1
Komedije 17. veka (opšte odlike; analiza komedije po izboru) Komedije 17. veka značajne su po tome što su to jedina sačuvana prozna dela iz tog peroda. Tu spadaju Jerko Škripalo, Pijero Mazuvijer, Starac Klimoje, Beno Poplesija i Vucistrah. One su sačuvane bez naslova, imena autora I datuma. Ove komedije nemaju naročitu umetničku vrednost, odlikuju se slabom kompozicijom I zapletom, likovi su tipski, nema psihološkog plana, situacije su banalne, teme nisu originalne. Ima humora, ali on je uglavnom vulgaran I slab. Likovi: škrti starac I njegov rasipni sin koji su često zaljubljeni u istu devojku, lukavi sluga, bezobrazne sluškinje, kurtizane, neverne žene, smešnog stranca, prevarenog muža, itd. Pisane su jezikom koji je prepun italijanizama. Komedija Starac Klimoje sadrži iste ove karakteristike. Sastoji se od 3 čina (ata). Likovi su tipski, I uglavnom moralno degradirani. Njihova imena su karakteristična, imaju funkciju karakterizacije. Zaplet je stereotipan: rasipni I raskalašni mladić Maro I njegov otac Klimoje zaljubljeni su u iistu devojku (Mare). Ona jeste siromašna, kao što je običaj, ali je kurtizana, I to najpoznatija. Ona voli Mara, njen lik nije produbljen, ona brine o svom izgledu I sveti se Maru kada sazna da se ženi. Drugi likovi ističu njeno poštenje. Klimoje je starac koji želi ljubavnicu svog sina, brine samo o novcu I o sebi, a sinu preti da će mu oduzeti miraz. Maro je takođe sebičan, razmišlja samo o tome kako da ugodi sebi, nije mu stalo do Mare, to se vidi u sceni kada se Mare ulepšava za njega, a on podržava Cvijetine reči samo kada mu odgovaraju. Cvijeta Kukonosa je podvodačica, takođe je predstavnik posrnulog društva. Jezik je prepun italijanizama I psovki. Na samom početku drame srećemo Klimoja koji govori o svojoj ljubavi, koristeći niz glagola da opiše svoje stanje (vrtim se, privraćam se, pečem se, mučim se…), kao što je bilo uobičajeno u petrarkističkoj poeziji (venem, čeznem, gasnem, bledim). Stijepo Grohotalo, otac Marove verenice, prelazi preko sreće svoje kćeri samo zbog novca. Zna da je Klimoje čudan I lakom, ali ostaviće sinu veliko imanje. Tikvulin spada u tip laskavog sluge, intrigant (nagovara Klimoja da se obuče kao lekar), a Marica je neposlušna sluškinja. Ona govori o škrtosti I lošem ophođenju svoje gospodarice Krile prema njoj. Udovica Krila traži novog muža, ali želi da to bude niko drugi do Dživo Srkalo. I u njegovom liku pokazano je ponašanje vlastele I licemerje, on pokušava da zavede Krilinu sluškinju. Mlaskalo stalno govori o svojoj gladi – tip sluge parazita.

Komedije 17. Veka (Opšte Odlike; Analiza Komedije Po Izboru)

Embed Size (px)

DESCRIPTION

dubrovacka knjizevnost

Citation preview

Page 1: Komedije 17. Veka (Opšte Odlike; Analiza Komedije Po Izboru)

Komedije 17. veka (opšte odlike; analiza komedije po izboru)

Komedije 17. veka značajne su po tome što su to jedina sačuvana prozna dela iz tog peroda. Tu spadaju Jerko Škripalo, Pijero Mazuvijer, Starac Klimoje, Beno Poplesija i Vucistrah. One su sačuvane bez naslova, imena autora I datuma. Ove komedije nemaju naročitu umetničku vrednost, odlikuju se slabom kompozicijom I zapletom, likovi su tipski, nema psihološkog plana, situacije su banalne, teme nisu originalne. Ima humora, ali on je uglavnom vulgaran I slab. Likovi: škrti starac I njegov rasipni sin koji su često zaljubljeni u istu devojku, lukavi sluga, bezobrazne sluškinje, kurtizane, neverne žene, smešnog stranca, prevarenog muža, itd. Pisane su jezikom koji je prepun italijanizama.

Komedija Starac Klimoje sadrži iste ove karakteristike. Sastoji se od 3 čina (ata). Likovi su tipski, I uglavnom moralno degradirani. Njihova imena su karakteristična, imaju funkciju karakterizacije. Zaplet je stereotipan: rasipni I raskalašni mladić Maro I njegov otac Klimoje zaljubljeni su u iistu devojku (Mare). Ona jeste siromašna, kao što je običaj, ali je kurtizana, I to najpoznatija. Ona voli Mara, njen lik nije produbljen, ona brine o svom izgledu I sveti se Maru kada sazna da se ženi. Drugi likovi ističu njeno poštenje. Klimoje je starac koji želi ljubavnicu svog sina, brine samo o novcu I o sebi, a sinu preti da će mu oduzeti miraz. Maro je takođe sebičan, razmišlja samo o tome kako da ugodi sebi, nije mu stalo do Mare, to se vidi u sceni kada se Mare ulepšava za njega, a on podržava Cvijetine reči samo kada mu odgovaraju. Cvijeta Kukonosa je podvodačica, takođe je predstavnik posrnulog društva. Jezik je prepun italijanizama I psovki. Na samom početku drame srećemo Klimoja koji govori o svojoj ljubavi, koristeći niz glagola da opiše svoje stanje (vrtim se, privraćam se, pečem se, mučim se…), kao što je bilo uobičajeno u petrarkističkoj poeziji (venem, čeznem, gasnem, bledim). Stijepo Grohotalo, otac Marove verenice, prelazi preko sreće svoje kćeri samo zbog novca. Zna da je Klimoje čudan I lakom, ali ostaviće sinu veliko imanje. Tikvulin spada u tip laskavog sluge, intrigant (nagovara Klimoja da se obuče kao lekar), a Marica je neposlušna sluškinja. Ona govori o škrtosti I lošem ophođenju svoje gospodarice Krile prema njoj. Udovica Krila traži novog muža, ali želi da to bude niko drugi do Dživo Srkalo. I u njegovom liku pokazano je ponašanje vlastele I licemerje, on pokušava da zavede Krilinu sluškinju. Mlaskalo stalno govori o svojoj gladi – tip sluge parazita.