IMPRESSUM UVODNIK

Drogi Vi ea štijete, 1--31 .:;; !!!!!!!!!!.-p asono lito se šesna amerikonska pjevačica Beyonce nošla na naš ru VenI e a škoj i išla indiro sa svojin mužen šotobraco. Odoćala je jedno

stablo is modron rigon i rekla da je oto lipi plavi baršćon i da će U,l ZQPE.V iIJEPlIN~ L P~PE l MQil:NllI~ - !lK ~ QOO VL LIPlINJ ""'- HV!lK

~~!V~:Stj" ••• I .. Hm pO njemu dat ime njihovoj moloj. Ni co, ovu zimu rodila se molo Blue SlAVIIUREDNIK: Ivy- plavi baršćon. U sve foje i na velomrižje (Internet) pisalo je da je Zorki BiIIić

OSOVORNI UREDNIK: .0. Mili PI •• lmić

UREDNlŠIVD: Juka B ..... nić ZDrbBi~ć

I .. T •• " Ant. N .... ·ŽiIla Don Mili PI.nković M~ •• ia.ić Mi.o Bibić • Ž~. I .. V.ćolić

slIAFItIo OBUIOVANJE: I .. V.ćolić

TISAK: "D.III •• ij.popi.". Split

NAKlADA: liDD kali.

ADRESA: 2.po Sv. Stj.p ••• I .. Til Sv. SIj ..... ZD. ZI451 Hu. T.I.I Fil.: 10385(I)ZI14269 •• •• 11: ...... ic.@gm.il .• oll www.fo •• boo •.• oll/llrmnic •. n •• Inoj !opnog ii .... ii ••• : Z3400D9·11 DDZ3BBIi4

Beyonce dala ćeri ime po stablu u For.Je da oti baršćon kruto šumejo na cesminu i pari kako da je niki nesritnji težok iskreni sić vidrijole po njemu, ma je For radi tega, fala Bogu, ep eta posto novitoda numero uno. Sad ni co vengo cekot da pocnedu dohodit furešti i iskat igledot cesminu sa mureton od plavega baršćana, a da mi svaku žejudu prodojerno po zloto. Pari mi se da smo mogli pocet i prodovat kartuline sa slikon bazena di se privoli ingleški princ Harry kad je pasono lito popi dvi štok-kole veće. Ili, moremo na kartulinu petat Veli Vonj ok i ormot naše ribore da na svaku ribu,lignju i hubotnicu ea su tamo ćapali timbraju "ulovljeno u akvatOrijU Fejsbuka". Bari i proglosit ZERP. U isto vrime, u nijedne fOje ne morete vidit da forski teotar litos fešto 400-ti rojeni don. Oto ne morete vidit ni kad dojdete u For i ucinite dir na Pjacu. More bit da će se cogod i prominit dok ovi broj Kruvenice izojde, al sad -pol petega -Arsenoi je gol i prozan i zaklopjen, a tako i teotar. I sad, kako ćedu nos furešti daržat za ric kad in isprovjomo da su se u naše molo misto daržale predstave i tonci još u vrime kad je Šekspir hodi po svitu? Kako ćemo in špjegat ca su Lucić, Hektorović, Vučetić, Bučić i drugo curma ucinili za ovi bokun svita, kad ćedu se odma voltat i iskat ono radi cega su i došli - di ćedu arčit, bančit i bukat? Kako in prižentat sve ca je ovo misto bilo i je kad su jedino culi da je ovode "nojboji party na svit". Svima koji ste veženi uza lavur sa fureštima, uz

turizam, i kOji lavurote sa sviton želin da ovo lito pokožete sve ono ca For je i merito bit - grod kulture. Rekla bi i reda i mira, al lito ni lito bez šušura. Al i to bi tukalo bit - sa miron i stilon. Svima nami nika je pameti,

zdrovja i voje da znomo poštivat i cuvat ono ca ćemo jednega dona ostavit našoj dici.

Zdravi i veseli bili!

ŽUPNIKOVA BESIDA

baka), odlučivši o našem krštenju, otvorili vrata vjere? Čini mi se da je to popularna teza, narodno vjerovanje. Rado se ograđujem od te teze. Prije bih rekao da su nam, donijevši nas na krštenje, darovali ulaznicu za "prostor zajedništva s Bogom". Daljnjim kršćanskim odgojem (kako i koliko su već sami znali, te uz pomoć profesionalnih kršćanskih odgojitelja) oni su nam počeli "opisivati" ili "ocrtavati" taj "prostor zajedništva s Bogom" u nadi da će u nama izazvati znatiželju koja bi nas mogla pokrenuti da se osobno zaputimo u taj prostor. U mjeri u kojoj su sami imali iskustva s tim "prostorom" njihovo je odgojno nastojanje povremeno više-manje uspijevalo odškrinuti "vrata vjere". Možda smo, uz njih, uspjeli "baciti oko" na stvarnost koja je u tom "prostoru" . Što ćemo sa sakramentima koje kao djeca (ispovijed, pričest) ili kao adolescenti (krizma) primamo? Danas se sve više govori da su sakramenti znakovi zajedništva s Bogom. Kako to shvatiti? Mislim da je pogrešno reći da sakramentima ulazimo u zajedništvo s Bogom. Sakramenti nisu vrata, oni jesu prostor zajedništva s Bogom. A u taj se prostor može ući (kaže postojani nauk Crkve) samo kroz vrata vjere. To je ta famozna "predispozicija" - unutrašnje raspoloženje o kojem Crkva toliko govori, ali rijetki katolici čuju, a još rjeđi razumiju o čemu Crkva govori. Bez vjere se ne ulazi u zajedništvo s Bogom. Ako sakramenti jesu prostor zajedništva s Bogom, nije li logično držati da će sakramente slaviti/primiti oni koji svjesno žele to zajedništvo s Bogom? Evo jedne slike: mnogi od nas su bili u Vatikanu. Tamo, uz baziliku sv. Petra postoji ogromna papinska palača. Danas je jedan veliki dio papinske palače muzejski prostor. Platiš ulaznicu, čekaš red i uđeš u papinsku palaču. Iako si u njegovoj kući, Papu nećeš vidjeti. To te i ne zanima. Ili, trebaš ići u neki ured koji djeluje ~. papinskoj palači. I opet nećeš vidjeti Papu. Pa to. nisi ni namjeravao. Ušao si po poslu, na to si koncentriran. Papa te ne zanima. Ako baš želiš susret s Papom, uspiješ li

Lettre apostolique en forme de Molil Proprio du Souverain Pantife BENOiT XVI YEAR. OF FAITH

oct. 2012 - nOV. 2013 Commomotating 1ho 50Ih A.nrIIYerury of the 0C)0I'Ihg OI the SeOOnCI Va1lcan counc:if and h 2Qt) AI'riWKUrY OI tn. publbtion 0/ the Ctte<:Hlm OI The c.thok CtIUI'Ch.

proći određenu proceduru, susrest ćete se na mjestu koje Papa odredi. Zamisli sad npr. sakrament potvrde. Onje "prostor" susreta s Bogom. Tu nema muzeja, tu nema ureda. Tu te čeka Bog. Ili želiš ili ne želiš taj susret! Trećega nema (ne bi smjelo biti). Ali, mi smo se pobrinuli da bude i nečega trećega pa smo taj "prostor" nakitili osobnom promocijom (oblačenje, frizure); vrijednim materijalnim darovima (mobiteli, skupi uređaji, prometala); uvjerenjem da smo "obavili" potrebne formalnosti za rastanak s Crkvom barem do vjenčanja, a možda i zauvijek; dostojanstvenim, dobro izrežiranim obredom. Gdje je tu Bog? Koga zanima susret s Njim? Jesmo li, dakle, prostor susreta s Bogom, "nakitili" ili smo ga onečistili smećem svake vrste? Da, i dobro izrežiran obred može biti "smeće". Nekad sam, kao mladi svećenik, uživao u pohvalama za dobro izrežirano slavlje prve svete pričesti. Sad me bude strah kad čujem pohvale na račun "predstave". Bojim se da je "predstava" možda zasjenila ono najbitnije: susret, zajedništvo s Bogom. Bojim se da nisam ija, svojim "režiserskim" sposobnostima zapravo doprinio da se ne dogodi ono što se treba događati. Ako sam u pravu, onda je u Crkvi na djelu masovno beskorisno/promašeno dijeljenje "dječjih" sakramenata. Kad kažem "beskorisno", mislim na trenutnu beskorisnost za većinu onih koji primaju dotični sakrament. Znam, mnogi od vas će mi napomenuti: "Gdje ti je vjera u potencijalnu djelotvornost primljenih sakramenata negdje u budućnosti?" Ma pitamja vas: u koje se to zajedništvo ulazi radi budućnosti? Tko ulazi u bračno zajedništvo jer se nada da će se negdje u budućnosti razviti ljubav? Tko sklapa prijateljstvo radi budućnosti? Istina, nadamo se i boljem sutra, ali uvijek utemeljenom u već dovoljno dobrom i zato, za zajedništvo, privlačnom danas. Ako su sakramenti

_ ,,;ajedništvo s Bogom, otkud nam iCl(lja da ih primamo za neko potencijalno buduće zajedništvo "kad dođemo k sebi" ili "kad se probudimo"?

ŽUPNIKOVA BESIDA

U brak se logično i normalno ulazi tek onda kad si dovoljno siguran u svoj - na ljubavi utemeljen - izbor. Sakramente ne bi trebalo primati/slaviti bez zaljubljenosti u Boga. Čini mi se da me iskustvo, osobno i s drugima, uči da, kako rastemo, otvaranje vrata vjere, postaje sve više stvar nas samih, naše zainteresiranosti ili nekog unutrašnjeg poriva. Mislim na poriv koji se klasično naziva "glad ili žeđ za Bogom". Naravno, taj "poriv" ne mora biti prepoznat kao "glad za Bogom". On može biti difuzan, nejasan, onaj augustinovski "nemir srca" koji čovjeka može bacati tamo i amo u potrazi za smiren j em. Svaki put kad me određeni pokušaj do dođem do ispunjenja/mira ne smiri, pokazuje se da svoj nemir još uvijek nismo ispravno dešifrirali te se nameće potreba nastavljanja potrage za mirom koja će svoj definitivni smiraj naći u Bogu. Pitam se kako ljudi koji ne vjeruju tumače porijeklo tog poriva, te čežnje? Možda kao biološki zadanu potrebu za homeostazorn (prema Wikipediji: Homeostaza označava održavanje stalnih uvjeta u unutrašnjoj okolini stanica. Gotovo svi organi i tkiva u tijelu vrše funkcije koje doprinose održavanju ovih stalnih uvjeta. Iz pluća npr. dolazi kisik u onoj količini koja je potrebna stanicama, bubrezi održavaju stalnu koncentraciju elektrolita, crijeva pribavljaju hranjive tvari. Svaki organ ili tkivo pridonosi homeostazi. )

Naše vjerničko tumačenje je, već poslovično, formulirao Augustin tezom: "Za sebe si nas, Bože stvorio paje naše srce nemirno dok u tebi ne nađe smiraj". Starozavjetni pisci prekrasnim slikama ocrtavaju tu žeđ i glad duše za Bogom, a Isus višestruko spominje tajanstveno (milosno) "Božje privlačenje" koje nas mami da uđemo u "prostor zajedništva s Bogom". Luka spominj e da j e Pavao navj eštanj em, evangelizacijom, propovijedanjem, katehezom ili vjeronaukom poganima otvorio vrata vjere. Isus je za to ovlastio učenike neposredno prije rastanka. Crkva to čini kroz cij elu svoju povij est s dubokim uvjerenj em da navještaj otvara vrata vjere. Kad se želimo praviti kršćani, onda s ponosom ističemo kako smo nekad bili poganski narod, ali su nas misionari sa raznih strana (Franci, Bizantinci, Romani) evangelizirali i tako nam otvorili vrata vjere. Važno je uočiti jednu stvar: netko mi može otvoriti vrata, ali to ne znači da sam se već našao u prostoru u koji dotična vrata vode. Prema Mk 16,15-16 Isus je rekao učenicima "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se." Na meni je, na mojoj slobodnoj odluci da prijeđem preko praga ili kroz vrata. UZVJEROVATI znači proći kroz vrata, ući u prostor zajedništva s Bogom i nastaviti živjeti sa Bogom.,lsus se ne ustručava naglasiti kolika je odgovornost onoga pred kim su vrata otvorena. Otvorena vrata su otvoren' poziv na ulazak. Ili prihvaćaš ili odbijaš poziv. Nema, ne postoji nikakav "sanctum neutrum".

Isus bez uvijanja tvrdi: UZVJERUJE Š LI (uđeš li), spašen si! NE UZVJERUJE Š LI (odbiješ ući), osudio si se. Pazi ovo: ne, BIT ĆEŠ OSUĐEN nego OSUDIO SI SE!. Svu odgovornostIsus prebacuj e na nas same. Dok ovo pišem, ne mogu se ne zapitati kako ja stojim s ovim o čemu pišem? I za moju odgovornost pred Bogom to pitanje je mnogo važnije od onog drugog koje mi se uporno nameće. Evo, na svetog Petra i Pavla bit će 30 godina da sam svećenik. 30 godina "otvaranja vratiju vjere" pred generacij ama dj ece i mladih kojima sam bio vjeroučitelj. Od toga 5 godina "otvaranja vratiju vjere" pred svećeničkim kandidatima. 30 godina "otvaranja vratiju vjere" pred brojnim parovima koji su nakon mojih kateheza stupili u sakramenat ženidbe, pred brojnim parovima koji su kao roditelji slušali moju katehezu u smislu kršten j a i kršćanskog odgoja djece, pred - vjerojatno - tisućama odraslih kršćana koji su uz sprovode slušali različite kateheze o onom konačnom zajedništvu s Bogom koje nadilazi i same sakramente i isto tako pred tisućama kršćana kojima sam propovijedao na misama. Ne znam koga su sve "otvorena vrata" izazvala na zajedništvo života s Bogom, ali znam jako, jako mnogo onih koji su ili ostali pred otvorenim vratima ili se okrenuli i pobjegli. Ne znam kojih j e više. I ne znam kolika j e u tome moj a odgovornost. Spašeni? Osuđeni? Bog je svoje učinio. Kako piše Papa: Jednom otvorena, vrata vjere ostaju otvorena, za svakoga. Sada. j~ sv~ u na~im r,ukama. Osuda ili spase~e OVIse

- dO'iHovno o j ednom koraku - o prijelazu preko praga.

župnik don Mili

Euharistija je danas najuobičajeniji naziv za sakrament Kristova tijela i krvi, što gaje Gospodin

ustanovio večer prije svoje muke. Potrebno je dublje osvijetliti povezanost između najdublje tajne Crkve, sakramenta presvete euharistije, i njezina najkonkretnijega naloga: službe dijeljenja, pomirenja i povezivanja kako bismo mogli djelotvornije živjeti Kristovu novu zapovijed: "ljubite jedan drugoga".

Ono bitno u događaju Posljednje večere nije bilo blagovanje janjeta i drugih tradicionalnih jela, nego velika molitva hvale u čijem su središtu Isusove riječi ustanovljenja, po kojima je on svoju smrt pretvorio u dar sama sebe tako da mi sada možemo zahvaljivati za ovu smrt. Otkupitelj eva smrt i smrt svih nas činom ljubavi pretvorena je u dar života. Zato je posebno važno da Euharistijsku molitvu doživimo kao temeljni i središnji dio euharistijskog slavlja. To će biti moguće ako svećenik i cijela zajednica nastoje biti na poseban način "iznutra" prisutni svemu onome što se Euharistij skom molitvom izriče i po nj oj događa. Euharistija se očituje u zajedništvu. U zajedništvu svih vjernika koji blaguju dar života. Budući da je samo jedan kruh, mi svi smo jedno tijelo,jer smo svi mi dionici jednoga kruha. Sveti Pavao to osvjetljava kada kaže: Jedan je i isti kruh koji svi primamo. To vrijedi u posve strogom smislu: kruh - nova mana koju nam Bog daruje - jedan je i isti Krist za sve. To je uistinu jedan, isti Gospodin što ga primamo u euharistiji ilijoš bolje: koji nas prima i prihvaća u sebe. Krist nas asimilira u sebe tako da postajemo suobličeni Njemu. Asimilirani u Kristu mi komuniciramo s Njim, a po Kristu komuniciramo i s drugima.

Istinska pričesna pobožnost, zaj edno s kristološkom dubinom, nužno ima i društveno obilježje. Zato u svojim pričesnim molitvama moram s jedne strane posve gledati u Krista, dopustiti da me preoblikuje, a s druge strane moram sebi posvješćivati da me Krist na taj način povezuje sa svakim THE EUCHARI T.

drugim pričesnikom: onim 1 ... TH.~.HIEIAIRT.OF.lI.FE_ pokraj mene koji mi je možda nesimpatičan, ali i s onim koji je daleko, u Aziji, Africi, Americi ili bilo gdje drugdje. Kad sam ujedinjen s Kristom, ujedinjem sam i s drugima, i to jedinstvo ne završava kad se pričestimo, nego tek tada započinje. Ako se euharistiju shvaća upravo u čitavoj nutarnjosti povezivanja svakoga čovjeka s Gospodinom, ona sama po sebi postaje društveni sakrament u najvišemu stupnju. Veliki socijalni sveci su zbog toga uvijek bili i veliki euharistijski sveci. Kao primjer može se spomenuti sveti Martin iz Porresa i Majka Terezija iz Kalkute. Treba također biti svjestan toga da komuniciranje sa Isusom postaje zajedništvo sa samim Bogom, zajedništvo sa svjetlom i ljubavi. Iz toga nastaje ispravan život i sve nas to jedne s drugima ujedinjuje u istini. Dakle, cilj euharistije je preobrazba primatelja u istinsku zajedništvu s njegovom pretvorbom - Kristom. U euharistiji nam Isus dariva znakove (simbole) kruha i vina i po njima neizrecivo više od onoga što oni znače. U euharistiji nam se dariva naj stvarnija prisutnost Kristova proslavljenog tijela i njegove krvi, i s time sav život i sva ljubav što nam ih je poklonio po svom životu, muci, uskrsnuću, proslavi kod oca i darivanju Duha. Dosta vjernika nema ovakvo shvaćanje euharistije, a često prisustvuju blagovanju Kristovog tijela. Zbog toga je potrebno dublje shvaćanje euharistije, a ne samo bez većeg razmišljanja sudjelovati u euharistijskom slavlju. Jer ovakav današnji pristup ne može obogatiti ni pojedinca ni društvo.

Maja Gabričević

•••••••••••••••••••••••••• 7

RAZGOVOR S POVODOM

Gost našeg lista -Anna Tomičić .-~- -~~==~~~-;~

Prečesto smo skloni kritizirati, upozoravati i opominjati mlade, čak i kada imamo najbolje namjere. Kao da zaboravljamo da

bi mladi trebali biti nositelji budućnosti i da bi im trebali pokloniti puno ljubavi, razumijevanja, šansu i podršku da se izraze i ostvare. Umjesto kritiziranja, odlučili smo vas upoznati sa mladom i aktivnom Forkom, jednoj od pripadnika sjajne mlade generacije, trostrukom pobjednicom Vjeronaučne olimpijade. Čime se bavi, koji su njezini planovi i što misli o mogućnostima života u maloj sredini, pročitajte u razgovoru.

Kruvenica: Članica si ekipe koja je već treći put zaredom osvojila prvo mjesto u natjecanju iz vjeronauka. Kako su tekle pripreme i što vam je bio najveći izazov? Anna: Pripreme su, kao i proteklih godina, započele već u prosincu. Nakon što pristigne građa za natjecanje, okupimo

ekipu i krećemo s učenjem. Svladavanje gradiva iziskuje mnogo truda i vremena. U početku smo se nalazili samo jednom do dva puta tjedno, no kako se bližila državna razina natjecanja pripreme su postale puno intenzivnije. Don Mili bi pripremao testove kako bi što bolje provjerili znanje. Često smo se nalazili i sami te zajedno ponavljali, a uz to se i lijepo družili i zabavljali. Moj najveći izazov je bio nakon prvog osvojenog natjecanja, ove zadnje dvije godine obraniti naslov. Ponosna sam na obje ekipe s kojima sam to ostvarila. Inače, tijekom priprema, najveći izazov je ne posustati! Pamćenje beskonačno mnogo podataka, datuma i godina nije baš uvijek najzanimljivije pa je veoma važno ostati uporan i strpljiv tijekom učenja. Jedino se na taj način može doći do željenog cilja i postići vrhunske rezultate.

Kruvenica: Svestrana si. Sviraš i pjevaš u raznim zborovima i glazbenim sekcijama, aktivna si u raznim školskim i izvanškolskim projektima - Crvenom križu, raznim natjecanjima i sl. Kako sve to stižeš? Anna: Organizacija vremena koje imam na raspolaganju dok nisam u školi je moje "najjače oružje". Svaki slobodan trenutak iskoristim na pravilan i koristan način. Isto tako,

8 ••••••••••••••••••••••••••••

RAZGOVOR S POVODOM

kad biram aktivnosti i natjecanja, biram one koje volim i na koje mi je "gušt" potrošiti svoje vrijeme. Kad ne bih imala obveze, osjećala bih se da nemam što raditi, dan bi mi izgledao prazan.

Kruvenica: Na jesen odlaziš na studij. Što misliš studirati i kako si se odlučila na baš taj izbor? Anna: Istina, ovujesen krećem na studij u Split. Najviše bih željela studirati na muzičkoj akademiji. Oduvijek volim glazbu i htjela bih još više usavršiti svoje znanje na tom području. Prijemni ispit na fakultetu je dosta zahtjevan, a i konkurencija je velika pa se u posljednje vrijeme posebno spremam kako bih uspjela upisati željeni studij. Veliku podršku u svemu imam od svojih roditelja bez kojih moje glazbeno obrazovanje ne bi bilo na sadašnjoj razini.

Kruvenica: Može se primijetiti da u tvojoj generaciji postoje mladi ljudi koji po svojim aktivnostima i angažmanu odskaču od ostalih. S obzirom na to, kako vidiš svoju ulogu u društvu? Gdje bi se voljela realizirati? Anna: Razlog tome što neki mladi odskaču po aktivnostima i angažmanu su njihove ambicije i rad. Njihove sposobnosti su također bitne, no ne i ključne. Moju ulogu vidim kroz prepoznavanje i poticanje mladih koji u sebi imaju talente no nisu ih sposobni sami ostvariti. Voljela bih se nakon studija i dalje baviti glazbom i realizirati se posebno na tom području. Osobito bih željela stečeno znanje prenositi na mlađe naraštaje.

Kruvenica: Kao mlada osoba, što misliš o sadržajima za mlade i životu općenito u Hvaru? Što bi promijenila ili poboljšala? Što, po tvome mišljenju, u Hvaru nedostaje? Anna: Mislim da Hvar kao jedna mala sredina ima dovoljno sadržaja za mlade i smatram da se svatko može pronaći u nekoj od mnogih aktivnosti. Mladi su tu često veoma

nezainteresirani pod izlikom kako Hvaru nedostaje puno toga te kako naše kolege u većim gradovima imaju bolje mogućnosti. U tome su možda oni u pravu, ali ipak po mom mišljenju stvar nije u ponudi mogućnosti već u iskorištavanju onih koje ti se pružaju. Bitno je znati iskoristiti ono što imaš, ono što ti stoji na raspolaganju. Stoga samjazadovoljna s onim što Hvar pruža, volim živjeti tu, a i nakon fakulteta se želim vratiti i jednog dana tu osnovati svoju obitelj. Sviđa mi se miran i polagan život koji zasigurno ne bih imala u nekom velikom gradu koji možda i nudi više sadržaj a ne go naš mali Hvar.

Razgovarala: Zorka Bibić

•••••••••••••••••••••••••• 9

AKTUALNO

Pavlin Marko Glogović) zaštitnik trudnica) nerođenih) beskućnika i metalaca

APOSTOL NEROĐENIH

Ovaj razgovor (skraćena verzija razgovora Dražena Bušića i p. Marka Glogovića) je više od

klasičnog intervjua, prava ispovijest (iskrena i duhovita s pregršt ozbiljnih poruka). Marko je svećenik kojeg zovu "apostolom nerođenih".

Tko je pavlin Marko Kornelije Glogović? Za moje malene sam "Pato Mato", za subraću

"Mnogopoštovani otac provincijal", za demone i dušmane "Don Comelione", za župljane "pop koji puno priča". Zapravo, j edina j e istina da sam samo običan i jadan grešnik koji očajnički treba živoga Isusa Krista i Njegovo bezgranično milosrđe. Hoće li me definirati to da kažem da sam pisac? Ili pjesnik? Ili pro-life aktivist? Ili svećenik i redovnik? Ili ljubitelj ćevapa i čup avac a i sevdalinki i šargija ... Možda najviše od svega ne volim svrstavanja, klišeje i uniformiranosti iako sam dobrano u okvirima iz kojih uvijek gledam stršiti,j er to samja ...

Marko i bebe. JUTARNJI LIST

Životni put? Odgojile su me časne sestre na Vrhovcu u Zagrebu. Tamo sam počeo vjerojatno i svoj poziv, ali i svoje probleme. Kad je nas djecu pokojna s. Gabrijela pitala "Tko je najljepša i najveća žena svijeta?" ja sam se jedini javio i rekao: "Lepa Brena". U to je vrijeme ona kreštala sa svih radija i televizora. . . Moji su odmah pozvani na informativni razgovor. Volio sam se sakrivati u njihovoj klauzuri, povlačiti njihove velove, sakrivati iza zida i plašiti sestre i nikada nisam išao spavati kada su one to zahtijevale, ne, ja sam bio buntovnik. Ali baš tamo me Gospodin prvi put pohodio i pozvao. Dvadeset i više godina kasnije, rekao sam sestrama na mladoj misi: "Nekad ste me presvlačile u pelene, sad mi stavljate misnicu ... " Pa su se sve rasplakale ... Bio sam klinac u osmom razredu, kad sam prvi put na jednom putovanju, u crkvi sv. Josipa u Karlovcu ugledao pavlina. Odmah sam osjetio u srcu, to je to ... No, mojima doma to nije imalo nikakvog smisla, pa su me dobrano terorizirali, dragi moji praktični katolici. Psihički, fizički i duhovno htjedoše me skrahirati, prijetili, plakali, vapili, jecali, dosađivali, odgovarali, tortama i torturama častili i mastili, pa čak me vodili k svećenicima na razgovore kao "recite mu vi da nema zvanja" ... Kao komandos, pod punom ratnom spremom napustio sam dom i došao u Poljsku u novicijat Reda i studij teologije i filozofije. Od filozofije

ro •••••••••••••••••••••••••••• AKTUALNO

baš se ničega ne sjećam, a na teologiji sam se obratio tek nakon iskustva "krštenja u Duhu Svetom" i kad sam počeo čitati Bibliju, na trećoj godini. Studirao sam ali sam uvijek htio nešto više: pitao sam magistre, rektore i prefekte, zašto se naš cjelokupan život vrti samo oko knjiga, zašto ne idemo van, među ljude. Pa i papa isto naglašava ... Zašto imamo mnoštvo pobožnosti, a opet smo puni slabosti ... Da ih ne bih više gnjavio pitanjima, pustili su me na ulicu. To su bile blagoslovljene godine; obilazio sam beskućnike, javne kuće, zatvore, sumnjive birtije, punk-rupe, sektaška okupljališta, razne rock koncerte, mjesta gdje se sastaju alkoholičari i margina društva. Oni, koje je Isus najviše razumio i koji su Njega najviše razumjeli. Šest godina studija naučilo me da se raspadam bez Božje riječi i da je molitva zapravo disanj e ...

Borba za nerođenejejedna od obilježja poslanja pavlinskog reda. Na koji način to ostvarujete? Kad sam na jednoj duhovnoj obnovi upoznao pavlina, starog, svetog redovnika, koji je plakao govoreći o svojoj borbi protiv abortusa-čedomorstva nevine dječice, prošla me je neka struja, milost, te sam odlučio svoj život predati istoj borbi. U našim pravilima piše kako su pavlini oduvijek slijedili znakove vremena te hrabro ulazili u potrebe trenutka. Prepoznali smo tako, da je pobačaj najstrašnije i najtužnije obilježje današnjice (Majka Terezija kaže, ako je pobačaj moguć, onda je svako drugo zlo moguće) i odlučili smo, s Majkom Marijom, kroz molitvu i pokoru, udariti po duhu smrti, navješćujući pobjedu Života. U Hrvatskoj smo započeli rad 1999. Osnovali smo Udrugu "Betlehem" i neke srodne udruge, pokrenuli Molitvene Sabore za nerođene i svečane Majčine dane, izdavaštvo, spomen-obilježja u čast najmanjih, seminare za izlječenje rana pobačaja, inicijativu za zlostavljane žene ... Imamo već dvije majčinske kuće za prihvat samohranih majki, trudnica i djece (treća je u izgradnji), a radimo i na osnivanju Društva zavjetovanih djevojaka čija bi karizma bila življenje u potpunosti prilagođeno majkama i djeci. Tiskali smo i nekoliko milijuna letaka podijeljenih po bolnicama, na seminarima, kolodvorima, u školama, a osobno sam u deset godina svećeništva vodio oko tri stotine duhovnih susreta ... Sve bi ovo bilo apsolutno nemoguće da nemamo molitvene zajednice: Treće srce, Tješitelji Milosrdnog Isusa, Mali krug srca, Gospin štit, te druge u kojima se okuplja tisuće molitelja. Molitva i post: jedini su nam jamac snage, a Gospodinje sam rekao da bez ovog oružja nema šanse da išta učinimo ... Gospodin ima svoje metode, koje često nisu logične ljudima svijeta ...

Mogu li se plodovi tog rada, na neki način, "izmjeriti ((, ima li to uopće smisla? Mjerimo li nebeskim ili zemaljskim mjerilima? Ne bih želio sebi graditi spomenik. Kakva korist od svega, ako sam sebe promicao i propovijedao? Kaže sv. Franjo Ksaverski, mnogo je izvrsnih propovjednika u paklu. Bože sačuvaj! Mogu sagraditi i deset crkava, a ne raditi na slavu Božju već na svoju. To nikako ne želim! Isus je rekao: "Što učinite jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili ... Velika j e plaća vaša na nebesima ... Tko primaj edno dijete u moj e ime, prima mene i onoga tko me poslao ... "N e radim za ovaj svij et niti me pret j erano zanimaju statistike, ne bojim se njihovih crnila niti se zamaram s time koliko sam napravio ili koliko ćujoš moći napraviti. To jednostavno nisu nebeski gabariti. Meni je svako dijete samo dijete i da sam spasio jedno jedino djetešce od abortusa, ispunio sam svoj život. Zbog novinara moram naglašavati te brojke, pa govorim o tridesetak tisuća pobačaja godišnje u Hrvatskoj, o 50 milijuna u svijetu, o stotinjak djece koju moja udruga uspije spasiti ... Isus je imao samo dvanaest apostola, pa evo Crkve po cijelome svijetu ... Đavao nas želi obeshrabriti, uvijek pokazuje koliko smo premalo učinili, kako ćemo izgubiti, kako je nemoguće zaustaviti pakleno, sotonističko

žrtvovanje djece abortusom, tom užasnom silom koja usmrćuje duh, dušu i tijelo ljudi. Međutim, j a mu pokazujem svoju spašenu dječicu i kažem: Ne bojim te se! Ako neću ja, ova će te dječica sigurno zgaziti. Amen! Aleluj a ...

Borba za nerođene je i političko pitanje. Kako u tom kontekstu ocjenjujete političare? Gledao sam onog našeg blaženog ministra na televiziji. Ne osuđujem nijednu takvu "veličinu" u politici, novinarstvu, znanosti ili krivom feminizmu (smatram da se ispravni feminizam bori protiv abortusa i pornografije kao najgorih oblika zlostavljanja žena). Samo ih beskrajno žalim. Ne osuđujem jer njihova drskost protiv Boga i čovjeka dobra j e za moje obraćenje. No, što će reći pred licem Božjim? Pisano je: Obrati se i vjeruj Evanđelju. To je mudrost i to je pobjeda. Legalizirano zlo ostaje zlo. Očito da nerođeno djetešce nema baš nikakva prava. Gdje su granice tog ludila? Znam da neplodni supružnici jako pate, želim im pomoći, molim s njima, savjetujem poslušnost Bogu i Crkvi. Istovremeno, djeca se silno žele i djeca se masovno egzekutiraju. Masakr nevinih presudit će svijetu. Biblija je iJpred medicinske enciklopedije i u njoj piše: Ne ubij! Covjek nije bog, i ne može biti. Međutim, otrov zmije neprestano kola u žilama čovječanstva. Samo Krv Jaganjčeva može ga izbaciti. Čovjek sam po sebi nema mandat za određivanje što je ispravno, a što nije ...

••••• t ••••••••••••••••••••• tll AKTUALNO

"U posljednja će vremena ljudi sebi zatvarati uši, da ne čuju istinu ... " piše Pavao Timoteju. Uvijekje bilo i uvijek će biti onih koji ne žele vidjeti, čuti, reagirati. Abortus su prvi u Europi ozakonili Hitler i Lenjin. Ne čudim se i ne sablažnjavam što taj duh i dalje hara ljudskim srcima. Samo se čudim nama kršćanima što nismo na koljenima. Malo je koristi od lijepo sročenih dokumenata i tribina, od metoda koje koristi svijet. Sigurno, trebamo se boriti na svim razinama i koristiti mogućnosti današnjeg vremena. Ali to MORA biti natopljeno Božjom silom, molitvom, žrtvom, pokorom. To Gospa stalno ponavlja u Fatimi, Ruandi, MeđugOlju i drugdje. Ne oružjem svijeta, već Neba ...

Ljubav prema hevy-metalcima? Da, to je još jedna u nizu mojih skandaloznih ljubavi. Kad sam počeo raditi sa ženama i djecom, optuživali su me i klevetali da su to moja djeca i moje žene. Mirno sam odgovarao: Da, jesu. Kad sam otišao k beskućnicima, postao sam klošar i psihopat. Kad pričam o bendu "Effatha" iz

Rijeke, gospel-metalcima, mojim čupavim i dlakavim razbarušenim nabrušencima, onda sam sotonist i nihilist ... Volim žestoku glazbu, volim kad o Isusu pjevaju oni koji su Ga stvarno sreli i volim kad Njemu u čast lupaju bubnjevi i diže se prašina. Takav sam po karakteru; volim plesati i pljeskati, uvijek sam kao dijete bio Indijanac u igri. Zašto bi neka glazba bila đavolska, ako nije predana đavlu? Gospel­metal je sjajna stvar! Potpuno ju podržavam. Dečki su mi super, neopisivi. O ukusima se ne raspravlja. Ukusi ovise o našim karakterima. Ja sam karakterno žešći. Ne kažem da svi moraju slušati i razumjeti ovo. Ostalo čitajte u mojoj novoj knjizi "Samo za stotu ovcu" koja će se prodavati preko mjesečnika "Book" u koj emu redovito pišem ...

Za kraj, što je sve potrebno za realizaciju projekata za nerođene? Koje su aktualne potrebe? Na koje načine zainteresirani mogu pomoći? Moram napomenuti, da se naš apostolat održava isključivo zahvaljujući Božjoj Providnosti. Nemamo ugovore s državom, ne primamo stalna sredstva od američkih tvrtki, ne surađujemo s mafijom. Samo uplate malenih, tihih dobročinitelja, uglavnom nepoznatih, potiču naš rad i raskrvavljuju naša koljena. Mnogi župnici i župe, tvrtke, prijatelji naprave akcije u svojim sredinama, pa nam šalju hranu, odjeću, novce, sve što nam treba. Na svakom svom seminaru pozivam ljude da zadnji dan dođu s pelenama, pa onda punog auta odlazim doma. Zato su me i prozvali "Pampers-pater" . .. Tko želi pomoći, neka ode na www.stopabortus.com. ondje sve jasno piše. U veljači je osnovana udruga i u Splitu. U Zagrebu djeluje već nekoliko godina ... Mislim da bi svaki naš grad trebao imati j edan svoj "Betlehem". Hvala od srca svim dobročiniteljima. Neka im dragi Isus bude plaća. Evo i poruke za kraj: Ne zaboravite najmanje! Pobačaj je najveće zlo našega vremena; ne recesija, ne rat, ne ni droga, već pobačaj. Ako šutiš, i ti si kriv! Hvala vam što ne ćete šutjeti. Pobačaj nije rješenje. Trudnica je kraljica. Život je prvo čudo! Neka vas blagoslovi Bogkojije Ljubav i Život! Oprostite što sam bio iskren ...

blog.vecernji.hrlDražen Bušić prenio: Ante Novak

u •••••••••••••••••••••••••• PITAM SEI PITAM ...

J er ste vi to tražili

o LITURGIJSKOM PJEVANJU

N edavno je na Facebook stranicu Kruvenice stigla poduža poruka izvjesnog gospodina Benjamina Cerova

u kojoj, između ostalog, piše kako naš list zanemaruje pitanje liturgijskog pjevanja, Katedralni zbor i njegovu voditeljicu gđu Klaru Milatić. Ipak, liturgijsko pjevanje nije zanemareno u našem listu. Žiže je pisao o pučkom pjevanju u našoj župi, naša Klara je pisala o pjesmi u čast Sv. Križica u uskrsnom broju 2010., a moj kolega Ivan Marić je također u uskrsnom broju, ali 2011., u svom tekstu pisao o liturgijskom pjevanju. Kako ne bi ispalo da ne poštujemo osvrte naših čitatelja, u ovih nekoliko redaka ću se, koristeći crkvene dokumente (prvenstveno Sacrosanctum concilium), osvrnuti na pitanje liturgijskog pjevanja. Pa krenimo redom s ulomcima iz Konstitucije o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium, brojevi 112 -121.

Sveta će glazba dakle biti to svetija što se tješnje poveže s liturgijskim činom i obdarena potrebnim svojstvima. Liturgijski čin poprima plemenitiji oblik kad se Božja služba svečano obavlja s pjevanjem, kod koje sudjeluju sveti službenici, a narod djelatno sudjeluje. Crkva smatra gregorijansko

pjevanje vlastitim rimskoj liturgiji; ono dakle u liturgijskim činima, uzjednake uvjete, ima prvo mjesto. Druge se vrste svete glazbe, osobito polifonija, nikako ne isključuju iz bogoslužja, samo ako odgovaraju duhu liturgijskog čina. Neka se brižljivo njeguje pučko vjersko pjevanje, da glasovi vjernika mogu odzvanjati u pobožnim i svetim vježbama, i u samim liturgijskim činima, prema odredbama i propisima rubrika. Riječi

određene za sveto pjevanje treba da budu u skladu s katoličkim naukom i neka se najradije uzimaju iz Svetog pisma i liturgijskih vrela.

Iz ovih ulomaka Konstitucije je jasno da se kod liturgijskog pjevanja traži djelatno (aktivno) sudjelovanje puka i pridržavanje liturgijskih propisa. Ti se propisi nalaze prije svega u Općoj uredbi Rimskog misala, Biskupskom ceremonijalu ili u uputama Musicam sacram. E sad, kako ovo provesti u praksu? Prije svega, izborom pjesama koje svi mogu pjevati. Naravno, ne treba zborovima zabranjivati pjevanje nekih zahtjevnijih skladbi, ali one ne bi smjele prevladavati. Jedna takva skladba u misi je, po mom mišljenju, sasvim dovoljna. Njegovati pučko pjevanje. Barem se to u Hvaru može. Pjevanjem ulazne pjesme dotičnoga dana (ja je u našoj Katedrali u zadnje vrijeme nisam čuo), psalama i čitanja i sl. Postoje nepromij enj ivi dijelovi mise (Gospodine, Slava, Vjerovanje, Svet i Jaganjče Božji). Nazvani su tako jer ih ne može zamijeniti nikakav drugi tekst, nikakva druga pjesma, pa ni božićna. Uostalom, zar postoji bolja i starija božićna pjesma od Slave? Uloga zbora u liturgiji je poticanje na pjevanje okupljene zajednice, a ne izvođenje koncerata. Za koncerte (koji su sami po sebi dobri i poželjni) je rezervirano mjesto izvan liturgije. Ja ne znam kako izgledaju probe našeg Katedralnog i župnog zbora, ali bi se svaki zbor koji sudjeluje u nedjeljnoj liturgiji kroz tjedan trebao pripremati za predstojeću nedjelju. Zbor bi najkasnije u petak, ako ne i prije, trebao znati što će pjevati u nedjelju.

Neka se najvećom brigom čuva i promiče blago svete glazbe. Neka neprestano napreduju pjevački zborovi, naročito kod stolnih crkava. Neka se biskupi i ostali pastiri duša revno brinu da sva zajednica vjernika u svakom svetom činu, koji se vrši s pjevanjem, može vršiti svoju svojstvenu djelatnu ulogu. (SC 114.) Ovaj broj Konstitucije obvezuje biskupe, svećenike (a i one buduće) da se brinu o liturgijskom pjevanju. Isto tako je iz ovo ga sasvim j asno da j e biskup i župnik iznad svako g voditelj a crkvenog zbora i da je u liturgijskim pitanjima bez obzira na razinu glazbene obrazovanosti voditelja u ovim pitanjima biskupova/župnikova zadnja. I što nakraju reći osim: SVETACECILIJO, MOLI ZANAS!

Milan Šarić

t t t t t t •••• t t. t t t t «) + t «). t. + +13 RAZMiŠLJANJA

S: vako jutro u Africi gazela se budi. Zna da mora trčati brže od najbržeg lava ili će biti ubijena.

Svako se jutro lav budi. Zna da mora trčati bar malo od najsporije gazele ili će umrijeti od gladi. Zbog toga na afričkoj ravnici nije važno jesi li lav ili gazela. Kad izađe Sunce, važno je trčati ... (fra3.net)

Počela je sezona i svi smo počeli trčati. Vremena za druge skoro i nemamo. Pitala sam "na prepad" stariju djevojčicu što je sveta misa i rekla mi je "susret s Isusom kod Njega doma". Tako lijepo, istinito i jednostavno ! Sjetila sam se da j e netko mudar nazvao svetu misu "susretom dviju čežnji - moje za Bogom i Božje za mnom". Čeznut će Dragi Bog za nama cijelo ljeto. Ali napravimo plan - za ljeto koje je preda mnom, poći ću češće Bogu u zagrljaj dolaskom u crkvu i u Crkvu. Isto tako, čeznut će i djeca. Nažalost, nećemo im moći odvojiti puno vremena, ali umjesto negativnih kritika samo malo budimo nježniji. Njima će i to biti dovoljno. Nije potrebno dugo promatranje da bi utvrdili kako je doista svijet u kojem živimo prečesto svijet bez nježnosti. Dovoljno je pogledati dnevni i televizijski program. Daleko je više nasilja, a tako malo lijepoga ...

Ali na svoje se dijete može uije.cati, t a iko lijepih filmova i crtića koji prikazuju razne biblijske događaje, zdrave odnose među ljudima, i ojih djeca mogu učiti samo dobro. A vjerujem a onda ni rezultati neće izostati. Naravno, tada će postavljati više pit ali će

svakako biti korisno, jer se samo takvim odgojem duše i srca može izgrađivati j edan "mali" živ koji u svojim ranim godinama upija i pamti, da bi se k nije te navike koje su stečene od malih nogu, pokaza u životu. Obitelj je najbolji prostor za nježnost. Možemo svoju djecu maziti na bezbroj načina dok trčimo kroz ljeto. Sve je oko nas bučno, i danju i noću, ali djeca moraju osjetiti mir kroz nježnost. Ona mora biti dio naše svakidašnjice. Nježnost je dio našeg života. I moga. Zahvalna sam Bogu što sam u svom životu iskusila nježnost u obitelji - u nježnosti očevoj i ljubavi maminoj, po bratu. Zahvalna sam što sam Božju nježnost prepoznala u nježnim zvucima glazbe, na proljetnom suncu i u plavetnilu mora, u smiješku djece, u prijateljstvu, u zagrljaju i poljupcu ... Dok trčimo životnu utrku, teško će biti živjeti kao kršćanin i svojoj djeci svjedočiti ovih par mjeseci. Ali trebamo trčati jer nam je, kao lavu i gazeli, život u pitanju, vječni život! Zahvaljujući Isusu pobjeda nam Je oSIgurana.

Marijana Brejar Domančić

u ••••••••••••••••••••••••••

V rlo je važno školovati ljude da bi mogli sebi za život zarađivati i da ih bogataši ne mogu iskorištavati. N e znam j este li ikad kad čuli za fra

Didaka Buntića, koji je živio u prvoj polovici 20. stoljeća. Bio je siroče bez oca, no odgojili su ga majka i stričevi. Rano su ga naučili čitati, pa je jako volio čitati o junacima i vojničkim podvizima i želio je postati časnik. No majka je željela da joj sin bude fratar, pa gaje odvela na Široki Brijeg. Tako je Didak postao fratar i profesorlatinskog i grčkogjezika, u jednoj tada još vrlo malenoj školi, koja nije imala ni sto učenika. Ali njegova neiscrpna energija i radinost razvijala se i izvan škole. Vidio je kako je hercegovačko zemljište nepogodno za žitarice, ali pogodno za voće, pa je počeo poticati ljude da sade i kalame voćke. Nisu mu vjerovali i ismijavali su ga kad je kalamio divlje voćke. Ali kad su nakon tri - četiri godine voćke donijele plemenit rod, rodilo se u isto vrijeme poštovanje i povjerenje u fra Didaka. Tada je on razmišljao: Što mogu učiniti s nepismenim ljudima? Niti im se može dati knjigu u ruke, niti mogu dobiti kakvo zaposlenje osim da tegle! Kako da im uzdigneš narodnu, socijalnu i vjersku svijest? Kako ih prosvjećivati da budu napredni, svjesni poljoprivrednici i dobri članovi zajednice? Fra Didaku je bilo jasno kako je prvi korak da se pomogne seljaku - otvoriti mu oči, opismeniti ga. Ali seljaci često nisu vidjeli potrebe od toga. Govorili su mu: "Ni moj otac nije znao čitati ni pisati pa je živio pošteno." Pogotovo seljak nije uviđao zašto bi i žene i djevojke trebalo učiti čitati i pisati. Odgovarali su fra Didaku: "To će ih samo pokvariti". Sada je fra Didaku dobro došao njegovi stečeni ugled. Pokazao im je da škola nije zlo. Rekao im je to ovim primjerom: "Nožje dobra stvar, iako se - ako si neoprezan­možeš njime porezati. Ali tko bi bio tako lud da odbaci nož samo da se ne poreže? ! A da žene trebaju znati čitati i pisati, vidi se iz toga što je žena majka, prva odgojiteljica svoje djece. A kako će ih odgajati ako je sama neuka? " Kad je pridobio seljake za učenje, nastalo je pitanje: gdje naći učitelje, gdje stvoriti škole, odakle smoći sredstva, kakvim načinom postupiti da se opismene? I opet je fra Didak sve riješio. Poučio je neke odbornike Hrvatske narodne zajednice kako treba poučavati druge; uzeo je i neke darovite učenike i tako skupio na Širokom Brijegu dvadesetak seljačkih učitelja. Od njih su četvorica imala samo 12 godina. Uvjerio ihje daje njihova zadaća plemenita i da trebaju raditi bez da išta traže za svoj trud. Kao školske prostorije često su služile sušionice duhana, gdje se ljeti sušio duhan, a zimi držala škola. Vrlo često se držala nastava na otvorenom. Nije bilo klupa, nego bi se sjedilo na zemlji, a tablica i pisaljka naslonile bi se na

koljena. Ipak, bila je u svakoj školi ploča (tabla) i zemljovid Monarhije. Budući da su učenici bili različite dobi, nastava se po pravilu održavala uvečer, iza 19 sati, i trajala do 22h. Fra Didakovi seljaci su sumnjali u uspjeh, pa ih se prvu godinu javilo vrlo malo. Drugu godinu bio je bolji odaziv, a treću godinu je bilo mnogo bolje, tako da je bio i državni ispit. Svi su za nagradu dobili olovku, a oni bolji molitvenik, što ihje jako razveselilo. Tako je on u tri godine opismenio 2000 osoba! Na žalost, došao je Drugi svjetski rat pa je sve to prestalo. Ipak, svi su morali proći školu kod fra Didaka j ernije nikoga htio vj enčati ako nije znao čitati i pisati. A evo sad dokle su Hercegovci došli: kažu da kad dođu gore u nebo, da se ni sveti Petar ne smije dići sa svoje stolice ako je koji Hercegovac blizu,jer se boji da će mu odmah sjesti na stolicu i oduzeti mu mjesto. Kao što se fra Didak borio za sirotinju, tako se i naši misionari bore. Stoga ih trebamo podržavati i velikodušno pomagati. Misionar kojeg mi pomažemo je u Kongu. Rat traje, kaže fra Ilija, već 20 godina. Država se ne brine ni za škole ni za bolnice, već je to na brizi Crkve. Velik broj je djece bez oba roditelja, pa se misionari brinu za njih koliko mogu. Piše fra Ilija da su to jako dobri i miroljubivi ljudi, ali silnici ovoga svijeta su ti koji smišljaju i zameću ratove. Ne misle da će svoja bogatstva morati napustiti i koja će im jednog dana biti na osudu.

s. MetiIda Oreč, koludrica

•••••••••••••••••••••••••• B

DOGAĐANJA

MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP JJHRVATSKI MUČENICI I ŽRTVE IZ VREMENA KOMUNISTIČKE VLADAVINE"

Međunarodni znanstveni skup "Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine" održan je u Zagrebu 25.-26. travnja. Organizatori skupa

bili su zajednička Komisija za hrvatski martirologij biskupskih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Hrvatski institut za povijest i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Skup su pozdravili nadbiskup đakovačko-osječki

Marin Srakić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije; vojni ordinarij u BIH Tomo Vukšić, izaslanik predsjednika BK BiH biskupa Franje Komarice; dr. Andrija Hebrang, predsjednik Upravnog vijeća Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata; dr. Jasna Turkalj, ravnateljica Hrvatskog instituta za povijest; te dr. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Biskup Mile Bogović, predsjednik Komisije za hrvatski martirologij, istaknuo je važnost suradnje s povjesničarima, zbog čega je i organiziran ovaj znanstveni skup. Komunizam je oduzimao živote, ali i pravo na grob. Malobrojnost postupaka za proglašenje mučenika govori koliko je jaka promidžba protiv žrtava. Pred istraživačima je veliki posao, zaključio je biskup Bogović. Ostali ugledni govornici napomenuli su da je u Hrvatskoj otkriveno 900 grobišta, kao i 500.000 imena žrtava. Postoje pravne osnove za progon zločinaca, no nedostaje političke volje. Prvog dana skupa izlaganja su održali dr. Jure Krišto, dr. Josip Jurčević, dr. Miroslav Akmadža, mr. Tomislav Jonjić, dr. Mile Lasić, dr. Vladimir Geiger i mons. Tomo Vukšić. Također je pročitano deset izvješća o žrtvama iz pojedinih nadlbiskupija. Izvješće o mučenicima i žrtvama iz Hvarske biskupije izložio je fra Stipo Marčinković, član provincije Bosne Srebrene. Potom je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. sc. Željko Tanjić otvorio izložbu literature na temu skupa, govoreći: "Želimo sačuvati spomen na sve ono što se događalo u našoj domovini nakon Drugog svjetskog rata i u vrijeme komunističke diktature". U prijepodnevnom dijelu drugog dana, u četvrtak, 26. travnja, sudionicima skupa pridružili su se generalni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Nikola Eterović, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, sisački biskup Vlado Košić i član Europskog parlamenta Lojze Peterle. Nadbiskup Eterović istaknuo je: ,,Mi kao Katolička crkva dajemo naglasak na svjedoke, kršćanske svjedoke ljubavi u takvim veoma teškim vremenima i zato nastojimo povijesnim istraživanjima identificirati one koji su zavrijedili biti blaženi i sveci oo. mi stavljamo za uzor blažene i svete koji su dali svoj život iz ljubavi prema svojim neprijateljima, koji nisu mrzili one koji su ih progonili oo. Važno je otkriti te svjedoke i predstaviti ih cijeloj Crkvi, jer 20. stoljeće je stoljeće mučenika", poručio je nadbiskup Eterović.

Uslijedila su izvješća iz još devet nadlbiskupija, šest franjevačkih provincija, dominikanske i isusovačke

provincije, te Družbe milosrdnica sv. Vinka. Nakon toga izneseni su rezultati i planovi postojećih Postulatura za proglašenje mučeništva Alojzija Stepinca, Miroslava Bulešića, Drinskih mučenica i s. Žarke Ivasić, Vicepostulature hercegovačkih franjevaca i Postupaka fra Rafe Kaliinića i Dominika Barača. U zaključcima skupa ističe se potreba da svaka biskupija imenuje povjerenika za hrvatski martirologij, koji će

koordinirati rad u biskupiji i župama. Polazište rada treba biti stvaranje popisa svih žrtava u svakoj katoličkoj obitelji. Potiče se Crkvu u hrvatskom narodu da nastavi i dovrši rad na pronalaženju mučenika među žrtvama i za njih pokrene kanonski postupak. Predlaže se da svaka biskupija na svom području odredi Dan mučenika i način proslave tog dana. Potiču se župnici da nastoj e oko prikuplj anj a svj edočanstava živućih svjedoka. U svrhu praćenja i usmjeravanja Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini da što prije dovrše cjelovit popis žrtava iz Drugog svjetskog rata i poraća tako da se onemoguće manipulacije sa žrtvama. Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini da odlučnije djeluju u osudi zločinačke komunističke

ideologije te promiču demokraciju i slobodu svake osobe, piše u zaključcima ovog znanstvenog skupa.

Stipo Marčinković

Hvar II Domovinskom ratu, 3. dio

•••••••••••••••••

D obro se ovdje prisjetiti da je Hrvatski državni sabor proglasio neovisnost Republike Hrvatske

25. 6. 1991. godine. Istog dana to je napravila i Slovenija. Međusobno su se priznale slijedećeg dana, 26. lipnja. Od drugih, međunarodno priznatih država -muk!

Međunarodno priznanje Krajem srpnja priznala je Hrvatsku i Litva, koja je i sama bila u postupku razdruživanja od Sovjetskog saveza. Osvajač je nadirao s istoka. Ušao je u Hrvatsku i preko ravničarske srpsko-hrvatske granice. Na njegovom putu istjerivani su svi stanovnici nesrpske nacionalnosti. Vrećica u ruke, bijela traka oko ruke i bježi dok te ne - ubijemo! Tako je iseljen najistočniji hrvatski grad Ilok, pa Tovarnik, okolna sela pacijelaBaranja. oo I ondajenareddošao Vukovar. Zato vrijeme Europa i svijet su promatrali i čekali što će osvajač napraviti za "j aku i modernu federaciju" - kako su poručivali iz Beograda. Neke europske sile čekale su i za koliko će dana treća vojna sila po oružju u Europi, tzv. JNA, pregaziti, osvojiti hrvatski prostor do srpske ciljne linije Virovitica-Karlovac-

Karlobag. Sjeverno od te geografske linije, po osvajaču, mogla bi biti nekakva Hrvatska. Hvar je puno južnije od te ciljne linije osvajača i time smo bili određeni biti dio Velike Srbije. Da, bilo je i država koje su nam iskazivale prijateljsku sućut, i to su tiho, diplomatski činili riječima "strpite se!". U vojno-obrambenom smislu nikakve koristi od toga. Došao je na red veliki i slatki zalogaj za osvajača­Vukovar. Prije nego što je progutao Vukovar trebalo ga je prethodno izmrcvariti, sažvakati. Koliko je to bio sladak zalogaj, još više je neprijatelju bio i tvrd. Toliko tvrd da je stanovnike i njihov grad mrcvario tri mjeseca i pri tome polomio i nekoliko svojih zubi. Europa je, da bi pri gutanju bilo što manje mrcvarenja, slala "Liječnike bez granica ". Slala je i svoje promatrače, nazvane "slastičari" zbog svojih bijelih odora, da izdaleka promatraju kako to sve izgleda. Troje njih, koji su bili u helikopteru srušilo je "vazduhoplovstvo" JNA i nažalost su poginuli. Nakon što je Vukovar "pojeden", u Europi su počeli razmišljati kako nije baš lijepo da se jedan grad više od tri mjeseca osvaja i da je progutan na ovakav brutalan način, a Europa samo promatra što se na nj enom kontinentu dogodilo i događa. Jedan grad od 50 000 dušajednostavno je nestao. I počela je ta Europa u studenom samo razmišljati o eventualnom priznavanju Hrvatske. Od razmišljanja prešlo se na davanje obećanja u prosincu. Njemačka je tako priznala Hrvatsku 19. prosinca, ali to će stupiti na snagu 15. siječnja 1992. godine. Isto je učinila dan kasnije i Sveta Stolica, ali priznanje stupa na snagu prije, 13. siječnja.

Hvar II Domovinskom ratu, 3. dio

SJEĆANJA

Tijekom prosinca Hrvatsku su priznale Ukrajina i Latvija, obje u postupku razdruživanja od Rusije. Neobično važno priznanje, koje je odmah stupilo na snagu, došlo je 19. prosinca od Islanda, već međunarodno priznate države i članice NATO-a. No, dan 15. siječnja 1992. g. ostat će zapamćen. Tog dana Hrvatsku su priznale gotovo sve europske zemlje, potom i izvaneuropske države, ali ne i najveća velesila, SAD. Hrvatska je postala međunarodni subjekt. U narodu je nastalo veliko oduševljenje. Slavlje, zvona zvone, pjesme, suze radosnice. Nada. Velika nada. Ipak, još ništa nije bilo dovršeno u smislu neovisnosti. Trećina

Hrvatske bila je pod čizmom osvajača i nazvana Republika Srpska Krajina, s instaliranim elementima vlasti iz Beograda. Priznata Hrvatska trebala je sa tom "državom" razgovarati, pregovarati po planu" Z 4", kako bi sa velikim stupnjem samostalnosti i državnosti ta agresorska tvorevina možda i ostala u međunarodno priznatim granicama Hrvatske. Teško. Samo u Dalmaciji Dubrovnik je doslovce opkoljen. Od Prevlake do doline Neretve neprijatelj je zauzeo i obalno područje. Zadru doslovce puše za vratom. Porušili su Maslenički most i zauzeli i ovdje Jadransku magistralu do pred sam Starigrad-Paklenicu... Između

slobodnog i okupiranog dijela Hrvatske proglašena je demilitizirana, tzv. "žuta zona", u kojoj su mir trebali održavati "plavci", vojnici UN iz Bangladeša, Jordana, Kenije .. .I dalje je zabrana uvoza oružja u Hrvatsku. Provokacije neprijatelja su svakodnevne i svakojake, od psiholoških do vatrenih. Dobili smo priznanje sa knedlom u grlu. Ipak, status je drugačiji. Hrvatska više nije janje za klanj e, nego međunarodno priznati subj ekt.

Lažna Debela Berta O zbivanjima na Hvaru svoje svjedočanstvo nastavlja Željko Novak-Piha: Uprvim danima 1992. g. 7. Obalna artiljerijska brigada-Pelegrin (7. OAB) ojačanaje sa 4 protuzračna topa. Iz Splita je dopremljen radarsko­računalni sustav za upravljanje paljbom. Izvršeno je i miniranje prilaza položajima koje je planirao i postavio Zdravko Blažević-Tihi. Na položajima se nalazilo 60 ljudi. Sljedećih 60 bilo je u pripravi u bazi Parja, dokje 60 njih bilo na odmoru kod kuće. Smjenjivali su se po ustaljenom redoslijedu. U bazi Parja ustrojen je vojnički način života i rada. Svako jutro bilo je postrojavanje, dizanje zastave uz himnu te čitanje dnevne zapovijedi kojom bi se regulirala dnevna zaduženja. Neprijateljski ratni brodovi bili su bazirani u viškoj uvali. Redovito su isplovljavali u pravcu zapadnog dijela Paklenih otoka, prema Šolti i natrag za Vis. Nisu se usudili prići nam na bližu udaljenost od četiri milje od naših položaja. Očito su znali da je zapovjednik HRM admiral Sveto Letica-Barba izdao zapovijed da, ukoliko prijeđu tu crtu -otvaramo paljbu. Servisirarlje voznog parka obavljala je radionica "Lizatović ". Sanitetsko osiguranje postrojbe provodio je Dom zdravlja Hvar, a osobno je bila zadužena dr. Divna Lizatović. Njena "produžena ruka" bio je bolničar Antun­Tonko Zaninović. Župnik don Joško Šantić, u više navrata i biskup Slobodan Štambuk, služili su svake nedjelje misu u bazi Parja - priča Piha te nastavlja - Od položaja bitnice na Pelegrinu do otoka Visa udaljenost je II nautičkih milja, to je dvadesetak kilometara. Naša dva topa od 85 mm imali su domet do 10 kilometara.

Početkom te godine na trajektnom pristaništu u Starom Gradu parkiran je kamion u kojem je bilo na vidljivom mjestu i nekoliko granata za top od 130mm. Takav top, kakav nismo imali, mogao bi sa Pelegrina gađati vojne ciljeve na Visu. Još se namjerno podigla i cerada kamiona da se granate dobro vide, kako bi sumnjiva osoba sa Hvara mogla javiti neprijatelju da imamo top koji može tući po njihovim položajima na Visu. Ta pretpostavljena sumnjiva osoba, korijenima sa Hvara, očito je pala na "baketinu"jerje ubrzo neprijatelj na Visu "saznao" da imamo top koji može tući po njima. Da bi učvrstili njihovo "saznanje", to je javljeno Pihi. Onje sa svojima od dva drvena stupa za struju napravio dvije duge topničke cijevi za kalibar haubice od 13 O mm koj e su prethodno oboj ene u boj e takvih cij evio Ove "topove" snimili su neprijateljski avioni iz zraka. Zapovjedništvu obrane otoka pristigla je prijetnja sa Visa: ukoliko upotrijebe ove "strašne" topove, oni će napasti grad Hvar višecijevnim raketnim bacačima. Usred rata gorko smo se našalili sa neprijateljem, ali sa namjerom da mu utjeramo strah u kosti sa našom Debelom Bertom i njezinim sestrama. Tako su Englezi u I. svjetskom ratu nazvali zbilja debele haubice od 420mm koje su Nijemci ispaljivali na

Hvar II Domovinskom ratu, 3. dio

18. ci t t ci t • ci t t ci t ci t t ci t t ci t ci ci .. ci .... ci t SJEĆANJA

belgijski grad Liege, kako bi što prije skršili njegov otpor. Za takve haubice trebale su i ogromne granate, koje su izradile ~ppove tvornice. Kasnije, u borbi za Verdun takvo oružje lilje se pokazalo uspješnim zbog velike težine, te su trebale tračnice za prijevoz, zbog čega je otišao u povijest i top i Debela Berta. Naše je zapovjedništvo i sa tri puta elegantnijom i nepostoj ećom Bertom preplašilo neprijatelj a.

Pouka prošlosti N edavno mi j e zapovj ednik Obrane otoka Nikola Šimunović obrazlagao preustroj bataljuna. No, prije toga se trgnuo i promotrio me očima ispod izražajnih obrva i polako, kao da mjeri svaku riječ započeo monolog: Vratit ću se vremenski nešto unatrag. Kao zapovjednik oružanih snaga otoka Hvara još sredinom listopada 1991. poveo sam grupu zapovjednika obrambenih snaga na zapovjedničko izviđanje na širem prostoru Vrisniškog vorha. Sjećam se, pozvao sam predsjednika Skupštine općine Hvar Krunu Peronju, zapovjednika policijske stanice Tomu Buzolića i sve članove Zapovjedništva bataljuna. Bilo nas je dvadesetak. Za vrijeme tog pješačenja i promatranja netko je iz grupe rekao da se u blizini nalazi poznata jama u kojoj su, kako su njemu pričali stariji, kosti ubijenih civila iz vremena II. svjetskog rata. I sam znajući za neke slične tragične događaje koje su, po kazivanjima, počinili partizani na području Staroga Grada, a pri tom imajući vrlo dobro na umu da neprijatelj upravo računa na naše moguće nejedinstvo, predložio sam da posjetimo to tragično mjesto. Naišli smo na neobilježenu krašku jamu širine pola metra, za koju su neki od prisutnih sa šireg područja Jelse rekli da je upravo to jedno od stratišta civila iz II svjetskog rata. Nad grobnom jamom nastala je grobna tišina. Na neke među nama ovo saznanje posebno je djelovalo. Bio sam svjestan, kao i drugi, da očito ulazimo u jedno razdoblje rata kada bi bilo moguće da u određenim okolnostima ponovno dođe do ovakvih tragičnih događaja. Kao zapovjednik obrambenih snaga otoka smatrao sam potrebnim upozoriti sve prisutne da se ovakvi tragični događaji u ovom ratu ne smiju dogoditi među nama. Nitko nema pravo - naglasio sam - uzimati u svoje ruke "pravdu" radi moguće odmazde, posebno zbog ovakvih grozota iz II. svjetskog rata. Mi, okupljeni oko jame imali smo različita ideološka uvjerenja a, još važnije, i različita iskustva svojih predaka. Jednoglasno su podržali moje kratko izlaganje i moj stav. Svi smo u jedan glas nadjamom rekli: SVI I SVE ZA HRVATSKU! MEĐU NAMA OVDJE NEMA NIKAKVE RAZLIKE, PA NI U ODNOSU GDJE SU NAM BILI OČEVI ILI DJEDOVI U TOM RATU Nakon ove svojevrsne zajedničke zakletve, mojim riječima pridružio se i Kruno Pe~onja. Zbilja, nad tom jamom osjećala se velika tjeskoba. Cak mi je jedan od prisutnih iskazao veliku vjerojatnost da je njegov djed u toj jami, jer su ga kao civila ubili partizani, a mjesto gdje je ubijen do sada obitelji nije

poznato. Mučno, a poučno. Kao da su nas kosti iz jame upozoravale. Tako je bilo, Damire. - završio je Nikola svoje kazivanje iz duše. Nisam se mogao oteti dojmu kako je Nikola dokje govorio ponovno proživljavao sve rečeno. Tek sam rekao da bi bilo samo civilizacijski sve ove jame na otoku Hvaru ispitati, utvrditi pomoću DNK-a kome su kosti u rodu i dostojno ih sahra~iti. To se ne smije iskorištavati u političke probitke ili, ne daj Bože, u prozivanju imena počinitelja ovih zlodjela kojih više i nema. Pogledao me, ništa nije odgovorio samo je klimnuo glavom. ' Potak.nut događajima na Vrisniškom vorhu, razmišljam kako Je puno teže, da ne rečem nemoguće, objasniti zašto su partizani na Hvaru ubili tolike civile, svoje suotoč ane , s~~ještane. ?vdje nije bilo domaćih ustaša. Sami su napisali tn Imena kOJe su označili kao ustaše. To se može objasniti čini mi se, samo njihovim riječima: "To je sud Partije! "Nij~ sUdi.l.a nikakva Partija, nego Josif Visarionovič Dugašvili StalJIn. Naravno, nije Staljin odlučivao koga će se u i na Hvaru ubiti. Ali ideološki "čip" zvani Staljin bio je ugrađen u mnogim glavama članova Partije. U "čipu" je zapisano: za doći do vlasti upotrebi teror svake vrsti! Teško je bilo i onima u Partiji koji su se svojom savješću borili protiv takvog "čip~", zbog njenog totalitarnog i autoritarnog ustrojstva. P~rtIJa (SKJ-~KH) radila je baš sve po naredbi Staljina i njegove Kommterne. Ni vrh Partije nije znao za tajni savez Hitlera i Staljina o podjeli Poljske ... No, kad je Hitler iznenada napao i SSSR, Staljin je ne samo pokrenuo svoju Crvenu anniju u rat protiv Hitlerove nacističke Njemačke već su i satelitske partij e u Kominterni dobile takvu naredbu: Sad j e pored cilja osvaj anj a vlasti svakim sredstvom i "naša" Pa~~ja bila upućena u borbu protiv njemačkog nacizma, ~ahJa.~s~og fašizma i četničkog "balkanskog" ImpenJahzma. U tom nemilom društvu našao se i ustaški režim sa svojom "ogrizinom" od Hrvatske, nazvanom NDH. U sprezi sa nacistima ustaški režim je takvu okljaštrenu Hrvatsku htio i zločinačkim sredstvima. Zlo i naopako. I tako se "naša" Partija našla na savezničkoj strani sa SSSR­om, Engleskom i Amerikom kao antifašistička fronta protiv navedenih sila zla. Iako i sama totalitarna, Partiji nije bilo teško .org~nizirati otpor osvajačima organiziranjem i prebaCIVanjem mladih ljudi preko Biokova u partizane, u narodnooslobodilačku borbu, j er su Hvarom zapravo vladali talijanski fašisti. Od 12 000 stanovnika otoka njih 2124 sudjelovalo je u oslobodilačkoj borbi, od kojih je 414 poginulo. Više od 90% nisu bili članovi Partije. U opjevanoj ~orbi na Neretvi poginulo je 55 Hvarana, a iz grada Hvara Sime Buzolić Tome, Stjepan Maljković Marina, Duško Roić Jurja i dr.Orest Žunković Martina. U poznatoj borbi na Sutjesci poginula su 103 mlada Hvaranina, a iz samog grada Hvara njih 14 (četiri Božitkovića, tri Dujmovića, .. ), iz Vrbanj~ 24, iz Rudine tri Dulčića ... Zahvaljujući i njima danas Imamo Hrvatsku. Na Sutjesci su poginula tri

Hvar II Domovinskom ratu, 3. dio

•••••••••••••••••••••••••••• 19

SJEĆANJA

Beograđanina. Znam, Nikola, da su bili i tvoji u partizanima. Jesu i moji. Rođak mi Jakov Carić je sa22 godine poginuo, a ostali su se vratili živi na Hvar. Napravili su pritom "grešku". Vratili su se ne samo svojoj motiki, već i svom mjestu u crkvi. Partija, koja se domogla vlasti, ovo drugo nikada im nije oprostila. Ja sam to njenim članovima odavno oprostio. Znanima i neznanima. Ne znam, Nikola,jesam li bio jasan, a da sam bio dugu ovom monologu -jesam.

Prisega li Jelsi Nakon što se Nikola složio o potrebi dostojnog pokopa svih civila ubijenih po otoku Hvaru, sa čim bi se uostalom i svatko složio, nastavio je: Od 15. siječnja 1992. g. za Hrvatsku je ipak sve drugačije. Ne bi bilo drugačije da se nismo uspješno branili i organizirali. Poznato je da smo imali organiziran pričuvni sastav Zbora narodne garde (ZNG) na letjelištu Stari Grad od 29 članova, čiji je zapovjednik bio Lukin PerO/yao Imali smo 25 članova pričuvnog sastava ZNG u Sućurju, kojimaje zapovjednik bio Grgo Jeličić Josipa i popis od 25 članova pričuvnog sastava ZNG Hvar, koje je vodio zapovjednik Mate Bracanović Kuzme. Dana 16. rujna 1991. g. formirano je Zapovjedništvo otoka Hvara i za zapovjednika sveukupne obrane otoka izabrali su mene. Sudjelovanje u obrani otoka organiziralo se u postrojbi MUP-a, Narodne zaštite, Civilne zaštite, Službe motrenja i obavještavanja te je u okviru postrojbi povećana snaga do postrojbe Bataljuna mornaričkog pješaštva (mp) i Obalne topničke bitnice. Bataljun mp ušao je u 1992. godinu sa 4 satnije u Hvaru, Starom Gradu, Jelsi i Sućurju. Dana 19. siječrlja 1992. svi pripadnici bataljuna - 360 ljudi -položili su svečanu prisegu u Jelsi, kojoj je nazočio i zapovjednik Hrvatske ratne mornarice (HRM), admiral Sveto Letica-Barba. Nazočio je admiral Letica sa svojim suradnicima i svečanoj prisegi pripadnika bitnice Pelegrin od 180 ljudi istog dana u uvali Parja. Tako smo i mi na Hvaru u ni od koga priznatoj Hrvatskoj stvorili respektabilnu vojsku radi obrane otoka i Hrvatske. Krajem veljače ministar obrane RH je bataljun mp preustrojio u Mješoviti odred mornaričkog pješaštva­Hvar "ZVIR" (MOmp-Hvar "ZVIR ") u punom brojčanom sastavu od 477 vojnika, dočasnika i časnika. U svojstvu

zapovjednika angažirao sam profesora Joška Kovačića da svimjedinicama objasni povijesni kontekst imena "ZVIR ". -reče mi zapovjednik obrane otoka Nikola Šimunović. Pitam Nikolu zašto sa Hvara u Domovinskom ratu nije organiziran odlazak naših otočana u postrojbe na "terafermi"? Zapovjednik obrane otoka odmah kratko odgovori: Zato jer mi je admiral Sveto Letica-Barba izdao usmenu zapovijed da u skladu sa mogućnostima ne dozvoljavam da pripadnici Odreda napuštaju otok kako bi se prijavili u postrojbe Hrvatske vojske na kopnu, dok god se na Visu baziraju snage tzv. JNA koje su mogle u svakom momentu ugroziti Hvar.

Iseljena Hrvatska Stjecajem okolnosti dobio sam priliku upoznati dio iseljene Hrvatske tijekom ožujka i travnja 1992. godine. Prije polaska u Ameriku pristupi mi na Dolcu barba Nikola Tomičić-Tomičini reče mi daje čuo kako idem u New York. On tamo ima sina Matka te da mogu, ako mi treba, biti i kod njega. Dao mi je i broj telefona njegovog Matka za kojeg nisam ni znao. Nazovem ga, a sa druge strane žice osjetih ljubaznost koja se ne odbija. Prema dogovoru, evo Matka ispred hotela Barbizon u kojem sam stanovao šest dana. Prije nego je progovorio znao sam da je to on, Matko, sa osmijehom od uha do uha. Odveli smo prijatelja znanstvenika na aerodrom, a onda smo nas dvojica krenuli u gradić Southampton na Long Islandu. To i nij e njegova kuća, već barda američke moderne umjetnosti Henrya Geldzahlera. Poznato mi je to ime. Bilo mi je neugodno i pitam Matka: Di si me ovo dove? Matko mi ležerno odgovori: Ne misli se ti ništa. Imaš svoju kamaru i banju, a spat ćeš na posteji ispod koje su slike u vridnosti nikoliko m ilijun ih dolorih.

Hvar II Domovinskom ratu, 3. dio

w •••••••••••••••••••••••••••• SJEĆANJA

Koliko su mi te slike dale straha, pretpostavljam više nego ono oružje našima ispod postejih u Daruvaru. Dobro, koji si ti i kako si tako mlad dospi ovamo? - pitam Matka. Objašnjava mi: Bome, poznaješ moje. Jo son studira u Zagrebu. Tamo je i moja Ivančica. Po svo lito žanjo son levondu po lazima oko Velog Grobja. Nose četiri godišća odluči son vidit Ameriku i provat sriću. Mogu ti reć, i posrićilo mi se. Sad son u dvadeseti peto godišće i tajnik son Henryu kojega son upozna u ovo misto di son doša i u kojemu ni niko sa otoka. Oženit ću Ivančicu i dovest je ovamo. Svake nedije zoven svoje doma i svoju Ivančicu. U kući su originalne kutije Coca Cole i originalni natpisi za Campbelljuhe u konzervi. Matko, ma ovo su sve originali od Andy Warhola?! - primjećujem, a on, onako usput, dodaje: Jesu. U ovoj kući ti je puno vridnih stvori. Ne soma ispod tvoje poste je. Uto je došao doma Henry Geldzahler. Matko nas upoznaje i odmah mu reče kako dobro poznajem djela Andyja Warhola. Toliko je uvećao moje skromno znanje o Warholu da se gospodin Henry oduševio što će me imati pod svojim krovom! Naime, treba znati da su njih dvoje bili nerazdvojni prijatelji. Kažem" bili" jer je Warhol umro. Drugi dan, Matko mi govori: Homo na misu u New York, u Hrvatski centar. Vozimo se autom 150 kilometara. Kad smo ušli u 10. aveniju, počeli su se pojavljivati auti kojima su na stražnjim staklima bile zalijepljene naljepnice sa natpisom STOP THE WAR IN CROATIA. Matko mi je objasnio da smo sada blizu crkve i da su u tim autima Hrvati koji idu na misu. Parkirao je skrenuvši iz Avenije u 40. ulicu. Objašnjava mi da je parkiralište Hrvatskog centra u sklopu kojegje crkva svetih Ćirila i Metoda i Kulturni centar. Ulaz u crkvu je iz 41. ulice. Površina crkve je velika. Zupnik je franjevac. Misije pribivalo blizu tri tisuće ljudi, bez gužve. Bilo je i nekoliko osoba sa Hvara ili porijeklom sa našeg otoka. S nekima smo kasnije i porazgovarali. Po završetku mise otišli smo na okrjepu ispod crkve. To je prostor površine kao i crkva. Tu je kuhinja, stolovi i stolice. Mogu se pojesti palačinke, brza jela, popiti čaj, sok, kavu i, što je najvažnije, to je prostor za razgovore.

U toj velikoj dvorani puno prostora zauzimali su ogromni paketi. Na njima je pisalo ROBA ZA MALU DICU, ROBA ZA VELU DICU ili samo ROBA. Matko mi objašnjava da su to paketi veličine kontejnera i da to iseljenici šalju u domovinu. Razgovarajući sa ljudima u dvorani saznao sam da su porijeklom iz Like, Primorja, BiH, Istre, ali i Dalmacije. Većina njih obavlja fizičke poslove, to se vidi i po njihovim dlanovima. Bilo je puno i mladih, njihove djece. Ovi uče, studiraju, ali ne govore tečno hrvatski. Nakon sat vremena druženja u dvorani otišli smo u Kulturni centar koji je uz crkvu i parkiralište. Tu je velika pozornica, kao u pravom kazalištu. Parter i balkon mogu primiti mnoštvo ljudi. Sve je puno. Često su dolazili političari iz Hrvatske. Te je nedjelje o (ne)prilikama u Hrvatskoj govorio Dražen Budiša. I dok j e Budiša govorio, iz ruke u ruku "išle" su dvij e velike "gvanćere" u koje su one tvrde i žuljevite ruke stavljale svoje dolare. Tako je bilo i druge nedjelje, kada je gostovao predsjednik HDZ-a iz BiH. Treće nedjelje nije bilo gosta. Ovaj Hrvatski centar usred New Yorka zbilj a je velike površine. Hrvati su kupili taj prostor od Talijana. Matko ne ide baš svake nedj elj e u Centar na misu. Išao j e zbog mene tri nedjelje. Ima bliže, u Astoriji misu na hrvatskom, a i u Southamptonu je katolička crkva. Promatrao sam Matka kako sa velikom radošću pomaže Hrvatsku. Nije to pokazivao niti se time hvalio. Umrežio se sa hrvatskim iseljenicima diljem američkog kontinenta, organizirao, slao, a tek mu j e dvadesetpeta! Kad smo se 7. travnja vraćali iz New Yorka, baš prelazeći Brooklynski most, čuli smo preko hrvatskog radija da je Hrvatsku tog dana priznala Amerika. Konačno. Dva dana prije javio nam se prijatelj, poznati znanstvenik kojije inače sve vrijeme bio u Ciudad de Mexicu, da je u Washingtonu D.C. gdje je, kako reče, neplanirano tri dana i da se vidimo za koji dan. Možda je sada ona kapilarna diplomacija uspjela. Došao je u Southampton. Matka je upoznao ispred hotela Barbizon. Pitali smo je li "kapilarnost" proradila, a on se samo nasmijao. Henry mu je darovao dva crteža sa potpisom. Matko nas je odveo na aerodrom. Povratak je bio u hrvatsku stvarnost sa kojom su živjeli i naši iseljenici. Kakvih sve ljudi imamo po bijelom svijetu! Od tada je prošlo,evo, dvadeset godina. Kako biste saznali gdje su sada Matko i njegova Ivančica, dovoljno je na internetu upisati njegovo ime i prezime. Onje dio iseljene Hrvatske, iz Hvara.

Ispravak: Autor se ispričava Dariju Barbariću i Pjerinu Šimunoviću što nisu u prošlom broju Kruvenice navedena njihova imena kao sudionika konvoja Libertas za Dubrovnik.

Damir Carić

t ci ..; ..; t .; t t ci ..; t ci ..; t t ..; ..; t ..; ..; t ci .; t t .; 21

••• + •• +.++.+ •••••••• +.+ •• + •• n 400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

M ••••••••••••••••••••••••••••

400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

MUZ[JSKA ~~M:J[NA PRVOG KATA ARS[NALA

CVesto se bez pretjerivanja kaže da je

Hvar muzej na otvorenom. To opravdava kontinuitet kulturne

povijesti, kao i količina naslijeđenih artefakata iz svih povijesnih razdoblja od prapovijesti do danas. Bogata arheološka i hidroarheološka, pomorska, ribarska, etnografska, arhitektonska, umjetnička, knjiška, arhivska i ina baština grada i otoka Hvara dostatna je za desetke muzejskih zbirki i fondova. Naša je stvarnost u gradu u potpunom nesuglasju sa navedenim, jer u Hvaru osim crkvenih muzeja i zbirki, te privatnih galerija, trenutno nema niti jednog muzeja! Pa ti budi pametan. Srećom, još funkcionira Salon Hanibala Lucića u sjedištu

Muzeja hvarske baštine - lj Lucića, iako niti ta zbirka niJ turističke obilaske hvarskih VOdI

Istina, arheološka zbirka "Dr. Grga Novak", nekadašnjoj crkvi sv. Marka, i .. umjetnosti uz Kazalište, bile su najpo institucije u gradu, koje je osnovao i Vo(ll(9~'IJl\ll baštine. Stjecajem okolnosti, tj. statičkim arhitektonskim oštećenjima i sv. Marak su biti zatvoreni. Arsenal je uglavnom Sanl~!!!!,."l"I~~lISq( ·~, se puževim korakom privodi kraju, a sv. Ma:rl4l):~, sveopćoj krizi, pričekati očito neka nova vrel:ne[la~\~:a.

sanaciju. U međuvremenu, Hvar i dalje nema ni F,"'",U,,.' •• ,

ni zavičajni, ni pomorski ni kazališni muzej. nema ni kino ni knjižnicu dostojnu svog imena, pa čak gradsku kavanu, a kamoli koncertnu dvoranu ili ljetn pozornICU.

~ •••• tt •••••••••• t •••• t •• t ••• 400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

Apsurdu usprkos, politički i ini godinu mudruju o budućoj namjeni prizemlja Sva je sreća da je na prvom katu sačuvano kazalište, i dil mu ove godine obilježavamo 400.-tu obljetnicu, jer bi vjerojatno desetljećima razmišljali koju namjenu dati tom prostoru. Spasio nas je jedan Venecijanac, knez Petar Semitecolo, koji je već 1612. g. nedvosmisleno i bez dvojbe u "istočnoj kući" na katu Arsenala sagradio prvo javno kazalište Europe i jedno od najstarijih objekata svoj e vrste uopće. Kazalište, kao kulturna konstanta, prisutna u hvarskoj i europskoj povijesti punih 400 godina, samo je po sebi muzej. Arsenal, koji svojim arhitektonskim oblikovanjem i urbanim smještajem spada u najbolje sačuvane i najljepše objekte svoje vrste na Mediteranu, treba konačno dobiti određenu kvalitetnu namjenu, a to je zasigurno ona kulturna. Jednako kao što i hvarska komunalna povijest zaslužuje muzejsku obradu i postavu. U tu svrhu bi trebala biti iskorištena "zapadna kuća" kataArsenala. Muzej hvarske baštine se sustavno dugo godina bavi hvarskim kazalištem, kao i Arsenalom. Osnovao je i vodio od 1956. g. Galeriju suvremene umjetnosti uz kazalište. U smislu kontinuiteta tog rada Muzej je izradio "Sinopsis dopunjenih i novih muzejskih postava na prvom katu Arsenala", uz Kazalište. Sinopsis obuhvaća tri zasebne cjeline: 1. Hvarsko povijesno kazalište -dopunjen stalni postav, 2. Galeriju suvremene umjetnosti - dopunjen stalni postav, 3. Muzej hvarske komunalne i pomorske povijesti - novi stalni postav. Sinopsis, svatko za svoje područje djelovanja, izradili su viši kustosi: Miljana Kolumbić i Marinko Petrić, te kustosica Nira Domančić, dok je razradu cjelokupne podloge iz djelokruga Muzeja hvarske baštine sačinila ravnateljica Nives Tomasović. Muzejske cjeline bit će predstavljene u najvećem dijelu iz fundusa Muzeja hvarske baštine, dok će manji dio biti otkuplj en ili posuđen.

za to zaslUŽfi(;. renesansnog Hvara, rani datum nastanka hVIlt'S1tbs: obuhvatiti dokumente i povijest scenske aktivnosti kazališta kroz 'V1#'đcri'VA.

je da ovi planovi nisu mogli biti realizirani u ovoj godini, u kojoj bi dali najdostojniji obol obilježavanju obljetnice Kazališta. Galerija suvremene umjetnosti bit će opremljena umjetninama modeme i suvremene umjetnosti iz fundusa Muzeja. Muzejski postav o zlatnom dobu hvarske Komune te pomorske povijesti Hvara i povijesti Arsenala, bit će prezentiran u nekoliko cjelina. Okosnica je priča o hvarskoj Komuni, hvarskim plemićima, knezovima i drugim zaslužnim odličnicima, među kojima će posebno mjesto imati knez Petar Semitecolo. Ovaj će postav valorizirati značaj i ulogu Hvara i hvarske Komune u novovjekovnoj povijesti, posebno za Veneciju i njenu plovidbu Mediteranom. l, konačno, predočit će i povijest Arsenala koji je odigrao značajnu ulogu u izgradnji Grada, te već 1612. g. kao jedan strogo utilitaran objekt "udomio" hvarsko Kazalište. Upravo time, Arsenal je, nakon propasti Venecije krajem 18. st., osigurao svoj opstanak do danas, kao i u budućnosti. Arsenal i povijesno Kazalište bi uz ovakav muzejski sadržaj pružili posjetiteljima Hvara središnji muzejsko­galerijski prostor u kojem bi na najbolji način doznali najbitnije o povijesti, kulturi i životu Hvara kroz vjekove.

Mirjana Kolumbić, prof.

t t t t t t ct ct ci t t t t ci t ci t ci t ci ci t t t t t 27

ZAPISI O HVARU II' ' ~ • •

~:~~~~----=================

OPAT BENEDIKT REETZ U HVARU 1937. GODINE

B enedikt Reetz bio je njemački benediktinac, dugodišnji opat Seckaua u Austriji, kasnije i

Beurona u Njemačkoj. Odigrao je važnu ulogu u austrijskom liturgijskom pokretu. Godine 1937. vizitirao je hrvatske benediktinske samostane, a posljednji po redu ostao muje hvarski samostan sv. Ivana Krstitelja i Antonija opata. Reetzov putopis objavljen je u hvarskom liturgijskom časopisu Život s Crkvom (3, 5, 7 i 8'/IV.-1938. lOpat Benedikt Reetz, Seckau, Benediktinski samostani u Hrvatskoj) u prijevodu don Josipa Kirigina (kasnijeg benediktinca o. Martina). Ovdje prenosimo Reetzov zanimljiv opis Hvara:

. . . Međutimje prestao vjetar s kišom, a bura je počela da čisti obzorje. Za sljedeći se je dan obećavalo lijepo vrijeme. I doista je ujutro zasjalo sunce u sobu. Pogledah na luku (Splita, op.p.) i more i veselim se putovanju na Hvar. Danas je nedjelja "Laetare" ("Raduj se", IV. korizmena nedjelja, op.p.) i Bogje tako dobar s nama. Poslije sv. Mise, koju smo čitali u biskupskoj kapeli, odosmo na parobrod "Dubrovnik", koji u 10 s. kreće u Hvar. Na njemuje bilo već dosta putnika, među njima i nekoliko Nijemaca. Putuju na Hvar, jugoslavensku Madeiru. Lađa treba dva sata do Hvara. Lijepo sunce, mirno more, svjež zrak, zeleni otoci sa strane, sve je to doprinašalo vrlo ugodnoj vožnji. Tako se dobro osjećamo na ovu radosnu nedjelju i šetamo po palubi gore dolje. Moje su misli kod kuće, u našoj sekavskoj opatiji. Kao da čujem kantora i hor kako pjevaju Laetare, a posebno mi odzvanja u ušima Kyrie i Credo, što ga redovnici pjevaju naizmjence s dječjim zborom. Uza svu ljepotu sunca, mora i bregova sunce čezne za domom. U gornjem salonu odaberem miran kutić i molim brevijar da se sjedinim sa svojom braćom.

Posl~žn~k okreće radio i u II sati prekinu me u molitvi lijepo zvonjenje. Započe prijenos nedjeljne Mise iz franjevačke crkve u Firenzi. Svečano nastupi jak zbor muških glasova: Laetare ... , a prati ga hor mladih redovnika. Odložih brevijar, zatvorim oči i duhom se posve prenesem u Seckau . Izmjenjuje se koral i polifonija, osobito je veličanstveno otpjevan Credo. Sonornim glasom svećenik pjevao je prefaciju, a onda glas zvona navij esti Pretvorbu. Sve j e tiho i u radiu, dok hor ne nastavi Benedictus. Đakon pjeva: Benedicamus Domino, a ja radostan rekoh: Deo gratias, quoniam bonus. Dobar je Bog! Propovijed, koja je bila poslije Mise, nismo mogli čuti, jer je bilo blizu podne, a s njim i cilj našeg puta. Izdaleka nas već pozdravij a lij ep zvonik franj evačke crkve u Hvaru. Lagani morski valovi zapljuskuju gradić, koji se kupa u suncu. Povrh mjestaje tvrđava, koja bi sigurno znala pričati o tolikim gusarskim napadima, bojevima i ratovima. Upravo je zvonilo podne, kad smo pristali na obalu, gdje nas je dočekao biskupov kancelar Don Šime Kovačić, koji je ujedno kapelan hvarskih Benediktinki. S njim idemo k presvijetlom prepozitu Boj aniću, koji nas je oba dana ljubeznivo držao na stanu. Na objedu smo kod preuzv. biskupa Miha Pušić a, prijaznog i revnog pastira njegove malene biskupije, koji osim toga požrtvovno promiče i vodi liturgijsku obnovu među Hrvatima. Posve je shvatljivo

~.+ •••••••• + •• + •••••••••••••• ZAPISI O HVARU

čemu toliko biskupija u Dalmaciji. Vizitacija je združena s poteškoćama. Eto na primjer ako hoće hvarski biskup da posjeti koje mjesto na otoku mora najprije u Split, a onda na drugi kraj svoga otoka. Radi vizitacije i redovite pastoracije potrebita je posebna biskupija. G. 1828. bilo je ukinjeno nekoliko biskupija ostale su samo one, koje su zbilja potrebne. Popodne smo za čas pozdravili koludrice i prošetali se uz more. Cedri, agave i pinije daju kraju poseban izgled. Nije čudo da su mnogi dobrostojeći stranci tu sagradili lijepe vile. Tekje početak ožujka, alije toplo, barem kad sunce grije. S jednog sjedala uz more promatramo zapad sunca, koje toneći kao da hoće žarkim rukama da obuhvati čitavo obzorje. Postaje sve hladnije i vraćamo se u grad, gdje zvona sa zvonika stolnice pozivaju vjernike na korizmenu pobožnost. Na propovjedaonici je Dominikanac. Jer ne razumijem, više me zanimaju ljudi, koji su posjeli ne samo po klupama nego i po stepenicama svih oltara. Biskup sjedi u koru, ali zato je dražesno vidjeti kako su stepenice biskupskog trona zaposjela djeca. Poslije propovijedi izloženo je Svetotajstvo i sav puk, osobito mladež, pjeva u narodnom jeziku, ali u poznatom koralnom napjevu 50. psalam (Smiluj se meni Bože, 0p.p.). Ne trebaju nikakve knjige, jer svatko zna riječi psalma napamet. I Tantum ergo pjevaju koraino u narodnom jeziku. U stolnici su mi se svidjeli posebno amboni, kojihje čak četvero. Dva visoka za blagdane i dva niža od stupa i pulta za obične dane. Kad je svršila pobožnost, sjedimo u sobi s 80-godišnjim prepozitom, koji je duševno i tjelesno posve čvrst. Toliko toga imamo da pitamo o zemlji i ljudima, a iskusan nam čovjek zna tako lijepo i dobro da odgovori. Nego za vrijeme razgovora dopriješe do nas čudni glasovi. Par puta se

• • 1

•

pogledah sa svojim suputnikom: prava "mačja derača". Smij ešeći se protumači nam stvar prepozit:

,,Kad se ovdje udaje udovica, svake joj večeri prirede ovakvu 'glazbu'. Uz udate žene ističe se naravski mladež. To zna da traje tjedne i mjesece. Policija je zabranila, ali uzalud. Stari je običaj jači od policije." (tzv. batarela, op.p.)

Naravski da smo sadjoš pomnjivije slušali sve moguće vrsti glazbala i smijali smo se, ali smo u sebi mislili, kako zdrav osjećaj mora da ima taj puk, ako se tako drži na jednom zadanu riječ. Pravo je, neka se udovica udaje u skrovitu, a ne za puna dana. U ponedjeljak smo obavili posao. Vizitirali smo samostan, kojije na povišem mjestu donedavna imao lijep položaj, pun sunca i svijetla sa slobodnim pogledom na more. Danas više nije tako. Ispod samostana je na obali hotel, koji je bio proširen i uzdignut. Stražnji zid hotela sagrađen je tako visoko, da koludricama priječi pogled na more, a njihovom j e vrtu ukradeno i sunce. Pod večer je korizmena pobožnost bila u crkvi Benediktinki. Prisustvuje i biskup s kanonicima. Svake je večeri

pobožnost u drugoj crkvi. Tako je rimski običaj štacijarskih crkava još živ. U utorak prije podne svršili smo vizitaciju šestog i posljednjeg samostana. Prije odlaska parobroda napravismo posjet sinovima sv. Franje. Ovog puta ne ulazimo u bivši benediktinski samostan što nas prilično čudi. Nijesmo slutili, koliko se umjetničkog blaga osobito u slikama i crkvenom ruhu tu čuva. Gostoljubivi otac veseo s našeg posjeta vodi nas u vrt pod vrlo star čempres, koji raste u širinu a ne u visinu, pa mu je grane trebalo poduprijeti stupovima kao starcu. Sa citronova stabla, koje u isto vrijeme ima na sebi i cvijeće i plod, dobili smo svaki po j edan citron, da ga ponesemo kući za uspomenu. U 4 sata otputovasmo parobrodom "Karađorđe", najvećim od svih, kojima smo putovali. Došao je iz Dubrovnika, a na njemu engleski izletnici. "Široko" opet naoblačilo nebo i podiglo valove, kakvih do sada nijesmo vidjeli. Velika lađa ipak mimo siječe more i za dva sata eto nas u Splitu. Navečer u 8 sati uđosmo u brzi vlak za Zagreb uz grmljavinu i sijevanje ostavismo Dalmaciju. Sljedećeg smo dana stupili na domaće tlo. Obogaćeni tolikim novim etnološkim, geografskim, umjetničkim i vjerskim spoznajama, puni ljubavi i poštovanja prema hrvatskomu narodu još i sada često pripovijedamo o tome što smo vidjeli, čuli i doživjeli na dalmatinskom arhipelagu.

Priredio: Joško Bracanović

•

•••••••••••••••••••••••••• ~ POVIJEST

DfU\§fI - HRVflT§Kl TnflNIe

ffTlffNTIK IH NIJ VRffTIO - ~

' . ~ .....

S redinom travnja cijeli je svijet obilježio 100. godišnjicu potonuća jednog od najljepših i najvećih

brodova - Titanica. N a svome prvom putovanju udario je u ledenu santu i nestao u hladnim dubinama Atlantika, noseći sa sobom 1500 žrtava. Već cijelo stoljeće zaokuplja maštu pisaca, filmaša i kolekcionara i postao je legenda i opsesija mnogim ljudima. Ipak, jedan je brodolom načinio duboku, bolnu ranu dalmatinskim mjestima, odnijevši sa sobom 38 duša u modri grob i time dobio naziv hrvatski Titanic. Bio je to teretni brod Daksa, vlasništvo Dubrovačke plovidbe, koji je nestao u dubinama Atlantika 26. siječnja 1930.g. Tragedija je utoliko bila veća jer je iza poginulih ostalo 53 nezbrinute djece i 18 udovica, a mjesta diljem obale bila su zavijena u crno. Ni naš otok nije bio pošteđen. N a Daksi se našlo osam Hvarana, a samo će se njih trojica - samom providnošću i srećom - spasiti.

Parobrod "Daksa" na sidrištu

Izgubljeni u Biskaju Daksaje izgrađena 1911. g. u Velikoj Britaniji. Bilaje duga 112,4m, a široka 15 m. Moglaje ukrcati 7500 tona tereta, a stapni parni stroj od 2400 KS pokretao ju je brzinom od solidnih II čvorova. Svakako jeto 1930. g. bio brod kojim se Dubrovačka plovidba mogla ponositi. Uz Daksu, postojala su još dva identična broda, Dubravka i Bosanka. Ne znajući da kreću na svoju posljednju plovidbu, Daksa je pod vodstvom mladog dubrovačkog kapetana Vlaha Baletina krenula 8. siječnja 1930. g. iz Vranjica, noseći cement namijenjen tuniskim kupcima. Brod je nakratko svratio u Dubrovnik kako bi popunio zalihe ugljena i bio je to posljednji susret Dakse sa jadranskom obalom. Daksa je, nakrcana teretom željezne rude, isplovila iz tuniske luke La Goulette za Rotterdam 19. siječnja, gdje se očekivala

početkom veljače. Plovidbeni put vodio ihje uz španjolsku i portugalsku obalu do Biskajskog zaljeva, odakle bi uplovili u kanal La Manche i nakon nepuna dva tj edna plovidbe stigli u najveću europsku luku Rotterdam. Kapetan Baletin i njegova mnogo starija i iskusnija posada znali su da na putu moraju proći opasnim inepredvidivim područjem - Biskajskim zaljevom, koji od davnina slovi među pomorcima kao groblje brodova. U Biskaju su česte oluje i silovite ciklone, te je plovidba ponekad iznimno teška. Prvu jaču oluju Daksa je osjetila 24. siječnja, ali uspjeli su nastaviti plovidbu. Sljedećeg dana je nevrijeme još pojačalo i parobrod se mučno i sporo probijao naprijed. Prema sačuvanim zapisima i brodskim dnevnicima, u

~ •••••••••• t •••••••••••••••• t POVIJEST

nedjelju 26. siječnja sve brodove u Biskaju dočekalaje prava apokalipsa - golemi valovi, posve crno nebo, silovita grmljavina i udari vjetra od nevjerojatnih 120 čvorova. Obalne radijske postaje primale su očajničke pozive u pomoć sa brodova kojima u takvome nevremenu nitko nije mogao pomoći. Jedan od tih brodova bio je još jedan brod Dubrovačke plovidbe, Ivo Račić, u čijem brodskom dnevniku stoji: "Za vrijeme jake vijavice jedan jaki val udario je u kormilo oo. brod je odmah izgubio vladanje i dok je bio pobočno vjetru, otvorilo je more skladište br. 4 i nalilo ga vodom. Videći se u pogibelji i za opći spas, stavlja se stroj svom snagom naprijed, da bi se povratio pravac na more, što je i uspjelo. Utoliko se radi na osiguranju kormila,ali ovi radovi su oteščani i zavlačuju se usred vijavice i jakih valova, koji se prelijevaju preko krme." Ovaj brod uspio je otkloniti kvar i izvući se iz oluj e. U 13.07 sati telegrafist na Daksi, Anđelko Seidl, odaslao je po nalogu kapetana Baletina prvi SOS, nakon što je jedan golemi val probio pokrov na jednom od skladišta i ono se počelo puniti morem. Taj su poziv primili mnogi brodovi, među njima i spomenuti dubrovački parobrod Ivo Račić, te obalne postaje. No, veću 13.58 sati Seidl šalje poruku kojom opoziva traženje pomoći jer za Daksu navodno više nema pogibelji. A onda U 15.19 sati britanski parobrodAndalusian i jedna portugalska obalna postaja primili su drugi SOS. Brod se tada nalazio II nautičkih milja sjeverozapadno od španjolske luke Vigo, nadomak rtu Finisterre. Bio je to posljednji glas saDakse. I od tada - tišina. Nekoliko dana kasnije more je naplavilo na portugalsku obalu nekoliko komada drva, ostatke čamaca i pojaseva za spašavanje, drvene komade zapovjedničkog mosta i pluta za spašavanje sa natpisom "Daksa", manji drveni brod na kojem je pisalo Dubrovnik i dva neprepoznatljiva tijela. Tada je svima bilo jasno da je brod zauvijek nestao u dubinama i da nema nade da je bilo tko preživio. Najcrnji scenarij se obistinio. Službeno izvješće navelo je da je glavni uzrok tragedije to što Daksa nije imala zatvorenu i zaštićenu palubu, pa su more i visoki valovi mogli nesmetano preplaviti palubu. Premda je brod bio čvrst i dobre konstrukcije, nevrijeme je uzrokovalo pojačani prodor vode u štive. Vjerojatno je i teret bio nepravilno raspoređen u skladištima, a nije isključena ni mogućnost da je Daksa, želeći se približiti kopnu i možda se usidriti dok oluja ne prođe, udarila u hridi i potonula. Brod već 82 godine leži na dnu tamnog Atlantika i vjerojatno nikada neće do kraja otkriti tajnu svoga potonuća.

Oni koji se nisu vratili Među 38 nestalih mornara bilo je pet ljudi sa našeg otoka: treći časnik Nikola Kolumbić (rođ. 1902.g. u Sv. Nediji), kormilar Mate Bibić - Haloc (rođ. 1895. u Hvaru, oženjen, otac jednog djeteta), kormilar Nikola Bibić -Halo e (rođ.

Nikola Kolumbić. III. oficir

1904. u Hvaru), ugljenar (ložač-fogist) Juraj Karković -Trentin (rođ. 1907. u Hvaru) i Juraj Zaninović-Gornji (rođ. 1895.u Velom Grablju). Sjećanje na ovu tragediju nije izblijedjelo među starijim Hvaranima, kao ni barba Zorkotu Maričiću-Banjušu koji mi je ispričao priču o onima koji su u ovoj tragediji ostali bez svojih najmilijih. U vrijeme kada se dogodila havarija nije imao ni godinu dana, no među Hvaranima se vrlo često spominjala i prepričavala, što je i on često slušao u svojoj mladosti. Časnik Nikola Kolumbić bio je zaručen s učiteljicom iz Svirača Katicom Carić, lijepom djevojkom tamne kovrčave kose. Nedugo prije njegovog odlaska na Daksu otkrila je da je trudna i odredili su da će se vjenčati čim se vrati. Teško je zamisliti trenutak kada je saznala da se njezin čovjek neće nikada vratiti. N eko liko mj eseci kasnij e rodila j e sina i do bio je ime po ocu kojeg nije nikada upoznao - Nikica. Barba Zorko je ispričao kako je neutješna Katica željela da njezin sin nosi prezime nestalog oca, te je pisala molbu za odobrenje direktno kralju Aleksandru u Beograd. Dječak je dobio očevo prezime i kasnije ga je životni put odveo u Zadar, gdje je postao ugledni profesor na Filozofskom fakultetu i izniman i cijenjeni znanstvenik. Njegova majka nikada se nije udala. Utkala je svu svoju ljubav u malenog Nikicu, najveći dar od čovjeka njezinog života. Ugljenar Juraj Karković-Trentin bio je najstariji sin u svojoj obitelji. Možda ga je ta činjenica obvezala na traženje posla na brodu i zarađivanje kruha sa sedam kora. Teško je reći

•••••••••••••••••••••••••••• n POVIJEST

Parobrod "Daksa" u oluji, 1926.

kakav je bio životni put mladog Jureta. Zamišljam ga kao nasmij ano g, pomalo vrago lasto g mladića. Jedini nj e gov trag sačuvan je na mramornom stupu oltara sv. Petra i Pavla u Velu crikvu. Iz inata, šale ili dosade urezao je oštrim predmetom svoj potpis: Juraj Karković Trentin 91411921. Je li to bio, na neki način, nj egova naznaka oproštaj a sa rodnim gradom? Je li htio pobjeći u svijet iz teškog života male, skučene sredine? U starom Olmam Trentinovih nalazi se pohabani, požutjeli primjerak časopisa Jadranska straža. Datum je ožujak 1930., dva mjeseca nakon tragedije. Netko je izrezao sliku Dakse, posljednje počivalište njihova sina i brata. Netko je prije 82 godine plakao nad tom slikom, grčevito držeći trag hladnog, željeznog groba. Je li to bila Juretova sestra Marija, koja se udala za Stipeta Bibića -Haloca i odselila u Ameriku? U tragediji Dakse Stipetu su nestala dva brata, kormilari Mate i Nikola. Tako je ruka smrti obuhvatila dvije hvarske obitelji. Zanimljiv je slučaj Grabljanina Jurja Zaninovića. Njegovo se ime ne nalazi na popisu nastradalih, dok u Grabiju na nadgrobnom spomeniku piše: potopjen u Biskaju. Članovi njegove obitelji smatraju da je plovio na tuđu matrikulu, što nije bila rijetkost u to doba. Iza sebe je ostavio uplakanu djevojku Mariju Tomičić iz Gl·ablja, koja nakon njegove smrti nikada nij e prestala nositi crninu i nikada se nije udala.

Brodski mačak i košuljica Tri mornara s našeg otoka - Šime Žbura, Toni Buzolić­Mujo i Ivan Šćepanović iz Sv. Nedije- izbjegli su havariju Dakse, j er nisu otišli na posljednje, kobno putovanje. Sasvim slučajno sam pronašla u rukopisu barba Cviteta

Butorovića (1909.-1993.) zapis kako su se spasili mornari Žbura i Buzolić. Barba Cvite je pisao o tragediji Dakse, koja je izazvala veliko zanimanje i sućut među Hvaranima, te se dio te priče prepričavao i ovako: " ... Među hvarskim mornarima nalazio se je i Sime Zbura, ali već kao starija osoba, i u navigaciji naslušao se svakih priča, i stojeći kod barkariza za dolazak u brod, i primjeti broskog mačka gdje se iskrcava iz broda na kraj, mazda mu je trebala druzica, koja na brodu nije postojala, ali kod starijih mornara postoji uvjerenje, da kad mačka napusti brod, da se brodu ne pise nista dobro. On to ispriča Tonetu Mujotu što je vidio, j er su oboje na brodu bili ložači, a i stariji od ostalih Hvarana na brodu. Oni dojdu do zaključka, da se odmah iskrcaju iz broda. Oni dobiju svoje isprave, i vrate se u Rijeku i iz nje vrate svojim kućama u Hvar. I zahvaljujuć ovom slučaju ovog mačka, oni ostanu zivi." Među Hvaranima se također prepričavalo da je Toni Buzolić zakasnio na ukrcaj - i tako se spasio- jer se večer prije napio. Također se prepričavalo da je Šime Žbw·a rekao Juretu Trentinu: "Ma ca greš na oti stori brod?", ali ga mladi Trentin, željan vidjeti i doživjeti svijet, nije poslušao. Treći koji se spasio, Ivan Šćepanović iz Sv. Nedije, imao je 18 godina kada ga je na Daksu pozvao njegov rođak Nikola Kolumbić, treći časnik nastradalog broda. Na dan kada je Daksa iz Vranjica doplovila u dubrovačku luku, Ivan se nije odazvao pozivu na ukrcaj. Skrivao se po dubrovačkim ulicama dok brod nije otplovio. Kasnije je izučio za mesara i vratio se na svoj otok. Za mladog Ivana su govorili da je rođen u košujicu (tanka mrežica koja prekriva kožu novorođenog djeteta) i da se ona trebala čuvati cijeli život uza se, poput nekog talismana. Nekim čudom - ili providnošću - spasila ga je od havarije Dakse i kasnije u vihom II. svjetskog rata. Svako dalmatinsko mjesto koje je izgubilo nekog svog u tragediji Dakse ima svoju priču. Ovo je pokušaj prepričavanja naše, otočke priče i sjećanje na petoricu mornara koji su prije 82 godine ostavili život u tamnom, modrom atlantskom grobu.

Voda raste! Ispunjava svaki kutić, dere, vuče, tjera i siše i pritiska .... a tada je brod savladan. I brod nestaje u moru. Gore na mostu stojiš ti,

kapetane moj, mirno, čvrsto i ozbiljno. Posve daleko jeca harmonika: Pripremite se,

pripremite se, sad plovimo u vječnost -Bog neka bude s nama!"

Zorka Bibić

Iskreno i od srca zahvaljujem svima koji su mi pomogli u stvaranju ovog teksta: barba Zorkotu Maričiću-Banjušu, gđi Lini Miličić, barba Ivotu Zaninoviću-Zani, Dinkotu Kovačeviću (Krajević-Trentin), Draženu Butoroviću-Babotu i ekipi na Free For radiju.

n •••••••••••••••••••••••••• ZANIMLJIVOSTI

B liži se ljetno razdoblje i vrijeme kupanja, pa prigodno nekoliko zapisa o hvarskim kupalištima u prošlosti,

uključujući i nedavnu. Prvi poznati zapis o kupačima u Hvaru govori o - "nudizrnu", a ide u 1777. g., kada hvarski mletački knez Antonio Balbi, u proglasu od 11. rujna, stavlja izvan zakona razne zloporabe, a pod točkom 22 i tu, da "neki za vrij eme lj eta plivaju u luci potpuno goli, posve bestidno i na sablazan motritelj a" (cert' uni, che nella Stagione estiva vanno a nuotare a queste rive totalmente ignudi con somma immodestia, e commozione anco de' Spettatori), pa to strogo zabranjuje; smiju tako plivati, veli, samo na "neizloženim mjestima", a inače valja da obuku gaćice (mutande), "da se ukloni sablazan" (DAZd, AH, kut. 24: Proclami ... Balbi, f. 4v-5).

"Ne moralni žalostni prizori" Da spomi kupači nisu bili rijetki, potvrđuju i primjeri iz 19. st., kad su se brojni dječaci i mladićci (ragazzi, giovanastri) bez stida i sablažnjivo (senza rossore e con reale corruzione de costumi) kupali neodjeveni (senza .. . essere coperti da quaIsiasi veste) i na "Marini pod kućama" (= kasnija Riva) i na Fabrici, pa i u samom Mandraću, unatoč zabranama općinske i kotarske vlasti te naporima mjesnih redara, koji su im plijenili odjeću, a oni im uzvraćali psovkama i kamenjem (FOH: LXXVI., 351/1830. g.; 758/187l. g.; 619/1880. g.; 659/188l. g.; MF, 386 - 1867. g.). - Ovaj "nudizam" ima i svoje praktično objašnjenje: u tadašnjem općem siromaštvu, pa tako i u odjeći, koju bi more još više oštetilo. Dodir odjeće i morske vode smatraju i danas, ili su smatrali do nedavno, hvarski ribari štetnim, pa su ponekad

•••••••••••••••••••••••••••• n ZANIMLJIVOSTI

OGLAS I

i lISIljed itl otvor novog općin. kupal i lit ••

CI jene na kupalUt Il je Bil .11j~deć . :

1 . I. ZA Jl-:DilO KUPAnJE .

l . Ul azn l oĐ. zu Je duo 1II~ .tltol po OBOb i l I 2 .. Kabina .9. jednu ooob liJ

3. Kabi na za obUelJ d o ;3 61a.Ila fl' 4 • .Luks lJ 8ne kabina 11& !lglaO.

5 . ~ukauBna kliblJl8. za obitelj 6. ::il nmn at. k.billa

ll . ABIl1iJ::JJ.lillT

l . 2& eamoa. kroa cijelli se30Du/kl:lb1na/ 2. 28 ob1telJ mJeeečn o ' . 3 . ll10k Z!J Zo kup8!lJ./u l u:lll l ua bu rezervi rane kabila l

- I II . POPUSTI: - __

IV . COUDUU: I PLATNl::NA SJ"'tDALA ~, '

1. Condule 8e luHlt111ju j tl 'UlI oiJenu ll in. 2: . za avui 8ai ~ • 2 . Pl atneno s jednio zo jednolcratno kUpan j e Din. 3: -

Ul!:tznlee ee dobivaJII na blaga J,ni kop!ll Uta . d o č im !,booemeiit

ue moh pridići II lJeč llUnom :;ia l o ml hOd ~lasa Jnl 0 .I ___ Yako& dana

IPđ 8 - 1 2 aati 1 od 14 - 20 aatl. ,_, . _

Upozoruva, u ae g .g. poaJ etic rJ.1 : da ' S$~ lDora jlJ 8 t r~o 4rl';t l

koćnog reda ku pnl 1§tll. , k.OJi Je 1zv.1thD II iječ1l1,~= 'l3alD.aD_, kIJpull §tu . t f! D 9Y1 1'\" bote11l:la. . , ~;~ "'"

H·/<lr . 17. JUO& 1928 .

.~ , .

ribarili goli. Potpisani je prije 20-ak godina svjedočio prizoru kad se brodica s poznatom mjesnom ribarskom družinom približila linijskom brodu od Splita do Hvara, pa se parun u neprilici oblačio, jer je bio nag. Uostalom, i sv. Petar je bio gol za ribarenja, kad je susreo uskrslog Isusa! (Evanđelje po Ivanu: 21, 7). Ipak, kao i uvijek u starije doba, ono što je bilo dopušteno muškarcima nije se ni u najmanjoj mjeri dopuštalo ženama: tako su djevojke iz ugledne obitelji Novak-"Bonaporte" i kći dr. Samohoda, kad su se išle okupati u Križnoj Luci (svakako dolično pokrivene!) bile napadnute od "momčurije" do 14. godine dobi -nepristojnim pokretima, kamenjem i rječetinama: curba, putana,franzamera - FOH, 535/1876. g. Međutim se pokret u prilog kupanja u moru - kao zdravog, društveno poželjnog i ugodnog - širio Europom od konca 18. st., počevši od najviših društvenih slojeva (prva kupališta: Livorno / Italija 178l., Brighton !Engleska 1787., itd.; usp. tal. časopis za popularnu povij est Focus - Storia, 4512010, 6-14), paje krajem 19. st. morao doći i do Hvara, gdjejejoš od 1868. g. postojalo "Higijeničko", tj. turističko društvo, ali tek za zimski, zdravstveni turizam. Raniji gradonačelnik Lujo Bučić tražio je ljetno, morsko kupalište za domaće i strance još 1893., a bilo je napokon otvoreno ljeti 1895. ,pod vrtom Kasandrić na početku uvale Križa iza Rive, gdje su danas dvije klupe; ranije da su stranci odlazili iz Hvara jer nije bilo kupališta; otvorilo se i iduće godine, 25. VI., zaslugom opć. liječnika dr. B. Martecchinija i graditelja Š.

- .

Marchija (D, 81/1893; 65/1895; 57/1896), a Općina

nekoliko dana kasnije samo tu dopušta kupanje, "u pristojnoj odjeći .. . pet metara od obale". U svibnju je 1899. opet načinio ovo drveno kupalište drvodjelac Ante Ivanović (1859.- 1944.) na istome mjestu, a dr. Martecchini upozori Općinu da se kupanje strogo ograniči samo ondje, da se ne opetuju gnjusni pače ne moralni žalostni prizori prošlih godina sa strane dječurlije; kad je isti Ivanović ponovno molio podignuće tog bagno pubblico na spomenutom mjestu 1901., zatraži Općina da bude potpuno zatvoreno, tako da se kupače ne može vidjeti (FOH,65111896, 658/1899 i 816/1901). To najstarije hvarsko kupalište opisao je po sjećanju Đino Novak (1892.-1983.: PI 108/1979, II i K , 1012009,26): muški su se kupali do 15 sati, a ženske nakon toga, i jedni i druge u kostimima, odnosno trikoima, koji su im (pogotovu ženskama) pokrivali gotovo cijelo tijelo. Neke bi sezone ovo rasklopivo kupalište premještali u uvalu tada zvanu Babina Lucica (ne znam zašto; da li po hvarskim koludricama, koje su u dnu ove "vale" imale zemlju, a na žalu svoj škver?), ali i Parvo (= prva) Marojevica i, iskrivljeno, Majerovica, i to upravo na mjestu kasnijeg-današnjeg kamenog "banja"; i doista, u MHB je izložen tloris toga kupališta (Š. Marchi, 1892.), što bi značilo daje Higijeničko društvo, koje ga dade načiniti, već tada mislilo na ovaj položaj? - no, do ostvarenja će proći desetljeća. Napokon je isto HD sagradilo trajno kupalište od cementa i opeka, dosta skromno i neugledno, sa 10ak kabina, 1910. g., na kraju spomenutog žala prema kasnijem "Plivačkom"; sačuvano je na brojnim fotografijama, a ovdje prilažemo jednu od najstarijih, objavljenu uz promic aj ni članak dr. J. Machieda u "Budapester Illustrierte Blaetter" o. 1911.112 . g. (MF, 323; veliki bor koji se nadvija nad njim posadio je navodno oko 1880. Ivan Novak-"Kercić", otac šjor Đina, a obori ga silno jugo 28.129. X. 1959.: MF, 20 i K 1312010,40 ). To je tzv. "Stori Bonj", već davno iščeznuo, ali davši novo ime uvali.

~ •••••••••••••••••••••••••••• ZANIMLJIVOSTI

Gradsko kupatilo Takvo skromno kupalište nije dakako odgovaralo novome zamahu "prometa stranaca"(= turizma) u Hvaru nakon 1921., godine prestanka tal. okupacije po završetku l. svj. rata, pa je ing. arh. Silvije Sponza (Šibenik, 1889.- Hvar, 1960. ), ovdje udomaćen, načinio 1925. projekt za novo, kameno kupalište u uvali Križa (MF, 287). Prednost je položaja bilo žalo lako dostupno i nevještim kupačima, no sve ostalo: "začepljenje" pristupa i Franjevačkom

samostanu i Križnoj Luci, neprimjerenost ovakvoga sadržaja sakralnosti istoga franjevačkoga sklopa, itd. nije odgovaralo svrsi, pa je projekt bio premješten na sadašnje mjesto. Gradnja je započela o. 1926., a kupalište je - još nedovršeno - bilo svečano otvoreno u nedjelju 17. lipnja 1928., uz svirku gradske glazbe (ND, 153/1928, 3;FOH, Računi 1928.,434; FMH, 9.13.). Hvarski je bijeli kamen dostavljala tvrtka "Imar", glavni je poduzetnik bio Ivo To skano , a građevinsko poduzeće Ivanišević, Kargotić i Krstulović - Split radi krajem 1929. detaljne nacrte i statičko Jj ešenj e središnje terase, na kojoj je bio predviđen "glorijet" za glazbu. Cement je dolazio iz "Vranjice", tj. Vranjica, žalo iz Milne, Jakov Primi brodom dovozi "jarinu"; grade zidari Niko Novak-"Trumbita" i Ante Bracanović-"Kamoci", kleše Mate Štambuk, Vicko Vučetić-"Barata" radi drvenariju, Roko Novak-"Longin" limarske radove; nadzornik je "gazda Mate" Knežević, a oruđe popravlja kovač Josip-"Bepo" Novak-"Kercić"; daske prevozi (Ive?) Vučetić-"Janko". Gradilo se na dug: Ministarstvo narodnog zdravlja dalo je kredit od 80 000 d, a posuđivalo se i od mjesnoga hotelijera R. Bradanovića (FOH: Gradnje i parnice Općine; Liječilišno Povjerenstvo, Blagaj. 1928. i 1929; MF, 388). Ovo "gradsko kupatilo" (! - i tako su ga zvali), iako se sporo dovršavalo 1930ih, ipakje odmah zauzelo značajno mjesto u turističkom, kao i društvenom životu Hvara: srpnja 1931. bio je prvi izbor "najljepše kupališne gošće" (po današnju: za "miss"), pa biskup prosvjeduje protiv poganske izložbe djevojaka u kupaćem kostimu, što bezobzirno povredjuje kršć. moralno ćustvo i traži od Općine zabranu, dok ova uzaludno traži državnu pomoć za dovršetak (FOH, 1776 i 2575/1931). Iznajmljivale su se brodice za jedrenje/veslanje, a prijevoz brodom do Banja stajao 2 d po osobi; Studentskoj ferijainoj koloniji iz Zagreba Općina besplatno ustupa 2 kabine; pred ulazom se prodaje sladoled; kupalište je imalo blagajnika i čuvara, a sezona službeno završavala l. XI. (FOH, 1073, 1705 i 2808/1932). God. 1932.133. gradi se kupališni rezervoar (ing. Borović, u obližnoj Šumici, koji zajedno s mini-golfom iz kraja 1960ih sad beskorisno propada - FOH, Razdjelnik rashoda .. .'32. i Računi '33.). God. 1933. Kotarsko poglavarstvo izdaje proglas protiv nedolično odjevenih "kupališnih gostova" (i gošća) koji prolaze gradom (neki u samim kupaćim

gaćicama, dakle - kao i danas); tvrtka "Bayer" postavlja na

Banju reklamni "aspirin-sat"; u uvali se, radi kupača, zabranjuje jedrenje; "Sokoisko društvo" drži "društvene plivačke i veslačke utakmice"; neka Zagrepčanka, koja je za to svršila tečaj u Austriji, traži mjesto kupališne bolničarke i maserke! (FOH, 2250/1933). Fotograf Stevan Benčić tada podiže drvenu kabinu za potrebe svog obrta (FOH, Općinske parnice), a njegove fotografije s Banja su bezbrojne (ostavština u MHB); kabinu drži i hvarska žandarmerija, radi očuvanja reda i zadataka "obaveštajne prirode", glazba nastupa sa svojim koncertima (FOH, 525 i 1735/1933). U svibnju 1936. pojavljuje se još jedan proglas odoličnosti odijevanja, u lipnju se postavlja reklamni električni

"Nivea"-sat, a u prosincu Općina, koja grca u dugovima, opet moli pomoć za proširenje (FOH: Opć. parnice; 3138 i 4597/1936). Početkom iduće godine Općina, koja po poznatom refrenu "para nema", i opet traži državnu pripomoć za ovo "morsko kupalište ... , najljepše i najmodernije na našem Jadranu"; dotad j e bilo sagrađeno 65 kabina; novoustanovljeni "Turistički odbor" (koji tada zamjenjuje "Liječilišno povjerenstvo" iz 1924.125. g.) upravljao je kupalištern, na kom se buffet iznajmljivao najboljem nuditeiju; 13. VI. 1937. na kupališnoj terasi je veliki ples za njemački film "Princeza koralja", na Tijardovićemu glazbu i uz 200 statista iz Splita (FOH, 273/1937 i Bilance opć. ustanova; JD, 136/1937,6).

•••••••••••••••••••••••••••• ~ ZANIMLJIVOSTI

Natjecanje u kuhanju kalandrake Pred 2. svj. rat, 1930ih, održavale su se u uvali Banja "ribarske igre": hvarski su se ribari natjecali u utrci plivaricama (10ak njih) na jedra i vesla do Jerolima i natrag, te u izvlačenju i namatanju "uze" ("uza" = ribarski konop; također i mjera za dužinu od oko 75 m); na žalu i obližnjim stijenama kuhala se u "kotlenkama" "kalandraka" (= gulaš od bravetine, redovito se kuhao pri diobi lovine između paruna i družine, ali - zbog ondašnje oskudice - uz puno krumpira a malo mesa!); i to se ocjenjivalo kao dio natjecanja. Jedne predratne godine natjecali su se u utrci s "Ingle zima", tj. posadom nekoliko britanskih krstarica koje su došle u Hvar; vodila se do oko Galičnika IGalešnika i natrag, a Hvarani su bili prvi! Jedini put iza 2. svj. rata, ujedno i posljednji, natjecanja su održana ljeti 1952. g., a pratilo ih je mnoštvo Hvarana, uz gradsku glazbu ispod terase Banja (v. fotografije S. Benčića, na kojima hvala Prosperu Maričiću p. Vicka, a na podacima njemu, Zorku Maričiću-"Banjošu" i Jurju Zaninoviću-"Alvižu"). Kabinu sa sezonskom trafikom drži Antica Hosta; mjesne ženske udruge: Materinsko društvo, Djevojačko društvo Srca Isusova, Hrvatska žena, Narodna ženska zadruga - traže: zabranu istodobnog boravka u Gradu ferijalaca i ferijalki, u skladu s tadašnjim zakonom; zabranu golotinje i nepristojnosti, te zabranu boravka nevjenčanih parova, "u ime svoga ženskoga ponosa... i... dostojanstva našega grada"; "labuđi pjev" za ovo razdoblje bilo je postavljanje tal. radio-stanice na Banju srpnja 1941. (FOH, 198111939 i 277011940; J. Kirigin, 1975,78).

Iza2. svj. rata kupalište je nadograđeno prema JI: 1959. sa6, a iduće god. s 9 novih kabina (S D, 12. VI. 1959.,3 i 15. IV. 1960.,3); otprilike u isto vrijeme počinje izgradnja plivališta Plivačkoga kluba "Veljko Kovačević" (poslije: "Hvar", osnovanog 1948. - v. fond u DASt): najprije gradnjom JZ "muleta" (onoga kraćeg i debljeg, prema pučini), koji podižu sami članovi (bilo ihje 70, od toga 50 aktivnih) 1955. (v. foto iz Fonda Benčić~, a iduće godine i onog na SI, kad se tu održava prvenstvo otoka u plivanj i vaterpolu (FOH, Blagajna 1954., SD, l. I. 1955.,3 i 9. VIII. 1956.,5); ovo se plivalište uređivalo i kasnije, no nikad nije bilo posve dovršeno. God. 1964. sagradi se uz ovo plivalište "na zapadnoj strani Marojevice" "novo kupalište", jer da je staro nedovoljno; tu je imala biti 1 nova plesna terasa, kako je gostima "Istre" (danas jufui dio otela "Riva") smetala " " ..

~ •••••••••••••••••••••••••••• ZANIMLJIVOSTI

buka; umjesto toga je iduće godine bio na terasi otvoren express-restaurant s oko 130 mjesta (SD, 14. II. 1964.,3 i 7. VII. 1965., 3), a 1970ih tu je posjećena grill-terasa "Beograd", koju je vodio Srećko Srećković, zvan "don Jurica" j er j e upadno sličio tadašnjem župniku, preč. Beliću. Izbijanjem Domovinskog rata 1991. g. turizma u Hvaru nestaje, a gradske vlasti nepromišljeno daju l. VI. 1994. "Bonj" u zakup na 5 godina po 2500 DEM (!?!); novi će ga korisnici kroz iduće desetljeće potpuno devastirati (SD: 6. VIII. 1996., 15;11. X. 2000., 14; 25. XI. 2000., 17; 9. III. 200l., 19; 25. IX. 2002., 17. V 2003., 21; dokumentacija u MHB, ustanovi koja se posebno borila protiv ovih devastacija). Napokon početkom 2006. kupalište preuzima hotelsko poduzeće "Sunčani Hvar" (u vl. ORCO grupe) i počinje rušenjem spomenutih nakaznosti; iduće godine kupalište se obnavlja, po nacrtu d. i. a. Vlaste Marčić iz Splita, manje-više po izvornom Sponzinom projektu (tadaje dodana i balustrada nad oboma krilima kabina, ali bez vještine izrade one ranije na glavnoj terasi). Svečano

otvorenje ovog obnovljenog Banja bilo je u petak 15. lipnja 2007. godine. Dobilo je više priznanja (SD:14. i 17. VII. 2006.,13 i 6;18. VI. 2007.,17; 17. VIII. i 15. IX. 2009.,18 i 28; 23. I. 2010., 35), ali i poprimilo elitistički značaj, bez vreve i prisnosti staroga. Naravno da je razvojem masovnog turizma iz 2. svj. rata kupalištem postala svaka uvala uokolo Hvara; tada se, oko 1960., ovdje javlja i "pravi" nudizam (za razliku od onog spomenutog gore u 18. i 19. st.), uglavnom za zapadnonjemačke turiste, na Jerolimu; "pionirka" je bila Jelka Hađi iz Novoga Sada, najprije kraj vile Kirin o. 1936. (uz veliko zanimanje dječaka, iako je bila - grbava), a poslije na istome školju (podatak: Z. M. B.). Kako se vidi, i ovdje stvari idu ukrug.

Joško Kovačić

Kratice arhivskih i novinskih izvora te literature: DASt = Državni arhiv Split; DAZd, AH = Državni arhiv Zadar, Arhiv Hvara; FMH = fond Machiedo, Hvar (nasljed. dr. Jerka); FOH ~ Fond općine Hvar (MHB); MHB ~ Muzej hvarske baštine. Hvar; MF ~ mali fondovi (MHB). - D ~ ,,11 Dalmata". Zadar; ID ~ "Jadranski Dnevnik", Split; K ~ ,,Kruvenica", Hvar; ND ~ "Novo Doba", Split; PI ~ "Periodični izvještaj Centra za zaštitu kulturne baštine", Hvar; SD ~ " Slobodna Dalma~a", Split. - Josip Kirigin: U praskozorje. Split 1975. - Na anagrafskim podacima hvala (ne samo ovdje!) župnoj tajnici Vinki Tudo" i Nižetić .

ZANIMLJIVOSTI

ZV drilca, primaliće godine Gospodnje

1943. Moj pokojni otac imao je probavnih tegoba i nije mogao

spavati. Bila je oblačna noć i puhalo je jugo. Izašao je iz kuće i vidio nešto neobično: razaznao je jedan veliki vodoskok, zvukove puhanja i nešto nalik cmosivom brodu. Prvo je pomislio da se nasukao veliki brod, za tadašnje pojmove veći od najvećeg leuta (lOm). Odmah je otišao probuditi braću i oca. Kad su došli, imali su što vidjeti. Nije to bio nikakav brod, već ogromna riba! Odlučili su j e izvaditi na paronke i bucele na žalo, na način kako se izvlače veliki brodovi. Kada je priprema bila izvršena i riba vezana za rep, počelo je potezanje. Ribetina je osjetila da se nešto događa i zamahala repom, a svi su popadali po žalu. Vidjeli su da trebaju naći drugo rješenje i odveslali su u Hvar. Zamolili su barba Prošpeta Carića - Badoljota neka stupi u vezu sa Talijanima kako bi doteglili ulješuru do Hvara. Tako su je odsukali iz Ždrilaca i dotegnuli je vedetom (barkasom)

dužine 20m sa četiri, pet članova posade u Križa pod molet. Rep joj je bio vezan za bor ispred franjevačkog samostana. Trebalo je odabrati tko će staviti ruke na ulješuru i uhvatiti se posla - otvaranja, čišćenja i rezanja. Odlučeno je da Nikšin dide, stari Krajević rasiječe ulješuru. On je imao iskustvo navigavanja na kitolovcu, tako da mu to nije predstavljalo problem. Tako je počela obrada ulješure, oko koje se okupilo dosta ljudi, posebno mladosti koju je vukla velika znatiželja. Sjekli su je sjekirama. Ulješura je imala crveno meso sa debelim naslagama sala, koje je imalo vrlo neugodan miris. U uobičajenim okolnostima to se meso i masnoća ne bi mogli jesti, no kako je bilo vrijeme rata, gladi i neimaštine jelo se bez pripreme, samo sa malo soli. Ljudi su uzimali to salo, nosili ga kući, topili sa sodom kauštikom i proizvodili sapune. Od dva baluna ulja Pjatićevi su dosta dugo gorili lumine za mrtve u kući i crkvama. To ulje je imalo veliku jakost i kvalitetu. Ostavljalo je velike neizbrisive mrlje gdje bi kapnulo. Tako je kod Pjatićevih na podu u kuće u Ždrilcima puno godina bila velika mrlja od tog ulja. Ona je bila i podsjetnik na ratno doba. Snalažljiva hvarska mlađarija izdvajala je žile od mesa i sušila ih na suncu. Potom su ih upotrebij avali kao špigete. Kada je meso bilo sasječeno i odvojeno od kosti, skelet je otegljen brodom između Galešnika i Brajeića. Dugo vremena ribari su u giraricama (mrežama potegačama) znali pronaći kralješke ulješure. Tako su Carićevi (barba Vinko)

~ •••••••••• t •••••••••••••••• t ZANIMLJIVOSTI

Talijanska vedeta, kasnije partizanski "Biokovae"

par kralježaka poklonili muzeju franjevačkog samostana gdj e se i danas nalaze. ' Pišući ovaj tekst, čuo sam na televiziji da je u akvatoriju Hvara i Visa viđen "ogroman kit" veličine 25m, što je novinarsko napuhivanje. Najveća dužina kita u Sredozemlju može biti do 15m. Ulješura je vrsta kita koja je ujedno i najveća zubata životinja na planetu. Ima specifično zubalo samo na donjoj čeljusti, sa 26 zubiju u nizu veličine 20cm. Boja ulješure je sivo-crna, a mogu imati bijele mrlje oko ustiju i trbuha. Mozak je težak 9,5kg. To je ujedno i najveći mozak na svijetu, te se ulješura smatra najinteligentnijim sisavcem. Mladunče je dugo 4m i teži jednu tonu. Hrani se majčinim mlij ekom do druge godine. Svaki ocean ima svoju vrstu ulješure. Najveće vrste mogu narasti od 18 do 20m i težiti do 50 tona. Postoji i tzv. sredozemna vrsta koja naraste do 15m i teži do 35t. Pretpostavlja se da ihje u Sredozemlju ostalo 2500. Zakon o zabrani izlovljavanja donesen je 1985. godine. Ulješura obitava na velikim dubinama, u morskim kotlinama. U Sredozemljuje to Jonsko more, točnije Helenski j arak, gdje dubina doseže 4000m. N a tom mj estu se razdvaj aj u Afrička i Helenska ploča. Ulješure imajujaki osjećaj zajedništva. Žive u grupi od lO­IS jedinki. Mužjakje zreo za parenje sa 15 godina, ali se tek sa 25 god. odvaja od grupe zbog parenja. Mogu živjeti preko 60 godina. Mužjaci su teži i duži od ženki. Glava čini jednu trećinu tijela, a u njoj se nalaze dva velika balona ulja. To ulje bilo je glavni razlog izlovljavanja kitova kroz povijest. Organ u kojem se nalazi ulje služi ulješurama kao "leća" kojom se usmjerava zvuk i ima značajnu ulogu pri dubokim zaronima. Može zaroniti do 3000m dubine. Pod vodom može biti preko 1,5 h. l.!lje.šure se hrane mezopelajičkim glavonošeima, posebice hgnjom. Ispušta želučano-crijevnu supstancu ambergis, i često se može naći na pučini i obali. Vrlo je cijenjena u modernoj parfemskoj industriji. 450g supstance dostiže

Kralježak ulješkure u franjevačkom samostanu

cijenu veću od 5000 dolara! Zbog zabrane izlova kitova i male količine ulova pronađen je nadomjestak u biljnim supstancama. U Jadranu je na 36 lokacija nasukano i ubijeno 68 ulj e šura u zadnjih 500 godina. Prvi pisani spomen datira iz 1555. godine. To se odnosi na obe strane Jadrana. Tražeći fotografije ulješure, došao sam do podataka: kapetan (podoficir) vedete Sarđente, podrijetlom iz slovenske Nove Gorice ovjekovječio je prizor ulješure u Križa. Spletom okolnosti fotografije nikada nisu stigle u Hvar, nego su ostale u Trstu. Sarđente je bio zaljubljen u lijepu crnu ricastu Forku imenom Vesna Šćetin. Nakon kapitulacije Italije (1943.) otišao je u Trst i tamo postao kape.tan od porta. Nakon tri godine vratio se u Hvar, s namjerom da oženi Vesnu. No, nije je našao. Onaje 1943. g. otišla u zbj eg na Maltu, odakle se nikada nij e vratila. Talijanska vedeta kojom je dotegljena ulješura u Križa nakon pada Italije prešla je u vlasništvo partizana i dobila ime Biokovac. Potopio ju je engleski torpedo nedaleko Paklenih otoka 1944.g., no posada je spašena. Do nemilog događaja došlo je zbog nepoštivanja dogovora o noćnoj plovidbi. Ovim putem zahvaljujem barba Vojotu Štambuku i barba Zorkotu Maričiću - B anjušu na dobrim informacij ama u vezi ovog događaja!

Ante Vučetić - Pjatić

;.

~ •••••••••• t •••••••••••••••• t IZ PROŠLOSTI

RESTAURIRANI PORTAL I RELJEF NAVJEŠTENJA U LUNETI ANUNCIJATE

N a inicijativu Bratovštine sv. Križa djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda, Odjela u Splitu, restaurirali

su reljef Navještenja u luneti portal crkve Anuncijate. Restauracija je obavljena u dvije faze - prva u travnju i svibnju, a druga u listopadu 2011. godine. O tome restauratori u izvješću pišu: Crkva Anuncijata (Navještenja bl. Djevice Marije) smještena je na zapadnoj padini brijega sv. Mikule. Na pročelju, okrenutom prema zapadu, nalazi se kameni portal sa lunetom iznad kojega je rozeta, Čitav pročelni zid sa trokutastim zabatom, nekada je bio prekriven crvenkasto­ružičastom žbukom. Do portala se dolazi stubištem od više trapezasto položenih stuba. Okvir ulaznog portal ima jednostavnu plitku renesansnu profilaciju. Otvor ulaza i sam okvir završavaju vodoravno, a između njih je plitka polukružna luneta sa reljefnim likovima Marije i Gabrijela iz prizora Navještenja, u kojima neki autori vide utjecaj Nikole Firentinca i njegove škole (15. st., op.p.) ... Kameni portal i luneta s reljefnim prikazom Navještenja sa glavnog (zapadnog) pročelja crkve Anuncijate zatečeni su početkom 20 ll. g. u vrlo lošem stanju. Struktura kamena se osipala i ljuska la, reljefni prikaz izgubio je oštrinu i plasticitet, a detalji na reljefu su izgubljeni ... Razmatrajući stupanj oštećenja na raznim kamenim elementima može se zaključiti da je za trenutno starije polja sa reljefom primarni "krivac" loš izbor vrste kamena. Smjestivši reljef i ostale elemente

portala u neadekvatan okoliš dobili smo uvjete za razvoj oštećenja. Oscilacija temperature, štetne soli i ljudskifaktor zajedno djelujući na kamen prilično su ubrzali proces propadanja i doveli su umjetninu u stanje u kojemje danas. Izvedenim konzervatorsko-restauratorskim zahvatom sanirana su postojeća oštećerija, odnosno reljef i cijeli portal konzervirani su u zatečenom stanju ... (Izvještaj o konzervatorsko-restauratorskom zahvatn na luneti i portal crkve Gospe Anuncijate li Hvaru, Split, 2011.)

U nastavku konzervatori ističu da uzroci propadanja umjetnine i dalje postoje te da, kada se propadanje ponovno uoči, treba ponovno provesti desalinizaciju portala. Druga mogućnost je vađenje reljefa i spremanje u prikladnijim uvjetima - tada bi u lunetu portala bila postavljena replika istog. Voditelj projekta obnove bio je Marin Barišić, a veći dio posla obavila je Iva Paduan.

Priredio: Joško Bracanović

Šćikovi bok, 1951. - Šćikovi bok, 2012 Priredio: Zoran Tepša

Hvar - metropola mora

~ •••••••••••••••••••••••••• BAŠTINA

zastor sa pozornice Hvarske rive, svi putevi vode u Hvar. I uistinu, te§ko je odoljeti prići s kulfa toj otvorenoj pozornici esperanto scenarija i trend-set kostimografije, čiji se zastor ne spušta sve dok se sunce ne umori, smirajem jematve.

Ono po čemu je Hvar jedinstven u kazališnom svijetu nije samo činjenica da je imao prvo pučko kazalište, već i u tome što se pozornica njegovog današnjeg otvorenog kazališta transformira u publiku. Ta se transformacija događa upravo onog momenta kada publika zauzme svoja mjesta u sjedalima svojih lađa, koje do posljednjeg mjesta ispune gledalište, tj. porat. I tako se u tom igrokazu zapravo pomiješaju uloge glumaca i gledatelja, sve postane pozornica i sve postane gledalište. A kada se dakle zastor spusti i zadnje mlado vino provri, nestaju glumci i gledatelji, kostimi i libreta, ostaju samo vesla i jedra, ruke i vjetar. Tada iz Mandraća isplove one male lađe s malim ljudima koji nemaju maske i ne znaju glumiti. Izlaze u kulaf i krote snagu vjetra u jedrima svojim slijedeći svoj morski put kojeg nema. Vraćaju se tek zalaskom sunca, ostavljajući za sobom tragove panula, ulaze u krilo grada iz čijih se konoba čuje scenarij domaće riči, a na daskama sjede ljudi u kostimima robe rabotne, prebiru gire i piju bevandu.

Miki Bratanić

MORE DOJE Gropinave ruke odrišiju grape Parićaju arti vežiju konope Biće vitrajidrima do voje Ormaj štrope ormaj štroje

Na tilu sol u žilan more Kroz kolina se pritoče

Od molih nog se uči dicu Jidrit se mora i kad ima mora

Žeja žedna gladna kulJa Tira čovika vanka porta Puna su jidra dobre voje

More vazimje ma more i doje

tttttttttttttttttttttttttt~

BAŠTINA

- O -, leOr~ufu u livaus · pO

Pregledavajući u Općinskom arhivu pohranjenom u našem muzeju artefakte iz dvadesetih godina prošlog

stolj eća, naišla sam na istrgnutu stranicu časopisa "Obzor" s nadnevkom 25. svibnja 1925. Iščitavajući davne vijesti s namjerom da nađem razlog zbog kojeg je novina sačuvana, došla sam do rubrike "Iz umjetničkog svijeta", koja donosi članak tada poznatog likovnog i književnog kritičara i publicista Vladimira Lunačeka o izlasku iz tiska nove grafičke mape Vladimira Kirina - Hvar. Autor se najprije osvrće na novu tiskarsku tehniku kojom su litografije reproducirane, a potom hvali način na koji je Kirin tretirao arhitekturu Hvara, naglašavajući da je manje dekorativna i opterećena detaljima negoli njegove dotadašnje grafičke mape. Time je, kaže Lunaček, dočarana monumentalnost, a pitoresknost bi samo zamrsila ljepotu. Na koncu, pohvala ide hvarskoj općini, koja je naručila mapu, uz opasku " ... bilo bi vrijeme da se i zagrebačka općina sjeti te svoje dužnosti i da se ugleda u hvalevrijedan primjer kud i kamo siromašnijih općina dalmatinskih. ct

Vladimir Kirin, grafičar, ilustrator i slikar, bio je naj angažirani j i umjetnik u hrvatskom nakladništvu u vremenu između dva rata. Umjetničko oblikovanje svih važnijih izdanja najčešće je bilo povjereno upravo njemu. Nakon godina provedenih u Londonu gdje je radio kao grafičar i ilustrator, surađujući u brojnim časopisima i čestih studijskih putovanja po Europi s kojih je donosio mnoštvo crteža i veduta na kojima je bilježio arhitekturu, vratio se u Hrvatsku i objavio prvu grafičku mapu "Litografije", sa motivima iz europskih gradova. Ljeta 1922. putuje po Dalmaciji i slika Split, Trogir, Šibenik, Hvar i Korčulu. Prva izlazi mapa Split, zatim Trogir i Šibenik i naposljetku Hvar. Godine 1924. obratio se Kirin hvarskoj općini sa ponudom da se tiska mapa njegovih litografija Hvara. Kaže da je u Hvaru boravio mjesec dana i napravio 14 kartona koje bi rado tiskao u mapu litografija. Mapa bi išla sa žigom "izdala općina grada Hvara", imala bi isti format i opremu kao Trogir, Split i Šibenik, ali sa kvalitetnijim papirom. Općina bi morala naći pisca predgovora i otkupiti 30 mapa. Glavni konzervator za Dalmaciju, don Frane Bulić, šalje Općini svoju preporuku da naruči tiskanje mape koja će "biti od koristi našoj nauci i historiji umjetnosti". Budući da čitav projekt nije bio jeftin, on sugerira da se napravi zajednička mapa Hvara i Korčule i moli da se općine koordiniraju. Hvarski načelnik, dr. Avelini, pak piše Kirinu da, ako bi malo smanjio cijenu, hvarska bi općina radije financirala samostalnu mapu u kojoj bi objavio sav materijal koji ima za

~ •••••••••••••••••••••••••••• BAŠTINA

Stara kneževa palača s Lođom

Hvar. Dogovor je postignut i krajem 1924. Općina naručuje mapu u kojoj će predgovornapisati prof. Josip Sibe Miličić. Općina je dio novaca sakupila nudeći svojim sugrađanima i iseljenicima unaprijed kupovinu mape što je naišlo na veliki odaziv. Ovim se još jednom potvrđuje predanost i agilnost tadašnje Općinske vlasti prema projektima vezanim uz promociju kulturno-povijesne baštine, jer ne smijemo zaboraviti daje negdje u isto vrijeme od općine financirana i knjiga Grge Novaka "Hvar kroz stoljeća". Mapa sadrži 12 litografija, veduta Hvara: "Pogled na Hvar"; "Pod Spanjolskom tvrđavom"; "Stara kneževa palača"; "Ulaz u stolnu crkvu "; " Vrt Franjevaca"; "Palača Grgurić Kasandrić"; "Stara ulica"; "Luka"; "Kod Svetog Duha"; "Iza gradskih vratiju "; "Uska ulica "; "Palača Leporini".

Ne treba ni naglašavati Kirinovo crtačko umijeće koje dolazi do izražaja i na ovim grafičkim listovima, ali svakako biranje kadra i interes za detalje otkrivaju njegov lirski i nostalgičarski duh. Moglo bi se reći da on ne bilježi, već

portretira arhitekturu, posebno se koncentrirajujući na starine, kao da svojim crtežima želi zaustaviti njihovo propadanje. Mogli bi se izdvojiti listovi "Vrt Franjevaca", "Luka" i "Ulaz u staru crkvu", s nešto mekšim i slikarski j im rukopisom, a "Vrt Franjevaca" zanimljiv je i zbog detalja dimnjaka koji danas više ne postoji. Kao što je već spomenuto, dvadesetih je godina Kirin marljivo "portretirao" gradove po cijeloj Dalmaciji, ali je očito na njega najveći dojam ostavio upravo Hvar, u kojemu 1930. sa svojom suprugom Maksimilijanom Borošić počinje izgradnju svog malog ljetnikovca na ulazu u hvarsku luku, koju Hvarani i danas nazivaju Vila Kirin, iako ju je Kirin prodao već nakon nekoliko godina budući da mu općinska uprava nije dopustila proširenje. Po Kirinovim zamislima ljetnikovac je projektirao zagrebački arhitekt Ašer Kabiljo, a sagradio hvarski poduzetnik M. Štambuk. Strastveni zaljubljenik u gotičko renesansnu arhitekturu koju je studiozno proučio crtajući kartone za mapu, poželio je sagraditi ljetnikovac sa detaljima iz prohujalih vremena. Zahvaljujući sačuvanim bilješkama izvođača Štambuka, a

· ••••••••••••••••••••••••••• ~ BAŠTINA

Ulaz u Stolnu crkvu

<.-• Ud '"-j"'_ ..

Vrt Franjevaca

koje citira Joško Kovačić u članku "Gradnje i pregradnje kuća u Hvaru od 1813. do 1948.", zna se porijeklo većine arhitektonskih detalja. Cvjetnogotičke monofora i bifora, te kameni umivaonik, nekada su krasile hvarske gradske palače, tu su kapiteli sa stupova stare hvarske katedrale, a balustrada na lođi donesena je čak iz Korčule. Vladimir Kirin naslikao je i dvije veće vedute u ulju sa prikazom Mandrača i Kneževog dvora, od koj ih j edna krasi predvorje hotela Palace. Kirinje, osim što je bio najpoznatiji hrvatski vedutist, ostao zapamćen po prekrasnim ilustracijama dječjih knjiga i bajki, da spomenemo najpoznatije "Šegrta Hlapića", "Priče iz davnine", "Robinzona - ' Crusoea" , Grimmove i La Fontainove bajke, Šenoinu "Seljačku bunu" oo. Izdao je još brojne mape hrvatskih gradova, bio je urednik ~+: :~:_,~~I"·t1Ii~'4: mjesečnika "Hrvatska revija" i "Kolo", a na poziv Mate Ujevića 1941. oprema Hrvatsku enciklopediju. Bio je i ravnatelj Modeme galeriji: i ... . kao selektor za Venecijanski bienale 1942, među ostalima lLa.UHLUJl f,.,,:

radove Meštrovića i Kljakovića, čime ihje spasio od daljnjeg God. 1943. postaje redovitim profesorom na Likovnoj akademiji. Poslije rata dobiva otkaz, jer je bio šef Odsjeka za umjetnost vlade ' NDH. Posvećuje se ilustriranju knjiga i grafičkim mapama. Umro je-1963. Velika istraživačka retrospektivna izložba u Klovićevim ' -dvorima 2006. rasvij etlila j e i ponovo vrednovala Kirinov bogati opus. . - .

Nira Domančić

Uska uličica

~,~. , ~ . ~ "'-'-.~-

-:Y .~. ~;.--- -,j::

.... ~- .. ,-. ~~ ~~:~.:- I' /".

~ .-,-~::...

• I T

ražeći gustirne ponekad pronađemo i neku drugu zanimljivost. Te subote, 2l. travnja, lijepog i sunčanog dana, u

oko namje upalo žalosno stanje dvije bivše hvarske utvrde, koje su branile - zajedno s onom na Galešniku - ulaz u hvarski porat. Radi se, naravno o Venjerandi i Bateriji. Utvrđenje ukinute grkokatoličke crkve i gostinjca sv. Venerande (v. Kruvenica br. 16, 20-21) i gradnja Baterije sv. Andrije započeli su 1811. g., za francuske uprave. No o tome drugom prilikom. Kako smo uspjeli obići zimi zatvorenu Venjerandu, nećemo odati. No, uočili smo loše stanje zvonika, u kojem je smještena meteorološka postaja s najdužim kontinuiranim promatranjem vremena u Hrvatskoj (od 1858.). Stoga smo upitali voditelja postaje g. Marija Bratanića o čemu se radi. Marijo je vrlo rječit, pun podataka, zapažanja, zapravo nas je upoznao s nekim bitnim stvarima. Ovdje ne želimo nikoga prozivati, tek ukazati na ozbiljno stanje koje bi nas svih trebalo zabrinuti. Marijo nam priča o propadanju zvonika: nakon malo kiše odmah izbija vlaga, dok je za to ranije LI., .... ,") više kiše i rok. Sjeverozapadni

_.q..~U"";," je na

i~~:?~~. -.~.,~ "<POIS:t3jl~. r~:ad,a,iino

"Stojte atento da von cogod ne pade na glovu!" Gosp. Dirk Milatić doveo nas je autom do ulaza u Bateriju. No ulaz je - sasvim opravdano - zaključan lancem i lokotom. No, u utvrdu se ipak može ući jer su zidovi na mjestima niski i ruševni. Posvuda je porazbacan kamen doznajemo da neki odavde kradu obrađeni kamen z~ svoje kuće. Unutar zidova je i brojno raslinje, koje bi trebalo ukloniti. Kroz vrata kule izletjela je jedna greda koja je držala terasu, a još jedna je unutra pala. Oko ulaza na terasu raste kupina, ali i jedan bor, tako da se uskoro tu više neće moći izići. S terase je - unatoč borovima - i dalje prekrasan pogled na škoje i Hvar. Kasnije smo promislili da nije baš bilo najpametnije hodati po terasi jer: pomalo gubi potpornje. Jedan manji potres mogao bi sveuušitif ako se prije samo ne uruši, Uz Bateriju je i spomenik RaliiD. bORima NO&': 1 'možda' najstarij~ takVe. vrste u b'v Dj,!!', ugoslaviji. Th ~u bili 1 posmrtJii:: ostaCI palih b raca, dok nisu preIia eni u zajedničku kosturnicu na gradskom groblju. Do 90-ih je okoliJ Baterij~ donekle održavan, upravo zbog ovog Ipomenika. Sada i Ipomeitik - "remda u dobrom

zipJ~lfi skriven bOro'~a (i.P~ &Idi .da" u

- i to odlukom Gradskog vijeća iz 2010. g., nitko ne brine o ovom spomeniku). Ne treba napominjati da ne preporučamo posjet Bateriji - možete tamo ići samo na vlastitu odgovornost. Složeni vlasnički odnosi možda priječe obnovu ili bar nekakvu zaštitu postojećeg stanja, ali nadležne službe trebale bi poduzeti sve u svojoj moći kako bi zaštitile ovu utvrdu zaštićeni kulturni spomenik. Obnovljena Baterija bila bl izvrsna turistička destinacija. No postojao je još jedan prijedlog, koji je mogao riješiti i problem Venjerande. Ideja je bila meteorološku postaju premjestiti na ovu lokaciju, no zapelo je na birokraciji. Mogućnost da se to

_ danas o~tv.t\ri je minimalna, no možda bi se na tome up ebalo poraditi. I tako smo nas dvoj~ca, unatoč sunčanom danu, te vrijednim i korisnim saznanjima, ostali tužni zbog žalosnog stanja dva hvarsIOl spomenika (ima ih još dosta sa sličnim ~roblemima, no o tome nekom drugom zgodom). O gustirnama na Venjerandi i u Bateriji moa ćete čitati u sljedeU'm broju Kruvenice.

Gustirne, dio sedmi ID ••••••••••••••••••••••••••

VODA

Sve je počelo pred godinu dana u pizzeriji "Kogo" . Gosp. Tonči Matijević-Škojor pripovijedao mi je o

jedinstvenom prirodnom fenomenu - gustimi na Vodenom ratu. Sam naziv nas je zaintrigirao: ,pomo to vidit!" No, više se stvari moralo poklopiti. I napokon, u ponedjeljak, 5. ožujka, nazvao me Ante Buzolić-Mišić: "Oko 11 h vodimo jednu gospođu iz Ministarstva graditeljstva u Vinogradišće (Palmižana) na Sv. Klementu, pa bi bilo zgodno da dođete i Vi" . Na brzinu sam skUpio ekipu - idu gosp. Duško Dujko Stipišić-Dule i Zorka. Joško je spriječen, a d0n Mili odsutan - ali, koga nema, bez njega se mora. Isplovismo.

~

Na brodu je s nama i momar-motorist-konnilar-poslužitelj gosp. Petar Radaić. Brod "Straža vima", brza brodica Nautičkog centra Hvar. Puše malo južine, ali već nakon 15min iskrcavamo gospodu u Vinogradišću i idemo dalje. Prošli smo uvalu Soline i Pakleni bok i eto nas na odredištu - Vodeni rot. Zapadno je vala Okorija - baš pred njom, stotinjak metara od mora otvor. Pristup brodom nije "'5"'~', pristana nema. Polako DUle. on je inače ronilac,

Gustirne, dio sedmi •••••••••••••••••••••••••••• n

VODA

Put kojeg nema. Sve su sike, vrleti. Malo livo, malo desno, pa drito ... Na mjestu gdje gola stijena prelazi na maloj zaravni u bmistru i drugo raslinje pronađosmo otvor. Elipsastog je oblika, dimenzija 113x60cm. Sjeverni je dio malo podgrađen, tu je i najveći utok vode kišnice. Jugoistočno, u živoj stijeni su dva utora od po oko 10 cm dubine. Imamo opremu - posuda za "čapat" vodu, metar, fotoaparat. Dule ime posebni fotoaparat koji se konopom spušta i u vodu - fotografije su prekrasne (zna Dule). Na dubini 2m postoji izbočina, zub, poput skaline. Spuštamo potom i posudu i na 13,8m dubine grabimo vodu. Bez straha svi smo probali. Pitka. Kasnije je netko rekao: škojorska

voda. Napunili smo i jednu PVC bocu pa smo poslali vodu na analizu u Zavod za javno zdravstvo u Splitu. Gospođa Tina Dumanić iz Zavoda nakon nekoliko dana namje javila: "Ova voda ima viška klorida, nije baš za piće ni za zalijevanje povrća. Mi smo uvijek spremni na suradnju i rado ćemo obraditi i drugu vodu iz vaših gustirni. " Zahvalili smo. Ali što je razlog ovakvom rezultatu analize? Od studenog do veljače nije bilo dovoljno padalina, pa se pitka voda pomiješala sa morem - postala je više slana, boćata. Oni koji su upoznati sa situacijom mi potvrđuju: "Voda je uvijek pitka kad ima kiše". Čuli smo kako na dubini od 7 -8m voda kaplje svake 2-3 sekunde. Jasno, to nije dovoljno da voda bude 100% pitka. Što smo sve doznali o Vodenom ratu? Nakon prvih informacija Tončija Škojora, pričao mije gosp. Stipe Bibić­Raloc Brazilac: ,,Moji stori su iz Škoja, iz Momića poja. Tamo smo imali kuće, poja i užali smo hoditvPo vodu na Vodeni rot. I to sa mihon iveženin kamikon. Capovali smo vodu koja nonje bila za pit i zalivatverduru. Pazili smo da ne zagrabimo duboko." Gosp. Rikardo Riki Franulović, član RD Pelegrin, bio je aktivni sudionik akcija ispitivanja rupe­špilje. Kaže: "To je bilo vrlo zanimljivo i pomalo opasno. Otvor uzak, zimsko doba, spustili smo ronilačku opremu. I polako se spustili. Veličanstven prizor. Na dnu smo pronašli amfore, ulomke keramike i još neke predmete. To smo izvukli na površinu i pohranili. Snimili smo sve kamerom, a stručnjaci su to obradili i zapisali." Član ekspedicije bio je i prof. Marinko Petrić. Evo i njegove priče: ,,Kad smo došli do podataka o Vodenom ratu, u dogovoru s Ministarstvom kulturesostavljenaje ekipa. Voditelj istraživanjaje bio gosp.

Gustirne, dio sedmi n ••••••••••••••••••••••••••••

VODA

Jasen Mesić, a sudjelovali su članovi društva Špiljar iz Splita, RD Pelegrin iz Hvara i ja kao djelatnik Muzeja hvarske baštine. Akcija je održana 8. prosinca 1999. i doznali smo da je jama duboka 40m i da je spojena s morem. Gornji sloj je pitka voda, srednji boćata, a pri dnu je morska voda. Zato je razumljivo da su pazili da se pri grabljenju ne ide duboko, da se ne bi zahvatila boćata voda. Sada znamo da su vodu i tu crpili i pred 2. 000 godina, to nam potvrđuje keramika s dna. Sam toponim Vodeni rot spominje se još 1473. godine." Hvala gosp. Marinku, i nadam se da će objaviti zapis o toj akciji jer je vrlo zanimljiv, stručan i potreban za našu povijest. Jugo se malo smirilo, Zorka i Dule fotografirali su krajolik. Polako se spustismo pa se ukrcasmo na brodicu. Sretno doplovismo do Hvara. Velika hvala svima spomenutima koji su nam pomogli da približimo ovaj lokalitet našim čitateljima i otkrijemo tajni svijet vode. Drugi lokalitet koji smo obišli, slabo je poznat čak i stanovnicima Milne. Dr. Ambroz Tudor me upozorio: ,Jmo jedna krasna renesansna gustirna između Milne i Molega Grobja. A malo svita obo temu zno. Moj zermon Marijo te more odvest pa pojte." Tako je i bilo. U dogovoru s gosp. Marijom Tudorom, koji nas je i prevezao autom, te srijede 14. ožujka ujutro, uputismo se Zorka i ja. Od skretanja prema Malom Grablju, nekih 500-600m od asfaltirane ceste, zaustavili smo se u klancu na predj elu Hončevića. Trebalo j e pronaći gustirnu, a staze nema ... Marijo se popeo i dozivao nas, a mi se probijali kroz raslinje, preko gomila, na "sve cetiri". Nekako smo došli do gustirne. Stotinjak metara je udaljena od makadamskog puta. Nalazi se ispod stijene. Povijesni zapisi nam govore kako je kroz taj klanac prolazio put još iz antičkog razdoblja, pa srednjeg vijeka, ma zapravo sve dok nije izgrađena cesta Hvar-Stari Grad (1939.). To je prirodni put koji vodi iz Hvara trasom Kopito, Vorba, Plajica, Milna, Malo Grablje, ispod Motokita, pa Velo Grabje, sv. Vid odakle se spušta prema Starom Gradu - tzv. Općeni put. Ugledavši gustirnu ostali smo - "paf'! ,,Ma di suje napravili kad puta ni? I za koga? t" Smještena je dakle ispod klanca i zapravo zatvara živu stijenu, s čime smo se dosad više puta susretali. Radi se o prekrasnom zdencu građenom od klesanog, lijepo obrađenog kamena s terasom smještenom u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Jugoistočno je ruševna kuća, građena u suhozidu i sa vapnom, ali bez krova. Terasa je dimenzija 4,40-7,50m, a oko nje je opet kameni zid, kao kruna, širok 50cm. Popločana, ali i obrasla zimoradom, vrisom, smrekom, brnistrom... Sama kruna gustirne je dimenzija 92x92cm, visine 82cm. Dubokaje 2.8Om. Vode u njoj bilo je 80cm i to je dosad sigurno najkvalitetnija pitka voda. Marijo komentira: "Ovo je lipja voda nego Cetina iz špine!" Kruna ima četiri klanfe učvršćene salivenim olovom u kamenu. Nažalost, nema pokriva. Čudi da nema žljebova od izvlačenja vode konopom. To ukazuje da se voda iz gustirne malo koristila. Sa jugozapadne strane Zorka otkriva uklesani natpis:

I.N.R.I. :ADI. 16.APRI. 1558. što označava datum gradnje gustirne (na sreću, danas postoje digitalni fotoaparati, pa je natpise lako uvećati i pročitati). Fotografirasmo okoliš, pa se polako i pomnjivo spustismo na cestu- Komentar: ,,Bor je sve osvojit" U razgovoru s gospodom Kuzmom Tudorom i Josipom Sibetom Tudorom doznah da je ova gustirna zapravo općinska, dakle, svatko je smio koristiti vodu iz nje. Premda ga ne uočismo, kozji put postoji i vodi iz Malog Grablja. Sibe priča da j e nj egova pokojna majka često vodila koze na ispašu do gustirne. I još jedna priča vezana uz taj predivni čudesni klanac. "Davno, prije otprilike 150 godina bila je velika kiša, povodanj, tako da je mladić Teodor, koji je tad imao 22 godine, brat mojega pokojnega pradideta, u vrime jematve Hao iz Molega Grobja prime polju Hončevića, kad je ogromna količina vode odnila mule u Milnu, a njega jadnika utopila. Sahranjen je u zajedničkom groblju Molega i Velega Grobja, di je danas velogrobajska župna crikva sv. Kuzme i Damjana. " Sto sve voda može!

Napisah daje ova gustirna malo poznata, ali sada znamo za nju zahvaljujući našim Tudorirna - Ambrozu, Marijotu, Kuzrni i Sibetu - te pok. prof. Nikši Petriću, koji je prvi pisao o njoj u knjizi Spomenici Velog Grablja (Hvar, 2008.). Mi u Kruvenici želimo je ovako približiti dragim čitaocima i jednostavno reći: "Vodaje život i iz nje smo Duhom kršteni za viši cilj t" Ajoš? Nastavak slijedi ...

Miko Bibić-Žiže

•••••••••••••••••••••••••• D

AKTUALNO

II rije godinu dana na našem je otoku osnovan LAG (lokalna akcijska grupa), kojoj je cilj poboljšanje

života u našoj sredini, razvijanje svih aspekata na lokalnoj razini (gospodarstvo, turizam, poljoprivreda, kultura ... ) i mogućnost korištenja fondova EU za potrebe i projekte u lokalnoj zajednici. Više o tome piše Adela Golub, predsjednica hvarskog LAG-a i Udruge "Dalmatica viva". Rodom je po majci iz Hvara (Longinovi), a po struci je dipl. politolog i magistra europskog prava, što je postigla nakon školovanja u Luksemburgu i Grazu. Odlučila se doseliti na Hvar kako bi iskoristila svoje znanje i dala svoj doprinos u našoj sredini u projektima za ruralni i regionalni razvoj. Ističe kako je potrebno iskoristiti sve

mogućnosti razvoja i kako se svi aspekti na lokalnoj razini moraju udružiti kako bi razvoj bio bolji.

Reformom strukturnih fondova 1987. godine uveden je koncept "Inicijativa zajednice" - koji je omogućio EU Komisiji osiguranje posebnih sredstava za mjere od posebnog interesa za zajednicu - između ostalih i za inicijativu LEADER koja je pokrenuta 1991. godine na čijim temeljima nastaju Lokalne akcijske grupe (LAG-ovi). Lokalni razvoj je širok koncept koji se najbolje može sagledati kao proces kroz koji se određeni broj institucija i/ili ljudi iz zaj ednice mobiliziraju na određenom području kako bi stvorili, ojačali i stabilizirali aktivnosti koristeći resurse područja na najbolji mogući način. Participacijski/sudjelujući LOKALNI RAZVOJ je proces putem kojeg dionici u svojim zajednicama rade zajedno (javni, gospodarski i civilni sektor), sa ciljem stvaranja boljih uvjeta za ekonomski razvoj, stvaranje radnih mjesta, društveni napredak; korištenje vlastitih razvojnih resursa i ljudskih potencijala, poboljšanje socijalnog i infrastrukturnog standarda uz brigu o zaštiti okoliša (održivi razvoj). Uspostavlja i održava dinamičku kulturu dijaloga, stvara uvjete za poboljšanje kvalitete života za sve u zajednici.

~ ••••• t.t ••• t •••••• tttttttt.t AKTUALNO

Razvojni izazovi u ruralnim prostorima Europe temelje se na nepovoljnoj demografskoj slici i trendovima, napuštanjem i zapuštanjem poljoprivrednih površina, pritiscima urbanizacije i infrastrukturnih sustava, nestajanjem tradicionalnih struktura naselja, niskom kvalitetom usluga i životnim standardom, odljevom ljudskih znanja i sposobnosti ... Pristup temeljen na lokalnim obilježjima i resursima lpristup odozdol je pristup koji okuplja i potiče lokalne dionike. U središtu su lokalno razvojno partnerstvo predstavnika svih sektora okupljeno oko realizacije zajedničke razvojne vizije. Ovdje vrijede načela LEADER-a: l. Pristup "odozdo prema gore" (bottom-up), 2. Pristup temeljen na osobitostima područja - subregionalna razina, 3. Stvaranje lokalne akcijske grupe - LAG-a u cilju jačanja upravljanja na lokalnoj razini, a u čije djelovanje su uključeni predstavnici sva tri sektora - implementacija lokalne strategije razvoja, 4. Lokalni plan djelovanja - izrada lokalne strategije, 5. Stvaranje lokalnih partnerstava i javno-privatnih partnerstava, 6. Projekti inovativnog karaktera koji povezuju sektore - međusektorski projekti, 7. Financiranje iz više izvora - nikad jedan izvor nije dovoljan za djelovanje LAG-a i provedbu projekata. U Republici Hrvatskoj LAG-ovi su registrirani su kao udruge. Upravno tijelo LAG-a je reprezentativno, osiguravajući dobnu raznolikost (baremjedan član trebao bi biti mlađi od 29 godina) i ravnopravnost spolova (najmanji udio od 30% žena). U partnerstvu s privatnicima i javnim tijelima, LAG će provoditi lokalne razvojne strategije i upravljati j avnim sredstvima. Budući da će Hrvatska uskoro postati članica Europske Unije, sredstva za ruralni razvoj ići će isključivo preko fondova, za što je bitno stvoriti zajednički nastup, dakle partnerstvo. Tim putem stvara se i podloga dobivanja sredstava iz raznih izvora, tzv. matching fonds, bez kojih je nemoguće ući u veće investicijske projekte. Za sve dionike, vrlo je važno obuhvatiti sve prioritete, jer u protivnom ono što nije definirano u strategiji na lokalnim razinama neće imati prednost pri ocjenjivanju projekata. Otok Hvar je u potpunosti ruralno područje prema definiciji, kao što je i preko 91% Hrvatske. U Europskoj Uniji ruralno područje čini preko 90% područja. LAG HVAR osnovan je otprilike prije godinu dana. Sjedište LAG-a HVAR je u Starom Gradu, a ured u Dolu. Sada je u fazi izrada strategije za dvogodišnje razdoblje, bez čega ne može biti akreditiran od strane Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Natječaj izlazi najesen. Izradu strategije plaćaju UNDP, Splitsko­dalmatinska županija i jedinice lokalne samouprave. Predsjednik Upravnog odbora LAG-a HVAR je g. Ivan Radovančić, a potpredsjednica je gđa. Đurđica Plančić. Neće svi LAG-ovi u RH biti akreditirani, jer postoje brojni kriteriji, a i sama operativnost pojedinih diktira razvoj. Oformljena je i LEADER mreža Hrvatske koja, između ostalog, i radi lakšeg nastupa lobiranja u EU. Mreže

omogućuju najbrži, financijski najpovoljniji i najefikasniji prijenos znanja, iskustva i savjeta te pronalaženje partnera. Optimalan broj za formiranje jednog LAG-a je od 6-10 jedinica lokalne samouprave. Sretni smo da su se grad Komiža i grad Vis se priključili LAG-u Hvar te bi ovaj LAG mogao objedinjavati obe vrste LAG-ova; kopneni (jasno određeno zemljopisno područje) i ribarski!

Strategija za dvogodišnje razdoblje obuhvaća:

GOSPODARSTVO: unaprjeđenje postojećih gospodarskih zona (primjerice, za to namijenjena površina kod Brusja) za otvaranje malih tvrtki, te rješavanje njihove infrastrukture (kanalizacija, intemet...);

TURIZAM: hitan razvoj selektivnih oblika turizma (nautički, kulturni, agroturizam ... ); postojeće ljudske resurse planski usmjeriti u obavljanju tog posla od strane postojećih ili novih agencija;

POLJOPRIVREDA: poticanje zadrugarstva na tzv. klasterskim temeljima (pčelarska, vinarska, maslinarska zadruga ... ); standardizacija proizvodnje, razvoj marketinga hvarskog otočnog proizvoda;

INFRASTRUKTURA I ZAŠTITA OKOLIŠA: rješavanje problema odlaganja i razvrstavanja otpada, poboljšanje postojeće infrastrukture, poboljšati meduotočnu prometnu povezanost, kao i onu sa kopnom;

ENERGETIKA: težiti potpunoj energetskoj neovisnosti. Primjer je projekt Solution, koji je prošle godine predstavio Vrbanjanin Ivan Vranković, inženjer strojarstva koji radi u Švicarskoj. Taj projekt obuhvaća izgradnju solarne elektrane, kao i stvaranje el. Energije od poljoprivrednog otpada;

JAVNA POLITIKA: senzibilirati lokalne vlasti za istinski potrebne sadržaje i sprečavanje daljnje devastacija (pretjerana apartmanizacija i sL).

VIzija LAG-a Hvar bit će usmjerena na gospodarski i društveno razvijeno područje zadovoljnih, obrazovanih stanovnika, u središnjoj Dalmaciji, mirisnoj i osunčanoj, sa tisućljetnom tradicijom očuvane kulturno-povijesne baštine i očuvanih mediteranskih krajolika.

Adela Golub

~ ••••••••••••••••••••• t ••• t •• AKTUALNO

BLAGODATI I POSEBNOSTI PLODOVA MEDITERANA

Postoji veliki broj aromatičnog i ljekovitog bilja. Od samih početaka civilizacije ljudi su osim osnovnih

namimica životinjskog i biljnog porijekla koristili i različito bilje koje je raslo na njihovom području. Koristili su te biljke i kao začin, ali i u ljekovite svhe. Prvi pisani dokazi o korištenju aromatičnog, začinskog i ljekovitog bilja potječu sa hijeroglifa u egipatskim piramidama i opisima iz Biblije. Velike kulture, koje su se razvile na tom području Sredozemlja (Egipat, Rim, Grčka), poznavale su i koristile aromatično i ljekovito bilje koje je raslo na tom području. Iz zapisa Hipokrata, Teofrostesa, Dioskoridesa i Plinija, vidljivo je da su se u Grčkoj i Rimu aromatično bilje koristilo u velikoj količini kao začini, ali i kao lijek.

Biljke u divljini trebali bi brati samo oni koji ih dobro poznaju, kako ne bi došlo do zamjene s otrovnim biljem. Ljekovito i začinsko bilje nije preporučljivo brati uz prometnice i pokraj zagađenih mjesta. Otok Hvar je čudesan i znamenit po svojoj prirodi, po ugodnoj i zdravoj klimi, po lijepom krajoliku, po opojnom i ugodnom mirisu lavande, ružmarina, kadulje, vrijesa, mravinca ••• i sa preko 600 samoniklih biljaka, od kojih su mnoge aromatične, eterične i ljekovite. Neke od njih nestaju, što je i čovjekova krivica, a važne su za očuvanje biološke raznolikosti. U sljedećim brojevima Kruvenice pisat ćemo o aromatičnim i ljekovitim bij kama.

(RosrnaRtnr1S of=.pctnaUs L) engl.. : R.OSen::xDl(Y, oaern.: R.OSl'1':lClR.rD, .pl.m2c.: R.OJl'XlR.fn, "CaI.ra.: R.OSl'TXlR.fno

Naziv roda potječe od latinskog: ros - rosa, maglica i marinus - morski, od mora

Ružmarin je zimzeleni sredozemni razgranati grm. Listovi su uski i igličasti, 2-3 cm dugi, debeli i na rubu savijeni prema dolje. Na naličju su prekriveni sivobijelim dlačicama. Cvjetovi su sitni i ljubičasto-bijeli i na vrhu ogranaka skupljeni u klasaste cvatove. Cvate u ožujku i travnju, a kasnije u rujnu, listopadu, pa čak i u studenom. Domovina ružmarina je Sredozemlje. Korsitili su ga već stari Grci i Rimljani, ali više uz štovanje bogova, nego kao začin. Danas se ružmarin uzgaja gotovo u svim zemljama Sredozemlja, ali i u Engleskoj, SAD-u i Meksiku. Ružmarin je vrlo raširena biljka i na našem priobalju i otocima. Raste samoniklo, a uzgaja se i u vrtovima. Vrlo je aromatičan i ljekovit. Listovi ružmarina sadrže eterična ulja, smolu, treslovinu, flavonoide, gorke tvari, biljne kiseline i nešto tanina. Zbog intenzivne arome ružmarin se dodaje jelima u umjerenoj količini. Koristi se za jela od ribe i mesa divljači te svinjetine. U Italiji, posebno u južnoj, obvezno se koristi za kuhanu ovčetinu i jela od peradi. Dodaje se jelima od raznog povrća, umacima i marinadama. Stavljan je u grobnice faraona, da bi im namirisao put u duhovni svijet. Grčki studenti stavljali su ga na glavu kad su pripremali ispite - potiče ijača pamćenje. Štiti od svakog zla i uroka, paje postao simbol vjere i ljubavi.

BLAGODATI I POSEBNOSTI PLODOVA MEDITERANA

mRavInac (ou.fgonr:.UTl vr.JLgou.e L)

Mravinac ili origano je grmolika zeljasta trajnica, čiji su prizemni dijelovi stabljike više-manje odrvenjeli. Stabljika je uspravna i 20 - 50 cm visoka. Listovi su na kratkim peteljkama, jajasta oblika i tupa vrha. Rubovi listova su ravni ili blago valoviti. Prema vrhu stabljike listovi postaju sve manji. Cvjetovi su ružičasto-ljubičasti i skupljeni u piramidaste štitaste ili metličaste cvatove. Cvate od lipnja do rujna. Domovina mravinca je Sredozemlje, gdje tlo i klima pogoduju njegovu intenzivnom rastu. Mravinac voli vapnenasta tla, pa raste u brdovitim područjima i na suhim livadama. Neke podvrste rasu i do 1800 m nadmorske visine. Iz roda Origanum na području Sredozemlja raste više vrsta koje se razlikuju po sadržaju eteričnih ulja. Tako tu nalazimo Origanum vulgare (europski dio), o.onites (Grčka, Turska), O.hel1acleoticum poluotok, zapadna Azija). Danas se koristi u sredozemnim zemljama, MeKsiku i

. eče od eteričnih ulja, sastojci fenolni

Tfiln>l~ns~i uglj ikovodici (1g!!}1~i~~~~en, ~~'''~-''I' :SvJ~J!:~l1J~J~adI'žl oko 60 mg

f

(bćYpeu.fcr.JrT.l peRJ=0u.o'tr.JrT.l)

Gospina trava je prirodni antidepresiv, koji je osobito učinkovit u zimskim mjesecima, a pomaže i kod problema u menopauzi, iscrpljenosti, strahova te teškoća sa spavanjem i koncentracijom . Ova ljekovita biljka se u narodnoj medicini često koristi za pospješivanje izlučivanja mokraće, kod bolesti s vrućicom, jetrenih i žučnih tegoba te mokrenja u krevet. Ipak, najbolje je istraženo njeno djelovanje protiv depresije. Kliničkim je ispitivanjem potvrđen utjecaj gospine trave na depresivna raspoloženja i lake do srednje teške depresije. Hipercin iz gospine trave pospješuje korištenje svjetlosti, što je osobito potrebno zimi kada su dani kratki, pa je učinkovita i protiv sezonske potištenosti. Antidepresivno djelovanje nastupa polagano; tek nakon dva tjedna primjećuju se promjene. Pripravci od gospine trave poboljšavaju raspoloženje te umanjuju osjećaj iscrpljenosti, umora i bezvoljnosti. Pomaže i kod neutemeljenih strahova i poremećaja spavanja. Uspješno se koristi i kod djece i mladih koji imaju poteškoće sa spavanjem i koncentracijom. Preporučljiva je i za žene u menopauzi. Čaj se priprema tako da se jedna do dvije žličice suhe gospine trave ostave u vrućoj vodi 10 minuta. Ujutro i navečer pije se po šalica čaja, najmanje šest tjedana zaredom, osobito zimi. Crvenim uljem gospine trave (kantarion) liječe se rane, ogrebotine, površinske rane, opekline, kožne tegobe, a koristi se i za masažu.

•••••••••••••••••••••••••••• ~ BLAGODATI I POSEBNOSTI PLODOVA MEDITERANA

Ll'Pl"O I cftRonovoc U ORBOLl1Vl;]O

(Uppfa Cft:RfonaRa)

Postojbina ove biljke je jugozapadna Amerika, a donesena je u Europu pokraj 18. stoljeća. Znanstveno ime lippia je vjeroja o dobila po pariškom liječniku-botaničaru A. Lippiju iz 17. st. Kod nas se često koristi naziv arbaluvija, ami . s pOdsjeća na limun. To je višegodišnja 61u o1ika biljka uspravne poludrvenaste stabljike, visoke od 1-2 m. Listovi su lancelasti, šlj nasto raspoređeni, po 3-4 i vrlo aromatični. ~oJni cvjetovi su mali, ljubičaste boje, mirisni i sku} fj'eni u duge razgranate klasove. Cvate od khlja lipnja do Jrnlja kolovoza, a cvatnja se nekad produži i u rujn i listopadu. Razmnožava se reznicom u Kolovozu, i aži dobro i osunčano toplo mjesto. Ne podnosi j (') niske temperature. Za nju je najbolji tip zemlje obična vrtna zemlja sa malo pijeska. Trebaje često zalij evati u ljetnim mj esecima, da bi tlo uvij ek bilo svj eže. Od listova arbaluvije, koji se beru nakon cvatnje i koji se suše u hladu, ne direktno na suncu, priprema se izvanredni ljekoviti čaj koji ima digestivno djelovanje, a djeluje i kao sedativ na živčani sustav. Lipija se uzgaja najviše kao ukrasna biljka zbog svog aromatičnog lišća.

mr.sc. Stanislav Štambuk

(lippia citriodora)

lOmi

~ •••••••••••••••••••••••••• SPIZA

S vi provi reć da je za guštat u spizu nojvažniji njezin gušt. Tako i je! Sa tin se je lako složit jerbo

nojlipja dekoracijun na pjat neće ispravit falimenat ca ni alavija iskuhono. Da bi bi provi godimenat, tote još introje ambijenat di se cijadin ćuti lipo, kamarjer koji zno ca je provo mira i cinit i govorit, ma sve te stvori ne moredu sposit ono ca je išlo malamente. Iz druge bonde, irno mistih di se gre jist spiza poštenega i provega gušta di znoš da sve ono drugo fali. Tad se, bome, oto nanka ne ocekije nego se gre somo radi spize. (Tamo nećeš, božemiprosti, poć sa dimjon za njoj ucinit imprešjun oli sa ženon na godišnjicu, e!) A puno, puno hoće reć i kako se covik ćuti som po sebi. Ako nisi od eštra, ako ti niki ćuk kjuce po možjonima, nećeš imat gušta pa makor ti svi masterehefovi ovega svita bili na dispozicijun.

Ne znon ko je kuho u hotel "Palace" na 1. maja nose 47 godišć, ma znon da mi je gušt od njegovega gulaša još u justa. Sva ova godišća u puste one gulaše ca son hi i tašto i som parićo nison ga noša. U niko doba son kapi da i neću. Evo zoc: barba Prošpe Matijević na timun svoje gajete, vozi pud Škoja i kanto pijenavoće kontra maeštralića, a moj otac Drago i j o sa jednon žlicon i pol štruce kruha šekomo tećicu (caje vaze sa sobomjerbo muje bilo priša i ni osto u hotel na marendu sa muzikontirna) napožonu na kašetu od motora. A dokle gucon ćutin vonj od buketića ca ga je barba Prošpe zavezo na aštulin. E, sve i da nisu portili na oni svit Drago, Prošpe, kogo i gajeta, sve da je i dobavit istu onu provu zrilu govedinu, sve da je i doznat koje je cviće bilo u buketić -sigur son posve da se oti godimenat, kako kombinacijun svih guštih, ne bi moga nikako ponovit.

Za nike stvori mi nanka fregulu ne bilo krivo kad bidu se ponovile. Epeta bi od gušta izmoli jednu deseticu od ružorja za zdrovje prijateja Tonkota koji mi je nikidon darovo dvi galinace. Tako je kombinalo bit i evala mu ga! Evala i mojoj ženi ca mije dragojubno rekla da njoj ni toliko briga cinit mi kumpaniju. ea ću onda jo bidan? Vajalo mi hije izist som. I ni mi smetalo ca je bilo nemoguće parićovat pri dobota jednaste urih navecer, ajoš mije manje smetalo posli oto i škonšumat. Dobota son bi i zaboravi kad son hi zodnji put ji pok nison iti cinit nike težje šuge da bi boje moga ćutit veri gušt. Veće od brame nego od gloda, nison nanka irno voju puno vrimena dangubit. Na ovi nocin bidu se mogle parićat i prepelice, ma ko od tega ništa ne jubi neka priskoci ovih desetak -petnaste rigih:

SPIZA

dvi llalinace p()§li pun() vr-imena GALINACE vajo sa pomnjon operušat da koža ostane prisić popol i cuvat na studeno. Na maslinovo UJE rastopit kvadret MASLA i na noglo okrićot da meso ćapo lipu krošticu. Izvadit na bondu, butat SOLI, zamažinat PAPARA i cuvat pokriveno da šug ostane. Na onu masnoću butat 4-5 miodih KAPULICllI, još boje ŠKALONJllI pok vartit da omekne i rastopi ono od frigonja. Sad je vrime za žuntat desetak zelenih MASLINllI isicenih na bokune i dvi grancice MAJČINE DUŠICE ca gojite u piter po cilo godišće. Kad se sve malo posuši vrotit one polovice galinacih sa šugom, još fregulu vartit i zalit sa dobrim bićerinom kojegodera lipe RAKIJE (nojboje bi bilo od kruške ma od jabuke oli kunje, more i šljive, isto cini dobro) i užeć da boje izvampi. Kad se izgosi, zalit sa pol žmula VINA, co bojega jerbo će isto posli kumpanjat i iće, na lagano napol pokriveno kuhot dokle ne omekne na miru koja je cijadinu po voji. (Lako da će bit potriba cagodera i dožuntat za to vrime, dobra j e i tepla voda ako Bog ni providi ništo pametnije, ala kapjujuhe od kokoše caje zavancalo od dona pri.) Neka bude teško, isto je boje fregulu istarpit da koji minut pocine pri nego se ucini još jedon dir sa mažininom, pospe obilato PETRUSlMULON i natoci dobar žmul vina. Perun mlodega boba sa mošnjima ikoromacon neće smetat. I sad već ni co cekot, priša je, ma isto je lipo barenko se izlamenovot! Većina svita voli većinu stvorih ca se jidu (ovode se Kinezi ne kontodu j erbo da su kapoci škonšumat sve ca gazi na cetiri noge osim stola i katridih i sve na dvi osim judih!), ništo manje, a ništo veće. Niki judi certe stvori dobota do infišacijuni. (Pok co onda? I sveti Toma je otako milo gledo u projca, a posto je svetac tako da ni zamirat danas kad je vonka kalendora lašnje noć ditelinu sa pet listih nego sveca!) E, takojejedonmoj puno drogi i veliprijatej infišonu triju. A neću von špjegat koji je! Somo ću von otkrit da son mu starijoj ćeri bi kum na karšćenje, a on mojemu sinu. I da mu je odma posli fameje, Harvoske i vire karšćonske na cetvorto misto po jubavi trija. Barž bi on reka da pri dohodi Brazil ma j~ ~u oto ne virjen. Ma virujte vi meni da svi trijori tnju V1didu somo na gradikule i nikako drugacije. Nanka cut! Eto, za nevo ju, kadje manja i od fonga, more bit da bidumolalida paso i frigona. A di su oni pusti drugi nocini ca cijadinu padodu napamet kad hi incito obilato, a na Škoj frižider ne lavuro i somo za trije odnit nimoš voju hodit u For! Sad son imo voju petat jednu od otih ricetih ma neću riščat da mi prij atej rece da sordin Boga, pok onda jedna od druge ribe:

litnj() r-aza §a ver-dur-()n Jednu lipu RAŽU, roba od kila i po do dvo, ocistit i krila ucinit na fete, a od sridine ucinit malo juhe. N a dno base teće ca irno dobar pokriv složit obilato m10de KAPULE na veće bokune, a povar fete od raže. Sa bonde 2 manje KAROTE na t~nk~ fetice, prima veličini 2-3 TIKVICE na debje fete, nikoliko POMIDORIH popoi, 2 šćopa i malo lišća od SELENA isić u tri oli cetiri bokuna, 7-8 špigih m10dega LUKA u cilo, neće bit zgorega i fregulu lišća od KOROMACA. Zacinit sa malo krupne SOLI, nikoliko diri PAPRA, a lipo je stavit i koje zarno. Od TRAVICllI stavte ono ca von gre po guštu i imote upitere. Zalit maslinovin UJEN, pokrit i na lagano jednu pol ure, kadikad protre st. Kad je omeklo, butat malo bilega VINA (ko voli fregulu naslatko more i kućarin PROŠEKA) i šforcat ogonj da se šug malo zagusti. Jednu žlicu PETRUSIMULAisić, posut povar i molat da pocine, kako ca je red. (Ona juha je barž bila potriba za žuntu da ne ostane na suho ako pokriv ni adati a od onega kuhonega mesa se uvik more ucinit za namazot na kruh oli somo sa kapju uja i dvo kapara dokle se ceko da bude pronto.) Uvik i svudera di naletin na kortu spize od kojega lokala, volin je alavija proštudjat. Za priliku kad mi se more ukozat potriba, za znat ca ko parićoje i kako oto prižentoje. Bude tote svega. Od onih ca ti cinidu slinu dokle štiješ do onih di nisi sigur ca se itilo reć i bi to bilo pametno narucit. Od jednostavno napisonih di se udija kapi da hi je veli meštar složi do onih di biš po dajini rečenice reka da hi je piso Krleža i to prid kroj života. Od arjavega harvoskega do još gorih prevodih na furešte jazike. Vajo reć da se sa vrimenom i oto minjo na boje, Bogu fola! Ma, i daje mi je isto smišno kad di i di odoćon na isti istosti foj mišoncu izrazih kako da su arivali iz mole kule babilonske. Stroh me je da većini tote nanka Google Translator ne bi moga pomoć. Kojigodera avanturist se barž i odluci riščat vidit i taštat, a j edon lipi dil se siguro baro i ne intro jerbo veće voli hodit na siguro. Parvi i pogodi i falije, kako kad. Drugi more somo pensat ca se

Đ ••••••••••••••••••••••••••••

SPIZA

moglo dogodit. Ane moreš znat dokle neprovoš,je tako? A jo bi voli da vi ovo provote pok ćete onda siguro doznat je von po guštu oli ni. Morete vi i povirovot kako je meni ovo jedno od ritkih slatkih di izin veće od dvo bokuna, a posli reć da ni bilo propja bozno co. I to je moguće, sekondi gušti, ma isto von je boje provat. Ovo son parvi put ji nose godišć u zermone Gite i odma son se inamoro. Ma, kako jo ne jubin puno slotko, onda je moja vridno i lipjo polovica ricetu bokun vo1tala na moj gušt, posikla miru cukara, zanamisto iz kompota vazela one višnje iz leda kad ni moguće domoće maraske, i tako to. Ovo son cu da kogodera zove baklava. Meni odma dojde slabo kad promislin na onu meduru sa kojon prova bude natopjena pok je jo ne volin ni promislit tako zvat. Vi kako vosje voja, ajojezoven:

fantazija ()d mar-a§k.e Izmišat mikseron 4 JOJA, 1 dec kiselega VRHNJA od 20%, 2 deca običnega UJA, pol deca CUKARA, 3 bušte Cukara od VANILJE, 1 PRAŠAK za pecivo. Parvih 5 KORili "za savijače" (Ledo) jednu po jednu namazot sa ovin gore pok onda ugusto složit 2 paketa ocidenih VIŠNJIH iz leda. Onih drugih 5 korih isto namazot i složit pok onda nožen ucinit na kvadrete i stavit u pećnicu na 160 grodih sa ventilatoron (bez nj ega na 180) otprilike 40 minutih, dokle ne ćapo šesni kafeni kolur. Onda dobro isteplitjednu % litre ŠUGA od višnjih (vajat će žuntat onega iz tetrapaka do mire) sa 2-3 bušte VANILnNEGA cukara i odma zalit na vrilo slatko neka lipo upij e i oh1odi se. Kad se ostine, vajo ga stavit u frižider jerbo onako oh1oden, pogotovo don posli ako priživi, ne bude ništa drugo nego cista fantazija. Barenko za mene, vami nikor ne broni epeta cagodera prominitpo svoju. Jo neću prominit pozdrav od Sarca: zdravi i veseli bili, lipo jili i pametno pili!

Marinko Jurić

2 01 2 Ven u s T ra nsit C o n lacI Tim es

(Geocentri c Coordinates)

I = 22,On9 lIT II = 22,27,26 lIT

Greatest = 01:29:28 UT III =043 1,30lIT IV = 04,49,27 lIT

2004 ve nu s T ra nsit C o nl aflT jm es

(Geocentri c Coordi nates)

I = 05J 3,29lIT II = 05,32,55 lIT

Greatest = 08:19:44 UT III = II ,06033 lIT IV = IU559 lIT

N I

I

S

5 10 Arc-Minutes

12

,

15

2 012 G rnrenlrjr Dglu

Grea test = OI :29:28 UT

Positi on Angle = 345. 4°

Separation = 554.4"

Duration = 06h40m

6.T = 75.0 s

- w

2 004 G eorenl rjr Da la

Greatest = 08: 19:44 UT Position Angle = 166.3°

Separation = 626.9"

Duration = 06h 12m

fiT = 65.0 s

Fred Espetwk, NASA!GSFC

VAMO-TAMO

(ur§ki kur ikanuniti Prošla je još jedna korizma i duhovno

se - nadam se - svatko obogatio. Pokojni don Jozo Jelinčić znao je reći

"Evo naši kanonici!" A mislio je točno na određene ljude koji svaku večer zauzmu svoje sjedalo u našem koru. O koru Joško Kovačić piše: Od ostalog namještaja crkve najznačajnija su svakako korska sjedala u orahovini, cvjetno-gotičkog sloga. Sa svake strane je sedam gornjih i šest donjih sjedala, od kojih su prva bila određena za kanonika, a druga za ostale svećenike Katedrale. Na ogradi najistočnijeg sjedala južnog krila je izdubeno:

MARCo ANr> VENE LESINA 1579

- Markantun Venier, u Hvaru 1579. g., a pod tim je i grb u kartuši. No po stilu se čini da je knez Venier samo dao obnoviti stari kor dobavljen po predaji još za vrijeme biskupa Lovre Michelija (1473-1486). Kor je uvelike obnovljen 1889. godine, o čemu zapis na najistočnijem sjedalu sjevernog krila:

CHORUM. ECCLESIAE. CATHEDRALIS. VETUSTATE. LABENTEM. CANONICI. SUO.

AERE. REFECERUNT. MDCCCLXXXIX.

Pri tome su prema zapisu na naslonu središnjeg sjedala sjevernog krila bili upotrijebljeni dijelovi staroga kora:

SVBSELLIVM. EX. FRAGMENTIS. PRISCI. CHORI. CONFECTVM.

Korska su sjedala dakle popravljena na trošak Kaptola. Pri obnovije dodana sa svake strane streha s konzolama, a da ih na starom koru nije bilo vidi se po njegovu crtežu koji je načinio voditelj obnove I Smirić (u sakristiji). Po Smirićevu nacrtu radili su drvodjelac Vergenda i duboresci Luigi DaneIon i Emilio Bort%tti. (Zapisi o crkvama u Hvaru, 1982.,43)

Ta drevna i drvena sjedala zauzimaju uvijek (bar u korizmi) isti ljudi koji aktivno sudjeluju u obredima - bilo pjevanjem, misnim čitanjima, ministriranju, paljenju svijeća, skupljanju milostinje ili jedIiostavno molitvom. Sjeverni gornji kor uvijek j~ popunjen redom: Frane Drinković, Ante Tonči Novak-Bakica, Kuzma Tudor, Miko Bibić-Žiže, Joško Bracanović i Mrnoslav Plenković - zadnje je sjedište rezervirano za biskUpa. N a južnoj strani uz kor, pred ulazom u sakristiju obično stoje s. Mira Šarić i Fabjan Stanić, a zatim

u gornjim korskim sjedalima redom Mate Bracanović, Zdenko Sansović i Ante Tudor. Ponekad nam se pridruže i drugi vjernici, ali uglavnom svatko zna svoje mjesto. Ovi ,,kanonici" pojačani s još trojicom muškaraca koji su u korizmi bili redovni na večernjim misama počastili su sebe i s. Miru zajedničkom večerom na Uskrsni utorak u restoranu Mizarola. Hvala vlasniku Marinotu na izvrsnoj organizaciji. Pozvani bi bili i župnik i kapelan, no oni su bili odsutni zbog posvete ulja na Visu. Naravno, da i ostali koji su bili redovni na korizmenim pobožnostima, posebno pjevačice, zaslužuju pohvale, no ovo je samo mali prikaz o hvarskom koru i njegovim ,,kanonicima". Treba se prisjetiti i onih koji su prije imali svoja mjesta u koru, a više nisu s nama. To su bili npr. Marinko Kovačević­Balarka, Petar Novak-Šišica, dr. Jerko Machiedo, Zorko Kovačević-Kraj ević, Drago Jurić, Milutin Štambuk, Antonijo Bracanović-Fi1ipin... Lijepo se prisjetiti i svećenika i pravih kanonika, don Tonka Breškovića, don Petra Rudana, don Ante Vrankovića, don Ante Krstulovića, don Vojka Mardešića ... Svima njima neka Bog udijeli pokoj vječni i rajsko uživanje. Jednom od starih "kanonika", dr. Jerku Machiedu, nakon smrti postavljena je mala mjedena pločica na korsko sjedalo na kojem je on uvijek sjedio (najzapadnije ujužnom koru).

Miko Bibić-Žiže

VAMO-TAMO

Mi ~mu dum kultu.-e - tu zapamtite i

p()§tiv()ite!

N akon mise na Uskrsni ponedjeljak, 9. travnja, oko 20.30h u "Domu kulture" - konobi Luviji, održana je degustacija vina obitelji Bracanović-Luviji. Bilo

je raznih delicija, mesnih i ribljih, sira ... Uglavnom, zaključena je zimska sezona druženja. Ona započinje u studenom, a traje do nakon Uskrsa, a druže se - kako je već znano - ljudi svih zanimanja. Ribari, ugostitelji, trgovci, činovnici, težaci, inžinjeri, pa direktori, profesori, sportaši, baloteri ... Po nekom pravilu svatko ima svoj stol: kartaši, koji igraju za gušt; oni koji nešto pojedu i popiju; oni koji prave radne dogovore; te oni koji vole za šank. Petkom u 20.20h bila bi večer poezije koju bi izvrsno vodio prof. Milan Lakoš. Večeri poezije uvijek su bile lijepo posjećene, osobito od ljepšeg spola. Ugođaj je prekrasan, u kominu gori vatra, toplo je, reflektori osvjetljuju pravu malu pozornicu. Treba zahvaliti vlasniku gosp. Vjekoslavu Luviju koji je svoju konobu ustupio zajedničkim interesima, voditelju Ramizu "Ramotu" "Ramirezu", pomoćnicima Jugu-Hrvoju i Cvjetku Kačiju, pa Matetu Bakusu i svim dragim ljudima koji se tu druže. U posljednje dvije godine bilo je izvrsnih prijedloga, ideja, humanitarnih akcija ... na korist i dobrobit svima. Dipl. iur.-ribar Šime Slonac bi reka: "Pa mi smo Dom kulture i to zapamtite i poštivojte".

MBŽ

~ ~

131\ l2užma~in ()§v()ii() POJi u§k.~§ni tu~ni~

L iga od balotih (Prvenstvo otoka Hvara) već je završila. A BK Ružmarin, klub osnovan prošle godine, organizirao je Uskrsni turnir u boćanju 14.-

15. travnja. Pozvani su BK Mladost-Cestorad (Cerić kod Vinkovaca), BK Mirca (Mirca, o. Brač) i BK Jurjevac (Stari Grad). Baloteri iz Cerića u zadnji su tren iz opravdanih razloga otkazali. Ni vremenske prilike nam nisu bile naklonjene - u subotu je padala obilna kiša, pa je boćalište na "Tenisu" bilo poplavljeno. Turnir je ipak održan, a loše vrijeme nije omelo balotere u druženju u konobi Luviji (hvala gosp. Vjekoslavu Bracanoviću). Vrijeme prohladno, komin gori, jelo i piće griju, a tek harmonika i pjesma. Baloteri i prijatelji zadržali su se do kasnih noćnih sati. Ujutro u 8.30 svi na balote. Bog nam se smilovao, pa više ne pada kiša. Zog odličan. Igrale su se trojke sa mogućnosti dvije izmjene nadvazoga. Prvo su snage odmjerili Jurjevac i Mirca - na prvom zoguje 12:8 za Starograđane, ana drugom ll:8 za Bračane. Pobjednik BK Jurjevac igra u finalu s Ružmarinom, koji je na oba zoga pobijedio rezultatom 13: l i 13:7. Tako je osvojio prvi turnir koji će, nadam se, postati tradicionalan. Uručeni su pehari, podijeljene medalje. Ivo Vučetić sve je dokumentirao foto-aparatom. Druženje je zaključeno objedom za prijatelje s Brača, opet je pala pjesma, ali i dogovor o gostovanju na Braču.

MBŽ

••••••••••••• •• ci ci. ci •• ci ••• 67

VAMO-TAMO

D rugi festival stranaca u Queretaru, Meksiko, okupio je predstavnike iz oko 40 zemalja cijeloga svijeta. Festival je trajao od 2. do 4.

ožujka 2012. godine. Tonči Novak-Hahon priopćio nam je da je na festivalu sudjelovao i njegov sin Grgo, koji nam je rado ustupio fotografije i informacije o ovom događaju (zahvaljujemo obojici). Slike su sa mimohoda kroz grad, a kasnije se išlo pod šator. Tamo je svaka zemlja imala svoj štand za promociju. Predstavnici zemalja nudili su svoja autohtona jela i pića. Hrvatski štand organizirao je Dubrovčanin Vlaho Bokun, nastanjen u Queretaru zadnjih 10 godina.

fra Augustin Vlašić fra Stjepan Gregov

U nedjelju, 22. travnja, nazvao me gosp. Nikša Kovačević­Krajević i priopćio tužnu vijest: "UmrojefraAugustin" (fra Augustinje ujak Nikšinoj supruzi Nedi). Poznavali smo ga i družili se s njim. Fra Augustin je rođen 23. siječnja 1937. u Sovićima (Hercegovina). Bio je franjevac provincije sv. Jeronima (sjedište u Zadru). Zaređenje za svećenika 9. srpnja 1967. u zadarskoj katedrali sv. Stošije. Mladu misu slavio je 6. kolovoza iste godine u Sovićima. Služio je u Kotoru (1967-69), Kraju na Pašmanu (1970-76), Kuni na Pelješcu (1976-80), u Wiesbadenu - Njemačka (1982-88), Rožatu -Dubrovnik (1988-96), Trogiru (1996-2000), Hvaru (2000-06), Kamporu na Rabu (2006-08) i Crikvenici (2008-09). Fra Augustin je bio prvi franjevac - župnik Milne (nakon njega tamošnji župnici su redovno hvarski franjevci). U Njemačkoj je upoznao i našeg Nikolu Karkovića­Trentina, koji je tamo radio, pa su se i u Hvaru rado družili. Veselilo ga je kada bi se ekipa skupila za berbu maslina u samostanu. Govorio je: "vi Hvarani volite ovaj samostan i nas fratre kad se okupite u ovolikom broju, a i inače želite i volite pomagati pri svakoj akciji u samostanu." Rado smo ga posjećivali u samostanu na Poljudu u Splitu. To ga je veselilo. Tamo je boravio zadnje tri godine, od kad je doživio moždani udar u Crikvenici. Splitski samostan smo obično posjećivali kada bismo išli na utakmice Hajduka. Tamo je još fratara koji su boravili u hvarskom samostanu -fra Stipe Popić-Bakrač i fra Tomislav Batinić. Znalo nas je doći i do šestero i uvijek bi bili srdačno primljeni i počašćeni. Fra Augustinj e u Splitu imao vrlo kvalitetnu skrb. Obično bi ga našli u prekrasnom perivoju ili u sobi gdje je zapisivao svoje uspomene, rješavao križaljke ili molio krunicu. Naš gvardijan fra Joakim-Jaki Gregov javio je: "Sprovodje na Lovrincu u utorak, 24. travnja u 13.45h". Iz Hvara i Milne otputovalo je 19 vjernika na sprovod. Na sprovodu je bilo oko 40 svećenika te brojne redovnice i mnoštvo vjernika, a govor je održao novoizabrani provincijal sv. Jeronima fra Andrij a Bilokapić. Navečerje u crkvi Gospe od

Milosti u Hvaru slavljena misa za pokojnika, a prevodio je fra Joakim. Na toj misi fra Joakim nam je priopćio još jednu tužnu vijest - preminuo je njegov brat po rođenju i redovništvu fra Stjepan Gregov (rođen 1936. na Pašmanu). Onje bio na službi u Buenos Airesu, Argentina. Umro je 24. travnja u 77 godini života. Pokopan je u mjestu Baia San B1az, u crkvici koju je sam napravio kao zavjet ako preživi prilikom bijega u Italiju nakon II. svjetskog rata. Misa zadušnica održana je također u franjevačkoj crkvi 25. travnja u 7h. Fra Joakim je preko mise pročitao životno pismo svoga brata. Neka obojici Bog udijeli vječni pokoj. A mi kao vjernici imamo dužnost pomoliti se za naše pokojne pastire -nemojmo to nikad zaboraviti.

Vinka Miličić-Degheta (1923.-2012.)

Dana 7. svibnja umrla je zadnja čuvarica glavnih gradskih vrata (ulazak u Grodu), Vinka Miličić­Degheta, po majci Konavoka, a po ocu "Matijacotova". Posljednjih godina je svakog dana sa štapom izlazila na pergul ili na kolu, te je sve poznanike pitala: ,,Kako mati, žena, dica?" Na protupitanje ,,Kako ste Vi?", spremno je odgovarala: ,,Kako storo, soma, ma Bog me cuvo, uvik se molin." Parolajojje bila: ,,za bit, bit će, za doć, doć će!" Itako­jesen, zima, tete Vinke ni ... Proljeće - evo je! Ali, ovog proljeća ugasio se život još jedne tako drage starice, legende Grode. Groda i Hvar sada sujoš siromašniji, i to se nikad ne može nadoknaditi. A mi koji ćemo i daje pasovat kroz vrota somo moremo reć: ,,Bog joj do pokoj!"

MBŽ

s. ožujka - 7. svibnja 2012. Kroz 2., 3. i 4. korizmeni tjedan nastavljeno je s redovnim korizmenim pobožnostima. Na križnom putu po kapelicama nedjeljom ustalilo se da tekstove čitaju laici.

Treće korizmene nedjelje, 11. ožujka, obilježena je nedjelja Caritasa. Milostinja se prikupljala za pomoć župi Žeravac u BiH. Propovijed prije večernje mise imao je fra Ante Vučković - potom je slavio misu te predvodio euharistijsko klanjanje.

U petak, 16. ožujka, održana je u Lođi prva korizmena tribina. Zoran Vukman govorio je na temu "Kako biti kršćanin u današnj em svijetu?"

Korizmeni susret krizmanika i ostalih srednjoškolaca otoka Hvara održan je u subotu, 17. ožujka. Na susretu je bilo sedamdesetak srednjoškolaca sa svojim župnicima ili vjeroučiteljima. Križni put je krenuo od kapelice Srca Isusova putem koji preko brda vodi do susjedne župe Svirče, gdje je pobožnost završena u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene uz meditativni ispit savjesti na temelju križnog puta. Susret je završen u zadružnom domu zajedničkom večerom.

Don Ivica Babić, župnik Vrbanja i Svete Nedilje, održao je korizmenu propovijed na četvrtu korizmenu nedjelju, 18. ožujka.

Svetkovina sv. Josipa proslavljena je u ponedjeljak, 19. ožujka. Misu u 10h slavio je župnik, a pjevanu u 18h biskup Slobodan. Prije večernje mise pjevan je "Smiluj Bože".

akcija čišćenja Katedrale održana je u četvrtak, 21. ožujka. Pozivu s. Mire odazvalo se 8 vrijednill žena.

Veliki put križa graila'ilvara održan ·e po yeć ustaljenom običaju u subotu pred Gluhu nedjelju, 24. ožUjka. Križ iz Katedrale iznijeli su bratimi sv. Križa, a zatim su se po postajama redom izmjenjivali: 1. biskup Slobodan (koji je i predvodio pobožnost) i svećenici; ~. gradske. vlas?; ~. mladići- pripravnici za krizmu; 4. majke; 5. očeVI; 6. nban, zemljoradnici i razni radnici; 7. učitelji i nastavnici; 8. djeca; 9. fra Joakim Gregov sa suradnicima; 10. vatrogasci; 11. medicinsko osoblje; 12. trgovci i zaposlenici Jadrolinije; 13. djevojke-pripravnice za krizmu; 14. djelatnici Policijske postaje. Na završetku puta križa pred Kruvenic?~ za~je~ani su "Uzdasi k Isusu", a križ su u katedralu vratth bratiml sv. Nikole.

Na Gluhu (petu korizmenu) nedjelju, 25. ožujka, večernju propovijed održao je generalni vikar i župnik Pitava i Jelse don Stanko Jerčić. Tog dana započelo je ljetno računanje vremena, pa su večernji obredi započeli u 18.30, a od ponedjeljka, 26. ožujka, započinjali su u 19h.

Svetkovina Navještenja Gospodinova - Blagovijest zbog datumskog poklapanja s korizmenom nedjeljom proslavljena je sljedećeg dan - u ponedjeljak, 26. ožujka. Zbog odsutnosti župnika i kapelana, mise u 10 i 19h slavio je biskup Slobodan. Jutarnja misa bila je u Anuncijati. Prije večernj e mise pjevanje "Smiluj se meni Bože". Kako je ovo bio dan u 5. korizmenom tjednu, prije propovijedi pjevani su "Uzdasi k Isusu" te čitane "Vječne istine". Tako je bilo i ostalih dana. Prva četiri dana propovijedao je biskup Štambuk na temu ,,7 glavnih grijeha", u petakjepropovijedao župnik, a u subotu kapelan.

Od 26. do 28. ožujka župnik i kapelan predvodili su ekipe hvarskih osnovaca i srednjoškolaca na Vjeronaučnu olimpijadu u Križevcima. Osnovci - Marinela Zaninović, Ivana Kustura, Josipa Novak i Josipa Visković - predvođeni mentorom Zoran Sansovićem u jakoj konkurenciji zauzeli su 9. mjesto. Srednjoškolska ekipa - Marija Pia Kovačević, Anna Tomičić, Marija Tomičić i Marina Petričević -ponovila je treći put zaredom izvanredni uspjeh osvojivši prvo mj esto. Tema natj ecanj a bili su grkokatolici.

love godine Hvarani su sudjelovali u akciji zagrebačkog Caritasa "Maslinova grančica nade". Akciju su organizirali bratimi sv. Križa i sv. Nikole, a zapakirane

m •••••••••••••••••••••••••••• ŽUPNA KRONIKA

KORIZMENI SUSRET KRIZMANIKA

VELIKI PUT KRIŽA GRADA HVARA

maslinove grančice donosili su i pojedinci. U utorak, 27. ožujka, grančice su kamionom poslane za Zagreb. Župnik je primio zahvalnicu sa strane Caritasa za sve koji su sudjelovali u akciji.

U petak, 30. ožujka, 15 min prije večernje mise pred oltarom Gospe od 7 žalosti pjevan je "Gospin plač". O pjevanju pučkih napjeva preko korizmenih pobožnosti i ove godine brinula je skupina muškaraca predvođena Fabijanom Stanićem. Treba pohvaliti i grupicu žena, članica Katedralnog zbora, koje su - osim pučkih napjeva - veći dio korizme bez pratnje (nova časna - orguljašica još nije određena za Hvar, a voditeljica zbora zbog bolesti nije mogla svirati) predvodile pjevanje preko misa radnim danom. Druga korizmena tribina bila je toga dana u Lođi u 19.30h. Održano je predstavljanje knjige "Pisma ukradenim ljudima" pastora Baptističke zajednice iz Splita Dražena Radmana. Razgovor s autorom vodilaje gđa Nikica Sikirica. U glazbenom dijelu programa nastupili su Sebastian Koceić i Dijana Radman. Istog dana na zapadnim gradskim vratima (od Gojave) zamijenjena je stara slika sv. Josipa i stavljena nova, koju su poklonile koludrice. Gospođa Marija Bibić-Fjokotova je načinila novu tavaju sa natpisom "Sveti Josipe, moli za nas", Dinka Novak-Kogo je donijela cvijeće, a maranguni Mićo i Joško Rosso su asistirali. Tako su ova gradska vrata dobila lijep, novi izgled. Vrijedne žene Marija i Dinka žele pokrenuti akciju čišćenja i obnove gradskih zidina. Za početak bi bilo potrebno barem izguliti travu i tako barem sačuvati torjune (kule) od daljnjeg propadanja. Planje da se u obnovu zapadnih gradskih vrata uključe svi Forani koji nose ime Josip. Ovime upozoravamo na vrlo loše stanje gradskih zidina i apeliramo na zajedničku akciju kojom bismo mogli puno toga učiniti.

Blagoslovom maslinovih i palminih grancIca pred biskupskim dvorom na Nediju od Poime - Cvjetnicu, 1. travnja, započeo je Veliki tjedan. Nakon ulazne procesije (do prve skaline) s grančicama, biskup Slobodan predvodio je

ŽUPNA KRONIKA

HVARSKI SREDNJOŠKOLCI - POBJEDNICI VJ. OLIMPIJADE

BLAGOVIJEST U ANUNCIJATI

NOVA SLIKA SV. JOSIPA U ZAPADNIM GRADSKIM VRATIMA

misu u koncelebraciji sa župnikom i ovogodišnjim "predikaturom" (velikotjednim propovjednikom) o. Mariom Škrtićem (redovnik pavlin i župni pomoćnik u Sv. Petru u Šumi). Muku po Marku pjevali su: Zoran Sansović (čitač), don Mili Plenković (Isus), Prošper Zaninović, Jurko Petrić, Miko Bibić-Žiže, Zorka Bibić, Jure Tomičić i Stanislav Štambuk (pjevači). Procesijom do "tri skaline" na kraju mise započelo je četrdesetsatno klanjanje -Quarantaore. Zajedničke ure na Cvjetnicu imali su: bratimi sv. Nikole sa župnikom u 15h, bratimi sv. Križa s biskupom Slobodanom u 16h te djeca i mladi s don Pavlom u l7h. U 19h započela je zadnja ura, a dobro uvježbani muški dio zbora otpjevao je "Erumbesku" (psalam 6. "Domine ne in furore" skladatelja Josipa Raffaellija). Uslijedila je prva propovijed "predikatura". Na ovoj uri, kao i na urama od 12 do 2lh na Veliki ponedjeljak i utorak u "dežuranju" pred Presvetim izmjenjivali su se po dva bratima obje bratovštine, a u drugo doba su naše pobožne žene nastojale da uvijek netko bude na klanjanju.

Od Velikog ponedjeljka do srijede, 2.-4. travnja, misa u Katedrali bila je ujutro u 7h na kraju koje se izlagalo Presveto na klanjanje. Zadnja ura u ponedjeljak i utorak započinjalajeu20h.

Quarantaore su zaključene procesijom "do tri skaline" na Veliku srijedu, 4. travnja. U 19h započeo je Barabon. Pokomičko bogoslužje predvodio je predikatur. Zatim su on, biskup Slobodan, župnik i kapelan bili na raspolaganju za ispovijed, dokje bogoslov Milan Šarić predvodio službu čitanja. Zbor je potom otpjevao tzv. hvarski "Smiluj se meni, Bože" (skladbu G.B. Candottija). Barabon je zaključen gašenjem svijetla u crkvi i lupanjem po "boncima", simbolikom Kristova bičevanj a. Inače, ispovijedalo se i za vrijeme četrdesetsatnog klanjanja, kao i kroz sva tri dana svetog Trodnevlja.

Misu Večere Gospodnje predvodio je na Veliki četvrtak, 5. travnja, biskup Stambuk u koncelebraciji sa župnikom i predikaturom. Biskup je nakon propovijedi oprao noge dvanaestorici "apostola" koje su ove godine predstavljali bratirni sv. Križa: Ivan Petrić-Petrov, Ivan Knezović­Šondre, Ambroz Bibić, Tonko (Ante) Bracanović-Belai, Ivo Tomičić-Banjoš i Srećko Bonković; te bratimi sv. Nikole: Dario Rosso-Boćin, Joško Rosso-Boćin, Zdenko Sansović, Zoran Sansović, Matko Selak i Fabijan Stanić. Na kraju mise hostije su u procesionalno odnesene u Božji greb u kapeli sv. Križa, ažupnikje obavio obred rušenja oltara.

Još od jutra na Veliki petak, 6. travnja, pet hvarskih crkvi -Katedrala, Duh Sveti, sv. Ivan Kr. i Antonij opat, Gospa od Milosti iAnuncijata - bile su otvorene za pohod Božjin grebima (isto je bilo i na Veliku subotu). Sama procesija ,,Po Božjin grebima" krenula je u l5.30h. Obredi Velikog petka

ŽUPNA KRONIKA

započeli su u 19h u Katedrali. Muku po Ivanu otpjevali su: Marinko Jurić (čitač), don Mili Plenković (Isus) te Zorka Bibić, Prošper Zaninović, Ivo Tudor i Zoran Sansović (pjevači). Ljubljenje križa trajalo je 52min. Prema procjeni dežurnog statističara ljubljenju križa je pristupilo 936 vjernika, dok se pričestilo njih oko 600. Nakon pričesti uslijedila je velika teoforična procesija po Pjaci. Zanimljivo, ujutro i poslije večernje procesije padalaje kiša, a popodne i uvečer bilo je lijepo vrijeme. Nakon propovijedi o. Marija Škrtića Presveto je položeno u Božji grob.

Uskrsno bdijenje započelo je blagoslovom ognja pred Katedralom u 22h na Veliku subotu, 7. travnja. Misu je slavio biskup Štambuk u koncelebraciji s predikaturom i župnikom, a potonji je propovijedao. Zbog kiše, čestitanje uz agape bilo je u hodniku između vjeronaučnih dvorana.

Svečanu misu svetkovine Uskrsa, nedjelja, 8. travnja, slavio je biskup Štambuk s predikaturom i župnikom. Na svršetku mise predstavljeni su hvarski sudionici Vjeronaučne olimpijade te su im predani prigodni darovi, a potom je održan blagoslov jela i djece (hvala Tinu Kolumbiću na fotografiji, koja je bila objavljena i na naslovnici Glasa Koncila). U slijedilo j e druženje pred Katedralom uz kolače i bićerin. U 19h bila je svečana večernja, pa recitirana misa kojuje slavio o. Mario. Na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak prikupljani su u Katedrali potpisi na Deklaraciju protiv novog zakona o umjetnoj oplodnji (za koji se čulo da će biti izglasan u Saboru bez redovite predviđene procedure). Povodom Uskrsa biskup Slobodan uputio je prigodnu poruku u kojoj između ostalog stoji: Razmišljajući o svemu što je o Uskrsu napisano, osobito u Evanđeljima, "ušao sam" u prostoriju u kojoj su Kristovi učenici gotovo kao kakvi zatočenici boravili nakon Isusove smrti i gdje su "u strahu od Židova zatvorili vrata". U strahu! Zabrinuti za svoju budućnost i ijeskobni zbog svega što se dogodilo" tih dana u Jeruzalemu"... Zanimljivo: dolazi im Isus "kroz zatvorena vrata ", "i oni se prestraše, a On će njima: "Ja samI Ne bojte seI". Isusov: "Ne bojte se!" njima i nama! Onda i sada! Onaj Isus, o kojem je mnogo toga unaprijed izrekao starozavjetnik Izaija, a koji preporuča: "Odbaci tjeskobu, nemaš se čega bojati, odbaci strah, jer neće ti se primaći •.. 1" ili kako bi to dometnuo pjesnik Psalma: "Naša se duša Gospodinu nada, On je pomoć i zaštita našal". Od svih strahova i svih ijeskobnih pitanja, dajmo punu važnost "strahu Gospodnjem", onom strahu za kojega stoji napisano daje to "neokaljan strah koji ostaje svagda" i da je "strah Gospodnji početak mudrosti" ili kako Mudrac reče:"Strah Gospodnji izvor je životal" ... Budući da "straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah •.. " visoko držimo do ljubavi u našem životu! Ljubavi iskrene, ispravne, ljubavi koja iješi, voli i moli! Ljubavi koja će, po mogućnosti, obuhvatiti što veći broj ljudi, ljubavi VELIKA SRIJEDA - ZAVRŠETAK QUARANTAORE

ŽUPNA KRONIKA

nenametljive, ali i jasno evanđeoski prepoznatljive! Pa i prema onima "koji nas mrze"! •.. Neka se veselje nastani u Vašem srcu i Vašim obiteljima! Neka uskrsna radost bude s Vama! "Skupa s nebesima veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja, jer Gospodin tješi narod svoj!". Želeći svima da svladate sve strahove, tjeskobe, uznemirenosti i nezadovoljstva, rado Vam nazivam želeći sretan i blagoslovljen Uskrs!

Crkva Anuncijata bila je otvorena cijelog dana na Uskrsni ponedjeljak, 9. travnja, za pobožnost Radovanja Gospi. Zajednički se "radovalo" pred Gospinim likom u l8h, a molitvu je predvodio župnik. Mise su u Katedrali bile ujutro u 10 i navečer u 19h. Potonju je slavio župnik:, a predikatur je održao svoju završnu propovijed sa blagoslovom. Župnik: mu se na kraju zahvalio za propovijedanje i ispovijedanje. Milostinja ovog dana sakupljala se za sakristana i sakristanku. Župnik je zamolio župljane da za o. Marija Škrtića, tj. za njegov samostan u Sv. Petru u Šumi, donesu maslinovog ulja i sličnih proizvoda, što j e naišlo na pristoj an odaziv. Nakon mise biskup Slobodan je ugostio "apostole" na večeri u biskupskom dvoru. U 20.30h započeo je koncert benda mladih predvođenih don Pavlom Gospodnetićem u refektoriju franjevačkog samostana.

Pučki pjevači, tzv. ,,kanonici" (grupa od 12 muškaraca koji su u korizmi redovno bili na pobožnostima), u utorak, 10. travnja, organizirali su zajedničku večeru u restoranu ,,Mizarola", na koju su pozvali i s. Miru.

Misa posvete ulja ove godine bilaje u srijedu, 11. travnja, u Visu. U prijepodnevnim satima svećenici su obišli župe otoka Visa: Vis, Velo Selo (Podselje), Podšpilje i Komižu. Navečer, u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Visu, na Spilicama, u nazočnosti brojnih vjernika otoka, među kojima su bila dva biskupijska bogoslova i sestre Sv. Križa, biskup Štambuk je predvodio koncelebrirano euharistijsko slavlje i posvetio ulje, a svećenici su obnovili svoja obećanja.

RADOVANJE GOSPI (USKRSNI PONEDJELJAK)

VELIKI PETAK - PO BOŽllN GREBIMA

VELIKI PETAK - LJUBLJENJE KRIŽA

USKRS - BLAGOSLOV JELA

SVEĆENICI NA VISU

BLAGOSLOV POUA

ŽUPNA KRONIKA

Na Mali Uskrs, 15. travnja, župnu misu u lOh predvodio je župnik. Nakon večernje mise izveden je dječji uskrsni program u režiji biskupa Štambuka.

Međunarodna akcija Zelena čistka održana je i u Hvaru. Župnikje pozvao zainteresirane da se u 10h okupe kod crkve Kruvenice kako bi počistili njen okoliš. Pozivu se odazvao mali broj župljana, a pomogli su i učenici osmih razreda OŠ, te djelatnici Komunalnog. Akciju je provodila i OŠ Hvar na j oš nekoliko lokacij a u gradu.

Sastanak pastoralnog vijeća održan je u nedjelju, 22. travnja.

Tradicionalni blagoslov polja održan je kod crkve Mandaline u Plajici na blagdan sv. Josipa radnika, 1. svibnja. Blagoslov je započeo u 8h, a uslijedila je misa koju je slavio župnik. Stanje crkve Mandaline je tragično, a dugotrajni proces do pokretanja projekta obnove i loša financijska situacija ne obećavaju skoro poboljšanje stanja. Oštećenja na crkvi mogla bi uskoro uzrokovati njezino urušavanje. Od 1. svibnja svakodnevno je u l8.30h bila svibanjska pobožnost.

Sedmi nacionalni Susret hrvatske katoličke mladeži doveo je 5. i 6. svibnja u drevni grad Sisak oko 30 tisuća mladih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i hrvatskih katoličkih misija u inozemstvu. Predvođeni svojim biskupima i svećenicima, poput prave rijeke svjetlosti - s geslom "U svjetlosti hodimo" - oživjeli su sisačke ulice, te u predvečerje subote sudjelovali u središnjem misnom slavlju na otvorenom uz crkvu sv. Kvirina, mučenika i zaštitnika Sisačke biskupije. S njima su bili i mladi Hvarske biskupije. Grupu mladih iz Hvara predvodio je don Pavao Gospodnetić. Organizatori Susreta u Sisku u pretprogramu mladima su ponudili svjedočanstva kršćanskih vrijednosti: obiteljski i bračni život, redovništvo i svećeništvo, raspjevanu mladost i domišljatost mladih animatora. Oko 1700 volontera iz cijele biskupije stavilo se na raspolaganje svojim gostima koji su, pak, nedjelju proveli u župama širom Sisačke biskupije i obiteljima koje su ih ugostile. (hvala Anti Novaku na izvještaju i fotografijama)

U nedjelju, 6. svibnja, nakon večernje mise crkveni zbor iz Jelse u Katedrali je izveo operetu religiozno-nacionalnog sadržaja "N arod svetog Petra".

·1 USKRSNA PRIREDBA

... ~ .. _.~~n,'Iii~rn ... ro ne spominje •.• aa ... ' .......... " , . .... _ onda ni mi spomenit.

Somo ne znon je to ca gre na boje, ili se kuho cogod gorega .•. Po storoj (već 3-4 broja) užonci - tekstove parićali Ante N. i Joško B., a preuzeti su sa portunih Slobodne Dalmacije (SD), otok­hvar.com (OH) i hvar.hr. Guštojte, ako morete •.•

8. 3. Otok Hvar sedmi Evo Hvara opet na top-ljestvicama svjetskih naj otoka. Kako donosi portal dnevnik.hr, ovoga puta popis je objavio Yahoo!, lista se odnosi na čudesne neotkrivene otoke, a u svjetskoj konkurenciji Hvar je dospio na 7. mjesto. Rajski Havaji svog predstavnika imaju na petom mjestu. Tamo su Yahoo-ovci smjestili otok Molokai na kojem osim uživanja na plaži možete jahati na mazgi ili planinariti. Na drugom mjestuje vijetnamski otok Phu Quoc, a na prvomje karipski otok Tobago, savršen za turiste željne mira i tišine, ali i netaknute prirode. (OH)

12. 3. Junior Jurišić do državnog zlata u Laseru Momarovac Filip Jurišić obranio je prošlogodišnji naslov državnog juniorskog prvaka u klasi Laser na Otvorenom prvenstvu Hrvatske prošlog vikenda u splitskom akvatoriju. Mladi Hvaraninje u razgovoru za Radio Free For priznao da ipak nije ispunio svoja očekivanja jer je u konkurenciji seniora opet ostao na korak do medalje, na 4. mjestu. (OH)

13. 3. Prvi taktovi hvarske Gradske glazbe u ponedjeljak, 12. ožujka, u Odani su se okupili članovi obnovljene Gradske glazbe. Ovaj put se izasviralo -mužikonti su donijeli svoje instrumente, a iz Solina su prispjeli restaurirani i očišćeni instrumenti, kao i potpuno novi - dva saksofona, dvije trube i bubanj. Za kupnju novih instrumenata i obnovu starih potrošeno je nešto više od 40 tisuća kuna. Potreban novac je prikupljen zahvaljujući

Gradu, ženskoj klapi "Bodulke", Hvarskom pučkom kazalištu i biskupu Slobodanu Štambuku. U ožujku su počele probe. (OH)

14.3. Čarobnjak Vlado Stenzel počasni predsjednik RK Hvar U rukometnom svijetu ime Vlade Stenzela desetljećima se vezuje uz pojmove "čarobnjak" i "kralj iz Kopenhagena". Ove nadimke zaslužio je zlatnom medaljom do koje je na Svjetskom prvenstvu u Kopenhagenu daleke 1978. doveo njemačku rukometnu reprezentaciju. Spletom životnih okolnosti prije nekoliko desetljeća povezao se s Hvarom i ta veza još uvijek traje. Rukometni klub Hvar mu se za dugogodišnju suradnju i prijateljstvo odužio imenovanjem za počasnog predsjednika. Onje svoju spremnost za pomoć iskazao i ovih dana. (OH)

u •••••••••••••••••••••••••••• GRADSKA KRONIKA

--------------------------------------------ct!~-­TRAVEL I

17. 03. Hvarsko povijesno kazalište u sklopu EU-projekta PERSPECTIVE Hvarsko povijesno kazalište, posredstvom Muzeja hvarske baštine, član je Međunarodne udruge starih teatara Europe -Perspective, osnovane 2003. godine. Udruga obuhvaća stare teatre Europe, od prvog nastalog u Vicenzi krajem 16. st., preko hvarskog 1612. do teatara izgrađenih zaključno s 1910. godinom. Svrha oveudrugeje njihovo objedinjavanje, te omogućiti međusobno upoznavanje, razmjenjivanje iskustava i pomaganje u održavanju, restauriranju i revitaliziranju. U tu svrhu osmišljene su tzv. teatarske rute "Perspective", osmišljene za zainteresirane posjetitelje. U jednoj od tih ruta - ,,Adriatic ruta" - uključeno je i hvarsko povijesno kazalište, za koju će program osmisliti Muzej hvarske baštine. (OH)

10 amazing undiscovered islands

.. .

Mnemba Island, Tanzania Phu Ouou Island, Vietnam Guernsey, Channel Islands

Hvar. Croatia ~ Molokai, Hawaii , Roatan, Honduras

St. -Pierre and Miquelon, Frante Fraser Island, Queensland, Australia

Kefalonia, Greece 17.3. Radionice i okrugli stol paraplegičara i tetraplegičara Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara okuplja osobe koje su doživjele ozljedu kralježnične moždine i za posljedicu imaju oduzetost ekstremiteta. Budući je najveći broj članova ove Udruge nastradalo u najproduktivnijem životnom razdoblju, između 16 i 35 godina, vrlo je važno poraditi na sustavnoj edukaciji mladih. S tim ciljem Udruga je organizirala projekt "Mreža za brda i otoke". Organizirali su se i krenuli na put. U Hvaru su sa učenicima Srednje i Osnovne škole organizirali kratku prezentaciju o rizičnom ponašanju te predstavili strip natječaj i održali strip radionicu. Nakonradionica održanaje tribina. (hvar.hr)

20.3. Na Hvaru samo 38 zahtjeva za legalizaciju Jedinice lokalne samouprave na otoku Hvaru do 31. prosinca 2011. evidentirale su na stotine investitora koji su zainteresirani za izdavanje rješenja o izvedenom stanju zgrada, tj. legalizaciju objekata prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Samo s područja grada Hvara na tom popisu je čak 276 investitora, međutim, to nisu obvezujući akti pa je do sada tek 38 otočana podnijelo zahtjeve za legalizaciju. (SD)

•••••••••••••••••••••••••••• " GRADSKA KRONIKA

20. 3. Korisnici u hvarsku knjižnicu ulaze na vlastitu odgovornost Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća u Hvaru odbačen je prijedlog Gradske službe za komunalne djelatnosti, prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša o privremenom smještaju Gradske knjižnice i čitaonice ~ prostoru Fontika, pa ona, nažalost, i dalje ostaje u der.u~o~ palači Radošević (tzv. Vukašinović, Adis Abeba). KonsIDcl će i ubuduće u taj prostor ulaziti na vlastitu odgovornost, j er je ovlašteni statičar Žarko Dadić već prije napravio ekspertizu iz koje proizlazi da građevina ne zadovoljava uvjete koje zahtijevaju telmički propisi za mehaničku otpornost i stabilnost konstrukcije. Palača je potpuno nesiguma za hodanje. (SD)

23.3. Hvar predstavljen na Gastu Hvar je ovom prigodom predstavljen kao kvalitetan primjer ETNO-EKO projekta, iako grad u javnosti i medijima prati loš glas raskalašene destinacije. U izjavi za portal otok­hvar. com gradonačelnik Bebić je kazao kako je Hvar dostigao vrhunac u nekim segmentima ponude te ga kao takvog ne treba posebno isticati. Upravo se seoski i etno-eko turizam nameće kao sljedeći segment hvarske turističke ponude na kojoj moramo zajedno raditi.

25. 3. "Mjesta duhova" postaju meke seoskog turizma N edavno javno objavljeni konzervatorski elaborat za naselje Velo Grablje, koincidira s održanim stručnim skupom i predavanjem na sajmu GAST u Splitu. Na skupu je, uz drugo, prezentiran projekt koji je do sada najveće rezultate ostvario na otoku Hvaru. Projektom su obuhvaćena napuštena ili gotovo napuštena hvarska naselja Humac,

Zaraće, Brusje, Malo i Velo Grablje. Na predavanju je detaljno predstavljen primjer pastirskog naselja Hum~~~ koje je udaljeno 7 kilometara od Jelse. Znatno kompleksIDJI projekt je bila izrada konzervatorskog elaborata za yel~ Grablje. Elaborat je odlična osnova za očuvanje I revitalizaciju tog naselja, samo 11 kilometara od Hvara. Uspjeh projekta obnove Malog i Velog Grablja je zapravo posljednja šansa za očuvanje tradicionalne graditeljske baštine, ali i krajolika koji je oblikovan ljudskim rukama, u obliku brojnih nasada na ograđenim terasama na obroncima. Taj poljoprivredni raster nekadašnjih vinograda i nasada lavande predstavlja iznimnu ambijentalnu vrijednost. (hvar.hr)

26. 3. Izložba likovnih radova hvarske djece u Japanu Prošle je godine u listopadu u Narita City u Japanu otvorena međunarodna izložba dječjih likovnih radova na temu "Cvijeće". Na izložbi je bilo izloženo 700 likovnih ostvarenja djece iz 17 država, među njima i lO-tak njih iz hvarskog dječjeg vrtića "V anđela Božitković". To su Marija Lekaj, Zoja Radojković, Danica Vučetić, Marija i Pe~a Trbuhović, Tea Paduan, Darija Visković, Marina BakOVIĆ, Dominik Butorović i Dahmar Vidmar. Naslikali su cvijeće i leptire, lavandu, narcise. U znak zahvalnosti, organizatori iz Japana djeci su poslali kataloge, te dvobojne flomastere, kao poticaj za daljnju suradnju. Ovo je drugi put da Hvarani sudjelujunajapanskoj izložbi. (OH)

28. 3. Aktivnosti Crvenog križa U ovom vremenu na otoku su održana dva događanja Crvenog križa. U akciji "Narcisom protiv raka dojke - rano otkrivanje raka dojke ključno je za liječenje" održanoj povodom Dana narcisa - prikupljeno je 10.380 kuna.

~ •••••••••• t •••••••••••••••• t GRADSKA KRONIKA

Prodavali su cvijeće, a prikupljena sredstva bit će utrošena za unaprjeđenje metoda i programa liječenja oboljelih žena. Uz to, održano je natjecanje u Prvoj pomoći u Starome Gradu. Sudjelovali su školarci iz Hvara, Staroga Grada i Jelse. (OH)

31. 3. Uzbudljivo otvaranje nautičke sezone na Hvaru U subotu, 31. ožujka, j edrilica s mađarskom posadom u Viri, maloj ribarskoj luci, udarila je ukoču "Ciko" i nasukala se na obalu. (OH)

2. 4. Staze očišćene i markirane, spremne za sezonu Približavanjem turističke sezone privodi se kraju uređenje pješačkih staza. U petak je raskrčena staza od uvale Maslinica do uvale Svetog Antonija. U prvoj fazi uređenja pješačkih staza trasirano je, raskrčeno i markirano oko 110 km atraktivnih putova. N a Fortici, prostorijama novoosnovanog planinarskog društva Hvar, upriličeno je prvo predavanje. U uvodnom govoru, predsjednik PD Hvar Radovan Draganić pozdravio je četrdesetak Hvarana zainteresiranih za planinarstvo te ih pozvao da se pridruže. O temi "Uvod u planinarstvo" uz projekcije izlagao je poznati planinar i HGSS-ovac Mladen Mužinić - Frfa. (OH)

2. 4. Kapitalac od 32 kilograma ! Tonči Bibić - Haloc, hvarski ribar, na rivu je dovukao kapitalca- gofa od32 kilograma. (OH)

3. 4. Mandrač u utrci za najbolji školski list u Hrvatskoj Šesti broj "Mandrača", lista Osnovne škole Hvar, prijavljen je na smotru literarnih, dramskih i novinarskih radova LiDraNo 2012. Dobili su vijest da su prošli među dvadesetak najboljih školskih listova u državi. (OH)

10.4. Kit između Hvara i Visa " Viđen golemi kit kod Hvara, evo ga opet južno, plovi put Visa, ušao je u luku, puše, pršti iz njega voda na sve strane ko iz ogromnog vodoskoka ", riječi su oduševljenog ribara koje su prenijeli gotovo svi hrvatski mediji. Kit je dug 25 metara i nesmetano je plivao našim akvatorijem. (SD)

16.4. Godišnja nagrada Županije u rukama Maje Budrović Na svečanoj sjednici Županijske skupštine, povodom Dana županije Splitsko-dalmatinske, naša sugrađanka Maja Budrović, ravnateljica Crvenog križa, dobila je godišnju županijsku nagradu za humanitarni rad. Istaknuta je njena uloga inicijatora osnivanja Kluba dobrovoljnih darivatelja krvi i Kluba žena Vita Pharos, kao i Udruge osoba s invaliditetom otoka Hvara te otočke udruge oboljelih od dijabetesa, kao i poseban angažman na odgojnim programima. Kako sama dobitnica kaže: Ova županijska nagrada j e za prvih 40 godina humanitarnog rada. (OH)

••••••••••••••••••••

21. 4. Metković: Međužupanijsko natjecanje iz Prve pomoći Natjecanje, koje je okupilo gotovo 200 mladih iz županija Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske, imalo je dvije kategorije: natjecanje osnovnih škola i mladeži iz srednjih škola. U obe kategorije pobijedili su Splićani. Pomladak iz Staroga Grada zauzeo je odlično treće mjesto, dokje mladež iz Hvara zauzela drugo mjesto. (Zanimljivo je napomenuti da su bili za pola boda lošiji od Splita.) (OH)

22. 04. "Predsjednik saveza Hanžeković uništava 35 godina zimskog jedrenja" Hvarani se oštro protive odluci Hrvatskoga jedriličarskog saveza kojom su usvojene promjene u sustavu natjecanja i određeni drukčiji koeficijenti za kriterijske regate. Naime, broj regata najvišeg koeficijenta 1.6 smanjen je s dvanaest na šest, dok će se Međunarodna novogodišnja regata Hvar ubuduće bodovati koeficijentom 1.5, što znači dajužnije od Splita više ni neće biti vrhunskih regata u klasi optimist. "Mi smo prvi u Europi započeli jedriti zime i to davne 1974.

godine, sa 6 optimista, 12 lasera i 6-7 dasaka, da bi jošprije tri godine stigli do čak 345 jedriličara iz 27 zemalja ", podsjeća Nikša Ive - Čane, tajnik lK "Zvir". (SD)

24.4. "Nogometni rat" Trogira i Hvara Tučnjava igrača, napad na suca, prijetnje smrću, upadi navijača u teren - ta se drama odigrala u subotu u Hvaru na nogometnoj utakmici Prve županijske lige između NK Trogira 1912. i NK Hvara. Klubovi su izravnoj borbi za viši rang natjecanja, četvrtu ligu. Trogirani su za prekid krivili Hvarane i gradonačelnika Bebića, no videosnimka je dokazala da su ipak igrači Trogira uzrokovali prekid kod vodstva Hvara 1 :0. Kasnije je utakmica registrirana 3:0 za Hvar. (SD)

26. 4. Manifestacija knjige i u gradu Hvaru Nakon što se u nedjelju 22. travnja obilježio "Dan hrvatske knjige", u ponedjeljak, 23. travnja u cijelom svijetu se održala manifestacija "Noć knjige 2012.". Svjetski dan knjige i autorskih prava proglašen je 1995. godine na

~ •••••••••• t •••••••••••••••• t GRADSKA KRONIKA

Glavnoj skupštini UNESCO-a kao simbolični datum u svjetskoj književnosti jer su tog dana 1616. umrli Miguel de Cervantes, William Shakespeare i Inca Garcilaso de la Vega. Istog su datuma tijekom godina rođeni ili umrli i neki drugi ugledni autori. Dan Hrvatske knjige obilježava se od 1996. u spomen na Marka Marulića koji je toga datuma 150 l. godine dovršio Juditu. "Noć knjige 2012" se prvi put ove godine održala u Hrvatskoj u više od 45 gradova. Manifestaciji se pridružila i Gradska knjižnica i čitaonica Hvar. U Lođi je prof. Milan Lakoš djeci čitao slikovnicu iz svog djetinjstva ,,Djedo mornar i unuk kapetan", a zabavljala ih je i Zvjezdana Čagalj, spisateljica za djecu, dok su se internetskom video vezom uključili izravno u središnju proslavu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Prigodni program u hvarskoj Knjižnici održao je Dramski studio mladih. (OH)

27.4. Razgovori u Ministarstvu urodit će plodom: bolja veza s otokom Hvarom Gradonačelnici Hvara i Staroga Grada, Pjerino Bebić i Đurđica Plančić na sastanku u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture inzistirali su na boljoj pomorskoj povezanosti otoka Hvara sa županijskim središtem Splitom. Stanovnici grada Hvara barem za sada mogu biti mimi jer će za 122 dana u sezoni dobiti dodatnu brzobrodsku liniju. Uz ostalo, otočani se ne trebaju nadati nižim cijenama putničkog prijevoza, a karte će na brzobrodskim linijama čak i poskupjeti za one koji nemaju prebivalište na škojima. (SD)

---~ LASTOVO

30.4. Hvarski osnovci perjanice ekološkog projekta Učenici Osnovne škole Hvar pred Lođu postavili su veliku instalaciju "Hobotnicu", napravljenu od plastičnih vrećica koje su prikupili u akciji čišćenja tri hvarske plaže - Bonja, Križa i Pokonjeg dola. Za potrebe izrade čudovišta hobotnice učenici su donijeli i rabljene vrećice iz svojih kuća. Učenici su građanima podijelili letke poučnog sadržaja na kojima su istaknute opasnosti koje prijete od plastičnih vrećica. Ovom eko manifestacijom učenici hvarske osnovne škole zaključili su provođenje projekta "Odgovornost+Reciklaža=Čisto more i čista plaža" kojim će konkurirati za Nagradu eko-natječaja "Čiste hrvatske obale". (OH)

Sarajel Mostar

•••••••••••••••••••••••••••• u GRADSKA KRONIKA

1. 5. U Sućurju ostalo 15 automobila, u Hvaru nema slobodnih vezova Iz Sućmja stižu vijesti: Na trajekt koji je iz Sućmja za Drvenik krenuo u l8h nije se uspjelo ukrcati petnaestak automobila. Na hvarskoj se rivi toga dana tražio vez više. (OH)

2. 5. Veleposlanstvo Velike Britanije u hvarskoj Lođi Poznato je da ćemo ove godine gledati prijenos Olimpijade 2012. iz Londona, no na Praznik rada Hvarani su se sreli sa dijelom te olimpijske priče. U 20h u Lođi, nakon pozdravnog govora gradonačelnika Bebića, predstavnici britanskog Veleposlanstva predstavili su projekt londonskog Olimpijskog parka. Gotovo svi objekti koji će se koristiti kao sportska borilišta na ovogodišnjim Olimpijskim igrama bit će multifunkcionalni te će se po završetku Olimpijade pretvoriti u društveno korisne sadržaje. Jednosatna prezentacija za djecu održanaje 2. svibnjau lOh. (OH)

5.5. Slab odaziv i vruća pitanja Hvarana za zamjenika ministra turizma Zamjenik ministra turizma Oleg Valjalo našao se na meti pitanja Hvarana koji su visokom dužnosniku uz dosta gorčine iznijeli aktualne hvarske probleme koji se reflektiraju na osnovnu gospodarsku granu otoka. Valjalo je bio gost na tematsko-izvještajnoj konvenciji Gradskog odbora SDP-a Hvar otvorenoj za javnost. Zamjenik ministra, koji je na ovu dužnost došao kao menadžer za financije i član Uprave ,,Jadranskih luksuznih hotela" iz Dubrovnika, na početku konvencije predstavio je program i ciljeve Ministarstva. Nakon početnog suzdržavanja, krenula su pitanja kojima bi zajednički nazivnik mogao biti kako država, odnosno Ministarstvo turizma, može pomoći da se riješe nagomilani problemi vezani uz turizam u gradu Hvaru. (OH)

82+ ••••••••••••••

t ••• t.t ••••••••••••••••••••• ~

Splavar na Genezaretskom jezeru za prijevoz turista

naplaćuje 40 dolara. "To je zelenaštvo" buni se jedan turist.

Na to će splavar: ,,zar ne znate daje po ovom jezeru Isus hodao."

Turist će: "Nikakvo čudo kod ovakvih cijena!"

*** Kod priče o oluji na moru župnik pokazuje djeci

sliku s brodom i visokim valovima. "Koji bi naslov mogli dati ovoj slici?" pita župnik. "Vjerojatno, Croatia-osiguranje!" odgovori Ivica.

*** Na natječaju za bojanje broda Queen Mary 2,

posao dobije Mujo & Co iz Doboja. Dolazi nadzorni organ provjeriti kako je obojano, gleda komisija

kvalitetu boje, koliko slojeva itd, • obale sve izgleda uredu.

Sjednu u munac vidjeti drugu stranu, kad ona uopće nije pobojana.

"Jel' znate vi, mr. Mujo, čitati ugovor?" "Jes vala, umijem."

"Pa Ato ste pobojali samo jednu stranu?" "A jel' umijete Vi čitati ugovor?

Lijepo piAe da farbanju broda pristupaju, s jedne str ane, Mujo & Co iz Doboja, a s druge strane

investitor. n' tarbajte svoju stranu, ili da piAemo neki aneks."

57

2 UVODNIK

3 ŽUPNIKOVA BESIDA

6 EUHARISTIJA U DJELIMA JOSEPHA RATZlNGEM,

7 RAZGOVOR S POVODOM - ANNA TOMIČIĆ

9 MARKO GLOGOVIĆ - APOSTOL NEROĐENIH

12 PITAM SE, PITAM

13 ŽNOTNA UTRKA

14 PRIJATELJI MISIJA

15 SKUP "HRVATSKI MUČENICI I ŽRTVE"

16 HVAR U DOMOVINSKOM RATU, 3. DIO

21 FENOMEN HVARSKOG TEATRA

MUZEJSKA NAMJENA PRVOG KATAARSENALA

27 OPAT BENEDIKT REETZ U HVARU

29 DAKSA - HRVATSKI TITANIC

32 HVARSKA KUPALIŠTA

37 ULJEŠURA U HVARU

39 IZ PROŠLOSTI

41 FOR - PRI I SAD

42 KANTUN OD SLIKIH BARBA NOTA

44 HVAR - METROPOLA MORA

45 GRAFIČKA MAPA "HVAR" VLADIMIRA KIRINA

48 TRAGIČNO STANJE VENJERANDE I BATERIJE

50 GUSTIRNE, DIO SEDMI

53 LAG - VIZIJA ZA BOLJI HVAR

55 ZLOČIN I KAZNA

56 JE LI ŠUTNJA ZLATO?

60 SPIZA

63 ADASTRA

64 VAMO TAMO ...

68

69

75

81