Prof.dr.sc. Davor DerenčinovićPredavanja na Poslijediplomskom studiju

iz kaznenopravnih znanosti, 2012.

Povijest k.p. - periodizacijaOd preddržavnog razdoblja do prvih

kodifikacija (16. stoljeće)Od prvih kodifikacija do francuske građanske

revolucije (kraj 18. stoljeća)Od francuske građanske revolucije do danas

Obilježja kaznenog prava u najranijem razdobljuNe postoji kazneno pravo kao državno pravo u

današnjem smislu riječiPrvobitne reakcije na povrede određenih

zabrana u formi krvne osvete – kolektivni karakter reakcije

Postupno je krvna osveta reducirana afirmacijom načela taliona i uvođenjem tzv. kompozicije (otkupnine)

Značajni izvori: Hamurabijev zakonik, Ur-Namuov zakonik, Zakonik Bilalame, Zakonik XII ploča itd.

Rani srednji vijekOsnovna obilježja k.p. – heterogenost,

okrutnost, nejednakost, arbitrarnostRazdoblje kodifikacija ranosrednjovjekovnog

kaznenog prava – leges barbarorum Od VI. stoljeća ponovna afirmacija (recepcija)

rimskog prava – Codex Iustinianus Znanstvena obrada kaznenog prava tek od

XII. stoljeća kada je osnovana tzv. glosatorska škola

Postglosatorsko razdobljeOd 13.-16. stoljeća Gaudinus, Romancis, Clarus, Farinacius,

CarpzovAbsolutio ab instantia – otpuštanje od suđenja

kad nema dokaza za krivnju, no osoba i nadalje ostaje pod sumnjom

Tortura – uvodi se zbog formalnog dokaznog pravila (dva svjedoka ili priznanje)

Crimen extraordinarium i poena extraordinaria

Razdoblje prvih kodifikacijaConstitutio Criminalis Carolina (1532.)Nueva Recopilacion (1564.)Ordonence Criminell (1670.) Constitutio Criminalis Theresiana (1768.)Codex Iuris Criminalis Bavarici (1751.)Sveriges Rices Allamana Log (1734.)

Constitutio Criminalis CarolinaDonesena 1532. godine u doba vladavine

Karla V HabsburgaSalvatorna klauzula – regulira odnos

partikularnih prava i kodifikacijeDopušta analogiju Mišljenja učenih pravnika u slučaju

postojanja pravnih prazninaApsolutno određene kazne s prevladavajućom

smrtnom kaznom

Constitutio Criminalis TheresianaDonesena 1768. godine i predstavlja odvajanje

austrijskog od općeg njemačkog prava Kao svrhu kažnjavanja navodi popravljanje

počinitelja premda je za većinu k.d. propisana smrtna kazna

Nema načela legaliteta, dopuštena je analogijaŠiroka primjena smrtne kazne (dopuštena je

“egzekucija” i nad umrlom osobom ako je djelo izazvalo “ogorčenje u narodu”).

Razdoblje reforme kaznenog prava Prosvjetiteljstvo, predvečerje francuske

građanske revolucije Afirmacija ideje o prirodnom pravu i teorije

društvenog ugovoraŠkola prirodnog prava - Hobbes, Grotius,

LockeVoltaire, Montesquieu, Rosseau i dr.

Cesare Beccaria – O zločinima i kaznamaDjelo je objavljeno u Livornu 1764. godineKritički odnos prema srednjovjekovnom

kaznenom pravu Osnova njegova sustava je društveni ugovorZagovara dosljednost u provedbi “načela

najveće sreće” (utilitarizam) Formulacija načela nullum crimen nulla

poena sine lege (načelo zakonitosti) Kazna ne smije biti nasilje države nad

pojedincem već korisna mjera sa svrhom prevencije

Code Penal iz 1791. godine i Code Napoleon iz 1810. godineCP - Uvođenje načela zakonitosti CP - Načelo jednakosti u kažnjavanjuCP - Sustav apsolutno određenih kazniCP - Ukinuto je pomilovanje kako bi se

osigurala beziznimna primjena zakona CN – Trodioba kažnjivih radnji (zločini,

prijestupi i prekršaji)CN – Zabrana retroaktivnosti CN – Uvode se pravne posljedice osude

Bavarski KZ iz 1813. godineDok je Napoleonov KZ donesen pod snažnim

utjecajem Benthamovog utilitarizma, Bavarski KZ koji je donesen 1813. godine inspiriran je idejom kazne kao psihološke prisile (generalna prevencija) A. Feuerbacha

Pravnotehnički kvalitativni iskorak u odnosu na dotadašnje kazneno zakonodavstvo

Po prvi puta se spominje uvjetni otpust osuđenika Kritika – prenaglašavanje specijalne prevencije i

isticanje kazne kao ultimativnog sredstva zastrašivanja

Najznačajniji zakoni iz druge polovine XIX. stoljećaAustrijski KZ iz 1852. Njemački KZ iz 1871. Nizozemski KZ iz 1881. Talijanski KZ iz 1889.

Osnovna obilježja zakonodavstva druge polovine XIX. stoljećaAfirmacija načela zakonitostiKazna je još uvijek dominantna kaznenopravna

sankcija (razvitak penologije kao samostalne kaznene znanosti)

Ublažavanje kaznenopravne prisile (ukidanje tjelesnih kazni i ograničavanje smrtne kazne – utjecaj abolicionističkog pokreta)

Afirmacija kazne zatvora koja je dotad bila u funkciji osiguranja nazočnosti okrivljenika tijekom postupka

Uvođenje tzv. zamjenskih sankcija (uvjetna osuda)

Znanost kaznenog prava - školeKlasična škola Pozitivistička školaSociološka školaPokret društvene obraneNeoklasična škola

Klasična školaNiz koncepcija koje se mogu sistematizirati u tri

pravca – utilitaristički, retributivistički i pozitivistički

Beccaria je preteča klasične škole, a glavni predstavnik utilitarističkog pravca (opravdanje kazne je njezina korisnost) je Bentham

Predstavnici retributivističkog pravca su Kant i Hegel – kazna je pravedna odmazda zbog počinjenog kaznenog djela

Predstavnici normativističkog pravca su Feuerbach i Binding – kazna je opravdana jer je reakcija društva na povredu pravne norme

Pozitivistička školaUtjecaj filozofije pragmatizma i pozitivizma Cesare Lombroso – teorija o rođenom

zločincuEnrico Ferri – pentagon delinkvenata (rođeni,

iz navike, iz strasti, duševno bolesni, slučajni)Raffaele Garofalo – pojam opasnosti

počinitelja (temibilita)Ukazivanje na važnost ličnosti počinitelja

kaznenog djela Utjecaj na uvođenje sigurnosnih mjera u

kazneno pravo

Sociološka školaEklektički pristup Glavni predstavnici škole su Liszt, Prins i Van

Hammel Osnivanje Međunarodne kriminalističke udruge iz

koje se kasnije razvila Međunarodna udruga za kazneno pravo (AIDP)

Liszt se zalaže za ciljnu kaznu (Zweckstrafe) koja mora biti prilagođena ličnosti počinitelja (specijalna prevencija)

Prednost egzogenih faktora u kriminogenezi, afirmacija alternativnih sankcija itd.

Pokret društvene obraneOsnivač je talijanski odvjetnik Filipo Gramatica Zalaže se za odbacivanje sustava kaznenog

prava i uvođenje kategorije antisocijalnosti počinitelja

Radikalne koncepcije ublažava umjereni pravac unutar pokreta kojeg predvodi Marc Ancel

Od pozitivista preuzimaju teze o opasnosti počinitelja i važnosti specijalne prevencije no zalažu se za humanizaciju kaznenog prava

Uvođenje koncepta resocijalizacije počinitelja kaznenog djela

Neoklasična škola Niz koncepcija tzv. „srednjeg puta” između

postavki klasične i pozitivističke škole kaznenog prava

Od retributivističkog pravca klasične škole preuzima koncept krivnje kao moralne odgovornosti (stupnjevanje krivnje i uvođenje smanjene ubrojivosti)

Zalaganje za dualistički sustav kaznenopravnih sankcija

Uvođenje odgojnih mjera kao posebne vrste kaznenopravnih sankcija za maloljetne počinitelje kaznenih djela