Likovna umjetnost za 2. razred gimnazije

Nastavna cjelina: Antika

Nastavna jedinica: Rimska arhitektura

Rimska umjetnost nastaje kao mješavina različitih utjecaja,prije svega dominantnog Grčkog

utjecaja a bitan doprinos je dala i etruščanska umjetnost

Rimska je umjetnost ipak specifična i drugačija, što se najsnažnije vidi na njihovim

arhitektonskim spomenicima. Na razvoj arhitekture posebno je utjecala nova graĎevinska

tehnika koju su izumili Rimljani sami. To je tzv.tehnika lijevanog zida opus caementicium –

vrsta betona, tj. otporna smjesa načinjena od komadića kamena i opeke umješanih u žbuku

od vapna i pijeska. Zidovi se kasnije oblažu različitim zidnim oblogama.

Uporaba svoda i polukružnog luka drugi je bitan čimbenik u razvoju monumentalne rimske

arhitekture.Za natkrivanje prostora koriste bačvasti svod, kupole i polukupole.Konstrukcija

svodova i lukova stapa se sa grčkim potpornim sustavom temeljenim na stupu i vodoravnoj

gredi. Beton i polukružni luk omogućavaju Rimljanima izgradnju velikih konstrukcija jakih

potpornih zidova. Grčke redove koriste isključivo kao ukras.

Rimski forum – rekonstrukcija Ostatci Rimskog foruma

U oblikovanju gradova koriste već spomenuti način organizacije prostora pomoću pravilne

podjele grada dvjema ulicama cardo i decumanus.

Unutar gradskog prostora podiže se čitav niz javnih graĎevina vjerske i praktične namjene.

Posebno mjesto zauzimaju golemi prostori namjenjeni intenzivnom javnom i društvenom

životu graĎana.

Forum je je vjerski politički i poslovni centar grada. To je otvoren prostor okružen javnim

graĎevinama. Najpoznatiji je Forum Romanum. Kroz Forum je vodila najvažnija cesta Via

Sacra. Forum se širi dodavanjem novih carskih foruma koje podižu carevi u želji za

prikazivanjem vlastite moći. Tako nastaju Cezarov, Augustov, Trajanov i drugi forumi.

Forum Romanum, plan

HRAMOVI

Rimski se hramovi razlikuju od grčkih po svojoj unutrašnjosti i odnosu prem okolini.

Pomicanje svetišta prema stražnjem dijelu postolja omogućuje oblikovanje pročelja

predviĎenog za gledanje samo s prednje strane.

Hram Fortune Virilis iz republičkog doba podignut je na visokom podiju, s prednje strane

ima trijem sa stupovima koji oponaša izgled grčkog hrama.

Hram Fortune Virilis

Panteon je najpoznatiji rimski hram. Dao ga je podići Hadrijan početkom 2. St. pr. Kr.

To je hram posvećen svim bogovima. Sastoji se od valjkastog dijela prekrivenog golemom

kupolom i ulaznog trijema. Trijem izgleda kao pročelje grčkog hrama. U konstrukciji dolaze

do izražaja konstruktivne mogućnosti betona koje omogućavaju nadsvoĎavanje golemih

prostora. Promjer osnovice kupole iznosi 43 m. Kupola u unutrašnjosti zauzima polovicu

prostora, dok je izvana skrivena masom zida. Unutrašnjost je osvijetljena samo

prozorom(oculus) u vrhu kupole. Kupola je iznutra kazetirana, čime se njena težina smanjuje.

Panteon

kazetirana kupola

GRAĐEVINE PRAKTIČNE NAMJENE

Kao rezultat intenzivnog društvenog života, u rimskoj se arhitekturi javlja potreba za velikim

prostorima za masovno okupljanje.

Koloseum je najpoznatiji rimski amfiteatar.

Podignut je izmeĎu 77. I 80. g. pr. Kr., a mogao je primiti oko 50 000 ljudi. GraĎen je u obliku

valjka eliptična tlocrta. Visok je 50 m. Zid prvih triju etaža rastvoren je arkadama izmeĎu kojih

se nižu polustupovi, a četvrta etaa je bez arkada, razvedena pilastrima. Grčki su redovi ovdje

rasporeĎeni od najmasivnijeg dorskog u prizemlju, preko nježnijeg jonskog na prvom katu

sve do korintskog na trećem katu. Rimljani u svojim graĎevinama najčešće koriste korintski

red. U unutrašnjosti se nalaze sjedala koja se koso spuštaju prema areni. Ispod njih se se

nalazi složena struktura podzemnih hodnika nadsvoĎenih bačvastim i križno rebrastim

svodovima. Iznad koloseuma podizao se platneni krov( velum ) koji je štitio gledatelje od

sunca i kiše. Za potrebe prikazivanja pomorskih bitki mogao se ispuniti vodom.

Koloseum

Circus maxsimus je rimska arena sa trkaćom stazom 1 500 m. Koja je mogla primiti 40 000

gledatelja.

rekonstrukcija

Terme su veliki kompleksi javnih kupališta, a obično su imale sličan raspored kupališta u

unutrašnjosti,(tople i hladne kupelji, prostorije za masažu,parna kupelj, mjesta za šetnju i

razgovor, biblioteke...). najveći broj termi se nalazio u Rimu, a od svih su najraskošnije bile

Karakaline, koje su se protezale na površini od 11 hektara i bile su bogato ukrašene

mozaicima.

Karakaline terme, Rim

Rimljani unose značajne promjene u izgled kazališta. Grčko kazalište preobrazuje prirodni

okoliš u prostor za smještaj velikog broja ljudi. Rimljani podižu gledalište nad nasvoĎenim

kosinama, a iza se nalaze prolazi i stubišta koji omogućuju pristup sjedalima. Nova je i

scaenae frons, zid iza pozornice koji predstavlja pozadinu radnje.

Rimsko kazalište u Sabrathi, Libija

Bazilika je tipično rimska konstrukcija proizišla iz tehnoloških mogućnosti gradnje betonom.

Čvrsti potporni zidovi omogućuju gradnju i natkrivanje velikih prostora. Izvorno javna

graĎevina – sudnica, to je izdužena graĎevina sa polukružnom apsidom, a ponekad i s

dvjema smještenim na uže strane graĎevine. Unutrašnjost bazilike je podijeljena stupovima.

Kasnije će ovaj oblik preuzeti kršćani za izgradnju svojih crkvenih graĎevina.

Bazilika u Leptis Magni, Libija

Značajna je i gradnja važnih komunalnih objekata.

Svježa voda se do gradova dopremala akvaduktima. Rimljani su se prvi dosjetili vodu

prenositi iznad zemlje. Akvadukti su vodovodi podignuti na više katova pomoću velikih

lukova.

Pont du Gard, Nimes Francuska

Slavoluci su posebna skupina spomenika, predstavljaju tipično rimske kiparsko –

arhitektonske sklopove. Podižu se u slavu pojedinca (vojskovoĎa i careva) i njihovih

podhvata. Imaju jedan ili tri prolaza. Bočni su služili za pješake, a središnji veći za prolaz

konjanika. Bili su bogato ukrašeni reljefima i pozlaćenim brončanim kipovima.

Trajanov slavoluk

Slavoluci predstavljaju specifičan način prostornog organiziranja javnih površina. Kasnije će

njihov oblik poslužiti srednjovjekovnim graditeljima za oblikovanje svečanog ulaza u crkvu –

portala.

STAMBENA ARHITEKTURA

Najpoznatije vrste stambenih zgrada u rimu su domusi i insule. Domus je kuca za jednu

obitelj. To je dom imućnih. Iako djelomično podsjeća na grčku kuću, oblik omusa je uglavnom

preuzet od Etruščana. Pričelje prema ulici nema prozora, samo ulazn vrata. Iza njih vodi

hodnik kojim se dolazi do atrija, otvorenog dvorišta u sredini kuće. U sredini atrija se nalazi

bazen za sakupljanje kišnice, koja curi sa jednoslivnog krova nakošenog prema atriju.

Nasuprot ulazu nalazi se glavna soba - tablinum. S njene druge strane je ulaz u vrt. Oko

atrija su rasporeĎene ostale prostorije, do kojih se dolazi kroz trijem sa stupovima. Za domus

je karakteristična izoliranost od vanjskog prostora i otvaranje prema unutrašnjosti.

Insula je ekonomičniji i daleko skromniji oblik stambene gradnje. To je stambena zgrada s

malim unutarnjim dvorištem i visoka do sedam katova. U prizemlju su obično smještene

trgovine ili obrti, a na katovima su stambeni prostori. Postoje tri oblika insule: posve ravna,

zatim s dvama redovima stanova i s dvijema pročeljima koji gledaju na dvije paralelne ulice

te oblik s četiri pročelja tj. stambeni blok izmeĎu četiri ulice.

To je zgrada za siromašnije stanovništvo graĎena s jeftinijim materijalima.

insula

Pitanja:

- Na koji način rimski graditelji rješavaju natkrivavanje velikih prostora?

- Sto je slavoluk?

Zadatak:

Analiziraj Panteon.