Tema:

KONDICIONIRANJE VODE I SEKUNDARNO KORIŠTENJE VODA U ZEMLJAMA SIROMAŠNIM VODNIM RESURSIMA

SADRŽAJ:

1. UVOD.................................................................................................................................................3

2. OPĆENITO O VODI.............................................................................................................................4

2.1. Raspoloživi vodni resursi............................................................................................................4

2.2. Hidrološki ciklus..........................................................................................................................6

2.4. Karakteristike vode.....................................................................................................................8

2.4.1. Pokazatelji kakvoće vode.....................................................................................................8

3. REGIJE SVIJETA SIROMAŠNE VODNIM RESURSIMA.........................................................................10

3.1. Potrošnja vode..........................................................................................................................10

3.2. Područja s najvećim nedostatkom pitke vode u svijetu............................................................12

4. UPRAVLJANJE VODNIM RESURSIMA.................................................................................................13

4.1. Sekundarno korištenje vode......................................................................................................14

4.2. Metode pri kondicioniranju voda.............................................................................................15

5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................................17

6. LITERATURA.....................................................................................................................................18

1. UVOD

Tema našeg seminarskog rada je „Kondicioniranje vode i sekundarno korištenje voda u

zemljama siromašnim vodnim resursima”. Ova tema nam se učinila zanimljiva zbog toga što

je potrebno naglašavati da je voda temelj života na Zemlji i da naši životi ovise o tome na koji

način štitimo kvalitetu vode i vodnih resursa.

Cilj seminarskog rada je analiza područja u svijetu siromašna vodnim resursima te način na

koji koriste raspoložive vodne resurse. Prvo moramo naći svu potrebnu literaturu da bi

zadanu temu što bolje obuhvatili.. Rad će se sastojati teksta, slika,fotografija i tablica.

Izradu cjelokupnu teme seminarskog rada je zadatak koji ćemo podijeliti u nekoliko pojedinih

faza:

Uvod (tema seminarskog rada);

Općenito o vodi – vodni resursi, hidrološki ciklus, karakteristike vode ...

Regije svijeta siromašne vodnim resursima – potrošnja vode u svijetu, područja s

najvećim nedostatkom vode, zalihe pitke vode ...

Upravljanje vodnim resursima – sekundarno korištenje voda, metode pri

kondicioniranju voda, racionalno korištenje vodnih resursa...

Zaključak ( kratak prikaz svih rezlutata istraživanja obrađenih u seminaru).

2. OPĆENITO O VODI

Oduvijek je voda za čovjeka bila simbol života. Voda je dio nas i bez nje ne može ni

jedno živo biće. Čovjek bez vode može izdržati samo oko 8 dana, dok bez hrane može

izdržati neuporedivo duže, smatra se do 40‐tak dana. [1]

Svježa voda je resurs esencijalan i za sve oblike ljudskih aktivnosti. Naime, počevši od

primitivnog razvoja čovječanstva, značajan dio povijesti civilizacije vezan je uz konstantnu

težnju za korištenje vodnih bogatstava, ali i odbranu od negativnog djelovanja vode, posebno

poplava. Razvoj civilizacije najuže je povezan i sa težnjom da se voda iskoristi za potrebe

navodnjavanja. Ovo je vezano uz saznanja da je upravljanje vodnim bogatstvom

predstavljalo osnovni faktor u razvoju najstarijih civilizacija u dolinama Eufrata, Tigrisa, Nila,

gdje je voda ovih rijeka korištena za potrebe navodnjavanja i proizvodnje hrane.[1]

Čovjek je, općenito gledano, u periodu svog razvoja malo pažnje poklanjao racionalnom

korištenju vodnih bogatstava i njihovom očuvanju. Na činjenicu značaja vode za život i razvoj

čovječanstva, upozorio nas je tek nagli porast broja stanovnika na Zemlji tokom dvadesetog

stoljeća.Jedan od razloga za ovakvo ponašanje ljudi je nepoznavanje ovog resursa i njegovih

osobnosti koje ga čine značajnim za održanje života na Zemlji, ali i ranjivim i osjetljivim na

različite čovjekove utjecaje.[1]

2.1. Raspoloživi vodni resursi

Gledajući iz svemira, Zemlja izgleda kao jedna plava planeta. Oko 71% površine naše

planete čini voda, od čega se veći dio nalazi na južnoj zemljinoj hemisferi. Od ukupnih

količina vode, oko 1.370 miliona m³ (tablica I.), odnosno 97,6%, otpada na slanu morsku

vodu.[1]

Tablica I.: Količine vode u biosferi( Wetzel, 1983 )

Komponenta biosfere Zapremnina % od ukupne Vrijeme (1000 km³) količine zadržavanja

Oceani 1.370.000 97,61 3.100 god.Polarni led, glečeri 29.000 2,08 16.000 god.Podzemna voda 4.000 0,29 300 god.Slatkovodna jezera 125 0,009 1-100 god.Slana jezera 104 0,008 10-1.000 god.Vlaga u tlu 67 0,005 280 danaRijeke 1 0,00009 12-20 dana Atmosferska vlaga 13 0,0009 9 dana

Samo oko 2,4% vode je slatka voda koja se može koristiti za piće, za navodnjavanje u

poljoprivredi ili za industriju.

Najveći dio slatke vode se pojavljuje kao led na polovima, u glečerima ili u zamrznutom tlu

(slika 1.). Sljedeći važan udio čini podzemna voda. Voda iz rijeka i jezera, iz atmosfere, sa

površine zemlje i iz živih bića je u poređenju sa količinama vode na polovima beznačajna.

Samo mali dio slatke vode, oko 0,3%, stoji na raspolaganju kao voda za piće.[1]

Slika 1.: Raspodjela vode na Zemlji(http://www.avia.croadria.com)

Količine raspoložive slatke vode su veoma neravnomjerno raspoređene na Zemlji, kako

se može uočiti iz tablice 1.2. Prosječni obnovljivi vodni resursi u svijetu, koje uglavnom čini

proticaj površinskih vodotoka, iznose oko 42.780 km3/god (Shiklomanov, 2000). Najveće

količine vode nalaze se u Aziji i Južnoj Americi, 13.510 i 12.030 km3/god. respektivno, a

najmanje u Australiji sa Oceanijom i Europi (2.400 i 2.900 km3/god. respektivno). [1]

Ovi podaci ne pružaju najprecizniju sliku o raspoloživosti vodnih resursa za potrebe

stanovništva, pa je u tablici 1.2 prikazana vrijednost indeksa koji se naziva ukupni stvarni

Kontinet/Zemlja Površina Stanovništvo Vodni resursi (km³/god) TAWR(10⁶km³) (miliona) Prosjek Max. Min. (m³/stan/god)

Europa 10,46 685 2900 3.410 2.254 4.230Sjeverna Amerika 24,3 453 7.890 8.197 6.895 17.400Afrika 30,1 708 4.050 5.082 3.073 5.720Azija 43,5 3,445 13.510 15.008 11.800 3.920Južna Amerika 17,9 315 12.030 14.350 10.320 38.200Australija i Oceanija 8,95 28,7 2.400 2.880 1.891 83.700Ukupno u svijetu 135 5.633 42.780 44.750 39780 7.600

obnovljivi vodni resursi (eng. Total Actual Renewable Water Resources – TARWR), a koji

predstavlja količinu raspoloživih obnovljivih vodnih resursa po glavi stanovnika godišnje,

m3/stan/god.[1]

Tablica II.: Obnovljivi vodni resursi i raspoloživa voda po kontinentima(Shiklomanov, 2000)

Potrebno je napomenuti da se vrijednosti indeksa TARWR neprestano mijenjaju, jer

konstantno raste broj stanovnika na Zemlji. Trendovi rasta između 1970. i 1994. godine

doveli su do smanjenja raspoloživih količina vode u ovom periodu sa 12.900 na 7.600

m³/stan/god. , pri čemu je najveći pad registriran u Africi (za oko 2,8 puta), Aziji (za 2,0 puta)

i Južnoj Americi (za 1,7 puta). U Europi je istovremeno raspoloživa količina obnovljivih

vodnih resursa po glavi stanovnika pala za samo 16%.

Smatra se da su područja kod kojih je raspoloživa količina vode ispod 1.700 m³ po

stanovniku godišnje izložena tzv. „vodnom stresu“, dok su područja sa manje od 1.000

m³/stan/god. pod „izuzetnim vodnim stresom“. Raspoloživi podaci ukazuju da oko 41%

svjetske populacije, ili 2,3 milijarde stanovnika iz 2000. godine, živi u slivovima izloženim

vodnom stresu . Od tog broja 1,7 milijardi živi u slivovima koji su pod izuzetnim vodnim

stresom. Procjena za 2025. godinu je da će tada oko 48% populacije ili 3,5 milijardi ljudi

živjeti u slivovima pod vodnim stresom.[1]

2.2. Hidrološki ciklus

Voda na Zemlji je uvijek u kretanju iznad, na površini, te ispod površine zemlje (slika 2.).

Taj stalni proces kruženja, obnavljanja i prividnog gubljenja vode na Zemlji zove se hidrološki

ciklus, a poznat je još i kao ciklus kruženja vode u prirodi. Ovo kretanje vode u prirodi postoji

milijardama godina i sav život na Zemlji zavisi upravo od njega.[1]

Različiti se oblici vode u hidrosferi u procesu hidrološkog ciklusa u potpunosti dopunjuju.

Intenzivna upotreba vodnih resursa uzrokuje smanjivanje zaliha vode i ima nepovoljne

ekološke posljedice. Narušava se i prirodna ravnoteža stvarana stoljećima. Obnovljivi vodni

resursi uključuju vodu koja se u hidrološkom ciklusu na Zemlji obnavlja svake godine.[2]

Slika 2.: Hidrološki ciklus (Ćerić i ostali, 2003)

Osnovne komponente hidrološkog ciklusa, koje definiraju kretanje vode u prirodi su): (1)

padaline, (2) zadržavanje na vegetaciji, (3) evapotranspiracija, (4) infiltracija, (5) površinsko

oticanje, (6) procjeđivanje i (7) podzemno otjecanje i akumuliranje.

Hidrološki ciklus kontrolira vremensku i prostornu raspodjelu obnovljive svježe

vode.Klimatske varijable i klimatske promjene dodatno kompliciraju predvidljivost te

raspodjele, pogotovo u gusto naseljenim područjima svijeta. [2]

Mudro iskorištavana, voda pruža bogate prinose, zdravlje, napredak i ekološko bogatstvo za

ljude cijeloga svijeta. Loše gospodarenje vodom, ili bez adekvatne kontrole, može pridonijeti

siromaštvu, bolestima, poplavama, erozijama tla, uništenju prirodnog okoliša i ljudskim

sukobima. Posljedice se mogu nepovoljno odraziti na potrebe sadašnjih i budućih naraštaja.

[2]

2.4. Karakteristike vode

Voda je veoma neobičan mineral, sa fizičkim i kemijskim osobinama kakve nema ni

jedan drugi poznati element. Tako, na primjer, niti jedan drugi element ne može se

istovremeno nalaziti u sva tri agregatna stanja; plinovitom, tekućem i čvrstom. Voda ima

veoma visoku točku ključanja, dok led ima visoku točku topljenja. Najveća gustoća tekuće

vode javlja se na 3,98°C. Voda posjeduje veoma visoku površinsku napetost, a predstavlja i

odličnog rastvarača za mnogobrojne tvari.

Navedene karakteristike vode posljedica su dipolarnog karaktera molekule vode (H2O), koji

se sastoji od dva atoma vodika i jednog atoma kisika (Stumm i Morgan, 1996) i ima

molekularnu težinu 18. Ovo je najuobičajenija forma vode u prirodi (99,7%), ali se također

javljaju i druge vrste vode koje su izgrađene od izotopa vodika i kisika, pa takve vrste vode

imaju molekularne težine 19, 20, 21 i 22. Ove tzv. „teške vode“ imaju znatno drugačije fizičke

i kemijske karakteristike od obične vode.[1]

2.4.1. Pokazatelji kakvoće vode

Kvaliteta slatkovodnih ekosistema je promjenljiva jer mnogi od produkata ljudske

aktivnosti neminovno završavaju u vodi, dok drugi koji su izbačeni u zrak ili tlo, na kraju

uglavnom opet završavaju u vodenim ekosistemima. Analiza kakvoće voda vrši se u cilju

utvrđivanja statusa vodnih tijela površinskih i podzemnih voda, kvaliteta voda koje se koriste

za piće, kvaliteta otpadnih voda koje se ispuštaju u okoliš i sl.[3]

Osnovna je svrha analiza vode da se utvrde njezine pogodnosti za određene namjene u

životu čovjeka, za potrebe industrije, navodnjavanja i drugo, a što uključuje osnovne grupe

pokazatelja:

I. Fizikalni pokazatelji kakvoće vode;

II. Kemijski pokazatelji kakvoće vode;

III. Biološki pokazatelji kakvoće vode.

I. Fizikalni pokazatelji kakvoće vode

SUSPENDIRANE TVARI - organske ili anorganske tvari - taložive ili netaložive - određuje se pomoću Imhoffova stošca (slika 3.) Slika 3.: Imhoffov stožac

(http://www.gfos.hr/portal/)

TEMPERATURA

- određuje količinu otopljenog kisika,

- važan parametar u procesu obrade vode

- mjeri se termometrom (slika 4.)

BOJA Slika 4.: Termometar(http://www.gfos.hr/portal/)

- prema porijeklu – razlikuje se prava (posljedica tvari rastvorenih u vodi) i prividna boja

(posljedica suspendiranih tvari). Najčešće joj je porijeklo od huminskih materija, ali indicira i

na prisutnost željeza i mangana u vodi – nije poželjna iz estetskih razloga.Mjeri se

fotometrijski.

MUTNOĆA

- uzrokuju je suspendirane i koloidne čestice gline, mulja, usitnjene organske tvari,

mikroskopski organizmi…

Mjeri se pomoću turbidimetra.

MIRIS I OKUS

Čista voda je bez mirisa i okusa. Određuje se senzorski.

TRANSPARENTNOST

Svojstvo određeno bojom i količinom otopljenih tvari. Određuje se tzv. Secchi metodom.

PROVODLJIVOST

Često mjereni pokazatelj koji ovisi o prisutnosti ioniziranih i otopljenih tvari u vodi. Mjeri se

konduktometrom.

II. Kemijski pokazatelji kakvoće vode

Veliki je broj različitih neorganskih i organskih tvari i parametara koji određuju kvalitetu

vode. Zbog toga se u praksi vrši ispitivanje samo određenog broja kemijskih parametara koji

će dati odgovor na pitanje o kvaliteti vode ili ukazati na neke specifične parametre koje je

potrebno dodatno ispitati.[3]

Od kemijskih pokazatelja kvaliteta najčešće se ispituju:

1. ukupno otopljene tvari;

2. koncentracija vodikovih iona;

3. alkalitet;

4. tvrdoća;

5. otopljeni plinovi;

6. organske tvari;

7. hranjive tvari;

8. kovine ili metali.

III. Biološki pokazatelji kakvoće vode

Od bioloških pokazatelja kvaliteta površinskih i otpadnih voda, uobičajeno se ispituju

slijedeći:

1. Stupanj saprobnosti;

2. Stupanj biološke proizvodnje;

3. Mikrobiološki pokazatelji;

4. Stupanj otrovnosti.

3. REGIJE SVIJETA SIROMAŠNE VODNIM RESURSIMA

Porast broja ljudi na Zemlji, te povećane potrebe za vodom, koje su posljedica porasta

životnog standarda, promjena životnih navika i povećanja industrijske i poljoprivredne

proizvodnje, rezultira povećanjem potrošnje vode. Utrošena voda, u ovisnosti o načinu

korištenja, biva onečišćena štetnim materijama, pa se, i pored svih raspoloživih tehnologija

prečišćavanja, zalihe čiste vode smanjuju.[1]

3.1. Potrošnja vode

Raspoloživost vode je temelj mnogih prirodnih procesa, posebno bioloških. Bez vode

nema života, a ona je i preduvijet proizvodnje svih namirnica. Opaženo pomanjkanje zaliha

slatke vode u mnogim dijelovima svijeta povezano je s remećenjem okoliša, ograničava

prozvodnju živežnih namirnica, ugrožava ljudsko zdravlje i postaje razlogom sukoba oko

raspodjele vode. Kad bi zalihe slatke vode na Zemlji bile raspoređene u skladu s

raspodjelom svjetskog stanovništva, tad bi (pri sadašnjem stupnju uporabe vode po

stanovniku) vode bilo dovoljno za 20 milijardi stanovnika.

Međutim, raspodjela slatke vode na Zemlji izrazito je neravnomjerna, pa u svijetu s nešto

više od 6 milijardi stanovnika u mnogim područjima slatke vode nema ni za najnužnije

potrebe. Zabrinjavajuće je da se danas u svijetu od izravno raspoložive dostupne slatke vode

uporabi polovica, a samo na temelju porasta stanovništva taj bi se udio 2025. godine mogao

popeti na 70 %. [4]

Najveci “potrošač” vode je poljoprivreda (do 70%), a zatim industrija (do 24%), a tek oko

8% vode troši se za kućanske i komunalne potrebe.

Potrošnja vode u poljoprivredi

Najveći dio vode, 70% raspoložive vode širom svijeta, troši se u poljoprivredi. Oko 250

miliona hektara obradivih površina se navodnjava. To je samo 17% od ukupne obradive

površine, ali sa koje se dobiva više od jedne trećine ukupne svjetske žetve. Potrošnja je

posebno visoka u sušnim područjima, kao što su Bliski Istok, sjeverna Afrika, jugozapad

SAD, gdje se skoro preko cijele godine mora vještački navodnjavati.

Također, države kao što su Pakistan, Indija, Indonezija i Kina ovise od navodnjavanja, uz

pomoć kojeg se u tim zemljama ostvari više od pola ukupne proizvodnje životnih namirnica.

Da bi se rastući broj stanovništva mogao prehraniti, mora se sve više zemlje obrađivati i

navodnjavati. U mnogim zemljama u razvoju, 90% zahvaćene vode se koristi za

navodnjavanje. U Engleskoj, koja obiluje padavinama, samo 1% od zahvaćene količine se

koristi za navodnjavanje, dok u Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj prelazi 70%. Navodnjavanje

je od esencijalnog značaja za život posebno u zemljama u razvoju koje nastoje osigurati

dovoljno hrane za sve svoje stanovnike. Karta na slici 5. pokazuje područja na kojima nema

dovoljno vode za zadovoljenje potreba za navodnjavanjem.[1]

Slika 5.: Neodrživo korištenje vode za navodnjavanje (http://www.maweb.org)

U mnogim sistemima za navodnjavanje preko 60% vode se gubi na putu od izvora do biljke.

Efikasniji sistemi za navodnjavanje bi doprinijeli značajnom očuvanju vode.

Potrošnja vode u industriji

Voda se u industriji troši za različite namjene. Industrija je nakon poljoprivrede drugi

najveći potrošač vode. Od ukupnih količina vode, 22% vode u svijetu otpada na industriju.

Količina varira od zemlje do zemlje, a u ovisnosti od strukture industrijskog sektora, ali i nivoa

primjene najboljih tehnika za postizanje resursne efikasnosti i prevenciju zagađivanja.[1]

Potrošnja vode u naseljima

Potrošnja vode ovisi o dostupnosti i cijeni vode, klimi, te standardu i individualnim

navikama potrošača (piće, kupanje, pranje, zalijevanje vrtova). Potrošnja vode je veća u

gradovima u zemljama koje ostvaruju veći nacionalni dohodak. Potrošnja vode u

domaćinstvima, te u objektima kao što su restorani i bolnice, čini manji dio u svjetskoj

potrošnji vode. U prosjeku ovaj udio iznosi 8%. U južnoj Kaliforniji, životni standard je visok,

većina stanovnika živi u kućama sa vrtovima i bazenima, pa dnevna potrošnja vode iznosi

3.000 litara po osobi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) minimalna

dnevna potreba vode za jednog čovjeka iznosi 50 litara.[1]

3.2. Područja s najvećim nedostatkom pitke vode u svijetu

U svijetu se je tijekom 20. st. količina zahvaćene vode (crpljenjem i na druge načine) više

nego ušesterostručila, što je dvostruko brže od porasta svjetskog stanovništva u istom

razdoblju. Zahvaćanje vode i dalje će rasti ne samo zbog povećanja stanovništva, već i zbog

stalno rastućih društveno-gospodarskih potreba. Procjenjuje se da danas 40% svjetskog

stanovništva živi u uvjetima "vodnog stresa" tj. živi u područjima s manje od 1700 m3 vode po

stanovniku godišnje. Iako postoje razlike među državama glede potrebnih količina vode po

stanovniku, smatra se da u vodom siromašne države ubrajaju se pak sve koje imaju manje

od 2000 m3/stan. godišnje.

Zabrinjavajuće je da su vodom siromašne upravo nerazvijene zemlje, uobičajeno s velikim

porastom stanovništva. Najviše je vodom siromašnih država u Africi i na Bliskom Istoku.

Prema prognozama UN do 2025. godine živjet će više od 2/3 svjetskog stanovništva (oko

5,5, milijardi) u zemljama suočenim s vodnim stresom. U nekim područjima SAD, Kine i Indije

voda se iz podzemlja crpi brže nego što se obnavlja, opada razina temeljnice, dolazi do

kompresije vodonosnih slojeva. Neke rijeke kao Colorado ili Chang Jang zbog pretjeranog

zahvaćanja vode presuše prije svoga ušća.[4]

Manjak raspoložive pitke vode odnosno onečišćenje slatkovodnih zaliha postao je u novije

doba ograničavajući čimbenik društveno-gospodarskog razvoja u mnogim krajevima i

zemljama, ne samo u sušnom podneblju. Prema podacima Svjetske zdravstvene

organizacije (WHO) 2000. godine je 1,1 milijarda ljudi neadekvatno opskrbljena zdravom

pitkom vodom(slika 6).

Slika 6.: Postotak stanovništva po kontinentima koji nemaju siguran pristup pitkoj vodi (www.unesco.org/)

To su ljudi koji žive u uvjetima bez pristupa zdravoj pitkoj vodi. Statistički se vodi da pristup

zdravoj pitkoj vodi znači da ljudi s mjesta prebivanja mogu u udaljenosti od najviše 15 minuta

hoda pristupiti zdravoj pitkoj vodi bilo iz slavina ili s uređenih izvora, čiste tekućice, zdenca ili

uređene bušotine. Situacija je najsloženija u Africi u kojoj je najveći udio stanovništva bez

pristupa pitkoj vodi. Prema UN godišnje umire više od 5 milijuna ljudi, od toga 2 milijuna

djece, od bolesti prouzročenih nezadovoljavajućom opskrbom pitkom vodom.[4]

Glavni razlog nepostojanja sigurnih pristupa čistoj vodi je nemogućnost financiranja i

odgovarajućeg održavanja infrastrukture za vodosnabdijevanje. Velika gustoća naseljenosti

stanovništva i oskudnost vodnih rezervi u dijelovima svijeta, također, doprinose takvom

stanju.

4. UPRAVLJANJE VODNIM RESURSIMA

Konferencija u Mar de la Plati 1977. pokrenula je niz globalnih aktivnosti glede

upravljanja vodnim resursima. Od tih ističe se Međunarodno desetljeće pitke vode i sanitarija

(1981.-1990.) u sklopu koje je pokrenut investicijski ciklus koji je polučio zadovoljavajuće

rezultate glede zadovoljavanja osnovnih potreba. UN konferencija o okolišu i razvoju

(UNCED) održana 1992. prihvatila je Agendu 21 u sklopu koje je voda dobila središnje

mjestu u održivom razvoju. Tijekom 1990-ih nastavljene su investicije, te je oko 835 milijuna

ljudi u zemljama u razvoju dobilo pristup zdravoj pitkoj vodi. O vodi se na svjetskoj razini

raspravlja na 2. svjetskom forumu o vodi u Hagu 2000. i na Međunarodnoj konferenciji o

slatkoj vodi  Bonnu 2001. U 2003. godini, koju je UN proglasio godinom voda, održan je i  3.

svjetski forum o vodi u Japanu. Glede ciljeva svakako je najvažniji bio Summit UN-a 2000. na

kojem su prihvaćeni razvojni ciljevi slijedećeg tisućljeća među kojima se glede pitke vode

ističe cilj da se do 2015. prepolovi udio ljudi bez pristupa pitkoj vodi. Iako se svi slažu da oko

tog cilja, pristupi problematici se razlikuju.

Neki smatraju da je pristup zdravoj pitkoj vodi ljudsko pravo te temeljem toga svaka vlada

mora zajamčiti ostvarenje toga prava. Drugi pak naglašavaju da je voda ekonomsko dobro i

da je treba osigurati na najpogodniji troškovno-učinkovit način, uključujući i moguću

privatizaciju pojedinih sastavnica vodoopskrbe. Mnoge vlade odlučuju se za kompromisan

pristup. Među zemljama koje su se posvetile ostvarenju zacrtanog cilja nalazi se JAR koja je

još 1994. imala 14 od ukupno 42 milijuna stanovnika bez pristupa pitkoj vodi. U sedam

godina ostvarila je cilj i prepolovila broj stanovnika bez pristupa pitkoj vodi, a nastavi li istim

ritmom, do 2008. mogla bi svima osigurati pristup zdravoj pitkoj vodi.[4]

4.1. Sekundarno korištenje vode

Kvalitetna voda nije ravnomjerno raspoređena te postoje područja u kojima je izraziti

manjak pitke vode. Iz navedenog razloga se sve češće ponovno koristi već jednom

upotrebljena i pročišćena voda što se naziva recikliranjem vode. Recikliranje vode je

ponovno korištenje pročišćenih otpadnih voda za navodnjavanje poljoprivrednih ili zelenih

površina, industrijske procese . [5]

Globalno povećanje broja stanovništva kao i nagli razvoj društva nameće povećanu

potražnju za sanitarno ispravnom vodom. Korištenjem reciklirane vode se smanjuje potreba

za sanitarno ispravnom vodom a smanjuje se i količina hranjivih tvari koje se unose u

vodotoke (recipiente) čime se štiti okoliš. Previše hranjivih tvar vodi može štetiti okolišu ali

pogoduje navodnjavanju poljoprivrednih površina. Korištenje reciklirane vode je često

financijski znatno povoljnije od korištenja sanitarno ispravne vode.

U mnogim se nerazvijenim ruralnim dijelovima Azije, Afrike i Latinske Amerike, (npr.

Pakistan, Gana, Vijetnam, Meksiko...) za navodnjavanje koriste netretirane otpadne vode

prikupljene sustavom kanalizacije. Otpadne vode su često puta jedini izvor vode za

navodnjavanje u tim područjima. Čak i u područjima u kojima postoji javna vodoopskrba, mali

poljoprivrednici često preferiraju korištenje otpadnih voda za navodnjavanje jer time

izbjegavaju troškove za kupovinu umjetnih gnojiva.[5]

4.2. Metode pri kondicioniranju voda

Desalinizacija - Područja siromašna vodnim resursima nemaju dovoljne količne pitke vode,

što povećava potrebu za desalinizacijom mora i slanih voda. Desalinizacija je je proces

uklanjanja (smanjenja) minerala iz vode za dobivanje pitke i tehnološke vode, te vode za

navodnjavanje i soli kao nus-produkta.

Desalinizacija oceanske vode česta je:

• na Bliskom Istoku, Karibima, SADu, Sjevernoj Africi, Španjolskoj, Australiji i Kini,

• Kuvajt koristi desaliniziranu za poljoprivredu.

Slika 7.: Postrojenje za desalinizaciju mora u Izraelu (http://www.water-technology.net)

Svjetska najveće postrojenje Jebel Ali Desalination Plant u Ujedinjenim Arapskim Emiratima

proizvodi 300 milijuna kubičnih metara vode godišnje.

CSDW (Children's Safe Drinking Water) projekt

Humanitarni projekt čiji je glavni cilj borba protiv nedostatka pitke vode u zemljama u

razvoju, pridružila se i Hrvatska. Program je fokusiran na smanjenje oboljenja i smrtnosti, koji

su rezultat konzumiranja zagađene vode, pomoću posebno razvijene tehnologije za

pročišćavanje vode na jednostavan način. U zahvaćenim područjima, ljudi koje rade na

CSDW projektu, distribuiraju specijalne PUR paketiće koji osiguravaju čistoću vode.

Slika 8.: CSDW projekt (http://www.multivu.com)

Jedan PUR paketić, koji može pročistiti 10 litara vode, stoji 10 centi. Za 1 dolar, jedno dijete

može imati pitku vodu više od 50 dana. Samo 5,2 dolara što je otprilike 26 kuna, je dovoljno

da jedno dijete ima čistu vodu tokom cijele godine. Za otprilike 21 dolar ili 107 kuna cijela

jedna obitelj bi imala pitku vodu. U svjetlu činjenice da čovjek bez vode može svega dva do

tri dana i da nakon toga nastupa ozbiljna dehidracija ili čak smrt, suma potrebna za čistu

vodu je apsolutno nebitna.[6]

5. ZAKLJUČAK

Porast broja stanovnika svijeta i porast prosječne potrošnje vode su glavni razlozi za sve

slabiju raspoloživost pitke vode u svijetu. Potrebe za slatkom vodom se stalno povećavaju, i

zato vode treba kontinuirano procjenjivati i pažljivim gospodarenjem sačuvati.

Raspoloživa voda sve više postaje čimbenik ograničavanja gospodarskog i društvenog

razvitka, pa prema tome tome i čimbenik politike. Da bi se izbjegla kriza vode u budućnosti,

uz ograničene i konačne vodne resurse, iskorištavanje vode mora biti mnogo racionalnije i

učinkovitije nego što je danas. Vodnim resursima treba upravljati integralno i ostvarivati

koncept održivog razvoja.

Briga o vodama je zadaća i odgovornost svakog pojedinca. To znači da svaki čovjek na

planeti Zemlji, bez obzira gdje mu je mjesto življenja, treba dati osobni doprinos kako bi

naredne generacije imale uvjete za život. Sva saznanja i spoznaje o vodi, čovjeku u bilo

kojem trenutku njegovog postojanja na planeti Zemlji, ne daju nikakvo pravo da je

neograničeno troši i onečišćuje. Vodu treba tretirati kao prirodno bogatstvo, a ne kao

bezvrijednu tekućinu.

6. LITERATURA

1. Knjiga: Vučijak, B.; Ćerić, A.; Silajdžić, I.; Kurtagić, S.: VODA ZA ŽIVOT: OSNOVE INTEGRALNOG UPRAVLJANJA VODNIM RESURSIMA, Sarajevo ,2011

2. Članak iz časopisa: Gereš, D.: Kruženje vode u zemljinom sustavu,GRAĐEVINAR, lipanj 2004. broj 6.

3. http://www.gfos.hr/portal/images/stories/studij/sveucilisni-diplomski/kondicioniranje- voda/kondicioniranje-voda-1.pdf (23.12.2011)

4. http://www.geografija.hr/clanci/166/ima-li-dovoljno-vode-za-sve(03.01.2012)

5. http://www.hhd.hr/fileovi/publikacije_drustva/zbornici/z_2007_pr_od_nav/07_gjetvaj.pdf (03.01.2012.)

6. http://www.tportal.hr/lifestyle/zdravlje/ (28.12.2011) 8. Članak iz časopisa: Gereš, D.: Upravljanje potražnjom vode, GRAĐEVINAR, lipanj 2003. broj 6.

9. http://www.world.water-forum3.com/

10. http://www.gradimo.hr/clanak/globalna-potrosnja-vode/25050

11. http://www.voda.hr

12. http://www.unwater.org/wwd10/downloads/WWD2010_LOWRES_BROCHURE_CR.pdf