VRUI RAT U AZIJIDrugi svjetski rat, kao i veliki sukob globalnih razmjera, utrli su put novim odnosima na izvaneuropskim prostorima. Posebno znaajne promjene zbile su se na Dalekom Istoku. Jedan dio zemalja naao se pod okupacijom (Japan), graanski rat (Kina), a Koreja je bila podijeljena na dva dijela.

1. Saveznici i poslijeratni Japansaveznika politika prema Japanu bila je formulirana na Potsdamskoj konferenciji 26 srpnja 1945. Japan je trebao biti demilitariziran, politiki sustav demokratiziran, a ratni zloinci kanjeni. Japan su okupirale amerike vojne snage. 1945. obnovljene su politike stranke. 1946. odrani prvi parlamentarni izbori. Godinu dana kasnije saveznike snage u Japanu izgradile su ustav u kojem je car samo simbol, a zemlja je proglaena za parlamentarnu demokraciju.Na ekonomskom planu proglaena je agrarna reforma, likvidirani su monopoli. 1948. amerika je vlada izgradila plan ekonomske pomoi Japanu.Korejski rat pokazao je vanost podruja Pacifika i mjesto Japana, te je u San Franciscu 1951. odrana konferencija 49 drava koja je trebala rijeiti pitanje mira s Japanom. SSSR i njegovi saveznici bojkotirali su konferenciju, a Mirovni je ugovor potpisan 8 rujna 1951. Japan postaje lan UN-a 1957.

2. Saveznika politika prema Kini i IndokiniU godinama Drugog svjetskog rata Japan je okupirao velike kineske gradove na sjeveroistoku Kine, a Mandurija je imala marionetsku vladu pod japanskom kontrolom. Na sjeveru zemlje nalazile su se snage pod vodstvom KP Kine, dok je tzv. slubena kineska vlada kontrolirala jug i zapad zemlje.Kada se vidjelo da e antifaistika koalicija pobijediti, amerika se politika ozbiljno poela baviti Kinom. Amerika je politika zahtijevala od ang Kai eka da se komunisti ukljue u poslijeratnu kinesku vladu i da se stvori zajednika vojska. Mao Ce Tung, svjestan da se iri revolucionarni utjecaj KP, nije urio s prihvaanjem podreenoga poloaja koji je nudio Kuomintang (kineska politika stranka na elu s ang Kai ekom, za stvaranje nove, demokratske kineske drave). Tomu je posebno pogodovalo i to to je Crvena armija podruje Mandurije prepustila snagama kineskih komunista, koje su u otvoreni ratni sukob s Kuomintangom ule 1946. Iste godine general Marshall izborio se za kratko primirje koje nije dugo trajalo. Odlune su se bitke vodile godine 1949. na rijeci Chuaj Che, gdje je narodnooslobodilaka vojska desetkovala snage Kuomintanga. U sijenju 1949. ang Kai ek se odrekao predsjednikog poloaja. U listopadu 1949. bila je proglaena NR Kina. U sijenju 1950. NR Kina je potpisala Ugovor o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoi sa SSSR-om. -u SAD zaredale su se kritike na Trumanovu administraciju, koju se optuivalo da je izgubila Kinu i da je time stvorena opasna situacija za amerike interese na Pacifiku.-amerika je politika, u godinama rata, u Kini vidjela veliko potencijalno trite budunosti. Oslanjali su se jedino na Kuomintang, no kada se pokazalo da on gubi rat s komunistima, u Americi ipak nje bilo takvih politikih snaga koje bi zagovarale ameriko vojno djelovanje i intervenciju u Kini. Razlozi: u Grkoj graanski rat, revolucija u ehoslovakoj 1949., stvaranje NATO-a, razvoj odnosa na europskom prostoru- SSSR imao je jo manje snage zbog zaokupljenosti stabiliziranjem svoje vlasti. No, pomogao je NR Kini. To je sve bilo u ogranienim snagama jer se Staljin bojao pobjede kineskih komunista i dobivanja novoga velikog ideolokog partnera- Amerika politika odbila je priznati NR Kinu, a njezino mjesto u UN-u sve do sedamdesetih godina drao je Tajvan- U poetku rata u Indokini amerika je politika bila vrlo suzdrana, pa ak i kritika, spram francuskog nastojanja da se zadri Indokina u vezama sa KP Francuske. No sada, u uvjetima postojanja velike komunistike zemlje na granici Indokine, SAD je zapoeo s pruanjem obilne financijske i vojne pomoi Francuskoj

3. Saveznici i korejski problemTijekom Drugog svjetskog rata saveznici su se dogovorili da e Koreja biti suverena zemlja i da e na taj nain biti ukinuta japanska okupacija. Koreja je bila podijeljena na dva dijela, po 38. paraleli. SAD je dobio juni, dok je sjeverni pripao sovjetskoj kontroli. Pitanje daljnje sudbine Koreje trebali su rijeiti nacionalni izbori pod pokroviteljstvom UN-a. No, SSSR nije dopustio da se oni odre u sjevernom dijelu. U srpnju 1948. u junom dijelu proglaena je Republika Koreja. Iste godine u sjevernom dijelu Koreje proglaena je Demokratska Republika Koreja. Amerike i sovjetske vojne snage povukle su se 1949. 25 lipnja 1950 krenuo je napad sa sjevera na jug.

IZRAELSKO-ARAPSKI SUKOBI

Podruje Palestine Velika je Britanija dobila kao mandat Lige naroda. Ono to je posebno otealo britanski poloaj u Palestini i to je postalo korijen sukoba koji e trajati i razvijati bila je tzv. Balfourova deklaracija. Balfour je izrazio potporu ideji pretvaranja Palestine u domovinu idova i obeao britansku pomo.

1. Britansko obeanje idovima i ArapimaNo, budui da su Arapi bili potrebni britanskoj politici u njihovoj borbi protiv Turaka na Bliskom Istoku, V.B. je i Arapima obeala potporu u stvaranju njihove neovisne arapske drave. Nakon zavretka Prvog svjetskog rata i preuzimanja Palestine, V.B. je podijelila teritorij Palestine. Razliita britanska obeanja ubrzo su dovela do otvorenih sukoba. Sve su vie rasli i antagonizmi izmeu arapskog i idovskog stanovnitva, to je posebno dolo do izraaja u velikom i krvavom sukobu kod Zida plaa godine 1929.1937. nastao je Peelov prijedlog koji je polazio od prava obaju naroda, uz prijedlog da se Palestinu podijeli na arapsku i idovsku. Arapi su taj prijedlog odmah odbacili. 1939. V.B. je objavila Bijelu knjigu o Palestini. Tim je dokumentom bilo obeano davanje neovisnosti Palestini za deset godina, ogranien je broj idovskih doseljenika na 75.000 u sljedeih pet godina. Nakon tog roka bila je najavljena zabrana useljavanja u Palestinu. Nakon velikog holokausta, vie od 100 tisua idova ekalo je odlazak u Palestinu. Britanska politika bila je formalno vezana Bijelom knjigom iz 1939. Nije znala izlaz iz situacije i pozvala je u pomo UN. Ukinula se zabrana kupnje zemljita idovskih agencija. Specijalno povjerenstvo UN-a za Palestinu odluilo je osnovati dvije drave. V.B. je najavila povlaenje svojih vojnih snaga iz Palestine 1948. Ben Gurion 14 svibnja proglasio je nastanak nove drave Izrael.

2. Prvi arapsko-idovski ratPet arapskih zemalja: Egipat, Irak, Transjordanija, Sirija i Libanon napali su Izrael koji je meutim izborio pobjedu. Zemlje su nejedinstvene u napadu. Svaka je htjela komadi Palestine za sebe. Prvi arapsko-idovski sukob doveo je do velikog egzodusa Arapa s onih teritorija koje je osvojio Izrael. Primirje 1949. nije rijeilo problem. Arapske zemlje nisu priznale Izrael i zatvorile su sueski kanal, a Izrael nije dozvolio povratak izbjeglica.

3. Drugi arapsko-idovski ratGodine 1955. Egipat je zatvorio Akabski zaljev kao jedinu vezu izraelske luke Elat sa zemljama Azije i istone Afrike. SSSR se pojavio kao egipatski saveznik. Blokada Izraela naila je na osudu Francuske i V.B. koje su zahtijevale prekid blokade. To se nije dogodilo pa su te dvije drave traile da Izrael i Egipat povuku svoje snage deset milja od pojasa Sueza. Izrael je prihvatio ultimatum ali Egipat nije. Nakon toga francusko-britanske snage krenule su prema egipatskoj obali. Izrazito snaan ameriki pritisak i sovjetska najava da e vojno djelovati, doveli su do povlaenja. Prve mirovne snage UN-a smjetene su izmeu dviju zaraenih snaga. Nakon sueske krize godine 1964. osnovana je Palestinska oslobodilaka organizacija (PLO), s Jaserom Arafatom na elu, koja je odmah donijela svoju povelju. U Povelji se istie borba palestinskog naroda kao jedini put za stvaranje neovisne i suverene drave. Poetkom 1967. Egipat je optuio Izrael za pripremu napada. No, ustvari Egipat je opet traio povlaenje mirovnih snaga i zabranu plovidbe. Izrael je bio izazvan.estodnevni rat dao je snage Izraelu, pa je sljedei rat u Bliskom Istoku, voen 1969. i 1970. nije bitno promijenio vojne pozicije. Egipat i SSSR poeli su sa kombinacijama, a Amerika je poela inzistirati s pregovorima. 1971. Sadat postaje egipatski predsjednik, trai 1972. povlaenje sovjetskih vojnih snaga te se otvaraju mogunosti za poetak prvih tajnih pregovora s Amerikom.

4. Jom Kipur ratSadat na sastanku sa sirijskim predsjednikom Sadamom i jordanskim kraljem Huseinom odluio je da iznenada napadne Izrael. Egipatske su snage krenule u rat 6 listopada 1973. probivi izraelsku obranu na dan velikoga izraelskog blagdana pomirenja Jom Kipura.Postoje dva miljenja o izraelskoj politici uoi egipatskog napada. Po jednom, izraelska je vlada imala podatke o namjeri egipatskog napada no smatrali su da nee napasti. Po drugom miljenju, vlada u Tel Avivu (Golda Meir) namjerno je htjela provesti mobilizaciju jer ju je tadanji ameriki dravni tajnik Kissinger upozorio da to ne ini kako ne bi dala povoda da bude optuena kao zemlja koja je poela rat. U tijeku dva tjedna ratovanja, Izrael je opet vodio. Arapske zemlje, okirane, poveale su cijenu nafte za 70% i najavljujui daljnja poskupljenja ako Izrael ne povue svoje snage i ako ne prizna prava Palestinaca. U enevi je potkraj 1973. zapoela konferencija o Bliskom Istoku. Razgraniene su vojne snage Izraela i arapskih zemalja, a u meuprostor su poslane mirovne snage UN-a. U Izraelu na vlast dolazi desnica (Begin) koja je odmah najavila potrebu zadravanja osvojene strane desne obale Jordana te zapoela gradnju idovskih naselja. Da bi ublaio domae i strane kritike, Begin je pozvao egipatskog predsjednika Sadata u posjet Jeruzalemu.

5. Sastanak u Camp Davidu 1978.Egipatski predsjednik Sadat prihvatio je izraelski poziv. Amerika diplomacija pojavila se kao glavni posrednik u pregovorima. Predsjednik Carter 1978. pozvao je Begina i Sadata da u roku od tri mjeseca potpiu mirovni ugovor.U oujku 1979. potpisan je ugovor kojim se obje strane odriu uporabe sile a Egipat je postao prav arapska zemlja koja je priznala Izrael. Omoguena je slobodna plovidba Sueskim kanalom te kupovina egipatske nafte po svjetskim cijenama. To nije prihvatila ni jedna od ostalih arapskih zemalja. PLO je takoer odbio sporazum. Koristei se borbom protiv terorizma kao povodom, izraelske su snage ule u Libanon, a godine 1981. iz preventivnih razloga, bombardiran je kompleks nuklearnih postrojenja blizu Bagdada.Veliki ustanak Palestinaca na okupiranim podrujima ponovno je 1987. skrenuo pozornost na Bliski Istok, gdje je PLO poeo preuzimati vodeu politiku ulogu. Tek se 1988. sastalo u Aliru Palestinsko nacionalno Vijee. Time je posredno bilo priznato i postojanje izraelske drave, ime je bio otvoren put sloenom procesu mirovnih pregovora izmeu Izraela i PLO-a. Sastanak u Madridu 1991. oznaio je poetak izraelsko-palestinskih pregovora, a 1993. postignut je prvi sporazum o davanju ograniene autonomije palestinskim Arapima na zapadnoj obali Jordana.

RASPAD KOLONIJALNOG SUSTAVA

Procesi koji su utjecali na razvijanje antikolonijalne borbe razvili su se davno prije Drugog svjetskog rata. Trojna koalicija faistikih sila u svojoj propagandi pozivala je kolonijalne narode da ustanu protiv svojih imperija, gospodara, dok je, s druge strane, u dravama antihitlerovske koalicije koje su posjedovale kolonije raslo uvjerenje da se samo vrstim angairanjem kolonija moe uspjeno privesti kraju veliki rat. U tom se razdoblju poeo razvijati veliki broj politikih stranaka i pokreta.

1. Osamostaljenje azijskih i afrikih zemaljaRevolucionarni val prvo je zahvati Aziju, 50-ih i 60-ih godina Afriku, a na kraju je dolo do oslobaanja juga Afrike. Stranke i pokreti najee su bili politiki neiskusni i slabo organizirani. Nacionalne snage su dolazile iz gradova. Bitno drukije znaajke imala je kolonijalna borba u Indokini, Indiji i Aliru gdje su politiki i drutveni uvjeti omoguili da se najire mase ukljue u revolucionarnu borbu. Neovisnost su od 1943. do 1956. dobili: Egipat, Filipini, Indija, Indokina, Jordan, Kamboda, Koreja, Libanon, Maroko, Pakistan, Sudan, Sirija, Tunis i Vijetnam; od 1957. do 1958. Gana, Gvineja i Malaja. 1960: 11 lanica Francuske zajednice i Federacija Nigerije, Francuski Kamerun, Belgijski Kongo, Somalija i Togo. 1961: Kuvajt, Sijera Leone i Tanganjika. 1962: Alir, Burundi, Jamajka, Ruanda, Zapadna Samoa, Sjeverni Borneo, Kenija, Sarawat, Singapur i Zanzibar.

2. Proces dekolonizacije AzijeAfganistan 1919. i Irak 1932 (prve drave). Japanske su snage u munjevitu zahvatu osvojile veliki dio azijskog kolonijalno prostora. Japan se obilno sluio antikolonijalnom retorikom tvrdei da je on nositelj novoga poretka i projekta izgradnje zajednikoga prosperiteta jugoistone Azije.

3. Kraj francuskog kolonijalnog imperija u Indokini1945. proglaena je neovisnost Demokratske Republike Vijetnam. Poraz Francuza kod Dien Bien Phua 1954. oznaio je kraj francuske nazonosti u Indokini. Konferencija u enevi 1954. odluila je da se u Indokini stvore neovisne drave Laos i Kamboda, Vijetnam i Koreja.

4. Stvaranje IndonezijeNizozemska, suoena s revoltom stanovnitva (zbog japanske okupacije) predloila je da se proglasi neovisnost triju otoka: Jave, Sumatre i Madure, ali politike snage okupljene u organizaciji Putera nisu prihvatile taj prijedlog. Godine 1947. vlada u Haagu odluila se za vojno rjeenje. Operacija koja je trebala biti munjevita pobjeda pretvorila se u iscrpljujui sukob. Pod pritiskom UN-a Nizozemska je bila prisiljena na ustupke.Na Haakoj konferenciji 1949. Nizozemci e napustiti Indoneziju te e biti osnovane Sjedinjene Drave Indonezije koje e biti u personalnoj uniji s Kraljevinom Nizozemskom. Indonezija je 1956. istupila iz te Unije.

5. Raspad britanskog imperija u AzijiJapanci su obeavali pomo Indijcima za izlazak iz britanskog imperija. Britanska je vlada ponudila stvaranje autohtone vlade, no indijski narodni kongres predvoen Mahatmom Gandhijem odluno je odbacio taj prijedlog te je donesena rezolucija u kojoj se trailo da V.B: odmah napusti Indiju. 1942. britanske snage krenule su u odluan pokuaj guenja nacionalnog pokreta.Uoi Drugog svjetskog rata dolo je do snanog razvoja muslimanskog nacionalnog pokreta koji je traio odlazak Britanaca. Laburisti su poslali Lorda Mountbattena u Indiju, no on je brzo shvatio da je realno rjeenje podjela Indije na dva dijela: muslimanski i hinduski. S tim su bili suglasni i voe Indijskog narodnog kongresa i Muslimanske lige, pa je 14 kolovoza 1947. zavrena britanska vladavina u Indiji.U toj novoj podjeli u kojoj su u krvi nastale dvije nove drave, Indija i Pakistan, poginulo je vie od milijun ljudi. Pakistan je podijeljen na istoni bengalski dio i zapadni dio. Nakon rata s pakistanskom vojskom istoni dio Pakistana proglasio je svoju neovisnost i 1971. stvorena je nova drava Banglade.Za vrijeme rata Burma je bila okupirana i japanci su postavili marionetsku vladu iji su glavni voe poslije osnovali Antifaistiku ligu narodne slobode. Ona je povela borbu protiv Japanaca. Nakon proklamiranja drave Burme 1946. zapoeli su unutranji sukobi nacionalista i komunista. General Nei Wina 1962. sruio je sve demokratske institucije i uveo autoritarnu diktaturu. Ostao je na vlasti do 1988.Cejlon (kasnije ri Lanka) imao je status britanske krunske kolonije. Proglaenjem ustava godine 1948. Cejlon je postao dominom u sastavu Britanske zajednice naroda.

6. Proces dekolonizacije u AfriciUmjesto razvijenih politikih pokreta, koji su na azijskom tlu nastali u godinama izmeu dvaju ratova, i postojanja odgovarajue intelektualne elite, afriki je razvoj u velikoj mjeri bio povezan uz plemenske odnose, nerazvijenu drutvenu i gospodarsku strukturu i znatno manje veze sa svijetom. Do 1945. postojale su samo etiri neovisne drave: Egipat, Liberija, Etiopija i Junoafrika Republika.

7. Britanska politika u AfriciPrva zemlja koja je dobila neovisnost bila je Gana. Predsjednik Kwame Nkrumah bio je prvi protagonist ideje afrikoga jedinstva. 1963. osnovana je Organizacija afrikog jedinstva.Nigerija, najmnogoljudnija britanska kolonija u Africi, podijeljena je na tri dijela 1954. u okviru Nigerijske Federacije. Postala je neovisna 1960. tada se uoila razlika izmeu sjevernog (nerazvijenog, muslimanskog) i junog (trgovci, krani) dijela. 1966. izveden je prvi vojni udar kojim je sruena Federacija, ukinute su politike stranke i parlamentarni sustav vlasti. U velikom graanskom ratu najprije je stradao Sjever. 1967. guverner istone pokrajine Odumegwu Ojukwo proglasio je neovisnost i stvaranje drave Bijafre. Stvaranjem Bijafre izbio je graanski rat. Francuska je pomagala Bijafru, a V.B. i Sovjetski Savez orujem su pomagali federalne vlasti. U 2,5 godinjem ratu stradalo je vie od milijun ljudi.Godine 1950. Kenijom se proirio pokret Mau Mau. Britanske su vlasti provele policijsku i vojnu akciju. No, shvatili su da nema anse da se Kenija zadri u kolonijalnom statusu, pa su dozvolili proglaenje neovisnosti 1963.Na jugu V.B: imala je tri kolonije: Njasu, Sjevernu Rodeziju i Junu Rodeziju. Godine 1953. od triju kolonija stvorena je federacija. No, Britanija je orala odustati od stvaranja federacije i stvorene su drave Malavi (1961.) i Zambija (Sjeverna Rodezija).

8. Francuski kolonijalni sustav u AfriciGodine 1946. prihvaen je novi francuski ustav u kojem je bio na nov nain definiran poloaj bive prekomorske Francuske. Lokalni parlamenti imali su samo savjetodavnu funkciju. Gotovo sva vlast bila je u rukama francuske Narodne skuptine i vlade. De Gaulleovim dolaskom na predsjedniki poloaj, izraen je plan u kojem je zemljama Ekvatorijalne i Zapadne Afrike ponuen ulazak u francusku zajednicu. Dobile bi unutranju autonomiju, ali bi zadrale vanjskopolitiku, vojnu i gospodarsku ovisnost o Parizu. 11 od 12 prihvatilo je taj prijedlog. Gvineja je odbila. Prekinuta je sva pomo Gvineji. Ubrzo su sve zemlje poele zahtijevati neovisnost. 1960. francuska je politika morala priznati poraz i dati neovisnost svojim kolonijama.

9. Povlaenje Francuske iz Alira Dolazak francuskih vojnika u Alir 1830.Potkraj Drugoga svjetskog rata u Aliru rastu nade za neovisnou. Izbijaju velike manifestacije u znak potpore nacionalnim tenjama. Francuska policija grubo je uguila nemire. 1948. odrani su izbori na kojima su francuski kolonizatori poinili goleme manipulacije rezultatima izbora. Fronta narodnog osloboenja (FLN) postala je glavna alirska politika stranka. Potkraj 1954. pozvala je Alirce na ustanak. Znajui odnos snaga, trebalo je prije svega teroristikim sredstvima udarati na Francuze. Na to su Francuzi poeli pripremati izrazito okrutne postupke u borbi protiv Aliraca. Poeli su se javljati sve glasniji pozivi za davanje neovisnosti Aliru. Alirska kriza, neuspjeh sueske operacije, jaanje podjela u francuskom drutvu, gospodarski problemi, znatno su utjecali na slabljenje politikih mogunosti etvrte Republike.1959. Alircima je ponueno da biraju izmeu triju opcija: odcjepljenje, federacije s Francuskom ili integracije s Francuskom. Alirska vlada u Tunisu birala je odcjepljenje. Francuski doseljenici bili su sve nezadovoljniji. Organizacija tajne armije (OAS) 1960. podignula je ustanak. Dugi pregovoriOAS je ak poeo djelovati i u Francuskoj. 1962. u Evianu je postignut sporazum o alirskoj neovisnosti. Cijena alirske neovisnosti bila je 3000.000 muslimanskih Aliraca i 30.000 francuskih vojnika.

10. Povlaenje Belgijanaca iz AfrikeKongo je pripao Belgiji 1875. (Berlinska konferencija). Nakon prve Panafrike konferencije u Akri 1985. zapoeli su i u Kongu nemiri. Belgijanci su odluili da Kongu prepuste neovisnost.

11. Junoafrika republika i stvaranje NamibijeNambija je posljednja dobila svoju neovisnost. Od 1878. do Prvoga svjetskog rata, Jugozapadna Afrika je pripadala Njemakoj, a nakon toga svojim mandatom tim posjedom je upravljala Junoafrika republika. Ona je iskoritavala Nambiju. 1960. nastala je Organizacija naroda Jugozapadne Afrike (SWAPO) koja je pokrenula borbu za neovisnost. UN 1978. donosi rezoluciju kojom pozivaju na stvaranje neovisne drave Nambije. Ubrzo su poele oruane borbe SWAPO-a protiv Junoafrikanaca. 1990. proglaena je neovisna Nambija.

12. Kraj portugalskog imperija u AfriciPadom Salazarova reima bio je otvoren put za neovisnost Angole i Mozambika. 1975. stvorena je neovisna drava Mozambik s Samorom Machelom na elu. U Angoli su tri razliite plemenske politike frakcije vodile borbu za preuzimanje vlasti. Na jednoj strani Kuba i SSSR, a Zapad je predstavljala Junoafrika unija. Poslije 1988. i Angola je krenula putem neovisnosti. II. OD HLADNOG RATA DO DETANTA

PREVLADAVANJE HLADNOG RATA

1.Bipolarni model meunarodnih odnosaBez obzira istie li se za taj model kao glavna znaajka stanje ni rata ni mira ili pak tenje velikih sila za hegemonijom, injenica je da se u toj fazi meunarodnih odnosa izgradio takav stupanj meudravnoga komuniciranja koji je bio ispunjen otvorenim neprijateljstvom, suparnitvom i borbom izmeu dvaju drutveno-politikih i gospodarskih sustava.Bipolarni meunarodni odnosi u doba hladnog rata pokuali su zatvoriti meunarodne odnose samo u blokovske okvire. U takvoj situaciji nije smjelo biti mjesta za neutralne drave. No ubrzo se pokazalo da praksa modela hladnog rata trajno ne zadovoljava elje drava. Time je vrhunac hladnog rata oznaio i svoju novu fazu slabljenja intenziteta sukobljavanja, odnosno traenje mogunosti da se izgrade novi i po kvaliteti znatno drukiji odnosi.Amerika sila ubrzo je izazvala sovjetske reakcije kojima se nastojala odrati ravnotea snaga. Stvaranje SR Njemake stvaranje DR Njemake; ameriko naoruavanja SR Njemake naoruavanje DR Njemake; stvaranje NATO-a (4 travnja 1949) stvaranje Varavskog ugovora 1955. U svim tim akcijama hladni se rat iscrpljivao, ograniavajui svoje mogunosti akcije u sadrajnom i u teritorijalnom pogledu.

2. Blokovski nevezane zemlje i hladni ratBlokovski nevezane zemlje su bile zemlje na podruju Azije i Afrike koje su tek stekle svoju neovisnost. Indijska je politika, jugoslavenska politika te politika Naserova Egipta potvrivala mogunosti drugaijega djelovanja u meunarodnima odnosima i stvaranju njihova nova modela. No snaga izvanblokovskih zemalja nije bila velika.

3. Poputanje discipline u savezimaSve vie su se isticale tenje lanica za veom samostalnou i neovisnou. U trenutku prvih najava novih meunarodnih odnosa one su se neposredno istaknule, a njihovi su nositelji zbog opih kretanja uspjeli dobiti prostor za razvijanje svojih tenji. Usporedno sa slabljenjem hladnoratovskog suoavanja jaao je postupni napor razliitih drava unutar dviju suprotnih grupacija za meusobnim komuniciranjem. U novim uvjetima dezintegracijski se proces pojavio na Zapadu i Istoku najprije kao tenja za normalnim razvijanjem odnosa izvan blokovskih okvira.

4. Vojno-tehnoloki razvojVaan imbenik koji je utjecao na slabljenje hladnog rata bio je i vojno-tehnoloki razvoj. Stvorena je u svijetu najvea vojna utakmica. Razvijala su se sredstva za masovna unitavanja. Nakon eksplozije prve sovjetske atomske bombe 1949. bio je potpuno iskljuen jednostrani monopol posjedovanja najmonijeg oruja. Eksplozija amerike hidrogenske bombe izazvala je eksploziju sovjetske monstrum-hidrogenske bombe, a razvoj amerikih nuklearnih podmornica naoruanih raketama doveo je do pojave slinih sovjetskih podmornica. Valja istaknuti da je i Staljinova smrt 1953. omoguila bri prelazak u drukiju fazu odnosa velikih sila.

5. Sovjetska vojna sila nakon StaljinaNajprije se na vojnom planu pokazalo da je Staljinova doktrina zastarjela. Po njemu nije trebalo obraati pozornost stvaranju strategije koja u prvi plan istaknula mogunosti uporabe nuklearnog oruja. Sovjetski premijer Maljenkov zbog pokuaja stvaranja novog odnosa na osnovi uzajamna zastraivanja nuklearnim orujem ubrzo je bio smijenjen, a na njegovo mjesto doao je Nikita Hruov. Sovjetska vanjska politika nakon Staljinove smrti takoer je morala poinjati u velikoj mjeri iz poetka. U novoj sovjetskoj vanjskopolitikoj strategiji najvanije podruje u kojem je bilo mogue zabiljeiti prve bodove bila je Europa. Potpisivanjem dravnoga ugovora s Austrijom 1955., pa s Njemakom, rjeavanje odnosa s Finskom i Jugoslavijom i uspostava diplomatskih odnosa sa SR Njemakom.

6. Roll back i Liberation1953. dolaze na vlast (u SAD-u) republikanci s predsjednikom Eisenhowerom. Jasno je isticao svoj antisovjetizam. Berlinski nemiri 1953. nastali zbog poveanih radnih normi i neadekvatnog ivotnog standarda u DR njemakoj ugueni su snagama sovjetske vojske. Na sve to SAD nije uloio ni formalni diplomatski protest. Sovjetski savez traio je kontakte s SAD, a SAD je pokazao da je zainteresiran za postizanje odreenih sporazuma. Zapadna Europa postupno je poela razmiljati o novim mogunostima odnosa, u kojima se i Istok Europe sve vie uzimao u obzir kao sastavni dio europskoga kontinenta i mogui partner. NATO je bio dovoljan tit od tzv. sovjetske opasnosti u koju se, od Staljinove smrti, na Zapadu poelo sve manje vjerovati, pa je i odnos s Amerikom bio postavljen u drugom svijetlu. Na Istoku i Zapadu nastala je inicijativa o sastanku predstavnika etiri velikih sila, odnosno etiri nekadanjih saveznika iz vremena antihitlerovske koalicije.

7. enevska konferencija 1955 (18 srpanj 23 srpanj)Sovjetski je Savez nastojao enevu iskoristiti kao dio napora koji su sovjetsku vanjsku politiku afirmirali u svijetu. Nakon Staljinove izolacije SSSR-a i dotadanje sovjetske vanjske politike to je bila prva prilika da se SSSR pojavi kao velika sila koju priznaju i zapadne drave. 1955. Sovjetski savez stvara svoj blok varavski blok. Sovjetsko-kineski odnosi bili su dobri. Sjedinjene Amerike Drave vjerovale su da je novo sovjetsko vodstvo u vrlo tekom poloaju, a to se tie naoruanja, da e Sovjeti morati prihvatiti rjeenja u vezi s razoruanjem onako kako ih postavi Zapad.Pokuaji SAD-a da raspravlja o Istonoj Europi odbio je Sovjetski Savez uz tvrdnju da je rije o suverenim dravama o kojima se nema to raspravljati. Kada su Sovjeti pokrenuli pitanje Tajvana i Kine, Amerikanci su reagirali slino. Sovjeti su predlagali ugovor koji je trebao biti sastavni dio sovjetskih inicijativa za stvaranje sustava europske kolektivne sigurnosti. Njime se predvialo da u prvoj fazi izrade mehanizam za zajedniko mirno rjeavanje sporova i uzajamnih konzultacija o svima vanim pitanjima obaju blokova. Zapadne su drave u svojem odgovoru istaknule da bi najprije trebalo ujediniti Njemaku, pa je na tome itava rasprava stala.SAD su predloile svoj plan o razoruanju, plan otvoreno nebo, kojim bi se provodila stalna inspekcija iz zraka. No, plan otvorenog neba nije prihvatio Sovjetski Savez, koji je u tome vidio opasnost od postizanja jednostranih prednosti zapadnih drava. Kada se danas ocjenjuje enevska konferencija 1955. moe se ustvrditi da je ona bila tek fusnota u odnosima izmeu Sovjetskog saveza i SAD-a i da su rezultati bili mali. No enevska konferencija bila je poetak nove faze u odnosima izmeu tih dviju velikih sila. 23 srpnja zavrila je enevska konferencija.

8. Sueska krizaEgipatska namjera da nacionalizira Sueski kanal odmah je naila na britanske prijetnje kako e upotrijebiti silu. Kada su 19 srpnja SAD i V.B. odbili financirati gradnju Asuanske brane, Egipat je odluio nacionalizirati kanal. U UN-u su zapadne drave pokuale pokrenuti akciju UN-a protuv Egipta, ali je SSSR stavio veto. Izrael je zajedno s francuskim i britanskim snagama zapoeo vojnu intervenciju. SSSR je zaprijetio da e protiv napadaa upotrijebiti raketno oruje ako se ne povuku. Istodobno, SSSR je pozvao vladu SAD-a da zajedniki rijee krizu. 5 listopada izraelske, britanske i francuske snage napustile su egipatsko podruje.

POPUTANJE U MEUNARODNIM ODNOSIMA

1. 20. Kongres KPSS-a20 Kongres Komunistike partije Sovjetskog saveza iscrpno se bavio problemima svjetskog razvoja i poloaja SSSR-a u meunarodnim odnosima. Trebalo je pronai novu strategiju akcije. Kongres je najprije utvrdio postojanje snanog svjetskog socijalistikog sustava, a zatim i pojas mira (u njemu su bile ukljuene sve nesocijalistike drave).Nova teza je glasila da postoje mogunosti za miran razvoj u smjeru socijalizma. Proklamiranje politike koegzistencije u odnosima izmeu socijalistikih i kapitalistikih drava. No, ideoloka borba se ne namjerava napustiti. Usporedno s postavljanjem temelja nove sovjetske vanjskopolitike strategije, sovjetska je politika podupirala neblokovski smjer.

2. Sputnik godine 1957 (4 listopada)SAD-e bile su zateene lansiranjem prvog umjetnog Zemljinog satelita, Sputnika. Sovjetski je savez imao i interkontinentalne rakete tako da je ameriki teritorij prvi put postao ranjiv. Promjene koje je izazvalo lansiranje Sputnika brzo su se osjetile unutar najvanije zapadne vojno-politike organizacije, NATO-a.

3. Doktrina meuovisnostiBritanski premijer Macmillana i Eisenhower izradili su svojevrstan novi program zajednike akcije. U Deklaraciji o zajednikim ciljevima isticalo se da kapitalistike drave imaju kolosalne materijalne i moralne resurse, te da su drave istodobno meuovisne. Sve je to trebalo pomoi da se u Zapadnoj Europi suzbiju tendencije slabljenja saveza i da se stvore mogunosti za ostvarivanje nove politike meuovisnosti pod amerikim vodstvom. Naputanje nekadanje vrsto prihvaene doktrine masovne odmazde koja je bila ugraena u vojnu strukturu djelovanja NATO-a za sluaj eventualnog sukoba. Uzimajui u obzir snaan raketno-nuklearni arsenal SSSR-a, SAD su smatrale da je bolje napustiti prijanju vojnu doktrinu.Nova doktrina, elastian reakcija, prilino je ograniavala uporabu nuklearnog oruja, a time i mogunost izbijanja globalnih sukoba. Naputanje masovne odmazde bio je znak postizanja odreene nuklearne ravnotee izmeu SSSR-a i SAD-a. No, to je postavilo pitanje zapadnoeuropskih zemalja o njihovoj sudbini u eventualnom sukobu. SAD je izjavio da je njihov zadatak pojaati svoje konvencionalno naoruanje i napustiti ideju o stvaranju vlastitih nuklearnih snaga, jer bi irenjem nuklearnog oruja u Europi mogli izbiti neeljeni sukobi.Unutar NATO-a nova amerika koncepcija ocjenjena je kao pokuaj naputanja saveznika te kako SAD eli od Europe napraviti svoj poligon i dopustiti da Zapadna Europa nestane u eventualnom sukobu ne upotrebljavajui svoje nuklearno oruje.Kritika nove amerike nuklearne politike imala je dublje politike i gospodarske razloge. Zemlje Zapadne Europe (osim SR Njemake) dole su do zakljuka da im ne prijeti opasnost od socijalistikih zemalja pa je vrijeme da se suzbije ameriki monopol u Zapadnoj Europi. Takoer da vlastita samostalna obrana moe osigurati najbolju i najdjelotvorniju zatitu. Sve je to pokazalo nov smjer akcije unutar NATO-a i nov poloaj Amerike.

4. Nuklearno oruje tigar od papira Iako su na 20. Kongresu KPSS-a formalno prihvatili kritiku kulta linosti, mirnu koegzistenciju i mogunost mirnog prelaska u socijalizam, kinesko je vodstvo ubrzo obznanilo da se ne slae s novim smjerom sovjetske politike. 1957. Mao Ce Tung izjavio je u Moskvi da istoni vjetar prevladava nad Zapadom, te da je nuklearno oruje tigar od papira. U nastojanju da odri jedinstvo unutar skupine socijalistikih zemalja, Hruov je bio vrlo oprezan u odnosu s Mao Ce Tungom.Na Kongresu KP Rumunjske 1960. prvi put dolo je do sukoba izmeu KP Kine i KPSS-a, i tako se razdvojio nekada jedinstven socijalistiki blok. SSSR nije bio spreman otkriti Kini atomske tajne, a SSSR nije mogao poduprijeti novi kineski unutranjopolitiki smjer.

5. Hruov u AmericiRazvijajui stalno ideju o potrebi odravanja duha eneve, Hruov je pozvao predsjednika Eisenhowera da posjeti 21. Kongres KPSS-a. 1959. u Sad-u je pozvan Nikita Hruov. U Hruovoj su pratnji bili znanstvenici, kulturni djelatnici i knjievnici. Stvarni rezultati nisu bili veliki. Uz izraenu spremnost da se to prije odri nov sastanak na vrhu, zatim sovjetsko obeanje da nee pourivati jednostrano potpisivanje mirovnoga ugovora s DR Njemakom, sve ostalo pripadalo je vie u razmjenu miljenja nego u politiki sastanak.

6. pijunski zrakoplov U-2Upravo uoi odravanja ugovorene konferencije na vrhu u Parizu, u svibnju 1960. sruen je iznad Sverdlovska ameriki pijunski zrakoplov U-2. Predsjednik Eisenhower preuzeo je itavu odgovornost na sebe, tvrdei da se takvi letovi redovito obavljaju nad SSSR-om. Hruov to nije mogao prihvatiti i od SAD-a je zatraena slubena isprika i obeanje da se takve akcije nee poduzimati. Ameriki predsjednik nije htio prihvatiti sovjetske zahtjeve. Ubrzo je zabiljeen poraz republikanaca na amerikim izborima.

7. Kennedyjev New LinePoloaj SAD u svijetu prilino se pogorao. Osim postojanja snane supersile SSSR-a, i ostali dijelovi svijeta zadavali su potekoe amerikoj politici. Jaanje nacionalonooslobodilakog pokreta u Aziji i Africi, dinamina kretanja u Latinskoj AmericiKennedyjev Grand Design inicirao je proces preispitivanja itave amerike vanjske politike na temelju nove meunarodne situacije. Kennedy je brzo shvatio opasnost koja prijeti Americi ako nastavi provoditi statinu vanjsku politiku. Odnosi sa zapadnim saveznicima bili su postavljeni na novu osnovu koja je morala voditi rauna o ravnopravnijem ponaanju prema lanicama saveza. Posebna je pozornost obraena socijalistikim zemljama.Jasno shvaajui opasnost od nuklearnog rat u situaciji kada je SSSR imao sredstva koja su mogla nanijeti katastrofalne udarce i SAD-u, Kennedy je u okviru svojega New Linea traio i posebno isticao one elemente koji su zajedniki za obje velike drave.Kennedyjeva linija postavila je temelje za stvaranje nove amerike vojne strategije. SAD je napustio Dullesovu teoriju masovne odmazde i automatske uporabe nuklearnog oruja. Elastina reakcija potvrdila je Kennedyjevu odlunost da se odrekne prijanjih opasnih stavova sve ili nita.

8. Beki sastanak godine 1961.U sklopu nastajanja novih odnosa izmeu SAD-a i SSSR-a posebno znaenje imao je Kennedyjev i Hruovljev sastanak u Beu 4 lipnja 1961. Ni ovom prigodom nisu postignuti rezultati, pitanje Njemake i razoruanja bilo je u sreditu pozornosti. Trokovi naoruanja postali su veliki teret za obje drave, a jo vea opasnost bila je mogunost irenja kruga drava koje imaju nuklearno oruje.

9. Podizanje Berlinskog zidaU kolovozu 1961. vlada DR Njemake odluila je, u dogovoru s ostalim lanicama Varavskog ugovora da se podigne zid koji bi odvajao dva dijela grada i tako sprijeio odlazak kvalificiranih kadrova iz DR Njemake u SR Njemaku. U Zapadni je Berlin poslan potpredsjednik Johnson da podigne moral stanovnitvu, i to su bile jedine amerike protuakcije.

10. Kubanske raketne baze1962. nova kriza potresla je ameriko-sovjetske odnose i svjetske odnose u cjelini. Na dalekoj Kubi, gdje je najprije 1959. sruen Batistin reim, koja se odluila za socijalizam, SSSR je poeo postavljati rakete srednjeg dometa. S obzirom na blizinu amerikog kontinenta (90 milja) znailo je da je dio amerikog prostora neposredno pokriven protivnikim raketama. U tijeku iduih 13 dana, u Washingtonu su traili nain kako reagirati. Rezultat krize: povlaenje sovjetskih raketa s otoka, uz obvezu Amerike da nee pokuati napasti Kubu. Nagaa se kako je Sovjetski savez postavio rampe zato to je na taj nain elio prisiliti Ameriku da se odrekne zatite Tajvana, a to bi unaprijedilo sovjetsko-kineske odnose i uvrstilo Kineze u uvjerenje da im je sovjetska nuklearna zatita dovoljna. Ima teorija da je Sovjetski savez u to doba bio slabija raketno-nuklearna sila i da je elio uspostaviti ravnoteu. Kuba je zatraila rakete.Naeno je rjeenje koje je zadovoljilo obje strane te se pokazala vrijednost nove meunarodne situacije i mogunosti sporazumijevanja. Kubanska kriza bila je najbolja potvrda za nove odnose u kojima su obje velesile postale svjesne potrebe pronalaenja novih zajednikih rjeenja.Hot line, tzv. vrua linija, bila je uspostavljena odmah nakon kubanske krize kao izravni instrument koji omoguuje stalno kontaktiranje na najvioj razini izmeu Moskve i Washingtona. Zatim se poeo ostvarivati Ugovor o zabrani atomskog pokusa i Sporazum o zajednikom koritenju vanjskim svemirskim pojasom. Zatim uspostavljanje zranog prometa, sklapanje konzularne konvencije i prve vee sovjetske kupnje ita u SAD-a. Tendencija za suradnjom sa SSSR-om nepovratno je ula u ameriku vanjsku politiku.Iako rije koegzistencija jo dugo nije ula u dokumente o ameriko-sovjetskoj suradnji zbog amerikog protivljenja, injenica je da se u stvarnom sadraju ameriko-sovjetskih odnosa jo u Kennedyjevo doba koegzistencija ugradila kao odnos kojem je alternativa jedino rat. A ta mogunost nije bila prihvatljiva ni za jednu ni za drugu stranu.

DETANT U ODNOSIMA SUPERSILA

U naporu da se u novim uvjetima uspostavljene ravnotee otkriju nove mogunosti akcije, Kennedy se okrenuo azijskom tlu i Latinskoj Americi, vidjevi u njima najvee opasnosti za prodiranje socijalistikih ideja koje je trebala sprijeiti amerika sila. S druge strane, promatrajui Istonu Europu kao podruje u kojem amerika politika od godine 1945. nije imala nikakvih mogunosti za ozbiljnije djelovanje, unutar Kennedyjeve koncepcije istaknula se teza o tzv. diferenciranom ili selektivnom pristupu pojedinim istonoeuropskim dravama.

1. Hruovljev odlazakUbojstvo Kennedyja 1963. i ostavka Hruova 1964. zaustavili su na neko vrijeme ameriko-sovjetske odnose. Gotovo neposredno nakon Hruova odlaska s poloaja, u sovjetskim vojnim glasilima zapoela je i velika rasprava o obrani. Umjesto Hruovljeva miljenja da lokalni rat vie nije mogu jer bi automatski dovelo do globalnog sukoba, sovjetsko je vojno vodstvo ubrzo izgradilo program za vanjskopolitiku akciju. Umjesto prijanje umjerene Hruovljeve potpore Vijetnamu, nova sovjetska ekipa poela je sve vie potpomagati Vijetnam. Odlunost sovjetske akcije trebala je pokazati u praksi Americi da nema mogunosti za selektivan pristup pojedinim socijalistikim zemljama. S druge strane, to je bio i izraz da se suprotstavi jaanju kineskih utjecaja na tom dijelu svijeta.Sovjetski su voe zatim eljeli promijeniti europski status quo te su eljeli lansirati ideju o potrebi sazivanja Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji. Zatim su svojom ekonomskom snagom i vojnom pomoi poeli zauzimati znaajno mjesto u nizu azijskih i afrikih zemalja.

2. Detant izmeu SSSR-a i SAD-aIako je detant na dvjema stranama bio razliito shvaen, injenica je da je u toj fazi meunarodnog poputanja ostvaren niz sporazuma izmeu dviju drava. SSSR je nastojao ostvariti svoju globalnu ulogu na meunarodnome planu. Detant je sa Sovjetski Savez postao ponajprije potreba odravanja stalnog dijaloga s Amerikom.Sovjetsko je vodstvo, jaajui svoj vojni program, nastojalo upozoriti SAD da se Sovjetski Savez mora tretirati kao ravnopravan sudionik. Od 1958. do 1968. sovjetski je savez upeterostruio svoje izdatke za obranu i svemirska istraivanja. 1966. zapoela je proizvodnja interkontinentalnih raketa i stvaranje antiraketnog pojasa oko Moskve. 1968. prvi sovjetski ratni brod u Indijskom oceanu.U meuvremenu, sovjetsko-ameriki odnosi bili su ispunjeni uzajamnim podrkama. SAD su pratile kinesko-sovjetski sukob, a sovjetska je politika nastojala maksimalno iskoristiti ameriki angaman u Vijetnamu i reakcije amerikih saveznika.Kriza na Bliskom istoku 1967. i intervencija snaga Varavskog ugovora u ehoslovakoj 1968. nisu zaustavile postupno koordinirano pribliavanje dviju sila. U lipnju 1968. potpisan je Ugovor o neirenju nuklearnog oruja.

3. Nixon i Vijetnamski ratNixon najavio jaanje uloge Junog Vijetnama, praeno povlaenjem prvih amerikih snaga a tzv. Guamsku doktrinu, po kojoj se teret sigurnosti i obrane prebacuje neposredno na azijske zemlje.1969. u Helsinkiju su zapoeli pregovori o smanjivanju strategijskog naoruanja. Nixonov govor u UN-u u povodu proslave njihova postojanja 1970. posluio je kao prva nadavan amerikih namjera. Zalagao se za traenje mogunosti da i SAD i SSSR pokau svoju volju i spremnost izgraditi odnose koji e odgovarati tenjama ovjeanstva. Prema Nixonu su etiri imbenika koji se sve vie istiu na jednoj i drugoj strani:- ni jedna (SAD i SSSR) ne eli ui u sukob koji bi imao nuklearne posljedice- golemi trokovi za naoruanje- SAD i SSSR, kao individualne drave, imaju skromne kontakte i da bi njihovo proirenje moglo biti svima u interesu- Dvije bi sile svoje natjecanje trebale postaviti na nove osnove i da, umjesto vojno-politike konfrontacije, okrenu svoje akcije prema zemljama u razvojuNo, Nixon je izbjegao u govoru u UN-u i jednom rijeju spomenuti Vijetnam, te se koristi svakom prigodom da napadne sovjetsku politiku na Bliskom Istoku, optuujui SSSR za produenje krize.

4. Nixonov posjet Moskvi1972. Richard Nixon je posjetio Sovjetski savez. Iako je upravo prije svog putovanja dao nalog za miniranje sedam sjevernovijetnamskih luka, Nixon je sveano doekan u Moskvi, a boravak u SSSR-a dao je konkretne rezultate. Posebnu pozornost zasluuje Ugovor o ograniavanju ofenzivnog oruja. Odlueno je da svaka strana ima pravo zatititi svoje raketno-nuklearne institucije. Istaknuo je i to kako e svaka zadrati postojeu razinu svojih interkontinentalnih i podmornikih raketa.Potpisana je i Zajednika deklaracija o osnovnim naelima odnosa izmeu SAD-a i SSSR-a: osnivanje odnosa na naelima mirne koegzistencije spreavanje situacija koje mogu poremetiti njihove odnose izbjegavanje vojnog kontroliranja i izbijanja nuklearnog rata spremne za pregovaranje i mirno rjeavanje razlikaPrvi put bili su poduzeti stvarni napori da se unaprijede ameriko-sovjetski gospodarski odnosi. Istodobno je postignut i sporazum o sovjetskim otplatama Lend Leasea. Zapoeli su i pregovori o zajednikom gospodarskom pothvatu koji je trebao osigurati amerika sredstva i opremu za dobivanje sovjetske nafte. Jedina tema oko koje nije bila postignuta suglasnost bio je Vijetnam. 24. Kongres KPSS-a 1973. pozitivno je ocijenio razvoj meunarodnih odnosa..

5. Brenjevljev posjet AmericiPosjet se dogodio u lipnju 1973. Konkretni rezultat posjeta bio je sporazum o spreavanju nuklearnog rata. Potpisana je jo dva ugovora: Sporazum o mirnoj upotrebi atomske energije i Sporazum o ograniavanju nuklearnog oruja.Brenjevljev posjet Americi protekao je u posebnom ozraju. Velika rasprava o skandalu Watergate djelovala je i na dijalog dviju sila. injen je pritisak za postizanje sporazuma o Bliskom Istoku, sprijeeno je davanje klauzule najpovlatenije nacije SSSR-u te davanje amerikih kredita i kreditnih jamstava amerike vlade. Poremeaj u odnosima izazvani bliskoistonim ratom i gospodarske posljedice koje je uzrokovao naftni embargo nisu izmijenile glavni smjer ameriko-sovjetskog odnosa.

6. Drugi Nixonov posjet SSSR-u (27 lipanja do 3 srpnja)Potpisan je desetogodinji Ugovor o ekonomskoj, industrijskoj i tehnolokoj suradnji, Ugovor o zabrani eksperimenata nuklearnim orujem jaim od 150 kilotona. Istodobno je postignut sporazum da se Konferencija o Europskoj sigurnosti i suradnji odri na najvioj razini, da Komitet za razoruanje nastavi rad i da se to prije pokrene rad enevske mirovne konferencije o Bliskom Istoku.

7. Sastanak u VladivostokuPod pritiskom afere Watergate, Nixon je 9 kolovoza 1974. morao napustiti Bijelu kuu. Novi predsjednik Geral Ford odmah je upozorio na to da namjerava nastaviti ameriku politiku u odnosu prema Sovjetskom Savezu. Prvi susret Forda s Brenjevim 23. i 24. studenog 1974. u Vladivostoku potvrdio je odlunost obiju strana da se nastave razgovori. Zbog unutranjih politikih razloga, u SAD-u, sve vie se poelo govoriti o krizi detanta.No, detant je od poetka bio pogreno interpretiran. Za SSSR detant je znaio politiku poputanja napetosti, pogotovo u odnosima sa SAD-om. Nije se pomiljalo na smanjivanje sovjetskih vanjskopolitikih ciljeva ni provoenje ideolokih promjena.U SAD-u detant je bio shvaen kao instrument kojim bi se sovjetsko vodstvo prisililo da se sporazumima vee sovjetska vojna sila.

STVARANJE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE

Nova velika etapa u smjeru europskoga ujedinjavanja poinje 1955. inicijativom zemalja Beneluksa (Luksemburg, Belgija i Nizozemska) koje predlau da se nastavi s pripremom ujedinjavanja. Zemlje Beneluksa nastupile su s prijedlogom koji je trebao u prvi plan staviti konkretna pitanja vezana uz stvaranje carinske unije, integraciju trita, promet i koritenje energetskim izvorima. Taj prijedlog razmatran je na Konferenciji ministara vanjskih poslova lanica Europske zajednice za ugljen i elik u Messini. (6 lanova). Preporueno je stvaranje barijera i kvantitativnih ogranienja.Akcijski komitet za Sjedinjene Drave Europe nastao je u listopadu 1955. Komitet je postavio smjer svog djelovanja koje je trebalo teiti stalnom pripremanju terena za novo ujedinjavanje Europe. Isticali su da treba ii na nadnacionalna rjeenja koja e jaati jedan jedinstveni europski centar.

1. Ekonomski i politiki razvoj Zapadne EuropeZapadna je Europa postala znaajno svjetsko gospodarsko sredite. 1958. proizvodila je vie ugljena, elika i eljeza nego SAD. Povoljan gospodarski razvoj zapadnoeuropskih zemalja ipak je imao manje utjecaja na vojno-politikom planu. Zapadna je Europa bila vrsto integrirana u strukturi NATO saveza. SAD od 1957. gomila nuklearno oruje na zapadnoeuropskom prostoru kao pokazatelj saveznicima da e SAD braniti u sluaju napada Istoka. Europa je bila u strahu kada se pokazalo da SSSR raspolae raketnim nuklearnim orujem. Glavno pitanje bilo je hoe li SAD ui u rat i izloiti vlastit teritorij moguem unitavanju. Ne vjerujui previe amerikim namjerama, dio zapadnoeuropskih politiara i stratega oitovao se za to da se nuklearno oruje stavi na raspolaganje zapadnoeuropskim dravama i da one odlue o njegovoj uporabi. Promjena odnosa na nuklearnom planu i ulazak SSSR-a kao nuklearnog suparnika promijenili su i pitanje odnosa Zapadne Europe i SAD-a. Kada je ameriki monopol atomskog oruja stvarao vrst nuklearni kiobran nad zapadnoeuropskim zemljama, nitko se posebno nije brinuo o karakteru amerikih namjera.Zapadna Europa, koja se ubrzano gospodarski razvijala i koja je osobito u okvirima Zajednice za ugljen i elik uspjeno rjeavala niz pitanja gospodarskog karaktera, bila je svedena na lanstvo u atlantskom vojno-politikom bloku koji je diktirao glavne smjerove djelovanja.

2. Dvojbe o karakteru nove zajednice 25 oujka u Messini potpisani su Rimski ugovori. Na brzinu stvaranja nove zajednice utjecalo je nekoliko imbenika: uvjerenje da se na izabranim gospodarskim podrujima moe uspjeno obavljati suradnja uvjerenje da je nastupio trenutak kada Europa mora krenuti jedinstvenim tijekovima veliki raskorak izmeu ekonomskih snaga i novih odnosa na vojno-politikom planu- uvjerenje da pojedine zapadnoeuropske drave same za sebe ne znae neku veu politiku ili vojnu snagu1. sijenja 1957. pojavile su se nove meunarodne organizacije: Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euroatom).Rimski ugovori predviali su: stvaranje zajednike carinske tarife slobodno kretanje ljudi, usluga i kapitala na podruju Zajednice stvaranje jedinstvenoga poljoprivrednog trita izradu zajednike prometne, gospodarsko-trgovinske i socijalne politike pridruivanje Zajednici kolonijalnih i zavisnih podruja kojima upravljaju drave lanice Zajednice

Euroatom predviao je: razvoj atomske energije u mirne svrhe osiguranje sirovina i atomskog goriva lanicama pomo u realizaciji kljunih institucija kontrolu uporabe goriva

3. Politika unija na gospodarskom planuStvaranje velikog trita i liberalizacija trgovine nisu bili jedini ciljevi. Smanjujui zaostajanje za SAD-om, vjerovalo se kako e EEZ otvoriti mogunosti za drukiju ulogu zapadnoeuropskih zemalja, koje su trebale postati nova velika sila meu superdravama.U takvoj ujedinjenoj europskoj cjelini raunalo se i na mogunost lake kontrole njemakog razvoja. Unutar Euroatoma govorilo se o stvaranju vojnog programa koji bi zadovoljio dio politikih i vojnih ambicija sudionika.Francuska je preko Euroatoma eljela stvoriti vlastiti force de frape i preko atomskog programa pazila je da Zapadna Njemaka ne ode predaleko. SR Njemaka je u organizaciji Euroatoma dobivala ravnopravno mjesto s ostalim zemljama i mogunost da se ukljui u veliki atomski tehnoloki program.Ostale lanice Euroatoma bile su zainteresirane za iskoritavanje ekonomsko-tehnolokih prednosti. Upravo taj poetni interes za Euroatom izazvalo je britansko nezadovoljstvo. Od 1956. V.B. ima svoju atomsku elektranu i htjela je zadrati svoje pozicije. Na poziv za sudjelovanje rekla je da nema namjeru nadnacionalnoj organizaciji prenositi dio svojih suverenih prava.

ISTONI BLOK OD POPUTANJA DO RASPADA

1. Politika novog smjeraNeposredni ciljevi nove sovjetske vanjske politike bili su: poboljanje odnosa izmeu velikih sila likvidacija postojeih arita rata na Dalekom Istoku smirivanje europske atmosfere rjeavanje europske kolektivne sigurnosti, razoruanje, zabrana atomskog oruja, njemako pitanje pribliavanje dravama koje ele sauvati mir proirenje meunarodnih dodiraPolako su se peli razvijati novi odnosi izmeu socijalnih drava, a SSSR i njegovo vodstvo poeli su teiti normalizaciji veza i uvrivanju oblika suradnje.SEV (Savjet za uzajamnu ekonomsku pomo) je moglo biti sredstvo povezivanja europskih socijalnih drava. Meunarodna situacija i pokuaji da se zaustavi poputanje napetosti na liniji Istok-Zapad jasno su isticali nunost da se savez odri.

2. Maarski dogaaji godine 1956.U listopadu 1956. zbili su se u socijalistikom bloku dogaaji koji su ozbiljno poremetili svaku mogunost razvijanja novih odnosa. Zbog nemira velikih razmjera u Maarskoj i zbivanja u Poljskoj, nastali su mnogobrojni politiki problemi. Odnosi izmeu socijalistikih drava nali su se u revolucionarnom stadiju. To je potvrdilo donoenje sovjetske Deklaracije o osnovama razvoja i daljnjeg jaanja prijateljstva i suradnje izmeu SSSR-a i drugih socijalistikih drava. U dokumentu su istaknuta naela suradnje socijalistikih drava: potpuna ravnopravnost, potovanje teritorijalnog integriteta, neovisnost i suverenost, nemijeanje u unutranje stvari. Prijedlozi SSSR-a bili su: spremnost da preispita gospodarske odnose sa socijalistikim dravama, odluka da povue svoje savjetnike iz istonoeuropskih zemalja.Nakon donoenja Deklaracije o prijateljstvu i suradnji izmeu Sovjetskog Saveza i drugih socijalistikih drava njihovi meusobni odnosi poeli su se razvijati na novim naelima. Inzistiranje gospodarske suradnje u okviru SEV-a i bre integriranje nacionalnih gospodarstava trebalo je biti glavni cilj kojim se nastojalo ojaati sovjetske pozicije u odnosu prema sve jaoj zapadnoeuropskoj integraciji i prema kineskoj politici.

3. Poetak sovjetsko-kineskog sukobaTaj sukob znatno je utjecao na dinamiku meunarodnih odnosa i postao je jedan od glavnih komponenata njihova tekueg razvoja. imbenici koji su utjecali na izbijanje sukoba: razlike u karakteru sovjetske i kineske revolucije nerazmjeri u stupnju gospodarskog razvoja nezadovoljstvo Kine zbog prihvaanja politike mirne koegzistencije s kapitalistikim dravama pitanje ekonomske pomoi SSSR-a i ostalih socijalistikih drava Kini sovjetsko neudovoljavanje zahtjevima Kine da dobije vlastito atomsko i nuklearno orujePrema kineskim teoretiarima meunarodnih odnosa socijalistike drave hine borbu protiv kapitalizma a stvarno pred njim kapituliraju, bore se za revoluciju a stvarno je izdaju, hine napore za postizanje jedinstva a stvaraju rascjep

4. Kulturna revolucija u KiniKineski ministar obrane Lin Piao pokrenuo je akciju pod parolom itava zemlja mora uiti od vojske. To je otvorilo put za veliki rascjep koji je imao svoje posljedice u sovjetsko-kineskim odnosima.1964. NR Kina je uspjeno zavrila svoj nuklearni pokus a otvorile su se kineske pretenzije na dio dalekoistonih teritorija, koje je Moskva dobila u 19. stoljeu. Iste godine, na unutranjem kineskom planu zapoela je velika kampanja ruenja partijskog i dravnog aparata. Omladinski pokret pod okriljem Lin Piaoa i vojske lansirao je tzv. kulturnu revoluciju. U tom pokretu smijenjeno je vie od 30 milijuna ljudi, a milijun je poginuo. Protagonisti kulturne revolucije gotovo su sasvim izolirali zemlju i udaljili je od svjetskih zbivanja. Sve zbog odravanja autohtonosti kineske revolucije i kineskih stajalita o borbi za socijalizam. Poraz kineske vojske 1969. na rijeci Ussuri i na Sintangu od sovjetskih snaga poeli su utjecati na slabljenje ugleda vojske. 1971. Lin Piao suprotstavio se Maovoj namjeri otvaranja Kine spram Amerike i malo poslije on je stradao u avionskoj nesrei.Nakon toga pokrenuta je parola partija upravlja pukom. Zapoinje nova kineska diplomacija u kojoj se ele uspostaviti odnosi prije kulturne revolucije.1975. odran je sastanak kineskog parlamenta u kojem u En Lai, gotovo novi voa, iznosi program kineskog djelovanja: borba za svjetski socijalizam i mogunost izbijanja rata, modernizacija zemlje. Nakon Maove smrti 1976. tehnokratska struja preuzela je sve vodee pozicije.1978. kineska je politika uspjela dovesti do potpisivanja kinesko-japanskog ugovora, a 1979. uspostavljeni su normalni odnosi izmeu NR Kine i SAD-a.SSSR u nastojanju da otea kinesko probijanje prema vrhu, preko Vijetnama, je pridonijela jaanju konflikta Vijetnama i Kine. U doba kinesko-vijetnamskog rata 1979. sovjetske vojne snage znatno su ojaane na kinesko-sovjetskoj granici. Kina je povukla svoje vojne snage iz Vijetnama.

5. Odnosi u bivem socijalistikom blokuNakon 20. Kongresa KPSS-a istonoeuropske zemlje lanice SEV-a i Varavskog ugovora ipak su dobile vie slobode i samostalnosti u voenju svoje politike. Moskva je traila da se zadri vodea uloga KP i da se na meunarodnom planu nastupa zajedniki. Ostala pitanja mogla su biti rijeena unutar pojedine zemlje onako kako to odgovara pojedinom vodstvu. No, Albanija 1961. U kinesko-sovjetskom sporu otvoreno se oitovala za Kinu. To dovodi do prekida svih odnosa Albanije sa SSSR-om.Rumunjska nacionalna politika linija jaala je sve vie. Poela je kritizirati odnose u SEV-u. Samostalno je odluila uspostaviti odnose sa SR Njemakom i poslije s Izraelom.6. ehoslovaka kriza godine 1968.Velika nova kriza zahvatila je 1968. istonoeuropske odnose. ehoslovako partijsko vodstvo, inae lojalno SSSR-u, pokrenulo je novu politiku koja je trebala pokazati da su mogue reforme i da je mogue izgraditi socijalizam s ljudskim licem. Eliminirana je cenzura tiska, stvarao se novi ekonomski model. Zateena ehoslovakim zbivanjima sovjetska je politika poela paljivo pratiti to se dogaa u Pragu. Najavljene su gospodarske mjere koje su trebale oteati ehoslovaki razvitak, a ubrzo su zapoeli manevri snaga Varavskog ugovora u blizini ehoslovake granice. Podran od ostalih lanica Varavskog ugovora, sovjetski je Politbiro donio odluku da snage pet zemalja Varavskog ugovora uu u ehoslovaku. Velika istka kadrova odstranila je desetke tisua ljudi s vodeih poloaja.

7. Poljski nemiri i sindikat SolidarnostU Poljskoj 1970. radnici se bune protiv viih cijena ivotnih potreptina. Vojska je otvorila vatru i to je bio poetak burnih politikih promjena. Poljska je poveala proizvodnju, moderniziran je dio industrije. No, krediti su doli na naplatu, posljedice naftne krize, nemogunost poveanja izvoza na zapadno trite vodili su poveanju ivotnih trokova u Poljskoj.1976. opet radniki nemiri zbog poveanja cijena. Skupina intelektualaca osnovala je Komitet za zatitu radnika. U ljeto 1980. radniki trajkovi paralizirali su poljsku obalu. Voa radnika bio je Wales koji je u rujnu 1980. osnovao nezavisni sindikat Solidarnost.Politiki utjecaj novih sindikata bio je vei, pa je general Wojciech, koji je bio na elu Politbiroa, 1981. uveo ratno stanje. Stotine je voa Solidarnosti bilo uhieno, a sindikat je zabranjen. Poljska kriza bila je izrazito opasna. Sovjetsko je vodstvo nastojalo izbjei intervenciju svojim snagama. 1988. opet su zapoeli veliki radniki trajkovi, predvoeni Solidarnou. Pregovorima se dogovorilo za ekonomsku reformu. Izbori 1989. doveli su Solidarnost na vodee mjesto.

8. Stanje u Moskvi i dolazak GorbaovaTeka gospodarska situacija, odluka NATO-a o stacioniranju raketa u Zapadnoj Europi, neuspjeh sovjetske vojne akcije u Afganistanu te veliki nemiri u Istonoj Europi stvarali su sovjetskoj politici gotovo nerjeive probleme.Nakon Andropova, 1984. na elo Politbiroa dolazi ernjenko koji se pokazao nemonim. Na njegovo mjesto 1985. dolazi Gorbaov.On je najprije krenuo s promjenama u vojsci. Zatim je lansirana perestrojka koja je bila zamiljena kao veliki pothvat koji e modernizirati zemlju u svakom pogledu i koji e inicirati toliki potencijal.Glasnost je trebala pomoi da se postupno stvara klima otvorenosti, sloboda iznoenja vlastita miljenja. No, ivot je u SSSR-u postajao sve tei. Sovjetska strana nije uspjela dobiti zapadne kredite.Gorbaov je pokrenuo veliku akciju koja je trebala voditi potpunoj likvidaciji nuklearnog oruja. Europa je za Gorbaova postala sredite od velikog znaenja za promjene. Vjerovao je da zapadna tehnologija moe postati poluga u modernizaciji SSSR-a.U elji da liberalizira unutranji politiki sustav Gorbaov je 1988. inicirao sazivanje Svesavezne partijske konferencije u Moskvi, na kojoj je donesena odluka o stvaranju kombiniranoga predsjednikog i parlamentarnog sustava. Na izborima 1989. pojavili su se nekomunistiki kandidati.

9. Raspad europskoga socijalistikog sustava1988. sovjetsko je vodstvo upozorilo istonoeuropske saveznike da moraju odlunije krenuti u reforme. Gorbaov je upozori da, u sluaju nemira, sovjetska strana nee vojno intervenirati kao u sluaju Maarske 1956. ili ehoslovake 1968. Maarska je pitala o svom izlasku iz Varavskog ugovora a Moskva je odgovorila kako je suvereno pravo Maarske da o tome odluuje. Bilo je oito da odnosi u Varavskom ugovoru ulaze u drukiju fazu. Poljsko i maarsko vodstvo nastojalo je osigurati uspostavu dijaloga s oporbom i na izborima su pobijedile nesocijalistike snage. ehoslovako i rumunjsko vodstvo okrenulo se Kini.9. studenog 1989. nakon velikih prosvjeda u DR Njemakoj mnotvo graana navalilo je na Berlinski zid, simbol podijeljene Njemake i Europe, a nakon prakih demonstracija, to su ih pokrenuli studenti, pao je ehoslovaki reim. U rumunjskoj dolazi do kraja Ceausseova reima. S manje krvi pali su socijalistiki reimi u Albaniji i u Bugarskoj.ZNAAJNIJI DATUMI KRAJA EUROPSKOG SOCIJALIZMA: 12. oujka 1990 Vrhovni sovjet ukinuo je odredbu o vodeoj ulozi KPSS-a 28. listopada 1990 rasformiran je SEV 25. veljae 1991 postignut je dogovor o rasputanju Varavskog ugovoraUoi rasputanja Varavskog ugovora Sovjetski Savez vie nije imao ni politiki ugled ni snage da bi mogao predloiti paralelno rasputanje vanjskopolitikih blokova u Europi. Nestankom glavnog sredita europskoga dravnog socijalizma nestao je i sam socijalistiki sustav, njegovi instrumenti suradnje, ka i i sve tri socijalistike federacije (sovjetska, jugoslavenska i ehoslovaka).

USPONI I PADOVI POLITIKE DETANTAPrvi znakovi politike poputanja (detant), zapoeli su u europskim odnosima 60-ih godina. Podijeljena Njemaka bila je izraz podijeljene bipolarne Europe. Postalo je jasno da nema poputanja u Europi bez rjeenja njemakog pitanja. Veina europske zemalja, kao i dvije supersile, bile su zadovoljne podjelom Njemake na dva dijela.

1.Njemako pitanjeNjemaka je postala sastavni dio novih europskih promjena. Njemaka je politika najprije traila mogunost mijenjanja svojih pozicija. Zapadnonjemaka politika temeljila se na Hallsteinovoj doktrini automatski prekid diplomatskih odnosa sa svakom zemljom koja prizna DR njemaku. 1968. Jugoslavija priznaje DR Njemaku te vlada iz Bonna prekida diplomatske odnose s Jugoslavijom. Na toj su osnovici bili praktiki onemogueni bilo kakvi diplomatsko-politiki kontakti SR Njemake s Istonom Europom.Svjesna takva stanja, vlada kancelara Erharda, zapoela je pripremati teren za promjenu odnosa s Istokom. Otvoreno je trgovinsko sporazumijevanje SR Njemake i istonoeuropskim zemljama te sklapanje konkretnih sporazuma.Nikakvo rjeenje koje bi izoliralo DR Njemaki nije odgovaralo sovjetskoj politici koja je itavo njemako pitanje drala kao adut u svakom razgovoru o Europskom sustavu kolektivne sigurnosti.Veliki plan francuskog predsjednika de Gaullea o osamostaljenju Francuske i o izlasku iz atlantskog proamerikog okruenja bio je vien u SR Njemakoj kao francusko pribliavanje europskom Istoku. Lansirajui politiku stvaranja nove Europe, de Gaulle je nastojao istisnuti SAD iz europskog prostora.

2. Brandtova OstpolitikVlada novog njemakog kancelara Brandta zapoela je izgradnju nove njemake politike strategije otvaranja. Brandt je bio svjestan da ne moe doi do novih odnosa SR Njemake s DR Njemakom i Poljskom ako se najprije ne krene u stvaranje veza sa SSSR-om.Njemaki je kancelar krenuo u posjet Moskvi 1970. Potpisan je Sporazum o meusobnim odnosima dviju zemalja. Otklonjena je mogunost uporabe sile a istaknuta je i nepovredivost granica na Odri i Nisi kao i granice izmeu DR i SR Njemake. Takvim je potezom Brandt smirio sovjetski politiki vrh.SR Njemaka odrekla se bilo kakvih pretenzija prema Poljskoj (teritorijalnih). Poljska je dobila priznanje svoje cjelovitosti, otklonjena je gotovo stalna njemaka prijetnja. Najtei problem u Ostpolitik bio je otvaranje prema DR Njemakoj. Na niim razinama zapoeti su pregovori o mogunosti uspostavljanja odnosa. Rjeenje je pronaeno u Osnovnom ugovoru o normalizaciji uzajamnih odnosa. Njemu je prethodio ugovor etiri velikih sila o statusu Zapadnog Berlina, gdje su zapadne sile uspjele dobiti pravo nesmetane komunikacije izmeu SR Njemake i Zapadnog Berlina.1974. obje Njemake primljene su u UN, a SR Njemaka uspostavila je normalne diplomatske odnose sa svim istonoeuropskim zemljama.Sovjetska politika takoer je prihvatila Ostpolitik.

3. Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnjiDug proces pregovaranja zapoeo je u srpnju 1973. u Helsinkiju. U njemu su sudjelovale sve europske zemlje (osim Albanije), te Kanada i SAD. Trebalo je pripremiti Povelju novih europskih odnosa i otvoriti put za njihovu normalizaciju i to posebno izmeu Istoka i Zapada. Trebalo je postaviti glavne politike, socijalne, ekonomske i vojne parametre koji bi svi zajedno bili ugraeni kao temelj. Na Konferenciji efova drava, 1. kolovoza 1975. sveano je potpisan Zavrni akt Konferencije u kojemu su zacrtana naela europskih odnosa. Glavno dostignue KESS-a bilo je priznavanje europskoga statusa quo. Posebno je bilo znaenje tzv. tree koare. Ona je trebala rjeavati pitanja ljudskih i humanitarnih prava ime su bile pogoene mnogobrojne zemlje, a posebice one s Istoka.Glavni cilj amerike politike bio je da se upravo pitanje ljudskih i humanitarnih prava iskoristi kao pritisak na Istok. Zapadna je strana vrila stalan pritisak upravo na inim bolnim tokama gdje se totalitarni reimi s Istoka nisu htjeli otvoriti i gdje su smatrali da bi svaki pomak bio opasan za odravanje njihove stabilnost.Niz analitiara na Zapadu tvrdilo je da je to poraz zapadne diplomacije, da je u Helsinkiju definirana crta blokovske podjele i da je Istona Europa po drugi put predana u ruke SSSR-a.KESS je pridonio da se legalnim putem unose promjene i postao je meunarodni akter. Pozivajui se na odredbe Zavrnog akta, mnogobrojni pokreti koji su nastojali u istonoeuropskim zemljama, dobili su snano moralno oruje u svojoj borbi protiv postojeih reima.

4. Stvaranje triangularnog odnosa na vrhu svjetske politikeAmerika se politika suoavala s potrebom priznavanja injenice da se Kina pretvara u veliku dravu i da prva supersila s njom nema nikakvih odnosa. Kinesko-sovjetski sukob 1969. na rijeci Ussuri bio je poticaj Nixonovoj administraciji da se pokua pribliiti NR Kini.Za Kissingera svjetski politiki vrh trebao je biti kombiniran od triju velikih drava: SAD, SSSR i Kina. U skladu s time, pristupio je realizaciji nove triangularne svjetske politike.Jaanje sovjetsko-kineskog sukoba motivirali su kinesko vodstvo da predloi amerikoj strani zapoinjanje tajnih pregovora. SAD je u toj ponudi vidio priliku da ojaa pozicije spram SSSR-a, potrai mogunost za povlaenje iz Vijetnama i stvori uvjete za normalizaciju odnosa i ulazak u NR Kinu.Ping-pong diplomacija skinula je ameriki veto u Vijeu sigurnosti za ulazak NR Kine u NATO. 1971. NR Kina primljena je u UN. 1971. Nixon posjeuje Kinu i potpisano je angajsko priopenje. SAD su istaknule time elju da to prije priznaju Kinu i da e smanjiti vojnu nazonost na Tajvanu.Puno priznanje Kine i uspostava diplomatskih odnosa izmeu dviju zemalja nastupili su tek 1979. Domai razvitak obiju zemalja zaustavio je proces normalizacije.Novi tajni ameriko-kineski razgovori stvorili su osnovu za ameriko puno priznanje Kine i uspostavu diplomatskih odnosa. Istodobno, SAD je prekinuo odnose s Tajvanom. Za NR Kinu triangularnost je znaila mogunost dobivanja amerikih kredita i razvoj trgovinskih odnosa.

5. Nesvrstane zemlje u politici detantaNovoosloboene zemlje Azije i Afrike izjasnile su elju da ostanu izvan blokova. Razliitosti unutranjeg ureenja i nedostatak ideoloko-politike spojnice onemoguavali su izgradnju pokreta azijsko-afrikih zemalja u formi nekog treeg bloka. Poetak suradnje afro-azijskih zemalja zapoet je u Bandungu na Konferenciji 29 sudionica. Bandunka je konferencija osudila kolonijalizam, istaknula potrebu gospodarskog razvoja afro-azijskih zemalja. Posebno je istaknuto suradnja afro-azijskih drava na forumima UN-a.Na sastanku Naser-Nehru-Tito 1956. stavljen je naglasak na neangairanje kao osnovu politike povezivanja azijskih i afrikih zemalja. Tada je promijenjen i sam naziv pokreta, te je od neangairanih nastao termin nesvrstani. Termin nesvrstanost oznaavao je ponajprije injenicu da se te zemlje ne svrstavaju oko nekih sredita politiko-vojne moi i da tako ele zadrati sviju blokovsku nevezanost i samostalnost politikog odluivanja. Prva konferencija nesvrstanih zemalja odrana je u Beogradu 1961. Jaanje vojne moi SSSR-a a s tim i irenje njegovih politikih utjecaja, doveli su poetkom 70-ih do snane proistone orijentacije pokreta nesvrstanih. Pokret nesvrstanih potkraj 80-ih imao je vie od 100 lanica i postao je najvei meunarodni forum iza UN-a. Zavretkom hladnoga rata utjecaj pokreta na meunarodne odnose posebice se smanjio. Njihovo koketiranje s jednim ili drugim blokom davao je svoje plodove u obliku vojne, gospodarske ili novane pomoi. Nesvrstane su zemlje u doba hladnoga rata bile znaajan kolektivni meunarodni akter. Borile su se za dovretak procesa dekolonizacije, za jednakost u meunarodnim odnosima, eliminiranje gospodarske diskriminacije

6. Zastoj u politici detantaKoristei se detantom kao prigodom da stabilizira odnose sa SSSR-om, stvori novi triangularni odnos uz prihvaanje NR Kine, dovri rat u Vijetnamu i pokua rijeiti odnose na Bliskom Istoku, amerika je politika traila i nov prostor za vee angairanje u Istonoj Europi.Za SSSR detant je bio dokaz uspostavljene i priznate ravnotee na vrhu svjetske politike. SSSR je vrsto inzistirao na bipolarnom shvaanju detanta i posebnoj ulozi dvaju superdrava. Kritike sovjetskog djelovanja bile su najvie vezane uz stalan porast sovjetske vojne snage, uz sovjetsko davanje pomoi Angoli, potporu portugalskim komunistima i nepovoljan razvitak detanta.U Helsinkiju 1975. uspjeno je zavrena Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji. U Beu su zapoeli pregovori o uzajamnom uravnoteenom smanjivanju vojnih snaga u Sredinjoj Europi. (MBFR). Pregovori u okviru SALT-a nastavljeni su.

7. Carterova politika ljudskih pravaDolazak Cartera i savjetnika za nacionalnu sigurnost Brzezinskog. Ne ele odstupiti od politike detanta. Carter je odmah nakon stupanja na predsjedniki poloaj 1977. najavio da e potovanje pitanja ljudskih prava initi jednu od glavnih toaka njegove vanjske politike. Pozivajui SSSR i ostale istonoeuropske zemlje da se pridravaju odredaba Zavrnog akta koji su sveano potpisale zajedno s svim ostalim sudionicima KESS-a, SAD je otvorio prostor za nove sukobe na politiko-diplomatskom polju.Ugovor o vojno-strategijskom ofenzivnom oruju SALT-II Brenjev i Carter potpisali su u Beu 1979. Njime je trebalo uspostaviti paritet u podruju Strategijskog nuklearnog oruja.U Afganistanu je svrgnut predsjednik Daud od komunistikih snaga. Na elo afganistanskog reima postavljen je Karmal koji je izradio novi program modernizacije zemlje. Prosocijalistiki reim dirnuo je u najvanije podruje koje regulira islam: zemlja, obrazovanje, brak. Osjeajui to kao veliki napad na islam, irom Afganistana zapoele su borbe protiv afganistanskih reimskih snaga i sovjetske vojske. Pozvan je senat da odgodi ratifikaciju SALT-II, zaustavljen je izvoz hrane u SSSR i zapoeo je bojkot Olimpijskih igara u Moskvi. 1980. Washington je upozori sovjetsko vodstvo da bi svako sovjetsko djelovanje u podruju Gulfa bilo shvaeno kao ugroavanje amerikih nacionalnih interesa i da bi u tom sluaju SAD reagirao i vojnom silom. Carter se odluio i na konkretne poteze. Oni su se sastojali u sve veem slanju pomoi afganistanskim talibanima, i to posebice protutenkovskog oruja. Europa je prije svega htjela zadrati svoj detant i ne vezivati ga za nestabilna podruja u kojim su se sudarali interesi supersila.Sovjetska vojska nije bila kadra izboriti pobjedu u Afganistanu, a sve vei broj sovjetskih drava poeo je negativno utjecati na raspoloenje stanovnitva.

8. Rat zvijezdaRonald Regan najavio je da e svoju politiku zapoeti dinaminim i aktivnim odnosom prema SSSR-u. Carstvo zla, kako je Regan nazvao SSSR, bilo je optueno za sve probleme suvremena svijeta. Regan je u oujku 1983. najavio da Amerika priprema svoj veliki plan Strategijske obrambene inicijative (SDI) i da e u okviru njega izraditi proturaketni sustav nove generacije. Dio amerikih znanstvenika bio je siguran da ovaj put u projektu, to je popularno nazvan i ratom zvijezda, SSSR nee moi znaajnije ulagati. Zagovarao je poputanje, smanjivanje napetosti i razoruanje. Istodobno se zapoelo sa tednjom u sovjetskim vojnim izdatcima. Gorbaov je apelirao za likvidiranje nuklearnog oruja, vjerujui kako e sovjetska strana moi jednostrano napustiti veliku utakmicu i na taj nain dovesti do naputanja amerikoga nuklearnog programa, odnosno SDI-a.Reganova administracija pristala je samo na djelomino razoruanje. Gorbaov je postao najpopularniji sovjetski lider. No, to je bila jedinstvena prigoda da se zavri sa SSSR-om kao socijalistikom dravom. Gorbaovljeva je politika izradila sporazum o povlaenju sovjetske vojske iz Afganistana (14 travnja 1988). U svibnju 1988. u Moskvi je ratificiran Sporazum o unitenju oruja srednjeg dometa.U oujku 1989. zapoeli su u Beu pregovori 23 lanice NATO-a i Varavskog ugovora o smanjenju konvencionalnog naoruanja u Europi. (CFE)Krajnji je cilj trebao biti zaustavljanje utrke o naoruanju.

9. Ujedinjenje Njemake9. studenog 1989. sruen je Berlinski zid, a to je oznailo poetak velikog finala u socijalistikom bloku. Nova vlada DR Njemake pokuala je reformirati DR Njemaku, ali nezadovoljne mase nisu vie eljele nikakve eksperimentalne reforme socijalistikog sustava. eljeli su ujedinjenje s Njemakom. U dogovoru s Gorbaovom predloeno je raspisivanje izbora i stvaranje jedinstvene i neutralne drave. Kancelar Kohl taj je plan odbacio, no budui da je u DR Njemakoj ekonomski kolaps nastajao prijetee velikim valom emigranata u SR Njemaku, Kohl je morao odustati od usporavanja procesa ujedinjenja. Ono u to je uspio uvjeriti Gorbaova odnosilo se na injenicu da e o njemakom ujedinjavanju odluivati i predstavnici sviju njemakih drava. Zauzvrat Gorbaov je inzistirao na stvaranju novoga sigurnosnog sustava u Europi. Odlueno je da se o njemakom pitanju prihvati formula 2+4 tj. Da se prvo dogovore SR i DR Njemaka a zatim Velika Britanija, Francuska, SAD i SSSR.Gorbaov je umjesto neutralne Njemake poeo zagovarati potrebu izgradnje novoga europskoga sigurnosnog sustava. Britanska premijerka Thatcher pokuala je stvoriti s francuskim predsjednikom savez koji bi usporio proces njemakog ujedinjavanja. No, francuski predsjednik je zapoeo jo vie zagovarati njemako vezivanje uz EZ vidjevi u europskoj njemakoj politici ansu za novu ujedinjenu Njemaku. U oujku 1990. u DR Njemakoj su odrani prvi slobodni izbori na kojim je pobijedio savez za Njemaku. 3. listopada 1990. postao je dan njemakoga ujedinjavanja. Sklop meunarodnih pitanja rijeen je dogovorom 2+4.SSSR se sloio da ujedinjena Njemake ostane u NATO-u, ali je zauzvrat odluenoCFE e postaviti limit za oruane snage NjemakeSovjetske vojne snage ostat e jo dvije godine na terenu Njemake i na tom podruju nee biti NATO-aSR Njemaka nee na svom teritoriju drati oruje za masovno unitavanjeNjemako priznanje granice s Poljskom rijeeno je potpisivanjem njemako-poljskog ugovora 1990.

III. NOVI SVJETSKI POREDAK I GLOBALIZACIJA

KRAJ BIPOLARIZMA

Ruenjem Berlinskog zida 1989. i promjenama koje su uslijedile na Istoku, bipolarni je model meunarodnih odnosa nestao.U novom rasporedu politikih snaga i odnosa odmah se postavilo pitanje sadraja novoga meunarodnoga poretka, novih glavnih aktera, hijerarhije odnosa

1. Novi svjetski poredakPromjene koje su se dogodile na europskom prostoru 80-ih i 90-ih potvrdile su slom istonoga vojno-politikog i ideolokoga bloka, a isto tako i krah glavnog lidera, SSSR-a. Dolo je do potpuno novog odnosa u kojem je na pozornici svjetske politike ostao iskljuivo zapadni savez predvoen jedinom supersilom, Sjedinjenim Amerikim Dravama.Nekadanji veliki status quo u odnosima izmeu Istoka i Zapada, koji je podrazumijevao priznanje nepromjenjivosti granica, fiksirano posebno u Zavrnom aktu iz Helsinkija, kao i naelo nemijeanja u unutranje poslove, nadopunjeno je zahtjevom za potovanjem ljudskih prava i demokratske slobode.

2. Ruenje socijalistikog blokaPrvi korak u svakoj zemlji (nakon ruenja Berlinskog zida) bio je vezan uz eliminiranje pravnih temelja na kojima je poivala totalitarna vlast vodee uloge komunistike stranke. U jesen 1989. u Poljskoj i Maarskoj dolo je do reorganizacije i preimenovanja komunistikih stranaka. Vodea uloga KP odstranjena je iz ustavan DDR-a i SSR-a, a u sijenju 1990. to su uinile i Slovenija te Bugarska i Rumunjska.Nakon toga slijedilo je proglaenje slobodnih izbora. Traenje promjena, prikljuak Europi, prekid odnosa koji su postojali na politikom, vojnom i gospodarskom polju sa SSSR-om, rasputanje Varavskog ugovora i Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomo.25 sijenja rasputen je Varavski ugovor.

3. Kraj Sovjetskog SavezaLitva i Libija bile su prve sovjetske republike koje su zatraile neovisnost i samostalnost izvan SSSR-a. Referendumom 1991. izlaze iz SSSR-a. Takoer i Gruzija.Bjelorusija, Ukrajina i Kazahstan u srpnju 1990. proglasili su suverenost u okviru SSSR-a. 1991. predsjednik Rusije postaje Boris Jeljcin. Dio vrhovnih predstavnika elio je zaustaviti taj proces raspadanja vidjevi u njemu ne samo kraj svojih privilegija ve i definitivan nestanak SSSR-a., pa je 19. kolovoza 1991. pokuan dravni pu. Dogaaji su pokazali da je Jeljcinu stalo da vrsto prigrabi vlast u Rusiji a to je bio jasan signal ostalim republikama da potrae svoju neovisnost izvan raspadajueg SSSR-a. Najprije Estonija, Ukrajina, Bjelorusija, Moldova i Azerbejdan. Zatim Uzbekistan, Kirgistan, Tadikstan i Armenija.U Minsku su se 8. prosinca sastali predstavnici Rusije, Bjelorusije i Ukrajine i na tom je sastanku bila promovirana zajednica neovisnih drava (ZND).25. prosinca 1991. Gorbaov je predao svoju funkciju predsjednika SSSR-a i tim je inom bio i formalno rasputen SSSR.

4. Raspad ehoslovakeDruga vienacionalna federacija u Europi koja se raspala bila je ehoslovaka. No u ehoslovakoj su odmah poeli sukobi na scenu federalnog parlamenta i u nacionalne parlamente, gdje su se poela sueljavati miljenja o daljnjem razvoju ehoslovake federacije i ona druga koja su traila neovisnost Slovake. U srpnju 1992. slovako je Narodno vijee donijelo jednostranu deklaraciju o neovisnosti Slovake. Federalni je parlament 25 listopada 1992. prihvatio zakon o nestanku ehoslovake drave s 31. prosinca 1992.

5. Raspad JugoslavijeMiloeviev dolazak na vlast u Srbiji 1989., promjene u meunarodnom okruenju i snaenje nacionalnih ideja od Slovenije do Makedonije utjecali su na brzinu raspada Jugoslavije. itav je proces javno dobio svoje sredinje obiljeje krahom 14. Kongres SKJ u sijenju 1990., nakon ega nastaje proces stvaranja nacionalnih stranaka demokratskih promjena u Sloveniji, Hrvatskoj i Makedoniji. Na prvim izborima u Hrvatskoj i Sloveniji u travnju 1990. prednost su dobile nacionalne stranke.Uz pomo JNA, naoruan je dio srpskog ivlja u tzv., Krajini i Istonoj Slavoniji, a nakon sukoba u Pakracu i kod Plitvica zapoinju uestala sukobljavanja pobunjenih Srba s hrvatskim redarstvenim snagama. U sijenju 1992. i formalno je priznata Hrvatska.

6. Rat u Bosni i HercegoviniPrigodom rasprava o novom dravom ureenju u poetku je javnost oitovala za ostanak u Jugoslaviji. Nakon izbora u prosincu 1990. stvorena je koalicijska vlada uz sudjelovanje svih triju nacionalnih stranaka (SDA; HDZ; SDSD). elnici SDS-a pokrenuli su borbu za autonomiju Srba u BIH. referendumom u veljai 1992. na kojem nisu sudjelovali Srbi, proglaena je neovisno0st BIH-a. Odmah nakon toga zapoela su vojna djelovanja Srba koje je pomagala JNA. 1992. BIH je bila primljena u UN, a Vijee sigurnosti nametnulo je Jugoslaviji ekonomske sankcije. U BIH su poslane mirovne snage UN-a. Mirovni plan Vance-Owen koje je teritorij BNIH-a podijelio na 1o kantona Hrvati i Muslimani su prihvatili, a Srbi ne. 1994. glavni tajnik NATO-a naredio je napada na srpske topnike poloaje a amerika diplomacija izravno se ukljuila u rjeavanje sukoba.Takozvana kontaktna skupina sastavljena od diplomata SAD-a, Rusije, V.B., Francuske, Njemake izradila je plan o podjeli BIH-a. Taj plan je odbijen. Amerika misija je 1995. u enevi izradila glavni okvir mirovnog plana. Njime se predvialo postojanje jedinstvene i suverene BIH s dva entiteta: srpskim i bonjako-hrvatskim. Primirje je stupilo u listopadu 1995. daytonski sporazum potpisan je u Parizu 14 prosinca 1995. glavne su se odredbe ticale stvaranja jedinstvene BIH sastavljene od dvaju entiteta, povratak izbjeglica i stvaranje posebnog suda za kanjavanje ratnih zloinca.

7. SAD i novi svjetski poredakBush je pokuao nakon pada bipolarizma lansirati koncept novoga svjetskog poretka. Trebalo je izgraditi takve nove meunarodne odnose koji e ojaati kolektivnu sigurnost, zatim pojaati autoritet meunarodnih organizacija i pomo stvaranju svjetskog drutva slobodnih naroda.Bush je imao na umu izgradnju odnosa koji e biti ispunjeni:Vladavinom prava i mirnim rjeenjem sporovaIzgradnjom snane svjetske demokracijaStvaranjem temelja solidarnog nastupa protiv agresijeSmanjivanjem i kontrolom vojnih arsenalaJaanjem UN-a pravednim tretiranjem svih ljudiPrvi izazovi novome svjetskom poretku bili su dogaaji u Perzijskom zaljevu u ljeto 1990. Iraki je reim odavno tvrdio da je Kuvajt nasilno otrgnut od Iraka. Istiui kako postoje nerijeena pitanja izmeu Kuvajta i Iraka iz Bagdada se vrio stalan pritisak na mali Kuvajt, da bi 2 kolovoza 1990. iraka vojska napala Kuvajt i osvojila ga tijekom jednog dana. Tjedan dana poslije u Bagdadu je proglaena aneksija Kuvajta. Iraka akcija traila je od Busha hitan odgovor. Bushova administracija uputila je poziv Bagdadu da se povue iz Kuvajta. UN je proglasio ekonomski embargo, a Vijee sigurnosti UN-a dopustilo je uporabu sile za osloboenje Kuvajta. Sadamov reim sve je to ignorirao.Vijee sigurnosti je potkraj kolovoza donijelo rezoluciju koja je traila od Iraka povlaenje iz Kuvajta do 15. sijenja 1991. SAD je postao glavni koordinator i zapovjedni akcije Pustinjska oluja, koja je okupila snage 28 drava.

8. Ameriki saveznici i Pustinjska olujaZapadnoeuropske su drave odluno potpomagale SAD. V.B. je nudila vojnu pomo. Francuska, koja je imala izrazito razvijene gospodarske odnose s Irakom takoer nije oklijevala u pruanju potpore Americi. Njemaka je politika podupirala akciju u Zaljevu ali je vojno bila po strani.

9. Rezultati Pustinjske olujeVojna akcija Pustinjska oluja zapoela je 16. sijenja 1991. Akcija koja je trebala potvrditi da se u novim, postbipolarnim odnosima stvaraju uvjeti za zajedniko djelovanje i da istodobno sustav kolektivne sigurnosti treba djelovati na temeljima prava, bila je ipak ostvarena polovinom uinkovitou. Europska uloga u odnosu na ameriku ponovo se pokazala premalenom. Predsjednik Europske komisije Delors upozoravao je lanice EU da je upravo Pustinjska oluja pokazala stupanj ogranienosti Europske zajednice. Istodobno, u Britaniji se isticalo da V.B., umjesto jaanja nekih novih europskih struktura, treba i dalje razvijati saveznitvo s Amerikom.Dio zemalja oko Zaljeva nije htjelo sudjelovati u akciji bojei se za svoju sigurnost u buduim odnosima s Irakom. SSSR, NR Kina, Indija takoer su bile izvan akcije. Bush nakon zavretka rata je izjavio (1992) da rat Zaljevu jasno pokazuje kako je stvoren novi svjetski poredak i da je to najbolji primjer kako UN moe djelovati protiv agresije.Pod pojmom Pustinjske oluje i solidarne akcije velikog broja drava te snanijega djelovanja UN-a bio je stvoren okvir za temeljniju analizu novoga svjetskog poretka.

NOVI EUROATLANSKI ODNOSI

Jedinstveni europski akt iz 1985. ukljuio je europski monetarni sustav (EMS) u pravne okvire Europske zajednice. U situaciji kada je Bruxeeles bio politiko sredite, a Frankfurt financijsko, bilo je oito da upravo o njemakom razvoju uvelike ovisi uspjeh europskog integriranja.

1. Prema monetarnom jedinstvuSve vie se raspravljalo o mogunostima slobodnog kretanja robe i kapitala, fiksnom teaju valuta i monetarnoj autonomiji drava lanica. Pod dojmom sve veih opasnosti zapoele su rasprave o potrebi stvaranja Europskoga monetarnog sustava, odnosno stvaranja europske valute. Hannoversko zasjedanje Europskoga vijea 1988. imenovao je odbor za pripremu programa gospodarske i monetarne unije. Na elu te nove jedinstvene europske monetarne politike trebao se nai Europski sustav sredinjih banaka (ECSB). Predloeno je osnivanje jedinstvene europske valute.Nakon 45 godina podjele stvarali su se uvjeti za nastanak nove velike Njemake. Problem kako stvoriti novu njemaku dravu i zadrati je u europskim okvirima izazvalo je razliita miljenja. Britanska se premijerka posebice bojala mogunosti nastanka novoga njemakog nacionalnog identiteta. Smatrala je da EEZ mora biti vei, da ga treba proiriti novim lanicama iz Srednje Europe. Na taj bi se nain stvorio blok zemalja oko Njemake i to bi znailo snanu branu eventualnim pokuajima raanja nekog njemakog identiteta.Francuski predsjednik Mitterrand bojao se da bi proirenje EEZ-a i NATO-a na zemlje Srednje Europe ubrzalo mogunost njemakoga autonomnog djelovanja. To bi moglo dovesti do neke vrste novog Drang nach Osten.Kancelar Kohl je bio svjestan kako upravo u Europi njemako gospodarstvo i politika mogu dobiti snanu potporu. Sastanak u Strasbourgu 1989. rijeio je pitanje njemakog poloaja. Srednjoeuropskim je zemljama bilo jasno stavljeno na znanje da one jo ne mogu obaviti dio svojih vlastitih poslova. Veina je poduprla Mitterrandov pogled u kojem je bilo jasno naznaeno da je najlake rijeiti njemako pitanje u savezu Njemake s europskim lanicama EEZ-a i NATO-a.

2. Od Europske zajednice do Europske unijeProces preobrazbe EZ-a, nakon njemakog ujedinjenja i njemakog opredjeljenja za europsku politiku, krenuo je od rimskog sastanka u prosincu 1990.Tema proirenja zajednice bila je ostavljena po strani, a glavno pitanje bilo je kako od Zajednice krenuti prema Uniji. Novi veliki iskorak Zajednice jasno su poduprle sve tri zemlje Beneluksa. Francuska takoer, ali nije htjela prihvatiti neovisnost budue europske sredinje banke. Njemaka je pak inzistirala na neovisnosti banke, a kritiari su bili V.B. i Danska.Pitanje mjere integracije, tj. Odnosa izmeu nacionalnih i nadnacionalnih europskih ovlasti u sferi politike pa je stoga Luksemburg u sijenju 1991. podnio prijedlog tzv. tri stupa na kojima bi trebala biti utemeljena EU:Institucije utemeljene Rimskim ugovorima. Tom stupu dodane su snage gospodarska i monetarna unija. Najvanija tijela prvog stupa jesu Komisija i Europski parlamentZajednika vanjska i sigurnosna politika. Glavna tijela Europsko vijee i Vijee ministaraUnutranji poslovi i sudstvoefovi drava lanica EZ-a sastali su se u Maastrichtu 1991. gdje je prihvaen ugovor o EU koji je stupio na snagu 1. sijenja 1993.Kao datuma stvaranja monetarne unije naveden je 1. sijeanj 1999. kada bi Europska sredinja banka trebala preuzeti kontrolu nad voenjem monetarne politike i kao jedina banka odluivati o emisiji europskoga novca.Pitanje zajednike vanjske i sigurnosne politike nale su se donekle u drugom planu. Zapadnoeuropska unija, WEU, od 1954. bila je u sjeni monog NATO-a. Prema njemako-francuskom prijedlogu, trebala je postati sredite europske obrane gdje bi djelovao Eurocorps. (Prva brigada Eurocorpsa sastavljena je uoi Maastrictskog sastanka).Ugovor iz Maastrichta ostavio je to pitanje u velikoj mjeri otvorenim. lanice su bile spremne stvoriti temelje europske sigurnosti, ali, naravno, nisu htjele pritom izai iz NATO-a. Slino je bilo i s pitanjem zajednike vanjske politike. Odlueno je da se na naelima zajednike vanjske i sigurnosne politike (CFSP) otvori prostor za iroke konzultacije i zajedniki nastup u svim situacijama kada pstoji zajedniki interes drava lanica.

3. Maastricht u praksi europskih odnosaMaastricht je oznaio kraj velikih europskih dvojbi o novoj Njemakoj. Europljani su prihvatili injenicu da je Njemaka ujedinjena.Euforija Maastrichta nije trajala dugo. 1992. na danskome referendumu Ugovor je odbijen, a V.B. je oklijevala. Pokazalo se da politike elite nisu bile kadre uvjeriti javnost u svojim zemljama kako je Maastricht u njihovu interesu. Potekoe oko Maastrichta ipak nisu mogle zaustaviti europski proces stvaranja Unije. Shvaajui osjetljivost pitanja koje postavlja uvoenje jedinstvene valute, u Madridu je 1995. na summitu EU-a odlueno da se 1998. utvrde gospodarski kriteriji prema kojima je pojedina zemlja sposobna biti lanica monetarne unije. Europska sredinja banka trebala bi preuzeti kontrolu nad monetarnom politikom u Europi, a 2002. euro kao europska moneta zamijeniti e nacionalne valute.

4. Srednjoeuropske zemlje i euroatlantski savezViegradska skupina promatra se kao politiki koncept koji je trebao razvijati politiko-sigurnosnu zajednicu zemalja Srednje Europe, a CEFTA kao model gospodarske unije. eka republika odavno je prihvatila zapadne standarde u svojem razvoju. Izmeu dva rata jedina demokratska zemlja. Mirnim prevratom, tzv. barunastom revolucijom, smijenjen je socijalistiki sustav.Viegradska skupina bila je u ekoj prihvaena u samom poetku postsocijalistikog razvoja. eka u njemu sudjeluje kao i u srednjoeuropskoj inicijativi, ali bez nekog velikog entuzijazma. Zato je CEFTA shvaena kao vana poluga. Preko CEFTA-e stvara se vee trite na kojemu upravo eki proizvodi mogu nai svoje mjesto. Doputa se i mogunost da preko trgovinske suradnje krene i suradnja na nekim drugim podrujima.Poljski pristup srednjoeuropskoj suradnji u velikoj se mjeri razvijao pod utjecajem predsjednika Lecha Walesa. Onoga trenutka kada je postalo jasno kako nema izgleda da Poljska postane lanica EU-a, niti NATO-a, Wales je intenzivirao napor da se razvije srednjoeuropska inicijativa. Poljski maksimalistiki pristup suradnji u Srednjoj Europi nije dobro primljen u ostalih partnera, a neke teze koje su se u Poljskoj pojavile o stvaranju velikoga poljskog interesa od Baltika do Crnog mora takoer nisu naile na plodno tlo. Samim tim i poljsko zagovaranje ulaska Ukrajine i Rumunjske u Viegradsku skupinu bilo je odmah ocijenjeno kao pokuaj zemalja koje e poduprijeti poljske stavove i proiriti ovu maksimalistiki koncepciju odnosa.Slovaki put u neovisnost pojaan je mnogobrojnim potekoama, a opa je situacija znatno loija nego u ekoj. Uvijek je bila na niem stupnju razvoja. U okviru potreba Varavskog ugovora u Slovakoj je izgraena velika vojna industrija koja danas ini gotovo 80% ukupne slovake industrije. Pobjednika politika opcija, Mecirov Pokret za demokratsku Slovaku nije se snaao u provedbi gospodarskih reformi niti pak u izboru vanjskopolitike orijentacije. Slovaka je eljela razviti suradnju u Viegradskoj skupini jer bi joj to pruilo priliku smirivanja odnosa s Maarskom i dobivanja potpore od Poljske. Kritizirajui razvoj u susjednim zemljama Viegradske skupine, posebice njihove gospodarske reforme, privatizaciju, nove gospodarske odnose, Meciar je tvrdio da e Slovaka pronai taj trei put izmeu socijalizma i kapitalizma. No, viegradska suradnja umjesto razvoja ula je u fazu stagnacije pa je slovaka prihvatila europski politiku kao svoju glavnu vanjskopolitiku orijentaciju. Ulaskom u Vijee Europe, potpisivanjem ugovora o pridruivanju s EU-om i ulaskom u Partnerstvo za mir postavljeni su glavni temelji za pribliavanje Europi.Nakon izbora potkraj 1994. Meciarov Pokret za demokratsku Slovaku izaao je kao politiki pobjednik. Stvori je snaan nacionalni blok.Viegradska je skupina viena u Bratislavi kao izvanredna prilika da nova zemlja pronae svoje mjesto u regiji te da se preko te skupine ostvare poetne veze e Europom. (Slovaka je imala najvie problema s pribliavanjem Europi). Pobjedom postsocijalistikih snaga u Maarskoj smjer vanjskopolitike orijentacije te zemlje odmah je bio postavljen prema EU i NATO-u. Vodee politike snage istaknule su da samo europska opcija moe Maarskoj osigurati normalan politiki, gospodarski i sigurnosni razvoj. Maarska je uspjeno ula u Vijee Europe, postala je lanica Partnerstva za mir i sklopila je ugovor o pridruivanju s EU-om. Viegradska je suradnja od poetka prihvaena u Maarskoj. Vjerovalo se kako sve tri nove zemlje trebaju usklaivati svoju politiku i da je Trilaterala iz Viegrada idealno politiko sredstvo suradnje.Dobri odnosi s Njemakom jamili su Maarskoj europsku potporu i stalno pribliavanje. No, maarska je preferirala ie neobvezujue oblike djelovanja na politikom i sigurnosnom polju. Sve vie su jaali glasovi onih snaga koje su tvrdile kako je politiko-sigurnosna suradnja unutar Viegradske skupine nepotrebna i da Maarska sve svoje ciljeve te vrste moe izravno ostvariti s europskim institucijama. Uz stalne