~.:::==:: ~-

2

I PRfSSU ~

ruven1ca IZDAVA: upa SV. Stjepana I., Hvar

GLAVNI UREDNIK: Zorka Blbl

ODGOVORNI UREDNIK: don Mili Plenkovi

UREDNITVO: Joko Bracanovl Zorka Bibi Ante Novak -lha Don Mili Plenkovi

Mllanarl Miko Bibi -ie

lvoVuetl

GRARKO OBLIKOVANJE: lvoVuetl lvan Zanlnovl - Grande

TISAK: "DalmaclJapaplr", Spllt

NAKLADA: 500kom.

ADRESA: upa SV. Stjepana I., Trg SV. Stjepana 20, 21450 Hvar Tel./Fax.: 00385 (0)21 741160 e-mail: kruvenica@gmail.com -.facebook.com/kruvenlca.hvar Broj zupnog iro rauna: HR79 2340009 1100238864

ROK ZA SLANJE MATERIJALA ZA33. BROJ KRUVENICEJE 30 TRAVNJA 2015. g.

Drogi Vi ca tijete,

N ismo nego spremili Betlem na kanciju, arivala korizma u hip i u cas. Kad budete tili ovi uvodnik bit e Velo etemona. Kako pien ovi uvodnik na pocetak morca, ne mogu znatni prokurat ono ca ete vi ve znat kad von dojde ovi broj u ruke: ko je novi potetot i ko e sedit u Vijee jo dvo godia. A u ovi broj je, fala Bogu, obilato tega obo cemu edu tukat dobro propenat oni ca su doli i ca bi ni (a i nami) mogla bit dobra busola za napreda. Politika i sve ono ca non je duro prid oci ni somo stvor za potetota: i za nos vridi pitonje di non gre misto, ca e sutra bit sa nami, kako emo ivit ovode. Nojlanje je cinit kuco ili somo vaot na Pjacu ili u tovirne, a ne ucinit ono caje potriba, na svoj nocin doprinit da bude boje. Dosta je vidit ca se bidnemu Isusu dogodilo: kad ga je vojska, skupa sa Judon, dola iskupit u Getsemani, apostoli su utekli kako da hi ko goni. Petar je istu no gledo jude u oci i ia ni se klet da ne poznaje Isusa. Onda je kokot zakanto i apenaje tad dolo Petru do mojonih caje ucini. Kadje Isus nosi kri na bardo, bi vas pun karvi i ranih, pado tri puta, pomogli su mu drugi, a ne njegovi prijateji ca su dosle bili sa njin. Pristraili su se. To se i nami dogodi preve putih: kletemo se u ovo i ono, pok kad dojde koji problem, ikivomo se, cinimo fintu da ni naa stvor. A Uskars ne more bit to caje -kako ete i ovode protit - bez kria i bez muke. Svaka dobra stvor u ivot ie pacijencu, lavur i puno, puno jubavi. Do do svega ca vridi, ca nos more ucinit boj ima, pametnijima, svetima hoe re da tuko pasat nau kalvariju, na put kria i sa dosta kuraja nosit kri koji non je naminjen, svaki piz po svojoj miri. Kri je, radi tega, uvik blagoslov, i put prema zodnjoj taciji: cisternu svitlu, Bogu koji nos je libero od corne noi zla, koji non uvik cini kumpaniju i pruo ruku kad je teko i kuro. Fola lvotu Zaninoviu-Grandetu ca je epeta uskoci (u odsutnosti naega

grafikega urednika koji hmuto po Nepalu) i lipo opremi ovu nau Kruvenicu.

Neka von ovi U skars bude pun blagoslova, node i vire!

Urednica

Njegova muka je ono to jest tek u svjetlu

Uskrsnua Pie: upnik on Mili

P red nama su dani za koje moemo rei da su koncentrat kranstva. Slavimo Kristovu Pashu ili njegovo Vazmeno otajstvo saeto u Ivanovim rijeima: Bijae pred blagdan Pashe. Isus je znao da je doao njegov as da prijee s ovoga svijeta Ocu . (Iv, 13, 1) Da S OVOG SVIJETA - PRIJEE - KOCU. To je lsusova Pasha! Njegov ulazak u svijet i bivovanje na svijetu opisuje Pavao

rijeima: ... sam sebe oplijeni" uzevi lik sluge, postavi ljudima slian; oblijem ovjeku nalik, ponizi sam sebe, posluan do smrti, smrti na kriu. Njegov povratak u slavu Oevu opisuje, pak, rijeima: Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki e jezik priznati: Isus Kristjest Gospodin!"- na slavu Boga Oca. (Fil 2, 6-11) Ono to se zbilo izmeu bivanja na svijetu (u opljeni ,,, sluenju) i preuzvienosti koju mu je Bog dodijelio jest njegova Pasija (muka i smrtna kriu). Naa puka pobonost forsira tu meutoku, sam taj prijelaz Mi smo na otocima bogati pasionskom (a ne ;ashalno~) batinom . U odnosu na ostatak liturgijske

godine, ,,rijeke" vjernika slijevaju se u danima muke" u crkvu. asti se - barem formalno - Isusovu muku i smrt. Za mnoge je Veliki petak vrhunac Vazmenih blagdana. Kako je to jadno i tuno! I prazno! I beivotno ! Kao da smo se ukrcali na brod koji bi nas trebao prebaciti s jedne toke na drugu, ali je nestao u nekakvom zaaranom bermudskom trokutu . Isplovio jest, ali nije doplovio. Kao da je Isus ostao u grobu pod straom i peatom, ali su mu se kosti izgubile u vihorima vremena.

ini se da je za mnoge krane Pavao uzalud pisao: Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je propovijedanje nae, uzalud i vjera vaa . jo ste u grijesima .. Ako se samo u ovom ivotu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi (1 Kor 15, 14. 17. 19). Zar nije jadno ufati se u onoga koji n~ sam sebi nije mogao pomoi, koji nije mogao sai s kria! Cemu slaviti gubitnika, luzera?! To su jako dobro shvatila ona dva njegova uenika Gedan se zvao Kleofa) koji su u prvi dan tjedna" 'zbrisali' iz kruga uenika uz komentar: ,,A mi se nadasmo, ali ... "

Isusovo uskrsnue i primjereno kransko slavlje njegova uskrsnua kruna su vazmenog slavlja. Na jednom internetskom blogu znakovitog imena Katolik sa dna kace" (katoliksdnakace.blogspot.com) naoh provokativan tekst. .. . Kada se susretnete sa Kristovim grobom na Uskrsnu Nedjelju, susreete se sa tijelom koje je vraeno u ivot. Odrite nadu!", Isus je jo uvijek u naim srcima!", Ne moete zaustaviti dobre ljude" i sve druge banalnosti kojima

e liberalni propovjednici troiti vrijeme upljana, nee nas uvjeriti u sredinje znaenje Uskrsnua. Radi se o boanskoj promjeni prirodnog reda, o udu, ili se radi - o niemu. Ako Krist nije uskrsnuo, "Sv. Pavao pie kranima, uzaludna je vjera vaa. "Kada zapisuje uskrsnuo" misli na ustao -oivljen, vraen iz mrtvih ... Kranstvo je kroz povijest sve temeljilo na tome: Prihvatite li Uskrsnue, onda morate prihvatiti i sve to je Isus Krist poduavao; odbacite li

Uskrsnue, onda morate odbaciti i Njega-jer je varalica. Uskrsnue je prava uvreda naturalizmu ... Uskrsnue je prije svega uvreda vjerskim riva/ima kranstva. To je toka u kojoj dosada dijaloga" zavrava i poinje obraenje. ovjek koji je rekao Ja sam Put i Istina i ivot: nitko ne dolazi Ocu osim po meni" je ili ustao od mrtvih ili nije. Ako je ustao od mrtvih, onda njegove potresne tvrdnje imaju boanski peat odobravanja, a jedini racionalni odgovor nekranina je da zatrai

krtenje. Ako nije ustao od mrtvih, onda Njegove rijei znae da je bio veliki luak. Moda zanimljivi luak; luak

iji je povijesni, kulturni, vjerski i moralni utjecaj imao iroki (mogli bismo rei i udesni) uinak sa kojim se ne moe usporediti uinak niti jednog zdravog ovjek. No,

unato tome, luak kojeg bi tako trebalo tretirati. Ne postoji trea opcija. S Uskrslim Kristom nema dijaloga. Njemu se treba klanjati i pokoriti, ili emo ga odbaciti kao to bi odbacili razne voe sekti. Moda odbaciti uljudno, ali svejedno odbaciti ... Ako niste spremni nazivati Ga svojim Uskrslim Gospodinom, nemojte traiti nikakvo vjersko znaenje u Njegovom ivotu i uenju. Niti u Njegovoj smrti; Jer Njegova Muka je ono to jest, tek u svjetlu Uskrsnua. Ako se mi, koji ga tada nismo poznavali, klanjamo pod Njegovim Kriem, to je zato to smo se prije klanjali na Njegovom praznom grobu. U nadi da emo se na Uskrsnu nedjelju - kao kranska zajednica ovoga grada u velikom broju - liturgijski -pokloniti njegovom praznom grobu" (kao metafori njegova uskrsnua) svima vam elim da zaivite svoje krtenje kao sraslost s Kristom" u smislu Pavlovih rijei: Krtenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da, kao to Krist slavom Oevom bi uskrien od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti ivota (Rim 6,4). elim vam da u vjeri, nadi i ljubavi iskusite vlastiti Vazam u svjetlu njegova Vazma.

Pie: on Milan ari

D oe Isus u samarijanski grad koji se zove Sihar, blizu imanja to ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijae zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike esta ura. Doe neka ena Samarijanka zahvatiti vode. Kae joj Isus: 'Daj mi piti!' (Iv 4, 5-7)

Kad ovjek stane i malo pogleda na svoju prolost shvati kako su njegov ivot najvie obiljeili razliiti susreti s

razliitim ljudima. Pa i sam ivot zapoinje susretom, susretom mukarca i ene, susretom ljubavi koja od dvoje

ini jedno, a iz tog jednog se raa novi ivot. Raajui se dolazimo u susret sa svijetom, susreemo se s roditeljima koji nas polako uvode u nove susrete. I tako na ivot prolazi u stalnom susretanju s istim i novim ljudima. Neki su susreti i tuni. Naime, kroz ivot se susreemo s razliitim problemima, bolesti pa ak i s ljudima koji nose zlo i nevolju. Kad uoimo osobu koja u nama izaziva negativne reakcije, pokuavamo je zaobii u to irem luku. Ipak, postoji jedan neugodan susret koji je nemogue izbjei, pa

ak i kad bi na itav ivot bio bez i najmanjeg problema, a to je susret sa smru. S njom se susreemo svakodnevno i, naalost, u naem gradu sve vie i ee nego to susreemo novi ivot. Bilo kako bilo, negativne, tune i osiromaujue susrete nastojimo izbjei, a ako ih ne moemo izbjei,

pokuavamo ih to prije zaboraviti. Ono to nastojimo zapamtiti i esto se na njih vraamo, to su radosni susreti, susreti s dragim ljudima, prijateljima, znancima, pa ak i s ljudima koje smo samo jednom u ivotu sreli, ali nam se taj susret usjekao u pamenje i ostavio pozitivan trag. Svaki susret koji nas usreuje obogauje na ivot i ostavlja neizbrisiv trag u nama. Ova Samarijanka iz evanelja doivjela je neto takvo. Susrela je Boga i zbog toga je zaboravila na svu sramotu i lo glas koji je o njoj kruio gradom. Vie joj nita nije bilo vano nego podijeliti radost zbog susreta sa strancem u kojemu je prepoznala obeanog Mesiju - Krista koji ima

doi. U tom je susretu prepoznala da nije On potreban vode, nego da je On taj koji donosi ivu vodu od koje se nikad vie ne ea. Korizma koju smo proivjeli i Veliki tjedan koji je pred nama su razdoblja hoda prema zdencu, prema gustirni koja je izvan grada na kojem nas eka On - uskrsli Krist. On nas pita: Daj mi piti!" Moda emo mu pokuati zahvatiti vode iz gustirne - iz svoga srca, ali emo ubrzo shvatiti daje nae srce prazno, suho, puno blata i da mu zapravo ne moemo dati nita. Jedino to moemo je zavapiti zajedno sa Samarijankom: Gospodine, daj mi te vode da ne eam vie! Sa eljom da prepoznamo Krista koji nam svakodnevno dolazi u susret, da osjetimo radost susreta s njim, elim Vam sretan i radou ispunjen U skrs.

Pie: Mirjam Zaninovi //~,

Korak prema sutininaeg postojanja Z nakovito, ove godine se datum mog roenja poklonio s Pepelnicom. Nakon karnevalskog ludovanja, etnografski jako prisutnog u naoj prelijepoj domovini, dolazi vrijeme smiraja, kontemplacije, posta, pokore i molitve. Unutarnjem vlastitom svijetu dajemo prednost pred vanjskim. Na dananji, vanjski, karakterizira posvemanja buka, brz nain ivota i svi

mogui oblici elektronike ovisnosti. Kao da je sve manje mjesta sabranosti i tiini. Cijeli se godinji ciklus odvija u skladu s naim Gospodinom pa tako godinu dijelimo na Isusovo poroenje i njegovo uskrsnue. Korizma je put, put suuti s ispaenim Kristom i prilika da svoje esto prenapuhane probleme stavimo u realne okvire. Odzvanja mi u uima prekrasan korizmeni napjev: Narode moj ljubljeni ... koju nepravdu uinih tebi ?

Kroz korizmu koraamo prema sutini naeg postojanja, prema smislu ivota i smrti. Promatram oko sebe ljude koji nisu imali blagoslov kao mi, upoznati Krista... plutaju morem ivota kao brodovi bez sidra! Neizmjerno smo blagoslovljeni naim hodom uz Gospodina! Najljepa roendanska estitka koju sam dobila,bila je moje prijateljice koja mije rekla da sam godinu blie Bogu. Kad nam je neizrecivo teko,kad proivljavamo trenutke u kojima ne moemo shvatiti pa ni prihvatiti Boju volju, valja nam se zagledati u tu blistavu svjetlost uskrsne radosti ... sva pitanja nai e odgovor, svaki oaj nadu.

Bili Vam njome ispunjeni svi dani i na dobro Vam dolo Uskrsnue!

,,Ako 1e na me ne ollonite, odrtat' 1e ne&a!" (Iz 7, 91J )

7 RAZMIWANJA

KAKQNE PRESPAVATI SADASNJOST ? L j udi 111, znamo, misaona bia. Tako glasi jedna od brojnih definicija ovjeka. I ve pri prvom msretu ~ takvom definicijom mnogi e mahnuti rukom 1 napusti.ti. tekst ili sugovomika, jer definicije su obino dosadne. umaraju i vraaju. nas u lrolak:e klupe. To oda':l znamo! No, miljenje je vjeba koje nema bez uen.Ja, provjeravanja, luenja, u~?oreivan~~ i . ~tik~g vrednovanja amogasebe i 8V0Jihdo111ddnJihmi11h. lmto JC razumljivo daje miljenje dio svakog odgojnog procesa u kojem se ovjeka f.eli dovesti do spoznaje i intelektualnog potenja. Ne moe se odgajati bez da se ovjeka ~ o(ne)sposobljuje za :milj~je. Uz to, j~ j.e. je~ ~Ja svojstvena ljudima, a to JC da~~ _1D1Jliti o_ ~IJenJ~

Ovjck. istina, moe ne aamo mialiti, ve ~sliti ~OJe miljenje i promiljati svoje zaklj~. Ne IDISlimo m na jednak !Win. Tijek razmiljanja i ishodi razmiljanja n

razliiti. Sve to ovisi o brojnim razlomnakoji utjeu na nas. Od priroenih sposobnosti, obiteijskog i zaviajna~ utjecaja, medijskih poticaja i tako redom. Sve se to da kuati kroz nae razmiiljanje.

Gdje smo bili, gdje smo sada? Sve do sada reeno je navedeno zbog injenice koja i nije odve doMdna, a to je da se na avim lltranama nae Domovine uje kako je jedan od naih goruih problema naslijeeni mentalni sklop u koji se ubraja nain miljenja, argumentiranja i stanje svijesti koja se ~va ~ ~ postupke,

Ako se na me ne oslonite, odrat' se neete!" (Iz 7, 9b)

izaziva kod mnogih nepovjerenje i razoaranje. Zato je promiljanje sadanjeg stanja nuno potrebno da bismo otkrivali kamo nas Duh Boji usmjerava u vremenima koja nam pokazuju da su oko nas vidljive brojne ruevine prijanjeg naina ivota. Povjerenje u to da smo misaona bia, da umom moemo i moramo razluivati stvari, za nas krane nije jedino vano. Potrebna je molitvena otvorenost Bojem Duhu da prepoznajemo njegove poticaje u suvremenosti i da zajednikim snagama, odnosno sinodalnim duhom dopustimo da Bog doe do rijei, da u njegovu svijetlu prepoznamo gdje to danas u Crkvi i izvan nje Bog pie pravo po krivim crtama. Bistra i argumentirana misao moe nam uvelike pomoi da ne troimo snage na zalijevanje uvelih biljaka crkvenog ivota. Okapanje, podrezivanje i gnojidba ruevina nee dovesti do njihove ivotnosti. Benediktinac Elmar Salmann otvoreno

sveenicima poruuje: Izgledamo poput ptica koje su izgubile perje, vie ne mogu letjeti, a nadamo se da e nam drugo perje narasti. Netko e s pravom rei da bi trebalo nabrojiti ruevine s kojima vie nema smisla raunati kao s vitalnim objektima crkvenog ivota. Da, to je tono, ali, barem vezano uz ovaj tekst, neka svatko promisli u svojim okolnostima koje su to religiozne prakse koje ne donose ploda i vie su puki uvari nae emotivne i socijalne stabilnosti u zajednici.

Zvonik ili dimnjak Nedavno sam imao priliku zatei se pred bazilikom sv. Marije Velike u Rimu. Trg pred bazilikom bio je ispunjen djecom s nekog francuskog govornog podruja u pratnji

asnih sestara. Oito je rije o djeci koja pohaaju katolike kole koje vode dominikanke. Uglavnom su bile djevojice viih razreda osnovne kole. Svojim crno-bijelim odorama

asne su plijenile pozornost prolaznika, turista i hodoasnika, kao i djeca odjevena u kolske odore s dominikanskim grbom. S pjesmom, nadzirani i praeni

asnim sestrama, ulaze u baziliku. Hod uvjeban, odmjeren i dostojanstven. Pjevaju na latinskom. A onda je pred njih stupio sveenik zrelije ivotne dobi u reverendi, roketi i s bijelom tolom. Poinje nagovor na francuskom jeziku. Prema pojmovima koje koristi, ali i dranju, vidi se da je rije o propovjednikom stilu koji je svojstven razdoblju

izmeu dva svjetska rata. Za vrijeme nagovora djeca su zaokupljena meusobnom priom. Izrazito pristojna i disciplinirana. Uz pokoji smjeak izmjenjuju pokoju rije ili potiho razgovaraju. Ne vidim da ga netko pozorno slua. Oi ih izdaju! To je za njih, ini se, dio zacrtanog protokola koji se podrazumijeva. Neki gledaju u strop ili im pogled plijene velebna umjetnika ostvarenja ili netko od prolaznika i turista. No, sveenik i dalje uporno sipa pojmove: rtva, euharistija, kri, trpljenje, poslunost, Papa, Mari ja, istoa, itd. Velike rijei koje malo govore dananjem ovjeku. Kao da su oivjeli likovi s crno-bijelih fotografija naih

euharistijskih kongresa. Poslastica za sve sladokusce baroknog katolicizma. Da nije tragino, bilo bi smijeno. Cijeli taj scenarij ne pripada dananjem svijetu, senzibilnosti koje se tu podrazumijevaju nemaju prikljuak na stvarni ivot ljudi, odnosno rije je o paralelnom svijetu koji je jedno povijesno razdoblje katolike prolosti uzeo kao vrhunac ivota vjere. Kasnije traim po internetu i nalazim da je rije o obljetnikom hodoau dvjestotinjak dominikanki koje pripadaju Sveenikom bratstvu sv. Pija X. sa svojim uenicama iz Francuske, Amerike i Njemake. I postaje mi odmah jasno daje rije o onima za koje je Drugi vatikanski koncil nepostojea tema. Bude se u prolosti, a prespavaju sadanjost! Kako u to ozraje smjestiti papu Franju? Kako ga uope vezati uz scenu iz spomenute bazilike. Jedno je jasno: tko od katolika Crkvu promatra kao hvalevrijednu uvaricu prolosti ili kao produetak prolosti u sadanjosti, te joj se kao takvoj raduje, nedvojbeno se teko nosi s papom Franjom koji svojim gestama i rijeima ne daje oduka barunastom poimanju Crkve. Kad ovo kaem, onda mislim na rastue oplakivanje prolosti u ime tobonjeg boljitka Crkve. Da je tomu tako, dovoljno je pregledati brojne internetske stranice na kojima se Crkva poima kao statini organizam kojem je tek potrebno izvaditi pretkoncilsko ruho i ljudi e prepoznati ono pravo i pohrliti u crkve. Bilo bi smijeno da nije tragino. Sueno gledanje zapravo pokazuje da se od prolosti gotovo nita nije nauilo ili se

nauilo samo toliko koliko je potrebno da se zadre mehanizmi kontrole i podlonosti. Pritom ne mislim toliko na nae domae uvjete, jer su drugaiji, ve na one katolike u visokorazvijenim zemljama koji zagovaraju povratak u prolost i s podcjenjivanjem promatraju korake pape Franje. Zato mi se ini daje mogue rei sljedee. ivimo u okolnostima u kojima nam kranske sakralne

graevine ukazuju na povijesnu ulogu krana u drutvenoj zajednici. Poput upne crkve, koja je neko imala sredinji

Ako se na me ne oslonite, odrat' se neete!" (Iz 7, 9b)

poloaj u naselju, a svojim zvonikom se izdizala iznad domova upljana, imali smo Crkvu koja je bila u sreditu drutvene zajednice, kao os oko koje se vrtio ivot. Danas smo dospjeli u stanje nedvojbeno drugaije u kojem Crkva nema ni priblino slian poloaj u zajednici. Ni u kojem sluaju vie nije sredite drutva. Tek za mali broj ljudi predstavlja referentnu toku na koju se pojedinac i skupina poziva. To to Crkva ivi i nauava, pa bio to i najhumaniji oblik ivljenja, nije vie mjerodavan imbenik ivota ljudi u zajednici. Istina, mi jo imamo ivue krhotine tog negdanjeg organizma koje sve vie pokazuju svoju

nemo. Od velikog kranskog tkiva odvojene su svojevrsne sante leda koje plutaju na drutvenom moru i ukazuju da je nastupilo vrijeme otapanja. To je uostalom odavno vidljivo, a dovoljno je to uoiti na razini ueg ili ireg obiteljskog

ozraja u kojem ni oni koji zajedniki objeduju za stolom ne blaguju iste duhovne sadraje. Preostaje nam jedina smislena mogunost, a to je biti jedan

meu mnogim dimnjacima u naselju. to to znai? Nadasve biti jedan meu drugima. ivjeti kranstvo bez pretenzija na opeprihvaenost. To, dakako, ne znai gubiti od svoga

kranskog identiteta, ve ivjeti iz svijesti da se vie ne moe biti oslonjen na samorazumljivu prisutnost kranstva u zajednici. Zato nam valja preispitati brojne prakse koje su nastale i ive se kao da se kranstvo i danas podrazumijeva kao stvar po sebi razumljiva. Kao Crkva se nalazimo u stanju, kako bi Salmann kazao, izgubljene moi, ranjivosti,

zbunjenosti, bespomonosti. I odatle treba krenuti. Tekoe s kojima se susreemo moraju nas jo snanije dovesti vlastitim izvorima. Odnos s Bogom postaje uvjet prepoznavanja naeg trenutanog poloaja. Izdrati u napasti iz vjere u Krista. Nadvladati napast razdijeljenosti,

stranarenja i guenja tueg identiteta. No, vratimo se Papi. Pred Boi je Papa lanovima Rimske kurije izgovorio rijei koje imaju za cilj protresti ponaanja i shvaanja u toj sredinjoj crvenoj ustanovi. Za mnoge je to izazvalo zaprepatenje da Papa, i to pred Boi, svojim suradnicima ukazuje na grijehe Kurije. No, jo je udnije da se to kod mnogih prepoznaje kao govor upuen samo Kuriji. Rije je o

rijeima koje su usmjerene prema svakom lanu Crkve. Dopiru do svake upe. I nije sve ono od ega boluje Rimska kurija, bolest sredinje crkvene institucije, ve je to bolest kojom su zaraene sve nae upe, svi katolici, a nadasve oni koji misle da se to njih ne tie. Nae su upe esto zaraene krutim tradicionalizmom koji nastoji da se neupitno odravaju dosadanje vjerske navike i prakse. Od vjernika se stoljeima oekivala poslunost autoritetu kao dokaz crkvenosti i vjere. Prigibanje glave bilo je mogue prije, ali ne i danas u vrijeme demokratinosti i

drugaijih senzibilnosti. Crkva ne moe bez obnove, jer svako snanije pribliavanje Kristu rasvjetljava i ukazuje na ono suvino i odurnrlo. Do Konstantina je, kako se poslovino kae, Crkva ivjela na rubu poganskoga drutva. Danas je zadaa na svakom lanu Crkve da barem ne dopusti da po njemu ono evaneosko u Crkvi postane rubno.

Molitva protiv zla u svijetu N a Badnjak je stiglo pismo od oca misionara Ilije Bariia, pa iako ga je upnik proitao u naoj crkvi i u katedrali, neki tvrde da ga nisu uli. Pismo koje slijedi je zbilja jezivo:

BOI2014. U Sjevernom Kivu, u Butembo-Beni se glas uje, kuknjava i pla gorki: biskupija i svaka upa oplakuje sinove svoje i

nee da se uijei,jervie ih nema" ... (usp.Mt 2, I 8) U zadnje dvije godine, u ovoj Biskupiji, kidnapirane su 872 osobe. Meu njima 3 sveenika redovnika i 6 lijenika; i do danas ni traga ni glasa o njima. Samo od polovice listopada 2014. pa do dolaska Papina Delegata - Nuncija u Beni-Butembo, I 1. prosinca ove godine, u okolici Beni, zaklana je 267 civila, uglavnom zemljoradnika. Svi su zaklani i na

komadie isjeeni, ili u polju ili u kui ili na putu na povratku s trnice. Svi su masakrirani noevima, "maetama " ili sjekirama. Tako su mnoge obitelji, pa i cijela sela, istrijebljeni. Nevjerojatno ali odvratno i naalost istinito, u mnogo

sluajeva: Djeca ubijaju djecu, ene ubijaju ene, a mukarci ubijaju mukarce ... Redovito - rutinski, dan nakon pokolja, ljudi u uniformi" - poput leinara, zauzmu poloaje, skupljaju i bacaju komadie leeva u zajednike grobnice; zatrpavaju i nikom ne dozvoljavaju, ne samo gledati nego ak niti o tom govoriti ... U ovoj Godini OBITELJI" i POSVEENOG IVOTA" ZA BOINE BLAGDANE I NOVU 2015. preporua sebe i ovaj prodani "Boji Narod u vae Molitve, odani i zahvalni Fra !lija Barii, ofm misionar Butembo/Ngengere, 24.12.2014. Drugo je stiglo 9. veljae, malo je vedrijeg tona, ali, naalost, pokolji jo uvijek traju. Molimo za nae misionare i pomognimo im koliko moemo. Korizma je pa ih nemojmo zaboraviti. Hvala na javljanju i MOLITVAMA koje su nam zaista potrebne. Iako se pokolji nastavljaju u okolici upe Beni-Paida, pedesetak km od nas, mi nemamo posebnih problema;

veina kumadi nastavljaju kolu, ali ih ima koji su napustili radi posebnih potekoa u selu ili obitelji. Ima naih studenata koji su izgubili roditelje jer su bili u polju gdje su ih koljai" zatekli i iskomadali .. .Ima i radosnih vijesti: U centru grada Butembo posveena je nova luksuzna" crkva koju su sagradili trgovci i vjernici, a posveena je u ast Sv. Franje Asikog. Uskoro, 12. 2. 15., u toj crkvi ce biti

Pie: s. Metilda Ore, koludrica

sveenika reenje, desetaknovoreenika. Korizmaje blizu, a Godina posveenog ivota je u toku! Vas, sve Sestre i Dobroinitelje Misija, bratski pozdravlja, svima se preporua u molitve,

odani izahvalniFrallija, misionar

I bolest moe biti blagoslov Za Uskrs emo estitati jedni drugima i zaeljeti sve najbolje. Svi kau samo zdravlje. Istina je da je zdravlje

najvee bogatstvo. Jer to e ovjeku sve bogatstvo ako zdravlja nema. Ali trebamo znati da i bolest moe biti blagoslov i velika milost za ovjeka, moda vea nego sve blago ovoga svijeta. Navest u samo neke primjere: nedavno sam ula preko radija jednog gospodina koji je rekao da je imao dva infarkta i da to smatra velikom milou Bojom. Kae da je elio napisati pjesmu Uskrslom Isusu koja se moe pjevati izvan Uskrsa. Kadje doao u studio da mu se pjesma snimi poeo je pjevati, nabrajajui zato tolika zla koja se dogaaju u svijetu, a pripjev je glasio: Tada se sjetim Uskrsa i U skrslog Isusa i on mi kae sve." Zatim je poeo plakati i nije mogao nastaviti.

ll

Jedan gospodinkojegpoznajem imao je infarkt i rekao mije: Zahvaljujem Bogu da sam ga imao. Sada sam skroz drugi

ovjek, postao sam puno bolji, njeniji prema starijim osobama, prema djeci i prema svojoj obitelji. Bogu hvala! A evo jo jednog primjera: prije tri godine nazvali su nas iz jedne poliklinike i molili da im napravimo lijek od aloe vere za nekog gospodina koji je imao rak na pluima. Smatrali su da bi mu moda mogla ublaiti teke bolove. To sam rado uinila i zamolila da to netko odnese na brod i javila njima u polikliniku da netko doe i da to preuzme. Neki nutarnji glas me je ponukao da kaem medicinskoj sestri: Recite tome gospodinu i cijeloj ekipi da svaki dan mole tri Oenaa, tri Zdravo Marije i tri Slava Ocu na slavu Presvetog Trojstva za proglaenje blaenim Petra Barbaria i da se bolesnik moli njemu i da se zavjetuje da e poi u Travnik na grob Petra Barbaria ... Sutradan me medicinska sestra nazvala i rekla mi: asna, ve se udo dogodilo. Kad sam mu rekla: asna je rekla da treba moliti Boga, on je rekao: Ja nisam vjernik, ja sam ateista, ali kadje asna rekla da molim, molit u. Molim da me nauite, ili da mi napiete, ili mi nabavite molitvenik jer ja ne znam moliti. Nakon par dana me oboljeli nazvao, zahvalio i rekao: asna, to god vi kaete, ja u sve uiniti. Poslije toga ee smo se uli. Sve sam mislila kako bi mu rekla da ide na sv. ispovijed. Nakon godinu dana me nazvao,

bio je jako veseo i rekao mi da se ispovjedio i da je jako sretan. Pretprole godine me nazvao u subotu uoi Duhova i rekao mi da ba na blagdan Duhova ide u Travnik na grob Petra Barbaria. Bio je jako sretan kad se vratio. Rekao je: Bio sam veliki betimadur, ali od kad sam se obratio vie nisam jednu betimu rekao. Kad mi je neto teko, onda sklopim ruke i kaem: Gospe moja, Boe moj, pomognite mi. Netko je dobro rekao: na poetku ivota uglavnom Bog daje radosti, a kasnije nas dotjeruje kunjama i bolima, kao to kipar dlijetom dotjeruje kip, samo blago onom tko to shvaa. Eto, dragi Bogje dao tim ljudima da to razumiju. Ovdje malo tko zna tko je Petar Barbari. Roen je u Hercegovini 19. svibnja 1874., u selu Klobuku, a umroje na Veliki etvrtak, 15. travnja 1897., na glasu svetosti u

travnikom sjemenitu. Na smrtnoj postelji poloio je redovnike zavjete u Isusovakoj drubi. Bio je veliki tovatelj Srca Isusova i Presvete Euharistije. Odmah poslije njegove smrti mnogi su ili na njegov grob, molili i dobivali milosti i ozdravljenja, posebno mladi i prije smrti je obeao da e moliti za mlade. Za vrijeme Drugog svjetskog rata komunisti su sakrili njegov grob, ali poslije Domovinskog rata grob je pronaen. Ovih dana sam itala da je zavren proces za beatifikaciju za sarajevskog nadbiskupa tadlera i

PetraBarbaria. Boguhvala! elim sretan U skrs itateljima Kruvenice.

Uz hrvatski prijevod knjige G. Gomya i J. Rosikona Svjedoci Otajstva - Istraga o Kristovim relikvijama 12 ++

TAJNA KRISTA V

SA CETIRI PRSTA Pie: Joko Kovai

T reba naglasiti odmah na poetku da je glavni, a moda i jedini nedostatak ove vrsno pisane i sjajno ilustrirane monografije, djela dvojice Poljaka (Grzegorz Gomy- Janusz Rosikon: Svjedoci Otajstva. Istraga o Kristovim relikvijama, Verbum, Split, 2014., 335 str.; u Poljskoj je knjiga i tiskana) - upravo pomanjkanje literature, barem njenog popisa, iako se brojni radovi spominju u tekstu. Sve ostalo se - potpisanome - ini fascinantnim, jer osim o Turinskom pokrovu (o kojemu na kraju), brojne Kristove relikvije", tvarni ostaci koji govore o njegovoj muci, smrti i uskrsnuu - slabo su poznate iroj, ponajprije vjernikoj javnosti, ili se pak smatraju pobonim priama. Sv. kri (tj. onaj na kom je Isus umro): prvome kranskom caru Konstantinu povjeri na Nicejskom saboru jeruzalemski biskup Makarije da se u tome gradu

uvaju zakopani tvarni dokazi Kristova raspea! (kranstvo je oko tri stoljea bilo zabranjeno i progonjeno ). Car je odmah onamo poslao svoju majku Jelenu (Flavia Iulia Helena: 255.- 330.; po hvarski: sveta Jelina Kriarica), koja je u blizini Golgote, skrivena u staroj cisterni, pronala tri kria ... Kako je meu njima bio prepoznat onaj Kristov? Po legendama, temeljem udesnog ozdravljenja, ali gotovo suvremeni crkveni pisci - sv. Ambrozije i sv. Ivan Zlatousti - tvrde neto drugo: uz Isusov je kri bio pronaen i natpis o njegovoj osudi (tzv. titulus damnationis - o kojemu slijedi). Sv. Jelena je pravi kri" odmah podijelila na tri dijela: jedan za Jeruzalem (gdje je Konstantin sagradio velianstvenu baziliku nad Kalvarijom i Kristovim grobom - sve unitio

fanatini kalif Hakim po. 11. st.), jedan za Carigrad (gdje joj sin tada podie novu prijestolnicu), a jedan za svoju palau u Rimu, gdje je sada bazilika sv. Kria Jeruzalemskog. Ti su dijelovi i sami kasnije bili razdijeljeni na bezbroj komadia, te darivani vladarima i crkvama, a neke su djelie hodoasnici i odgrizali, ljubei vei dio! Inflacija" tih dijelova pravoga kria" navela je u renesansi katolika Erazma Rotterdamskog, te rodonaelnika protestantizma Martina Luthera na zakljuak kako ni trgovaki brod ne bi bio dovoljno velik da se na jedno mjesto skupe svi komadi kria naega Gospodina!, odnosno daje na svijetu toliko komada kria da bi se od njih mogla izgraditi kua! Tome usuprot, francuski uenjak Charles Rohault de Fleury dokazuje 1870., daje obujam svih ulomaka kria rasprenih po svijetu tada iznosio svega 4000 prostornih centimetara, jedva devetinu od 36000 cm3, koliko je morao iznositi obujam kria, navodno nainjenog od crnog bora (pinus nigra ).

A bijae napisana hebrejski, latinski i grki Naravno, ak ako se i dokae da je neki komad drva star 2000 godina, nedokazivo je da potjee iz kria lsusova. Nije tako s natpisom lsusove osude (v. gore) postavljenim iznad Kria, a bijae napisana hebrejski, latinski i grki (Ivan, 19, 19-22). Evanelist se zabunio u redoslijedu jezika: stvarno bijae napisano: hebrejski, grki i latinski! Sv. Jelina" je ovaj natpis odmah dala

Turinski pokrov

u

Oplakivanje Krista, ilustracija rukopisa iz 1192. (Pray mss. Fol 27v, Budimpeta)

prepiliti napola/! - u ono vrijeme, nije se vodilo rauna o arheologiji, nego tek o svetosti dotine relikvije, koja se svetost dijeljenjem nije umanjivala/. Lijevu je polovicu ostavila u Jeruzalemu. Spominju je brojni ranokranski hodoasnici, a unitili su je, oito, Perzijanci za osvojenja 614. godine. Desna se strana i danas uva u Sv.~ u Rimu: tu polovicu ploice od orahova drveta s nJemm natpisom ispitali su vrhunski paleografi (strunjaci za stara pisma), te utvrdili da nesumnjivo potjee iz 1. stoljea,

iskljuujui mogunost krivotvorine. Od triju avala kojima Isus bijae pribijen na kri, pronaenih od sv. Jelene 325. g., povjesniari sm~traj~ izvornima dva: onaj u Sv. Kriu Jeruzalemskom u Rtmu 1 drugi, koji kupi upravitelj bogate bolnice Santa Maria d~lla Scala u Sieni od bizantskoga carskoga dvora 1359. godme. Trei je avao car Konstantin dao rastopiti te ugraditi u svoj ljem i u opremu svoga konja, u skladu s proroanstvom Zaharijinim (14, 20a). Istraivaima je znatno pomoglo

otkrie izraelskih arheologa 1968., kad su u Jeruzalemu pronaene kosti mladoga idova, koga su Rimljani u 1.

stoljeu bili razapeli. U njegovoj nozi ostao je avao koji odgovara prije spomenutima. Trnova kruna nije bila tanak vijenac od trnja, kako se obino prikazuje, nego kapa, kaciga ili ljem, pokrivajui cijelo vlasite. Ve 650. g. sv. Grgur Tourski biljei da je od te krune ostao uglavnom samo obru od movarne trave, site: trnje je otpalo, ili bilo razdijeljeno. Takvu je krunu kupio 1239. od vladara Bizanta francuski kralj Ljudevit IX. Sveti, za golemu svotu od 135.000 zlatnih livara - dok je izgradnja predivne Svete kapele, u blizini Notre-Dame u Parizu (ljepe od te katedrale, ali slabije poznate) zapala svega 40.000 Hvara; u tu je Sainte Chapelle kralj pohranio ovu i druge relikvije. Tu je crkvu poharala i relikvije unitila ,,revolucionarna" rulja 1793., alije kruna preivjela, i danas je u spomenutoj parikoj katedrali.

Rubac (ubrus) koji je bio na glavi Isusovoj" na kriu, tzv. sudarij, spominje u njegovu grobu Ivanovo evanelje: 20, 3-8. Kad su Perzijanci poetkom 7. st. osvojili Jeruzalem, bio je sklonjen u dananju panjolsku i uva se u katedrali u Oviedu (komunisti su 1934. digli kapelu s relikvijama u zrak, no sudarij je ostao sauvan). God. 1989. poela gaje prouavati skupina od etrdesetak strunjaka svih profila. Njihov zakljuak: tkanje je iz razdoblja Rimskoga carstva, pelud na njemu sadri zrnca triju biljaka koje ras~ samo .u Jeruzalemu i okolici. Krv (grupeAB) na ubrusu pnpadalaJe

ovjeku razapetome na kriu. Tragovi lica poklapaju se s onim na Turinskom pokrovu... Ukratko, znanstvenici su

iskljuili mogunost krivotvorine. Isusova donja haljina (tunika), ,,neivena, ve otkana od vrha do dna", za koju su njegovi krvnici bacili kocku da doznaju tko e je dobiti: Ivan, 19, 23-24 - njena poznata i pretpostavljena povijest nalikuje na krimi". Dobavio ju je Karlo Veliki, ini se iz Jeruzalema preko Bizanta, te darovao

keri Teodradi, benediktinskoj opatici u Argenteuilu kod Pariza. Malo kasnije, polovicom 9. st., samostan su

opljakali Vikinzi, a Teodradaje relikviju uspjela zazidati s popratnim spisima i tako je spasiti. Po smrti ove opatice u izgnanstvu oko 848. godine, tunika je pala u zaborav. Odzidae je tek 1156., sluajno, za obnavljanja samostana, i od tada je pohaaju kraljevi, crkveni veledostojnici i bezbrojni hodoasnici. Osvojivi Argenteuil 1567 ., francuski protestanti (hugenoti) pokuali su unititi ovu relikviju, pa su opata, koji imje odbio otkriti njeno skrovite, objesili o prozor elije. Za vrijeme francuske revolucije, koja je htjela unititi ne tek kranske relikvije, nego i samo

kranstvo, uvari su tuniku razderali te zakopali na raznim mjestima. Od 19. st. tovanje se nastavlja. Znanstvenici od 1985. prouavaju ovu relikviju najsuvremenijim sredstvima i metodama. Njihovi dosadanji zakljuci su: tkanje je

Precizni oblik runog ventila kao trajna sjena na tanku nakon to je osvijetljen hiroimskom atomskom bombom

priblino iz Isusova vremena; estice peluda su iz Palestine, krvna grupa: AB; vlasnik je tunike nosio na ramenima teak teret /=patibulum", tj. poprenu gredu kria/; leda su bila razderana /= bievanjem/. Usporedba s Turinskim pokrovom pokazuje brojne podudarnosti; u pitanju je mukarac, zacijelo idov. Crvena i bijela krvna zrnca govore o tome daje nositelj trpio teku muku /"krv i voda"/; ukratko - relikvija je izvorna. Zanimljivost: prof. Lucotte, glavni potpisnik ovih istraivanja - ateist je od svoje 16. godine. Treba barem spomenuti i sveto ruho" iz Triera u Njemakoj (otkriveno tek u 16. st., pa gaje Luther ismijavao), ali to je najstarija njemaka crkva i povezana sa sv. Jelenom, a otkriveni su i ranokranski grafiti sa zazivima Kristu ... Znanstvena istraivanja ove lsusove gornje haljine", koja se zbog vlane klime gotovo posve raspala, zasad ostaju nedoreena. Tu su jo i iljak koplja koje je, predajno, probilo Kristov bok, stup njegova bievanja, itd ... ali bi i najsaetiji prikaz svih ovih Kristovih relikvija iziskivao

itav broj Kruvenice". Za Hvar je zanimljivo da V. Pribojevi 1525. biljei u Sv. Marku dvije Kristove relikvije: komadi kria i trn iz krune (izd. Split 1991, 86 i 149). Ne zna se kada su i kako nestale -najkasnije po ukinuu ove crkve i samostana 1811. g.

Turinski pokrov Glavna je Kristova relikvija svakako Turinski pokrov (Turin" je nae staro ime za Torino u Italiji, a u pitanju je svakako mrtvaki pokrov, ne neko neodreeno platno"). teta da nije bilo prevedeno na hrvatski izvanredno djelo: lan Wilson: The Turin Shroud (London, 1978.), koje daje uvjerljivu, ako ne i pouzdanu povijest ove jedinstvene relikvije, od Jeruzalema u 1. stoljeu do Edese u 1 O., a zatim u Carigradu do 1204., kada, kako se ini, prelazi u ruke vitezova-hramovnika, bestemeljno ozloglaenih templara; potom do naih dana. Ove i druge radove saimao. Josip

Marceli: Turinsko platno (,,Duh i voda", Jelsa, 1994.), u izdanju on Boidara Medvida.

Slikara Anton s Padve: freska u crkvi sv. Roka u Draguu u Istri.

Od 1898., kada je zapanjeni fotograf Secondo Pia otkrio da je pokrov fotografski negativ, ne prestaju znanstvena

prouavanja. Kao da su se znanost i vjera, prvi put nakon renesanse, ponovno udruile. Pokrov u svemu potvruje

izvjea u evaneljima, pa i kasniju crkvenu predaju, osim u jednoj pojedinosti: Kristove ruke bijahu prikovane avlima na kri kroz zapea, a ne kroz dlanove, te imaju samo po

etiri prsta, bezpal(a)ca. Zato? Moda neupueni dananji krani vjeruju kako osim Isusa i onih dvaju razbojnika s njime nitko drugi nikad i nije bio razapet - u zbilji su kroz povijest Rimljani na ovu stranu kaznu (koja navodno potjee s Istoka; kau da ju je smislila" Semiramida, graditeljica viseih vrtova" u Babilonu) osudili desetine, moda i stotine tisua ljudi - na

tisue samo za Spartakova ustanka. Kad je car Konstantin zabranio raspinjanje, tehnike" su pojedinosti pale u zaborav, pa se kasnije Raspetoga prikazivalo priavlanoga kroz dlanove - u tom bi sluaju teina tijela uinila, da avli probiju dlanove i osuenik bi pao naglavce! Jedini anatomski toan prikaz Raspea jest onaj slikara s naega

otokaJurjaPlania(StariGrad, 1899. -Pariz, 1930.), slikan 1924. za crkvicu na novome groblju u Svetoj Nedilji na Hvaru, a danas u upnici toga mjesta: usp. Sluba Boja 2-3/2002, Makarska, 139; Plani je zacijelo bio upozoren od nekoga znalca na nove spoznaje o tom predmetu. S druge strane, ako su Kristove ruke na kriu bile probodene kroz zapea, kako to da su stigmatizirani" (od sv. Frane Asikoga do padre Pia iz Pietrelcine) imali Kristove rane" na dlanovima?! Moda zato jer su tako vjerovali! Dr. Pierre Barbet, glavni kirurg u bolnici Sv. Josipa u Parizu, ustanovio je 1930ih da, kada se avao probije kroz zapee, zbog dodira sa sredinjim ivcem (nervus medianus), palac se automatski povlai prema dlanu i tako izvana postaje nevidljiv. Turinski pokrov, u Edesi i Carigradu aen kao Mandylion", bio je isprva etverostruko presavijen (tetradiplon ), te se vidjelo samo Kristova lice - da bi se skrila njegova narav ukopnoga platna, zazorna tamonjoj kulturi. Tekje negdje u 12. st. bio razmotani ustanovilo se daje to zapravo mrtvaki pokrov. Ve na prikazu Kristova tijela iz madarskog rukopisa s kraja istoga stoljea (tadanji ugarsko-hrvatski vladari bijahu usko rodbinski povezani s Bizantom) mrtvi Isus ima samo etiri (vidljiva) prsta. Na Zapadu postupno nastaje Imago Pietatis" - lik mrtvoga Krista koji stoji u grobu. U Hrvatskoj su, koliko je zasad poznato, etiri takva prikaza gdje Krist - analogno Turinskom pokrovu - ima na krilu prekriene ruke, a bez palaca: 1) na slici nepoznatoga zadarskog umjetnika iz 1. pol. 15. st.: (I. Petricioli: Stalna izloba crkvene umjetnosti Zadar, 1980., 80; 2) u crkvi sv. Roka u Draguu u Istri, na fresci domaega slikara Antona s Padve /= iz oblinje Kaerge; nema veze sa sv. Antom Padovanskim!/ iz 16. st.: (Istria-gu.ida turistica, izd. Naprijed-Zagreb oko 1980., 163 i 183; 3) renesansni reljef, ukraden 1970. iz zbirke benediktinki u Trogiru (Povratak Palme Mlaega, Split, 1988., 27: nejasno; desna ruka dvoslojna?!, lijeva pod

desnicom; 4) na kamenu reljefu hvarskoga kipara ime Dujmovia (1887.-1968.) iz 1940./41. g u lapidariju Sv. Marka u Hvaru (V. Srhoj, Ars Adriatica 2/2012, 230), reljefnainjen za proslavu dvojbene 1300. obljetnice pokrtenja Hrvata, koju je omeo 2. svj. rat. Skrivanje" pal(a)ca ima i simboliko znaenje: u Indiji su zarobljenici molili milost tako to bi palce zapleli meu ostale prste ruke. To je znailo da oni nemaju vie nikakve moi i vie nikakve volje osim jedne: da im se pokloni ivot (Novo Doba, Split, 163/1934, 7: Palac i ovjeji karakter). Hinduisti i budisti i danas nerijetko mole palaca uvuenih u dlan: palac

znai ljudsku stvaralaku snagu i spolnost, ali i ego", volju za moi, samovolju (usp. palac gore" i palac dolje") - znai li to potpuno Isusovo podvrgavanje volji Oevoj? - iako su, kako je ranije istaknuto, razlozi uvuenih palaca na Pokrovu posve fizioloki. Razapinjanje nije nuno ukljuivalo pribijanje

avlima: isti se uinak postizavao zavezivanjem osuenika na kri, s rukama povie glave: u tom poloaju ovjek ne moe disati i mora se stalno propinjati

(ii gore-dolje") da uhvati zraka, te umire nakon dugih i tekih muka. Krvnici su, da im prekrate agoniju, osuenima prebijali golij eni (potkoljenice), jer onda tijelo nema vie oslonca i osuenik se ugui. Tako su uinili i Isusovim

suosuenicima, no kako je Isus ve bio umro, vojnik mu, za provjeru", probode bok (!van, 19, 31-37). Ubod sa desne strane prsnoga koa Rimljani su nauili u Galiji, jer su Gali branili titom lijevu stranu trupa. God. 1902. dr. Yves Delage, profesor poredbene anatomije na parikom

sveuilitu, inae agnostik, odra predavanje: Kristov lik na Turinskom pokrovu, dokazujui da dotini lik ne moe biti nikoga drugoga doli Isusa Krista! Tako i drugi znanstvenici iz najnovijih istraivanja, osim jednoga iz 1988 kada je bilo ustanovljeno", metodom radioaktivnog ugljika C-14, kako je pokrov zapravo" iz 13. ili 14. st. Ali ova je metoda notorno nepouzdana: le ene iz engleskoga tresetita proglasie tijelom rtve iz oko

Krist na slici nepoznatoga zadarskog umjetnika iz 1. pol. 15. st.

400. godine po Kr dok je policija nedvojbeno ustanovila kako je nesretnicu, s imenom i prezimenom, ubio mu -1960 tj. blizu 1600 godina poslije datiranja"! Meutim, temeljno pitanje -kakoj e lik na Turinskom pokrovu uope nastao - ostaje neodgovoreno. Kao da je doista acheiropoieton - neuinjen ljudskom rukom - kako ga i zovu najstariji izvori. Postoji pretpostavka, da je neobjanjivi otisak nastao nekovrsnom atomskom eksplozijom. u Hiroshimi su pronaeni slini. Uskrsnue?! Vjera je, naravno, nedokaziva" (usp. Hebrejima, 11, 1). No, ipak je zanimljivo: kao da u uskrsnue danas vie vjeruju u znanstvenom svijetu- ateisti, agnostici i idovi -nego mnogi krani ...

DVA ZANIMLJIV A KOMIKA RUKOPISA O SV. KRIIU

Pie: JokoBracanovi

P rilikom sreivanja upnih prostorija (lok. Kuratije) u Komii don Ivica Huljev je naao u tamonjem arhivu dva zanimljiva rukopisa povezana sa znamenitim hvarskim udom sv. Kriia. Prvi spis je u literaturi je ve poznat kao Zbirka spisa koji se odnose na udesni Krii katedralne crkve u Hvaru (Carte attinente alla miracolosa Crocetta della Chiesa Catedrale di Lesina). Ovdje je pod nazivom Zbornik raznih uspomena koje se tiu uda Presvetog Raspela koje se uva u hvarskoj katedrali (Raccolta di variae Memorie attinenti al Miracolo del SSmo Crocifisso, che si conserva nella Catedrale di Lesina). Prijepis je datiran 24. veljae 1783. godine. Osim naslova, malo je drugih razlika od ostalih prijepisa - donose se redom: saetak, I. i II. dokumenti iz 1418. i 1421. o plemiko-pukim sporovima, III. izvadak iz Povijesti kardinala Petra Bemba; IY. dio putopisa Gianbattiste Giustinianaiz 1553., V. svjedoanstvoAntunaGazaroviaiz 1516., VI. pismo prognanih plemia iz Trogira od 15. rujna 1514., VII. (A) pismo mletakog patrijarha Antonia Contarinija i svjedoanstva (B.) biveg kneza Bemardina Zane, (C.) Matija Pamiia i Zorzija Zamanovia, (D.) kanonika Tome Griviia i (E.) Katarina pok. Nikole

Golubinia- sve iz 1511.; VIII. prianje Pavla Paladinia iz 1510. te zakljuno proces koji je 1579. u ime apostolskog vizitatora Augustina Valiera proveo veronski kanonik Tafello de Tafellis (A-G). Na kraju se navodi kako je Zbirku sastavio biskupski kancelar Jakov Bogli (1710.-1783., ugledan hvarski odvjetnik) dana 1. prosinca 1760. g., a o

autentinosti su posvjedoili 27. sijenja 1761. generalni vikar Markantun Gazarovi (Vis, 13. 9. 1679. - Hvar, 22. 1. 1765., kanonik i arhiakon hvarskog kaptola, kuni prelat pape Klementa XIII. i asistent papinskog prijestolja) i biskupski vicekancelar Frane Teodor Garguri Kasandri (1732.-1814., kasnije kanonik i primicerij). Autor komikog rukopisa je prokancelar biskupske kurije, sveenik Dujam Alvi Garguri Kasandri (1739.-1814., kasnije kanonik, bratranije spomenutog Frane-zajedno su znaajno novano pridonijeli gradnji crkve u Zorau 1770. g.; smatra se donatorom pale proslavljene Bogorodice sa svecima Alojzijem Gonzagom, Dujmom, Benediktom i Skolastikom te prikazom donatora, na bonom oltaru benediktinske crkve, autora VicenzaPellegrinijaiz 1777. g.). Kao zanimljivost istaknimo kako je prepisiva ispravio jednu Boglievu greku - umjesto papi Piju III. (umro 1503.), prepisiva rijei Jao tebi Hvare, bit e drugi Jeruzalem" stavlja u usta pape koji je doista djelovao u doba

R.l\CCOLTA

A

uda - Julija II. Biljenica ima 32 ispisane nenumerirane stranice te jo osam neispisanih. Uvez je od malo debljeg papira. Ono to razlikuje ovaj spis od ostalih prijepisa zbirke su posljednje dvije stranice na kojima su dosad nepoznata tri himna za itanje u oficiju udesne krvi sv. Raspela Gospodina Naega u gradu i biskupiji Hvarskoj. Nakon himana je i kratka biljeka autora ovih himana Mihovila

Milinkovia.

Oficij udesne krvi Spomenuta tri himna i njihov autor povezuju ovaj prvi spis s drugim koji sadri Oficij udesne krvi Presvetog Raspela i Oficij sv. Stjepana, pape i muenika. Biljenica istih dimenzija kao i prva sadri 29 ispisanih nenumeriranih i 11 neispisanih stranica. Na prvoj stranici pie (na talijanskom, ostatak spisa je na latinskom): Autor ovog oficijaje pokojni gospodin kanonik hvarske katedrale, ranije upnik u Komii pa u Visu, vrstan propovjednik i ujedno magistar knjievnosti i znanosti, don Mihovil Milinkovi Vianin. Za biskupovanja monsinjora Antuna Beia, budvanskog plemia, revnog i zaslunog biskupa hvarskog, preminulog u Rimu, koji je prvo bio biskup u Bugarskoj, zatim u Skradinu, a kasnije u Hvaru. Dakle, oficij (=obrazac asoslova) je sastavljen izmeu 1759. i 1761., a ovaj prijepis nakon 1775. godine. Oficij udesne krvi se molio u gradu i u biskupiji na dan 6. veljae sa dvostrukim obredom I. klase s osminom. Zapoinje veernjom s 5 antifona i psalama (Ps 110, 111, 112, 113 i 147), zatim slijedi itanje iz poslanice Hebrejima (Heb 9, 10-12), potom himan Jesu Redemptoromnium (O Spase sviju Isuse ), otpjev: Otkupio si nas Gospodine krvlju svojom - I postadosmo kraljevstvo Boga naega", Velia uz antifonu Kriu tvome klanjamo se Gospodine ... " te zakljunu molitvu. Jutarnja zapoinje pozivom Krist raspeti kraljuje, doite, poklonimo mu se" uz psalam

Doite poklonimo se Gospodinu." (Ps 95), a nastavlja se himnom Gaude Pharensis Civitas" (O hvarski grade, raduj se). Na prvoj nonici pjevala su se tri psalma (Ps 2, 3 i 4) s antifonama, pa otpjev On je nae bolesti ponio, - nae je boli na se uzeo" (Iz 53: 4) te tri itanja iz poslanice Hebrejima (Heb 9: 11-15; 9:16-22; 10: 19-24) s otpjevima

izmeu istih (prvi iz knjige Izlaska 12: 13-14, a ostali iz poslanice Hebrejma, 12: 24 i 28; te 10: 19 i 4: 16). I druga

nonica poinjala je s tri psalma (Ps 5, 84 i 85), a nakon otpjeva Na njega pade kazna radi naeg mira - njegove nas rane iscijelie" (Iz 53: 5) uslijedila su tri itanja (IV-VI) koja su prepriavala dogaaje oko uda sv. Kriia izmeu kojih suiliotpjevi(IY. Zah 12: 10; V. 1Pt1: 17-19 i21; VI. Rim5: 9-12 i 3: 25). U treoj nonici pjevani su psalmi 96, 97 i 98, zatim otpjev Za nae grijehe probodoe njega - za opaine nae njega satrijee". Sedmo itanje zapoelo je ulomkom iz Ivanova evanelja, koje se i danas ita o blagdanu sv. Kriia

(U ono vrijeme: Ree Isus Nikodemu: Kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin ovjeji da svaki koji vjeruje, u njemu ima ivot vjeni. ", Iv 3: 14), a potom prvim dijelom 26 propovijedi sv. Ivana Krizostoma po Ivanovu evanelju, a ista se nastavljala i kroz VIII. i IX.

itanje (otpjevi izmeu: VII. 1 Iv 2: 1-2 i 1, 7; VIII. Lk 22: 43-44 iPj 5: 2)-nakonzadnjeg itanja pjevao seTebeBoga hvalimo". Na pohvalama i asovima pjevali su se redom psalmi 93, 100 i 67, pa 5 poglavlje Otkrivenja te psalam 148. U slijedila bi zakljuna molitva i trei himan Salve jacentis in Cruce (Zdravo na Kriu propeta) pa otpjev Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Tebe - jer si po svome svetom kriu otkupio svijet" i Blagoslovljen". Nadalje oficij sadri jo antifone i molitve za pojedine asove te za drugu veernju. Na dan osmine na drugoj nonici, u itanjima IV. do VI.,

itala se propovijed sv. Augustina biskupa (Sermo 22, 9-1 O), a na treem se - uz isti odlomak iz Ivanova evanelja - itala u itanjima VII.-IX. propovijed sv. Maksima biskupa (prva propovijed o muci i kriu Kristovu). Otpjevi su isti kao i kod prve verzije itanja. Za misu je previena ulazna pjesma: Mi treba da se hvalimo Kriem Gospodina naega Isusa Krista, u kojem je spas, ivot i uskrsnue nae, po kojem mi smo spaeni i

osloboeni" uz psalam 67, zborna molitva, pa itanje iz poslanice Hebrejima (9: 11-15), gradual (Efl: 6-7) i aleluja (Zdravo kralju na, ti se jedini saali nad naim grijesima, Ocu posluni, na raspee voeni, kao janje na klanje). Ukoliko bi blagdan bio nakon sedamdesetnice, umjesto graduala i Aleluje pjevao se trakt iz etvrte pjesme o sluzi Jahvinu iz proroka Izaije (53: 4-5). U vazmenom vremenu umjesto graduala pjevalo se: Aleluja, aleluja, Dostojan si Gospodine, uzeti knjigu i otvoriti peate njezine, jer si bio zaklan, Aleluja, i otkupio si nas krvlju svojom iz svakog plemena, puka i jezika, i uinio si nas kraljevstvom Bogu naemu, Aleluja" (Otk 5: 9-10). Evanelje je bilo, kao i danas, po Ivanu (Iv 3: 14-17). Slijede jo darovna i popriesna molitva, prikazna (1 Pt 2:24) i priesna (1 Pt 2:21) pjesma te naznakada se moli predslovlje o Kriu.

otro J C rfof' ~ }i /rJd /i ~ fi,it~ ~t.Ll h. J y~ 6 , \ fc..._'t1..+,J.simo ~ 6 e tVt \J'Lfu ~ '("I ~; 1 1

''-' I 7 '\_' .I V 1" \-,hl .l Yl,.....

18 + ~.f1tt+-,) V~. 't~..,~J+'.t.,,~.:~.~ ~I

Oratorij iz 1638. Z~dnjih pet stranica ovog spisa rezervirane su za oficij sv. Stjepana, pape i muenika, koji upuuje da se koristi sve isto kao za jednog muenika, uz naznaene razlike: himan za

v~ernju i pohvale, otpjev i molitvu za prvu veernju, sveev ivot u tri itanja za jutranju i drugu nonicu te antifone za Blagoslovljen na treoj nonici i za Velia na drugoj

veernji. Za tnisu je jedina posebnost ulazna pjesma, uz naznaku da je zborna molitva ista kao u oficiju, a ostalo je u Rimskom misalu za slavlje na dan sveca 2. kolovoza (vie o ovom dijelu spisa drugom prilikom). Treba napomenuti da se himni iz Oficija udesne krvi nisu koristili u drugim poznatim pobonostima sv. Kriiu. U sklopu pobonosti na prve petke u mjesecu, bratimi sv. Kriia su u procesiji do prve skaline" pjevali himan yexilla regis prodeunt" (Barjaci kreu kraljevi), a uslijedio bt Oratorij sv. Kriiu - ta se pobonost i danas sauvala na korizmene petke, s procesijom unutar crkve, a najstariji zapis ove pobonosti je iz 1638. godine. U procesijama na d'.111 sv. Kriia i na drugu nedjelju po Uskrsu pjevao se htman Salvete Christi Vulnera" (O zdravo rane Kristove). Iz komikog spisa doznajemo i da se misa na drugu nedjelju po Uskrsu slavila u ast sv. Kriia - u navoenju graduala, trakta i Aleluje predvieno je da blagdan moe pasti i u vazmenovrijeme. N~ kraju i nekoliko rijei o autoru Oficija udesne krvi. Mthovil Milinkovi, sin Mateja i Lukrecije, krten je 29. kolovoza 1705. g. u Visu. BiojeupnikKotnieod 1748. do 1760., pa Visa od 1764. do 1775. godine. ime Ljubi za njega_ biljei da je bio vrli pripoviedalac i piesnik, te kako je ostavio svoja pripoviedaref a, i crkvene piesni u rukopisu -n'.1alost, jo nisu pronaeni. Njegov panegirik hvarskom biskupu Cesaru Bonajutiju iz 1737. g. (recitirao mu ga je godinu ranije prigodom vizitacije Komie) uvao se u knJinici zadarske gimnazije, s kojom je nestao u Drugom svjetskom ratu. Izgleda da su etiri himna i itanja o sv. Kriiu i sv. Stjepanu iz ovdje opisanih rukopisa jedina pronaena sauvana djela ovog vikog knjievnika. Treba

istaknuti daje 1748. sastavio prvi potpuni popis stanovnika Komie; 1753. bio je inicijator osnivanja tamonje bratov~t~ne Pojasa sv. Monike, a 1759. u Komii je dao sagraditi novu crkvu Gospe od 7 alosti (molbu za gradnju podnio je jo 1751. g. biskupuBonaiutiu, a odobrena je zbog udaljenosti i loeg puta izmeu upe i upske crkve). Iz gore citiranog spisa doznajemo da je bio hvarski kanonik te vrstan propovjednik i ujedno magistar knjievnosti i znanosti. Umro je u Visu u 70 godini ivota, 26. travnja 1775. godine. Zanimljivo je istaknuti i da ovo nije bio prvi oficij sv. Kriiu. Naime, jedan drugi Vianin, Antun Matijaevi Kar~aneo (1658.-1721.) u jednom svom spisu, koji se uva u arh1vuArheolokog muzeja u Splitu, navodi kako je oficij

sa~tavio ?".,ar~~ biskup jo u vrijeme uda. Taj oficij, nazalost, JOS mJe pronaen. Zato se ovaj Milinkoviev nije odrao i zato je sauvan - koliko nam je zasad poznato -samo u Komii, teko je nagaati. Oblik asoslova se od Milinkovievog vremena iztnij enio, no moda bi se jedan od him?Da mogao pjevati na veernjoj otvorenja blagdana u ovdje predloenom prepjevu ili nekom prikladnijem.

HIMAN m (na pohvalama)

Zdravo na Kriu propeta Priliko Boga Presvetog to bistrom krvlju blaenom udesan ini dogaaj. Sakupi puk se pogubno Krv brae da bi prolili Tajnu uiniv zakletvu Na svetom liku Propetog.

Okrutna ova odluka, Nebo i zemlju uasnu Teka se kia izlije, potresom tlo tad uzdahnu.

Na hramu svete Djevice odjednom krov se urui, i kua tetu upozna,

udesan znak se razjasni.

Boanskom tad je odlukom Lik Raspetoga pro lio Rumene krvi potoke to platno to obojie.

Izbezumljenog klerika Krik grad sav tada uzbudi Krivci pred Bojom milou Preteke grijehe priznae.

O preudesna Ljubavi, dok nae gleda zloine, Gui ih svojom milou I suze lije krvave.

U vjekovjene vjekove, Bud slava Trojstvu Presvetom to vjerne od zla svakoga Otkupi Kriem Kristovim. Amen.

Molitva (na veernjoj, pohvalama i misi):

Boe, koji si po ivom kriu i Presvetoj svojoj Krvi otajstveno nam udijelio novo udo, podaj svojim slugama, koje si po svojoj muci spasio, da oieni od zemaljskih grijeha, otkrivenju tvoje slave prispijemo na nebu. Koji ivi ikraljuje.

AD fa1 ISSAM. ll1rvoifus.

M5 (l.uitm ;ovio.vi ffvtJ iti rtAtt. ~d,.,Jl\i JYosl:v~J~IJ- dvffi, itt r.vo ~f .sJuj, vilz,.,1 et Ve.sc.mecJio ~osiv"J fN re..m .ialvJS ef ltivo.h' su.m~. B(llrn.. Gr 9t1 nUJ~ve..alv.v vios!:vi., tt c~~ ,J vtoty: 1lju.YllJ,\J; vu.fttw .su.uwi. .s~rv nos1 et rr.ijexe.aluv 11o.Jki. :V QoviOJ if aJvi.f

(hvala Zorki Bibi, Mariu Glibiu, on Milanu ariu, Giorgiu Pilloniju i on Ivici Huljevu na pomoi u prepjevu)

Literatura: DuanBeri,Arhivi otoka Visa, Split, 1958., 25 i 36; Viki spomenici, Split, 1968, 147; Nevenka

Boani-Bezi, Popisi stanovnitva Komie u XVIII i poetkom XIX stoljea, akavska ri 11/2/1973., 68; Ista, Stanovnitvo Komie u bratovtinama, Split, 1977., 65; Joko Kovai, Iz hvarske kulturne batine, Hvar, 1987 ., 241; Isti, Gradnja i opremanje samostana i crkve benediktinki u Hvaru, GPPD 15/1999., 63; Isti, Obitelji i arhiv Bogli-Boi u Hvaru, PPOHXI/2002., 157; http://hbl.lzmk.hr (Garguri Kasandri, obitelj/ Nika Lui i Joko Kovai /1998); arko Gazzari, Tragovima Slavogosta, Split, 2002., 69; Joko Bracanovi, 500 godina aenja sv. Kriia, Hvar, 1510.-2010.

.M "'"~ .711. a.~fL).

' IJt f?UA.C11..-~UMiu.J

s t'-< 1-1 s l !;;j tA 'tttA .., 'JJu~cJ~ .

Ivan Merz i Hvar (III) Glavu rubit', al njegovu ideju ne gubit!

I stoga dana kada je posjetio biskupa Mihu Puia, 20. srpnja 1969. g.,postulatorp. BoidarNagyrazgovarao je i s biskupovom neakinjom, gospoom Jozefinom-Bepinom Pui. Njezinu izjavu donosimo u nastavku prema tonskom zapisu:

Bili smo oduevljeni njegovom pojavom i ponaanjem. Dao je mojoj djeci malu knjiicu za misu: jedna roza djevojici, a druga u plavom za djeaka s njegovim potpisom. Moj sin to jo uva. togod sam od njega traila nakon njegove smrti uvijek sam dobila. No, usliao mi je posebno jednu veliku milost za koju sam mu uvijek zahvalna. Bio je 2. svjetski rat. Sin mi bio u ratu, a mu otiao u zbjeg. Nisam znala ni za jednog ni za drugog. Onda sam poela moliti devetnicu lvanu Merzu. Ila sam svaki dan na priest i molila sam njegovu molitvicu i kroz tu devetnicu javio mi se sin. Kad sam svrila devetnicu ree mi jedan poznanik da je u Splitu vidio Ivu (tako je ime sinu). Kasnije sam saznala to se dogodilo. Sin je bio u ustaama i ono pred konac rata bio je pobjegao s ostalima van u Italiju. Bio je ve u Trstu. I 1 O. svibnja kad se kod nas slavi sv. Proper, a to je dan i kada je !van Merz umro, sin se vratio natrag u Jugoslaviju, ali su ga komunisti odmah zatvorili i dopremili u Split. Dok je bio jo u zatvoru ila sam ga posjetiti. Bilo je jako teko doi do njega. Jedan straar me je samo na kratko pustio do njegove

elije. Prva stvar koju sam mu rekla bila je: Sinko zato si doao?" A on mije odgovorio: Zato ne bih doao kad nisam nikome nita zla uinio". Onda sam se nastavila puno moliti Ivanu Merzu. Osudili su ga najprije na smrt vjeanjem, pa su ga onda pomilova/i na 20 godina robije, pa onda na 4 godine. Ja sam stalno molila i kratko vrijeme nakon toga bio je potpuno pomilovan i izaao je van z"z zatvora. Ma, kakav sv. Ante, ni jedan svetac, nego samo moj !van! Meni je on sve! I sada kadgod idem u Split nosim njegovu sliicu, a svaki dan molim njegovu molitvicu. Zavjetovala sam mu se da u mu ii na grob zahvaliti za milost i ila sam i to bosonoga do groba. Moj sin jo uva onu knjiicu i svake godine ide mu na groblje 1 O. svibnja i nosi mu cvijee.

Pie: o. Boidar Nagy, postulatura bl. lvana Merza

Ma kakav doktor kad sa svima razgovara!" Prigodom posjeta biskupu Puiu postulator p. Boidar N agy pronaao je i razgovarao s jednim od tadanjih mladia koje je bl. I van Merz okupljao na Hvaru i ulanio u Orlovsku organizaciju. Bio je to Ante Bracanovi, po zanimanju zidar. Stanovao je u Gajevoj ulici. Imao je tada 62 godine. S njime je postulator razgovarao 20. srpnja 1969. g. Donosimo njegovu izjavu prema tonskom zapisu sauvanom u arhivu Postulature: Merz je dolazio je na Hvari okupljao mlade. Mi smo mu se

ispoetka rugali, a on nas je sve malo po malo pridobio. Sve

je okupljao lijepim rijeima. On je bio otac, a mi njegovi sinovi. Svaki dan kad je bio na Hvaro prieivao se. Uvijek je govorio dobro rije, nikad runo, a to je ono najvanije. Bili smo esto skupa i etali a on nam je priao. Prijatelj Darko imao je barku pa smo esto odlazili na more. to je on vie priao to smo bili eljniji da ga sluamo. Na tim etnjama priao nam je i oduevljavao nas za Crkvu, za vjero, za Boje stvari. to je on u nama skovao nitko nije promijenio, razgradio. Glavu robit al njegovu ideju ne gubit" vailo je meu nama. esto je dolazio na Hvar. Mi smo bili kao vodii, tj. on je nas odgajao, a mi smo onda trebali formirati droge. A kad je dolazio onda smo ili svi zajedno u etnju. Njegova vanjtina? To je bio aneo, dua Boja. Fin sa svakim. Bio je srednje visine s plavim oima. Nije se drao kao doktor nego ponizan, skroman. Bio je dua Boja. Svaka njegova rije dirala je srce. Otkad smo pali u njegove roke do danas nismo se promijenili. Kad smo ljudima govorili da je on doktor odgovarali bi nam: Ma kakav doktor kad sa svima razgovara! Zar se ne bi mogao druiti samo s viima?!" Za Ivana nije igralo ulogu bogat ili siromah. Zagrlio bi nas, roku preko ramena i tako smo ili na etnju i tu namje priao, oduevljavao nas. Kadje umro bilo je to ovako. Vijest smo primili upravo za vrijeme pontifikalne mise koju je sluio biskup Pui. I nismo mogli dalje pjevat nego smo plakali. Nakon nekoliko dana imali smo komemoraciju. im nam je bilo mogue poli smo na njegov grob u Zagreb. Svoje sjeanje o bl. Ivanu Merzu na Hvaru dao je za Postulaturu ing. N. Bracanovi koji ivi u SAD. Prigodom svoga posjeta domovini prije nekoliko godina dao je video-izjavu za Postulaturu. Iz toga njegova sjeanja koje e u cijelosti biti naknadno dostupno donosimo samo jedan podatak: Ing. Bracanovi bio je 1927. g. djeak i lan Orlovske organizacije u Hvaro. Jednoga dana bi. !van Merz drao je predavanje u blagovaonici Franjevakog samostana pred

poznatom slikom Posljednje veere. Na tom predavanju bio je i on kao djeak-orao. N Bracanovi dobro se sjea toga predavanja i bi. Ivana koji je s puno uvjerenje i entuzijazma govorio nazonima.

Nj egovo ime jest inimo dobro"

. poziv da

on Ante Milii, sveenik rodom iz Brusja, bio je uenik osnovne kolekadaje 1927. g. bl. IvanMerzposjetioBrusje. O svome susretu s bl. Ivanom dao je za Postulaturu Ivana Merza izjavu u Zagrebu 1. svibnja 1978. Tada je radio u Drutvu sv. irila i Metoda (danas Drutvo sv. Jeronima). Tonski zapis njegove izjave uva se u arhivu Postulature bl. Ivana Merza u Zagrebu. Bio sam dijete u zavrnom etvrtom razredu puke kole u Brosju na Hvaro kad se odravao orlovski teaj u Hvaro. Kako je u Brusju bio upnik Jure Duli koji je bio vrlo aktivan u orlovskom pokretu on je pozivao vodstvo orlovskog pokreta tako da su na Brosje dolazili i Protulipac,

Orani, epuli, Mostovac i drogi. Tako je meu njima bio i doktor Merz. Ja sam bio dijete, ali mi se susret sa Merzom usjekao duboko u pamenje premda je to neobino jer su drogi moda bili impozantniji i moda kao djetetu mogli vie imponirati. Tono se sjeam mjesta gdje smo se sreli: bilo je to kod seoskog zdenca gustirne". upnik me predstavio

doktoru Merzu i rekao: Ovo je moj ministrant koji e vjerojatno sljedee godine doi u Zagrebaka sjemenite na alatu. "Merz je odgovorio: Drago mi je. "Dodao je jo par rijei kojih se vie ne sjeam. Kad sam doao u Zagreb u jesen 1928. g. vie ga nisam naao. Eto, to je sve o mome susretu s njime; par rijei mi je rekao, ali elim istaknuti da mi je kao djetetu ostao u posebnom pamenju njegov lik i njegov nain pristupa k meni kao djetetu i to vie nego oni drugi koji su bili privlaiviji i impozantniji. Tijekom svoga boravka na Hvaru bl. I van Merz posjetio je i samostan sestara benediktinki. Njegov posjet koji je bio 30. rujna 1927. zabiljeen je u samostanskoj kronici koja se u ono vrijeme vodila na talijanskom jezikom. Nakon talijanskog originala donosimo hrvatski prijevod. Ugodno

iznenauje kako su ve tada, za vrijeme njegova ivota sestre o bl. Ivanu Merzu imale visoko miljenje. Danas smo imale sreu upoznati u govornici potovanog i

odlinog gospodina profesora dr. Ivu Merza, voditelja Orlovskog udruenja u Zagrebu. - Velika dua, apostol Katolike akcije, Aneo Euharistije i duboki poznavatelj svete Liturgije. Dr. Merz je rekao: Bez obzira na umor, zaposlenost, zapreke ili okolnosti ivota, treba svaki dan ii na svetu Priest" ... I tako je on inio. Zahvaljujemo dobrom Bogu da smo ga upoznale jer samo njegovo ime jest poziv da

inimo dobro.

Peta obljetnica smrti bl. lvana Merza bila je sveano proslavljena u Hvaru 13. svibnja 1933. godine. O tome je

zagrebakaNedjelja u br. 22 od 28. V. 193 3. zapisala: Ovdanji su kriari, veliki i mali, proslavili dana 13. ov. mj. 5. godinjicu smrti dr. I. Merza, prvoborca za Kristova naela. Hvar ima za to, osim posebnih kriarskih razloga, jo i drugih povoda. Pak. Merz je godinu dana prije smrti ovdje kroz 2 mjeseca boravio na oporavku; ovdje je uz proj anka prikazivao projekcijama ivot sv. Franje Asikoga; ovdje je svojom svetakom pojavom davao primjere uzorna kranskoga ivota, te autoritativna djelovao na svakoga kao onaj koji ima za to vlast ne nadmetanjem, nego svojom skromnou i duhom; ovdje je okupio prve svoje uenike

izmeu omladinaca; odavle se zalijetao i u sela, da bude apostolom Katolike akcije na udivljenje pastira i ovaca. Sve je to ovdje u ivoj i svjeoj uspomeni. Zato je i naa komemoracija bila kao evokacija onih lijepih i spasonosnih dana i ina. Na komemoraciji je odrao vrlo lijep govor pravnik N Milii kojim je orisao pokojnika kao ovjeka koji je promatrao svijet kroz religioznu prizmu i kojemu je katolicizam bio objekt rada i ivljenja, koji je bio uzor

katolikoga mladia u modernim prilikama. Zatim je proitano nekoliko ulomaka iz njegova ivota, dok mu dvije deklamacije Vitezu kria" od D. J. D. ( deklam. K. Juri) i Dr. I. Merzu" od Mahulje (deklam. D. Sikiri) iskazae dostojnu poast na zadovoljstvo, odobravanje i pljeskanje birane publike s preuzv. biskupom Puiem na elu. SLAVA BUDUEM SVECU! O bl. Ivanu Merzu i njegovu boravku na Hvaru jo ima informacija u ova dva lanka koja treba naknadno pronai: N. Kresnik, Brusje: Proslava sv. lvana, Nedjelja, Zagreb, 16. lipnja 1929., br. 24, 5, 7, 8; i on S. DULI, Orlovski slet na Hvaru, Nedjelja, Zagreb, 25. kolovoza 1929 ., br. 34, 7. Za vrijeme svoga boravka na Hvaru bl. I van Merz stanovao je u jednom hotelu.

++++++++++++++++++++++++++ n

SLOGAN HRVATSKA - PLINA IVOTA" NE PREDSTAVLJA HRVATS~ll NI IZVOR.NO NI SADWNo

Pie: Tin Kolumbi

I zabrani slogan za turistiku promidbu Hrvatska-puna ivota", koji bi Hrvatsku trebao na izvoran i sadrajan nain predstaviti svijetu i navesti mogue turiste da se u bogatoj svjetskoj turistikoj ponudi odlue upravo za nau zemlju, otkrio je neshvatljivu injenicu da najodgovorniji turistiki djelatnici nisu svjesni to su u dananjem globaliziranom svijetu bitne sastavnice poeljnih turistikih destinacija. Doista samo neznalicama jo treba dokazivati da je u svijetu koji je ve postao globalno selo" sve tee nai ono to je razliito i posebno, nego to je slino ili isto, a to se svakodnevno ak nastoji uiniti slinijim i istim. Najei razlog zato se suvremeni

turistiki ,,hodoasnici" odluuju nakratko otputovati, ponekad ak i pobjei" iz svoje svakodnevice upravo je jednolinost i istost zbivanja i prostora u kojima prebivaju.

Jednolinost svakodnevnog ivota je zacijelo glavni razlog dosade i otuenosti preteitog stanja duha suvremenog

ovjeka, koji u potrazi za smislom i obogaivanjem svakodnevice odluuje barem nakratko promijeniti sredinu ne bi li doivio neto novo, uzbudljivo i izvorno, odnosno ono to do sada nije nikada vidio i doivio. U sloganu Hrvatska - puna ivota" bitna odrednica je ivot", pojam koji je s jedne strane iznimno sadrajan, ali je s druge strane iznimno openit, univerzalan, rekli bismo suvremenim nainom govora globalan", a nedostaje mu ono bitno da bi izrazio posebnost, jedinstvenost i razliitost, Naime, ivota ima svugdje u svakom dijelu naeg planeta,

ak i u pustinjama. Punina koju slogan uz ivot" istie takoer je neodreeni pojam, jer e svatko kad je u pitanju ivot, puninu shvaati na svoj nain. Dakle oba pojma i punina i ivot ne ukazuju na vrijednosti kojima bismo mogli ljude potaknuti da pomisle na odreenu zemlju koja je po neemu posebna i jedinstvena. Malo koja zemlja na naem planetu poput Hrvatske je ravniarska, brdovita i brjegovita, vinorodna i itorodna, pomorska s jedinstvenom obalom,

ovjenanom obiljem otoka, otoia, grebena i hridi, bogata rijekama, potocima i jezerima, s mediteranskom i kontinentalnom klimom, umovita i krevita, s kulturnom batinom u kojoj moemo nai prepoznatljive otiske" svih razdoblja ljudske povijesti od kamenog doba do naeg vremena. Posebne tragove na hrvatskom prostoru ostavila je ilirska, grka i rimska civilizacija i kultura. Na prethodne civilizacije i kulture uspjeno i izvorno naslanja se hrvatska kultura, u kojoj istaknuto mjesto ima narodna umjetnost (knjievnost i folklor), arhitektura (Juraj Dalmatinac),

likovna umjetnost (Julije Klovi, Ivan Metrovi), literatura (Marko Maruli, Marin Dri, Tin Ujevi) i znanost (Faust Vrani, Ruer Bokovi, Nikola Tesla). Nije li u predstavljanju Hrvatske trebalo istaknuti upravo obilje spomenutih vrijednih razliitosti koje mogu odueviti i razgaliti ljudsko srce i pogled? Na globalnom turistikom tritu naa zemlja moe konkurirati iskljuivo autohtonim sadrajima kulture i umjetnosti, izvorne tradicije, a posebice vrijednou sauvanih i nedirnutih krajolika, koji suvremene mlade i stare turistike ,,hodoasnike" mogu ugodno iznenaditi i razveseliti. Zemljopisni oblik Hrvatske geostrateki je ranjiv", ali upravo seu tom posebnom i jedinstvenom obliku krije obilje vrijednih razliitosti, iz kojih izvire skladna i sadrajna rasko ljepote. Upravo je ljepota kao plod obilja razliitosti ono posebno i jedinstveno to Hrvatsku moe na svjetskoj turistikoj pozornici predstaviti kao zanimljivu i poeljnu destinaciju, razliitu od drugih. Tko god znatieljno zaviri" u bilo koje od gore spomenutih podruja Hrvatske, morat e ostati zauen i zadivljen. Upravo uenje u gledanju i doivljaju svijeta i ivota ima iznimno znaajnu vrijednost. y tom smislu, odnosno u gledanju i doivljaju svijeta, A. B.

Simi za pjesnike je rekao da su uenje u svijetu". Mogli bismo ga u predstavljanju Hrvatske, koja prua obilje razloga za uenje i divljenje, parafrazirati i rei Hrvatska je uenje u svijetu", te na taj nain one koji ele doi u Hrvatsku uputiti na obilje razloga za njihovo uenje" i divljenje vrijednostima, koje mogu vidjeti i doivjeti samo u Hrvatskoj.

u ++++++++++++++++++++++++++

MOJE SELO SVETA NEDIJA Kad je Bog stvori svit, spameti se stvorit i nojlipji cvit: molo selo ispod velih stin u kojemu se slavi sveti Agustin, koje se voli kako otac i mat i koje e se s guton Sveta Nedija zvat. U mojemu selu

utin se kako ti usrid gnjizda i digod se nojden selo mi svitli kako na nebu nojlipja zvizda. Nikad ne znon

a mi je draje: Lipe kue i sulori, oli uvik isti dvori. Na ponistri provcala oka, oli mlodo divnja

omegaoka. Na suilu lancuni

a se ventulaju, u dvorima didi koji bruntulaju. Nasrid sela crikva i skula, navar Glavice Sveti Mikula.

U skarsi i Boii, poja i raii,

gonice i macii , nedije i fete, stori vetiti i starinske vete. Nai mortvi u purgatoriju i raju, lipi brodi i kaii na moru i na kraju. Koze s punim vimenon, vridne ene s tekin brimenon. Vonj zumrada i cmija, parvo jubov i alegrija. Gomile, lazi i meje, kue pune fameje. Dobre,store uonce I

Projektno rjeenje ulaza u

Jo je na vrijeme Pie: Darislav Petrovi Poetak radova na rekonstrukciji i unutranjem ureenju hvarskog arsenala s kazalitem podsjetio me na jedan vaan detalj koji sam primijetio pregledavajui projektnu dokumentaciju koja je bila predana uz zahtjev za izdavanje graevinske dozvole. Naime, radi se o projektnom rjeenju ulaza u Arsenal i, u tom kontekstu, novom izgledu zapadnog proelja. Iako je projekt izraen po narudbi investitora i ishoena je potvrda nadlene slube za zatitu kulturne batine te ostale suglasnosti i uvjeti za izdavanje dozvole, izrazio sam sumnju u kvalitetu. S tim sam upoznao kolegicu Itu Pavii, pri emu smo se sloili da bi o istom trebalo razmisliti i, u toku radova koji e potrajati, donijeti primjerenu odluku.

Budui da je zapoeto s radovima, a ovo pitanje nije - koliko znam nigdje raspravljeno, htio bih ponovno skrenuti panju investitoru i upoznati graane sa injenicama i mojim prijedlogomzaouvanjejednevrijednostikojadajeidentitet gradu: I.Projektnim rjeenjem predvia se zatvaranje Arsenala pregradnom stijenom od stakla i elika, koja u donjem dijelu sadri ulaz sa vjetrobranom. Trebala bi biti smjetena oko 50 cm od unutranjeg ruba prvog, proeljnog luka. Oblikovanje ovog ulaznog platna ni u jednom detalju ne korespondira sa kontekstom odnosa povrina koju formira luk. Tranira" se na neartikulirane staklene povrine elika i stakla (koje je u donjem ulaznom dijelu ornamentno?), to po mom miljenju nikako nije u skladu s arhitektonskim, a naroito principima zatite spomenika, u konkretnom sluaju vrlo vrijednog spomenika graditeljske batine. 2. Osim navedenog, smjetanjem novog ulaza na projektirani nain, gubi se prostor koji je tradicionalno i

memorijski vezan za sve uzraste graana, a to je dosadanji prostor izmeu vanjskog i prvog unutranjeg luka Arsenala, koji je imao funkciju svojevrsnogjavnog prostora - hvarske Agore, u ijem su se okrilju graani dobro osjeali i u dokolici bistrili politiku, komentirali sportske dogaaje, razgovarali o raznim temama, sklanjali se od vjetra i kie zimi, a sunca i ege ljeti, pa i za vrijeme sivih zimskih dana znali sottovoce zakantat. Izreka cekot u te u Arsenol" odnosila se upravo na taj prostor. Investitor, projektant i konzervatori koji su bili ukljueni u programiranje i projektiranje moda nisu mogli zbog

znaaja i obima posla stigli sagledati sve detalje i aspekte ove osjetljive revitalizacije, posebno njezinog uklapanja u kontekst potivanja duha mjesta (genius loci). U tom smislu predlaem minimalne promjene koje nee bitno prostorno utjecati na zamiljeni projekt, a doprinijet e kvaliteti i promiljenosti rjeenja: 1. Pomaknuti ulaz uArsenal na drugi luk, kako bi se dobio -zadrao dosadanji natkriveni dio, otvoren prema vani, koji bi dalje nastavio kontinuitet koritenja, uz zadovoljenje i ostalih novih nepredvidivih potreba (zato ne i ugodno utoite za penzionere koji se svojim priama i anegdotama uklapaju u povijesni kontekst mjesta?). 2. Predloenim pomicanjem ulaza ispravit e i sauvati izgled tipinog zapadnog proelja, odnosno, naglasit e njegov izvorni izgled i znaenje. Veliki luni otvor koji sugerira osnovnu namjenu zgrade - spremanje i uvanje hvarske galije - dobit e iza sebe duboku sjenu, koja e naglasiti njegove elegantne proporcije i omoguiti lake

itanje" osnovne namjene zgrade, to ujedno doprinosi njenoj integralnoj zatiti.

J este li se ikada zapitali koji je najpoznatiji hvarski perivoj? Toan odgovor zacijelo e vas iznenaditi: grad Hvar nema perivoj! Ako ste moda pomislili da je to umica, grdno ste se prevarili. umica, zamislite, nije ni perivoj ni park, a ni uma. Kao takva, umica slubeno ne postoji. Postoji samo djelomino ureena javna zelena povrina kod Venerande", kako to stoji u gradskim dokumentima. Naalost, i ovdje se potvruje stara latinska izreka, da je ime znak. Naime, umjesto parka ili perivoja umica je zbilja sve manje ureena, sve manje zelena, a sve vie devastirana, kako su je eto (zlokobno) nazvali -povrina.

Suludi projekt Umjesto negdanjeg mnotva stabala fascinantnih oblika i velikih kroanja, sada zjape ogromne praznine, ozonske rupe" s bezbrojnim panjevima koji su ve istrulili, prazne ledine koje, kako to obino biva kada dopustimo da se ume unite, drakaju graevinare svih boja i populistike utilitariste. Jer, zaboga, uvjeravaju nas, ima li ita razumnije nego li izvui korist" iz beskorisne" djelomino ureene j~vne povrine. Pa tako, umjesto parkovne revitalizacije Sumice i novog hvarskog iskoraka u pravcu krajobrazne arhitekture, to je prije vie od 10 godina bio inicirao tadanji gradonaelnik, za vrijeme njegova nasljednika koji je to na alost zaustavio, u prostorno-plansku

dokumentaciju uao je suludi projekt po kojem se u umici planira gradnja - ak i olimpijskog bazena (to je i dalje slubeno na snazi u vaeem prostornom planu). Kada se pobroji sva gradnja koja se predlae, u umici dobivamo gradilite razmjera kojih se ne bi postidio" niti jedan Dubai. Problem je samo to umica nije pjeana pustinja, a to bi nekima, kako se ini, bilo puno drae, nego je to naa hvarska prirodna batina koja aptom nestaje pred naim oima. Kada se, dakle, sve pobroji, uz postojee

izgraene objekte u umici je jo predloena gradnja nita manje nego: olimpijskog bazena, koarkakog igralita, disko-kluba, proirene ceste s okretitem (na mjestu gdje je nekad dominirao spomenik pjesniku) i pripadnim parkiralitem uz rubove te ceste, dvostruko veeg, natjecateljskog boalita, te jo jednog parkiralita multi-level tipa (na vie razina). U onome to bi potom od umice preostalo, umske bi se staze pretvorile u trim-staze, a takav ostatak umice napuio spravama za vjebanje. Oni koji od hvarske umice pokuavaju napraviti Frankensteina ve su nam pokazali kako se to radi: aliboe, najednom od mjesta gdje su nekada stajala raskona stabla,

tvorei nezaboravne vizure jednog od najljepih svjetskih etalita, u nastale praznine nesuvislo i nakaradno je nagurana hrpa kojekakvih naprava koja je drsko i neprimjereno nazvana djejim igralitem" (pa se time ak i hvalilo u predizborne svrhe), iako tu nedostaju temeljne _eretpostavke za to. Kao krunu ,,korisnih" mogunosti nae Sumice ili ti ga povrine", jo samo trebamo priekati

" t~ ++++++++++++++++++++++++++ n

prijedloge za gradnju apartmanskog naselja ili barem urbanih vila i kompletna slika je tu. Sve se to, dakle, dogaa u naoj poruenoj, zaputenoj i zanemarenoj hvarskoj umici, jedinoj pravoj prigodi za vrhunski hvarski perivoj, ija je vrijednost kao prirodne batine ekvivalent vrijednosti hvarske katedrale, Arsenala ili Hvarskog kazalita kao kulturne batine.

Jezivi cinizam i manipulacija alosno je da se preko leda" umice pokuavaju rjeavati nagomilani drutveni problemi grada, i da se jeftinim populistikim manipuliranjem pokuava sukobiti graane

(iji su interesi i potrebe za javnim sadrajima, bez ikakve dvojbe, sasvim razumljivi i opravdani) oko neeg tako neupitnog kao to je hvarska umica. Jer, radi se o lanim dilemama. N eupitno je da su Hvaru potrebni tereni za sport i rekreaciju. Ali sport u Hvaru treba rijeiti cjelovito i sustavno, ne zatiranjem umice nego kao integralni razvojni samoodrivi projekt. Ne samo na razini puke zabave, nego i za razvoj zimskog turizma, i za pomo u razvitku talentiranih hvarskih sportaa. To je put i nain na koji treba gledati i potrebu za koarkakim igralitem, natjecateljskim boalitem, i za gradnjom gradske sportske dvorane, i olimpijskog bazena ... Dakle, razrada i izgradnja jednog cjelovitog sportskog sustava koji bi bio na raspolaganju Hvaranima, ali bi isto tako turistiki oivio Hvari hvarsko gospodarstvo kroz svih 12mjeseci. Pokuavati ita od toga uvaliti" u umicu sada kada je ona devastirana kao nikada od svoga postanaka, s izgovorom da eto ne treba posjei ni jedno stablo, jezivi je cinizam i manipulacija. Jednako kao to je cinino i skandalozno u umici zagovarati proirenje ceste, okretite i parkinge jer eto ve i sada automobili umicom dolaze skoro do mora i parkiraju gdje stignu. Zaboga, kada takvo to uje, ovjeku

ne preostaje drugo nego da postavi poznato hvarsko pitanje: j el' netko tu lud, ili mu noge smrde? Lano je i suprotstavljanje umice i djejeg igralita. Neka cijela umica bude djeje igralite, neka se omogui majkama s djecom, s kolicima, dostupnost cijele umice ureenim stazama, i u njoj naprave zone s igrakama po pravilima struke. Ali nikako ne ondje gdje su danas nabacane nakaze na mjestu unitene ume. Ono to neki sada nazivaju djejim igralitem zapravo je upropateno etalite.

Bezoblina je to, razvuena, nakaradna i nasumino nabacana gomila sprava, od kojih su neke nakazne, pa i

zastraujue. To nekada lijepo mjesto etai tek mimoilaze, jer ih sprave na samo metar od klupa tjeraju dalje, dok roditelji stoje na nogama ili sjede okrenuti leima svojoj djeci koja se u svakom trenu mogu ozlijediti padom na kamen. Apsurd i tragina komedija. Osim to to uope ne bi smjelo biti na tom mjestu, taj prostor nema niti formu, niti sigurnost, niti organizaciju djejeg igralita, koje prvenstveno treba jamiti sigurnost djece i pruati im zatitu, a roditeljima omoguavati neprestani nadzor nad djecom. Zato su djeja igralita u pravilu malo izdvojena,

omeena, idealno krunog oblika, bez otrog kamenja, s igrakama koncentriranim u sredini i klupama uokolo, to omoguuje roditeljima da svoje edo stalno imaju na oku. Umjesto populistikog ataka na umicu valja primijetiti kako Grad Hvar rasipa milijune kuna svog proraunskog novca na sudske odtete zbog tetnih odluka hvarskih politikih avanturista, gubi 100-tine milijuna kuna zbog suludih politikih pogreaka, ne koristi adekvatno fondove EU, a istodobno svojim graanima ne moe osigurati niti mala djeja igralita, npr. na Vrisku, Zastupu, ili u centru.

Takoer se valja zapitati kako to da se nigdje ne moe pronai prostor za javne sadraje, kao to su igralita za djecu, ali se omoguuje enormna stambena gradnja kao npr.

V

tfJJldea ~ na Opuzenoj glavici i brdima iznad Amfore? Mogu se dakle beskrajno mnoiti stambene graevine koje gradu ne trebaju, ne doprinose kvaliteti ivljenja graana i od kojih nema javne koristi, ali se ne moe osigurati prostor za neophodne javne sadraje.

\i

Zato se u Sumici ne sm1Je graditi? umicu kao park umu batinili smo od vizionara koji su prije stoljee i pol zapoeli prve korake u organiziranom ozelenjavanju Hvara i koji su, za razliku od mnogih danas, razumjeli vrijednost parka, odnosno perivoja za urbanu sredinu i vanost za ovjeka. Dok je ozelenjavanje nekog podruja prvi korak iji je uinak prvenstveno ekoloki, park

i perivoj nadilaze puko unoenje prirode u grad. Osim ekoloke, parkovi i perivoji imaju i svoju pejsanu, botaniku, estetsku, arhitektonsku, kulturno-drutvenu i gradotvomu vrijednost i ulogu. Skupa sa strukturom i tipologijom (iz)gradnje i sustavom ulica i trgova ine bitnu trijadu koja tvori urbani identitet, prepoznatljivost i sliku grada. Tvore ono po emu je jedan grad, na grad,

specifian, prepoznatljiv i razliit od nekog/svakog drugog grada. Izostane li respekt prema umici i naslijeu kojega smo stekli, izgubit e se i bitan element tradicionalne slike Hvara, a degradirani, frankensteinovsko-kiborgski krajobraz nagrizat e ne samo hvarski identitet, nego i opstanak ljudi. Jer parkovi i ume nisu samo ekoloka, nego i estetska i duhovna potreba grada i ovjeka. Hvarska umica, sa svoje negdanje 4 longitudinalne staze i barem dvije transverzale, po svojoj strukturi bila je na razmeu izmeu parka i (vrlo)

male ume, sa izuzetnim potencijalom za daljnji razvitak u pravcu gradskog perivoja. Taj potencijal usprkos devastiranosti umskog fonda i dalje postoji, a bude li on slijedom nerazumnih intervencija odbaen ili uniten biti e to za Hvar dramatina, fatalna, pa i katastrofalna pogreka sa dalekosenim posljedicama. Da se tamo ne smije nita vie graditi govori ve jedna elementarna injenica, koju je narod, oito mudriji i svjesniji od onih koji upravljaju, saeo u imenu - umica. Ve taj deminutiv upozorava kako se zapravo radi o vrlo malom prostoru, od tek 5 ha, koji se po svojoj najduoj dimenziji dade propjeaiti za 5-6 min, a pretrati zaas. Prostor umice tako je recimo 63 puta manji od Maksimirske park ume u Zagrebu, ili 68 puta manji od Central parka u New Yorku. Usprkos takvim omjerima, premda Zagrebu treba novi stadion, nikome ne pada na pamet graditi ga u Maksimirskom parku (postojei je u istoimenom kvartu, ali ne u parku), a premda bi New Yorku zacijelo dobrodolo jo parkirnih mjesta, nitko nee niti pomisliti da ih naeravi u Central parku. Ali mi u Hvaru, u naoj sitnoj, maloj Sumici (da se posluim pleonazmom) izgleda moemo sve. I ceste, i parkinge, i sportske terene, i olimpijske bazene ...

Gradski perivoj Jezgrovito govorei, jedini pravi i prihvatljivi put za Hvar jest obnova i daljnji razvitak umice u pravcu kombinacije gradskog perivoja i arboretuma. To podrazumijeva strateko djelovanje u etapama i artificijelne intervencije iskljuivo u pogledu krajobrazne arhitekture, u kojem e se skladno

~pojiti i proeti dvije temeljne sastavnice koje se u hvarskoj Sumici stjeu: priroda i kultura. Da u ovom gradu usprkos graevinskim pritiscima ima dovoljno svijesti i odgovornosti u tom smislu, svjedoi Zakljuak Gradskog vijea Grada Hvara iz pretprolog saziva (koje je vodilo borbu sa tetnim i bezumnim odlukama tadanjeg

gradonaelnika), u kojem se predlae SD proglaenje Sumice u Hvaru zatienom park umom (SGGH br.9 od 07/07/2010.). Tamo je, meu ostalim, s rijetko vienim senzibilitetom, izvrsno istaknuta jedinstvena prirodna vrijednost umice, ali i njeno jedinstvo s ukupnou ambijenta i kulturnom batinom. Pa se meu ostalim kae: umica je najatraktivnije umsko podruje u gradu Hvaru i od izuzetne je bioloke-ekoloke, kulturne, povijesne, parkovnetekrajobraznevrijednosti." Iz opisa obuhvata podruja park-ume dade se iitati sjajne

mogunosti koje lee u tom unikatnom jedinstvu prirodne i kulturne batine. S puno mudrosti i istinske hvarske samosvijesti tamo su pobrojane divote te nedjeljive cjeline: osim same umice u predloenoj zoni zatite nalazimo Zvijezdu mora, Rotondolu, obalni pojas od Mole do Vele plae s kupalitem Bonj, Venerandu, Mlin, Tenis" i Kamen kri s vidikovcem.

" t~ B

Takav fantastian naturalna-kulturalni predloak nipoto ne smije biti oskvrnut onakvom gradnjom pod pritiskom populistikih pseudo-argumenata, niti podvrgnut pukoj hortikulturnoj kozmetici. Potrebno je razvijati prirodno jedinstvo reafirmacijom visokih autohtonih nasada i sadnje koja nije nasumina kao sada, nego planska (sramota je da u umici npr. nema ni jednog stabla rogaa). S obzirom na razmjere devastacije, po potrebi prostor treba arhitektonski reorganizirati uz gradnju potpornih zidia i dovoenje zemlje gdje je to potrebno. Dobrodoao novum meu ostalim mogao bi se sastojati od

sljedeih momenata: - Sumici dodati dimenziju arboretuma kao kolekcije stabala: uz dominirajue autohtono drvee, ve prema strunim procjenama posaditi i odreeni broj nenativnih (ali neinvazivnih) vrsta stabala, zonski ili ratrkana, ime bi se dobilo na zanimljivosti, edukativnosti i raznolikosti. To se dade kreativna spojiti s promidbena-turistikim aktivnostima, primjerice na nain da se Grad ili TZ grada Hvara obrati veleposlanstvima drava u RH s molbom da doniraju sadnice nekih od karakteristinih stabala svoje zemlje. Zauzvrat bi taj in bio popraen odgovarajuom oznakom i zahvalom uz takvo drvee u hvarskoj umici, a sve skupa imalo bi i medijski, marketinki potencijal. - u umicu unijeti dimenziju botanikog vrta: svu vegetaciju valja tititi, a uz to biljke treba istaknuti, oznaiti, opisati, navesti identitet i time im podariti individualitet i dostojanstvo. Osim oznaavanja i informativnog prezentiranja jednog ili vie primjeraka svake od biljnih vrsta, to se moe postii i, primjerice, odreivanjem

odreenog broja toaka na kojima bi hvarske autohtone fitocenoze unutar umice oznaili, omeili i imenovali hrvatskim, lokalnim hvarskim i latinskim nazivom. - kroz odreeni broj punktova na njenim stazama, koji mogu biti i parkovno-arhitektonski akcentirani, mogue je prezentirati neke vrijednosti Hvara. To bi, primjerice, mogao bio panteon hvarskih pjesnika i umjetnika, ili pak poznatih linosti koje su kroz stoljee i pol turizma boravile u Hvaru, od Orsona Wellesa i Jacqueline Kennedy do Toma Cruisa i Gwyneth Paltrow. Ili moda park s prikazom hvarske povijesti sa etnjom kroz razvitak Hvara, od

Grapeve pilje i Hvarske kulture do danas. U takav jedan koncept moglo bi se, i trebalo, integrirati i postojee objekte kao to je ivopisni, sada zaputeni Mlin, Veneranda, ali i jedan objekt koji se rijetko spominje, vodosprema na zapadnom kraju umice. - Kontinuiranu skrb o umici i svakom pojedinom drvetu na javnim povrinama Grada treba povjeriti strunim osobama s odgovarajuim obrazovanjem i senzibilitetom, a ne da ta odgovorna zadaa, o kojoj ovisi sudbina stoljetnih stabala koja batinimo zahvaljujui pameti naih predaka (a

rastaemo glupou naih suvremenika, zadnji u nizu primjera: skandalozno ruenje megabora na Dolcu), neprimjerena lei iskljuivo na pleima politike ili pak

komunalnih redara. Takva jedna struna (i edukativna) sluba, koja bi istinski titila a ne samo pilila i ruila drvee, trebala bi biti otvorena graanima i u koordinaciji s njima voditi brigu o umici. - umicu treba zatititi od automobila, a otvoriti ljudima. Postojea prilazna cesta do Tenisa" tijekom sezone treba biti zatvorena rampom i namijenjena pjeacima. Eventualne nasilne upade automobilom u umicu treba kanjavati. - Glavni prilaz umici iz centra grada treba arhitektonski urediti u stilu perivoja i oznaiti tako da i simboliki bude razvidna da se ulazi u umicu - hvarsku park umu, uz informativne generalije koje bi je definirale u svim bitnim dimenzijama. - Glavne staze i prilaze valja formirati tako da, meu ostalim,

omoguuju nesmetan pristup i prolaz invalidima, majkama s djecom i djejim kolicima Na kraju, umjesto zakljuka, treba jasno i nedvosmislena

rei: to god trebali graditi, podruje umice uvijek se moe predoiti kao najbolje rjeenje, i to zato to je to vrhunski, bogomdani, plemeniti prostorna unikatnoj toki planeta. Ali ba zato to je takav, i da bi trajno ostao takav, vrijedan, na dobrobit svih ljudi grada i svijeta, moramo ga striktno i beskompromisno zatititi od svake gradnje, uvati i razvijati kao park-umu, gradski perivoj s elementima arboretuma, sa svom pripadnom povijeu i kulturom. Premda 63 puta manja od Maksimira, naa mala uma svakom ovjeku i cijelom gradu moe pruiti maksi-mir i maksi-zadovoljstvo. umica treba biti jedna od hvarskih veduta, jo jedna hvarska referenca, ne samo hvarskog turizma, nego i kvalitete ivota u Hvaru.

Hvarske poslovice i uzreice Pie: Joko Kovai

O vdje se zapisuju neke hvarske govorojke", koje se sve manje uju, jer se i hvarska narjeje sve rjee upotrebljava. Neke se od njih koriste gotovo posvuda kod nas, poneke imaju poseban mjesni oblik ili

inaicu, dok ima i onih koje se ovdje javljaju u jedinstvenu izriaju, iako, naravno, ne i znaenju. Do