KRUMPIR - Sjemenarna

www.sjemenarna.com

[email protected]

G r e e n G a r d e n • b r o j 1 2 2 • p r o s i n a c 2 0 2 0 . • g o d i n a X X I

KRUMPIRNaše sjeme je Vaš uspjeh!

Agrico, najveći proizvođač sjemenskoga krumpira u svijetu, svojim potrošačima nudi veliki izbor sorti krumpira. Sorte krumpira namijenjene za pire-krumpir, salate ili krumpir za pečenje – koji god način spremanja krumpira odaberete, mi imamo odgovarajuću sortu.

Svake godine šaljemo 425 000 tona sjemena krumpira proizvođačima u više od 80 zemalja. Svakom koraku procesa proizvodnje, od razvoja novih sorti do proizvodnih polja punih krumpira, pristupamo s velikom pažnjom.

Agrico zajedno sa Sjemenarnom, brine da poljoprivrednici u Bosni i Hercegovina mogu birati između velikog broja različitih sorti prikladnih za lokalne uvjete uzgoja i da u procesu proizvodnje dobiju odlične gomolje koji će se kvalitetno skladištiti.

Arizona i Rudolph, primjerice, vrlo su kvalitetne sorte koje je razvio Agrico istraživački tim na svojim proizvodnim poliginima. Agrico centar za kvalitetu neprestano nadgleda kvalitetu krumpira koji prodajemo.

Biranje nekih od sorti iz asortimana Agrico korporacije omogućava izvrstan početak u proizvodnji, postizanje dobrog uroda i vrhunske kvalitete gomolja krumpira.

Za dodatne savjete o tome kako postići maksimalne rezultate u uzgoju krumpira kontaktirajte agronome u Sjemenarni. Kao zadruga poljoprivrednika, od 1973. godine vjerujemo da ako vi rastete, rastemo i mi.

Reci krumpir reci Agrico.

Važnost krumpira u ishrani

Malo je ljudi koji na svom jelovniku najmanje jednom tjedno nemaju gomolj krum-pira kao osnovu obroka ili pak kao dodatak. O uzgoju krumpira i načinima pripreme jela od krumpira većina čita-telja i konzumenata krum-pira dosta zna. Međutim, o hranidbenim svojstvima go-molja krumpira i kemijskom sastavu dobar dio korisnika nije dovoljno upoznat.

Kulinarska svojstva krumpira Najprije uočavamo boju pokožice go-

molja krumpira (crvena ili bijeložuta), zatim oblik gomolja (okrugao, eliptičan, izdužen). Sve navedeno su sortne osob-nosti i služe u prvom redu za prepozna-vanje pojedinih sorti. S kulinarskog gle-dišta krumpir se razvrstava u odnosu na njegova svojstva pri kuhanju. Ako gomolj kuhanjem zadržava čvrstu konzistenci-ju, kažemo da su voštani, a ako su pri tom i vlažni, kažemo da su sapunasti, a ako se dobro raskuhavaju, onda su brašnasti, prhki, suhi. Po pravilu sorte s puno suhe tvari (visok sadržaj škroba), pokazuju sklonost ka dobrom raskuha-vanju – brašnjavosti, dok sorte s manjim sadržajem suhe tvari imaju sklonost ka voštanoj i vodenastoj konzistenciji mesa gomolja.

Prehrambena vrijednost krumpiraGomolj krumpira u odnosu na svo-

ju težinu u sirovom stanju u prosjeku sadrži: 75% vode, 18,2% škroba, 2% proteina, 1,5% šećera, 1% celuloze, 0,1% masti, 0,2% kiselina, 0,1% fenolnih spo-jeva, 1,1% mineralnih tvari, 0,6% pektin-skih tvari i 1,65% organskih spojeva.

U biti, krumpir i mlijeko sadržavaju sve tvari neophodne za jedan kompletan obrok za ljudsku ishranu. Za zadovolja-vanje prosječnih dnevnih čovjekovih po-treba za energijom trebalo bi pojesti 3,5

kg krumpira. U razvijenom svijetu opada potrošnja svježeg krumpira, a raste po-trošnja prerađevina od krumpira. Glavni-na vitamina C, jednog od bitnih sastoja-ka krumpira, nalazi se plitko ispod kore gomolja, pa je prilikom skidanja pokoži-ce za pripremu jela potrebno paziti da se ne zarezuje preduboko.

Sa zdravstvenog gledišta, krumpir je nezaobilazna namirnica, posebno u dijetalnoj ishrani. Preporučuje se konzu-miranje kod probavnih tegoba, proljeva,

hemoroida, čira na dvanaestniku i žučnih kamenaca. U pučkoj medicini oblozi od sirovog krumpira koriste se za snižavanje povišene tjelesne temperature.

Kad je u pitanju priprema pojedinih jela od krumpira, vrlo je bitno poznava-ti sortiment krumpira jer su odstupanja od sorte do sorte po kulinarskim svoj-stvima velika, pa im i namjena može biti različita. Zato je za potrošače bitno deklariranje merkantilnog krumpira po sortimentu.

3

BROJ 122 • PROSINAC 2020.

Agroekološki uvjeti za uzgoj krumpira

Krumpir zahtijeva plodna, strukturna i dobro prozračna tla. Za sadnju treba izbjegavati teška i za-močvarena tla. Optimalna temperatura tla za formiranje gomolja je 15 – 18 oC, a zraka 18 – 25 oC. Dobro podnosi monokulturu, ali sadnja na istoj parceli trebala bi biti nakon 3 – 4 godine.

Krumpir je višegodišnja zeljasta biljka koja potječe iz peruanskih Anda. U Europu su ga donijeli špa-

njolski istraživači u 16. stoljeću. Iz Italije se dalje proširio po cijeloj Europi, a u Hr-vatsku su ga donijeli graničarski vojnici u 18. stoljeću.

Sastav gomolja krumpiraSirovi gomolji krumpira u prosjeku

sadrže: 75% vode, 18,2% škroba, 2% bjelančevina, 1,5% šećera, 1% celuloze, 0,1% masti, 0,2% kiselina. Odličan je izvor složenih ugljikohidrata (škroba), vitamina C i B, ne sadrži kolesterol, a sa-drži potrebne minerale kao kalij, magne-zij i željezo. Cijela je biljka, osim gomo-lja, otrovna jer sadrži alkaloid solanin.

Agroekološki uvjeti uzgojaMinimalna temperatura tla pri sadnji

mora biti 6 – 8 °C. Stabljika s lišćem smrzava na -1 do -2 °C. Optimalna tem-peratura za rast gomolja je 17 – 20 °C. Na višim temperaturama formiranjem gomolja i prinosi se smanjuju, a na temperaturi višoj od 30 °C rast gomolja potpuno prestaje.

Za uzgoj krumpira najpogodnija su lakša tla – propusna, rastresita, pje-skovito-humusna i pjeskovito-ilovasta s mrvičastom strukturom, bogata mine-ralnim i organskim tvarima te s povolj-

nim vodozračnim obilježjima. Krumpiru ne odgovaraju teška, zamočvarena tla s visokom razinom podzemnih voda. Krumpir podnosi kiseliju reakciju tla, a optimalni pH je 5,5 – 6,5.

Kod uzgoja krumpira – bitan plodored

Plodored je vrlo bitan u proizvodnji krumpira. Pravilnim plodoredom mogu se spriječiti ili smanjiti napadi mnogih štetnih organizama, kao i poboljšati kvaliteta proizvodnje. Krumpir dobro podnosi monokulturu, ali se iz fitohigi-jenskih razloga ne sadi više godina uza-stopno na istom mjestu. Na isto mjesto trebao bi doći tek nakon 3 – 4 godine.

Najbolji predusjevi za krumpir su lu-cerna, crvena djetelina, djetelinsko-trav-ne smjese, grašak, dok su žitarice nešto nepovoljnije. Višegodišnje leguminoze i djetelinsko-travne smjese kao predusje-vi povećavaju prinos krumpira i do 20% u usporedbi sa žitaricama. Krumpir ne bi trebalo saditi nakon biljnih vrsta iz porodice pomoćnica (rajčica, patlidžan, duhan i dr.).

Obrada tla mora se provesti na vrijeme

Obrada tla za sadnju krumpira po-činje ljetno-jesenskim zaoravanjem ostatka pretkulture kojom sprječava-mo razvoj korova i gubitak vlage u tlu. Ako je to moguće, ore se do dubine od 20 cm i donji sloj se prorahljuje još 12 cm duboko. Ne smije se dopustiti da se na dnu brazde stvori nepropusni sloj. Vrlo često s osnovnom obradom u tlo se unosi i odgovarajuća količina organskog gnojiva (Biorex ili Frutorto). Obrada mora biti kvalitetna jer omogu-ćuje dobar prohod stroja u sadnji i brzo klijanje i razvoj korijena, što je uvjet za jednakomjerno nicanje gomolja.

4


Kategorije sjemenskog krumpira

Jedno od stalno prisutnih pitanja, među proizvođačima, u proizvodnji krumpira je razlika među sortama i

kategorijama krumpira. Neki bi sadili elitu, drugi original a nekima je dobra i prva reprodukcija. Znaju li proizvođači što je što?

Kategorija sjemena ili sadnog mate-rijala poljoprivrednih biljaka je određeni stupanj kvalitete sjemena ili sadnog materijala poljoprivrednih biljaka. Kategorije sjemenskog krumpira su: predosnovno sjeme, osnovno sjeme i certificirano sjeme.

Predosnovno sjeme (izvorno sje-me) su gomolji namijenjeni za proi-zvodnju sjemena krumpira kategorije osnovno sjeme, a koji su proizvedeni u skladu s prihvaćenom praksom za odr-žavanje sorte i zdravstvenog stanja, te moraju udovoljavati uvjetima za predo-snovno sjeme;

Osnovno sjeme su gomolji koji su uglavnom namijenjeni za proizvodnju sjemenskog krumpira kategorije certi-ficirano sjeme, a koji su proizvedeni u skladu s prihvaćenom praksom za odr-žavanje sorte i zdravstvenog stanja.

Certificirano sjeme su gomolji koji su proizvedeni izravno od osnovnog sjemena ili certificiranog sjemena i za koje je stručnim nadzorom utvrđeno da udovoljava uvjetima propisanim za osnovno sjeme.

Svaka od navedenih kategorija može se dalje umnažati i to:

a) osnovno sjeme u tri generacije, pri čemu prva generacija umnažanja nosi oznaku S (super super elita), druga generacija umnažanja nosi oznaku SE (super elita), a treća generacija umna-žanja nosi oznaku E (elita)

b) certificirano sjeme u dvije gene-racije, pri čemu prva generacija umna-žanja nosi oznaku A (original), a druga generacija umnažanja nosi oznaku B (prva reprodukcija).

U Bosni i Hercegovini se u prometu sjemenskog krumpira uglavnom nalazi sjemenski krumpir sa oznakom A (ori-ginal). To je najbolja i najprihvaćenija kategorija za proizvođače.

Kategorija sjemenskog krumpira ne ovisi samo od broja generacija umnoža-vanja već i od postotka gomolja zaraže-nih patogenim organizmima. Kategorija

koja nastaje iz generacije umnožavanja može biti i niža, u ovisnosti od zdrav-stvenog stanja. To znači da se od elite ne dobije uvijek original, ili od originala prva sortna reprodukcija.

Zablude kod proizvođačaVeliki broj proizvođača, posebno ho-

bisti, koristi „sitnije“ sjeme za sadnju a „krupnije“ za jelo, i kao kvalitetu sje-mena ističu veličinu gomolja. Time za-nemaruju zdravstveno stanje kao pravi i najvažniji činilac. Veličina gomolja ne određuje kategoriju sjemenskog krum-pira, već je to samo ekonomska katego-rija. Sadnjom sitnijeg sjemena dobije se manji broj krupnijih gomolja, a krupniji gomolji daju veći broj sitnijih. Dakle, svi gomolji su sjemenski ako su zdravi.

Kalibraža sjemenskog krumpiraPrije stavljanja na tržište sjemenski

krumpir se sortira prema veličini gomo-lja (kalibrira). Veličina gomolja se odre-đuje pomoću kvadratne mreže. Gomolji sjemenskog krumpira koji prolaze kroz kvadratnu mrežu dimenzija 25 mm x 25 mm ne smiju se staviti na tržište.

Ako su gomolji sjemen-skog krumpira veći od onih koji prolaze kroz kvadratnu mrežu dimenzija 35 mm x 35 mm, gornja i donja granica veličine gomolja u partiji izražava se pomo-ću višekratnika broja pet. Najveća dozvoljena razlika u veličini između gomolja u partiji mora biti takva da razlika između dimenzija dvije kvadratne mreže ne prelazi 25 mm. Gornja i donja granica veličine go-molja u partiji navodi se na Certifikatu o sjemenu na pakiranju.

Plava etiketa sa tiskanim slovom A u gornjem desnom kutu je oznaka da pakiranje sadrži gomolje koji pripadaju kategoriji original

5


Prostorije za naklijavanje krumpiraNaklijavanje gomolja krumpira je obvezna mjera koja prethodi sadnji, a naklijava se u pro-storijama s posebnim temperaturnim režimom. Tijekom naklijavanja gomolja krumpira može doći do „stradanja“ klice zbog povećane koncentracije etilena. Zreli plodovi voćnih vrsta oslo-bađaju etilen, a među voćem posebno prednjače jabuke i kruške.

Etilen je biljni hormon koji ima velik utjecaj na rast i razvitak biljaka. Biljke ga proizvode najčešće kod

dozrijevanja, a neke vrste ga nastavlja-ju oslobađati i nakon berbe. Uglavnom voće proizvodi etilen, tijekom čuvanja: jabuke, kruške, breskve, šljive, kivi, smokva i tropsko voće: banane, mango, papaja, avokado i guava. Od povrća, na-knadno dozrijeva rajčica i dinja.

Vrlo rano je pronađen i u plodovima u fazi sazrijevanja, a kasnije i u vegetativ-nim organima. Etilen je produkt biljnog metabolizma (samo više biljke i gljive) i djeluje kao hormon, uglavnom na mje-stu sinteze. Isto tako, zasad je to jedini fitohormon u plinovitom obliku.

Javlja se pri opadanju lišća i sazrije-vanju plodova. Zreli plodovi oslobađaju etilen koji utječe na sazrijevanje nezrelih plodova, ako su zajedno uskladišteni. Korištenje etilena dovodi u tkivima bilja-ka do brzog gubitka klorofila u nezrelom voću. Još jedan primjer razgradnje kloro-fila je promjena boje plodova limuna, a zbog razgradnje klorofila primjenom eti-lena, do izražaja dolaze drugi pigmenti.

PrevencijaTijekom skladištenja mnoge ratarske

kulture, voće i ukrasno bilje proizvode određenu količinu etilena. Posebno zrele jabuke i kruške proizvode relativno visoke količine etilena. Također, povrće proizvodi etilen, ali u manjim količinama. S obzirom

na to da je krumpir iznimno osjetljiv i na male količine etilena, sjeme krumpira se ne bi trebalo držati u istom skladištu s voćem, povrćem i cvijećem.

Skladišta u kojima se čuvaju ovi proi-zvodi moraju biti dobro prozračena prije nego što ih se može koristiti za skladište-nje i naklijavanje sjemenskog krumpira. Treba imati na umu da se etilen akumulira u poroznim zidovima i podovima (beton, kamen, drvo). Stoga, čak i nekoliko godina nakon što je voće i povrće koje proizvodi etilen bilo skladišteno u nekom prostoru, sjemenski krumpir može pretrpjeti štetu putem otpuštanja etilena. Jabuke su po-sebno poznate po ovome fenomenu.

Štete od etilena na sjemenskom krumpiru

Štete uzrokovane etilenom ne do-gađaju se često. Međutim, kod sje-menskog krumpira posljedice od šte-ta uzrokovanih etilenom mogu biti značajne. Štete uzrokovana etilenom mogu vidjeti samo kod proklijalih gomolja. Ako su gomolji krumpira prilikom naklijavanja izloženi etile-nu, razvijaju male okruglaste, krhke, klice s tamnim vrhom. Koncentracija od samo 1 ml po m3 skladišta je do-voljna za izazvati štete. Takve se kli-ce prilikom sadnje lako rune.

6


Pravilan postupak naklijavanja gomolja krumpira

Kako do kvalitetnog naklijavanja krumpira?

Posebnu pozornost treba posvetiti na-klijavanju sjemenskoga krumpira nepo-sredno prije sjetve. Naklijavanje je proces tijekom kojega gomolj krumpira iz faze fiziološkog mirovanja prolazi niz proce-sa u kontroliranim uvjetima da bi dao zdrave i jake klice. Naklijali gomolji imaju čitav niz prednosti u odnosu na gomolje koji nisu naklijavani. Tako se, primjerice, dobivaju gomolji čija je klijavost 100%, krumpir niče ranije, a nakon nicanja, od-mah se ukorjenjuje i brže raste ujednače-no, te nema praznih mjesta u redu.

Mjere zaštite se lakše provode, a brže se uočavaju i biljke sa simptomima bole-sti ili oštećenja od štetnika. Olakšano se i provode agrotehničke mjere. Biljkama je omogućeno bolje iskorištavanje vege-tacijskog prostora, a period vegetacije je kraći, odnosno, kraći je period od sjetve do nicanja. Prednost je i što je sazrijeva-nje ujednačeno, olakšava se sortiranje, a prinos se povećava do 10%.

Prostor za naklijavanjeZa naklijavanje krumpira potrebno je

osigurati odgovarajući prostor, ambala-žu, temperaturu, vlagu i svjetlost. Pro-stor u kojem se naklijava treba biti suh i bez vlage, čist i dezinficiran. Prostor za naklijavanje se treba moći provjetravati. Treba izbjegavati prostorije u kojima se skladištilo povrće zbog etilena koji može jako štetiti procesu naklijavanja. Gomolji

se tijekom procesa naklijavanja najčešće stavljaju u drvene gajbice. Za naklijavanje se uzimaju gomolji prosječne mase od 50 do 60 g. Za proizvodnju mladog krumpira se često uzimaju sitniji gomolji jer daju manji broj stabljika što rezultira ranijim vađenjem mladog krumpira.

Kada početi proces naklijavanja?Dobro naklijavanje je potrebno zapo-

četi od 8 do 10 tjedana prije sjetve uz postupno povećanje temperature u prvoj fazi. Duljina perioda naklijavanja se, u ovisnosti o potrebama, može regulirati povećavanjem ili snižavanjem tempe-rature. U prva dva do tri tjedna naklija-vanja, temperatura treba biti oko 15 ºC, vlaga se treba kretati od 85 do 90% i treba biti potpuni mrak. Prvo će se poja-viti vršna klica. Nakon pojave klica dužine

Proces naklijavanja započinje odlaganjem sjemena krumpira u plitke drvene ili plastične gajbe. One se slažu jedna na drugu da bi se gomoljima osigurao dobar protok zraka i svjetlosti (u periodu kalje-nja). Za naklijavanje gomolja krumpira potrebno je osigurati odgovarajući prostor, ambalažu, tem-peraturu, vlagu i svjetlost. Prostor u kojem se naklijava treba biti suh i bez vlage, čist i dezinficiran.

od 1 do 1,5 cm, snižava se temperatura i osvjetljava prostor. Temperatura se snižava na 8 do 10 ºC i gomolji se izlažu difuznoj svjetlosti ili su osvijetljeni fluo-rescentnim lampama 12 sati dnevno. Ova faza traje nekoliko tjedana i daje čvrste, kompaktne, klice sa ili bez korijenja.

Ako smo dobro sproveli postupak na-klijavanja, dobit ćemo kratke klice, oko 1,5 do 2 cm duljine čiju čvrstinu testira-mo tako što uhvatimo za klicu i dobro protresemo. Naklijavanje krumpira smo uspješno proveli, ako se klice ne otrgnu. Proces naklijavanja gomolja se može us-poriti snižavanjem temperature na 5 ºC.

Da bi se uspješno zasadilo, mora se osigurati da ne dođe do gubitka klice pri-likom manipulacije sadnim materijalom u sadnji ili propadanja klice u tlu. Ovako naklijali gomolji trebaju „kaljenje“.

7


Pravilno, gomolj se reže desetak dana prije sadnje, a nakon toga „pilje“ obvezno treba ostaviti u prostoriji s optimalnim uvjetima da zarastu – kalusiraju.

Rezidba gomoljakrumpira

U Hercegovini je tradicionalna, prije sadnje krumpira, rezidba gomo-lja. Rezidba se primjenjuje kod

sorti krupnije kalibraže koje se sade na ovom području, primjerice, Arnove, Artemis, Faluke, Riviere itd. Rezidba je tradicionalan postupak u Hercegovini, Dalmaciji i otocima, a rezati se smije samo zdravo i fiziološki mlado sjeme. Reže se posebnim noževima koji se nakon svakoga reza trebaju utopiti u formalin da biste na taj način spriječili širenje određenih bolesti i virusa koji se prenose rezanjem. Veličina gomolja ne bi trebala biti manja od 40 g zbog ranih proljetnih mrazova koji znaju, što kažu proizvođači, „odnijeti“ mlade krumpire i onda novi izdanak u gredici nema do-statno primarnoga hranidbenog medija i ne može se ponovno regenerirati.

Rezidba – desetak dana prije sadnjeRezanjem nastaje velika povreda go-

molja i rez je idealno mjesto za napad bakterija i gljiva koje, u lošim uvjetima sadnje, mogu prouzročiti propadanje gomolja. Zato se sjeme krumpira reže do 15 dana prije sadnje da bi se u tom razdoblju mogao stvoriti kalus koji štiti gomolj od ulaska bolesti. Izrezani gomolji krumpira ne smiju dugo staja-ti zato što dijelovi gomolja, odnosno „pilja“ gube vodu i dolazi do dehidra-cije pilje zbog nedostatka vode i takva brzo propada. Stoga, rezani krumpir treba što prije smjestiti u uvjete koji će omogućiti stvaranje zaštitnoga sloja upravo na tim prerezanim dijelovima gomolja. Kada se stvori zaštitni sloj ili kalus, i sjeme će biti puno sigurnije, odnosno, spremnije za sadnju. Inače, kako bi potakli tvorbu kalusa, krumpir

trebamo što prije, nakon rezidbe, smje-stiti u prostoriju u kojoj se temperatura kreće od 14 do 16 °C i relativna vlaga zraka od 80 do 90%. Istina je i da se svježe izrezani gomolji mogu odmah saditi, ali samo u dovoljno zagrijano tlo. Ako takve gomolje posadimo u hladno i vlažno tlo, brzo propadaju što će se manifestirati praznim mjestima

na parceli. Druga važna stavka su glji-vice koje znaju napasti izrezanu „pilju“, ako ekološki uvjeti ne dopuštaju sadnju koja može potrajati i dulje razdoblje, pa je potrebno saditi deklarirano sjeme.

Spomenimo i da posljednjih 20-ak godina u Americi prakticiraju strojnu rezidbu, s tim da se gomolji režu na odjeljke s klicama težine 40 – 50 g.

8


RANOMIOsnovne karakteristike:rana sorta krumpira koja je karakteristična po velikim, ujednačenim ovalnim gomoljima. Iako je namijenjena za ranu proizvodnju, sorta ostvaruje visoke prinose. Sorta je namijenjena za svježu potrošnju ali se gomolji mogu kratkotrajno skladištiti.

Pokožica gomolja je žućkaste boje dok je meso svijetlo žute boje. Sorta ima odlične kulinarske osobine te se gomolji koriste za kuhanje, prženje ili pečenje.

Rana sorta krumpira visokih prinosa

Sadnja krumpira

Izbor zdravog sadnog materijala je od najvećeg značaja za rentabilnu proizvodnju krumpira. Kvalitetno sjeme krumpira je relativno skupo, ali takvo sjeme donosi zaradu za razliku od sjemena koje je sumnjive kvalitete i koje na tržište dolazi iz sumnjivih izvora.

Danas se u Bosni i Hercegovini, za sadnju krumpira, uglavnom kori-sti sjeme iz uvoza (Nizozemska,

Njemačka, Danska, Luxemburg), ali neki naši proizvođači sami nabavljaju sjeme iz neprovjerenih izvora i uglav-nom ostaju razočarani proizvodnjom krumpira.

Saditi samo originalno sjemeZa rentabilnu proizvodnju krumpira

treba koristiti sjeme koje je pakirano u originalnu ambalažu na kojoj se nalazi plava etiketa (original). Za proizvodnju ranog krumpira koristiti sorte sa što kraćim vegetacijskim periodom, koje rano zameću i brzo nalijevaju gomolje. Stabilne i visoke urode daju sorte koje formiraju 8 – 12 gomolja po biljci. Vrlo visoke urode daju sorte koje zameću 10 – 15 gomolja po biljci, ali takvim sortama potrebno je osigurati dovoljno hranjiva, a u sušnom periodu navodnja-vanje. Negativan učinak suše kod veći-ne sorti, posebno ranih i srednje ranih, moguće je izbjeći naklijavanjem go-

molja (puna duljina vegetacije do 100 dana). Negativne posljedice suše mogu se izbjeći i izborom sorti koje formiraju dobar korijenov sustav i koje zameću manji broj gomolja.

Rezidba gomolja izaziva pozitivan stres

Za sadnju se trebaju izdvojiti zdravi, neoštećeni, gomolji. Veličina gomolja određuje način sadnje, tj. razmak sad-nje između redova i unutar reda kao i dubinu sadnje. Na gomolju razlikujemo pupčani dio i krunu. Pupčanim dijelom je gomolj bio vezan za stolon, a su-protno je kruna na kojoj se nalaze okca koja mogu izrasti u stabljiku. Ovo je vrlo bitno znati kod ručne sadnje, posebno cijelih gomolja, kako bi ih pravilno po-stavili u brazdu. Preporuka struke je da se sade cijeli gomolji manjih frakcija (kalibraža), ali je u pojedinim područ-jima tradicionalna rezidba gomolja prije sadnje. Sadnja rezanog gomolja je vrlo rizična, pa, ako se već sadi, potrebno je poštovati određene preventivne mjere.

Rezan krumpir trpi tzv. „pozitivan stres“, odnosno počinje ranije klijati, ranije zameće gomolje i ima kraći vege-tacijski period. Ovo je posebno bitno za rane sorte i proizvodnju mladog krum-pira. Ako se gomolji režu, onda rezidba treba biti po uzdužnom promjeru kako bi svaki dio imao jednu ili dvije klice. Rezati, svakako, 10 – 15 dana prije sad-nje da bi normalno kalusiralo i zarasle rane. Na njivu nikako ne treba ići s no-žem jer sadnja svježe rezanih gomolja predstavlja odličnu podlogu za napad mnogih patogenih mikroorganizama.

Što se tiče razmaka sadnje unutar reda, ovisi o frakciji koja se sadi. Ako su prerezani komadi (frakcije) manji, onda se oni sade na razmak unutar reda od oko 25 cm, srednji na razmak 30 – 35 cm, a najkrupniji gomolji frakcije 55 – 60 cm na razmak 45 – 50 cm. Razmak između reda ovisi o raspoloživoj meha-nizaciji i sorti, a iznosi 70 – 80 cm.

Vrijeme i dubina sadnjeVrijeme sadnje ima veliki značaj za

prinos i kvalitetu krumpira. Krumpir treba saditi kada se tlo na dubini od 10 cm zagrije na 6 – 8 °C. Prerana sadnja nosi rizik od ranih proljetnih mrazova. Kašnjenje 10 dana od optimalnog vre-mena sadnje utječe na smanjenje uro-da 5 – 15%, a 20 dana za 10 – 25%, što ovisi o vremenskim prilikama. Dubina sadnje ovisi o tipu tla, vremenu sad-nje, veličini frakcije i načinu zagrtanja. Povoljna dubina je 6 – 10 cm na lakim tlima. Tlo iznad i ispod gomolja treba biti u rastresitom stanju. Tijekom ve-getacije, potrebne su sve agrotehničke mjere koje doprinose boljem rastu i razvoju gomolja krumpira.

10


ARIZONAOsnovne karakteristike:Rana sorte s izrazito lijepim, glatkim i ovalnim gomoljima. Sorta za različite tipove tala. Iznimno rodna sorta, krupnih i atraktivnih gomolja.

Gomolji žute boje pokožice i svijetložute boje mesa.Sorta pogodna za kuhanje i pečenje.

Sorta za rekordne urode

Agrotehničke mjere njege nasada krumpira

Mjere njege nasada dijele se na mjere njege tla (okapanje i nagrtanje) i njegu nasada koja se temelji na tretiranju odnosno suzbijanju korova. Također se mora navesti i navodnjavanje kao agrotehnička mjera koja jako utječe na prinos krumpira u sušnim godinama.

Okopavanje i ogrtanjeCilj kultivacije odnosno okapanja

je osigurati biljci krumpira što bolji vodozračni odnos, prorahljenost tla i uništavanje korovskih biljaka koje su se pojavile tijekom sadnje. Broj kultivacija prilagođava se agroekološkim uvjetima i potrebama nasada.

Nagrtanje (ogrtanje) već pri sadnji radi sadilica s diskovima, ali se također naknadno nagrće kroz 1 do 3 prohoda specijalnim strojevima nagrtačima – re-dospremačima. Neophodno je na vrije-me njegovati nasad. Nakon 7 – 8 dana od sadnje, nužno je završiti redospre-mačem nagrtanje redova da bi oni do-bili svoj konačni oblik. Optimalna visina i veličina humaka osigurava nesmetan rast i razvoj gomolja, a mrvičasta struk-tura u humku osigurat će normalnu prozračnost za nesmetanu izmjenu pli-nova unutar tla. Vrhovi redova ne smiju biti šiljasti, a niti ulegnuti zbog određe-nih negativnosti koje se javljaju tijekom proizvodnje. Mali proizvođači nagrću ručno (motikom). Ogrće se, najčešće, nekoliko dana prije nicanja krumpira ili, kod malih proizvođača, kad su bilj-ke veličine 15 – 20 cm. Kasnije ogrtanje nije poželjno jer se oštećuju stolone.

Navodnjavanje krumpiraNavodnjavanje krumpira je jedna od

agrotehničkih mjera bez koje u našim uvjetima nije moguća kvalitetna i ren-tabilna proizvodnja. Najveće potrebe vode krumpir ima u periodu od pojave cvjetnih pupoljaka do završetka cvatnje, što se poklapa sa zametanjem gomolja, intenzivnim rastom biljaka i nagomila-vanjem škroba. Nedostatak vlage lako se uočava – lišće se uvija, biljke poka-zuju znakove klonulosti, na tlu se po-kazuju pukotine. Ako se već raspolaže sustavom za navodnjavanje, ne treba dopustiti da se tlo previše isuši pa da se tek onda počne s navodnjavanjem. Kod proizvodnje krumpira potrebno je poznavati kritične faze u periodu rasta i razvoja i najveće potrebe za vodom.

Od nicanja krumpira do formiranja stolona potrebno je tri tjedna i u tom periodu formiranja stolona potrebna je voda jer će, u protivnom, biti manji broj stolona, a samim tim i manji broj gomolja po biljci. Zametanje gomolja je 4 – 5 tjedana nakon nicanja. U ovom periodu potrebna je voda da bi sve sto-lone dale gomolje, jer u protivnom pri sušnim uvjetima svaka stolona neće zametnuti gomolj. Intenzivno nalijeva-

nje gomolja traje 5 – 10 tjedana, kod ranih i srednje ranih sorti, odnosno, do kraja cvatnje jer završetkom cvatnje krumpir formira 75% prinosa.

Navodnjavanje krumpira treba početi kada vlažnost tla padne ispod 60%, a to je vrijeme kada zemlja koja se uzme u šaku iz zone razvoja gomolja ne može zadržati oblik pri stiskanju šake ili olako ispada iz šake kroz prste. U tom slučaju treba navodnjavanje s oko 25 – 30 lita-ra vode po metru kvadratnom zavisno od tipa tla. Zavisno od vremenskih pri-lika, dovoljno je 2 – 4 navodnjavanja, ako se to uradi u navedenim kritičnim fazama razvoja krumpira.

Navodnjavanje ne počinjati u najto-plijem dijelu dana.

Način navodnjavanja (metode) ovisi o opremi s kojom raspolažu pojedini proizvođači. Vještačka kiša je kod nas najzastupljeniji način navodnjavanja krumpira, iako se u pojedinim područji-ma navodnjava plavljenjem (puštanjem vode u međuredne prostore). Navodnja-vati je najbolje u ranim jutarnjim ili ka-snim popodnevnim (večernjim) satima. Šokiranje biljke je vrlo izraženo kada su navodnjavanja u vrijeme najvećih dnev-nih temperatura i kad je voda prehladna.

12


BABYLONOsnovne karakteristike:Babylon je poboljšana i naprednija verzija sorte Agria. Pripada skupini srednje kasnih sorti krumpira. Sorta se odlikuje visokim urodom gomolja koji su krupni do vrlo krupni, duguljastog oblika. Gomolji se dobro čuvaju u skladištu. Jedna od odlika sorte su izuzetno visoki urodi u svim tipovima tala. Sorta se odlikuje dobrom otpornosti na virusne i gljivične bolesti.

Boja pokožice gomolja je žućkasto smeđa dok je meso žućkasto obojeno. Gomolji ove sorte su pogodni za industrijsku preradu (pomfrit, čips, pire).

Poboljšana Agria („Agria plus“)

Za bolji urod!Potražite u Sjemenarna

agrocentrima.

Univerzalno organo-mineralno gnojivo za sve poljoprivredne kultureFulet

Fulet je organo-mineralno gnojivo, posebno formulirano za osnovnu gnojidbu koje se koristi, prije sjetve ili sadnje, prilikom presađivanja presadnica povrtnih kultura, za osnovnu gnojidbu krumpira i povrća te za gnojidbu u periodu jesen-zima u voćnjacima i vinogradima. Zahvaljujući visokom sadržaju organske tvari i hranjiva predstavlja vrhunsku kvalitetu. Fulet je gnojivo najvećeg gnojidbenog kapaciteta, 2 – 3 puta većeg od mineralnih gnojiva.

Gnojidba krumpiraVisoki i stalni prinosi krumpira mogu se postići samo ako krumpir u svim razvojnim fazama ima na raspolaganju dovoljnu količinu raspoloživih glavnih hranjiva (dušik, fosfor, kalij, ma-gnezij). Krumpir iznimno dobro reagira na organsku i na mineralnu gnojidbu.

Obično nemamo dovoljne količine stajnjaka, stoga se u praksi kom-binira s mineralnom gnojidbom

ili se koriste samo mineralna gnojiva. Danas se sve više u gnojidbi različitih kultura pa samim time i krumpira ko-riste organska peletirana gnojiva koja imaju čitav niz prednosti u odnosu na stajnjak. Od organskih gnojiva najviše se koristi Fulet kojeg mnogi proizvođači smatraju najboljim organskim gnoji-vom za krumpir. Osim Fuleta u praksi se najčešće koristi Biorex i Frutorto, posebno kod manjih proizvođača. Ova organska gnojiva unose se u tlo prije sadnje krumpira zajedno se mineralnim gnojivima (NPK 10 : 10 : 20). Količina organskih i mineralnih gnojiva određuje se na osnovi pedoloških analiza tla.

Krumpir ima izraženije potrebe za kalijem i dušikom, a nešto manje po-trebe za fosforom. Također ima iznimne zahtjeve za prozračnim strukturiranim tlom, tj. za dobrim vodozračnim re-žimom u zoni gomolja. Takvo tlo se u rano proljeće brže zagrijava i povoljniji su uvjeti za rast i razvoj klice. Krumpir traži tlo slabo kisele reakcije pH 5,5 – 6,5 i dobro reagira na dodavanje kalci-ja. Teško je poštujući plodored pronaći tlo koje zadovoljava sve ove navedene

uvjete. U tome mogu pomoći različiti poboljšivači tla.

Važnost dušika, fosfora i kalija u gnojidbi krumpira

Kod uzgoja krumpira iznimno je važna pravilna gnojidba dušikom. Pre-visoke doze dušika potiču rast cime i odgađaju tvorbu gomolja, a nedostatak dušika smanjuje prinos. U pravilu se od ukupne potrebne količine dušika 60% daje pred sadnju, a ostatak tjedan do najviše 10 dana pred početak tvorbe gomolja. Problem je što klasična dušič-na gnojiva djeluju odjednom i podložna su brzom ispiranju naročito na lakšim pješčanim tlima i/ili uz obilne oborine i navodnjavanje. Drugi je problem na tlima bogatim organskom tvari na kojima je, tije-kom hladnog razdoblja, oslobađanje dušika iz uobičajenih dušičnih gnojiva usporeno i ne-dovoljno.

Gnojidbu fosforom treba prilagoditi gno-jidbi dušikom i kalijem. Fosfor pridonosi ukorje-njivanju krumpira i poti-če zametanje većeg broja

gomolja. Kod kiselih tala, fosfor dodan klasičnim gnojivima se vrlo brzo blokira i postaje nedostupan biljci.

Kalij je također vrlo bitan u gnojidbi krumpira. Utječe na prinos i kvalitetu krumpira, uključujući i sadržaj suhe tvari te kvalitetu čuvanja.

Jedan od preduvjeta za visok prinos je proljetni brz razvoj lisne mase. Kod temperature tla 18 – 20 °C krumpir ni-kne 10 – 12 dana nakon sadnje. Kod ni-žih temperatura, nicanje i početni rast lisne mase su usporeni. Ako to razdo-blje usporenoga rasta potraje, javljaju se problemi s oboljenjima. Potrebno je što više skratiti to osjetljivo razdoblje rasta krumpira i ubrzati mu početni po-rast.

14


Za bolji urod!Potražite u Sjemenarna

agrocentrima.

Univerzalno organo-mineralno gnojivo za sve poljoprivredne kultureFulet

Fulet je organo-mineralno gnojivo, posebno formulirano za osnovnu gnojidbu koje se koristi, prije sjetve ili sadnje, prilikom presađivanja presadnica povrtnih kultura, za osnovnu gnojidbu krumpira i povrća te za gnojidbu u periodu jesen-zima u voćnjacima i vinogradima. Zahvaljujući visokom sadržaju organske tvari i hranjiva predstavlja vrhunsku kvalitetu. Fulet je gnojivo najvećeg gnojidbenog kapaciteta, 2 – 3 puta većeg od mineralnih gnojiva.

Proizvodnja mladog krumpira

Mladi krumpir predstavlja vrlo značajnu, delikatesnu na-mirnicu odlične kvalitete, koja je sve zastupljenija u ljudskoj prehrani. Gomolje mladog krumpira predstavljaju mladi, još potpuno neformirani i nezreli, gomolji koji su iznimno cije-njeni u prehrani.

Za najraniju berbu mladi krumpir sti-že u prvoj dekadi svibnja, kada na tržištu nije velik izbor povrtlarskih

kultura i postiže visoku cijenu. Proizvod-nju mladog krumpira prati visoka profi-tabilnost kao i veliki agrotehnički značaj jer se rano uklanja s njive, nakon čega se mogu uzgajati i druge povrtlarske vrste (rajčica, kupusnjače, kornišoni, kukuruz šećerac, itd.). Time se doprinosi boljem iskorištavanju tla.

Uspješna proizvodnja mladoga krum-pira uvjetovana je primjenom standar-dnih agrotehničkih mjera (navodnjava-nje, gnojidba organskim i mineralnim gnojivima), a poseban značaj imaju i malčiranje folijom i neposredno pokriva-nje biljaka agrotekstilom. U proizvodnji ranog krumpira važnu ulogu ima izbor tla. Naime, rani krumpir zahtijeva topla,

laka do srednje teška, duboka, plodna tla povoljnih fizičkih i kemijskih osobi-na. Rana proizvodnja se ne preporučuje na vlažnim, slabo ocjeditim, hladnim, teškim, glinastim tlima. Korištenjem perforirane folije i agrotekstila izbjegava se postavljanje noseće konstrukcije, a pokrivalo omogućuje normalno održa-vanje vlažnosti tla (kiša ili zalijevanje). Prestankom opasnosti od kasnih proljet-nih mrazova, pokrivalo se skida, a to je u našim uvjetima najčešće od sredine pa sve do kraja travnja. Kod uzgoja krumpira u tunelima ili plasteniku moguća je (oko 30 dana) ranija proizvodnja mladoga krumpira jer se može ranije obraditi tlo, ali zasaditi. Kod uzgoja u plastenicima krumpir se sadi u siječnju, a kod uzgoja u tunelima krajem siječnja ili početkom veljače.

Za proizvodnju mladoga krumpira uglavnom se koriste vrlo rane i rane sorte kratke vegetacije. Obvezno je naklija-vanje gomolja da se ostvari što manji broj klica jer se tako dobije samo jedna glavna stabljika koja ima svega nekoliko gomolja. Time usjev krumpira prije dođe u tehnološku zrelost za iskapanje mladih krumpira. Mladi krumpir iskapamo u teh-nološkoj zrelosti dok je cima još zelena odnosno čim gomolji dosegnu tržišnu veličinu. Pokožica mu je tanka i nježna pa se zato lako skida, a veličina gomo-lja kreće se od oko 30 do 80 mm. Datum vađenja mladog krumpira proizvođač određuje prema vlastitoj potrebi ili, ako je za prodaju, prema očekivanoj cijeni i potražnji na tržištu.

Pri ranijoj berbi dobije se manji prinos mladih gomolja, ali u pravilu se ostva-ruje veća tržišna cijena. Nasuprot tomu, kasnije iskapanje mladog krumpira rodi nešto višim prinosom gomolja veće kru-pnoće, ali, najčešće, uz niže prodajne cijene. Pod proizvodnjom mladoga krum-pira najčešće podrazumijevamo vrlo rani proljetni uzgoj iz kojeg na tržište gomolji dolaze tijekom svibnja i lipnja pa sve do kraja srpnja. Međutim, tehnološki postu-pak proizvodnje mladog krumpira moguć je i nakon tog razdoblja pa je tako, pri-mjerice, moguća i ljetna sadnja.

Izbor sorti za proizvodnju mladog krumpira

Za proizvodnju mladoga krumpira uglavnom se koriste vrlo rane i rane sorte kratke vegetacije. Obvezno se naklijavaju gomolji da se ostvari što manji broj klica jer se tako dobije samo jedna glavna sta-bljika koja ima svega nekoliko gomolja. Od sorti koje se najčešće koriste za pro-izvodnju mladog krumpira, najveći značaj ima Riviera od žutih te Evolution od cr-venih sorti. Osim njih, koriste se još sorte: Arnova, Artemis, Constance, Faluka i dr.

16


FALUKAIzrazito rodna rana sortaFALUKA je rana sorta krumpira Gomolji su žućkasto-bijele pokožice sa mesom krem boje, prikladna za svježu upotrebu. Odlikuje se visokim urodom gomolja a svaka biljka daje veći broj krupnih ujednačenih gomolja. Oblik gomolja ovalan, plitkih okaca i mekane pokožice. Za sadnju koristiti naklijale gomlje. Sorta traži dobro nagrtanje kako ne bi došlo do pozelenjavanja gomolja, jer svaka biljka daje veći broj izrazito krupnih gomolja.

ARTEMISSorta vrlo ujednačenih gomoljaARTEMIS je vrlo rana sorta krumpira, izrazito atraktivnih gomolja. Gomolji su krupni, izduženog ovalnog oblika. Gomolji svijetložute boje pokožice, a žute boje mesa. Artemis je sorta visokih prinosa u skupini ranih sorti. Zahtijeva povećanu gnojidbu s dušikom. Prije sadnje potrebno je naklijavanje. Pogodna za uzgoj na različitim tipovima tala. Posebno zanimljiva za proizvodnju mladog krumpira. Srednje osjetljiva na pripravke na bazi metribuzina. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali je odlična i za pomfrit i čips.

ARNOVAIzrazito rodna rana sorta

ARNOVA je svakako najzanimljivija iz palete novih, ranih sorata žućkastobijele boje pokožice. Zbog dobrih proizvodnih osobina, stručnjaci predviđaju da su napokon pronašli sortu koja će zamijeniti dobro poznatu Jaerlu. Tržni proizvođači krumpira traže od ranih sorti sjemenskog krumpira rano dospijeće, dobru otpornost na proljetne mrazove i dobar urod. Arnova upravo udovoljava ovim prohtjevima jer prispijeva u potpuno isto vrijeme kada i Jaerla, s tim da je za 30 – 50% rodnija od nje. Stoga vjerujemo da će za 2 – 3 godine Arnova potpuno zamijeniti Jaerlu za koju je već utvrđena brza degeneracija – izrođivanje, što dovodi do poteškoća u proizvodnji njezina sjemena.

EVOLUTIONNajrodnija crvena rana

sorta krumpiraEVOLUTION je rana, crvena sorta za proizvodnju mladog krumpira. Slična sorti Cleopatra, ali još rodnija i izrazito lijepog gomolja. Traži osunčana, laganija tla, koja se mogu navodnjavati. Koristi se za svježu potrošnju i nije pogodna za dulje skladištenje. Gomolji svijetlocrvene do roze boje pokožice, a svijetložute boje mesa. Srota pogodna za pečenje, pomfrit i sl.

Kritično razdoblje zakorovljenosti, odnosno razdoblje kad korovi najviše utječu na urod krum-pira, najčešće se proteže od dva tjedna nakon nicanja pa sve dok krumpir ne zatvori redove.

U krumpiru se korov najčešće suzbija primjenom mehaničkih ili kemijskih mjera. Mehaničke

mjere, primjerice brananje, okopava-nje, nagrtanje i pročupavanje izbjeglih biljaka, nekad se redovno provodilo. Neke od spomenutih mjera, provode se i danas. Mehaničko suzbijanje danas je provedivo samo na manjim površinama i u područjima s dovoljno radne sna-ge. Usprkos tomu, najčešće postignuti učinci nisu zadovoljavajući. Mehaničke su mjere danas samo dopuna kemij-skim mjerama suzbijanja korova.

Kao u svim gospodarski značajnijim kulturama, tako je i u krumpiru registri-ran velik broj herbicidnih pripravaka ko-jima se više ili manje uspješno rješava problem korova u ovoj kulturi.

Herbicide u krumpiru moguće je pri-mijeniti prije sadnje, nakon sadnje, a prije nicanja te nakon nicanja krumpira.

Prije sadnje krumpira dopuštenje za primjenu imaju brojni pripravci na

osnovi samo dviju djelatnih tvari (gli-fosata i sulfosata). Obje djelatne tvari su iz skupine totalnih herbicida koje korovna biljka isključivo usvaja preko lista su i translokacijski herbicidi, pa se koriste se i za suzbijanje višegodišnjih korova, odnosno za suzbijanje njihovih podzemnih organa. Primjenjuju se prije obrade tla, najčešće u godini prije sad-

Suzbijanje korovau krumpiru

nje krumpira, obično na strništima ili drugim površinama koje se pripremaju za sadnju krumpira.

Suzbijanje korova nakon sadnje krumpira

Za suzbijanje korova nakon sadnje, a prije nicanja krumpira, na tržištu je dostupan velik broj herbicidnih pripra-vaka kojima uspješno možemo suz-bijati i širokolisne i uskolisne korove.

Proizvođači krumpira najčešće se odlučuju za primjenu herbicida u ovom roku. Danas se najče-šće, za tu namjenu, koristi pri-pravak Stomp Aqua u dozi od 250 – 300 ml/dulum.

Nakon nicanja krumpira koriste se selektivni

herbicidi. Najčešće se koriste sljedeći pripravci: Basa-gran 480 u dozi od 200 ml/du-lum, Basagran super u dozi od 150 – 200 ml/dulum.

18


Stomp Aqua je selektivni kontaktni i zemljišni herbicid namijenjen suzbijanju jednogodišnjih travnih i širokolisnih korova u malini, mrkvi, luku, češnjaku, rajčici, paprici, kupusu, brokuli, cvjetači, grašku, grahu, slanutku, bobu, zelenoj salati, radiču, endiviji, šparogama, artičokama, krumpiru, suncokretu, soji i duhanu.

Najbolja zaštita!

CONSTANCEOsnovne karakteristike:Pripada skupini srednje ranih sorti krumpira. Sorta je prvenstveno namijenjena proizvođačima koji krumpir uzgajaju za osobne potrebe i maksimalno žele uživati u iznimnim kulinarskim osobinama krumpira, ali i za proizvođače koji koriste kalibratore.

Gomolji su okrugli do ovalni, žućkaste pokožice, a meso je svijetložuto. Sorta Constance pripada AB kuharskom tipu sorti krumpira što znači da se gomolji mogu pržiti, peći ili pripremati na salatu.

Gurmanska sorta ujednačenih gomolja

U organizaciji vodeće svjetske tvrt-ke za proizvodnju sjemenskoga krumpira Agrico, iz Nizozemske,

u Seferovcima su organizirani dani polja krumpira. Veliki broj proizvođača krum-pira, njih preko dvije stotine, s područja Lijevča polja, ali i ostalih područja BiH, okupili su se 5. 8. 2020. godine u selu Seferovci, s ciljem pregleda ogledne parcele sa starim, ali i novim, sortama krumpira, koje će ove godine biti u pro-metu u BiH.

Na imanju gosp. Ranka Kozića iz sela Seferovci, inače najvećega proizvođača i dorađivača merkantilnog krumpira na ovom području, na površini od 1 ha postavljen je pokus sa 16 sorti krumpira (Riviera, Severina, Ranomi, Evolution, Essme, Arizona, Artemis, Constnce, Agria, Spectra, Adato, Babilon, Vouge, Kondor, Romano i Rudolph).

Krumpir je posađen 16. 4. 2020. go-dine. Za sadnju je korištena kalibraža 30/35 mm. Krumpir je, prije sadnje, podvrgnut naklijavanju. Sađen je dvore-dom sadilicom na razmak 20 cm u redu i 60 cm između redova. Sađeni su cijeli gomolji. Nakon sadnje, a prije nicanja krumpira, obavljeno je tretiranje protiv korova pripravkom Stomp aqua u dozi od 3 l/ha.

Za osnovnu gnojidbu korišteno je organsko i mineralno gnojivo. Prihrana je bila u vrijeme prvog ogrtanja mine-ralnim gnojivom KAN u količini od 300

AGRICOVI DANIPOLJA KRUMPIRA

kg/ha. U nasadu krumpira su prove-dene sve potrebne agrotehničke mjere (nagrtanje, navod-njavanje, zaštita i dr.). S obzirom na to da je tijekom vegeta-cije bila velika suša, navodnjavano je ne-koliko puta.

Krumpirova zlatica suzbijana je pri-pravkom Mospilan 20 SP u dozi 60 g/ha u vrijeme pojave ličinki. Uzročnici najvažnijih biljnih bolesti na krumpiru (plamenjača i alternaria) suzbijane su pripravcima Acrobat DF i Signum.

Na ovogodišnjim danima polja krumpira mogle su se vidjeti nove sorte Agrica (Severina, Spectra, Vouge, Babi-lon, Constance), a neke od njih će ove godine proizvođači moći kupovati u po-ljoprivrednim ljekarnama. Posebno ve-liki interes nazočnih pobudila je sorta Se-verina koja je poka-zala iznimno dobre rezultate u ogledu. Isto tako, proizvođa-či su bili oduševljeni sortom Babilon koja je u biti „poboljšana“ Agria, s puno boljim osobinama. Proizvo-đači koji žele krumpir

za osobne potrebe uživanja u jelima od krumpira, svakako će saditi sortu Con-stance koju krase iznimne kulinarske osobine.

Inače, promotor na ovogodišnjim Agricovim danima polja krumpira bio je dr. Živko Bugarčić iz Srbije, vrhunski stručnjak u proizvodnji merkantilnog krumpira. Gospodin Bugarčić bio je oduševljen urodom pojedinih sorti koje su u ovom ogledu pokazale izniman urod, posebno sorte Spectra, Vouge, Rudolph i Arizona.

CONSTANCEOsnovne karakteristike:Pripada skupini srednje ranih sorti krumpira. Sorta je prvenstveno namijenjena proizvođačima koji krumpir uzgajaju za osobne potrebe i maksimalno žele uživati u iznimnim kulinarskim osobinama krumpira, ali i za proizvođače koji koriste kalibratore.

Gomolji su okrugli do ovalni, žućkaste pokožice, a meso je svijetložuto. Sorta Constance pripada AB kuharskom tipu sorti krumpira što znači da se gomolji mogu pržiti, peći ili pripremati na salatu.

Gurmanska sorta ujednačenih gomolja

21


Plamenjača krumpira je najznačajnija bolest krumpira koja se prvi put pojavljuje polovicom 19. st. u Irskoj uzrokujući masovnu glad i migraciju stanovništva. Plamenjača krumpira je ekonomski najvažnija i iznimno destruktivna bolest koja napada i uništava list, stabljiku i gomolje krumpira.

Plamenjača krumpira

Klimatski uvjeti s dosta oborina i temperature iznad 15°C, pogoduju razvoju i širenju bolesti. Tijekom

svibnja zbog obilja vlage pri tlu, kada krumpir zatvara redove, najprije se zara-ze donji listovi. U početku se obično poja-ve sivo-zelene pjege na rubovima listova, a u kasnijoj fazi lišće odumire i suši se. Zaraza stabljike obično se pojavi u blizini lisnih pazušaca, jer se tu najdulje zadrža-va vlaga. Za vrijeme jakih rosa ili oborina do kraja svibnja s temperaturama preko 20 °C, gotovo je uvijek dovoljno topline i vlage da bolest može uništiti čitav na-sad. Iz godine u godinu, bolest se preno-si zaraženim gomoljima, jače ili slabije, ovisno o vremenskim uvjetima. Najveći intenzitet bolesti može se očekivati kada se redovi krumpira spoje jer visoka cima i zatvoreni redovi osiguravaju više vlage i temperaturu, odnosno povoljne uvjete za razvoj bolesti. Optimalni uvjeti za ra-zvoj bolesti su 13 – 23 °C i barem 3 sata neprekidnog vlaženja biljke.

Simptomi bolestiSimptomi plamenjače krumpira mogu

se uočiti vrlo rano, čak prije nego se for-mira gomolj. Vidljivi su na listovima i stabljici. Listovi dobiju žute pjege koje s vremenom poprime smeđu boju, a unutrašnjost te pjege se osuši. Simptomi plamenjače krumpira su, naravno, vidlji-vi i kasnije, nakon vađenja krumpira, na gomoljima. Oboljeli gomolj ima udublje-nja, presjek mu je smeđe boje te je pod-

ložan truljenju. Zaraženi gomolji često se nađu na meti drugih bakterijskih bolesti koje ih potpuno dokrajče. Izvori i preno-sitelji infekcije su gomolji koji su zaraže-ni te na kojima se razvija micelij gljive. Micelij podnosi i temperature do 0 ºC, a temperature najpogodnije za širenje za-raze su od 18 do 22 ºC, pod uvjetom da je relativna vlaga zraka preko 90%. Vlažno vrijeme i već zaraženi gomolji odlični su uvjeti za razvoj plamenjače krumpira. Smatra se da samo jedna zaražena biljka može prouzročiti zarazu do 80 ha krum-pira.

Suzbijanje plamenjače

Želite li spriječiti nastanak pla-menjače krumpira, za sadnju birajte isključivo zdrave nezaražene go-molje te pravovremeno primijenite kemijske pripravke. Ono što je kod suzbijanja biljnih bolesti najznačaj-nije je preventiva i pravovremenost, odnosno na vrijeme primijeniti do-bro izabrani preparat i odmah ste u prednosti pred pojavom bolesti. Koliko će trebati tretiranja protiv plamenjače, teško je procijeniti, ali svakako podrazumijeva praće-nje vremenskih prilika i preporuku stručnjaka o primjeni određenih pripravaka.

Preporučljivo je imati plan prska-nja i poznavati svojstva fungicida jer nerijetko se događa da nestručna primjena i izbor fungicida dovode u pitanje njihovu djelotvornost, tj. prekomjerna primjena određenih fungicida stvorila je „otpornosti“ patogena i time onemogućila nji-hovo kvalitetno korištenje. Zaštita krumpira se bazira na preventivnoj primjeni fungicidnih pripravaka, dakle, prije nego što su simptomi bolesti prisutni u usjevu. Jedino takav pristup garancija je zdravog i kvalitetnog prinosa. Za suzbijanje plamenjače trenutno najbolje rezul-tate pokazuje pripravak Acrobat.

24


Reebot je sistemični fungicid namijenjen suzbijanju plamenjače na rajčici, patlidžanu, krumpiru i vinovoj lozi.

Najbolja zaštita!Potražite u Sjemenarna

agrocentrima.

Karenca:• rajčica i patlidžan – 3 dana• krumpir – 7 dana• vinova loza 28 dana

Koncentrična pjegavost – bolest krumpira uzgajanog

u toplim područjimaKoncentrična pjegavost krumpira

bolest je karakteristična za toplije krajeve no iznimno visoke tem-

perature tijekom vegetacije uzrokuju sve veću pojavu i problematiku u rje-šavanju ove bolesti i u područjima gdje je do sada slabo bila zastupljena. Ova bolest tijekom sparnog i vrućeg ljeta može prouzrokovati pravu epidemiju crne pjegavosti na osjetljivim sortama krumpira.

Bolest uzrokuje pjege na lišću, tipič-ne po postepenom rastu (uz veći broj tamnih koncentričnih prstenova). Boja pjega varira od tamnosmeđe do crne, a veličina od nekoliko mm do 2 cm. Okru-glog su ili nepravilnog oblika s naglaše-nim rubovima prema zdravom tkivu.

Za razliku od plamenjače, alternarija „voli“ toplo i suho vrijeme. Optimalna temperatura za razvoj je 28°C. Česta izmjena suhog i toplog razdoblja s vla-ženjem pogoduje intenzivnom razvoju koncentrične pjegavosti. Razvoju al-ternarje pogoduje gusti sklop, učestale padavine i navodnjavanje orošavanjem. Prvi simptomi ove bolesti se obič-no pojavljuju nakon početka cvatnje

krumpira. Ovisno o osjetljivosti sorte, napadnuto lišće požuti prije nego pjege potpuno obuhvate njegovu površinu. Jače je napadnuto donje ili starije lišće koje odumire, ali ostaje visjeti na cimi. Izdužene smeđe ili crne pjege se tako-đer mogu pojaviti na peteljkama i sta-bljici. Bolest može napasti i gomolje na kojima se formiraju tamne, udubljene, okrugle ili nepravilne pjege. Napadnu-to tkivo gomolja je suho i odvojeno od zdravog dijela mesa, pa nema razvoja sekundarne truleži. Koncentrična pje-gavost koju uzrokuje gljivica Alternaria solani je česta u područjima intenziv-nog uzgoja krumpira, ali u pravilu ma-njeg ekonomskog značaja u odnosu na krumpirovu plijesan. Ipak, njezina štet-nost zadnjih godina raste, zabilježeni su gubici uroda 70-80%, ali najčešće su štete na nezaštiće-nim poljima 5-20%.

Usjeve krumpira tijekom vegetacije potrebno zaštititi od zaraze uzročnikom

koncentrične pjegavosti. Suzbijanje treba započeti prije zatvaranja redova, čim se ostvare povoljni uvjeti za razvoj alternarije. Iako na tržištu ima veliki broj pripravaka svi oni nemaju istu učinkovitost. Od pripravaka koji poka-zuju dobru učinkovitost i štite krumpir od ove bolesti, izdvajamo Acrobat DF i Signum.

26


C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

SEVERINAOsnovne karakteristike:Severina pripada skupini ranih sorti krumpira, namijenjenih potrošnji u sviježem stanju. Gomolji su dosta krupni. Iako pripada ranim sortama daje visoke uroda. Gomolji se mogu skladištiti kraći period.

Meso i pokožica gomolja su žute boje dok je gomolj izduljeno-ovalnog oblika. Ima izuzetno dobre kulinarske osobine.

Rana sorta odličnih kulinarskih osobinaVOUGESorta povezana s luksuzom

Osnovne karakteristike: Srednje rana sorta krumpira. Glavna odlika sorte u ovalno-dugački gomolji koji su često vrlo krupni. Zbog izuzetno lijepog oblika i boje gomolja izrazito su pogodni za prodaju u marketima. Može se čuvati nekoliko mjeseci. Vouge je križanac sorte Marabel i Amorose od kojih je uzela najbolje osobine. Uz ostalo Vouge je često povezan sa luksuznim proizvodima.

Poboljšana verzija sorte KennebecPRINCE

Osnovne karakteristike: Prince je nova sorta krumpira koja treba da zamijeni sortu Kennebec. Pripada skupini srednje kasnih sorti krumpira. Gomolji su izrazito lijepog, ovalnog oblika. Glavna karakteristika sorte je izuzetno duga dormantnost tj. sposobnost duljeg čuvanja u skladištu. Naime, ovo je trenutno jedina sorta krumpira koja se može čuvati bez ikakvih tretmana dulji period bez tjeranja klice. Obzirom da na tržištu nema pripravaka kojim se sprječava klijanje gomolja, izbor sorte prilikom sadnje biti će od presudne važnosti za čuvanje krumpira u skladištu.

Pokožica gomolja je svijetložute boje dok je meso izrazito bijelo. Sorta se odlikuje i izuzetnom kvalitetom gomolja koji se najčešće koriste za pomfri.

Pokožica gomolja i meso su svijetložute boje. Gomolji sadrže dosta suhe tvari i pripadaju AB kulinarskom tipu.

SORTE KOJE USKORO DOLAZE

SPEKTRASorta visokih uroda

Osnovne karakteristike: Srednje rana sorta krumpira. Gomolji su ovalnog oblika žute pokožice, dok je meso gomolja krem-žute boje. Sorta je dobre otpornosti na važnije bolesti lista i gomolja. Glavna odlika sorte u vrlo atraktivni, ujednačeni gomolji.

Uz uobičajenu agrotehniku sorta ostvaruje visoke urode Gomolji su od-lični za pakiranje i prodaju u centrima.

VOUGESorta povezana s luksuzom

Osnovne karakteristike: Srednje rana sorta krumpira. Glavna odlika sorte u ovalno-dugački gomolji koji su često vrlo krupni. Zbog izuzetno lijepog oblika i boje gomolja izrazito su pogodni za prodaju u marketima. Može se čuvati nekoliko mjeseci. Vouge je križanac sorte Marabel i Amorose od kojih je uzela najbolje osobine. Uz ostalo Vouge je često povezan sa luksuznim proizvodima.

Poboljšana verzija sorte KennebecPRINCE

Osnovne karakteristike: Prince je nova sorta krumpira koja treba da zamijeni sortu Kennebec. Pripada skupini srednje kasnih sorti krumpira. Gomolji su izrazito lijepog, ovalnog oblika. Glavna karakteristika sorte je izuzetno duga dormantnost tj. sposobnost duljeg čuvanja u skladištu. Naime, ovo je trenutno jedina sorta krumpira koja se može čuvati bez ikakvih tretmana dulji period bez tjeranja klice. Obzirom da na tržištu nema pripravaka kojim se sprječava klijanje gomolja, izbor sorte prilikom sadnje biti će od presudne važnosti za čuvanje krumpira u skladištu.

Pokožica gomolja je svijetložute boje dok je meso izrazito bijelo. Sorta se odlikuje i izuzetnom kvalitetom gomolja koji se najčešće koriste za pomfri.

Pokožica gomolja i meso su svijetložute boje. Gomolji sadrže dosta suhe tvari i pripadaju AB kulinarskom tipu.

SORTE KOJE USKORO DOLAZE

SPEKTRASorta visokih uroda

Osnovne karakteristike: Srednje rana sorta krumpira. Gomolji su ovalnog oblika žute pokožice, dok je meso gomolja krem-žute boje. Sorta je dobre otpornosti na važnije bolesti lista i gomolja. Glavna odlika sorte u vrlo atraktivni, ujednačeni gomolji.

Uz uobičajenu agrotehniku sorta ostvaruje visoke urode Gomolji su od-lični za pakiranje i prodaju u centrima.

KRUMPIROVA ZLATICA – najvažniji štetnik krumpira

Krumpirova zlatica je podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Za vrijeme Prvog svjetskog rata prene-sena je u Francusku, a 1946. godine otkrivena je u Sloveniji. Sada je proširena na području cijele BiH i Hrvatske (osim na nekim otocima). Osim krumpirom, zlatica se hrani i drugim biljnim vrstama (patlidžan, rajčica).

Morfološke i biološke odlike vrsteImaga zlatice imaju žute i crne uz-

dužne pruge, a duga su oko 10 mm. Ličinke su ružičaste, s crnom glavom i točkama po tijelu.

Odrasle zlatice prezime u tlu. Za vrijeme zime mnoge zlatice uginu u tlu, naročito na težim i vlažnijim tere-nima. U proljeće, kada temperatura tla na dubini od 10 cm poraste na 14,5 °C, zlatice počinju izlaziti vani. U to vrije-me temperatura zraka se obično kreće oko 20 °C, a cima krumpira je, ovisno o sorti, različite visine. Nakon izlaska iz tla zlatica može bez hrane živjeti desetak dana. Tek nakon intenzivne ishrane listom krumpira, zlatice počinju s parenjem. Visoke temperature zraka pogoduju ishrani zlatica, a i ženke su plodnije. Ženke odlažu jaja na naličje lista, a broj jaja ovisi o temperaturi zra-ka, i najčešće se kreće 300 – 1 100 po jednoj ženki.

Nakon 5 – 15 dana pojavljuju se ličin-ke, koje prolaze kroz 4 razvojna stadija. Ukupan razvoj ličinki traje 14 – 22 dana. Tijekom razvoj, ličinke se intenzivno hrane lisnim mesom, a nakon četvr-tog stadija razvoja ličinke odlaze u tlo na kukuljenje. Nakon kukuljenja, iz tla

izlaze odrasle zlatice i ciklus se ponav-lja. Zlatica kod nas ima dvije generacije.

Istraživanja su pokazala da odrasla zlatica dnevno na temperaturi 25 °C poždere 800 mm2 lisne površine, a za života oko 120 cm2.

Kako zaštititi krumpir od napada krumpirove zlatice?

Na manjim krumpirištima i tamo gdje ima radne snage, treba od samog početka napada sakupljati sve stadije zlatica i uništavati. Za jednu minutu može se skupiti četrdesetak odraslih stadija. Ipak, danas se najviše koriste kemijske mjere zaštite.

Insekticide treba primijeniti u op-timalnom roku. Pravilan rok primjene insekticida ovisi o stadiju razvoja zla-tice i krumpira, o intenzitetu pojave i svojstvima insekticida.

Krumpirova zlatica je podložna pojavi rezistentnih sojeva, tako da je danas relativno „otporna“ na većinu organofosfornih insekticida, karbamata i piretroida. Na području Hercegovine utvrđena je rezistentnost na neke or-ganofosforne insekticide i piretroide, tako da se insekticidi iz tih skupina ne bi smjeli koristiti.

Koje insekticide koristiti za zaštitu krumpira od napada krumpirove zlatice?

Na onim područjima na kojima nema rezistentnosti, mogu se koristiti klasični insekticidi. Njih treba primi-jeniti kada je barem 30 – 50% ličinki izašlo iz jaja. Na području Hercegovi-ne, a i ostalim područjima u kojima je prisutna rezistentnost, treba koristiti nove insekticide. Jedan od takvih in-sekticida je Mospilan 20 SP.

Osim Mospilana 20 SP za suzbijanje krumpirove zlatice može se koristiti i Boxer 200 SL, Direkt i Rotor super.

30


Sistemični insekticid namijenjen za suzbijanje štetnika u povrćarstvu, voćarstvu,

industrijskom bilju, te ukrasnom bilju.

Najbolja zaštita!Potražite u Sjemenarna

agrocentrima.

Određivanje vremena vađenja krumpira

U pravilu, krumpir trebamo vaditi kada su gomolji završili svoj fiziološki razvoj, a to se ogleda odumiranjem nadzemnog dijela biljke odnosno cime. To znači da se krumpir počinje vaditi kada je lišće odumrlo što je ujedno znak da su propale i stabljike (polegla cima).

Osim toga, zbog propadanja sta-bljiki slabi i veza između stolona i gomolja, koji se zbog toga lako

odvajaju. U toj fazi su i gomolji dostigli maksimalnu veličinu, te se može pristu-piti njihovu vađenju iz zemlje. Pokožica je u tom slučaju posve očvrsnula, te se ne može skidati pri jačem pritisku pr-stom, a to joj omogućava bolje čuvanje tijekom zime.

Načini vađenja Na manjim površinama u Hercego-

vini krumpir se još uvijek vadi ručno, tj. motikom, što predstavlja najstariji i najteži način. Na nešto većim površina-ma se radi plugom, a može se upotrije-biti obični plug-ogrtač koji je posebno učinkovit na našem suhom i rastresi-tom zemljištu. Iza pluga gomolji ostaju na površini zemlje, nakon toga se saku-pljaju ručno. Međutim, danas postoje i specijalni plugovi za vađenje krumpira koji su se pokazali posebno učinkovi-tim i rentabilnim na većim proizvodnim površinama. Kod iskopa trebamo voditi računa da što manje oštećujemo gomo-lje da bi ih kasnije mogli što dugotraj-nije uskladištiti. Poseban se problem pojavljuje kod vađenja sorti krumpira kod kojih se gomolji nalaze nešto uda-

ljenije od cime. Praksa je pokazala da kod takvih sorti pri iskopu imamo oko 30% oštećenih gomolja.

Što učiniti s oštećenim gomoljima?Kod ručnog vađenja krumpira mala

je vjerojatnost da će doći do oštećenja pokožice gomolja. Ako do toga i dođe, njihovim naknadnim probiranjem i od-vajanjem se i taj mali broj oštećenih go-molja izdvoji. Međutim, veliki proizvo-đači, koji krumpir iskapaju vadilicama, obično ne vode računa o tome, pa sve izvađene gomolje pakiraju u vreće i nose na tržnicu. Ako budete neoprezni i kupi-te takav krumpir za zimnicu, on će vam

brzo početi propadati. To je i razumljivo jer oštećeni gomolj brzo gubi hranjive vrijednosti, a na njegovim oštećenim mjestima se razvijaju mikroorganizmi koji kasnije dovode do plijesni i truleži. Inače, razvoju plijesni i ubrzanom tru-ljenju gomolja pomaže i nezreo krumpir, vlažnost gomolja te ostaci zemlje u kojoj mogu biti razni uzročnici bolesti. Stoga vodite računa da krumpir za jelo nabav-ljate na provjerenim mjestima i nakon toga ga trebate uskladištiti u uvjetima temperature od 4 do 5 °C. Uz povremeno prozračivanje i relativnu vlagu zraka od 95% krumpir se, u takvim prostorijama, može čuvati i do 10 mjeseci.

32


Pri skladištenju krumpira, gomolji nerijetko i pozelene. Riječ je o neželjenoj pojavi koja čak može imati i štetne posljedice za ljudsko zdravlje. Naime, takav krumpir ispod svoje pokožice može sadržavati otrovne glikoalkaloide (solanin i kakonin).

Pozelenjavanje gomolja krumpira

Stručno gledano – pozelenjavanje gomolja krumpira samo po sebi ne bi bilo štetno da se paralelno ne

događa i proces sinteze ili nastajanja glikoalkaloida solanina i kakonina koji čine 95% od ukupne količine glikoalka-loida prisutnih u gomolju. Jednostavno rečeno, ako u svojim kućnim zalihama uočite gomolje koji su poprimili zele-

nu boju, svakako ih uklonite jer se sa zdravljem ipak nije igrati. Navedeno pozelenjavanje krumpira nastaje zbog izlaganja gomolja suncu, odnosno, svjetlu.

Tako se na samoj njivi često zna uočiti nekoliko zelenkastih gomolja, a riječ je o krumpiru koji je loše ogrnut ili gomoljima koji u cijelosti nisu bili pre-

kriveni zemljom te su zbog toga bili i izloženi svjetlosti.

Napomenimo da zelenu boju gomolji mogu poprimiti i zbog dugotrajnog sta-janja, s tim da se ovakav krumpir pre-poznaje po izrazito gorkom okusu. Ni ovaj krumpir nije prihvatljiv za konzu-maciju. Stoga, krumpir nepotrebno ne izlažite svjetlu i čuvajte ga u papirnatim ili jutenim vrećama te kartonskim kuti-jama na hladnom i mračnom mjestu. U kućnom ambijentu, idealan prostor za to je upravo vaš podrum!

Zašto je krumpir postao sladak?Ako se dogodi da se temperatura

jestivog krumpira zbog loše izolacije skladišta spusti na 2 – 3 °C, krumpir će postati sladak. Nastalog, nepoželjnog šećera u gomoljima možemo se riješiti grijanjem i držanjem na temperaturi 15 – 20 °C tijekom 14 dana. Gomolji će intenzivnim disanjem potrošiti šećer i krumpir će opet biti dobar za jelo.

33


ESMEOsnovne karakteristike: Srednje rana sorta krumpira, crvene pokožice gomolja. Dobro podnosi pranje kod ranijeg vađenja u uvjetima vlažnijeg tla.

Meso gomolja je blijedožute boje. Gomolji su ovalnog oblika, vrlo ujednačeni. Sorta je zanimljiva za raniju proizvodnju u plastenicima.

Srednje rana kulinarska crvena sorta

Pravilno skladištenje krumpira

Pri iskopu krumpira mora se paziti da se gomolji ne oštete i da su što manje onečišćeni zemljom,

kamenjem, ostacima cime. Svakako, ako se krumpir vadi u idealnim uvjeti-ma vlažnosti tla, ovo je lakše poštovati. Često smo primorani krumpir vaditi u uvjetima prekomjerne ili nedostatne vlage u tlu, te su gomolji manje ili više onečišćeni zemljom ili drugim primjesa-ma. Izvađen gomolj na sebi uvijek ima nešto zemlje bez obzira što se vadilo po suhom vremenu.

Krumpir koji se doprema u skladište s većom količinom zemlje, teže je skla-dišti te dolazi do gubitaka. Prije skla-dištenja gomolji krumpira se očiste od zemlje, ostataka cime i drugih primjesa. Za pravilno skladištenje krumpira vrlo je važno sortiranje gomolja. Sortirati se ne smije ako je krumpir vlažan i nečist (ostaci zemlje na gomolju) zbog veli-kog dijela vlažne zemlje koja ostaje na dijelovima valjaka te je onemogućeno pravilno sortiranje. Prilikom sortira-nja najvažnije je da se odvoje bolesni i oštećeni gomolji, što je dosta teško uočiti ako se na gomoljima nalazi veća količina zemlje.

Nakon «čišćenja», krumpir odlazi u posebna skladišta izgrađena za skladi-

štenje krumpira. Ta skladišta su s aktiv-nom ventilacijom. Dolaskom krumpira u skladište slijedi faza prosušivanja, a poslije toga, ako ima oštećenih gomolja, slijedi faza «zarašćivanja rana» prilikom koje se gomolji izlažu temperaturi od 15 oC (12 – 18 oC) u trajanju 1 – 2 tjedna uz relativnu vlagu zraka 80 – 95% i kratka provjetravanja. Odmah nakon dovoženja prvih količina gomolja s po-lja, počinjemo s prozračivanjem toplim vanjskim zrakom kako bi se gomolji što prije osušili i bili spremni za skladište-nje. Temperaturu mase uskladištenoga krumpira u skladištu reguliramo pro-zračivanjem toplim dnevnim ili hladnim noćnim zrakom te otvaranjem prozora ili vrata skladišta kako bi zrak mogao cirkulirati. Visina hrpe uskladištenog krumpira ne prelazi 3,5 m jer je ta visina najekonomičnija i najsigurnija te se po-stavljaju tuneli kako bi mogli ventilirati hrpu da ne bi došlo do zagrijavanja.

Poslije te faze krumpir se sustavom ventiliranja ohladi na temperaturu 5 – 7 oC i na toj temperaturi krumpir se može čuvati i do 10 mjeseci. Krumpir koji je namijenjen preradi čuva se na tempera-turi višoj od 7 oC.

Manji proizvođači nemaju prikladna skladišta te krumpir skladište na ra-

zličita mjesta (podrumi, ostave i dr.). Neki proizvođači imaju trapove u kojima skladište i čuvaju krumpir. Krumpir se ne smije čuvati u PVC-vrećama. Najbolje ga je čuvati u papirnim vrećama u podru-mima.

Izbor sorte – vrlo bitanDa bi se smanjili gubici koji nastaju

čuvanjem gomolja u skladištima, izbor sorte je vrlo bitan. Za dulje skladištenje treba birati kasne sorte koje imaju veći sadržaj suhe tvari. Sorta Romano je jed-na od zahvalnijih sorti za čuvanje, a tu su i sorte Rudolph, Kuroda, i dr.

Rane sorte krumpira nisu pogodne za dulje skladištenje i njih svakako treba iskoristiti do početka zime.

Europska komisija donijela je pro-vedbenu uredbu da se ne produlje odobrenje aktivne tvari klorprofam (Tuberite N, Neo-Stop, Tuberprop) koja se više neće moći koristiti na-kon 1. siječnja 2020. godine. Riječ je o inhibitoru klica i herbicidu koji sprječava klijanje konzumnog krum-pira u tijeku skladištenja. Djelatna tvar smanjuje intenzitet disanja gomolja te ih tako štiti od gubitka vlage i hranjivih tvari.

34


ESMEOsnovne karakteristike: Srednje rana sorta krumpira, crvene pokožice gomolja. Dobro podnosi pranje kod ranijeg vađenja u uvjetima vlažnijeg tla.

Meso gomolja je blijedožute boje. Gomolji su ovalnog oblika, vrlo ujednačeni. Sorta je zanimljiva za raniju proizvodnju u plastenicima.

Srednje rana kulinarska crvena sorta

U većini naših uzgojnih područja krumpira nepravilan je raspored oborina, pa ova kultura ima izni-mne zahtjeve za prozračnim, struk-turiranim i dubokim tlima. Pravilno vađenje i uskladištenje posebno je važno u vlažnijim sezonama jer je također i bolesnih gomolja više.

Čuvanje krumpira preko zimeNajčešći fiziološki poremećaji pri skladištenju gomolja

Suvremene sorte krumpira se pored naj-važnijih, tehnoloških, svojstava koja privlače proizvođače (npr. vrijeme dospijeća, visina uroda, oblik gomolja, boja kožice) razlikuju po kulinarskom tipu, odnosno unutrašnjim svoj-stvima (sadržaj suhe tvari). Jedan od najštet-nijih fizioloških poremećaja koji zadnjih godina u našoj zemlji sve više dolazi do izražaja je „tamna pjegavost mesa gomolja“. Poremećaj se obično prepoznaje 1 – 2 dana nakon vađe-nja po unutrašnjim tamnim (plavičasto-zele-nim) promjenama nekoliko mm ispod kožice gomolja. Na površini se štetne posljedice ne primjećuju, pa takvi gomolji na „inspekcij-skom“ stolu nisu prepoznatljivi, a krajnji kori-snik štetne posljedice u mesu vidi tek nakon rezanja krumpira. Izgled kružno raspoređenih štetnih promjena u mesu gomolja (plavičaste, zelenkaste ili smeđe boje) ovisi o sorti krumpi-ra, odnosno boji mesa gomolja i sadržaju suhe tvari. Tamna pjegavost mesa gomolja nastaje kao posljedica aktivacije enzima fenoloksidaze, pri čemu nastaje plavičasti ili plavičasto-zele-ni melanin. Natučenost gomolja kod vađenja uroda pri nižim temperaturama (manjim od 12 ºC), a poglavito ako je zemljište prije vađenja bilo zasićeno vlagom, primarno utječu na ak-tivnost enzima koji oksidiraju fenole, odnosno, na štetnost ovog fiziološkog poremećaja. Sorte se jako razlikuju prema osjetljivosti na tamnu pjegavost mesa, a jače su oštećeni gomolji koji sadrže više suhe tvari.

Pojava „šupljeg srca“Drugi fiziološki poremećaj koji zadnjih go-

dina dolazi do izražaja tijekom skladištenja je „šuplje srce“ krumpira. Nastaje kao posljedica nepravilnog rasta, najčešće na pjeskovitim ili tresetnim tlima, a jače su oštećeni krupniji gomolji. Prepoznaje se po šupljini u središnjem dijelu mesa gomolja. Sorte su različito osjetlji-ve na ovaj poremećaj (u Međimurju je tijekom 2010. bila oštećena sorta Carrera). Većinom se na površini kožice gomolja ne vide nikakve štetne promjene, ali kod nekih sorata okca mogu biti dublje položena. Jedini siguran način prepoznavanja šupljeg srca je rezanje gomolja na polovice. Do pojave „šupljeg srca“ dolazi zbog dva osnovna razloga:

1) U stresnim uvjetima rasta (npr. visoke temperature i jako sunčano zračenje) središnje

staničje mesa gomolja može odumrijeti. Škrob se „izvlači“ iz oštećenog tkiva, a središnja šupljina se okružuje smeđom („plutastom“) prevlakom.

2) Ako se gomolji normalno ne razvijaju u dužinu i širinu, nastale tenzije nepravilnoga rasta mogu uzrokovati formiranje središnjih zvjezdolikih šupljina. Ponekad se na stijen-kama unutrašnje šupljine formira tanak „plu-tasti“ sloj, na kojemu se može pojaviti bijela „prevlaka“.

Prevencija (sprječavanje) moguće pojave i razvoja „šupljeg srca“ gomolja: izabrati manje osjetljive sorte, sklopom u sadnji utjecati na formiranje većeg broja gomolja po biljci (što

ovisi o razmacima sadnje unutar reda i pro-mjeru ili težini majčinskih gomolja) i osigurati optimalne uvjete rasta (dovoljno vlage i ne previše dušičnih hranjiva).

Skladištenje i čuvanjeZa kvalitetno i dugo čuvanje krumpira po-

trebna su posebna toplinski izolirana skladišta s aktivnom ventilacijom u kojima je ohlađiva-nje krumpira ovisno o temperaturi vanjskog zraka. Gomolji krumpira su „živa bića“ koja disanjem oslobađaju toplinu i čuvanjem na hrpama neprimjerene visine, bez prozračiva-nja, postaju podložniji negativnim fiziološkim poremećajima i razvoju patološke truleži i gnjiloće (u hrpi temperatura mase gomolja za 4 dana naraste 1 ºC). Stoga, prije dugotrajnijeg čuvanja, gomolje prvo treba osušiti i tijekom dvotjednog razdoblja pospješiti zarašćivanje rana (idealno bi bilo pri optimalnoj tempera-turi 15 – 18 ºC propuhivati oko 14 dana zrak s povišenom vlagom). Za većinu sorata krumpira temperatura ispod 3,0 °C i iznad 15,0 °C izaziva značajno povećanje u respiraciji te ove tempe-raturne vrijednosti tijekom čuvanja gomolja

nikako nisu preporučljive . Čuvanjem krumpir gubi na težini, osobito na početku razdoblja zarastanja rana. Na završetku razdoblja čuva-nja gubici mogu dosegnuti 7 – 10% od ukupne uskladištene količine krumpira. Relativna vlaga zraka (RVZ) u skladištu je pored temperature sljedeći važan čimbenik o kojem ovisi kvaliteta gomolja krumpira. Poželjna je visoka RVZ kako bi se izbjegli gubici nastali sušenjem. Općenito, preporučuje se RVZ od 92 do 97% za skladi-štenje suhog i zdravog gomolja, odnosno od 85 do 90% za skladištenje vlažnijeg gomolja

U praksi se urodi krumpira čuvaju u nedovoljno izoliranim prostorijama i podrumima, pa zimi često dolazi do „zaslađivanja“ krumpira, a na-ročito ako se temperatura spušta na vrijednosti ispod 6 ºC (pritom gomolji gube vodu, a škrob se pretvara u šećer, pa tako „zasla-đeni“ gomolji mogu izdržati i -2 ºC). Tek posljednjih desetak godi-na proizvođači stolnog ili jestivog krumpira ugrađuju u skladište ak-tivnu ventilaciju za provjetravanje

i ohlađivanje krumpira. Manjim proizvođačima krumpira, koji uzgajaju samo za vlastite po-trebe, dobro je preporučiti da krumpir, nakon vađenja, odstoji barem 24 sata na hrpi u sje-novitom i ne previše vlažnom mjestu. Nakon toga je dobro gomolje probrati i sortirati ih po veličini u manje drvene sanduke (npr. „letva-rice“) ili prozračne plastične sanduke, pritom odbaciti oboljele i izdvojiti mehanički oštećene gomolje. Prostorija za čuvanje gomolja mora biti dovoljno zamračena, s poželjnim raspo-nom temperature od 4 do 20 ºC.

Svakodnevna provjera stanja skladišta je neophodna da bi se na vrijeme uočile promje-ne na gomolju. Praćenje temperature gomolja i zraka potrebno je provjeravati na nekoliko mjesta u skladištu. Pri tom je potrebno tem-peraturne probe locirati 50 – 100 cm ispod vrha hrpe kao indikaciju najviše temperature u skladištu. Na isti način se mjeri i RVZ psi-hrometrima. Posebno treba obratiti pozornost na prve znakove razvoja truleži gomolja; opori miris, pojavu depresija u uskladištenoj hrpi, orošavanje ventilacijskih cijevi i žarišna mjesta u uskladištenoj hrpi.

36


RUDOLPHOsnovne karakteristike: srednje kasna sorta krum-pira sa crvenom pokožicom gomolja. Jedna od najatraktivnijih sorti crvene pokožice gomolja. Poznata je po izuzetno viso-kom urodu i odličnoj kvaliteti gomolja. Sorta je namijenjena za široku upotrebu za domaćinstva i posebno interesantna za zimnicu zbog dobrog skladištenja i odličnih kulinarskih oso-bina gomolja. Jedna je od najraširenijih „crvenih sorti“, odlič-no prihvaćena od poljoprivrednih proizvođača ali i hobista.

Gomolji su pravilnog oblika, krupni i vrlo ujednačeni. Sorta je dobre otpornosti na najvažnije uzročnike bolesti i štetnike. Dobro podnosi temperaturni stres.

Visokorodna sorta, odlična za skladištenje

Sorta zazimnicu

Kulinarske osobine krumpiraKrumpir je najčešće konzumirana

namirnica na svijetu, a ipak većina potrošača razlikuje tek bijeli i cr-

veni krumpir. Međutim, u svijetu postoji veliki broj sorti krumpira različite tek-sture i udjela škroba. Sadržaj škroba je od iznimne važnosti za kvalitetu krum-pira i namjenu u kuhinji pa su primjerice sorte s većim udjelom škroba primjere-ne za pečenje, a one s nižim udjelom za kuhanje. Prihvatljivi udio i vrstu škroba nalazimo u velikom broju sorti krumpira koje se koriste u kulinarske svrhe, no prosječnom je potrošaču dostupno njih tek dvadesetak.

Sorte za ljudsku ishranu (stolni krum-pir) trebale bi imati srednji udio škroba, zadovoljavajuću količinu bjelančevina i vitamina (npr. C vitamina) te morfo-loška i organoleptička svojstva gomolja sorte koja odgovaraju navikama potro-šača (npr. bijela ili žuta boja mesa go-molja). Meso gomolja nakon kuhanja ne smije mijenjati boju (tamniti, siviti) i mora biti odgovarajuće teksture, kon-zistencije i okusa. Poželjno je da se rani “mladi” krumpir ne raskuhava i da ima naglašen i prepoznatljiv okus “mladog” krumpira. Kod srednje kasnih sorti po-željan je neutralan okus jer se uglavnom jedu kao prilog jelima koja imaju nagla-šen svoj okus.

Prema namjeni, odnosno kulinar-skom tipu, stolne sorte se općenito dije-

le na: tip A, tip B, tip C, tip D i međutipove. Radi lakšeg snalaže-nja u tipovima sorti krumpira, navode se neke tipične sorte iz grupa koje se u nas uzgajaju.

Tip-A: Sorte koje nakon kuhanja ostaju tvrde, ne raskuhavaju se, sitnozr-ne su strukture mesa (mekote) i dobro se režu (voštane konzistencije). To su tipične salatne sorte. Kultivari između dva najpoznatija tipa koji također ostaju čvrstog mesa nakon kuhanja svrstavaju se u tip AB. U nas su daleko zastupljeniji kultivari tipa AB i oni mogu također vrlo dobro poslužiti za pripravu krumpir-sa-lata.

Tip-AB: Sorte čiji se gomolji također ne raskuhavaju (voštane konsistenci-je), mogu se poslužiti kuhani “lešo”, na salatu, kao i pečeni na klasičan način. Prikladni su također za paprikaše te za različite složence. Tipični su kultiva-ri: Riviera, Constance, Vogue, Arizona, Esmee, Ranomi, Rudolph, Spectra, Se-verina, Arnova, Arrow, Gourmandine i dr.

Tip-B: Tom kulinarskom tipu pripada veći broj sorti, meso je nakon kuhanja malo vlažno, prilično su sitnozrne i sla-bobrašnjave strukture, ne raskuhavaju se. Sorte ove grupe prikladne su za naj-različitiju namjenu te im je i način go-

tovljenja različit (kuhanje, pečenje i pr-ženje). Tipične su sljedeće sorte: Kondor, Romano, Evolution, Artemis, Faluca, i dr.

U tip-C svrstavaju se sorte koji su brašnjave, prhke konzistencije s dosta škroba te naglašenije zrnaste teksture mesa. To su kultivari koji se srednje do prilično raskuhavaju i prikladni su za gotovljenje protisnutog krumpira (pire krumpir, krumpirova kašica), smjese za krokete, uštipke i druga različita krum-pirova tijesta. Ovom tipu pripadaju slje-deće sorte: Prince

Tipu BC pripada većina srednjekasnih stolnih sorti u nas. Kulinarskom tipu BC pripadaju: Kennebec, Agria, Adato, Ba-bilon, Fontane, Kuroda, i dr. To su braš-njave, prhke (krušne) sorte kakve su se kuhane jele umjesto kruha .

Tip-D: Malo je stolnih sorti u ovoj grupi (npr. Irene). Njihove su karakte-ristike sljedeće: jako se raskuhavaju, meso im je krupnozrno, izrazito prhko, brašnjavo i suho.

Kulinarska podjela sorti dana je zbog brzog snalaženja i treba je koristiti sa saznanjem da su odstupanja u kuli-narskim svojstvima i okusu moguća, a uvjetovana su podnebljem, tlom, op-skrbom vodom i drugim ekofiziološkim uvjetima rasta i razvoja biljke krumpira. Kulinarski različito će se ponašati i zreli i nezreli (mladi) gomolji istog kultivara. Nedozrele mlade gomolje koji imaju malo suhe tvari (puno vode) bolje je pripremiti kuhanjem ili kuhanjem pa naknadnim pečenjem nego izravnim pe-čenjem ili prženjem u dubokom ulju jer će se potpuno smežurati.

38


Što znamoo krumpirukao hrani?Dolazi vrijeme kupnje, a za koji

mjesec i sadnje sjemena krumpi-ra pa se kod mnogih proizvođača,

bilo sa su hobisti ili tržni proizvođači, postavlja pitanje, što saditi? Koju sortu odabrati? Trenutni je izbor sorata velik i gotovo zbunjujući, no odlučujući fak-tor kod izbora sorte je budući urod, ili kakvo je iskustvo s nekom sortom iz prethodnih godina.

Izbor sorte vrlo bitan za čuvanje kroz zimu

Izbor sorte je vrlo bitan, pogotovo danas, kada na tržištu nemamo moguć-nost nabaviti kemijske pripravke kojima smo tretirali gomolje da se mogu dulji period skladištiti. Obzirom da su ti pri-pravci zabranjeni , kod izbora sorte mo-ramo dobro promisliti što saditi, a što se može dulji period skladištiti.

Neki proizvođači rado prihvaćaju nove sorte, a drugi uporno sade uvijek istu sortu. Za neuspjeh u proizvodnji, proizvođač u pravilu prvo optužuje sjeme. Pogrešno. Treba reći da zadnjih desetak godina, na naše tržište doista dolazi kvalitetno sjeme, iza kojeg sto-je najveće europske sjemenske kuće, a posebno one iz Nizozemske. Ako isklju-

čimo sjeme onda je uz čovjeka, faktor okruženja i izbor agrotehnike, vrlo utje-cajan na budući urod krumpira. Stoga se za eventualni neuspjeh najprije treba obratiti sebi, uz trajnu dilemu, znam li koliko toga ne znam ,kada je u pitanju krumpir? Jedno je sigurno; nema loše sorte, nego ima loše agrotehnike i lošeg gospodara.

Jedna sorta nije za sve namjene Činjenica je, da je krumpir, od svih

biljnih vrsta, u svakidašnjoj prehrani, nakon pšenice, na prvom ili drugom mjestu. Kao što je Aziju riža spasila gladi, tako je masovnija glad iz Euro-pe nestala, prenošenjem krumpira i kukuruza s američkih prostora. Čudno je, koliko malo poznajemo tu hranu, koja od sorte do sorte ima posve ra-zličite osobine. Niti pojedini trgovci, niti proizvođači, niti potrošači, a što je nedopustivo, najčešće niti ugostitelji, ne znaju daleko od riječi, krumpir. Za-što je primjerice među tjesteninama ta Barilla ili Pasta Zara među najboljima? Na određenim područjima, točno odre-đena sorta pšenice uzgaja se isključivo za te potrebe, i ni za koje druge. Isto tako, jedna sorta krumpira prikladnija

je za salatu, druga za kuhanje, treća za pečenje, četvrta za čips, a mnoge sorte imaju kombinirane karakteristike, ali nikada jedna sorta nije za sve. Spo-menuta kulinarska kultura dugo se već njeguje u sjeverozapadnim europskim zemljama. Prijelazom zelenih tržnica na police trgovačkih robnih lanaca i marketa, i mi ćemo promijeniti navike potrošnje krumpira za manje od dese-tak godina. Nekada smo u pekari imali jednu, 2, rijetko 3 vrste kruha. Danas ih je desetak i više. Doći će to i kod krum-pira. Prvo će trgovci (agronomi) morati naučiti lekciju i dati preporuku kupcu (proizvođaču).Proizvođači hobisti će vjerojatno saditi dvije, tri sorte krum-pira za različite namjene. Proizvođači koji su okrenuti tržištu neće tražiti naj-rodniju sortu nego će ovisno o potre-bama tržišta za određenim svojstvima merkantilnog krumpira, svoj izbor sorti prilagoditi tom zahtjevu. Na kraju vjeru-jemo kako će i ugostitelji imati dovoljno znanja da izaberu adekvatnu sortu koju će sljubiti sa određenim jelima. Ostaje da svi proširimo svoja znanja o krumpi-ru kao jednoj od važnih namirnica koju gotovo svaki dan konzumiramo na ovaj ili onaj način.

39


Posjetite

Bleiburških žrtava 68, Mostar (preko puta velikog Konzuma na Rudniku - Dujmovića)

Konvektori i radijatori

Bojleri

Filteri vode za piće

www.nobel.ba

ShowroomRadno vrijeme: 8-19 sati

(Subotom 8:30-13 sati)

036/320-556

Posjetite

Bleiburških žrtava 68, Mostar (preko puta velikog Konzuma na Rudniku - Dujmovića)

Konvektori i radijatori

Bojleri

Filteri vode za piće

www.nobel.ba

ShowroomRadno vrijeme: 8-19 sati

(Subotom 8:30-13 sati)

036/320-556

Matični sok aronije je 100% prirodni voćni sok koji se dobiva hladnim prešanjem zrelih bobica i blagom pasterizacijom. Sadrži isključivo voćni sok i sve vrijedne nutritivne sastojke iz prirode.

S plantaže obitelji Mikulić063 326 495

Najjači prirodni antioksidant!

Vozila

S poštovanjem, osigurala Croatia.

Bezbrižno putujte po cijeloj Europi a iznenađenja na putu neka budu naša briga. Pogodnosti Croatia Asistencije možete koristiti u slučaju prometne nezgode, kvara na vozilu, nemarnog rukovanja vozilom (krivo utočeno gorivo, zaključani ključevi u vozilu, gubitak ključeva, prazan akumulator, puknuće gume) i vanjskih utjecaja (požar, tuča, udar groma, eksplozija).

Sve detalje možete pronaći u bilo kojoj poslovnici Croatia osiguranja ili upitom na [email protected].

već od 25 KM/god.

Croatia Asistencija - pomoć na cesti

Kvaliteta i sigurnost na prvom mjestu!

Documents

KRUMPIR - Sjemenarna