1

Školska godina 2013./2014. i 2014./2015.

Grad na vodi The city on the water

Najstariji prikaz Rijeke, veduta Ivana Klobučarića iz 1579. (1580.?)

2

Rijeka, grad na moru, na rijeci Rječini, grad izvora i vodotoka, kvalitetne pitke vode. Šetajući njenim

ulicama nismo ni svjesni da ispod nas, pokriveni betonom i asfaltom, teku potoci, da izvire voda, da su

ovdje u prošlosti bila perila i kupališta. Upućuju na to i imena ulica i dijelova grada: Beli kamik (jedan od

izvora), Brajda (izvor i potok), Dolac (izvor iz kojega nastaje potok Andrejšćica), Fiumara ili Fiumera,

Mlaka, Potok (otvoreni vodotok koji je protjecao škurinjskom dolinom), Školjić (predio uz Rječinu u

blizini njena ušća, poznat i kao Otočac i Scoglietto), Vodovodna ulica (vjerojatno stoga što ide prema

Vodovodu, Žabica (na tom je trgu nekad bila skulptura žabe iz čijih je usta tekla voda, ali to je bio i izvor,

vjerojatno na mjestu današnje Kapucinske crkve).

Riječki izvori i vodotoci, slika preuzeta iz istoimene knjige Nikole Stražičića

3

NEKADAŠNJA ISTOČNA INDUSTRIJSKA ZONA RIJEKE KOJU SMO ISTRAŽIVALI

(narančastom su bojom označene Vodovodna i Ružićeva ulica, između je Rječina)

1 - Građevinska tehnička škola, 2 - Mrtvi kanal, staro ušće Rječine (do polovice 19. st.), 3 - Novo ušće Rječine, 4 - Školjić,

5 - Vodovodna ulica, 6 - Zvir , 7 - Ružićeva ulica, 8 - Kompleks Tvornice papira – Hartere,

9 - Prema nekadašnjim mlinovima u kanjonu Rječine

4

VODOVODNOM ULICOM DO ZVIRA

Kraška rijeka Rječina, udaljena stotinjak metara od naše škole, četiristo metara dalje ulijeva se u more.

Nekoliko stotina metara od njena ušća, od Školjića uzvodno uz desnu obalu ide Vodovodna ulica, uz

lijevu Ružićeva ulica. Ta stara, istočna industrijska zona gdje su u 18. i 19. te početkom 20. stoljeću bili

izgrađeni komunalni objekti od vitalnog značenja za grad, klaonica, javno kupalište, tramvajska remiza,

spalionica smeća, termoelektrana, vodovod, danas je nažalost tek devastirani podsjetnik na uspješnu,

multinacionalnu, industrijsku prošlost našeg grada.

Vodovodnu ulicu nazivali su i Via dei Molini, jer je vodila do mlinova,

i Via del Macello, jer se tu nalazila i klaonica

Treći se AT /šk. god. 2013./2014./ s profesoricama Verom Katalinić i Zvezdanom Veršić-Žunić uputio od

Školjića Vodovodnom ulicom prema Zviru. Prolazimo pokraj Upravne zgrade Ljevaonice i tvornice

strojeva Matteo Skull iz 1881. i Radničkog doma (Dopolavoro) iz 1941. koje su spojene mostom (na

brojevima 5 i 2), uglavnom radničkih stanova ( na brojevima 4, 6 i 8), Tvornice kože Gjure Ružića ( na

broju 5), kasnije Ljevaonice i kovnice Skull, a nakon drugog svjetskog rata Tvornica Rade Končar, Tvornice

tjestenine (na broju 13) i Ljevaonice metala Cussar ( na brojevima 15 i 17). Do današnje garaže

Autotroleja dolazio je gradski tramvaj, tu se nalazila i remiza, Rijeka je imala tramvajsku rutu od 1899.,

15 godina prije Zagreba. Slijedi veliki kompleks klaonice koji se sastoji od 10 zgrada izgrađenih između

1906. i 1908., danas se tu nalazi Mesna industrija Vir. Prolazimo mimo radničkih stanova Tvornice

sapuna Levi & Bianchi ( na broju 37/A), i same Tvornice (na broju 40), radničkih stanova za Fondazione

W. Grafton Smith (na broju 41) , izvora i crpne stanice Zvir iz 1894., kontrolnog centra Vodovoda,

Spalionice smeća iz 1906. koja je proizvodila struju za spomenutu Klaonicu, kompleksa bivše

Termoelektrane, današnjeg Vodovoda i HEP-a.

5

Obnovljena zgrada nekadašnje Ljevaonice i tvornice strojeva (s desne strane) i Radničkog doma (Dopolavoro) iz 1941. Danas je tu Državni arhiv.

Bivša Tvornica kože Ružić

6

Kompleks Klaonice izgrađene u secesijskom stilu projektirali su vrhunski stručnjaci iz Tehničkog ureda Rijeka

I evo nas na kraju Vodovodne, na Zviru koji izbija iz dubine ispod brda Sveta Katarina.

7

Dok Rječina presuši u ljetnim mjesecima, Zvir, udaljen svega nekoliko metara od nje, a 1.5 km od ušća,

nepresušan je.

Nalazi se u Vodovodnoj ulici, gotovo u centru grada, na nadmorskoj visini od 5 metara. Ronilački je

istraživan još daleke 1929. Tada se stiglo do dubine od 28 m. Prilikom novijih istraživanja stiglo se do

dubine od 53 metra, odnosno 48 metara ispod razine mora. Danas se Rijeka i okolica snabdijevaju

vodom iz izvora Rječine, a ovaj izvor služi kao rezerva u sušnim periodima. Voda se iz plavkastog jezera

pokrivenog kupolom pušta u korito Rječine i zahvaljujući ovom izvoru Rječinom teče voda i kada je u

gornjem toku nema.

Ispod zaštitne kupole izvora Zvir

8

Nekadašnji mlinovi na Zviru prije izgradnje vodovoda

Izvor: Državni arhiv u Rijeci

9

Ispod kupole izvor Zvir, nad vodom Paulownia tomentosa

RUŽIĆEVOM ULICOM DO HARTERE I MLINOVA

Drugi AT, školske godine 2014./2015., s Verom Katalinić i Zvezdanom Veršić-Žunić kreće Ružićevom ulicom

(nekad zvanom Tvornički put) prema Tvornici papira, Harteri. Prolazimo pored zgrade ( brojevi 5 i 7)

izgrađene 1900. u kojoj se danas nalaze prostorije HAZU-a, nekad je tu bio hotel Sušak, a između dva

rata Direkcija „Jadranske plovidbe d.d.“. Na broju 11 nekad je bio mlin, na broju 12 pivovara, na broju 29

je nekad bila Kožara sagrađena 1877., u jednom je dijelu zgrade bila i Ljuštionica riže, danas je tu

veleprodajna trgovina. Uz zgradu nekadašnje Ledare iz 1924. dolazimo do velikog, ruševnog i

napuštenog kompleksa slavne Tvornice papira, koja je neprekidno, punih 180 godina, proizvodila papir

vrhunske kvalitete koji se izvozio u pedesetak država.

Sve počinje 1821. kada Andrija Ljudevit Adamić kupuje mlin nasuprot Zvira i preuređuje ga za

proizvodnju papira. Pogonska snaga je voda sa Rječine. Već 1833. Tvornica ima prvi parni stroj na

Balkanu. Nažalost, 2005. godine Hartera prestaje s radom.

10

Tvornica papira nekad

Suho korito Rječine uzvodno od Zvira U kanjonu Rječine

11

2. AT u devastiranom kompleksu Hartere

Uređeni put prema podnožju mlina Ruševine mlina

12

OD MLINA U MARTINOVOM SELU DO RUŽIĆEVE ULICE

Profesor Darko Cek sa svojim je razredom 2. GT (školske godine 2014./2015.) krenuo nizvodno Rječinom od

Gašparovog mlina u Martinovu selu, posljednjem mlinu na Rječini. Vjeruje se da su prvi mlinovi na Rječini postojali

već i prije 14. stoljeća, u 19. stoljeću ima ih tridesetak, kao i četrdesetak stupa (valjaonica sukna). Najveći broj

mlinova bio je na srednjem toku, dva na samom Zviru, nizvodnije još nekoliko, pa se taj predio zvao i Mlinovi.

Nakon sedam sati pješačenja nizvodno došli su do mlinova u Žaklju i Podbadnju, do Tvornice papira, pa se

Ružićevom ulicom vratili do naše škole.

Posljednji mlinar na Rječini

13

Brana na Rječini Granični kamen s nametnute granice na Rječini

( između Italije i Jugoslavije), iz 1924. godine

2. GT na jednom od 22 mosta na Rječini Spomenik palim antifašističkim borcima i civilnim žrtvama fašističkog terora

Ruševine mlinova

14

Zelena, bistra Rječina (Rečina, Ričina) u Martinovom Selu

Mnogo je još toga što nismo rekli, što bismo tek trebali saznati, opisati, sačuvati od zaborava. Ovo je tek dijelić

jedne impresivne industrijske priče, jednog uspješnog i prosperitetnog vremena, priče o Rječini i Zviru, o vodi koja

život znači.

15

SUMMARY

Rijeka (a word meaning "river" in English) is the city on the sea, on the River Rječina, the city of high quality

drinking water. Walking along its streets we are unaware that beneath us, covered with concrete and asphalt,

there are springs and streams.

This abundancy of water is reflected in the names of the streets and several city parts: Beli kamik, Brajda, Delta,

Fiumara, Mlaka, Potok, Školjić, Vodovodna Street, Žabica.

We were interested in two streets in the vicinity of our school, Vodovodna Street, on the right bank of the River

Rječina, and Ružićeva Street on its left bank. This old, eastern industrial zone of Rijeka, mostly devastated today,

used to house vitally important communal facilities, such as waterworks, a unique slaughterhouse complex, tram

depot, garbage incinerating plant, ice-factories, thermo-electric power plant, leather, soap and pasta factories,

workers' flats, world famous paper factory which had produced the finest paper for 180 years and unfortunately

ceased to exist in 2005.

Across the former paper factory, about twenty minutes from the city center, there is Zvir, a spring that never

runs dry and which flows into the Rječina only several meters away.

The first mills on approximately 18 kilometers long river, also called the Rečina and Ričina, were probably built

before the 14th century. In the 19th century there were about 30 mills and 40 cloth-mills along the river. The mill

in Martinovo Selo is the only one that survives and still works.

Za one koji žele saznati više:

Nikola Stražičić: Riječki izvori i vodotoci; ICR, Rijeka, 1999. Radmila Matejčić: Kako čitati grad, Rijeka jučer, danas; Adamić, Rijeka, 2007. Olga Magaš: Industrijska arhitektura, u Arhitektura historicizma u Rijeci; Moderna galerija Rijeka, muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2001. Olga Magaš: Komunalni objekti, u Arhitektura secesije u Rijeci; Moderna galerija Rijeka, muzej moderne i suvremene umjetnosti, drugo izdanje, Rijeka, 2007. Zorko Kos: Vodoprivreda gornjeg Jadrana, Povijest razvoja vodnog graditeljstva na vodnom području Primorsko-istarskih slivova; Adamić, Rijeka, 2001. Ivana Golob: Stara industrijska zona, Sušačka revija; godina XX/2012.,Tiskara Futura, Rijeka

Vera Katalinić, Zvezdana Veršić-Žunić, Darko Cek, Sanja Bura, Tina Udović, prošlogodišnji 3. AT, ovogodišnji 2. AT

i 2. GT.

U Rijeci, maj 2015.