Ekonomsko - geografske odlike  panije

  • View
    499

  • Download
    9

Embed Size (px)

Text of Ekonomsko - geografske odlike  panije

UvodStarija istorija. Feniani i Kartaani te kasnije Grci od 10. su st. pr. Kr. na i. obali poluotoka osnovali brojne kolonije, a u unutranjosti su ivjela iberska plemena te od 900. pr. Kr. doseljena keltska plemena. Nakon 218. pr. Kr. Rimljani su postupno osvojili sav teritorij dananje panjolske (do 19. pr. Kr.), romanizirali ga te pokrstili stanovnike. Nakon 409. onamo su se doseljavali Svevi, Alani i Vandali, a nakon 507. Z. Goti; potonji su osnovali jaku dravu sa sreditem u Toledu (576.-711.). U meusobne sukobe zapleteni gotski vojni zapovjednici pozvali su 711. u pomo Maure, koji su za kratko vrijeme unitili njihovu dravu, osvojivi vei dio poluotoka. Posljednji vladar iz porodice Omejida, Abd ar-Rahman I. (756.-78S.), u Cordobi je osnovao neovisni emirat (al-Andaluz), Abd ar-Rahman III. uzdigao ga je na rang kalifata (929.), koji se, meutim, u 11. st. raspao na manje dravice. Izmeu 1086. i 92. arapski dio panjolske osvojili su marokanski emiri iz kue Almoravida, no njih su izmeu 1130. i 63. potisnuli emiri iz porodice Almohada. Pod pritiskom rekonkviste i njihova se drava raspala na manje emirate, od kojih se najdue odrao emirat Granada (do 1492.).Rimski akvadukt

Rekonkvista. Pobjedom Asturijaca nad Maurima kod Covadonge (722.) poelo je ponovno osvajanje Iberskog poluotoka (reconquista), koje je potrajalo do 1492. U s. dijelu poluotoka nastalo je pet samostalnih kranskih drava, koje su osvajanjima irile svoje teritorije prema J: Asturija-Leon, kasnija Kastilja, na Z Portugal, na I grofovija Barcelona, koja se 1137. s kraljevinom Aragonom povezala u personalnu uniju, te baskijska kraljevina Navarra (od 905.). Kranske su vojske poetkom 10. st. doprle do rijeke Duero i do sredine 13. st. osvojile velik dio poluotoka. 1

Meu kranskim dravama najjaa je postala Kastilja (kraljevina od 1035.), kojom su od 1369. vladali kraljevi iz porodice Trastamara; ista je porodica od 1420. vladala i Aragonom. Udajom kastiljske kraljice Izabele (1474.-1504.) za aragonskoga kralja Ferdinanda II. (1479.-1516.) nastala je jezgra panjolske drave, koja je 1492. Kolumbovim putovanjem u Ameriku poela graditi kolonijalno carstvo. Sporazumom u Tordesillasu (1494.) panjolska si je osigurala vlast u Srednjoj Americi i u z. dijelu J. Amerike, 1503. prikljuila si je Napuljsko kraljevstvo, a 1512. j. dio kraljevstva Navarre te postala najvea pomorska velesila onoga vremena. Habsburgovci. Nakon Ferdinandove smrti rodbinskim je vezama na prijestolje doao njegov unuk, Habsburgovac Karlo I. (1516.-56.), koji je ujedno bio njemaki car Karlo V. Za vladavine njegova sina Filipa II. (1556.-98.) panjolska je dosegnula vrhunac jer je obuhvatila jo Nizozemsku, Milano, Napuljsko kraljevstvo i Siciliju, a izmeu 1580. i 1640. i Portugal s njegovim kolonijama, no potom je poela propadati. Godine 1581. odcijepile su se nizozemske s. provincije, 1588. Englezi su unitili panjolsku nepobjedivu armadu, 1640. odcijepio se Portugal, a Pirenejskim mirom (1659.) Francuska je preuzela vodeu ulogu u Europi. Nakon smrti posljednjega panjolskog Habsburgovca Karla II. (kralj 1665.-1700.), buknuo je Rat za panjolsku batinu (1701.-14.), u kojem je prijestolje zadobio Filip V. (kralj 1700.-24. i 1724.-46.) iz porodice Burbona, unuk francuskoga kralja Luja XIV. U ratu je panjolska izgubila Nizozemsku, Milano, Napuljsko kraljevstvo, Sardiniju i Gibraltar. Godine 1793., zajedno s Austrijom, Pruskom i Vel. Britanijom, zapoela je rat protiv revolucionarne Francuske, ali je nakon poraza sklopila s njom mir (1796.) te su kasnije zajedno stupile u rat protiv Vel. Britanije (poraz u pomorskoj bitki kod Trafalgara, 21.10.1805.).Dvorac Alcazar u Segoviji Kraljevska palata u Madridu

Propast kolonijalnog carstva. Kralj Ferdinand VII. odrekao se 1808. panjolskoga prijestolja u korist Napoleonova brata Josepha Bonapartea (kralj 1808.-13.), no panjolci su se oduprli francuskoj okupaciji (1804.-14.) te 1812. u Cadizu donijeli liberalni ustav. Kralj Ferdinand VII. dokinuo ga je nakon povratka na prijestolje (1813.-33.). Slabost panjolske iskoristile su kolonije te se osamostalile (osim Kube, Portorika i Filipina). Kad je prijestolje zauzela Ferdinandova ki Izabela II. (kraljica 1833.-68.), tome se usprotivio njezin brat Karlo; uslijedila su tri rata izmeu karlista (zagovornika apsolutistike monarhije) i privrenika kraljice Izabele (liberali). U tekoj politikoj krizi parlament je 11. 2. 1873. proglasio republiku, no ona je za nekoliko mjeseci propala. U sijenju 2

1874. vlast je preuzela vojska (general Francisco Serrano), raspustila parlament te na prijestolje dovela kralja Alfonsa XII. (1874.85.), Izabelina sina. Razdoblje restauracije vratilo je panjolskoj mir i brz privredni razvoj, no u Baskiji i Kataloniji vrlo je ojaao separatizam, a uz podrku SAD pobunilo se stanovnitvo preostalih kolonija (Kuba, Portoriko, Filipini), tako da ih je panjolska Parikim mirom (1898.) morala prepustiti SAD-u. U 1. svjetskom ratu ostala je neutralna, a neuspjela vojna intervencija u Maroku (1921.) ojaala je protumonarhistiki pokret. General Miguel Primo de Rivera 13. 9. 1923. izveo je dravni udar, uvevi diktaturu po uzoru na faistiku Italiju. Republika. Svjetska privredna kriza je 1929. vrlo oslabila ekonomski poloaj panjolske, to je ojaalo republikanski pokret. U kolovozu 1930. republikanske su stranke zajedno sa socijalistima osnovale Revolucionarni komitet. Nakon to su na izborima (12. 4.1931.) u svim veim gradovima pobijedili republikanci, kralj Alfons XIII. pobjegao je iz panjolske, Revolucionarni je komitet 14. 4. 1931. proglasio republiku, a 9. 12.1931. donio novi Ustav. Nakon izbora u veljai 1936., na kojima je uvjerljivo pobijedila Ijeviarska Narodna fronta, republikanski se pokret radikalizirao. Dne 17. 7. 1936. u vojnim jedinicama u Maroku izbila je pobuna pod vodstvom generala Francisca Franca, ime je otpoeo panjolski graanski rat (1936.-39.). Uz podrku Njemake i Italije, general Franco postupno je prodirao prema S, sve dok u sijenju 1939. nije pala Barcelona i kao zadnje republikansko uporite 28. 3. 1939. Madrid. Graanski je rat na objema stranama odnio oko l mil. rtava, a iz panjolske je izbjeglo vie od 650.000 pristaa republike. Diktatura generala Franca. Ve 1.10.1936. general Franco postao je ef drave te uveo autoritarnu diktaturu (do 20. 11. 1975.). U 2. svjetskom ratu panjolska je formalno ostala neutralna, a 1947. proglaena je monarhijom, s tim da e si general Franco sam izabrati nasljednika kraljevske krvi. Poratna meunarodna izolacija panjolske zbog krute vojne diktature zavrila je ameriko-panjolskim saveznitvom u hladnom ratu (1953.) i primanjem panjolske u OUN (1955.). panjolska nakon Franca. Godine 1969. Franco je za svoga nasljednika odabrao Juana Carlosa I. iz porodice Burbona, unu ka nekadanjega kralja Alfonsa XIII. Na prijestolje je sjeo nakon generalove smrti (20. 11. 1975.). Iako nije imao veliku politiku mo, vrlo je uspjeno proveo prijelaz na parlamentarnu demokraciju. Na demokratskim izborima 15. 6. 1977. pobijedila je Demokratska unija centra (UCD), koja se kasnije raspala, a potom je od 1982. do izbora 13. 3. 1996. veinu imala Socijalistika radnika stranka pod vodstvom Felipea Gonzalesa. Nakon pada diktature panjolska se uspjeno ukljuila u sve europske organizacije (Vijee Europe 1977., NATO 1982., EEZ 1986. i WTO 1989.) te postigla brz gospodarski rast. Unato demokratizaciji nakon Francove smrti i uvoenju regionalne autonomije, panjolsku je godinama ugroavalo teroristiko djelovanje baskijske separatistike organizacije Baskijska domovina i sloboda (ETA; Euzkadi Ta Azkatasuna), koja je nastala 1959. odcjepljenjem najradikalnijih lanova od Baskijske nacionalistike stranke Herri Batasuna (zabranjena 3. 9. 2002.).

3

Slubeno ime: Reino de Espana (Kraljevina panija) Dravno ureenje: parlamentarna monarhija Povrina: 505.990 km2 Broj stanovnika (2001.): 40.144.000 Gustoa: 79,3 st./km2 Glavni grad: Madrid Slubeni jezik: panski Novana jedinica: euro (EUR) BDP (2000.): 558.558 mil. USD; 13.919 USD/st. Godinji realni porast BDP-a (1999.-2000.): 4,1% Kodovi po standardu ISO 3166: ESP, ES

PRIRODNA OBELEJASmjetaj i reljef. panjolska lei na Iberskora poluotoku u J. Europi. Pripadaju joj Balearski otoci u Sredozemnom moru, Kanarski otoci u Atlantskom oceanu te eksklave Ceuta i Melilla na afrikoj obali. Zauzima vei dio preteno brdovitog Iberskog poluotoka. U sredinjem dijelu nalazi se Meseta, prostrana visoravan od paleozojskih stijena Iberskog masiva djelomino prekrivenih tercijarnim naslagama. Kastiljsko razvodno gorje (Pico de Almanzor, 2592 m) dijeli je na S. Mesetu, visoki ravnjak na n. v. 700-900 m u porjeju rijeke Duero (pokrajina Stara Kastilja i Leon), i J. Mesetu. Potonja obuhvaa sunu visoravan La Manchu (500-700 m), a na Z je Toledska brda, visoka do 1200 m, dijele na dva dijela: s. pripada porjeju rijeke Tajo, a j. porjeju Guadiane. Sredinja visoravan se prema J lagano uzdie u Sierra Morenu (Banuela, 1323 m), a ova se strmim rubom sputa u plodnu Andaluzijsku nizinu uz rijeku Guadalquivir. I. dio Andaluzije mlado je nabrano gorje Betijskih Kordiljera, sastavljeno od gorskih lanaca u smjeru od JZ prema SI i kotlina; najvii je dio 4

Sierra Nevada (Mulhacen, 3482 m). Na si. strani Mesetu okruuje Ibersko rubno gorje, koje se sputa u prostranu Aragonsku kotlinu na srednjem Ebru, ispunjenu tercijarnim talozima, u kojima su nastali razvedeni breuljci i nia brda. Kotlinu prema I zatvaraju Katalonska brda od kristalinskih stijena, a prema S se preko brdovitog predgorja (do 1600 m) die u mlado nabrano gorje Pireneja (Pico de Aneto, 3404 m). Prostrano gorje, u sredinjem dijelu od kristalinskih stijena, nastavlja se prema Z u Kantabrijsko gorje (Pena Cerredo, 2642 m) i nie, Galicijsko pobre. Baleari lee oko 200 km i. od katalonske obale i po nastanku su si. nastavak Betijskih Kordiljera, preteno od vapnenca i s krkim obiljejima.

Klima.panija se nalazi u umerenom pojasu, njen neujednaen reljef utie na veliku klimatsku ra