KOMPARATIVNI POLITIČKI SUSTAVI

SKRIPTA

1. POLITIKA I VLADAVINA

1.1.POLITIKA

- čvrsta definicija politike nije moguća jer je politika izraz koji se primjenjuje

raznovrsno i iznijansirano

- najsažetija definicija koju možemo dati je vjerojatno ova: politika je aktivnost pomoću

koje skupine donose obvezujuće kolektivne odluke kako bi pomirile razlike među

svojim članovima, a upravo u toj definiciji sadržane su četiri točke:

- politika je kolektivna aktivnost, koja podrazumijerva ljude koji prihvaćaju zajedničku

pripadnost ili makar priznaju zajedničku sudbinu

- politika predstavlja početnu raznolikost stajališta o ciljvima, sredstvima ili o oboma

- politika podrazumijeva pomirivanje razlika putem rasprava i uvjeravanja

- političke odluke postaju autoritativna politika za skupinu, koja obvezuje njene

pripadnike, a provodi se ako je potrebno i prisilom

- nužnost politike proistječe iz kolektivnog karaktera ljudskog života

- grčki filozof Aristotel tvrdio je da je „čovjek po prirodi politička životinja“, a s time je

htio reći da politika nije samo neizbježna nego i da je bitna ljudska djelatnost koje nas

dijeli od drugih vrsta

- politika se sastoji od postupaka koji omogućuju izražavanje raznih stajališta, koja se

zatim objedinjuju u sveukupnu odluku

- dobra politika donosi politiku koja je i dobro osmišljena i dobro provedena

- dobra politika uključuje pregovore, dogovaranje i kompromis

1.2.VLADAVINA

- vlast čine institucije odgovorne za donošenje kolektivnih društvenih odluka, a u užem

smislu se odnosi na politički vrh unutar tih institucija

- vladavina donosi prednosti sigurnosti i predvidivost

- u društvu kojim se dobro vlada, građani očekuju da zakoni budu trajni ili barem da se

ne mjenjaju proizvoljno

- vladavina na te načine služi kao izlaz iz mračnog prirodnog stanja koje je zamislio

engleski filozof Thomas Hobbes

- Hobbes smatra da je bez vladavine čovjekov život osamljen, jadan, zao, grub i kratak

- kad se uspostavi, vladavina može, naravno imati i nepredviđene posljedice

- Opasnost Hobbesove zajedničke vlasti sastoji se u tom što će zloupotrijebiti svoju

ovlast, pa će biti više problema koje će stvarati nego onih koje će riješiti

- čak i kad vlada osigurava unutarnji mir, moguće je da jednostavno skrene pozornost

na vanjski rat

- vladavina je visokorizični posao s dva lica, koji nudi nagrade mira, ali i opasnost

pojačanog sukoba

1.3. VLADANJE

- izraz je postao popularan posljednja dva desetljeća 20. stoljeća, kada su zapadne

demokracije donekle izgubile povjerenje u sposobnost svojih vlada da izravno

upravljaju ekonomskom proizvodnjom i socijalnom skrbi

- vladanje je također izraz koji se odabire kada se ispituje djelovanje i učinkovitosti

vlasti, a ne samih institucija

- vladanje označava proces kolektivnog odlučivanja, a u toj zadaći vlada ne mora igrati

vodeću ili čak bilo koju ulogu

- u međunarodnim odnosima ne postoji neka svjetska vlada koja bi rješavala probleme,

već se mnoga pitanja rješavaju pregovorima (primjer vladanja bez vlasti)

1.4. DRŽAVA I SUVERENOST

- država je u današnjem svijetu prevladavajuće načelo političke organizacije, najvažnije

iznimke čini nekoliko preostalih kolonija (Gibraltar) i teritorija koji su pod upravom

UN-a, uz to neka područja su dobrovoljno podvrgnuta djelomičnom vanjskom nadzoru

(Portoriko)

- država je jedinstvena institucija koja stoji iznad svih drugih organizacija u društvu i

ona može legitimno primjenjivati silu kako bi nametnula svoju volju i državljani

moraju prihvaćati njezin autoritet sve dok žive unutar njenih granica

- da bi se razjasnila razluika između države i vlade, treba reći da sve zemlje imaju

nekog tko služi kao državni poglavar, ali ta osoba i nije šef vlade

- točnije država definira političku zajednicu koje je vlada izvršna vlast

- središnje obilježje države je da njezina sposobnost da unutar svojih granica uredi

legitimnu primjenu sile

- što je najvažnije države ne polažu pravo samo na sposobnost nego i na pravo primjene

sile

- dobar dio teoretskog opravdanja države pružila je doktrina suverenosti

- suverenost se odnosi na nesputanu i nepodijeljenu moć donošenja zakona

- riječ „suveren“ izvorno je označavala onoga koji je na najvišem mjestu

- tako je suvereno tijelo ona institucija u zemlji koja ne podliježe višoj vlasti, a to je

tijelo po definiciji država

- suverenost izvorno potječe iz Europe, gdje je bila opravdanje za nastojanja monarha

da konsolidiraju nadzor nad neposlušnim kraljevstvom

- pojam suverenosti izvan Europe ostao je slabiji, tako u SAD-u političku vlast dijele

središnja i državne vlade, koje sve djeluju prema ustavu koji je donio „mi narod“ i koji

provodi Vrhovni sud

- suverenost se odnosi na krajnji izvor vlasti u društvu, a suveren je najviša i konačna

instancija odlučivanja unutar zajednice

- država ne može biti djelomice suvrena

- unutarnja suverenost odnosi se na zakonodavnu vlast na nekom teritoriju

- vanjska suverenost odnosi se na međunarodno priznanje jurisdikcije suverena nad

njegovim teritorijem i važna je jer državi omogućuje da polaže pravo na uređivanje

poslova unutar svojih granica kao i na sudjelovanje u svojstvu priznatog člana

međunarodne zajednice

1.5. NACIJE I NACIONALIZAM

- Naciju je lakše prepoznati nego odrediti

- Naciju određuje Guibernau kao „ljudsku skupinu koja je svjesna da tvori zajednicu,

da ima zajedničku kulturu, da je vezana za jasno omeđen teritoriji, da ima zajedničku

prošlost i zajednički projekt za budućnost te koja raži pravo da sama sobom vlada

- Modernistički pristup povezuje nacije s novijim idejama samoodređenja i s tog

gledišta nacije su stvorene, a ne zatečene

- Mnoge nacije su stvorene u borbama novijeg datuma, te „nacije“ koje su tražile

slobodu, često su bile jednako umjetne kao i granice koje su im isprva nametnuli

kolonijalni vladari

- Točno vrijeme nastanka nacija se ne može odrediti, ali glavnu ulogu dobivaju u

modernom dobu

- Čak više od samih nacija, nacionalizam je doktrina modernog doba

- Nacionalizam je najvažnija ideologija 20. stoljeća prema kojoj nacije imaju pravo na

samoodređenje (pravo na politički status, pravo na uživanje ekonomskih, socijalnih i

kulturnih prava)

- Princip samoodređenja nacije pokazao se vrlo utjecajnim te je upravo on bio

opravdanje za prekrajanje zemljovida Europe nakon konačnog sloma Austro- Ugarske

Monarhije 1918. godine

1.6. NACIJE I DRŽAVE

- Nacionalni su identiteti moćna politička snaga, ali se težnje nacionalizma nisu posve

ispunile

OPIS VRSTA DEFINICIJA PRIMJER

Nacionalna država Država Država s vlastitom nacijom Island

Višenacionalna

država

Država Država s više nacija Škotska i

Wales u UK

Nacija bez države Nacija Nacija koja nema vlastittu državu

i čiji je narod rasprostranjen u

nekoliko država

Palestinci,

Kurdi

Dijaspora Nacija Nacija raspršena izvan domovine Židovi

- Državljanin je osoba kojoj su dana zakonska prava i dužnosti koji poistječu iz

pripadnosti državi

- Državljani su u odnosu na državu ravnopravni, a njihova prava su izražena u zakonu

1.7. MOĆ

- Moć je valuta politike i bez moći vlade bi bile neupotrebljive

- To je alat koji vladarima omogućava da opslužuju i iskorištavaju svoje podanike

- Tri pristupa „moći da“ vezuju se za američkog sociologa Talcota Personsa koji je

tumačio moć kao sposobnost neke vlade da koristi dužnosti svojih građana kako bi

postigla kolektivne ciljeve kao što su zakon i red te zaštita okoline

JEZIK MOĆI

Moć Proizvodnja namjeravanih učinaka

Moć da Sposobnost postizanja svojih ciljeva

Moć nad Sposobnost svladavanja oporbe

Oblikovanje poticaja Primjena moći upotrebom poticaja i prijetnji

Oblikovanje preferencija Vršenje utjecaja putem uvjeravanja i kontrole

nad javnim mjenjem

- Prema slavnoj Dahlovoj definiciji moć je sposobnost da ljude navede da čine ono što

inače ne bi učinili

1.8. VLAST

- Vlast je pojam širi od moći

- Dok je moć sposobnost da se djeluje, vlast je pravo da se to čini

- Vlast svojem nositelju daje pravo da pokaže moć, kao što posjedovanje vlasništva daje

pravo na odluku kako će se to vlasništvo upotrebljavati

- To je pravo na vladanje i ona stvara vlastitu moć sve dok ljudi prihvaćaju da nositelj

vlasti ima pravo donositi odluke

- Njemački sociolog Max Weber razlikuje tri načina opravdanja političke vlasti:

TIP TEMELJ PRIMJER Tradicionalna Običaji i ustaljeni načini ponašanja,

vladari ne moraju svoju vlast

opravdavati

Monarhija

Karizmatska Snažna odanost vođi i njegovoj

poruci, odbacuje se prošlost,važna

karizma vođe

Mnogu revolucionarni vođe-

Mahatma Gandi, Adolf Hitler

Legalno-racionalna Pravila i postupci; položaj,a ne osoba Birokracija

1.9. LEGITIMNOST

- To je pojam blizak srodnik vlasti, no postoji jedna važna razlika u kontekstu u kojem

se ti izrazi upotrebljavaju

- Legitmnost se obično rabi kada se govori o sustavu vladavine u cjelini

- Legitiman sustav vladavine jest sustav koji se temelji na autoritetu to jest oni koji su

podvrgnuti njegovoj vlasti priznaju mu pravo na odlučivanje

- Legitimnost je bitan pojam za razumijevanje kako stabilnosti tako i djelotvornosti

vlada

DRŽAVA U GLOBALNOM KONTEKSTU

2.1.KAKO JE DRŽAVA NASTALA

- Država je nastala iz srednjovjekovne Europe

- -u srednjem vijeku europskim su vladanjem dominirale dvije institucije, Rimska crkva

i feudalizam, koje zajedno nisu ostavljale prostora za prerastanje monarhija u

suvremene države

- Crkva je činila moćan transnacionalni autoritet, postavljen iznad običnih vladara

- Ta vanjska ograničenja nametnuta monarsima bila su tako snažna, a također kraljeve

je unutar njihovih nominalnih teritorija sputavalo feudalno plemstvo, koje je imalo

veliku ovlast nad ljudima nižeg ranga

- U tom decentraliziranom nacionalnom okruženju kralj je shvaćao da su mu njegovi

plemići potrebniji nego on njima

2.1.1. RAT I REFORMACIJA

- Rat je bio glavni čimbenik koji je bio odgovoran za prelazak u modernu državu

- Početak upotrebe baruta u 14. stoljeću promijenio je razmjene rata i taktiku, a rezultat

toga je bila agresivna, natjecateljska i skupa utrka u nauružanju

- Nova tehnologija zahtijevala je od kraljeva novi način razmišljanja i potrebu za

birokracijom

- S rastom birokracije postali su lokalni oblici upravljanja i podjeljivanja pravde

ujednačeniji

- Vladari su počeli uspostavljati službene diplomatske odnose s vladarima drugih

zemalja, što je ključno obilježje suvremenog sustava država

- Ishod su bile centraliziranije monarhije koje su u 16. stoljeću razvile u Engleskoj,

Francuskoj i Španjolskoj i koje su u 17. stoljeću doživjele svoj procvat

- Ratovanje je oslabilo feudalni stup, a reformacija je uništila vjerske temelje

- Reforme Martina Luthera izazvale su duboke političke posljedice i uzdrmale su

kršćanski svijet kada je izbio rat između protestantskih i katoličkih vladara, naročito u

Tridesetogodišnjem ratu u europskim zemljama njemačkog govornog područja

- Sukob je okončan Westfalskim mirom koji je samim vladarima omogućio urediti

javno ispovjedanje vjere unutar njihovih kraljevstava, čime je svjetovna vlast postala

nadmoćna religijskom ediktu

2.1.2. SUVERENOST, UGOVOR I PRISTANAK

- Kada se u Europi razvila središnja vlast, razvila se i potreba za njenim teoretskim

opravdanjem

- Ključna novina je bila suverenost, koju su kasnije ublažili pojmovi ugovora i pristanka

- Francuski filozof Bodina dao je ključan doprinos ideologiji centralizacije, tvrdio je da

u društvu samo jedan autoritet treba imati ovlast donošnja zakona

- Prema Bodinu suveren treba biti odgovoran za zakonodavstvo, rat i mir, imenovanja

na položaje, sudske prizive i valutu

- Engleski filozof Thomas Hobbes je suverenovu vlast smjestio u ugovor između

racionalnih pojedinaca koji traže zaštitu od međusobna zla, ako suveren ne uspije

osigurati red u društvu, ljudi više nisu dužni pokoravati se i upravo na taj način

suveren služi narodu, a ne kao prije obratno

- John Locke je tvrdio da građani imaju prirodna prava na život, slobodu i vlasništvo te

da ta prava moraju štititi vladari koji upravljaju putem zakona, a građani se pristaju

pokoravati zakonima zemlje

- Locke je tvrdio da politički vladari nisu tek dobrohotne očinske figure koje se brinu za

neko apstraktno kućanstvo

- Politički odnosi se temelje na ugovoru i pristanku

- Ideja suverenosti, ugovora i pristanka odrazile su se u dvjema najvažnijim

afirmacijama modernog doba: američkoj i francuskoj revoluciji

- Francuzi su ocrtali obrise moderne demokracije dok je američka savezna vlada ostala

strogo ograničena u svojoj ovlasti

2.2. DRŽAVA NA ZAPADU

- S Francuskom revolucijom bili su u biti dovršeni teoretski temelji zapadnjačke

demokracije

- Proces je bio dovršen u 19. stoljeću uz potporu rastućeg nacionalnog osjećaja

2.2.1 EKSPANZIJA

- Precizni zemljovidi su zabilježili definirane međe, a granice su se pretvorile u zapreke

- Kao odraz brige za državne granice, u Europi su tijekom I. Svjetskog rata uvedene

putovnice

- Iznutra, počele su se širiti funkcije vlade, a uključivale se održavanje reda, osnovno

obrazovanje, prikupljanje statističkih podataka itd.

- U većem dijelu 20. stoljeća zapadne su države sve dublje prodirale u društva i to

upravo zbog rata

- I. i II. Svjetski rat bili su totalni sukobi koji su do tada zahtijevali dotad neviđenu

mobilizaciju građana, gospodarstva i društva

- 19. stoljeće je bilo doba rata i stoga stoljeće države

- U Europi je ratnu državu zamijenila socijalna država, s vladama koje su prihvatile

neposrednu odgovornost za zaštitu svojih građana od nevolja, nezaposlenosti i starosti

2.2.2. SLABLJENJE DRŽAVE

- Pokazalo se da je ekspanzija države skupa i da se nemože financirati

- Uz socijaldemokratske vlade koje su dohodak preraspodjeljivale u ime veće

jednakosti, najveća stopa poreza u zapadnim zemljama dosegnula je inhibirajućih 63%

- Kako se javno zapošljavanje nastavilo povećavati, porasli su i financijski pritisci

- Kao posljedica, država se posljednjih desetljeća 20. stoljeća počela malo povlačiti,

naročito u zemljama engleskog govornog područja (prodana su poduzeća u državnom

vlasništvu, socijalna davanja su skresana)

- Povlačanje države je bilo manje izraženo u kontinentalnoj Europi

ASPEKTI RASTA ZAPADNE DRŽAVE, 1789-1975

ASPEKT DEFINICIJA PRIMJERI

Centralizacija Centralizacija vlasti nad određenim

područjem

Primjena zakona, ograničene

kontrole

Standardizacija Veća uniformnost unutar društva Zajednički jezik, standardni

sustav težina i mjera

Sila Ojačan monopol legitimne sile Državna policija

Mobilizacija Povećanje sposobnosti izvlačenja

resursa iz društva

Oporezivanje

Diferencijacija Državne institucije i zaposlenici sve

više se razlikuju od društva

Ideja „državne službe“

Funkcije Rast zadatka države i njezina

miješanja u društvo

Ratovanje, socijalna skrb

Veličina Povećanje državnog proračuna i

osoblja

Rast javnog sektora

2.3. POTKOLONIJALNA DRŽAVA

- Država je rođena u Europi i zatim ju je na ostatak svijeta prenijele kolonijalne sile,

naročito Britanija, Francuska i Španjolska

- Većina država u svijetu čine bivše kolonije

- Država je u mnogi postolonijalnim zemljama bila podignuta na tradicionalnim

etničkim, regionalnim i vjerskim podjelama

- Država je u tim okolnostima više resurs za koji se bori nego sudionik borbe

- Prvi val dekolonizacije dogodio se u ranom 20. stoljeću na španjolskim i portugalskim

teritorijima Latinske Amerike, a ti ratovi za nezavisnost donjeli su 15 novih suverenih

država

- Drugi val postolonijalne državnosti pojavio se u Europi i na Srednjem Istoku s

konačnim raspadom višenacionalnog i vjerski raznolikog austro-ugarskog, osmanskog

i ruskog carstva potkraj I. svejtskog rata

- Treći i najveći val stvaranja država nastao je poslije 1945 godine kada su europske

države, oslabljene ratom, prestale biti imperiji (Indija)

- Kao rezultat toga u manje od stoljeća svaka je druga zemlja svijeta bila nezavisna

država

- Četvrti val stvaranja država dogodio se u posljednjem desetljeću 20. stoljeća, s padom

komunizma (Mađarska, Poljska, Rumunjska)

2.4. DRŽAVA I MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE

- Dok su srednjovijekovni vladari morali zadovoljiti krščanskim svijetom, njihovi

današnji ekvivalenti moraju reagirati na čitav spektar novih silnica, a to uključuje:

o Regionalna tijela kao što je Europska unija

o Međuvladine organizacije kao što je MMF

o Multinacionalne korporacije kao što je Microsoft

o Međunarodne terorističke skupine kao što je al-Quaida

o Golem rast međunarodne trgovine dobrima i valutama

2.4.1. MEĐUVLADINE ORGANIZACIJE

- Većina etabliranih država pripada većini od oko 250 međuvladinih organizacija koje

danas postoje na međunarodnoj sceni

- Pripadnost tolikim međuvladinim organizacijama državama u najmanju ruku

komplicira zadatak vladanja jer moraju plaćati doprinose, prisustvovati sastancima,

iznositi prijedloge, prigovore itd.

- Međuvladine organizacije su postale važni politički akteri, koji znatno utječu na vlade

koje su njihove članice

- Međuvladine organizacije su manje vidljive nego države no to ne znači da su politički

slabe

- Međuvladine organizacije donose korist svojim članicama jer povećavaju njihovu

sposobnost postizanja zajedničkih ciljeva: o Članstvo u univerzalnim organima, osobito u UN-u potvrđuje svima da su nacionalni

propisi stekli državnost i suverenost

o Međuvladine organizacije promiču nepopularne politike jer su za nacionalne vlade i

savjest i dežurni krivac

o Obavljaju korisne funkcije

Međuvladine organizacije (IGO) su tijela čije su članice države, a osnivaju se ugovorom i

obično djeluju dogovorno te imaju stalno tajništvo

Međunarodne nevladine organizacije (NGO) su privatne institucije čiji su članovi pojedinci

ili skupine iz više od jedne zemlje (Crveni križ,Katolička crkva)

- Utjecaj međuvladinih organizacija na nacionalnu politiku:dobitnici i gubitnici

DOBITNICI GUBITNICI

Izvršna vlast Zakonodavna vlast

Birokracija Stranke

Sudbena vlast

Zaštitne interesne skupine

2.4.2. REGIONALNE ORGANIZACIJE

- Regionalna tijela su specifičan oblik međuvladinih organizacija u kojima se vlade

susjednih zemalja udružuju radi zajedničkih ciljeva, obično trgovine

- Njihov broj i važnost su se povećali od završetka hladnog rata

- Svrha regionalnih organizacija je korist od trgovine za njihove članice bez

ugrožavanja nacionalne suverenosti

- NAFTA, Europska unija su samo od nekih primjera regionalnih organizacija

- Regionalna integracija naročito dobro uspijeva na podlozi snažnih i stabilnih država

2.4.2. NEVLADINE ORGANIZACIJE

- Nevladine organizacije nemaju ništa manji utjecaj neko vladine organizacije

- Utjecaj NGO-a na postkolonijalne države može biti znatan

- Vodeći NGO kao što su Crveni križ i Lječnici bez granica mogu izvršiti velik pritisak

u zemljama gdje je međunarodna zajednica već angažirana u pružanju usluga kao

rezultat građanskog rata ili humanitarne krize

- Nevladine organizacije postali su važni akteri kao izvršitelji politike IGO-a, naročito

UN-a

- Djelujući kao kooperanti UN-a, NGO mogu na neke načine zamijeniti vladu

2.5. DRŽAVA U GLOBALNOM GOSPODARSTVU

- Globalno gospodarstvo ima apstraktniji, ali ništa manje važan utjecaj na vlade

nacionalnih država

- „Globalno gospodarstvo“ je izraz koji opisuje rastući trend gospodarske aktivnosti

među zemljama i čak na razini iznad njih

- Međunarodna se trgovina brzo razvila naročito u drugoj polovici 20. stoljeća, a

proizvodnja i osobito financije oslobodili su se nacionalnih ograničenja

- Globalno gospodarstvo predstavlja državama u razvijenom svijetu prilično povoljnu

ravotežu mogućnosti i prijetnji, ali nerazvijenim zemljama ostaje zavisan položaj,

preživljavajući od izvoza osnovnih prehrambenih artikala ili ruda u konkurenciji s

jednako siromašnim državama

2.5.1. RAZVIJENE ZEMLJE

- Vjerojatno najveći utjecaj današnjeg svijeta slobodne trgovine na razvijene zemlje

Zapada sastoji se u tome što mijenja njihove političke agende

- Od 80-tih godina 20. stoljeća vladari u mnogim razvijenim zemljama pridaju veću

važnost ekonomskoj konkurentnosti

- Vanjske gospodarske snage utječu na razvijene države kroz dva glavna kanala,

multinacionalne korporacije (MNK) i globalne financijske tokove

- Odnos između multinacionalnih kompanija i država postavlja pitanje odnosa između

ekonomske i političke moći, a on je u ovom slučaju uravnotežen

- MNK moraju prodavati svoje proizvode na razvijenim i zahtjevnim tržištima

razvijenog svijeta, a svjesne svoje privlačnosti zemlje domaćini mogu se nagoditi,

svaka strana treba onu drugu

- Drugi način na koji tržišta ograničavaju kreiranje politike u razvijenim zemljama jesu

međunarodni financijski tokovi

- Vlade financiraju svoje dugove pozajmljivanjem, često u inozemstvu, a što je manje

povjerenja financijski tržišta u vladu ili gospodarstvo neke zemlje, to će biti viša

kamatna stopa koju će tražiti za pozajmljivanje toj zemlji

- Konačna posljedica gospodarske globalizacije za razvijeni svijet je rast ekonomske

nejednakosti unutar granica država

- Globalizacija također povećava nejednakost regija unutar država jer glavne regije

imaju lokaciju i vještine koje su potrebne da bi prosperirale od povećanja trgovine

2.5.2. ZEMLJE U RAZVOJU

- Većina zemalja u razvoju nalazi se u položaju koji je izloženiji vanjskim

gospodarskim silama

- Globalno gospodarstvo utječe na njih daleko više nego na razvijene zemlje

- Ta slabost djelomice proizlazi iz ovisnosti mnogih zemalja u razvoju o jednom

jedinom proizvodu ili samo o jednom tržištu

- Međunarodne vladine organizacije koje su nastale radi regulacije globalnog

gospodarstva prema liberalnom načelu slobodne trgovine utjecajne su naročito u

ranjivim zemljama u razvoju

- Što je zemlja u razvoju financijski slabija, to je veća mogućnost utjecaja

međunarodnih agencija na nju

- Organizacije kao što su Svjetska banka i MMF općenito su spremne pružiti dodatnu

pomoć, ali to restrukturiranje duga ovisi o domaćoj gospodarskoj reformi koja često

uključuje privatizaciju, niže carine na trgovinu i veću transparentnost sklapanja

državnih ugovora

MEĐUVLADINE ORGANIZACIJE I SVJETSKO GOSPODARSTVO

IGO PUNI NAZIV FUNKCIJA

MMF Međunarodni monetarni fond Promicati međunarodnu monetarnu sigurnost i

suradnju

IBRD Svjetska banka Promicati gospodarski oporavak i razvoj

WTO Svjetska trgovinska organizacija Nadzirati i promicati međunarodnu trgovinu

KOMPARATIVNI PRISTUP

3.1. ZAŠTO USPOREĐIVATI?

Prednosti:

1. PREDNOST

-Omogućuje nam da doznamo više o mjestima koja najmanje poznajemo (zato što je

svijet sve više međuovisan, globalno selo)

-Razumijevanje tuđih sustava ne pomaže nam samo da protumačimo nova zbivanja

već pomaže i u praksi(primjer: britanski premijeri imaju neuspješnu povijest u

pregovorima sa europskim partnerima zato što misle da će agresivni ton kojim se služe

u Donjem domu djelovati na sastancima EU)

2. PREDNOST

- Prednost usporede(primjer: uspoređujemo parlamentarne i predsjedničke sustave te se

bavimo posljedicama)

3. PREDNOST

- Mogućnost objašnjenja

- Komparativni pristup nastoji razumjeti različite političke sustave radi provjere

hipoteza o politici (primjer: zašto se u SAD-u nije nikada pojavila značajnija

socijalistička stranka? SAD je izgrađen individualističkoj kulturi)

4. PREDNOST

- Sposobnost prognoziranja

- Izvlačenje pouka donekle osposobljuje za predviđanje pa i oblikovanje budućnosti

(primjer: autoritarni vladari bi se trebali ugledati na Kinu za rješenje kako

nedemokratski vladari mogu smanjiti kontrolu nad gospodarstvom i zadržati političku

moć)

3.2. RIZICI ISTRAŽIVANJA

- Komparativno istraživanje traži poznavanje više od jednog političkog sustava

- Jednaka pojava može značiti različite stvari u različitim zemljama, a time nastaju

poteškoće uspoređivanja sličnog sa sličnim

- Globalizacije podrazumijeva da se zemlje ne smije promatrati kao međusobno

neovisne, čime se smanjuje stvarni broj slučajeva na kojima se teorije mogu

provjeravati

- Zemlje koje se izaberu za proučavanje mogu biti nereprezentativan uzorak, čime se

smanjuje značaj nalaza

- Svake dvije zemlje razlikovat će se u mnogim pogledima, a to znači da nikada nećemo

ostvariti san eksperimentatora o svim faktorima kao konstantnim osim onih čije

posljedice želimo provjeriti

3.2.1. RAZUMIJEVANJE ZNAČENJA

- Različite su institucije funkcionalno ekvivalentne kad ispunjavaju jednaku ulogu u

političkom sustavu. PRIMJER: zakonodavni odbori nezavisni mediji i oporbene

stranke mogu služiti kao kontrolor vlade koji pozivaju na odgovornost i postupke

izvršne vlasti

- Interpretacijski pristup politici naglašava razumijevanje mišljenja što ih sami politički

akteri imaju o svojoj djelatnosti

3.2.2. SELEKCIJSKA PRISTRANOST

- Tu se govori kako se velike i moćne zemlje proučavaju više nego male i neutjecajne iz

razloga što biramo zemlje koje govore našim jezikom, nude bolje stipendije ili one u

kojima se osjećamo sigurni

- Drugi slučaj je kada organizacije koje imaju vlastite interese a prioriteti su im

prvenstveno financijski i ekonomski, a onda političke interese gledaju kao granu

ekonomije dakle kroz ekonomske oči gleda politiku

- Treći slučaj je kada se proučavaju samo pozitivni slučajevi neke pojave onda nema

usporedbe i zaključci postaju ograničeni. Primjer bi bio rat mir, birači – apstinenti

3.3. USPOREĐIVANJE INSTITUCIJA DRUŠTAVA I DRŽAVA

3.3.1.USPOREĐIVANJE INSTITUCIJA

- Institucija je čvrsto utemeljeno tijelo, često s javnim statusom čiji pripadnici u

interakciji na osnovi specifičnih uloga što ih obavljaju unutar te organizacije. Pri

proučavanju politike glavno značenje neke institucije jest da je organ vlasti propisan

ustavom

- Institucionalizacija je proces kojim se takve organizacije učvršćuju stjecanjem

sposobnosti utjecaja na ponašanje svojih pripadnika

- Institucionalni pristup = institucije određuju ponašanje, institucija određuje interese

- Pojedinci brane organizaciju od autsajdera u cilju osiguranja osobnog napretka unutar

org.

- Logika prikladnosti – odnosi se na postupke koje poduzimaju pripadnici neke

institucije kako bi se prilagodili njezinim normama. Primjer kada predsjednik obavlja

neke ceremonijalne dužnosti jer je to službena dužnost.

- Logika konzekvencija – ponašanje usmjereno k postizanju nekog pojedinačnog cilja

kao što je promaknuće ili reizbor

- Biheviorizam je smjer u političkoj znanosti koji je naglašavao proučavanje pojedinaca

a ne institucija. U središtu su bili birači a ne izbori zakonodavci, a ne zakonodavna

tijela te suci a ne pravosuđe. Cilj je primijeniti statističke metode kako bi se otkrile

znanstvene generalizacije o političkim stavovima i ponašanju pojedinaca

3.3.2.USPOREĐIVANJE DRŽAVA

- Svaka država ispunjava tri osnovne funkcije:

o Brani temeljne potrebe i interese onih koji u dotičnom društvu drže sredstva za

proizvodnju

o Postizanje legitimnosti za samu sebe i osiguranje društvenog sklada

o Nijedna država ne može opstati ako sebe i dominantne snage u gospodarstvu i

društvu ne može braniti od napada izvana

3.4.METODE USPOREDBE

3.4.1.STUDIJE SLUČAJA

- Reprezentativni slučaj –istraživači najčešće koriste kao uzorak vlastitu zemlju pa onda

i onda kad se skupi svaki taj pojedinačni rad od istraživača koji su obavljali određenu

studiju u svojoj zemlji dobiva se materijal da se to obradi na međunarodnom nivou

- Prototipski slučaj – one nude mogućnost izvlačenja pouka. Umjesto da se nagađa o

mogućim posljedicama npr ograničenja mandata, mogu se prikupiti relevantni podaci

o zemlji u kojoj su već ograničenja uvedena.

- Devijantni slučajevi – budući da su primjer suprotnosti od norme, mogu nam pomoći

da razumijemo tipične primjere

- Arhetipski slučajevi - neki arhetipski slučaj može stvoriti kategoriju što i što je

donekle zatvoren krug, postaje reprezentativan slučaj (fran revolucija sama za sebe

promijenila sve)

3.4.2. FOKUSIRANE USPOREDBE

- Nalaze se između studija slučaja i statističke analize

- Usredotočuju se na intenzivnu usporedbu nekog aspekta politike u malom broju

zemalja (obično 2 parna ili binarna usporedba ili tri trokutna usporedba)

- Osjetljive na povijest

- Uzorak najveće sličnosti uspoređuje slične zemlje jer se pretpostavlja da bi što su

jedinice sličnije trebalo biti lakše izolirati čimbenike odgovorne za razlike među njima

- Uzorak najveće razlike želi pokazati održivost nekog odnosa dokazivanjem njegove

valjanosti u raznolikim okruženjima

3.4.3. STATISTIČKA ANALIZA

- Statistički pristup se ne temelji na slučajevima već na varijablama

- Neki se mjere kvantitativno (postoci), a neki tablicom

- Zavisna varijabla – ona koju želimo objasniti

- Nezavisne ili eksplanatorne oni faktori za koje mislimo da mogu utjecati na zavisnu

varijablu

- Regresijska analiza omogućuje nam ustanoviti devijantne slučajeve koji se u statistici

nazivaju odstupanjima

POLITIKA I DRUŠTVO

4.1. POLITIČKA KULTURA

- Djelo The Civic Culture Almonda i Verbe klasična je studija političke kulture i

demokracije a temelji se na anketama provedenim u SAD-u, Britaniji, Zapadnoj

Njemačkoj, Italiji te Meksiku, a u tim istraživanjima htjeli su odrediti u sklopu koje će

se političke kulture liberalna demokracija najvjerovatnije razviti i učvrstiti

- Almond i Verbe razlikuju tri čista tipa političke kulture:

- Parohijalna politička kultura-građani su slabo svjesi postojanja središnje vlasti, kao

u slučaju udaljenih plemena na čiji život odluke središnje vlasti naizgled nimalo ne

utječu

- parohijalne kulture su rijetke u konsolidiranim demokracijama, ali se njihovi elementi

mogu naći u seoskim zajednicama ili u sve brojnijim sirotinjskim četvrtima u

gradskim središtima, gdje je vlast daleko od svakodnevnog života ljudi

- Podanička politička kultura- građane se ne doživljava kao sudionike u političkom

procesu nego kao podanike vlati, kao u primjeru ljudi koji žive u diktaturi

- Participativna politička kultura-građani smatraju da mogu pridonijeti političkom

sustavu, a i da on na njih utječe

- Almond i Verbe polaze od toga da će se demokracija pokazati najstabilnijom u

društvima u kojima se različite kulture miješaju u određenu smjesu koju nazivaju

„civilna kultura“

- Civilna kultura razrješava napetost koja u demokraciji postoji između narodnog

nadzora i djelotvornog vladanja:ona građaninu omogućuje utjecaj i istodobno

vladajućoj eliti omogućuje fleksibilnost

- Kritičari su tvrdili da je pokušaj prikazivanja nacionalne političke kulture posao koji je

maglovit koliko i istraživanje nacionalnog karaktera i da se istraživanje trebalo

usmjeriti na rasnu i kulturnu kulturu u ispitivanim društvima

- Autori također nisu podrobno prikazali nastanak političke kulture te se nisu pozabavili

ni evolucijom političke kulture

4.2. POLITIČKO POVJERENJE I SOCIJALNI KAPITAL

- SAD su očiti primjer slabljenja povjerenja u vlast, a veliki dio tog pada povjerenja

prouzročili su događaji kao što su Vijetnamski rat i afera Watergate

- Povjerenje se vratilo s procvatom gospodarstva i tržišta dionica u kasnim

dvadesetima, no današnja vjera u nacionalnu vladu i dalje je daleko ispod razina

zabilježenih pedestetih kad su Almond i Verba objavili svoju pozitivnu procjenu

civilne kulture Amerike

- Dugoročni trend slabljenja političkog povjerenja bilježi se i u drugim demokracijama

npr. UK

- Ankete provedene u europskim zemljama govore da javnost ima veće povjerenje u

institucije zakona i reda (vojska i policija) nego u predstavnička tijela

- Putman smatra da kultura povjerenja podmazuje kotače kolektivnog djelovanja i

omogućuje pokretanje projekata koji ne bi bili izvedivi u društvu u kojem vlada

uzajamna sumnja

- Socijalni kapital odnosi se na kulturu povjerenja i suradnje koja omogućuje

kolektivno djelovanje

- Putman kaže da je to sposobnost zajednice da „ja“ razvije u „mi“

- Politička kultura sa zalihom socijalnog kapitala omogućuje zajednici izgraditi

političke institucije koje su sposobne rješavati kolektivne probleme

- povezujući socijalni kapital održavaju mreže ljudi koji dolaze iz sličnih sredina, dok

premošćujući socijalni kapital povezuje različite tipove

4.3.POSTMATERIJALIZAM

- Postmaterijalizam je čimbenik koji pomaže objasniti razvoj u politiičkoj kulturi na

masovnoj razini i na razini elita

- Postmaterijalizam je opredjeljenost za radikalna pitanja kvalitete života koja se,

osobito među obrazovnom mladeži, može javiti kao posljedica osobne sigurnosti i

materijalnog bogatstva

- Sudjeluju aktvno u politici, ali su skloniji pomocijskim skupinama koje se protive

elitama,a ne tradicionalnim političkim strankama

- Preama Inglehartu kombinacija bogatstva, mira i sigurnosti dovela je do tihe

revolucije u zapadnim političkim kulturama

- Šezdesetih godina pojavio se nov naraštaj postmaterijalista: mladih obrazovnih ljudi

koje najviše zanimaju načini života koji uključuju zaštitu okoline, nuklearno

razoružanje i feminizam

- Inglehart je došao do zaključka da što je demokracija bogatija, veći je dio

postmatrijalista unutar njenih demokracija, a SAD su bile predvodnik toga

- U Europi su se postmaterijalisti pojavili i najdublje ukorijenili u najbogatijim

demokracijama kao što su Danska, Nizozemska i Njemačka

- Nedvojbena ekspanzija obrazovanja dodatno potiče postmaterijalizam

4.4.POLITIČKA KULTURA U NOVIM DEMOKRACIJAMA

- U novim demokracijama politička kultura nudi manju potporu sustavu vlasti nego u

etabliranim demokracijama

- Novim vladarima nedostaje autoritet koji prirodno pripada režimu koji iza sebe ima

uspjehe

- Budući da nove generacije nemaju zalihe volje koja se stvara generacijama, stavovi

prema političkom sustavu više ovise o njegovu trenutačnom djelovanju

- Nova demokracija koja doslovce isporučuje dobra stvorit će stavove potpore koji će je

moći održavati u budućnosti

- U bivšim komunističkim zemljama stanovništvo je počelo shvaćati da, dugoročno

gledano, demokracija može donjeti bolji životni standard ako ne za sve, onda za

većinu ljudi

- Izgledno članstvo u Europskoj uniji dalo je daljnji poticaj prihvaćanju demokratske

kulture

- Vođe u postkomunističkoj Aziji nisu vidjeli nikakv razlog da oponašaju zapadne

uzore i one imaju slabe temelje za izgradnju demokracije

4.5. POLITIČKA KULTURA U AUTORITARNIM DRŽAVAMA

- U zrelim demokracijama Zapada politička kultura pridonosi stabilnosti političkog

sustava jer nudi široku potporu onima koji su zaduženi za vladanje

- Autoritarni vladari se suočavaju s karakterističnim problemima koji nastaju iz njihove

nespremnosti da se suoče s izazovom glasačke kutije

- S obzirom da nemoju legitimnost koja proistječe iz slobodnih izbora, takvi vladari

moraju naći druge načine reagiranja na političku kulturu društva kojim vladaju

- Postoje tri mogućnosti:

1. Ignoriranje političke kulture-omiljena taktika najautoritarnijih vlada

-npr.vojni vladari dolaze na vlast u tenku i ne mare za finese političke kulture, oni ne

žele dobiti potporu od šire javnosti, oni žele izolirati široke mase od sudjelovanja u

vlasti, čime sužavaju političku arenu

2. Manipuliranje političkom kulturom- sastoji se u eksploatiranju političke kulture

selektivnim naglašavanjem njenih autoritarnih elemenata

-npr.tradicije poslušnosti i osobne privrženosti moćnim pojedincima predstavljaju

kulturni resurs koji su potpuno iskorisitili mnogi vođe u Aziji i Latinskoj Americi, pri

tome je vladar glavni pokrovitelj nacije koji daje odgovornost i stabilnost, a ne

demokratsku odgovornost

3. Pokušaj preobrazbe političke kulture- najzanimljiviji pristup političkoj kulturi u

nedemokratskim poredcima jest pokušaj preoblikovanja vrednota zemlje

-npr. u Hitlerovoj Njemačkoj su svi školsku udžbenici morali biti u skladu s

nacističkom ideologijom

4.6.ELITISTIČKA POLITIČKA KULTURA

- Sastoji se od uvjerenja, stavova i zamisli o politici oji su najbliži središtima političke

moći

- Vrednote elite su eksplicitnije, sustavnije i utjecajnije od vrednota opće populacije

KAKO POLITIČKA ELITA UTJEČE NA POLITIČKU STABILNOST

Elita vjeruje da

ima pravo

vladati

Elitistička

politička kultura

Elita djeluje u

nacionalnom

interesu

Elita prihvaća

pravila igre

Političa

stabilnostti

- Pri ocjenjivanju utjecaja elitističke kulture na stabilnost bitne su tri dimenzije:

Prva i vjerojatno najvažnija je uvjerenost vladara da ima pravo vladati

Drugi aspekt elitističke političke kulture leži u njezinom pristupu

nacionalnom interesu

Treća dimenzija elitističke političke kulutre jesu stavovi političara prema

pravilima igre

- Jedan noviji primjer elitističke političke kulture koja odražava nedemokratsku ili

poludemokratsku je vlast eksperata

- Latinska Amerika je najbolji primjer te tehnokratske kulture u novijoj povijesti

- Tehnokracija je vlast stručnjaka, privremen oblik vlasti koji se ponekad javlja nakon

razdoblja slabog vladanja

- Izraz podrazumijeva vlast specijalista s ekspertizom u nepolitičkim temama, često

ekonomiji i tehnici

- Riječ je skovao William Smyth, inženjer iz Kalifornije, koji je 1919. osnovao

Techocracy Inc.

- Danas riječ tehnokrat označuje stručnjaka čiji je posao ili svjetonazor tehnički, a ne

politički

- U zemljama u razvoju vladajuća elita doživljava državu uglavnom kao izvor oskudnih

resursa koji se eksploatira u korist vladara, njihovih obitelji, njihovih birača i

pripadnika njihove etničke skupine

- Kada su vođe stranaka ili skupina spremni na kompromis kako bi se mogli izraziti i

drugi interesi i vrijednosti, povećavaju se interesi za političku stabilnost

- Kompromis elita nudi jedan oblik neformalnog federalizma, bacajući svjetlo na

ključno pitanje kako zavađene zajednice mogu naučiti živjeti zajedno čak i kad su

temelji previše slabi da izdrže zgradu formalne federacije

4.6.1.POLITIČKA SOCIJALIZACIJA

- Politička socijalizacija je proces kojim učimo o politici

- Odnosi se na stjecanje emocija, identiteta i umijeća, kao i informacija

- Njezine su najvažnije dimenzije ono što ljudi uče (sadržaj), kada to uče (vrijeme i

slijed) i od kog uče (subjekti)

- Radi se o nekontroliranom procesu, procesu koji se ni ne može kontrolirati

- Premda se većina istraživanja o političkoj socijalizaciji bavila prvenstveno djecom,

moramo se prisjetiti da se radi o doživotnom procesu; temeljni politički nazori

sazrijevaju kao reakcija na događaje i iskustvo i političko učenje ne završava s

djetinjstvom

4.7. ISLAM I ZAPAD

- Huntington je glavni zagovornik teze da je podjela između islamskog svijeta i Zapada

kulturna ili civilizacijska

- Prema Huntingtonu iscrpljena je stara osnova međunarodnog skukoba između

komunističkog Sovjetskog Saveza i slobodnotržišnih Sjedinjenih Država, no završetak

hladnog rata ne znači i završetak kulturnih podjela

- Odnos između islama i kršćanstva je dobar primjer transnacionalnog karaktera

civilizacija, a obje prethode nastanku države

- Kako islamski svijet sve više zaostaje za Zapadom u znanosti, tehnologiji i bogatstvu,

meta islamskih kritika više nisu krščanski temelji Zapada nego njegov svjetovni

karakter utjelovljen u američkom materijalizmu

- Huntington opisuje islamski svijet i Zapad kao civilizacije koje su uhvaćene u trajan i

naizgled neizbježan sukob

- Premda je Huntingtonova analiza jasna i otvorena, njezin je preopćeniti karakter

također njena slabost

POLITIČKA KOMUNIKACIJA

5.1. POLITIČKA KOMUNIKACIJA

- Komunikacija je bitna za politiku, sposobnost kontrole njezina sadržaja, stila i toka

važan je premda neizravan izvor moći

- Najvažniji resurs vladarima je spremnsot ljudi da slušaju ono što im ima reći njihov

vođa

- Nužan cilj svakog političara koji teži korjenitoj promjeni jest postići da neka pitanja

iznese na dnevni red i da ih ondje zadrži

- Glavni je posao političara komunikacija; njihov je zadatak dati do znanja drugim

igračima političke igre koji su njihovi motivi, politike i strategije

- Komunikacija se sastoji od onog tko kome što kaže, kroz koji koji mediji i s kojim

učincima

- Taj model razlikuje pet aspekata svake komunikacije: pošiljatelja (tko?), poruku

(što?), kanal (kako?), primatelja (komu?) i pretpostavljeni učinak (s kojim učinkom?)

5.2. RAZVOJ MASOVNIH MEDIJA

- Utjecaj svakog novog medija, od pisma preko televizije, izazvao je više prijepora nego

suglasnosti

- Inovacije u komunikaciji rijetko se mogu objasniti jedino tehničkim napretkom,

telegraf, telefon i internet svjesno su razvijeni radi poboljšanja komunikacije na

daljinu

- Izum pisma u drevnim civilizacijama Bliskog istoka je sve promijenio jer je omogućio

razvoj apstrktnih pojmova, objektivnosti i akumulacije iscrpnog znanja

- Omogućio je čuvanje zapisa, koje je temelj moderne države

- Omogućen je i prijenos informacija i vrijednosti na velike udaljenosti

- Most prema modernom dobu je bio Gutenbergov izum tiskanja na papir upotrebom

pokretnih slova u 15. stoljeću

- Masovna pismenost na zajedničkom jeziku bila je presudna za uspješan razvoj

suvremenih država zato što je olakšala upravljanje velikim područjima i poticala

razvoj zajedničkog nacionalnog identiteta

- U dvadesetom stoljeću radiotelevizija je postao nov dominantan mediji

- Opća pismenost na zajedničkom jeziku omogućila je popularizaciju novina

- Nadzor nad sredstvima masovnog medija postao je važan politički resurs

- Masovni mediji su metode komuniciranja koje mogu istodobno doći do velikog i

potencijalno neograničenog broja ljudi (televizija, novine, knjige, časopisi)

- Elektronička poruka prijatelju je osobno, a ne masovno priopćenje, ali slanje poruke

svima na nekom popisu elektroničkih adresa je masovna komunikacija

5.3. MEDIJI: SUVREMENA KRETANJA

- tri su navažnija trenda u komunikacijama: 1. komercijalizacija- slabljenje javnog radiotelevizijskog emitiranja i nastanak profitno

orijentiranog medija

2. fragmentacija- veći broj kanala i povećava sposobnost konzumiranja programa po želji 3. globalizacija- bolji pristup događajima u inozemstvu i medijima u globalnom selu

5.4. MEDIJI U RAZVIJENIM DEMOKRACIJAMA

- U konsolidiranim demokracijam mediji imaju prirodnu vitalnost

5.4.1. MEDIJSKA IGRA

- Odnos između političara i novinara postaje sve važniji

- Vladajuće stranke posvećuju veliku pozornost informiranju, njegovanju odnosa s

novinarima i nastojanju da manipuliraju onim novinarima čiji su izvještaji objavljuju u

nacionalnim izdanjima

- Spin doctor je izraz koji se primjenjuje na stručnjake za odnose s javnošću koji rade za

političare

- Njihov je posao sastoji u tome da mediji potiču na izvještavanje koje će biti povoljno

za stranku ili njezina vođu

- Odnosi s javnošću mogu postati kontraproduktivni kad postanu sami sebi tema, što je

problem koi je pogodio laburističku vladu Tonyja Blaira u Velikoj Britaniji

5.4.2. TELEVIZIJA I NOVINE

- Televizija je gotovo u svim etabliranim demokracijama postala najvažniji masovni

mediji

- Unatoč prvenstvu televizije, bilo bi pogrešno umanjiti političku važnost drugog

masovnog medija, novina

- I danas kvalitetne novine imaju autoritet koji proizlazi iz njihove dugovječnosti

- Televizija nam govori što se dogodilo, novine mogu događaje smjestiti u kontekst

- Televizijske vijesti mogu izvještavati samo o temi za temom, dok novine se mogu

pregledavati

- Novine nude luksuz koji si televizija rijetko može priuštiti, a to je prostor za

razmišljanje

- U mnogim demokracijama novinske naklade su i dalje goleme i imaju veliki utjecaj

(VB, Japan, Skandinavija)

- Novine utječu na televizijski program: tema koja se pojavi u večernjim televizijskim

vijestima, često započne život u jutarnjim novinama

5.4.3. OSNAŽIVANJE, ODREĐIVANJE DNEVNOG REDA I POSTAVLJANJE OKVIRA

POJAM DEFINICIJA KOMENTAR

Osnaživanje Mediji jačaju

postojeća mišljenja

Ljudi čitaju novine koje potvrđuju njihove

nazore

Određivanje

dnevnog reda

Mediji utječu na ono

o čemu razmišljamo

i razgovaramo

Sažeta priroda televizijskih vijesti znači da je

njezino izvještavanje izrazito selektivno

O dgađajima o kojima se izvještava javnost

mnogo raspravlja, a događaji o kojima se nije

izvijestilo, gube svaku vidljivost

Postavljanje

okvira

Kako je neki događaj

ispričan kao

koherentna priča,

ističe određena

njihova obilježja

Okvir koji usmjerava na određene aspekte

problema, njihovo ishodište, rješenja i ocjenu

Ohrabruje gledatelje i čitatelje da temu

prikažu na sličan način

5.5. MEDIJI U NOVIM DEMOKRACIJAMA

- Neovisnost medija obilježje je novog poretka

- Položaj medija je čak i nakon nekoliko godina u novoj demokraciji obično slabiji nego

u etabliranim demokracijama

- Vladajuće stranke još uvijek imaju utjecaj na radio i televiziju, a politički poduzetnici

koriste svoje vlasništvo nad novinama kako bi povećali svoj utjecaj

- Rusija je primjer postkomunističke poludemokracije u kojoj pritisci na medije ostaju

jaki

- U postkomunističkoj Europi novinarski standardi i dalje su niski što je posljedica

desetljeća u kojima su izvjestitelji koje je postavljala komunistička partija samo

ponavljali partijske fraze

- U novim demokracijama, produbljivanje slobode medija da ispituju i kritiziraju

ponašanje države neizbježno je postupak koji podrazumijeva suzdržabost vlasti,

profesionalnost medija i neovisno sudstvo

5.6. JAVNO MIJENJE

- Javno mijenje se može jednostavno odnositi na:

1. Raspon pogleda na neko prijeporno pitanje koje ima značajan dio stanovništva

2. Obaviješteni sud zajednice o nekom pitanju od zajedničkog interesa, pri čemu se ta

prosudba stvara i kontekstu zajedničkih političkih ciljeva

- U demokraciji se javno mijenje proteže na praktički cijelo odraslo stanovništvo

- Javno mijenje prožima svaki oblik politike

- Utjecaj javnog mijenja ograničavaju četiri čimbenika:

1. Kad problemi postanu stručniji, smanjuje se utjecaj javnosti

2. Javnost je često slabo obaviještena, pa i to ograničava njezin utjecaj

3. Javnost može izbjeći ustupke,a vlade ne mogu

4. Političari reagiraju na svoje percepcije javnog mnijenja, ali te interpretacije mogu biti

netočne

- Mjerenje javnog mijenja

1. Ispitivanje javnog mijenja- podrazumijeva niz pitanja koja se postavljaju na

standardan način na uzorku stanovništva

2. Anketa na uzorku- provodi se upotrebom sličnih metoda kao ispitivanje javnog

mijenja, ali ukljkučuje iscrpniji upitnik koji se obično ispunjava za potrebe vlade ili za

istraživače na sveučilištima

3. U diskusijskoj anketi ili poroti građana- stručnjaci i političari prije mjerenja mišljenja

ukratko informiraju i mogu ispitivati nasumično odabran uzorak građana

4. Fokusna skupina- je moderirana rasprava u manjoj skupini ispitanika o određenoj temi

5.7. MEDIJI U AUTORITARNIM DRŽAVAMA

- Autoritarni vladari preživljavaju ograničavajući slobodu izražavanja

- Službene televizijske postaje i novine reproduciraju politiku režima

- Najbolji primjer je Subsaharska Afrika-pomanjkanja resursa koči razvoj sektora

medija

- U postkomunističkoj središnjoj Aziji novinari se i dalje bave osjetljivom vještinom

suživota s nedemokratskim vladarima

- Opravdanje za ograničavanje slobode medija tipično se poziva na neku nacionalnu

potrebu kao što su društvena stabilnost, jačanje nacije ili gospodarski razvoj

- Komunistički i fašistički režim nije smatrao da su mediji sami po sebi dostatno

sredstvo ideološke kontrole

- U komunističkim državama, dvije dimenzije političke komunikacije bile su

propaganda i agitacija

- Propaganda je komunikacija kojom se određeno pitanje želi promicati promjenom

stavova i ponašanja

- Propaganda je bila važno obilježje komunikacije u totalitarnim režimima, no i u

demokracijama je bila važna u ratnim vremenima

POLITIČKA PARTICIPACIJA

5.8. PARTICIPACIJA U RAZVIJENIM DEMOKRACIJAMA

- Ono što najviše zapanjuje kod političke participacije u razvijenim demokracijama jest

to koliko je daleko od idealne participacije

- Glasovanje na izborima u zemlji obično je jedina aktivnost u kojoj sudjeluje većina

građana

- Politička participacija odnosi se na djelovanje pojedinaca radi formalnog utjecaja na

one koji vladaju ili na odluke koje oni donose

- Građane se može razvrstati prema tome koliko su uključeni u politiku:

1. Gladijatori-vode političke borbe

2. Gledatelji- promatraju nadmetanje, ali rijetko sudjeluju

3. Apatičari- drže se podalje od politike

- Također se može razvrstati prema obliku njihove participacije- konvencionalna,

nekonvencionalna ili oboje

- Politička isključenost odnosi se na one ljude koji su praktički isključeni iz

sudjelovanja u kolektivnom odlučivanju zato što su društveno marginalizirani

(zatvorenici, migranzi, narkomani)

5.9. PARTICIPACIJA U NOVIM DEMOKRACIJAMA

- Nove demokracije stoje pred velikim izazovom participacije

- Prijelaz iz autoritarne vladavine zahtijeva od stanovništva da usvoji nove načine

političke participacije (glasovanje, organizaicja stranke..)

- Civilno društvo sastoji se od onih skupina koje su „iznad“ osobnog područja obitelji,

ali „ispod“ države

- Pojam obuhvaća javne organizacije kao što su sindikati, interesne skupine i prema

nekim definicijama čak društva za rekreaciju

- Tvrtke su često isključene jer one nisu tijela koja dobrovoljno nastaju iz društva

5.10. DRUŠTVENI POKRETI

- Društveni pokreti sastoje se od ljudi izvan institucije koji se međusobno povezuju i na

netradicionalan način suprodstavljaju poretku kao bi postigli zajedničke ciljeve

- Bijeli marš je bio tipičan takav pokret,

- Slično prosvjednim strankama, pokreti mogu nastati brzo kako su se i pojavili, što je

obilježje koje ih udaljava od statičnijeg pojma civilnog društva

- Društveni pokreti su labavije ustrojeni i u pravilu nemaju precizno članstvo, članarine

i vodstvo

- Obično se bave jednim problemom i teže utjecati na vlast

- Prirodno je pretpostaviti da će siromaštvo i tlačenje potaknuti kolektivno

samoorganiziranje kakvo prakticiraju društveni pokreti

- U stvarnosti se obično pojavljuje politički poduzetnik koji često ne pripada zajednici,

kako bi mobilizirao potlačene i time upozorio javnost na njihove probleme

- Njegova je zadaća da stvara socijalni kapital time što će kod ljudi koji nemaju

formalnog političkog iskustva razvijati snalažljivost i domišljatost ( Cesar Chavez)

5.11. PARTICIPACIJA U AUTORITARNIM REŽIMIMA

- Vladari žele ograničiti pravu participaciju u politici, točnije cilj je svesti na najmanju

mjeru svaku prijetnju koja bi režimu mogla predstavljati neupravljana participacija

- Glava metoda za ograničavanje participacije jesu mreža pokrovitelja i klijenata

- Klijentelizam je izraz koji se upotrebljava za politiku koja se u osnovi temelji na

odnosima pokrovitelj-klijent

- Ti odnosi su često tradicionalni i osobni

- Mogu biti i instrumentalniji, kao u slučaju resursa što su ih vladajuće stranke u

američkim gradovima osiguravale doseljenicima u zamjenu za glasove

- Ondje gdje je klijentelizam uobičajen, prožima političku kulturu i povećava

nejednakost iz koje izvire

5.11.1. VOJNI REŽIMI

- Vojni režimi su korisni primjeri participacije u autoritarnim političkim sustavima

- Ti su režimi obeshrabrivali ljude da se angažiraju u politici zato što su se bojali za

vlastiti položaj

- Čile pod vlašću Pinocheta, koji je htio vladati bez sudjelovanja naroda i svih mogućih

izvora oporbe svoje vlasti

5.11.2. TOTALITARNI REŽIMI

- Najambicioznije pokušaje razvijanja masovne participacije u nedemokratski sustavima

nalazimo u totalitarim režimima

- Ljudi su u komunizmu bili mnogo aktivniji nego u današnjim demokracijama

- Građani su sjedili u drugarskim sudovima, provodili izbore, uključivali se i

paramilicijske organizacije i narodne komitete

- Aparat participacije bio ejizveden iz marksističe zamisli da vlast na svim razinama

mora pripadati radničkim i seljačkim savjetima

- Kako bi osigurali da participacijska masa uvijek jača položaj partije, članovi partije

usmjeravali su participaciju narodnih masa

- Upravljanje participacije odnosi se na sudjelovanje u politici pod nadzorom elite, a cilj

joj je izražavanje potpore naroda pokušaju vlasti da izgradi novo društvo

5.12. POLITIČKO NASILJE I TEROR

- Političko nasilje sastoji se od onih fizički štetnih činova usmjerenih na osobe ili

vlasništvo kojih je namjera promicati ili suprostaviti se vladinim odlukama i javnim

politikama

- Političko nasilje je staro koliko i sama država

- Politički teror je podvrsta političkog nasilja, javlja se kada je cilj takvih činova

zastrašiti šire stanovništvo

- Nasilje i teror mogu potjecati od države i mogu biti počinjeni protiv države

- Genocid je hotimično uništenje veliko dijela nekog naroda, nacije, rase ili etničke

skupine (nacistički genocid nad Židovima, Ruanda)

5.13. REVOLUCIJA

- Izraz revolucija danas se povezuje s nasilnim primjenama

- Theda Skocpol definira revolucije kao brze, korjenite promjene državnog i klasnog

ustrojstva nekog društva; prate ih i dijelom provode klasne pobune odozdo

- Dvadeseto stoljeće je uveliko povećalo broj revolucija u svijetu i potaknulo potrebu za

općim teorijama takvih događaja

- Relativna deprivacija nastaje kada ljudi dobivaju manje od onog na što misle da imaju

pravo

- Relativna deprivacija rađa ograničenja, a ono pridonosi političkom nezadovoljstvu

- Apsolutna deprivacija često vodi borbi za preživljavanje i kao rezultat toga, političkoj

pasivnosti

POVEZIVANJE DRUŠTVA I POLITIKE

IZBORI I BIRAČI

6.1. RASPON I BIRAČKO PRAVO

- Važno je pitanje koje treba postaviti o izborima u razvijenim demokracijama jest

njihov opseg

- Što je više položaja na koja se dolazi kompetitivnim izborima to politički sustav

postaje demokratičniji

- Izbori imaju i svoje rizike

- Prvi je zamor birača,a njegova posljedica je slabije zanimanje, odaziv, kvaliteta

odabira, a najmanje važni izbori postaju drugorazredna nadmetanja, to jest njihovi su

rezultati izraz popularnosti nacionalnih stranaka premda se na njima ne bira

nacionalna vlada

- Pravo glasa drugi je važan i prilično precijenjen element izbora

- U većini demokracija dobna granica je spuštena šezdesetih i sedamdesetih godina 20.

stoljeća na sve državljane starije od 18 godine

- U većini zemalja žene su dobile pravo glasa nakon 1945e kao doprinos žena u 2sv ratu

- Vrlo malo zemalja se može mjeriti s Australijom i Novim Zelandom, gdje žene

glasuju od početka 20. stoljeća

- Nemaju pravo glasa: zatvorenici duševni bolesnici i osobe bez državljanstva, radnici

na privremenom radu

6.2. IZBORNI SUSTAVI: ZAKONODAVNA TIJELA

- Na izborima za zakonodavno tijelo, glavno je pitanje osigurava li izborni sustav da

mandati stranke budu izravno proporcionalni osvojenim glasovima

- Razmjerno predstavništvo znači da je mehanizam za postizanje tog cilja ugrađen u

dodjelu mandata

- Neki su izborni sustavi, izbori relativnom većinom i većinski izbori

6.2.1. SUSTAV RELATIVNE VEĆINE I VEĆINSKI SUSTAV

1. Relativna većina „prvi do cilja“

- Kandidat koji dobije većinu glasova u svakom izbornom okrugu pobjeđuje.

- Slabost: nema jamstva da će stranka koja osvoji najviše glasova dobiti najviše

mandata u skupštini

- (V.Brit. Indija SAD…)

2. Apsolutna većina (alternativno glasovanje)

- Birači rangiraju kandidate

- Ako na osnovi prve preferencije nijedan kandidat ne dobije većinu, briše se

kandidat s najmanje glasova i njegovi se glasovi raspodjeljuju prema drugoj

preferenciji

- Procedura se ponavlja dok neki kandidat ne dobije većinu. (Australija)

3. Apsolutna većina – drugi krug glasovanja

Ako u prvom krugu nijedan kandidat ne dobije većinu, vodeći kandidati obično prva dva

ulaze u uži izbor ( Mali, Ukrajina)

6.2.2. RAZMJERNO PREDSTAVNIŠTVO

1. Sustav lista

- Glasuje se za stranačku listu kandidata

- U mnogim zemljama birači se mogu izjasniti i za pojedine kandidate s liste (29

zemalja..Brazil Češka Izrael Nizozemska…Švedska..)

2. Pojedinačni prenosivi glas

- Birači rangiraju kandidate prema redoslijedu preferencija

- Da bi bio izabran, svaki kandidat mora osvojiti određeni broj glasova(kvota)

- Izabrani su svi kandidati koji prijeđu kvotu nakon što se prebroje prve preferencije

„Višak“ njihovih glasova (broj koji prelazi kvotu) zatim se raspodjeljuje drugim

preferencijama na tim biračkim listićima

- Ako nijedan kandidat nije postigao kvotu, briše se kandidat s najmanje glasova a i

njegovi se glasovi također preraspodjeljuju. Postupak se nastavlja dok se sva mjesta ne

popune…Irska

6.2.3. KOMBINIRANI IZBORNI SUSTAVI

- To je sustav kombinira predhodna dva sustava jer želi uzeti najbolje od oba sustava

- U njemu se kombinira teritorijalno predstavništvo iz sustava razmjernog

predstavništva i stranačko predstavništvo iz sustava razmjernog predstavništva

- Nastao je u Njemačkoj

1. Razmjerni kombinirani sustav

- Neki kandidati se biraju prema teritorijalnom principu, a drugi razmjernim sustavom

- Birači obično imaju dva glasa

- Jedan je za teritorijalne izbore (gdje se primjenjuje metoda relativne većine), a drugi

za razmjerne (obično za stranačku listu)

- U razmjernom kombiniranom sustavu su ta dva sustava odvojena i nema mehanizma

da se osigura razmjerni rezultat. (7 zemalja: Japan Rusija Tajland..)

2. Kombinirani sustavi

- Osim što su dva sustava povezana kako bi se dobio razmjerni rezultat, stranački

glasovi određuju broj mjesta koji će dobiti svaka stranka

- Izabrani kandidati najprije se uzimaju iz redova stranačkih pobjednika na

teritorijalnim izborima, zatim iz redova kandidata sa stranačke liste. (sedam zemalja

..Njemačka Italija Meksiko, Venecuela)

6.3. OCJENJIVANJE IZBORNIH SUSTAVA

- Duverger razlikuje 2 učinka izbornih sustava

o Mehanički učinak nastaje izravno iz pravila koja glasove pretvaraju u mandate.

Primjer je prag za predstavništvo koji se koristi u mnogim razmjernim sustavima.

o Psihološki učinak sastoji se u djelovanju pravila na to kako će birački glasovati

Primjer većinski sustav koji se koristi u V.B. i SAD obeshrabruje birače da

glasuju za manje stranke s malo realnih izgleda za pobjedu u izbornim okruzima

- Duvergerov sustav favorizira sustav relativne većine, a razmjerni sustav i višestranačje

koje ga prati okrivljava za povezanost s nestabilnim koalicijskim vladama

- Pojavili su se još neki elementi poput sociološki i reagionalniji stranački sustavi te je

duvergerov zakon izgubio na snazi

6.4. IZBORNI SUSTAVI: PREDSJEDNICI

- Funkcija je nedjeljiva, dakle nema podjela kao npr. podjele parlamentarnih mjesta što

je i logično jer dužnost obnaša 1 osoba.

- Razmjerni sustav nije primjenjiv stoga se mora birati između sustava relativnom

većinom i većinskog sustava

- Zemlje sa većinskim sustavom – ako nijedan kandidat ne osigura većinu u prvom

krugu održava se drugi krug i birački mogu birati između 2 kandidata koja su dobila

najviše glasova

- Zemlje sa izborima relativnom većinom – pobjeđuje kandidat s najviše glasova u

prvom i jedinom krugu i upravo tako se štedi novac, ali može se dogoditi da pobjednik

osvoji mali postotak glasova kao npr. u Boliviji sa samo 20% je pobijedio.

- U nekim zemljama uvjet je odaziv veći od 50%

- U SAD-u glasovi se broje prema državama, dakle kandidat može i dobiti sveukupno

više glasova ali ako ne pobjedi u većini država neće biti izabran.

- Posredni izbori – dužnosnike bira tijelo koje je i samo izabralo neko šire biračko tijelo

- Posredne su izbore provodile komunističke zemlje kao sredstvo da se ograniči

izražavanje demokratske volje: svaka razina birala je samo sljedeću višu razinu

- Njima se također služe u mnogim predsjedničkim izborima i izborima za gornji dom.

- 3 važna obilježja predsjedničkih izbora:

o trajanje mandata-što je predsjednički kandidat duži, predsjednicima je lakše usvojiti

širu perspektivu zato što nije opterećen neposrednim teretom izbora

o mogućnost reizbora i veza s drugim izborima- popularni predsjednici mogu biti

smijenjeni s položaja na vrhuncu moći dok predsjednici s ograničenim mandatom

katkad žele promijeniti ustav kako bi sebi omogućili rezibor

o vrijeme održavanja predsjedničkih izbora- kad se održavaju usporedno s izborima

za skupštinu, vjerojatnije je da će pobijediti kandidat stranke koja dominira u

zakonodavnom tijelu

6.5. BIRAČKO PONAŠANJE

- Stranačka identifikacija podrazumijeva dugotrajnu privrženost određenoj stranci koja

učvršćuje način na koji birači tumače politiku

- Stranačka identifikacija često počinje u obitelji, a pojačava se društvenim okruženjem

birača. Ona utječe na biračevo ponašanje, ali je od njega odvojena

- Kontinuitet stranačkih sustava na Zapadu pedesetih godina 20 st. objašnjavao se

stabilnošću stranačke identifikacije.

- Slabljenje stranačke vezanosti se odnosi na slabljenje veza između birača i stranaka te

društvenih skupina i stranaka

- Takve su veze u većini konsolidiranih demokracija danas slabije, ali nisu nestale:

proces slabljenja stranačkih veza nije dovršen.

- Kako birači odlučuju za koga će glasovati?

- 4 čimbenika: 1. Politička pitanja 2. Gospodarstvo 3. Stranački vođe 4. Imidž stranke

6.6. ODAZIV BIRAČA

- Od pedesetih do danas odaziv opada

- Franklin povezuje samnjeni odaziv sa smanjenjem važnosti izbora

- Razni su uzroci: smanjenje članstva u strankama, uspjeh demokracije u izgradnji

država blagostanja i postizanje pune zaposlenosti, riješen klasni sukob kapitala i rada,

zbog cinizma u pogledu vladinih rezultata

6.7. REFERENDUM

- Referendum – glasovanje biračkog tijela o nekom pitanju javne politike npr. o

ustavnim amandmanima

- Ishod referenduma može biti obvezujući kao u slučaju ustavnih amandmana ili

savjetodavan

- Inicijativa – postupak koji određenom broju birača omogućuje pokretanje postupka

raspisivanja referenduma o nekom političkom pitanju

- Dva neuobičajena oblika inijative su:

o Italija koristi tzv. referendum o dokidanju (referendum može tražiti pet

regionalnih vijeća ili 500 tisuća birača, ali samo o tome treba li ukinuti

postojeći zakon

o 15 američkih država predviđa opoziv izabranih dužnosnika ( glasuje se na

osnovi peticije od oko 25% glasova dobivenih za određeni položaj na

predhodnim izborima

- Opoziv – omogućuje određenom broju birača da zatraže raspisivanje referenduma o

smjeni nekog dužnosnika

- Referendume mogu lako iskoristiti:

o Bogate kompanije koje si mogu priuštiti skupe referendume o pitanjima za

koja su ekonomski zainteresirane

o Kontrola vlade formuliranjem pitanja i određivanjem vremena održavanja

referenduma

o Gorljive manjine koje traže reforme na koje se vićina oglušuje

6.8. IZBORI U NOVIM DEMOKRACIJAMA

- Konstitutivni izbori – prvi izbori nakon prelaska iz autoritarne u demokratsku

vladavinu

- Ta su prijelomna nadmetanja obično vrlo poticajni događaji s velikim odazivom

kojima se potvrđuje legitimacija novog režima

- Kvaliteta izbora na drugim i kasnijim izborima u mnogim se drugim novim

demokracijama smanjila (npr. podsaharska Afrika)

- Obično ih prate slabiji odaziv, stanovito otrežnjenje i u nekim slučajevima povratak

izbornih prijevara

6.9. IZBORI U AUTORITARNIM DRŽAVAMA

- U autoritarnim režimima izbori ne nude istinsku mogućnost izbora

- Malo je onih diktatora koji će izbore odbaciti; makar kao korisna iluzija, mora se

sačuvati privid izbora

- Polukompetitivni izbori –pobjednik se zna unaprijed, a za postizanje željenih rezultata

pribjegava se izbornim prijevarama

- U totalitarnim režimima kandidate se jednostavno predstavlja biračima i nema čak ni

iluzije izbora

- Polukompetitivni izbori miješaju izbor i kontrolu na način koji je karakterističan za

autoritarne države; kako bi osigurale reizbor, vladajuća stranka iskorištava sve

predsnosti vlasti, koje uključuju djelotvorno vladanje i vrlo eksponiranog vođu, a

pokroviteljstvo je najveći resurs stranke i služi ili za nagrađivanje biraća ili da se

lokalnim moćnicima osiguraju poslovi, ugovori, pristupi...

- Kontrola medija (protukandidati imaju puno manje prostora)

- Birački popisi na njihovim područjima nisu potpuni

- Nestaju propagandni materijali i sl. (protukandidata)

- Suvremeni primjeri izbora na kojima birači ne mogu slobodno birati svode se na

komunističke diktature na izdisaju (Kuba)

INTERESNE SKUPINE

6.10. INTERESNE SKUPINE

- Interesne skupine su organizacije koje imaju autonomiju od vlade ili političkih

stranaka a nastoje utjecati na javnu politiku

- Primjeri: organizacije poslodavaca, sindikate, potrošačke skupine itd.

- Premda su u svojem djelovanju mnoge interesne skupine diskretne, one su u

razvijenim demokracijama ipak sveprisutne

- Cilj im je utjecati na vlas, alit ne ju i osvajati.

- Nove interesne skupine se stalno pojavljuju i razvijaju npr. posljednjih desetljeća

izvanredno je ojačao zeleni lobi

- Slobodni strijelac – pušta druge da izbore kolektivna dobra, tj. koristi kao što su

nezagađeni zrak, koji se ne može omogućiti samo nekima

- Mogućnosti da se djeluje kao slobodan strijelac potiče neučlanjivanje u interesne

skupine kao što su sindikati, koji se bore za ciljeve koji koriste i članovima i

nečlanovima: primjerice za sigurnije uvjete rada

6.11. KLASIFIKACIJA INTERESNIH SKUPINA

- Sekcijske, zaštitne ili funkcionalne skupine osnivaju se radi utjecaja na vladu, a da bi

ostvarile svoje ciljeve pomažu im sankcije, a budući da zastupaju jasne strukovne

skupine, zaštitna su udruženja najutjecajnije interesne skupine koje su dobro povezane

i imaju dobre resurse

- Zaštitne skupine mogu se također temeljiti na lokalnim, ne samo na funkcionalnim

interesima

- Promocijske skupine su najvažnije u razvijenim demokracijama

- Granica koja dijeli zaštitne i promocijske skupine nije oštra

- Krovna udruženja su naročito važna u kreiranju politika, imaju snažan i istraživački

kapacitet i poznaju jezik politike

Zaštitne skupine Promocijske skupine

Ciljevi Skupina s članstvom brani neki interes Skupina osnovana radi nekog cilja-

zalaže se za neku svrhu

Članstvo Zatvoreni-članstvo je ograničeno Otvoreno-svtako se može pridružiti

Status Insajderski- vlada ih često konzultira i

one aktivno traže takvu ulogu

Autsajderski- vlada ih rijeđe

konzultira;naglašavaju važnost

javnog mišljenja i medija

Korisnici Selektivni- povlastice imaju jedino

članovi

Kolektivni-povlastice imaju i

čalnovi i nečlanovi

Usmjerenost Uglavnom nacionalna- skupina želi

utjecati na nacionalnu vladu

Žele utjecati izvan nacionalnih

granica ( EU)

- Krovno udruženje je organizacija koja vladi prenosi šire interese kapitala ili rada npr.

Nizozemsko udruženje kršćanskih poslodavaca, Federacija nizozemskih sindikata

- Stvaranje zasebnih krovnih udruženja uglavnom je fenomen zaštitinih skupina

6.12. KANALI PRISTUPA

- Glavni posao većine interesnih skupina sastoji se u utjecanju na javnu politiku

- U razvijenim birokracijama najveći je pritisak na birokraciju

- Interesne skupine okreću se onamo gdje je moć, a odluke se donose u uredima

državnih službenika

- Prodorne zaštitne skupine fokusiraju se na uska područja jer im je teško kontrolirati

široko postavljenu politiku izabranih dužnosnika

- Skupštine su jedan od kanala kroz koji se mogu iznijeti interesi i zahtjevi

- Ako interesne skupine smatraju da ih u procesu kreiranja politika ignoriraju, mogu

tražiti zadovoljštinu na sudovima (Europski sud pravde)

- Skupna tužba – pravno sredstvo kojim se tužitelji služe radi sebe ali i zbog svih drugih

u istom položaju.

- Taj mehanizam omogućuje podjelu troškova postupka i dobiti u velikoj skupini i

predstavlja polugu kojom se interesne skupine mogu za svoje ciljeve boriti na

sudovima

- Sredstvo se redovito koristi u SAD-u

6.12.1.POSREDNI UTJECAJI PREKO STRANAKA

- Interesne skupine i stranke mogu se preklapati jer su i jedne i druge sredstvo pomoću

kojeg društvene snage nastoje utjecati na vlast

- Rijetki su bliski odnosi između skupina i stranaka jer interesne skupine žele iskuštai

sreću, a ne razvijati tijesne veze s nekom političkom strankom

- Obično su te veze slabe.

6.12.2. POSREDNI UTJECAJI PREKO MASOVNIH MEDIJA

- Poruke koje šalju mediji upućene su širokoj javnosti te su mediji glavno mjesto

djelovanja promocijskih skupina koje žele utjecati na javno mnijenje

- Meta im je društvo koliko i vlast.

- Zaštitnim skupinama masovni mediji su manje važni jer oni imaju specijaliziranije i

skrivenije zahtjeve.

- Danas čak i zaštitne skupine nastoje utjecati na javno mijenje, osobito u političkim

sustavima u kojima je zakonodavno tijelo važno

6.12.3. LOBISTI

- Lobi je pojam izveden od engleske riječi lobby za dvoranu u Donjem domu britanskog

parlamenta

- Lobiranje je vrlo osoban posao i zakonodavac će najvjerovatnije uzvratiti poziv lobistu

koji je njegov bivši kolega

- Obično bivši zakonodavci ili državni službenici sa širokim poznanstvom

- 3 razloga zašto je ta profesija toliko popularna

1. Državnih propisa je sve više i izravno utječu na poduzeća interesne skupine i sindikate

pa lobisti paze na zakonske prijedloge koji dolaze iz zakonodavnih odbora jer neka

odluka može značiti i propast za određenu tvrtku skupinu itd.

2. Odnosi s javnošću postaju sve bitniji te se želi utjecati na najšire slojeve i na vlast.

Lobisti rade kampanju

3. Lobističke tvrtke radi lakšeg kontakta s nekom vladinom agencijom ili zakonodavcem

brže daje rezultate nego ako tvrtke idu preko nekog tijela iz svoje djelatnosti koja mora

razmotriti interese svih svojih članova.

6.13. ŠTO JE ŽELJEZNI TROKUT I PROBLEMSKE MREŽE

- Tri vrha trokuta čine izvršne agencije ili ministarstva interesne skupine i kongresni

odbori i oni se međusobno protežiraju

- Odbori osiguravaju sredstva koja troše agencije u korist članova interesnih skupina.

- Nekada ih se naziva i podvladama

- Problemska mreža je otvorena i fleksibilna kombinacija igrača koji kolektivno

oblikuju politiku u nekom sektoru npr.( u sektoru obrane ili poljoprivrede ) članovi

mreže dijele u svojim vijećanjima resurse kao što su znanje legitimacija nadzor nad

provedbom i sposobnost sastavljanja nacrta zakona i propisa

6.14. UVJETI UTJECAJA

- Zašto su neke skupine utjecajnije od drugih

- 4 glavna obilježja:

1. Sankcije – sindikati mogu stupiti u štrajk multinacionalna korporacija može investirati

negdje drugdje

2. Legitimacija prestižni interesi će vjerovatno prevladati u pojedinim pitanjima. „što je

dobro za general motors dobro je za ameriku“

3. Članstvo – gustoća članstva odnosi se na udio onih koji imaju pravo priključiti se

nekoj skupini i koji to i učine. Široko članstvo daje veći autoritet i bolju pregovaračku

poziciju u odnosu prema vlasti. Smanjenje gustoće sindikalnog članstva u posljednjoj

četvrtini dvadesetog stoljeća je oslabilo pregovaračku snagu radnika

4. Resursi – Novac je bitan, ali nije najvažniji

6.15. PLURALIZAM I KORPORATIVIZAM

- Pluralizam je „vladavina mnogih“ odnosi se na politički sustav u kojem mnoge

konkurentske interesne skupine vrše velik utjecaj na prijemčivu vlast. Država je više

arbitar nego igrač. No svaka se od tih skupina usmjerava na vlastito područje

(primjerice, na obrazovanje ili zdravstvenu skrb) pa svim sektorima ne dominira samo

jedna elita.

- Korporativizam je odnos između države i interesnih skupina u kojemu najvažnije

odluke u unutarnjima pitanjima nastaju iz rasprave između vlade i krovnih udruženja

koja predstavljaju glavne socijalne partnere: kapital i radnike. U zamjenu za utjecaj,

partneri osiguravaju poslušnost svojih članova. Taj se sustav često naziva liberalnim

ili socijetalnim korporativizmom kako bi ga se razlikovalo od korporativizma fašizma

u kojem je dominirala država

6.16. INTERESNE SKUPINE U NOVIM DEMOKRACIJAMA

- Njihovo pojavljivanje kao skupina koja djeluje neovisno o državi je bio sastavni dio

slabljenja autoritarne vlasti pa tako imamo razne pokrete u komunističkim zemljama

koje su bile prijetnje partijskoj vlasti već samim time što su postojale kao nepartijske

organizacije

- Nekima je bio cilj promjena režima, a neke su i preuzele vlast nakon raspada

komunističkog režima

- U demokratskoj eri te su skupine oslabjele

6.17. INTERESNE SKUPINE UAUTORITARNIM DRŽAVAMA

- Predstavljaju potencijalnu opasnost za autoritativne vladare stoga ih se želi suzbiti ili

uključiti u strukturu moći

- Autoritarni vladari su nastojali manipulirati istraživanjem tih novih interesa, to jest

dopuštali su organizaciju interesa, ali su ih nastojali kontrolirati politikom

uključivanja, a ne isključivanja

- Položaj interesnih skupina u komunističkim državama bio je marginalniji nego u

drugim nedemokratskim režimima

- U većem dijelu komunističke ereinteresne skupine nisu postojale i to je bio promišljen

rezultat komunističke ideologije

- Skupine su služile partiji ,a ne obratno

- Zapadnjački pojam „interesnih skupina“ čak i u reformiranoj Kini i dalje nema mnogo

značenja

POLITIČKE STRANKE

6.18. POLITIČKE STRANKE

- Sartori definira političku stranku kao „svaku političku skupinu sa službenim

obilježjem koju predstavlja na izborima i koja je sposobna kroz izbore postavljati

kandidate na položaje u vlasti

- Ozbiljne stranke žele osigurati poluge vlasti

- Smještene između naroda i države, stranke obavljaju četiri glavne funkcije

1. Vladajuće strane usmjeravaju vladu, obavljajući zadaću kormilarenja državnim

brodom

2. Stranke funkcioniraju kao nositelji političke regrutacije

3. Stranke služe kao nositelji agregacije interesa

4. Političke stranke također služe svojim pristašama i biračima kao zaštitini znak

- Političke su stranke složene organizacije koje djeluju u raznim područjima, ali nema

svaka stranka jednaku razinu zajedničkog identiteta i sličnih nazora

- Stranke su naročito kompleksne u parlamentarnim demokracijama

- Na nacionalnoj razini, najvažnija je razlika između najviših stranačkih vođa, članova

stranke u parlamentu i dužnosnika koji rade u stranačkim sjedištima

- U Zapadnoj Europi, stranke tipično imaju veliko, premda sve manje, članstvo koje

plaća članarinu, koherentnu ideologiju i strogu stegu među parlamentarnim

zastupnicima

- Stranačke organizacije u Sjevernoj Americi su slabije i čak još više decentralizirane

- Kanada i SAD nemaju europsku tradiciju velikog registriranog članstva koje plaća

članarinu, uglavnom su sredstva za organizaciju izbora, a volonteri koji pomažu u

kampanji često nisu u formalnom odnosu sa strankom

6.19. STRANAČKA ORGANIZACIJA

Elitistička stranka Masovna stranka Catch-all stranke

Pojava: 19.stoljeće 1880.-1960. Poslije 1945.

Postanak: U skupštini Izvanparlamentarna Nastala iz postojeće

elitističke ili masovne

stranke

Izvor

potpore:

Tradicionalni status vođa Predstavlja neku

društvenu skupinu

Umijeće vladanja

Članstvo: Malo, elitističko Veliko vodstvo Smanjuje se, vođe

počinju dominirati

Izvor

prihoda

Osobni kondati Članarine Mnogi izvori,

uključujući državne

subvencije

Primjeri: Konzervativne i liberalne

stranke 19. Stoljeća,

mnoge postkomunističke

stranke

Socijalističke stranke Mnoge suvremene

krščanske i

socijaldemokratske

stranke u Zapadnoj

Europi

6.19.1. TIPOVI STRANAČKE ORGANIZACIJE

- Elitističke stranke su stvorene iznutra i upravo prve stranke u 19. stoljeću su bile

elitističke (konzervativne stranke u Britaniji, Kanadi i Skandinaviji)

- Elitističke stranke katkad se nazivaju caucus strankama (caucus znači zatvoren

sastanak stranačkih članova u azkonodavnom tijelu)

- Masovne stranke su izum novijeg datuma i one nastaju izvan skupštine, u skupinama

koje žele imati svoje zastupnike u zakonodavnim tijelima koji će predstavljati njihove

interese i ciljeve (Njemačka socijaldemokratska stranka)

- Catch-all stranke noviji su oblik organizacije nastao nakon 1945. godine i žele

vladati u nacionalnom interesu, a ne kao predstavnici neke društvene skupine, njihov

cilj nije predstavljati nego vladati

6.19.2. MOĆ UNUTAR STRANKE

- Godine 1911. Njemački teoretičar Roberto Michels objavio je knjigu Političke

stranke, vjerojatno najutjecajnije djelo o raspodjeli moći u strankama

- Prema Michelsovu željeznom zakonu oligarhije čelnici organizacija, koje uključuju i

političke stranke, razvijaju stručno zanje, specijalistička umijeća i posvećenost

vlastitoj moći, uzeti zajedno ti elementi osiguravaju da čak i strankama koje su

formalno posvećene demokraciji počinju dominirati vladajuća elita (oligarhija-

vladavina malobrojnih)

6.20. ODABIR KANDIDATA I VOĐA

- Regrutiranje elite je vitalna i stalna funkcija stranaka

- Pri odabiru kandidata za zakonodavno tijelo, stranke su uvjetovane izbornim sustavom

- U slučaju izbornih lista razmjernog predstavništva, stranke moraju biračima ponuditi

rangiranu listu kandidata bilo na nacionalnoj ili, što je češće, regionalnoj razini

- U nekoliko zemalja kandidatske liste se pripremaju putem predizbora stranačkog

članstva (Izrael)

- U nekoliko zemalja koje imaju razmjerne izbore utemeljene na lokalnim izbornim

okruzima, postupak nominacije je više decentraliziran

- U kanadi birači stranke žele kandidata a straktivnim lokalnim profilom, koji ne

pokazuje previše interesa za nacionalne potrebe

- SAD su razvile iznimno sredstvo predizbora kao bi proširile odabir kandidata u

većinskom kontekstu

- Sve više zemalja ima mješovit izborni sustav, u kojem birači glasuju i za stranačku

listu i za kandidata izbornog okruga, a te okolnosti otežavaju stranci zadatak biranja

kandidata

ODABIR KANDIDATA ZA IZBORE U ZAKONODAVNO TIJELO

Izborni sustav na

nacionalnim izborima

Kako stranke odabiru kandidate za izbore Primjer

Razmjerno

predsjedništvo

Stranački dužnosnici sastavljaju rangiranu

kandidatsku listu

Nizozemska

Većinski sustav Lokalne stranke biraju kandidata, katkada s liste

koju priprema središnjica

Kanada, VB

Mješoviti sustav Stranka sastavlja listu za razmjerno predstavništvo

i lokalne stranke biraju kandidata za nadmetanje u

okruzima

Njemačka

- Metode odabira stranačkog vođe i predsjedničkog kandidata je puno šira

- Najčešći način odabira vođe je poseban stranački kongres ili skup

- Američke su stranke dugo birale svoje predsjedničke kandidate na stranačkim

konvencijama, ali ti skupovi više nisu mjesta na kojem se odlučuje

- Stvarni izbor vrše birači na svojim predizborima, a sama je konvencija pretvorena u

medijski događaj za stranku i njezinog posvećenog kandidata

- Kanada je tradicionalno imala tipičan primjer stranačkog kongresa, a to postaje sve

popularnija metoda

- I konvencije i glasovanje članstva zahtijeva od potencijalnih vođa da preko medija

dopru do mnogobrojnih aktivista

- Odabir od strane parlamentarnih zastupnika stranke uključuje mnogo uže biračko

tijelo, a taj oblik je osobit za elitističke stranke (Austrija, Danska i Novi Zeland)

- Ono što parlamentarni zastupnici stranke daju, mogu također i oduzeti

6.21. ČLANSTVO I FINANCIJE

- U 21. stoljeću mnoge stranke imaju manje članova, ali više novca nego ikad od

osnutka

- Smanjuje se broj članova koji aktivno sudjeluju u radu stranke, a odaziv raste s

pojavom članova čija participacija ne ide dalje od automatske obnove godišnje

pretplate

- Povećala se prosječna dob članova

- Veza stranaka s društvom su oslabjele, pa su materijalna sredstva počela sve više

ovisiti o državi

- Upravo taj prelazak s društva na državu obajašnjava paradoks rastućih ili stabilnih

prihoda stranaka u eri smanjena članstva

- Država financira nacionalne stranke u gotovo svim razvijenim demokracijama

- Kartelne stranke su vodeće stranke koje svoju dominaciju političkim tržištem

iskorištavaju za postavljanje pravila igre kao što je javno financiranje, koje dodatno

učvršćuje njihov jako položaj

- U politici, kao i u biznisu, opasnost takvih tajnih sporazuma leži u tome što dugoročno

štete vjerodostojnosti sudionika

6.22. DRUŠTVENA OSNOVICA

- Prirodno je da je većina suvremenih stranaka stekla specifičnu društvenu osnovicu

koja nastavlja utjecati na njihove politike i nadzore

- Prema definiciji o zamrzavanju, koju su iznijeli Lipset i Rokkan, stranački sustavi i

društveni rascjepi bili su odraz onih iz dvadesetih godina, pa su stranačke alternative

postajale „starije od većina nacionalnih biračkih tijela“

- Od šezdesetih se dogodilo stanovito odmrzavanje tih rascjepa, ali je većina velikih

stranaka vratila vodeći položaj

- Od vremena Lipsetove i Rokkanove analize, stranački su se sustavi nastavili razvijati

- Tako su se u mnogim zapadnoeuropskim zemljama pojavile stranke krajnje desnice, a

u nekima od njih su i prosperirale

- Prosvjedne stranke iskorištavaju nezadovoljstvo vladom ili političkim sustavom i

obično inzistiraju na specifičnim problemima kao što su visoki porezi ili premisa

politika useljavanja i azila

- To su obično kratkovječne stranke, koje nastaju jednako brzo kako su se i pojavile,a

njihove vođe su obično karizmatični, ali i neiskusni, a aktivisti djeluju na rubu zakona

6.23. STRANAČKI SUSTAVI

- Stranački sustav označava interakciju važnih političkih stranaka

- U demokraciji stranke reagiraju na inicijative drugih stranaka u konkurentskoj

međusobnoj igri

- Stranački sustav također odražava zakonsku regulativu koja se odnosi na sve stranke

6.23.1. STRANAČKI SUSTAVI S DOMINANTNOM STRANKOM

- U tim je sustavima jedna stranka stalna sastavnica izvršne vlasti, a vlada sama ili u

koaliciji

- Taj je model bio češći u 20. stoljeću nego što je danas

- Jedan od rijetkih suvremenih primjera je vodeći položaj koji je postigao Afrički

nacionalni kongres i Južnoafričkoj Republici

- Švedska je dodatan i neuobičajen primjer stranke koja nastavlja dominirati unatoč

tome što djeluje u kompetitivnom i dobro reguliranom višestranačkom sustavu

(Socijaldemokratska radnička stranka)

- Dugoročno, dominantne stranke obično postaju žrtve vlastita uspjeha

- Zbog snage položaja dominantne stranke u njoj nastaju frakcije, a to vodi okretanju

stranačkim problemima, pomanjkanju zanimanja za politiku i čak korupciji

- Indija je jasniji primjer dominantnije stranke koja je oslabila

- Od stjecanja nezavisnosti 1947. godine indijsku je politiku stvarala Kongresna stranka

koja je pod vodstvom Mahatme Gandija bila središte otpora britanskoj kolonijalnoj

vlasti

- Autoritativna vladavina tijekom izvanrednog stanja koje je uvela Indira Gandhi ,

skupo je stajala Kongresnu stranku

6.23.2. DVOSTRANAČKI SUSTAVI

- U dvostranačkom sustavu dvije vodeće stranke približno jednake veličine nadmeću se

za podršku birača, postavljajući time okvir za političko nadmetanje

- Preostale stranke imaju malen ili nikakav utjecaj na sastavljanje vlada i njihove

politike

- Nijedna stranka ne dominira sama, već u kombinaciji tvore snažan stranački sustav

- Danas su SAD najbolji primjer

- Sadašnje stranke- Republikanska i Demokratska- dominiraju izbornom politikom od

1860. godine, uz pomoć visoke zapreke koju izbori jednostavnom većinom postavljaju

za manje stranke

- Velika Britanija također je primjer dvostranačkog modela, ali dakoko konzervativci i

laburisti se redovito smjenjuju na vlasti, nudeći biračkom tijelu jasnu odgovornost, no

ojačale su i treće stranke daleko više nego u SAD-u

- Tijekom vremena slabi i dvostranački sustav, a odražavaju ga jedino izbori relativnom

većinom jer Duvergerov zakon kaže da izborni sustav relativne većine favorizira

dvostranački sustav

- Čak i ondje gdje postoji povoljan izborni režim, kao u Kandai, dvostranački sustav je

propao

6.23.3. VIŠESTRANAČKI SUSTAVI

- U višestranačju zakonodavno tijelo uključuje nekoliko manjinskih stranaka, a rezultat

su koalicije ili rjeđe manjinske vlade vodeće stranke

- Višestranački sustavi su prirodna posljedica razmjernog predstavništva, izbornog

sustava koji prevladava u Europi i Skandinaviji

- U zemljama engleskog govornog područja nekad se smatralo da koalicije proizvode

slabe i nestabilne vlade s nedefiniranom odgovornošću

- Mišljenje o koalicijama postalo je bolje šezdesetih godina, kada se zahuktala

poslijeratna obnova europskih gospodarstava, ali ponovno povezivanje koalicija sa

slabim vladama ponovno se javilo devedesetih godina

- Možda bi bilo najrazumnije zaključiti da koalicije omogućuje kontinuitet politike koji

je koristan kada se gospodarstvo prirodno razvija, ali da su sporije u oživljavanju

gospodarstva koji proživljava teške dane

6.24. STRANKE U NOVIM DEMOKRACIJAMA

- Razlika između razvijenih i novih demokracija ključna je za razumijevanje različitog

značenja stranaka

- U većini novih demokracija stranke nemaju koheziju, masovno članstvo, čak ni

ideologiju

- Taj meki karakter stranaka u novim demokracijama vidi se u većini postokunističkih

država

- Stranka sljednica je izraz kojim se opisuje nove stranke koje su u postkomunističkim

državama nastale iz starih vladajućih komunističkih partija (Socijaldemokrati u Češkoj

i Poljskoj)

- Nekoliko je stranki sljednica sredinom devedesetih godina 20. stoljeća ostvarilo je

izvanredan izborni uspjeh

- Ideološki, stranke sljednice prihvatile su kraj komunizma, ali su dovodile u pitanje

brzinu prelaska na puno tržišno gospodarstvo

- U postkomunističkom svijetu većina stranaka danas pripada jednoj od sedam obitelji

stranaka

OBITELJI STRANAKA U POSTKOMUNISTIČKOJ EUROPI

Stranačka obitelj Primjer Zemlja

Komunistička stranka

sljednica

Komunistička partija Moravske i Češke Češka

Socijal- demokratska Socijaldemokratska stranka Češka

Poljoprivredna Stranka ujedinjenih seljaka Poljska

Tržišno liberalna Nacionalna liberalna stranka Rumunjska

Kršćansko- demokratska Kršćanska- demokratska stranka Albanija

Eetnička Stranka mađarske koalicije Slovačka

Nacionalistička Stranka Velike Rumunjske Rumunjska

6.25. STRANKE U AUTORITARNIM DRŽAVAMA

- U autoritarnim režimima su stranke manje važne nego u demokracijama

- Ima slučajeva u kojima autoritarni vladari ukidaju sve stranke, tvrdeći kako nemaju

nikakvu vrijednost u zemlji koja se mora ujediniti iza svojega vođe

- Druga je mogućnost da vladar iza privida jednostranačke države provodi sustav

osobne vlasti

6.25.1. AUTORITARNE SRANKE

- Neki autoritarni režimi se i dalje odražavaju na životu bez stranaka, a to su prije svega

predstranačke ili protustranačke države

- Predstranačke države nalazimo na Srednjem istoku (Saudijska Arabija, Jordan,

Kuvajt)

- U protustranačkim državama, kojih je više, postojeće stranke se zabranjuju kad vlast

preuzme nov režim

- Mnogi civilni autoritarni vladari zaključili su da je jednostranačje korisno kao krinka

za osobnu vlast i kao metoda za raspodjelu pokroviteljstva

- Malo je primjera autoritarne vlasti u kojima je izvor moći politička stranka, a ne

dominantni pojedinac ( Singapur- Stranka narodne akcije)

- U želji da zadrže vlast, vladajuće stranke u autoritarnim porecima suočavaju se sa sve

većim problemima

- Čak i valdajuće stranke koje su uvijek bile sklone privatnom sektoru, naposljetku će

vjerojatno postati žrtvom vlastitog gospodarskog uspjeha

6.25.2. KOMUNISTIČKE STRANKE

- Komunističke države su granični slučaj kontrole koju može postići vladajuća stranka u

nedemokratskim uvjetima

- Masovna stranka je bila najveći izum 20. stoljeća koji je doživio vrhunac u dominaciji

vladajućih komunističkih partija nad državom i društvom naročito u Sovjetskom

Savezu

- Stranka je provodila kontrolu raznim sredstvima, ponašala se kao pas čuvar društva,

određivala je nositelje odgovornih položaja, kontrolirala medije itd...

- Prisila i strah pomogli su komunističkim partijama da se održe na vlasti

- Demokratski centralizam je bio ključno obilježje organizacije komunističke partije, a

temeljio se na dvama načelima:

1. Niže razine morale su prihvaćati odluke viših razina

2. Svaku razinu je birala razina neposredno ispod nje, čime je nastajala piramida

posrednih izbora

- Za svake bi izbore bila nominirana samo jedna osoba, a zapravo bi taj kandidat bio

odabran odozgo

- Demokratski centralizam je bio centralizam bez demokracije

6.25.3. FAŠISTIČKE STRANKE

- Fašističke stranke nikad nisu postigle onu razinu kontrole kao komunističke

- Fašistička stranka služila je svojem vođi, a ne obratno

- Imala je marginalan položaj, postajući sredstvo vrhovnog vođe u jednom sustavu koji

je bio i osoban i usredotoćen na državu

- Svoj dolazak na vlast Nacionalistička radnička stranka Njemačke uvelike je dugovala

političkoj vještini prevrtljivoti svoga vođe, no kad je Hitler došao na vlast, stranka je

postajala sve marginalnija

VLADAVINA I POLITIKE

7.1 USTAVNI I ZAKONSKI OKVIR

- Znanstveno proučavanje politike počelo je kao grana pravne znanosti

- Četiri čimbenika imaju značajnu ulogu u zanimanju za pravnu dimenziju plitike :

1. U kasnom dvadesetom stoljeću dogodio se u postautoritarnim državama procvat

donošenja ustava, između 1989. i 1999. doneseno je 85 ustava

2. Nekoliko razvijenih demokracija, među njima Belgija, Kanada, Nizozemska

usvojilo je nove ustave u posljednjem dijelu 20. stoljeća

3. Potaknuti pravnim karakterom Europske unije i sudačkim aktivizmom u SAD-u,

suci su postali skloniji ulaziti u političku arenu

4. Sve opsežnije međunarodno pravo sve se više kosi s unutarnjom politikom, te se

suce poziva da arbitriraju među sukobljenim potraživanjima nadnacionalnog i

nacionalnog prava

- Za razumijevanje uloge ustava, najprije moramo predstaviti ideju ustavne vlasti ili

kulture

- Ustavna vlast ili konstitucionalizam jest kombinacija navika, praksi i vrijednosti koje

podupiru vladavinu prava

- Ustavi se ne provode sami, oni ovise o podršci političke elite koja osigurava

djelotvoran okvir za obnašanje vlasti, ondje gdje ustavne vlasti nema, ustav postaje

samo slovo na papiru

- U teoriji ustavna vlast može postojati i bez podloge u određenom ustavu (Velika

Britanija) i obratno, to što pisani ustav postoji, ne jamči ustavnu vlast (Komunističke

države)

7.1.1.USTAVI

- Na ustave možemo gledati na dva načina:

1. Prvi odražava njihovu povijesnu ulogu ograničavanja moći države nad

građanima

2. Druga održava donekle zanemarenu ulogu ustava kao zemljovida moći, to jest

ustrojstva vlasti

- Ustav određuje formalno ustrojstvo države, specificira ovlasti i institucije središnje

vlasti te odnos središnje i drugih razina vlasti te uz to određuje prava građana i time

vladi određuje ograničenja i dužnosti

- Tradicionalno ustavi se dijele na pisane i nepisane, ali ni jedan ustav nije potpuno

nepisan; tako čak britanski i novozelandski ustav sadržavaju mnogo statutarnog i

običajnog prava

- Korisnije je ustave dijeliti na kodificirane i nekodificirane, a većina ustava je

kodificirana (Ustav Švedske je negdje između kodificirane i nekodificirane vrste;

njihov ustav sadržava četiri zasebna zakona, donesena u različito doba)

STANDARDNI OBLIK USTAVA

Preambula

Organizacijski dio

Povelja o pravima

Postupci za donošenje amandmana

7.1.2. AMANDMANI

- Postupci donošenja amandmana važna su sastavnica ustavne arhitekture

- Ustavi su većinom kruti, pa su stoga prihvatljiviji različitim interesima uključenim u

njihovo sastavljanje

- Fleksibilni ustavi mogu se mijenjati na isti način na koji se donose obični zakoni

(Britanija)

- Kruti ustavi su čvrsto strukturirani i sadržavaju posebnu proceduru usvajanja

amandmana te su obično kodificirani-sadržani u jednom dokumentu (SAD)

- Postupak donošenja amandmana nudi ključeve za status ustava na zakonodavnu vlast

- Obično je za amandmane potrebna dvotrećinska većina u oba doma parlamentarna

doma i dodatna ratifikacija država u federaciji ili u unitarnim državam, stanovništva na

referendumu

- Kruti ustavi izražavaju liberalnije tumačanje demokracije

- Novi ustavi si obično dio nekog novog početka nakon razdoblja krize,a te okolnosti

uključuju promjene režima, obnovu nakon raza i stjecanje nezavisnosti

- Ustavi su često plod kompromisa i upravo zbog toga ih je većina kontradiktorna i

nejasna

- Neki ustavi ne daju čvrstu formulu za vladanje i sve političke probleme koje se ne

može riješiti prebacuju na kasnije generacije

- Političko nepovjerenje vrlo često znači da je nova vlast sputana ograničenjima koja

umanjuju njezinu učinkovitost ( talijanski Ustav iz 1948.)

7.1.3. SUDBENE REVIZIJE I USTAVNI SUDOVI

- Ustavi se ne provode sami već se mora ustanoviti neka institucija koja će ustav

primjenjivati i poništavati zakone i praksu koji se protive ustavnim načelima

- Ta ovlast revizije dopala je sudstvo

- Sudbena vlast samo je djelomice ograničena ustavom; njegovo tumačenje s vremenom

se neminovno mijenja

- U praksi, sudbena vlast nipošto nije ograničena jer ustavi sami po sebi ograničavaju

ono što bi suci rekli o njima, a i težina prosudbe nekog suda ovisi o statusu koji ima

među onima koji provode njegove odluke te jedina moć kojom sud raspolaže su riječi

- Smith definira sudbenu reviziju kao „ovlast redovnih ili posebnih sudova da daju

autoritativno tumačenje ustava koje obvezuje sve zainteresirane strane“

- Uloga sudbene revizije može se dodijeliti na dva načina:

1. Prvi je i tradiconalniji način kada najviši ili vrhovni sud u sudbenom sustavu

preuzima zadaću osiguranja zaštite ustava, on donosi presude u ustavnim pitanjima

onako kako je njegova riječ zadnja i u drugim slučajevima

2. Drugi i noviji način jest osnivanje posebnih ustavnih sudova, koji nisu di redovnog

sudskog sustava

INSTITUCIJE SUDBENE REVIZIJE:VRHOVNI I USTAVNI SUDOVI

VRHOVNI SUD USTAVNI SUD

Odnos prema

drugim sudovima

Najviši prizivni sud Zasebno tijelo kloje se bavi jedino

ustavnim pitanjem

Stil Više sudski

(presuđuje slučajeve)

Više politički (presudbe o pojedinim

problemima)

Regrutacija Pravna stručnost i političko

odobrenje

Važniji su politički kriteriji

Uobičajeni

mandat

Do mirovine Obično jedan neobnovljiv mandat

Primjeri Australija, SAD Austrija, Njemačka

7.1.4. SUDAČKI AKTIVIZAM, NEOVISNOST I REGRUTIRANJE

- Sudački aktivizam odnosi se na spremnost sudaca da odu dalje od uskih okvira

pravnih odluka kako bi utjecali na javnu politiku

- Sudačka suzdržanost je konzervativnije razmišljanje prema kojem bi sudci trebali

isključivo primjenjivati zakone (uključujući i ustav), bez obzira na političke

implikacije i osobne vrijednosti sudca

RAZINA SUDAČKOG AKTIVIZMA U ODABRANIM DEMOKRACIJAMA NAJAKTIVNIJI

SAD

Kanada

Australija

Njemačka

Italija

Izrael

Japan

Francuska

Velika Britanija

Švedska

NAJMANJE AKTIVNI

METODE IZBORA SUDACA

Metoda Primjer Komentar Izbori Neke države u SAD-u Poštuje se mišljenje javnosti, no mogući su i

postupci opoziva

Bira ih skupština Neke države u SAD-u,

neke latinskoameričke

zemlje

Ta se metoda prije formalno primjenjivala za

imenovanje viših sudaca u komunističlim

državama, no u praksi je partija birala

podobne kandidate

Imenuje ih izvršna

vlast

Britanija, Suci

Vrhovnog suda SAD-a

„Opasnost“ političkih imenovanja, premda je

većinu sudaca imenovala bivša

administracija kako bi se sačuvao kontinuitet

Kooptiraju ih drugi

sudci

Italija, Turska Nezavisn, ali kadkad i neodgovorno sudstvo

7.1.5. UPRAVNO PRAVO

- Upravno pravo postavlja načela kojih se javna tijela, prije svega birokracija, moraju

pridržavati pri odlučivanju

- Upravni sudovi možda nemaju onako visok status kao politička aktivnost ustavnih

sudova, ali time što rad državnh službenika podvrgavaju jasnim pravilima obavljaju

ulogu koja je bitna za liberalno društvo

- Metode sudbene regulacije birokracije su:

1. Separacija-posebni kodeksi i sudovi (Francuska)

2. Integracija-oslanja se na predovno pravo i sudove (Angloameričke zemlje)

3. Supervizija-prokurator ocjenjuje zakonitost upravnih akata (Rusija)

7.1.6. PRAVO U NOVIM DEMOKRACIJAMA

- Nove su demokracije politička gradilišta na kojima ustavni inženjeri nastoje izgraditi

pravni okvir, koji uključuje i veće poštovanje za sudstvo

- Izgraditi državu utemeljenu na zakonu u zemlji u kojoj je vladala brutalna sila,

neminovno je dugoročna zadaća, a donošenje novog ustava predstavlja tek početak

- Sljedeći je zahtjev osigurati neovisno sudstvo koje će moći provesti novi početak i što

je najvažnije osigurati da se svi politički akteri pridržavaju sudskih odluka

- Položaj sudstva trebao bi postati bolji nego što je bio u bivšem režimu

- Možda najbolji primjer je Španjolska nakon smrti generala Franca gdje se novi

demokratski poredak brzo konsolidirao, ali je sudstvo isprva zadržalo preddemokratski

imidž, ali se to poravilo nakon što su počeli istraživati optužbe za korupciju vodećih

političara

- Kada gledamo postkomunističke zemlje vidjet ćemo da je iskustvo s ustavima i

pravom šaroliko, tako u Mađarskoj i Poljskoj su novi ustavni sudovi postigli pristojan

uspjeh, dok su mnoge države sljedbenice Sovjetskog Saveza jednostavno su jedan

neustavni poredak zamijenile drugim

7.1.7. PRAVO U AUTORITARNIM DRŽAVAMA

- U autoritarnim režimima ustavi su slabi dokumenti

- U prirodi je takvih režima da se ograničenja vlasti ne priznaju; u njima je politička

valuta moć, a ne pravo

- Nedemokratski vladari provode dvije šire strategije za ograničavanje ovlasti sudbene

vlasti:

1. Prva se sastoji u tome što zadržavaju zakonski okvir i istodobno neposredno

utječu na sudce

2. Vladari mogu osnivati posebne sudove koji izvršavaju naloge vlasti i koji se i

ne pretvaraju da su neovisni

7.1.8. MEĐUNARODNO PRAVO

- Međunarodno pravo je sustav pravila koji države smatraju obvezujućim u

međusobnim odnosima, a izvodi se iz sporazuma, običaja, prihvaćenih načela i

mišljenja pravnih autoriteta

- Međunarodno pravo je pomoglo definiranju podjele svijeta države

- Međunarodno pravo dio je nacionalnog prava i često je bez posebnog mehanizma

inkorporacije

- Međunarodno pravo se može primijeniti izravno na pojednice i njihove vladare

- Međunarodni sporazumi ograničavaju političare u kreiranju nacionalnih politika jer

postavljaju ciljeve koje nacionalne vlade moraju ili bi barem trebale ispuniti

- Osnivaju se i međunarodni sudovi za izravno suđenje pojedincima osumnjičenim za

zločine, čak ako su i počinjeni u ime države

7.2 FEDERALNA, UNITARNA I LOKALNA VLAST

- Vladanje uvijek ima teritorijalnu dimenziju jer vladari moraju iskorištavati resurse sa

svojeg teritorija i istodobno voditi računa o tome da stanovništvo ostane spremno

ostati u svojoj držai

- Suvremena držva se sastoji od zamršene mreže organizacija koje uključuju:

o Središnju vladu

o Urede središnje vlade u pokrajinama

o Regionalne ili pokrajinske vlasti

o Lokalne vlasti

o Europsku uniju (za države članice)

- Vladanje u svim razvijenim demokracijama obuhvaća nekoliko razina

- Višerazinsko upravljanje nastaje kada nekoliko razina vlasti dijeli zadaću reguliranja

suvremenog društvima

- U pojedinim sektorima nastaju mreže stručnjaka koji prelaze granice razina i često se

šire na relevantne interesne skupine

- Višerazinsko vladanje svojstveno je federaciji, ali se pojam također upotrebljava kada

se govori o unitarnim državama naročito u kontekstu odnosa između Europske unije i

njezinih uglavnom unitarnih članica

7.3 FEDERALIZAM

- Federalizam je načelo podjele suverenosti između središnje vlade i državnih vlada u

istoj državi

- Federacija je svaki politički sustav koji tu ideju provodi u djelo

- U federaciji pravnu suverenost dijele federalna vlada i konstitutivne države i nijedna

razina ne može ukinuti drugu

- Federalni ustav dodjeljuje specifične funkcije svakoj razini, tako da je središnja vlast

zadužena za vanjske odnose- obranu, vanjske poslove i useljavanje

- Federalne jedinice u gotovo svim demokracijama imaju zajamčenu ulogu u kreiranju

politike na nacionalnoj razini putem gornjeg skupštinskog doma

- Federacije nastaju na dva načina:

1. Stvaranjem nove središnje vlade

2. Prenošenjem suverenosti s postojeće nacionalne vlade na niže razine

- Preustroj u federaciju radi održavanja podijeljenje zemlje zasad je rijetka pojava, ali

najbolji primjer je Belgija koja je 1983. godine proglašena federacijom triju saveznih

jedinica

- Razlozi da jedna zemlja krene putem federacije su češće negativni nego pozitivni

- Federacije nastaju kada zemlji zaprijeti opstanak izvana

- Konfederacija je veza slabija između sastavnih jedinica, koje zadržavaju zasebnu

državnost, ali ona ne stvara novu središnju vlast koja je u neposrednom odnosu sa

svojim građanima

7.4 ODNOSI FEDERACIJE I FEDERALNIH JEDINICA

- Odnosi između federalne vlade i pokrajinskih vlada bit su federalizma

- Federalni okvir nosi sa sobom sukob između tih dviju razina, kao i među samim

federalnim jedinicama

7.4.1 DVOJNI I SURADNIČKI FEDERALIZAM

- Dvojni federalizam onako kako je izvorno zamišljen u SAD-u znači da nacionalne i

pokrajinske vlade zadržavaju zasebne sfere djelovanja, točnije svaka razina

samostalno obavlja funkcije koje joj dodjeljuje ustav

- Suradnički federalizam kakav se prakticira u Njemačkoj zasniva se na suradnji između

razina, točnije od nacionalnih i državnih vlada očekuje se da djeluju kao partneri u

ostvarivanju interesa cjeline

7.4.2 FEDERALIZAM NA DJELU

- Bez obzira na njihovo podrijeklo ili filozofiju, većina federacija doživljava sve veću

međuovisnost dviju razina

- Njemačko shvaćanje zajedničkih zadataka postalo je administrativna stvarnost u svim

federacijama

- Veći dio 20. stoljeća središnja je vlast u igri odnosa središta i država jačala utjecaj, a

to je djelomice bila posljedica financijske moći središnje vlasti

- Slabljenje gospodarstva početkom 21. stoljeća dovelo je u SAD-u do daljnjeg

slabljenja financijskog položaja država

- Širenje javnih funkcija također ide na ruku središnjoj vlasti, a ratovi i krize 20. stoljeća

uvijek su jačali nacionalnu vlast

7.4.3 OCJENA FEDERALIZMA

- U prilog federalizmu može se reći da je logičan i praktičan aranžman za velike države

- On osigurava sustav kočnica i ravnoteže na teritorijalnoj osnovi, neke vladine funkcije

približava ljudima i omogućuje zastupljenost etničkih razlika

- Federalizam smanjuje preopterećenost nacionalne i izvršne vlasti i nekim unitarnim

državama, poput VB i Francuske onemogućuje da postanu previše centralizirane

- Postojanje više pokrajina stvara zdravu konkurenciju i otvara mogućnosti za

ekspermentiranje

- Federalizam pomiruje da suvremena imperativa: osigurava gospodarske i vojne

prednosti i potiče kulturnu raznolikost

- Argumenti protiv federalizma odnose se na odluke koje se donose sporo i u zamršenim

postupcima

- Federalno kreiranje politike fokusirano je prije svega na kompromis,a ne na rješavanje

problema

- Federalizam otežava pitanje odgovornosti jer se pregovori među razinama odvijaju se

daleko od očiju javnosti, zaobilaze zakonodavnu vlast i omogućuju političarima da

krivnju prebacuju na druge razine

- Konačni sud o federalizmu ovisi o ispravnoj koncentraciji i difuziji političke moći

7.5 UNITARNA VLAST

- Većina je država unitarna, što znači da je suverenost isključivo u rukama središnje

vlasti

- Unitarni okvir nije uvijek dogovorena tvorevina; takvi sustavi prirodno nastaju u

društvima s poviješću vladavine suverenih monarha i careva, kao u Francuskoj,

Britaniji, Japanu

- U većini unitarnih država zakonodavno tijelo ima samo jedan dom zato što nema

potrebe za predstavničkim Gornjim domom

- Možemo razlikovati tri načina na koje unitarne države mogu disperzirati vlast:

1. Dekoncentracija- odnosi se isključivo na upravnu organizaciju i označava

premještaj mnogih državnih službenika iz glavnog grada

2. Decentralizacija- provedba politike delegira podnacionalnim tijelima, kao što

su lokalni organi vlasti ili nizu drugih agencija

3. Devolucija- ona nastaje kada središnja vlast nižim razinama da autonomiju

odlučivanja

- U unitarnim državama razvila se barem jedna razina vlasti koja stoji između središnje i

lokalnih vlasti

- Francuska, Italija, Španjolska uvele su regionalne vlade koje biraju na izborima dok su

manje skandinavske zemlje krenule drugačijim putem i ojačale su i obnovile svoje

tradicionalne okruge

- Europska unija potiče aktivnost regija u svojim državama članicama

- Europska unija i regije postupno će postati vodeći kreatori politika, dok će središnje

vlade imati manje ovlasti

7.6 LOKALNA VLAST

- Lokalna vlast je univerzalno prisutna- nalazimo je u federalnim i u unitarnim

državama

- To je najniža izborna razina teritorijalne organizacije unutar države

- Lokalna vlast ima različite nazive; komune, općine ili gradovi i tamo se odvija

svakodnevna aktivnost politike i vladanja

- Lokalne vlasti imaju vrline ograničenih razmjera jer su one prirodne zajednice

dostupne svojim građaima, jačaju lokalne identitete, omogućuju praktičnu edukaciju i

predstavljaju političku regrutaciju itd.

- Lokalne vlasti imaju i karakteristične slabosti poput činjenice da su premale da

djelotvorno pružanje usluga lokalnih službi, nemaju financsijku autonomiju i lako

padaju pod vlast tradicionalnih elita

- Postoji tri glavna načina organiziranja lokalne vlasti:

1. Najtradicionalnija metoda (Švedska, Engleska)- koncentrira autoritet u tijelo

izabranih vijećnika, to vijeće često djeluje preko moćnih odbora koji pokrivaju

glavne lokalne usluge- stanovanje i obrazovanje

2. Sustav gradonačelnika(New York)- to je model koji se temelji na podjeli vlasti

između neposredno izabranog gradonačelnika i izabranog vijeća sa

zakonodavnim ovlastima

3. Sustav vijeće-gradski upravitelj (SAD)- taj aranžman teži depolitizaciji i

pojednostavljivanju lokalne vlasti odvajanjem politike od administracije, a to s

epostiže imenovanjem profesionalnog gradskog upravitelja koji je podređen

izabranom vijeću i gradonačelniku

- Lokalne vlasti imaju dvostruku zadaću:

1. organizaciju lokalnih javnih službi

2. provedbu nacionalnih socijalnih politika

- Pojmom omogućujuća vlast sažima se koncepcija lokalne vlasti koja sama ne pruža

mnogo usluga, umjesto toga koordinira pružanje usluga te predstavlja zajednicu na

svojem području i izvan njega, a vlast koja omogućuje je strateška vlast, a za usluge

sklapa ugovore s privatnim agencijama, profitnim ili neporfitnim

- Odnos između središnje i lokalne vlasti obično poprima jedan od dva oblika: dvojni ili

spojeni

- Dvojni sustav lokalne vlasti (Britanija) odražava formalnu odvojenost središnje i

lokalne vlasti, premda je središnja vlast najviša, lokalne nisu dio jedinstvene državne

strukture

- Spojeni sustav lokalne vlasti (Francuska) čine dio jednoobraznog upravnog sustava

koji se primjenjuje u cijeloj zemlji, a prefekt, kojeg imenuje središnja vlada, nadzire

upravu u lokalnoj zajednici

7.7 PODNACIONALNA VLAST U NOVIM DEMOKRACIJAMA

- Podnacionalna vlast u novim demokracijama počinje u nepovoljnim okolnostima

- Bez resursa i s nasljeđem dominacije središnje vlasti, lokalna se vlast isprva svodi na

to da čini ono što se može

- Podnacionalne vlasti postaju važnije tek kada se nova demokracija konsolidira i kada

gospodarska reforma donese rezultate

7.8 PODNACIONALNA VLAST U AUTORITARNIM DRŽAVAMA

- U autoritarnim i totalitarnim režimima razlika između lokalne vlasti i lokalne moći je

najvažnija

- Lokalna vlast je slaba, dok je lokalna moć vrlo jaka

- S obzirom da vrhovni vođa zapravo ne može donositi sve odluke, u praksi su lokalni

predstavnici države bili na svojem području vrlo utjecajni i htjeli su postati mali

diktatori i u tome su često uspijevali

- U Sovjetskom svezu sposobnost komunističkih vođa da vladaju golemim teritorijem

zemlje pomoću partije predstavljala je dotad neviđeno organizacijsko postignuće

7.9 SKUPŠTINE

- Skupštine su simboli narodnog predstavništva u politici

- One nisu vladajuća tijela, ne donose važne odluke i obično čak ne pokreću donošenje

zakona, ali i dalje su temelj liberalne i demokratske politike

- Skupština je višečlano predstavničko tijelo koje se bavi javnim pitanjem, a njezina je

najvažnija funkcija je odobravati obvezujuće mjere javne politike u ime političke

zajednice koja je šira od izvršne vlasti

- Veličina skupštine izraz je veličine stanovništva

- Vrlo velike skupštine ne mogu dobro funkcionirati zato što ne mogu djelovati kao

kohezivno tijelo, a i prijeti im stalna opasnost da njima zavladaju koherentniji akteri,

kao što su političke stranke ili njezini vlastiti odbori

- Vrlo male skupštine, recimo s manje od 100 zastupnika nudi mogućnost svim

zastupnicima da u kolegijalnom ozračju iznesu svoje mišljenje

- Malo je skupština s više od 500-600 zastupnika i to je vjerojatno prava veličina za

djelotvorno zakonodavno tijelo

- Premda su neke europske skupštine izvorno imale više domova, po jedan za svaki

feudalni stalež, danas je većina parlamenata jednodomna ili dvodomna

- Danas je jednodomna skupština norma, dok dvodomne skupštine najčešće nalazimo u

većim zemljama, naročito u federacijama gdje drugi dom zastupa interese federalnih

jedinica

- U dvodomnim skupštinama prvi ili donji dom obično se naziva zastupničkim domom,

narodnom skupštinom ili predstavničkim domom, dok drugi ili gornji doma obično se

naziva senatom

- Donji dom se bira neposrednim izborima dok način izbora zastupnika gornjeg doma

može biti različit

- Federalno ustrojstvo proizvodi prirodnu razliku među domovima

- U federacijama, uz iznimku Kanade, izbore za gornje domove organizira država, a

broj senatora po državi varira mnogo manje nego što bi se moglo zaključiti prema

broju stanovnika

- Snažna skupština mora imati dobro razvijenu strukturu odobora kako bi razvila

stručnost koja je potrebna za stvarni utjecaj

- Odbori su djelotvornim skupštinama postali njihova radna snaga jer predstavljaju male

radne skupine skupštinskih članova koje su osnovane radi obavljanja mnoštva poslova

u parlamentu

- Snažni sustav odbora uglavnom definira radnu za razliku od debatne skupštine

- U debatnoj skupštini, kao što je britanski Donji dom, rasprave u glavnoj dvorani

najvažnija su aktivnost, a u njoj se govori o najvažnijim pitanjima i tu se stječe ili gubi

ugled

- U radnoj skupštini, primjerice u američkom Kongresu, najvažnije aktivnosti u

prostorijama odbora, a u njima zakonodavci oblikuju zakone, odobravaju troškove i

temeljito proučavaju izvršnu vlast

- Odbori imaju manje utjecaja u donošenju zakona u skupštinama kojima dominiraju

stranke

- Ondje gdje je politički stil manje borben i gdje je politika stvar dogovora, odbori su

mjesta u kojima se teži postizanju kompromisa i konsenzusa

- U Njemačkom Bundestagu (donjem domu) stranačka je stega čvrsta, ali članovi

odobra drže više do objektivnosti nego do skupljanja bodova

- Najbolji primjer utjecajnih odbora, također u kombinaciji sa snažnim strankama, daje

Skandinavija, u kojoj utjecajni stalni odbori pregovaraju o politikama i zakonskim

prijedlozima o kojima poslije glasuje cijeli parlament

- Osim stranačkog sustava, utjecaj odbora može se objasniti pomoću tri čimbenika:

1. Stručnost se s vremenom razvija u odborima specijaliziranih odgovornosti

i jasnog područja djelovanja

2. Bliskost je posljedica činjenice da odbori imaju malobrojno članstvo, a

bliskost je veća u stabilnom članstvu

3. Podrška se odnosi na korištenje kvalificiranog osoblja kao savjetodavca

odbora

- U američkom Kongresu prisutna su sva tri čimbenika

7.10 FUNKCIJE SKUPŠTINE

- Pitanje funkcija skupština otvara važan problem njihove uloge u političkom sustavu

- Najvažnije funkcije su predstavništvo, raspravljanje i donošenje zakona

- Druge funkcije koje su važne samo u nekim skupštinama jesu izglasavanje proračuna i

nadzor izvršne vlasti

7.10.1 PREDSTVANIŠTVO

- Skupština bi bila mikrokozmos kada bi bila minijaturna verzija društva koja točno

odražava društvenu raznolikost

- Pravi mikrokozmos nije ostvariv, no ipak bi moglo biti vrijedno osigurati da sve

najvažnije skupine budu donekle zastupljene u parlamentu

- U većin skupština predstavništvo se danas postiže posredstvom stranaka

- Pobjednički kandidati duguju svoj izbor stranci i u parlamentu glasuju uglavnom

prema njezinom diktatu

- U Novom Zelandu, laburistički poslanici se moraju obvezati da će se pridržavati

odluka stranačkog vodstva, dok u Indiji članovi gube mjesto u parlamentu ako glasuju

protiv svoje stranke

7.10.2. RASPRAVLJANJE

- Važna funkcija mnogih skupština jest da služe kao tijela za raspravljanje o javnim

pitanjima od nacionalne važnosti

- U 18. i 19. stoljeću smatralo se da je debatiranje središnja svrha parlamenta, a

političare se doživljavalo kao povjerenike nacije, koji na probleme o kojima se

raspravlja primjenjuju iznimno znanje i inteligenciju

- U skupštinama se, naravno i danas raspravlja, premda debata nema onako visok status

kao prije, a uz to pristup debati nije u svim zemljama jednak i razlika između debatnih

i radnih skuština ponovno se pokazuje korisnom

- U debatnim skupštinama, kao što su britanska i novozelandska, rasprava poprima

oblik debate u domu

- U Britaniji najvažnija pitanja naposljetku dođu u dvoranu Donjeg doma, gdje se o

njima raspravlja strastveno i katdak vrlo pronicavo

- Za razliku od toga, u radnim skupštinama kao što su američki Kongres i skandinavski

parlament rasprava nije toliko teatralna

7.10.3.DONOŠENJE ZAKONA

- Većina ustava izrijekom daje zakonodavnu funkciju parlamentima

- Proizvoljnu vlast zamijenio je formalni proces donošenja zakona, a upravo taj proces

govori o važnosti koja se pridaje vladanju po pravilima, a ne po volji pojedinca

- U Australiji, u kojoj dominiraju stranke, vlada se prema zakonodavnoj funkciji

parlamenta odnosi gotovo s prijezirom

- U Britaniji vladajuća stranka dominira zakonodavstvom

- U parlamentarnim sustavima kontinentalne Europe, mnoge skupštine doista igraju

važnu ulogu u donošenju zakona

- Najveću samostalnost u zakonodavnom procesu skupština postiže u predsjedničkim

sustavima jer podjela vlasti u predsjedničkom sustavu ograničava utjecaj izvršne vlasti

u skupštini, a tu institucionalnu odvojenost dodatno pojačava podijeljena vlast; u

SAD-, jedna stranka kontrolira Bijelu kuću, a druga ima većinu u jednom ili oba

kongresna doma

- Premda se proces kojim skupština izglasava zakone dakako razlikuje od demokracije

do demokracije neki koraci tog postupka su tipični

- Dvodomne skupštine suočavaju se s još jednim problemom u obavljanju svoje

zakonodavne funkcije, a to je problem izmjene prijedloga zakona koji je izglasao donji

dom

- U gotovo svim zemljama, izmijenjeni prijedlog zakona najprije se vraća donjem domu

na razmatranje, no ako prijedlog zakona i dalje na taj način ide iz doma u dom postoji

opasnost da će biti odgođen ili da nikada neće postati zakon

- Mnoge zemlje su razvile postupak za skraćivanje tog puta, a postupak se obično

sastoji u uvođenju posebnog konferencijskog odbora, koji ima podjednak broj članova

iz svakog doma, kako bi se došlo do zajedničkog prijedloga zakona (Francuska i

Njemačka skupština)

TIPIČNI KORACI U DONOŠENJU ZAKONA

7.10.4. IZGLASAVANJE PRORAČUNA

- To je jedna od najstarijih funkcija parlamenta, naročito donjeg doma

- Kada je posrijedi proračun, obično postoje posebna pravila ponašanja skupština

PRVO ČITANJE

Rasprava

Glasovanje

U odbor(e)

ODBOR (I)

Detaljni pregled

Glasovanje

U parlament

TREĆE ČITANJE

Rasprava

Glasovanje

U drugi dom

(dvodomna

skupština)

DRUGI DOM

Ponavlja predhodni proces

U prvi doma ili zajednički

odbor oba doma

(s izmjenama)

ZAJEDNIČKI ODBOR

Usklađuje dvije verzije

Glasovanje

ZAKONSKI PRIJEDLOG

Postaje zakonom potpisom

državnog poglavara

PRVI DOM

Prihvaća ili odbacuje

izmjene

Glasovanje

- U mnogim zemljama parlament ne može dati vlastiti prijedlog proračuna; može samo

odobriti ili odbaciti vladin prijedlog proračuna

- U drugim zemljama poput Danske i Francuske, skupštinske prijedloge za povećanje

rashoda moraju pratiti odgovarajuće redukcije na drugim mjestima

- Australija je ekstreman primjer vladine kontrole nad proračunom

- SAD je poseban primjer, jer Kongres ostaje u važnoj ulozi u zamršenoj proceduri

donošenja američkog proračuna

7.10.5. PROMATRANJE

- Isticanje funkcije promatranja znači da se prihvaća kako mora vladati izvršna, a ne

zakonodavna vlast

- Suvremene skupštine raspolažu najvažnijim instrumentima za praćenje izvršne vlasti:

o Pitanja i interpelacije

- Pitanja se odnose na izravne upite postavljene ministrima

- Interpelacija je upit vladi koji upućuje oporba nakon kojeg slijede

rasprava i najčešće glasovanje o tome koliko je skupština zadovoljna

odgovorima

o Hitne rasprave i izglasavanje povjerenja

- Hitne rasprave su javni način na koji skupština može pozvati vladu na

odgovornost

- Glasovanje o povjerenju predstavlja najveći ispit pred koji skupština

može staviti izvršnu vlast u parlamentarnom sustavu

o Odborske istrage

- Odborske istrage postale su najvažniji oblik nadzora (npr. Američki

kongres)

7.11 REGRUTACIJA

- Regrutacija u skupštinu predstavlja proces kojim se ta golema zaliha potencijalnih

članova parlamenata svodi na malen broj onih koji na kraju budu izabrani

- U parlamentarnim sustavima ministri se obično biraju iz skupština, pa zakonodavno

tijelo postaje najvažniji kanal regrutacije za političke položaje

- Model političke regrutacije podijeljen je u četiri koraka

- U prvoj fazi, zakonske odredbe svode ukupno stanovništvo na one koji su tehnički

podobni za ulazak u zakonodavno tijelo

- U drugoj fazi socijalni filter reducira one koji su podobni na one koji tome aspiriraju

- U trećoj fazi filter reducira aspirante na malenu podskupinu kandidata- onih koji

uspijevaju uvjeriti vratare da bi trebali biti nominirani u izbornoj jedinici ili dobiti

visoko mjesto na stranačkoj listi

- Četvrti i posljednji filter reducira one koji su istaknuti kao kandidati na one koji

pobjeđuju u nadmetanju i postaju članovi nacionalnog parlamenta

- Taj model četriju razina otkriva da je proces političke regrutacije daleko širi od samih

izbora

- U istraživanjima regrutacije za zakonodavno tijelo, uočava se da je u svim zemljama

profil parlamentaraca statistički nereprezentativan za šire društvo, skupštinama

dominiraju obrazovani, srednjovječni bijelci, a razlike postoje i kada uzmemo

pojedine stranke

- Diljem svijeta iznenađujuće je mnogo zastupnika iz uglednih obitelji političara, što

govori da politici prijeti opasnost da se pretvori u strukovnu kastu

- Kad je riječ o regrutaciji zakonodavaca, danas je sve više profesionalnih političara

kojima je politika jedini posao

- Na jednoj strani takvi zastupnici su vrijedni i ambiciozni dok na drugoj strani

„profesionalni političari ne znaju kada treba stati“

- Profesionalni političari mogu graditi parlamentarnu karijeru samo ako imaju dobre

izglede za reizbor, a ako se zastupnike mijenja nakon svakih izbora, parlamentarna

karijera nije moguća

- Ograničenje mandata znači da su izabrani političari ograničeni na određen broj

mandata ili da im se zabranjuje reizbor bez prekida, a obično se koristi u Latinskoj

Americi, kako za zakonodavca tako i za predsjednike, kako bi se spriječila zloporaba

položaja

- Efekt posjedovanja mandata odnosi se na izborni bonus koji pripada već izabranim

zastupnicima zbog njihove prepoznatljivosti, sposobnosti zarađivanja i pristupa

resursima potrebnim za reizbornu kampanju, a upravo taj efekt pomaže objasniti visok

postotak uspješnosti ponovno izabranih zastupnika u većini skupština

7.12 SKUPŠTINE U NOVIM DEMOKRACIJAMA

- Tranzicija u demokraciju otvara skupštinama nove prilike

- Ugled skupština nedvojbeno je porastao u gotovo svim novim demokracijama,

naročito kad je skupština odigrala važnu ulogu u demokratskoj tranziciji

- Parlamenti u novim demokracijama i dalje su slabije razvijeni nego u razvijenim

demokracijama, a naročito je sporna funkcija promatranja, djelomice zato što im

vladari nerado daju prava istrage, a djelomice zato što mnogi novi parlamenti tek sad

osnivaju dobro opremljene odbore

- Političko iskustvo novih zakonodavaca često je bilo skromno i sada su mnogi od njih

otišli iz politike, a zamijenila ih je profesionalnija družina

7.12.1. JUŽNA EUROPA

- Parlamenti u Grčkoj, Italiji, Portugalu i Španjolskoj moraju se oporaviti od krajnje

podređenog položaja koji su imali u desničarskim diktaturama

- U Španjolskoj tranziciji parlament je odigrao ključnu ulogu u razvijanju novog

demokratskog ustava

- U drugim demokratskim tranzicijama Južne Europe parlamenti su odigrali manje

važnu ulogu, pa su danas manje utjecajni nego u Zapadnoj Europi

7.12.2. LATINSKA AMERIKA

- Položaj skupština u Latinskoj Americi nedvojbeno je ojačao nakon sloma vojnih

diktatura

- Latinskoamerički ustavi ne dijele vlast onako oštro kao u SAD-u

- Predsjednicima daju veći nadzor nad proračunom i stanovitu slobodu da vladaju

ukazima, a osim toga birači su zbog političke tradicije skloniji uzdati se za djelotvorno

vladanje u predsjednike,a ne u višestranačke skupštine

- Premda su u mnogim latinskoameričkim skupštinama resursi i profesionalizam sada

na višoj razini, njihova stručnost i utjecaji i dalje zaostaju za američkim Kongresom

7.12.3. SREDNJA EUROPA

- U Poljskoj i Mađarskoj, skupštine su prije sloma komunističke vlasti počele dobivati

stanovite ovlasti, kao što su pokretanje rasprava o nepravilnostima i utjecaj na

kreiranje politike

- To iskustvo je pomoglo da se skupštine pripreme za postkomunističko doba

- Česte promjene sastava skupštine, skromne sposobnoti, slaba potpora i slabe unutarnje

procedure ograničili su sposobnost skupština da se odupru jako i često podijeljenoj

izvršnoj vlasti

- Petnaestak godina nakon komunizma, srednoeuropske skupštine počinju ulaziti u

produktivniju razinu

- Stranke postaju bolje organizirane i svojim predstavnicima postavljaju veća

ograničenja

- Uz to, mnoge su od tih zemalja morale provesti opsežne promjene zakona kako bi

ispunile uvjete za pristupanje Europskoj uniji

7.13. SKUPŠTINE U AUTORITARNIM DRŽAVAMA

- U nedemokratskim sustavima skupštine općenito funkcioniraju kao institucije u sjeni

- Zasjedanja su često kratka i neke članove jednostavno imenuje vlada

- Skupština se može iskoristiti za uključivanje umjerene osobe u režim i predstavlja

forum za pregovaranje o problematici koja ne ugrožava ključne interese vladara

- Parlament u takvim državam predstavlja legitimaciju kod kuće i u svijetu

- Upoznavanjem na pritužbe birača i lobiranjem za lokalne interese donekle se

integriraju središte i periferija te država i društvo

- Čak su i marginalne i minimalne skupštine korisne zaliha potencijalnih kandidata za

političku elitu, ponašanje u parlamentu predstavlja koristan ispit pouzdanosti

- U totalitarnim su sutavima skupštine bile još margnialnije nego u autoritarnim

režimima

- U komunističkim državama, prema skupštinama se nisu odnosili s toliko prijezira,

dapače imali su statistički reprezentativne skupštine

- U posljednjim desetljećima komunističkih režima, skupštine su stekle stanovitu

autonomiju (Kina)

IZVRŠNA VLAST

7.14. IZVRŠNA VLAST

- Politički najviša razina vlasti

- Ona usmjerava razvoj zemlje, prati provedbu politike, mobilizira potporu za svoje

ciljeve i osigurava vodstvo u uvjetima krize.

- Razvijena demokracija razlikuje 3 vrste:

1. predsjedničku

2. parlamentarnu

3. polupredsjedničku

7.15.PREDJEDNIČKA VLADA

- Ima 3 obilježja

- Opći izbori predsjednika koji vodi vladu i imenuje njezine članove

- Vremenski ograničeno trajanje mandata predsjednika i skupštine koji se međusobno

ne mogu smijeniti

- Pripadnost izvršnoj i zakonodavnoj vlasti isključuju se

7.15.1. SJEDINJENJE AMERIČKE DRŽAVE

- Kongres može smijeniti predsjednika jedino kroz postupak opoziva na temelju

optužbe za izdaju podmitljivost ili drugu tešku povredu ponašanja

- Predsjednik i kongres dijele vlast, a te dvije institucije žele utjecati jedna na drugu, ali

nijedna ne može naređivati

- čak i kada kongres ima većinu jedne stranke te je predsjednik iz te stranke ne djeluju

zajedno zato što članovi Kongresa imaju drugačije interese od predsjednika.

- U sustavu podijeljene kontrole predsjednička vlast postaje moć uvjeravanja:

o Obrađivanje Washingtona – da bi prikupio većinu glasova za svoje

zakonodavne prijedloge on mora biti dobar u odnosima s Kongresom

Birači

Zakonodavno

tijelo

Predsjednika

Ministre u

vladi

Ministarstva

o Obrađivanje javnosti – kada ne može dobiti potporu Kongresa onda iskorištava

svoj pristup masovnim medijima kako bi utjecao na javno mnijenje i neizravno uvjerio

Washington

- Slabost – predsjednik djeluje samostalno te iako ima savjetnike oni katkad odmažu i

slabe njegov položaj

- Izvršni ured predsjednika – pomažu predsjedniku oko informacija savjeta te u tom

pogledu predsjednik ima puno jaču podršku od one koju ima premijer u bilo kojem

parlamentarnom sustavu

7.15.2. BRAZIL

- Predsjednik ima manja ograničenja nego u SAD-u te može donositi određene mjere

koje na neki način prisiljavaju Kongres da u kratkom roku donesu odluku

- Problem je što predsjednik teško može navesti Kongres na svoju stranu jer za razliku

od SAD-a u Brazilu je dosta stranaka pa teško može skupiti glasove za svoje

prijedloge.

- Dok se američki Kongres bira većinskom metodom za izbor u brazilsku skupštinu

koristi se razmjerno predstavništvo s otvorenom stranačkom listom.

- Ljudi nisu lojalni svojoj stranci te se često usred mandata mijenjaju stranke, bitnije im

je osigurati sredstva za svoj okrug nego lojalnost stranci

- U Brazilu predsjednik obično mora postavljati ministre iz stranaka da bi dobio

eventualno lojalnost njezinih zastupnika u Kongresu

- Glavni problem su nestabilne koalicije te nelojalnost strankama pa je otežano

odlučivanje u Kongresu

7.16.PARLAMENTARNA VLADA

- Vladajuće stranke dolaze iz skupštine, ministri se imenuju iz zakonodavnog tijela i

ostaju njegovi članovi.

- Šef vlade (naziva se premijer ili kancelar) i kabinet ili ministarsko vijeće mogu biti

opozvani ako im parlament izglasuje nepovjerenje

- Premijerski položaj obično je odvojen od položaja ceremonijalnog šefa države

- Izvršna vlas je kolegijalna, Ima oblik kabineta u kojem je premijer tradicionalno tek

prvi među jednakima

- Ta je pluralna izvršna vlast suprotna usredotočenosti u predsjedničkom sustavu na

jednog šefa izvršne vlasti

- Na funkcioniranje parlamentarne vlade presudno utječe odnos stranaka u parlamentu

- Ako većinu ima jedna stranka kao u Britaniji vlada može biti stabilna i odlučna ali

većina europskih zemalja koristi razmjerni izborni sustav dakle obično koalicijska

vlada tj više stranaka.

- Većinska vlada- 1 stranka sa solidnom većinom, vođa stranke – premijer

- Kabinet je sastavljen od parlamentarnih kolega iz iste stranke i odgovoran je

parlamentu kao i premijer.

- Iznad svih je monarh al se rijetko upleće u pol. odluke

- Svaka stranka ima svoj klub kako bi osigurala da njeni članovi glasaju onako kako to

stranka želi

- Izrazito naglašena lojalnost stranci

7.17. MANJINSKA I KOALICIJSKA VLADA

- Većinska koalicija - dvije ili više stranaka koje se kombiniranom većinom mjesta u

Skupštini udružuju u vladi. Najčešći oblik vlasti u kontinentalnoj Europi

- Manjinska koalicija – formalne koalicije ili neformalni savezi između stranaka koje

čak i zajedno nemaju parlamentarnu većinu

- Jednostranačka manjinska vlada – sastavlja ju najveća stranka, popularne su bile u

Švedskoj i u Norveškoj

- Obično se formiraju nakon izbora

- Obično šef države određuje najveću stranku tj. vođu za mandatara vlade i on sastavlja

vladu kroz pregovore

- Problem koalicijskih vlada su nestabilnost

- Težnja za kompromisom među strankama to dovodi do stabilnosti

- Minimalna pobjednička koalicija – vlada koju sastavlja najmanji broj stranaka obično

2 ili 3 koje zajedno mogu osigurati parlamentarnu većinu

- Prevelika koalicija – previše stranaka različitog ideološkog stajališta

- Konstruktivno izglasavanje povjerenja – skupština mora izabrati novog premijera prije

nego što se riješi aktualnoga

- Svrha je spriječiti zakonodavno tijelo da djeluje destruktivno time što će srušiti vladu

ne misleći na njezinu nasljednicu

- Tko vlada?

- Kabinetska vlada – kabinet određuje ukupnu politiku kroz raspravu

- Premijerska vlada – premijer je dominantan lik koji izravno komunicira s pojedinim

ministrima

- Ministarska vlada – ministri djeluju uz malo usmjeravanje od strane premijera ili

kabineta

- Vladini odbori su male radne skupine kabineta osnovane radi bavljenja specifičnim

područjima kao što su proračun zakonodavstvo ili ukupna strategija

- Uz te stalne odbore premijeri također osnivaju ad hoc ministarske odbore radi

specifičnih problema kao što su sindikalni prosvjedi ili terorističke akcije

- Prave odluke donose se zapravo u kabinetskim odborima, a ne u kabinetu u punom

sastavu

7.18. POLUPREDSJEDNIČKA IZVRŠNA VLAST

- Kombinacija dva prethodna sustava

- Polupredsjednička izvršna vlast – predsjednik obavlja političke zadaće, a premijer koji

je na čelu vlade odgovorne parlamentu

- Njega obično imenuje predsjednik -odgovoran je za domaću politiku,a predsjednik

samo nadgleda -odgovoran je za vanjske poslove

- Kohabitacija – kada u ovom sustavu predsjednik i premijer dolaze iz različitih

političkih tabora. Kohabitacija pojačava nadmetanje između predsjednika i premijera i

predsjednika stavlja u nezgodan položaj zato što istodobnom vodi i naciju i oporbu

7.19. IZVRŠNA VLAST U NOVIM DEMOKRACIJAMA

- Nove demokracije osnovane posljednjih desetljeća 20. stoljeća odlučivale si se i za

predsjednički i parlamentarni sustav

- Latinska Amerika je nakon pada vojnih režima zadržala predsjedničke sustave

- Većina postkomunističkih demokratskih država Srednje Europe odlučila se za

parlamentarnu vladu

7.20. IZVRŠNA VLAST U AUTORITARNIM DRŽAVAMA

- U autoritarnim su državam formalne izvršne strukture manje razvijene nego u

demokracijama

- Najvažnije je obilježje slaba institucionalizacija

- Vođa želi svu vlast za sebe i svoje pristaše, ne želi je raspodijeliti među institucije

- Političa vlast postaje važnija od politike, a osobe važnije od institucije

- Personalistička vlast je sustav odnosa koji ne povezuje vladare s „javnošću“ niti čak s

podanicima nego s pokroviteljima, ortacima, klijentima, pristašama i suparnicima koji

tvore sustav

- Sustav ne strukturiraju institucije, nego sami političari, a upravo to što se oslanja na

osobe a ne na institucije, njegova je najveća slabost

- Autoritarni vođe ostaju na položaju dokle god mogu odbijati napade suparnika i uvijek

moraju biti na oprezu zbog prijetnji

- Cijena poraza je visoka; politika može biti pitanje života i smrti

7.20.1. AFRIKA

- Afrika je bila primjer slabosti institucija vlasti i važnosti osobnog vodstva

- Vođe su bili vješti u upotrebi sredstava prisile i državnih financijskih sredstava kako bi

nagrađivali prijatelje i kažnjavali neprijatelje

- Personalistička vladavina u Africi nikad nije bila apsolutna jer je su mnoge vladare

sputavali drugi politički akteri (vojska, vođe etničkih skupina, birokracija,

zemljoposjednici)

- Da bi ostali na vlasti vladari su morali dijeliti povlastice kako bi imali održivu

koaliciju

7.20.2. SREDNJI ISTOK

- Na Srednjem istoku personalistička je vlast i dalje najvažnija za autoritarne poretke

- Šeici, sultani i šahovi vladaju na tradicionalan patrijarhalni način

- Upravo sama personalistička vlast je sama po sebi stabilan sustav

7.20.3.SREDIŠNJA AZIJA

- Osobna vlast je također obilježje držav središnje Azije (Kirgistan i Uzbekistan)

- U tim državama vladari se bore za moć, a birači za svakodnevno preživljavanje

- Ni jedni ni drugi ne mare previše za ustrojstvo vlasti

7.20.3. TOTALITARNA IZVRŠNA VLAST

- U fašističkom načinu razmišljanja, pokretačka snaga bio je osobni autoritet vladara

- Država se idolizirala više nego institucionalizira, a stranku su Hitler i Mussolini

iskoristili kao sredstvo za osvajanje vlasti

- Vođa je određivao interese režima

- U komunističkim državama je bilo bitno drugačije jer je vlast bila više regulirana

- Partija je bila pokretačka snaga koja je državu politički usmjeravala

BIROKRACIJA

7.21. BIROKRACIJA

- Birokracija znači vladavinu birokrata

- Danas se pojam birokracije odnosi na službenike, koji se bave svakodnevnim

poslovima javne uprave, daju savjete o politikama i provode ih u djelo

- Državni službenici se definiraju kao:

1. Dobivaju plaću iz državne riznice

2. Podliježu uvjeetima službe u državnoj upravi

3. Sudjeluju u oblikovanju ili češće, provedbi vladinih odluka

- Max Weber je smatrao da je birokracija strukturirana hijerarhija u kojoj plaćeni

službenici dolaze do promišljenih odluka sustavnom primjenom jasnih pravila na

pojedinačne slučajeve

- Za Webera je idealna birokracija bila administrativni stroj koji glatko funkcionira

7.22. EVOLUCIJA

- U 20. stoljeću birokracija je dosegnula vrhunac

- Velika gospodarska kriza i dva svjetska rata silno su povećali intervenciju države u

društvo

- Socijalna država koja ej nastala zahtijevala je ogromnu birokraciju koja će distribuirati

donacije, doplatke i mirovine u skladu s uvjetima koji su postavljali političari

- U posljednoj četvrtini 20. stoljeća svjedočili smo slabljenju povjerenja u vlast i

smanjenju javnog financiranja

- Državni službenici na početku 21. stoljeća suočavaju se sa sukobljenim očekivanjima

fleksibilnosti i poštivanja pravila

7.23. REGRUTACIJA

- Regrutacija birokracije razvijala se zajedno s razvojem same državne službe

- U jedinstvenoj birokraciji regrutacija se obavlja za državnu službu u cjelini, a ne za

određeno mjesto u njoj

- Smatra se da upravni poslovi zahtijevaju inteligenciju, obrazovanje i odgovarajuća

osobna umijeća, ali ne i tehničko znanje

- Za razliku od toga područni pristup regrutira ljude s tehničkim znanjem za određene

odjele ili radna mjesta

- Jedinstvena birokracija temelji se na napredovanju, a područna na određenom radnom

mjestu

- Prema teoriji predstavničke demokracije državni službenici regrutirani iz svih dijelova

društva kreirali bi politiku koja bi vodila računa o potrebama javnosti, pa i u tom

smislu bila demokratska

- Pasivno predstavništvo znači da demografski sastav birokracije odgovara sastavu

stanovništva

- Aktivno predstavništvo nastaje kada državni službenici donose odluke kakve bi

donosili oni koje predstavljaju- to jest javnost

7.24. ORGANIZACIJA

- Prva i najvažnija jedinica su ministarstva ili vladini resori, u kojima se kreira politika

- Oni su najvažniji dio suvrenih birokracija

- Upravna jedinica nad kojom ministar ima izravnu kontrolu

- Obično je ustrojena prema formalnoj hijerarhiji i često se osniva statutom

- Druga razina obuhvaća odjele, odsjeke ili urede, jedinice u sklopu ministarstva

- Operativna jedinica ministarstva, odgovorna ministru, ali u praksi je često vrlo

samostalna (osobito u SAD-u)

- Treću jedinicu čine javne agencije, koje djeluju na razini ili dvije ispod ministarstva

- Nastoji osigurati fleksibilnost i političku neovisnost

- U SAD takve agencije imaju važnu ulogu (CIA, EPA)

- Regulatorno zaposjedanje nastaje kada javne agencije osnovane za regulaciju

određene industrije počinju služiti interesima onih koje nadgledaju

7.25. ODGOVORNOST

- Tradicionalni je oblik birokratske odgovornosti je ogovornost resornom ministru

UNUTARNJE KONTROLE VANJSKI NADZOR

Ministarsko rukovođenje Zakonodavno tijelo i sudstvo

Formalna regulacija Ombudsmani

Konkurencija resora Interesne skupine i mediji

Profesionalni standardi

POLICY PROCES

7.26. POLICY PROCES

- Policy je pojam koji nastoji politiku razumjeti prema provedbi i rezultatima a ne

prema ishodu politike.

- Zanima ju poboljšanje kvalitete i djelotvornosti javne politike

- Zanima ju da li neka politika funkcionira i kako bi se mogla još razvijati

-

7.27. FAZE POLICY PROCESA

1. INICIJACIJA – odluka da se donese odluka

2. FORMULACIJA – razvijanje konkretnih prijedloga

3. IMPLEMENTACIJA – praktična provedba politike

4. EVALUACIJA – ocjena utjecaja i uspjeha

5. REVIZIJA – nastaviti, preispitati ili prekinuti

7.27. 1. INICIJACIJA

- Znanost tehnologija i mediji utječu na nju

- Zašto znanost?

- Evo primjera: britanska vlada nije na vrijeme naručila istraživanje o kravljem ludilu te

je dosta stada ta bolest pomela, da su reagirali na vrijeme spriječili bi ili umanjili štetu.

Zato se ne može reći da je znanost izvan politike

- Zašto tehnologija?

- Tehnologija znači napredak neke zemlje te njihovo uvođenje znači da će napredovati u

odnosu na druge zemlje ali one također moraju zadovoljavati određene propise. Vlade

će općenito dopustiti te pomake koji znače kratkoročni dobitak ali dugoročno je to

možda rizična odluka. Npr. Pitanje nuklearnih elektrana…dobiva se puno energije

zapošljava radnike ali problem znate već… Zato tehnološke novine traže od vlada

inicijaciju politika

- Zašto mediji?

- Sposobnost medija da istaknu pojedine probleme utječe također na inicijaciju politike.

Npr jedan medij istakne neki problem i onda ga drugi počnu isticati i odjednom

političari su prisiljeni reagirati na nešto što je postalo ozbiljan društveni problem.

Primjeri su tipa narkomanija porast kriminala netko opljačka banku odma kao kakvo

nam je to društvo i tak

7.27.2. FORMULACIJA

- Kada se odluka o rješavanju određenog problema donese mora se formulirati

odgovarajuća politika

- Postoje 2 oblika formulacije politike: racionalni ili sinoptički model (Simon) i

inkrementalistički model (Lindblom)

- Razlika između ta dva modela: racionalni model teži najboljoj politici u teoriji a

inkrementalističk pristup traži praktičnu politiku koja će biti prihvatljiva svim

uključenim interesima

- Racionalni model zahtjeva detaljnu analizu a ne političko nadmetanje te zahtjeva da

- -rangiraju sve svoje vrijednosti

- Formuliraju konkretne opcije

- Provjere sve rezultate odabira svake opcije s obzirom na svaku vrijednost

- Odaberu alternativu koja postiže najviše vrijednosti

- Od kreatora politike zahtijeva se da predviđaju nepredvidivo i mjere nemjerljivo

- Analiza troškova i dobiti podrazumijeva pripisivanje novčane vrijednosti (pozitivne ili

negativne) svakoj posljedici odabira svake opcije i zatim odabir opcije s najvećom

neto dobiti. Tako se dobit u smislu učinkovitosti dodavanja nove piste nekom

aerodromu može izgubiti s dodatnim zagađenjem bukom za lokalno stanovništvo.

Metoda je transparentna ali iziskuje puno vremena.

- Slabosti: zanemaruje mekane čimbenike kao što su pravednost i kvaliteta života

- Inkrementalistički model – polazište da se politika kontinuirano mijenja u nizu manjih

prilagodba a ne kao rezultat nekog jedinstvenog plana. Pristup neće ostvariti

senzacionalne ciljeve ali time što ide korak po korak izbjegava velike pogreške.

- Inkrementalistička formulacija politika bavi se problemima umjesto da izbjegava

buduće, ona je politički sigurna ali nepoduzetna

7.27.3. IMPLEMENTACIJA

- Nakon što se odluka o nekoj politici donese treba je i provesti

- Pristup odozgo prema dolje zadaća je implementacije politike osigurati da njezina

provedba donese rezultate koje su odredili njeni kreatori.

- Pristup odozdo prema gore smatra da bi trebalo priznati i pozdraviti ulogu onih koji

pri provedbi politike šire ciljeve prilagođavaju promjenjivim lokalnim uvjetima

- Pristup odozgo prema dolje previše se bavi pitanjima nadzora i sukladnosti taj pristup

može biti nerealističan i čak kontraproduktivan.

- Iz pristupa odozdo prema gore može se vjerodostojno zaključiti da bi kreatori politike

trebali nastojati uključiti one koji politiku provode u djelo a ne ih kontrolirati

7.27.4. EVALUACIJA

- Cilj joj je otkriti je li neka politika postigla svoje ciljeve

- Evaluacijske studije razlikuju između ulaganja (što vlada čini) i rezultata (što vlada

postiže uključujući i nenamjeravane posljedice)

- Primjer američkih škola. Istraživanje je ustanovilo da ulaganja kao što su plaće

nastavnika i izdvajanja za školstvo slabo utječu na krajnje rezultate školovanja tj.

na učenje djece

- Na njih su najviše utjecali obiteljsko podrijetlo i vršnjaci a ne javna izdvajanja

7.27.5.REVIZIJA

- Nakon što se neka politika evaluira pa čak i ako se ne evaluira postoje se tri

mogućnosti

a) Nastaviti

b) Revidirati

c) Prekinuti sa tom politikom

- U principu se nastavlja s politikom sa manjim izmjenama

- Bardach daje 5 razloga zašto se ne odustaje od politika

1. Politike su osmišljene da dugo traju

2. Prekid politika donosi sukobe koji ostavljaju previše krvavih tragova

3. Nitko ne želi priznati da je politika bila loša zamisao

4. Prekid politike može utjecati na druge programe i interese

5. Politika nagrađuje inovacije a ne uredno vođenje kućanstva

7.28.JAVNE POLITIKE U RAZVIJENIM DEMOKRACIJAMA

- Povijest javnih politika u razvijenim demokracijama dijeli se na tri faze:

1. Noćobdijska ili liberalna država 19st

2. Država blagostanja kasnog 20st

3. Regulatorna država 2st u nastajanju.

- Noćobdijska država je bila minimalna i koncentrirala se na održavanje javnog reda i

mira štiteći privatno vlasništvo i izvlačeći resurse koji su vladarima trebali za vođenje

vanjske politike

- Slabo razvijeni državni aparat ograničena birokracija i lokalna administracija

- Karakteristično za postfeudalna i preddemokratske države u Europi

- Država blagostanja

- Vrhunac 60ih i 70ih u Zapadnoj i Sjevernoj Europi

- Razvoj socijalne sigurnosti

- Njemačka prva uvela sheme socijalnog osiguranja

- Daljnji razvoj prava (mirovine, dječji doplatak i sl.)

- Europske demokracije su postale socijalne države

- Država preuzela glavnu ulogu u osiguravanju minimalnog standarda

- Pružanje socijalnih usluga ostalo je najvažnija funkcija javne uprave

- Socijalna prava postala su izraz socijalnog građanstva

- Mirovinski sustav postaje neodrživ zbog starenja stanovništva i pogoršanja indeksa

ovisnosti (odnosa između ekonomski aktivnog i neaktivnog st.) država će morati

povući korektivne poteze (današnji sustav)

- Nasuprot mirovinskom sustavu stoji mirovinski fondovi u kojem se mirovine isplaćuju

iz mirovinskih fondova tj uplate pojedinaca ulažu se u njihovu korist tako da se

akumulira kapital iz kojeg se mogu isplaćivati mirovine

- Problemi tokom naftnih kriza 70ih te daljnji problemi natjerali su države na smanjenje

socijalnih prava jer su ih ona gušila i usporavala rast

- Skandinavske države su najbolji primjer socijalne države

- Regulatorna država je takva država služi se propisima standardima i drugim javnim

odlukama kao najvažnijim instrumentima politika a ne oslanja se na izravno pružanje

dobara i usluga.

- Na Britanskom primjeru Moran je izdvojio tri najvažnije dimenzije

- Regulacija privatiziranih sektora ondje gdje konkurencija ostaje slaba (npr

vodoopskrba)

- Vanjski nadzor prethodno samoregulirajućih institucija kao što su sveučilišta i

financijska tržišta

- Socijalna regulativa u područjima kao što su jednake mogućnosti, zdravstvo te

sigurnost i standardi hrane

- Problem je što većina novih regulacijskih tijela nije u sklopu ministarstava to su

agencije koje djeluju dalje od središta političke moći

- Majone iznosi dva razloga:

1. autonomne agencije mogu provoditi dosljednije vjerodostojnije i dugoročnije

politike nego izabrani političari

2. drugo je da delegiranje političkog autoriteta specijaliziranim profesionalnim

regulatorima najprimjerenije je za pitanja tehničke prirode (npr,

telekomunikacije) a ne redistributivne (npr. Oporezivanje)

7.29.JAVNE POLITIKE U NOVIM DEMOKRACIJAMA

- Država se mora manje upletati u neke sektore naročito u gospodarstvo kako bi

oslobodila prostor za razvoj konkurentnije privatnog sektora

- Država mora razviti nove načine regulacije tj nadzor funkcioniranja tržišta, davanje

neovisnosti sudstvu i stvaranje djelotvorne i profesionalne birokracije

- Država u većini novih demokracija mora potpuno preoblikovati

- Problem postkomunističkih država

- Masovna privatizacija – odnosi se na pokušaje postkomunističkih vlada da istodobno

prodaju što više poduzeća u državnom vlasništvu, često time što su građanima

izdavale jeftine vaučere za koje su mogli dobiti dionice

- Razvijenije demokracije (npr Britanija) prakticirale su postupnu privatizaciju u kojoj

su javna poduzeća prodavana jedno po jedno

- Lijphart i Waisman – najvažnije sličnosti između privatizacije u Istočnoj Europi i

Latinskoj Americi

- Tranzicija je bila rezultat gospodarske kao i političke krize starog poretka uključujući

hiperinflaciju i veliki odljev kapitala

- Tranziciju je provela sama država omogućujući staroj eliti da se reciklira kao nova

buržoazija

- Privatizacija je bila osporavana a najviše su joj se protivili oni čije je bogatstvo

ugrozila liberalizacija

- Afrika – nemaju dovoljno kadrova na terenu i često se moraju oslanjati na

tradicionalne lokalne vođe te to otežava reformske mjere

- Imaju veće probleme od politike: loše tlo suha klima, razne bolesti i višak radne snage

7.30.JAVNE POLITIKE U AUTORITARNIM DRŽAVAMA

- Nacionalni cilj iznad svega te bezobzirna predanost jednom cilju tj industrijalizaciji

- Nije se mislilo na prateće posljedice (uništavanje okoliša zbog industrijalizacije)

- Ciljevi su određivali proračunska sredstva a ne obratno

- U komunističkim državama, problem je bio da bi nešto funkcioniralo moralo je

funkcionirati sve

- Budući da komponente ne bi stigle na vrijeme moralo se ulaziti u raznorazne

neformalne i često nelegalne poslove

- Sustavom su dominirali planeri i proizvođači a ne potrošači te iz toga prizlazi da

- Nekvalitetni proizvodi

- Razvitak crnog tržišta

- Razvoj trampe (dobar komad mesa za cigare)