KOLORKA Burns22 Posljednji pogled Posljednji pogled 23 Ovo neće vječno potrajati. Ne može. Prebrojio sam sve svoje tablete i samo je pitanje vremena... Što god bilo, završit će

www.fibra.hrwww.stripovi.com

KO LO R K A

BurnsPosljednji pogled

KOLORKA_147_PosljednjiPogled_KB.indd 1 16.09.2019. 18:45:34

Posljednji pogled ■ 3

KO LO R K A

BurnsPosljednji pogled

Knjiga 147

Scenarij i crtežCharles Burns

Originalno izdanje1. X’ed Out (2010.)2. The Hive (2012.)3. Sugar Skull (2014.)

IzdavačNaklada Fibra d.o.o.

Glavni urednik Marko Šunjić

PrijevodNikola Pezić

LekturaAleksandar Gucunski

Dizajn Melina Mikulić

Izrada tipografije, redaktura, prijelom i priprema za tisakMarko Šunjić

Tisak Stega tisak d.o.o.

Naklada 500 primjeraka

ISBN 978-953-321-450-4Zagreb, listopad 2019.

X’ed Out, The Hive, Sugar skull copyright © 2010, 2012, 2014 by Charles Burns

Posebna zahvala Johnu Kuramotu na svim produkcijskim vještinama.

Ova je knjiga posvećena uspomeni na moga prijatelja Alvina Buenaventuru.

•

Ovo je fikcionalno djelo. Imena, likovi, mjesta i zbivanja plod su autorove mašte ili se koriste fikcijski. Svaka sličnost sa stvarnim osobama,

živima ili mrtvima, zbivanjima ili lokacijama, potpuno je slučajna.







Ovo je jedini dio

kojega ću se sjećati.

Dio kada se probudim i ne znam gdje sam.


Posljednji pogled ■ 7 6 ■ Posljednji pogled

Inky?

Inky? Bože, ja... mislio sam da si mrtav.

Mislio sam da te pregazio auto... hoću reći, tako je mama rekla.

Hej! Što radiš?

Čekaj! Vrati se ovamo!



Inky! Vrati se!

O, Isuse.

Trebat... trebat će mi moj

kućni ogrtač... i papuče.

U redu je... možeš ti

to.



Ustajali dim cigareta...

kockice leda zveckaju u

čaši.

Treperenje dalekoga

televizora...

Nekakve vijesti o

poplavama...



Žao mi je, ali ja... ja ti ne mogu

pomoći.

Inky? Molim te... samo

ostani on-dje, dobro?



?

Hej, šupčino!

Koji kurac ovdje radiš?

Žao mi je, samo... samo sam tražio

svoju mačku.

Ti mene zajebavaš? Jer, ako da, na krivog

si se namjerio, pizda ti materina!



... i kakvo to sranje nosiš? Otkuda si ti

uopće?

Uh... niotkuda,

ja... ja...

Niotkuda, ha? Znaš što?

Stvarno mi počinješ ići na živce, jebote!

Dobro, šupčino... sad bi bilo dosta!

A sada me slušaj... još te jednom zateknem da se motaš ovdje, sasut ću ti

jebene zube u grlo!

Shvatio?D-da,

shvatio sam.

Sjajno. A sada, ugodan ti jebeni dan!

Ahh!



Oprostite? Ja... ja ne... engleski?

Govorite li engleski?

Usta? Jesti?

Heh... uh... ne, hvala!



Hej... hej, gospodi-

ne!

Bolje nemojte jesti to

smeće... pozlit će Vam.



Hajde, idemo odavde. Ne slušajte ga...

nema on ništa za Vas. Osim toga,

totalna je pizda.

Ako ste glad-ni, ja Vas mogu

odvesti na neko lijepo mjesto...

volite jaja?

Jaja? Vo-lim jaja, naravno.

OK, da vidimo... imamo nekoliko mogućnosti... postoji Ming...

on je jeftin i čist... nije loše mjesto ako ste kratki s

novcem.

... a ako želite potrošiti malo više, tu je Wong. Ima sjajne

omlete i dobijete veliku porciju. To bi bio moj osobni

izbor.

Dakle, niste baš pričljivi,

ha?



Što je? Zašto ste zastali?

Tko je onaj tip tamo

dolje? Već sam ga vidio...

Onaj? Nemam pojma. Neki deda... to je

mjesto gdje odlažu starkelje.

Jeste dobro? Što je bilo?

Ne... nije mi baš dobro... Ne želim to

više gledati...



Što želim gledati?

Plavo nebo.

Hodam od Sare prema kući i nebo

je nemoguće svijetlo i

plavo.

Ne. To nikada ne

upali.

Osuđen sam na

ovo.



Nešto priča, ali od televizora

ga jedva čujem.

“Žao mi je... doista. Žao mi je što

nije ispalo dobro.”

Samo želim ići. Više ni sekunde ne mogu

podnositi ova sranja.

Tvoja mama i ja... započeli smo tako

velikim očekivanjima...

Samo želim ići.

... ali valjda stvari ne ispadnu uvijek kako bi

trebale.



Hoćeš li, molim te, promijeniti kanal prije nego što odeš? Ne mogu

više ovo gledati.

Ovo je jedini dio kojega ću

se sjećati.

Dio kada se probudim i ne

znam gdje sam.



Uhhh...



Ovo je jadno... ovo je tako jebeno jadno. Ne mogu više ovako.

Moram se sabrati... odmah. Danas.

Kujem sve te velike planove, ali svakoga se dana budim sve kasni-je i kasnije. Već je prošlo dva...

Mama se neće vratiti s posla pri-je pet i trideset pa se barem ne moram natezati s njom.

Trebao bih si napraviti pravi doručak... kajganu, tost, možda čak kobasicu Jimmy Dean.

... ali to će potrajati vječno... ionako nisam toliko gladan...

Jagoda? Oh, super! Rekao

sam joj da kupi borovnicu!



Mmm... tako dobro mirišu. Ali trebao bih pričekati par sekundi da se ohlade.

Ne želim si opeći jezik kao prošli put. Moram naučiti biti strpljiv.

... moram

Ahhh! Ajme,

sranje!

Hajde, sve je u redu! To je samo zvono! To je... to je poštar ili... tko će ga znati, jebote? Ali ne moram otvoriti.

Ako netko pita, mogu naprosto reći da sam bio dolje, ležao bo-lestan u krevetu i nisam mogao ustati i otvoriti...

... a to je istina. Osjećam se grozno. Osjećam se usrano.



Ovo neće vječno

potrajati.

Ne može.

Prebrojio sam sve svoje tablete i samo

je pitanje vremena...

Što god bilo, završit će... jer za sve postoji posljednji put, zar ne?

... tvoja posljednja tableta, tvoja posljednja cigareta, tvoj posljednji gutljaj vode...

... tvoj posljednji dobar poljubac.



Bio je jedan petak, u kasnome rujnu... moja posljednja noć s Colleen... naš posljednji “izlazak” ili kako to već želite zvati... bili smo zajedno gotovo dvije godine. Dougy?

Doug?

Što misliš, koliko ćemo dugo ostati

ovdje?

Već sam ti rekao... kasnije će svirati bend i obećao sam Tedu da

ću izaći na pozornicu i izvesti Burroughsa.

Hajde, ovo je tulum... tulumi bi trebali biti

zabavni, zar ne? Hajdemo se naprosto opustiti i

družiti se, može?

I rekao sam ti... više ne želim da

me zovu “Dougy”... zovem se “Doug”.



Čuj, žao mi je... doista.

Samo... čitav sam se tjedan veselio ovome i žao mi je ako ti je neugodno ili što već, ali ovo mi je doista

važno, OK?

Ne brini, neću ti kvariti veselje.

Kasnije je Colleen naišla na prijatelje iz škole pa sam mogao šmugnuti sam.

Mjesto je bilo ogromno... bila je to stara uredska zgrada koju su Ted i gomila ostalih unajmili gotovo ni za što.

U jednome su času počeli probijati zidove prema susjednom napuštenom skladištu.

Čuo sam razne priče o nastupima i tulumima koje su upriličili, ali bilo je to prvi put da sam tamo.

Nisam imao pojma u što se upuštam.



Uh... zdravo?





Bila je to Sarah... Sarah s mojega sata fotografije. Nisam je dobro poznavao... bila je tiha i držala se za sebe, ali doimala se dragom.

Dakle, uh... čemu svi ti noževi, vezanja i slično?

Ne znam, naprosto... sve su to

autoportreti.

Da, ali recimo ova... ako su ti

ruke vezane iza leđa, tko snima?



Gdje si bio? Nisam te

mogla naći.

Nigdje... samo sam šetao uo-kolo. No, izgle-dam li dobro?

Mislila sam da si možda otišao... činio

si se tako ljutim...

Hajde, nije to ništa.

Samo mi reci izgleda li ovo OK?

Izgleda dobro. Kosa ti malo strši sa

strane, ali izgledaš dobro.

Doug?

Hej, Doug, jesi li spreman?

Sve je pripre-mljeno.

Bend želi početi, ali rekao sam im da ćeš se prvo ti popeti i izvesti

nešto.

Aha, OK... ja sam...

spre-man.



Bio sam nasmrt preplašen. Već sam izveo nekoliko performansa, ali nikada pred pravom publikom.

Bok, ja sam Nitnit, poznat i kao Johnny 23.

Imao sam kazetu nasumičnih zvukova koju sam nači-nio... gitarski feedback, televizijske reklame, šum...

Ne brinite, ovo neće potrajati.

Ideja je bila pustiti kazetu što glasnije moguće i preko toga čitati moje isječke.

Ovo je jedini dio gdje se budim

treperenje dalek o poplavama

Natekla rijeka samo duh u prisutno mrmljanje boje cvatu...

Tanka ružičasta deka stare fotografije blijede

plove niz truli jutarnji vjetar

Osjećaš meso jaja okrutni idiotski osmijesi zeleni dječaci s želim li gledati...



... sanjanje otvorenih očiju, izmiješane slike,

mozaik... uh...

OK, OK... dosta je. Vrijeme je za

glazbu.

Ili, samo malo, možda ekipa doista voli hipijevsku poeziju...

možda želite slušati ovo čitavu noć...

Mislim, kako se ovo uopće zove? Valjda

umjetnost.

... no, mi smo Mikrobi, a ova se pjesma zove Veseli

fetus...

Je’n, dva, tri, čeee!

Duboko u svojoj maloj sobi

Bože, koja kučka!

Jesi OK?

Zaključan u svojoj maternici

Dobro sam. Nije to ništa.

Jesi li veseli mali fetus

Idem uzeti pivo ili nešto.



Što sam ja želio?

ŽELIO SAM POPITI BRDO PIVA I JAKO SE, JAKO NAPITI.

ŽELIO SAM SE IZVUĆI IZ SVOJE KOŽE... PRIJEĆI GRANICE... PRETVORITI SE U NEKOGA DRUGOGA.

ŽELIO SAM DA TA PJEVAČICA IZ MIKROBA SHVATI KOLIKI JE JEBENI IDIOT.

Burroughs? Žao mi je... mislim da nikad nisam čula

za njega.

ŽELIO SAM REĆI SVIM TIM GLUPIM, MA-LIM PANKERSKIM POZERIMA DA SE VRA-TE KUĆI SVOJIM MAMICAMA I TATICAMA U PREDGRAĐA.

... i operi te svastike.

ŽELIO SAM SE VRATITI NA POZORNICU I RASTURITI SVE SVOJOM NEUPITNOM BRILJANTNOŠĆU.

Ustajali dim ciga-reta... kockice leda

zveckaju u čaši...

Želio sam da se Sarah probije kroz gomilu da bi došla do mene.

Želio sam ono što sam vidio na njezinim foto-grafijama... nešto mračno, raskošno, novo.

Ali uspio sam se samo jako, jako

napiti.



Moramo ići... mislim ozbiljno.

Ne mogu više podnijeti ovo.

Ti naprosto ne razumiješ... Bože... da... da samo možeš... kad bi mi samo mogla ući

glavu, shvatila bi.

O čemu govoriš?

Jebemu... odusta-jem. Čekaj da pokupim svoje

stvari pa idemo.

Umalo smo se izvukli odande... da smo otišli nekoliko minuta ranije, sva se ova sranja vjerojatno ne bi dogodila. Pazi, tu ima razbijenog

stakla.

Fuj! Fuj! Bože, što je to?

Odvratno je! Ne, to je... uh... to je

Sarino.



Čekaj, eno je tamo. Daj da vidim

je li dobro.

U redu je! Idemo odavde!

Doug? Daj! Ja... ja odlazim.

Mislim ozbiljno!

Hej, ne bih htio smetati, ali... je li

sve u redu?

Moja, uh... moja prija-teljica ima auto, ako vam treba prijevoz.

Stvarno? To bi bilo sjajno. Moramo otići odavde prije

nego što se taj jebeni psihopat vrati.

Nije on psihopat...

uzrujao se i...

Poštedi me! Ubit će te ako

mu daš priliku, jebote!

Povlačim ponudu... mi-slim da mi je prijevoz

otišao bez mene.



Polako se udaljavala u autu... davala mi je posljednju priliku. Mogao sam potrčati za njom i ispričati se...

... ali što sam učinio? Okrenuo sam se... okrenuo sam joj leđa bez razmišljanja.

Moram polako smanjiti... doista moram. Inače ću se razboljeti kao pseto.

Prebrojio sam sve svoje tablete... čak sam nacrtao maleni kalendar... raspored.

Ali te posljednje četiri tablete jedva da su imale učinka... a ja se moram ugrijati.



Nikada nije dovoljno.

Čak i kada se konačno

uspijem onesvijestiti... kada spavam kao zaklan...

Čak i tada mi se

prikradu slike...

... iscure u zakutke moje glave i iskrsnu mi pred očima.

Iste stvari opet i opet...



Bože, ovo je tako čude-sno. Volim

gledati boje kako se po-javljuju...

Da, ja... radim polaroid-fo-tografije već

nekoliko godina.



Radim na seriji autoportreta

gdje...

Hej, treba nam pivo! Jeste za

pivo?

Izvoli... lije-pa foto-grafija.

Poprilično sam sigurna da još imamo litru

Millera... idem oprati čaše.

Nego... uh... jesi li čula za umjetnika po imenu Lucas Samaras? I on se

bavi polaroidima.

Pravi autoportrete gdje postavi čitavo okruženje u

svojem stanu, sa svjetlima u boji i raznim čudnim stvarima...

... i manipulira emulzijom filma... svašta joj radi

i... i mislim da bi ti se jako dopale.



Čekajte! Pustite mene! To je on!

To je sigurno on! Nemojte ni pisnuti!

Da? Tko je?

Nicky? Ja sam. Mo-ram razgo-

varati sa Sarom.

Pa... znaš što? Mislim da ništa od toga. Noćas si se ponio kao pravi šupak!

Čuj, znam... stvarno sam zajebao, ali

moram razgovarati s njom... samo otvori vrata.

Ne mogu. Doista je uzrujana i... otišla je spavati, dobro?

U krevetu

je?

S kim je? Tamo je s nekim

tipom, zar ne?Koga jebe?


Documents

KOLORKA Burns22 Posljednji pogled Posljednji pogled 23 Ovo neće vječno potrajati. Ne može. Prebrojio sam sve svoje tablete i samo je pitanje vremena... Što god bilo, završit će