Klub Brbljivica - Osvajanje

8/20/2019 Klub Brbljivica - Osvajanje

1/168


2/168

Obrada i prevod Klub Brbljivica

2

PREDGOVOR

Lady Aliah od Mowbraya, hrabra ljepotica ostala je sama na obiteljskom imanju,dok su joj

otac i sestra u Škotskoj, a brat u Francuskoj.

U samu jesen ona čežnjivo čeka proljeće,da bi ispunila cilj i zaredila se u obližnjem

manastiru. Uvjerena da svima donosi nesreću nadala se da će postankom Božije nevjeste

savladati demone koji je progone od rane mladosti.Međutim sve se mijenja kada zgodni

crnokosi englez dolazi sa pismom od njezinoga oca i porukom da im se pridruži u

Škotskoj....

Baš kao i u ovoj knjizi i u životu nije sve onako kako izgleda . Treba proći vremena da

stvari vidimo onakvim kakve jesu a ne kakvim se prikazuju.

Kao i obično želimo Vam da uživate u avanturi Aliah i Blanea, Srčana kontesa je odradila

sav pr evod, Sexy našla sličice, Prstić sve fino upakovala, a ja ( Šefica ) i Zvončica smo

ispijale kafu :)


3/168


3

PRVO POGLAVLJE

Kasna jesen

Sjeverna Engleska 1297

nažno udaranje u vrata zamka prenulo je Aliah u učenju i potaknulo Frostya,

obiteljskog čudovišnog Irskog vučjaka, na zvjerski lavež. Aliah se trgne

unatrag na hrastovoj stolici na kojoj je sjedila, udari glavom u drevno drvo i

promrmlja grube riječi ispod brade. Njen otac je, baruna od Mowbraya, ostavio da ju štiti mali

kontigent ljudi dok je on otišao otpratiti njenu stariju sestru Arbellu njenom mladoženji u

Škotsku. TI bi se ljudi borili za njenu sigurnost do posljednjeg daha ali tko kaže da nisu već

udahnuli posljednji drhtavi udisaj? Aliah promotri sobu, prepunu sjećanja, ali ne i ljudi. Danas

je njeno jedino društvo njena sluškinja Glenda. Dobro, tu je i Frosty – koji je zapravo bolji

zaštitnik od njene sluškinje. Progutavši svoj strah, protrljala je bolno mjesto na tjemenu i

stisnula ramena. Snaga. To je ono što treba, iako je samo zbog zvuka nečijeg kucanja

poželjela potrčati na drugi kraj kuće i sakriti se. Njen otac se trebao vratiti prije mjesec dana.

Jedine vijesti koje je uspjela dobiti su da se bitka održala kod Stirling Bridgea u Škotskoj –

mjesta gdje se njena sestra trebala udati. Je li sada bitka došla na njena vrata? Aliah skočikad je snažna šaka ponovo udarila u vrata.

- Glenda, hoćeš li otvoriti v rata? - upita Aliah.

Bilo je nedjeljno jutro i većina posluge je otišla u posjet obiteljima ili uživati u čemu su već

uživali te su tako ostavili Aliah samu – na milost onoga koji je stajao ispred vrata. Jesu li

mogli tako brzo raspršiti očeve stražare? Glenda, u strahu od svoje sjene, poče klimati

glavom, ali joj je Aliah uputila oštar pogled. Žena ju je izluđivala još dok je bila dijete i otkad

je Arbella otišla, Aliah nije imala strpljenja za staričine gluposti. Aliah odloži knjigu gaelsog

jezika koji je učila – potajno je vjerovala da će Škoti uskoro napraviti invaziju te je bila

odlučna naučiti jezik. Razumijevanje njihova barbarskog razgovora je bilo od krucijalne

važnosti. Aliah zagladi haljinu i ustane. Glenda pojuri prema vratima s Frostyem za petama.

Aliah je pokušala pronaći utjehu u misli da su možda stražari pustili tu osobu kroz ulaz kuće.

Nije čula zvuk metala niti vriskove boli. Jedini zaključak je da nisu neprijatelji nego prijatelji.

Trebao joj je dobar prijatelj. Sigurnost nekog kog poznaje. Aliah se namršti. Imala je par

prijatelja i rijetko kad su dolazili u posjet. Tko je onda imao smjelosti udarati u vrata?

- Čekaj! - vikne Aliah u trenutku kad je Glenda dotaknula drvenu gredu koja je držala


4/168


4

vrata. Požurila je po svoj luk i strijelu iza stolice. Najbrže što je mogla zatakne stri jelu i

nanišani vrata. Duboko udahnuvši, klimne sluškinji da ih otvori. Ako su se očevi neprijatelji

usudili doći po nju, čeka ih veliko iznenađenje, ona se neće lako predati. Činilo se kao da je

vrijeme stalo dok se vrata nisu u potpunosti otvorila. Aliah bez riječi zakorači unatrag. Ipred

nje je stajao najzgodniji muškarac kojeg je ikad vidjela – i bio je sam. Frosty zareži na tren a

zatim ga ušutka pokret ruke neznanca. Što? Kako je to učinio? Aliah se borila p rotiv poriva

da joj se usta otvore od te zapovijedi psu. Životinja je favorizirala njenu sestru, ali otkad je

Arbella otišla, Frosty nije napuštao Aliah. Osjetila je zrnce izdaje zbog Frostyeva lakog

prihvatanja stranca. Za ime Božje tko je on? I zašto ga nije otpratio jedan od očevih

stražara? Morat će razgovarati s njima o tome kasnije. Posjetitelj je nosio zanimljivu kapu

boje tamnog burgunca, sa strane je tamno pero držala neka vrsta medaljona. Debeli crni

vuneni ogrtač je otkrivao odgovarajuću tuniku i kožni oklop okovan zakovicama. Bijele suta jice ocrtavale oblik njegovih nogu tako da su joj oči bježale od njegova tamno zelenog

pogleda. Čizme su bile napravljene od meke, skupe kože a pozlačeni remen oko njegova

struka je držao sjajan, oštar mač koji je bilo teško ne vidjeti. Aliah si dopusti da joj pogled

pređe preko njegove građe prije nego se dovela u red.

- Hoćeš li me pogoditi, gospo? - Glas mu je bio dubok, hrapav i dodirivao je krajeve

njenih živaca tako da je, u isto vrijeme, željela pobjeći i poljubiti ga. Otkud je došla ta misao?

Nije nikada poljubila muškarca. I nikad neće. Zavjetovala je svoj život i budućnost Bogu.

Sram je prošla kroz nju crveneći joj obraze od stida. Čak su joj je i prsti na nogama zacrvenili

od te misli. Aliah je morala obuzdati svoje misli. Njen je život pripadao crkvi – kazna za to što

je uzrokovala smrt svoje majke. U njenom životu nije bilo mjesta za ljubljenje muškaraca.

Čak ni za pomisao na to.

- Oprostite, gospodine, nikad dosta opreza. Ja sam lady Aliah.

Držala je strijelu uperenu u njegovo srce, bilježeći kako su se tunika i kožni oklop

zategnuli preko vrlo širokih, čvrstih prsa.

- Sir Blane od Yorkshirea. - Skinuo je kapu i nisko se naklonio, zatim se uspravio

vračajući kapu na mjesto.

Nagnula je glavu, proučavajući kutove i crte njegova lica, primajući lijep osmijeh njegovih

širokih, punih usana. Iako joj se nije činio kao netko koga se treba bojati, tijekom godina je

naučila da izgled može varati. Aliah svrne pogled na svoju sluškinju koja je stiskala ruke i

bila spremna pobjeći iz sobe. Odlučujući kako joj on nema namjeru nauditi odložila je svoju

strijelu i spustila luk.

- Dobrodošli u Mowbray Manor, Sir Bl ane. Imate li pratnju sa sobom?

- Da, ostavio sam ih kod staja. Uvjeravam Vas da smo došli s pr ijateljskim

namjerama.


5/168


5

Aliah klimne, stisnuvši usne kako bi spriječila njihovo drhtenje. Je li došao s vijestima o

njenom ocu ili Arbelli? Drhtala je. Vijesti sigurno nisu dobre. Da je u mogućnosti njen bi otac

svoj povratak sam najavio. Duh joj splasne, ostavljajući samo hladan puls. On joj se

nasmiješi, razoružavajući ju, usne mu se zakrive na raskalašen način i pokrenu drhtaje u njoj

a zatim se ona brzo pribere moleći Zdravo Marijo u sebi za pokoru.

- Donosim vam poruku, gospo. Ako smijem? - Zamahnuo je rukom tražeći dozvolu za

ulazak u glavnu dvoranu. Ponovno je klimnula, nesigurna u svoj glas. Glenda se udalji ali

Aliah brzo uhvati njen pogled.

- Donesi našem gostu osvježenje. - Uputila je Sir Blanea da sjedne za dugi stol. –

Nema potrebe za čekanjem, molim vas recite mi kakve vas vijesti donose .

Sir Blane joj izvuče stolicu prije nego je sjeo na svoju, a njoj se nije svidjelo kako joj je

zbog tog galantnog poteza bilo vruće i drhtavo iznutra.- Došao sam iz Škotske, gospo.

Osjetila je kako joj krv juri u lice ali se brzo oporavila. Bila je samo jedna stvar koju je

trebao prenijeti a ona nije bila sigurna da ju želi čuti. U tom trenutku se vrati Glenda s vrčem

razvodnjena vina i dvije čaše. Ponovno je otišla, vračajući se nekoliko trenutaka kasnije, s

pladnjem tvrda sira, nekoliko jabuka i dan starim kruhom. Nakon što je odložila hranu,

Glenda se ubrzano udalji iz prostorije. Aliah nalije vine i gurne pehar prema njemu, a zatim

uzme jabuku s pladnja. Režući komad, zagrize u njega, nadajući se da će muškarac jesti i

zaboraviti da ga je pitala za vijesti. Ali to se nije dogodilo. Nakon velika zalogaja sira i kruha,

sir Blaneove zelene oči su susrele njene.

- Moja gospo, došao sam s vijestima od vašeg oca. On i vaša sestra su dobro i žele da

im se p ridružite što prije u Škotskoj.

- Oni su dobro? - Glas joj je bio tako slab u njenim ušima a srce je udaralo o rebra.

- Da, jako dobro .

Aliah duboko izdahne.

- I Arbella je udana?

Čudan izraz je prešao preko njegova lica a zatim nestao.

- Da.

Što je značio taj izraz?

- Je li sretna?

- Vjerujem da je.

Bi li muškarac rekao drugačije? Nije bio njegov posao je li njena sestra sretna ili ne, a ako

je doista samo glasnik ionako ne bi znao.

- Kako mogu znati govorite li mi istinu?


6/168


6

Kao da nije bio dovoljan ubod prijašnje Frostyeve izdaje, veliki vučjak je stao uz sir Blanea

i gurnuo ga u rebra. Muškarac je odsutno protrljao Frostya iza ušiju.

- Gospo, dolazi s direktnim zapovijedima vaše sestre. Arbella mi je osobno rekla da ju

je boljelo to što niste bili prisutni na njenom vjenčanju, i kako se nada da ćete joj pomoći da

se smjesti u novi dom.

Aliah se namršti. Zar joj je govorio istinu? Nije joj to imalo smisla. Nije li joj Arbella prije

odlaska rekla da ne dolazi? Zašto je promijenila mišljenje? Zašto bi Arbella rekla tako nešto?

Aliah se složila zbog vlastitih razloga. Razloga koje je samo ona znala. Ako Blane govori

istinu, to bi doista pokvarilo njene planove. Ostalo je još samo par kratkih mjeseci prije

proljeća i Aliah se trebala predstaviti nastojnici samostana i nikad više napustiti samostan.

Iako njena sestra nije toga bila svjesna, odlazak u Škotsku bi joj napravio pomutnju u

planovima ako se Aliah ne bi mogla vratiti na vrijeme.

- Vaš vam je otac ovo poslao . - Sir Blane posegne u džep i izvuče zarolani svitak.

Pečat je bio običan vosak.

- Pečat moga oca nije na ovom pismu. - Aliah mu ga vrati, odlučna u namjeri da smisli

način za bijeg. Tko je bio ovaj čovjek i zašto ju je želio izvući iz doma? Osjećaj nelagode ju

je činio sumnjičavom. Sir Blane nije ni trepnuo.

- A, da. Vaš vas otac dobro poznaje. Kao što sam vam rekao došlo je do bitke. Izgubio

je svoj pečat tijekom okršaja i moli da mu to oprostite.

- Je li ozlijeđen?

Vitez odmahne glavom.

- Ne pretjerano. Nekoliko ogrebotina i modrica.

- A Arbella..... - Uvukla je zrak i zadržala ga. - Je li bila b lizu bojišta?

Ponovno taj čudan izraz na sir Blaneovom licu.

- Ne, bila je u potpunosti zaštićena.

Aliah slomi pečat i pročita kratku, od dva reda poruku koja je govorila kako je njena

prisutnost potrebna u Škotskoj. Potpisao ju je njen otac. Njegov se rukopis činio drhtavim, ali

to nije bilo uznemirujuće jer je upravo bio u bitki. Nakon što je smotala pismo, odloži ga sa

strane i vrati pozornost na svog gosta. Bi li mu trebala vjerovati? Može li mu vjerovati? Njen

je otac možda bio prisiljen potpisati to pismo. Ali zašto? Što je mogao sir Blane željeti od

nje? Ako je vitez imao njenog oca i sestru, njena otmica mu ne bi pomogla. Aliah je

napuštao njen instinkt. Sveci čuvajte me! Otrgnuo je komad kruha, zagrizao i žvakao dok su

mu oči prelazile prostorijom. Uhvatila je priliku kako bi proučavala njegove crte lica. Koža mu

je bila tamna od sunca, a brada je prekrivala obraze i bradu. Aliah se borila protiv nagona da

posegne i prođe prstima preko nje kako bi vidjela koliko je gruba. Bit će u pokori mjesec

dana ako nadstojnica sazna kakve su joj se misli motale po glavi. Obećavši se Bogu značilo


7/168


7

je da ne bi trebala obraćati pozornost na crte njegova lica. Značilo je da se ne bi trebala

topiti zbog njegova osmijeha. Aliah ga je potpuno facinirano promatrala kad je on pročistio

grlo nakon gutljaja vina.

- Ovo je vrlo ugodno mjesto. - Promrljao je.

Aliah je skrenula pogled s njega i pogledala zidove prekrivene tapiserijama koje su njena

majka, baka i nekoliko generacija Mowbrayvih žena napravilo. Neke su prikazivale scene

borbi, pobjede dok su druge veličale sjajne trenutke u njihovoj obiteljskoj povijesti, poput

imenovanja vitezom, ili rođenja nasljednika. Neke su čak prikazivale tople trenutke koji su joj

najviše nedostajali – poput one koja je prikazivala njenu majka s Aliah, Arbellom i njihovim

bratom Samuelo dok su bili mala djeca i igrala se oko njenih stopala – trenutak koji nikad

neće proći. Izvezla ju je njena teta nekoliko godina kasnije nakon smrti Aliahine majke kao

utjehu obitelji. Ali Aliah je to bio stalni podsjetnik na ono što nije imala. Osjećala se prazninugdje bi trebala biti majčina ljubav.

- Da, pretpostavljam da je. - Vratila je pogled na njega. - Zar tvoj dom nije?

Odmahnuo je glavom a oči su mu ispunile tugom. Željela je pitati zašto, što je promijenilo

njegovo raspoloženje, ali nije. Bilo bi to čudno od nekog koga jedva poznaje. Nije mu željela

pružiti priliku da postanu prisniji, čak ako bi to bilo na osnovnom nivou. Lice mu se raščistilo i

sir Blane se odgurne od stola.

- Žao mi je što vas požurujem, gospo, ali trebali bi krenuti. Dugačak je put do našeg

odredišta i vrijeme će se uskoro pokvariti.

Glenda udahne. Aliah nije primjetila sluškinjin povratak i uputi joj pogled pun gađenja.

Znala je što Glenda misli – ako Aliah ode sigurno će umrijeti od hladnoće – a Aliah je znala

da je to glupost. Glenda je djevojkama punila uši glasinama i užasima o Škotima otkad su

bile bebe i dok ih je Arbela primila k srcu, Aliah je slučajno znala da nije tako. Nije to nikome

spomenula ali jedne večeri je Glenda popila previše vina i Aliah ju je čula kako priznaje

drugoj sluškinji da joj je te stvari rekla njena majka. A svi znaju da je njena majka bila luda.

Aliah je samo jednom upoznala Škota – i to ženu koja se udala za susjednog lorda i bila je

uzor milosti i smirenosti. Da nema škotski naglasak Aliah bi mislila da je engleska plemkinja.

Molila je oca da ju povede sa sobom čestitati im na vjenčanju i on je pristao jer su Arbella i

Samuel bili zauzeti učenjem. Otkad je upoznala Škotkinju Aliah nije pridavala previše pažnje

Glendinim brbljanjima. I zato se nije dvoumila oko putovanja u Škotsku zbog hladnoće nego

zbog nečeg drugog.

- Trebat će mi pra tnja .

- Da, slažem se, gospo. Osigurat ću vam pratnju.

Odmahnula je glavom.

- To neće ići .


8/168


8

Zbunjeno je pogledao u nju.

- Zašto ne?

- Treba mi ženska pratnja. - Uperila je prst u sluškinju. -Ona će biti dovoljna.

Aliah prekrene očima na gušeći zvuk koji je Glenda proizvela.

- Glenda ne putuje .

Zrnce prepoznavan ja se pojavi u njegovim očima.

- To je Glenda? - klimne. - Sad mi je jasno.

- Čuo si za nju?

- O da. Tv oja sestra često priča o njoj. - Osmijeh mu je bio zarazan i uhvatila se kako

mu se osmjehuje.

- Što je rekla?

- Kakve bi joj strašne stvari m i – mislio sam Škoti – učinili. Što je mislio s mi? Uzeo je čašu vina i otpio gutljaj. Možda je lapsus bio od vina ili manjka

sna. Ako je znao za Glendu od njene sestre – a može samo zamisliti što je Arbella rekla –

mogla mu je vjerovati, zar ne?

- Kamo točno putujemo? - upitala je.

- U Visije, gospo .

Jeza ju je uhvatila i pokušala je prikriti ježenje na rukama.

- I što moja obitelj tamo radi? Mislila sam da je njihovo odredište Stirling?

-Tamo su potražili sklonište . Stirling je trenutno nemiran. - Odmahnuo je rukom

mjenjajući temu. - Moramo krenuti, gospo. Spakirajte torbu ili dvije. To je sve. Ako bude

potrebno možemo poslati po još stvari. Moramo brzo jahati a previše stvari će nas

usporavati.

Aliah je osjetila hitnost u njegovu glasu, zbog čega je bila oprezna. A u isto vrijeme taj je

čovjek znao njenog oca, sestru i rekao je da će ju odvesti k njima. Trebalo joj je to kako bi

vidjela da su sigurni prije nego se odvoji od svijeta ulaskom u crkvu gdje će dati zavjet tišine

na godinu dana. Na trenutak je oklijevala. Sigurno joj je govorio istinu, zar ne? Iako je imala

svoje sumnje nije imala drugi izbor no vjerovati mu. Njen otac i Arbella možda trebaju njenu

pomoć. Kako se može predati cr kvi ako ima svoje strahove i nije pomogla ocu i Arbelli kad

im je bila potrebna? Oklijevajući je zakoračila, podigla glavu i susrela njegov pogled.

- Bit ću spremna za pola sata. Želite li kupku ili nešto drugo dok čekate?

Odmahuo je glavom.

- Hvala na velikodušnoj ponudi i dok bi rado pri stao na okrijepu kupke trenutno

nemamo dovoljno vremena. Otići ću do svoj ih ljudi i osigurati vam konja.

Aliah je klimnula Glendi da ju slijedi na putu prema odajama na katu. Kad su ušle njena

sluškinja je započela s užasnutom litanijom pritom grizuči note do krvi.


9/168


9

- Gospo, ne možete ići s njim. Ne znate tko je on a koliko znamo mogao bi biti

barbarin. Skuhat će vas za večeru. Možda je to napravio vašoj sestri i ocu, usisao njiho ve

duše, i tako zna tko ste vi.

Okretajući oči prema nebu Aliah otvori svoju garderobu i izvadi kožnu to rbu koju joj je

poklonio otac.

- Glenda, prestani s blebetanjem. Sama si vidjela da je Englez i da ima pismo mojeg

oca.

- Oh, ja... Oh ... - Glenda je trčala po sobi ne radeći ništa korisno pritom. Još jače je

otvorila garderobu, udarajući vratima u Aliahino rame prije nego ih je opet zatvorila. Trčala je

raspiriti nepostojeću vatru, zatim je krenula petljati s pokrivačem na Aliahinom krevetu.

- Hoće te li barem spakirati svoj luk?

-I moje strijele. - reče Aliah sarkastično. Izvukla je nekoliko haljina, potkošulja i tajice

iz garderobe te ih ugurala u torbu. - Pomozi mi presvući se u prigodniju haljinu za jahanje.

Glenda je natezala i vukla Aliahinu haljinu dok joj odgurnula sluškinjine r uke i sama

završila s oblačenjem. Žena je bila u potpunosti beskorisna.

- Budite oprezni, gospodarice.

- Uvjeravam te, Glenda, neću dopustiti da ijedan muškarac stavi moje kosti u svoju

bradu, niti ću umrijeti od hladnoće .

Skoro je zaboravila svoj ogrtač. Izvukla je crni vuneni, podstavljen krznom, ogrtač a zatim

zamijenila papuče kožnim čizmama.

- Nadam se da će tako i biti, gospodarice. Čini se da je Arbella preživjela. Što me

dovodi do činjenice da bi mogli i vi.

- Tvoje ohrabrivanje me oduševljava. - Aliah je grizla unutrašnjost obraza kako bi

spriječila smijeh. - Doviđenja, Glenda .

Suze su nahrupile na staričine oči. Usprkos njenom strahu od Škota i svih ludostima

kojima im je punila glavu, Glenda je željela dobro i bila je jedina majčinska figura koju je

Aliah znala. Ispustila je torbu i povukla sluškinju u zagrljaj, udišući miris kruha i ružmarina

koji se uvijek držao uz nju. Nedostajat će joj.

- Brzo ću se vratiti, Glenda .

Željela je reći sluškinji svoje obećanje crkvi i da će stupiti u samostan prvog dana

proljeća, ali to bi došlo do njenog oca koji se sigurno ne bi složio. Iako joj je željela reći nije

mogla riskirati. Glenda klimne brišući suze rukavom.

- Molit ću se za tvoju sigurnost.

- Hvala ti .

Prije nego izgubi hrabrost koju je skupila za ovo nenadano putovanje, Aliah napusti sobu i

jedini dom koji je poznavala.


10/168


10

DRUGO POGLAVLJE

tružući zubima, Blane je pomogao gipkoj i lijepoj djevojci popeti se u sedlo.Njene su obline bile suptilne pod njegovim prstima, podsjećajući ga na

najneprilagodniji način da je prošlo nekoliko tjedana otkad je bio sa ženom.

A on je volio provesti vrijeme s jednom ili dvije voljne djevojke. Aliah de Mowbray je bila

r ođena za kušnju muškaraca. Duge, zlatne kovrče padale su joj niz leđa s par slobodnih

uvojaka koji su lebdjeli oko lica. Koža joj je bila besprijekorna, kremasto savršenstvo i želio

je sipati med preko krivulje njenih ramena i polizati ga. Ali ona nije bila za njega. Gospa je

njegova posljednja misija. A on ih je uvijek riješavao. Nije čak ni shvatila tko je on, a on joj

neće ni reći. Maska je bila njegovo najbolje pokriće – a i držala ga je sigurnim. Nije mu bilanamjera biti otkriven kao Škot odjeven u engleskog viteza usred Engleske dok engleski kralj

Edward namjerava osloboditi Škotsku Škota. Niti da se petlja s engleskom djevojkom. Ne

kada ima drugi zadatak kojem se treba posvetiti – onaj koji riješava već desetljeće. Nijedna

djevojka, koliko god bila lijepa, neće stati na put njegovoj objektivnosti i odmazdi.

- Oh. - progunđa, na trenutak otkrivajući svoj škotski naglasak i privlačeći njenu

pozornost. K vragu! Kristalno plave oči bljesnu. Inteligencija je zračila iz njenog pogleda i on

je shvatio da ga je čula.

- Nešto nije u redu ? - ona upita.

Ruke su joj se stegle oko uzdi, malen pokret, nešto što inače ne bi primjetio, ali je bio pod

velikim oprezom otkad je na neprijateljskom teritoriju. Nikad dosta opreza, a on se

poskliznuo. Mora biti postojan, još jedna pogreška bi mogla biti kobna. Opsovao je sam

sebe. Ništa slično mu se dosada nije dogodilo. Bio je previše oprezan, što je onda u toj

zlatokosoj djevojci da je izgubio razum? Blane je bio majstor prerušavanja. Putovao je u i iz

Engleske pod krinkama kao trgovac, seljak, lord ili vitez bez da je itko primjetio da je Škot.

Nije griješio. A opet, u njenom društvu ne duže od sat vremena, postao je slinavo štene.

Pročistio je grlo, nadajući se da će očistiti i svoj um. On je bio Blane Sutherland, brat

gospodara Magnusa Sutherlanda od Visija, i bio je majstor obmane. Gospi Aliah on je bio sir

Blane od Yorkshirea, njena pratnja. Ukoliko bi ona doznala istinu ne bi više voljno putovala s

njim. Ako bi njegov stariji brat Magnus ili mlađi Ronan doznali za njegovu grešku ne bi ga

nikada prestali zadirkivati.

- Sve je u redu, gospo . - Reče, uvjeravajući se da mu je engleski naglasak postojan.

Ako bi doznala da su oni Škoti, otrčala bi vrišteći. Isto bi bilo i kad bi doznala da je pismo

krivotvoreno. Blane nikada nije vidio baruna. Koliko on zna mogao bi biti mrtav ali Arbella jeinzistirala na krivotvorini naglašavajući da Aliah u suprotnome ne bi došla. Nagnuo je glavu

S


11/168


11

kako bi ju proučavao, videći luk i strijele povezane na njena leđa. Ne. Nikad ne bi trčala.

Prije bi ga ustrijelila. Bolje da pripazi i ne napravi novu idiotsku pogrešku. Blane nije bio

siguran je li više zabrinut oko bratove ljutnje jer mu nije doveo englesku djevojku ili ono

bijesa Aliahine sestre Arbelle kad bi doznala da nije uspio. Bili su povezani a da Aliah to nije

znala. Njegov je brat, gospodar Magnus Sutherland, ukrao Arbellu od njenog odabranika i

oženio je. Bili su savršen par ali Aliah nikad u to ne bi povjerovala. Ne dok ih ne bi vidjela

zajedno. Blane je jedva u to vjerovao.

- Učinilo mi se da sam čula kako nešto mrmljaš .

Blane pogleda u svoje čizme i odglumi kako s jednom žestoko udara u golo tlo dvorišta.

- Zamalo sam ugazio u konjski izmet .

Namrštila je nos ali nije više ništa pitala. Blane signalizira svojim ljudima da uzjašu konje i

pritom sam uzjaše, namještajući ogrtač iza sebe. Njegovi ljudi nisu govorili, pod strogimzapovijedima, osim ako nisu bili s njim nasamo. Roktaji, klimanja i odmahivanja glavama su

bili jedini način komuniciranja. Nasreću, funkcioniralo je, navodeći ljude da uglavnom pričaju

samo s Blaneom. Na taj način su bile manje šanse da ih se otkrije. Ugledao je kako ga sa

vrha svoga konja lady Aliah proučava. Bilo mu je vruće od njenog pogleda i micao je sve

misli vezane uz nju kako ne bi provorio na galskom i otkrio svoje krivo predstavljanje.

Umjesto toga mahnuo je rukom prema vučjaku.

- Pas ostaje .

Aliah odmahne glavom.

- Ne.

Blane se namršti, ne razumijeći.

- Ne?

- On ide sa mnom. On je moj osobni čuvar, sir Blane.

Blane podigne obrvu. Pas nije bio nikakav čuvar. K vragu, Blane je ušao u kuću, napravio

par poteza rukom i pas je pao do njegovih stopala.

- Ovo je dugo i teško putovanje, gospo. Usuđujem se reći da vaš čuvar neće uspjeti .

Žena podigne bradu i suzi oči. Ono što je on mislio da će biti slatka dobrodušna žena brzo

je postalo arogantno. Tvrdoglavo.

- On ide ili ja ostajem.

Nije bilo vremena za rasprave, i k vragu, Blane je uvijek gubio kad bi se svađao sa svojim

sestrama, Heather i Lornom. Nije se želio sukobiti s prekrasnom kušnjom. Vjerojatno bi u

tom slučaju ponudio povesti ogromna psa u svom krilu. Blane ogorčeno odmahne glavom i

pomoli se nebesima da pas uspije doći sve do dvorca Dunrobin, sjedišta njegove obitelji u

Visijama.

- U redu, gospo .


12/168


12

Trznuo je uzdama slušajući Gunnarov nervozni frktaj. Konj je imao svoje mišljenje oko

toga tko je glavni, iako, je bio savršena pratnja u borbi i na cesti. Putovali su Engleskom

zbog manje opasnih zadataka, Blane je bio zadužen za dostavu i obavljanje prodaje vune za

svoj klan – od čega su Sutherlandi živjeli i zarađivali. Njihova je vuna bila debela, meka i sve

je grijala bez obzira na to koliko je hladno, koliko je smrznuta zemlja ili koliko je slabo srce.

To je bio luksuz koji su mnogi masno plaćali a nitko nije plaćao više od Engleza, na žalost.

Kad su prošli vrata, ljudi gospe Aliah su joj mahnuli sa svojih pozicija. Kako je lako bilo proći

kroz ta vrata, lažući im a zatim odvesti njihovu gospu. Zaprepaštavalo ga je to. Bio je

zabrinut za nju i kad stignu u Škotsku i kad ona bude znala tko je on. Bilo koji lažljivas s

dobrim glumačkim sposobnostima je mogao proći njihova vrata i odvesti je. Nevjerojatno

koliko je bila zabrinuta za svojeg oca i sestru, kao što je i Arbella, njegova šogorica, rekla da

će bit. Pustit će da Arbella kaže sestri zašto se udala za gorštaka um jesto za engleskogplemića koji je okupirao Škotsko uporište i kojem je bila obećana. Blane se nije htio u to

uplesti.

Prelazeći maleni most i dolazeći na zemljani put ubrzao je a njegovi su ga ljudi i Aliah

slijedili. Putovali su cestom prema sjeveru. Da je po njegovom putovali bi preko šuma ali je

drveće već izgubilo svoje lišće, a ono je prekrivalo šumsko tlo skrivajući slomljene grane i

podignute korijene. Najbolje je držati se ceste. Pogledao je u nebo, uglavnom bijelo s

oblacima koji su prekrivali sunce, i malo sivog između. Zrak je mirisao svježe kao i uvijek u

jesen. Jahati će nekoliko sati prije nego stanu na odmor, a onda nastavljaju do noći. Ako

temperatura jako padne morat će im osigurati mjesto za počinak, iako je on preferirao kamp

u šumi, gdje nitko ne bi postavljao pitanja oko pristutva Aliah u njegovu društvu. Blane

potjera Gunnara naprijed. Želio je što prije otići iz te zemlje. Nekoliko sati kasnije prišla mu je

Aliah, zovnuvši ga preko zvuka konjskih kopita.

- Gospodaru, ispred nas je selo. Hoćemo li odmorit i i popiti iz njihova bunara?

U Blaneu se odmah aktivirao alarm. Zašto bi željela stati u selu? Zar je shvatila tko je on

zapravo? Ako je pitala za piće možda je jednostavno žedna. Posegnuo je iza sebe i pružio

joj mjeh.

- Što je to?

Nasmijao se zločesto.

- Piće bogova.

Oči su joj se skupile na način za koji je već znao da je njen ispitivajući pogled, i bio mu je

jednako divan i uznemirujuć. Ne prekidajući tempo uzela je mjeh i otpila veliki gutlja.

- To je samo voda . - Reče optuživački. Blane se od srca nasmije.

- Da, a ti si otpila veliki gutljaj nadajući se da će biti nešto drugo. Možda viski? Zar ti

otac nije dao da pi ješ išta osim razvodnjena vina? - zadirkivao je.


13/168


13

Gospa Aliah se namršti i gurne mu natrag mjeh.

- Vi ste gad, gospodaru. Samo sam bila žedna.

- Vidim. - Smijao se i uzeo mjeh osiguravajući ga iza sebe.

- Bila sam.

- A jeste li sada?

- Ne.

- Vidite, ovo je piće bogova, vaša je žeđ čudesno izliječena.

Prekrenula je očima i odmahnula glavom. „

- Da, čudo. - Blane je još malo hihotao.

- Sad, da ste uzeli piće mojih ljudi, ne bi mogao jamčiti za vađu prisebnost nakon toga,

jer oni vjeruju u bogove alkohola.

Nekolicina muškaraca iza njega je likovala. Blane namigne gospi Aliah.- Vidite? Sigurniji ste sa mnom. - Nije mogao reći je li to nježno rumenilo na njenim

obrazima od hladnog zraka ili rumenost. - Je li vam jo š uvijek potreban odmor, gospo? -

Pogledala ga je plaho.

- Potrebno mi je nekoliko trenutaka.

- Razumijem. - Imajući sestre razumio je njenu potrebu za pauzom kako bi se olakšala.

Njegove su sestre uvijek trebale stati svakih nekoliko sati dok su muškarci mogli jahati

cijeli dan. Obrazi gospe Aliah su bili crveni kao i njen vrat. Zamišljao je kako bi joj i uši bile

crvene kad bi odgrnuo njen ogrtač, a sa sigurnošću je znao da bi joj grudi bile jagode i šlag.

Potisnuvši stenjanje, podigao je svoju ruku kako bi zaustavio ljude kad se približio potoku.

Sjahao je, prišao njenom konju i posegnuo kako bi ju uhvatio oko struka i spustio.

Njen ga je uzdah, kad je stavio ruke na njene obline, pogodio i poslao krv ravno u njegove

prepone. Kad bi bili sami... Dobro, kad bi bili sami a ona ne bi bila djevica a on se ne bi

bojao bijesa svog gospodara i šogorice mogao bi... Ne, ne bi učinio ništa. Bez odvrać anja.

Blane ju spusti na tlo malo grublje nego je planirao, umalo ju bacajući od sebe. Namršio se

na nju i ona se odmaknula.

- Isprike, gospo . - reče grubo. - Ja... izgubio sam uporište .

Aliahini obrazi su se još jače zacrvenili, a on se borio s potrebom da prođe preko njene

kože i dozna je li tako svilena kao što se čini.

- Nije to ništa. Nekad sama sebe zatepem.

Okrenula se od njega, ogrtač se zavrtio oko njegovih gležnjeva dok je odlazila prema

grmlju. Mršteći se, shvatio je da je trebao naći bolje mjesto za zaustavljanje, mjesto koje bi

joj osiguralo više privatnosti. Gledajući svoje ljude primjetio je da se brinu za konje i

međusobno razgovaraju šaptanjem. Klimnuo im je, a zatim se uputio prema gospi Aliah.

Zadnje što mu je trebalo je da ju netko zaskoči iza grmlja. Sjetio se užasa kroz koji je njegov


14/168


14

brat Magnus prošao kad su mu ženu napali tijekom odmora. Na sreću prošla je bez ikakvih

posljedica. Ali nije uvijek tako. Mogao si je dopustiti malo vremena ovako provedenog.

Osjećao se nesigurno u Engleskoj, zapravo neće se osjećati sigurno dok ne stignu do Visija.

Jednom kad pređu sjevernu Englesku i uđu u Škotsku, imao je prijatelje koji će mu osigurati

sklonište ako bude trebalo. Ali ovdje nije bilo nikoga kome bi vjerovao, a neće biti u dometu

pomoći još par dana. Iako je bio majstoj maskiranja nije si mogao dopustiti da netko

postavlja pitanja – niti jedno, jer bi gospa Aliah mogla doznati da sir Blane od Yorkshirea ne

postoji. Dok je prilazio grmlju, gospa Aliah se oglasila.

- Ne prilazi bliže .

Blane se suzdržao od smijeha. Bila je tako tvrda djevojka. A opet vidio je njene slabosti.

- To sam ja, Blane, gospo. - Nastojao ju je uvjeriti i zastao je nekoliko stopa od grmlja.

Sjena njena crnog ogrtača je bila vidljiva kroz granje i iz poštovanja prema njoj je okrenuoleđa.

- Ostanite gdje ste, sir Blane.

- Uvjeravam vas da neću prići bliže. Samo sam s e htio uvjeriti da ste sigurni.

- Uvjeravam vas da sam savršeno sigurna. Sad se, molim vas, vratite konjima . - Glas

joj je zvučao čudno kao da je u boli.

- Jeste li dobro?

- Odlazite! - viknula je.

Blane je ostao zatečen njenim vikanjem i doista se udaljio nekoliko koraka. Što je ušlo u

ovu djevojku? A onda je čuo pokušaje povraćanja.

- Gospo, dozvolite mi da ... - Zaustavio je sam sebe. Što on može učiniti za nju?

Voda. Sigurno će trebati vode. I rubac da obriše usta. Požurio je natrag do svog konja, uzeo

mjeh, otvorio torbu i potražio krpu. Nije imao nijednu pa je otrgnuo komad od najbliže stvari

koju je pronašao. K vragu, kasnije će morati vidjeti od čega. Njegovi su ga ljudi čudno

gledali.

- Gospi nije dobro.

Nekoliko njih je zagunđalo svoju zabrinutost a nekoliko iznerviranost. Putovanje s ženom

je bilo dovoljno nezgrapno, ali s nekim tko je bolestan? Blane se nadao da su samo živci.

Prilazeći ponovno grmlju čuo je šuštanje kad je izašla iz skrovišta, blijeda lica, crvenih oči ju

od povračanja.

- Mislim da će vam ovo dobro doći . - Pružio joj je mjeh i komad bijele krpe.

- Hvala vam. - Uzela ih je ali ih nije koristila. Njen je umoran pogled susreo njegov. –

Željela bih oprati lice u potoku.

Klimnuo je.

- Naravno. Ovdje.


15/168


15

- Vidim ga. - reče tvrdo.

Vjerojatno joj je bilo neugodno zbog neprilika ali on se nije obazirao na njen ton. Blane je

bio zahvalan na odrastanju sa sestrama. Naučile su ga mnogo toga o ženama i zbog toga je

bio strpljiviji – a činilo se da je strpljenje ono što će mu trebati s Aliah. Držeći se na

udaljenosti, slijedio ju je do potoka. Njegovi su se ljudi držali odvojeno gledaju ju znatiželjno.

Kleknula je ispred vode, uzela veliku količinu u svoje ruke i poprskala lice. Aliah je ponavljala

radnju nekoliko puta prije nego je konačno sjela na pete i obrisala krpom lice. Zatvarajući

oči, otpila je gutljaj njegove vode, a zatim još jedan. Sjedila je ondje, nepokretna, zatvorenih

očiju nekoliko trenutaka. Bio je u iskušenju ponovno ju pitati je li dobro ali je mislio da bolje

ne. Napokon je otvorila oči i pogledala u njegovom smjeru. Njene su usne bile čvrsto

stisnute u grimasu a oči su joj izgledale loše. Čudno koliko ga je ta slabost mučila. Do sada –

iako ju je upoznao tek jutros – činila se snažnom. Snažnijom nego što je očekivao da ćeengleska djevojka biti.

- Pretpo stavljam da želite objašnjenje.

- Da. - reče prije nego li je razmislio, zatim opsuje sam sebe jer je bio tako brzoplet.

Podigla se na koljena i on joj ponudi ruku kako bi ju pomogao ustati. Aliah ju prihvati,

njena ruka bila je sitna u odnosu na njegovu. Žuljevi su narušili površinu njenih dlanova,

točno ispod prstiju. Vjerojatno od vježbanja s lukom. Shvatio je da voli dodir žene koja radi

nešto rukama. A onda su njegove misli otišle do drugih stvari koje bi mogla raditi s tim

tankim prstima... Njeni žuljevi prelaze preko njegova kurca... Blane prosikće i makne ruku

kao da se opekao zbog čega je ona opet skoro pala.

- Ispričavam se.

- Nemam kugu, sir Blane. Čini se da svaki put kad me dotaknete mislite da bi vam

mogla prenijeti neku bolesti. Uvjeravam vas, to što mi nije dobro nema nikakve veze s ničim

smrtonosnim .

Blane nije bio siguran kako odgovoriti. Priznao je da bi se njegovi potezi mogli tako

protumačiti, ali to nije bilo točno.

- Ispri...

Prekinula ga je podizanjem ruke.

- Znam, znam. „Isprike, gospo “. - ismijavala ga je. - Slušajte me, sir Blane, to je

jednostavno mučnina od jahanja.

Blane se suzdr žao od šoka njenog priznanja i izrekao.

- Što?

- Konj kojeg ste mi osigurali je živahan, i dok pokušavam držati vaš brzi tempo, čini se,

da me pogodila bolest kretanja .


16/168


16

Nikad nije doživio bolest kretanja niti je ikada sreo nekog tko je bio bolestan od nje te je tu

ideu smatrao užasnom. Ako bude zaražen takvom bolesti njegov će klan patiti zbog

nedostatka sredstava za život.

- To je strašno. Mogu li nešto učiniti? Hoćemo li zamijeniti konje? Gunnar ima suptilan

hod.

Klimnula je.

- To bi mog lu upaliti. Hoćemo li pokušati?

- Da. Ne bi želio da vam bude loše tijekom cijelog putovanja.

Već je zamislio kako bi to omelo njihov povratak. Prošao bi mjesec prije nego bi stigli do

Dunrobina ako joj je zlo svakih nekoliko sati. Njene su se oči susrele s njegovima.

- Koliko je dug put?

-Oko dva tjedna.

Njeno lice je dodatno problijedilo, a s obzirom da je već bila blijeda to nije bilo zdravo.

- Nisam mislila da je toliko dugo.

- Ne bojte se. Zamijeniti ćemo konje .

Kako je to rekao vratio se do konja i predstavio je Gunnaru, potonji se ponašao poput

ošamućene budale. Proklinjajući svojeg konja popeo se na njenu živahnu kobilu i naredio

polazak. Do vraga, djevojka nije pretjerivala. Kobila je imala hod... Nije znao čega ali je

poskakivao okolo i čini se da ju nije mogao natjerati da se ispravno kreće. Kao da je hodala

s četiri lijeve noge. Putovanje u Dunrobin je postalo deset puta neugodnije.


17/168


17

TREĆE POGL VLJE

liah je grizla usne tako snažno da se bojala da će probiti kožu. U kutu oka jegledala kako sir Blane iznova pokušava i neuspijeva natjerati Ludu Djevu da

popravi svoj hod. Konj je bio presladak ali putpuno nepodoban za jahanje. Njezina

dražesnost je bila jedini razlog što ju i dalje držali. Rastrojena mislima na put dok su bili u

Mowbray Manoru Aliah nije primjetila konja kojeg je sir Blane odabrao za nju. Tek kad su

prošli kroz vrata a ona je skakutala okolo shvatila je. A onda je bila previše posramljena da

bi išta rekla, te se molila da će putovanje biti kratko. Bila je blago iznenađena što je njen

konjušar dozvolio da uzmu tog konja. Ona je čak bila malo dalje stavljena. U svakom slučaju

bilo je smiješno gledati ga kako skakuće okolo. Nije joj nikad bilo zlo od jahan ja osim ako

nije bila na Ludoj Djevi. Poniženje ju je ponovno pogodilo od čega su joj gorjeli obrazi

usprkos hladnom zraku. Zbilja joj je pozlilo pred sir Blaneom i svim njegovim ljudima? To je

vjerojatno najsramotniji trenutak njena života. Dobro, to nije u potpunosti točno; imala je

mnogo sramotnih trenutaka. Možda bi se ovo moglo klasificirati kao najsramotniji trenutak

ispred muškarca. Muškarca kojeg je smatrala izrazito zanimljivim. Muškarca kojeg bi trebala

ignorirati ostatak puta. On nije bio dobar za nju, pogotovo osjećaji koje je pokrenuo iznutra.

To je bio glavni problem. Morat će tražiti svećenika i priznati mu svoje misli. Trebala bi biti

posramljena zbog toga kako se osjećala a umjesto tog u njoj je gorjela znatiželja.

- Moja gospo . - sir Blane prekine njene misli. - Sad mi je jasno zašto vam nije bilo

dobro. Ovaj konj je smiješan .

Pokušavala se ne smijati.

- Izgledate kao da ste ju nekako uspjeli ukrotiti .

Vitez poskoči lijevo pa onda desno.

- Ne mislim tako.

- Zar vam je zlo? - ona upita, zabrinuto.

Iako je bilo smiješno gledati ga na konju nije nikome željela mučninu, a pogotovo ne

muškarcu kojeg je jedva znala i za kojeg se nadala da će ju sigurno dovesti obitelji.

- Ne. Imam željezan želudac .

Sudeći prema njegovom bljedilu koje je lagano prelazilo u zeleno, Aliah je mislila

drugačije.

- Želite li svojeg konja natrag?

Nada je bljesnula u njegovim očima ali je on odmahnuo glavom.

-Gunnaru je drago da ga jaše dama, siguran sam u to.

- Da, on je poslušna životinja, zar ne? - Aliah se nagne naprijed i prođe rukama preko


18/168


18

konjske meke grive i potapša mu vrat. Koža mu se mreškala pod njenim prstima i grijala ih

svojom toplinom.

- On je pitom jedino s vama, gospo. Sa mnom je u potpunosti bojni konj.

Nabacila je Blaneu zadirkivajući osmijeh i klimnula prema Ludoj Djevi.

- Što god vi kažete. Koliko vidim vi ste gospodar svakog konja. Luda Djeva je pod

vašom voljom.

Kao da je to potvrdila kobila je zanjištala. Prije nego li su uspjeli nastaviti zadirkivanje,

Frosty ispusti opak jauk i pojuri naprijed.

- Što je ušlo u njega? - upita Aliah naginjući se naprijed kako bi vidjela njegov trk.

- Sigurno je nešto ispred. Što bi značilo da je tvoj dragi vučjak ipak dobar čuvar. - sir

Blane promrmlja i potjera Ludu Djevu skakutavo naprijed. Aliah se trudila proviriti naprijed

ali nije vidjela ništa osim Frostya kako laje na stabla.- Frosty, čekaj! - viknula je tjerajući Gunnara naprijed.

- Ne, Aliah! - zazove Blane. Skrečući prema njoj uhvati njene uzde dok je prolazila

pored njega. Povukao je oba konja. Njegovi su se ljudi raspršili, jedna polovica je ostala iza

njih a druga je kružila šumom. Uhvatila ju je panika. Čula je Frostya kako u šumi bijesno reži.

- Ne možemo ga pustiti. Ozlijediti će ga . - Svom snagom je povukla uzde iz Blaneovih

ruku i stisnula Gunnarove slabine bedrima. Konj je poletio naprijed prodirajući kroz drveće.

Sila ju je bacila na stranu ali se brzo ispravila spuštajući se blizu konjskog vrata kako ne bi

pala. Ignorirajući Blaneove psovke i povike iza sebe, slijepo je slijedila zvuk Frostyeovh

režanja. Izvukla je luk, zatakla strijelu spremna spasiti ga. Kad mu je prišla životinja je bila

sama na maloj čistini okružena samo sjenama. Srebrno mu je krzno bilo sklisko od napora a

krv curila iz njuške. Aliah skoči s Gunnara i priđe psu.

- Ja sam, dragi Frosty . - Gugtala je. Frosty okrene divlje oči prema njoj, isplažena

jezika dok je dahtao. - Što se dogodilo, dječače? - upitala ga je umirućim tonom.

Promatrajući područje nije vidjela nikakvu kretnju. Jedina stvar koja je bila čudna je krv na

psećem licu. Nije se činio ozlijeđen tako da krv nije njegova. Vratila je strijelu u tobolac a luk

na leđa. U tom trenutku se sir Blane probije kroz drveće do nje okružen svojim ljudima s

bodežima uperenim u nju.

- Što si zaboga radila? Možeš biti sretna što nismo pronašli tvoje tijelo na šumskom

tlu. - Glas mu je bio glasan, upozoravajuć.

- Samo sam se željela uvjeriti da je moj pas dobro. Ti ga nisi namjeravao uhvatiti.

Blane zareži.

- Taj je pas istreniran da te čuva. Nisi mislila da je trčao za neprijateljem? Nekime tko ti

je namjeravao nauditi?


19/168


19

Nikad prije nije putovala i kako nije vjerovala u stvari koje joj je Glenda rekla, nije joj palo

na pamet da bi opasnosti o kojima je pričala njena sluškinja mogle biti stvarne.

- Nije bilo ničega. - Zavrtila se kako bi pokazala da nema n ičeg osim zraka. - Nikog nije

bilo ovdj e. Što bi mi se moglo dogoditi?

- Moja gospo . - reče, zvučeći iscrpljeno. - Sigur no vidite krv na psećoj njušci?

- Da. - Mislila je da se Frosty ozlijedio na granu.

- Netko je bio ovdje. - Pokaže prema tlu. - Vidite ovdje? Tlo je izrovano. Prema

t ragovima čizama nekoliko ljudi.

Aliah pogleda prema mjestu gdje je pokazivao. Lišće i zemlja je bilo rašireno a duboki

tragovi u zemlji su ukazivali na borbu koja se odigrala. Ljudski i pseći otisci su bili na

šumskom tlu. Komad tkanine. Sagnula se kako bi ju uzela. Bila je prljava i kruta s nekoliko

kapi krvi.

- Mogu li? - upita Blane pružajući ruku. Klimne i zakorači predajući mu krpu. Trnci su

prošli kroz nju. Frosty ju je pokušao obraniti, ali od koga? Sir Blane se tako namršti da mu se

bora usjekla u čelo.

- Ovo je komad nečije tu nike, pretpostavljam, engleske.

- Odmetnik? - upita.

- Vrlo vjerojatno da. Čini se da nije tako sigurno putovati na otvorenoj cesti kao što

smo mislili. Mogli bi nas pratiti.

Ostatak njegovih ljudi je izašlo iz sjena odmahujući glavom.

- Prokletstvo . - Blane promr mlja stiščući mišiće čeljusti. - Nisu nikog pronašli .

Aliah proguta slinu.

- Ima li mnogo odmetnika u ovom djelovima?

Blane je zurio u nju, iznenađenje mu se očitovalo na licu.

- Zar nisi do sada toga bila svjesna?

- Rečeno mi je ali...

- Nisi slušala.

Klimnula je, grizući usnu i osjećajući se poput neposlušnog djeteta kojeg kore.

- Impulzivni ste, lady Aliah. To je mana koja vas je mogla ubiti ovog popodneva .

Užas prođe kroz nju. Njegove su riječi boljele. Koliko joj je puta te iste riječi rekao njen

otac? Nije se mogla svađati jer je znala da su točne. Prečesto je djelovala bez da je

razmislila. I previše puta je ona ili netko drugi patio zbog toga. Spuštajući svoj pogled prema

psu, potapšala ga je po glavi.

- Dobar dečko . - Prošapće. Odbijala je pogledati u sir Blanea. Dosada se nije baš

iskazala na putovanju. Da bude iskrena nije bila sigurna da ostatak puta neće ovako proći.

Loša ju je sreća svuda pratila.


20/168


20

- Gospo, ako ćete vi jahati Gunnara, moramo biti na našem putu. Ne znam koliko ih s

muškarcem kojeg je napao vaš pas i ne želim čekati zasjedu .

Aliah odmahne.

- Vi trebate biti na Gunnaru. Luda Djeva nije konj za viteza. - Imala je grižnju savjesti

zbog toga što je on jahao nesretna konja. Da je bio na svom konju možda bi uspio uhvatiti

odmatnike koji su ih promatrali. Vatra je gorila u njegovim očima dok ju je gledao.


21/168


21

Č

ETVRTO POGLAVLJE

h, što se to događalo s njim? Blane sjedne na svojem ležaju okružen tamom.Vatra se smanjila do žara odašiljući lagano svijetlo. Mjesec je bio u

posljednjoj četvri i ono malo svijetla što je odašiljao bilo je blokirano

vrhovima drveća. Nije mogao spavati. Kad su njegovo vrtenje i okretanje počeli, smetati

nekim od njegovih ljudi, pokušao je smireno ležati. Prebacio je ruku preko očiju ali ni to nije

maknulo iz njegova uma sliku Aliah. Bio je duboko očaran. Odmarao je ruke na koljenima i

proučavao svoje ljude koji su mirno spavali oko umiruće vatre. Jedan samotan čovjek je

držao stražu izvan kampa. Znajući da neće ponovno zaspati Blane naloži vatru i ponudi se

zamijeniti ga na straži. Umoran ratnik klimne, zahvalan na ranijem odmoru. Teško suputovali kako bi brzo stigli do Aliah. S malo vremena za odmor i uvijek pod uzbunom imali su

malo sna. Blane se nasloni na drvo, a pogled mu padne na šator u kojem je njegovo

zaduženje spavalo. Lady Aliah je bila prekrasna i zagonetna. Način na koji je uperila strijelu

u njegovu srce kad je ušao u veliku dvoranu govorilo je o njenoj vještini i zaštitničkom

nagonu a opet kad je njen vučjak otišao u šumu slijedila ga je bez razmišljanja. U mraku je

jedva vidio srebrni Frotyev rep kako visi iz šatora a, mogao se zakleti, pored toga je bila

mala čizma. Ali to je bilo teško reći. Izvukao je bodež iz čizme, pokupio debeli štap i počeo

rezbariti. Zadatak mu je uvijek raščišćavao misli a oštrilo sluh. Danas mu je bio potreban

odmor od misli na određenu ženu. U protivnom bi mu ona mogla biti smrt. Kao da ga je vrag

testirao, žena o kojoj je razmišljao izađe iz šatora. Svijetla put joj je sjajila na prigušenoj

mjesečini a haljina lebdjela oko nje na mističan način. Da ni je bio u potpunosti siguran da je

budan Blane bi pomislio da sanja. Odgurne se od drveta namjeravajući krenuti prema njoj ali

ona je oprezno pogledala okolo prije nego je otišla na drugi kraj vukući psa sa sobom. Suzio

je oči. Što to ona radi? Nije mu se svidjelo to što se šulja iz kampa. Možda Ar abella nije bila

svjesna da joj je sestra kraljev špijun. Ili je možda Aliah shvatila tko je on i sprema se

pobjeći.Blane odmahne glavom i čvrstim korakom krene prema šatoru. Činjenica je da je bio

poslan u Englesku pokupiti ženu o kojoj ništa nije znao. Prateći njen trag čuo je kako je

ispustila bujicu nedamskih riječi iza nekoliko sljedećih stabala. Morao se suzdržati od

smijeha. Uvijek je smatrao kako bi ženama trebalo biti dozvoljeno izražavati svoje

nezadovoljsto, ako je tako htjela.

- Moja gospo? - tiho zazove.

- Sir Blane? - prošapće – jako glasno.

-Da.

- Molim vas za trenutak privatnosti?

O


22/168


22

- Svakako . - Udaljio se nekoliko koraka sada shvatajući njenu namjeru. Frosty dotrči i

njuškom dotakne njegov dlan. Blane potapša pseću glavu a zatim mahne rukom pokazujući

psu da se vrati u kamp. Nasmiješio se kad je pas poslušao. Aliah se pojavi između stabala i

krene naprijed.

- Što radite budni? - upita mučno tiha glasa.

- Na straži sam. Vidio sam vas kako se šuljate pa sam otišao vidjeti što ste naumili .

Pri slabom svijetlu je vidio kako je isturila donju usnu i želio ju je dotaknuti svojim palcem

a zatim jezikom.

- Ja se ne šuljam. - Reče.

Nasmiješio se i približio jedan korak. Nije znao zašto. Bila je ludost biti nekoliko

centimetara od nje. Ali ona se nije udaljila. Zapravo mu se približila.

- Bili ste zabrinuti za mene, sir Blane, ili ste se bojali da ću obavijestiti vaše neprijateljekako smo ovdje podigli kamp? - Glava joj je bila nagnuta unatrag a zlatne kovrče padale niz

leđa. Njen je pogled sreo njegov a mjesec je naglasio sjaj u njenim očima.

- Možda pomalo od oba .

Grleno se nasmijala. - Barem ste iskreni. Zbilja se osjećam sigurnije pored vas .

To nisu bile riječi koje je želio čuti kad joj je lagao oko toga tko je on, ali ga je njena vjera u

njega čvrsto stisnula. Želio je da mu vjeruje.

- Nikad ne bi dopustio da ti se išta loše dogodi . - Glas mu se stišao, posao hrapav, a

želja da ju primi u naručje se pojačala. Iz te udaljenosti mogao je osjetiti miris divljeg cvijeća i

bilja u njenoj kosi. Bez razmišljanja je posegnuo i omotao svilenu kovrču oko prsta. Aliah

udahne i okrene glavu na stranu, gledajući u njegov prst omotan njenom kosom. Prišao joj je

bliže, pogladio njen gladak obraz a zatim prešao palcem preko njene ružičaste donje usne

kao što je i želio. Usna joj je bila meka, plišena, spremna za poljubce.

- Sir Blane . - ona prošapće, a jezik joj je izašao kako bi polizala usne i uhvatio vrh

njegova prsta. Uvukao je zrak, zatvorio udaljenost među n jima tako da je njeno tijelo bilo

stisnuto uz njegovo.

- Da, moja gospo?

- Hoćete li me poljubiti? - Aliahine oči su bile velike a on je u njenom licu vidio

oklijevanje kao i strastvenu želju.

- Ako je to ono što želiš .

- A što ti želiš?

- Bio bi vrlo.... - Pročistio je grlo, osjećajući kako mu škotski naglasak bježi od želje za

njenim usnama na svojima. - Vrlo rado bi te poljubio .

Ona zatvori oči i stane na prste. Oh, djevojka će sigurno biti njegov kraj. Provlačeći prste

kroz njenu svilenu kosu, uhvatio je njenu glavu i spustio svoje usne na njene. U trenutku kad


23/168


23

su im se usne dotaknule nešto snažno ga je pogodilo u trbuh i proširilo se van. Ništa tome

slično nije doživio s drugim djevojkama. A bilo je puno drugih djevojaka. Prešao je usnama

preko njenih kušajući savršenu mekoću i oblik njenih usana. Iako je želio duboko prodrijeti

jezikom, osjetiti svaki centimetar nje, održao je poljubac slatkim. Nije ju želio prestrašiti

svojom tjelesnošću iako mu je krv tekla ravno prema koplju koje je stajalo ponosno. Morao

se podsjetiti da je nevina.

- Mmmmm . - promrmlja u njegova usta, i jače stisne, ruku omotanih oko njegova vrata

i bokova stisnutih uz njegova. Zapalila se vatra u Blaneovim venama. Lady Aliah je bila

nevina ali njena su strastvena priroda i znatiželja bile pomješane tako da im se teško

odupirao. Načinom na koji je stisnula bokove uz njegove, njegova erekcija je savršeno

pristajala u srž njenih bedara. Primio je njene bokove, odgurnuo je malo i nevoljko odvojio

usne od njenih. Nije ju želio iskoristiti. Iako je njegovo tijelo zahtijevao zadovoljstvo. Nije mubio običaj obeščaćivati plemkinje. Nevine plemkinje. Kao prvo njegov bi ga brat ubio i nije

htio ni pomisliti što bi mu Arbella učinima. Ne, mora ovo zaustaviti. Odmah! Neće biti smeten

od svoje prvotne zamisli.

- To je... - tanki prsti su dotaknuli njene usne i on je želio svim svojim bićem zamijeniti

te prste svojim usnama. Poljubiti ju kako treba. - Uživala sam. - Sram ispuni njen glas dok je

on potišteno gledao kako je spustila pogled prema tlu. Krivnja zbog toga što je uzeo taj mali

dio njene nevinosti ga je izjedala.

-Moje isprike, lady Aliah. - Ona odmahne glavom i njen blistavi pogled ponovno

susretne njegov.

- Nemoj se ispričavati.

- Moram. Ti si dama i nisam te trebao poljubiti. To nije bilo moje pravo.

- Ali ja sam te zamolila.

Želio je da ga opet zamoli. Razvukao je usne u zadirkujući osmijeh.

- Jesi li mnoge viteze zamolila da poljube tvoje lijepe usne?

Čak i pri slabom svjetlu mogao je vidjeti njeno rumenilo.

- Molim, naravno da ne.

- Ja sam jedini vitez koji je imao tu čast? - Blane nije znao zašto je pitao, znao je samo

da je želio, trebao zadovoljstvo znanja da je on jedini koji uživao u dekadenciji njena

poljupca. Klimnula je i munja je prošla kroz njega. Morao se udaljiti ili će ju opet uzeti u

naručje.

- Moramo se vratiti u kamp . - Promrmljao je. Klimnula je a zatim pogledala okolo.

- Gdje je Frosty?

- Vjerojatno te čeka u tvojem šatoru.

- Kako znaš?


24/168


24

- Poslao sam ga natrag u kamp .

Suzila je oči i zadir kivala.

- Zašto? Nadao si se da ćeš me poljubiti a pas bi ti mogao biti prepreka?

Blane se nasmije. - Da sam barem tako nepošten.

Oči joj se rašire i ona dahne. Vidjevši da su ju njegove riječi šokirale odmah je požalio što

je priznao svoju želju da bude sam s njom. To nije bilo dobro. Nije to mogao opet dozvoliti.

Pomutila mu je um i natjerala ga da poludi od strasti. Od toga bi mogao zaboraviti svoj cilj,

podvig koji bi ga ostavio s puno žaljenja. Možda u budućnosti neće udaljiti psa već ostaviti

masivnog vučjaka čvrsto između njih. Povukavši pogled s nje odmarširao je u kamp. Bolje bi

mu bilo da je spavao. Ovako je ljubio svoje zaduženje u šumi, jedva prešao preko snažne

potrebe da ju uzme na šumskom tlu. Što je zaboga s njim? Njeni su koraci odzvanjali za

njim, gazeći lišće i lomeći grančice. Pravo čudo što nije probudila sve stražare kad je otišla.Možda onda ne bi bio u iskušenju poljubiti je. Ali znajući da su samo oni budni i sami... Blane

zareži ispod glasa i okrene se prema njoj.

- Ne napuštaj šator do jutra . - Aliahine se obrve spoje i ona otvori usta kako bi se

svađala kad je pukla grančica u daljini iza njih. Brzo je prešao pogledom po kampu

primječujući kako su svi njegovi ljudi kao i pas tamo. Odmah na uzbuni, prvo pomisli da su to

odmetnici koji su zauvijek promijenili njegov život. Ljudi kojima je ako ih ikada sretne

namijenio smrt. Hoće li to biti taj dan?

-Netko dolazi . - Prošapće.

Aliahine oči se rašire strahom i ona se sledi na mjestu. Ublažio je svoj izraz lica nadajući

se da će ju utješiti. Blane primi njenu ruku svojom i nježno ju stisne.

- Bit će sve u redu, ništa ti se neće loše dogoditi. Molim te, moja gospo, vrati se u svoj

šator.

Ona klimne i požuri se uvući ispod pokrivača. Frosty je bio spreman, dlake na stražnjoj

strani vrata su mu se podigle ali nije lajao. To je bio pas koji je razumio kako bi zvuk prizvao

pozornost upadača, javljajući im gdje su. Pametan pas. Zadovoljan što Frosty čuva svoju

gospodaricu, Blane probudi svoje ljude i naloži vatru. Dok su četvorica nestali u šumi kako bi

opkolili neprijatelje, ostatak je stao u krug izvučena oružja oko Aliahina šatora s Blaneom na

čelu. Nisu morali dugo čekati prije nego je banda od pet ofucanih, prljavih odmetnika izašla

iz drveća. Odjeća im je bila razderana i smrad njihova tijela se osjetio čak i na udaljenosti od

nekoliko metara. Blane ih nije prepoznao. Vođa se nasmije i istupi.

- Koga to imamo ovdje? Čini se da smo naišli na veselu skupinu muškaraca i nečeg

što ne žele da vidimo . - Pokušao je proviriti iza Blanea i njegovih ljudi nadajući se da će

vidjeti u šator.

- Predlažem da sada odete ili ćemo vas mi udaljiti. - Reče Blane, održavajući ton glasa


25/168


25

kao da se dosađuje. Vođa odmahne glavom, očiju povezanih s Frostyem, koji je izbacio

zube i režao. Muškarčeve oči se suze, i on napravi grimasu dotaknuvši crveni povez na

svojoj ruci. Blane se mogao kladiti da su to oni odmetnici koje je Frosty ranije tog dana sreo,

što znači da su ih pratili. Bio je siguran da muškarac ima ispod tog poveza tragove zubi koji

to potvrđuju. Blane nije volio kad ga se slijedilo. Ovo je moralo prestati, ovdje i sada. Nije

mogao biti otkriven. To bi dovelo u opasnost ne samo Aliah, nego i cijeli klan. Ako bi se

doznalo da je prešao granicu odjeven kao Englez nikada to više ne bi mogao učiniti i njegov

bi klan izgubio najveći izvod prihoda. Nikada to ne bi dopustio.

- Nećemo otići bez nešto novčića. - Reče muškarac, okrugle oči su mu se povezale s

Blaneovim pogledom. Čovjek se zanjiše na nogama prstiju čvrsto omotanih oko drška mača.

Ipak muškarac nije oklijevao. Bio je ili potpuno pijan ili lud. Ili oboje. U svakom slučaju, Blane

nije bio spreman čekati doznati što je od to dvoje. Okorjeli odmetnik skrene pogled premašatoru i poliže usne. Oči su mu se malo raširile. Blane nije želio znati zato iznedana čovjek

ima požudan pogled u očima – mogao je samo pretpostavljati da je tome tako zbog jedne

lijepe plavuše.

- Nemamo ništa novaca. Otiđi prije nego te razrežem od uha do uha. - Zareži Blane.

Čovjek vrati pogled s šatora na Blanea, odmjeravajući ga, i široki zli cerek se pojavi.

Njihanje je prestalo. Zlikovac se iznenada napuni samopouzdanjem.

- Što si rekao, barbarinu? - K vragu! U ljutnji se malo njegova škotskog naglaska

probilo. Blane se nadao da to nitko nije primjetio. I sad je crv imao odvažnosti nazvati ga

barbarinom...

- Rekao sam, otiđi svojim putem, prije nego ti prerežem vrat .

Odmetnik odmahne glavom, smješkajući se kao da je otkrio tajnu.

- Ne, mislim da si malo drugačije rekao.

Koju je igru ovaj muškarac igrao? Nije bilo važno jer je Blane završio s njim. Napravio je

prijeteći korak prema vođi i muškarac stane u borbeni položaj, bacajući svoj jeftini mač iz

ruke u ruku.

- Želiš se boriti? - upita Blanea. Blane ne reče ni riječ, samo klime i približi se. Njegovi

su ljudi koji su nestali u šumi brzo naletjeli na ostalu četvoricu odmetnika, dok se preostali

koji su okruživali lady Aliah nisu ni pomaknuli. Nije bilo potrebe za njihovom intervencijom;

on i drugi su lako mogli pobijediti odmetnike. Trzajem zgloba i okretom mača Blane je

razoružao protivnika u trenu. Neistrenirani odmetnici nisu bili ni do koljena prekaljenim

ratnicima. Udario je čovjekove noge s leđa od čega se ovaj srušio. Blane prisloni vrh mača

na odmetnikov vrat. Nije ga planirao ubiti. Bar ne ispred lady Aliah. To bi ju moglo

istraumatizirati. Svladao je odmetnika a koliko je mogao vidjeti i ostatak njegovih ljudi je

srušilo ostalu četvoricu na leđa.


26/168


26

- Učini to . - vikne vođa. Njegov se glas stiša i upozori. - Moji će ljudi vidjeti kako

Englezi uništavaju tvoju crnu škotsku dušu.

Hladnoća oblije Blanea. K vragu, nije tako planirao. Nije bilo vremena za igranje igrica niti

se htio baviti s njim. Bez repova.

- Neću te ubiti ako se složiš da nas više nećeš slijediti. - Blane jače prisloni mač na

njegov vrat, zarezujući kožu. - Moraš se zakleti da naćeš govoriti o našem susretu nikome. Ili

ću ti sljedeći pu t kad te sretnem probosti srce.

Čovjek odmahne glavom. - TI si luđak .

Zašto se odmetnik jednostavno nije htio složiti? Kao da je želio navesti Blanea da ga

ubije. Zar je želio umrijeti? Ili je vjer ovao da Blane neće to učiniti?

- Imaš sreće što je ovdje dama inače bi tvoja krv natapala tlo. Smatraj se pošteđenim.

Crv se nasmije, a u širom otvorenim ustima se pojeva smeđi truli zubi.- Neću biti pošteđen od nekog kao što si ti . - Odmetnik se trzne, udari rukom o mač i

duboko se poreže u naporu da se otkotrlja.

- Dovraga, što si naumio? - Blane zareži, vračajući vršak mača na isto mjesto. Za

neistrenirana zločinca bio je žilav i brz. Većina njih je takva kad vide da im je kraj blizu. Ali

mogao bi on pasti kao i bilo koja druga štetočina. Čovjek posegne dolje i izvuče mač iz

čizme spreman baciti ga kad mu strijela probode ruku, zabijajući ju u tlo. Zaječao je i ispustio

bodeđ pokušavajući osloboditi svoju krvavu ruku. Blane pogleda prema Aliah, koje je brzo

napela novu strijelu. Pogled joj je bio čvrst, ozbiljan. Ništa nije ostalo od šarmantne, meke

dame koji je maloprije ljubio. Zazove i ispali još jednu strijelu. Blane se okrene i pogled mu

padne na čovjeka kad njena strijela pogodi hulju u srce. Zločinac je imao još jedan mač u

neozljeđenoj ruci namjenjen da ga ubije. Dar govora je napustio Blanea. Dama mu je spasila

život. Iako je ona bila smetnja koja ga je skoro ubila. Nije znao bi li joj zahvalio ili bi prokleo

svoj zadatak da ju doveze. Jedan od njegovih ljudi pročisti grlo i Blane vrati pozornost na

ostalu četvoricu odmetnika.

- Poveži ih za drvo. Uzmi im oružje i odjeću . - Crvi su se pobunili ali brzo zašutjeli kad

ih je Blane podsjetio dok im je uzimao stvari da je poštedio njihov život. - Ne pokušavajte

nas slijediti ili će svaki od vas umrijeti u bolovima.

Dok su njegovi ljudi vezali odmetnike i pokapali poginulog, drugi su brzo razmontirali

kamp i pripremali konje. Još je uvijek bio mrak i nekoliko sati do zore ali oni više ovdje nisu

bili sigurni. Morali su se brzo pomaknuti. Kad je prišao Aliah kako bi joj pomogao popesti se

na Gunnara, dočekala ga je njena kamena maska i sumnjičav pogled. Podigla je luk i uperila

ga u njegovo srce.

- Tko si ti? I ovaj put želim istinu .


27/168


27

PETO POGLAVLJE

liah je tako čvrsto držala luk da se bojala kako će glatko drvo pući. Ali joj barem

nisu prsti drhtali. Svaki je mišić u njenom tijelu bio napet i bolio od straha od

pomicanja. Čvrsto je držala pogled na muškarcu koji joj je rekao da je Sir Blane

od Yorkshiera a opet jasno govorio škotskim naglaskom. Saznanje njegovog

pravog identiteta je prioritet – čak ako će ga morati napuniti strijelama. Pokušala

je umiriti disanje.

- Gospo, molim vas, hoćete li spustiti luk .? - Dr žao je svoje ruke ispred sebe. - Nisam

tvoj neprijatelj.

Njegov je škotski naglasak, iako nestalan, bio jasan kad je razgovarao s odmetnicima i

prijetio im rezanjem vrata. Čak i ako bude držao tako ruke, čak iako joj je njegov poljubac

protresao srž i naveo da razmisli na tren o cilju svog života, istina je bila da nije znala tko je

on. Koliko je znala oteo ju je. Krivotvorio očevo pismo. Aliah oštro pogleda njegove ljude.

Nijedan nije imao ruku na maču. Nije znala plaši li ju to još više. Zar su mislili da će ona

odložiti oružje? Zar su mislili da neće smjestiti strijelu o čovjekovo srce? Možda su znali

nešto što ona nije. Jer ona nije bila sigurna bi li pustila strijelu da pogodi svoju metu.

- Tko si ti? - ona ponovi.

- Ja sam sir Blane.

- Od Škotske? - Odmahnuo je glavom očima tražeći njene. Osjećala je potrebu

vjerovati mu, spustiti oružje i uroniti u njegovo naručje. Aliah se joj više ukruti.

- Englez sam, gospo.

- Čula sam te kad si razgovarao s mrtvacem. Tvoj se glas promijenio. - Ponovno su

njegove oči tražile njene. Što je to tražio? Slaboću. Učvrstila je svoj pogled. Što god je

naumio ona neće odustati. Nasmijao se kao da je ona nešto dobacila što je smatrao

smiješnim. Ponovno je odmahnuo glavom i zakoračio naprijed.

- Ne prilazi ili ću pust iti strijelu da poleti.

Podigao je ruke. - Ne, ne želim da me pogodiš. Ispričavam se što sam uplašio tvoje srce i

uništio tvoje povjerenje, gospo . - Njegov naglasak je bio savršeno engleski. Zbunjenost je

rasla o njoj. - Proveo sam dosta vremena u Škotskoj kao mladić, moj je otac bio u kraljevoj

službi. A onda kad sam odrastao služio sam engleskog baruna koji je također proveo puno

vremena u Škotskoj. Tako da se s vremena na vrijeme pojavi naglasak bez da to primjetim,

ali uvjeravam te, ja sam 100% Englez . - Njegov je pogled zastao na njenom koji je skeniraonjegove ljude. - Kao što su i moji ljudi .


28/168


28

Vitezovi klimnu, zagunđaju ali nijedan se nije pomaknuo. Smatrala je tu tišinu i mirnoću

uznemirujućom, ali pretpostavlja da bi radije željela imati čvrste opasne zaštitnike nego

slabe – ako može računati na njihovu zaštitu. Aliah još uvijek nije bila sigurna vjeruje li

Blaneovoj priči. Koji drugi izbor je imala? Ako ga pusti da ide kući ona se nikad neće uspjeti

vratiti. Ili će umrijeti od bolesti kretanja od jahanja Lude Djeve ili će biti napadnuta od

odmetnika. Do sada je jedini napad na nju od strane Blanea bio na njena osjetila i usne, a

da bude potpuno iskrena, uživala je u oboje. Možda je najbolja stvar pretvarati se da mu

vjeruje i biti opreznija. Držati se vlastiti savjeta i biti spremna obraniti se ako dođe do toga.

Ako ju je ovaj muškarac oteo posljednja stvar koju je željela napraviti je razljutiti ga da ju

poveže. Voljela je svoju slobodu. Odluka je donesena, Aliah klimne.

-U redu.

- U redu?

- Vjerujem ti. - reče a glas joj je lagano drhtao. Otpustila je strijelu i vratila ju natrag u

tobolac na leđima napunjen njenim ručno rađenim strijelama. Luk i strijele će ostati na njoj,

neće ostaviti svoje oružje. Njen je bodež bio za njenim pojasom i iako ne bi mogla nanijeti

smrtonosni udarac s njim bio je dovoljno oštar da nanese ozljedu. Blane pljesne r ukama i

protrlja ih.

- U redu, drago mi je. Iskreno mi je žao zbog toga što se dogodilo.Trebao sam imati

više stražara. Sljedeći put kad podignemo ka mp nek olicina njih će držati stražu.

Željela je dodati da bi čuo neprijatelje kako prilaze ju nije slijedio u šumu i ljubio.

- A sada krenimo

Aliah klimen i pucne Frostyu da dođe uz nju. Kako je taj pas mogao vjerovati tom

čovjeku? Pretpostavljala je da nije baš jako pametan. Opet, to je bila uvreda njoj jer je ona

također postala žrtvom njegova šarma. Unutra, željela je stenjati. To je nije bio način na koji

se ponašala žena koja ulazi u samostan. Maknimo ljubljenje, trebala bi oprostiti Blaneu,

pr ihvatiti njegovu riječ kao istinu jer nije imala razloga sumnjati u nju. Čuvao ju je – čak i da

mu nije spasila život. Posljednja stvar koju je željela učiniti je bila ubiti čovjeka. Nikad to nije

ranije učinila i od toga joj je srce potonulo. Mora se podsjetiti da je uzela ljudski život kako bi

spasila Blaneov – manje od dvaju zla.

- Potreban mi je trenutak.- Aliah je bila svjesna da je vrijeme dragocjeno, ali nije mogla

otići da se ne pomoli za čovjekovu dušu i zamoli Boga za oproštenje. Prišla je

odmetnikovom grobu i kleknula na tlon, ruku spojenih u molitvi, s krunicom među prstima.

Gledajući u stabla uočila je nekoliko zvjezda na nebu i srebrnu mjesečinu. Zatvorila je oči i

prošaptala riječi. Kad je bila gotova, osjećala se lakšom, kao da je maknula ter et koji je


29/168


29

imala. Bog oprašta svojoj djeci, podsjetila se. A ona nije hladnokrvno ubila čovjeka: to je bilo

potrebno kako bi spasila život čovjeka koji ju čuva. Čovjeka kojeg je... koji joj je bio drag od

trena kad je pokucao na vrata kuće. Aliah stisne usne. Zbilja joj je bio drag? Pogledala je u

njegovu smjeru a toplina u trbuhu i šum u ušima su joj govorili da definitivno nešto osjeća

prema njemu. Bože! To nije bilo to čemu se nadala. Stisnula je malo čvršće žicu luka,

zadrhtala i ispravila ramena. Nije u njenoj prirodi dopustiti da joj male stvari kako njeni

osjećaji prema muškarcu stanu na put snovima i budućnosti. Bila je spremna za samostan.

Veselila se službi Bogu i njegovoj djeci – plaćajući dug svog rođenja i smrt svoje majke. Ako

je njena majka morala umrijeti rađajući nju, Aliah je to mogla vratiti samo čineći dobro

drugima. Učiniti će ovaj svijet boljim mjestom, provesti život u miru, samoći i promišljanjima.

Možda u radu u samostanskom začinskom vrtu i liječenju. Šivajući majice za siromašne.

Petljanje ovog muškarca nije ništa osim testa. To je bilo sve i ona bi to ubrzo trebala shvatiti.Nema više ljubljenja u mračnoj šumi. Nema više uranjanja u njegove oči boje bršljanja.

Nema više divljenja njegovoj izvanrednoj građi ili načinu na koji svjetlo sjaji na n jegovoj

tamnoj kosi. Ovaj muškarac nije ono što se čini. Morat će to ona shvatiti na svoj način. Aliah

odmaršira do konja, spremna uzjahati kad je shvatila, ponovno, da će biti iza njega. To će

samo otežati njene nove odluke. Ali ona je dorasla zadatku. Mogla je priječi preko toga. Da

jahala je iza Blanea, mogla ga je lakše proučavati, shvatiti njegove planove i čuvati se.Sir

Blane je uzjahao Gunnara i ona je izbjegavala gledati, umjesto toga je promatrala Frostya

kako joj oči ne bi odlutale u njegovu smjeru. Ponudio je svoju ruku i ona ju primi, stiščući

zube od dodira njegove vrućine i njene hladne ruke. Zanjihala se iza njega i natjerala ne

zapresti kad je toplina njegova tijela prodrijela između njenih raširenih bedara.

Oh... prokletstvo! Željela je ispustiti seriju psovki ali to ne bi pomoglo, i dok bi nekad

zaboravila svoju odluku da nikada ne izusti Božje ime uzalud, ponekad bi psovanje u nebo

pomoglo da se bolje osjeća.Bez pitanja je li spremna krenuti, Blane pokrene konja naprijed i

njegovi ljudi ga slijede. Frosty je trčao uz njih kao da ne primjećuje koliko malo odmora

imaju. Ali Aliah je bila iscrpljena. Putovali su brzo cijeli dan a malo spavali. Bili su napadnuti.

I sad su opet putovali. Nije željela pitati kad će stati od straha da ne zvuči premekano, ali se

nadala da će to biti ubrzo. Trebao joj je dobar san, pogotovo ako će biti na oprezu.

Osjećaj Aliahinih ruku pritisnutih na njegov abdomen natjerao je Blanea da škrguće

zubima. Krv mu je vrela a kurac gorio od želje.Nije dobro.Bilo je važno staviti sa strane takvu

fizičku potrebu. Tako ga je rastrojila da nije vidio zasjedu koja je prilazila. To se ne smije

ponoviti. Ipak, nije mogao izbrisati sjećanje na njen poljubac. Njene meke usne, podatne i

željne dok je prelazio preko njih. Način na koji je oblikovala tijelo prema njegovom u


30/168


30

potpunom užitku koji joj je pružio. Blane se trebao podsjetiti kako je nevina, kako je

vjerojatno prepunjena osjećajima koje je izazvao u njoj. Nije bio arogantan ali je znao da je

dobar u zadovoljavan ju žene.Inače ne bi oklijevao priuštiti ženi tjelesnu avanturu ali Aliah je

bila drugačija – a on nije bio tip muškarca koji bi uzeo žensku nevinost. To je bilo sačuvano

za njenog supruga. Nešto što Blane nije i nikada neće biti. Kad bi bar Aliah bila

udovica...Odmahnuo je glavom i progunđao. Takvo razmišljanje ga nikud nije vodilo i samo

je dovodilo u pitanje njegovu želju za ženom i njegovu frustraciju do činjenice da se to

nikada neće dogoditi.

Brak nije bio u njegovoj budućnosti, bez obzira na to što je njegov brat Magnus rekao.

Ženidba je bila posljednja stvar koju je Blane želio. Nije želio biti vezan uz nijednu ženu, on

je voli sve žene... Jedino je pomisao na buđenje pored Aliah svako jutro imalo određenu

draž.Dovraga, otkud je to sad došlo?Morao se koncentrirati na neke druge stvari osim natoplinu njenog tijela stisnutog uz njegovo, dvije stisnute kugle koje su grijale njegova leđa...

Vuna. Mislit će na vunu. Imali su dobru žetvu prije njegova odlaska po djevojku. Dovoljno

novaca da se plati dio obnavljanja dvorca i namiri klan. Čak dovoljno za nadogradnju oružja i

oklopa, a dio je ipak ostao za Sutherlandove kovčege. Sutherlandovoj vuni nije bilo premca.

Kad se vrati u Dunrobin, treba početi planirati sljedeće putovanje, koje bi, ovisno o vr emenu

moglo pričekati do proljeća. Bilo je glasina kako kralj Edward dovodi svoje trupe u Škotsku

na proljeće – kako bi se osvetio za škotsku pobjedu kod Stirlinga. Ako je to istina, Blane i

njegovi ljudi će imati još teže putovanje.

Dok su na punu, pr olazio je kroz grad koji je održavao mjesečni sajam. Skupili su mnogo

trgovaca i kupaca koji su zauzvrat povećali profit grada. To je ideja koja je držala vodu i o

kojoj će morati razgovarati jednom s Magnusom. Njihova vuna je bila u tako velikoj potražnji

da bi možda mogli održati vlastiti sajam vune. Tijekom zimskih mjeseci mogli bi prodavati

sirovu vunu, klupka i vunena dobra.Držali su se izvan glavne ceste, probijajući put kroz

drveće. Blane je bio pažljiv kako se konj ne bi spotaknuo na pale grane. Bili su tihi koristeći

jedino signale rukom kao komunikaciju. Iza sebe, mogao je osjetiti Aliahino tijelo kako pada

svakim satom sve više. Čvrsto je držao njene ruke oko sebe u slučaju da zaspi bojeći se da

bi mogla pasti.

Svanula je zora i s njom zvukovi ptica i kukaca koji su letjeli i zujali od užitka zbog još

jednog jutra. Blane je odlučio kako bi bilo najbolje naći sklonište, skupiti par sati sna a zatim

poslijepodne krenuti.Smatrao je kako je putovanje noću a spavanje danju sigurnije. Već su

bili praćeni od strane bande odmetnika, nije htio govoriti što bi se sljedeće moglo dogoditi, a

htio je stići u Dunrobin sa svim svojim ljudima i Aliah – neozlijeđenom.Ispred sebe je uočio


31/168


31

nešto poput niza špilja u zidu čvrste stijene. Mahovina i grmlje su prerasli preko kamenja,

drveće je blokiralo pogled, je li to zbilja mjesto gdje bi mogli naći sklonište.

- Idite i vidite je li to špilja .- Rekao je dvojici svojih ljudi. Na zvuk njegova glasa Aliah se

iza njena strese.

Sigurno je zadremala a on ju je probudio. Njegovi su ljudi otišli do špilje i vratili se natrag

signalizirajući. Nastavili su prema špilji dok su njegovi ljudi provjerava li okolinu i unutrašnjost

špilje.Liam, njegov zamjenik, klimne kako je sve u redu sa špiljom, i čovjek koji je jahao p o

okolici se vrati s vijestima da je sve čisto.Osedlali su konje, i dok su njegovi ljudi vodili brigu

o svojim grlima, odveo je Aliah u unutrašnjost špilje. Bilo je mračno unutra ali toplije jer su bili

zaštićeni od snažna vjetra.

- Pričekaj dok napravim bak lju .- Blane sretne Aliahin pogled. Oči su joj bile crvene od

iscrpljenosti i trljala je ruke zbog hladnoće. - Neće biti dugo.- Uvjeravao ju je.Djevojka klimne, i pogleda okolo po tamnoj špilji, lica bez osjećaja. Pretpostavljao je kako

je dobro držala pod kontrolom osjećaje kad je trebala. Što bi dao da može ući unutar njenog

uma i vidjeti o čemu razmišlja. Blane brzo pronađe granu veličine svoje ruke, odreže komad

na kraju dovoljn da može smjestiti suhe grančice kako bi napravio priručnu baklju. Kad se

vratio u špilju, Aliah je bila na istom mjestu, trljajući ruke.Upalio je baklju kremenom. Zlatni

sjaj je obasjao Aliahino lice i omogućio malo svjetlosti u tami špilje. Bila je blijeda s tamnim

kolutima ispod očiju. Špilja je bila mala, ali dovoljno vel ika da unutra svi udobno spavaju.

Pronašavši pukotinu u kamenu uglavi baklju u nju i okrene se prema Aliah.

- Idem po stvari kako bi ti napravio ležaj. Izgledaš iscrpljeno, moja gospo .

Ona klimne, njen azurni pogled uhvati njegov. Na tren mu je dah stao kad je bio uhvaćen

njenim pogledom. Djevojka je definitivno bila prekrasna, ali je bilo nečeg dubljeg što ga je

privuklo. Nije bila tipična dama. Znao je da je drugačija – posebna. Kad bi barem on mogao

biti taj koji bi ju istražio, otključao njene tajne.Skrenuvši oči izašao je iz špilje kako bi uzeo

njihove pokrivače i torbe. Kad se vratio Aliah nije više stajala na mjestu gdje ju je ostavio,

umjesto toga je brzo mela smeće iz središta špilje svojim stopalima.

- Hoćemo li zapaliti vatru? - upita.

- Volio bi ali bi vatra privukla pozornost na nas. Dok smo blizu mjestu gdje smo ostavili

svoje neprijatelje živima radije bi držao našu lokaciju u tajnosti .

Namrštila se i njena su ramena zadrhtala kad je zahladilo. Bez razmišljanja, Blane priđe i

protrlja njene r uke svojim dlanovima. Preko tkanine njene haljine i ogrtača je mogao osjetiti

da su joj ruke lijepo oblikovane. Trznula se lagano od kontakta ali je onda uzdahnula. Zastao

je u svojoj radnji posdjećajući se da je to posljednja stvar koju bi sada trebao raditi. Razum

se sukobio s potrebom.Razum je pobijedio.


32/168


32

Blane skine ogrtač s leđa i omota ga oko njenih ramena. - Kad već ne mogu upaliti vatru

ovo bi te trebalo grijati.

- Hvala ti.- promrmljala je. - Još uvijek je toplo od tebe .

Želja se javi u njegovim venama a njegov je kurac bio posebno zainteresiran za drugi tip

topline koji bi joj mogao dati.

- Da, to je jako dobar vuneni ogrtač .

Ona klimne, gledajući dolje u skupinu tkanina koje su se omotale oko nje kao kukuljica. -

Hoće li ti biti hladno?

- Ne, moja gospo .- Misli na nju će ga grijati cijeli dan.

Nije mogao gledati više u nju bez da se preda želji da ju poljubi, Blane krene sastavljati

ležaj za nju. Legla je na to, Frosty se skupio uz njena leđa, dok je on tražio po torbi nešto da

ona pojede. Dok je pronašao nekoliko zobenih kolača i jabuku, Aliahino disanje seuravnotežilo u mekano i ritmično. Sirota djevojka je prošla kroz toliko toga otkad ju je odveo

od kuće. Potpuno novi svijet od onog što mu je rekla. Siguran život ju nije pripremio za

surove stvarnosti ovog svijeta. Izjedala ga je grižnja savjesti zbog laganja, jer kad stignu u

Dunrobin i istina oko njegova identiteta se otkrije ona ga neće više gledati na isti način.

Prezirat će ga. Nije bio siguran može li to podnijeti.Poznavali su se kratko vrijeme, ali je u

tom vremenu naučio nešto o sebi. Sviđalo mu se kad mu je žena vjerovala, ovisila o njemu.

Kakav žalostan nered je bio. Odmahujući glavom napustio je špilju. On će biti prvi na straži s

nekolicinom svojih ljudi.I nada se očistiti glavu od misli na određenu plavušu, zamamno

lijepu i zagonetnu djevojku.


33/168


33

ŠESTO POGL VLJE

liah dahne a oči joj se širom otvore kad je uspravno sjela na toplo gnijezdo od

vunenih prekrivača koje joj je sir Blane pripremio. Brzo trepčući, pogledala je oko

sebe, pokušavajući se prisjetiti svega što se do tog trenutka dogodilo. Sve joj je

odvrtilo u minuti. Blane kuca na vrata. Putovanje u nepoznate opasnosti šume.

Frosty odlazi trčeći. Njen prvi poljubac. Odmetnici. Ubila je čovjeka.Frosty se pored nje

premjesti, gunđajući zbog njenog micanja. Potapšala je njegov trbuha zatim privukla koljena

prsima i zurila iz tame špilje u svijetlost ispred. Unutar špilje je nekoliko muškaraca spavalo.

Nijedan od njih nije hrkao, ali su svi disali kao da su u dubokom snu.Zatvarajući oči

izgovorila je još jednom molitvu za život koji je uzela i za vlastitu dušu. Jedina utješna misao

je bila da je ubila ubojicu i spasila život. Nije hladnokrvno ubila čovjeka, dala mu je

upozorenje tako što mu je prvo pogodila ruku, ali je muškarac bio tvrdoglav i nije htio

odustati. Izvukao je nož na Blanea i samo Gospod zna kako je bio brz s oružjem. Blane je

bio potresen; vidjela je to vlastitim očima. Nije očekivao da ga spasi, i vjerojatno je razočaran

u sebe jer nije primjetio odmetnikov naum. I ona je bila šokirana ali je to nadvladao njen

zaštitnički nagon i kad je vidjela kako odmetnik poseže za svojim skrivenim oružjem

zapečatio si je sudbinu. Kako su se vitezovi nosili s tim kad su odlazili u rat i uzimali živote? Aliah je znala da nisu

imali izbora i nije zbog toga osjećala prezir već divljenje. Drhtavo je udahnula. Kako su

održali svoj zdravi razum? Možda bi trebala pitati Blanea kako se on s tim nosio. Dio nje je

znao da će joj biti oprošteno zbog uzimanja života ali za jednostavnu ženu koja žudi za

mirom unutar crkve, takav težak grijeh joj je bio teret.

Ramena su joj se spustila i pritisnula je bradu na koljena. Blane nije bio među onima koji

su spavali u špilji. Rekao joj je da će on biti prvi na straži i da je nije strah odlaska u šumu

potražila bi ga i pitala za mišljenje oko njene dileme. Imala je Frostya i vjerovala mu je da će joj pomoći. Najbolje je da ostane na mjestu. Nije željela stvarati dodatne komplikacije pratnji

koja ju je čuvala dok ne stigne ocu i sestri.Kad se skoro natjerala da ponovno zaspi Blane se

pojavio na ulazu u špilju. Njegov prodoran pogled je istog trena pao na nju i ona se odmah

čudno osjećala. Nije ju samo gledao, činilo se da ju upija, pamti, dodiruje svojim vrelim

pogledom. Blane prekine njihov pogled govoreći joj i pokazujući da mu se pridruži izvan

špilje. Sklanjajući deke pazila je da nikog ne probudi i išuljala se van.

- Gospo, zašto se ne odmarate?

- Upravo sam se probudila .- Dodala mu je ogrtač, sad potpuno topao.


34/168


34

Odmahnuo je glavom. - Zadrži ga.

- Dovoljno mi je toplo, moj me ogrtač sada dovoljno grije.

Blane slegne r

Documents

Klub Brbljivica - Osvajanje