Upload
others
View
4
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
KOMPJUTERSKA ERA I EKSPERIMENTALNAMATEMATIKA
Gradimir V. Milovanovic
Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, Srbija
Peti simpozijum
“Savremeni problemi matematike”
Novi Sad, 11. april 2019.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Uvod – Rad-anje ekspermentalne matematike
Ne ulazeci u preciznu definiciju eksperimentalne matematike i da lije to posebna grana matematike, za potrebe ovog predavanjatretiracemo je kao specifican pristup matematici u kome dolaze doizrazaja izracunavanja (numericka i/ili simbolicka) u cilju:
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Uvod – Rad-anje ekspermentalne matematike
Ne ulazeci u preciznu definiciju eksperimentalne matematike i da lije to posebna grana matematike, za potrebe ovog predavanjatretiracemo je kao specifican pristup matematici u kome dolaze doizrazaja izracunavanja (numericka i/ili simbolicka) u cilju:
– istrazivanja matematickih objekata i identifikacija raznih osobina irelacija;
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Uvod – Rad-anje ekspermentalne matematike
Ne ulazeci u preciznu definiciju eksperimentalne matematike i da lije to posebna grana matematike, za potrebe ovog predavanjatretiracemo je kao specifican pristup matematici u kome dolaze doizrazaja izracunavanja (numericka i/ili simbolicka) u cilju:
– istrazivanja matematickih objekata i identifikacija raznih osobina irelacija;
– bolje razumevanje i popularizacija;
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Uvod – Rad-anje ekspermentalne matematike
Ne ulazeci u preciznu definiciju eksperimentalne matematike i da lije to posebna grana matematike, za potrebe ovog predavanjatretiracemo je kao specifican pristup matematici u kome dolaze doizrazaja izracunavanja (numericka i/ili simbolicka) u cilju:
– istrazivanja matematickih objekata i identifikacija raznih osobina irelacija;
– bolje razumevanje i popularizacija;
– testiranje (i obaranje) postojecih hipoteza;
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Uvod – Rad-anje ekspermentalne matematike
Ne ulazeci u preciznu definiciju eksperimentalne matematike i da lije to posebna grana matematike, za potrebe ovog predavanjatretiracemo je kao specifican pristup matematici u kome dolaze doizrazaja izracunavanja (numericka i/ili simbolicka) u cilju:
– istrazivanja matematickih objekata i identifikacija raznih osobina irelacija;
– bolje razumevanje i popularizacija;
– testiranje (i obaranje) postojecih hipoteza;
– postavljanje novih hipoteza;
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Uvod – Rad-anje ekspermentalne matematike
Ne ulazeci u preciznu definiciju eksperimentalne matematike i da lije to posebna grana matematike, za potrebe ovog predavanjatretiracemo je kao specifican pristup matematici u kome dolaze doizrazaja izracunavanja (numericka i/ili simbolicka) u cilju:
– istrazivanja matematickih objekata i identifikacija raznih osobina irelacija;
– bolje razumevanje i popularizacija;
– testiranje (i obaranje) postojecih hipoteza;
– postavljanje novih hipoteza;
– bolje sagledavanje problema (vizuelizacija);
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Uvod – Rad-anje ekspermentalne matematike
Ne ulazeci u preciznu definiciju eksperimentalne matematike i da lije to posebna grana matematike, za potrebe ovog predavanjatretiracemo je kao specifican pristup matematici u kome dolaze doizrazaja izracunavanja (numericka i/ili simbolicka) u cilju:
– istrazivanja matematickih objekata i identifikacija raznih osobina irelacija;
– bolje razumevanje i popularizacija;
– testiranje (i obaranje) postojecih hipoteza;
– postavljanje novih hipoteza;
– bolje sagledavanje problema (vizuelizacija);
– nalazenje formalnih dokaza;
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Uvod – Rad-anje ekspermentalne matematike
Ne ulazeci u preciznu definiciju eksperimentalne matematike i da lije to posebna grana matematike, za potrebe ovog predavanjatretiracemo je kao specifican pristup matematici u kome dolaze doizrazaja izracunavanja (numericka i/ili simbolicka) u cilju:
– istrazivanja matematickih objekata i identifikacija raznih osobina irelacija;
– bolje razumevanje i popularizacija;
– testiranje (i obaranje) postojecih hipoteza;
– postavljanje novih hipoteza;
– bolje sagledavanje problema (vizuelizacija);
– nalazenje formalnih dokaza;
– supstitucije komplikovanih izracunavanja u kojima se izbegavajugreske usled ljudskog faktora;
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Uvod – Rad-anje ekspermentalne matematike
Ne ulazeci u preciznu definiciju eksperimentalne matematike i da lije to posebna grana matematike, za potrebe ovog predavanjatretiracemo je kao specifican pristup matematici u kome dolaze doizrazaja izracunavanja (numericka i/ili simbolicka) u cilju:
– istrazivanja matematickih objekata i identifikacija raznih osobina irelacija;
– bolje razumevanje i popularizacija;
– testiranje (i obaranje) postojecih hipoteza;
– postavljanje novih hipoteza;
– bolje sagledavanje problema (vizuelizacija);
– nalazenje formalnih dokaza;
– supstitucije komplikovanih izracunavanja u kojima se izbegavajugreske usled ljudskog faktora;
– potvrda analiticki dobijenih rezultata, itd.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Na neki nacin ovo je analogija sa onim sto se radi u laboratorijama,gde su nikle eksperimentalna fizika, eksperimentalna hemija,eksperimentalna biologija, ...
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Na neki nacin ovo je analogija sa onim sto se radi u laboratorijama,gde su nikle eksperimentalna fizika, eksperimentalna hemija,eksperimentalna biologija, ...
Razvoj matematike kroz vekove se dugo odvijao kroz primere, ali od17. veka pocinje apstraktno formulisanje opstih rezultata, uznavod-enje primera samo kao ilustracije.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Na neki nacin ovo je analogija sa onim sto se radi u laboratorijama,gde su nikle eksperimentalna fizika, eksperimentalna hemija,eksperimentalna biologija, ...
Razvoj matematike kroz vekove se dugo odvijao kroz primere, ali od17. veka pocinje apstraktno formulisanje opstih rezultata, uznavod-enje primera samo kao ilustracije.
Pojava kompjutera u 20. veku omogucila je naucnicima, posebnomatematicarima, da se mogu upustati u ozbiljna i jako kompleksnaizracunavanja na veoma brz nacin i sa ogromnom preciznoscu!
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Na neki nacin ovo je analogija sa onim sto se radi u laboratorijama,gde su nikle eksperimentalna fizika, eksperimentalna hemija,eksperimentalna biologija, ...
Razvoj matematike kroz vekove se dugo odvijao kroz primere, ali od17. veka pocinje apstraktno formulisanje opstih rezultata, uznavod-enje primera samo kao ilustracije.
Pojava kompjutera u 20. veku omogucila je naucnicima, posebnomatematicarima, da se mogu upustati u ozbiljna i jako kompleksnaizracunavanja na veoma brz nacin i sa ogromnom preciznoscu!
Takvu mogucnost nisu imali naucnici u proslosti!
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Nagli razvoj racunarske tehnike posle II svetskog rata uslovio je brzi isistematski razvoj, pre svega numericke matematike, ali i mnogihdrugih oblasti.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Nagli razvoj racunarske tehnike posle II svetskog rata uslovio je brzi isistematski razvoj, pre svega numericke matematike, ali i mnogihdrugih oblasti.
Rad koji su 1947. godine objavili John von Neumann (1903–1957) iHerman H. Goldstine (1913–2004) pod naslovom Numerical
inverting of matrices of high order [Bull. Amer. Math. Soc. 53(1947), 1021–1099] uzima se kao pocetak moderne numerickeanalize.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Nagli razvoj racunarske tehnike posle II svetskog rata uslovio je brzi isistematski razvoj, pre svega numericke matematike, ali i mnogihdrugih oblasti.
Rad koji su 1947. godine objavili John von Neumann (1903–1957) iHerman H. Goldstine (1913–2004) pod naslovom Numerical
inverting of matrices of high order [Bull. Amer. Math. Soc. 53(1947), 1021–1099] uzima se kao pocetak moderne numerickeanalize.
60 godina od ovog dogad-aja, organizovan je simpozijum The birth of
numerical analysis na Katolickom univerzitetu u Luvenu u Belgiji(oktobar 29–30, 2007), a 2010. godine se pojavio i Zbornik sa togskupa.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Nagli razvoj racunarske tehnike posle II svetskog rata uslovio je brzi isistematski razvoj, pre svega numericke matematike, ali i mnogihdrugih oblasti.
Rad koji su 1947. godine objavili John von Neumann (1903–1957) iHerman H. Goldstine (1913–2004) pod naslovom Numerical
inverting of matrices of high order [Bull. Amer. Math. Soc. 53(1947), 1021–1099] uzima se kao pocetak moderne numerickeanalize.
60 godina od ovog dogad-aja, organizovan je simpozijum The birth of
numerical analysis na Katolickom univerzitetu u Luvenu u Belgiji(oktobar 29–30, 2007), a 2010. godine se pojavio i Zbornik sa togskupa.
Pored svega, John von Neumann je radio na razvoju prvogelektronskog digitalnog racunara ENIAC i bio glavni dizajner racunaraEDVAC (Electronic Discrete Variable Automatic Computer).
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
John von Neumann Herman H. Goldstine(1903–1957) (1913–2004)
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Pojam velikih sistema jednacina
U matricnim izracunavanjima pojam veliki sistem jednacinaistorijski posmatrano se znacajno menjao.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Pojam velikih sistema jednacina
U matricnim izracunavanjima pojam veliki sistem jednacinaistorijski posmatrano se znacajno menjao.
Na svakih petnaestak godina njegova dimenzija se uvecavala 10 puta,pocev od pedesetih godina prethodnog stoleca.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Pojam velikih sistema jednacina
U matricnim izracunavanjima pojam veliki sistem jednacinaistorijski posmatrano se znacajno menjao.
Na svakih petnaestak godina njegova dimenzija se uvecavala 10 puta,pocev od pedesetih godina prethodnog stoleca.
Prvi period je poznat po radovima James Hardy Wilkinson-a(1919–1986), kada se za takav sistem smatrao svaki onaj koji je imaodimenziju vecu od n = 20.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Pojam velikih sistema jednacina
U matricnim izracunavanjima pojam veliki sistem jednacinaistorijski posmatrano se znacajno menjao.
Na svakih petnaestak godina njegova dimenzija se uvecavala 10 puta,pocev od pedesetih godina prethodnog stoleca.
Prvi period je poznat po radovima James Hardy Wilkinson-a(1919–1986), kada se za takav sistem smatrao svaki onaj koji je imaodimenziju vecu od n = 20.
Pojavom knjige George E. Forsythe (1917–1972) i Cleve Barry Moler(1939 – ) sredinom sezdesetih godina nastaje tzv. Forsajt-Molerovaera, kada se pojam velikog sistema pomera na n = 200.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Pojam velikih sistema jednacina
U matricnim izracunavanjima pojam veliki sistem jednacinaistorijski posmatrano se znacajno menjao.
Na svakih petnaestak godina njegova dimenzija se uvecavala 10 puta,pocev od pedesetih godina prethodnog stoleca.
Prvi period je poznat po radovima James Hardy Wilkinson-a(1919–1986), kada se za takav sistem smatrao svaki onaj koji je imaodimenziju vecu od n = 20.
Pojavom knjige George E. Forsythe (1917–1972) i Cleve Barry Moler(1939 – ) sredinom sezdesetih godina nastaje tzv. Forsajt-Molerovaera, kada se pojam velikog sistema pomera na n = 200.
Osamdesetih godina, pojavom paketa LINPACK, dimenzija se pomerana n = 2000.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Pojam velikih sistema jednacina
U matricnim izracunavanjima pojam veliki sistem jednacinaistorijski posmatrano se znacajno menjao.
Na svakih petnaestak godina njegova dimenzija se uvecavala 10 puta,pocev od pedesetih godina prethodnog stoleca.
Prvi period je poznat po radovima James Hardy Wilkinson-a(1919–1986), kada se za takav sistem smatrao svaki onaj koji je imaodimenziju vecu od n = 20.
Pojavom knjige George E. Forsythe (1917–1972) i Cleve Barry Moler(1939 – ) sredinom sezdesetih godina nastaje tzv. Forsajt-Molerovaera, kada se pojam velikog sistema pomera na n = 200.
Osamdesetih godina, pojavom paketa LINPACK, dimenzija se pomerana n = 2000.
Vec sredinom devedesetih, kada se pojavljuje LAPACK (naslednikLINPACK i EISPACK paketa), granica postaje n = 20000.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
James Hardy Wilkinson George E. Forsythe(1919–1986) (1917–1972)
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Dakle, za nepunih 50 godina dimenzije matrica sa kojima jednostavnooperisemo povecale su se za faktor 103.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Dakle, za nepunih 50 godina dimenzije matrica sa kojima jednostavnooperisemo povecale su se za faktor 103.
Ovaj impresivni progres je, med-utim, u velikoj meri uzrokovan mnogovecim progresom koji je postignut u istom periodu u racunarskomhardveru, podizanjem brzine sa faktorom od 109 (od sekunde do nanosekunde po operaciji)!
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Dakle, za nepunih 50 godina dimenzije matrica sa kojima jednostavnooperisemo povecale su se za faktor 103.
Ovaj impresivni progres je, med-utim, u velikoj meri uzrokovan mnogovecim progresom koji je postignut u istom periodu u racunarskomhardveru, podizanjem brzine sa faktorom od 109 (od sekunde do nanosekunde po operaciji)!
Broj operacija O(n3) velika prepreka.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Dakle, za nepunih 50 godina dimenzije matrica sa kojima jednostavnooperisemo povecale su se za faktor 103.
Ovaj impresivni progres je, med-utim, u velikoj meri uzrokovan mnogovecim progresom koji je postignut u istom periodu u racunarskomhardveru, podizanjem brzine sa faktorom od 109 (od sekunde do nanosekunde po operaciji)!
Broj operacija O(n3) velika prepreka.
Ocigledno je da se metodi, kod kojih je broj operacija redukovan naO(np), gde je p < 3, mogu primeniti na matrice znatno vecedimenzije.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Dakle, za nepunih 50 godina dimenzije matrica sa kojima jednostavnooperisemo povecale su se za faktor 103.
Ovaj impresivni progres je, med-utim, u velikoj meri uzrokovan mnogovecim progresom koji je postignut u istom periodu u racunarskomhardveru, podizanjem brzine sa faktorom od 109 (od sekunde do nanosekunde po operaciji)!
Broj operacija O(n3) velika prepreka.
Ocigledno je da se metodi, kod kojih je broj operacija redukovan naO(np), gde je p < 3, mogu primeniti na matrice znatno vecedimenzije.
Za neke klase matrica O(n2) je postignuto sa iterativnim metodima.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Dakle, za nepunih 50 godina dimenzije matrica sa kojima jednostavnooperisemo povecale su se za faktor 103.
Ovaj impresivni progres je, med-utim, u velikoj meri uzrokovan mnogovecim progresom koji je postignut u istom periodu u racunarskomhardveru, podizanjem brzine sa faktorom od 109 (od sekunde do nanosekunde po operaciji)!
Broj operacija O(n3) velika prepreka.
Ocigledno je da se metodi, kod kojih je broj operacija redukovan naO(np), gde je p < 3, mogu primeniti na matrice znatno vecedimenzije.
Za neke klase matrica O(n2) je postignuto sa iterativnim metodima.
PRIMENE: Parcijalne jednacine; atmosferske nauke; globalne mreze;itd.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Cleve Barry Moler (1939 – )
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Utemeljenje novih naucnih disciplina
Numericka matematika je dozivela ekspanziju, zahvaljujucimnogobrojnim primenama u skoro svim oblastima nauke iinzenjerstva, s jedne strane, i burnim razvojem racunarskiharhitektura, s druge strane.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Utemeljenje novih naucnih disciplina
Numericka matematika je dozivela ekspanziju, zahvaljujucimnogobrojnim primenama u skoro svim oblastima nauke iinzenjerstva, s jedne strane, i burnim razvojem racunarskiharhitektura, s druge strane.
Sve je to izazvalo i pojavu novih pravaca istrazivanja koji su sepostepeno utemeljili u posebne naucne discipline, npr.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Utemeljenje novih naucnih disciplina
Numericka matematika je dozivela ekspanziju, zahvaljujucimnogobrojnim primenama u skoro svim oblastima nauke iinzenjerstva, s jedne strane, i burnim razvojem racunarskiharhitektura, s druge strane.
Sve je to izazvalo i pojavu novih pravaca istrazivanja koji su sepostepeno utemeljili u posebne naucne discipline, npr.
1. Naucna izracunavanja (Scientific Computation). Posebnadisciplina koja izucava primenu specijalnih numerickih metoda ukonkretnim problemima koji se pojavljuju u nauci i inzenjerstvu.
Na primer, tu spadaju: numericka izracunavanja vaznih konstanata,izracunavanje elementarnih i specijalnih funkcija, resavanje jednacina,generisanje slucajnih brojeva, razvoj algoritama za teoriju brojeva,brze transformacije (diskretna Fourier-ova, brza Fourier-ova (FFT),diskretna kosinusna transformacija, ...), fraktali, algoritami za obradusignala, itd.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Gama funkcija z 7→ Γ(z) =∞∫
0
tz−1e−t dt for real z ∈ [−5, 1]
-4 -2 0 2 4-10
-5
0
5
10
Polovi u tackama z = 0,−1,−2, . . . .
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
3D-grafik funkcije (x, y) 7→ |Γ(x+ iy)| za (x, y) ∈ [−4, 1] × [−2, 2]
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Riemann-ova-zeta funkcija s 7→ ζ(s) je najvaznija funkcija u Teorijibrojeva.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Riemann-ova-zeta funkcija s 7→ ζ(s) je najvaznija funkcija u Teorijibrojeva.
ζ(s) daje vezu sa raspodelom prostih brojeva (Eulerov identitet –Osnovna teorema aritmetike)
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Riemann-ova-zeta funkcija s 7→ ζ(s) je najvaznija funkcija u Teorijibrojeva.
ζ(s) daje vezu sa raspodelom prostih brojeva (Eulerov identitet –Osnovna teorema aritmetike)
Definicija za Re s > 1
ζ(s) =
∞∑
n=1
1
ns= 1 +
1
2s+
1
3s+ · · · =
∏
p prime
1
1− p−s
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Riemann-ova-zeta funkcija s 7→ ζ(s) je najvaznija funkcija u Teorijibrojeva.
ζ(s) daje vezu sa raspodelom prostih brojeva (Eulerov identitet –Osnovna teorema aritmetike)
Definicija za Re s > 1
ζ(s) =
∞∑
n=1
1
ns= 1 +
1
2s+
1
3s+ · · · =
∏
p prime
1
1− p−s
Integralna reprezentacija ζ(s) =1
Γ(s)
∫ ∞
0
xs−1
ex − 1dx.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Riemann-ova-zeta funkcija s 7→ ζ(s) je najvaznija funkcija u Teorijibrojeva.
ζ(s) daje vezu sa raspodelom prostih brojeva (Eulerov identitet –Osnovna teorema aritmetike)
Definicija za Re s > 1
ζ(s) =
∞∑
n=1
1
ns= 1 +
1
2s+
1
3s+ · · · =
∏
p prime
1
1− p−s
Integralna reprezentacija ζ(s) =1
Γ(s)
∫ ∞
0
xs−1
ex − 1dx.
Za s ∈ C \ {1} analiticko produzenje pomocu funkcionalne jednacine
ζ(s) = 2sπs−1 sinπs
2Γ(1− s)ζ(1− s).
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Leonhard Euler (1707–1783) je razmatrao funkciju za realno s > 1 iodredio ζ(2k), k ≥ 1.
0 1 2 3 4 5
1
2
3
4
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Leonhard Euler (1707–1783) je razmatrao funkciju za realno s > 1 iodredio ζ(2k), k ≥ 1.
0 1 2 3 4 5
1
2
3
4
ζ(2) =π2
6, ζ(4) =
π4
90, ζ(6) =
π6
945, . . .
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Georg Friedrich Bernhard Riemann (1826–1866) je prosirio ζ(s) nakompleksnu ravan.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Georg Friedrich Bernhard Riemann (1826–1866) je prosirio ζ(s) nakompleksnu ravan.
Apsolutna vrednost Riemann-ove funkcije s 7→ |ζ(s)|
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Georg Friedrich Bernhard Riemann (1826–1866) je prosirio ζ(s) nakompleksnu ravan.
Apsolutna vrednost Riemann-ove funkcije s 7→ |ζ(s)|
Jedini singularitet (pol) je u tacki s = 1
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
ζ(s) ima (trivijalne) nule za s = −2,−4,−6, . . .
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
ζ(s) ima (trivijalne) nule za s = −2,−4,−6, . . .Kompleksne (netrivijalne) nule se nalaze u traci
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Netrivaijalne nule se mogu dodatno lokalizovati!
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Netrivaijalne nule se mogu dodatno lokalizovati!
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Polozaji netrivijalnih nula ζ(s) kontrolisu raspodelu prostih brojeva!
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Polozaji netrivijalnih nula ζ(s) kontrolisu raspodelu prostih brojeva!
Riemannova hipoteza (RH) (1859):
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Polozaji netrivijalnih nula ζ(s) kontrolisu raspodelu prostih brojeva!
Riemannova hipoteza (RH) (1859):
Netrivijalne nule funkcije ζ(s) leze na kriticnoj pravoj ciji je realni deo
jednak 1/2.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Polozaji netrivijalnih nula ζ(s) kontrolisu raspodelu prostih brojeva!
Riemannova hipoteza (RH) (1859):
Netrivijalne nule funkcije ζ(s) leze na kriticnoj pravoj ciji je realni deo
jednak 1/2.
Clay Mathematics Institute (CMI) je 2000. objavio 7 MillenniumPrize Problems, med-u kojima je RH najznacajniji!
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Polozaji netrivijalnih nula ζ(s) kontrolisu raspodelu prostih brojeva!
Riemannova hipoteza (RH) (1859):
Netrivijalne nule funkcije ζ(s) leze na kriticnoj pravoj ciji je realni deo
jednak 1/2.
Clay Mathematics Institute (CMI) je 2000. objavio 7 MillenniumPrize Problems, med-u kojima je RH najznacajniji!
Za korektno resenje svakog problema po US$ 1.000.000.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Polozaji netrivijalnih nula ζ(s) kontrolisu raspodelu prostih brojeva!
Riemannova hipoteza (RH) (1859):
Netrivijalne nule funkcije ζ(s) leze na kriticnoj pravoj ciji je realni deo
jednak 1/2.
Clay Mathematics Institute (CMI) je 2000. objavio 7 MillenniumPrize Problems, med-u kojima je RH najznacajniji!
Za korektno resenje svakog problema po US$ 1.000.000.
Poincare-ovu hipotezu je dokazao Grigori Perelman (rod-en 1966).2006. je odbio da primi Fields-ovu medalju na Svetskom Kongresu uMadridu, a 2010. i milenijumsku nagradu!
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Polozaji netrivijalnih nula ζ(s) kontrolisu raspodelu prostih brojeva!
Riemannova hipoteza (RH) (1859):
Netrivijalne nule funkcije ζ(s) leze na kriticnoj pravoj ciji je realni deo
jednak 1/2.
Clay Mathematics Institute (CMI) je 2000. objavio 7 MillenniumPrize Problems, med-u kojima je RH najznacajniji!
Za korektno resenje svakog problema po US$ 1.000.000.
Poincare-ovu hipotezu je dokazao Grigori Perelman (rod-en 1966).2006. je odbio da primi Fields-ovu medalju na Svetskom Kongresu uMadridu, a 2010. i milenijumsku nagradu!
RH je numericki potvrd-ena za vise desetina biliona prvih nula!
David Hilbert (1862–1943) jednom je izjavo: Ako me za 1000godina neko probudi iz mrtvih, moje prvo pitanje ce biti – da li je
dokazana RH?
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Grafik funkcije (x, y) 7→ |ζ(x+ iy)| za y ∈ [−10, 60] and x = 3/2
-�� � �� �� �� �� �� ���
�
�
�
�
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Grafik funkcije (x, y) 7→ |ζ(x+ iy)| za y ∈ [−10, 60] and x = 1
-�� � �� �� �� �� �� ���
�
�
�
�
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Grafik funkcije (x, y) 7→ |ζ(x+ iy)| za y ∈ [−10, 60] and x = 1/2
-�� � �� �� �� �� �� ���
�
�
�
�
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Grafik funkcije (x, y) 7→ |ζ(x+iy)| za y ∈ [−10, 60] i x = 3/2, 1, 1/2
-�� � �� �� �� �� �� ���
�
�
�
�
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
! !! !! !
!!!!!!!!!!!"#!$%&'(!)!*+,+-*+./0!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1#2#!34%55!)*+++-*.660!!!!!3#2#7#!89':4;;!)*.<=-*.==0!!!!!!!
!!! !
>#!?9&@'(A!)*.=<-*BC/0!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!3#?#!?4(DE!)*.++-*BC+0!
!Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
2. Obrada signala (Signal Processing). Obuhvata analognu idigitalnu obradu svih vrsta signala koji se pojavljuju u realnom svetu,ukljucujuci sintezu signala, detekciju, modeliranje, korelaciju ispektralnu analizu signala, konstrukciju i primenu odgovarajucihfiltara, itd.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
2. Obrada signala (Signal Processing). Obuhvata analognu idigitalnu obradu svih vrsta signala koji se pojavljuju u realnom svetu,ukljucujuci sintezu signala, detekciju, modeliranje, korelaciju ispektralnu analizu signala, konstrukciju i primenu odgovarajucihfiltara, itd.
Posebno vazan deo je onaj koji se odnosi na kompresiju podataka biloda se radi o zvucnim signalima ili slikama.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
2. Obrada signala (Signal Processing). Obuhvata analognu idigitalnu obradu svih vrsta signala koji se pojavljuju u realnom svetu,ukljucujuci sintezu signala, detekciju, modeliranje, korelaciju ispektralnu analizu signala, konstrukciju i primenu odgovarajucihfiltara, itd.
Posebno vazan deo je onaj koji se odnosi na kompresiju podataka biloda se radi o zvucnim signalima ili slikama.
3. Teorija kompleksnosti (Complexity Theory), a posebno teorijakompleksnosti izracunavanja obezbed-uje okvir za razumevanje ceneresavanja problema, merene zahtevima za resursima kakvi su vreme imemorijski prostor.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
2. Obrada signala (Signal Processing). Obuhvata analognu idigitalnu obradu svih vrsta signala koji se pojavljuju u realnom svetu,ukljucujuci sintezu signala, detekciju, modeliranje, korelaciju ispektralnu analizu signala, konstrukciju i primenu odgovarajucihfiltara, itd.
Posebno vazan deo je onaj koji se odnosi na kompresiju podataka biloda se radi o zvucnim signalima ili slikama.
3. Teorija kompleksnosti (Complexity Theory), a posebno teorijakompleksnosti izracunavanja obezbed-uje okvir za razumevanje ceneresavanja problema, merene zahtevima za resursima kakvi su vreme imemorijski prostor.
Glavni pristup u teoriji kompleksnosti je razmatranje algoritama kojideluju na konacne nizove simbola iz jednog konacnog alfabeta(azbuke).
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Nizovi mogu predstavljati najrazlicitije diskretne objekte poput celihbrojeva ili algebarskih izraza, ali ne i realne (ili kompleksne) brojeve,osim ako oni nisu zaokrugljeni na priblizne vrednosti iz jednogdiskretnog skupa.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Nizovi mogu predstavljati najrazlicitije diskretne objekte poput celihbrojeva ili algebarskih izraza, ali ne i realne (ili kompleksne) brojeve,osim ako oni nisu zaokrugljeni na priblizne vrednosti iz jednogdiskretnog skupa.
Glavni zadatak ove teorije je da se odredi broj (racunskih) korakaneophodnih za resavanje problema u funkciji duzine ulaznog niza. Uvezi sa ovim, teorija kompleksnosti grupise probleme u tzv. klasekompleksnosti i razmatra njihov odnos.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Nizovi mogu predstavljati najrazlicitije diskretne objekte poput celihbrojeva ili algebarskih izraza, ali ne i realne (ili kompleksne) brojeve,osim ako oni nisu zaokrugljeni na priblizne vrednosti iz jednogdiskretnog skupa.
Glavni zadatak ove teorije je da se odredi broj (racunskih) korakaneophodnih za resavanje problema u funkciji duzine ulaznog niza. Uvezi sa ovim, teorija kompleksnosti grupise probleme u tzv. klasekompleksnosti i razmatra njihov odnos.
Na primer, klasu P cine oni problemi koji se mogu resiti upolinomijalnom vremenu, tj. broj koraka neophodnih za njihovoresavanje je ogranicen polinomijalnom funkcijom duzine ulaznog niza,dok je NP klasa problema cija se resenja mogu proveriti (verifikovati)u polinomialnom vremenu.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Nizovi mogu predstavljati najrazlicitije diskretne objekte poput celihbrojeva ili algebarskih izraza, ali ne i realne (ili kompleksne) brojeve,osim ako oni nisu zaokrugljeni na priblizne vrednosti iz jednogdiskretnog skupa.
Glavni zadatak ove teorije je da se odredi broj (racunskih) korakaneophodnih za resavanje problema u funkciji duzine ulaznog niza. Uvezi sa ovim, teorija kompleksnosti grupise probleme u tzv. klasekompleksnosti i razmatra njihov odnos.
Na primer, klasu P cine oni problemi koji se mogu resiti upolinomijalnom vremenu, tj. broj koraka neophodnih za njihovoresavanje je ogranicen polinomijalnom funkcijom duzine ulaznog niza,dok je NP klasa problema cija se resenja mogu proveriti (verifikovati)u polinomialnom vremenu.
U novije vreme tretiraju se klase kompleksnosti i nad poljem realnihbrojeva.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
4. Geometrijsko modeliranje (Computer Added Geometric Design(CAGD)) je disciplina koja proucava metode konstruisanjageometrijskih i prirodnih formi sredstvima racunarske grafike.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
4. Geometrijsko modeliranje (Computer Added Geometric Design(CAGD)) je disciplina koja proucava metode konstruisanjageometrijskih i prirodnih formi sredstvima racunarske grafike.
U pozadini slozenih grafickih algoritama stoje sofisticirani numerickipristupi, neophodni u procesu optimizacije algoritamskih tokova iizbora najboljih modela.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
4. Geometrijsko modeliranje (Computer Added Geometric Design(CAGD)) je disciplina koja proucava metode konstruisanjageometrijskih i prirodnih formi sredstvima racunarske grafike.
U pozadini slozenih grafickih algoritama stoje sofisticirani numerickipristupi, neophodni u procesu optimizacije algoritamskih tokova iizbora najboljih modela.
U svemu tome vodic i inspiracija je priroda i njene tvorevine od kojihneke interesantne primere mozemo videti na sledecoj slici, preuzetoj izclanka:
S. Wolfram, The Future of Computation, The Mathematica Journal10 (2) (2006), 329–362.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
4. Geometrijsko modeliranje (Computer Added Geometric Design(CAGD)) je disciplina koja proucava metode konstruisanjageometrijskih i prirodnih formi sredstvima racunarske grafike.
U pozadini slozenih grafickih algoritama stoje sofisticirani numerickipristupi, neophodni u procesu optimizacije algoritamskih tokova iizbora najboljih modela.
U svemu tome vodic i inspiracija je priroda i njene tvorevine od kojihneke interesantne primere mozemo videti na sledecoj slici, preuzetoj izclanka:
S. Wolfram, The Future of Computation, The Mathematica Journal10 (2) (2006), 329–362.
Bilo da su zive ili nezive strukture, one fasciniraju svojom racionalnomgeometrijom kojoj u osnovi stoji hijerarhija samoslicnosti i veomaslozeni iterativni procesi.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Primeri bioloskog sveta
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
ICM 2014, Seoul (GVM & St. Wolfram)
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
5. Simbolicka izracunavanja (Symbolic Computation) se danas,takod-e, mogu izdvojiti u posebnu disciplinu.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
5. Simbolicka izracunavanja (Symbolic Computation) se danas,takod-e, mogu izdvojiti u posebnu disciplinu.
Ona se cesto nazivaju i kompjuterska algebra, algebarskaizracunavanja, itd.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
5. Simbolicka izracunavanja (Symbolic Computation) se danas,takod-e, mogu izdvojiti u posebnu disciplinu.
Ona se cesto nazivaju i kompjuterska algebra, algebarskaizracunavanja, itd.
Za razliku od numerickih izracunavanja koja se realizuju u tzv.aritmetici konacne duzine, simbolicka izracunavanja se izvode sabrojevima, simbolima, izrazima i formulama na egzaktan nacin.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
5. Simbolicka izracunavanja (Symbolic Computation) se danas,takod-e, mogu izdvojiti u posebnu disciplinu.
Ona se cesto nazivaju i kompjuterska algebra, algebarskaizracunavanja, itd.
Za razliku od numerickih izracunavanja koja se realizuju u tzv.aritmetici konacne duzine, simbolicka izracunavanja se izvode sabrojevima, simbolima, izrazima i formulama na egzaktan nacin.
Ona su nastala kao rezultat teznje da se sa numerickih izracunavanjakrene ka apstraktim izracunavanjima, sto je omoguceno razvojem tzv.vestacke inteligencije i novih programskih jezika, poput jezika LISP injegovih usavrsenih naslednika.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
5. Simbolicka izracunavanja (Symbolic Computation) se danas,takod-e, mogu izdvojiti u posebnu disciplinu.
Ona se cesto nazivaju i kompjuterska algebra, algebarskaizracunavanja, itd.
Za razliku od numerickih izracunavanja koja se realizuju u tzv.aritmetici konacne duzine, simbolicka izracunavanja se izvode sabrojevima, simbolima, izrazima i formulama na egzaktan nacin.
Ona su nastala kao rezultat teznje da se sa numerickih izracunavanjakrene ka apstraktim izracunavanjima, sto je omoguceno razvojem tzv.vestacke inteligencije i novih programskih jezika, poput jezika LISP injegovih usavrsenih naslednika.
Danas su za simbolicka izracunavanja najpopularniji i sirokorasprostranjeni interaktivni paketi MAPLE, MACSYMA, MATLAB iMathematica, koji se, naravno, mogu koristiti i za numerickaizracunavanja, kao i za graficke prezentacije.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
MATLAB je razvijen u kompaniji MathWorks, ciji je jedan odosnivaca Cleve Moler, poznati americki matematicar, programer iekspert u numerickoj analizi.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
MATLAB je razvijen u kompaniji MathWorks, ciji je jedan odosnivaca Cleve Moler, poznati americki matematicar, programer iekspert u numerickoj analizi.
– Moler je jedan od autora u razvoju FORTRAN programskih paketaza linearnu algebru LINPACK and EISPACK i kreator programskogsistema MATLAB, koji je prilagod-en za rad sa matricama kaoosnovnim elementima u izracunavanjima.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
MATLAB je razvijen u kompaniji MathWorks, ciji je jedan odosnivaca Cleve Moler, poznati americki matematicar, programer iekspert u numerickoj analizi.
– Moler je jedan od autora u razvoju FORTRAN programskih paketaza linearnu algebru LINPACK and EISPACK i kreator programskogsistema MATLAB, koji je prilagod-en za rad sa matricama kaoosnovnim elementima u izracunavanjima.
– Naziv MATLAB dolazi od engleskih reci “matrix laboratory”.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
MATLAB je razvijen u kompaniji MathWorks, ciji je jedan odosnivaca Cleve Moler, poznati americki matematicar, programer iekspert u numerickoj analizi.
– Moler je jedan od autora u razvoju FORTRAN programskih paketaza linearnu algebru LINPACK and EISPACK i kreator programskogsistema MATLAB, koji je prilagod-en za rad sa matricama kaoosnovnim elementima u izracunavanjima.
– Naziv MATLAB dolazi od engleskih reci “matrix laboratory”.
– Prva verzija se pojavila 1984. godine, a sada je aktuelna verzija 9.5(R2018b) za sve operativne sisteme.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Mathematica je razvijena u softverskoj kompaniji Wolfram Research.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Mathematica je razvijena u softverskoj kompaniji Wolfram Research.
– Prva verzija se pojavila 1988. godine, a 1989. verzija Mathematica2.0 za DOS operativni sistem. Verzija Mathematica 2.2 razvijena jeza Windows 3.11.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Mathematica je razvijena u softverskoj kompaniji Wolfram Research.
– Prva verzija se pojavila 1988. godine, a 1989. verzija Mathematica2.0 za DOS operativni sistem. Verzija Mathematica 2.2 razvijena jeza Windows 3.11.
– Aktuelna verzija 11.3, koja se pojavila u martu 2018. godine,razvijena je za sve operativne sisteme.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Mathematica je razvijena u softverskoj kompaniji Wolfram Research.
– Prva verzija se pojavila 1988. godine, a 1989. verzija Mathematica2.0 za DOS operativni sistem. Verzija Mathematica 2.2 razvijena jeza Windows 3.11.
– Aktuelna verzija 11.3, koja se pojavila u martu 2018. godine,razvijena je za sve operativne sisteme.
– Kombinovanje numerickih i simbolickih izracunavanja veoma jekorisno u mnogim primenama.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Mathematica je razvijena u softverskoj kompaniji Wolfram Research.
– Prva verzija se pojavila 1988. godine, a 1989. verzija Mathematica2.0 za DOS operativni sistem. Verzija Mathematica 2.2 razvijena jeza Windows 3.11.
– Aktuelna verzija 11.3, koja se pojavila u martu 2018. godine,razvijena je za sve operativne sisteme.
– Kombinovanje numerickih i simbolickih izracunavanja veoma jekorisno u mnogim primenama.
– Za numericka izracunavanja posebno su interesantne tzv. aritmetikevisestruke tacnosti (multi-precision arithmetics)
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Mathematica je razvijena u softverskoj kompaniji Wolfram Research.
– Prva verzija se pojavila 1988. godine, a 1989. verzija Mathematica2.0 za DOS operativni sistem. Verzija Mathematica 2.2 razvijena jeza Windows 3.11.
– Aktuelna verzija 11.3, koja se pojavila u martu 2018. godine,razvijena je za sve operativne sisteme.
– Kombinovanje numerickih i simbolickih izracunavanja veoma jekorisno u mnogim primenama.
– Za numericka izracunavanja posebno su interesantne tzv. aritmetikevisestruke tacnosti (multi-precision arithmetics)
– Mathematica takod-e pruza izvanredne graficke mogucnosi!
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Primer provere jedne hipoteze
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Primer provere jedne hipoteze
U casopisu Quarterly Journal of Pure and Applied Mathematics, 45(1913/14), str. 350, Srinivasa Ramanujan (1887 – 1920), poznati
indijski matematicar, je postavio hipotezu da je eπ√163 ceo broj.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Primer provere jedne hipoteze
U casopisu Quarterly Journal of Pure and Applied Mathematics, 45(1913/14), str. 350, Srinivasa Ramanujan (1887 – 1920), poznati
indijski matematicar, je postavio hipotezu da je eπ√163 ceo broj.
On je radeci “rucno”, nasao da je
eπ√163 ∼= 262 53741 26407 68743.99999 99999 99.
Kako njegov metod nije omogucavao dobijanje sledece decimale, on jepretpostavio da se cifra 9 stalno ponavlja, i da je onda
eπ√163 = 262 53741 26407 68744.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Primer provere jedne hipoteze
U casopisu Quarterly Journal of Pure and Applied Mathematics, 45(1913/14), str. 350, Srinivasa Ramanujan (1887 – 1920), poznati
indijski matematicar, je postavio hipotezu da je eπ√163 ceo broj.
On je radeci “rucno”, nasao da je
eπ√163 ∼= 262 53741 26407 68743.99999 99999 99.
Kako njegov metod nije omogucavao dobijanje sledece decimale, on jepretpostavio da se cifra 9 stalno ponavlja, i da je onda
eπ√163 = 262 53741 26407 68744.
Programskim paketom Mathematica jednostavno dobijamo
eπ√163 = 262 53741 26407 68743.99999 99999 99250 07259 71981 . . .
sto kazuje da je hipoteza Ramanujan-a bila pogresna.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
6. Obrada teksta (Text Processing) je danas oblast bez koje se nemoze zamisliti bilo koja delatnost.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
6. Obrada teksta (Text Processing) je danas oblast bez koje se nemoze zamisliti bilo koja delatnost.
Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prosloga veka intenzivnose pocelo sa razvojem algoritama i konstrukcijom tzv. tekst procesoraza obradu svih vrsta tekstova, ukljucujuci i matematicki slog.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
6. Obrada teksta (Text Processing) je danas oblast bez koje se nemoze zamisliti bilo koja delatnost.
Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prosloga veka intenzivnose pocelo sa razvojem algoritama i konstrukcijom tzv. tekst procesoraza obradu svih vrsta tekstova, ukljucujuci i matematicki slog.
Za matematicke tekstove glavni doprinos je ucinio Donald ErvinKnuth (1938 – ), razvojem sistema TEX. Knuth je profesor emeritusna Stanford univerzitetu (SAD) i danas najpoznatije ime u oblastiinformatike i racunarstva.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
6. Obrada teksta (Text Processing) je danas oblast bez koje se nemoze zamisliti bilo koja delatnost.
Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prosloga veka intenzivnose pocelo sa razvojem algoritama i konstrukcijom tzv. tekst procesoraza obradu svih vrsta tekstova, ukljucujuci i matematicki slog.
Za matematicke tekstove glavni doprinos je ucinio Donald ErvinKnuth (1938 – ), razvojem sistema TEX. Knuth je profesor emeritusna Stanford univerzitetu (SAD) i danas najpoznatije ime u oblastiinformatike i racunarstva.
Pored ogromnog doprinosa u matematickom zasnivanju algoritama,zbog cega je poznat kao “otac algoritama”, Knuth je razviosoftverske sisteme poznate kao TEX i METAFONT, koji su promenilitehnologiju stampanja matematickih i drugih publikacija, ali i nacinkomunikacije med-u naucnicima.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
6. Obrada teksta (Text Processing) je danas oblast bez koje se nemoze zamisliti bilo koja delatnost.
Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prosloga veka intenzivnose pocelo sa razvojem algoritama i konstrukcijom tzv. tekst procesoraza obradu svih vrsta tekstova, ukljucujuci i matematicki slog.
Za matematicke tekstove glavni doprinos je ucinio Donald ErvinKnuth (1938 – ), razvojem sistema TEX. Knuth je profesor emeritusna Stanford univerzitetu (SAD) i danas najpoznatije ime u oblastiinformatike i racunarstva.
Pored ogromnog doprinosa u matematickom zasnivanju algoritama,zbog cega je poznat kao “otac algoritama”, Knuth je razviosoftverske sisteme poznate kao TEX i METAFONT, koji su promenilitehnologiju stampanja matematickih i drugih publikacija, ali i nacinkomunikacije med-u naucnicima.
LATEX, kao makro paket, cije su komande definisane nizom TEXkomandi, danas je postao standard u matematickoj komunikaciji.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Progres u eksperimentalnoj matematici
Pocetkom 1996. godine pojavljuje se interesantna knjiga:
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Progres u eksperimentalnoj matematici
Pocetkom 1996. godine pojavljuje se interesantna knjiga:
Marko Petkovsek, Herbert S. Wilf, Doron Zeilberger, A = B,A K Peters, Ltd., Wellesley, MA, 1996.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Progres u eksperimentalnoj matematici
Pocetkom 1996. godine pojavljuje se interesantna knjiga:
Marko Petkovsek, Herbert S. Wilf, Doron Zeilberger, A = B,A K Peters, Ltd., Wellesley, MA, 1996.
Predgovor je napisao Donald Knuth.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Progres u eksperimentalnoj matematici
Pocetkom 1996. godine pojavljuje se interesantna knjiga:
Marko Petkovsek, Herbert S. Wilf, Doron Zeilberger, A = B,A K Peters, Ltd., Wellesley, MA, 1996.
Predgovor je napisao Donald Knuth.
Knjiga sadrzi metode za analizu kompleksnih sumiranjahipergeometrijskog tipa, ukljucujuci vise osnovnih algoritama, kao stosu:
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Progres u eksperimentalnoj matematici
Pocetkom 1996. godine pojavljuje se interesantna knjiga:
Marko Petkovsek, Herbert S. Wilf, Doron Zeilberger, A = B,A K Peters, Ltd., Wellesley, MA, 1996.
Predgovor je napisao Donald Knuth.
Knjiga sadrzi metode za analizu kompleksnih sumiranjahipergeometrijskog tipa, ukljucujuci vise osnovnih algoritama, kao stosu:
– opsti algoritam sestre Celine,
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Progres u eksperimentalnoj matematici
Pocetkom 1996. godine pojavljuje se interesantna knjiga:
Marko Petkovsek, Herbert S. Wilf, Doron Zeilberger, A = B,A K Peters, Ltd., Wellesley, MA, 1996.
Predgovor je napisao Donald Knuth.
Knjiga sadrzi metode za analizu kompleksnih sumiranjahipergeometrijskog tipa, ukljucujuci vise osnovnih algoritama, kao stosu:
– opsti algoritam sestre Celine,
– Gosper-ov algoritam,
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Progres u eksperimentalnoj matematici
Pocetkom 1996. godine pojavljuje se interesantna knjiga:
Marko Petkovsek, Herbert S. Wilf, Doron Zeilberger, A = B,A K Peters, Ltd., Wellesley, MA, 1996.
Predgovor je napisao Donald Knuth.
Knjiga sadrzi metode za analizu kompleksnih sumiranjahipergeometrijskog tipa, ukljucujuci vise osnovnih algoritama, kao stosu:
– opsti algoritam sestre Celine,
– Gosper-ov algoritam,
– Zeilberger-ov algoritam, itd.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Casopis Experimental Mathematics (Taylor & Francis)IF=0.805 (za 2017. god.)
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Znacajan progres u eksperimentalnoj matematici dogodio se 1995.godine pojavom tzv. Bailey-Borwein-Plouffe (BBP) formule, kojuje otkrio Simon Plouffe (u heksa-decimalnoj bazi),
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Znacajan progres u eksperimentalnoj matematici dogodio se 1995.godine pojavom tzv. Bailey-Borwein-Plouffe (BBP) formule, kojuje otkrio Simon Plouffe (u heksa-decimalnoj bazi),
π =∞∑
k=0
1
16k
(
4
8k + 1− 2
8k + 4− 1
8k + 5− 1
8k + 6
)
,
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Znacajan progres u eksperimentalnoj matematici dogodio se 1995.godine pojavom tzv. Bailey-Borwein-Plouffe (BBP) formule, kojuje otkrio Simon Plouffe (u heksa-decimalnoj bazi),
π =∞∑
k=0
1
16k
(
4
8k + 1− 2
8k + 4− 1
8k + 5− 1
8k + 6
)
,
koja omogucava brzo odred-ivanje bilo koje binarne cifre broja π beznalazenja prethodnih cifara (tzv. “spigot” algoritam).
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Znacajan progres u eksperimentalnoj matematici dogodio se 1995.godine pojavom tzv. Bailey-Borwein-Plouffe (BBP) formule, kojuje otkrio Simon Plouffe (u heksa-decimalnoj bazi),
π =∞∑
k=0
1
16k
(
4
8k + 1− 2
8k + 4− 1
8k + 5− 1
8k + 6
)
,
koja omogucava brzo odred-ivanje bilo koje binarne cifre broja π beznalazenja prethodnih cifara (tzv. “spigot” algoritam).
D. Bailey, P. Borwein, S. Plouffe, On the rapid computation of
various polylogarithmic constants, Math. Comput. 66, no. 218(1997), 903–913.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Znacajan progres u eksperimentalnoj matematici dogodio se 1995.godine pojavom tzv. Bailey-Borwein-Plouffe (BBP) formule, kojuje otkrio Simon Plouffe (u heksa-decimalnoj bazi),
π =∞∑
k=0
1
16k
(
4
8k + 1− 2
8k + 4− 1
8k + 5− 1
8k + 6
)
,
koja omogucava brzo odred-ivanje bilo koje binarne cifre broja π beznalazenja prethodnih cifara (tzv. “spigot” algoritam).
D. Bailey, P. Borwein, S. Plouffe, On the rapid computation of
various polylogarithmic constants, Math. Comput. 66, no. 218(1997), 903–913.
J.M. Borwein, D.M. Bradley, D.J. Broadhurst, P. Lisonek,Special values of multiple polylogarithms, Trans. Amer. Math. Soc.353 (2001), no. 3, 907–941.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Prethodna suma je povezana sa integralom
π =
∫ 1/√2
0
−8x5 − 4√2x4 − 8x3 + 4
√2
1− x8dx,
koji, nakon smene y = x√2, postaje
π =
∫ 1
0
16(y − 1)
y4 − 2y3 + 4y − 4dy.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Prethodna suma je povezana sa integralom
π =
∫ 1/√2
0
−8x5 − 4√2x4 − 8x3 + 4
√2
1− x8dx,
koji, nakon smene y = x√2, postaje
π =
∫ 1
0
16(y − 1)
y4 − 2y3 + 4y − 4dy.
Inace, Mathematica za prethodnu sumu daje rezultat:
1
30
{
120 2F1
(
1
8, 1;
9
8;1
16
)
− 6 2F1
(
5
8, 1;
13
8;1
16
)
−5 2F1
(
3
4, 1;
7
4;1
16
)
− 60 tanh−1
(
1
4
)}
,
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Prethodna suma je povezana sa integralom
π =
∫ 1/√2
0
−8x5 − 4√2x4 − 8x3 + 4
√2
1− x8dx,
koji, nakon smene y = x√2, postaje
π =
∫ 1
0
16(y − 1)
y4 − 2y3 + 4y − 4dy.
Inace, Mathematica za prethodnu sumu daje rezultat:
1
30
{
120 2F1
(
1
8, 1;
9
8;1
16
)
− 6 2F1
(
5
8, 1;
13
8;1
16
)
−5 2F1
(
3
4, 1;
7
4;1
16
)
− 60 tanh−1
(
1
4
)}
,
a sa naredbom FullSimplify[%] daje π.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Istim metodom dobijeni su eksplicitni izrazi za brzo odred-ivanjemnogih vaznih konstanti u obliku
∞∑
k=1
1
bckp(k)
q(k),
u razlicitim bazama b (≥ 2), gde su p i q polinomi sa celimkoeficijentima i c prirodan broj.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Istim metodom dobijeni su eksplicitni izrazi za brzo odred-ivanjemnogih vaznih konstanti u obliku
∞∑
k=1
1
bckp(k)
q(k),
u razlicitim bazama b (≥ 2), gde su p i q polinomi sa celimkoeficijentima i c prirodan broj.
Dobijeni su izrazi za konstante π2, π3, . . ., log 2, log2(2), . . ., ζ(3),ζ(5), . . . . Bitnu ulogu ovde igra m-ti polilogaritam Lm, definisan sa
Lm(z) =
∞∑
ν=1
zν
νm(|z| < 1).
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Istim metodom dobijeni su eksplicitni izrazi za brzo odred-ivanjemnogih vaznih konstanti u obliku
∞∑
k=1
1
bckp(k)
q(k),
u razlicitim bazama b (≥ 2), gde su p i q polinomi sa celimkoeficijentima i c prirodan broj.
Dobijeni su izrazi za konstante π2, π3, . . ., log 2, log2(2), . . ., ζ(3),ζ(5), . . . . Bitnu ulogu ovde igra m-ti polilogaritam Lm, definisan sa
Lm(z) =
∞∑
ν=1
zν
νm(|z| < 1).
Catalan-ova konstanta
G = β(2) =
∞∑
k=0
(−1)k
(2k + 1)2=
1
12− 1
32+
1
52− 1
72+ · · · ,
gde je β Dirichlet-ova beta funkcija.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
CONTEMPORARYMATHEMATICS
American Mathematical Society
517
Gems in Experimental Mathematics
AMS Special SessionExperimental Mathematics
January 5, 2009Washington, DC
Tewodros AmdeberhanLuis A. MedinaVictor H. Moll
Editors
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Neki interesantni clanci:
David H. Bailey and Jonathan M. Borwein: Experimental
computation with oscillatory integrals
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Neki interesantni clanci:
David H. Bailey and Jonathan M. Borwein: Experimental
computation with oscillatory integrals
David H. Bailey, Jonathan M. Borwein, David Broadhurst andWadim Zudilin: Experimental mathematics and mathematical
physics
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Neki interesantni clanci:
David H. Bailey and Jonathan M. Borwein: Experimental
computation with oscillatory integrals
David H. Bailey, Jonathan M. Borwein, David Broadhurst andWadim Zudilin: Experimental mathematics and mathematical
physics
Mark W. Coffey: Expressions for harmonic number exponential
generating functions
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Neki interesantni clanci:
David H. Bailey and Jonathan M. Borwein: Experimental
computation with oscillatory integrals
David H. Bailey, Jonathan M. Borwein, David Broadhurst andWadim Zudilin: Experimental mathematics and mathematical
physics
Mark W. Coffey: Expressions for harmonic number exponential
generating functions
Richard E. Crandall: Theory of log-rational integrals
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Neki interesantni clanci:
David H. Bailey and Jonathan M. Borwein: Experimental
computation with oscillatory integrals
David H. Bailey, Jonathan M. Borwein, David Broadhurst andWadim Zudilin: Experimental mathematics and mathematical
physics
Mark W. Coffey: Expressions for harmonic number exponential
generating functions
Richard E. Crandall: Theory of log-rational integrals
Stavros Garoufalidis and Xinyu Sun: A new algorithm for the
recursion of hypergeometric multisums with improved universal
denominator
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Neki interesantni clanci:
David H. Bailey and Jonathan M. Borwein: Experimental
computation with oscillatory integrals
David H. Bailey, Jonathan M. Borwein, David Broadhurst andWadim Zudilin: Experimental mathematics and mathematical
physics
Mark W. Coffey: Expressions for harmonic number exponential
generating functions
Richard E. Crandall: Theory of log-rational integrals
Stavros Garoufalidis and Xinyu Sun: A new algorithm for the
recursion of hypergeometric multisums with improved universal
denominator
Luis A. Medina and Doron Zeilberger: An experimental
mathematics perspective on the old, and still open, question of when
to stop?
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Neki interesantni clanci:
David H. Bailey and Jonathan M. Borwein: Experimental
computation with oscillatory integrals
David H. Bailey, Jonathan M. Borwein, David Broadhurst andWadim Zudilin: Experimental mathematics and mathematical
physics
Mark W. Coffey: Expressions for harmonic number exponential
generating functions
Richard E. Crandall: Theory of log-rational integrals
Stavros Garoufalidis and Xinyu Sun: A new algorithm for the
recursion of hypergeometric multisums with improved universal
denominator
Luis A. Medina and Doron Zeilberger: An experimental
mathematics perspective on the old, and still open, question of when
to stop?
Olivier Oloa: On a series of Ramanujan
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Primer. Izracunati
S = limǫ→0
∫ 1
ǫx−1 cos(x−1 log x)dx.
��� ��� ��� ��� ��� ���-��
-��
�
��
��
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Koriscenjem Ojler-ove formule, integral postaje
∫ 1
0ℜ(
e(i log x)/x
x
)
dx =
∫ 1
0ℜ(
e((i/x)−1) log x)
dx =
∫ 1
0ℜ(
xi/x−1)
dx.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Koriscenjem Ojler-ove formule, integral postaje
∫ 1
0ℜ(
e(i log x)/x
x
)
dx =
∫ 1
0ℜ(
e((i/x)−1) log x)
dx =
∫ 1
0ℜ(
xi/x−1)
dx.
Sada primenimo Kosijevu teoremu, po kojoj linijski intergral analitickefunkcije izmed-u dve tacke u kompleksnoj ravni ne zavisi od putaintegracije.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
Koriscenjem Ojler-ove formule, integral postaje
∫ 1
0ℜ(
e(i log x)/x
x
)
dx =
∫ 1
0ℜ(
e((i/x)−1) log x)
dx =
∫ 1
0ℜ(
xi/x−1)
dx.
Sada primenimo Kosijevu teoremu, po kojoj linijski intergral analitickefunkcije izmed-u dve tacke u kompleksnoj ravni ne zavisi od putaintegracije.
Na primer, za putanju u kompleksnoj ravni:
z(t) = t+ it(1− t), z′(t) = 1 + i− 2it, t ∈ [0, 1].
dobijamo
S = ℜ{∫ 1
0z(t)i/z(t)−1z′(t)dt
}
.
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
��� ��� ��� ��� ��� ���-���
���
���
���
���
���
���
Numericka integracija daje:
S = 0.32336743167777876139937008795217044665104662572546966 . . .
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]
HVALA NA PAZNJI!
Gradimir V. Milovanovic, [email protected]