Vedad Spahi}

KRUGOVI I ELIPSE

BIBLIOTEKAPARADIGME

Glavni urednik[imo E[I]

Tehni~ki uredniciJilduza i Selmir PAJAZETOVI]

RecenzentiProf. dr. Dijana HAD@IZUKI]Prof. dr. Muris BAJRAMOVI]

KorektoricaAzra NURKI]

Znak oba izdava~aNesim TAHIROVI]

Likovna opremaStudio BOSANSKA RIJE^

Izdava~„LIJEPA RIJE^“, TuzlaSuizdava~„BOSANSKA RIJE^”, Tuzla75000 Tuzla - Miroslava Krle`e 11E-mail: lijeparijec@t-online.de ili bosanskarijec@bih.net.bawww.bosanska-rijec.com[tampano u BiH - Prvo izdanje 2017.Tira`: 500© Bosanska rije~, Autor

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univer-zitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

TUZLA, 2017.

Vedad Spahi}

KRUGOVI I ELIPSE

Studije i ogledi o knji`evnim identitetima

Rekonfiguracije

Krugovi i(li) elipse – razmatranja o konceptukompozitne integralnosti

bosanskohercegova~ke knji`evnosti

Klju~na pretpostavka razumijevanja bosanskohercego-va~kog kulturnog identiteta jeste uva`avanje njegove kom-pozitne integralnosti. Kulturne tradicije bosanskohercego-va~kih naroda nalaze se u specifi~nom odnosu obilje`enomstalnim osciliranjem izme|u bosanske integralnosti i nacio-nalnih posebnosti. Sebi svojstvenim preciznim imenovanjempojava D`evad Karahasan ozna~io je bosanskohercegova~-ki kulturni sistem kao dramatski: „Temeljni odnos me|u ele-mentima sistema je opozicijska napetost, {to zna~i da su ele-menti postavljeni jedan nasuprot drugome i me|usobnovezani upravo tom suprotstavljeno{}u u kojoj definiraju je-dan drugoga; elementi ulaze u sastav sistema (u sastav cje-line vi{eg reda) ne gube}i svoju primordijalnu prirodu, od-nosno niti jednu od osobina koje imaju izvan sistema kojikonstituiraju – svaki element ulazi u sastav sistema time {toje dobio nove osobine, a ne time {to je izgubio neku od onihkoje je imao“1. Pri tom, historijski gledano, ni u vremenimapoliti~kih zao{travanja, pra}enim kulturnim izolacionizmom,nije posve ugu{en duh zajedni{tva, niti se u periodima na-gla{enije integrativnosti potiru posebnosti. I jedna i drugatendencija u 20. stolje}u dovedene su do najekstremnijih

7

Krugovi i elipse

1 D`evad Karahasan: Dnevnik selidbe, Connectum, Sarajevo, 2010., str. 10.

amplituda ali je, ~ini se, kompozitna struktura uspjela da iz-dr`i i nanovo se resetuje.

Paradoks ali i blagoslov opstojanja kako sastavnih parti-kulariteta tako i integriteta bosanskohercegova~ke knji`ev-nosti u vremenima kriza i i{~a{enja upravo su oni pisci okokojih se na ovim prostorima naj~e{}e spori, najvi{e ih se svo-jata ili odri~e, a najte`e im je, zapravo nemogu}e, osporitiumjetni~ki kredibilitet. I tokom ratnih godina, Andri}, Se-limovi} i A. B. [imi} (spomenimo samo njih) neizostavnesu predikacije kriti~ko-akademskog diskursa i u dominant-no bo{nja~kim, i u srpskim i hrvatskim sredinama, {tavi{eodr`ali su se sve vrijeme, na svim stranama, i u {kolskim pro-gramima i akademskim silabusima. Bez obzira na motivei pozadinu tog njihova „pre`ivljavanja“, na stranu, k tome,i {to }e jedni u svemu vidjeti ironiju koja izvire iz suspektnihli~nih optiranja samih pisaca (Me{e Selimovi}a za srpskuknji`evnost2, npr.) a drugi svojevrsni samoregulacijski od-brambeni mehanizam bosanskohercegova~ke kulture, dir-ljivo je prisjetiti se da su knjige ovih autora odr`avale u `i-votu duh i bi}e Bosne i kod ~italaca pred ~ijim se o~ima do-ga|alo sistematsko zatiranje artefakata kulturno-historijskognaslije|a naroda bez ~ije duhovne tradicije literatura spome-

8

Vedad Spahi}

2 Poti~em iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin.Pripadam srpskoj literaturi, dok knji`evno stvarala{tvo u Bosni i Hercegovini, kome ta-ko|e pripadam, smatram samo zavi~ajnim knji`evnim centrom, a ne posebnom knji-`evno{}u srpskohrvatskog jezika. Jednako po{tujem svoje porijeklo i svoje opredjeljenje,jer sam vezan za sve ono {to je odredilo moju li~nost i moj rad. Svaki poku{aj da se to raz-dvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantova-nog Ustavom, napisao je Selimovi} novembra 1976. u pismu Srpskoj akademijinauka i umetnosti.

nutih pisaca ne bi bila to {to jeste. A upravo su to oni piscikoji su, kako je svojedobno (1970.) uo~io Midhat Begi},uprkos ~injenici da je „slo`eni nacionalni, etni~ki i konfe-sionalni sastav sredine razbijao u pro{losti jedinstvo bosan-skohercegova~kog knji`evnog `ivota kao cjeline ...svojim dje-lima i idejama izra`avali i podvla~ili one sastojke svoga bi}akoji ih neodoljivo ~ine bosanskohercegova~kim ...~ak i akosu ideolo{ki ili nacionalno stajali uz vanbosanske sredine ipokrete“3.

Ba{tinjeni kulturolo{ki kontekst pojmovnoj odrednicibosanskohercegova~ka knji`evnost (ili, uz odre|ene re-zerve, knji`evnost narodã Bosne i Hercegovine) obez-bje|uje {irinu koja nadilazi nacionalne pa i dr`avne okvirekada je u pitanju mogu}nost uklju~ivanja integralnih knji-`evnih tradicija tri najbrojnija bosanskohercegova~ka na-roda, ali i stvarala{tva pisaca koji ne pripadaju konstitutiv-noj etni~koj trijadi4. U izvjesnoj mjeri ovaj princip, ~ije biiscrtavanje dalo sliku najpribli`niju simbolu olimpijskih kru-gova, zakonomjeran je na cjelokupnom prostoru ju`no-slavenske interliterarne zajednice i vezan je za ~injenicu dase nacionalne knji`evnosti – hrvatska, srpska, crnogorska ibo{nja~ka – ne poklapaju sa granicama nacionalnih dr`ava(svi ovi narodi u statusu konstitutivnog ili nacionalne ma-

9

Krugovi i elipse

3 Midhat Begi}: Uz knji`evna kretanja u Bosni i Hercegovini poslije oslobo|enja, uRaskr{}a IV, Veselin Masle{a - Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 9.4 Fleksibilnost i inkluzivnost ovoga modela potiru i najmanju bojazan protiv-nika postojanja bosanskohercegova~ke knji`evnosti od „prikra}enosti bosanskihSrba i Hrvata i progla{avanja bitnih kulturnih vrijednosti njihove nacije za spo-redne i tu|e“(Stani{a Tutnjevi}: Neki metodolo{ki problemi prou~avanja knji`evnostiBosne i Hercegovine, u Pod istim uglom, Oslobo|enje, Sarajevo, 1984., str. 24.).

njine `ive i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj i u Srbiji iu Crnoj Gori) nego egzistiraju unutar kulturnih prostorakoji se me|usobno preklapaju i interferiraju5. Premda iz dana{nje viktimolo{ki impregnirane i osporavanjima iritira-ne bo{nja~ke perspektive ima u prvi mah suspektnu kono-taciju, na istom je tragu, su{tinski gledano, tvrdnja Rado-vana Vu~kovi}a da „nije faktor dr`avnosti ono {to specifiku-je literaturu u Bosni i Hercegovini, ve} zajedni~ki `ivotvi{e naroda na istom prostoru, sloboda objedinjavanja {aro-likog jugoslovenskog duhovnog naslje|a u nove struktu-re“6. U prvi plan tako izbija dinami~ka kategorija kulturnogprostora koju je sasvim precizno opisala Tone Bringa isti-~u}i da bosanstvo „premda je predstavljalo objedinjuju}iidentitet u tom smislu {to je obuhvatao razli~ite etnoreligij-ske zajednice, on te razlike nije izbrisao. I zaista u njegovom

10

Vedad Spahi}

5 Ovu temu, poslije ve} etabliranih akvizicija zagreba~ke grupe komparatistapredvo|ene prof. Zvonkom Kova~em, hrabro i odlu~no na~inje i u Beograduprof. Tihomir Brajovi} pozitivno reagiraju}i na stav Stanka Lasi}a da „u stvara-la~kom pogledu srpska knji`evnost u Hrvatskoj ima prednost jer izvire iz ne-mira (iz dvojnosti, dualiteta)“ S. Lasi}: ^lanci, razgovori i pisma: Pogledi i istra`i-vanja, knjiga I, Gordogan, Zagreb, 2004. str. 458.). „Osim toga {to nagove{tavaobrise svojevrsne filozofije kulturnog razvoja,“, pi{e Brajovi}, „zasnovane na uve-renju da je nacionalno, odnosno dr`avno dualna pripadnost izvor podsticajnog,ali potencijalno i kobnog „nemira“, a to zna~i i razlog svojevrsne strukturne „ne-stabilnosti“, ovako gledi{te, s druge strane, primenjeno na obratnu ili neku dru-ga~iju mogu}nost (hrvatska knji`evnost u Srbiji ili pak hrvatska knji`evnost uBosni i Hercegovini, bo{nja~ka knji`evnost u Srbiji, makedonska knji`evnost uBugarskoj, bugarska knji`evnost u Makedoniji...), implicitno ukazuje i na razlo-ge pretpostavljene prijem~ivosti za ideju ukupnog komparativnog ogledanja i sa-meravanja ju`noslovenskih literatura u celini.“ Tihomir Brajovi}: Kompara-tivni identiteti – Srpska knji`evnost izme|u evropskog i ju`noslovenskog konteksta,Beograd, 2012, str. 71.6 Radovan Vu~kovi}: Razvoj novije knji`evnosti, Institut za knji`evnost, Svjetlost,Sarajevo, 1991., str. 15.

jezgru bila je tenzija izme|u dvije suprotne potrebe: s jed-ne strane, pripadanje razli~itim ali paralelnim etnoreligijskimzajednicama, te potreba da se saop{tava posebnost, a s dru-ge strane, svijest o zajedni~koj teritoriji, zajedni~koj dru{t-venoj sredini i zajedni~kom skupu kulturnih kodova, te sto-ga svijest o me|uovisnosti“7.

Tezu o koherenciji kulturnog prostora kao podlozi bosan-skohercegova~kog identiteta u novije vrijeme je najautoritativ-nije zastupao Ivan Lovrenovi} isti~u}i da uprkos historijski pre-valentnom izolacionizmu elitnih zona kulture na pu~koj ra-zini bez prestanka funkcionira „zajedni~ki fond kulturnih mo-dela, koji po~ivaju na kulturnoj i duhovnoj ba{tini iliro-roma-no-slavenskoga amalgama, na jezi~noj istorodnosti, te na ~inje-nici da ovaj svijet, osobito u gradskim sredinama, ̀ ivi stolje}i-ma izmije{an u najtje{njem svakodnevnom dodiru“8, uz bitnusuplementnu ~injenicu po kojoj se spacijalna dimenzija ne svodina pu~ku horizonatalu nego prodire i vertikalno „dvosmjernim’osmoznim’ utjecajima izme|u sloja pu~ke kulture i svake odzasebnih visokih kultura, koji su formativni za narodne iden-titete“9. Knji`evnost je, van svake sumnje, jedan od onih va`-nih, ovisno o epohi manje ili vi{e djelotvornih, zajedni~kihkulturotvornih mehanizama ’uposlenih’ i na horizontalnim (ora-tura) i na vertikalnim (literatura) areama bosanskohercego-

11

Krugovi i elipse

7 Tone Bringa: Biti musliman na bosanski na~in, TKD [ahinpa{i}, Sarajevo, 2009.,str. 32.8 Ivan Lovrenovi}: Kako je, ipak, mogu}e govoriti o kulturnom identitetu Bosne i Her-cegovine?, Vijenac, god. XXIII, br. 544, Zagreb, 8. sije~nja 2015., str. 7.9 Ibidem, str. 7.

va~kog knji`evno-kulturnog pejsa`a. Ilustrativna je u tompogledu austrougarska epoha kao „period kada je knji`ev-nost ovdje naj~vr{}e vezana za razvoj pojedinih nacija i kadaje najizra`enije njeno uobli~avanje po pojedina~nim nacio-nalnim tokovima. Ne treba smetnuti s uma da su speci-fi~nosti dru{tvenoistorijskog razvoja i polo`aja Bosne i Her-cegovine, kao sociokulturne i druge posebnosti ovog pod-neblja i tada uo~ljive u ~itavom knji`evnom stvarala{tvuovog perioda“10.

Aproksimativna polazi{ta utkana su i u utemeljiteljsko-programske tekstove u okviru stasavaju}e discipline ju`no-slavenske komparatistike a ~ini se da je najdalje u tompravcu odmakao Tihomir Brajovi} odbacivanjem formulejedna knji`evnost – jedan jezik i promocijom teze da„srpska knji`evnost spada u one literature ~ije su lingvi-sti~ke granice neodre|ene. Nju jezik ne odvaja od drugihliteratura, ve} spaja s nekima od njih“11. Elemente razradeove teze kod Brajovi}a prepoznajemo u vi{e njegovih ra-dova, a sublimno su sadr`ani u stavu po kome bi „regio-nalisti~ki orijentisana komparatistika, poput ju`nosloven-ske, mogla da bude predstavljena kao „asimetri~na“ i stogadonekle „neure|ena“, tj. nehijerarhijska, „mobilna“ struk-tura, sa~injena od promenljivog, fleksibilnog niza ulan~a-nih elipsi. Razlog zbog kojeg je ba{ elipsa ovde prepozna-ta kao klju~na, shematski odgovaraju}a predstava le`i u~injenici da ova zakrivljena figura po definiciji podrazu-

12

Vedad Spahi}

10 Stani{a Tutnjevi}, ibidem, str. 25.11 Tihomir Brajovi}: ibidem, str. 15.

meva uvek dva ravnopravna sredi{ta ili fokusa, {to zna~i daje u izvesnom smislu „bifokalna“, a to je sasvim podesnoza sugestiju odsustva aksiolo{ke ili neke druga~ije uspo-stavljene hijerarhije u komparativnim izu~avanjima i tu-ma~enjima. Dalja geometrijska analogija, koja kazuje da jezbir pojedina~nih odstojanja svake ta~ke na elipsi od dvapomenuta fokusa uvek jednak, dovoljno je, verujemo, su-gestivna za poimanje o na~elno uspostavljenoj – iako, na-ravno, prakti~no ne i nu`noj – ekvidistanci i odsustvu mo-nocentri~ne perspektive u regionalisti~ki orijentisanojkomparatistici kao onoj emancipatorski shva}enoj disci-plini {to je sasvim druga~ije ustrojena u odnosu na evro-centri~no postavljenu komparatistiku“12. Brajovi}eve po-stavke na tragu su agende decentralizirane, horizontalnekomparatistike koju je osamdesetih godina pro{log sto-lje}a zagovarao Slovak Dioniz \uri{in u nastojanju daadaptiranjem i inventivnim preoblikovanjem dominant-nog komparatisti~kog modela knji`evnog istra`ivanja raz-bije kompleks inferiornosti tzv. malih, perifernih i diskon-tinuiranih knji`evnosti13. Njegove su ideje nai{le na naj-topliji prijem u onim znanstvenim krugovima na prostorupredraspadaju}e Jugoslavije koji su tra`ili na~ine i rje{enjauspostave novog modus vivendija discipline {to se u no-vim okolnostima iz jugoslavistike morala preobraziti u neki

13

Krugovi i elipse

12 Ibidem, str. 75.13 Pogl.: Dioniz \uri{in: [ta je svetska knji`evnost?, Sremski Karlovci-NoviSad, 1997.

vid ju`noslavenske komparatistike14. Historijski, me|u-tim, a u prospekciji pogotovo, ideja preklopljenih elipsi kaomodel suegzistencije i interferencije ju`noslavenskih na-cionalnih knji`evnosti te{ko je odr`iva budu}i da su one,gledano ponaosob, rijetko funkcionirale kao decentralizova-ni polifokalni sistemi (Mo`da srpska u drugoj polovini 19.stolje}a sa dvije knji`evno-kulturne metropole Beogradomi Novim Sadom, hrvatska renesansa disperzirana u vi{e dal-matinskih gradova, ili bo{nja~ka u periodu cvjetanja divan-skog pjesni{tva sinhrono u Mostaru i Sarajevu, ali tu nije ri-je~ o paralelizmu koji je jednom svojom linijom pozicioni-ran u knji`evno-kulturni prostor susjedne lingvisti~ki bliskenacionalne knji`evnosti ve} su oba centra (ili svi centri) teri-torijalno u granicama u`eg polja mati~ne nacionalne knji-`evnosti. U 20. stolje}u Sarajevo jeste va`no mjesto doga|a-nja i za srpsku i hrvatsku knji`evnost ali te{ko da ima onajstatus ravnopravnog sredi{ta ili fokusa kao pretpostavkebifokalnosti / polifokalnosti / opisane elipti~ne predod`be o na-cionalnim knji`evnim identitetima unutar ju`noslavenskeme|uknji`evne zajednice). Jo{ manji su izgledi da si takavstatus u budu}nosti priskrbe Banja Luka ili Mostar.

14

Vedad Spahi}

14 Krug zagreba~kih komparatisti~ki orijentisanih slavista (Franjo Gr~evi}, Zvo-no Kova~, Du{an Marinkovi}) ve} u prvoj polovici 80-tih pravi u tom pogle-du odlu~an iskorak, koji je formaliziran organizacijom nau~nog skupa i objavlji-vanjem zbornika Komparativno prou~avanje jugoslavenskih knji`evnosti (Zagreb,1983.). Taj novi model promovira Gr~evi} u programskom uvodnom tekstuZbornika: „preuzimanjem komparatisti~kog koncepta kao modela istra`ivanjajugoslavenskih knji`evnosti odlu~no se prihva}a na neograni~eno vrijeme na-cionalni karakter jugoslavenskih knji`evnosti i odlu~no se otklanja na neodre-|eno vrijeme mogu}nost stvaranja jedinstvene jugoslavenske knji`evnosti kao iz-raza neke vi{e, ili nove nacionalne cjeline“. (F. Gr~evi}: Problemi i perspektive kom-parativnog prou~avanja jugoslavenskih knji`evnosti, nav. Zbornik, Zagreb-Vara`-din, 1983., str. 10.)

Povijesno prevalentan i prospektivno izvjestan sna`niknji`evni centralizam, uz jednako nagla{en „diskontinuitet-ski karakter srpske i hrvatske knji`evnosti u Bosni i Her-cegovini u odnosu na mati~ne knji`evnosti“15, daleko pri-hvatljivijom ~ini figuru kruga odnosno krugova koji se me-|usobno dodiruju i kri`aju. Uz to, specifi~nost bosanskogknji`evnog prostora je postojanje bo{nja~ke, srpske i hrvat-ske komponente te stvarala{tva pisaca drugih nacionalno-sti, kao svojevrsnih internih krugova, koji ranije nisu biliteritorijalno delimitirani nego su kao samosvojni tradicij-ski agensi sveprisutno participirali unutar nadsistema kom-pozitne integralnosti bosanskohercegova~ke knji`evnosti16

na koji se djelotvorno i kombinatorno mogu aplicirati ana-liti~ke aparature kako monoliterarnog tako i komparativ-nog pristupa. Ovaj koncept, uz sve rezerve17, mogao bi sepredstaviti sljede}im grafikonom:

15

Krugovi i elipse

15 Stani{a Tutnjevi}, ibidem, str. 18.16 Tu specifi~nost knji`evnog stvaranja u Bosni i Hercegovini osjetili su oniautori koji su, rastere}eni pritiska doma}eg konteksta, iz evropske perspektivepristupali ovoj problematici. Tako Jozo D`ambo pi{e: „U Bosni i Hercegoviniukr{taju se etni~ke strukture koje odgovaraju hrvatskom, srpskom i musliman-skom toku i obrazuju samosatalan knji`evni predio koji u sebi uspje{no povezu-je tradicionalno i moderno“ (J. D`ambo: Jugoslawische Literaturen, u: Weltlitera-tur im 20. Jahrhundert. Hrsg. von Manfred Brauneck. Reinbek bei Hamburg:Rowohlt Taschenbuch Verlag, 1981. str. 292.).17 U traganju za najprikladnijom „geometrijskom analogijom“ ju`noslaven-ske i bosanskohercegova~ke poliliterarne strukture treba imati u vidu, kako su-gerira Nirman Moranjak-Bambura}, da „pojam kulture uop}eno podrazumije-va neeuklidovski prostor. Tu tezu bosanska kultura radikalizira do samoobna-`enosti ... kulturna historija Bosne i Hercegovine prevazilazi svoj mozai~ni ka-rakter: jedno pored drugog, ali i jedno preko drugog, jedno u drugom...“ (N.Moranjak-Bambura}: Prema problemu kulturnog sinkretizma u Bosni i Hercegovi-ni, Dijalog, 2-3, Sarajevo, 1998, str. 105., 111.)

U posljednjih dvadestpet godina po prvi put smo svjedo-ci etni~ke teritorijalizacije bosanskohercegova~kog politi~-kog pa i kulturno-knji`evnog prostora {to bi u budu}nostimoglo voditi ozbiljnoj reviziji, nadamo se ne i destrukcijistatusne platforme bosanskohercegova~ke knji`evnosti18.

16

Vedad Spahi}

18 Na opasnost „doslovne i figurativne smrti kompleksnih historija i ukr{tenihidentiteta u Bosni“ (David Campbell) sve vi{e ukazuju i autori koji su ranije pro-movisali nepokolebljiv optimizam u pogledu opstojnosti koncepta kompozitneintegralnosti, primjerice Ivan Lovrenovi} u novijim radovima zabrinuto dijagno-sticira „proces stvaranja i divergiranja triju zasebnih i odvojenih nacionalnih kul-tura u Bosni i Hercegovini, koji proizvodi kulturnu situaciju u kojoj je takva vrstaidentiteta (bosanskohercegova~kog; op. V. S.), zapravo, nepo`eljna i lako bi semogao pokazati nepovratnim“. (I. Lovrenovi}: Ivo Andri}, paradoks o {utnji; u IvoAndri}: Prokleta avlija, predgovor, Matica hrvatska - Svjetlo rije~i, Sarajevo, 2007.str. 55.) Destrukciju kompozitne integralnosti kao potencijalni fatalni ishod rekon-figuracije bosanskog kulturnog identiteta vidi i Amra Had`imuhamedovi}: „Bosan-ski identitet zasnovan je na postavci kulture kao trodimenzionalne mre`e. Konfi-guracija mre`e biva stalno mijenjana bilo kojom niti koja povla~i ostale. Slijede}i tuslikovitu definiciju kulture, mo`emo utvrditi da za definiranje recepcije kulturnognaslije|a od sintagme „slo`eni identitet“ vi{e odgovara sintagma „zamr{eni iden-titet“, koja odra`ava nemogu}nost njegovog jednostavnog analiziranja, razumije-vanja i prezentiranja. Rije~ „zamr{eni“ ovdje ozna~ava onu strukturu koja je nasta-la preplitanjem, vezanjem, stapanjem niti, i koja izdvajanjem ili raskidanjem bilokoje niti biva u cijelosti preoblikovana ili razorena. (A. Had`imuhamedovi}:Raslojavanje bosanskog identiteta − kulturno pam}enje i njegova savremena interpreta-cija, Godi{njak BZK „Preporod“, XII, Sarajevo 2012., str. 236.)

Naravno, jedna je stvar {ta bismo pri`eljkivali mi ili nekodrugi i na ~emu bismo manje ili vi{e osmi{ljeno djelali, ane{to sasvim drugo palijativno stanje u ovom ili nekom dru-gom historijskom momentu. Kultura i sve {to se vezuje za njunikada nije datost ve} rezultanta sa razli~itim ishodima. Usvakom slu~aju, i to valja priznati, maksimalisti~ki dizajni-ran koncept bosanskohercegova~ke knji`evnosti svojedob-no prilago|avan konjunkturi jugoideologemã, po prilici jestvar pro{losti, uz legitimno pitanje da li je ikada u nekomidealnom beskonfliktnom poretku i egzistirao na na~in ka-ko to primjerice u nekim svojim radovima predstavlja Muh-sin Rizvi}19, prepoznaju}i ga u:

„a) svijesti svake knji`evne tradicije o sebi i sopstvenomkontinuitetu

b) svijesti o bosanskohercegova~koj skupnosti koja pro-izilazi iz evidentne tolerantnosti prema drugim knji`ev-nim tradicijama, te iz znanja o autohtonom polo`aju svaketradicije na bosanskohercegova~kom tlu

c) svijesti o me|usobnim odnosima koji su nu`nost naliniji zajedni~kog jezika, na liniji historijske sudbine zajed-

17

Krugovi i elipse

19 Fragment preuzet iz: Muhsin Rizvi}: Teze za pristup izu~avanju bosanskoherce-gova~ke knji`evnosti i neki primjeri koji ih u~vr{}uju, u Bosanskohercegova~ke knji`ev-ne studije, Sarajevo, 1980, str. 7-8. Znakovito je da autor ve} u sljede}em pasusuove studije poku{ava ubla`iti apodikti~ni ton „teza“ napomenom da „u kon-tinuitetu bosanskohercegova~ke knji`evnosti svi ovi faktori nisu uvijek bili pod-jednakog intenziteta, zavisno od historijske situacije i stanja dru{tvenog i nacio-nalnog duha, ali se nikada ni jedan od njih nije potpuno gubio iz knji`evne svi-jesti. U pojedinim fazama samo se njihov redoslijed mijenjao, tako da su nekiod njih dobijali vi{e na specifi~noj te`ini“.

ni~kog `ivljenja i interesa odr`anja, na liniji zajedni~ke uza-jamne tematike, ideologije socijalnog opstanka, te, najzad,na liniji stilsko-estetskih dodira i pro`imanja

d) svijesti o prirodnom zala`enju u mati~ne literature kodsrpskih i hrvatskih pisaca. Kod bosansko-muslimanskihpisaca – uzimanje srpskih i hrvatskih knji`evnih djela kaouzora na liniji knji`evnostilskih osobina zajedni~kog jezi-ka te ju`noslavenske uzajamnosti.“

Koncept kompozitne integralnosti, van svake sumnje,obezbje|uje onu {irinu u razumijevanju nacionalnih knji-`evnih identiteta koja ne suspendira ve} naprotiv afirmiramogu}nost dvojne ili vi{estruke pripadnosti pisaca (trans-kulturnih identiteta) pojedinim knji`evnostima, a cijelomse fenomenu mo`e pristupati jo{ relaksiranije u kontekstunovih pogleda na opseg, sadr`aj i odr`ivost koncepta nacional-ne knji`evnosti u epohi transnacionalnih integracija, etni~-kih, rodnih, kulturnohistorijskih revizija i rekapitulacija. Posrijedi su trendovi koji nacionalne komponente knji`evno-sti vide kao nesigurne, fluidne i te{ko odredljive, smje{taju}iih u sferu zna~enja, a ne u oblast ~injenica. Generalni ishodintenzivne globalno dinami~ne potrage za znanstveno odr`i-vim statusom nacionalne knji`evne povijesti kroz odmjera-vanje snaga izme|u, kako to, posreduju}i terminolo{ke akvi-zicije Homi Bhabhe20, pronicljivo formulira Enes Durako-

18

Vedad Spahi}

20 Pogl.: Homi Bhabha, Diseminacija: vrijeme, pripovijest i margine moderne naci-je, u: Politika i etika pripovijedanja (ur.Vladimir Biti), Zagreb, 2002., str. 157-190.

vi}, „tradicionalne strategije konstruiranja kolektivnog iden-titeta predod`bama homogene imagi/Nacije i, s druge stra-ne, subverzivne, postmoderne pripovijesti na jedinstvenmodel nesvodive disemi/Nacije“21 jeste spoznaja da nacio-nalna knji`evnost nije monolitan knji`evnohistorijski enti-tet, nego sistem odnosa. Na prostoru ju`noslavenske inter-literarne zajednice shva}ene upravo kao dinami~an sistemme|uknji`evnih odnosa pretpostavka nehijerarhijske dija-logi~nosti kultura i literatura, kakvu verbalno-programskizagovaraju novi komparatisti, jeste me|usobni konsenzuskoji bi podrazumijevao i prihvatanje nadsistema kompozit-ne integralnosti bosanskohercegova~ke knji`evnosti na tra-gu apela Tihomira Brajovi}a za ju`noslavensku komparatis-tiku koja bi „oslobo|ena pre`ivelih ideolo{ko-politi~kih kon-cepcija jugoslovenstva kao dr`avotvornog na~ela, otvarala iz-glede za „stepenovanu“ i nijansiranu artikulaciju novih-sta-rih kulturnih identiteta“22. [anse da se krene u tom pravcubile bi izglednije da na~in na koji se raspala dr`avna zajedni-ca nije piroklastikom cunamija opusto{io i dugoro~no konta-minirao i polja humanisti~kih istra`ivanja. U prilog pretpostav-ci da bi stvari krenule drugim tokovima referiraju i stajali{tanekih predstavnika starije garde srpske akademske zajedni-ce, primjerice Radovana Vu~kovi}a koji se 1991. bio sasvim pri-bli`io idejama zagreba~ke jugokomparatisike i iz te pozici-

19

Krugovi i elipse

21 Enes Durakovi}: Obzori bo{nja~ke knji`evnosti, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012.,str. 12.22 Tihomir Brajovi}: ibidem, str. 72.

je statusno artikulirao samobitnost bosanskohercegova~keknji`evnosti u vidicima koji u znatnoj mjeri korespondira-ju sa tezama razra|enim u ovom radu:

„Izu~avanjem (ne samo posleratne) knji`evnosti Ju-goslavije u kompleksu pro`imanja i integracija, a ne tek upukom zbiru, daje se osnova za poredbeni metod i moder-na kontaktna tipologija bila bi oboga}ena zaklju~cima koji bipro{irili teren sazananja o ju`noslovenskim, balkanskim isrednjoevropskim knji`evnostima. ...Umesto samo stati~-kog zbiranja rezultata vi{e jugoslovenskih literatura i pro-filisanja gra|e po jednosmernoj vertikali nacionalne tradi-cije, mogu} je i taj {iri dijalekti~ki otvoren pristup prema ho-rizontali. ...Zato se ~ini mogu}im da se, osobito novija knji-`evnost u Bosni i Hercegovini, analizira i kao jedinstvenacelina, bez obzira na nacionalne specifi~nosti i da se na nje-nom primeru uo~avaju pro`imanja razli~itih duhovnih uti-caja koji se sintetizuju u ne{to novo i osobito. Ne, dakle,da se mehani~ki i katalo{ki registruju tri ili ~etiri odelitasegmenta, ve} da se posmatra kako se na jednom prostoru,u naponu nekoliko civilizacijskih i kulturnih pojaseva i cen-tripetalnih sila formira nova knji`evna struktura interesant-na kulturno i zahvalna za komparatisti~ko prou~avanje.“23

Vu~kovi}evi pogledi zapravo su aplikacija onog temeljnogpolazi{ta interkulturalnih studija knji`evnosti po kojem

20

Vedad Spahi}

23 Radovan Vu~kovi}: Razvoj novije knji`evnosti, Institut za knji`evnost -Svjetlost, Sarajevo, 1991., str. 14-16.

„kulturne granice nisu demarkacione linije, ve} me|u-prostori, me|ukulturne zone interakcije, prostori pro`i-manja i preklapanja gdje se u kontingentnoj igri privla-~enja i odbijanja konstantno (re)kreiraju kulturni iden-titeti“24.

Ne prihvate li knji`evno-akademske zajednice na{egokru`enja ova polazi{ta i dalje }emo, {to ne prili~i nikome,`ivjeti paradokse poput onog da, iz te prevalentne vizurebosanskih susjeda i danas ~vrsto stisnute u {krip osporava-nja svega {to u prostoru kulture emitira svoj nadnacional-ni identitet bosanstva25, nema (aktiviranjem kriterija etni~-

21

Krugovi i elipse

24 Zvonko Kova~: Bosanska (i) me|ukulturna knji`evnost (Opseg pojmova, granice iprekograni~nost), Bosanskohercegova~ki slavisti~ki kongres, Zbornik radova,knjiga 2, Sarajevo, 2012., str. 36.25 Realno, aktuelne kulturne i akademske politike susjedstva i njegovih unu-tarbosanskih produ`enih ruku uglavnom nisu odmakle (ili su im se lojalisti~-ki vratile!!?) od „marksisti~kih“ vidika u nemu{tim naklapanjima na temu bo-sanskog kulturnog i knji`evnog identiteta jednog Rodoljuba ^olakovi}a: „Kul-tura je bitna karakteristika nacionalnog bi}a i ona }e dok god bude nacija, bitijedan od njenih izraza. S toga se ne mo`e govoriti o bosanskohercegova~koj kul-turi, pa ni o knji`evnosti, jer se time umesto nacionalnog (jedino pravilnog)uzima republi~ki kriterij, i to vi{enacionalne republike“ (Rodoljub ^olakovi}:Dnevnik 1971-1972, Banja Luka, 2008., str. 397.). ^olakovi}eve teze samo supoliti~ki modus operandi „nau~nih spoznaja“ o historijskom, nacionalnom i dr`av-no-pravnom statusu Bosne i Hercegovine kontinuirano plasiranih iz krugovaSANU: „Ove dve na{e zemlje (Bosna i Hercegovina; indikativno je da autorgovori ne o jednoj nego o „dve na{e zemlje“, op. V. S.) kao republika nemajuetni~ku osnovu, ujedna~enu politi~ku, kulturnu i istorijsku tradiciju kaoSrbija i Hrvatska, nisu odraz te`nji za nacionalnom i kulturnom samosvojno{-}u svog naroda kao Slovenija i Makedonija. Jednom re~i, Bosna i Hercegovi-na nemaju dr`avni narod, koji bi svojim poreklom, istorijskom dr`avnom tra-dicijom, bio nosilac njihove dr`avne misli“ (Vasa ^ubrilovi}, Istorijski osnoviRepublike Bosne i Hercegovine, Prilozi Instituta za istoriju radni~kog pokreta, 4,Sarajevo, 1968, str. 23.).

kog porijekla ili osobnog izrijeka26) nikakvih prepreka zaAndri}evu vernakularizaciju u okrilje srpske ili hrvatske knji-`evnosti, a Bo{njaci/Bosanci ga, premda je gotovo cijeli svojopus tematski posvetio Bosni, premda je to djelo „uronje-no od glave do pete u bosansku tradiciju, u cijeli onaj duhov-ni sklop koji je ovo tlo oduvijek ~inio popri{tem izukr{ta-nih kultura {to su se prelamale i stvorile jednu novu, speci-fi~nu, zasebnu, autohtonu kulturu“27, ne mogu smatrati bo-sanskohercegova~kim piscem jer, eto, bosanskohercego-va~ka knji`evnost „ne postoji“.

22

Vedad Spahi}

26 Ne dovode}i u pitanje osobni izbor ni kao pravo ni kao plauzabilan kriteriju odre|ivanju knji`evne pripadnosti treba uvijek imati u vidu da „svjesno opred-jeljenje ovda{njih pisaca za srpsku ili hrvatsku literaturu nije nikakva garancijao potpunom uklapanju njihovog knji`evnog rada u korpus tih knji`evnih tra-dicija“, budu}i da se „osnovna odrednica nacionalne knji`evnosti nalazi u spe-cifi~nostima dru{tveno-istorijskog razvoja odre|ene nacije“ (Stani{a Tutnje-vi}, ibidem str. 14., 16.).27 Slobodan Blagojevi}: Predgovor Antologiji bosanskohercegova~ke poezije dvadesetogstolje}a, Sarajevo, Lica 3/4, 1981., str. 9

Poeti~ki, etni~ko-povijesni i ideolo{kiaspekti heteropredod`bi u romanu Zmaj od

Bosne Josipa Eugena Tomi}a

Roman Zmaj od Bosne (1879.) hrvatskog romanopisca idramati~ara Josipa Eugena Tomi}a, promatran u kontek-stu hrvatske proze druge polovine 19. vijeka, ni svojim od-nosom spram genolo{kih normi his torijskog romana ni kaoliterarno postignu}e u cjelini, ne spada u red reprenzenta-tivnih ostvarenja ove knji`evnosti. Ne uspjev{i prekora~itistilsko-formacijske granice ka realizmu i moderni koje su gadijelile od prominentnih savremenika (Novak, Kova~i},\alski, Kumi~i}...), ne dosegav{i ni u bastardu protorealisti~-ke poetike ro mansijersku snagu jednog Augusta [enoe, ~ijije knji`evni epigon po vlastitom priznanju bio, Tomi} }eu `anru historij skog romana ostati u okvirima linearno pri-povijedane pseudohisto rijske hronike, koja trivijalizira [e-noin postupak (Selja~ka buna, Kletva...), uvode}i kao movens

na rativnog toka in trigantne romanti~arsko-sentimentalneepizode, s nagla{enom te`njom ka mistifika ciji his torijskihzbivanja i protagonista. Kompozicioni slijed ~etrnaest poglav-lja romana Zmaj od Bosne prati smjenjivanje historijskih isentimentalno-lirski intoniranih epizoda, s likovima ’kad-riranim’ u trenucima njihovog najintenzivnijeg ljubavnogili patriotskog zanosa. Ove prolo{ke napomene su va`nebudu}i da Tomi}evi knji`evni postupci igraju nerijetko pre-

23

Krugovi i elipse

sudnu ulogu i u konstruisa nju predstava o etni~kim, kon-fesionalnim i socijalnim skupinama, histo rijskim li~nosti-ma i historijsko-dru{tvenim situacijama, koje ulaze u pred-metni vidokrug na{e analize1.

Si`e romana u linearnom pripovjednom slijedu zavid-nom hronolo{kom i faktografskom preci zno{}u obuhvatadoga|anja od prolje}a 1828. godine, kada se vojska pod vod-stvom bosanskih kapetana i begova skuplja na Orlovom po-lju u sjeveroisto~noj Bosni, sa namje rom da krene u rat pro-tiv Rusa, zatim doga|anja koja su prethodila buni Husejn-ka-petana Grada{~evi}a, klju~ne momente same bune, do 1833.godine i Grada{}evi}evog odlaska iz Osijeka preko Beogra-da u Istanbul te progon stva u Trabzon. Nit hronolo{kogizlaganja doga|aja na pozornici povijesti presijecana je kom-ple ksom dinami~kih motiva romanti ~arskog poetolo{ko-te-matskog registra – ljubavnim zapletima, intrigama, zavjera-ma i iz dajama, koji, kako }emo vidjeti, stoje u kauzalnojvezi sa raspletom na povijesnoj razini pri~e. Fenomen dru-gog i drugosti u tom je kontekstu neodvojiv od Tomi}eve

24

Vedad Spahi}

1 Analiza je zasnovana na teorijsko-metodolo{kim polazi{tima discipline kojaposlije Drugog svjetskog rata pod nazivom komparatisti~ka/knji`evna imago-logija postupno zadobija status legitimnog analiti~ko-interpretativnog pristupaunutar komparativne knji`evnosti. Predod`be/slike o stranim zemljama i na-rodima utkane su u evropsku knji`evnu kulturu od njezinih anti~kih po~e-taka do savremenosti. U knji`evnoj povijesti one postaju predmetom intenziv-nijeg prou~avanja od dvadesetih godina pro{log stolje}a. Knji`evna imagolo-gija dijeli istra`iva~ki interes s mnogim savremenim paradigmama dru{tvenihi humanisti~kih znanosti, ponajprije sa socijalnom psihologijom, kulturnomantropologijom i postkolonijalnim studijima...

interpretacije kontroverznih okolno sti koje su uslovile Gra-da{~evi}evu bunu te njenih deklarativnih i stvarnih politi~-kih ciljeva. U tu svrhu zanimljivo je usporediti Tomi}evupovijesnu naraciju sa heteropredod`bama i stereotipijamakoje donose narodne predaje i legende, s jedne, te historio-grafijom i njenim znanstveno-istra`iva~kim uvidima u pred-metnu proble matiku, s druge strane. U okviru takvog pri-stupa, respektuju}i etablirane disciplinarne standarde2, na{e}e se imagolo{ko istra`ivanje fokusirati na:

– romanesknu predstavu o li~nosti Husein-kapetanakao sredi{nje figure tematiziranih historij skih zbi-vanja

– karakterizacije (heteropredo`be iz etni~ke perspek-tive samog autora) bosanskih muslimana i njiho-vog na~ina `ivota, s posebnim osvrtom na mogu -}u ideolo{ku pozadinu izgra|ene predstave

– predstavu o `eni koja kod Tomi}a figurira kao tip-ski lik sa precizno odre|enom funkci jom u struk-turi romana

– predo`be o Osmanlijama

25

Krugovi i elipse

2 Temelje savremene imagologije kao discipline postavila je tzv. Aachenska{kola predvo|ena Hugom Dyserinckom 60-tih i 70-tih godina pro{log stolje-}a insistiraju}i na tome da se „predod`be o narodima shvataju neesencijalisti~-ki, odustajanjem od njihove spoznajne dimenzije. ...Heteropredod`be i autopre-dod`be shva}aju se i istra`uju kao diskurzivne tvorbe – nastoji se proniknutiu tajnu njihova nastanka te mehanizme njihova {irenja, modificiranja i zami-ranja. Pritom se, naravno, prelaze granice knji`evnog i zadire u dru{tvenopo-vijesni kontekst“ (Davor Duki}: O imagologiji, u Kako vidimo strane zemlje, zbor-nik, priredili: Davor Duki}, Zrinka Bla`evi}, Lahorka Pleji} Poje, Ivana Brko-vi}, Srednja Europa, Zagreb, 2009, str. 9.).

– sliku srpskog kneza Milo{a Obrenovi}a i njegovepoliti~ko-diplomatskoj akcije u kon tekstu bosan-skih doga|anja 1831/32. godine

Tre}a decenija 19. vijeka bila je jedno od najkriti~nijihrazdoblja u dugoj povijesti Osmanske impe rije, a obilje`ilisu ga: ratovi sa Persijom i Rusijom, ~ija }e vojska 1828.osvojiti i prvo bitnu osman sku prijestonicu Edirne, zatim na-rodne bune u Albaniji i Gr~koj, fakti~ko osamostaljenjeegi patskog namjesnika Muhameda Alija, srpski ustanci i op}aunutarnja nestabilnost izazvana reformisti~kim nastojanji-ma tj. poku{ajem ukidanja jani~ara i ajanstva te likvidaci-jom timarskog sistema i uvo|enjem tan zimata pod sulta-nima Selimom Tre}im i Mahmu dom Drugim.

Ajanluk kao ustanova lokalne uprave formiran je u Bos-ni u prvoj polovini 18. vijeka. „U ve}ini kadiluka gdje su po-stojale kapetanije funkciju ajana preuzeli su kapetani. Takoje do{lo do spoja ajan ske i vojne kapetanske funkcije u jed-noj li~nosti, odnosno nasljednim putem u jednoj porodi-ci. Ova ~injenica dovodi do sna`nog ja~anja ekonomskih ipoliti~kih pozicija svih bosanskih kapetana, ko jih je po-~etkom 19. st. bilo 39“3. Takve }e okolnosti od bosan skihkapetana/ajana napraviti jednu prili~no koherentnu, samo-svjesnu i respekta dostojnu politi~ku (i vojnu) grupa ciju, pa

26

Vedad Spahi}

3 Mustafa Imamovi}, Historija Bo{njaka, BKZ „Preporod“, Sarajevo 1998, str.333.

}e jo{ francuski konzul u Travniku Pjer David ustvrditi dasu bosanski ajani „kao neosporni gospodari u kadilucima,u~inili od Bosanskog pa{aluka jednu svoju osobenu konfe-deraciju“4. Sve bi to navodilo na zaklju~ak da je politi~kai vojna akcija bosan ske aristokracije, na ~ijem je ~elu stajaoHusejn-beg Grada{~evi}, bila uslovljena odbranom ste~e-nih feudalnih povlastica i o~uvanjem mo}i, koja je Porti-nim reformama mogla biti znatno reduci ra na. Ipak, Gra-da{~evi}evom se pokretu te{ko mo`e osporiti op}ebosan-ski karakter koji je i po ver tikali i po horizontali prevazi{aozadate feudalne klasne okvire s obzirom na {iroku podr{-ku koju je u`ivao u gotovo cijeloj Bosni. S tim u vezi ne-sporno je da politi~ko-administrativna reforma i reformavojske je imala za cilj, kako zaklju~uje Esad Zgodi}, „...nesamo moder nizaciju vojske Osmanskog Carstva nego i eli-miniranje pokrajinskih centara mo}i (a oni su po~ivali na tra-dicionalnim vojnim formacijama), koji su bili `ari{te bu|e-nja etni~ke samosvijesti i koji su podrivali suverenitet cen-tralne vlasti i prijetili raspadanjem dr`avne cjeline“5.

Uo~ljiva su u historiografskim radovima bosanskih auto-ra prili~na neslaganja o prirodi i motivima Grada{~evi}e-vog pokreta. Za jedne pokret „nije antireformski (...) jer jeveoma mali broj re formi koje su se odnosile na Bosnu“6,

27

Krugovi i elipse

4 Isto, str. 334.5 Esad Zgodi}, Bo{nja~ko iskustvo politike, Euromedia, Sarajevo 1998, str. 325.6 Ahmed S. Ali~i}, Pokret za autonomiju Bosne, Orijentalni institut, Sarajevo1996, str 338.

pa je „...`elja za samostalno{}u, a ne otpor neka kvim refor-mama...“7 po kreta~ki duh Grada{~evi}evog pokreta. Dru-gi, pak, tvrde da su se bosanski kapetani podigli na ustanak„...jer dr`ava nastoji tradicionalnu lokalnu upravu, ~iji su onibili nosioci, zamijeniti savremenom ~inovni~kom admini-stracijom“, ~ime bi „...ajani izgubili svoju politi~ku mo}“8.Tre}i smatraju da je posve neutemeljena „...tradicionalnapredsta va o Grada{~evi}evom pokretu kao izrazito fanati~-nom i konzervativnom, stvorenom da ~uva partikularni inte-res i egzoti~ni status uske elite ekonomske, politi~ke i voj-ne mo}i u Bosni“, te da je „...sa otpo~injanjem vojnih re-formi Osmanskog carstva na bosanskom tlu ta prakti~na stra-na kritike (oru`ana pobuna, op. V. S.) postala dominiraju}ioblik bo {nja~kog iskustva politike toga doba“9.

Postoji, me|utim, op}i konsenzus oko deklarativnih ci-ljeva Grada{~evi}evog pokreta, kako onih koji su usvojenina tuzlanskom skupu januara 1831., tako i onih koji su iz-ra`eni u zahtjevima pod nijetim velikom veziru na Koso-vu, iste godine, a koji su podrazumjevali: izuzimanje od voj-nih i administrativnih reformi, nepristajanje na pripajanjepodrinjskih nahija Milo{evoj Srbiji, tra`enje upravne auto-nomije za Bosnu ~iji bi vezir ubudu}e uvijek bio Bo{njaki zahtjev da se na to mjesto carskim ukazom imenuje Hu-sejn-beg Grada{~e vi}.

28

Vedad Spahi}

7 Isto, str. 177.8 Mustafa Imamovi}, Historija Bo{njaka, str. 333.9 Esad Zgodi}, Bo{nja~ko iskustvo politike, str. 316.

Josip Eugen Tomi}, ostaju}i u dobroj mjeri vjeran fakti-ma, ustani~ki program gotovo u cijelosti inkor porira u histo-rijske izvje{taje koji su sastavni dio romana. Zanimljivo je,me|utim, promotriti kako autor vidi prirodu doga|aja ikakvu motivaciju podla`e kao opravdanje za djelovanje svo-jih literarnih junaka. Ve} u prologu romana, daju}i izvje{-taj o burnim godinama koje su prethodile centralnoj temi ro-mana, obavje{tava nas da su bosanski begovi ve} poslije smrtipo zlu upam}enog D`elaludin-pa{e „...odlu~ili na `ivot ismrt boriti se proti reformama cara Mahmuda, koga su zbogtih reforma zvali porugljivim imenom |aur-sultan. Bosan-ski bego vi zakle{e se vjerom svojih djedova da }e proti timnovotama ustati sa sabljom u ruci i braniti stare svoje povla-stice i ~istu vjeru Prorokovu“ (str. 55)10. Posljednji ulomakprolo{ki intoniranog prvog poglavlja, koji u dramski subli-miranom vremenu ro mana neposredno prethodi prvim iskra-ma pobune u begovskim {atorima na Orlovu polju, donosijednu skoro naturalisti~ku sliku:

„Na stotinama juna~kih le{ina podi`e Avdurahim zgra-du sultanovih reforama, i kada je iza to lika pokolja,umaranja i strahovanja nastala u Bosni ti{ina kao ugrobnici, to si je Avdurahim vezir s veli kim zadovolj-stvom ruke, govore}i porugljivo: Ra~un je sada ~ist imirna Bosna“. (Zmaj od Bosne, str. 58)

29

Krugovi i elipse

10 Svi citati uzeti iz: Josip Eugen Tomi}, Zmaj od Bosne, Matica Hrvatska,Zagreb, 1970.

Akciju glavnog junaka, i svih koji }e ga slijediti, autormotivira, dakle, nepravdom, represijom i zlo~inom od stra-ne sultanovih namjesnika, u pravilu nebo{njaka Turaka, uBosni. Ali, ta motivacija ima samo inicijalnu ulogu. Oprav-danje i smisao cjelokupne povijesne avanture vezuje se, sjedne strane, za odbranu ~iste vjere, a s druge, za svi jest ju-nakã o vlastitoj etni~koj posebnosti u odnosu na Turke/Os-manlije. U pripremi po hoda na Travnik, na grada~a~koj ku-li Husejn ~ita bosanskim begovima proglas:

„Bo{njaci! Tko ima o~i, neka gleda, i tko u{i, neka slu-{a! Pomamio se divan i sultan sko~io na noge lagane.Mislite valjda da ide udariti na Moskova da mu vrati`ao za sramotu i otme osvojene zemlje. Varate se, bra-}o! Sultan se sprema na nas, na Bo{njake, {to vjeru-ju u Alaha i proroka Muhameda. Vi sigurno znate i za-{to? Jer ~uvamo ~istu vjeru Prorokovu i jer ne}emoda primimo gadne tu|e adete i strano odijelo (...) Sul-tan ide da nas utamani, da nam nagrdi vjeru, otmena{a imanja i na{a stara prava. Nije njemu stalo donas, jer on je Osman lija, a mi Bo{njaci drugogasmo plemena...“ (Zmaj od Bosne, str. 120, bold V. S.)

Privr`enost bosanskom tradicionalno-folklornom koduislamskog pravovjerja te rezervisanost spram novota i gad-

nih tu|ih adeta sveprisutan je motiv u Tomi}evom epski di-zajniranom svijetu bosanske aristokracije. Kulminaciju do-

30

Vedad Spahi}

sti`e u epizodi kada Husejn, ~inom javnog poni`enja, na-tjera vezira Namik-pa{u Moralija da svu~e moderno nizam-sko odijelo, odjene tradici onalnu odoru i izdr`i tri dana jav-ne pokore. Pretpostavlja se da je Tomi} ovu epizodu preuzeoiz Juki}eva Zemljopisa i povijesnice Bosne (Zagreb, 1851.).Premda je neki histo ri~ari uzimaju kao sasvim autenti~-nu11, Ahmed S. Ali~i} dr`i da je vezir kojeg su Bo{njacihtjeli vidjeti kako „formalno stoji na ~elu svih tih akcija mo-rao samo zamijeniti nizamsku odoru prija{njom jer nije mo-gao i dalje da nosi takvu monduru, a da bude na ~elu Bos-ne“12. Po srijedi je, ~ini nam se, Tomi}eva romanti~arska fas-ciniranost imagolo{kim kon struktom o primordijalnoj privr-`enosti Bo{njaka svojoj vjeri i svojim tradicijama:

„Istina je `iva da ne ima me|u sljedbenicima islamapuka koji tako zaneseno ljubi svoju vjeru, kao muha-medovski Bo{njaci. – Tako ti lipe turske vire – ka`uoni kad jedan drugoga preklinje, a vidi se ko lika u timrije~ima le`i snaga i odu{evljenje njihovog vjerskoguvjerenja“. (Zmaj od Bosne, str. 155)

Op}a predstava koju Tomi} gradi o Bo{njacima, i u kojuse uklapaju likovi romana, koji su „prigrlili islam i kao ljuti

zmajevi borili se za tu svoju novu vjeru“, mada, „nikad nisu za-

bo ravili na svoje stare povlastice uz koje su slobodno gospodovali u

31

Krugovi i elipse

11 Noel Malcolm, Povijest Bosne, Erasmus/Dani, Zagreb, Sarajevo, 1995., str. 165. 12 Ahmed S. Ali~i}, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, str. 216.

svojoj zemlji, nezavisno od osmanskih careva i stambulskog diva-

na“, svoje idejne korijene nesumnjivo ima u Star~evi}evojnacional-politi~koj ideologiji13. Ove politi~ke koncepcije uHrvatskoj, nasuprot frontalnom antiislamizmu tradicional-nih modela rje{avanja Isto~nog pitanja, dobijaju vjetar u le-|a s austrougarskom okupacijom Bosne, i Josip Eugen To-mi} je prvi koji ih literarno afirmi{e. Do ovog romana Bos-na je u hrvatskoj knji`evnosti predstavljana uglavnom kroztzv. hajdu~ko-tursku i grani~arsku novelistiku u srednjovje-kovnim stereotipima nepomirljivog sraza krsta i polumje-seca, e da bi Tomi} podstakao proces koji }e stubokom pro-mijeniti hrvatsku knji`evnu sliku Bosne okrunjenu poja-vom tzv. pseudo-bosanske pri~e „u kojoj je Bosna vi{e bilajedan `ivopisan orijentalni ambijent nego realni `ivotniprostor ...zemlja nastanjena ljudima koji su jo{ sposobni zasilnu ljubav i veliku mr`nju, za zlo~ine iz strasti i dobra dje-la, za osvetu i pra{tanje, za surovost i zlobu i za pobratim-stvo i vjernost do groba. Iako su nosili bosansku no{nju ju-naci ovih pripovjedaka ~e{}e su pripadali knji{kom svijetuiz romanti~ke ma{te nego {to su `ivjeli stvarnim `ivotompovijesne Bosne“14.

Teza Ante Star~evi}a o samosvojnosti ju`noslaven skogetnosa u odnosu na strane zavojeva~e (Austro-Ugarska mo-

32

Vedad Spahi}

13 http:/www.moljac.hr/biografije/starcevic/htm14 Zdenko Le{i}: Pripovjeda~ka Bosna II, Institut za knji`evnost – Svjetlost,Sarajevo, 1991., str. 402., 409.

narhija, Os mansko carstvo, Venecija), kao i romanti~ni pan-kroatizam, koji u svoje etni~ko okrilje bezrezervno smje-{ta bosanske muslimane, uz uva`avanje njihove pripadno -sti islamu i razumijevanje za to bo`nje pragmati~ne razlo-ge svojedobne konverzije u drugu vjeru, naro~ito kada je upitanju feudalna elita, mogu poslu`iti i kao sa`eti opis ideo-lo{ke pozicije s koje Josip Eugen Tomi} knji`evnim sred-stvima defini{e identitet bosanskih muslimana15. U tu svr-hu kao ilustracija mo`e nam poslu`iti povije sna retu{-mi-stifikacija impostirana u tekst romana:

„Kad je turski car Mehmed na vjeri pogubio bosan-skog kralja Stipu Toma{evi}a u tvrdom gradu Klju-~u, i tu`na kraljica Kata pobjegla iz jadne svoje zem-lje u Rim, vidje{e bosanski ve lika{i da im valja ili se se-liti iz zemlje, ili odbaciti Kristovu vjeru i prigrliti islamako su htjeli da zadr`e velika svoja imanja i povlastice.Tako se i dogodi. (...) Slijede}i primjer velika{a i od

33

Krugovi i elipse

15 Rije~ je, van svake sumnje, o pragmati~nijem i modernijem pristupu Bosnii bosanskim muslimanima koji uvodi nove mehanizme stereotipizacije u proiz-vodnji drugosti i uskla|en je sa prava{kim velikohrvatskim koncepcijama i ino-viranim evropskim strategijama rje{avanja Isto~nog pitanja, kao i ~injenici daje godinu dana prije objavljivanja romana Austro-Ugarska okupirala BiH i ve}po~ela sprovoditi svoj pacifikacijski plan oslanjanjem na doma}e muslimanskostanovni{tvo. S novom konjunkturom prestala je potreba za romanti~arskomdemonizacijom (Ma`urani}) i juki}evskom denuncijacijom bo{nja~ke povije-sti. Podsje}anja radi, 30-tak godina prije Ivan Franjo Juki} ovako je naklapao:„ ...oni su postali u Bosni od zlo~estih hristijanah, koji svoje gospodstvo ne zna-ju}i drug~ije uzdr`ati potur~i{e se, iznevjeri{e se Bogu i najve}i neprijatelji po-stado{e svog naroda i svoje jednokrvne bra}e, samo zato, da uzdr`e svoja posje-dovanja zemaljska“. (Ivan Franjo Juki}: Zemljopis i povijestnica Bosne, u Sabra-na djela I, Svetlost, Sarajevo, 1973., str. 187-188.)

straha pred turskom silom prije|e k islamu i velikdio ostalog puka. Za malo vrijeme, ve} u prvom koljenu, bijahu njiho-vi potomci naj`e{}i protivnici kr{}ana, a najvatre nijiprivr`enici islama. (...) U Bosni gdje je hrvatska vlasti hrvatska svijest neko} cvala, po~e se malo-pomalogubiti ime hrvatsko, a to zato jer su Bo{njaci po~elizazirati od tog imena, po{to su Hrvati prvanjili u bor-bi kr{}ana proti Tur~ina s kojim su grani~ili...“ (Zmaj

od Bosne, str 155.)

Pretpostaviti je da je za Tomi}evu ~itala~ku publiku s kra-ja 19. stolje}a, i samu u velikoj mjeri podlo ̀ nu vjersko-etni~-kim predrasudama i stereotipijama, tema romana, smje{te-na u pro stor tako bliske i istodobno tako egzoti~ne osman-ske Bosne, s akterima koji jo{ uvijek `ive u epskom svijetu,iznimno atraktivna. U Tomi}evoj Bosni vladaju moralniprincipi i zbivaju se doga|aji kojih u malogra|anskom, ~i-novni~kom svijetu njegove ciljane pu blike nema i ne mo`ebiti: dva mlada junaka ukr{taju sablje, rizikuju}i glave, daodlu~e ko jemu }e pripasti djevojka, smrtni neprijatelji se mi-re nad grobom `ene koju su voljeli, hajduci zbog ljubaviprelaze na stranu zakona, zadata rije~ je sku plja od `ivotaa izdaja i nevjerstvo povla~e za sobom vje~no prokletstvo.

Sam poeti~ki model u kome se realizira romaneskni tekstna izravan na~in pothranjuje i utvr|uje imagolo{ke stereoti-

34

Vedad Spahi}

pije. No, osim na planu imaginacije i literarne tehnike (krozpri povijedne situacije i postupke likova koji u epsko-roman-ti~arskim pozama defiliraju romanom) autor eg zotizira svi-jet bosanskih muslimana i etnografskim pasa`ima, prispo-dobljuju}i ~itaocima obi~a je, navike i mentalitet ovoga na-roda. Takva konstrukcija Bosne i Bo{njaka je donekle i ra-zumljiva ako se ima u vidu civilizacijska i kulturolo{ka po-zicija s koje autor percipira i kreira heteropredod`be o svije-tu o kojem pi{e. Proma traju}i preko doskora{njih imperijal-nih i civi lizacijskih granica, on kulturu i obi~aje bosanskihmuslimana nu`no orijentalizira, ~ine}i ih jo{ egzoti~nijim idaljim. Takvo orijentaliziranje je izra ̀ eno, primjerice, u opi-sima rasko{i u kojoj `ive bosanski begovi, a scena ulaskaHusejn-bega Grada{~evi}a u Beograd, opis njegovog dr`a-nja, no{nje, konja i pratnje mogu se uporediti sa opisom kak-vog persijskog princa i njegove svite iz Hiljadu i jedne no}i.U prilog tome idu i opisi `enidbenih obi~aja kao i prije-bra~nog dru`enja i a{ikovanja mladi}a i djevojaka. Tomi},istini za volju, vlada i odre|enim brojem autenti~nih ~i-njenica vezanih za bosansko-musli mansku obi~ajnu prak-su. Tako navodi da se kod prihvatanja momkovog dara „uzi-ma pod izvjesno da djevojka tog momka voli“ (str. 77). Vje-rodostojno opisuje i na~in objedovanja (str. 102), obrede i pro-cedure posta koji muslimani praktikuju u mjesecu ramaza-nu (str. 83), i sl.

Izgradiv{i predstavu o identitetu bosanskih muslimanana ultrapatrijarhalnim obi~ajnim kodovima, {to korespondi-

35

Krugovi i elipse

ra sa op}im epsko-romanti~arskim i orijentalisti~kim okviromromana, Tomi} u tekstu re producira i uvrije`ene stereotipe odepersonalizaciji i diskriminaciji ̀ ene u bosanskom dru{tvu:

„Nemila je sudbina muhamedovske Bosanke. Otacse niti ne veseli ̀ enskom ~edu kad mu se rodi, jer onoje stvoreno za harem, ne za svijet. U haremu se rodi,u njemu `ivi, u njem umre, strana svijetu, vje~na rop-kinja tu|e volje, za djevovanja roditelja, kasnije voj-na svoga. Usuprot nema ve}e radosti muhamedov-skom Bo{njaku ve} kad mu se rodi sin.“ (str. 79)

Predo`ba o polo`aju katolika u osmanskoj Bosni oboje-na je tamnim tonovima. S tim u vezi autor se, me|utim, suz-dr`ava kvalifikativnog izrijeka i o nevoljama Hrvata ~itao-ce upoznaje na implicitan na~in, kroz opise uslova u koji-ma se odvija njihov svakodnevni, napose vjerski `ivot. Oblagovanju Male Gospe u posavskom selu Zoviku Tomi}s obilatom dozom patetike pi{e:

„U kukavnoj da{~ari, {to bi imala biti crkvom, ku}ombo`jom, ~ita{e starina `upnik fra Anto misu, koju jenjegovo maleno, ali pobo`no i ~estito stado uz vru}emolitve slu{alo.“ (str. 84)

Sam dru{tveni status likova sa katoli~kim i musliman-skim imenima ukazuje da su katolici u pod re|e nom polo-`aju. Ipak, postoji pozitivna interakcija izme|u ovih dviju

36

Vedad Spahi}

vjersko-et ni~kih skupina, prikazana kroz odnose djevoja-ka Mejre i Jurke, Husejna i majora Vidasa te fra Ilije Star-~e vi}a. Hajduk Marijan koji pristaje uz Husejna i bori se podnjegovom zastavom je u tom smislu per sonifikacija podr{-ke koju Zmaj od Bosne i njegov pokret u`ivaju me|u ka-toli~kom rajom, a {to je u Tomi }evom star~evi}evskomideolo{ko-povijesnom obzoru izraz svijesti o pripadnostiistom etnosu i zajedni~koj domovini, zatim i izraz novihstrategija u rje{avanju tzv. Isto~nog pitanja, ali i pozitivnareakcija na dokazanu Husejnovu benevolentnost prema ka-tolicima i ostalim nemuslimanima u Bosni:

„Pod Huseinom vezirom bijahu kr{}ani posve slo-bodni i niko im ne smjede sile u~initi.“ (str. 157) (...)„...osim toga jednako ga ljube i turci i kr{}ani, jer je,valja re}i, pravedan, i u njegovoj kapetaniji svako do-biva sud po pravdi, bio tur~in ili krst.“ (str. 120)

Atributi koje autor pripisuje Grada{~evi}u: pravednost,odanost vjeri, juna{tvo i tragi~nost, uglav nom se sla`u sa legen-darno-populisti~kom predstavom o Zmaju od Bosne, ali i sanekim doku mentarnim svjedo ~anstvima o njegovoj li~nosti.16

37

Krugovi i elipse

16 Tako franjeva~ki ljetopisac fra Jako Balti} pi{e kako se „vezir Husein premakrstjanima ~inja{e pravedan“, a Mad`ar Kunibert, lije~nik kneza Milo{a Obre-novi}a, koji je Huseina sreo u Beogradu, o njemu bilje`i: „Jedva bi se moglo vje-rovati, da se pod ovako nejakim i nje`nim tjelesnim sastavom mogla skrivatiovako krepka du{a, vojni~ki darovi, velika ta{tina, a naro~ito li~na hrabrost do-tjerana nekada do drskosti. Iskren i predan musliman, on je bri`ljivo vr{io spolj-ne obrede svoje vjere i propise Kur’ana i ni za {ta na svijetu ne bi propustio onihpet molitava dnevno…“

Kako, me|utim, stoje stvari sa likom Husejn-kapetana ustrukturi romana, kojim je knji`evnim sredstvima obliko-van, kako je motivisa no njegovo djelovanje i {ta je knji-`evni klju~ njegove sudbine? U fabulu romana Tomi} gauvodi u romati~arskom maniru, kao vojskovo|u pred ~etomjunaka:

„...svirale sviraju, talambasi udaraju, bojni barjaci lepr-{aju po zraku... Husein-kapetan razre |uje ~etu poodjelima, daje i {alje zapovijedi i priska~e sam gdjetreba njegove rije~i i odluke. Uto }e on odje danputstupa~ki okrenuti konja i pogledati prema kuli Rus-tem-begovoj...“.

A u kuli Rustem-bega Altomanovi}a, prema kojoj okre-}e svoga konja, sjedi lijepa Mejra Altoma novi}a, koja se Hu-sejnu obe}ala i sad ~eka da se on vrati iz bitke i povede je sasobom. Ova kao ni druge ljubavne epizode nisu samo ro-manti~arsko-sentimentalni dekor nego im je, kao {to }emovidjeti, namijenjena ozbiljna uloga – druga je stvar koliko jei ozbiljena – u raspletima nekih klju~nih situacija epsko-po-vijesnog sloja ro mana. Poetolo{ki gledano, to je bilo nu`nobudu}i da je pisac za glavnog junaka romana odabrao promi-nentnu historijsku li~nost, za razliku od klasi~nog historij-skog romana valterskotovskog tipa koji glavne uloge po-vjerava autsajderima, fiktivnim ili povijesno marginalnimli~nostima, li{avaju}i se tako impe rativa da centralni tok u strukturi zapleta rigorozno samjerava sa zbiljskim ~injeni-

38

Vedad Spahi}

cama. Miks epske i sentimentalne situacije u kojoj Hu-sejn-kapetana nalazimo u uvodnoj sceni pratit }e ga cije-lim to kom fabule.

U svojoj vojnoj pustolovini Grada{~evi} je tako|er okru-`en likovima klasi~nog epskog asortimana, kakav je i sam,pa je, sukladno tome, njegov, kao i govor saboraca, epski sti-liziran, ponekad i desetera~ki ritmiziran:

„Sa mnom se ne{to doga|a. Krv mi te~e bijesno po`ilama, grudi mi se {ire, no` sam od sebe izlazi iz ko-rica, a konjic mi rza i vri{ti za poljem od mejdana; – vje-re mi trebat }e sablju opasati i pod barjak sazvat soko-love.“ (str. 123) (...) „na noge juna~ki svatovi, valja namvoditi djevojku; kratki su danci, a dugi konaci.“ (str. 87)

U ljubavnim avanturama Husejn je u ulozi, pa samimtim i u stilskom registru, trubadurskog ljubavnika. Tada jenjegov govor liriziran, jo{ intenzivnije poetski ritmiziran:

„Bog }e dati ja }u se zdrav vratiti. A onda, Mejro, nekanam svane novo, slatko doba, gdje }emo zdru`eniu`ivati najljep{u sre}u toga svijeta.“ (str. 63)

Ali, ne}e. Husejnov smrtni neprijatelj, zvorni~ki kapetanAli-pa{a Fidahi}, Mejru isprosi i, na kon neuspjelog Hu-sejnovog poku{aja otmice, na sablju je dobije, te postane njenzakoniti mu`. Kada se, poslije nekog vremena, Grada{~e-

39

Krugovi i elipse

vi} stavi na stranu Mahmut-pa{e i opsjedne zvorni~ku tvr-|avu, u `aru borbe i Mejra strada od ruke nepoznatog strijel-ca a Ali-pa{a se predaje na vjeru svom neprijatelju. Saz-nav{i za Mejrinu smrt, Husejn pristupa Ali-pa{i i prisustvu-jemo anti~koj sceni izmirenja nepri jatelja nad mezarom `e-ne koja }e ih vezati pri jateljstvom kao {to su prije bili raz-dvojeni mr`njom:

„Husein gleda{e u njeg okom punim sau~e{}a i sa`a-ljenja. Tad ujedanput pristupi naglo k njemu i nao~i-gled svih vojnika ogrli svog zakletog neprijatelja: –Ne su`anj – progovori sve~a nim glasom – moj pobra-tim odsad }e{ mi biti. Oba smo nesretna; nesre}a nek’nas izmiri.“ (str. 117)

Neprijateljstvo grada~a~kog i zvorni~kog kapetana ugodinama koje su prethodile buni je historijska ~injenica,kao {to je poznata i njihova uska saradnja u vrijeme bune ilegendar no prijateljstvo o kom su ispredana brojna predanjai ispjevane pjesme (Pomami se Zlatica vodica, npr.). Nikada,me|u tim, nije otkriven stvarni motiv njihove skoro nevje-rovatne po mirbe. Tomi}eva ina~ica sigurno nije historijskivjerodostojna,17 ali je kao knji`evno rje{enje, ostvareno vari-ranjem knji`evnog motiva ljubavnog trougla i sudbinskogvezivanja suparnika preko smrti zajedni~ke ljubavi, uz ne-

40

Vedad Spahi}

17 Uostalom, ni ljubav sa Mejrom, kao ni kasnije nu|enje braka Mariji, k}er-ki majora Vidasa, ne bi moglo biti historijski vjerodostojno jer je Husejin, ve}od 1820., bio o`enjen „iz porodice Begzadi}a iz Dervente“ (Ahmed S. Ali~i},Pokret za autonomiju…, str. 404).

izostavnu dozu patetike, ipak vje{ta, domi {ljata i unutar fa-bule naratolo{ki funkcionalna.

Sva ~etiri `enska lika u romanu, koliko ih ukupno ima,dobila su sasvim odre|enu funkciju u raspletu doga|anja na„povijesnoj“ ravni zbivanja. Onako kako Mejrina smrt moti-vi{e sklapanje pobratim stva izme|u smrtnih neprijatelja a,kasnije, dvojice klju~nih ljudi bosanske bune, tako ljubav-no uka zanje lijepe vezirove k}eri Zejne mladom begu Zla-tarevi}u motivi{e nje govu odluku da organizuje bijeg njenogoca, te Bo{njaci na Kosovo odja{u bez dotada {njeg bosan-skog namjesnika. Na sli~an na~in, u skladu s onom narod-nom da zaljubljeni na jedno oko gledaju, i zatravljenost glav-nog junaka u Mariju, k}erku austrijskog {pijuna majora Vi-dasa, prouzrokovat }e njegovu indolenciju spram vojnihpokreta velikog vezira, {to }e ga na kraju ko{tati poraza i pro-gonstva. I ~etvrti `enski lik Mejrina dru`benica Jurka, iakou po~etku ima tek ulogu ljubavnog glasnika, biva uzrokomprila ska hajduka Marjana Husejnovoj vojsci i, kasnije, nje-govog juna~kog podviga – zauzimanja travni ~ke tvr|ave.Husejn-kapetan mu poslije toga opra{ta ranija zlodjela, opa-suje vite{ku sablju i nudi mu da se vrati ku}i gdje ga ~ekaJurka, {to on u skladu sa epski kodiranom etikom odbija iodlu~i i}i za Husejnom i njegovom sudbinom. Ovaj ga pa-teti~nom gestom i tonom „potrepta po ramenu i re~e na to poozbiljnim licem, kao da sam sa sobom govori: – A ti stu-paj sa mnom, za istom zvije zdom, ka slavi ili propasti“ (str.134). U ovom dijalogu s hajdukom on tako sam odre|uje

41

Krugovi i elipse

i svoj poetolo{ki status. Husejn kao tragi~ni junak mora i}ido kraja, svjestan da mo`e izgubiti vi{e nego {to mo`e dobi-ti. No sve to djeluje, ipak, odve} knji{ki i pozerski, pa bi ge-neralni zaklju~ak vodio ocjeni autorova neuspjeha u harmo-niziranju imaginativnog i historijskog sloja romana, usljed ~egaje Husejnova tragi~nost vi{e rezultat ~injenice da fabula vjer-no slijedi stvarnu historijsku pri~u a manje na~ina na koji jeTomi}, barem iz perspektive dana{njeg ~itaoca, uspio ozbilji-ti unutarnju motivaciju i taj lik u~initi knji`evno uvjerljivim.

Slika Osmanlija u romanu je data uglavnom kroz vizu-ru bosanskih protagonista bune. Osmanlije su prikazane usvjetlu nekoliko stereotipnih heteropredod`bi koji im pri-pisuju svojstva nevjerstva, lukavstva, lijenosti... dakle, svihonih oko{talih atributa koje je eurocentri~ni imaginarij pri-pisivao svijetu Ori jenta. Tomi}evi Bo{njaci, kao neki vid ori-jentalisti~kog me|ustepena (ne{to izme|u Slavena i punihorijentalaca18), iskazuju svoj do`ivljaj Osmanlija na fonu sa-mosvjesnosti o etni~koj posebnosti i njom pothranjivaneme|usobne solidarnosti i saradnje. Ali-pa{a Fidahi} u jed-noj prigodi veli:

42

Vedad Spahi}

18 Na ovaj na~in vi|ena ’medijalna’ lociranost bo{nja~kog identiteta odr`avase kao standard orijentalisti~ki postulirane imagologije i u 20. stolje}u. Ista pola-zi{ta prepoznajemo i u primjerima ’moderniziranih’ interpretacija slavensko-orijentalnih identitetskih saobra`enja. U Andri}evoj Na Drini }upriji jedan odlikova oslikavaju}i karakter bo{nja~kog bi}a „isto~nja~ki na~in `ivota i mi{lje-nja“ povezuje sa „jednim dru{tvenim i pravnim poretkom koji je bio osnov va-{eg vjekovnog gospodstva“ (I. Andri}: Na Drini }uprija, Prosveta-Nolit-ZUNS,Beograd, 1985., str. 276.). Na istom je tragu, ovaj put kao prilog samorazumi-jevanju bo{nja~kog identiteta, i Hasanov monolog u romanu Dervi{ i smrt: „Doju~e smo bili ono {to danas ̀ elimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni ne{to dru-go. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mo`emo vi{e nikud. Otrgnuti smoa nismo prihva}eni.“

„Ja sam povjerovao Osmanlijama, pa sam u jedan ~asizgubio sve. Husein bija{e moj din-du{manin, pa mi je u jedan ~as dao opet sve {to je mogao: slobodu, po-{tenje i pobratimstvo svoje.“ (str. 118)

Na drugom mjestu Tomi} daje zanimljivo obja{njenjekompleksnih odnosa izme|u Bo{njaka i Porte:

„Oni (Bo{njaci, op. a.) smatrahu se ne podlo`nicimave} saveznicima carigradskog padi{e ~iji su glas slu{a-li samo onda kad ih je kao glava muslimana pozivao uboj za vjeru Prorokovu. Ina~e su se Bo {njaci vazda tu-|ili od Osmanlija, a sultanovi veziri u Travniku ne imahunad Bo{njacima nikakove vlasti ni snage.“ (str. 155)

Autor ovdje, kao i na nekoliko drugih mjesta, iskazujedobru upu}enost u samu prirodu institucije osmanskog sul-tana, koja u sebi sjedinjuje ovlasti svjetovnog vladara i sa-kralnu funkciju halife, {to je uzrok odre|enog, emotivnouslovljenog, pokoravaju}eg, a u biti ambivalentnog odnosakoji Bo{njaci (i ne samo oni) imaju spram osmanskog vla-dara. Takav do`ivljaj sultana raspolu}ivao je bosanskomusli-mansko povijesno bi}e izme|u, religijski uslovljenog, osje-}aja obaveze pokoravanja halifi i, povijesno manje-vi{e ute-meljenog nezadovoljstva politikom Porte, ~iji je deblji krajvrlo ~esto bio rezervisan za Bosnu i Bo{njake. Stoga je sa-mo prividno kontradiktorno da Husejn, nezadovoljnik ibund`ija, isti onaj koji, nekoliko stranica prije, tvrdi da za„toga cara ne}e da zna“, izgovara rije~i:

43

Krugovi i elipse

„Jest! Ja sam odan sultanu jer je on poglavica svihmuslimana i jer su potomci Osmana vazda bili najja-~i {tit islama.“ (str. 70)

Odnosi izme|u Husejn-bega Grada{~evi}a i srpskog kne-za Milo{a Obrenovi}a u vrijeme bune nisu, kako u historio-grafiji tako ni u knji`evnim interpretacijama, li{eni stano-vite kontroverzije. Primjeri ce, u Su{i}evoj knji`evnoj obra-di, u romanu Uhode, Husejn i Milo{, iz vizure unutarnjegpripovje da~a – turskog uhode, bivaju, sukladno romano-pi{~evoj privr`enosti marksisti~koj antikolonijalnoj kon-cepciji balkanske povijesti i ideologiji bratstva-jedinstva,ozna~eni kao potajni saveznici u sklopu op}eju`noslaven-ske urote protiv Stambola i Porte. Tomi}, pak, na tragu ot-vorene nesimpatije prema Milo{u (kog naziva „biv{im go-vedarom“, a njegove su narodnike pe`orativnom odredni-com – Vlasi), figure na {ahovskoj plo~i povijesti postavljasasvim obratno. Tako u jednoj epizodi, nakon {to je daoutamni~iti sultanove izaslanike i Milo{eve geodete, koji suu njegovom sand`aku do{li povla~iti nove granice srpskekne`evine, Ali-pa{a Fidahi} „uvidi da sultan, samo da osla-bi svoje bosanske protivnike, ide koma dati Bosnu u prilogMilo{u koji je proti bosanskim begovima bio oduvijek pouz-dan saveznik sulta nov.“ (str. 98)

Milo{evo politi~ko-diplomatsko djelovanje u romanu jeprikazano uglavnom kao pragmati~no i licemjerno, jednako

44

Vedad Spahi}

kao {to su i potezi Ali-pa{e Rizvanbegovi}a motivisani vla-stodr`a~kom pohlepom. Upravo u ovakvim karakternimsvojstvima, kao i u ulozi koju im je pripovjeda~ namijeniou okviru ras pleta doga|anja, le`i obja{njenje za{to ni jedanni drugi zapravo nisu likovi romana u uobi~ajenom smislu.Oni se u vidokrugu pripovijedanja ukazuju samo posredstvomglasnika ili preko posljedica svoga djelovanja. Poetolo{ki iimagolo{ki razlozi ovdje su – kao i u svim drugim sastav-nicama ro maneskne strukture – izbili u prvi plan, i to bi tre-balo uzeti kao najbitniji uvid cijele na{e analize ovoga roma-na. Konkretno, u ovom slu~aju, dva prora~unata negativcaprosto su neuklopiva u Tomi}e vu sliku Bosne, u epski svijetrigoroznih vite{kih pravila i ~vrstog sistema vrijednosti, ukojem se bira izme|u svega ili ni~ega, izme|u slave i propa-

sti. Kao ilustracija poslu`it }e nam Huseinov odgovor Milo-{u nakon {to mu je ovaj, pismenim putem, uputio ponududa posreduje u njegovom sukobu sa Portom:

„Otpu{teni robe! Budi sretan da mo`e{ jesti ono ma-lo hrane {to ima{ pred sobom; ja sam svoje ~inije ve}izvrnuo i ne trebam tvog podsredstva kod velikog ve-zira. Ba{ za tog cara ne}u da znam kod koga se ti `e-li{ za me zauzeti. Da te do~ekam, gotov sam u svakodoba i na svakom mjestu; moja sablja je sjekla prijenego {to je tvoja kovana. Zmaj od Bosne.“ (str. 145)

45

Krugovi i elipse

Kako ~itati Hasana iliti uskrsnu}e kontingentne sablasti zbiljskog ~itatelja?

Objasniti retori~nost svodi se na obja{njenje

odsustva ravnodu{nosti svake rije~i.

Jean Bessière

Postoji u nas jedna agresivna tendencija da se recepcijapojedinih bosanskih pisaca zadr`i u branjevini formaliz-ma/intrinizma, tamo negdje u (kako za koga!) ugodnim70-tim godinama pro{log stolje}a kada je promjena kri-ti~ko-teorijskog rakursa u smjeru (re)kontekstualizacije ~i-tanja knji`evnog teksta, izuzimaju}i trija`irani biografi-zam i marksisti~ki klasno-povijesni redukcionizam, shva-}ana kao potencijalno ugro`avanje ne~ijeg posve}enog sta-tusa, podrazumijevaju}i {tavi{e golem osobni, egzistenci-jalni rizik. Takvih poku{aja gotovo da i nije bilo premda jeu svijetu poststrukturalizam tih godina ve} uveliko osva-jao kriti~ki i akademski prostor. To je i vrijeme kada je pro-fesor Foht adornovski lamentirao nad parterom banalizmapo kojem beznadno batrga masa perenijalno nekompe-tentnih ~itatelja onkraj produhovljenih visina lijepe umjet-nosti i knji`evnosti. Njegove dirljive mu~nine i danas tu-po odzvanjaju:

46

Vedad Spahi}

„Primalac u ogromnoj ve}ini slu~ajeva do`ivljava umjet-ni~ko djelo tek u konfrontaciji sa realno{}u koja muje poznata ili, {to je jo{ gore, on mu i pristupa tek akoje u stanju da u njemu „prona|e“ ne{to {to je u skla-du s njegovim li~nim iskustvom iz svakodnevnog `i-vota; gleda na junake romana kao na svoje susjede, ilikao negaciju svojih susjeda. Ako primalac na djelo i negleda iz svog nazora na svijet, tada se de{ava drugi slu-~aj neadekvatnog odnosa prema estetskom predmetu:on se njemu ne prepu{ta, ne predaje, ne ostaje kodnjega i kod njegovog specifi~no estetskog sadr`aja,nego se njegov pogled odbija o povr{inu i spoljne crtepredmeta bje`e}i stalno, uporno, svjesno ili nesvjesno– u asocijacije, u sadr`aj koji sa djelom nema nikakveveze.“1

U me|uvremenu dogodio se potpuni obrat – knji`evnateorija i kritika, pro`ete psihoanalizom, kulturalnim, gender,postkolonijalnim... studijama, otvaraju}i sasvim nove uglo-ve gledanja, po~ele su pred literarne tekstove postavljatidruga~ija pitanja, vezana za probleme rodne perspektive, so-cijalnog konteksta, identiteta... te izme|u ostalih, za na{utemu bitno, i pitanje implicitnog i eksplicitnog ~itaoca, ovogprvog kao „u tekstu nazna~eni aktivni karakter ~itanja“ i dru-gog koji je biografski, dru{tveno i povijesno odre|en (Wolf-gang Iser). Duhovitije i imaginativnije pristupaju}i proble-

47

Krugovi i elipse

1 Ivan Foht: Uvod u estetiku, Svjetlost, Sarajevo, 1980., str. 46.

mu Umberto Eco ~itaoca prispodobljuje ~ovjeku kojihoda kroz {umu i koji se mo`e pona{ati na razli~ite na-~ine. Mo`e pro}i tr~e}i s kraja na kraj, ne gledaju}i ni{taoko sebe, ni stabla, ni cvije}e, ni mirise, ni ptice... a mo`ei}i i druga~ije, {etaju}i, pa`ljivo zagledaju}i sve oko sebe,ispituju}i skrivene kuti}e2. Najbrojnija je, ~ini nam se,ona me|ukategorija koja se previ{e ne okre}e ali zastaje sa-mo na strogo odre|enim areama gdje mogu zadovoljiti svo-ju napast za saznanjem a zapravo narcisoidnim pseudo-kognitivnim potvr|ivanjem sopstvenih predubje|enja. Utu me|ukategoriju spada ogromna ve}ina ~italaca Selimo-vi}evog romana Dervi{ i smrt, onih koji u tekstu tra`e i „na-laze“ gotovo isklju~ivo politi~ke i autobiografske sadr`ajeplo{no-alegorijski povezane sa zbiljskim doga|anjima izpi{~eva `ivota. Premda, ako je suditi po nekim recentnimgeneralizacijama na ovu temu, i taj mno{tveni ~itateljskiprosjek ne mo`e zaobi}i preuzetna uloga ~itanja sebe u gla-su koji de profundis nepogre{ivo svejdo~i istinu o njima sa-mima: „Za bosanske muslimane ova je knjiga, vi{e negoijedna druga u cjelokupnoj njima dostupnoj knji`evnojpovijesti, svjedo~ila putem fikcije o njihovom identitetu....Me{a Selimovi} se bosanskomuslimanskom svijetu pri-makao na dah, bivaju}i njegov knji`evni glas i glasnik. Pri-je njega u Bosni ne samo da nije postojao takav pisac, negonije bilo ni nagovje{taja o tome da je ne{to takvo i mogu-

48

Vedad Spahi}

2 Pogledati Umberto Eko: [est {etnji po narativnoj {umi, Narodna knjiga-Alfa,Beograd, 2003.

}e“3. Uznesen u svom retori~kom monumentalizmu ovaj vidpublicistike, realno, ne ostvaruje ozbiljan upliv ni na brzei sitno{i}ard`ijski prora~unate prolaznike kroz „narativne{ume“, dok profesionalni „forestarij“ tj. etablirana kriti~kapraksa i dalje uglavnom njeguje neki od tipova redukcioni-sti~kih ~itanja. Dijahronijski gledano, dva su bila najdomi-nantnija. U prvom tipu su`ene recepcije autor i mno{tvoefemeridnih ~injenica iz njegova `ivota postajali su va`nijiod samog djela (R. Popovi}, R. Lagumd`ija), sli~no situa-ciji koju je Roman Jakobson duhovito oslikao pore|enjemtakvog bavljenja „knji`evno{}u“ sa policajcem koji „imaju-}i zadatak da uhapsi odre|enu li~nost, za svaki slu~aj pri-vede i sve ostale ljude koji su se zatekli u stanu, pa i one kojisu slu~ajno prolazili ulicom“4. Drugi tip svo|enja Selimo-vi}evih djela u hermeneuti~ka podno`ja vezuje se za onepseudokognitivne pristupe koji knji`evni tekst shvataju kaosredstvo da se doku~i neka su{tina koja stoji izvan njega.Pri tome tekst ne proizvodi zna~enja nego samo upu}uje naneki ve} postoje}i, i s obzirom na njega potpuno samostal-ni smisao. Fragment iz romana Dervi{ i smrt, popularni Ha-sanov monolog o bo{nja~kom identitetu, kome je posve-}en ovaj ogled, iznimno je prikladan za interpretativnu ma-nipulaciju tekstom kao tobo`njom ovjerom ne~ega {to je ibez knji`evnog djela egzistentno, a to je u pravilu, kako za-

49

Krugovi i elipse

3 Miljenko Jergovi}: Samo}a bosanskih Muslimana, http://www.jergovic.com/ajfelov-most/samoca-bosanskih-muslimana/, 25. 12. 2015.4 Roman Jakobson: Velimir Hlebnjikov, u Poetika ruskog formalizma, Prosveta,Beograd, 1970., str. 102.

pa`a Gajo Pele{, „kakav totalitet, zatvorena predod`ba svije-ta koja, upravo zato {to je neotvorena prema sebi razli~itom,i ne ra~una s tekstom kao uvidom u nepoznanicu, nego kaopotvrdom za ono {to je ona sama“5. Pod pla{tom kognitiv-nosti takvo shvatanje knji`evnosti upravo na tom planu upotpunosti zakazuje jer suspendira samu mogu}nost knji-`evne spoznaje kao autonomnog uvida u zbilju i prihvataje tek kao ponavljanje drugih proponiranih odre|enja.

Ocrtavamo tako konture platforme sa koje }emo usmje-riti razroki pogled6 prema znamenitom monologu Me{i-na romana, s punom svije{}u o suspektnosti, unutar holi-sti~ke hermeneuti~ke tradicije, onog tuma~enja gdje je cje-lina u drugom planu a fokus na fragmentu. Stoga na{e prvo~itanje poku{ava osvijetliti estetsku djelotvornost Hasano-va solilokvija u kontekstu strukture/cjeline romana. Drugi smjer pogleda ~ita monolog kao autoimagolo{ki, politi~kiinstrumentabilan, diskurs u kojem Hasan iznosi svoje vi-

50

Vedad Spahi}

5 Gajo Pele{, Knji`evnost i obrazovanje, u Kako predavati knji`evnost, priredioAleksandar Jovanovi}, Zavod za ud`benike, Beograd, 1984., str. 175.6 „Razrokost“ ovdje treba razumjeti kao (nevoljki!) respekt prema diskurziv-nim i teorijskim posljedicama pro{lostoljetnih umjetni~kih mainstream prak-si. Jedan od onih stvaralaca koji im je, trendovski promatrano, ponajmanje bioodan, Milan Kundera, su{tinski osporava tu za modernizam konstitutivnu di-vergenciju estetskih i `ivotnih tokova: „Estetski koncepti su po~eli da me inte-resuju onda kada sam shvatio njihove egzistencijalne korene; kada sam ih shva-tio kao egzistencijalne koncepte; jer ljudi, bili prostodu{ni ili rafinirani, inte-ligentni ili glupi, u svojim su `ivotima bez prestanka konfrontirani sa lepim,ru`nim, sa uzvi{enim, komi~nim, sa tragi~nim, lirskim, dramati~nim, sa po-stupkom, sa peripetijama, katarzom, ili ako govorim o konceptima manje filo-zofskim, ki~em ili vulgarno{}u; svi ti koncepti su putevi koji vode do razli~itihaspekata egzistencije, kojima se ina~e ne mo`e pri}i“ (Milan Kundera: Estetikai egzistencija, http://filozofskimagazin.net/milan-kundera-estetika-i-egzistencija/).

|enje povijesno-nacionalnog (identitetskog!) fatuma bo{-nja~kog etnosa7. Uprkos globalnim poststrukturalnim akvi-zicijama koje dolaze ponajvi{e iz lijevo orijentisanih akadem-skih krugova, u recentnom doma}em miljeu drugi pristupi dalje ima apokrifni predznak. Ovdje je tek na dnevnomredu diskusija koja je u Evropi i Americi okon~ana u prvojpolovici osamdesetih. Prokazuju}i posljedice licemjerja ioholosti formalisti~ki orijentisane kritike, ishode globalneprekretnice u tuma~enju knji`evnosti sublimirali su, izme-|u ostalih, Terry Eagleton i Vladimir Biti:

„Malo }e se koji recenzent okomiti na prikaz Helder-lina ili Beketa samo zato {to se takav prikaz even-tualno razlikuje od prikaza koji bi oni eventualno na-pisali, ali }e se mnogi zacijelo okomiti na taj prikazzato {to misle da nije „knji`evan“, zato {to prelazi pri-hva}ene granice i postupke „knji`evne kritike“. Knji-`evna kritika obi~no ne propisuje na~in na koji }emo~itati djelo, uz uvjet da ga ~itamo „knji`evnokriti~-kim“ mjerilima, a kakva su ta mjerila i {to je knji`ev-na kritika – to odre|uje ustanova. Liberalizam knji-`evne ustanove je dakle slijep za vlastita konstitutiv-na ograni~enja.“8

51

Krugovi i elipse

7 U knji`evnokriti~koj praksi nije nepoznat slu~aj da kriti~ar tuma~i isti tekstprema obrascima razli~itih, pa i me|usobno protivrje~nih, interpretativnih mo-dela. Vjerovatno najpoznatije tako koncipirane knjige su one Fredericka CrewsaThe Pooh Perpleh (Puova zagonetka) �1963.� i Postmodern Pooh (PostmoderniPu) �2001.�, u kojima se bavi tuma~enjem kultnog Vinija Pua iz razli~itih pers-pektiva. 8 Terry Eagleton: Knji`evna teorija, Liber, Zagreb, 1987., str. 103.

„Jedini potpun ~itatelj bio bi po njima (po formalisti-ma i strukturalistima; op. V. S.) teoreti~ar ili poeti-~ar, jer on raspola`e sa znanjem potrebnim da bi seprovela odgovaraju}a kontekstualna razlu~ivanja uperspektivi kojih se tekst o~ituje knji`evnim. Ostalibi ~itatelji svojim valorizacijama unijeli u knji`evni su-stav njemu neprimjerenu dimenziju ideologije, psi-hologije, sociologije i sl. i time izi{li izvan podru~jaznanosti o knji`evnosti. No uz sav autoritet {to ga knji-`evni znanstvenici u`ivaju (uglavnom u svojim vlasti-tim o~ima), te{ko da se predod`ba knji`evnosti bilokojeg razdoblja ravna samo po njihovom ukusu. Nedolaze li u njezinu oblikovanju do rije~i podjednakoautori, izdava~i, knji`ari, obrazovni djelatnici, ~itate-lji amateri, kriti~ari, esteti~ari pa, ako se ho}e, i poli-ti~ari? S druge strane, nisu li i sami poeti~ari uvijekve} unaprijed obilje`eni nikad do kraja osvjestivimsklonostima umjetni~kog ukusa svoga spola, nara{ta-ja, klase, civilizacijskog i kulturalnog podneblja? Oda-kle im pravo da s takva stajali{ta isklju~uju druk~ijeprofilirane ukuse? ...Unato~ svim nastojanjima teore-ti~ara da je isklju~e u korist tekstno nadziranih instan-ci, kontingentna sablast zbiljskog ~itatelja neprekid-no se vra}a u problem.“9

52

Vedad Spahi}

9 Vladimir Biti: Pojmovnik suvrmene knji`evne i kulturne torije, Matica hrvatska,Zagreb, 2000., str. 56., str. 251.

U klasu prethodnih napomena ulazi i uvjerenje da je in-terpretaciji koja `eli biti samosvjesna i nelicemjerna do-pu{teno, ponekad i produktivno, pore|enje junakova in-trafabularnog intinerera pa i stanovitih karakternih crta sabiografijom autora, ali odbacujemo onaj „potpuno nena-~elan pristup zasnovan na mije{anju autora-tvorca (momen-ta djela) i autora-~ovjeka (eti~kog momenta), i na nerazumi-jevanju stvarala~kog na~ela odnosa autora prema junaku, ~ijije rezultat neshvatanje i unaka`avanje – u boljem slu~ajupreno{enje golih ~injenica – eti~ke, biografske autorove li~-nosti, sa jedne, i neshvatanje cjeline djela, sa druge stra-ne“10. Implikacija nazna~enog pristupa je i notorna irele-vantnost pi{~evih autoreferiraju}ih izjava o predmetnomdjelu, temi ili problemu kojim se interpretacija bavi, ~ak ikada, kao u na{em slu~aju, imamo Selimovi}evu izrijekompotvr|enu privatnu identifikaciju sa stavovima literarnog ju-naka, zabilje`enu u intervjuu uprili~enom povodom dobija-nja NIN-ove nagrade za roman Dervi{ i smrt, gdje on etni~-ke autodefincije iz Hasanova monologa plasira kao vlasti-ta gledi{ta11. Cilj nam je, dakle, potra`iti odgovore na pita-nja: 1) koliko je literarna potencija odlomka, kao konstituen-sa romaneskne cjeline, otporna na vanknji`evne upotrebe;2) koliko su knji`evne vrednote daleko od mase prosje~nih~italaca koji Hasanov monolog, kao i druga Selimovi}eva

53

Krugovi i elipse

10 Mihail Bahtin: Autor i junak u estetskoj komunikaciji, Svetovi, Novi Sad,1991., str. 11.11 Pogledati Me{a Selimovi}: Pisci, mi{ljenja i razgovori, Sabrana djela, knjiga 7,Sloboda - Otokar Ker{ovani, Beograd-Rijeka, 1975., str. 323.

djela, ~itaju kao historijsko-politi~ka zavje{tanja namijenje-na sada{njoj i budu}im generacijama osu|enim da uvijek iz-nova tolkuju tamna mjesta, terete i erozije predod`aba o sa-mima sebi. A Hasan/Me{a nam, podsjetimo se, poru~uje:

A mi nismo ni~iji, uvijek smo na nekoj me|i, uvijekne~iji miraz. Zar je onda ~udo {to smo siroma{ni?Stolje}ima mi se tra`imo i prepoznajemo, uskoro ne-}emo znati ni ko smo, zaboravljamo ve} da ne{to iho}emo, drugi nam ~ine ~ast da idemo pod njiho-vom zastavom jer svoje nemamo, máme nas kad smopotrebni, a odbacuju kad odslu`imo, najtu`niji vilajetna svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svo-je lice, a tu|e ne mo`emo da primimo, otkinuti a ne-prihva}eni, strani svakome, i onima ~iji smo rod, ionima koji nas u rod ne primaju. @ivimo na razme|isvjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijeknekome krivi. Na nama se lome talasi is torije kao nagrebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvori-li vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa...

D`email je na{a prava slika... Snaga na patrljcima. Samsvoj krvnik. Obilje bez pravca i smisla... Najzamr-{eniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravilatakvu {alu kao s nama. Do ju~e smo bili ono {to danas`elimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni ne{to dru-go. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mo`e-

54

Vedad Spahi}

mo vi{e nikud. Otrgnuti smo a nismo prihva}eni.Kao rukavac {to ga je bujica odvojila od majke rijeke,i nema vi{e ni toka ni u{}a, suvi{e malen da bude je-zero, suvi{e velik da ga zemlja upije. S nejasnim osje-}anjem stida zbog porijekla i krivice zbog otpadni{t-va, ne}emo da gledamo unazad, zato zadr`avamovrijeme, u strahu od ma kakvog rje{enja. Preziru nasi bra}a i do{ljaci, a mi se branimo ponosom i mr`-njom. Htjeli smo da se sa~uvamo, a tako smo se izgu-bili, da vi{e ne znamo ni {ta smo. Nesre}a je {to smozavoljeli ovu svoju mrtvaju i ne}emo iz nje. A sve sepla}a, pa i ova ljubav. Zar smo mi slu~ajno ovako pre-tjerano surovi, raznje`eni i tvrdi, veseli i bri`ni, sprem-ni uvijek da iznenadimo svakog, pa i sebe?12

I

Knji`evnost po svojoj prirodi ne mo`e slu`iti stvarno-sti. Njen domen su mogu}nosti. Bez premise modalnostinemogu}e je razumijevanje knji`evnosti. Pisci su, parafra-zirat }emo jednog poznatog kriti~ara, napuhali velike obu-hvatne mjehurove koji se prelijevaju u duginim bojama, iu tom svijetu, jedino, opisana ljudska bi}a – premda, narav-no, imaju prepoznatljive sli~nosti sa stvarnim ljudima – `i-ve svoju istinu. Lik u romanu nije slika ili odraz neke zbilj-

55

Krugovi i elipse

12 Me{a Selimovi}: Dervi{ i smrt, Sloboda – Otokar Ker{ovani, Beograd-Rijeka, 1975., str. 418-9.

ske li~nosti nego ~vori{te pripovjeda~evih vizija i ideja te,neizostavno, funkcija unutar uspostavljene strukture od-nosa u fikcionalnom svijetu djela. Teorijske {kole unutar-njeg pristupa stavljanjem ovog problema u samo sredi{teistra`iva~ke pozornosti nastojale su jo{ jasnije markiratiautonomnost fikcionalne sfere, vezuju}i je za bit djelova-nja estetske funkcije, koja knji`evnu upotrebu jezika ~inisamosvrhovitom. Rije~ju, jezi~ki iskaz ne upu}uje nepo-sredno na vanjezi~ku zbilju, a referencijalni karakter znakaslabi nau{trb njegovog uklju~ivanja u tekstualni kontekst.Zna~enje Hasanova monologa odre|eno je prvenstveno na-~elom hermeneuti~kog kruga tj. funkcijom koju ima unutarcjeline kroz odnos sa drugim komponentama. Kao personinaratis, sa stajali{ta karakterizacije, Hasanu sasvim prili~erije~i {to ih izgovara. U kolopletu odnosa me|u likovimaromana Hasan je otjelotvorenje slobode `ivotnog izbora irenesansne spontanosti duha koji se hrani radoznalo{}u isumnjom, zaziru}i od svakog dogmatizma. Takav, on je di-jalekti~ki kontrapunkt Ahmedu Nurudinu, u prvom dije-lu romana duboko uvjerenom u harmoni~nost Bo`ijeg po-retka i na nebu i na zemlji, u „smisaonost svijeta islamsketradicije ~iji je oblik mi{ljenja i `ivljenja podrazumijevao miri vedrinu, sklad i cjelovitost svijeta i `ivota“13. Kao akteri, ustrukturi romana Hasan i Ahmed Nurudin ~ine jedan od pa-rova binarne opozicije Greimas-Hjelmslevovog ~etvero-ugla, koji mo`emo grafi~ki prikazati shemom:

56

Vedad Spahi}

13 Elbisa Ustamuji}: Oblici pripovijedanja u romanu Me{e Selimovi}a, Udru`enjeknji`evnika BiH, Podru`nica Mostar, Mostar, 1990., str. 57.

A - nasuprot Bkao {to je

-A - nasuprot -B

Izvjesni mladi posjednik (A) iz okoline grada simboli-zira na po~etku romana revolt protiv vlasti = konvencije(B). Druga binarna opozicija Hasan (-A) = odsustvo kon-vencije nasuprot Nurudinu (-B) = pasivnost, prividna od-sutnost a zapravo implicitna konvencija. U ~asu kada Nu-rudin postaje eksplicitna konvencija (B) tj. kadija, i Hasan,premda se u njegovom `ivotu statusno ni{ta nije promije-nilo, mora izgubiti minus predznak i postati (i formalno, asu{tinski je to vazda bio) opasnost po konvenciju jer ne mo`eostati bliski prijatelj u sistem mo}i neposredno involvira-nog Nurudina. U stvari, nalog za likvidaciju Hasana kojisvojim potpisom nala`e Nurudin kona~no je obistinjenjepravila po kome vlast funkcionira: iza smaknu}a Nurudi-nova brata ne stoji nikakav pojedinac, za kojim je osvetni~-ki uzalud tragao, nego cijeli sistem kome je represija modus

vivendi. ^ita li se Hasanov monolog u klju~u sverelativizi-raju}eg renesansnog svjetonazora kao obilje`ja aktantskefunkcije -A, njegova etnogenetska identitarna naklapanja uka-zat }e nam se kao jo{ jedan djelotvoran pripovjeda~ki gestkonstituiranja ovog kompleksnog ali ni po ~emu protivrje~-nog lika. Princip unutarnje nu`nosti funkcionira kako u di-namici Hasanovih misli i postupaka tako i u komposibilnom

57

Krugovi i elipse

pozicioniranju spram ostalih likova. Monolog, stoga, djelu-je ubjedljivije i kao autoimagolo{ki diskurs unutar roma-neskne cjeline nego, za odre|ene svrhe, izlu~en iz nje. I kodistih predmeta i tema politika i umjetnost razlikuju se u na-~inu na koji im pristupaju – politika predmet tretira izvanakao objekat, umjetnost iznutra poistovje}uju}i se s njim,vezuju}i ga za konkretan ljudski karakter, kome, {to je uvjer-ljivije knji`evno uobli~en, ~italac vi{e vjeruje.

^injenica da jedan ovakav izrazito stiliziran tekst mo`efunkcionirati i kao knji`evno i kao politi~ko {tivo mogla bise razumjeti iz ugla neiskorjenjive metafori~nosti jezika.„Pogre{no je vjerovati da je bilo koji jezik doslovno doslo-van. Filozofija, pravo i politika funkcioniraju pomo}u me-tafora, ba{ kao i poezija, pa su stoga jednako fikcionalni.“Ova Eagletonova tvrdnja vi{e ne zvu~i sablasno kao osam-desetih kad je lansirana, a u me|uvremenu se desila pre-stratifikacija funkcionalnih stilova. Tekst nagla{ene artifici-jelnosti dã se, itekako, odoma}iti u razli~itim komunikacij-skim kontekstima. Tipuju}i na primaoca spremnog na pro-pitivanje aspekata osobnog i kolektivnog identiteta, onog kojiu knji`evnosti vidi priliku da „formulacijom neformulira-nog formulira samog sebe“14, svoju zavodljivu verbalnu igruSelimovi} izvodi na kognitivnim bridovima nedaleko od pri-znanja: „Da, to bi moglo biti ono {to osje}am, {to ne moguda domislim kada razmi{ljam o sebi i narodu kome pripa-dam“. Stilske bravure kao katalizator, kao ru~ica pru`ene

58

Vedad Spahi}

14 Wolfgang Iser, prema Miroslav Beker: Suvremene knji`evne teorije, SNL,Zagreb, 1986, str. 81.

pomo}i da se prekora~i preko brida, nipo{to ne treba pot-cjenjivati. A klju~ je u mno{tvu i varijacijskoj raznolikostisimptoma koji konstituiraju iskaz kao stilski kompleks. Aku-mulacija figura ne ugro`ava kontinuitet i jedinstvo mono-loga. Izraz je nenametljiv. Zna~enja unutar iste misli, istere~enice, premda antiteti~ki jukstaponirana, brzim smje-njivanjem i tijesnom povezano{}u slivaju se u jedinstvenutisak. Nema naglih prijelaza, hijatusa i sudara – predstaveteku glatko, kontinuirano i, djeluju}i jedne na druge, pro-`imaju se, podupiru i spajaju. Veze u semanti~kom lancusu varijacijskog i gradacijskog karaktera, a preciznom upo-trebom jednog ili drugog postupka (varijacije ili gradacije)izbalansirano se i neosjetno prelazi s doslovnog na metafo-ri~ki smisao i obratno.

Intrinisti~ki interpretativni pristup, kojem u ovom dije-lu interpretacije `elimo ostati lojalni, odbacuje i mi{ljenjepo kome je Hasanovo virtuozno anafori~ko re|anje misli ilucidno izvo|enje zaklju~aka neupitno po stilu ali porukemonologa treba odbaciti kao neprihvatljive. Takvo gledi{tesvodi se na anahronu dihotomiju „forme“ i „zna~enja“. Ha-sanov svjetonazor pomalja se iz romana kao strukturna ~i-njenica, a ne kao pamflet u kome pisac iznosi autodefinici-je i s nekim vanknji`evnim ciljevima plasira svoje stavove obo{nja~koj etnogenezi, ili da bi tobo` „vjerno“ opisao stanjestvari u realnom svijetu. ^ak i kada se sam autor eksplicit-no identifikuje sa stavovima junaka, kada vjeruje da se is-kaz junaka podudara sa stvarnosnim faktima, takva svjedo-~enja u estetskoj komunikaciji, postuliranoj na osnovama

59

Krugovi i elipse

Lajbnicove teorije mogu}ih svjetova15, nemaju bezrezerv-nu vrijednost. Estetsko dekodiranje teksta daje primat unu-tarnjem u odnosu na zbiljskog autora, jednako kao {to kate-goriju mogu}eg nadre|uje pojmu stvarnog, tra`e}i odgo-vor na pitanje da li je svijet djela mogu}, tj. unutar sebe ko-herentan. Mjerilo njegove istinitosti je komposibilnost (su-mogu}nost) elemenata koji ga sa~injavaju, i kao mogu}i svi-jet, niti ponavlja ne{to {to ve} jest niti je igdje drugo na tajna~in ostvaren. ^itatelj (re)konstruira upravo taj a ne dru-ge svjetove, pa, iz tog ugla gledano, Hasanov monolog mo`ese poistovijetiti sa povijesnim usudom bo{nja~kog narodakoliko i Dickensov svijet sa Londonom, Joyceov sa Dabli-nom, Kafkin sa starim Pragom... Svi ti svjetovi su projekto-vani, stvarala~ki16, pa potom, slobodnom i neobavezuju-}om ~itateljskom asocijativno{}u, prepoznati u empirijskomsvijetu kao Dickensovi karakteri, Joyceov itinerer, Kafkinesituacije, tako da ova poistovje}enja, nagla{avaju Wellek iWarren, „izgledaju poprili~no bezna~ajna“. Intrinisti~kipristup knji`evnosti ontolo{ki razdvaja umjetni~ku od pro-pozicijske istine – neistina je ovdje „slo`eni proma{aj, a nefunkcija negacije“ (Susanne Langer). Recepcija koja mimoila-zi eleboriranu koncepciju spada u ’sablasnu’ kategoriju u~ita-vanja. U nju ba{, svjesno i namjerno, upravo se upu{tamo.

60

Vedad Spahi}

15 Pogledati Gottfried Wilhelm Leibniz: Izabrani filozofski spisi, Naprijed, Zag-reb, 1980.16 Avangardna knji`evnost, kako zapa`a Niall Lucy, „mo`e poku{avati da preva-zi|e odnos tekst – svet tako {to se usredsre|uje jedino na ’tekst’, ali to ne zna-~i da je mimeti~ka knji`evnost ’nesvesna’ sebe kao teksta, kao da bi i mogla bitishva}ena da funkcioni{e isklju~ivo kao ’svet’“ (Retori~ko ~itanje, u Knji`evna reto-rika danas, priredio Miodrag Radovi}, Slu`beni glasnik, Beograd, 2008., str. 163.).

II

Visoki zahtjevi {to ih je moderna knji`evnost isporu-~ivala ~itateljskoj publici ostajali su uglavnom bez odjeka,{to i jeste jedan od presudnih razloga globalne promjenepoeti~kih paradigmi koja se dogodila osamdesetih godinapro{log stolje}a. Specificiraju}i, s tim u vezi, vlastita spisatelj-ska i kriti~ko-intepretacijska iskustva D`evad Karahasan u’ispovjednom’ eseju Pismo bilo kojem prijatelju priznaje neke(ne samo svoje!) zablude: „Prije petnaest godina sam oz-biljno shvatao razne formalizme, strukturalizme, konstruk-tivizme, dekonstruktivizme, i ostale bezbrojne -izme s koji-ma me {kola suo~ila – ozbiljno ih shvatio i povjerovao daknji`evnost stvara ’~iste forme’, da ona nema veze s nepo-sredno datom stvarno{}u, da je potpuno svejedno {ta se pri-~a jer je jedino va`no to kako se pri~a, da je materijal funk-cija forme i da samo utoliko nije zanemarljiv, dok su tezeo sadr`aju umjetni~kog djela gnusne podvale ideologizira-ne misli koje je ve} deplasirano i ismijavati. (...) Uvjerio samse da imam krivo jer knji`evnost itekako ima veze s datomstvarno{}u i da je u velikoj mjeri odgovorna za postupanjeljudi u toj datoj stvarnosti (...), neposredno ako su je ~itali, aposredno ako je nisu ~itali nego su samo usvojili vrijedno-sti njome stvorene“17.

Rije~ju, umjesto nekada{njeg jezi~kog obrata na djelu jereferencijalni obrat, umjesto hermeti~nog i autisti~nog jezi-

61

Krugovi i elipse

17 D`evad Karahasan: Dnevnik selidbe, Connectum, Sarajevo, 2010., str. 75, 89.

ka moderne zbiva se rehabilitacija ozna~enog u jeziku. Ne mo`emo, istini za volju, re}i da je s oslobo|enjem iz „tamni-ce jezika“ dokinuta, da vi{e ne postoji, provalija izme|u masov-ne receptivne (ne)kompetencije i spisateljskim praksama inau-guriranih a potom akademski kanoniziranih ~itateljsko-inter-pretacijskih standarda. Skloniji smo uvjerenju da se ona ne-kim vol{ebnim bypassom premo{}uje ili naprosto ignorira.U svakom slu~aju ni knji`evna tehnokratija vi{e ne `eli za-tvarati o~i pred (nekada utvarnim!) zbiljskim ~itateljem, us-kra}enim ali i bezbri`no indiferentnim spram teorija mogu-}ih svjetova, nadindividualnih znakovnih struktura i sistema,literarnih konvencija, historijskih poetika, ̀ anrovskih normi.Od potrebne „spreme“ ve}ina ~itatelja raspola`e alatima iz van-estetske sfere – kadri su, manje-vi{e, rekonstruirati socio-hi-storijske miljee i, u konkretnom slu~aju, kada je o tekstu kojianaliziramo rije~, ukrstiti ih sa pi{~evim „namjerama“ u kon-tekstu navodnog tra`enja alibija za ~in etni~kog konvertit-stva18. Za takvu recepciju realni su izgledi da Hasanov mo-

62

Vedad Spahi}

18 „Poti~em iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnostisam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok knji`evno stvarala{tvo u Bosni iHercegovini, kome tako|e pripadam, smatram samo zavi~ajnim knji`evnim cen-trom, a ne posebnom knji`evno{}u srpskohrvatskog jezika. Jednako po{tujemsvoje porijeklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve ono {to je odredilo mo-ju li~nost i moj rad. Svaki poku{aj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatraobih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom. Pripadam,dakle, naciji i knji`evnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stanko-vi}a, Petra Ko~i}a, Ive Andri}a, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam po-trebe da dokazujem. Nije, zato, slu~ajno {to ovo pismo upu}ujem Srpskoj aka-demiji nauka i umetnosti, sa izri~itim zahtjevom da se ono smatra punova`-nim autobiografskim podatkom.“ (Me{a Selimovi}, iz pisma upu}enog Srp-skoj akademiji nauka i umetnosti 1976. godine; prema http://govori.tri-pod.com/mesa_selimovic.htm .) U uvodnoj studiji knjige iznijeli smo neka vla-stita gledanja na ovu problematiku zagovaraju}i koncept transkulturnih iden-titeta i vi{estruke knji`evne pripadnosti, koji kao relevantnu ~injenicu uva`ava i

nolog bude deklasiran na ravan pamfleta o insuficijentno-sti bo{nja~ke etnogeneze, postaju}i sadr`aj visoke konjunktu-re me|u protagonistima teze o „krivici zbog otpadni{tva“kao dominantnom pojavnom obliku osporavanja nacional-ne samobitnosti i identiteta. Zagovornici takvih ide(ologi)jamogu se, manje-vi{e s pravom, pouzdati u ~injenicu da suu apsolutnoj ve}ini zbiljski ~itatelji uvijek bili predani kon-zumenti referencijalnih iluzija i da u tom pogledu nikada nisudaleko odmakli od onih prototipskih ~italaca – ljubavnika izII kruga Danteova Pakla Paole i Fran~eska, snahe i djevera,zavedenih ~itanjem Lancelotovih ljubavnih zgoda:

Kad ~itasmo ba{ kako je cjelivoljubavnik onaj usta `eljkovana,ovaj, {to zauvijek sa mnom se vezivo,

dr{}u} mi dade cjelov sred usana.Svodnik je knjiga i njen pisac bio:ve} ne ~itasmo dalje toga dana.

(Dante Alighieri: Pakao, V pjevanje, 133138.)

63

Krugovi i elipse

optiranja samih pisaca. Postoje, me|utim, i radikalno druga~ija mi{ljenja kao npr.ono Slobodana Blagojevi}a: „Mo`emo jasno i nedvojbeno re}i za{to odre|eni pis-ci pripadaju bosanskohercegova~koj literaturi – zato {to su iznikli iz svje`eg hu-musa ove tradicije, zato jer je njihovo djelo izraz te i takve tradicije, nosi njen ne-izbrisiv pe~at i tako ozna~uje neprekidnu liniju razvitka te literature unutar nje-ne tradicije, svi|alo se to nekima ili ne. Ne mo`e se samoopredjeljenje nekog pis-ca iz Bosne i Hercegovine za srpsku ili hrvatsku literaturu smatrati dovoljnim dabismo ga tamo i svrstali. Ja kao empirijska persona mogu se izjasniti za bilo {ta,izjaviti da pripadam albanskoj ili bilo kojoj drugoj literaturi, ali to ne}e biti do-kaz da njoj zaista i pripadam. Samo po djelu, i po vezanosti tog djela za odre|e-nu tradiciju mo`emo svrstati jednog pisca u ovu ili onu literaturu“ (S. Blago-jevi}, ibidem, str. 8).

Ulju|eniji vid referencijalnog ~itanja monologa obi~nopose`e za narativom o nu`nosti detabuizacije i otvorenostiza pre~itavanja ba{tine sa razli~itih pozicija uklju~iv i tra-dicionalni koncept „ontolo{kog jedinstva“ etike i estetike.Zagovornici takva pristupa insistiraju na tome da estetski do-`ivljaj, ako ne sna`i odnos sa (empirijskom!) istinom, ane-stezira ~ovjeka u njegovoj odgovornosti prema sebi i pre-ma historiji, te u takvim vidicima ni roman Dervi{ i smrt nemo`e zaobi}i stigma ideologijske zluopotrebe estetike uslu`bi politike, ~ije su `rtve oni koji fikcionalne svjetovepercipiraju kao istinu zbilje.

Autoportretiranje identiteta Hasan zapo~inje semanti~-kim iktusom in medias res: „A mi nismo ni~iji ...uskorone}emo znati ni ko smo“. Vrijedi se zapitati: za koga jebo{nja~ki identitet sporan, za Bo{njake ili one koji taj iden-titet osporavaju? Vjera, kultura, tradicija, pa i u 20. stolje}uformirana {iroka kaleidoskopska konfiguracija19 koja uklju-~uje ateiste, agnostike, spektar razli~itih ideolo{kih i svjeto-nazorskih profila... jasno je diferencirana u odnosu na drugeju`noslavenske, balkanske, evropske i muslimanske narode.Problem sa identitetom svojstvo je onih koji su podlijegaliasimilatorskim tendencijama, ili onih koji bo{nja~ko opred-jeljenje ne mogu vezati ni za neki osje}aj zajedni~kog pori-

64

Vedad Spahi}

19 Pogledati Vedad Spahi}: Knji`evnost i identitet - knji`evnost kao prostor izazo-va u reprezentaciji/konstrukciji bo{nja~kog kulturnog identiteta, Lijepa rije~ - Bosanskarije~ - BZK Preporod, Tuzla, 2016.

jekla koji kao donju crtu inkluzije prepoznaju moderni teo-reti~ari nacije /E. Gellner, A. Giddens, A. D. Smith/. U hija-tus Hasanovih dilema erodirala je omanja, za ideolo{ke ko-njunkuture uglavnom interesno vezana, grupacija, koju niodricanje nije aboliralo, naprotiv, samo je intenziviralo dra-mu opisanu u monologu: „...gubimo svoje lice, a tu|e nemo`emo da primimo. Otkinuti a neprihva}eni, stra-ni svakome, i onima ~iji smo rod i onima koji nas urod ne primaju“. Obi~an ~ovjek, historijski gledano, raza-pet egzistencijalnim vi{e nego identitetskim pitanjima, ne-pogre{ivo je osje}ao dokle su granice i (neizgubljenim) li-cem i obrazom okrenut povijesti odr`ao se, takav kakav jeste,u ovoj „mrtvaji“ ili |ul-ba{ti, kako je ve} ko do`ivljava.

Povijest jeste „napravila {alu s Bo{njacima“, ali ne za-to {to „do ju~e smo bili ono {to danas `elimo da zabo-ravimo“, ve} zato {to nisu svoja povijesna iskustva upisivaliu identitetski kod. Ako je posrijedi aluzija (Selimovi} u spo-menutom intervjuu to potvr|uje!) na prihvat islama kao pre-vjeru i otpadni{tvo onda smo na terenu relativizma po komebi cijela povijest ~ovje~anstva bila povijest konverzija, da bise na kraju do{lo do prapo~etaka, do onog {to se u na{emnarodu zove Qalu bela (Kalu bela)! S druge strane, ovomerazmatranju, teorijski i pragmatski, sasvim je konvergent-no i gledi{te po kome je „zapravo najja~a ’legitimacija’ veli-kog broja identiteta, a posebno etni~kog, upravo zaborav, tj.ono {to bismo mogli nazvati selektivnom amnezijom. Budu}i

65

Krugovi i elipse

da bit narodnosti ~ini vjerovanje u istovjetno podrijetlo ~la-nova neke skupine, tj. sje}anje na zajedni~ke pretke, jasno jeda osnovu etni~ke ~isto}e ~ini zaborav (na ono {to je mo`daprethodilo sada{njem identitetu). Naime, etni~ka ~isto}a, od-nosno bit koncepta etni~ke ~isto}e (ili identitetne „~isto}e“,tj. nekakvog „pravog“ i „~istog“ identiteta), prije svega po~i-va u sje}anju, tj. svijesti, odnosno u predod`bi (autopredod`-bi) o vlastitoj ~isto}i.“20

Defetisti~ka tendencija monologa ima vrhunac u elipsi„Ne mo`emo vi{e nikud“, koja je, u gradacijskom slije-du, retori~ka konsekvenca usporedbe sa bogaljem D`emai-lom i slikom rukavca {to ga je bujica odvojila od matice, paje kao suvi{e malen da bude jezero, a suvi{e velik da ga zem-lja upije. Ne bi, kako rekosmo, trebalo potcjenjivati apela-tivnost i efekte ovih zavodljivih, stilski besprijekornih uop}a-vanja, naro~ito u jednoj tendencioznoj ekstraliterarno orijen-tiranoj interpretaciji, kakvih u {ovinizmom kontaminiranimzajednicama nikada ne manjka. Jaka retorika jeste, kako primi-je}uje Nil Lusi (Niall Lucy), „post hoc dodatak argumentu,ali tako|e mo`e biti i zamena za argument, jer nije mogu}eargumente ograni~iti pukim sadr`ajem. Drugim re~ima, svakiargument je dostupan samo zaklju~no, kroz stil njegovogiskaza“21. [tavi{e, i u okvirima teorije mogu}ih svjetova u~i-nak tog tipa nije sasvim isklju~en, na {to upozorava Darko

66

Vedad Spahi}

20 Marko Pijovi}: Demistificiranje „etniciteta“, Historijska traganja, 10, Sarajevo,2012., str. 114.21 Niall Lucy, ibidem, str. 158.

Suvin: „U lajbnicovskom smislu pojmljen mogu}i svijet uvi-jek nudi univerzum alternativan postoje}em empirijskom,s kojim stoji u dvosmjernom dijalo{kom suodnosu, budu-}i da je njime pobu|en i u nj intervenira“22. U tom svje-tlu jo{ je o~evidnija, na ravni neestetske recepcije, potrebaargumentiranog „disputa s Hasanom“, napose u dijelu pro-gramske zastupljenosti u nastavnoj praksi, jer, otvorena are-na u~ionice oduvijek je bila i ostaje mjesto gdje javne i mo-ralne vrijednosti postaju presudno zna~ajne. Uprkos in-kompatibilnosti analiti~kih stajali{ta smjerno kombinira-nje pristupa javlja se kao pedago{ko-metodi~ki imperativ,kao instrument suspenzije one prakse u kojoj nespornaumjetni~ka vrijednost djela slu`i kao {tit onima koji nau~noi historijski suspektne a estetski plauzabilne sadr`aje promi-~u kao empirijske istine.

Umjesto zaklju~ka

Rastere}uju}e u svemu dolazi saznanje da podudarnost~itateljskog i autorskog svjetonazora nije neophodna, ina-~e bi nam satisfakciju mogla pru`iti samo djela ~iji pogledna `ivot dijelimo. Poodavno napisane i danas zvu~e aktuel-no misli René Welleka: „Voljni smo da nekog romansijeranazovemo velikim kada njegov svijet, mada po svom obras-cu i razmeri ne odgovara na{em, obuhvata sve ~inioce ~ije

67

Krugovi i elipse

22 Darko Suvin: Izvedbeni tekst kao dijalog gledali{ta i scene koji pobu|uje mogu}isvijet, Republika 7-8, Zagreb, 1988, str. 125.

prisustvo smatramo nu`nim za obezbje|ivanje univerzal-nih dometa ili kad, mada ograni~enog dometa, uklju~uje ono{to je odabrano kao duboko i glavno, i kada nam ljestvicaili hijerarhija ~inilaca izgleda takva da je zreo ~ovjek mo`eusvojiti“23. Pretpostavka za to je rad na sebi, stjecanje kom-petencija i zauzimanje {to povoljnije ta~ke transgredientnosti,a to je termin kojim ruski formalisti ozna~avaju sve spo-lja{nje momente (kontekst, autor, ~italac, tradicija, ideolo-gija...) bitne u odnosu na unutarnji sastav fikcionalnog svi-jeta ali funkcionalno pot~injene osnovnom konstruktiv-nom zadatku – izgra|ivanju cjelovitog u sebi koherentnogdjela24. Koherentnog po modelu Da Vincijeve Tajne ve~ere:svaki od u~esnika – Hrist i apostoli, zauzima svoju jedin-stvenu poziciju unutar slike kao cjeline, i ta cjelina ne mo`ebiti shva}ena u`ivljavanjem u u~esnike, nego pretpostavljata~ku transgredientnosti prema svakom od njih, i premasvima zajedno.

Kreativnu spojnicu stati~kog i dinami~kog, kulturalnogi tekstualnog, kao {ansu djelatnog kompromisnog saobra-za a propos na{ega tematskog fokusa, mogu ponuditi i post-strukturalne akvizicije semiolo{kog pristupa knji`evnomliku25. Lik je u tekstu ozna~eno i, da bi funkcionirao kao znak,

68

Vedad Spahi}

23 Rene Velek, Ostin Voren: Teorija knji`evnosti, Nolit, Beograd, 1974., str. 257.24 Pogledati Pavel Medvedev (Mihail Bahtin): Formalni metod u nauci o knji-`evnosti, Nolit, Beograd, 1976.25 Pogledati Phillipe Hamon: Za semiolo{ki status lika, u Autor, pripovjeda~, lik (zbor-nik radova) priredio Cvjetko Milanja, Svjetla grada – Sveu~ili{te JJ[, Osijek,2000.

dodjeljuje mu se ozna~itelj – ime. Ali, knji`evna ozna~enostlika, za razliku od lingvisti~ke, nije unaprijed odre|ena i sta-bilna datost koja bi se jednostavno trebala prepoznati, negokompleksna konstrukcija koja se postupno ostvaruje krozvrijeme ~itanja – kroz pustolovinu koja je „uvijek suradnjau~inka konteksta, osobito semanti~kih i intertekstualnih od-nosa, memorizacije i rekonstrukcije koju izvodi ~itatelj“26.Priznanjem da smisao znaka (lika) odre|uje sav prethodnikontekst, aktueliziraju}i jedno zna~enje izme|u vi{e mo-gu}ih, mi smo ve} pojam konteksta pro{irili na tekst Povi-

jesti i Kulture.

69

Krugovi i elipse

26 Ibidem, str. 439.

Ironija kao modus kulturalnog pam}enja:Intertekst srednjovjekovnih povelja i epitafa

u Dizdarevom Kamenom spava~u

Jedno od op}ih mjesta kriti~kog diskursa o Maku Diz-daru su zapa`anja o vezama starih bosanskih tekstova i pjes-ni~ke zbirke Kameni spava~. U svjetlu te ~injenice mo`e sena prvi pogled u~initi iznena|uju}im rezultat egzaktne ana-lize koja pokazuje da samo desetak tekstova srednjovjekov -nih epitafa i povelja uspostavlja odnos eksplicitne intertek-stualnosti (citatnosti) sa pjesmama Kamenog spava~a. Diz-dar za bosanskim srednjim vijekom kao svojom temeljnominspiracijom pose`e na takav na~in da su u prvom planu uvi-jek intermedijalne i intrakulturalne poveznice koje, na lini-ji univerzalnih zna~enja poetskog izri~aja, sugestiju duhov-nog kontinuiteta bosanske povijesti ovjerodostojuju punije iinten zivnije od pukog citatnog fiksiranja, po svojoj prirodi pod-lo`nijeg in klinaciji u semanti~ki reduktivni dokumentari-zam. Pjesni~koj rije~i kao kreaciji prethodilo je produktiv-no ~itanje i interpretacija ba{tine, shva}ene u Dizdarevom slu-~aju na izvorni, {lajermaherovski, na~in, kao rekonstrukcija neketradicije zarad njene integracije u savremenost.

Na tragu re~enog, citatni postupak s prikladnom meta-kreativnom gestom kori{ten je u slu~ajevima kada je: �modula)� prototekstni resurs sam po sebi nudio se kao svojevrs-na „konkretna univerzalija“, te je kao takva, u datom prvo-bitnom obliku, mogla vizirati mjesto u poetskom svijetu Ka-

70

Vedad Spahi}

menog spava~a; �modul b)� autorska intencija bosanskog dija-ka/klesara bila orijenti rana ka specifikaciji i ilustraciji sasvimodre|enih ideologema, prepoznatih i bitnih za Makovu vi-ziju bosanske i op}eljudske povijesti. U obje ina~ice neupitnoje pjesnikovo umije}e kreativnog dijalogiziranja sa tekstovimapro{losti, {to i jeste cilj estetski svrsishodne intertekstualnosti.

Modul a)

Kao primjer semanti~ke proliferacije prototeksta (modul a)isti~emo Dizdarov Zapis o vremenu koji se citatno ve`e za natpisna ste}ku Stipka Radosali}a (Premilovo polje, 14. stolje}e)1:

PremilovacSlovo o vremenu

Bo`e, davno ti sam legaoI vele ti mi je le`eti...

(Stari bosanski tekstovi, 111)

Zapis o vremenu

Davno ti sam legaoI dugo ti mi je Le`atiDavnoDa trava mi kosti

71

Krugovi i elipse

1 Navodi prema izdanjima: Mak Dizdar: Stari bosanski tekstovi, Svjetlost, Sara-jevo, 1990. i Mak Dizdar: Kameni spava~, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.

DavnoDa crvi mi mesoDavnoDa stekoh tisu}u imenaDavno Da zaboravih svoje ime

Davno ti sam legaoI dugo ti mi jeLe`ati

(Kameni spava~, 62)

Lapidarnu refleksiju o eternalnom, o ~asovitosti ljudskeprirode koja biva transcendirana zname nom u trajnom me-diju – kamenu i rije~i, Dizdar uzima kao polazi{te goneta-nja misterija bosan skog srednjovjekovlja, isti~u}i u prvi plannjegovu provokativnu ambivalentnost: istodobnu za prete-nost u dubinama historijskih mnogozna~ja i otvorenost tu-ma~enju, alteritetu, semiozi, koja svoju raspolo`ivost razli-~itim meta diskursima rasprostire na {irokoj gami od poet-sko-metafori~kih aktuelizacija jedne u svome vremenu po-sve samosvojne laicisti~ke kulture do svakojakih zloupotre-ba, posezanja, prisvajanja, pripisivanja, otpisivanja i krivot-vorenja, kojima je bosanski identitet – u Dizdarovoj pjes-mi oli~en u onostranom prozopopeji~nom glasu kamenogspava~a – stolje}ima izlo`en, do mjere koja se i poetski izbiljski potvr|uje stihovima „stekoh tisu}u imena ...zabora-vih svoje ime“. Glas spava~a javlja se, dakle, kao glas budnog,historijski osvije{tenog, nasuprot onih kojima je upu}en,mo`da fizi~ki budnih ali davno zaspalih i samoprepu{tenihzaboravu, manipulaciji i povijesnim vjetrometinama.

72

Vedad Spahi}

Modul b)

Kao primjere za drugi tip intertekstualne transformaci-je (modul b) evidentirali smo vi{e citatnih veza. Pjesma Za-pis o odlasku eksploatira tri prototekstna predlo{ka – epitafposve}en starje{ini Dragaju autora Vuka{ina iz Pojske (13-14.stolje}e), zapis na ste}ku Pokrajca Oliverovi}a, djelo nepo-znatog dijaka iz Vrpolja (god. 1413.) i natpis na grobnojplo~i Ivana Mar{i}a (15. stolje}e):

Ivan Mar{i}Slovo o kon~ini@ivih na zemlji mnogo ja –Osamdeset osam lita.

A ni{ta ne nesoh!...(Stari bosanski tekstovi, 228.)

Dijak iz VrpoljaDom moj o`alostih

U mom domu bog mi podili –ja mogah gospodina moga i druga mogau po~tenije prijetii u tom mom dobrudo|e smrt u vrijeme `ivota –dom moj o`alostih!...

(Stari bosanski tekstovi, 208.)

73

Krugovi i elipse

Vuka{in iz PojskeNi{ti

Se le`e Dragaj,na kraju ni{t...

(Stari bosanski tekstovi, 87.)

Zapis o odlasku

Na svijetu ovom dugo ja `ihBih osamdeset i osam ljeta na sijem svijetu

U svoj dom mnoga blaga spremih i skrihNe ~asih ni ~as namjernika ne ~astih ne pogostih gosta

Na svijetu sijem ja `ivjeh dostaI mnoga blaga revno ko mrav u dom svoj nesoh

Sada u kon~iniOdlazim

Sa sobom ni{ta ja ni{ti ne ponesohPusto iza mene sve blago osta

(Kameni spava~, 113)

Postupak citatnog kola`iranja ovdje je u funkciji smisao-ne kumulacije kojom se narativno uprizo ruje `itije antiju-

74

Vedad Spahi}

naka kao kontrapunkt sredi{njoj idejnoj agendi Kamenog

spava~a – eshatologiji nepomirljivih opreka duhovnog i ma-terijalnog, prolaznog i vje~nog, ovozemaljskog i onostra-nog, za koju se vjeruje da je predstavljala temelj religijskogu~enja bosanskih krstjana. Poetska uvjerlji vost Dizdarevihstihova le`i, prije svega, u persuazivnoj snazi apelativnog iska-za, na sadr`ajnom planu umje{nom transformacijskom ges-tom prevedenog iz afirmativnog u negativni `ivotni primjerkoji djeluje, barem za dana{njeg ~itaoca, potresnije od de-magogijske retorike2 obrnutih apostrofa (prozopopeja) obi-

75

Krugovi i elipse

2 Istini za volju, ima primjera u kojima ideologijsko i poetsko sadjejstvuju i me-|usobno se oplodotvoruju, i koji su, kao takvi, u pogledu intertekstualnog na-dovezivanja konvenirali osnovnim idejnim polazi{tima zbirke, pa se citatni me-takreativni postupak mogao alimentirati tek potrebnom mjerom verbalne re-kreacije prototeksta, kao u sljede}em primjeru:

Kova~ Radi~: Blago

A se pisa na krstu Jurja –da je znati svakomu ~oviku:Juraj Ivanovi} kako stekoh blago –i { njega pogiboh!

(Stari bosanski tekstovi, 252)

Zapis o blagu

Nikada nikom ne rekohKako stekoh blaga

Sada neka se znaDa tagda u ruke vragaStigoh

Da s njegaZbog blaga da pogiboh

(Kameni spava~, 140)

lato eksploatiranih u tekstovima srednjovjekovne bosanskeepigrafike, iz uvjerenja da kao efikasno jezi~ko oru|e moguposlu`iti vladaju}oj vjersko-feudalnoj eliti u promociji po-liti~ki konjunkturnih ideologema. Zanimljivo je da se, pri-tom, predod`ba uzoritosti, morala i idili~nih dru{tvenihodnosa u epitafima i poveljama ne zasniva toliko na reli gij-skim na~elima koliko na floskuli „vjerne slu`be“, {to je posvoj prilici posljedica provizorija vjerskog `ivota karakteristi~-nog za bosansko srednjovjekovno dru{tvo koje je u tom po-gledu bilo limitirano realnim organizacionim mogu}nosti-ma stigmatizirane i, {to je posebno bitno, za iz gradnju sa-kralne infrastrukture (bez koje nije mogu}e uspostaviti raz-vijenu, samoodr`ivu, urednu i masovnu religijsku praksu)iz dogmatskih i oportunisti~kih razloga manje-vi{e neza-interesirane Crkve bo sanske. Ukazani i nadasve atraktivnikomunikacijski prostor u mediju laicizirane umjetnosti ste-}aka koristio je, stoga, feudalni establi{ment, dovode}i po-liti~ku lojalnost bezmalo u ravan sa evan|eoskim moralnimmaksimama. Klasna instrumentalizacija sakralnog ~inila jesrednjovjekovnu bosansku etniju izrazitim primjerom etnijevertikalnog tipa (Anthony D. Smith), koju karakterizira {i-renje etni~ke kulture na sve dru{tvene slojeve nasuprot kul-turama u`eg i {ireg okru`enja koje su funkcionirale na prin-cipima isklju~enja kao zàbrani klasa kojima su pripadale.3

76

Vedad Spahi}

3 Anthony D. Smith srednjovjekovne etnije dijeli na vertikalne i lateralne. Ovimdrugima svojstven je aristokratski model kojem nedostaje dru{tvena dubina ate`i geografskom rasprostiranju radi stupanja u tijesne veze s gornjim e{aloni-ma susjednih lateralnih etnija (Pogledati Anthony D. Smith: Nacionalni iden-titet, XX vek – ^igoja {tampa, Beograd, 1998., str. 86-90).

Unutar takve kulturalne prakse producirani profani(sani)sadr`aji bosaskih epitafa ~ine u najve}em broju primjera mo-tivsku supstancu intertekstualne pre registracije (modul b)apologijskog u ironijski, socijalno i povijesno osvije{ten go-vor kamenih spava~a, koji krasi neke od najuspjelijih Diz-darevih pjesama. Ovaj tip iluminativne4 citatne metakreaci-je po vezuje npr. epitaf Dijaka Radoja posve}en pokojnomOzrisalu Kopijevi}u (izme|u 1415. i 1423.) i Dizdarev sjaj-ni i neponovljivi Zapis o vitezu:

Dijak Radoje: @ivot i smrt Ozrisala Kopijevi}a

Smrti ne poiskah...

Navi|en od kraljevstva bosanskogai gospockoga srbskoga –za moga gospodina slu`bubodo{e mei siko{e mei odera{e.

I tuj smrti ne dopadoh

I umrihna ro{stvo Hristovo.

A gospodin me vojevodaokrili

77

Krugovi i elipse

4 „U iluminativnom tipu citatnosti stari kulturni smislovi postaju novi ili seopovrgavaju, ru{i se kulturna hijerarhija“ /Dubravka Orai} Toli}: Teorija citat-nosti, Grafi~ki zavod Hrvatske, Zagreb, 1990., str. 44./.

i ukopai pobili`i.

(Stari bosanski tekstovi, 213.)

Zapis o vitezu

Volio je trave volio je ptice volio oblakeVolio je nebo volio je zemljuI dane razigraneKo konjice Lake

I zato i tako smrti nikad ne poiskaAl smrt je uza nj vavijek bilaPrisutna iBliska

Za slu`bu tem`e vjernuZa gospodina svogaBodo{e gaSjeko{e gaDera{e ga

I u tom danuI u toj no}i boja velegaTuj smrtni junak smrti ne dopadeU buni jednoj on padeU buni protiv nevjerstva svijeta on skon~a slavnoUmrije davno pred mnogo godinaUmrije a mrtavJo{ nije

78

Vedad Spahi}

Zapitaj sad za ime njegovog gospodinaDa djelo mu bija{e nevjerstvoI ime da mu bje{e zloTo samo seSadaZna

(Kameni spava~, 114.)

Namjesto feudalne apologije u Dizdarevoj pjesmi ima-mo demistifikaciju ideolo{kog diskursa vjernog vite{kogslu`enja koja se odvija na dva plana: a) podlaganjem kon-tekstualnih, povijesno provjerljivih ~injenica u semanti~kuokosnicu pjesme; b) funkcionalnom retori~kom prekon-figuracijom ci tatnih segmenata prototeksta. Buna u kojoj stra-dava vjerni vitez povijesno se da locirati u posttvrtkovskueru feudalnog autonoma{enja, tog „unutarnjeg vu~jeg pod-vajanja“5 bosanskih oblasnih gospodara koji su u pohlepi

79

Krugovi i elipse

5 Jedna je to od metafora koju Muhamed Filipovi}, u ~esto spominjanom i jo{~e{}e recepcijski dekontekstualiziranom eseju Bosanski duh u knji`evnosti – {taje to?, koristi da bi predo~io usud bosanske povijesti: „Uvijek je nju razdiralo tounutarnje njeno vu~je podvajanje, i svaki je bajrak u Bosni nalazio nekoga da gaponese i dr`i uprkos drugom. I tu nema nekog pravila. Feudalna vlastela pro-tiv kralja, crkva protiv heretika, heretici protiv crkve i kralja, kralj protiv crkve,feudalaca i heretika. Turci protiv Bo{njaka, Bo{njaci protiv Turaka, oba protivkrsta, krst protiv nekrsta, hri{}anin protiv hri{}anina, ovaj protiv onoga, i onajprotiv ovoga, itd. Sve do na{ih dana“ �Muhamed Filipovi}, Bosanski duh u knji-`evnosti – {ta je to? (Poku{aj istra`ivanja povodom zbirke poezije M. Dizdara „Kame-ni spava~“), @ivot, XV, 3, Sarajevo, 1967., str. 13–18.�. Po svoj prilici, jedan od po-voda za onda{nje obru{avanje partijskih struktura na Filipovi}ev tekst jeste u ovo-me pasa`u razvidno osporavanje klasnog interpretacijskog klju~a u tuma~enju bo-sanske povijesti a insistiranje na usudnosti kao mentalitetskom obilje`ju, {to po-tvr|uje historijska ~injenica da je jedinstveno djelovanje jedne socijalne klase pro-tiv druge manje uobi~ajena pojava od frakcijskih sukoba unutar iste klase, ili pakme|usobnih sukobljavanja pripadnika ni`ih klasa za interese njihovih gospodara.

za vla{}u desetlje}ima potkopavali integritet bosanske dr`a-ve. Pokazat }e se da je to, pored vanjskopoliti~kih, bio klju~-ni unutarnji razlog stanja koje je jednosmjerno vodilo pa-du ({aptom!) pod osmansku vlast. Iz te perspektive Dizda-reva pjesma uka zuje se kao osebujno, idejom socijalnoghumanizma inspirirano ~itanje bosanske povijesti u komese mije{aju `alobno i ironi~no, uzvi{eno i prizemno. Iz pi-jeteta prema vitezu-`rtvi, kao metafori povijesne sudbinebosanskog ~ovjeka, podmetnuti mu prozopopeji~ni govorprvog lica sa ste}ka u pjesmi je zamijenjen tre}im zajedni~-kim nam licem patnje i stradanja za sitan tu|i interes, za sveone silne i nepobrojne „~astnike“ iz pjesme Zapis o ~asti (iro-nijska citatna replika jednog para grafa Dabi{ine darovniceHrvoju Vuk~i}u Hrvatini}a iz 1392. godine) koje bosanskomnevoljni ku valja podmiriti. A nama shvatiti, kako veli Dizdaru pjesmi Poruka u mramorje prispjelom, da „i mrtvaci u smrti oddavnina nejednaki su“.

Demistifikacija, pe~at na povelji

Tekst Dabi{ine darovnice (15. 4. 1392.) Dizdar }e, naistom fonu, citatno eksploatirati i u pjesmi Nevoljni vojno,permutiraju}i smisao i ton prigodne laudacije6 svojstvenovoj vrsti bosanskih povelja u antimilitarno i aherojsko zbi-ranje `ivotnog i povijesnog iskustva kroz glas ratnog vete-

80

Vedad Spahi}

6 Tekstovi vladarskih darovnica javno su ~itani na ceremonijalnim sve~ano-stima koje su okupljale bosansku feudalnu vrhu{ku. Vojno-politi~ki kontekstu kome se Bosna nalazila za vladavine kralja Dabi{e i u posttvrtkovskoj eri ucjelini bitno je uvjetovao sadr`aj tekstova ovoga `anra.

rana ~ija se biografija ne osmi{ljava u epskoj paradigmi uzo-ritog ratnika nego u osvije{tenom demistificiraju}em po-gledu unatrag – u nevolju. Evo fragmenata koji to, navo-|eni jedan uz drugi, najo~itije potvr|uju:

Stjepan Dabi{a:I gledahomo...

I gledahomo na{ima o~ima gdi na{i virni polivahu svojesvitlo oru`je krvju tura~kom od udarac ma~nih kripkijehih desnice, ne {tede}e se nam’ poslu`iti, a svoje mi{icenasladiti v’ poganskoj krvi.

(Stari bosanski tekstovi, 139)

Nevoljni vojno

U rvanju potonjem al desnica mi palaA hvala i slava na dane krvi na rane nestala

(Kameni spava~, 124)

Umjesto zaklju~ka

Uo~ene me|utekstovne veze i na~ini na koje su ostvare-ne govore zapravo o Dizdarevoj kon cep ciji kulturalnog pam-}enja kao sasvim bliskoj onoj koju zagovara Terry Eagletonu knjizi Ideja kulture, isti~u}i da su vrijednosti kulture uni-verzalne ali nikada apstraktne, i ne mogu se razvijati bez

81

Krugovi i elipse

neke vrste lokalnog odre|enja. Dizdarev odnos prema po-vijesti je afirmativan onoliko koliko je ironi~an (mo`da naj-ilustrativnije u pjesmi Razmirje), ba{ kao {to je, u relacijispram vlastite na cionalne povijesti, unutar ~ijeg okvira seostvaruje, nacionalna kultura Kulturom7 samo zbog toga{to taj okvir nadilazi smjeraju}i op}em. U tom smislu, iro-nija, ironija na{e povijesne sudbine, ukazuje se i kao jedan oddomi nantnih modusa u poetskom ovjerodostojenju ekspli-citnih intertekstualnih veza Kamenog spava~a i srednjovje-kovnih bosanskih tekstova, a {to je su{tinski razli~ito od onogza, kako ih Anthony Smith naziva, ’potopljene narode’ ka-rakteristi~nog popunjavanja lakuna kulturnog pam}enja nar-koti~kim materijama kojih nisu zaobi|ena ni tuma~enjaDizdareve poezije, poglavito ona u duhu nekog neoherde-rovskog kulturnog populizma, ~ija je radna pretpostavka po-stojanje esencijalnog etnogenetskog jezgra, a kona~ni cilj po-novno otkrivanje cogita „kolektivnog ja“ uz pomo} filolo-gije, umjetnosti i historije, kako bi se tobo` utvrdio ’auten-ti~ni identitet’ stolje}ima zastiran slojevima egzogenih nasla-ga, a Mak Dizdar predstavio ne samo kao poeta doctus, ve}kao neprikosnoveni poeta vates bosniacum.

82

Vedad Spahi}

7 U spomenutoj knjizi Eagleton insistira na razlici kulture - u zna~enju na~i-na života, i Kulture kao ukupnosti intelektualnog i umjetni~kog rada priznatevrijednosti, zajedno sa ustanovama koje ga proizvode i upravljaju njim. (Pogle-dati: Terry Eagleton: Ideja kulture, Jesenski i Turk, Zagreb, 2002., str. 30.)

Sidranova poeti~ka samoporicanja

Abdulah Sidran, onakav kakvog ga poznajemo iz njegovecentralne knjige Sarajevska zbirka (1979.), kakvim je predstav-ljan u antologijama i ~itankama, pjesnik je dijaloga sa diskur-zivnim uni verzumom, sa literaturom, povije{}u i svim onim{to je u konkretnom vremenu i prostoru zavi~ajnog Sara-jeva uspjelo ostaviti znakovni trag svodiv i privodiv u jasnomarkirane limi te jedne poetike koja, da bi se estetski ovje-rodostojila, mora samu sebe, svakom pjesmom iznova, naneki vol{eban na~in pore}i. U poeziji koju je pisao do ratatom su samoosporavanju sistemski podlo`na sva ~etiriklju~na autopoeti~ka odre|enja, i to: 1. o minimalisti~komkon ceptu lirskog subjekta svedenog na „ogledalo koje pa-ti“; 2. o mimeti~kom postuliranju lirskog diskursa („Pjesmamora biti ta~na po svemu, a precizna u izrazu“); 3. o iskustvukao mjeri odnosa prema teku}im `ivotnim senzacijama(„Meni vi{e ni{ta, ni ru`no ni dobro ne mo`e da se desi“) i4. o figurativnom govoru kao neprikladnom jezi~kom instru-mentariju unutar reduktivne retori~ke agende („zaboravi-ti treba oholo ono lijepo kazivanje“). Ali, „sugestivnost i ljepo-ta Sidranove pjesme“, kako ka`e Enes Durakovi}, „dogodise svaki put kao „~as ~uda“, neo~e kivano otkrovenje nepo-novljivog misterija `ivota koji uvijek nanovo kruni i osipa svaapri orna i „definitivna“ saznanja, `ivotne spoznaje i poeti~-

83

Krugovi i elipse

ka ubje|enja“1. Sraz poetolo{ke eksten zije i intenzitetapoetskog o~u|enja temeljna je odrednica Sarajevske zbirke.Niskoimplika tivna defanziva Sidranovih metonimija u ne-kom svom zaustavnom vremenu preobrazi se, na onoj ne-vidljivoj granici koja razdvaja „te`inu koncepta i eleganci-ju pisanja“2, u neumoljivi trijumf metafore kao heuristi~-kog doga|anja jezika.

Sidranovo doratno pjesni{tvo ostvaruje visok stepen po-dudarnosti spram svojih implicitnih ili eksplicitnih auto-referencijalnih o~itovanja. U te`nji za ostvarivanjem „ta~-nosti i preciznosti“ pjesme autor je otkrio pouzdan i dje-lotvoran resurs – nefikcionalne tekstove, navlastito povi-jesne dokumente. Posljedica toga je ono za postmo dernutipi~no drugo- ili ~ak tre}estepeno referiranje na zbilju.Posredni{tvo arhivske gra|e ukazalo se kao svojevrsno sa-vezni{tvo: suzbijalo je konfesionalizaciju iskaza kojoj Sid-ran svojom emocionalnom privr`eno{}u gradu i ljudima okojima pjeva gotovo nagonski inklinira, ali je istovremenopothranjivalo snagu uvjerenja u intelektualnu distancu kaopred uvjet ispunjenja misije pjesnika-svjedoka, nepotkuplji-vog hroni~ara du{e i duha Sarajeva ~ije „op}e oko“ mutispoznaja o tom istodobnom pripadanju i nepripadanju vla-stitom svijetu, ~ine}i zahtjevnijim ali i truda vrednijim planodra`avanja sveukupnosti, svo|enja najrazno likijih osobno-

84

Vedad Spahi}

1 Enes Durakovi}: Muslimanska poezija XX vijeka, Sarajevo, 1990., str. 44.2 Pjer Burdije: Pravila umetnosti, Novi Sad, 2003., str. 297.

sti, srazova i opreka na jedinstvenu mjeru istine. „Isto ih pri-mati, a znati da ni dva nisu ista“, posti}i da „o~ajnik i mud-rac, dijete, protuha i hulja pred mojim licem budu izmire-ni“ mnogo ko{ta – cijena je samo}a. Ona samo}a o kojoj jeprogovorio u znamenitoj pjesmi o Ba{eskiji – samo}a kojumo`emo shvatiti kao psiholo{ku, egzistencijalnu, ali prijesvega kao poeti~ku kategoriju, rije~ju, kao metaforu unutar-njeg rascjepa subjekta ~ija je po sve}enost istini ontolo{ki sup-rotstavljena sentimentalnim ustupcima od kojih, budimoiskreni, `ivi, ko jima se hrani ono {to zovemo ljubavlju. Ne-{to golemo moralo se desiti da se pjesnik odrekne svoje sa-mo}e. Rat.

Paskalovski a) singular („znati da ni dva nisu ista“) smje-njuje herderovski b) plural:

a) Kad pomislim na svoj kratak `ivotni vijek, usisan u

vje~nost koja dolazi prije i poslije ...malen prostor {to ga za-

uzimam i {to ga vidim progutana u beskona~noj neizmjer-

nosti prostorã o kojima ni{ta ne znam i koji ne znaju ni{ta

o meni, prepla{im se i za~udim {to sam ovdje a ne ondje,

sada a ne onda.

(Blaise Pascal: Misli)3

b) Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, i posvuda, jeste –

Bog. Jedan. [to stvorio je Svemir, sedam milijardi svjetova

85

Krugovi i elipse

3 Blaise Pascal: Misli, Demetra, Zagreb, 1981., str. 247.

u Svemiru, u svakom svijetu puno jezika i naroda, i po

jednu Veneciju. – I jedan malehni narod dao, u jednome

svijetu, na kopnu {to ga zovu Evropom, u plemenu Ju`nih

Slavena. Tu je Granica. Bosna. Bosna. Bosna. ...

(Abdulah Sidran: Za{to tone Venecija, 1993.)

Promjena perspektive konceptualna je, dalekose`na i ra-dikalna. S doga|anjima po~etkom devedesetih godina Abdu-lah Sidran se defintivno odrekao svoje programske poetike.Posrijedi je, kao i sve drugo u Sidranovu `ivotu {to ima ve-ze sa pisanjem i knji`evno{}u, intencionalan ~in i razra|enprojekat. Svijest o mogu}im posljedicama novoga kursa auto-ironi~no je izrazio u pjesmi Kriti~ki dijalog: „Bija{e, za dla-ku/ pa veliki pjesnik/ ali se namjesti/ stra{an rat/ i napisa knji-gu/ svojih najslabijih pjesama“. Onkraj svakog lakonizmaovaj put u igri su po prilici neki duboki razlozi. Intelek-tualna distanca kao temelj njegove „ideologije istine“ o~itoje za pje snika postala eti~kom kontroverzom. Hiperemo-cionalna reakcija na zlo i zlo~ine neshvatljivih razmjera de-plasirala je sofisticirani me|uprostor aleksandrijskog uni-verzuma i iznudila nepo sredan i anga`iran odnos prema fak-tima zbilje kao moralni imperativ. Pjesnikova misija vi{e nepo~inje niti zavr{ava na koricama knjige i rafama bibliote-ke, njegova poezija postaje ~in u zbilji, on, kako ka`e stih izzbirke Morija, sada „tare suze sa o~iju Sarajeva“. Pjesnik jei dalje opsesivno zaokupljen temom smrti, ali ga ne zani-maju eshatolo{ka pitanja. Pitanje koje si postavlja je {ta mo`e

86

Vedad Spahi}

svojom pjesmom, i to vrlo doslovno, u~initi za obi~nog ma-log ~ovjeka, onakvog npr. kakav je izvjesni Enver koji usredopsade, iako ga ne poznaje, ~uva za pjesnika bocu viskija jervjeruje, kao i narod sarajevski, da grad ne}e pasti dok njimehodaju takvi kao Abdulah Sidran. Obaveza koju je podra-zumijevao ste~eni imid` simbola duhovnog otpora opsadidovela je do su{tinske promjene stava o mjestu i ulozi pjes-nika u svijetu. Biti jedan od njih nekada je zna~ilo, kako ka-`e u pjesmi Gens una sumus, „iz trena u tren iznevjeravati sa-mog sebe“, sada je pak iznevjerenje jednako nepripadanju. UMoriji pjesnik }e re}i: ...vidi nas/ zar nismo isti/ ko oni/ {todrhte}i/ s tiketima na stolu/ i{~itavaju rezultate/ igara na sre}u“.

Sidranova autorefleksija o promjenama i njihovim poslje-dicama nije samo svijest o riziku koketiranja s populizmomnego i svojevrstan implicitni dijalog s biv{om poetikom.Premda diskretan, vi{e privatan i neoptere}uju}i u smisluzahtjeva za nekom specifi~nom ~itateljskom kompetencijom,revidirani je poeti~ki koncept uo~ljiv na svim klju~nim razi-nama poetske strukture, od karaktera metaforike i figuraci-je, stepena afektivnosti do kriterija selekcije gra|e i sadr`ajazbilje kao potencijalnih ingredijenata svijeta pjesme. Ranije me-tafore, dozirano hermeti~ne i strukturirane po modelu rus-kih lutaka smijenile su katahreze i kolokvijalizirani metafo-ri~ki iskazi tipa: „nije u svijet/ ni pogledala kako treba/ a on jojse/ ote iz o~iju“. Ispovjedni ton i prije nije bio stran Sid-ranovim pjesmama, sada pak konfesionalnost ima karakter

87

Krugovi i elipse

konstitu tivne dominante. „Nisam zaplako/ Gotovo nika-ko// A sad ne znam/ da li ovo kazujem/ Ili pla~em“, stiho-vi iz pjesme posve}ene rahmetli Re{adu Hadrovi}u u afek-tivnom su smislu emocionalna sinegdoha ~itave zbirke Mo-

rija. Na istom tragu poetski zapisi posve}eni smrti IzetaSarajli}a i Velje Milo{evi}a, tih korifeja neoromantizma u bo-sanskohercegova~kom i ju`noslavenskom pjesni {tvu, vi{e suod samih epitafa – predstavljaju doslovni i simboli~ki do-dir s nekad mu dalekim i, kako je sam volio re}i, neshvat-ljivim na~inom pisanja pjesama. Opasnost nestanka cijelognaroda, prisjetimo se, nadvijala se kao epilog koji se nije mo-gao isklju~iti. A jezik kojem prijeti nestajanje nu`no je refe-rencijalan – poeti~ke paradigme bo{nja~ke ratne knji`evno-sti zdu{no su tome posvjedo~ile. Sa hiperosna`enom deno-tativnom funkcijom sve rije~i vlastitog jezika „postajale suvlastita imena stvarnosti“, koju je – okrutnu i veli~anstvenu– upravo takav diskurs mogao najvjernije ~uvati u kolektiv-nom sje}anju. Dr`anje jezika u stanju najve}e blizine sa stvar-no{}u stoga je poetolo{ki zajedni~ki imenitelj ve}eg dijelabosanske/bo{nja~ke ratne knji`evnosti – drugi je par ruka-va {to se, pravolinijski gledano, Sidrana nije ba{ o~ekivalou tom dru{tvu.

Ne mo`e se re}i da je kritika s nekom dobrodo{licomprihvatila ovaj Sidranov kopernikanski poeti~ki obrat, izu-zimaju}i njen marginalni pseudopatriotski dio, koji je zagle-danje u ratnu opasnost svojim o~ima i trpljenje posljedica

88

Vedad Spahi}

na svojoj ko`i nastojao inaugurirati u vrijednosni kriterijper se. O poslijeratnim njegovim knjigama generalno malo sepi{e, ali to ne abolira knji`evnu povijest da, kako sam pjesnikka`e u spomenutom Kriti~kom dijalogu, imaju}i pred sobomsve pjesme, uobziri „cijelu sliku o njihovome tvorcu“: ne za-obilaze}i ni situacione/lokalne povijesne realije, ali i matricu{ireg duhovno-kulturalnog konteksta4 s kojom Sidranova„samoporicanja“ neumoljivo korespondiraju. Sve su kultu-re koje poznajemo, u svim vremenima, nastojale premo-stiti jaz kontingencije smrtnog `ivota i vje~nosti univerzu-ma. Svaka je nudila svoju formulu alhemi~arskog pothva-ta pretvaranja neplemenitih, krhkih i prolaznih tvari u ple-menite kovine vje~nog trajanja. Mo`da smo mi prve gene-racije koje `ive bez takve formule. Ne{to o svemu tome go-vori Sidranovo okretanje prostijim ra~unicama.

89

Krugovi i elipse

4 Kriti~ki tekstovi ali i književnohistorijske sinteze posve}ene ovom perioduu književnostima južnoslavenskog prostora slažu se u ocjeni da u „devedese-tima pretežu komunikativni tekstovi, jednostavna rje{enja i dokidanje distan-ci spram doga|aja, jezika, stvarnosti, narativnih formi“ (Kre{imir Bagi}: Uvodu suvremenu hrvatsku književnost 1970.-2010, Školska knjiga, Zagreb, 2016., str.114).

Novi dizajn autsajderske paradigme junaka:Top~i}eva duologija o piscu, krivici i kazni

Romani Zlatka Top~i}a Zavr{na rije~ (2011.) i Dagmar

(2013.) poetolo{ki gledano, predstavljaju sasvim nov i apar-tan doprinos tematizaciji rata i kontemporarne zbilje u re-centnoj bosanskohrecegova~koj knji`e vnosti. Karakteristi-ka tradicionalnih proznih tekstova o temi rata unutar kul-turnog prostora ju`noslavenske interliterarne zajednice jeprevlast narativa koji glorificira militaristi~ku pustolovinunaciona i njegovih monumentalno ovjekovje~enih heroja.Tu knji`evnohistorijski osvjedo~enu insajdersku liniju li-terarne interpretacije rata (pogl. Ivo Andri}: Na{a knji`ev-

nost i rat1) ve} je 60-tih godina pro{log stolje}a po~elasmjenjivati „alternativna linija, u okviru koje je velika, ci-vilizacijski odre|ena tema rata sagledavana i prikazivana s tra-dicijskog „nali~ja“, {to }e re}i: ne iz ugla nadmo}i i povla{-

90

Vedad Spahi}

1 „Rat je i onima koji pre to nisu hteli da vide pokazao kako smo ~vrsto veza-ni sa zemljom svojom, kako smo neizbe`no odgovorni prema onima koji su dav-no pomrli isto kao i prema onima koji se jo{ nisu rodili. Rat je u svemu poma-kao naglasak sa individualnog na op}enito“. (Ivo Andri}: Na{a knji`evnost i rat,tekst objavljen 1919. godine, citirano prema Ivo Andri}: Eseji I – Istorija i legenda,Sabrana dela, knjiga XVII, str. 173.). Herojsku paradigmu, po Tihomiru Bra-jovi}u, „svojevrsni aksiolo{ki entuzijazam, verovanje u opstojavanje i potvr-|ivanje tradicionalnih vrednosti i entiteta upravo u kriznim situacijama kolek-tivnih preloma; „slabu“, autsajdersku paradigmu odlikuju sumnja i kriticizam,uro|ena ili silom prilika ste~ena potreba za preispitivanjem i ponovnim, pone-kad i negativisti~kim vrednovanjem“. (Tihomir Brajovi}: Autsajderska paradig-ma u srpskom romanu s ratnom tematikom u Komparativni identiteti, Beograd, 2012.,str. 237.)

}enosti, nego iz persepektive pot~injenosti i nemo}i, izperspektive, dakle, manjinskog polo`aja, onog pogleda nasvet koji se jednom re~ju mo`e imenovati kao autsajderski,kao pogled na svet svojstven polo`aju po strani od vlada-ju}ih svetonazora, kao stanovi{te osuje}enih i prikra}enih uodnosu na poziciju ve}ine i kulturno, odnosno politi~ko-istorijski majoritetska shvatanja – ukratko, kao stanovi{tetakozvanih „slabih subjekata“ i personalnih identiteta“2.Kao i niz centralnih likova iz prethodnih djela3 Top~i}evjunak i u ovim romanima koketira s modernisti~kim naslje-|em autsajderski pozicioniranih, humanisti~ki samosvjesnihi univerzalisti~ki deklariranih figura, kojima je zajedni~koda, na izvjestan na~in, predstavljaju tu|inca u postoje}oj za-jednici. Moderno autsajderstvo pojavljuje se kao intra-dis-tinktivno, i uz to kao „heterogeniziraju}e“, u smislu pro-blematiziranja i „raslojavanja“ prividne homogenosti i kom-paktnosti zajednice u okviru koje nastaje.

91

Krugovi i elipse

2 Ibid., str. 221. Brajovi} daje i prihvatljivu eksplikaciju uzroka koji su dovelido promjene paradigme centralnog junaka ju`noslavenske ratne proze: „...ovajjunak je bez ozbiljnijeg otpora preuzeo primat na difuznoj i razu|enoj pozor-nici moderne knji`evnosti s ratnom tematikom. ^ini se da je takav ishod o~e-kivana posledica progresivne demokratizacije modernog doba, koja je, osimpoliti~ke, donela i neku vrstu instalacije egalitaristi~kog na~ela kao ultimativ-nog izraza humanisti~kih ideala prethodnih stole}a“ (ibid., str. 221.).3 Sanja Nik~evi} ih karakterizira kao luzere kojima se „uvijek ima {to oteti. Kadim se otme ku}a, obitelj, uni{te dijelovi tijela, zdravlje, onaj koji im otima to~-no osjeti {to je jo{ preostalo i dolazi po to. Jer svi ti nesretni likovi imaju ne-ki skriveni dragulj u grudima, iz njega crpe snagu – ma koliko zga`eni, ranje-ni, poni`eni bili. Onaj koji otima navaljuje upravo na to – razorit }e i onaj ku-tak mira koji su junaci uspjeli sa~uvati unato~ nevolji koja ih je zadesila“ (S. Nik-~evi} Neobi~an pisac, Zlatko Top~i}, pogovor romanu Zavr{na rije~, str. 208.).

Zavr{na rije~

Svojim porijeklom iz etni~ki mje{ovitog braka glavnijunak Zavr{ne rije~i predstavlja svojevrsnu „unutarnju dru-gost“, a pisac ga `eli dizajnirati tako da – uprkos svojoj pod-re|enosti, nesretnom spletu zbivanja, li~nom konfuzijom,„pomjereno{}u“ i klonulo{}u – u krajnjoj liniji otjelovi je-dan vid moralnog vitalizma u onoj mjeri koliko je to jo{ mo-gu}e u smrtonosnom ratnom kovitlacu i na na~in koji je jo{zamisliv i pertinentan u datim protivrje~nim okolnostima4.Na tom su tragu i fragmenti u kojima se junak sam defini-ra, ili to ~ine drugi likovi:

„To nije bio moj rat. Dobro, jeste, u nekom op}eci-vilizacijskom zna~enju, po kojem su nepravda i zlo, akosu usmjereni prema ikom, usmjereni prema svakom.

92

Vedad Spahi}

4 Ovu ocjenu ne zasjenjuje ni ~injenica da svoju autsajdersku poziciju nasprametno-politi~kog mainstream-a junak `eli (zlo)upotrijebiti osnivanjem magazi-na MISTER MIX, koji je trebao biti magazin ljudi iz nacionalno mije{anih bra-kova, a stvarne ambicije „su se iscrpljivale zaklju~no s novinarskom akreditaci-jom za ispaljivanje iz Sarajeva“ (str. 16). Top~i}evi junaci nisu bjegunci, ni fi-zi~ki ni duhovno-metafizi~ki. Oni, naprosto, ne bje`e – od su{tine, od zbilje, od`ivota. Junak Zavr{ne rije~i ne eskapira od istine i prezenta, ni knji`evnost ni lju-bavna sje}anja nisu s tim razlogom u njegovu `ivotu. Najbli`i je, kao i prota-gonisti drugih njegovih romana, onoj poziciji koju Fredric Jameson elaborirau Politi~kom nesvjesnom: „Zami{ljanje da, zaklonjeno od sveprisutnosti istorije ineumoljivog uticaja dru{tvenosti, ve} postoji podru~je slobode – bilo onog mi-kroskopskog iskustva re~i u nekom tekstu ili zanosu i gorljivosti razli~itih osob-nih religija – jest jedino sna`enje stiska Nu`nosti nad svim takvim slepim pod-ru~jima u kojima pojedina~ni subjekt tra`i uto~i{te, idu}i za nekim pojedina~-nim, ni{ta vi{e nego psiholo{kim projektom spasa. Jedino delotvorno oslobo|e-nje od takve prisile po~inje s priznanjem da nema ni~eg {to nije dru{tveno iistorijsko – zapravo, da sve ’u krajnjem zna~enju’ jest politi~ko“ (FredricJameson, Politi~ko nesvesno, Beograd, 1984., str. 4-5.).

U tom smislu, apstraktnom da paroksizma – da. Ina-~e, ne. ...Ja sam se i ranije smatrao kosmopolitom a sveispod toga {to je odre|ivalo ~ovjeka imalo je status slu-~ajnog.“ (Junak o samom sebi, Zavr{na rije~, Zagreb,2011., str. 12.)

„Dali su mi to priznanje (Zlatni ljiljan, op. a.) ...jer imje odgovaralo moje ime. Razumijete {ta ho}u da ka-`em. ...Slu`ilo im je kao ilustracija da Armija BiHnije... jednonacionalna... Meni nije zna~ilo ni{ta, ili sko-ro ni{ta, ali to je ne{to {to se ne odbija ne samo iz pri-stojnosti, jer je njima zna~ilo mnogo, znak da nisu sa-svim sami i da za Bosnu jo{ ima nade. U tom smislu,s ponosom sam ponio to priznanje, mislim ~ak dasam ga zaslu`io.“ (str. 52.)

„On je bio na ovoj strani, a, osim toga, ni~iji je... Nepostoji naprosto niko ko je dovoljno zainteresiran ilipogo|en njegovom nesre}om da bi na{ao razloge daga barem poku{a za{tititi... Naprosto se sam nudio kaorje{enje koje zadovoljava sve.... da su se o njemu slo-`ili svi koji se ina~e niu~em ne mogu slo`iti...“ (su-pruga o glavnom junaku, Zavr{na rije~, str. 184.)

Zavr{na rije~ se na istom tragu simboli~ki i poentira iden-titetskim samoodre|enjem kao pe~atnim otiskom junako-vog apatridskog statusa, zapravo ironizacijom nepripada-

93

Krugovi i elipse

nja ijednom etni~kom mainstream-u, i „pripadanja“ nekak-vom distopijskom kosmopolitskom spaciju koji je borhesov-ski specificiran u junakovom imenu pancivilizacijske pro-te`nosti, a zapravo perifrazi njegove misli s po~etka roma-na – Mora{ biti ne{to jednostavno, ina~e si ni{ta:

„Privodim kraju ovo kratko pismo, umoran od nje-govih semanti~kih polja. Pisao sam dugo i te{ko, ali sene `alim, ono je jedino moje {to sam u `ivotu birao,sve drugo mi je dato tim imenom – Rodrigo da laPenja David Hrizostom Ibn Al Abdulah.“ (Zavr{na

rije~, str. 198.)

Top~i} je na ovaj na~in romanesknoj slici rata obezbije-dio novu univerzalnost koja ne}e biti samo ratna i ne sa-mo i isklju~ivo na{a, ovda{nja, premda }e, naravno, uvijekbiti obilje`ena prvenstveno na{im povijesnim iskustvom ijezikom. Posrijedi je manjinski pogled na tzv. velike temei narative, koji u mozai~kom sagledavanju savremene bo-sanskohercegova~ke knji`evnosti mo`e da zauzme zapa`e-no mjesto u procesu permanentnog preoblikovanja, a ne tekpotvr|ivanja i evociranja li~nih i kolektivnih identiteta kaoknji`evnih i kulturnih tvorevina. Specificiraju}i „krivicu“glavnog junaka \or|e Bo`ovi} s razlogom potencira upra-vo te identitetske aspekte u nacionalno i konfesionalno jas-no delimitiranom dru{tvu kakvo je poratno bosansko: „Krivje zato jer nosi ’neobi~no ime’, jer je nacionalno neodre-

94

Vedad Spahi}

|en ili neizja{njen ...Top~i} time tematizira i diskriminaci-ju ’nepripadaju}ih’, koja je naro~ito aktualna u postjugo-slavenskome dru{tvu. Primje}uju}i kako vi{e nisu diskri-minirane razli~ite etni~ke ili konfesionalne grupe me|usob-no, nego upravo oni i one koji ne pripadaju niti jednoj odnjih“5.

Ve} na po~etku Zavr{ne rije~i, u jednom od metatekstual-nih fragmenata, autor analiti~ki precizno dijagnosticira ka-rakter ovda{nje ratne knji`evnosti odane tzv. poetici svje-do~enja, implicira ju}i, sebi svojstvenim autoironi~nimtonom, vlastiti plan otklona od pisanja „o zlo~inu sa licamjesta, i iz prve ruke, koje ima ne samo snagu dokumena-ta, jer taj cilj je previ{e plitak i ba nalan, nego, zagledano uvje~nost, iskazuje jasnu namjeru dubokog i tragi~nogumjetni~kog o~evida, pretencioznu nakanu pateti~nih svjedo-

ka postojanja!“6. Polaze}i, naime, od ~injenice da bosansko-hercegova~kom i knji`evnostima u okru`enju na prijelazustolje}a dominiraju konvencije tzv. stvarnosne knji`evno-sti i neorealisti~kog narativa, pri ~emu su „stvarnost“ mo-nopolizirali uglavnom spisateljski simplifikatori, sljedbe-nici koncepta komunikativnosti pisanja i banalne barthe-sovske „~itljivosti“ teksta (reader friendly pismo), Top~i} na-vje{}uje, i prili~no dosljedno ovaplo}uje, svoj plan evakua-

95

Krugovi i elipse

5 Gjorgje Bozhoviq: Stranac u bosanskom procesu,http://www.booksa.hr/kolumne/criticize-this-409/criticize-this-zavrsna-rijec6 Zavr{na rije~, str. 14.

cije ratnog/stvarnosnog pisma s terena faktografsko-mi-meti~kih modela, shva}enih bezmalo kao conditio sine qua non

dru{tvenog anga`mana knji`evnosti. I premda je, u odnosuna prethodne romane s tematikom iz posljednjeg rata i po-ra}a – Kulin, Ko{mar i Gola ko`a, u ovoj knjizi, a s obziromna okvir, mizanscen i sadr`aj fabule (sudski proces optu`e-nom za ratni zlo~in i njegovo „pripremanje“ zavr{ne rije~iu vidu autobiografske ispovijesti), donekle bli`i spomenutompoeti~kom standardu, pisac ni ovdje ne prianja uz naivnazagovaranja ovda{njih kriti~ara sofisticirane i postmoder-nisti~ke knji`evnosti da bi „~itkiji“ tekstovi mogli „pribli-`iti knji`evnost“ obi~nim ~itateljima. Receptivna zahtjev-nost Zavr{ne rije~i, ipak, nije primarno na poeti~kom i elo-kucijskom planu ve} u nastojanju pi{~evom da kognitivneaspekte fabule uslo`ni suo~avaju}i ~itaoca s mnogo toga {toje nedore~eno i {to se tek naslu}uje, nude}i argumente da jeglavni junak optu`en za ratni zlo~in zaista nevin, kao i oz-biljne naznake da se pomisli kako je on, iz razloga koji bise, eto, kao mogli razumjeti ali ne i opravdati, stvarno po-~inio ratni zlo~in iz osvete. Top~i} isku{ava ~itaoca, poigravase s njegovim svjetonazorom i predrasudama, `eli ga doslov-no umije{ati u pri~u u svojstvu sudije.

Refleksije o knji`evnosti i knji`evnom `ivotu, te auto-refleksije kojima poku{ava odrediti koordinate vlastitog po-lo`aja u prepletu bosanskih ~vorova knji`evnih, politi~kihi nacionalnih konjunktura, predstavljaju jednu od central-

96

Vedad Spahi}

nih tematskih preokupacija Top~i}eve knjige. Te`ina ratnogiskustva, koliko pogoduje proliferuju}em nefikcionalnomdiskursu (ili se sve brojniji autori ratnih zapisa, memoara,dnevnika... takvim mi{ljenjem tek neopravdano zanose),toliko i optere}uje i krivi kralje`nicu artificijelnijeg literar-no pretenduju}eg diskursa dr`e}i ga po~esto u nekom li-cemjernom me|uprostoru fikcije i faktografije, koji supru-ga glavnog junaka, kao svjedokinja optu`be u sudskom pro-cesu protiv vlastitog mu`a, opisuje rije~ima: „Znao je po-vremeno re}i da je knji`evnost jedno a `ivot ne{to sasvimdrugo. Znao je re}i i da ne mora{ ubiti ~ovjeka da bi uspje{-no opisao ubistvo... Ali, mislim da je velika ve}ina njegoveodbrane istinita, njegovo iskustvo, da!“ Top~i}, na svu sre}u,spada u autore koji uspijevaju odoljeti gravitaciji empirizma,a da pri tome umije}e imaginacije ne ustukne pred volume-nom i bestijalno{}u korpusa najcrnjih tema zlo~ina i trau-me, niti se povije pod optere}enjem dominantnih poli-ti~kih diskursa, etni~ki obojenih percepcija i stereotipa7. Ato je ona kategorija bosanskih pisaca koje precizno, onakokako to jedino mo`e uspjela poetska metafora, opisuje MileStoji} u pjesmi Trijumf ma{te:

97

Krugovi i elipse

7 O kompleksnosti knji`evne tematizacije rata – naro~ito onog koji je potenci-jalna publika pre`ivjela i jo{ joj je blisko prisutan u sje}anju, pi{e u pogovoruromana i Sanja Nik~evi}, nagla{avaju}i da je „rat koji se nama dogodio na pro-storima biv{e Jugoslavije ponovio situaciju srednjovjekovnih prikazanja – `rtvaje pasivna i trpna, nema izlaza, zlo~inac je zao do kraja, apsolutno nadmo}ani bahat do mjere koju niti jedna ljudska motivacija ne mo`e opravdati. S drugestrane, druga polovica 20. stolje}a izbacila je iz umjetnosti ono lijepo, pleme-nito, pozitivnu emociju, suosje}anje i patos proglasiv{i sve to jeftinim ki~em. Ta-ko je oduzela okru`enje u kojem bi pri~a o nevinoj `rtvi imala svoje dostojnomjesto uzvi{enih emocija.“ (S. Nik~evi}, navedeno djelo, str. 203-4.)

Govore}i o stvarnosti posti`emo~udesne, gotovo nevjerojatne efekte,u na{em slu~aju izjedna~eni suozna~itelj i ozna~eno:Pakao za nas nije simbol, nego satiru}e iskustvo.8

Zavr{na rije~ je roman koji kombinira dokumente zapis-nika sa sudskih ro~i{ta, datih u formi dramskih replika, sais povjednim diskursom ljubavnih memoara, za~injenihautorefe rencijalnim pasa`ima o knji`evnosti i o knji`ev-nom `ivotu Sarajeva, u kome glavni lik ima status piscaautsajdera, pri ~emu marginalni polo`aj u hijerarhiji knji-`evne ~ar{ije, barem u predratnom vremenu, nije stvar nionoga {to Hans Mayer naziva „egzistencijalnim autsajder-stvom“9 ni vrijednosti njegova djela (do koga ni sam pre-vi{e ne dr`i10), ve} osobnog izbora da kriti~ko-spisateljskelobije u {iro kom luku zaobilazi, ne bje`e}i, kada je to nuž-no, ni od otvorenije konfrontacije sa suspektnim tipovimakoji odr`avaju poreme}eni sistem vrijednosti, a {to se, upravilu, doga|a kada osjeti da je ugro`ena njegova „pretje-rana namjera da ostane ~ist“. Na tom je tragu dizajniran, kao

98

Vedad Spahi}

8 Mile Stoji}: Prognane elegije, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1996., str. 8.9 Po Hansu Mayeru „egzistencijalni autsajder je ono {to se postaje ve} samimrodom, podrijetlom, tjelesno-du{evnom samosvojno{}u, jer je tamo gdje tak-vo obilje`je (pol, rod, porijeklo) odudara od majoritetske ’norme’, na nekina~in sama egzistencija postala je prekora~enjem granice“. (H. Mayer: Aut-sajderi, Zagreb, 1981., str. 14.) 10 „...izme|u tih korica ~italac mo`e prepoznati samo tri-~etiri susvisla stihakojih se ne bi mogao postidjeti, sve ostalo je bilo bla-bla, uz dre~avi uticaj lekti-re. Sve bih u~inio druk~ije, ali ni danas, kada vidim sve gre{ke, nisam u stanjubiti razli~it koliko bih od sebe o~ekivao kao ~italac.“ (Zavr{na rije~, str. 75.)

neko gotovo mefistofelesko isku{enje – i glavnom junakui svim drugim pretendentima na sarajevski knji`evni legi-timitet – lik kriti~ara i univerzitetskog profesora Karasove,koji predstavlja vr{iku piramide bespo{tednoj demistifika-ciji podvrgnutog knji`evnog `ivota koji je zato~en u klin-~eve patogenih pojava kao {to su: jaranska kritika i nepotizam,ideolo{ki nadzor, netransparentna cenzura i autocenzura,politi~ka instrumentalizacija knji`evnih udru`enja (dru{tvopisaca je parapoliti~ka organizacija), stjecanje knji`evnogstatusa ovisno o voluntaristi~kim raspoloženjima nosilacaknji`evne vlasti, knji`evno-politi~ko reketiranje, la`iranepromocije knjiga, akademska zajednica kao suport poreme-}enom sistemu vrijednosti, ideolo{ki trija`irane knji`ev-ne manifestacije i nagrade, pseudokultna kafanska okup-ljali{ta boemije (koju „objedinjuje vi{e sklonost ka istompi}u nego poetike i svjetonazor“) i „klempavih dou{nikakoji su jo{ u trijeznom stanju pravili spiskove „gra|anskedesnice“... Karasovina nekrofilska posve}enost prikuplja-nju pikanterija i biografskih podataka o piscima kako biobezbijedio gra|u i zadovoljio svoju strast za dr`anjem po-smrtnih govora umrlima te `birsko ucjenjivanje `ivih samoje suplement njegovog knji`evnokriti~kog prosu|ivanja saplatforme prepariranog pozitivizma koji se verbalno mas-kira humanisti~kom retorikom marksisti~kog humanizmai ugla|enom stilistikom perenijalnih fraza. Iza svakog Ka-rasovinog pisanja, bilo da je afirmativno ili negativno, uvi-jek stoji odre|eni skriveni razlog i interes, ponekad sasvim

99

Krugovi i elipse

bizaran poput onog u slu~aju glavnog junaka na koga tipu-je kao na budu}eg zeta. Pasa`i u kojima „veliki cenzor“, nenapu{taju}i mati~nu pozu nadmenog knji`evnog arbitra,ideolo{ki diskurs svoje kritike prilago|ava paternalisti~ko-provodad`ijskim ambicijama, „pitomo“ je svode}i na be-nigniju vje~itu temu me|ugeneracijskog jaza, spadaju u naj-uspjelije stranice romana:

„Generacije ro|ene u pamuku, u blagostanju samo-upravnog socijalizma, {to godi bi}u, ali limitira temei svodi ih na ljubavni zov tetrijeba. Prava je {teta datakav talenat crpi metafiziku a ne empiriju. ...Mojojgeneraciji bile su dostupne velike pri~e, velike sudbi-ne... Sre}a i blagostanje mo`da su va{e najve}e knji-`evne nesre}e. Iz sre}e i blagostanja ni{ta dobro u knji-`evnosti nije do{lo, nego samo od trpnje i muke. Va{anajve}a nesre}a je {to vas je, recimo, eventualno osta-vila draga, a najve}a bol uganu}e zgloba dok rekrea-tivno igrate ko{arku... a iz tog, sinko, te{ko nastaju knji-`evna ~uda. Bog neka nas ~uva takvih tema...“ (Zavr{-

na rije~, str. 75., 84.)

Kao antipod sarajevskoj, ne samo knji`evnoj, ~ar{iji mar-kiran je Me{a Selimovi},11 s kojim Top~i} vodi jedan vrlo

100

Vedad Spahi}

11 „Bio je previsoko, nepodno{ljivo previsoko, frustriraju}e i provokativnoprevisoko, i davao je do znanja da je gore, a mi ne volimo one koji se uzdignuprevisoko, ni visoko, pa ih `elimo {to prije vidjeti me|u nama, tu, a zatim, poredu, i ni`e, jo{ ni`e, ispod.“ (Zavr{na rije~, str. 45.)

plodotvoran intertekstualni dijalog na liniji obojici pisacaopsesivnih tema etnokolektivnih karakterolo{kih (auto)-definicija. Monolog glavnog junaka o sarajevskom du-hu/mentalitetu replika je ~uvenih Hasanovih monologa izromana Dervi{ i smrt. Inspirirano bo{nja~kom postgenocid-nom viktimologijom, intelektualno-emocionalno vrijednos-no odre|enje recentnih identitetskih (re)konfiguracija,dato iz autsajderske vizure „neutralnog drugog“, prividnose fokusira na u`i lokalni entitet, ali su{tinski tipuje na inte-gral presjeka kolektivnog duha i na onaj tip ~italaca koji suspremni aktivnije i dublje preispitivati vlastita mi{ljenja uprocesu ~iji se smisao, u kona~nici, ostvaruje kriti~nijimvi|enjem svoje i zajednica s kojima dijelimo pripadnosti:

„Nesre}e ih nisu oplemenile, onako kako tuga znaukrasiti otmjenu du{u, nego su je usitnile, kao da seostvaruju kletve zavojeva~a {to toliko puta pali{e grad!Ne znaju tugu s ponosom nositi, nego je svakom pre-glasno daju na znanje. Mo`da bi vapaj dosezao daljeda ga iskazuju ti{e, s manje geste, s vi{e stvarne unu-tarnje boli! U{la im je tuga u naviku, oguglali su na njui oni i svijet, po njoj ih prepoznaju i sve tako postajestvar banalne rutine. To nije dobro, ali oni ne vide,pa kao da se jo{ uvijek hvale svojom nesre}om. Po-nosni su na svoju zlu kob! [to{ta mogu ponuditi svi-jetu, i jo{ preko tog, ali se klade samo na nju, po njojsu ~uveni. Godi im sa`aljenje, misle da im tako uka-

101

Krugovi i elipse

zujete kompliment i ~inite ~ast! Utrkuju se u preu-veli~avanju i umanjivanju tu|ih muka, i ne ra~unaj-te na milost ako ka`ete da vas rana boli, jer ta rana, onaje zapravo samo obi~na ogrebotina u odnosu na nji-hove rane, stvarne, duboke, jer su njihove. Zar su,Darwine, opstali samo najgori?! Ho}e monopol nasuze, na rane, i ne pristaju da je svaka suza ista. Sla-bost je vrlina a snaga je zlo, i nikada ne bi mijenjalisvoju ~estitu slabost za tu|u ne~asnu snagu. Dob-rota je slaba a zlo je sna`no – ali zar upravo to nijeono {to voli savremeni svijet, jo{ od vremena kada jeSunce po~elo da zalazi! Ljudski rod je postao ravno-du{an spram istine a oni se sasvim pouzdaju u to ka-ko im je toliko toga ostao du`an. Misle da su pretrp-jeli dovoljno i da su zato zaslu`ili predah, ali nemaovdje predaha za slabog. ... Hej, jadni i kukavni! Bogim se smilovao, zaista su na velikim ku{njama? Morada su mnogo zgrije{ili, ~im im se Bog s takvim orkan-skim bijesom obra}a, a oni jo{ misle da ih voli ~imih pred tolika isku{enja baca. Hej, tugo, daleko imlijepa ku}a!“ (Zavr{na rije~, str. 158.)

Nasuprot Selimovi}eva fokusa na identitet u nastajanjuoptere}en „grijehom otpadni{tva“, Top~i}ev diskurs impli-cira poziciju ve} formiranog identiteta u dinamici marti-riolo{ki uvjetovanih hipostaza i protivrje~nosti koje onanu`no nosi sa sobom. Na planu izraza ovaj se pasa` uka-

102

Vedad Spahi}

zuje kao stilsko-sintaksi~ki citat u kojem se, sli~no kao i u Hasanovim monolozima (Dervi{ i smrt), suprotna zna~enjaunutar iste misli, iste re~enice, brzim smjenjivanjem sliva-ju u jedinstven utisak. Me|u njima nema naglih prijelaza, ja-zova, sudara – predstave teku glatko, kontinuirano i neosjet-no se, djeluju}i jedne na druge, me|usobno pro`imaju i spa-jaju. Veze u semanti~kom lancu iskaza su varijacijskog i gra-dacijskog karaktera. Preciznom upotrebom jednog ili dru-gog postupka (varijacije ili gradacije) balansirano se i ne-osjetno prelazi s doslovnog smisla na metafori~ki.

Budu}i da Top~i}eva proza simulira poetiku nefikcio-nalnog teksta, s lako}om se u pripovije danje involviraju raz-li~iti funkcionalni stilovi, prosedei, `anrovi, pod`anrovi iteme; ~ak s tolikom fleksibilno{}u da roman dobija odlikesvojevrsnog `anrov skog arboretuma u kome se dobro pri-maju, izme|u ostalog, esejisti~ke i kolumnisti~ke dioni ce,elementi stripa, komentari uz fotografije iz porodi~nog albu-ma, ali i fragmenti sasvim oz biljne poezije. S tim u vezi vi-soku estetsku ostvarenost dose`u djelotvorne stilsko-funk-cionalne preregistracije nemati~nih i udaljenih vokabularakakva je, primjerice, prozna vernakularizacija frazeologijesportskog `urnalizma i lokalne gastronomije12. Top~i} jepisac koji ne koketira sa subliterarnim poljem trivijalnih uku-

103

Krugovi i elipse

12 „I dok bi sarajevski derbi zaista opravdao o~ekivanja, vare{ki bi naj~e{}e zavr-{avao prije isteka vremena jer su se zaporci ve} odvajali od ple}ke, hrskava ko-rica bi se zalijevala pivom i nije trpila odlaganja, pa je sudija s pravom sviraokraj prije vremena.“ (Zavr{na rije~, str. 7.)

sa, pisac prepoznatljive artificijelnosti, gipkog i razu|e-nog leksika, promi{ljene konstrukcije i pa`ljivo izvedenenarativne arhitektonike knji`evnog teksta.

Iz retro spektivne ta~ke junaka koji u pritvoru, pi{u}imemoare, priprema odbranu na ’la`nu’ optu`bu za ratnizlo~in svaka se sastavnica njegova identiteta pojavljuje za-pravo kao herme neuti~ki problem: knji`evnost koja to ve}jeste sama po sebi, odnos fikcije i zbilje, status pisca u ideo-lo{ki suprimiranom dru{tvu, rat, zlo~in, su|enje, politikai etika, kultura i multikultirali zam, vjera i hipokrizija, lju-bavni i bra~ni odnosi – sve se to sti~e i dodiruje na jednomistom mjestu – u zoni proaktivnog razumijevanja svijetakoju zovemo interpretacija, a ~ije je drugo ime u Top~i}e -vom sistemu vrijednosti demistifika cija, temeljita i bespo{ted-na u tolikoj mjeri da nijednog momenta ne isklju~uje auto-demistifikaciju,13 kako na razini privatnosti (Glavni junaksamoironi~no priznaje: „Razli~iti su konteksti i uglavnomna njima zasnivam svoju odbranu dvostrukih mjerila“.) ta-ko i na razini kolektiviteta (ve} nazna~eni kriti~ki odnos pre-ma lokalnoj mitologiji: „...sarajevski duh, ako to postoji, za-pravo uop}e nije ne{to ~ime bi se pametan hvalio. Ugla-|eni besprizornici bili su paradigma sarajev ske raje – raje iz

Fisa, raje s Anexa, vratni~ke raje, bistri~ke raje i svih drugihraja, podgrupa i varijacija – a su{tina te ideje i koncepta je

104

Vedad Spahi}

13 Ukoliko autsajderska paradigma ne bi uklju~ivala takav odnos prema sebstvu,izrodila bi se, po prilici, u neki vid pozerske superiornosti i potkopala vjero-dostojnost vrijednosnog horizonta u percepciji drugosti.

u tome da se promovira osrednjost i ~itav svijet svede nasvoju mjeru.“ I, dodali bismo, kao negacija principa i kon-tinuiteta `ivot svede na „~ar{ijanersko“ pre`anje i plutanjena valu promjenjljivih i prolaznih povoljnih prilika.). Uskladu s tim od strate{kog zna~aja za Top~i}evu poetiku jeo{troumno metonimijsko fiksiranje znakovitih toposadru{tvenog konteksta (u sva tri tematska/hromatska krugapi{~eve bio-bibliografije: plavom predratnom, crvenomratnom i `utom poratnom14), po ~ijim {avovima i bajpasi-ma autor izvodi svoje nerijetko virtuozne kriti~ko-ironij-ske verbalne manevre, a da pri tome uspijeva, za razliku odnekih navikanijih savremenika, izbje}i vratolomne skoko-ve od sitnih, naizgled neva`nih detalja svakodnevice kavelikim potezima generalizacije15. Tako, primjerice, di-jelovi posve}eni maloj mitologiji socijalisti~ke pro{losti s

105

Krugovi i elipse

14 Ova zanimljiva „periodizacija“, koju pi{u}i o Top~i}evim dramama donosiSanja Nik~evi}, mo`e se bezrezervno protegnuti na cjelokupni njegov opus.„Prvi je krug plav zbog sfumata dalekog vremena, pro{losti i sje}anja... Crvena jeboja krvi prolivene u doba posljednjeg bosanskog rata. Tre}i krug je `ut – pratidrame iz suvremenosti bosanskog pora}a – iako ranjeni ratom likovi upornopoku{avaju dose}i svjetlost normalnog `ivota“ (S. Nik~evi}, ibidem, str. 205.).15 Pogledati: Boris Postnikov: Postjugoslavenska knji`evnost?, Zagreb, 2012., str.59. i 229. Autor ovu zamjerku adresira u prvom redu Miljenku Jergovi}u, alii nekim drugim autorima. 16 Te{ko je bilo, uzimaju}i u obzir roman kao cjelinu, napraviti izbor najreprezen-tativnijih referenci koje, pars pro toto, svojom pojedina~no{}u oslikavaju integralkonkretnog povijesnog hronotopa. Iz socijalisti~kog perioda tako smo izdvoji-li: trofejni pi{tolj na kome je bilo urezano ime \ure Pucara Starog a u ~ast naj-boljih rezultata postignutih na obuci, izbu{enu metu koju je ~uvao uokvirenuu zlatni ram iznad bra~nog kreveta kao diplomu i najve}e `ivotno dostignu}e, alii kao svojevrsno upozorenje, {ator koji je imao ~ak dvije prostorije i tendu saza{titnim zastorom protiv komaraca i plasti~ni sto na rasklapanje, fi}u s ugra|e-nom galerijom, dodatno zadu`ivanje na sindikalnoj kasi uzajamne pomo}i da sedostojno do~ekaju „prijatelji“ iz Kragujevca...

obiljem metonimijski sondiranih referenci16 nikada nisudestilirano sje}anje i pateti~no prizivanje godina kada smosvi „`ivjeli sretno i mirno“,17 niti su na tragu medijsko-po-liti~ke monetizacije jugonostalgije sublimirane u maksimiViktora Ivan~i}a: Tko mo`e biti toliko glup da ka`e da je Jugo-

slavija mrtva samo zato {to ne postoji – nego su u funkciji gene-riranja kompleksnije kognitivne dinamike i unutarnjihstrukturno-narativnih tenzija u trofazne povijesno-tranzi-cione sukcesije: predratno doba – rat – pora}e, kao tempo-ralne okosnice romana.

Na tragu re~enog kao cen tralno popri{te preispitivanjatzv. zdra vorazumskog poretka stvari fokusirana je ljubav,jer emocionalni odnos mu{karca i `ene za Zlatka Top~i}a,i u svojoj najtrivijalnijoj ina~ici, pa i u svakom od fe(mi)-notipova iz junakovog bogatog albuma ljubavnih veza i avan-tura – jedinog polja u kojem on ne fungira kao autsajder –zadr`ava ne{to od onog misterija o koji se, sli~no kao u Smi-

je {nim ljubavima Milana Kundere, obijaju konjunkture fili-starski dizaj nirane dru{tvene zbilje. [tavi{e, iz stanja po-svema{nje subvertiranosti „sigurnih upori{ta identiteta“ naj-pripadnijim se ukazuje ono {to se opire racionalnom tuma~e-

106

Vedad Spahi}

17 A propos aktuelene proliferacije jugonostalgije koja ne zaobilazi knji`evno-sti ju`noslavenske interliterarne zajednice (dapa~e one su jedno od njenih cen-tralnih popri{ta) ~ini se da su u pravu V. Perica i M. Velikonja kada cijelu poja-vu tuma~e ne ideolo{kim pobudama nego iz, postmodernoj epohi svojstvene,globalne marketin{ko-konzumeristi~ke perspektive: „Danas kad je sada{njost jad-na a o budu}nosti je bolje i ne misliti, historije, nostalgije i religije se op}eni-to dobro prodaju na ovom regionalnom, ali i na svjetskom tr`i{tu“. (Vjeko-slav Perica, Mitja Velikonja: Nebeska Jugoslavija, Beograd, 2012., str 250.)

nju, ili kako to jedna od junakovih biv{ih ljubavi ka`e:„Jer, {ta je u ovim vremenima i ovdje jo{ sa svim sigurnona{e, osim biv{ih ljubavi...“, a sam on u zavr{noj rije~i predporotom potvr|uje: „Dr`im se sada za sve ljubavi kao za~vrsto u`e koje me jo{ jedino povezuje sa `ivotom“. Istin-ska je spisateljska vje{tina knji`evno ovjerodostojiti i natu-ralizirati iskonski pathos ljubavnih emocija u vremenu izra-zito nenaklonjenom svakoj vrsti neposrednog iskazivanjaosje}anja18. U tom je pogledu ovaj fenotip autsajderske pa-radigme junaka ukazao se iznimno raspolo`ivim zahvalju-ju}i dislokaciji iz straight-narativa i obitavanju u zoni is-klju~enja reduktivno determiniranih ve}inskih identitetakakvi dominiraju ovda{njim prostorima. Neke od ljuba-vnih vinjeta na tom se tragu mogu interpretirati i kao svo-jevrsno raspletanje mre`a etno-socijalne konstruiranostiidentiteta i insistiranje na kontekstualnosti moralnih na~ela inaturaliziranih dru{tvenih uloga, u `ivotnim igrama ~ija pra-vila ne priznaju povla{tene ulazne statuse sudionika. U glav-nog junaka od srednjo{kolskih dana zaljubljena `ena porijek-lom iz mladomuslimanske porodice, koja s dolaskom nove

107

Krugovi i elipse

18 Neposrednost, ili „nevinost“ je ne{to {to postmoderni koncepti knji`evno-sti, posve}eni intertekstualnosti i autoreferencijalnosti, gotovo bezrezervno od-bacuju. „Mislim na postmoderno stanovi{te kao na mu{karca koji voli neku `e-nu, i koji zna da joj ne mo`e re}i „o~ajni~ki te volim“, jer on zna da ona zna(i ona zna da on zna) da je ovakve fraze ve} napisala Lijala (talijanska autori-ca trivijalnih ljubavnih romana, op. V. S.). A ipak, rje{enje postoji. Mogao bi dajoj ka`e: „[to bi rekla Lijala, o~ajni~ki te volim“. I tako, izbegav{i la`nu nevi-nost, jasno staviv{i do znanja da se vi{e ne mo`e nevino govoriti, ipak }e re}i `e-ni ono {to je hteo ...oboje bi se svesno i prijatno poigrali ironijom... Ali oboje biuspeli da, jo{ jednom, progovore o ljubavi.“ (Umberto Eco: Postile uz Ime ru`e,u Ime ru`e, Beograd, 2000., str. 506.)

vlasti postaje direktorica banke, kada ih stjecaj okolnosti do-vede u poslovni kontakt, poziva ga na ve~eru – ribu i vino:

„Vino je – taj plemeniti, zabranjeni alkohol – trebaloposvjedo~iti kako je emancipirana, i razbiti moje pred-rasude: eto, i ona ide ukorak s vremenom, i nije takorigidna i isklju~iva kako se misli. [to{ta je bila sprem-na iznevjeriti samo kako bi mi dokazala da je savreme-na, iako bi mi bila bli`a onakva kakva jest.“ (Zavr{narije~, str. 104.)

Slu~aj ove zaljubljene ̀ ene tek je jedna od brojnih roma-nesknih inscenacija Top~i}eve neodoljive napasti da ~inirazvidnim poroznost opni koje obla`u tzv. normativne grup-ne identitete, prikazuju}i {ta se u konkretnoj dimenzijiosobnog identiteta doga|a na nekim mjestima i u nekim okol-nostima sa onim uvjerenjima koja su pristupom odre|enojgrupi prihva}ena kao biheviorijalni kodeks.

Izuzimaju}i ljubavi koje hrani sje}anje, sve relacije i ve-ze koje je glavni junak u `ivotu uspostavljao, u rasponu odbraka, prijateljstva do partnerstva, ne samo da su se raspalenego su potonule u ni{tavilo. Uzrok bi se po svoj prilicimogao nalaziti u onome {to recentna teorija ozna~ava kaoupravljanje identitetom: „Moderno doba drasti~no je smanji-lo koli~inu mogu}e bliskosti jer individualizacija i unutar-nja diferencijacija li~nosti spre~avaju predavanje cijelogsebe kakvo se moglo ostvariti u vezama pro{lih vremena.Razlikovanje izme|u sadr`aja identiteta koji su uklju~eni

108

Vedad Spahi}

u odnos i svega ostalog {to ostaje izvan njega je jedini na-~in na koji pojedinci mogu izbje}i bolan i osvetni~ki osje}ajrazo~arenja“19.

Roman Zavr{na rije~, dizajniraju}i autsajdersku paradig-mu junaka, na svoj na~in afirmira i aspekte bosanskih du-hovnih i humanisti~kih vrednota o kojima javnost, navla-stito ona medijski prispodobljena, govori op}enito, paro-la{ki i prigodni ~arski, pokazuju}i kako je mogu}e teme ne-davne ratne pro{losti elaborirati eti~ki angažirano, odgo-vorno i poeti~ki izazovno.

Dagmar

Premda anotacijske napomene i prva poglavlja na to neukazuju, sa svakom novom pro~itanom stranicom ~italacuvi|a da je Top~i}ev roman Dagmar gustim analepsama po-vezan sa prethodnim romanom Zavr{na rije~, ~ak u toj mje-ri da ~ini neku vrstu njegovog nastavka. Saznajemo da jeglavni junak, pisac i ratni snajperista, sada imenovan kaoOskar Feraget, ista osoba kojoj je u prethodnom djelu su-|eno za ratni zlo~in; da je u me|uvremenu, nakon {to jeoslobo|en (neosnovanih?) optu`bi, postao univerzitetskiprofesor, ali mu je, i dalje, pitanje vlastite knji`evne repu-tacije osnovna `ivotna preokupacija, kojoj se, rastere}en pra-vosudnog maltretiranja pa i egzistencijalnih briga, sada pu-nom energijom mo`e posvetiti. Uz svijest o nezadovolje-

109

Krugovi i elipse

19 Dimitri D’Andrea: Moderna subjektivnost izme|u razli~itosti i pripadnosti, u Iden-titet i politika, ur. Furio Cerutti, Politi~ka kultura, Zagreb, 2006., str. 91-92.

noj sujeti i marginalnosti kao neizbje`nim, sudbinski pra-te}im teretima (naro~ito autorã iz tzv. malih jezika i knji-`evnosti), preduzetnost na tom planu dr`i nekom vrstomspisateljske „moralne obaveze“:

„Ta{tina je dio na{e spisateljske sudbine; {ta nam, osimnje, preostaje kao satisfakcija? Za ovu pau~inu u kojuulo`ismo `ivot?! Sve joj dadoh, {krto mi uzvra}a!, vapiovda{nji poeta, kao da je neko to od njeg tra`io ili kaoda mu je neko kriv zbog pogre{nog izbora.“ (Top~i},Dagmar, 2103., str. 17.)

Oskarov plan jeste preuzetan, a proizlazi iz uvjerenjada, poslije svega, svih traumati~nih ratnih i frustriraju}ihpredratnih iskustava, serije knji`evnih i vanknji`evnih po-srnu}a i rijetkih mizernih satisfakcija, jedan nepravedno za-nemareni sarajevski pisac zapravo vi{e nema {ta izgubiti.Rije~ju, i privatno i profesionalno stvari su na vrhuncu ne-podno{ljivosti i ne{to se mora u~initi: „Kome pi{em, zakoga?! Tijesno mi je u ovoj kotlini! Ovdje vazduh lebdi umjestu! Nemam zraka!!! Puknu}u ako mi {irom ne otvo-rite dveri!!!“ Stoga on odlu~uje na bizaran na~in uzeti knji-`evnu karijeru u svoje ruke i, makar s hendikepom pisca izmalog jezika, upustiti se u utrku s najve}ima. @eli iskori-stiti ’poznanstvo’ s Vaclavom Havelom (ako se tako mogunazvati dva protokolarna susreta s nekoliko kurtoazno raz-mijenjenih rije~i, jedan u Pragu, drugi u Sarajevu,) i kao apsolutnog autoriteta animirati ga za pristanak na stanovite

110

Vedad Spahi}

posredni~ke usluge oko objavljivanja ~e{kog prijevoda ro-mana Zavr{na rije~. Svoju ideju ~e{kom predsjedniku plasi-ra u opse`nom e-mail „pismu namjere“, ali Havel, nakon {toje potvrdio prijem maila (rukopis romana, fragmente kriti~-kih tekstova o romanu i pri~u @alba) ubrzo umire. Feragetpotom {alje mail s izrazima sau~e{}a Havelovoj supruzi Dag-mar, koja srda~no, i neo~ekivano konkretno, odgovara da jenjegov rukopis jedna od posljednjih knjiga koje je Vaclavpro~itao, proslje|uju}i i citat Baudelairea koji je pribilje-žio kao svoj prigodni komentar uz roman. Ohrabren Have-lovom afirmativnom poveznicom koja se ti~e prokletstva{to prati Feragetove likove20, te dobrohotno{}u ucviljeneudovice, on predatorski vidi {ansu da ulogu svog ~e{kog za-govornika prenese na nju, te zapo~inje e-mail prepisku koja,uprkos otporima, skrupulama i nelagodama, uzima mahai, rasprostiru}i se {iroko21, naposlijetku odlazi toliko dale-

111

Krugovi i elipse

20 „...Da li }e more tminã vje~ito mu~iti ove izabrane du{e? Uzalud se oni oti-maju, uzalud se prilago|avaju navikama svijeta, njegovim predostro`nostima,njegovim lukavstvima; oni }e biti jo{ oprezniji, zatvori}e sve izlaze, zastr}e pro-zore protiv zalutalih metaka; ali }e \avo u}i kroz klju~aonicu; savr{enost bi}eslaba ta~ka njihovih oklopa, a neko izvanredno svojstvo za~etak njihovog pro-kletstva.“ (prema Dagmar, 43); Ovaj Baudelaireov komentar odnosi se na Balzacai Hoffmanna, op V. S., a ti~e se i one fatalne karakteristike Top~i}evih junaka kojuje, pi{u}i o njegovim dramama, izvrsno prepoznala i opisala Sanja Nik~evi}. 21 „Od formalnosti, njihov razgovor poprima elemente prisnosti – kroz disputo pro{losti, o porodici, roditeljima, snovima, stvarima koje oboje mu~e, do raz-govora o umjetnosti (knji`evnost, gluma). Provokacijama i komentarima Oskar’tjera’ Dagmar da govori o svom `ivotu ...Dagmar ~ita roman, iznosi svoj sud,propituje o knji`evnosti, ~ak mu se ponekad otvoreno ruga – i to je neposred-ni povod komunikacije koja se kasnije razvija do potpune otvorenosti, ~ak na-klonosti, koja okon~ava u efektnom zavr{etku romana.“ (Obrazlo`enje @irija„Marti}eve nagrade“, u: Dagmar, str. 5)

ko da u unakrsnom ispovijedanju bivaju razotkrivene mno-ge zape~a}ene, tragikom obilje`ene ̀ ivotne popudbine oba-ju korespondenata. Internetska korespondencija spaja njiho-ve karaktere, (samo)umi{ljaje i samo}e te, korak po korak,mail po mail, ru{i barijere, pribli`avaju}i dvoje ljudi koji sene poznaju na razmak prijateljske, i ne samo prijateljske,prisnosti u kojoj svako od njih treba ne toliko sagovornikakoliko sapatnika i njegovo na}uljeno uho. Feraget plete mre-`e oko Dagmar, njegova pisma upu}uju na poku{aje da jojse pribli`i kao `eni, da je osvoji i detronizira njenu krhkunedoku~ivost. Konvencija tradicionalnog pisma iskazuje takosvoju rezistentnost i u e-mediju koji povr{nost i jednokrat-nost, lahko}u povezivanja i prekidanja, pretpostavlja ~vrstimi obvezuju}im sponama, i ~iji je ideal osje}aj instant-ugod-nosti „bivanja u dodiru“ bez neugodnosti koje mo`da krijestvarno „dodirivanje“.

Top~i}u omiljena epistolarna forma dobila je u romanuDagmar svoju zlatnu priliku, i rezultat nije izostao. Tradi-cijski ovjerene mogu}nosti epistolarnog izri~aja djelotvor-no su saobra`ene sa elokucijskim standardima savremeneelektronske komunikacije. Kako ka`e jedan od likova kla-si~nog osamnaestostoljetnog romana u pismima Opasne ve-ze Choderlosa de Laclosa: „Pismo je portret du{e, pismo nijepoput hladne slike, nepokretno i tako udaljeno od ljubavi,ono se podaje svim na{im pokretima ...ono se uzbu|uje, onou`iva, ono se odmara“22. Rije~ju, pismo je, po sebi, idea-

112

Vedad Spahi}

22 Miroslav Beker: Roman 18. stolje}a, [kolska knjiga, Zagreb, 2002., str. 208.

lan medij za izra`avanje osje}aja, za ispovijedanje, za povje-ravanje... U pismima se potpuno prirodno mogu iznositiintimna ~uvstva i dvojbe, pratiti unutra{nji `ivot, neposred-no prikazivati do`ivljeno, ponekad i iznositi esteti~ki, filo-zofski stavovi. Uz to, u epistolarnom romanu svaki dopis-nik obavje{tava o svome aktuelnom stanju ili o pro{losti, uvi-jek dovedenoj u direktnu zavisnost od „sada{njeg vremena“koje upravlja svakim pismom. A sve su to karakteristike kojekonveniraju Oskarovoj strategiji emocionalne manipulaci-je kojom razoru`ava i pridobija Dagmar podi`u}i, meta-lepti~kim postupkom dokidanja granice izme|u „primar-nih“ i „izvedenih“ nivoa pripovjedne iluzije, njenu dijegeti~-ku statusnu ljestvicu od ~itaoca Zavr{ne rije~i preko kores-pondenta do kalvinovski dizajniranog koautora-lika novo-nastaju}eg romana ~iji }e sadr`aj biti upravo njihova e-mailprepiska.

U susret pripovjednoj naturalizaciji Feragetova planaidu i neka svojstva elektronskog komuniciranja – s jedne stra-ne imperativ promptnog odgovora (chatting) koji, za raz-liku od klasi~nog pisma, isklju~uje predah, presabiranje ipromi{ljanje, odr`avaju}i manipulatorskoj akciji prikladnupovi{enu emocionalnu tenziju, a, k tome, sam karakter pi-sanja u ovom mediju, koje je po Molly Abel Travis uvijek„neka vrsta isprekidanog plutanja kroz prizore, razgovore isanjarenja likova, uz povremeno spu{tanje na neko zasi}e-no lirsko mjesto ili na izvadak iz nekog povijesnog ili kul-

113

Krugovi i elipse

turalnog teksta...“23 – paradigmatski je blizak Top~i}evomizri~aju, legitimiraju}i ga kao rijetkog me|u na{im savre-menim autorima koji se mo`e pohvaliti knji`evno (vjero)-dostojnom aplikacijom elemenata cyber poetike nasuprotrazvikanoj hipertekstualnoj narcisti~ko-ludi~koj praksi tzv.collaborative literature i ispoljavanju skribomanskih sklonostikroz komentiranje, razradu i dopunjavanje nazna~ene osnov-ne fabule, {to se javlja kao dominantan vid „knji`evnosti“na netu24.

Iskustvo Zlatka Top~i}a kao uspje{nog dramskog piscai romanopisca otvaralo se `anrovskoj raspolo`ivosti novihinteraktivnih medija i ovaplotilo se u poeti~kom srastanjue-mail dijaloga sa romanesknom formom, uvijek dovolj-no fleksibilnom i podatnom da odoma}i razli~ite vidovenemati~nog diskursa. Zapravo, pokazalo se da ova vrsta di-jaloga i jeste prili~nija romanu nego drami gdje analepse (aupravo one i predstavljaju najve}i dio sadr`aja) koje se iz-ri~u u monolozima moraju biti vrlo ekonomi~ne da ne bido{lo do prevelikog zastoja u radnji. O~ito da zahvaljuju}itome, ovaj, smatralo se antikvarni `anr – roman u pismi-ma – dobija i koristi svoju novu ozbiljnu {ansu.

114

Vedad Spahi}

23 Molly Abel Travis, Kiberneti~ka estetika, hipertekst i budu}nost knji`evnosti, Re-

publika, 5-6, Zagreb, 1998., str. 189-204.24 Prema ovim osobenostima Top~i}ev roman mo`emo svrstati u red proto-hipertekstova - „klasi~no“ ostvarenih, tj. {tampanih proza koje pokazuju od-re|ene karakteristike savremenih oblika elektroni~kih hipertekstova.

Po~etna faza Feragetove manipulativne strategije u od-nosu na Dagmar jeste da je uvu~e u dijalog i zainteresiraza ~itanje romana Zavr{na rije~ i pri~e @alba, {to posti`e{alju}i joj u attachmetu i „rukopis“ svoje knjige Razgovori

s Havelom. Do`ivljavaju}i to, ve} zbog samog naslova, kao,za pokojnog mu`a i sebe li~no, problemati~nu pa i zabri-njavaju}u ~injenicu, Dagmar, sasvim prirodno, `eli sazna-ti o kome, o kakvom je to pretencioznom bosanskompiscu rije~ i po~inje ~itati mailove i prika~ene rukopise, za-nemaruju}i, ili, prije }e biti – ne razumjev{i!25 – onaj dioe-maila koji autopoeti~ki, na tragu teorije hiperteksta iCalvinovih bravura, definira taj neobi~ni rukopis ~iji jenaslov „la`no obe}anje koje mo`e zavesti radoznalog ~i-taoca, poklonika lika i djela Vaclava Havela“:

„...u pitanju je neobi~an rukopis! Rukopis koji na-staje i raste pred na{im o~ima, namotava se u klupkosvakom novom izgovorenom ili napisanom re~eni-com. Naredna strana je bijela i ispisujemo je zajednoili je zajedno ostavljamo bijelom. Rukopis koji na-staje okom onog koji ~ita u jednakoj mjeri kao onogkoji pi{e. Svaki novi ~italac ga zapravo dopisuje, aonaj od koga je sve po~elo sklanja se ustranu, bivasuvi{an i, na kraju – bli`em ili daljem, neva`no! –

115

Krugovi i elipse

25 „Otkud Vam uop}e ideja da pi{ete knjigu o ~ovjeku o kome ne znate ni{ta iliskoro ni{ta i s kojim ste, prema vlastitom priznanju, razgovarali – vidljivo! –samo dva puta (!), sasvim uzgred i o sasvim trivijalnim stvarima, razmijeniv{inekoliko bezna~ajnih re~enica.“ (Dagmar, 55)

ostaju samo ~itaoci. O~i. Tamo gdje zavr{ava pi{~evrukopis, nije kraj ~itao~evog, mo`da tek po~inje? Ilizavr{ava ve} na po~etku! WORK IN PROGRESS!Poput ma~ke koja hvata sopstveni rep. ^udno!? Zarse odvajkada nismo trudili da prekora~imo tu grani-cu, tvrde}i da se smisao ruke ogleda u oku i kako jeumjetnost ~itanja – tzv. povjerljivi razgovor pisca i ~i-taoca & bla, bla, bla & tru}, tru}, tru} – jednakaumjetnosti pisanja. Ionako, podjednak je broj naskoji pi{emo i koji ~itamo, ~ak mislim da su u pitanjuisti ljudi. Razgovori s Havelom mogu da traju ubeskraj ili da nam, poput smrti, zasko~e za vrat ve}na kraju ove re~enice. Dok je pi{emo ili ~itamo, sve-jedno.“ (Dagmar, 45)

Dagmarine receptivne mogu}nosti (~emu se Feragetnadao i {to mu sasvim odgovara!) ne dobacuju do sofisti-ciranih teorijskih kompetencija i svode se, mutatis mutan-

dis, na opciju referencijalnog ~itanja tj. „prepoznavanja“ ireduktivnog, katkad banalnog, stereotipima i predrasuda-ma optere}enog26, sravnjivanja „istinitosti“ sadr`aja pripo-vjedne fikcije sa parterom mogu}eg i dogo|enog u empi-rijskoj zbilji ili vlastitom iskustvu, ~ak do razine kojubismo mogli ozna~iti pojmom obrnute mimeze, tj. po-

116

Vedad Spahi}

26 „Vi ne znate korake na{eg plesa. Vi jo{ nezgrapno poskakujete uz jednu `i-cu, pisak iz mje{ine i ritam tam-tama. ...Va{i su pre~aci br`i! Va{a pravila druk-~ija! Balkanska!!!“ (Dagmar, 56)

vratnog djejstva knji`evnog teksta na zbivanja u stvarnom`ivotu:

„Pa gledajte samo kao su pro{le sve te `ene koje stevoljeli?! Okaljane, svaka na neki od sto na~ina. Mi-slite li ikako na njih, kako se one osje}aju dok ~itaju.Va{a nerijetko opscena sje}anja, mislite li na njihoveporodice, djecu, napokon na njihove nove, mo`daba{ poput Vas ljubomorne, nesigurne i posesivne part-nere?! Imate li tu vrstu odgovornosti?! A tek Va{asupruga, {ta ona ka`e?! Ne vjerujem da }e ijedna, na-kon {to se prepozna, biti ponosna na Va{u vezu. ...Jeli Va{a knji`evnost primijenjena umjetnost koja slu`ikao opomena i batina za discipliniranje okoline kojase, listaju}i Va{e knjige, gleda u krivom zrcalu?! Knji-`evni reketa{ koji ljubazno napla}uje svoje usluge!?...Ne mislite li da biste eventualno mogli nai}i napravne probleme? (Dagmar, 65) ...Prijavi}u Va{ bi-jedni ratni zlo~in, Va{u perverznu nakanu da ispre-pletete svoj `ivot s knji`evno{}u, da ih u~inite istim!“(Dagmar, 80)

Odnos prema legitimnosti i ovakvog tipa recepcije knji-`evnog teksta, uprkos sabla`njavanju znatnog dijela, napo-se doma}e, kriti~ko-znanstvene zajednice, ~iji su intrini-sti~ki principi ~esto bili suspektni i interesno prozirni, de-finitivno se promijenio. Razlozi tome, s jedne strane, le`e

117

Krugovi i elipse

u globalnom poststrukturalnom trendu rekontekstualiza-cije27, a, s druge, u onome {to „kulturna logika kasnog kapi-talizma“ (Fredric Jameson) dramati~no aktuelizira kao pi-tanje elementarnih sloboda pojedinca, a zapravo se `eli eta-blirati marketin{ki alibi za proliferaciju trivijalnih kultural-nih produkcija i podí}i masovnom mentalitetu kognitibilnozato~enom u prostoru usvajanja pripovjeda~kih ma{tarijakao zbiljnih slika. U tu svrhu neki autori pose`u za svim i sva-~im, pa i esencijalisti~kim visokoparnim narativima: „Nikone mo`e pri~u posve izlu~iti iz njenog bivanja u potpunojslobodi duha niti je za{tititi od u~inaka u svijesti i pokretanjanjenog slu{atelja prema ovom ili onom. Pripovjeda~ i njegovslu{atelj te pisac i njegov ~itatelj nesamjerljive su i neponov-ljive zasebnosti, dva jastva ili dvije svijesti u stalnom mijenja-nju. ...Uz priznanje prava na slobodu pripovijedanja nu`-no je i priznanje prava na slobodu slu{anja i ~itanja“28 .

Dagmarina koncentriranost na referencijalne aspekte ka-ko Oskarovih ranije napisanih knji`evnih tekstova (roman

118

Vedad Spahi}

27 Jo{ 1979. Pol de Man u Alegorijama ~itanja ukazuje na prisustvo ovoga tren-da: „Sude}i po raznim radovima koji su objavljeni u posljednje vrijeme, duhvremena nije naklonjen formalisti~koj i intrinisti~koj kritici. Ne slu{amo vi{emnogo o relevanciji, ali se zato veoma mnogo govori o referenciji, o neverbal-noj „spolja{njosti“ na koju se jezik odnosi, koja ga uslovljava i na koju on djelu-je. Naglasak se ne stavlja toliko na fikcijsku prirodu knji`evnosti – to se njenosvojstvo danas mo`da suvi{e olako uzima za dokazano – koliko na me|usobniodnos fiktivnog i kategorija za koje se ka`e da pripadaju stvarnosti, kao {to suli~nost, ~ovjek, dru{tvo, „umjetnik, njegova kultura i ljudska zajednica“... (Polde Man: Semiologija i retorika, u: Zoran Konstantinovi}, ur., Mehanizmi knji-`evne komunikacije, 62-74, Institut za knji`evnost, Rad, Beograd, 1983. str. 71.)28 Rusmir Mahmut}ehaji}: Andri}evstvo – protiv etike sje}anja, Clio, Beograd,2015. str. 12.

Zavr{na rije~ i pri~a @alba) tako i e-mail replika, koliko jedobrodo{la u kontekstu njenog pridobijanja za prozai~ne ci-ljeve (posredovanje u objavljivanju ~e{kih prijevoda) te, uu`em literarnom smislu dostojnijeg i pretendentnijeg, empa-tijskog uvla~enja u koautorsko sudioni{tvo koje podrazu-mijeva ispovijest oba korespondenta29, toliko je i fatalna poFerageta i njegovu superiornu manipulatorsku namjeru za-snovanu na konceptu {to striktnijeg odvajanja fikcionalnihsadr`aja od osobnih `ivotnih iskustava. @alba, pri~a o silova-telju Radivoju, koji se ispovijeda dovitljivo repetiraju}i kla-si~ne postagresijske spinove („[ta nam je, pitam, sve ovotrebalo?! Pa ko nas ovo, pobogu, zavadi?!... Mislio sam da susvi k’o ja pa gledaju samo napred, u sutra. ...Ni{ta ti, sinko,ovde nije prvi put, pa samo pitaj, za svako zlo, otkad da sebroji, gde da povu~emo liniju, pa da vidimo koji je ~iji red....“) u prvi mah djeluje kao strano tijelo, da bi se, zahvalju-ju}i ne`eljenom povratnom „otvaranju du{e“, pri kraju ro-mana ispostavila kao klju~ za razumijevanje jedne tragedi-je koja dugo odjekuje ̀ ivotima glavnog junaka i njegove po-rodice. Posredstvom nje de{ifriramo sudbinu njegove su-pruge i ~injenicu da je „njegov“ sin zapravo plod silovanja.Ali, to otkri}e je plasirano diskretno i smjerno, jer bi tran-sparentnost, van svake sumnje, tu smetala, iako bi mo`dapomogla lak{em razumijevanju pri~e. ^itaocu je ipak dato

119

Krugovi i elipse

29 „...mislim da smo postali saradnici. Saveznici u uroti. Koautori. Zajedno namo-tavamo ovo klupko tako {to ~itamo i pi{emo, tu gdje se potiru razlike izme|u ~i-tanja i pisanja. ...ulovljeni u ovu zajedni~ku pri~u.“ (Dagmar, str. 98.)

sasvim dovoljno elemenata za pravi zaklju~ak, i da sve djelu-je `ivotno, a rez i prijelaz iz „dokumentarnog“ u fikciju osta-nu neprepoznatljivi. Prethodno, korespondenti uspijevajuprona}i „plutane ~epove“ du{a i kroz razgovor ih lagano jed-no drugome vaditi, pri ~emu je ve}i bol na strani onoga kojije pogre{no uvjeren da je superiorniji i sigurniji onolikokoliko je ~ep dublje uvu~en. Na kraju mu ne preostaje ni-{ta drugo nego da ogoljene du{e prizna: „...sve {to imam kaopouzdano svoje jeste samo ovaj maj~in tespih od tre{nje-vog drveta, izlizan od neusli{enih molitvi, nalik suzama ko-jima me do~ekala“. Poenta je, dakle, u stilu „lovac postajelovina“30, s otvorenim krajem i luzerskim diskonektovanjemOskara Ferageta koji se, oja|en, povla~i s chata dok, u igno-minijalnim maglinama, izblijedjela, nestaje po~etna figurasamopouzdanog, odrje{itog i drskog Balkanca, spremnogsupruzi velikog evropskog dr`avnika i pisca, ina~e glumi-ci, predlo`iti u~e{}e u koruptivnoj shemi ja tebi ti meni –uloga u bosanskom filmu za ~e{ki prijevod knjige, ispodpo-jasno u razdoblju korote atakovati na njenu sujetu31, svo-me prevodiocu Karpatskom ponuditi presti`nu nagradu ’Bo-sanski ste}ak’ („Izrazite pristanak, a ostalo, s pouzdanjem,

120

Vedad Spahi}

30 Svoju metodologiju manipulacije Oskar i prispodobljuje u venatorijalnimalegorijama: „Nema smisla da se opirete mojim mre`ama. Ionako, dra` je ulovu, u potrazi, u drhtaju plijena, sve dok ne bude posve spreman da se prepu-sti banalnostima prvoga zalogaja“. (Dagmar, str. 98.)31 „Pokrila Vas je njegova sjenka ...podr`avam Vas u ra{~i{}avanju vlastitog`ivota ...U Va{em novom suo~enju sa svijetom ja Vas bez zadr{ke bodrim...Prestanite ga idealizirati kao mu`a i ~ovjeka, i to na isti na~in kako ja to ~inim sHavelom – piscem... Osvje`ite pam}enje nekim primjerom o njegovoj nesavr{e-nosti...“ (Dagmar, str. 99.)

prepustite meni.“), a samom Havelu indignirano pripisatisudioni{tvo u evropskom licemjerju prema Bosni i Bo-sancima:

„Hvala, predsjedni~e Havel!“, rekao bih mu iskrenoono {to nam je bilo na srcu; „Intelektualna poza! Pre-nemaganje! Balkanski safari! Opijelo! Tevhid! Misazadu{nica! Opro{tajna rije~, pa vijenac, i u~inili stesve za svoju ~istu savjest, predsjedni~e Havel!“ (Dag-

mar, 61)

Ni druga strana ne ostaje du`na u disputu koji se {irikoncentri~nim tematskim krugovima, s posebnim fokusomna historijske i recentne kulturalne srazove Okcident – Ori-

jent, Evropa – Balkan, islam – kr{}anstvo, veliki i mali narodi,

kulture, jezici, knji`evnosti... I ovdje, jo{ jednom, do izra`ajadolazi Top~i}evo umije}e metonimijskog fiksiranja scena,situacija i postupaka koji svojom pojedina~no{}u svjedo~eo cjelini konkretne pojave u {irem dru{tvenom, geo-poli-ti~kom ili kulturalno-konfesionalnom kontekstu, kakav je,primjerice, slu~aj s Havelovim nepopijenim pivom u zgra-di bosanskohercegova~kog Predsjedni{tva:

„Znate li {ta mu je odgovoreno? Re~eno je da se ta-mo ne slu`i alkohol. Za{to? Vjerska zabrana. U slu`-benim prostorijama, u zgradi Predsjedni{tva, u zgra-di vlade koja se zaklinje u multikonfesionalnost alko-

121

Krugovi i elipse

hol je zabranjen iz vjerskih razloga! Zabranite gasebi, ali meni mora biti dostupan! Dozvolite, ali ot-kud vam tako izra`en smisao za suicid? Koliko steprijatelja izgubili zbog te benigne zabrane?! I najdo-bronamjerniji me|u nama }e vam zamjeriti, prizna-ti zablude i jedva do~ekati da podignu obrve! A {tatek sa onima koji okre}u glavu i osporavaju da u tombalkanskom kalu uop}e ima podjele na dobre i lo{emomke?! Time }e spremno opravdati svako zlo!“ (Dag-

mar, 100)

Bilo da je rije~ o knji`evnim ili neknji`evnim tekstovi-ma, ovaj tip diskursa javlja se danas uglavnom kao op}e mje-sto bo{nja~ke/bosanske politi~ke korektnosti i pretendent-niji autori moraju ulo`iti dosta truda da ga knji`evno ovje-rodostoje. U ovom slu~aju interkulturalni sraz javlja se,me|utim, kao okvir i kontekst li~ne Oskarove frustracije,samim time i kao naturalizirana strukturna sastavnica ro-mana. Premda je, istini za volju, taj realno postoje}i nepra-vedni i diskriminiraju}i poredak stvari za njega vi{e alibikarijerne neostvarenosti. On zapravo gaji neku vrstu uvje-renja da bi „osvajanje“ Havelove supruge, to napajanje sanjegovog izvora, bilo vid osvete ne samo velikom piscu, pre-ma kojem podjednako gaji divljenje i mr`nju, jer gotovopatolo{ki smatra da mu je ovaj ukrao slavu, nego i li~ni anga`-man na razgoli}enju me|unarodne knji`evne nepravde, ~ijaje „`rtva“ on Oskar Feraget – „veliki“ pisac maloga jezika.

122

Vedad Spahi}

Sve to neumoljiv je dokaz da upravo kruti i nesavitljivi ma-terijal, po~ev od zaboravljene epistolarne forme (Dagmar),preko potro{enih ili neohla|enih tema neposredne pro-{losti i savremene zbilje (Zavr{na rije~), do „uvrnutih“ pro-trivijalnih zapleta, Top~i} umije majstorski literarno o`iv-jeti.

123

Krugovi i elipse

Razbijeno ogledalo identiteta: ogled o prozama Had`ema Hajdarevi}a

Kada je svojedobno pro{lo dobrih pet-{est godina odobjavljivanja zbirke pri~a Klinika za plasti~nu hirurgiju (2000.)Had`ema Hajdarevi}a, a da o njoj nije napisano ni jednojedino kriti~ko slovo, bilo je itekakvih razloga zapitati se:namiremo li potonjim generacijama bosanskih knji`evnihpovjesni~ara nemogu}u misiju? Ljudi koji budu sistemati-zirali literarnu pro{lost, o nekim va`nim knjigama – do|uli im ka kvim slu~ajem uop}e do ruku – premijerno }e zbo-riti decenijama poslije. Propu{tenoga je, kako stvari stoje,toliko da u budu}nosti izvjesno spominjanje po zlu bosan-ske kritike na pri jelazu milenija vi{e ni{ta ne mo`e spri-je~iti. Recentna bosanskohercegova~ka kritika, opsjenjeno{-}u svo jim knji`evim ikonama (nema ih vi{e od 5-6), s jed-ne, i „minus-prisustvom“ u prostoru izoliranog mno{tvaknji`evnih parija, s druge strane, bit }e sama po sebi zanim-ljiv fenomen dolaze}im istra`iva~ima. Ako je ve} tako i akosmo, k tome, svjesni da sporadi~ne aktueliza cije pre{u}enihdjela ne}e ni{ta bitno promijeniti kada je u pitanju nu`nostneke budu}e foren zi~ke rekonstrukcije kontemporarne namknji`evne zbilje, to ne zna~i da bismo se defetisti~ki tre baliodre}i makar opreznog ukazivanja na one kriti~ki ignorira-ne tekstove ~ija diskurzivno-po eti ~ka izvedenost mo`e biti

124

Vedad Spahi}

paradigmati~na za aktuelne knji`evne tokove. S kojim birazlozima me|u takve knjige spadala Hajdarevi}eva debi-tantska zbirka pri~a?

Sedamnaest pri~a o sa{aptavanjima sa |avolom i psihorubovi-

ma, kako autor podnaslo vljava zbirku, predstavljaju poku-{aj eklekti~kog saobra`avanja modernisti~ke tradicije i post -modernih narativnih procedura. Intelektualac-umjetnik-pi-sac i njegov unutarnji svijet kao opsesivna modernisti~ka te-ma uvedeni su u spacij metaproze koja svoja autoreferenci-jalna posuvra}enja ne fiksira za meditativnu razinu junako-ve svijesti ve} ih rasprostire na integralu teksta koji sam pre-uzima ulogu „glavnog junaka“ u`ivaju}i u teorijski inspi-riranom propiti vanju vlastitih performansi na na~in koji bise mo`da najpribli`nije mogao ozna~iti terminom concetto

(barokna figura koja inventivno{}u slika, predod`bi i veza ukoje se dovode stvari i pojave nastoji zadiviti ~itatelja). Re-pertoar Hajdarevi}evih „dosjetki“ ~ini niz tehnika i taktikatipa pri~e u pri~i, pri~e o pri~i, prona|ene pri~e (rukopisa),neispri~ane pri~e, pseudo i vakantnog citata, prolepse, ana-lepse, te postupci iz registra literarne fantastike poput uvo-|enja dvojnika, multiplikacija, realiziranih metafora i sl...Hronotopi ratne i poratne Bosne te dijasporskih zajednica ukoje su smje{tene pri~e u iznimnoj mjeri pogoduju re~enimproce durama, i to zahvaljuju}i svojim dvjema karakteristi-kama: zdravorazumskoj nepojmljivosti dogo|enih istina ineuta`ivoj potrebi ljudi da o tim istinama „svjedo~e“, {to

125

Krugovi i elipse

rezultira metasta zi~kim razmno`avanjem pri~a u kojima je,suprotno veritativnim inten cijama autora, nepouzdana svakagranica izme|u zbilje i fikcije.

Na istom tragu aberaciji i rastakanju izlo`eni su osobniidentiteti Hajdarevi}evih junaka u svim aspektima: nacio-nalnom, profesionalnom, spolnom, u krajnjoj konsekven-ci i tjelesnom – koje se doga|a kroz kafkijanske metamorfo-ze i implozije kao zavr{ni ~in agoni~nog perverti ranja pre-dod`bi i vrednota na kojima su samouvjereno prispodoblja-vali sliku o sebi i svijetu. U izbjegli{tvu odro|enu Anhelu izpri~e Tre{nja u Anhelinu snu („Ranije se mogla zvati Senada,[eherzada, Begzada.“, pi{e Hajdarevi}, sugeriraju}i omen no-

men znakovitost njenog novog imena.) usisava mikorofondok vodi radio-emisiju na DW. Obrastanje tijela koko{i-jim perjem realizi rana je metafora ruralne identitetske utu-~enosti bra~nog para u pri~i Perutanje koko{i. Naslovna pri~asatira je na temu danas sveprisutne opsjednutosti tjelesnimizgledom. Svi ljudi koje susre}e glavni junak imaju isto „Mi-ralemovo lice“, a sve ulice vode i svi taksiji voze do klinikeza plasti~nu hirurgiju. U Slu~aju v. d. direktora Izudina Vela-

gi}a grudi mlade putene tajnice u {irokim zamasima ljuljajuse prostorijom a bedra ispunjavaju sve zidove i uzdi ̀ u se doplafona, dok on, vje`baju}i na trim-spravi i posmatraju}i je,dobija infarkt. Iz ’tjestavoki pu}eg’ tijela supruge knji`ev-nika Zulfikara Zlatka Pa{i}a izvija se rep (An|eo s repom), abra~na kriza pozori{nog reditelja Mensura Karaosmanagi-

126

Vedad Spahi}

}a u pri~i Hodanje po stropu rezulti ra uzajamnom metamor-fozom identiteta – on tijelom postaje `ena a `ena on. Tjeles-no stapanje identitetskih suprotnosti dovedeno je do vrhun-ca u pri~i Logorsko ogledalo, u kojoj se lice lo gora{a profesoraJesenkovi}a pretvara u lice njegovog krvnika, upravnika lo-gora.

Groteskna fantastika korporalnih permutacija u svim jeslu~ajevima metafori~ki ishod metonimijskog tipiziranja li-kova koji su po pravilu reprezenti jedne {ire pojave ili po-pulacij ske kategorije unutar prepoznatljivog bosanskog (post)-ratnog miljea, kao npr. povratnik Faiz Resulovi} iz pri~e^ovjek odavde, koji, ignoriran od domicilne sredine, mijenjaagregatno stanje: najprije postaje proziran zatim se pretvarau vodu i naposlijetku ote~e u zemlju. „Hvatanje“ likova u si-tuacijama koje eksterioriziraju njihovu dramu identiteta(trenucima istine1) karakteristi ka je i pri~a zasnovanih na mi-meti~kom modelu naracije (Silazak, Zlata, @ivot u zavjesama,Spr`ena fotografija, Visoko u planinama). Kada zatomljene psi-holo{ke, ideolo{ke i porodi~ne traume jednom izbiju napovr{inu ni{ta ih vi{e ne mo`e vratiti unutra. Rat i postrat-ni egzisten cijalni `rvanj utoliko su, u neku ruku, dobrodo{likatalizator – ono, iz istoimene pri~e, u sjajnu metaforu su-blimirano razbijeno logorsko ogledalo – koje nas, u ovoj zem-

127

Krugovi i elipse

1 Ovom sintagmom naratolozi ozna~avaju situacije s dalekosežnim poslje-dicama po junakovu budu}nost. Pogledati Mary-Louise Pratt: Kratka pri~a: poj-movi dužine i kratko}e, Gradina, br. 1, str. 23.

lji Bosni, primorava da napokon po~nemo `ivjeti vlastite`ivote. Koja je cijena? Hajdarevi}eva knjiga Klinika za pla-

sti~nu hirurgiju kao literarni odgovor na ovo te{ko pitanje do-kazuje da i visokosofistici rana knji`evnost mo`e biti dovolj-no stvarnosno referentna da bi bila anga`irana. Uz opaskuda je to onaj vid socijalnog „anga`mana“ knji`evnosti ~ijarezonanca ipak ne dopire izvan uskog elitnog kruga profe-sionalaca i literarnih sladokusaca.

Sasvim mogu}e da je svijest o recepcijskim limitima ovepoetike podstakla Hajdarevi}a, ~iji se javni anga`man u me-|uvremenu intenzivirao i u medijima i neposredno u politi-ci, da se svojim debitantskim romanom Gdje si ti ovih godina

(2015.) odlu~nije okrene stvarnosnoj prozi i neorealisti~kom,mimeti~kom pismu. Pridru`io se tako preovladavaju}oj autor-skoj struji koja }e odbaciti postmodernizam kao hermeti~ani autoreferencijalan pa stoga i, ra{ireno je uvjerenje, nesposo-ban za dru{tvenu kriti~nost, dok mimeti~ki modeli pisanjaomogu}uju beskompromisniji obra~un sa „ovdje i sada“.

Trendovski konjunkturna tema o susretu pisca i lika nje-govog romana okvir je unutar kojeg Hajdarevi} aktuelizi-ra najmra~nije strane ratne i poratne bosanske zbilje: ratnezlo~ine, misteriozna ubistva i nestajanje ljudi, bezo~no pro-fiterstvo, mre`e obavje{tajnog podzemlja, tajkunsko-priva-tizacijsku plja~ku, mafija{ko reketiranje, korupciju i isisava-nje bud`etskog novca... Sve to zlo sabrano je, kao u nekakvom

128

Vedad Spahi}

omnibus-liku bosanske ratno-tranzicijske mafija{ke scene,u Ibrahimu Barlovu, koji se u jutro nakon novogodi{njegslavlja pojavljuje na vratima stana pisca Halima Hajdare-vi}a s bizarnom i dobro pla}enom ponudom pisanja roma-na o njegovom ratnom putu. Junakov izbor pisca nije moti-viran Halimovom knji`evnom reputacijom ve} neuplete-no{}u i neposjedovanjem informacija o ratnim zakulisnimzapletima ({to bi bio izvjestan razlog odbijanja) jer je te go-dine proveo izbivaju}i u inostranstvu, kao i ranjivo{}u nje-gova trenutnog statusa – finansijski problemi i nesiguranslabo pla}eni posao na odre|eno vrijeme u auto-salonu,premda Barlov, sebi svojstvenom zamjenom teza, odlukuobja{njava rije~ima: „Da si kakav poznatiji pisac, od va`no-sti autora ne bi se dovoljno vidio glavni lik u romanu“. Auto-rov pak izbor junaka replika je u bosanskohercegova~koj pro-zi omiljene figure intelektualca povratnika, ali u ovom slu-~aju umjesto iz rata to je lik povratnika u nedovr{eni rat,kako, invertiraju}i klasi~nu Clausewitzevu definciju, socio-politolo{ke analize opisuju stanje ’mira’ u dejtonskoj Bosnii Hercegovini. Tradicionalni modernisti~ki profil intelek-tualca/pisca, koji je u pravilu introvertan, bezvoljan, dezor-ganiziran i introspektivan, podvrgnut je nu`nom, hronoto-pijski uvjetovanom, identitetskom redizajnu: Halim je repre-zent gra|anske, etni~ki i vjerski indiferentne inteligencije,{to mu obezbje|uje potrebnu distancu i naturalizira kriti~-ki odnos spram tranzicijskih posrnu}a bosanskog dru{tvana koja se roman tematski fokusira. Tako profilirana ’cen-

129

Krugovi i elipse

tralna svijest’ pogodovala je i parodijskom tretiranju infla-cije i kakofonije ’istina’ o ratu kao pojave za koju je, poredcijelog {irokog kompleksa uobzirenih bosanskih socio-patolo{kih fenomena, u romanu rezervirana najdublja po-sve}enost.

Uistinu, svjedoci smo svojevrsne renesanse memoarsko-ga ̀ anra, obilje`ene hiperprodukcijom atomiziranih, na tra-ci senzacionalizma, politizacije, revan{izma i potrebe za li~-nim probitkom fabrikovanih selektivnih i parcijalnih ’istina’o posljednjem bosanskom ratu2. Me|u autorima non-fictionproze, dakako, najmanje je pisaca (izuzimaju}i, odnedav-no, Abdulaha Sidrana). Oni se, o~ito, i dalje dr`e tradicio-nalnog uvjerenja da je ta vrsta ostavljanja tragova o sebi knji-`evno nezahvalan ili nepreporu~ljiv posao („...uvijek bih seuvjerio kako je najte`e opisivati ono {to se intenzivno li~-no do`ivjelo. Najlak{e je izmi{ljati stvarnost. Dogo|ena stvar-nost ve} je jednom ispisana i opisana u na{em sje}anju pa jesvako prepisivanje sumnjiv falsifikat“, rezonira junak roma-na), te se na nj odlu~uju uglavnom nekada{nji vojno ili po-liti~ki visokopozicionirani protagonisti puni nezadovolje-

130

Vedad Spahi}

2 „Poplava sje}anja“ je i svojevrsni globalni fenomen u kontekstu postmodernogodbacivanja ideje cjelovite istine i preorijentacije interesa na do`ivljaj, li~no, sub-jektivno iskustvo (poetika svjedo~enja). Recentna bosanska proliferacija memoar-skih tekstova nije povezana sa mondijalnim trendom memory boom-a, ali ima do-dirnih ta~aka sa drugim generativnim modusom „poplave sje}anja“ karakteri-sti~nim za zajednice u kojima je identitet problemati~an te je potrebno rekonstruk-tivnim radovima na konfabulaciji pro{losti oja~ati njegove temelje (Pogledati Ti-jana Bajovi}: Poplava se}anja: nastanak i razvoj „memory booma“, Filozofija i dru{t-vo XXIII (3), Beograd, 2012.)

nih sujeta i zavisti, dirljivih `udnji za povijesnom va`no{-}u, bremenitih ratnih hipoteka i sl. Sve bi se to njihovimosebujnim pisanim svjedo~anstvima kao moralo ’poravnatii postaviti na zaslu`eno mjesto’. Zato „o ratu i o ratnim okol-nostima ne postoji kona~na istina, postoje jedino pojedina~-na iskustva koja se me|usobno polomi{e da se prometnuu istine“, shvatit }e pisac romana o Ibrahimu Barlovu kada gaovaj uvu~e u ne`eljeni posao. A Barlova mu~i isti problemi ne `eli zaostajati za drugima, ali ne `eli ni biti kao oni:

„Drugi vojni komandanti napisali su knjige o sebi isvojim, kobajagi, genijalnim zapovijedima, odlukama,uspjesima... Onaj Ajnad`i}, Deli}, Ja{arevi}, Dreko-vi}, Halilovi}, pa onaj mudrija{ Muslimovi}, ko je godgdje kome komandovao, ko je god i primirisao rati{-tu, ne{to je napisao... Izgleda, da se bilo koga od njih{ta pitalo u ratnim planovima, Bosni ne bi trebao niDayton, ni Karadayton, kako je to negdje nekakva bu-dala skovala, ni Bill Clinton, ni svjetska diplomacija,jer bismo u ratu neprijatelja porazili nekoliko puta...“3

Zato ne namjerava ispisivati memoare, on ho}e roman!Samo knji`evnost mo`e na zadovoljavaju}i na~in uljep{atimu ratni put, rezon je Ibrahima Barlova, utemeljen na me-diokritetskom dekorativno-monumentalisti~kom shvatanjuumjetnosti, jednako kao {to su i portreti oficira, koje je, u sjaj-

131

Krugovi i elipse

3 Had`em Hajdarevi}: Gdje si ti ovih godina, Dobra knjiga, Sarajevo, 2015., str. 271.

noj paraboli interpoliranoj u fabulu romana, tokom rata mo-rao praviti nujni slikar Amir @iga, trebali pru`iti satisfak-cije mizernim robovima ta{tine i neukusa kojima je sudbi-na dodijelila uloge gospodara `ivota i smrti. Slikar se, za-pravo, javlja kao Halimov estetsko-eti~ki alter-ego, koji, zarazliku od njega, bez obzira na cijenu, iznalazi hrabrosti i na-~ina suprotstaviti se poni`avaju}em najmu i u ratnim okol-nostima nabujaloj `udnji za ’umjetni~kim ovjekovje~enjemtvoraca povijesti’. Umjesto portreta brkatih oficira @iga svo-jim slikama o`ivljava „zvukove prirode, glasove no}i, kri-ke ubijenih, usamljeni i skriveni pla~, ve~ernji i jutarnji mi-ris hljeba...“4 Halim ne posjeduje tu snagu i dopu{ta Barlo-vu da ga pridobije za pisanje romana, a to je, s obzirom nasadr`aj i karakter ’gra|e’, te {pijunsko-obavje{tajne stilovenjegova opho|enja s okru`enjem, zna~ilo uvla~enje u mra~-ni svijet tajkunsko-mafija{kog podzemlja.

Halim ne uspijeva odoljeti ni radoznalosti te zapo~injevlastitu istragu s ciljem sklapanja mozaika o Barlovu, koji ne bisadr`avao samo dozirane i konfabulirane informacije iz jed-nog izvora, a {to mu je i neka vrsta moralno-estetskog alibi-

132

Vedad Spahi}

4 Poetika slikara @ige, kao Halimovog/Had`emovog alter-ega svjedo~i (indika-tivno!) o njegovoj vjernosti elitno-modernisti~kom konceptu umjetni~kogdjela kao metafore /nasuprot postmodernoj privr`enosti metonimiji/, teorijskirazlo`enom jo{ u radovima ruskih formalista: „Kad slikar prikazuje predmete,on ne prikazuje samo ono {to vidi, on u sliku uklju~uje saznanje ... mogu}e jepored figure nacrtati liniju linija tih figura, koje kao da su vi|ene iz drugih ta-~aka i zbog toga druga~ije shva}ene. Umetnost je mnogopojmovna, umetnostje mogu}nost da se dobije potpuna, iako ~esto i protivre~na, predstava o sve-tu“ (Viktor [klovski: Energija zablude, Prosveta, Beograd, 1985., str. 275.).

ja, budu}i da je odlu~io uz naru~eni napisati i svoj paralel-ni roman o istom junaku. Od tog momenta nastaju ozbilj-ni problemi, kako za Halima, pisca romana u romanu, takoi za Had`ema Hajdarevi}a, pisca romana o Halimu. Prvihstotinjak stranica nagovje{tavalo je da bi se do kraja mogaouspje{no iznijeti sa metalepti~kim preplitanjem pripovjed-nih razina i polivizurom gledi{tã koja se fokusiraju ka istomliku i doga|ajima. [avovi su, me|utim, po~eli da se krzajukada je trebalo motivacijski opravdati brojna pojedina~naispovijedanja o sadr`ajima koje bi najbolje bilo sakriti i odsamog sebe. Svijet u kome se Halim obreo ima stroga ne-pisana pravila, a jedno od njih, izre~eno kao Ibrahimovo upo-zorenje, ti~e se upravo zavjeta {utnje:

„Ko ti se ispovijeda ili izmamljuje od tebe svoju ispo-vijed, neku zaturenu traumu, pri~u na povjerenje, tajse ili nije uspio sna}i u vlastitom `ivotu ili se svojom,kao i tvojom pri~om nastoji okoristiti tako {to }e te ve-zati za sebe, a kasnije ucjenjivati a da to i ne osjeti{.“5

Mafija{ev zazor od ispovijedi psiholo{ki je opravdan te-retom pro{losti nasuprot otvaranju bez klju~a Halimovih’prijatelja’ koji su, eto, svi nekim slu~ajem imali u pro{lo-sti posla sa Barlovom. Introvertni lik-pisac ima ni~im za-slu`en i nestvarno {irok krug du{ebri`nika i s njima pove-zanih ’ro|aka’ i poznanika koji se utrkuju i{~upati ga iz ma-

133

Krugovi i elipse

5 Ibidem, str. 130.

fija{kog miljea. Vi{e tehni~ko nego motivacijsko rje{enje jeprisustvo ve}ine njih na novogodi{njoj proslavi u Halimo-vom stanu, kada je kao va`io „dogovor da svako mo`e dove-sti koga `eli“. „Lik u romanu ne mo`e visiti niotkuda, rad-nja mora biti logi~no povezana, utisnuta u konkretno `ivot-no tlo, povezana s konkretnim ljudima i njihovim sudbina-ma. Likovi nisu transparenti narezani od kartona“, autore-ferira Halim, ali prezimenjak mu pisac nije priu{tio obisti-njenje ove teorijske samosvijesti.

Za razliku od dijegeti~ke izvedbe puniju mjeru vjerodo-stojnosti, i kao funkcionalne sastavnice romaneskne struk-ture i kao samostalne misaone ili lirske cjeline, posti`u eseji-sti~ke, meditativne i socio-analiti~ke dionice. Tematski su upravilu vezane za osobne i kolektivne identitetske procije-pe s kojima se, danas i ovdje, `ivi bez jasnije volje da buduprevladani. Posrijedi je, ima se dojam, jedna sveop}a, dru{t-vena i privatna uhva}enost u raskoraku. Halim u svemu vi-{e gostuje nego {to pripada. Brak mu je u raspadu, sa novometno-vjerskom paradigmom ne mo`e se identificirati, po-sao u auto-salonu radi iz nu`de, prijateljstva su vi{e nominal-na nego prisna, djevojka koju voli neprestano mu izmi~e,u sje}anjima `iva podrinjska idila djetinjstva mjesto je kojese posje}uje samo kad su kolektivne d`enaze ekshumira-nih ro|aka, zga|en hipokrizijom vratio se iz Njema~ke gdjeje tokom ratnih godina radio kao ~uvar groblja ku}nih lju-bimaca... Najte`e mu pada sve produbljeniji jaz prema maj-

134

Vedad Spahi}

ci i ocu kao posljedica pomjeranja identitetske ose, koje nijespreman pratiti:

„Otac bi me petkom pritiskao da idem na d`umu, aja, nakon svih razo~arenja koja sam mu priredio, nisamimao snage odupirati se. Kad ostarim kao ti, tata, mis-lio sam, i}i }u u d`amiju, i slu{at }u sve te tvoje ho-d`e i had`ije, i sve njihove besjede i besjedice, nije daja ne vjerujem u Boga, lak{e je `ivjeti ako se vjeruje...Sad me tjera na d`umu, a dok je bio u partiji, kriju}isam s vr{njacima i{ao na vjersku pouku. On to, kao,nije smio znati. Pomi{ljao sam re}i: ̂ ekam, tata, da Bogsretne mene, da se Bog i ja sprijateljimo, o~ito da jaBoga ne umijem sresti.“6

Neravnote`a dijegeti~kog i lirsko-diskurzivnog slojaromana u ovom slu~aju javlja se, po svoj prilici, usljed sna`-ne inercije pjesni~kog pristupa u obradi stvarnosne gra|e,koji se oslanja na metafori~ko-metonimijsko i simboli~kotransponiranje znakovitih pojedinosti, dok mimeti~ki mo-del proze, za koji se autor samim izborom teme morao opre-dijeliti, iziskuje, barem podjednaku, fokusiranost na tradi-cionalne motivacijske (psiho-socijalne) mehanizme kao no-sive elemente narativne strukture. Hajdarevi}, eksploatira-ju}i prvi, i po knji`evnoj vokaciji mati~ni mu, pristup u ka-rakterizaciji likova ispisuje najuspjelije stranice i fragmen-

135

Krugovi i elipse

6 Ibidem, str. 223.

te ovoga romana, bilo da se radi o metonimijskom signira-nju detalja kao odraza ukupnosti neke karakterne fiziono-mije (npr.: „Nikad ne odvezujem pertle na cipelama kad ihizuvam, pa se svaki put toliko ljutim na sebe da me za`ulja-ju zubi od prigu{enih psovki dok raspetljavam mrtvouzice.“),ili je rije~ o simboli~ko-alegorijskom predstavljanju iden-titetskog burureta kao dru{tvenog trenda, primjerice, u slu-~aju Sanje, koju u romanu upoznajemo dok izvodi novo-godi{nji striptiz u Halimovom stanu, ostavljaju}i mu za uspo-menu ga}ice, do njene zabra|enosti pred kraj romana i od-ba~ene uredno poslo`ene burke u Halimovoj spava}oj sobinakon {to se nezadovolj(e)na u toku no}i iskrala i za koji danstupila u brak s drugim ~ovjekom. Gledamo li na Hajdare-vi}ev debitantski roman iz aspekta te posvema{nje, osobne idru{tvene, nestabilnosti, mo`da i uo~ene strukturne nerav-note`e dobijaju odre|enu simboliku.

136

Vedad Spahi}

Ekumenski romani Enesa Kari}a

Da knji`evnost nije tek neko epizodno samodokaziva-nje onkraj uspje{ne karijere teologa i akademskog djelatni-ka Enes Kari} je dokazao publikovanjem ve} ~etiri romanakoja nisu promakla interesu kako {ire publike tako i stru~nogkriti~kog prosu|ivanja. Drugi i tre}i po redu romani Jev-rejsko groblje i Slu~ajno ~ovjek1 fabularno su povezani, zajed-ni~ki im je glavni junak a i centralna tema – mogu}nostii perspektive me|ureligijskog i interkulturnog dijalo-ga. Ono {to ih jo{ su{tinskije povezuje jeste da su to roma-ni s tezom. U ovda{njoj kritici terminolo{ku odrednicu ro-man s tezom nikada nije prestala pratiti negativna vrijednosnaimplikacija. Iza stigmatiziranja jednog u osnovi neutralnogpojma stoji, po svoj prilici, iskustvo frustracije i otpora knji-`evne republike dugovje~noj ideolo{koj instrumentalizaci-ji literature. Mati~ni medij knji`evnog djela koje kao egzem-plarna pripovijest slu`i potvr|ivanju odre|ene teze na na{imje prostorima socrealisti~ka lakirovka, i ona je, bez sumnje,najve}i vinovnik inducirane i neselektivne kontaminacijesvega {to se mo`e vezati za pristaju}e `anrovsko odre|enje.Vjerovatno se u tome krije i obja{njenje za{to se ova sorta ro-mana rijetko javlja u recentnoj bosanskohercegova~koj knji-`evnosti uprkos ~injenici na koju ukazuje Susan Suleiman, da’egzemplarne pripovijesti’ „cvjetaju u nacionalnim kontek-

137

Krugovi i elipse

1 Citati prema Enes Kari}: Jevrejsko groblje, Tugra, Sarajevo, 2011. i Enes Kari}:Slu~ajno ~ovjek, Tugra, Sarajevo, 2013.

stima i u povijesnim trenucima koji stvaraju o{tre ideolo-gijske sukobe – drugim rije~ima u klimi krize“2.

U {irim obzorima stvari ne stoje tako, naprotiv, klasikekao {to su Camus, Sartre, pa i Andri}, ~ita se u svojevrsnomali neoptere}uju}em ideolo{ko-povijesno-filozofskom klju-~u, bez apriornog vrijednosnog ba`darenja izvedenog ve} naosnovu samih teza koje su u djelima spomenutih pisacaegzemplificirane kroz narativne strukture. Bez grtalice koja}e ra{~istiti nanose ovih pojmovnih i socio-kulturalnih hipo-teka ~itanje romanã Enesa Kari}a mo`e predstavljati ozbiljanproblem. Kari} je po primarnoj vokaciji teolo{ki mislilac upolju ekumenizma i me|ureligijske tolerancije, za koga roma-nopisanje ne predstavlja poku{aj iskakanja iz vlastite ko`e,dapa~e njegovi knji`evni uraci su svojevrsni suplementi fi-lozofsko-esejisti~kom diskursu s kojim se etablirao u stru~-noj i {iroj intelektualnoj javnosti, a {to je, pa recimo negdje odranog Umberta Eca naovamo, posve legitimna, gotovo i uobi-~ajena pojava u kontekstu postmodernog polihistorizma.

Ako se, dakle, mogu}e slo`iti oko toga da teza, kao i ro-man koji je vernakularizira, nisu sami po sebi nekakve aksio-lo{ke parije – dobro bi bilo razviditi s kakvim se to stvar-nim problemom autori ovih romana u startu suo~avaju. Dr`i-mo da je to, van svake sumnje, problem ovjerodostojenja. Dovoljno je, da ne idemo u dalju knji`evnu pro{lost, pri-

138

Vedad Spahi}

2 Prema Vladimir Biti: Historia magistra vitae – Ivan Aralica i egzemplarna pri/po-vijest, u: ^ovjek, prostor, vrijeme: knji`evnoantropolo{ke studije iz hrvatske knji`ev-nosti, zbornik, ur. @iva Ben~i} Dunja Fali{evac, Disput, Zagreb, 2006., str. 393.

sjetiti se koji silni Ibri{imovi}ev napor da kulturalno-me-morijski odoma}i tezu o preferencijalnosti islama nad dru-gim religijama – uz sav nesporni pripovjeda~ki dar – nije biogarancija literarne kredibilnosti romana Vje~nik. Kari} je –kada je o ovome rije~ – u odnosu na Ibri{imovi}a ipak u dje-limi~noj prednosti. Njegove teze za razliku od Ibri{imo-vi}evih spadaju u kategoriju mehkih metanaracija. [ta pod timpodrazumijevamo elaborirat }emo u zaklju~nom dijelu ra-da. Prije toga neophodno je promotriti strukturni postavkojemu je pisac namijenio zada}u apsorpcije metanarativa,koji, i kada su mehki, nisu knji`evno gratibilni inputi.

Tokom svoga nastajanja roman Jevrejsko groblje morao je zaautora predstavljati razrje{avanje barem dva osnovna pro-blema. Prvi je narativno-tehni~ke prirode (mo`da i vi{e odtoga). Ti~e se iznala`enja: a) najprikladnijeg `anrovskogokvira za literarizaciju vlastite, po sadr`aju i zna~aju poslo-va koje je obavljao, vi{e nego bogate memoarske gra|e; b)odgovaraju}eg tipolo{ko-karakternog profila junaka koji }eunutar fikcionalnog hronotopa ratnog Sarajeva preuzeti kom-petencije intra dijegeti~kog pripovjeda~a. Drugi je problemsvjetonazorski, i, premda je pisac po vokaciji teolog, vi{e jeideologijski nego religijski. Generiran je intencijom da sekreira romaneskni svijet koji funkcionira u skladu sa nekomminimalisti~kom agendom sakrocentrizma koja bi, autor sedoboko nada, mogla kao koegzistencijski modus vivendi bo-sanskog dru{tva biti prihvatljiva i za sekularno-ateisti~kookru`enje.

139

Krugovi i elipse

Okvirna je pripovijest romana smje{tena u holandski gradLeiden, u kafe-knji`aru „Erasmus Ro terdamus Bookstore“,gdje razgovaraju bosanski izbjeglica Sadik Dobra~a i nje-gov prijatelj, biv{i unproforski oficir Holan|anin Kristijan.Razgovor se pretvara u Sadikov monolog, u pri~u o djetinj-stvu i juvenilnim danima u rodnom selu pokraj Rogatice,o neobi~noj razmjeni za srpskog snajperistu kojom je „uba-~en“ u Sarajevo, o `ivotu u ratnom Sarajevu, o holandskomizbjegli {tvu... Autor na ovaj na~in `eli vlastiti pogled iz ma-ti~nog mu miljea – intelektualnog i politi ~kog mainstream-a– dislocirati na marginu dru{tva, dakle u onaj prostor koji (bitrebao da) vjerodostojnije naturalizira vizuru naratora kaoneutralnog posmatra~a i k tome jam~i decentniju provjer-ljivost mogu}eg o`ivotvorenja sakrocentri~ne ideje dru{t-venog konsenzusa koju roman promovira. Ali, budu}i da posvome karakteru i sadr`aju fabularna okosnica ro mana pred-stavlja svojevrsnu hroniku klju~nih, politi~ki prijelomnihi historijski dalekose`nih doga|anja, koja su se po praviluzbivala u krugu sarajevske intelektualne i politi~ke elite, po-zicija izmje{tenog, uzrasno i statusno delegitimiranog nara-tora pokazala se iznimno neza hvalnom. Ako trinaestogo-di{nji dje~ak Sadik Dobra~a, izbjeglica i uli~ni prosjak, do-dijeljeni mu te{ki teret sveprisutnog oka i uha nekako i izne-se na Ferhadiji u jeku krvavog obra~una regularaca sa od-metnutim jedinicama Cace Topalovi}a, to mu zasigurno nemo`e uspjeti kada ga pisac uvodi na sesije bo{nja ~kog vjer-sko-politi~kog vrha (sastanak predsjednika Izetbegovi}a sabo{nja~kim intelektu alcima u sali Op}ine Centar decembra

140

Vedad Spahi}

1992., sastanak odbora za organizaciju Bo{nja~kog sabora,Holiday inn, ljeto 1993. ...) gdje se raspravlja o sudbini dr`a-ve i naroda, definira strategija vojne i politi~ke borbe, odlu-~uje o preimenovanju Muslimana u Bo{njake i sl.

Shvataju}i po prilici da dje~akov itinerer ide nau{trb posi-bilnosti, pisac traga za spasonosnim narativnim rje{enjimakoja }e njegovo „izvje{tavanje“ u~initi kredibilnijim kako uodnosu na gabarite romaneskne fikcije tako i u odnosu nakori{tenu nefikcionalnu memoarsku gra|u koja je po autor-skim kriterijima i zamislima dovoljno relevantna da vizirasvoje mjesto u sadr`aju roma na. Na tom je tragu otkriven pa-tent u tzv. „nabo`nim sje}anjima“, tj. napadima govorenjai pri~anja koji se u trenucima uznemirenosti javljaju kod Sa-dika kao „oblik bla`enog {izofrenog stanja ili nabo`ne auto-psihoze svojstvene talentiranim ljudima“. Zahvaljuju}i tak-vim stanjima on je u prilici da magnetoskopski doslovno pre-nosi tu|e rije~i, ~ime je obezbije|en priru~ni autentifika-cijski modus za romaneskno upo{ljavanje islamske homi-letike (hutba/ders/vaz) kao konativnog „umetnutog `anra“pomo}u kojeg na barem 50% stranica ovog voluminoznogromana autor plasira, razra|uje i nijansira svoju centralnutezu (sakrocen tri~ni minimalizam), mo`da najslikovitije da-tu u metafori provaljene ograde:

„Vjera je ~ovjekova granica, obi~na a uvijek prisutna,kao zrak u plu}ima! Ako si svjestan te granice, prati tekao blaga sjenka dok ima svjetla. Sjenka kod tebe bli-

141

Krugovi i elipse

zu, a svjetlost unaokolo i svuda. Pogledaj koji put usjenku kao opomenu. Ne dopusti da svjetlost mine,jer }e nestati i sjenka, i{~eznu}e opomena, zakora~i-}e{ u tamu. A tamo, u tami, nema granice, nikakve,ni sjenke, nikakve, stavlja{ stope gdje ho}e{, ne zna{razliku izme|u harama i halala, sve ti postane svejed-no, kao kravi, koja ne zna razliko vati travu svoga vlas-nika od trave njegova susjeda. Trava ovdje, trava tamo,a izme|u provaljena ograda... Draga bra}o, znanje oprovaljenoj ogradi jo{ uvijek je ne kakva granica, ma-kar biv{a, dobro je da smo je i takve svjesni.“3

Sadikovi omiljeni vaizi su d`ematski hod`a Gu{i} iz rod-nog Vragolova i Mujki, pomalo idea lizirana literarna repli-ka Mustafe Spahi}a, li~nosti poznate u javnom `ivotu Sa-rajeva i BiH. Obojica su, svaki na svoj na~in, protagonistitolerancije, dijaloga, otvorenosti, tra`enja zaje dni~kih ime-nitelja i dodirnih ta~aka sa drugima, napose onima koji iz po-lazi{nih ta~aka vlasti tog svjetonazora streme afirmaciji sli~-nih vrednota. Koliko je Mujki centralna, upori{na ta~kaKari}eva ekumenisti~ki dizajniranog romanesknog svijeta,u istoj mjeri je njegova pozicija liminalna naspram diskur-sa institucionalnog islama kojemu je, diskretno i uz respektmo`da najboljih namjera pojedinaca (hafiz Ismet ef. Spa-hi}, npr.), pripisana stanovita klaustrofobi ~nost. U svemutome je vi{e nego razvidna i topografsko-prostorna simbo-lika. Ismet ef. Spa hi} je imam/hatib Begove d`amije a Muj-

142

Vedad Spahi}

3 Enes Kari}: Jevrejsko groblje, str. 275-6.

ki ordinira u malim „satelitskim“ d`amijama Magribiji i^obaniji i, nimalo slu~ajno, Mujkijevo pomjeranje ne od-vija se ka centru nego misionarski probija limese i ulazi uprostor sekularnog. Pisac }e mu u zavr{nom dijelu romanadati priliku da na stepenicama Kamernog teatra vazi ljudimaskrivenim od granata i sve ih, bez obzira na vjeru i zakon,o~ara poput drevnog ind`ilskog proroka. („Gledaju u Muj-kija kao u radosnu zraku dok govori evlijanski i odlu~no, i{iri ruke ukrug, kao da opisuje veliku sofru.“) Ako je meta-fora provaljene ograde donja onda je metafora velike sofresa posve}e nim u centru gornja projektivna ta~ka Kari}eveekumene.

Sve bi to, te{ko se oteti utisku, mo`da moglo i knji`ev-no zasjati da je dostajalo autorske hra brosti i da nije nedo-stajalo povodljivosti. Je li trebalo uvoditi naratora kao ne-kog svog knji`evnog bedela? ^emu svi ti likovi-konstruk-ti koji govore kao da su pred njima neprestano uklju~ene ka-mere? Za{to uop}e roman? Nema vi{e ̀ anrova na tronu; vri-jednosna hijerarhija u knji`evnoj genologiji odavno je pasé!U nekoj prikladnijoj spongijalnoj formi – esej, memoari,{to da ne? – inter`anrovske geminacije djelovale bi bla`e iprirodnije. Ne bi, pod (neartikuli ranim a priti{~u}im) tere-tom istih ovih pitanja autor, kroz usta svog glavnog juna-ka, na kraju romana dvo jio: „Danas, u Holandiji, jo{ mi jenejasnije kako sam i kakvim izrazom lica uspi jevao pota k-nuti ljude da mi govore i ono {to se nije neposredno tica-lo mene, nego se ticalo svega drugog?“

143

Krugovi i elipse

Roman Slu~ajno ~ovjek na planu fabule nastavak je, kakosmo ve} rekli, Jevrejskog groblja i prati novu etapu izbjegli~-kog `ivota glavnog junaka Sadika Dobra~e. Ozna~uju}i re-ligije danas kao „muzeje davno pro{le nade“, Kari} ljestvi-cu svojih ekumenskih o~ekivanja ni ovdje ne postavlja viso-ko: „Me|ureligijski razgovori nisu za to da se i{ta rije{i, jerkad teologije ne{to rje{avaju tad udara istina na drugu isti-nu kao more od mramorje, ve} su ti skupovi tu da se poku-{a skromno u~estvovati u tu|oj nadi i strahu, da se vidi oz-biljno lice ~ovjeka prepla{enog istinama njegove vlastite re-ligije i njenim strahovima, znate. I da im mi objasnimo stra-hove, i nade, znate...“

Romanopi{~eva ishodi{na vizija nije postizanje nekog in-terdoktrinarnog konsenzusa nego uspostava i {irenje dija-loga kao takvog, za {to je potrebno dijalog izmjestiti iz kru-gova vjersko-akademske elite i spustiti ga u partere i agore pro-fanog `ivota. Kako to izvesti na djelotvoran i kredibilan na-~in – odgovor u svakodnevnom `ivotu zasad ne postoji, a poprilici ni{ta manje mukotrpno nije prona}i ga ni u romanesk-noj fikciji. Konstruiranje posibilnog okvira za jedan takavpoku{aj hamletovsko je pitanje ovoga Kari}evog romana.Kao prvo, sredina u kojoj se zbiva radnja morala je biti osvje-do~eno kosmopolitska (da decenijama privla~i ljude razli-~itih kultura i vjera) a u isto vrijeme dovoljno inficirana vi-rusom islamofobije (Holandija, sasvim OK), e kako bi cen-tralni doga|aj – masovna policijska racija protiv „potenci-jalnih izvr{ilaca delikata religijski inspiriranog nasilja“ – imao

144

Vedad Spahi}

autenti~an motivacijski okvir. Ovako sro~ena sintagma u po-licijskom vokabularu podrazumijeva {irok spektar „inspiri-ranih“, uklju~uju}i i vehementne ateiste, te potpuno nevi-ne osumnji~enike ~ije je privo|enje rezultat paranoje bez-bjednosnih struktura na Zapadu. Ali, to je samo prolego-mena klju~ne autorske operacije lowering of cultural values –kojom se pritvorska ~ekaonica pretvara u prostor debate,upravo na onoj lai~koj razini gdje se, kako nam autor nedvo-smisleno sugerira, dijalog religija, ideologija i kultura jedi-no ima nadati svrsi, smislu i u~inku.

Frontalni i neselektivni karakter policijske akcije obezbi-jedio je masovnost i raznolikost personalnih profila dovolj-no heterogenog vjersko-ideolo{kog background-a da bi za-mi{ljena „podjela uloga“ bila ostvarena, na na~in koji je mo`-da najbli`i onoj bahtinovskoj koncepciji romana kao polifo-ne strukture. No, za razliku od romaneskne tradicije (Dosto-jevski), ~ijim potencijama Bahtin blagodari svoje autoritativ-ne teorijske izvedbe, Kari} nas je zakinuo za vjerodostojneglasove ekumenizmu oporbenih diskursa kojih ne manjkani u lai~kim debatama (primjerice, aktuelne teme slobodeobra}enja, odnosa Istine i relativizma, vjernosti doktrini iudovoljenja okru`enju, koje manje-vi{e laviraju oko istogpitanja: ukoliko doista sve monoteisti~ke religije jednakospasonosno, samo na razli~ite na~ine, vode ljude k Bogu, imali uop}e ikakve svrhe lojalnost svome putu i identitetu?).Taj se pre{u}eni dio spektra vjersko-ekumenskih i graviti-raju}ih im kulturalnih pitanja („deficitarna a ne prekomjer-

145

Krugovi i elipse

na konkretnost njezine radnje“, kako uo~ava Vladimir Biti)gotovo uvijek javlja kao jedan od centralnih problema ro-mana s tezom – „u{uljavaju}i se u egzemplarnu pripovijestkao samoza{titni otpor kulture izobli~uje njenu vjerodostoj-nost“4. Stoga se i roman s tezom kao literarno postignu}edoga|a kroz iznevjerenje svojih ideolo{ko-filozofskih pola-zi{ta – onda kada ’filozofijska barka u svome putovanju ot-pluta sa `eljenog kursa“.

Uz sve, profesor Kari}, generalno, ne uspijeva oteti se stil-skoj monofoniji mati~nog mu akademskog diskursa i snizitirazinu glasnogovorni~ke (in)formiranosti likova laika o sofisti-ciranim temama. @elimo vjerovati da je pitanje transforma-cije narativnih funkcija u karaktere, u njegovom slu~aju, ipakstvar bolje i iskrenije saradnje sa recenzentima i ~itaocimanesklonim podila`enju u onom neuralgi~nom periodu kadaautor mnije da je roman zavr{en. S druge strane, kriti~ki oku-lar koji roman vrednuje iz striktno kulturalne perspektivevjerovatno }e u prvi plan postaviti mehkotu i pitomost auto-rovih metanaracija i njegov konektivni anga`man u prostorukoji puca od monolo{kih isklju~ivosti, te unutar vlastite vri-jednosne paradigme izvesti neke nepobitno afirmativne za-klju~ke. Ne}e nas stoga iznenaditi ako recepciju ovog Kari-}evog romana obilje`e kontroverze generirane ~itanjima srazli~itih disciplinarnih gledi{ta i polova. Uostalom i ne po-znajemo nikoga drugog ko u na{e knji`evno polje unosi tuvrstu dinamike.

146

Vedad Spahi}

4 Vladimir Biti: ibidem, str. 393.

Tranzicijske rekonfiguracije bo{nja~kog identiteta u romanu Pau~ina Samedina Kadi}a

Doista, identitet nam se otkriva samo kao ne{to {to treba

izumiti a ne otkriti; kao meta napora, „cilj“; kao ne{to

{to jo{ treba graditi od samog po~etka ili odabrati izme-

|u ponuda koje stoje na raspolaganju i onda se boriti za

to i za{tititi to s jo{ borbe – premda, da bi se „pobijedilo“,

istina neizvjesnog i zauvijek nepotpunog statusa identi-

teta mora biti i ~esto biva zatomljenom i tegobno prikri-

vanom.

Zygmunt Bauman

Unutar trendovski prepoznatljivog narativa o susretuPisca i Lika, Samedin Kadi} je u romanu Pau~ina (Saraje-vo, 2013.) uspio se izdi}i iznad poetolo{kih kli{ea i ispri~a-ti zanimljivu pri~u o dje~aku, adolescentu, softi, mladomimamu, studentu filozofije i piscu Emiru, koji poku{avaobjaviti svoju prvu knjigu. Pritom dolazi u sukob sa jed-nim od prototipova lika iz svoje pripovijetke, {to poprimaelemente krimi-pri~e, koju tako vje{to pridr`ava od prokli-zavanja u trivijalni diskurs refleksivno-eruditinim dionica-ma, metaproznim autotematizacijama na fonu nepresahlediskusije o odnosu fikcije i faktografije te tarantinovskomironi~nom mje{avinom humora i nasilja ispunjenom aluzi-jama, citatima odnosno parafrazama referentne lektire, po-znatih filmova i popularne kulture.

147

Krugovi i elipse

Sama tema o `ivotu svr{enika Gazi Husrev-begove med-rese i intelektualca sa aspiracijama ka pisanju ~iji se juvenil-ni ideali tra`enja sre}e u `ivotu kroz „savr{enu sintezu po-bo`nosti i znanja“ sudaraju sa otu`nom zbiljom, otvorila jemogu}nost kriti~ko-satiri~kog pogleda na muslimansku in-teligenciju, ali i ~itav ~ar{ijski mentalitet kao jedan od deri-vata nacionalnog identiteta Bo{njaka. Razu|eni registar „osob-ne enciklopedije“ glavnoga junaka uokviruju: autsajderskikorijeni, ruralno porijeklo, status {ehidskog djeteta, odrasta-nje u sarajevskom suburbanom miljeu, formalno vjerskoobrazovanje, pop-kultura, kultna ostvarenja svjetske kine-matografije, beletristi~ka i filozofska literatura... Na tim os-novama dizajnirana svjetonazorska vizura polazi{te je iz ko-jeg autor ironizira spregu politike, ideologije i pripadnih imdiskurzivnih praksi, a potom i kompleksnu tektoniku dodi-ra i srazova vjerskog i sekularnog („U~e ezani, svjedo~e}ijedno}u Boga u dolini zlatne teladi.“1), ~ine}i to sa svije{-}u da grebe po ranama koje u na{em dru{tvu te{ko zarastaju.

Zapravo centralna Kadi}eva tema su recentne/tranzicij-ske konfiguracije bo{nja~kog identiteta, tema koju razvijabriljantnim metonimijskim zasijecanjem u paradigme bo-sanske dru{tvene zbilje, razobli~uju}i tobo`nje ta~ke oslon-ca na{e identitetske novogradnje, të „pau~ine za koju misli-mo da su stijene“. Pi{~eve tematske preokupacije svojim

148

Vedad Spahi}

1 Svi navodi iz romana prema Samedin Kadi}: Pau~ina, TKD [ahinpa{i}, Sa-rajevo, 2013.

posuvra}enjem ka unutarbo{nja~kim stratumima utolikopredstavljaju akviziciju spram stanja s kraja pro{log stolje}akada se padom Berlinskog zida zapo~eta „potraga za auten-ti~no{}u na{ih identiteta odvijala relacijski, u odnosu nadruge. Slijede}i dinamiku ja i ne-ja trebalo je ograditi vlasti-ti prostor i iz njega odstraniti ne-ja2“. Fokusiraju}i se na bo{-nja~ko-muslimansko prvo lice plurala, Kadi} aplicira kon-cept identiteta kao promjenjive kategorije, ~ija se dinami-ka odvija na sjeci{tima vladaju}ih, nastaju}ih i rezidualnihsilnica, i obilje`ena je njihovim antagonizmom, sukobom ikonsenzusom. Sukladno tome i prostor kulture funkcioni-ra kao raspr{eno, pluralno polje stalne borbe za prevlast, u komeni~emu nije garantirana domi nantna pozicija. Spolnim, ras-nim, vjerskim, ideolo{kim, klasnim i inim odrednicama ra-zapeti identiteti, prema takvom u osnovi poststrukturalnomkonceptu, poimaju se kao slo`eni i promjenjivi u~inci mre-`e sukobljenih diskurzivnih re`ima. Identiteti stoga i nisuni{ta vi{e od privremenih polo`aja u toj mre`i.

Besuspje{ni poku{aji da objavi svoju prvu knjigu poslje-dica su nekvalificiranosti glavnog junaka da participira u kli-jentelisti~kim shemama koje su usvojene kao pravilo pona-{anja u postkomunisti~kim tranzicijskim dru{tvima. Klijen-telizam kao pojava u sredi{tu je tzv. neopatrimonijalnog so-cijalnog identiteta svojstvenog predstavnicima politi~keklase koja dosegnuti dru{tveni polo`aj zlorabi kao da je na-

149

Krugovi i elipse

2 Nikola Petkovi}: Identitet i granica, Jesenski i Turk, Zagreb, 2010., str. 25.

slije|en ili kao da je privatno vlasni{tvo. Debitant u toj ne-formalnoj kongregaciji opskurnih „biznismena“ i intelek-tualnih demagoga Emir @ara niti je dovoljno atraktivanklijent niti pristaje na inicijaciju koja podrazumijeva ko-ruptivni model „samofinansiranog izdava{tva“, koje, kao isve ostalo u tom svijetu, funkcionira na principu usluga iprotivusluga:

„Jedan polupijani izdava~ mu je rekao: „Izdao bih tiknjigu da me nisi pitao da ti ’objavim knjigu’. SamoAllah objavljuje“. Drugi mu je ponudio ovakav do-govor: treba da ne{to skrivi i ode u zatvor, tada }e sedi}i pra{ina i knjiga }e se prodavati, a kad cijeli tira`ode, izdava~ }e potegnuti veze, obezbijediti najboljeadvokate i vratiti ga na slobodu. Emir je poku{ao ka-zati koju pametnu, da se `ivim nastupom izdvoji izmase piskarala, ali ga je izdava~ prekinuo:„Sine, ja kad ho}u pri~ati s nekim pametnim – ja pri-~am sam sa sobom.“Tre}i bi mu je objavio samo da je Emir u tom trenut-ku imao tri hiljade da mu posudi. ^etvrti mu je po-nudio prolazak na jednom konkursu, ali je i tra`io80%, {to je tira` svodilo na dvadeset i pet primjeraka.Stvari sa „Tautologijama“ su i{le toliko sporo da je ~e-sto padao u pravi o~aj. Profesor Bosni} ga je uvjera-vao da radi punom parom da knjiga iza|e, ali bilo muje ve} muka od profesorovih dje~ijih euforija.“ (str. 42.)

150

Vedad Spahi}

Uz neupitnu integralnu posve}enost tematskom kom-pleksu bo{nja~kog samorazumijevanja, dinamiku identi-tetskih rekonfiguracija Kadi} ~ini zornom u nizu literarnouspjelih fragmentarnih mikrocjelina koje se, prema mo-delu mise en abyme, nude kao svojevrsni klju~evi za dubin-sko ~itanje romana. Rije~ je, u pravilu, o opisima ~iji mi-meti~ki postav slabi u korist metonimijskih posuvra}enjana fonu nazna~enih strukturno-semanti~kih prioriteta: ~e-sto kao osoben vid antropomorfiziranog pejza`a, gdje sekrajolik javlja kao svojesvrsni identitetski kaleidoskop, sa{irokim raspetostima i antagonizmima karakteristi~nim zarecentnu tranzicijsku fazu konfiguriranja:

„Ezan, ~iji je izvo|a~ davno preselio, oblepr{avao jeoko neumivenih, nezainteresovanih zgrada poput du-{e {to traga za svojim uspomenama.“ (str. 58.)„...ona topla i prelijepa prljav{tina ak{ama u sarajev-skom predgra|u. Na jugu su ciganske ~erge, {ljake,smetlji{ta, sablasne buktinje, paganska muzika, poljai {ume, a na sjeveru plamti nebo, d`ehenemski iz-nad ni{tavila grada. Potom u~e ezani, svjedo~e}i jed-no}u Boga u dolini zlatne teladi.“ (str. 33.)

Ili, u parter varijanti opisa Stupske pijace, koja jo{ tran-sparentnije svjedo~i o srazu novonastaju}ih, vladaju}ih irezidualnih silnica kao modelu preslagivanja identitetskogkaleidoskopa. Raznovrsne skupine (u opisu sinegdohi~ki

151

Krugovi i elipse

reprezentirane kroz razli~ite „uloge“), osvije{teno ili spon-tano, u stalnoj su napasti da svojim partikularnostima pri-vremeno daju funkciju univerzalne predod`be. Aksiomfunkcioniranja modela je poimanje zajednice kao entitetakoji je li{en jedinstvenog odredbenog razloga, s kliznim,pomi~nim horizontom na kome se uspostavljaju odnosiizme|u dominanti i margine.

„Sve je vrvjelo od ljudi. Mu{karci i `ene, studenti i|aci, {to su se vra}ali ku}ama s posla i tra`enja posla,iz {kola, bolnica i pijaca, cjenkali su se s bu~nim,veselim prodava~ima CD-ova. Kupovane su igrice,porni}i, mp3 kompilacije ex-yu muzi~ara svih `an-rova. Dva policajca su se vrzmala oko kladionice,upore|uju}i listi}e svojih prognoza s listi}ima bu-bulji~avog srednjo{kolca. Pro|e jedan kabriolet izkojeg je tre{tala muzika, dok su se tri mangupa, {tosu sjedila u autu, kreveljila prolaznicima. Kabrioletje pulsirao kao srce u koje je u{pricana doza heroina.Jedna nana je bezuspje{no poku{avala doznati da liprodava~ CD-ova ima kasete s mevludima.“ (str. 64-65.)

Funkciju upu}ivanja na vlastito identitarno rodoslovljei dijalo{kog „natjecanja“ sa konkurentskim okru`enjemima opis enterijera Emirovog doma, koji bi se dao ~itati ikao negativ/replika znamenitog opisa unutra{njosti grad-

152

Vedad Spahi}

ske begovske ku}e u Kulenovi}evom eseju Iz smaragda

Une3:

„Kuhao se kupus na {poretu, kroz ~iju je napuklu pla-tu vatra mljackaju}i plazila jezik. Do lonca s kupu-som poskakuje {erpa s kompotom, a na samoj ivici je~ajnik pun iskuhalih {ipuraka. U be`ivotnom fri-`ideru nagurane fla{e sa sir}etom, sokom od ribizli,tegla pekmeza od jabuka, suhe kosti za grah. Poredje plasti~no bure tur{ije od trnjina. Iza kau~a je hrpaknjiga, dovu~ena jednog januarskog jutra ove godi-ne iz sru{enog skladi{ta „Svjetlosti“, {to kisne i truh-ne na ni~ijoj zemlji, izme|u Butmira i Ilid`e.“ (str. 105.)

Promatran u cjelini identitet naposlijetku postaje pita-nje statusa i u~inka njegove zanijekane margine, potisnutedrugosti, prikrivenog zazora. Iz te ta~ke glavni junak Pau-

~ine, kao intelektualno disponiran lik, u romanu narativno

153

Krugovi i elipse

3 „U ovom svijetu, pred ku}nim pragom svi spoljni tragovi ostavljaju se saobu}om. Unutra je stalna sutonska ti{ina, govor je ispod glasa, zidovi bez {arai slika, samo na ponekom visi, levha. To je neki, uokviren, kaligrafski ispis izKur’ana. Se}ija, {iljteta, }ilimi, mangala, na zidu puste}ija (ov~ije runo na ko-jem se klanja) – odaje su bez mnogo namje{taja, kao kraljevske dvorane, kaoda se ho}e prostor i u njemu ljudski lik, a stvar samo kao njegova pozadina.U jednom uglu je ne{to kao izrezbaren i neobojen ormar, to je musander: tuse poslije svake plotne no}i mora okupati, da bludna aroma ne ponesre}i dankoji je svanuo. Donesena pod osmanskim alaj-bajracima, kuhinja je ovdje zre-la vizantijska, kult jedan kulinarski prilago|en doma}oj biljci i `ivotinji. Kum-rija i lastavica pod strehom opomena su protiv grehote, badem i tre{nja – pro-cvali poziv da se jo{ jednom `ivi.“ (S. Kulenovi}: Iz smaragda Une, u Eseji, Sa-brana djela Skendera Kulenovi}a, Bosanska rije~, Tuzla, 2010., str. 221.)

srastao sa autorskim ekstradijegeti~kim pripovjeda~em (poprilici i sa samim autorom), nastupa posve osvije{teno,pogotovo u onim situacijama kada se neposredno suo~avas predmetnom problematikom. Najizrazitiji primjer je po-ku{aj dekonstrukcije tradicionalnog bo{nja~kog metanara-tiva o sarajevskoj ~ar{iji kao ovjerodostojenju metafizikeprisustva i poretka simbola koji se temlji na autoritetu cen-tra. Mit o ~ar{iji sa`et je u izjavi nekog starogradskog efen-dije: „Na koncu konca, ~ar{ija je jama~no mjesto islama,sevdaha i behara; ~ar{ija je mjesto gdje u masi ljudi pulsirajedno isto srce, sarajevsko, a bosansko i hercegova~ko“. (str.59.) Posrijedi je svojevrsni bris esencijalisti~kog, prote`-nog i integralno pretenduju}eg (~ija je sr~ika du{a ~ar{ije)kulturalnog konstrukta, onoga {to su jo{ Herder i Fichteteorijski promi{ljali kao o~itovanje Volkgeist-a i {to pretho-di i usisava sve potonje identitete i razlike koje bi se kaoesprit de clocher u vremenu mogle javiti. Odgovor je dat uime Emirove majke, koja ~ar{iju ina~e zaobilazi u {irokomluku, dakle iz pristranog subjektnog polo`aja, tj. one foka-lizacijske ta~ke koja naturalizira i povi{enu emocionalnuintonaciju:

„[ta da radi ovdje? [ta }e joj ~ar{ijski islam, sevdah ibehar? Ima ona svoj islam, svoj autenti~ni `ivotnikarasevdah. ...^ar{ija je samo bazar gdje su seljaci raz-mjenjivali robu, mjesto gdje se ljeto prodavalo u je-sen i zimu. Kada je podigla bedeme i zaokru`ila se u

154

Vedad Spahi}

utvrdu, kada je u{la u pjesme i pustila korijenje, po-stala je nedosanjana utopija sterilnih, samoukidaju-}ih porodica koje za ljetnih zapara, blijedo i s pora-zom posmatraju punokrvne mom~ine s ovda{njihplanina i smi{ljaju ~ar{ijsku povijest, ~ar{ijski islam,sevdah i behar, s kojima su tobo`e direktno vezani.“(str. 59.)

Dekonstrukcija uvijek pokazuje prisustvo odsutnosti,trag! Izvorni trag nije nikada trag prisutnosti nego uvijektrag odsutnosti. Dekonstrukcija u stvari izvla~i na vidjelo ono{to je skriveno, otkriva praznine i protivrje~ja. Neovisno osvjesnoj namjeri i volji autora, diskurs uvijek sadr`i i ne{todrugo, pri~a svoju pri~u. Ali, ovo na~elo va`i za obje subjekt-ne pozicije, za oba u konkretnom slu~aju suprotstavljenadiskurzivna re`ima, kao i prostor izme|u njih. Drugi se po-lo`aji mogu pokazati fikcionalnim konstruktima samo spolo`aja koji je sebi osigurao „prirodnost“ (maj~in islam jeautenti~ni, `ivotni) ali i izvjesnu deklinaciju u status (nekogpotonjeg) artefakta diskursa mo}i. Pre{utna ili „`argonomautenti~nosti“ samolegitimirana naturalizacija vlastitog iden-titeta je cijena denaturalizacije tu|ih. Tako se suo~avamo sonim {to poststrukturalisti~ka teorija ozna~ava pojmomclôture, s implikacijom da svako prevladavanje metafizikenu`no uklju~uje njeno obnavljanje, a {to, u krajnjem, svakiidentitet osu|uje na kontingenciju, suspendiraju}i pravo svihnjegovih palijativnih hegemonijskih tvorbi da u procesu

155

Krugovi i elipse

neprestanog nadodre|ivanja, premje{tanja i uzajamnog pot-kopavanja potra`uju ikakav drugi izvor valjanosti osim os-novice mo}i na kojoj po~ivaju. U ravni povijesnog ozbilje-nja nikada i nije svjedo~eno {ta drugo do ~injenice da susva dostupna sidri{ta mo}i, zakona i eti~kih na~ela uvijekbila pod upravom parcijalno obuhvatnih, pristrasnih iden-titeta, koji su generirali podjele4, predstavljaju}i se, u pra-vilu, superiornim ali du{ebri`nim, integralno perceptiv-nim i ovla{tenim za sprovedbu „uljudbe“ tj. asimilacije ne-otesanih a biolo{ki potentnih „dijalekata“, nu`nih za samo-odr`anje i vitalitet zajednice – „punokrvnih mom~ina sovda{njih planina“. Uloge se, dakako, ovisno o historijskimokolnostima, mogu i obrnuti. Dovoljno se prisjetiti perio-da liberalizacije titoisti~kog re`ima, popu{tanja i tra`enjamjesta u sistemu za tzv. po{tenu inteligenciju. Jednako vri-jedi i za postmoderne „male pri~e“ koje su postajale sklo-ne istom dogmatskom zakonu mi{ljenja kad su ustrajava-le na vlastitoj samozakonomjernoj logici valjanosti.

U dobroj mjeri svjestan re~enog, autor, kako bi preve-nirao silinu mogu}ih primjedaba na slijepe mrlje zauzetog(p)referentnog polo`aja, nastoji iz razli~itih uglova osvije-

156

Vedad Spahi}

4 Ipak, sam ~in demistifikacije mogao bi se u daljem toku rekonfiguracije iden-titeta pokazati dragocjenim ukoliko topos ~ar{ije i drugi sli~ni posve}eni toposibudu obuhva}eni procesom koji se u teoriji ozna~ava kao pretvorba sacred pla-ces u living spaces. Pod `ivotnim prostorom podrazumijeva se mjesto dobrih {an-si za sve u pluralnom kontekstu dru{tvene i kulturalne dinamike, nasuprot esen-cijalisti~kom `ivotnom mitologijom inauguriranih svetih mjesta kao tobo`njegprirodnog prostora privilegiranih skupina. Pogl. Nikola Petkovi}, navedeno dje-lo, str. 234-235.

stiti subjektnu poziciju svoga junaka ne taje}i posrnu}a kojaovaj do`ivljava na postajama i ̀ ivotnim izazovima svoga bil-dungsromana. A sve se odvija u amplitudama koje „li~e naSindibadova putovanja: odu{evljeno plovljenje ka dunja-luku i pani~no vra}anje natrag“. Te odlaske i povratke Kadi}umije literarno uobli~iti na svoj prepoznatljiv na~in:

a) odlasci: „Mi softe, umjesto da o~i prolijevamo nadKur’anom i zbirkama hadisa, izbjegavali smo nama-ze: smjerno bi iza{li kroz vrata medrese i umjestona d`amijsku la|u, vje{to bi se utopili u blje{tavojbujici Ferhadije.“ (str. 48.)

„Ustani sa suncem, savjetovao ga je u Medresi je-dan duhovni u~itelj; i ustajao je mjesecima, glu-me}i odu{evljenost vlastitim postojanjem; ali vi{enije znao {ta raditi nakon {to ispije {erbe sun~evaizlaska. Sunce ode svojim putem, a on se skljoka utoplu mo~varu snomorica.“ (str. 41.)

b) povratak: „U tom trenutku shvatao je da je su{tinaKur’ana u jasnom, takore}i banalnom, da je nedo-dirljiva jedino hegemonija usamljenog ~ovjeka {tobolan, kroz maglu i isparenja, ide prema svom mes-d`idu, svojoj Ku}i mira. I da je oprost samo tamogdje ga ~ovjek u svojoj muci prepozna.“ (str. 57.)

Nijednog momenta ne dolazi u pitanje islam kao kom-ponenta u centru identitetske konstrukcije, zami{ljene po

157

Krugovi i elipse

solarnom modelu, zahvaljuju}i kojem cijeli roman funk-cionira kao svojvrsni astrolab koji skenira kolektivitet ali irazli~ita pojedina~na „tijela“ (osobnosti) i utvr|uje razli-~ite parametre – udaljenost od centra, ugao, veli~inu i oblikpomjeranja orbitalne putanje. Rad astrolaba prikazuje npr.a) razliku izme|u ramazanskog pona{anja Bo{njaka tokomrata i poslije rata ili b) pojavne oblike bo{nja~kog dijaspor-skog identiteta:

a) „Mo`da se ne radi prosto o tome da nam Bog vi{etreba u ratu nego u miru, niti o materijalisti~koj hi-potezi kako je asketizam neke populacije nepogre-{iva mjera njihovog siroma{tva, koliko o jednomspecifi~nom zajedni{tvu koje rat stvara me|u ljudi-ma. Post je bio popularan, u svakom slu~aju neupo-redivo vi{e nego prejedanje. Osim toga, kada se ve}umiralo zbog vjere, za{to je onda ne prakticirati i da-ti, ne sve~ani, nego bilo kakav smisao vlastitoj smr-ti?“ (str. 85.)

b) „Starosjedioci su oni koji su prije rata stigli u [ved-sku. Ne jedu hljeb, ne piju bosansku kahvu, ne iduna koncerte, nisu previ{e ludi za reprezentacijom. Sdruge strane tu su izbjeglice koje ~uvaju izvorni iden-titet, prigovaraju}i starosjediocima da su se po{ve-dili. Hana i D`emal su u Malmö stigli jo{ dok su tik-ve cvjetale. Sada u`ivaju u penzionerskim danima.Hana ide u d`emat, a D`emal, ovisnik o internetu,

158

Vedad Spahi}

ne podnosi sva|ala~ki ambijent d`emata, pa svojuvjernost zajednici ograni~ava na godi{nju ~lanari-nu.“ (str. 31.)

Pri svemu autor se trudi da ni sam centar, ma koliko neupi-tan po sebi, ne ostane privilegiran nekakvom skolasti~komprotekcijom i aboliran od kriti~kih pogleda i propitivanja,{tavi{e islam je za Kadi}a ideja koju je uvijek iznova neop-hodno potvr|ivati, u svim situacijama i na sve, konvencio-nalne i avangardne, na~ine. Bo`ja Objava uvijek ima ljudskolice, i to ono kakvo se vidi iz parter perspektive: „Poslijesvih hadisa i zanosa, ostane samo ~ovjekov psiholo{ki pro-fil, sa sedimentima `elja, trauma, i, budimo realni, mogu}-nosti“ (str. 49.). Protegnuto na dru{tveni plan to implicirada vjera nije apriorij koji ima ili mo`e ste}i status metaiden-titeta, najop}enitijeg, najopse`nijeg identiteta koji }e sve-mu, poput Sunca u solarnom okru`enju, bezuvjetno po-dariti „svjetlo“, tj. zna~enje i svrhu, svode}i osobne identi-tete na distinkcije slu~ajeva i egzemplifikacija.

Balansiranje u orbiti je, dakle, i pitanje osobnosti. Na tojrazini ne postoji gotovo nikakva garancija odr`anja, napro-tiv, u bosanskom tranzicijskom kontekstu izvjesnija su is-kakanja, krajnosne elongacije i vrtlo`enja u koja je npr. uhva-}en D`o, prototip junaka Emirove pripovijetke i spiritusmovens avaryjevskog5 zapleta na kojem po~iva fabula Pau~ine. Na-

159

Krugovi i elipse

5 Roger Avary (1965.), ameri~ki producent i scenarist. Dobitnik je Oscara zascenarij Tarantinovog filma Pakleni {und (1994.).

suprot bosanskom socio-kulturalnom polju nestabilnom ipunom divljih izazova, stabilna dru{tva, kakvo je [vedska,gdje Emir dobija honorarni ramazanski anga`man, pripi-tomljavaju i konvencionaliziraju ku{nje ~ak i u prostorimagdje takvi ~inovi, barem nama, izgledaju kao puhanje nahladno6:

„U|o{e na Fakultet za teologiju i kulturu religija gdjeHarun, kao doktorant, ima svoju kancelariju. Ta~noispred je velika korpa s besplatnim kondomima. Iakoje postio ili ba{ zato {to je postio, to {arenilo gumi-ca, kao neo~ekivan koncentrat svih dunjalu~kih ku{-nji, poremeti mu mir, podsje}aju}i ga na seks.“ (str.36.)7

U izazovnijim i izmi~u}im domicilnim relacijama palisofta D`o funkcionira kao neka vrsta Emirova alter-ega; iz

160

Vedad Spahi}

6 Uprkos svemu, i u okcidentalnim dru{tvima danas, po mi{ljenju ZygmuntaBaumana, svaka je pripadnost, svaka zajednica „sli~na Janusovu licu – krajnjedvosmislena pojava, voljena i omrznuta, privla~na i odbojna. Jedan je to odnajopsesivnijih, najvi{e zapanjuju}ih i najiritantnijih od svih ambivalentnihodabira se kojima se dnevno suo~avamo“ (Z. Bauman, Identitet, Naklada Pela-go, Zagreb, str. 54.). Ovakva mi{ljenja bitno, iznutra i su{tinski, mijenjaju jo{od Claudea Lévi Straussa prihva}enu opreku na „hladne“, stabilizirane i „vru-}e“ - kulture korjenitih, naglih i dramati~nih promjena. 7 U i`ivljenim ili stabilnim dru{tvima, u kojima je ni`a frekvencija rekonfi-guracijã identitetskog kaleidoskopa, nezagla|eni rubovi suprotstavljenih dis-kursnih re`ima postali su „manje o{tri i manje ozlje|uju, izazovi su manje po-razno nadmo}ni a posljedice manje iritantne. Mo`e se ~ak po~eti svugdje osje-}ati chez soi, „kod ku}e“ – ali cijena koju za to valja platiti jest prihvatanje dase nigdje ne}e biti potpuno i istinski kod ku}e“ (Zygmunt Bauman: Identitet,Naklada Pelago, Zagreb, 2009., str. 18.).

istog je ruralno-prigradskog miljea, istog obiteljskog statu-sa ({ehidsko dijete), bio je u istom obrazovno-odgojnomprogramu, u istim dru{tveno-kulturnim okolnostima (tran-zicija), pun je energije ali uskra}en za mehanizme balansi-ranja i ne mo`e se izboriti sa pote{ko}ama koje Paul Ricoeurnaziva l’ipséite – suvislo{}u onoga {to ga razlikuje od drugih,i la mêmete – dosljednost i trajanje identiteta kroz vrijeme.Neki autori dr`e da se u ovakvim slu~ajevima i ne radi oidentitetu nego o identifikaciji. „Ostvarenje identiteta kojepresko~i spoznaju u pravilu je identifikacija koju se po-gre{no naziva identitetom i ~ija je stabilnost, upravo zatojer je presko~ila definiciju koncepta, tek privremena.“8 Po-srijedi je dijagnosticirana, teorijski opisana, u dana{njemsvijetu nestalnosti, spektakla, potro{a~kih, opscenih i fun-damentalisti~kih izazova sve prisutnija pojava strelovitogsmjenjivanja i smanjivanja o~ekivanog `ivotnog vijeka ve-}ine prezentnih identiteta, a ~ija je osnovna karakteristikafluidnost, budu}i da (fluidi) ne mogu dugo zadr`ati oblik ineprestano se preformatiraju pod utjecajem i neznatnih si-la. Lik ovoga mladi}a zapravo je jedan ne{to ekstremniji va-rijetet globalnih trendova sni`avanja cijene vrijednostimakao {to su stjecanje i zadr`avanje navika, lojalnost uspostav-ljenim obi~ajima, sno{ljivost prema rutinskim i repetitiv-nim uzorcima pona{anja, spremnost na odga|anje zadovolj-stva, stalnost potreba...:

8 Nikola Petkovi}, ibidem, str. 27.

Krugovi i elipse

161

„D`o napu{ta askezu i posve}uje se sjaju dunjaluka.Nastavlja da citira hadise, ali ne u da’ijske, ve} u sno-bovsko-{valerske svrhe. ...A hod`e, sa svojim merha-metom, sa uvijek napola pru`enim korakom, smatraoje usudom ovog naroda. Nije `elio biti neka hod`in-ska me|ufaza.“ (str. 50.) ...„Bio klo{ar, pa postao ve-habija, pa se, u nemo}i da prati tempo nametnutenemilosrdne ljubavi, vratio u kurvare s nadom da,kada potro{i repertoar bezobrazluka, ponovo postanevehabija. Ili je, prosto, previ{e puta gledao „Pulp Fic-tion“, samo ga malo islamizirao.“ (str. 63)

Kadi} nipo{to ne zanemaruje prelaske s indivdualne di-menzije identiteta na njegovu kodifikaciju kao dru{tvenekonvencije (konfekcijski identitet). Uo~eni mehanizmi tran-zicijskog balansiranja, prilagodbe i akulturacije na kolektiv-nom planu zasi}uju paletu identitetskog kaleidoskopa tono-vima (turbo)folklorizacije i medijske erozije kulturno-tradicij-skih toposa eksploatiraju}i jezik potro{enih ozna~itelja svedenihna retori~ku bi`uteriju. Kadi} apostrofira prigodni bajram-ski vokabular kao primjer zagu{ivanja, pa i obesmi{ljavanjaperenijalne vjersko-obredne, potom i svetkovinske, intim-no-porodi~ne i socijalne svrhe islamskih blagdana: „...s te-levizije {i{te mrske mu sintagme, kao {to su: miris avlija,{apat {adrvana, miruh Bosne, bajramska sofra, u hladu |uli-stana, rodbina na okupu, ljepota bajramske sre}e“ (str. 67.).Drugi dan Bajrama, Dan {ehida preina~en je u politi~ki per-

162

Vedad Spahi}

formans – „`alobni ceremonijal, tugaljivi op}inski tevhid, tak-ti~ko ridanje“ ~iji su centralni likovi „krinovi od zlata od-njegovani u toploj vlazi podruma“, a Blagajski mevlud uki~ paradu kojom se razlije`u „zvukovi jeftino sklepanihpjesama koje nazivamo najljep{im imenom – ilahijama“, sneizostavnom va{arskom rekvizitom: ringi{pilom, du{e-cima i lastikama s kojim se narod baca u zrak i mno{tvompreznojenih „`ena polupokrivenih, utegnutih, kratkih suk-nji i mahom bez rukava“. U sav taj banalni turbo-folklor itrivijalne situacije kroz koje glavni junak prolazi imposti-rane su eruditne i pop-kulturne reference te lirsko-reflek-sivne dionice, koje jesu danak odre|enoj poetici (postmo-derna sklonost „kratkim spojevima masovne i visoke kul-ture“), ali se ponekad vi{e doimaju kao Kadi}eve samolegi-timacije/osigura~i/dr`a~i za vlastitu superponiranu svjeto-nazorsku platformu. Scenu slu~ajnog susreta sa dje~acimakoji na laptopu gledaju Severinin pornografski uradak, a je-dan od njih, „s dresom Barcelone, mo`da dvanaestogodi{-njak, tiho komentira: „Hrvatice su zakon!“, poentirat }e ri-je~ima:

„Ritam golih tijela na jahti, zapljuskivanoj morskimtalasima {to su stvarali iluziju be{ike, spajao se saprljav{tinom oktobarskog vjetra, trule`i i reverzibil-no{}u prosta{tva, isti~u}i ne{to specifi~no lokalno, ne-kakvu rastakaju}u banalnost, nekakvu sveobuhvatnuuzaludnost.“ (str. 74.)

163

Krugovi i elipse

Ili, kada prilikom davanja izjave u policijskoj stanici vi-di poster na kojem Kojot s le|a obljubljuje Pticu-trka~icu,od banalnosti }e se odbraniti refleksijom koja, zadr`avaju}ibanalnu retoriku, dekodira arhetipska zna~enja crti}a: „Pti-ca je `enski arhetip. Bezdu{na `e| za bje`anjem u vatrenoj`elji susretanja. A Kojot je valjda simbol mu`jaka, kome uvi-jek nakon pi{anja, bez obzira na intenzitet i du`inu otresa-nja, prokapa na ve{“ (str. 87.). Ponekad mo`da i malo pre-tjeran trud, valjda iz straha da mu se kao intelektualcu i pis-cu ne povjeruje. Bezrazlo`no, jer Samedin Kadi}, osim {toje iznimno perceptivan promatra~ savremene dru{tveno-kul-turne scene, definitivno spada me|u autore koji pru`aju ri-jetko zadovoljstvo susreta sa najprefinjenijim literarnim tret-manom tema zasi}enih uznemiruju}im dvojbama i izbo-rima koji nam se stalno vrzmaju po glavi ili motaju prednosom a koje ovda{nji pisci najradije zaobilaze.

164

Vedad Spahi}

Obrisi

Te`ak srklet: skica za kulturno-povijesnikontekst bosanske alhamijado knji`evnosti

Otkad se bosanska knji`evna historiografija bavi istra`i-vanjem literature osmanskog perioda traje jedna vrsta po-lemike sa postavkama Stojana Novakovi}a, izre~enim pri-je gotovo 150 godina, kojima je diskvalificirao pjesni~ketvorevine bosanskih musli mana pisane arapskim pismomna narodnom jeziku, karakteriziraju}i ih kao „travke bez sokai sa suhe zemlje koje su se odmah s po~etka pri samomeklicanju su{ile izgle daju}i `ute i popijene“1. Zanimljivo jeto da nakon `ustrog po~etnog neslaganja bosanski autori usvojim radovima na kraju do|u manje-vi{e na isto2, svo-de}i, implici te, su{tinu svoje replike na problem retori~kemalicioznosti i predrasuda kojih u Nova kovi}a, van svakesumnje, nije manjkalo. Bolje bismo se osje}ali da mo`e-mo re}i kako je posrijedi imagolo{ki vokabular upokojenihduhova jednog vremena, kada nas stvarnost ne bi poricala.Bilo kako bilo, ostaje op}eprihva}ena ocjena o inferiornosti

167

Krugovi i elipse

1 Stojan Novakovi}: Prilozi k istoriji srpke knji`evnosti, IV, Srbi Muhamedovci iturska pismenost, Glasnik Srpskog u~enog dru{tva, knjiga IX, sveska XVI (XXIV)staroga reda, Beograd, 1869., str. 220-225.2 Pogl. Muhamed Had`ijahi}: Hrvatska muslimanska knji`evnost prije 1878. go-dine, Sarajevo, 1938., str. 1; Muhamed Had`ijahi}: Starija knji`evnost, hrestoma-tija, Zavod za izdavanje ud`benika, Sarajevo, 1974., str. 226.; Muhsin Rizvi}:Knji`evno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarskevladavine, Sarajevo, 1973., str. 26.; Muhamed Hukovi}: Alhamijado knji`evnost injeni stvaraoci, Sarajevo, 1980.

i potkapacitiranosti postignu}a bosanske alhamijado litera-ture, posebno u pore|enju sa kontemporarnim knji`evnimpraksama kakve su usmeno stvarala {tvo i poezija na orijen-talnim jezicima, a {to se obja{njava:

1. skromnijom naobrazbom ljudi koji su se bavili pisa-njem na narodnom jeziku, nji hovim manjim stva-rala~kim sposobnostima i nepoznavanjem klasi~-nih ori jentalnih literatura

2. nedostatkom vlastite originalne knji`evne tradicijena narodnom jeziku

3. nepoznavanjem knji`evnog stvaranja svojih slaven-skih susjeda

4. recepcijskim mogu}nostima ~itala~ke publike kojojsu alhamijado tekstovi bili namijenjeni

5. osje}ajem moralno-patriotske du`nosti prema bli`-njem da mu se razumljivim i denotativnim jezikomsaop}i osje}anje i misao koju }e razumjeti.

Svaki od navedenih razloga ima svoje ’uzemljenje’ i ne-zaobilazan je u razmijevanju problema o kome govorimo, pa}e na{e izlaganje biti usmjereno u pravcu razrade i even-tualnog produbljivanja uvida u kulturno-povijesni kon-tekst koji je tokom osmanskog perioda determinirao karak-ter i lite rarni profil prvih poku{aja knji`evnog izra`avanja Bo{-njaka muslimana na maternjem jeziku.

168

Vedad Spahi}

Prvi koji je kulturno-historijski kontekstualizirao prob-lem fokusiraju}i se na ’ekolo{ku’ podlogu nastanka, samo-odr`anja i razvoja kulturalnih fenomena u bosanskom dru{t-vu kao perifernoj etni~ki slo`enoj zajednici Osmanskog car-stva bio je Maximilian Braun u studiji Za~eci evropeizacije uknji`evnosti slavenskih muslimana u Bosni i Hercegovini (Leipzig,1934.). Prihvat islama je, ispravno uo~ava Braun, uvjetovaopotpuno priklju~enje islamsko-orijentalnom kulturnom krugutako da se „na polju knji`evnosti ~ini sasvim razumljivim dasu Bosanci i Hercegovci u orijentalnoj knji`evnosti tog vre-mena kao turski, perzijski i arapski pjesnici dali stvarala~kidoprinos, ali knji`evnost na ina~e afirmisanom slavenskomjeziku izvan narodnog pjesni{tva gotovo da nije mogla na-stati. Izme|u ove dvije sile uglavljena, jedna takva „umjet-ni~ka knji`evnost“ nije mogla do`ivjeti samostalan razvoj,ve} se nu`no morala naslanjati na neku od njih. Naslanja-nje na narodno pjesni{tvo je odmah, naravno, rezultiralo pot-punim utapanjem u njega, tako da „umjetni~ka knji`ev-nost“ toga doba nije uop}e mogla nastati ili je to mogla sa-mo prema literarnim uzorima Orijenta. Za dalje pro{ire-nje skromnih ishodi{ta koja su ovdje na ovaj na~in navede-na nedostajalo je odgovaraju}e kulturne podloge, koja sva-koj umjetnosti tek pru`a pravu mogu}nost razvoja“3.

Duhovni je `ivot u osmanskoj Bosni obilje`en iznimnodubokim jazom izme|u pu~kih i elitnih kulturalnih prak-

169

Krugovi i elipse

3 Maximilian Braun: Za~eci evropeizacije u knji`evnosti slavenskih muslimana uBosni i Hercegovini, Dobra knjiga, Sarajevo, 2009., str. 20.

si. Za srednjovjekovne i orijentalne knji`evnosti u globalukarakteristi~ne dihotomije u~eno – lai~ko, sakralno – pro-fano, ovdje su do datno uslo ̀ njene multikonfesionalno{}ui polilingvalno{}u bosanskog dru{tva. Elitne forme konfe-sionalnih kultura egzistiraju u „hladnom“ re`imu toleran-cije i izolacionizma, gravitiraju}i pripadnim religijskim dok-trinama i standardnim modelima literarne arti kulacije na ne-maternjim jezicima (arapski, turski, perzijski, latinski, sta-roslavenski...) koji su imali status lingua franca unutar vlasti-tih kulturno-civilizacijskih krugova – islamsko-orijental-nog, zapadnoevropskog i slavensko-pravoslavnog. Interkon-fesio nalana kulturna razmjena na maternjem jeziku odvija-la se isklju~ivo u pu~koj sferi na razini govorne komunika-cije, folklora i usmenoknji`evnih formi.

170

Vedad Spahi}

Prostor elitnih kultura/izolacionizam/

Prostor pučkih kultura / kulture/prožimanja/

Alhamijado knji ̀ ev nost, otprilike u isto vrijeme (po~e-tak 17. stolje}a) kada i pu~ki orijentirana knji`ev nost bosan-skih franjevaca, prvi put nakon srednjega vijeka inauguriramaternji bosanski kao knji`evni jezik. Njena pojava i razvojkoincidiraju sa socijalnom krizom koja je uzimala maha kakosu propadali poku{aji reformi militaristi~kog u mirnodopskimodel organizacije osmanskog dru{tva. Srazmjerno intenzi-viranju krize smanjivale su se, naro~ito u rubnim pokrajina-ma Carstva, {anse pojedinaca za obrazovanjem u elitnim cari-gradskim u~ili{tima, {to je nu`no podrazumijevalo oslanjanjena sopstvene, vi{e nego skromne, edukacijske resurse. Vri-jedilo bi se, usporedbe radi, prisjetiti opservacije Vatrosla-va Jagi}a a propos prvog ju`noslavenskog pisanog spomeni-ka na narodnom jeziku – Povelje Kulina bana iz 1189. go-dine, za koju ovaj filolog tvrdi da ni u kom slu~aju ne mo`esamoniklo stajati na po~etku bosanske pis menosti, budu}ida tekst takve retori~ke profinjenosti iza sebe nu`no podra-zumijeva zale|e bogate tradicije pisane korespondencije, ~ijinam artefakti do sada, na `alost, nisu poznati. Pioniri alha-mijado pismenosti su u daleko nezahval nijoj poziciji odKulinova pisara Radoja. Diskontinuitet bosanskomusliman-ske pisme nosti u odnosu na srednjovjekovnu ba{tinu, tekonstitutivna izoliranost kulturalnog miljea u kome djelujuod doma}ih inokonfesionalnih a istojezi~nih tradicija, auto-re alha mijado tekstova stavlja u frustriraju}u poziciju total-nih autodidakta. Fenomen bosanske alhamijado poezije u tomsmislu ogledno je ovjerodostojenje eksplikativnog poten-

171

Krugovi i elipse

cijala Eliotovih teza o odnosu tradicije i individual nog ta-lenta, pa u dobroj mjeri i Bourdieuove teorije kulturalnih po-lja kao popri{tã stal nog kompetitivnog nadigravanja tradi-cionalnih i novopristi`u}ih formi. U tom klju~u ~ini se obja{-njivim mo`da klju~ni paradoks alhamijado knji`evnosti daje, s jedne strane, rije~ o iznimno popularnim tekstovima(pojedini su sa~uvani u deseti nama razli~itih prijepisa), a kojisu, s druge strane – slo`it }emo se sa Muhamedom Had`i-jahi}em – neri jetko „usiljeni, idejno rastrgani i na jednomnemogu}em srpskohr vatskom jeziku“4. Ista analiti~ka mat-rica daje odgovor na pitanje za{to se pojedini autori, HasanKaimija, Abdurahman Sirrija, npr., neusporedivo bolje pjes-ni~ki izra`a vaju na turskom nego na bosanskom jeziku. Za-nimljivo je pri tome da su interlingvalni prijelazi, ma kolikobili mu~ni, istovremeno i non{alantni, pa Maximilian Brauns pravom sumnja da ni sami autori nisu primje}ivali kakoprelaze s jednog jezika na drugi. „Orijentalni elementi susamo povr{no poslo`eni na slavenski, ne stapaju}i se s njimu jedan novi jezik.“5

Ne}emo pri svemu zanemariti ni psiholo{ku prenapreg-nu tost pjesnika, uzrokovanu svije{}u o va`nosti i ozbiljno-sti posla („pisanje je te`ak srklet“, ka`e jedan od njih) kojiobavljaju, lociraju}i svoje ciljeve unutar rigi dno projici ra-nog horizonta o~ekivanja. Vi{e nego skromne receptiv ne

172

Vedad Spahi}

4 Muhamed Had`ijahi}: Starija knji`evnost, str 226.5 M. Braun, ibidem, str. 38-39.

mogu}nosti potencijalne publike zato~ile su ovo stvarala{t-vo u krute okove vjerske pu~ko-didakti~ke poetike. A da svemo`e biti druga~ije, ~ak i uz obavezu o~uvanja osnovne po-u~ne orijentacije, uz uvjet da se svemu pri|e opu{tenije,govori primjer Fejze Softe i ~uvenog A{iklijskog elif-bea. Tuvrstu kondicije bosanska alhamijado knji`evnosti nije unu-tar datog kulturno-povijesnog konteksta mogla ste}i, ali jetaj kontekst mogla pristojno rekonfigurirati. Od sredine17. stolje}a bosanski kulturalni prostor zahvaljuju}i pisa-noj knji`evnoj rije~i bosanskih muslimana na maternjembosanskom jeziku bitno je redizajniran i pripremljen zamoderniziranje koje }e uslijediti. Monumentalnost cijelogpothvata postaje bjelodanija ako imamo u vidu da kultur-na stvarnost malog naroda inkorporiranog u imperijalnumegastrukturu, kako pronicljivo uo~ava Ugo Vlaisavljevi},„nije nikada sasvim njegova stvarnost. To je tako|er i stvar-nost velikog naroda i imperijalne velike kulture... iako uvi-jek ima samo jedna dominantna stvarnost, stvarnost prila-go|avanja.“6 Okrenuti mehanizam prilago|avanja u supro-tan smjer – ka sebi, vlastitom jeziku i kulturi emancipator-ska je gesta par excellence.

173

Krugovi i elipse

6 Ugo Vlaisavljevi}: Rat kao najve}i kulturni doga|aj, Maunagi}, Sarajevo, 2007.,str. 88.; Na istom fonu Vlaisavljevi} zaklju~uje: „Sama ~injenica postojanja ’ma-log naroda’ govori da on nikada nije izgubio svoju vlastitu stvarnost, da je uvi-jek od nje ne{to zadr`ao i kada je najvi{e primao – `elio da uzme ili morao dausvoji – od tu|e stvarnosti“ (ibidem, str. 89.).

Literarizacija povijesti u historijskoj publicistici Husejna ]i{i}a

Otkri}e neslu}enih bliskosti izme|u historiografske i li-terarne naracije, kao jedna od va`nih akvizicija poststruk-turalisti~ke teorije, poja~alo je interes za decenijama od aka-demske huma nistike uredno ignoriran, katkad i neuvijenobagateliziran `anr historijske publicistike, ~ije se diskurziv-no polje, u novom ozra~ju, ukazalo kao prirodno mjesto do-dira pa i savezni{tva dviju disciplina jo{ od Aristotela suprot-stavljenih uvjerenjem u nepomirljivu dihotomiju svojihpredmetnih podru~ja – povijesti, koja se bavi onim {to se do-godilo, i knji`evnosti, koju zanima ono {to se moglo dogo-diti. Upravo knjiga Husejna ]i{i}a Mostar u Herceg-Bosni

(MKD „Preporod“ Mostar, 1991.) pripa da vidu diskurziv-ne prakse koji se mo`e podvesti pod {iroku `anrovsku od-rednicu historijska publicistika, a u kome manje ili vi{e bes-konfliktno koegzi stiraju referencijalno i modalno, doku-mentarno i fikcionalno, analiti~ki razlo`eno i simboli~ki su-blimirano. Upravo je taj hi bridni diskurs bio najprikladni-ji za ovaplo}enje pi{~eve namjere da nam povijest pre do~ikao pripovijest, ili, kako sam ka`e, „~itaocima dadne zgod-na {tofa da kroz sadr`inu pri~a kojima su se decenijama gra-|ani Mostara opajali i koje su sastavni dio njegov, upoznajuduh bez ko jeg bi im mnoge ~injenice iz istorije na{eg gra-da bile neshva tljive“.

174

Vedad Spahi}

]i{i}eva knjiga je u popularnoj formi ispri~ana povijestgrada Mostara, s mno{tvom literarnih epizoda, konfabula-cija, umetaka i ekskursa te dijalo{ko-polemi~kih dionica.Osnovnu lokalnu liniju povi jesnog pripovijedanja autor {iro-ko i prili~no svrsishodno kontekstualizira u okvire bosan-ske, osmanske i evropske povijesti. Ponekad nam, dodu{e,zama{ni obuhvat povijesne doga|ajno sti izgleda kao nekorazmetanje erudicijom, ali je takav pristup, o~ito, u vezi sa pi{-~evim uvjerenjem da je bosanski prostor u tom razdoblju iz-nimno referentan za razumijevanje klju ~nih procesa evrop-ske povijesti, poglavito tzv. Isto~nog pitanja. Fokus, naravno,ostaje na Mo staru, koji je za ]i{i}a bedem morala, vite{tvai patriotizma, u prilog ~emu trebaju posvjedo~iti svi sadr`a-ji knjige i sva oru`ja s kojima je autor raspolagao. Na prvommjestu historiografska vjerodo stojnost. O autorovoj infor-miranosti i daru za sinteti~ko opserviranje politi~kih i dru{t-venih prilika pohvalno su mi{ljenje dali i histori~ari poputAhmeda S. Ali~i}a. Ostali ele menti ]i{i}eva spisateljskogprofila nisu, me|utim, popudbina koju tradicionalna hi-storiografska meto dologija begeni{e, a tu prije svega misli-mo na konceptualizam, ostra{}e nost i sklonost ka lite ra-rizaciji. Feti{izacija polazi{ne teze, u ovom slu~aju o Mo-staru kao olimpu vrline i uzoritosti – nu`no je vodila „flek-sibilnijem“ i selektivnijem, ponekad gotovo odvjetni~komodnosu spram dostupne gra|e i njene interpretacije, aemotivno uno{enje {irilo je metodolo{ku slijepu mrlju ipothranjivalo povjerenje u konceptualno dizajniranu sliku

175

Krugovi i elipse

pro{losti kao faktografsku istinu. Ali, faktografska istina nijeuniverzalna istina. Tragaju}i za ovom drugom ]i{i} je, auto-dikati~ki, decenijama prije nego }e to postati trend u hu-manisti ~kim disciplinama, izabrao dobar put – spoznati ge-nius loci, duh povijesti Mostara. Ishod tog pothvata je knji-ga koju karakteriziraju dva opre~na i po efektima suprotnadiskurzivna fenomena: u naslovu na{eg teksta nazna~enaliterarizacija povijesti i njoj „proturje~na“ historizacija knji`e v-

nosti. Elementi literarizacije uo~ljivi su na dva nivoa – impli-citnom i intencionalnom. Im plicitna je u onoj mjeri kolikosam po sebi publici sti~ki stil {uruje sa razli~itim vidovimafigu rativnosti prilago|enim {irokom krugu recipijenata raz-li~itog obrazovanja, a intencionalna u onim dionicama knji-ge kada autor svjesno beletrizira povijesne doga|aje, impo-stira fikcio nalne sadr`aje koji funkcioniraju kao samostalneprozne cjeline (pripovijesti, novele i predaje), ili koristi pri-povijednu tehniku skaza, pripisuju}i pri~a nje pripovjeda~uiz naroda ~iji pu~ki na~in govorenja i mi{ljenja baca poseb-no svjetlo na stvari o kojima govori.

Primjeri ]i{i}eve upotrebe figurativnih izraza brojni sui razli~iti, ali, {to je va`nije, prikladni i funkcionalni. Ne-kada su to svje`e, gotovo poetske metafore. Nadahnuto pi-sanje o starim mostarskim d`amijama krase zapa`anja po-put onog o pozla}enoj jabuci na kubetu ]ejvan-}ehajined`amije, koja se „stalno do{aptavala sa suncem“. S drugestrane, komunikativnost i ekspresivnost ]i{i}ev stil blago-

176

Vedad Spahi}

dari frekventnoj upotrebi kolokvijalnog idioma. Mostar-ske junake, primjerice, naziva naleticama, nahericama, uko-ljicama; razbijenu mleta~ku vojsku oni }e „~i~ava repa“ na-juriti preko bosanske granice; i crnogorski br|ani su se po-slije primljene porcije povukli u svoje {krape; petokolo-na{ko djelovanje dijela franjevaca je „hajin sko“, a vladavinatro~lanog vezirskog namjesni{tva u periodu malodobno-sti sultana Mahmuda II odvijala se po onoj Nasrudin-ho-d`inoj: „Hod`a, ne boje te se djeca! – Pa ni ja djece!“ itd...

U samostalnim pripovjednim cjelinama na djelu je po-stupak beletrizacije. Za epske epizode iz povijesti, kakvesu krvavi upad Mle~ana u Mostar 1695. godine, podmuk-lo ubistvo gradskog ajana Mujage Ar{inovi}a i osvetni~keakcije njegova brata Nukice po dalmatinskoj Zagori, te po-ku {aj smjene ajana Alijage Dadi}a, ]i{i} pronalazi decent-nu izra`ajnu mjeru u `ivoj i uzbudljivoj literar noj naraciji,dijalozima i monolozima kroz koje mo`e graditi dalekoslo`enije i psiholo {ki nijansiranije karaktere od onih {to ihzdravo za gotovo servira konvencionalni historiografski dis-kurs. Beletrizacija se pokazala djelotvornom i u predo~ava-nju nekih za Bosnu i Bo{njake povijesno va`nih pita nja, kao{to je izbor strategije koja bi bila najadekvatniji odgovorrealnim prije tnjama po opstojnost naroda u kontekstu pla-nova zapadnih sila za rje{avanje tzv. Isto~nog pitanja i s timu vezi sve o~itijih subverzivnih aktivnosti dijela doma}egnemuslimanskog `ivlja. Dijalog izme|u mostarskog muf-

177

Krugovi i elipse

tije Ali-efendije Bahi}a i bajraktara Kerima Dvisca pred-sta vlja u tom pogledu svojevrsno preispitivanje i samjera-vanje opre~nih koncepata suo ~avanja sa izazovima povijes-ne drame, ~ija je uvjerljivost u govoru likova, koje ne do-`ivljavamo kao puke glasnogovornike ideja ve} istinske, stvar-nim `ivotom aficirane ljude. Da posjeduje osje}aj jezi~kesmjernosti ]i{i} pokazuje i u drugim primjerima stilskifunkcionalne preregistracije diskursa. U romanti~noj lju-bavnoj epizodi Dvi{~eva a{ikovanja s djevojkom Matijom, na-{eg je bajraktara, veli on, „najvi{e o~aravala njena bujna ko-sa kesteno ve boje iz koje su povremeno vrcale neke sitnevarnice zla}anog sjaja“.

]i{i}eva je stil ski eklekti ~na i tematski razu|ena histo-rijska publicistika tako dala svoj odgovor na pitanje kolikoduha povijesti ima u jeziku pripovijesti. Nasuprot tome,drugu tendenciju, koju smo ozna~ili kao historizacija knji-`evnosti, obilje`ilo je traganje za golom faktografskom sup-stancom povijesti, ali na proma{enoj adresi – u knji`e vnimdjelima, koja, da paradoks bude potpun, sui generis konveni-raju ]i{i}evim najplodono snijim nastojanjima da pronik-ne u vi{i, duhovni smisao historijskih tokova. Sevdalinka,mno{tvom svojih lokalnih obilje`ja, i historijska fikcija, na-pose Andri}evi romani, svojom neodoljivom referencijal-nom iluzijom, zaveli su autora da povjeruje u historijskukredibilnost ovih knji`evnih sadr`aja. ]i{i} pritom naro~i-to tipuje na sevdalinku koja je kroz stolje}a te meljito opije-

178

Vedad Spahi}

vala mostarsku ljubavnu hroniku. Na`alost, reduktivni kon-cept eti~kog monu mentalizma, unutar kojeg se povijest shva-}a kao resurs ~ija je upotrebna vrijednost u sada{njo sti iteka-ko `iva, obavezivao je autora da knji`evnu gra|u podvrgavapozitivisti~koj interpreta ciji, koja uvijek pola`e na performa-tivno djejstvo teksta a, sevdalinkama inherentna, metafizi~-ka zna~enja i iskustva ostavlja po strani kao nesvrsishodna uzadatim utilitarno-pra gmati~nim hermeneuti~kim projekci-jama. Posljedica toga je surovo svo|enje tropã na referen-te, poruka na pouke. Sjajnu metaforu o varljivosti `enske}udi „sadih almu na sred at-mejdana“, ]i{i} }e protuma~itikao pogre{nu taktiku nekog siroma{nog zaljubljenika koji,`ele}i dragu uvjeriti da }e je usre}iti, „u nedo statku vlasti-tog grunta uze razvijati gospodarstvo na klizavom terenu“.Metafori~ko-metonimijsku bravuru:

Nek’ me ~eka nek’ se ne udaje.Nek’ mi spremi daha na pamuku,B’jela lica na al-burund`uku,A sevdaha na kamreku zlatnu,

gdje predmeti materijalne zbilje koji fungiraju, eliotovskikazano, kao objektivni korelati uzvi{enih emocionalnih sta-nja, biva protuma~ena u usko referencijalnom klju~u kao tra-`enje „garancije da draga nije zaboravila svoga voljenog“, azbivanja nakon kra|e ~uvene zlatne jabuke sa kubeta ]ej-van-}ehajine d`amije:

179

Krugovi i elipse

Za Aliju jamca ne bija{e,Za Aliju, imamova sina,Za nj se jam~i lijepa djevojka[e}er Hana gradskoga dizdara. ...

obja{njava time da se „jam~evina dizdareve k}eri moralauzeti u obzir, jer joj je otac bio zapovjednik gradske tvr|ave“.Najnemilosrdnija redukcija smisla kompleksnog odnosapjesme i zbilje je tuma~enje dirljive sevdalinke Kad morija

Mostar morija{e, ~iju poentu za~udne sugestivnosti u kojojje motiv maj~inske ljubavi:

Ne da majka svog jedinka sina,Ne da njega u harem kopati,Neg’ u ba{~u pod `utu naran~u ...

transponiran u misti~nu metaforu kontinuiteta `ivota i smr-ti, ]i{i} upro(pa){}uje obja{njenjem da su mnoge ba{~epo Mostaru upotrijebljene za hareme, jer je za haranja kugebilo malo ljudi koji su htjeli da se bave pogrebnim poslovi-ma. Nepravedno je, me|utim, kritiku ove vrste uputiti is-klju~ivo na ime Husage ]i{i}a kad i danas u Bosni ne malibroj istra`iva~a folklora, pa i same knji`evnosti, ne razumijeda predmeti imenovani u pjesmi slu`e samo kao kataliza-tori ~itateljevih emocija i nemaju referencijalnu funkciju.Prvi dio ovoga rada pokazao je da je ]i{i} prirodu knji`ev-no sti barem intuitivno shvatao, a nesporazum se javio kada

180

Vedad Spahi}

je htio pri}i usko racionalno ne~emu {to, kako ka`e GastonBachelard, „nije odjek pro{losti, ve} se doga|a upravo sup-rotno: sjaj jedne pjesni ~ke slike izazove odjeke u pro{losti,tako da se ni sagledati ne mo`e do koje }e dubine ti odje -ci odzvanjati i gdje }e se ugasiti“.

181

Krugovi i elipse

Novo ~itanje Mostara: ogled o Kajanovimmostarskim vedutama

Vi{egodi{nje zanimanje Ibrahima Kajana za pro{lost rod-nog grada okupljeno je 2014. godine u knjigu „Grad veli-ke svjetlosti“. Podnaslovljena kao mostarske vedute, ova sezbirka tekstova na koncu uobli~ila u beletriziranu kultur-no-povijesnu monografiju grada. Iza `anrovske referencevedute, posu|ene iz slikarstva, a koja izvorno ozna~ava sli-ke ili grafike koje prikazuju dio grada ili arhitektonske objek-te „o`ivljene“ ljudskim likovima ili skupinama, kriju se ne-fikcionalni memoarsko-dokumentarni tekstovi putopisnestrukture, s nagla{enim literarnim otklonima. Knji`evni ele-menti Kajanovih veduta diskurzivno su razu|eni u razli-~ite vidove dotematizacija. Zadatu {irinu gra|e i funkcio-nalnih stilova uspje{no je mogla izmiriti, i djelotvorno sa-obraziti, jedino forma eseja, {to se naposlijetku, u ovim tek-stovima, na zadovoljstvo ~itatelja, i doga|a. Graditeljski arte-fakti, prepoznatljivi kao punkturni toposi arhitektonske ba{-tine grada Mostara, spomenici, hajrati, vakufi, sakralne i jav-ne gra|evine, kojima je posve}eno 40 kratkih eseja u ovojknjizi, imaju za pisca ambivalentnu funkciju; s jedne stra-ne na njih je, u u`em smislu, fokusirana znanstveno-histo-rijska deskripcija zasnovana na dokumentarnim izvorima,narodnoj predaji i recentnom, golom oku vidljivom, stanjui svrsi konkretnog objekta i lokaliteta. S druge strane, sva-ka gra|evina je svojevrsna provokacija za literarno uza{a{}ekroz memoarsku naraciju i lirsku meditaciju, rije~ju, jed-

182

Vedad Spahi}

nu osobenu esejisti~ku filozofsko-spoznajnu pustolovinufukovoovski shva}enog „arheolo{kog“ prekopavanja iden-titarnih vertikala na kojima opstoji mostarski genius loci.

Dar i iskustvo esejiste, putopisca i znanstvenika svjedo-~i Kajanova neprikosnovena bibliografija, ali Ibrahim je pri-je i poslije svega – pjesnik. Poeta koji se odlu~io u zrelim go-dinama vratiti u rodni grad i odu`iti mu se, na svoj auten-ti~an na~in – tako {to }e ga nanovo pro~itati (pre~itati). Utom svjetlu knjiga „Grad velike svjetlosti“ i jeste ispis sna-ge i dubine pjesnikova poriva za razdu`enjem, usporedivogmo`da jedino sa onom gravitacijskom privla~no{}u koja jenjegovog znamenita pred{asnika Mustafu Ejubovi}a [ejhJuju svojedobno iz Stambola vrnula {eheru svome. „Ako sene vratim, prijatelji moji, pau~ina }e i nebo nad na{im Mo-starom premre`iti i mra~nim u~initi“, zabilje`io je Jujo na-stoje}i svoju emociju u`lijebiti u prikladnu jezi~ku figuru.

Mrak nad Mostarom tristo godina poslije, kada se Kajaniz Zagreba uzvjetar vra}a u zavi~aj, nije bio metafora negosurova zbilja, a pitanje: {ta se zapravo u `rvnju 90-tih dogodi-lo sa gradom, postalo je njegova opsesija. „Grad velike svjetlo-sti“ je dosad najambiciozniji poku{aj odgovora na to pitanje.Vedute o znamenitim mostarskim gra|evinama, ne zanema-ruju}i urbanisti~ko-arhitetktonsku ba{tinu kao svoju pri-marnu tematsku fiksaciju, su{tinski se, u stvari, bave urba-nim identitetom – njegovim tradicijskim mainstream-omi devijacijama koje su posljedica besprizornih urbicidnih ikulturocidnih destrukcija tokom zadnje decenije pro{log

183

Krugovi i elipse

stolje}a, a na podmukliji na~in po prilici traju do dana{njegdana. Za Kajana, kao i za ve}inu onih koji danas `ive naisto~noj strani grada – a imaju potrebu za nekom vrstom inte-lektualne dispozicije – urbani duh i bi}e Mostara, baremna razini javno artikuliranog diskursa, neupitne su i stabil-ne antropolo{ke kategorije, esencijalisti~ki upisane u svijet-lu tradiciju multikulturalne koegzistencije, k tome imunena sve, ma kakvim fizi~kim, verbalnim, legislativnim, insti-tucionalnim, pseudoznanstvenim i sl. nasiljem podr`anerekonfiguracije.

Ma koliko se autor suzdr`avao izrijekom ukazati na na-karadne graditeljske novotvorbe i druga manifestna obi-lje`ja kompromitacije mostarskog kulturnog identiteta, zna-ju}i da se kao apriori zlonamjeran tuma~i svaki pogled s dru-ge strane administrativno nepostoje}e ali svima poznate li-nije {to od devedesetih fizi~ki dijeli grad, ipak ima fragme-nata koji se svojom nedvosmisleno{}u ukazuju kao meto-nimijske vr{ike jedne duboke indignacije s kojom se odno-si prema takvim pojavama. Dana{nja gra|evina crkve u Pod-humu, pi{e Kajan, „ni po ~emu nije ona koju je naslijedilai koja trajno `ivi u mom mostarskom identitetu“. U ovak-vim slu~ajevima, a danas ih u Mostaru nije malo, ni u zapad-nom ni u isto~nom dijelu, autor ima problem, budu}i dane mo`e aktivirati svoj ovjereni kod i{~itavanja grada, a kojifunkcionira po na~elu gadamerovskog hermeneuti~kog kru-ga. Participijenti unutar cikli~kog mehanizma koji te`i dase logi~ki, estetski i interpretativno zatvori, uspostavljaju}iharmoni~an odnos me|usobne uvjetovanosti su: pisac – grad

184

Vedad Spahi}

– povijest – identitet. Razumijevanje jednog nije mogu}ebez razumijevanja svih, jednako kao {to segment knji`ev-nog teksta dobija smisao samo unutar cjeline kojoj pripada,i obrnuto – cjelina ovisi o konfiguraciji i suodnosu njenihdijelova. Razmjena duhovne energije unutar kajanovskogfenotipa hermeneuti~kog kruga zbiva se na onim premisa-ma koje je svojedobno izlo`io Safvet-beg Ba{agi} zagova-raju}i apartnu osebujnost bo{nja~kog duha u orijentalnimstvarala~kim praksama (poseban genre na Isto~nom parna-su). Kajan je u tom pogledu eksplicitan i sugestivan kada zagraditelja Starog mosta neimara Hajrudina zai{areti da je„bosanskim uspavankama bio u be{i odnjihan, pa je njegovtalenat te`io dati se u izvornoj kolijevci, o~itovati se u pro-storu i vremenu svojih predaka!“

Poetolo{ko, pak, zale|e Kajanove knjige dalo bi se prepo-znati u trima `ivim, izda{nim i kulturalno uplivnim vreli-ma bo{nja~ke knji`evne tradicije – u esejima Skendera Ku-lenovi}a (poglavito onom Iz smaragda Une), putopisima Zul-fikara D`umhura i kultnoj historijsko-publicisti~koj mono-grafiji Husage ]i{i}a Mostar u Herceg-Bosni. Na istoj linijiplodotvoran trag vodi nas jo{ jednom znamenitom sugra-|aninu – Predragu Matvejevi}u i Mediteranskom brevijaru skojim Grad velike svjetlosti dijeli mozai~ki pristup bilje`enjapovijesti, pojavnog obilja i imaginarija prostora kome je po-sve}en. Formalno, Kajanova veduta zadr`ava `anrovskustrukturu putopisa kao nefikcionalne knji`evne vrste, koja

185

Krugovi i elipse

podrazumijeva fizi~ko prisustvo i opservaciju autora natematiziranom lokalitetu. Ali, su{tina knji`evnog putopi-sa, njegova literarnost, nije u izvje{tajnom dijelu nego udotematizacijskom prinosu, koji je, ve} smo nazna~ili, u ovojknjizi iznimno bogat i raznovrstan: od beletrizacije povi-jesno-dokumentarne i predajne gra|e, memoarskih sek-venci, lirsko-filozofskih kontemplacija do publicisti~ko-kri-ti~kih kolumni posve}enih aktuelnim dru{tvenim tema-ma, kulturnim politikama i sl. Na izvjestan na~in Kajan se,kako na razini produkcije tako i promocije, stavlja u uloguprotagoniste onoga {to se kao svjetski trend dana{njice oz-na~ava terminom kulturni turizam, dakle on je taj koji pu-tuje iz u`itka i otkriva (tekstualizira) ljepotu koju ne videoni koji su je stvorili.1 Neke od bitnih autorskih intencijau tom pogledu su detabuizacija povijesti i dezantikvariza-cija historijskih artefakata.

Kajan se ne ustru~ava zagrebati ispod slu`bene povijesti,smjerno i uvjerljivo sugerirati neke nove rasporede i ulogeodre|enih ljudi u novom ~itanju mostarske pro{losti – npr.gradona~elnika Mujage Komadine ili muftije Ali Fehmija

186

Vedad Spahi}

1 Rije~ je o „specifi~nom turisti~kom na~inu gledanja koji bismo u tradiciji knji-`evne teorije, odnosno na tragu Viktora [klovskog, nazvali turisti~kim o~u|e-njem, jer uklju~uje „vi|enje“ a ne „prepoznavanje“, „ote`alu formu“ a ne „auto-matizaciju“. To specifi~no gledanje usmjereno je na karakteristike prirodnih iurbanih krajolika na na~in koji nadilazi uobi~ajeno svakodnevno iskustvo pro-matra~a kad nije turist, dakle funkcionira u skladu s druk~ijim modelima dru{t-venog pona{anja u kojim se prakticira poja~ana vizualna osjetljivost u odnosuna svakodnevicu“ (Dean Duda: Kultura putovanja – uvod u književnu iterologiju,Naklada Ljevak, Zagreb, 2012, str. 197.).

D`abi}a, sjenke ~ijih djela „stoje poput markacija historij-ske mape po kojima se pokre}u na{i ovovremeni `ivoti“.Pri tome, bez pretencioznosti, ali i bez la`ne skromnosti,Kajan zna podsjetiti i na neke iznimno hrabre vlastite pe-netracije u mostarske povijesne tabue, kakvi su jo{ pred ratnapisani stihovi o Krvavoj d`amiji na Raljevini i upadu usko-ka Jankovi} Stojana 1687. u Mostar.

Jedna od zada}a vedute kao slikarskog ̀ anra jeste huma-nizacija monumenta. Na slikama Bellotta, Brilla, Canalettaneizostavno se nalaze i ljudi, skupine ljudi, tu `ivot pulsi-ra ba{ punom dinamikom. Kajan se vrlo dosljedno pridr`a-va toga na~ela, a Mostar mu, sa svojim gra|evinama i dru{t-venom ulogom koju su imale i danas imaju, uglavnom da-je za pravo. Monumenti, kao {to je Stari most, ali i manjiobjekti poput turbeta, ~esama i sl., imaju svoj antikvarni zna-~aj, ljepotu i svrhu po sebi, ali kao humanista i zagovornik`ive povijesti uvijek }e s ushitom pozdraviti kada su drevnegra|evine, u onom utilitarnom smislu, i dalje prakti~no ko-risni i va`ni ~inioci kvaliteta `ivota (kao npr. ]orovi}a ku-}a, koja je zahvaljuju}i pregaocima poput Ratka Pejanovi}adanas sjedi{te mostarske „Prosvjete“ i okupljali{te intelek-tualaca svih vjera i nacija) ili, pak, kada u nepredvidivoj di-namici ̀ ivotnih preobrazbi objekat promijeni svrhu i posta-ne prostor za neke nove prikladne sadr`aje, kakva je mo-starska Tabhana, u kojoj se okuplja omladina i sviraju rockgrupe. S pravom }e Kajan ustvrditi: „Da nema njih, ovo bi

187

Krugovi i elipse

mjesto, Tabhana, bilo skelet turisti~ke preparirane pro{lo-sti grada Mostara“. Neki sli~an novoosmi{ljen `ivot mo-glo bi `ivjeti i Bogdanovi}evo Partizansko groblje da, ni kri-vo ni du`no, kao spomenik koji govori univerzalnim jezi-kom, a ne jezikom politi~kih ideja, nije postalo popri{te tri-balnog obra~una sa ideologijom vremena u kome je izgra-|eno.

U epohi koja je demistificirala mnogo toga u knji`ev-nosti, napose opreku izme|u privilegiranih i trivijalnih dis-kurzivnih praksi, Grad velike svjetlosti mo`emo bez zazoraozna~iti i kao svojevrsni „turisti~ki vodi~“ /neko je opre-mom knjige to a{i}are htio sugerirati/, namijenjen speci-fi~noj klijenteli – onom, prethodno ve} opisanom, profilusavremenog turiste koji traga za sofisticiranim kulturnimsadr`ajima i informacijama o njima, a broj takvih, po svimpodacima, iz dana u dan se pove}ava, pa bi knjigu trebalo~im prije prevesti na engleski. Nama koji knji`evnost jo{uvijek dr`imo bitnom u svojim `ivotima ostaje sretna okol-nost da je ova knjiga vi{estruko kodirana i da nudi satisfak-ciju razli~itim recepcijskim profilima. Jer, vesela vriska i tu-po udaranje lopte krpenja~e o prljave zidove neko} blista-vog engleskog konzulata na Carini, kazat }e nekome, svojimmetonimijskim zasjekom, vi{e o jednom vremenu nego mno-ge historijske knjige.

188

Vedad Spahi}

Da`devnja~ke {are identiteta: o jedinstvu mythosa, logosa i ethosa

u zbirci pri~a Strah od behara Refika Li~ine

Zbirka pri~a Refika Li~ine Strah od behara (Sarajevo,2014.) osebujna je literarizacija povijesti Novog Pazara iSand`aka u 20. stolje}u, s tematskim fokusom na one aspek-te historijske doga|ajnosti koje je zvani~na historiografijasistemski tabuizirala. Od zavr{etka Balkanskih ratova dodanas traju genocidne kampanje, represije, zatiranja, ise-ljavanja i izgon Bo{njaka muslimana iz ove regije teritori-jalno podijeljene izme|u Srbije i Crne Gore. Autor, me|u-tim, vrijeme i zbilju u ovoj knjizi ne transponira u narativ-ne forme na konvencionalan na~in, linearnim pripovijeda-njem niti sukcesivnim nizanjem epizoda, nego slobodnimsi`etiranjem iz perspektive infantilne ili autsajderske svijestiintradijegeti~kih naratora kojima je stran ma kakav vid ideo-lo{ke ili vjersko-etni~ke pristrasnosti.

Li~ina bri`ljivo postavlja svoje perceptivno-narativnekosine, u kojima se kao pripovjeda~i javljaju dje~aci iz stra-dalni~kih porodica ili lokalni intelektualci (pisac, bibliote-kar, arhivar, hoby-hroni~ar...) dimenzionirani u neke por-tabl borhesovske ina~ice, pogodne za narativno manipuli-ranje smjerno doziranim elementima metafikcije, s jedne,i inventivno specificiranje kulturnog identiteta sand`a~kih

189

Krugovi i elipse

Bo{njaka, s druge strane. Zahvaljuju}i ovoj dvojnosti Li~i-na je ostvario intrapoeti~ku prisnost sa onim najvrednijim{to je iznjedrila bogata tradicija usmenog i pisanog pripo-vijedanja u ovoj `ivopisnoj regiji mu~ne povijesne usud-nosti, ali je u bitnim aspektima uspio prevladati i opleme-niti ve} po sebi respektabilne standarde svojih pred{asnika,prije svih ]amila Sijari}a, Huseina Ba{i}a, Safeta Sijari}a iFaiza Softi}a, premre`avaju}i lirsko-mitolo{ku pozituru pri-povjednih struktura konkretnim historijskim referencama.

Jabuke, |ule, najuspjelija pripovijest u cijeloj knjizi ujed-no je i najreprezentativnija saga o mitskoj povezanosti ~ovje-ka i prirode, u koju se dinami~ki upli}u referentne povijes-ne realije. Vo}ke koje prestanu beharati poslije progona do-ma}ina u Tursku, ponovo se na njegovu pustom imanjurascvjetaju nakon mnogo godina najavljuju}i muhad`irovpovratak: „I ne pamti niko `ivi da ga je vo}ka prevarila.Obehara li, zave`e li ploda – eto njenog muhad`ira. E ora-hu nije vjerovati. Ali njega ruka nije ni sadila“ (str. 135.).Ovo se vjerovanje, zajedno sa strahom, {iri i me|u planeri-ma i izvo|a~ima etnoin`injeringa, kao ’osvetni~ki ~in’ teprimordijalne jednosti ~ovjeka i prirode, mita i povijesti.Sand`ak kao regija koju po kazni zaobilazi proces moderni-zacije, ’po{te|en’ je srazova koje generiraju prosvjetitetlj-ske homo- i logocentri~ke ideologije, poglavito binarnogantagonizma prirode i kulture. Na tom fonu mnogo vi{eod simbolike u sebi nosi npr. motiv harfova na krilima lep-

190

Vedad Spahi}

tira (Leptiri), ili ritual s da`devnjakom opisan u pri~i Da`-

devnjaci. Tkalje uzimaju {are s gu{terova tijela kao urnek zadezene svojih }ilima, a prije toga {areni gmaz sam pogle-dom odabere tkalju koja }e na }ilimu zapo~eti {aru. Kaokulturalno-identitetska metonimija motiv }ilima pojavlju-je se i u sceni masakriranja mladog komuniste Edipa Peli-na, koji je `rtva unutarpartijske srpsko-crnogorske urote jerje, stekav{i veliku popularnost, „mogao izazvati masovnijiprilazak muslimanske omladine NOP-u, {to bi se pri budu-}em ure|enju zemlje moglo pokazati negativnim i Sand`akse ne bi dao lako podijeliti“ (str. 75.): „I upravo dok su to~inili jo{ jednom opazi djevojku. ^u~ala je u blizini, sa ru-kama pod zadnjicu podvu~enim i pa`ljivo, kao {are na }ili-mu, njegovo je lice razgledala“ (str. 80.). Identitetske spe-cifikacije u Li~ininim pri~ama vazda su date u aspektu sao-bra`enja prirode i kulture, te, u skladu s tim, i u dionicamakoje imaju nagla{eniju etnografsko-deskriptivnu tendenci-ju on se fokusira na eksterijerske artefakte �npr. izgled bo{-nja~ke avlije (str. 125.) kao svojesvrsna stilsko-motivska rep-lika opisu enterijera bo{nja~ke ku}e u Kulenovi}evom ese-ju Iz smargda Une�.

Tajna Li~inine pripovjeda~ke magije po prilici jeste u umi-je}u sugestivnog predo~enja jedinstva mythosa, logosa iethosa, koje `ive njegovi zemljaci, pretvaraju}i, u borbi zaopstanak, uskra}enosti u vlastite prednosti. Dramati~ni sadr-`aji historijske zbilje ne dopu{taju, me|utim, svo|enje egzi-

191

Krugovi i elipse

stencije na lineranu unidimenzionalnost harmonije ~ovje-ka i prirode u `ivotu i u smrti. Izostanak modernizacije no-si sa sobom i disfunkcionalne, ~esto karikaturalne geste kojekoncept hroni~arskog svjedo~enja, ma koliko ono bilo alter-nativno ili literarizirano, ne smije mimoi}i: „1942. ponaj-bolje hod`e iz ~ar{ije iza{le su na Tepe i u~ile igbal-dovukoja im se, tvrdili su, primila. Zbog tih dova dr`alo se daje Novi Pazar igbal-~ar{ija i da njemu ni{ta ne mogu avio-ni – umjesto ~ar{ije njihovim se pilotima pred o~ima pru`isinje more“ (str. 90.). Uslijedit }e 1944. nezapam}ena kata-strofa, kada u savezni~kom bombardovanju gine veliki broj’razraha}enih’ Pazaraca. Ali, kada se i sprovodi moderni-zacija, u aspektu industrijalizacije i urbanizacije npr., ona,uz svoje pozitivne strane, slu`i i kao sredstvo identitetskedeprivacije. Trgova~ko srce Novog Pazara Tijesna ~ar{ijasru{ena je kao „najmarkantiji simbol feudalizma i azijatskezatucanosti“, a u novootvorenoj tekstilnoj fabrici „Ra{ka“ jezabranjen ramazanski post i uveden prisilni mrs �„Ujkaniz tka~nice uzeo bi kesu bombona pa zaredi po pogonu danas ’juftaruje’. Ko god ne bi htio, i{ao je na odgovornost.@ene bi se krile u klozete, iza razboja i ma{ina“ (str. 59.).�

Elementi poetike svjedo~enja, jedinstvo hronotopa, na-rativne, stilske i svjetonazorske agende... u~inili su Strah od

behara tematski koherentnom cjelinom koja se mo`e ~itatii kao roman i kao romansirana povijesna hronika. Zahva-ljuju}i tome autor je uspio ostvariti ono {to postestetici-

192

Vedad Spahi}

zam epohe koju `ivimo naprosto iznu|uje od pisaca – nepodlije`u}i trivijali, populizmu i konjunkturnim ideolo-gemama do}i do formule kojom }e barem podjednaku sa-tisfakciju pru`iti elitnim knji`evnim sladokuscima posve-}enim ljepoti mikrostrukturnih stilskih bravura kao i {iremkrugu ~italaca zainteresiranih vi{e za saznajne, eti~ke i hi-storijsko-politi~ke aspekte knji`evne umjetnosti.

193

Krugovi i elipse

Identiteti zarobljenog dru{tva u romanuAko dugo gleda{ u ponor Enesa Halilovi}a

Enes Halilovi} spada me|u one autore koji svoju dru{t-venu i stvarala~ku misiju razumijevaju u skladu sa ulogomintelektualca kojeg, kako je svojedobno opisao Edward Said,vodi osje}anje da jeste neko ~iji je raison d’etre predstavljatisve one ljude i postavljati sva ona pitanja, koje se rutinskizaboravlja ili gura pod tepih. Njegov najnoviji roman Ako

dugo gleda{ u ponor (Beograd, 2016.) tematizira tranzicijskiperiod 90-tih (ako se tranzicijom uop}e mo`e nazvati zaove prostore karakteristi~an proces zarobljavanja dru{tva usprege politike, tajkunsko-mafija{kog kriminala), diskri-minaciju i stigmatizaciju ljudi sa dna socijalne vertikale, onihkoji egzistiraju u ’zoni nenastanjivosti’. A to je, po JudithButler, „oblast u kojoj obitavaju prezrena i odba~ena bi}a~iji identitet nije institucionalizovan i koji su li{eni pozici-je subjekta“. Ovaj kvalifikativ u potpunosti pristaje glavnojjunakinji i intradijegeti~koj pripovjeda~ici u romanu NejriBugarin, na koju se sru~uje ful-serija ̀ ivotnih nevolja, od po-rodi~nog backgrounda (obilje`enost, fizi~ki hendikepi, bo-lest, bijeda, narkomanija) do nemilosrdnih socijalnih i kul-turalnih obru~a (fukoovska anonimna mo}) u koje je spaz-mati~ki stegnuta. U deterministi~kom bezizlazu njenog `i-vota jedini put je put na ~ijem su kraju pakao prostitucije,

194

Vedad Spahi}

trafikinga i AIDS-a. Popudbina koju donosi do ta~ke sa kojenema povratka je apsolutna stigmatizacija, tj. ona vrstadru{tvene obilje`enosti koja objedinjuje sva tri svoja teorij-ski opisana podtipa: 1. tjelesnu hendikepiranost (uro|eni iste~eni invaliditet oba roditelja); 2. slabost karaktera (egzi-stencijalnim pritiskom iznu|ena moralna posrtanja) i 3. tri-balnu stigmu, koja se prenosi s koljena na koljeno i jedna-ko zahvata sve ~lanove porodice.

U dvoglasno strukturiranom romanu javlja se i druginarator – profesor filozofije Sipac, ~iji su iskazi oblikovanikao svojevrsne majeuti~ke vinjete, replike Sokratovih me-toda ’istjerivanja’ istine u istra`ivanju bitnih moralnih kon-cepata vremena, kao {to su po{tovanje, mudrost, umjerenost,hrabrost, pravda... Takva ispitivanja, u potrazi za skrivenimhipotezama, pretpostavkama i aksiomima, koji podsvjesnooblikuju ne~ije mi{ljenje, osporavala su moralna uvjerenjasagovornika, prokazuju}i neadekvatnost i nekonzistentnostu njihovim svjetonazorima, i ~esto zavr{avala u zbunjenostiili aporiji. Kakav jeste, profesor Sipac, bez socijalnog opu-nomo}enja (empowerment, A. Giddens) u kritici mo}i samo jedruga krajnost iste dru{tvene isklju~enosti iz mainstreamtokova i ironijsko omen-nomen (sipac, `i`ak, crvoto~ina uanti~koj je knji`evnosti simbol prodornosti, upornosti, bes-kompromisne borbe) nali~je djelotvornosti, nasuprot stvar-nom sipcu koji temeljito izjeda sirotinjsku ku}u Bugarina.U tipi~no postmodernisti~koj metalepsi – susret lika i lika

195

Krugovi i elipse

= pisca i pisca – na kraju jedno drugom bilje`e iskaze odkojih je sastavljen roman. Subverzivno preispituju}i i pole-mi~ki dijalogiziraju}i sa dru{tvenim i ideologijskim norma-ma, Sipac u svojim vinjetama stati~nom, zatvorenom, dovr{e-nom konceptu suprotstavlja, pa makar i kroz autoreferentnifilozofsko-literarni diskurs, alternativno poimanje identi-teta koje ra~una na dinamiku i otvorenost. On svoju misao„rasipa“ (poput piljevine!), a Nejra svoju pri~u „prosipa“ na-turalisti~ki, koncizno, svedeno i decentno kao „kost bez mesai golu istinu“. Autsajderi i gubitnici u srazu sa dru{tvom kaostrukturom vi|enom iz one sociolo{ke perspektive koja ljud-sko pona{anje obja{njava u skladu sa nepromjenjivim pro-gramima i okvirima, zajedni~ki susret, utjehu i prostor zaispoljavanje indignacije nalaze gdje je to jedino mogu}e –s onu stranu determinizma: u knji`evnosti.

Teme koje otvara ovaj roman nisu nimalo lahke, rije~ jemutatis mutandis o velikim, vje~nim temama koje su stolje-}ima u fokusu knji`evnosti. Ve} po tome, a i mnogo ~emudrugom, vidna je razlika ove knjige u usporedbi sa „klasici-ma postmoderne“, za koje je karakteristi~na relativizacijavrijednosti, deprivacija tradicionalnih estetskih i eti~kih kri-terija, koketiranje bez gri`e savjesti sa povr{nim i trivijalnim.Predstavljaju}i otklon od takve slike postmodernizma, kojaje, uzgred re~eno, i najzastupljenija, Halilovi}ev roman amal-gamski saobra`ava odre|ene postmodernisti~ke karakteri-stike, vje{tinu narativne kombinatorike i subverzivan odnos

196

Vedad Spahi}

prema metanaracijama (filozof Sipac) npr., ali istodobno,svojim odustajanjem od spoznajnog relativizma i povjerenjemkoje pola`e na mimeti~ku literarizaciju zbilje, dr`i `ivu i plo-donosnu konekciju sa ranijim formacijskim aran`manima.Mo`da je upravo to onaj korak dalje za koji je prozna knji-`evnost postmodernisti~kih agendi spremna, a da ne podlegnesuspektnim izazovima trivijale i tzv. poetikã svjedo~enja1.

Halilovi}evi junaci smje{teni u ’zonu nenastanjivosti’ipak nisu nevidljivi. Oni se pomaljaju poput „zastra{uju}ihidentifikacija“ upravo kao uslov da neko bude subjekt kaddovede u pitanje sopstveni subjektivitet. Bez ikakvih izgle-da da promijene svoj habitus, oni su ti na kojima se uvijekkola slamaju – od djetinjstva do smrti. „Kao da su sva ta dje-ca istra`ivala koliko duboko mogu zabiti prste u na{e suz-ne o~i, a nokte u na{e naje`ene du{e“, tako Nejra Bugarinopisuje pona{anje vr{njaka u {koli prema njoj i bratu, a istije konstantan odnos lokalnog okru`enja prema njenoj po-rodici (Otac je sin gradske kurve a mati k}erka izop}enjemka`njene sihirbazice.). I kada se nakratko uka`e svjetlo, kadastvari u Nejrinom (zaposlenje u {ivaonici i udaja npr.) ili `i-votu ma kojeg ~lana porodice krenu putem socijalne inte-gracije, uvijek se pojavi neko s iskrivljenim ogledalom da imga stavi pred lice. Rije~ je o tome da se od stigmatizirane

197

Krugovi i elipse

1 Najdublji problem ratne i tranzicijske književnosti ex-yu prostora po Kre{i-miru Bagi}u jeste nepostojanje „jasne razdjelnice izme|u svjedo~enja i ideo-logije, izme|u emocije i strategije“ (K. Bagi}, Uvod u suvremenu hrvatsku knji-ževnost 1970.-2010, Školska knjiga, Zagreb, 2016. str. 113.).

osobe ne o~ekuje samo da se dr`i svoje uloge, ve} i da u sva-koj situaciji zna gdje joj je mjesto, a {to je Erving Goffmansjajno ilustrirao scenom bogalja koji je, ne mogav{i se po-peti uz stepenice jednog restorana, bio prinu|en da puzi nakoljenima. Tog trenutka su mu pritr~ali konobari, ali ne dabi mu pomogli ve} da bi mu rekli kako ne}e biti uslu`enjer su tu ljudi do{li da se opuste i u`ivaju, a ne da posmatra-ju depresivan prizor. I Nejra mora znati koje joj je mjestoi {ta se od nje o~ekuje; npr., da bude ne samo {valja nego igazdina ljubavnica, uvijek ’kurva bez {valera’. Temeljna zna-~ajka stigme je izoliranje jedne stvarne ili izmi{ljene crte(od po~etka je to ovdje porodi~no prokletstvo) i izvo|enjesvih drugih osobina iz toga obilje`ja. A sve te druge osobi-ne se onda opet deriviraju iz obilatih naslaga stereotipa skojima zajednica `ivi.

Po Halilovi}u rije~ je o trajnim identitetskim kategorija-ma zajednice koja se, zaobi|ena modernizacijom, atavisti~-ki zato~ena u srednjovjekovne klasno-kulturalne predra-sude i ideologeme, blokiranih ili pervertiranih mehanizamasocijalne mobilnosti (jedini putevi avanza na dru{tvenojljestvici su vezani za ulazak u politiku ili kriminal), na{la o~iu o~i s globalizacijskim po{astima. Sve {to se u tom srazude{ava vi|eno je kroz opreku civilizacija – kultura; promje-ne su tehni~ke naravi, dubinski ni{ta se ne mijenja – ovaj pro-stor samo potvr|uje reputaciju tradicionalnog rezervata ko-rijenskog mentaliteta li{enog bilo kakve sposobnosti nadi-la`enja vlastite pro{losti. Rekuperiraju}i u oblikovanje sli-ke tog svijeta teoremu deterministi~ke trijade (sredina, vri-

198

Vedad Spahi}

jeme i naslije|e kao odre|uju}i faktori u izgradnji karakte-ra) autor rigorozno brine da u svoju pri~u ne umije{a etno-na-cionalne aspekte ratnog i tranzicijskog `ivota Sand`aka, Srbi-je i regiona 90-tih godina. Uz du`no po{tovanje dr`imoumjesnim pitanje da li je iz te su`enije optike mogu} vje-rodostojan (analiti~ki, literarni ili ma koji drugi) diskurs osand`a~kom ’modelu’ tajkunizacije dru{tva kao adaptiraneina~ice Milo{evi}-\ukanovi}eve etatizacije {verca, krimi-nala i mafija{kih poslova? Pri tome, dakako, nemoral i zlo’snala`ljivih’ pojedinaca ne mogu biti abolirani ~injenicomda su pripadali diskriminiranom, genocidom opstojnosnougro`enom narodu, pa makar i da su {to{ta dobro u~inili zataj narod (npr., masovno upo{ljavanje u ilegalnim {ivaoni-cama d`ins odje}e). Primjenjuju}i tzv. duplu hermeneutiku(obja{njenje same pojave neodvojivo je od razumijevanja od-nosa ljudi prema toj pojavi) i tu je stranu medalje trebalo ima-ti u vidu jednako barem kao i opravdanoj kritici izlo`enolicemjerje sredine koja ’sve zna’ ali umjesto osude nalazi bi-rane rije~i opravdanja za svoje ’biznismene’.

U cjelini ovaj se prigovor uklapa u aporiju mimeti~kete`nje ka perceptivnom integralizmu vice versa reduktivnihkoncepata identiteta ~ije su knji`evne nus-pojave zakova-nost, predvidivost, reduciranje karaktera na ilustracije, so-cijalne mustre i aktantske funkcije /persone naratis/. Pri to-me je, u pravilu, podjednako sna`an mrtva~ki zagrljaj obi-ju hermeneuti~kih perspektiva – idealisti~ke, koja stavlja te-`i{te na norme, ideje, vrijednosti i mentalitet kao obja{nje-

199

Krugovi i elipse

nja za{to ljudi djeluju kako djeluju, i materijalisti~ke, kojavi{e pola`e na ekonomske, tehni~ke i materijalne uslove ̀ i-vota. U dobroj mjeri toj se opasnosti autor uspio oduprije-ti zahvaljuju}i hronotopskoj uvjerljivosti lokalnog `ivotnogkolorita i briljantnom fiksiranju sprega korumpirane vlastii kriminalnog miljea – npr. striptiz-barovi i javne ku}e kaometonimijski izraz i mikro-model ukupnog funkcioniranjatog odnosa u zarobljenim ’tranzicijskim’ dru{tvima. S tim dauvijek treba imati u vidu kako zato~eni{tvo barem podjed-nako uzrokuju i faktori endogenog porijekla, primjerice onajpu~ki svjetonazor koji bi se mogao nazvati ’vjerovanjem ukozmi~ku pravdu’ a po kome su `ivotne nesre}e i patnjestigmatiziranih pojedinaca ili grupa tek okajavanje svog iligrijeha predaka.

Predugo gledanje u ponor, koji s vremenom se {iri i po-staje dublji, nije, dakle, problem samo marginaliziranih i po-ni`enih, nego cijele zajednice, ~iju literarnu, identitetsku i so-cijalnu dijagnozu u ovom romanu Halilovi} markira epigra-fom iz Nietzscheova traktata S onu stranu dobra i zla: „Ko sebori s ~udovi{tima, mora paziti, da pri tom i sam ne postane~udovi{te. I ako dugo gleda{ u ponor, i ponor gleda u tebe“.Evo prilike za ~itaoce bli`eg ili {ireg okru`enja da se zapitajukoliko se njihove sredine i iskustva, kada je posrijedi odnosaktera i struktura, razlikuju i jesmo li podlegli jakim komer-cijalnim snagama i promoterima rational choise theory koji nasnagovaraju da vjerujemo da gradimo na{e identitete krozslobodni izbor.

200

Vedad Spahi}

Ismet @uni} – nesu|eni veliki pjesnik malih tema

U nas se knji`evna povijest bavi velikim piscima. Istra`i-vanja ~iji je cilj osvijetliti integral literarnih epoha, izuzima-ju}i rijetke knjige posve}ene knji`evnom `ivotu pojedinihkulturnih sredina i razdoblja, te{ko da se imaju na {ta oslo-niti. U tami zaborava ostaju djela i autori, naj~e{}e gru-pisani i skrajnuti pod oznakom saputnici, a bez kojih knji-`evna znanost osporava samu sebe barem u onom dijelu ko-jim se obavezala na sistemati~nost, akribi~nost i dosljed nost,pa u nekom smislu i eti~nost. Nije u svemu tome zgorega niprisjetiti se (u humanistici i knji`evnoj teoriji dan-danassolidno stoje}ih) ruskih formalista, koji su upravo kroz tzv.knji`evno predvorje, djela autsajdera i manje zna~ajnih pi-saca (u pravilu sklonih epigonstvu, simplifikacijama i ogo-ljenjima), vidjeli najpouzdaniji i najjednostavniji put k upo-znavanju strukturne matrice knji`evnog razdoblja, a ~ije ra-zumijevanje uveliko olak{ava, ako i ne pod razumijeva, suo-~avanje sa nedvojbeno privla~nijim literarnim prominen-tima.

Ismet @uni}, odmah to recimo, nije knji`evna ~injeni-ca koja }e, u cjelini gledano, umjetni ~kom snagom svojihpjesni~kih, proznih i kriti~kih uradaka izmamiti onaj bez-rezervan ushit heuristi~kog otrgnu}a iz zaborava neke ne-

201

Krugovi i elipse

opravdano zapretene literarne vrednote. Zanimanje za dje-lo stvaraoca njegova ranga i zna~aja vi{e je, kako smo pret-hodno nazna~ili, stvar para digme knji`evnopovijesnog me-

tiera. S tim u vezi, govorili o @uni}u ili o mno{tvu u prosje ~-nosti bliskih mu savremenika, mo`da klju~no jeste pitanjerealnih pretpostavki i mogu}nosti stvarala~kog razvoja knji-`evnog talenta unutar kulturalnih i historijskih datosti jed-noga vre mena, u ovom slu~aju perioda neposredno pred itokom Drugoga svjetskog rata. [ta je tada mogla iznjedritisarajevska (o provinciji izli{no je i govoriti) sredina kazu-ju imena i djela onih koji su cijelo me|uratno razdobljeostali vezani za nju – poneko i pone{to iz Grupe sarajev -skih knji`evnika i Alija Nametak; svi drugi knji`evnu su{kolu i reputaciju stjecali izvan Bosne. Istim putem krenuoje i Ismet @uni}, po nesre}i u najgore vrijeme i na pogre{-nu stranu. Sarajevski student Vi{e {erijatske {kole pred ratnastavlja {kolovanje u Zagrebu. U NDH prilazi usta{kompokretu i biva anga`iran kao vojni imam. Likvidiran je uBleiburgu. Bilo je, istini za volju, pisa ca ~ija ideolo{ka stran-putica ne baca sjenu na status njihova djela u knji`evnoj po-vijesti. Kada o tome sudimo @uni}eva je nevolja u prili~norigidnom osobnom shvatanju uloge knji`evno sti, koje je, dastvar bude paradoksalnija, duboko suprotstavljeno iden-titetu njegova pjesni~kog bi}a. Zvati se pjesnikom, bio je ubi-je|en, zna~ilo je pjevati o veli kim i aktuelnim temama, uzvi-{enim emocijama, podignutim tonom i visokoparnom reto-ri kom?! Ishod: sve na tom tragu ordinarni je proma{aj, i,

202

Vedad Spahi}

vice versa, sve {to u @uni}evim stiho vima ima predznak in-timnog, obiteljskog i zavi~ajnog nagovje{tava ozbiljne mo-gu}nosti pje sni~kog izri~aja koje su, na`alost, zapostavlje-ne u onoj mjeri koliko je robovao pathosu konjunkturnihmetanaracija, ili su deklasi rane srazom motivskog eklekti-cizma, nevje{tim saobra`avanjem ljubavnih, ispovjednih(auto biografskih) i socijalnih tema unutar istih pjesama.

Izuzimaju}i patriotske i blagdanske prigodnice @uni} ugotovo svakoj svojoj pjesmi akumulira cijeli meny osob-nih preokupa cija: tegobu siroma{tva, lament nad dru{tve-nom nepravdom, ljubavne jade, reminiscencije na |a~ke da-ne, djetinjstvo i prizore iz obiteljskog `ivota... U rijetkimprimjerima, kada je uspio sniziti tenzije, odoljeti napastineobuzdanog miksanja po integralu svog emocionalnog i te-matskog registra, te fokusirati sje}anje na djetinjstvo i obitelj-sku intimu, pred nama bi se ukazalo pravo lice pjesnikovatalenta. Dostatno tek da za`alimo za onim {to je Ismetu@uni}u bilo predodre |eno ali ne i su|eno – da postaneveliki pjesnik malih tema, kao u elegiji Otac mi pi{e:

Otac mi pi{e da je morao zatvoriti du}ani ni{ta sada ne radi:(uz Ramazan se to desilo, imat }e kad Bogu se moliti),Ma}eha se pomaterila, pa mi pi{eturskim slovima, zamr{enim od klinova pisma vi{e:– Ismete, sine nero|eni kano i ro|eni... –

203

Krugovi i elipse

Jablan se nad munarom kao |er|ef nji{e,a u meni uspomena kao u `eni dijete di{e:o~eva ku}a pred iftar:sofra ~eka, jo{ {ezdeset kuckucaja i top }e puknuti.Otac razlama tanku prohu, istom s vatre ~orba se pu{i;kotac zamro, ubila ga glad.Pomaterinjena ma}eha pali lampu. O~ev kaput se su{i.Cocan prede, al ne veselo ko kad bje{e mlad.Vonj oskudnih jestiva podsje}a na vareno zelje.Ma}eha me se sje}a:– \e li je Ismet, da kahvu melje? –

Nastojanje da se socijalna tematika naturalizira objektiv-nim korelatima i ambijentalnim kon kretizacijama u dru-gim @uni}evim pjesmama uglavnom je kompromitiranopreo{trim kon trastnim pojednostavljenjima i potro{enimdiskursom op}ih mjesta, stereotipa i binarnih opreka. U sti-hovima elegije Otac mi pi{e, na sre}u, ni traga izražajnimgr~evima i pustim parolama, sve je puno diskretnije, nepre-tenciozno i umjesno, sa osje}ajem za unutarnju dinamikupjesme ostvarenu pretapanjem prezentne zbilje (u pismu)i pro{losti (u sje}anju) te ritmi~ki funkcionalnim uvo|enjemtu|ega glasa (ma}eha) u poentama strofa. Umjesto jalove re-tori~ke rastro{nosti na djelu je decentni leksi~ki redukcioni-zam i filmsko kadriranje. Svaka sekvenca (otac razlama pro-hu, ~orba se pu{i, o~ev kaput se su{i, ma~ak prede...), obre-menjena poetskom implikativno{}u zna~enja, stoji u dis-

204

Vedad Spahi}

proporciji sa leksi~kim ili vizuelnim volumenom detaljasamog po sebi. Vi{e „socijalne istine“ sadr`i ta slika o~evakaputa koji se su{i od desetaka @uni}evih pjesama u koji-ma `u~no istjeruje dru{tvenu, ili Bo`ju, pravdu.

Na|e se zbilja sjajnih fragmenata i briljantnih metafo-ra u ovoj poeziji, ali uspjele mikrostru kture ne mogu pro-mijeniti ukupni dojam, dapa~e, prije bismo rekli da produb-ljuju sraz izme|u antologijskog i reprezentativnog, sraz kojije, na odre|en na~in, obilje`io @uni}evo stvarala {tvo u cje-lini. Neizostavno je stoga posegnuti i za reprezentativnimprimjerima. Pjesma Ze mlja ste}aka i ni{ana pjeva u tom je po-gledu svojevrsni „bris“, pars pro toto proplamsaja i jalovih hi-postaza @uni}eve poezije. Napisana je u ratnim vremeni-ma, ali se sadr`ajem uklapa u svakida{nju jadikovku, u o~aja-vanje nad prevla{}u nepravde i zla u svijetu kao tematskukonstantu ovoga pjesni{tva. Reprezentativna je ne samo pomotivu, stilu i vokabularu nego i po (estetskom?) ishodu:na gnu}e k veli kom, postignu}e u malom – u fragmentu ireminiscenciji na djetinjstvo, te u ovoj pjesmi napose, krozodnos naslova i sadr`aja, finoj aluziji na „stanje nacije“:

Svitce smo na svoja ~ela nizali,gledali gdje ve~e stari dan pecai vjetre {to su svelo li{}e dizali,djeca smo, ahbabu, uvijek djeca!

205

Krugovi i elipse

I sada, kada gazimo u krvimislimo vedrina u nama se stjeca,na zamke svake idemo prvidjeca smo, ahbabu, uvijek djeca!

Gledano sa ove distance, stihovi autobiografski i autore-ferencijalni, do bola precizni i istiniti. Nesu|eni veliki pjes-nik Ismet @uni}: to je nevesela pri~a o naivnosti i njenom~edu – pogre{nom izboru, i u `ivotu i u poeziji.

206

Vedad Spahi}

Prof. dr. Dijana Had`izuki}

KRUGOVI I ELIPSE - SISTEMATI^NOST, AKRIBIJA I DOSLJEDNOST

KNJI@EVNOHISTORIJSKIH I KRITI^KIHI[^ITAVANJA

Knjiga Krugovi i elipse profesora Vedada Spahi}a nau~noje utemeljeno i korisno istra`ivanje bo{nja~ke knji`evno-sti, kako u sinteti~kom obuhvatu va`nih statusno-metodo-lo{kih i knji`evnohistorijskih problema, tako i u interpreta-cijskom fokusiranju na neka od njenih zna~ajnih ili manjereprezentativnih knji`evnih imena. U svojim analizama autor,prije svega, po{tuje tekst i njegove zakonitosti bez, danas,uobi~ajenog i ~estog upisivanja vlastitih stavova i teorijskihmodela i tamo gdje ih se istinski ne mo`e prona}i ili primi-jeniti. Vedad Spahi} svako knji`evno djelo kojemu je pristu-pio interpretira na vi{e nivoa, posmatraju}i knji`evne tvo-revine kao, ekovski re~eno, otvorene svjetove koji pru`ajurazli~ite mogu}nosti i{~itavanja i nau~nog tuma~enja. Zahva-ljuju}i tome ova knjiga u na{oj kriti~koj praksi predstavljajedinstven primjer otpora konjunkturnom trendu pojedno-stavljenih svo|enja na izolovane interpretativne modele.

Podijeljena u dva temata knjiga donosi tekstove unutarnaslova: Rekonfiguracije i Obrisi, sugeri{u}i na taj na~in dvoja-kost autorskog pristupa knji`evnoumjetni~kim tekstovima.

209

Krugovi i elipse

Prvi dio sadr`i va`ne tekstove me|u kojima je klju~an onajprvi Krugovi i(ili) elipse – razmatranja o konceptu kompozitne

integralnosti bosanskohercegova~ke knji`evnosti u kojemu se autorbavi propitivanjem bosanskohercegova~kog kulturnog iden-titeta koji je kroz dvadeseti vijek obilje`en variranjem izme-|u nacionalnih posebnosti i kulturalnog izolacionizma, s jed-ne, te bosanskog zajedni{tva, s druge strane. Pominju}i veli-ke umjetnike ~ije je knji`evno djelo nadi{lo bilo koji od kon-cepata nacionalne ili teritorijalne pripadnosti, Spahi} poja{-njava neukima (ili zluradima) {ta to jeste bosanskoherce-gova~ka knji`evnost, a {ta, opet, jeste bo{nja~ka knji`evnost,pri tome se koriste}i matemati~ko-geometrijskim pojmo-vima kru`nice i elipse, kao i njihovog preklapanja. Spahi}smatra da nacionalni knji`evni identiteti ne suspendiraju ve}afirmiraju mogu}nost, kako on ka`e, dvojne ili vi{estrukepripadnosti pisaca pojedinim knji`evnostima nagla{avaju}ida su istovremeno i paradoks ali i blagoslov upravo oni pis-ci oko kojih se u kriznim vremenima lotmanovske eksplozije

kriti~ko-akademska zajednica najvi{e spori. Pred brojno{-}u sintagmi za mogu}e imenovanje knji`evnosti Bosne iHercegovine Vedad Spahi} odlu~no bira odrednicu bosan-skohercegova~ka knji`evnost smatraju}i da ona uklju~uje alii nadilazi nacionalne knji`evne tradicije, a potcrtava teritori-jalno i, prije svega, tradicijsko naslije|e bosanskohercego-va~kog kulturnog prostora. Ulaze}i u diskusiju sa stavovimaTihomira Brajovi}a i drugih komparatista koji svoje tvrd-nje temelje na interliterarnim zajednicama Dioniza \uri-

210

Vedad Spahi}

{ina, Spahi} odbacuje elipsu kao „model suegzistencije i inter-ferencije ju`noslavenskih nacionalnih knji`evnosti“ jer mo-del elipse ima decentrirani dvofokalni sistem centara. Umje-sto toga, Spahi} se zala`e za model krugova koji se prekla-paju pri tome imaju}i svaki svoje sredi{te i periferiju, jer, ka-ko ka`e, „nacionalna knji`evnost nije monolitan knji`evno-historijski entitet, nego sistem odnosa“.

Poeti~ki, etni~ko-povijesni i ideolo{ki aspekti heteropredod`bi u

romanu Zmaj od Bosne Josipa Eugena Tomi}a jedini je tekstove knjige koji analiti~ki izlazi iz okvira bosanskohercego-va~ke knji`evnosti u knji`evno djelo hrvatskog pisca, no tonije slu~ajno. Naime, iako umjetni~ki neznatan, roman Zmaj

od Bosne Josipa Eugena Tomi}a sjajan je tekst za izu~avanjeimagolo{kih predstava o Bosni i Bo{njacima kao Drugi-ma. Spahi} fokus stavlja na Tomi}evu predstavu o li~nostiHusein-kapetana, na tipove karakterizacije bosanskih mu-slimana i njihovog na~ina ̀ ivota, predstave o ̀ eni kao tipskojfiguri, predod`be o Osmanlijama, te figuru Milo{a Obre-novi}a i njegovu ulogu u vrijeme ustanka. U osnovi svihspomenutih Tomi}evih predod`bi autor prepoznaje nacio-nal-politi~ku ideologiju Ante Star~evi}a, te njegov roman-ti~arski pankroatizam, kao i brojne devetnaestovjekovne ste-reotipe i predrasude spram Bosne i njenih naroda. Tomi-}ev roman je tematsko-motivski premre`en romanti~ar-skim elementima kao {to su zavjere, izdaje, ljubavne i poli-ti~ke intrige unutar velike historijske teme, no on ostaje, ka-ko Spahi} ka`e, u dobroj mjeri vjeran ~injenicama i pro-

211

Krugovi i elips

gramu ustanika, osobito podvla~e}i svijest junaka o vlastitojetni~koj posebnosti u odnosu na Turke/Osmanlije. Bosnakoja je do ovog momenta bila teritorij stra{nih i omra`e-nih Turaka, u okvirima ideje pankroatizma postaje egzoti~-na, bliska zemlja bratskih ljudi. „Promatraju}i preko dosko-ra{njih imperijalnih i civilizacijskih granica, on kulturu i obi-~aje bosanskih muslimana nu`no orijentalizira, ~ine}i ih jo{egzoti~nijim i daljim.“ Podre|eno onovremenim imago-lo{kim standardima, Bosna je u svijetu Tomi}eva romanamjesto ~vrstih vite{kih pravila i patrijarhalnog sistema vri-jednosti, mjesto u kojemu se ili pobje|uje ili umire.

Kao jedna od klju~nih rekonfiguracija u knjizi Vedada Spa-hi}a funkcionira tekst Kako ~itati Hasana iliti uskrsnu}e kon-

tingentne sablasti zbiljskog ~itatelja? kojim se otvara pitanje im-plicitnog i eksplicinog ~itatelja, ali i ukazuje na slijepe mrljedosada{njih interpetacija romana Dervi{ i smrt Me{e Seli-movi}a. Pomnom analizom Spahi} opovrgava pojednostav-ljena ~itanja Selimovi}evog Hasana ~iji se monolog o bo{-nja~kom identitetu pre~esto u javnosti razumijeva kao re-ferencijalni diskurs ili povijesni fakt. Po autorovom mi{-ljenju, lik je kompleksna konstrukcija koja se postupno ostva-ruje kroz postupak ~itanja, a Hasanov lik pokazuje da ~ita-teljski i autorski svjetonazor ne moraju uvijek biti podudar-ni. Uzev{i egzemplarno samo jedan odlomak Selimovi}e-vog romana, Spahi} pokazuje na koji na~in savremeni „stru~-ni“ ~itatelji pojednostavljuju i naru{avaju integritet knji-`evnoumjetni~kog djela. Opisuju}i ekoovskim vokabula-

212

Vedad Spahi}

rom stanje kompetencija profesionalne i diletantske recep-cije knji`evnosti on konstatuje da „je retori~ki monumen-talizam svojstvo dana{nje publicistike koja, realno, ne ostva-ruje ozbiljan upliv ni na brze i sitno{i}ard`ijski prora~unateprolaznike kroz ’narativne {ume’, dok profesionalni ’fore-starij’ tj. etablirana kriti~ka praksa i dalje uglavnom njegu-je neki od tipova redukcionisti~kih ~itanja“. Takva ~itanja,u pravilu, ili tra`e u tekstu fakte iz pi{~eva `ivota ili u ’otkri-vaju’ neke nau~ene, dublje i op}e istine. Ovo posljednje po-sebno je uo~ljivo u tuma~enju ~uvenog Hasanovog mo-nologa ~ije su literarne potencije otporne na vanknji`evneupotrebe pro{losti i budu}nosti Bosne. Razmatraju}i Ha-sana i Ahmeda Nurudina kao jedan od parova binarne opo-zicije aktantskog ~etverougla, autor dolazi do zaklju~ka daHasan funkcionira po unutarnjoj nu`nosti lika, te da je nje-gov monolog mnogo ubjedljiviji „kao autoimagolo{ki dis-kurs unutar romaneskne cjeline nego, za odre|ene svrhe,izlu~en iz nje. I kod istih predmeta i tema politika i umjet-nost razlikuju se u na~inu na koji im pristupaju – politikapredmet tretira izvana kao objekat, umjetnost iznutra poisto-vje}uju}i se s njim, vezuju}i ga za konkretan ljudski ka-rakter, kome, {to je uvjerljivije knji`evno uobli~en, ~italacvi{e vjeruje“. Ono {to se de{ava sa svakodnevnim citiranjemHasanovog monologa u politi~ke svrhe nije ni nepoznatoni neuobi~ajeno u povijesti svjetske knji`evnosti. Svjedocismo brojnih ukori~enih izdanja mudrih misli velikih knji-`evnika otrgnutih iz tekstova kojima organski pripadaju, uz

213

Krugovi i elipse

obavezno zanemarivanje ~injenice da odre|enu repliku izgo-vara konkretan knji`evni lik a ne autor teksta. O Facebook sta-tusima zasutim Selimovi}evim mislima ne treba ni govo-riti. Svojom pomnom (post)strukturalisti~kom analizomVedad Spahi} ukazuje na Selimovi}evog Hasana kao na lingvi-sti~ko ozna~eno koje se kao knji`evna konstrukcija ostva-ruje kroz vrijeme ~itanja i u suodnosu sa svim ostalim ele-mentima romanesknog teksta.

Pod naslovom Ironija kao modus kulturalnog pam}enja: Inter-tekst srednjovjekovnih povelja i epitafa u Dizdarevom ’Kamenomspava~u’ sadr`an je Spahi}ev pogled na intermedijalne iintrakulturalne poveznice poezije Maka Dizdara sa ba{ti-nom i to kroz pra}enje i analizu estetske djelotvornosti razli-~itih citatnih i metakreativnih postupaka koje Dizdar pro-vodi nad prototekstovima. Prate}i dva modula Spahi} uspo-re|uje poetski tekst Maka Dizdara sa prototekstom zaklju-~iv{i da se na ovaj na~in mo`e razumjeti pjesnikova koncep-cija kulturalnog pam}enja. Unutar modula a) analizira sesemanti~ka poliferacija prototeksta, i to na primjeru pjesme„Zapis o vremenu“, dok modul b) uzima u obzir drugi tipintertekstualne transformacije na primjeru pjesama „Zapiso odlasku“, „Zapis o blagu“, „Zapis o vitezu“ i „Nevoljni voj-no“. Na kraju, Spahi} zaklju~uje da je odnos Maka Dizdaraprema povijesti istovremeno i afirmativan i ironi~an, a za-hvaljuju}i ironiji na{e povijesne sudbine sama figura ironi-ja se pokazuje „kao jedan od dominantnih modusa u poet-skom ovjerodostojenju eksplicitnih intertekstualnih vezaKamenog spava~a i srednjovjekovnih bosanskih tekstova.“

214

Vedad Spahi}

Ni{ta manje zna~ajni su Spahi}evi tekstovi o recentnojbosanskohercegova~koj knji`evnosti u kojima se doti~edjela Abdulaha Sidrana (Sidranova poeti~ka samoporicanja),Zlatka Top~i}a (Novi dizajn autsajderske paradigme junaka:Top~i}eva duologija o piscu, krivici i kazni), Had`ema Hajda-revi}a (Razbijeno ogledalo identiteta: ogled o prozama Had`emaHajdarevi}a), Enesa Kari}a (Ekumenski romani Enesa Kari}a)i Semedina Kadi}a (Tranzicijske rekonfiguracije bo{nja~kog iden-titeta u romanu Pau~ina Samedina Kadi}a). Spahi}ev uvid uSidranovu poeziju polazi od ve} etabliranog mi{ljenja o pjes-niku koji je u neprekidnom dijalogu sa literaturom i histo-rijom, osobito historijom Sarajeva, kao i sa univerzumom,te pjesnikom u ~ijoj se poetici, da bi se ovjerodostojila, u sva-koj pjesmi, iznova, pori~e ta ista poetika. Autor prepoznaje~etiri klju~na autopoeti~ka odre|enja Sidranove prijeratnepoezije, te uvi|a njihovu podudarnost sa „implicitnim ili eks-plicitnim autoreferencijalnim o~itovanjima“. U neprekid-noj poetskoj igri sa neknji`evnim tekstovima kao proto-tekstovima Sidran uspijeva biti pjesnik-svjedok i nepotkup-ljivi hroni~ar svoga grada – kako ka`e Spahi}. Sidranova pjes-ni~ka samo}a u ratnim i postratnim pjesmama bit }e polju-ljana, a „paskalovski singular smjenjuje herderovski plural“.Umjesto sa tekstovima, dokumentima i artefaktima Sidra-nova poezija sada korespondira sa realnom stvarno{}u ukla-paju}i se, tako, u mainstream bosankohercegova~ke/bo{-nja~ke ratne knji`evnosti. O umjetni~koj vrijednosti ovakveSidranove poezije kritika tek treba dati svoju rije~, smatraVedad Spahi}.

215

Krugovi i elipse

Zlatko Top~i} je autor brojnih proznih tekstova, dramai romana, no ~ini se da recentna knji`evna kritika u dobroj mjeri pre{u}uje rad ovog pisca. I sam `rtva torture tokomagresije na Bosnu i Hercegovinu, Top~i} je odlu~io pisati „pe-rom umo~enim u krv“. Cilj njegove poetike svjedo~enjajeste da zlo~in ostane zapisan i upam}en kako se ne bi po-novio ali uvijek i vi{e od toga. Vedad Spahi} je jedan od ri-jetkih prou~avatelja savremene knji`evnosti koji je odlu-~io kriti~ki pre~itati Top~i}eve romane i ’izvu}i’ ih iz sjenekoju svojim umjetni~kim kvalitetima nikako ne zaslu`uju.U tekstu koji sadr`i ova knjiga Spahi} se pozabavio Top-~i}evim romanima Zavr{na rije~ (2011) i Dagmar (2013) koji,po njemu, „predstavljaju sasvim nov i aparatan doprinostematizaciji rata i kontemporarne zbilje u recentnoj bosan-skohercegova~koj knji`evnosti“. U prvom romanu Spahi}prepoznaje autorov odmak od pojednostavljene ~itljive knji-`evnosti o ratu u receptivnu zahtjevnost; to je roman kojikombinuje dokumente zapisnika sa sudskih ro~i{ta sa auto-biografskom ispovije{}u optu`enog za ratne zlo~ine u nje-govoj zavr{noj rije~i. Tako|er, roman kombinira razli~itefunkcionalne `anrove, stilove i podstilove, kombinira razli-~ite teme i vodi intertekstualne dijaloge me|u kojima Spa-hi} kao najuspjeliji izdvaja onaj sa Me{om Selimovi}em. Idalje, Spahi} pi{e: „Iz retro spektivne ta~ke junaka koji upritvoru, pi{u}i memoare, priprema odbranu na ’la`nu’ op-tu`bu za ratni zlo~in svaka se sastavnica njegova identitetapojavljuje zapravo kao herme neuti~ki problem: knji`ev-

216

Vedad Spahi}

nost koja to ve} jeste sama po sebi, odnos fikcije i zbilje, sta-tus pisca u ideolo{kom dru{tvu, rat, zlo~in, su|enje, poli-tika i etika, kultura i multikulturali zam, vjera i hipokrizija,ljubavni i bra~ni odnosi – sve se to stje~e i dodiruje na jednomistom mjestu – u zoni proaktivnog razumijevanja svijeta kojuzovemo interpretacija, a ~ije je drugo ime u Top~i}e vomsistemu vrijednosti demistifika cija, temeljita i bespo{tedna utolikoj mjeri da nijednog momenta ne isklju~uje autode-mistifikaciju kako na razini privatnosti (Glavni junak samo-ironi~no priznaje: „Razli~iti su konteksti i uglavnom na nji-ma zasnivam svoju odbranu dvostrukih mjerila“) tako i narazini kolektiviteta (kriti~ki odnos prema lokalnoj mitolo-giji): „....sarajevski duh, ako to postoji, zapravo uop}e nije ne-{to ~ime bi se pametan hvalio.“ Top~i}ev roman tematizi-ra kulturu i subkulturu Sarajeva, knji`evnu ~ar{iju i njeneglavne kriti~arske aktere, ljubavne teme i status protagoni-ste koji govori iz of-pozicije, a sve to na umjetni~ki uvjerljiv,eti~ki odgovoran i poetolo{ki izazovan na~in – zaklju~ujeSpahi}. O romanu Dagmar kao svojevrsnom nastavku Zavr{-

ne rije~i, Vedad Spahi} ka`e da je uspio spojiti zaboravljenuepistolarnu formu sa savremenom zbiljom i pro-trivijalnimzapletima u majstorski literarni tekst.

Had`em Hajdarevi} je jo{ jedan pisac ~ijim prozamaSpahi} prilazi kao kriti~ar recentne knji`evne scene s ciljemda jedno prominentno djelo ne ostane pre{u}eno i nepro~i-tano. Najprije }e progovoriti o zbirci pripovjedaka Klinika

za plasti~nu hirurgiju iz 2000. godine koja je ispisana kao niz

217

Krugovi i elipse

pri~a u pri~i, te tekstualno operi{e sa prona|enim rukopi-sima, citatima i pseudocitatima, dvojnicima i realiziranimmetaforama kao tipi~nim postmodernisti~kim igrama. Na-kon toga, Spahi} propituje literarne kvalitete i slabosti Haj-darevi}evog romana Gdje si ti ovih godina zaklju~uju}i da seautor nije uspio do kraja iznijeti sa obimnom stvarnosnomgra|om postratne Bosne, brojnim likovima i jo{ brojnijimotvorenim temama. Uostalom, mo`da je nekoherentnosti posvema{nja strukturalna rascijepljenost romana samo od-raz upravo takve bosanske stvarnosti – rezonuje autor nakraju ~lanka.

Bave}i se romanima Enesa Kari}a Jevrejsko groblje i Slu~aj-

no ~ovjek, Spahi} najprije progovara o historijatu romana stezom (kakvi jesu Kari}evi romani) skre}u}i pa`nju na tek-stove kakvi su Kamijevi, Sartrovi, pa i Andri}evi romanido odre|ene mjere, a koje ~itamo bez optere}enja „ideo-lo{ko-povijesno-filozofskog klju~a“. Stoga, s obzirom da jeKari} prije svega teolo{ki mislilac, Spahi} najprije uranja ustrukturu romana, njegov `anrovski okvir i analizu tipo-lo{ko-karakternog profila junaka koji bi trebali biti literar-no vjerodostojni da bi iznijeli takav metanarativ. NaratorSadik Dobra~a, uz sva ’nabo`na sje}anja’ i vizije nije uspiodo kraja ostvariti namijenjenu mu ulogu. Sli~no se desilo iu drugom Kari}evom romanu koji je fabularni nastavak Jev-

rejskog groblja. Protagonista koji ne pripada vjerskoj i intelek-tualnoj eliti trebao bi reprezentovati njene klju~ne ideolo{-ko-religijske ideje: „Kako to izvesti na djelotvoran i kredi-

218

Vedad Spahi}

bilan na~in – odgovor u svakodnevnom `ivotu za sad ne po-stoji, a po prilici ni{ta manje mukotrpno nije prona}i ga niu romanesknoj fikciji.“ Kari}evo rje{enje je dovo|enje liko-va u pritvorsku ~ekaonicu u kojoj se onda odvija dijalog re-ligija, ideologija i kultura na lai~koj razini. Slabost koju uo~a-va Vedad Spahi} ti~e se stilske monofonije autorovog funk-cionalno nepreregistriranog akademskog diskursa, te pretje-rane erudicije likova-laika u vrlo sofisticiranim temama. Ka-ri}evi likovi nisu uspjeli nadrasti narativne funkcije i postatiistinski knji`evnoumjetni~ki karakteri, zaklju~uje Spahi}.

Roman Samedina Kadi}a Pau~ina iz 2013. godine privu-kao je Spahi}evu pa`nju kao narativ o ve} poznatom susre-tu Pisca i Lika koji ovdje poprima osobine krimi pri~euspje{no ispresijecane „refleksivno-eruditnim dionicama,metaproznim autotematizacijama na fonu nepresahle disku-sije o odnosu fikcije i faktografije te tarantinovskom ironi~-nom mje{avinom humora i nasilja ispunjenom aluzijama,citatima odnosno parafrazama referentne lektire, poznatihfilmova i popularne kulture“. Kadi}ev roman tematizira pi-tanja neprikosnovenosti ~ar{ijskog duha, iskvarenosti svi-jeta izdava~a, kolektivnog identiteta u matici i u dijaspori,pretvaranja religijskih toposa u turbo-folkerske surogate, itako dalje, a sve to literarno veoma uspje{no. Savremenadru{tveno-kulturna i religijska scena u Kadi}evom romanuje osvijetljena duboko, intelektualno i na „najprefinjenijiliterarni na~in“.

Tekstom Te`ak srklet: skica za kulturno-povijesni kontekst bo-sanske alhamijado knji`evnosti otvara se drugi dio knjige Ve-

219

Krugovi i elipse

dada Spahi}a, a koji zapravo sadr`i nekoliko kra}ih zasje-ka u slabije osvijetljene fenomene i autorska ostvarenja. Prvitekst zalazi u historiju bo{nja~ke knji`evnosti te propitujestavove ranijih knji`evnih histori~ara spram alhamijado knji-`evnosti i njene umjetni~ke vrijednosti. Pomnom analizomkulturno-povijesnog konteksta u kojemu su spomenuta dje-la nastajala te kriti~kom markacijom mogu}ih problema nakoje su alhamijado autori nailazili Spahi} poku{ava iznovaosvijetliti kako zna~aj tako i nedostatke knji`evnog izra`a-vanja starijih pisaca na maternjem jeziku dolaze}i do zaklju~-ka da je njihov postupak prilago|avanja vlastitom jeziku i kul-turi izrazito emancipatorski.

^lanak Literarizacija povijesti u historijskoj publicistici Hu-

sejna ^i{i}a ve} naslovom sugeri{e Spahi}evu knji`evno-kriti~arsku preokupaciju. Naime, knjiga Husejna ̂ i{i}a Mos-

tar u Herceg-Bosni ogledni je uzorak historijske publicistikeu kojoj „koegzistiraju referencijalno i modalno, dokumen-tarno i fikcionalno, analiti~ki razlo`eno i simboli~ki subli-mirano“, a {to Spahi} prepoznaje kao uspje{an hibridni dis-kurs koji povijest preta~e u pripovijest. Mostar je u fokusupa`nje i knjige Ibrahima Kajana Mostarske vedute, a o kojojSpahi} progovara u tekstu Novo ~itanje Mostara: ogled o Ka-

janovim mostarskim vedutama. Kajanova knjiga `anrovski jeodre|ena kao literarizirana monografija grada, odnosno nekavrsta unutarnjeg kako prostornog tako i psiholo{kog puto-pisa koja nam govori „svojim metonimijskim zasjecima, vi-{e o jednom vremenu nego mnoge historijske knjige“. Za-

220

Vedad Spahi}

pravo, ^i{i}eva i Kajanova vi|enja Mostara na svojevrstanse na~in dopisuju – prvi autor je iz historije za{ao u literatu-ru i fikciju, dok je drugi ispisuju}i putopis kao ipak rubni li-terarni `anr, ostvario djelo koje osvjetljava historiju grada.

U knjizi mo`emo pro~itati jo{ tri ogleda: Da`devnja~ke

{are identiteta: o jedinstvu mythosa, logosa i ethosa u zbirci pri~a

’Strah od behara’ Refika Li~ine, Identiteti zarobljenog dru{tva u

romanu ’Ako dugo gleda{ u ponor' Enesa Halilovi}a i Ismet @u-

ni} – nesu|eni veliki pjesnik malih tema. Spahi} u zbirci pri-povjedaka Refika Li~ine prepoznaje koherentnu cjelinu kojase mo`e ~itati i kao roman, pa i kao romansirana povijesnahronika sa elementima poetike svjedo~enja. Radi se o ozbilj-nom knji`evniku i ve} nagra|enoj zbirci, stilski i narativnoujedna~enoj, koja kombinuje elemente metafikcije sa tema-ma historijskog usuda i pitanjima kulturnog identiteta san-d`a~kih Bo{njaka. U isti hronotop smje{tena je i fabula ro-mana Enesa Halilovi}a u kojemu Spahi} prepoznaje post-modernu igru sa naratorskim nivoima i odnosima protago-nista – pripovjeda~, kao i tematski okvir u kojem se progo-vara o stigmatizaciji i diskriminaciji ljudi sa dna dru{tveneljestvice. S druge strane, Spahi} posljednji ~lanak svoje knji-ge posve}uje jednom nepoznatom i neostvarenom pjesniku.Zapis o Ismetu @uni}u jo{ je jedan u nizu autorovih napo-ra da uka`e na potpuno zaboravljene pjesnike kakav je @u-ni} koji je u Drugom svjetskom ratu odabrao pogre{nu stra-nu. Za{to? Zato {to ukoliko ̀ elimo knji`evnohistorijski osvi-jetliti odre|enu epohu, onda moramo sagledati i tekstove

221

Krugovi i elipse

manje zna~ajnih pisaca, epigona i autsajdera. „U tami zabo-rava ostaju djela i autori, naj~e{}e grupisani i skrajnuti podoznakom saputnici, a bez kojih knji`evna znanost osporavasamu sebe barem u onom dijelu kojim se obavezala na si-stemati~nost, akribi~nost i dosljednost, pa u nekom smislui eti~nost.“ Ovim rije~ima Vedad Spahi} na izvjestan na~inukazuje na vlastite interese u propitivanju knji`evne pro{lo-sti ali i savremenih knji`evnih ostvarenja u knjizi Krugovi i

elipse. Ni jedan tekst i ni jedan autor ne smiju ostati pre-{u}eni makar se radilo i o literarno suspektnim poku{aji-ma, jer tek u suodnosu djela visoke umjetni~ke vrijednosti ionih koje smatramo pratiteljima mogu}e je sagledati struk-turne matrice knji`evnih razdoblja. Krugovi i elipse VedadaSpahi}a je upravo takva knjiga.

222

Vedad Spahi}

Izvori:

1. Andri}, Ivo: Na Drini }uprija, Prosveta-Nolit-ZUNS, Beograd, 1985.

2. ]i{i}, Husejn: Mostar u Herceg-Bosni, MKD „Preporod“ Mostar, 1991.

3. Dizdar, Mak: Kameni spava~, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.

4. Dizdar, Mak: Stari bosanski tekstovi, antologija, Svjetlost, Sara-jevo, 1990.

5. Durakovi}, Enes, Muslimanska poezija XX vijeka, Svjetlost, Sa-rajevo, 1990.

6. Hajdarevi}, Had`em: Klinika za plasti~nu hirurgiju, Ljiljan, Sara-jevo, 2000.

7. Hajdarevi}, Had`em: Gdje si ti ovih godina, Dobra knjiga, Saraje-vo, 2015.

8. Halilovi}, Enes: Kad dugo gleda{ u ponor, roman, Albatros plus,Beograd, 2016.

9. Isakovi}, Alija: Biserje, Stvarnost, Zagreb, 1972.

10. Kadi} Samedin: Pau~ina, TKD [ahinpa{i}, Sarajevo, 2013.

11. Kajan, Ibrahim: Grad velike svjetlosti. Mostarske vedute, Muzej Her-cegovine, IC {tamparija, Mostar, 2014.

12. Kari}, Enes: Jevrejsko groblje, Tugra, Sarajevo, 2011.

13. Kari}, Enes: Slu~ajno ~ovjek, Tugra, Sarajevo, 2013.

14. Li~ina, Refik: Strah od behara, Buybook, Sarajevo, 2014.

15. Selimovi}, Me{a: Dervi{ i smrt, Sloboda – Otokar Ker{ovani,Beograd-Rijeka, 1975.

16. Sidran, Abdulah, Izabrana djela, knjiga I, BosniaArs, Tuzla, 2004.

17. Sidran, Abdulah, Morija, Svjestlost, Sarajevo, 2008.

18. Sidran, Abdulah: Za{to tone Venecija, Bosanska knjiga, Sarajevo,1996.

19. Stoji}, Mile; Prognane elegije, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1996.

20. Tomi}, Josip Eugen: Zmaj od Bosne, Matica Hrvatska, Zagreb,1970.

223

Krugovi i elipse

21. Top~i}, Zlatko: Zavr{na rije~, EPH Liber, Zagreb, 2011.

22. Top~i}, Zlatko: Dagmar, Fondacija „Fra Grgo Marti}“, Kre{evo,2013.

23. @uni}, Ismet: Ritam rata i poezije, Bo{nja~ka nacionalna zajedni-ca Hrvatske, Zagreb, 2009.

224

Vedad Spahi}

Literatura:

1. Ali~i}, Ahmed S.: Pokret za autonomiju Bosne, Orijentalni insti-tut, Sarajevo 1996.

2. Andri}, Ivo: Na{a knji`evnost i rat, u: Eseji I – Istorija i legenda,Sabrana dela, knjiga XVII, Prosveta, Beograd, 1976.

3. Bagi}, Kre{imir: Uvod u suvremenu hrvatsku književnost 1970.-2010, Školska knjiga, Zagreb, 2016.

4. Bahtin, Mihail: Autor i junak u estetskoj komunikaciji, Svetovi,Novi Sad, 1991.

5. Bajovi}, Tijana: Poplava se}anja: nastanak i razvoj „memory booma“,Filozofija i dru{tvo XXIII (3), Beograd, 2012.

6. Bauman, Zygmunt: Identitet, Naklada Pelago, Zagreb, 2009.

7. Ba{agi}, Safvet-beg: Bo{njaci i Hercegovci u islamskoj knji`evnosti,Svjetlost, Sarajevo, 1986.

8. Begi}, Midhat: Raskr{}a II, Veselin Masle{a – Svjetlost, Saraje-vo, 1987.

9. Begi}, Midhat: Raskr{}a IV, Veselin Masle{a – Svjetlost, Saraje-vo, 1987.

10. Beker, Miroslav: Suvremene knji`evne teorije, SNL, Zagreb, 1986.

11. Beker, Miroslav: Roman 18. stolje}a, [kolska knjiga, Zagreb, 2002.

12. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene knji`evne i kulturne torije, Ma-tica hrvatska, Zagreb, 2000.

13. Biti, Vladimir: Upletanje nere~enog: Knji`evnost / Povijest / Teorija,Matica hrvatska, Zagreb, 1994.

14. Biti, Vladimir: Historia magistra vitae – Ivan Aralica i egzemplarnapri/povijest, u: ^ovjek, prostor, vrijeme: knji`evnoantropolo{ke studije izhrvatske knji`evnosti, zbornik, ur. @iva Ben~i} i Dunja Fali{evac,Disput, Zagreb, 2006., str. 389-406.

15. Blagojevi}, Slobodan: Predgovor Antologiji bosanskohercegova~ke poezi-je dvadesetog stolje}a, Sarajevo, Lica 3/4, 1981., str. 9.

16. Bosanskohercegova~ka knji`evna hrestomatija: knjiga I.: Starija knji-`evnost / priredili Pavo An|eli}, Muhamed Had`ijahi}, HertaKuna, Vojislav Maksimovi}, Petar Pej~inovi}, Zavod za izdava-nje ud`benika, Sarajevo, 1974.

225

Index imena

17. Bozhoviq, Gjorgje: Stranac u bosanskom procesu, http://www.booksa.hr/kolumne/criticize-this-409/criticize-this-zavrsna-rijec

18. Bringa, Tone: Biti musliman na bosanski na~in, TKD [ahinpa{i},Sarajevo, 2009.

19. Brajovi}, Tihomir: Komparativni identiteti – Srpska knji`evnost izme-|u evropskog i ju`noslovenskog konteksta, Slu`beni glasnik, Beo-grad, 2012.

20. Braun, Maximilian: Za~eci evropeizacije u knji`evnosti slavenskihmuslimana u Bosni i Hercegovini, Dobra knjiga, Sarajevo, 2009.

21. Burdije, Pjer: Pravila umetnosti: geneza i struktura polja knji`evno-sti, Svetovi, Novi Sad, 2003.

22. ^olakovi}, Rodoljub: Dnevnik 1971-1972, Banja Luka, 2008.

23. ^ubrilovi}, Vasa: Istorijski osnovi Republike Bosne i Hercegovine, Pri-lozi Instituta za istoriju radni~kog pokreta, 4, Sarajevo, 1968.,str. 23-42.

24. Duda, Dean: Kulturalni studiji, AGM, Zagreb, 2002.

25. Duda, Dean: Kultura putovanja – uvod u književnu iterologiju, Nakla-da Ljevak, Zagreb, 2012.

26. Duki}, Davor: O imagologiji, u Kako vidimo strane zemlje, zbornik,priredili: Davor Duki}, Zrinka Bla`evi}, Lahorka Pleji} Poje,Ivana Brkovi}, Srednja Europa, Zagreb, 2009., str. 5-22.

27. Durakovi}, Enes: Obzori bo{nja~ke knji`evnosti, Dobra knjiga,Sarajevo, 2012.

28. D`ambo, Jozo: Jugoslawische Literaturen, u: Weltliteratur im 20. Jahr-hundert. Hrsg. von Manfred Brauneck. Reinbek bei Hamburg:Rowohlt Taschenbuch Verlag, 1981.

29. \uri{in, Dioniz: [ta je svetska knji`evnost?, Sremski Karlovci-Novi Sad, 1997.

30. Eagleton, Terry: Knji`evna teorija, Liber, Zagreb, 1987.

31. Eagleton, Terry: Ideja kulture, Jesenski i Turk, Zagreb, 2002.

32. Eco, Umberto, Postile uz Ime ru`e, u Ime ru`e, 479-511, Paidea,Beograd, 2000.

33. Eco, Umberto: [est {etnji po narativnoj {umi, Narodna knjiga-Alfa,Beograd, 2003.

34. Filipovi}, Muhamed: Bosanski duh u knji`evnosti – {ta je to? (Poku-{aj istra`ivanja povodom zbirke poezije M. Dizdara „Kameni spa-va~“), @ivot, XV, 3, Sarajevo, 1967., str. 13–18.

226

Vedad Spahi}

35. Foht, Ivan: Uvod u estetiku, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

36. Gr~evi}, Franjo: Problemi i perspektive komparativnog prou~avanjajugoslavenskih knji`evnosti, Zbornik Komparativno prou~avanjejugoslavenskih knji`evnosti, Zagreb-Vra`din, 1983.

37. Gvozden, Vladimir: Knji`evna imagologija u perspektivi, Ostrvo,4, april 2005.

38. Had`ijahi}, Muhamed: Hrvatska muslimanska knji`evnost prije 1878.,[tamparija Omer [ehi}, Sarajevo, 1938.

39. Had`imuhamedovi}, Amra: Raslojavanje bosanskog identiteta − kul-turno pam}enje i njegova savremena interpretacija, Godi{njak BZK„Preporod“, XII, Sarajevo 2012., str. 235-254.

40. Hamon, Phillipe: Za semiolo{ki status lika, u Autor, pripovjeda~, lik(zbornik radova) priredio Cvjetko Milanja, Svjetla grada –Sveu~ili{te JJ[, Osijek, 2000.

41. http:/www.moljac.hr/biografije/starcevic/htm

42. Hukovi}, Muhamed: Alahamijado knji`evnost i njeni stvaraoci, Svjet-lost, Sarajevo, 1980.

43. Imamovi}, Mustafa: Historija Bo{njaka, BKZ „Preporod“, Sara-jevo 1998.

44. Intertekstualnost i intermedijalnost, zbornik, uredili: Zvonko Mako-vi}, Magdalena Medari}, Dubravka Orai} i Pavao Pavli~i}, Li-ber, Zagreb, 1988.

45. Jakobson, Roman: Velimir Hlebnjikov, u Poetika ruskog formalizma,Prosveta, Beograd, 1970.

46. Jameson, Fredric, Politi~ko nesvesno, Rad, Beograd, 1984.

47. Juki}, Ivan Franjo: Zemljopis i povijestnica Bosne, u Sabrana djelaI, Svjetlost, Sarajevo, 1973.

48. Karahasan, D`evad: Dnevnik selidbe, Connectum, Sarajevo, 2010.

49. Kova~, Zvonko: Bosanska (i) me|ukulturna knji`evnost (Opseg poj-mova, granice i prekograni~nost), Bosanskohercegova~ki slavisti~kikongres, Zbornik radova, knjiga 2, Sarajevo, 2012., str. 31-36.

50. Kundera, Milan: Estetika i egzistencija, http://filozofskimagazin.net/milan-kundera-estetika-i-egzi-stencija/

51. Lasi}, Stanko: ^lanci, razgovori i pisma: Pogledi i istra`ivanja, knji-ga I, Gordogan, Zagreb, 2004.

52. Leibniz, Gottfried Wilhelm: Izabrani filozofski spisi, Naprijed,Zagreb, 1980.

227

Krugovi i elipse

53. Le{i}, Zdenko: Pripovjeda~ka Bosna II, Institut za književnost –Svjetlost, Sarajevo, 1991.

54. Lovrenovi}, Ivan: Ivo Andri}, paradoks o {utnji; u Ivo Andri}: Prokle-ta avlija, predgovor, Matica hrvatska – Svjetlo rije~i, Sarajevo, 2007.

55. Lovrenovi}, Ivan: Kako je, ipak, mogu}e govoriti o kulturnom identi-tetu Bosne i Hercegovine?, Vijenac, god. XXIII, br. 544, Zagreb, 8.sije~nja 2015.

56. Lusi, Nil (Lucy, Niall): Retori~ko ~itanje, u Knji`evna retorika da-nas, priredio Miodrag Radovi}, Slu`beni glasnik, Beograd,2008., str. 155-182.

57. Mahmut}ehaji}, Rusmir: Andri}evstvo – protiv etike sje}anja, Clio,Beograd, 2015.

58. Malcolm, Noel: Povijest Bosne, Erasmus/Dani, Zagreb, Sarajevo1995.

59. Man, Pol de: Semiologija i retorika, u: Zoran Konstantinovi}, ur.,Mehanizmi knji`evne komunikacije, Institut za knji`evnost, Rad,Beograd, 1983. str. 62.74.

60. Mayer, Hans: Autsajderi, Grafi~ki zavod Hrvatske, Zagreb, 1981.

61. Medvedev, Pavel (Bahtin, Mihail): Formalni metod u nauci o knji-`evnosti, Nolit, Beograd, 1976.

62. Moranjak-Bambura}, Nirman: Prema problemu kulturnog sinkre-tizma u Bosni i Hercegovini, Dijalog, 2-3, Sarajevo, 1998.

63. Nik~evi}, Sanja, Neobi~an pisac, Zlatko Top~i}, pogovor romanuZavr{na rije~, 199-210, EPH Liber, Zagreb, 2011.

64. Novakovi}, Stojan: Prilozi k istoriji srpke knji`evnosti, IV, Srbi Mu-hamedovci i turska pismenost, Glasnik Srpskog u~enog dru{tva,knjiga IX, sveska XVI (XXIV) staroga reda, Beograd, 1869.

65. Orai} Toli}, Dubravka: Teorija citatnosti, Grafi~ki zavod Hrvat-ske, Zagreb, 1990.

66. Pele{, Gajo: Knji`evnost i obrazovanje, u Kako predavati knji`ev-nost, priredio Aleksandar Jovanovi}, Zavod za ud`benike, Beo-grad, 1984.

67. Perica, Vjekoslav, Velikonja, Mitja: Nebeska Jugoslavija, ^igoja{tampa, Beograd, 2012.

68. Pijovi}, Marko: Demistificiranje „etniciteta“, Historijska traganja,10, Sarajevo, 2012.

228

Vedad Spahi}

69. Postnikov, Boris, Postjugoslavenska knji`evnost?, Sandorf, Zagreb,2012.

70. Pratt, Mary-Louise: Kratka pri~a: pojmovi dužine i kratko}e, Gra-dina, Ni{, br. 1, 1989. str. 9-38.

71. Rizvi}, Muhsin: Knji`evno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni iHercegovini u doba austrougarske vladavine, Akademija nauka i umjet-nosti BiH, Djela, XLVI/1-2, Sarajevo, 1973.

72. Rizvi}, Muhsin: Teze za pristup izu~avanju bosanskohercegova~keknji`evnosti i neki primjeri koji ih u~vr{}uju, u Bosanskohercegova~keknji`evne studije, Sarajevo, 1980.

73. Said, Edward W.: Orijentalizam, Svjetlost, Sarajevo, 1999.

74. Selimovi}, Me{a, Pismo SANU 1976.,http://govori.tripod.com/mesa_selimovic.htm

75. Selimovi}, Me{a: Pisci, mi{ljenja i razgovori, Sabrana djela, knji-ga 7, Sloboda - Otokar Ker{ovani, Beograd-Rijeka, 1975.

76. Smith, Anthony D.: Nacionalni identitet, XX vek – ^igoja {tampa,Beograd, 1998.

77. Suvin, Darko: Izvedbeni tekst kao dijalog gledali{ta i scene koji pobu-|uje mogu}i svijet, Republika 7-8, Zagreb, God. 44 (1988),7/8, str. 120-135.

78. Viktor Šklovski: Energija zablude, Prosveta, Beograd, 1985.

79. Travis, Molly Abel: Kiberneti~ka estetika, hipertekst i budu}nost knji-ževnosti, Republika, 5-6, Zagreb, 1998., str. 189-204.

80. Tutnjevi}, Stani{a: Neki metodolo{ki problemi prou~avanja knji`ev-nosti Bosne i Hercegovine, u Pod istim uglom, Oslobo|enje, Sara-jevo, 1984., str. 5-50.

81. Ustamuji}, Elbisa: Oblici pripovijedanja u romanu Me{e Selimo-vi}a, Udru`enje knji`evnika BiH, Podru`nica Mostar, Mostar,1990.

82. Velek, Rene – Voren, Ostin: Teorija knji`evnosti, Nolit, Beograd, 1974.

83. Vu~kovi}, Radovan: Razvoj novije knji`evnosti, Institut za knji-`evnost - Svjetlost, Sarajevo, 1991.

84. Zgodi}, Esad: Bo{nja~ko iskustvo politike, Euromedia, Sarajevo1998.

229

Krugovi i elipse

231

Krugovi i elipse

O autoru

Vedad Spahi} je ro|en1966. u Tuzli. Osnovnu{kolu i gimnaziju zavr{io uTuzli. Diplo mirao 1989. naFilozof skom fakultetu u Sa-rajevu ju`noslavenske knji-`evnosti i maternji jezik.Predavao knji`evnost i bo-sanski jezik u vi{e srednjih{kola i Gimnaziji „Me{a Se-limovi}“ u Tuzli. Redovnije profesor i jedan od osni-va~a Filozofskog fakulteta u

Tuzli. Me|u plodnijim je bosanskohercegova~kim književ-nim istraživa~ima i kriti~arima. Objavio je knjige Tekst,

kon tekst, in terpretacija – ogledi iz knji`evnosti Bosne i Hercego-

vine (Tuzla-Te{anj, 1999.), Rob i slavuj kanona (Mostar-Tuzla, 2002.), Vrt Ba{eskija (Tuzla, 2005.), Prokrustova ve ~er-

nja {kola (Tuzla, 2008.), A{ik istine – orijentalisti i knji`evni

kriti~ari o Hasanu Kaimiji (zbornik, Tuzla, 2008.), Knji`ev-

nost i identitet (Tuzla, 2016.) te ve}i broj studija, ogleda,inter pretacija i kritika u bosan skoherce gova~kim, regional-nim i me|unarodnim knji`evnim ~asopisima i zbornicima.Radovi su mu prevo|eni na engleski i poljski jezik. Autor

je dviju srednjo{kolskih ~itanki. Pi{e i o bjavljuje poeziju ikratke pri~e �knjige: [ta Rebeka Vest nikada nije saznala (poe-zija, Tuzla, 1989.), Jezik bli`njeg (poezija, Sarajevo, 2011.),@anrovi u Bosni i Hercego vini (proza, Te{anj, 2001.)�. Objav-ljivao je prijevode sa njema~kog, ruskog i slove na~kog je-zika. Ure|ivao je ~asopis za knji`evnost i umjetnost „Ostr-vo“. U~esnik je brojih doma }ih i me|u narodnih knji`ev-noznanstvenih skupova te voditelj i saradnik u vi{e doma-}ih i me|unarodnih znanstveno-is tra`iva~kih pro jekata.Afirmativno je citiran u vi{e znanstvenih radova doma}ihi stranih autora. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2002.godine od branio je magistarski rad na temu Poezija Os ma-

na \iki}a. Doktorsku disertaciju „Ljetopis“ Mula Mustafe

Ba{eskije u savremenoj bosanskohercegova~koj knji`evnosti i knji`ev-

noj znanosti – intertekstualne i metatekstualne relacije odbranioje na Filozofskom fakultetu u Tuzli 2005. godine. Knjiga Vrt

Ba{eskija dobila je godi{nju nagradu Dru{tva pisaca Tuzlan-skog kantona i u{la u naju`i izbor (me|u dvije knjige) zaGodi{nju nagradu Dru{tva pisca Bosne i Hercegovine. Knji-ga Prokrustova ve~ernja {kola nagra|ena je Kaimijinom nagra-dom za najbolje djelo iz oblasti knji`evnosti i nauke objav-ljeno u BiH 2008. godine.

232

Vedad Spahi}

AAli~i}, Ahmed S. 27, 31, 40, 175, 225Alighieri, Dante 64Andri}, Ivo 8, 16, 22, 62, 90, 138,

178, 218, 225Ar{inovi}, Mujaga 177Avary, Roger 159

BBachelard, Gaston 181Bagi}, Kre{imir 89, 197, 225Bahi}, Ali-efendija 178Bahtin, Mihail 53, 68, 145, 225Bajovi}, Tijana 130, 225Balti}, fra Jako 37Balzac, Onore de 111Ba{agi}, Safvet-beg 185Ba{eskija, Mula Mustafa 232Ba{i}, Husein 190Baudelaire, Charles 111Bauman, Zygmunt 147, 160, 225Beckett, Samuel 51Begi}, Midhat 9, 225Bellotto, Bernardo 187Beker, Miroslav 58, 113, 225Ben~i}, @iva 138, 225Bessière, Jean 46Bhabha, Homi 18Biti, Vladimir 18, 51, 52, 138, 146,

225Blagojevi}, Slobodan 22, 225Bla`evi}, Zrinka 25Bogdanovi}, Bogdan 187Bourdieu, Pierre 4, 171, 226Bozhoviq, Gjorgje 94, 95, 226Brajovi}, Tihomir 10, 12, 13, 19, 90,

91, 210, 211, 226Braun, Maximilian 169, 172, 226Brauneck, Manfred 15, Brill, Paul 187Bringa, Tone 10, 226Brkovi}, Ivana 25Butler, Judith 194

CCalvino, Italo 115Campbell, David 16Camus, Albert 137, 218Canaletto /Giovanni Antonio Canal/

187Cerutti, Furio 109Clausewitz, Carl von 129Crews, Frederick 51

^^olakovi}, Rodoljub 21, 226^ubrilovi}, Vasa 21, 226

]]i{i}, Husejn 174-181, 185, 220,

221, 223

DD’Andrea, Dimitri 109Dabi{a, Stefan 80, 81Dadi}, Alijaga 177David, Pjer 27Dickens, Charles 60Dijak iz Vrpolja 73Dizdar, Mak 70-82, 214, 223Dostojevski, Fjodor Mihailovi~ 145Duda, Dean 186, 226Duki}, Davor 25, 226Durakovi}, Enes 18, 19, 83, 84, 223, 226Dvizac, Kerim 178Dyserinck, Hugo 25

D`Džabi}, Ali Fehmi 186D`ambo, Jozo 15, 226D`umhur, Zulfikar 185

\\alski, Ksaver Šandor 23\ukanovi}, Milo 199\uri{in, Dioniz 13, 202, 226

233

Index imena

EEagleton, Terry 51, 58, 81, 82Eco, Umberto 48, 107, 138, 226Ejubovi}, Mustafa, /Šejh Jujo/ 183Eliot, Thomas Stearns 171

FFali{evac, Dunja 13Fichte, Johann Gottlieb 154Fidahi}, Ali-pa{a 39, 42, 44Filipovi}, Muhamed 79, 226Foht, Ivan 46, 47, 227

GGellner, Ernest 65Giddens, Anthony 65, 195Goffman, Erving 197Grada{~evi}, Husejn-kapetan 24, 25,

27, 28, 35, 37, 39, 40, 44Gr~evi}, Franjo 14, 227Greimas, Algirdas Julien 56

HHadrovi}, Re{ad 88Had`ijahi}, Muhamed 167, 171, 227Had`imuhamedovi}, Amra 16, 227Had`izuki}, Dijana 209-222Hajdarevi}, Had`em 124-136, 215,

217, 218, 223Hajrudin neimar 185Halilovi}, Enes 194-200, 221Hamon, Phillipe 68, 227Herder, Johann Gottfried 154Hjelmslev, Louis 56Hoffmann, Ernst Theodor Amadeus

111Hukovi}, Muhamed 167, 227Hölderlin, Johann Christian Friedrich 51

IIbri{imovi}, Ned`ad 139Imamovi}, Mustafa 26, 28, 227

Isakovi}, Alija, 223Iser, Wolfgang 47, 58Ivan~i}, Viktor 106Izetbegovi}, Alija 140

JJagi}, Vatroslav 170Jakobson, Roman 49, 227Jameson, Fredric 92, 227Jankovi}, Stojan 186Jergovi}, Miljenko 49, 105Jovanovi}, Aleksandar 50Joyce, James 60Juki}, Ivan Franjo 31, 33

KKadi}, Samedin 147-164, 215, 219, 223Kafka, Franz 60Kaimija, Hasan 171Kajan, Ibrahim 182-188, 220, 221, 223Karahasan, D`evad 7, 61, 227Kari}, Enes 137-146, 215, 218, 219, 223Ko~i}, Petar 62Komadina, Mujaga 186Konstantinovi}, Zoran 118Kova~, Radi~ 75Kova~, Zvonko 10, 14, 21, 23, 75, 227Kova~i}, Ante 23Kulenovi}, Skender 153, 185, 191Kulin ban 171Kumi~i}, Eugen 23Kundera, Milan 50, 106, 227Kunibert, Mad`ar 37

LLagumd`ija, Razija 49Laclos, Choderlos de 113Langer, Susanne 60Lasi}, Stanko 10, 228Le{i}, Zdenko 32, 228Leibniz, Gottfried Wilhelm 60, 228Leskovac, Mladen 62Li~ina, Refik 189-193, 223

234

Vedad Spahi}

Lovrenovi}, Ivan 11, 16, 228Lucy, Niall 60, 66, 228

MMahmud Drugi 177Mahmut}ehaji}, Rusmir 118, 228Malcolm, Noel 31, 228Man, Pol de 118, 228Marinkovi}, Du{an 14Mar{i}, Ivan 73Matavulj, Simo 62Mati}, Du{an 62Matvejevi}, Predrag 186Ma`urani}, Ivan 33Mayer, Hans 98, 228Medvedev, Pavel 68Milanja, Cvjetko 68Milo{evi}, Slobodan 199Milo{evi}, Velimir 88Moranjak-Bambura}, Nirman 15, 228

NNametak, Alija 202Nietzsche, Friedrich 200Nik~evi}, Sanja 91, 97, 105, 111, 228Novak, Vjenceslav 23Novakovi}, Stojan 167

OObrenovi}, Milo{ 26, 37, 44, 211Orai} Toli}, Dubravka 76, 227, 22

PPascal, Blaise 85Pejanovi}, Ratko 187Pele{, Gajo 50, 229Perica, Vjekoslav 106, 229Petkovi}, Nikola 149, 156, 161Pijovi}, Marko 66, 229Pleji} Poje, Lahorka 25Popovi}, Radovan 49Postnikov, Boris 105, 229 Pratt, Mary-Louise 127, 229Premilovac 71

RRadoje Dijak 77, 171Radosali}, Stipko 71Radovi}, Miodrag 60Ricoeur, Paul 161Rizvanbegovi}, Ali-pa{a 45Rizvi}, Muhsin 17, 167, 229

SSaid, Edward 194, 229Sarajli}, Izet 88Sartre, Jean-Paul 137, 218Selim Tre}i 26Selimovi}, Me{a 8, 46-69, 100, 102,

212, 213, 214, 216, 223, 229Sidran, Abdulah 83-89, 130, 215, 223Sijari}, ]amil 190Sijari}, Safet 190Sirrija, Abdurahman 171Smith, Anthony D. 76, 82, 229Softa, Fejzo 172Softi}, Faiz 190Sokrat 195Spahi}, Ismet efendija 142Spahi}, Mustafa 142Sremac, Stevan 62Stankovi}, Borisav 62Star~evi}, Ante 32, 37, 211Stoji}, Mile 97, 98, 223Strauss, Claude Lévi 160Suleiman, Susan 137Su{i}, Dervi{ 44Suvin, Darko 67, 229

[[enoa, August 23[imi}, Antun Branko 8

TTomi}, Josip Eugen 23-45, 211, 212,

223Top~i}, Zlatko 90-123, 203, 215, 216,

217, 224

235

Index imena

Travis, Molly Abel 113, 114, 229Tutnjevi}, Stani{a 9, 12, 15, 22, 229

UUstamuji}, Elbisa 56, 229

VVelikonja, Mitja 106Vinci, Leonardo da 68Vlaisavljevi}, Ugo 173Vu~kovi}, Radovan 10, 19, 20, 229Vuk~i} Hrvatini}, Hrvoje 80Vuka{in iz Pojske 74

ZZgodi}, Esad 27, 28, 229

@@uni}, Ismet 201-206, 221, 224

WWarren, Austin 60, 68, 229Wellek, René 60, 67, 68, 229

236

Vedad Spahi}

SADR@AJ

Rekonfiguracije

Krugovi i(li) elipse – razmatranja o konceptu kompozitne

integralnosti bosanskohercegova~ke knji`evnosti .................. 7Poeti~ki, etni~ko-povijesni i ideolo{ki aspekti heteropredod`bi

u romanu Zmaj od Bosne Josipa Eugena Tomi}a .................... 23

Kako ~itati Hasana iliti uskrsnu}e kontingentne sablasti

zbiljskog ~itatelja? .................................................................... 46

Ironija kao modus kulturalnog pam}enja: Intertekst

srednjovjekovnih povelja i epitafa u Dizdarevom

Kamenom spava~u ...................................................................... 70

Sidranova poeti~ka samoporicanja .......................................... 83

Novi dizajn autsajderske paradigme junaka:

Top~i}eva duologija o piscu, krivici i kazni ............................. 90

Razbijeno ogledalo identiteta: ogled o prozama

Had`ema Hajdarevi}a ............................................................ 124

Ekumenski romani Enesa Kari}a ........................................... 137

Tranzicijske rekonfiguracije bo{nja~kog identiteta

u romanu Pau~ina Samedina Kadi}a ....................................... 147

Obrisi

Te`ak srklet: skica za kulturno-povijesni kontekst

bosanske alhamijado knji`evnosti ......................................... 167

237

Krugovi i elipse

Literarizacija povijesti u historijskoj publicistici

Husejna ]i{i}a ....................................................................... 174

Novo ~itanje Mostara: ogled o Kajanovim mostarskim

vedutama ................................................................................ 182

Da`devnja~ke {are identiteta: o jedinstvu mythosa, logosa

i ethosa u zbirci pri~a Strah od behara Refika Li~ine ............... 189

Identiteti zarobljenog dru{tva u romanu Ako dugo gleda{

u ponor Enesa Halilovi}a ......................................................... 194

Ismet @uni} – nesu|eni veliki pjesnik malih tema ............... 201

Prof. dr. Dijana Had`izuki}:

KRUGOVI I ELIPSE - SISTEMATI^NOST, AKRIBIJA

I DOSLJEDNOST KNJI@EVNOHISTORIJSKIH

I KRITI^KIH I[^ITAVANJA ............................................. 209

Izvori ...................................................................................... 223

Literatura ................................................................................ 225

O autoru ................................................................................. 231

Indeks imena .......................................................................... 233

238

Vedad Spahi}