Uvod

Starija istorija. Feničani i Kartažani te kasnije Grci od 10. su st. pr. Kr. na i. obali poluotoka osnovali brojne kolonije, a u unutrašnjosti su živjela iberska plemena te od 900. pr. Kr. doseljena keltska plemena. Nakon 218. pr. Kr. Rimljani su postupno osvojili sav teritorij današnje Španjolske (do 19. pr. Kr.), romanizirali ga te pokrstili stanovnike. Nakon 409. onamo su se doseljavali Svevi, Alani i Vandali, a nakon 507. Z. Goti; potonji su osnovali jaku državu sa središtem u Toledu (576.-711.). U međusobne sukobe zapleteni gotski vojni zapovjednici pozvali su 711. u pomoć Maure, koji su za kratko vrijeme uništili njihovu državu, osvojivši veći dio poluotoka. Posljednji vladar iz porodice Omejida, Abd ar-Rahman I. (756.-78S.), u Cordobi je osnovao neovisni emirat (al-Andaluz), Abd ar-Rahman III. uzdigao ga je na rang kalifata (929.), koji se, međutim, u 11. st. raspao na manje državice. Između 1086. i 92. arapski dio Španjolske osvojili su marokanski emiri iz kuće Almoravida, no njih su između 1130. i 63. potisnuli emiri iz porodice Almohada. Pod pritiskom rekonkviste i njihova se država raspala na manje emirate, od kojih se najduže održao emirat Granada (do 1492.).

Rimski akvadukt

Rekonkvista. Pobjedom Asturijaca nad Maurima kod Covadonge (722.) počelo je ponovno osvajanje Iberskog poluotoka (reconquista), koje je potrajalo do 1492. U s. dijelu poluotoka nastalo je pet samostalnih kršćanskih država, koje su osvajanjima širile svoje teritorije prema J: Asturija-Leon, kasnija Kastilja, na Z Portugal, na I grofovija Barcelona, koja se 1137. s kraljevinom Aragonom povezala u personalnu uniju, te baskijska kraljevina Navarra (od 905.). Kršćanske su vojske početkom 10. st. doprle do rijeke Duero i do sredine 13. st. osvojile velik dio poluotoka.

1

Među kršćanskim državama najjača je postala Kastilja (kraljevina od 1035.), kojom su od 1369. vladali kraljevi iz porodice Trastamara; ista je porodica od 1420. vladala i Aragonom. Udajom kastiljske kraljice Izabele (1474.-1504.) za aragonskoga kralja Ferdinanda II. (1479.-1516.) nastala je jezgra španjolske države, koja je 1492. Kolumbovim putovanjem u Ameriku počela graditi kolonijalno carstvo. Sporazumom u Tordesillasu (1494.) Španjolska si je osigurala vlast u Srednjoj Americi i u z. dijelu J. Amerike, 1503. priključila si je Napuljsko kraljevstvo, a 1512. j. dio kraljevstva Navarre te postala najveća pomorska velesila onoga vremena.

Habsburgovci. Nakon Ferdinandove smrti rodbinskim je vezama na prijestolje došao njegov unuk, Habsburgovac Karlo I. (1516.-56.), koji je ujedno bio njemački car Karlo V. Za vladavine njegova sina Filipa II. (1556.-98.) Španjolska je dosegnula vrhunac jer je obuhvatila još Nizozemsku, Milano, Napuljsko kraljevstvo i Siciliju, a između 1580. i 1640. i Portugal s njegovim kolonijama, no potom je počela propadati. Godine 1581. odcijepile su se nizozemske s. provincije, 1588. Englezi su uništili španjolsku »nepobjedivu armadu«, 1640. odcijepio se Portugal, a Pirenejskim mirom (1659.) Francuska je preuzela vodeću ulogu u Europi. Nakon smrti posljednjega španjolskog Habsburgovca Karla II. (kralj 1665.-1700.), buknuo je Rat za španjolsku baštinu (1701.-14.), u kojem je prijestolje zadobio Filip V. (kralj 1700.-24. i 1724.-46.) iz porodice Burbona, unuk francuskoga kralja Luja XIV. U ratu je Španjolska izgubila Nizozemsku, Milano, Napuljsko kraljevstvo, Sardiniju i Gibraltar. Godine 1793., zajedno s Austrijom, Pruskom i Vel. Britanijom, započela je rat protiv revolucionarne Francuske, ali je nakon poraza sklopila s njom mir (1796.) te su kasnije zajedno stupile u rat protiv Vel. Britanije (poraz u pomorskoj bitki kod Trafalgara, 21.10.1805.).

Dvorac Alcazar u Segoviji Kraljevska palata u Madridu

Propast kolonijalnog carstva. Kralj Ferdinand VII. odrekao se 1808. španjolskoga prijestolja u korist Napoleonova brata Josepha Bonapartea (kralj 1808.-13.), no Španjolci su se oduprli francuskoj okupaciji (1804.-14.) te 1812. u Cadizu donijeli liberalni ustav. Kralj Ferdinand VII. dokinuo ga je nakon povratka na prijestolje (1813.-33.). Slabost Španjolske iskoristile su kolonije te se osamostalile (osim Kube, Portorika i Filipina). Kad je prijestolje zauzela Ferdinandova kći Izabela II. (kraljica 1833.-68.), tome se usprotivio njezin brat Karlo; uslijedila su tri rata između karlista (zagovornika apsolutističke monarhije) i privrženika kraljice Izabele (liberali). U teškoj političkoj krizi parlament je 11. 2. 1873. proglasio republiku, no ona je za nekoliko mjeseci propala. U siječnju

2

1874. vlast je preuzela vojska (general Francisco Serrano), raspustila parlament te na prijestolje dovela kralja Alfonsa XII. (1874.85.), Izabelina sina. Razdoblje restauracije vratilo je Španjolskoj mir i brz privredni razvoj, no u Baskiji i Kataloniji vrlo je ojačao separatizam, a uz podršku SAD pobunilo se stanovništvo preostalih kolonija (Kuba, Portoriko, Filipini), tako da ih je Španjolska Pariškim mirom (1898.) morala prepustiti SAD-u.U 1. svjetskom ratu ostala je neutralna, a neuspjela vojna intervencija u Maroku (1921.) ojačala je protumonarhistički pokret. General Miguel Primo de Rivera 13. 9. 1923. izveo je državni udar, uvevši diktaturu po uzoru na fašističku Italiju.

Republika. Svjetska privredna kriza je 1929. vrlo oslabila ekonomski položaj Španjolske, što je ojačalo republikanski pokret. U kolovozu 1930. republikanske su stranke zajedno sa socijalistima osnovale Revolucionarni komitet. Nakon što su na izborima (12. 4.1931.) u svim većim gradovima pobijedili republikanci, kralj Alfons XIII. pobjegao je iz Španjolske, Revolucionarni je komitet 14. 4. 1931. proglasio republiku, a 9. 12.1931. donio novi Ustav.Nakon izbora u veljači 1936., na kojima je uvjerljivo pobijedila Ijevičarska Narodna fronta, republikanski se pokret radikalizirao. Dne 17. 7. 1936. u vojnim jedinicama u Maroku izbila je pobuna pod vodstvom generala Francisca Franca, čime je otpočeo španjolski građanski rat (1936.-39.). Uz podršku Njemačke i Italije, general Franco postupno je prodirao prema S, sve dok u siječnju 1939. nije pala Barcelona i kao zadnje republikansko uporište 28. 3. 1939. Madrid. Građanski je rat na objema stranama odnio oko l mil. žrtava, a iz Španjolske je izbjeglo više od 650.000 pristaša republike.

Diktatura generala Franca. Već 1.10.1936. general Franco postao je šef države te uveo autoritarnu diktaturu (do 20. 11. 1975.). U 2. svjetskom ratu Španjolska je formalno ostala neutralna, a 1947. proglašena je monarhijom, s tim da će si general Franco sam izabrati nasljednika kraljevske krvi. Poratna međunarodna izolacija Španjolske zbog krute vojne diktature završila je američko-španjolskim savezništvom u hladnom ratu (1953.) i primanjem Španjolske u OUN (1955.).

Španjolska nakon Franca. Godine 1969. Franco je za svoga nasljednika odabrao Juana Carlosa I. iz porodice Burbona, unu ka nekadašnjega kralja Alfonsa XIII. Na prijestolje je sjeo nakon generalove smrti (20. 11. 1975.). Iako nije imao veliku političku moć, vrlo je uspješno proveo prijelaz na parlamentarnu demokraciju. Na demokratskim izborima 15. 6. 1977. pobijedila je Demokratska unija centra (UCD), koja se kasnije raspala, a potom je od 1982. do izbora 13. 3. 1996. većinu imala Socijalistička radnička stranka pod vodstvom Felipea Gonzalesa.Nakon pada diktature Španjolska se uspješno uključila u sve europske organizacije (Vijeće Europe 1977., NATO 1982., EEZ 1986. i WTO 1989.) te postigla brz gospodarski rast. Unatoč demokratizaciji nakon Francove smrti i uvođenju regionalne autonomije, Španjolsku je godinama ugrožavalo terorističko djelovanje baskijske separatističke organizacije Baskijska domovina i sloboda (ETA; Euzkadi Ta Azkatasuna), koja je nastala 1959. odcjepljenjem najradikalnijih članova od Baskijske nacionalističke stranke Herri Batasuna (zabranjena 3. 9. 2002.).

3

Službeno ime: Reino de Espana (Kraljevina Španija)

Državno uređenje: parlamentarna monarhijaPovršina: 505.990 km2

Broj stanovnika (2001.): 40.144.000Gustoća: 79,3 st./km2

Glavni grad: MadridSlužbeni jezik: ŠpanskiNovčana jedinica: euro (EUR)BDP (2000.): 558.558 mil. USD; 13.919 USD/st.Godišnji realni porast BDP-a (1999.-2000.): 4,1%Kodovi po standardu ISO 3166: ESP, ES

PRIRODNA OBELEŽJA

Smještaj i reljef. Španjolska leži na Iberskora poluotoku u J. Europi. Pripadaju joj Balearski otoci u Sredozemnom moru, Kanarski otoci u Atlantskom oceanu te eksklave Ceuta i Melilla na afričkoj obali.

Zauzima veći dio pretežno brdovitog Iberskog poluotoka. U središnjem dijelu nalazi se Meseta, prostrana visoravan od paleozojskih stijena Iberskog masiva djelomično prekrivenih tercijarnim naslagama. Kastiljsko razvodno gorje (Pico de Almanzor, 2592 m) dijeli je na S. Mesetu, visoki ravnjak na n. v. 700-900 m u porječju rijeke Duero (pokrajina Stara Kastilja i Leon), i J. Mesetu. Potonja obuhvaća sušnu visoravan La Manchu (500-700 m), a na Z je Toledska brda, visoka do 1200 m, dijele na dva dijela: s. pripada porječju rijeke Tajo, a j. porječju Guadiane.Središnja visoravan se prema J lagano uzdiže u Sierra Morenu (Banuela, 1323 m), a ova se strmim rubom spušta u plodnu Andaluzijsku nizinu uz rijeku Guadalquivir. I. dio Andaluzije mlado je nabrano gorje Betijskih Kordiljera, sastavljeno od gorskih lanaca u smjeru od JZ prema SI i kotlina; najviši je dio

4

Sierra Nevada (Mulhacen, 3482 m). Na si. strani Mesetu okružuje Ibersko rubno gorje, koje se spušta u prostranu Aragonsku kotlinu na srednjem Ebru, ispunjenu tercijarnim talozima, u kojima su nastali razvedeni brežuljci i niža brda. Kotlinu prema I zatvaraju Katalonska brda od kristalinskih stijena, a prema S se preko brdovitog predgorja (do 1600 m) diže u mlado nabrano gorje Pireneja (Pico de Aneto, 3404 m). Prostrano gorje, u središnjem dijelu od kristalinskih stijena, nastavlja se prema Z u Kantabrijsko gorje (Pena Cerredo, 2642 m) i niže, Galicijsko pobrđe. Baleari leže oko 200 km i. od katalonske obale i po nastanku su si. nastavak Betijskih Kordiljera, pretežno od vapnenca i s krškim obilježjima.

Klima.Španija se nalazi u umerenom pojasu, njen neujednačen reljef utiče na veliku klimatsku raznovrsnost. Često se za klimu Španije kaže da je sredozemna (mediteranska). Međutim, to je samo donekle tačno jer samo priobalno područje istoka, jugoistoka i juga Španije ima sredozemnu klimu.Po geografskoj širini najveći deo Španije bi trebao imati sredozemnu klimu, ali neke druge prirodne karakteristike stvaraju drugačije uslove. Na izmene klime prevashodno utiče viši reljef, odnosno viša nadmorska visina, pa dolazi i do vertikalne klimatske zonalnosti. Uz to, planine se uglavnom izdižu uz rub države, odnosno poluostrva, pa su značajna prepreka širenju klimatskih uticaja sa okolnih prostora. Zbog toga središnji deo Španije - Mezeta, ima znatno drugačiju klimu od one koja bi odgovarala geografskoj širini tog prostora, odnosno u značajnoj meri je kontinentalna.Na istoku i jugu Španije gde preovlađuje sredozemna klima (često se navodi i kao suptropska) srednje mesečne temerature tokom godine kreću se od 13°C

5

do 25°C, a izluči se od 350 - 500 mm padavina. Za ovo područje karakteristično je dugo, toplo, suvo i sunčano leto, kada maksimalne temperature dostignu i 48°C. Sredozemna obala Španije ima najveći broj sunčanih sati u Evropi. Na svim primorjima zime su ugodne, a na jugu i tople.Severozapad Španije, odnosno atlantska obala, koja izlazi i na Biskajski zaliv, ima svežiju klimu, pa se temperature kreću od 8-20°C. Sa Biskajskog zaliva prema poluostrvu kreću se vlažne mase, pa se na planinskim padinama izluči najviše padavina, odnosno na ovom prostoru 900-2.000 mm. Zbog blage okeanske klime i dosta padavina, čitavo područje je pod relativno bujnom i zelenom vegetacijom, pa se ova regija često naziva i Zelena obala (Costa Verde).Unutrašnju Španiju, sa kontinentalnom klimom karakterišu srednje mesečne temperature od 3-23°C, mada tokom zime temperature često budu negativne. U ovoj regiji prosečno godišnje izluči se ispod 500mm padavina, a na nekim sektorima i ispod 300. Istočni obod ove regije poprima neke karakteristike mediteranske klime, dok se severozapadni rub približava okeanskoj.

Podneblje. U brdovitim sz. dijelovima (Galicija, Asturija, Kantabrija i Baskija) podneblje je oceanske s obilnim padalinama čitave godine (1000-3000 mm). U obalnim dijelovima na I i J sredozemno je s vrućim ljetima i blagim zimama (350--550 mm padalina), a u unutrašnjosti je kontinentalno s vrlo vrućim i suhim ljetima te hladnim zimama (250-400 mm padalina). La Coruna (s. m. t. siječanj 9,9 "C, kolovoz 18,9 "C, 971 mm padalina), Barcelona (s. m. t. siječanj 9,4 °C, srpanj 24,2°C, 593 mm), Madrid (s. m. t. siječanj 4,9 °C, srpanj 24,2"C, 436 mm), Sevilla (s. m. t. siječanj 10,5 "C, srpanj 27,9 °C,535 mm), Palma de Mallorca (s. m. t. siječanj 10,1 "C, kolovoz 24,5°C, 451 mm).

Vode. Iz Mesete prema Z teku rijeke Duero (895 km), Tajo (1007 km) i Guadiana (777 km). U Andaluziji je najveća rijeka Guadalquivir (656 km), a na SI Ebro (909 km). Manje rijeke ljeti većinom presahnu, a najveći protok je zimi, dok veći ljetni protok ima samo Ebro jer dobiva vodu iz Pireneja. Zbog velikih potreba za vodom (pitka i industrijska voda te voda za umjetno natapanje) i zbog opasnosti od poplava, na rijekama je više od 200 većih brana.

Flora i fauna.Španija ima malo šuma (oko 15%), a uz to retke su prave šume. Prave šume ostale su samo na nekim višim delovima planina. Na Mezeti nema šuma, a najveće šumske površine, ali i travno-livadske, očuvane su na severozapadu Španije. U unutrašnjosti Španije osnovu prirodnog pejsaža čine kserofitne zajednice. Šikaru (matorral), uglavnom teško prohodnu sačinjavaju grmovi jasena, lovora, ruzmarina i divlje masline, a na lošem zemljištu raste i slaba trava. U tim uslovima uspevaju lekovite trave, najčešće lavanda, kadulja i majčina dušica. Prostori koji su obrasli majčinom dušicom nazivaju se tomilares (tomillares).U proleće kad šikara i površine pod lekovitim travama ozelene privlače šarenilom boja i aromatičnim mirisima, stignu i brojni leptiri i ptice. Leti je znatno drugačije, jer uz stalno vedro nebo i vrelo sunce, vegetacija uglavnom požuti, a u prvi plan dolaze ogoljeni kameni blokovi (sipari). Jugoistočni deo Mezete, u takvim uslovima, ima oskudnu stepsku vegetaciju. Sredozemnu obalu karakteriše florna raznolikost, koja je uglavnom proizvod ljudskog rada, odnosno radi se o kultivisanim biljnim vrstama (agrumi, masline, vinova loza, povrće, čak i palme i dr.). U sredozemnim klimatsko-vegetacionim uslovima živi

6

mediteranska fauna, koju karakteriše veliki broj gmizavaca, insekata i ptica, dok su se krupnije životinje održale uglavnom u planinskim predelima.

Tla i vegetacija. U s. dijelovima prevladavaju smeđa šumska tla, u sušnijoj unutrašnjosti i na J kestenasta tla, a u brdskim kraje vima kamenjar, na vapnencima terra rossa, dok su na riječnim naplavinama fluvijalna tla. U unutrašnjosti i na obalnim dijelovima vrlo je snažna erozija tla. Prirodna vegetacija znat no je uništena još u davnini. U sz. dijelu su listopadne šume (hrast lužnjak, bukva, breza, kesten), a u višim predjelima su me bora i jele. U unutrašnjosti i na sredozemnoj obali nekoć je rasla zimzelena šuma (česvina, hrast plutnjak, pinije i druge vrste borova), a sad je većinom degradirana u makiju i garig. Prava je stepa samo u najsušnijim dijelovima u unutrašnjosti (La Mancha, srednji tok Ebra itd.). Prostrani su umjetni naša di eukaliptusa i topola u dolinama te različite vrste borova na područjima erozije. Šume i grmlje pokrivaju 31,9% površine.

STANOVNIŠTVO l NASELJENOST

Stanovništvo. Brži rast stanovništva započeo je u 19. st. (1833.: 12 mil.; 1931.: 24 mil.). Sve do 1975. Španjolsku je karakte rizirao visok natalitet i prirodni priraštaj, no istodobno i vrlo snažno iseljavanje, isprva u J. Ameriku (1846.-1932.: 5 mil. iseljenika), a nakon 2. svjetskog rata u razvijenije države Z. Europe (1962.-83.: 1,09 mil.). Natalitet je vrlo opao tek 70-ih godina, tako da se porast stanovništva gotovo zaustavio; posljedice su vrlo malen udio mlađeg stanovništva i brz porast starijega (1992.: 19,4%).

Natalitet (2000.) 9,8%.Mortalitet (2000.) 9,1%.Prirodni priraštaj (2000.) 0,7%.Mortalitet dojenčadi (2000.) 5,0%.Prosječni godišnji porast stan. (1996.-2001.) 0,2%Očekivano trajanje života (1999.) M 74,4 god.; Ž 81,6 god.Udio stan. mlađeg od 15 godina (2001.) 14,9%Udio stan. starijeg od 60 godina (2001.) 21,7%Udio gradskog stanovništva (1990.) 78,4%Broj i udio aktivnog stanovništva (2000.) 16.844.200 (41,6%)Naobrazba (stariji od 16 godina; 1997.) OŠ 26,6%; SS 58,9%; VVŠ 8,1%Udio nepismenog stanovništva (1996.) 3,5%

Španjolska ima nacionalno vrlo raznoliko pučanstvo: 74% je Kastiljaca, 17% Katalonaca, 6% Galicijaca, 2% Baska, oko 500.000 Roma (Gitanos), 526.000 stranaca (najviše iz Maroka, Vel. Britanije, Njemačke i Portugala) te oko l mil. ilegalnih useljenika. Po Ustavu, u čitavoj je zemlji službeni jezik kastiljski (španjolski), a na područjima autonomnih zajednica i katalonski (Katalonija, Valencia i Baleari), galicijski u Galiciji i baskijski u Baskiji. Katalonski je srodan provansalskom, njime govori 68% stanovništva Katalonije, 67% na Balearima i 51% u Valenciji. Galicijski je jezik srodan portugalskom i njime govori 91% pučanstva Galicije. Baskijski jezik (euskera) ne pripada indoeuropskim jezicima i njime govori 26%stanovnitšva Baskije i 12% Navarre.

7

Vjerski je opredijeljeno 68% stanovništva; većinom su katolici (67%), doseljenici su većinom muslimani. Katolička crkva je do 1978. bila službena crkva, a od tada je odvojena od države.

Naseljenost. Vrlo snažne unutrašnje migracije zadnjih su desetljeća iz temelja promijenile sliku naseljenosti države. Najsnažnije su bile između 1950 i 1980., kada je Španjolskuzahvatio snažan proces litoralizacije (preseljavanja stanovništva na obalna područja) i urbanizacije. Najveće doseljavanjedoživjeli su Madrid, Barcelona, Valencia te Baskija, a područja najsnažnijeg iseljavanja bila su Andaluzija, Extremadura i Stara Kastilja. U seobama je prevladavao bijeg sa sela u gradove (1960.: 56,6% gradskog stanovništva; 1985.: 77,4%). Veći su gradovi (2001.) Madrid (2,94 mil.), Barcelona (1,50 mil.), Valencia (738.000), Sevilla (685.000), Zaragoza (615.000), Malaga (524.000), Murcia (371.000), Bilbao (350.000), Palma de Mallorca (334.000), Valladolid(3l7.000), Cordoba (308.000), Alicante (285.000), Vigo (280.000), Gijon (266.000), Granada (241.000), Hospitalet de LIobregat (239.000), La Coruna (236.000).

8

Prvog januara 2006. godine, Španija je imala 44.708.964 stanovnika a distribucija stanovništva u na celoj teritoriji je neujednačena. Madrid, okolina Madrida i obala su najgušće naseljene zone, dok je unutrašnjost znatno ređe naseljena.Danas oko 80% stanovništva živi u gradovima. U starosnoj dobi 0-19 godina je 33% populacije, u dobi 20-59 godina je 50%, a starijih od 60 godina ima 17%. Očigledno je i da španska populacija postaje sve starija, a na to utiče i mali prirodni priraštaj, koji iznosi svega 1 promil (stopa nataliteta je 10 promila, a mortaliteta 9 promila).

Imigracija.Španija je posle SAD zemlja koja prima najveći procenat imigranata na svetu. Godine 2005, u Španiju je došlo 38,6% od ukupnog broja imigranata u Evropsku Uniju. Imigranti su u najvećem broju iz iberoameričkih zemalja, zatim iz drugih zemalja EU, Istočne Evrope I Magreba. Veliki deo ekonomskog napretka u poslednjim godinama I obezbeđenje penzionih fondova za nadolazeće godine se može zahvaliti imigrantima, s obzirom da je špansko stanovništvo sve starije.

Statistike.Od 44.708.964 ukupnog broja stanovnika Španije, 4.144.166 su stranci, ili 9,3 % od ukupnog stanovništva, prema studiji španskog Nacionalnog Instituta za Statistiku [2] koja je zaključena 1. januara 2006. Najbrojniji stranci u Španiji su Marokanci (536.012), zatim Ekvatorijanci (461.310), Rumuni (407.159) i Kolumbijci (265.141). Od zemalja Evropske unije, najbrojniji su Britanci (274.723) i Nemci (150.000), skoncentrisani uglavnom na jugu i istoku Španije, konkretno, Alikante i Malaga.

Srbi u Španiji.Prema poslednjim statističkim podacima od 1. januara 2006. godine, u Španiji se ukupno nalazi 3.474 Srba, od kojih 1.862 muškaraca i 1.612 žena. Najviše ima Srba između 30-34 godina starosti (ukupno 593 od kojih 351 muškarac i 242 žene. Slede Srbi između 25-29 godina, kojih ima ukupno 470, od kojih 248 muškaraca i 222 žene. Na trećem mestu su Srbi između 35-39 godina starosti, kojih ima ukupno 447 - 272 muškarca i 175 žena.

9

Jezici.Španski jezik ili kastiljanski je zvanični jezik španske države. Ostali jezici (i dijalekti) koji se govore u Španiji su:

Katalonski jezik - kooficijalni jezik autonomnih pokrajina Katalonije, Valensije (valensijanski dijalekt) i Balearska ostrva (majorkanski dijalekt)Baskijski jezik - kooficijalni jezik autonomne pokrajine BaskijeGalicijski jezik - kooficijalni jezik autonomne pokrajine GalicijaAsturleonski jezik - nema status kooficijalnog jezikaAragonski jezik - nema status kooficijalnog jezika

DRŽAVNO UREĐENJE

Po Ustavu, koji je 6. 12.1978. prihvaćen na referendumu (na snazi od 29.12.1978.), Španjolska je parlamentarna monarhija. Biračko pravo imaju svi španjolski državljani stariji od 18 godina. Od 1975. na prijestolju je kralj Juan Carlos I. iz kraljevske kuće Burbona. Prijestolje se nasljeđuje po muškoj i ženskoj liniji, pri čemu muška ima prednost. Dvodomni parlament (Cortes Generales) čine Zastupnički dom i Senat.Zastupnički dom (Congreso de los Diputados) ima 350 zastupnika, koji se na četiri godine biraju na općim izborima po proporcionalnom sistemu.Senat (Senado) ima 248 članova, od kojih se 208 bira na četiri godine na općim izborima po većinskom sustavu, tako da svaka od 47 pokrajina na kontinentu ima po četiri senatora, a otočne pokrajine po pet (Baleari i Las Palmas de Gran Canaria) ili šest (Santa Cruz de Tenerife); Ceuta i Melilla imaju svaka po dva senatora. Ostalih 40 senatora biraju parlamenti autonomnih zajednica.Predsjednika vlade - a na njegov prijedlog i ministre - imenuje kralj, a bira ih Zastupnički dom.Po Ustavu iz 1978., Španjolska ima polufederativno uređenje, jer je podijeljena na 17 autonomnih zajednica (comunidad autonoma); one imaju znatne zakonodavne i izvršne ovlasti, svoje statute, parlamente, koje biraju na općim izborima, regionalne vlade i upravne službe. Neke zajednice imaju svoju policiju (npr. Baskija), različito porezno zakonodavstvo, različite ovlasti u visokom školstvu i sudstvu. Razlike između zajednica izviru iz različita povijesnog razvoja i stupnja gospodarske razvijenosti (Katalonija, Valencia, Baleari, Baskija i Galicija imaju, osim španjolskog, i regionalne službene jezike). Ceuta i Melilla su od 22. 2. 1995. autonomni gradovi sa svojim skupštinama i upravama.

GOSPODARSTVO

U razdoblju Francove diktature Španjolska je imala isprva izrazito zatvoreno, na domaću potrošnju orijentirano privre dno uređenje, sa snažnom ulogom države. Uvedbom tzv. sta bilizacijskog plana (1959.; otvaranje tržišta stranim ulagači ma, pojednostavljenje uvoza, razvoj turizma, uključenje u OECD 1960.) počelo je razdoblje nagloga gospodarskog uspona (tzv. španjolsko gospodarsko čudo), u kojem je BDP premašio godišnju stopu rasta od 7%. U razdoblju naftne krize (1973.-74.) i političke nestabilnosti nakon Francove smrti privredni se uspon preobrazio u recesiju, a zbog pro pasti brojnih poduzeća vrlo se povećala nezaposlenost. Razdoblje prilagođivanja prije ulaska u EEZ vremenski

10

se poklapalo s djelovanjem socijalističke vlade Felipea Gonzalesa (od kraja 1982.); tada je provedeno široko prestrukturi ranje gospodarstva iz radno intenzivnih djelatnosti u kapitalski intenzivne, privatiziran je velik dio državnih poduzeća, obuzdana inflacija i smanjen proračunski deficit, prije svega povišenjem poreza.Nakon 1986. privredni rast Španjolske uglavnom je znatno iznad prosjeka EEZ-a, prije svega zbog povećanja izvoza i prihoda od turizma.Velik španjolski problem ostaje visoka nezaposlenost (2001.: 13,3%), više od 30% zaposlenih ima posao samo na određeno vrijeme. Državnom proračunu, osim izdataka za nezaposlene (iako više od trećine nezaposlenih ne prima nikakvu državnu pomoć), prijete i veliki izdaci za mirovine, djelomično zbog realnog povišenja mirovina, a djelomično zbog brzog starenja stanovništva.

Privreda.Mada je Španija i posle Drugog svetskog rata bila uglavnom agrarna zemlja, danas je ona srednje razvijena država u kojoj dominira tercijarni sektor - u ukupnom nacionalnom dohotku učestvuje sa 56%. Sekundarni sektor učestvuje sa 39%, a poljoprivreda ima udeo 5%. Zaposleni u poljoprivredi čine 12% svih aktivnih, dok u industriji i rudarstvu radi 25% i u uslugama 63%. Na poboljšanju poljoprivredne proizvodnje proizvodnje Španija je u poslednjih dvadesetak godina dosta uradila, a to potvrđuju i brojne huerte.Danas najveći deo poljoprivrednih površina pripada veleposednicima (oko 50%), a njihova imanja - latifundije uglavnom imaju površinu veću od 250 ha. Mala imanja su ispod 50 ha, mada ima dosta manjih od jednog ha.

Poljoprivreda. Španjolska ima 15,2 mil. ha njiva (30,1% površine), 4,7 mil. ha voćnjaka (9,4%), 1,45 mil. ha vinograda (2,9%) te 17,4 mil. ha travnjaka i pašnjaka (34,35). Umjetno se natapa 23% obradivih površina.Za španjolsku je poljoprivredu karakteristična vrlo velika ražlika između intenzivne proizvodnje na umjetno natapanim površinama (tzv. huerte, odnosno vege) i ekstenzivnog poIjodjelstva i stočarstva u sušnoj unutrašnjosti. Uključenjem u EEZ Španjolska se više orijentirala na proizvodnju j. voća i ranog povrća za sjevernije članice. Karakteristična je razlika između prevladajućeg veleposjeda u j. dijelovima (osobito u Andaluziji) i prevlasti malih i srednjih imanja na S (Galicija, Stara Kastilja, Katalonija). Prosječna veličina posjeda iznosi, doduše, 23,6 ha (1999.), no više od polovice od 1,78 mil. pos jeda ima manje od 5 ha zemlje. Najprostranije umjetno natapane površine (3,65 mil. ha) nalaze se u ravnicama na sredozemnoj obali (Valencia, delta Ebra, područje Murcia-Elche-Alicante, ravnica uz Guadal quivir između Cordobe i Seville itd.), no i intenzivna poljoprireda ima negativnih učinaka (sniženje razine podzemnih voda, prodor slane vode u tla, erozija tala na više od 40% površine).U sušnoj unutrašnjosti i Andaluziji uzgaja se prije svega pšenica (7,05 mil. t), a na JI ječam (10,84 mil. t, 4. na svijetu), na S kukuruz, u delti Ebra, u okolici Valencije i oko donjeg Guadalquivira riža (761.000 t).Za domaće tržište i izvoz vrlo je važna proizvodnja krumpira i ranog povrća, npr. rajčice (2,78 mil. t), salate, krastavaca i rezanog cvijeća; najviše na i. obali i uz Ebro (veliki staklenici). Od industrijskih biljaka najvažnije su šećerna repa (1,2mil. t šećera), duhan, pamuk, suncokret i uljana repica. Go-vedarstvo prevladava na SZ, a u sušnoj unutrašnjosti prije svega ekstenzivno mesno govedarstvo i ovčarstvo, dok je u Extremaduri na Z tradicionalan uzgoj svinja (hrastove šume). Godine 1999. imali su 6,36 mil. grla goveda, 20,99 mil. ovaca, 22.1 mil. svinja i 182 mil. komada peradi.Španjolska se ubraja među najveće proizvođače j. voća na svijetu, prije svega narandži (2,5 mil. t, 5. na svijetu), mandarina,limuna (880.0001, 5. na svijetu) i

11

grejpa. Najveći su nasadi na umjetno natapanim površinama u niskoj Andaluziji i ravni-cama uz sredozemnu obalu (u prvom redu Valencia i Castellon de la Plana). Proizvode još mnogo bresaka i marelica,a u s. dijelovima i jabuke, kruške i šljive. U gornjoj Andaluziji, okolici Malage i Murcije te u Kataloniji važna je proizvodnja badema.Španjolska je jedan od najvećih proizvođača maslina i najveći je proizvođač maslinova ulja na svijetu (449.000 t); najveći su maslinici u Andaluziji, Kataloniji i j. dijelu Extremadure. Španjolska je četvrti najveći proizvođač grožđa na svijetu (5,72 mil. t) i treći najveći proizvođač vina (37,6 mil. hl), gplavna su vinogradarska područja na J, u okolici Malage i Alicantea, u niskoj Andaluziji, Manchi (Valdepenas s okolicom), obalnim dijelovima Katalonije, na Balearima i u j.dijelovima Stare Kastilje (tzv. Tierra del Vino).

Ribarstvo. Španjolska je jedna od najznačajnijih ribarskih Država u Europi. U ribarstvu je zaposleno oko 10.000 ljudi, a o njemu ovisi još oko 500.000 radnih mjesta, prije svega u politički osjetljivima Galiciji i Baskiji. Godišnji je ulov 1,11 mil. t (19. na svijetu).Najznačajnija su ribolovna područja ispred atlantske obale na SZ, mnogo ribe ulove i u međunarodnim vodama s. dijela Atlantskog oceana (oko Newfoundlanda i Grenlanda) te pred z. obalom Afrike, a ribarstvo na sredozemnoj obali pokriva prije svega lokalne potrebe. Najveće su ribarske luke Vigo, La Coruna i Pasajes na S te Huelva, Cadiz i Algeciras na J.

Šumarstvo. Španjolska ima 9,5 mil. ha šuma (18,6% površine), a ostalo je grmlje. Gospodarski su najzanimljivije listopadne šume na SZ (bukva, hrast, kesten) i umjetni nasadi eukaliptusa. U Extremaduri i Kataloniji značajna je proizvodnja pluta (80.000 t).

Rudarstvo i energetika. Španjolska ima znatno rudno bogatstvo, no fosilna goriva mora uglavnom uvoziti. Kameni ugljen (l5,8 mil. t) dobiva u Asturiji j. od Ovieda (Mieres) i u Sierra Moreni (Espiel). lignit (12.2 mil. t) prije svega na SI (na srednjem Ebru i u predgorju Pireneja). Uranovu rudu kopaju na Z (La Haba, Saelices el Chico). Bfiilbao je bio poznat po ležištima željezne rude, koja su, dioduše, već iscrpljena. Brojna nalazišta obojenih metala bila su značajna još u prethistoriji i antici, a danas se iz njih vade još samo manje količine rude. Najvažnija su nalazišta žive u Sierra Moreni

12

kod Almadena i pirila u jz. dijelu Sierra Morene (Rio Tinto, Tharsis). U Baskiji kopaju cinkovu rudu, a u Kataloniji kalijevu sol (Suria, Cardona).Instalirana snaga svih elektrana iznosi 44.444 MW. Gotovo polovicu električne energije proizvedu u TE (47,7%), ostalo u 7 NE (32,2%) i HE (18,1%). HE su na gornjem i srednjem toku rijeke Tajo, u srednjem toku Duera, na Minu s pritoci-ma i pirenejskim rijekama.U TE iskorištavaju domaći ugljen i uvezenu naftu (TE u obalnim gradovima). NE imaju instaliranu snagu od 7811 MW (Almaraz, Jose Cabrera i Trillo u unutrašnjosti, Santa Maria de Garona kraj Burgosa, Cofrentes kod Valencije te Asco i Vandellos kod Tarragone).Manje količine električne energije daju elektrane na vjetar (na Kanarskim otocima), a kod Toleda od 1994. radi najveća solarna elektrana u Europi sa 8000 sunčanih ćelija i snagom od l MW.

Industrija. Karakterističan je vrlo nejednakomjeran raspored industrije u starim industrijskim središtima na S (Baskija i Asturija, Barcelona s okolicom, Madrid) i novijim industrijskim kompleksima na J, kojima su pokušali smanjiti razlike u gospodarskoj razvijenosti između S i J. Industrija robe za široku potrošnju (tekstilna i prehrambena), koja se temelji na jeftinoj radnoj snazi, zbog konkurencije neeuropskih država zapala je 70-ih godina u tešku krizu, a nov zamah dobila je uključenjem Španjolske u EEZ, kad je provedeno široko pre-strukturiranje u zahtjevnije industrijske grane te privatizacija velikog dijela državnih poduzeća.Najveća su industrijska područja Barcelona s okolicom, Baskija, Asturija, Valencia i Madrid.Crna metalurgija (4,1 mil. t sirovog željeza i 15,0 mil. t čelika) koncentrirana je u Baskiji (Bilbao, Baracaldo, Basauri) i Asturiji (Aviles, Gijon, Mieres). Velik dio sirovina uvoze, stoga je crna metalurgija većinom na obali. Obojena metalurgija proizvodi aluminij (365.000 t; Valla-dolid, Lagrela i Sabananingo), bakar (Cordoba), olovo i cink (Cartagena, Linares, Penarroja), kositar, kadmij i dr. Strojogradnja i metalna industrija koncentrirane su u s. dijelovima Španjolske (Katalonija, Baskija i Asturija), široj okolici Madrida i Sevilli. Brzo se razvija automobilska industrija, prije svega tvrtka Seat u okviru koncerna Volkswagen (Barcelona s okolicom), a svoje tvornice imaju u Španjolskoj još Citroen (Vigo), Peugeot, Renault, Ford (Valencia), General Motors (Zaragoza) i Nissan (Barcelona). Godine 1999. proizveli su 2,21 mil. osobnih automobila (7. na svijetu) te 644.000 kamiona i autobusa (4. na svijetu). Kemijska industrija koncentrirana je u Barceloni i široj okolici. Rafinerije nafte su kod Cartagene (Escombreras), u La Coruni, Huelvi, Castellonu de la Plana, Tarragoni, Bilbau i dr. Nakon uključenja u EEZ dobro se razvila elektrotehnička industrija (strojevi za pranje rublja i posuđa, hladnjaci, televizori itd.), najzastupljenija u Kataloniji, Baskiji i Madridu s okolicom.Od starijih industrijskih grana najraširenija je tekstilna industrija, osobito u Kataloniji, gdje prevladava preradba pamuka (Sabadell, Terrassa, Manresa), okolici Valencije, Malagi i Linaresu. Dobro su još razvijene kožarska industrija i industrija obuće (okolica Valencije i Alicantea, Baleari). Prehrambena industrija nalazi se prije svega u poljoprivrednim područjima na sredozemnoj obali i u unutrašnjosti (konzervirano voće i povrće, mesni i mliječni proizvodi, šećer). Od ostalih industrijskih grana valja spomenuti drvnu industriju i industriju papira, prije svega u Baskiji i Navarri, staklarsku (Bilbao, Santander, La Granja, San Sebastian, Zaragoza, Se-villa, Valencia), keramičku (Talavera de la Reina, La Cartuja kod Seville, Manises kod Valencije i Segovia), duhansku i gumarsku industriju (Barcelona s okolicom, Baskija, Asturija).

13

Turizam. Španjolska raspolaže s više od 16.000 turističkih postrojenja svih kategorija s 1,32 mil. kreveta; 1999. posjetilo ju je 46,8 mil. inozemnih turista (3. na svijetu), najviše iz Njemačke, Vel. Britanije, Francuske i Italije. Turizam je u vrijeme španjolskoga gospodarskog čuda bio najvažniji izvor deviza, a i danas ostvaruje više od 10% BDP-a. Snažan razvoj masovnog turizma u zadnjih 20 godina gradnjom velikih hotelskih kompleksa na sredozemnoj obali i na Balearima uvelike je pridonio znatnoj degradaciji okoliša te pogoršanju uvjeta stanovanja domaćeg stanovništva. Najviše stranih turista dolazi u ljetnim mjesecima na kupališta na sredozemnoj obali, a na Kanarskim otocima sezona kupanja traje cijele godine. Za turiste su vrlo privlačni i bogati kulturni sadržaji starih gradova (Barcelona, Madrid, Toledo, Granada, Sevilla, Cordoba itd.). Najvažnija su turistička područja Baleari, osobito Mallorca (El Arenal, Palma de Mallorca) i Ibiza, Costa Brava u Kataloniji (Lloret de Mar, Tossa de Mar, Rosas, Palamćs), Costa del Azahar (Valencia, Vinaroz, Benicarlo), Costa Blanca (Alicante, Benidorm), Costa del Sol (Torre del Mar, Cala-honda, Malaga, Marbella, Almeria), Costa de la Luz (Alge-ciras, Cadiz, La Antilla, Išla Cristina) i Kanarski otoci, prije svega otoci Gran Canaria (Puerto de Mogan, Maspalomas, El Ingles i San Agustin) i Tenerife (Santa Cruz de Tenerife, Los Cristianos, Puerto de la Cruz).

San Sebastian Festival u Pamploni

Promet

Cestovni promet. Ukupna dužina cesta iznosi 347.000 km (99% asfaltiranih), od čega je 7736 km brzih (autovia) i automobilskih cesta. Cestovna je mreža izrazito usmjerena iz regionalnih središta prema Madridu, dok su međuregionalne prometnice lošije. Od 1993. odvija se ubrzano osuvremenjivanje cestovne mreže, uz znatnu pomoć iz strukturnih fondova EU.Željeznički promet. Španjolska ima 13.832 km željezničkih pruga (6950 km elektrificiranih), većinom s razmakom između tračnica od 1668 mm. Uz financijsku pomoć EU odvi ja se veliko osuvremenjivanje željeznica; postupno ih preuređuju na razmak od 1435 mm. Godine 1992. otvorili su 471 km dugu brzu prugu Madrid-Sevilla, a sada grade njezin prođu žetak do Barcelone i dalje prema francuskoj granici te od Zaragoze preko Baskije do francuske granice.

14

Većinom željeznica upravlja državno poduzeće RENFE (Red Nacional de Ferrocariles Espanoles), uz koje postoji nekoliko lokalnih mreža, ponajprije u Baskiji i Kataloniji.

Brodski promet. Trgovačka mornarica ima 2190 brodova ukupne nosivosti 5,1 mil. t. Najveće su luke Algeciras-La Li ea, Bilbao, Barcelona, Gijon, Sevilla i Valencia.

Zračni promet. Španjolska ima 30 aerodroma s redovitim putničkim prometom; veći su međunarodni aerodromi Madrid (Barajas), Barcelona, Bilbao, Gran Canaria, Palma de Mallorca, Sevilla, Tenerife (Los Rodeos i Reina Sofia) i Valencia.. Nacionalni je prijevoznik Iberia (Lineas Aereas de Espana), osnovana 1927. i u većinskom vlasništvu države. Ostali su zračni prijevoznici Aviaco i Viva Air (poduzeća kćeri Iberije),LTE International Airways (Palma de Mallorca), Air Europa(Palma de Mallorca) itd.

PRIRODNE I KULTURNE ZNAMENITOSTI

•Aiguestortes (Pare Nacional d'Aiguestortes i Estany de Sant Maurici), nacionalni park u katalonskom dijelu Pireneja, 130 km2, osnovan 1955. Visokogorski predio (najviši vrh Gran Tuc de Colomers, 2931 m) s gorskim jezerima i udolinama•Altamira (Cueva de Altamira), krška špilja blizu Santandera u Kantabriji s prethistorijskim zidnim crtežima (prije oko 25.000 godina); pronađena 1879. Dio Unescove svjetske baštine.•Avila, stari grad u brdima na s. strani Kastiljskoga razvodnoga gorja (1130 m). Monumentalne, 2500 m duge i 21 m visoke gradske zidine sa 88 polukružnih obrambenih kula (11. st.), unutar njih slikovita gradska jezgra s romaničko-gotičkom katedralom (12.-13. st.) sa samostanom Convento de Santa Teresa (sagrađen 1636. na mjestu rodne kuće sv. Terezije Avilske), s dominikanskim samostanom Monasterio de S.Tomas (osnovan 1482., ujedno ljetna rezidencija Ferdinanda i Izabele Kastiljske). Dio Unescove svjetske baštine.•Barcelona, glavni grad Katalonije, najveće industrijsko središte Španjolske i kulturno središte Katalonaca. Stara gradska jezgra Barri Gotic oko gotičke katedrale (1298.-1448.) i sjedišta katalonske vlade (Palau de la Generalitat de Catalunya, 15. st.). Crkva Sant Pau del Camps (10.-13. st.; dio Unescove svjetske baštine), crkva Santa Maria del Mar (1329.-78.), crkva Sagrada Familia (početak gradnje 1898. po nacrtima Antonija Gaudija). Po njegovim nacrtima sagradena Časa Mila (1906.-10.), palača i perivoj GuelI s brojnim skulpturama (1910.-14.; dio Unescove svjetske baštine).Iznad luke uzvisina Montjuic s poprištima 22. olimpijskihigara (1992.), tvrđavom Montjuic (vojni muzej), Katalonskim muzejom umjetnosti, Etnološkim i Arheološkim muzejom, Muzejom Joana Miroa i sa Španjolskim selom (etnografski muzej na otvorenom). Picassov muzej.•Burgos, stara prijestolnica Kastilje na rijeci Arlanzonu.Velebna gotička katedrala (13.-16. st.; dio Unescove svjetske baštine), plemićka palača Časa de Miranda s gradskim muzejom. U blizini cistercitski samostan Monasterio de las Huelgas (1187.) s grobovima kastiljskih kraljeva.

15

•Caceres, grad u Extremaduri. Zidinama opasana stara gradska jezgra (Ciudad Monumental) sa slikovitim trgovima i brojnim plemićkim palačama iz 15. i 16. st. Dio Unescove svjetske baštine.•Cordoba, grad na rijeci Guadalquiviru, prijestolnica Kordopskog kalifata (926.-1031.). Katedrala Mezquita, izgrađena 785.-1009. kao jedna od najvećih džamija na svijetu (180 x 130 m) u 16. st. Preko rijeke rimski most dugačak 230 m, Arhe¬ološki muzej. Dio Unescove svjetske baštine.•Coto Doftana, nacionalni park na ušću rijeke Guadakjuivira, 600 km2. Prostrane močvare (marismas), pješčane sipine i borove šume te bogat biljni i životinjski svijet (zimovališta ptica selica). Dio Unescove svjetske baštine.•Cuenca, grad u gorju Serrania de Cuenca (1000 m). Slikovita stara gradska jezgra usred dubokih sutjeska rijeka Jucar i Huecar s gotičkom katedralom (oko 1200.) i do deset katova visokim kućama na rubu sutjeske Huecara (Casas Colgadas), u jednoj od njih Muzej apstraktne umjetnosti. Dio Unescove svjetske baštine.•El Escorial, samostan San Lorenzo del Escorial sz. od Madrida, izgrađen 1563.-84. u renesansnom stilu (206x161 m), bio i kraljevska rezidencija Filipa II. Dio Unescove svj. baštine.•Garrotxa (Pare Natural de la Zona Volcanica de la Gar-rotxa), park prirode kod grada Olota u Kataloniji, 120 km2, osnovan 1985. Slikovit vulkanski predio sa 30 vulkanskih stožaca, nastalih prije približno 12.000 godina.•Granada, grad u s. podnožju Sierra Nevade, prijestolnica arapskih emira (1238.-1492.). Iznad grada od crvenoga pješčenjaka sagrađena Alhambra, koja se sastoji od tvrđave Alca-zaba, renesansne palače kralja Karla I. (16. st.), kraljevske palače arapskih emira (Palacio Arabe; 14. st.) i Generalifea, ljetne palače emira s vrtovima (14. st.). U gradu u podnožju katedrala Santa Maria de la Encarnacion (1523.-1703.), a u njoj Kraljevska kapela (Capilla Real) s grobovima Ferdinan¬da i Izabele. Nekadašnja arapska četvrt Albaicin. Dio Unescove svjetske baštine.•Guađalupe, gradić u brdovitoj i. Extremaduri sa samostanom Nuestra Sefiora de Guađalupe (osnovan 1340.), zaštitniče Španjolske (hodočašća). Dio Unescove svjetske baštine.•Las Medulas, selo u pokrajini Leon, jz. od Ponferrade, napušteni rudnici zlata iz rimskog razdoblja. Dio Unescove svjetske baštine.•Leon, glavni grad istoimene povijesne pokrajine na lijevoj obali rijeke Bernesge. U starom dijelu gotička katedrala (13.- 15. st.) s vitrajima iz 13.-17. st., romanička crkva San Isidoro (12. st.) s grobovima leonskih kraljeva i freskama iz 12. st., uz rijeku samostan i hospicij San Marcos (16. st.).•Madrid, glavni grad, kulturno i prometno središte države u unutrašnjosti poluotoka. Razmjerno mala stara gradska jez¬gra oko trga Plaža Mayor iz 17. st. Klasicistička kraljevska palača (1738.-64.), park Retiro (150 ha, 17.-19. st.). Muzej Prado (Museo del Prado) sa zbirkama djela španjolskih i dru¬gih slikara, Arheološki muzej.

Cervantesov spomenik u Madridu

16

•Merida, prijestolnica rimske provincije Luzitanije na de¬snoj obali rijeke Guadiane. Preko rijeke oko 800 m dugačak rimski most (sagrađen oko 100.), rimsko kazalište i amfiteatar iz 1. st. pr. Kr. rimski hipodrom, Nacionalni muzej rimske umjetnosti. Dio Unescove svjetske baštine.•Montserrat, benediktinski samostan na istoimenom brdu od crvenoga pješčenjaka iznad doline rijeke Llobregat. U bazilici iz drveta izrezbaren lik Marije s Isusom (La Moreneta), zaštitnice Katalonije. Važan hodočasnički kraj.

Monrserrat, benediktinski samostan u Kataloniji

•Monte Perdido (Parque Nacional Ordesa y Monte Perdido), nacionalni park u srednjim Pirenejima u Aragonu, 156 km2. Visokogorski kraj (najviši vrh Monte Perdido, 3355 m),na francuskoj se strani nastavlja u Pare National des Pvrenees. Dio Unescove svjetske baštine.•Palma de Mallorca, glavni grad Baleara na otoku Mallorci. Gotička katedrala (13.-16. st.), nekadašnja Burza (la Llotja),građena od 1426. do 51. u gotičkom stilu, crkva sv. Franje (13.-14. st.), muzej Mallorce.•Poblet, cistercitski samostan u zaleđu Tarragone (osnovan 1151.), opasan snažnim trostrukim zidinama. Dio Unescove svjetske baštine.•Salamanca, grad na desnoj obali rijeke Tormesa u Staroj Kastilji s jednim od najstarijih sveučilišta na svijetu (osnovano 1218.). Središte grada Plaža Mayor (1729.-55.), u blizini Časa de las Conchas s ukrasima u obliku školjaka (15. st.), romanička Stara katedrala (12. st.) i Nova katedrala (16.-18. st.), samostan Convento de Santa Clara (13. st.), 400 m dugačak rimski most preko rijeke. Dio Unescove svjetske baštine.•Santiago de Compostela, grad u Galiciji, u srednjem vijeku najznačajniji hodočasnički cilj u Europi. Romanička katedrala sv. Jakova (11.-12. st.) sa svečevim grobom, a uz nju nadbiskupska palača (12. st.) i renesansni Hostal de

17

los Reyes Catolicos. Brojni samostani i crkve, npr. benediktinski samostan San Martin Pinario (17. st.), Colegio de San Jeronimo(17. st.) i dr. Dio Unescove svjetske baštine.•Segovia, grad u s. podnožju Kastiljskoga razvodnoga gorja. Zidinama opasan stari dio grada s gotičkom katedralom (16. st.), s brojnim romaničkim crkvama, npr. San Martin i San Andres iz 12. st. U stari grad vodi više od 700 m dugačak i do 29 m visok rimski akvadukt sa dva niza svodova (izgrađen oko 100.). Nad sutokom rijeka Eresma i Clamores nekadašnji kraljevski grad Alcazar (11.-13. st., sadašnja rekonstrukcija iz 19. st.). Dio Unescove svjetske baštine.•Sevilla, grad na rijeci Guadalquiviru u Andaluziji, obogatio se monopolom u trgovini s Amerikom (nakon 1492.) te kao središte uprave svih kolonija u Americi (1503.-1717.). Gotičkakatedrala (1402.-1506.; treća po veličini u Europi), uz nju 93 m visoka Giralda (1184.-96.), nekadašnji minaret, a sada zvonik. Nasuprot njoj Alcazar, palača arapskih, a nakon 1248. i kastiljskih vladara, preuređena u 14. i 16. st. u stilu mudejar, i Indijski arhiv (Archivo de Indias); dio Unescove svjetske baštine. Park Marie Luise (1929.) s Arheološkim i Etnografskim muzejom, u starom dijelu grada (Barrio de Santa Cruz) Muzej lijepih umjetnosti i palača Časa de Pilatos (1492.-1533.) u stilu mudejar.•Teruel, grad u dolini rijeke Turije u j. dijelu Aragona, sa izvanrednim građevinama u stilu mudejar od opeke i keramičkih pločica: Torre del Salvador i Torre de San Martin (13.st), crkva San Pedro (12.-13. st.) i katedrala (16. st.) s mudejarskim zvonikom (1257.). Dio Unescove svjetske baštine.•Toledo, grad na okuci rijeke Tajo, prijestolnica zapadnogotske države (576.-711.) i Kastilje do 1561. Nad njim tvrđava Alcazar (obnovljena nakon građanskog rata 1936.-39., muzej). Gotička katedrala (1226.-1493.), crkve Santo Tome (14. st.) i San Juan de los Reyes (15. st.), dvije sinagoge: Sinagoga del Transito (14. st; muzej) i Santa Maria la Blanca (12. st).Časa del Greco (1613., u njoj umro slikar El Greco) i njegov muzej. Dio Unescove svjetske baštine.•Valencia, grad na i. obali usred prostrane plodne ravnice. U starom dijelu grada katedrala iz 13.-15. st. s renesansnim Colegio del Patriarca (1586.-1610., muzej), Burza svile (1483.-98.; dio Unescove svjetske baštine), Provincijski muzej lijepih umjetnosti.

18

Literatura:

Enciklopedija “Države sveta“ (Karel i Marjeta Natek)Internet

19