GLASNIK ARHIV A I DR UŠ TV A ARHIVISTA

BOSNE I HERCEGOVINE

GLASNIK

MITTEILUNGEN DER ,-\RCHlVE U!'-iD DES ARCHIVARENVEREINES VON BOSN!EN UND HERCEGOVINA

GODINA IL - KNJIGA IL

SARAJEVO - 1962.

KASIM ISOVIC

STRUKTURA I FUNKCIONISANJE ORGANA DRŽAVNE UPRAVE U BOSNI I HERCEGOVINI U

VREMENU OD 1918. DO 1924. GODINE

(Prilog proučavanju istorije vlasti u Bosni i Hercegovini u periodu između dva svjetska rata)

Osvrt na opšte stanje arhivskih fondova državnih organa iz vremena 1918-1945.

Praktične potrebe koje se ·javljaju u radu na sređivanju i arhivističkoj obradi građe onih arhivskih fondova Državnog arhiva Narodne republike Bosne i Hercegovine koji su nastali službenom djelatnošću bosanskohercegovačkih centralnih i područnih organa državne administracije u periodu od 1918-1945. godine, nalažu na­glašenu potrebu da se, u interesu što potpunijeg sređivanja i nau­čnoistraživačkog korišćenja tih fondova, cijelo pitanje razmotri i sa njegove istorijske strane, bez čega bi, inače, mnogo šta od onoga što traži svoje objašnjenje ostalo nejasno. Istorijska bilješka1

) o radu i karakteru velikog broja organa državne uprave, koji su se javili i administrativno funkcionisali u rečenom periodu, predstav­lja u svojoj osnovi kompletan studij, i to utoliko više, što je njihovo često smjenjivanje i reorganizovanje povlačile kadšto za sobom i manje ili veće promjene i podjele upravnih teritorija tih organa državne uprave. Cjelokupnost ovako postavljenog pitanja ima, u stvari, za predmet proučavanja istoriju vlasti toga perioda, na što se mi ovdje pretežno osvrćemo iz arhivističkog aspekta, koji nas, s obzirom na namjenu ove radnje, najviše interesuje.

Propašću Austro-Ugarske Monarhije koncem 1918. godine i oslobođenjem dijelov·a j·ugOtSlovenskih zemalja s tim u vezi, u Bosni i Hercegovini nije završen period intervencija u smislu oblikovanja novih teritorijalno-upravnih jedinica i odgovarajućih organa vlasti na njima, koji im, u stvari, prethode. Cinjenica je da je Bosna i Her­cegovina baš u novostvorenoj, narodnoj državi, doživjela temeljita dijeljenja i teritorijalna preustrojavanja, koja su u svojoj osnovi sadržavala ne neznatnu, već i otvorenu političku tendenciju, što je

1) Istorijska bilješka - arhivistički termin pod kojim se razumije utvr­

đivanje postanka, organizacije, funkcionisanja i prestanka rada nekog stva­raoca arhivskog fonda ili zbirke.

14

potpuno potvrđeno stvaranjem banovina 1929. godine, potezom koji je u skladu sa tendencijama šestojanuarske diktature kralja Alek­sandra. Stvaranjem banovina izvršeno je razbijanje naših istorijski formiranih zemalja i oblasti, pri čemu je Bosna i Hercegovina naj­gore prošla, jer je bila potpuno iscijepana i uklopljena u susjedne joj oblasti Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Dalmacije. Puni decenij bila je Bosna i Hercegovina stvarno izbrisana sa geografske karte, da bi se 1941. godine njeni razbijeni dijelovi ponovo obj.edinili, ovaj put u okviru hitlerovske tvorevine Nezavisne Države Hrvatske, kada je bila izdijeljena na niz sitnih župa, i tako dočekala drugo oslobođenje, 1945. godine. ·

Sasvim je razumljivo što su. se klima i atmosfera vremena u kome se stvarala narodna država Srba, Hrvata i Slovenaca odra­zile, između· ostalog, i na samoj arhivskoj građi koja se stvarala u registrattu'ama.lokalnih organa uprave onog državnog fiparata koji je kroz čitavo vrijeme svoga postojanja intenzivno vibrirao, ostav­ljajući uz to upečatljiv utisak konstantne nestabilnosti, koja se, ko­načno, aprilskih dana 1941. pretvorila u nj e gov potpuni slom. Posij e­dice takvog jednog stanja odrazile su se ,na registraturnoj građi u vidu njene prosječno slabe sređenosti, ili potpune nesređenosti, u obliku nedovršenosti registraturne obrade spisa i necjelovito sa­čuvanih fondova, u obliku nerazgraničenosti poslovanj-a novona­stalih od bivših organa uprave, u obliku neutvrđenosti granica u arhivama između preostalog i novostvorenog stvaraoca fonda, itd., itd. često ukidanje jednih i osnivanje novih organa državne uprave, i teritorijalne podjele koje su ih pratile, dovodilo je do razbijanja i dijeljenja već stvorenih arhiva na novoosnovane organe, čime su napravljene nenadoknadive štete. Težak slučaj te vrste nastao je likvidiranjem Pokrajinske .uprave za Basnu i Hercegovinu, kada je dobar dio njene arhive izdijeljen na novoosnovane oblasti velikih župana i na resorna ministarstva centralne vlade u Beogradu.

Ukratko rečeno. sve negativne posljedice. koje su mogle da naiđu u registraturama i arhivama u određenim uslovima njihovog rada u periodu 1918:...._1945. godine, ostavile su vidnog traga na ar­hivskoj· građi čijem se sređivanju pristupilo i koje se pokazalo da­leko složenijim nego što se očekivalo. Sve optimističke pretpostavke o relativno lakšem poslu na ovim. vremenski poznati~im a jezički bližim fondovima,_ potpuno su otpale, osim okolnosti da je izvjesno olakšanje u tome što je građa pisana srpskohrvatskim jezikom. Rad komplikuje skokovita pojava hronološki osamljenih a po stepenu povferljiirosti raznovrsnih. zbirki ili rrianjih fondova, koji se zbog toga moraju da tretiraju kao zasebne male jedinice.

Kvalitet rada je daleko ispod kvaliteta rada u registraturama iz vremena austrougarske okupacije. Najosnovnija je razlika u. to­me štC je u austrougarskoj administraciji vidno sprovQđena obrada akata sa stanovišta budućih potreba arhivistike, i u tom smislu je mnogo korisnog učinjeno, dok je taj momenat u regis-traturama i-z perioda Kraljevme Jugosl'avij-e· pot.p<Uno odsutan ·i nepoznat. ·

Osim uobičajene i najčešće podjele arhiv:ske gracte na opštu (ili običnu) i povjerljivu, u ovoj drugoj grupi postojala je i u doba

15

austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, a još više u periodu Kraljevine Jugoslavije, izdiferencirana skala stepena povjerljivosti, i svaki od tih stepena nastajao je u vlastitim arhivskim knjigama. U povjerljivom dij-elu arhivske građe fonda austrougarske Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, osim prezidijalne arhive, postoji još re:cervatna (reservat), pa zatim arhiva signirana sa S. I. A.c) i, najzad, I. B.3 ) (Informations-Bureau) povjerljiva arhiva. Određena je oznaka na aktima redovno stavljana i ona arhivskog radnika auto­matski upućuje na odgovarajuće arhivske knjige.

Sto se tiče arhivske građe iz perioda poslije 1918. godine, u njoj se, osim opšte, koja je daleko najmnogobrojnija, javljaju još prezidijalna (do 1924. godine), povjerljiva (dijelom paralelno sa pre­zidijalnom, a od 1924. sama). strogo povjerljiva. nov .. J. B. (pov­jerljivo - Javna bezbjednost) i pov. D. Z. (povjerljivo - Državna zaštita) građa. Izdiferenciranost povjerliivosti ovdje je nešto veća nego u austrougarskim arhivama, ali je kvalitet rada mnogo slabiji. a kontinuiranost isprekidana. zbog čega je upotrebljivost ove građe, naročito zbog nedostatka pripadajućih arhivskih knjiga. za­sada minimalna. Treba napomenuti da se u toku jedne godine moglo javljati više stepena povjerljive građe.

Postoji i bitna razlika u kriteriju za određivanje prezidijalnih. odnosno povjerljivih, i neprezidijalnih akata. U autrougarskoj admi­nistraciji taj kriterij je visok. određen i konstantan, dok je u ad-· ministraciji koja slijedi iza toga taj kriterij neodređen i neprecizan. pa je zbog toga arhivska građa. naročito u prvim godinama poslije 1918, veoma opterećena bezvrijednim balastom.

Dvi~e posljednje vrste povjerljive arhivske građe iz doba Kra­ljevine Jugoslavije (pov. - J. B., i pov. - D. Z.), kako se vidi ve ći iz samih službenih oznaka, vezane su direktno za određene političke poteze u organizovanju sistema državne uorave. Ali je i čitav niz drugih momenata vezanih za izgradnju državne uprave. pri čemu se skoro redovno javlia i administrativno-teritorijalna DO-.

diela bosanskohercegovačke oblasti. Upravo to su razlozi zbog ko­.iih je potrebno odgovoriti (ako je moguće) na dva osnovna ryitanja. · Prvo. koji su lokalni or.gani državne uor-e.ve. kojim su redom i '..l

koiim vremenskim granicama Postojali i kako su bili organizovani i. drugo, kako se odvijala teritoriialna podjela bosanskohercegovačke istorijske oblasti u vezi sa znatnim promjenama organa državne uprave.

U okviru tih pitanja treba (koliko ie moguće Prema sadašniern stanju raspoložive dokumentaciie) objasniti organizaciju i rad Na­rodnog vijeća SHS za Bosnu i Hercegovinu. Narodne vlade za B.osn1.1 i Hercegovinu, Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, Pokrafin­ske uprave za Bosnu i Hercegovinu, velikih župana i. konačno, kra­lievskih banskih uprava sa sjedištima na teritoriju Bosne i Herce-

' Signaturu S. I. A. ima''.! akti koji :iu nastali u Prvoj sekci.i'i, (Erste Sektion - Administrativnoj) Zem.<l.iske vl.tlcle .za BiH.

') Oznaku I. B. (Informations Bureau) imaju akti koji se upućuju ·or· žavnom policijskom birou za informaci.te (Staatspolizeiliches Information! Bureau des Ministeriums des Aussern). i čisto su političkog karaktera.

16

govine. Ovako je potrebno postupiti i stoga što će na taj nacm orijentacija u radu na sređivanju, obradi i naučnom korišćenju arhivske građe ovih stvaralaca arhivskih fondova biti znatno olak­šana. Ali, u okviru ove teme nećemo ovaj put razmatrati strukturu i funkcionisanje velikih župana i banovina, jer ih, smatramo, treba posebno ob!'aditi.

Međutim, iz stanovitih razloga, a prije svega zbog cijelog niza dodirnih spona sa administrativnim i arhivskim poslovanjem austro­ugarske uprave u Bosni i Hercegovini, potrebno se ukratko osvrnuti i na sistem i funkcionisanje te službe, jer je sistem arhivskog po­slovanja i njegova organizacija u bosanskohercegovačkom dijelu novostvorene države ostao za više godina isti. Štaviše, nisu preki­nuti ni tekući_ brojevi u djelovodnim protokolima bilo koje vrste arhivske građe, nego su idućeg dana jednostavno n a s t a v l j e n i na jučerašnje poslovanje. Tako se dogodilo da u potpuno izmije­njenim političkim i istorijskim uslovima, u načinu arhivskog poslo­vanja u Bosni i Hercegovini de facto nije napravljen nikakav prekid sa vremenom koje je prethodilo. I, upravo zbog toga što se tako do­godilo, nama se postavlja zadatak da odgovorimo i na pitanje: kojim konkretnim brojem djelovodnog protokola u opštoj i prezidijalnoj arhivi treba označiti granicu između perioda četrdesetgodišn}eg au­strougarskog arhivskog poslovanja, s jedne, i početka administracije novostvorene države, s druge strane. Nije postojao nikakav osnovan razlog da se postupi tako kako je učinjeno, pa je, stoga, sasvim jasno da je takvim postupkom napravljena velika greška, koju je sada vrlo teško ispraviti.

Organizacija austrougarske administracije u Bosni i Hercegovini, sa osvrtom na arhivsku službu

Treba odmah napomenuti da je bitna karakteristika organiza­cije austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini bila njena velika stalnost, s minimalnim izmjenama i dopunama do kojih je dolazilo po sili razvitka uprave u zemlji kroz puna četiri decenija. To je, naravno, povoljno uticalo i na izgrađivanje i usavršavanje rada i same administracije svih organa uprave Zemaljske vlade, a prven­stveno njene valstite. Uz ovo ide i činjenica da su visoki rukovodni činovnici okupatorskog aparata ostajali duže vremena na istoj duž­nosti. Ovo se naročito odnosi na okružne predstojn.ike i šefove odjeljenja Zemaljske vlade. Decenij, pa čak i dva, ostajali su poje­dini visoki činovnici austrougarske uprave na jednoj istoj dužnosti i na jednom istom mjestu, a to im je omogućavalo da se temeljito upoznaju sa problemima svih vrsta, koji su postojali na niihovom upravnom teritoriju, odnosno u okvirima njihovih službenih kom­petencija i agendi. 4

) To im je, takođe, omogućavalo da i unutarnjoj

') Baron Isidor Benko, na primjer. bio je 16 godina civilni adlatus Ze­maljske vlade za BiH (1896-1912). Franz Mollinary von Monte Pastello na­lazio se pune 23 godine na dužnosti okružnog predstojnika; od toga jednu godinu u Travniku (1887-1888). a 22 godine na dužnosti okružnog predsto.i­nika u Sarajevu (1888-1910). Rukavina Michael von Vezinovac obavljao je 19 godina dužnost okružnog predstojnika u Travniku (1894--1913). Myron

17

organizaciij svoje upravne jedinice poklone potrebnu pažnju i da je izgrađuju u pravcu njenog boljeg i harrnoničnijeg funkcionisanja.

Nasuprot tome, period Kraljevine Jugoslavije okarakterisan je koliko nestalnošću lokalnih upravnih organa, još više smjenjivanjem njihovih rukovodnih, pa i ostalih činovnika. Na taj način njihova je stalnost zavisila od velikog broja kriza raznovrsnih kabineta i brzine smjenjivanja raznih koalicionih i koncentracionih vlada, pri ćemu je nova redovno rasturala rukovodni činovnički aparat one ranije. Otuda je razumljivo što je pokatkad vijek trajanja upravne djelatnosti nekog jugoslovenskog činovnika nosio u sebi osobine vijeka trajanja leptirovog života. Stoga, koliko su se uslovi rada po­zitivno odrazili na stvaranje i sređivanje registraturne građe unutar austrougarske uprave, toliko su se oni negativno odrazili na njeno stvaranje i sređivanje u periodu 1918-1941. (odnosno 1945.) godine. Odatle i proizlazi potreba da se mnogo toga tek utvrđuje da bi se zadovoljile potrebe a.rhivističkog postupka sa preostalom arhiv­skom građom, i da bi se omogućila njena što bolja naučnoistra­živačka pristupačnost.

Gdmah poslije dovršenja okupacije Bosna i Hercegovina je stavljena u nadležnost Ministarstvu vanjskih poslova, odnosno nje­govoj, za to posebno obrazovanoj Komisiji za vođenje poslova Bo­sne i Hercegovine (Kommission fur die Angelegenheiten Bosniens und der Hercegovina), koja je imala i svoje uže tijelo, Izvršni komitet (Executions-Comit!§), nadležan za upravne i izvršne poslove. Me­đutim, to je bio samo kratak, prelazni period. jer je već iduće, 1879. godine, kao vrhovni organ za upravu u Bosni i Hercegovini određeno Zajedničko ministarstvo finansija (Das gemeinsame Finanz-:Niini­sterium), pa je tako ostalo sve do konca okupacije 1918. 5) godine. U okviru samog Ministarstva formirano je posebno tijelo - Odje­ljenje za vođenje poslova Bosne i .Hercegovine - (Bureau fur die Angelegenheit Bosniens und der Herzegovina), koje je neposredno zaduženo za organizaciju i rukovođenje upravom u okupiranim oblastima. 6

) Ne ulazeći podrobnije u pitanje odnosa ovoga odje­ljenja prema drugim višim organima nadležnim za odlučivanje a pojedinim oblastima uprave. utvrdićemo kratko njegovu organi­zacionu strukturu, jer ona ima za nas svoju praktičnu vrijednost.

Bosanskohercegovačko odjeljenje sastojalo se iz četiri sekcije 12 odsjeka (Department), i to iz Prezidijalnog odjeljenja, te I. II III sekcije.

Prezidijalno odjeljenje (Prasidialsektion) imalo je dva odsjeka: personalni odsjek i odsjek za štampu.

Zarzycki nalazio se neprekidno 1-t godina na položaju Vladinog povjerenika za glavni grad zemlje Sarajevo (1894-1908). To je samo nekoliko od velikog broja primjera.

'l Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und Herzegovina 1913. -Herausgegeben vom k. u. k. gemeinsamen Finanzministerium, Wien 1914, str. 14.

') Ibid, str. 14.

Glasnik arhiv~ BiH

18

Prvo odjeljenje (I Sektion) imalo je tri odsjeka, a vodilo je poslove nastave, crkvene i državno-pravne poslove, poslove prelaz­nib radnji, zatim pravne i vojne, kao i poslove političke uprave i žandarmerije.

Drugo odjeljenje (II Sektion) imalo je četiri odsjeka, a vodilo je poslove poljoprivrede, stočarstva i agrarne poslove, zatim poslove zdravstva, industrije, bankarstva, kredita i komunalnih pitanja.

Treće odjeljenje (III Sektion) imalo je tri odsjeka, a vodilo je poslove šumarstva, izgradnje željeznica i saobraćajnih puteva, te poslove rudarstva i topioničarstva. 7)

Odatle se vertikala organizacione šeme spuštala na Zemaljsku vladu u Sarajevu, koja je stajala na čelu lokalne uprave u Bosni i Hercegovini. Prema Bosanskohercegovačkom birou ona je. bila nje­gov izvršni organ, a prema nižim organima uprave u Bosni i Herce­govini ona je bila njihov naredbodavni organ.

Na čelu uprave u Bosni i Hercegovini stajao je šef Zemaljske vlade, koji je uvijek ujedno bio i glavnokomandujući general (Korrn­mandierende General), 8) i tako je ostalo do kraja okupacije. Od 1882. godine uvedena je i dužnost tzv. civilnog adlatusa (ZivU­adlatus), koji nije bio vojno lice, a kome je u kompetenciju stav­ljeno rukovođenje civilnim dijelom uprave u okupiranim oblasti­ma,8a) što, međutim, nije promijenilo vrhovni položaj šefa Zemalj­ske vlade. Ovdje je do jedine promjene došlo 1912. godine, kada je ukinut položaj civilnog adlatusa, a uveden položaj zemjenika poglavara zemlje (Landeschef-Stellvertreter), 8b) kojom prilikom su proširene kompetencije poglavara zemlje, kako se on sada zvanično zove.~)

~l Prema podacima iz: Bericht uber die Verwaltung ... , str. 14 i dalje. 'l »An der Spitze der Zivilverwaltung Bosnien und der Herzegovina

steht der Chef der Landesregierung, welcher dem Ministerium fiir gemein­same Angelegenheiten umergeordnet ist.

Er leitet die GeschaftsfUbrung der Landesregierung und bestimmt ihre innere Geschii.ftsordnung.«

l§ l. Carske odluke od 29. oktobra 1878. To isto potvrđeno je .i u Carskoj odluci od 29. jula 1882. (§ 1.), s tim što više nije ponovljena alineja druga, a umjesto der Schef der Landesregierung stoji der Landes-Chef. - Vidi: Samm­Jung der fiir B. u H. erlassenen Gesetze, VerGrdnungen und NoPmalweisungen 1878-1880, I. Band, strana 10, i: Sammlung der Gesetze und Verordnungen fUr B. u. die H. 1882, strana 313. Takođe i: Landesregierung fiir B. u. die H., broj prez. 7403/1882).

'al Carska odluka od 29. jula 1882, § 2.: »Dem Landes-Chef und comman­direnden General ist zur Untersti.i.tzung in den militarischen Agenden ein zuge-teilter General und fUr aa:ntliche Angelegenheiten der Zivilvcrwaltung em Zi·vil-i:c'latus be,gegcb<!:J und sind beide ihm persiinlich unterg-"ord!1Ct.«

§ 2. ~d;;s': »Die un.m.;:+cibare Leitung der gescmur.ten Zivilverw8ltung fiihrt der ZiVtil-Adlatus.«

Sammlung ... 1882, str. 313). 'bl DAS (Državni arhiv NRBiH. Sarajevo) - LRS (Landesregierung ttir

B. u. H., Sarajevo), Broj prez. 25.24/1912. ') Umjesto dot;:~dašnjeg zvaničnog naziva Der Chef der Landesregierung

uobičajen je u zemlji :.naziv zemaljski p()glavar, pa se to 1912. godine i ozva­ničilo novim, službenim na.z.ivum - Landeschef. DAS-L..qs, Br. ;>rez. 2524, 1912.

19

U početku je Zemaljska vlada, pored Prezidijalnog, kao poseb­nog odjeljenja, imala tri organizacione jedinice: Političko-admini­strativno (I Odjeljenje), Odjeljenje za pravosuđe (II Odjeljenje) i Odjeljenje za finansije (III Odjeljenje). Odmah u početku se uvid­jelo da je III odjeljenje preveliko, zbog čega je izvršeno njegovo sužavanje, dijelom prenošenjem izvjesnih ooslova na Prezidijalni biro, a još više osnivanjem Finansijske direkciie 1880. godine. Pored toga, koncem oktobra 1879, šef Zemaljske vlade predložio je Za­jedničkom ministarstvu finansija formiranje novog, IV odjeljenja (za privredu), na taj način što će se iz III odjeljenja izdvojiti poslovi rudarstva i šumarstva, a zatim će se dodati poslovi poljoprivrede, od čega će se obrazovati Privredno odje1jenje10

)

1912. godine formirano je Odjeljenje za crkvene poslove i na­stavu, a l!H3. Građevinsko odjeljenje. 11

) Sva ova odjeljenja imala su potreban broj odsjeka. Tokom ratnih godina formirani su još neki samostalni odsjeci, tako da se 1918. godine javljaju: Odsjek za statistiku, Odsjek za ishranu. Odsjek za umjetnost, nauku i knji­ževnost, Odsjek za kmetske odnose. i Odsjek za agrarne operacije (Departement fur Agrar-Operationen).

Ovako organizovana, Zemaljska vlada je upravliala Bosnom i Hercegovinom preko šest okružn~h oblasti (Kreisbehi:irde), kojima su na čelu stajali okružni predstojnici, ili okružn~ci (Kreisvorsteher). Svaka okružna oblast obuhvatala je više kotarskih oblasti (Bezirks­amt), kojima su na čelu stajali kotarski predstojnici (Bezirksvor­steher, Bezirksleiter). Gdje nije bilo uslova za osnivanje kotarske oblasti, a postojala je potreba za upravnim organom. osnivane su kotarske ispostave (Bezirksexpositur), kojima su upravljali upravi­telji kotarskih ispostava (Expositurleiter).

Austro-Ugarska je potpuno preuzela tursku administrativno­-teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine na okruge (mutesarifate), srezove (kajmakamate) i ispostave (mudirate)Y) Do 1877. godine u Bosanski vilajet bio .ie teritorijalno i administrativno uključen i Novopazarski sandžak kao njegov sedmi. okr'Jg, ali. ga ie turska uprava te godine, vodeći računa o raznim mogućno~tima ishoda Ber­linskog kongresa, izdvojila iz Bosanskog vilajeta i pripojila ga Ko­sovskom vilajetu.

Pored toga. u Banjoj Luci, :i\Iostaru i Tuzli. kao razvijenijim gradovima, uz seoski kotarski ured (Landbezirksamt) postojao je i gradski kotarski ured (Stadtbezirksamt), ka0 organ koji je uprav­ljao samo teritorijem grada. Teritorij grada Sarajeva bio je izuzet iz opšte teritorijalne podjele zemlje i uprava je u njemu poseb11o organizovana .Ovdje je uz Gradsko poglavarstvo i Gradsko vijeće

10) DAS-LRS broj 2424/.pras., 24. X 1879.

") Bericht tiber die Verwaltung .... str. 15. 1") »Die noch von der ttirkischen Verwaltung tibernommene Eini:eilun,g

des Landes in sechs Kre1se, d1e w1ed~r _hl Re~1rke und Bezirksexpnsituren unterte1lt smd. besteht auch gegenw:actJg nocn. nur wurden mit der Zeit und den Verhaltnissen entsprechen~ ct.1e politischen Behi:irden I. Instanz v~r­mehrt, indem Exposituren zu Bez1r_mamt;rn ausgestaltet und neue· Exnositu-ren errichtet wurden«. - Bencht uber d1e Verwaltung .... str. 15. •

20

bila ustanovljena i institucija Vladinog povjerenika za glavni ze­maljski grad Sarajevo (Der Regierungskommissar fur Landeshaupt­stadt Sarajevo), kome je, u stvari, bila povjerena uprava javne bezbjednosti i reda, ali i kontrola nad radom Gradskog poglavarstva i Gradskog vijeća, gdje je on fungirao kao zvanični predstavnik naj­više vlasti u zemljiYa)

Tabelarni pregled teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine s kraja austrougarske uprave izgledao bi, prema tome, ovako:

B roi O k r u g kotara

u okrugu

Banja Luka 10 Bihać 6 11ostar 10 Sarajevo 7 Travnik 10 Tuzla ll

S v e g a 55

Od toga gradskih kotara

l

l

'} ,,

Broj ekspozi­

tura

5 4 4 5 4 l

23

U službenoj korespondenciji podređeni organ uvijek se obraćao svome neposredno nadležnom organu, i tako redom do Zajedničkog ministarstva finansija. U obrnutom redu, neposredni nadležni organ obavljao je poslove iz svoga djelokruga preko neposredno mu po­dređenih organa. Izuzeci su bili rijetki i. uslovljeni objektivnom potrebom, ali, i tada se o takvom postupku obavještavao zaobiđeni organ, odnosno starješina.

Sudstvo je bilo izdvojeno, ali samo do kotarskih ureda, s kojima je ono bilo spojeno, pa je kotarski ured (Bezirksamt), kada je po­stupao kao sudska vlast, donosio odluku kao Kotarski ured u svoj­stvu Kotarskog suda (Bezirksamt als Gerichtsamt).

Vojska i žandarmerija bile su, takođe, izdvojene organizacije. Vojna i civilna vlast, kako je navedeno. objedinjavale su se u ličn­sti poglavara zemlje i komandujućeg generala, a to je omogućavalo da se kontakt između te dvije vlasti i realizacija stvarne potrebe u vojnoj pomoći lako ostvaruju. Ovo je samo povećavalo elastičnost i praktičnost primjene vojne sile u konkretnim situacijama. U Bosni i Hercegovini bio je stacioniran 15. vojni korpus sa sjedištem ko­mande u Sarajevu (Korps-Kommando in Sarajevo).

U Sarajevu se nalazila i Komanda žandarmerije za Bosnu i Her-cegovinu (Gendarrnerie-Korps Kommando fur Bosnien und die

Hercegovina). žandarmerija je imala oblik vojne organizacije u kojoj su »Žandarmerijski oficiri vojne starješine žandarmerijskog ljudstva«Yb) U pogledu službe čuvanja javne sigurnosti ona je

"al O tome: Sammlung der Gesetze fUr B. u. die H. erlessenen Gesetze ... 1878-1880. I Band, str. 585/586. i 595/596.

"bl Sammlung der fi..\r B. u. die H. erlassenen Gesetze . . . 1878-1880, I Band, str. 418, § 4. (Provisorisches Statut fiir das Gendarmeriecorps in Bo­snien und der Herzegovina): »Die Gendarmerieofficiere sind die militi:irischen

21

podređena političkim vlastinh, a u pogledu administracije vojnim starješinama, ali se oba pravca, u višoj liniji, spajaju kod poglavara zemlje. 1 ~c)

Međutim, sa uspostavom funkcije civilnog adlatusa, 1882. go­dine, vrhovna policijska uprava i žandarmerijski korpus stavljaju se u njegovu nadležnost, s tim što ocjenu i karakter adlatusovih na­mjera u konkretnim slučajevima upotrebe ovih organa vrši poglavar zemlje kao komandujući generalYd)

Policija je svojom organizacijom pokrivala administrativno-te­ritorijalnu podjelu na kotare za koje je bila i vezana. U samom gradu Sarajevu ona je bila podređena Vladinom povjereniku za gla­vni grad Sarajevo.

Ur;ran je bila strogo centralizovana. Analogno tome bio je ;;entretlizovan i rad registratura i u Bosanskohercegovačkom birou i u Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Pravo uvida u povjerljive dokumente imao je samo i'ukovodilac organizacione jedinice, a izuzetno osoba kojoj je on izričito odobrio. Uvid u građu op;te registrature vršio se po potrebi, s tim što 3e uvijek evidentiran tok kretanja akta ili predmeta. Na taj način do nesporazuma nije moglo dolaziti. Građa povjerljivih arhiva arhiYirana je po h:'onološkom principu, dok je opšta arhiva i Zemaljske 'v'lade i_ Bosanskohercegovač!mg biroa ar­hivir&na q:mie::1om pnncir:;. brcjčanih šifara (,Jedan vid tzv. klas­man sistema), 1") koje, u svojoj osnovi, predstavija,ju određene sku-

Vorgesetzen der Gendarmeriemannschaft. Sie h<~ben den Untericht der l\IIann­::chaft bezi:lglich des Offentlichen Sicherheit:::..dienstes und der militarischen Ausbildung zu leiten. so·wie die Discipl:r. A.cljustirung u.nd Be~..vaffnung der­sclben zu ilb€r;.vachen.«

ue) Ibidem, ~ l.: >>Die Gendannerie filr Bosnien und die Hercegovina ist ein militii.risch organistrter Wac!:l 1c6rpcc· Ui1d h.at die Bastimmung. die Offentli­che Ordnung, Ruhe und Sicherheit aufrechtzuerhalten .. ·"

§ 2, alineja prva: >>Die Gendarmerie untersteht hinsichtlich des offentli­c:hen Sicherheitsdienstes den politischen Behorden.

Alineja druga: •>In militarischo0n ,.;.ngelegenheiten untersteht die Gen­darmerie dem Generalcommando zu SaraJevo ur.d durch dieses dem Reich­-Kriges-Ministerium .. «

"d) Sammlung der Gesetze und Verordnungen fur B. u. die H. 1332, str. 315, § ll. i 12. Verordnung ijber den Wirkungsi<:reis des Z'vil-Adlatus des Chefs der Landesregierung in B. u. der H.

§ ll: Der Zivil-Adlatus ubt als vertreter des L::~ndes-C!l.efs die oberste Polizcigewalt im Lande aus und fi.ihrt die Leitung des gesarnmten Sicherheits­dienstes; er verfi.igt daher uber das Gendarmerie-Coros sowie Liber alle fi.ir diesen Dienst bestimmten Organe." ·

"') U oba slučaja radi se o odlaganju spisa (arhiviranju) prema osnovnoj grupi pripadnosti. koja u isto vrijeme nosi i osnovni broj grupe spisa arhivi­ranih po ovom principu. Podbrojevi uz glavni broj predstavljaju dalje raz­bijanje grupe na podpredmete. što, u stvari, vodi ka klasifikaciji sa sistemom klasa i podk!asa. Tako. na primjer, u opštoj arhivi Bosanskohercegovačkog biroa BRODARSTVO je osnovna grupa (grana). RIJECNO BRODARSTVO -je podgrupa u grupi, BRODARSTVO N A DRINI predstavlja dalju klasi­fikaciju unutar osnovne grupe. upravo. podgrupe, a IZGRADN.JA TERETNIH BRODOVA ZA PLOV1DBU N_-\ DRINI označava jos dalje razbijanje osnovne grupe. Niži podbrojevi mogu da se označavaju i slovima. Takva jedna šifra može da izgleda, na primjer, ovako: 12-2/5-c, itd. Klasman sistem postoji i danas u Tvornici sode u Lukavcu kod Tuzle, a uveli su ga specijalno pozvani belgijski stručnjaci. Razlika je u tome što ovdje glavni broj predsta ... lja os-

22

pine predmeta. Skupine se unutar sebe razbijaju na uže jedinice, a ove se mogu dijeliti na još uže. Na taj način ovaj princip arhiviranja nosi u sebi elemente decimalne klasifikacijeYa)

U registraturi Bosanskohercegovačkog biroa postojala je samo prezidijalna i opšta arhiva. No, osim ove dvije, u okviru Biroa nastala je i jedna vrsta arhive koja se zvanično zove Privatna regi­stratura (Privatregistratur). To je takva arhivska građa koja se sastoji iz prilične količine pisama poluslužbenog karaktera, koja su nastajala izmjenom privatnih ličnih gledišta ljudi iz kabineta Biroa i Zemaljske vlade po nekom zametnutom pitanju. Otuda se ta pre­ostala građa zove još i Kabinetska pisma (Kabinettsbriefe). I ona je provedena kmz posebne knjige koje nam se nisu u cijelosti sa­čuvale.

Godišnja količina nastajanja ovih pisama vrlo je varijabilna i kreće se od svega nekoliko desetina (60, 67, 70 itd. u godinama 1887-1890) do nekoliko stotina (248, 225, 200 itd. u godinama 1893---1902). U narednim godinama (1904-1907.) godišnja količina pi­::;ama pada na minimum (nastajalo je redom: 33, 21, 22, 23 pisma), da bi u godinama 1908-1911. potpuno prestala. Od 1912-1914. broj pisama godišnje intenzivno raste (1263, 1515, 1414), da bi se u godinama 1915-1918. vratio na polovinu toga (655, 630, 592, 403). U svemu je nastalo oko 9.500 pisama, 14

) čiji sadržaj redovno pred­stavlja interesantan istorijski materijal.

Sto se tiče tempa. nastajanja prezidijalne arhive b. h. Biroa, on se može podijeliti u dva perioda. U period od 1881-1893. godi­ne15) nastajalo je 700-1000 brojeva godišnje (sa izuzetkom 1832. godine kada je nastalo 2813 brojeva, što, nesumnjivo, stoji u vezi sa situacijom u Hercegovini). U drugom periodu od 1894-1918. go­dine nastajalo je godišnje od 1300 do 2000 brojeva, za što se kao realan prosjek može uzeti 1400 brojeva. Prema jednom dosta tačnom obračunu može se uzeti da je u svemu nastalo oko 52.000 prezi­dijalnih akata.16)

novnu organizacionu jedinicu (koja je u svojoj suštini opet privredna oblast), a podbrojevi su refer.ati te osnovne organi.-.acione jedinice, koji sada mogu, kao i u gornjem slučaju, da se dijele na dalje podbrojeve. U ovom slučaju, npr., KOMERCIJALNO ODJELJENJE - je glavni broj grupe. a NABAVKA ROBE I PROD,-\JA ROBE su prvi podbrojevi, koji mog-u da se dijele oo NABAVKU ROBE U ZEMLJ L odnosno NABAVKU ROBE U INOSTRANSTVU, tli na PRODAJU ROBE U ZEMLJI. odnosno na PRODAJ.U ROBE U INO­STRANSTVU. Pa i današnji sistem šifara u državnim ustanovama u suštini je primjena ovog ranijeg sistema šifara prilagođenog potrebama i organizaciji svake ustanove. a u bibliotekarstvu on je u izvjesnom smislu preteča siste­mu decimalne klasifikacije.

'"a) Opširnije o tome: Vojislav Bogićević, Struktura i funkcija registra­ture prezidijalnog i opšteg karaktera bivše Zemaljske vlade za Bosnu i Her­cegovinu u Sarajevu (1787-1918), »ARHIVIST", Beograd 1952, sveska l, str. 49-61.

") Tačnije: 9.703 pisma, od čega se na račun korekt1,1re odbija 203 pisma.

'") Pr.ezidijalna arhiva b. h. Biroa počinje koncem 1880. godine i nastalo je svega 1S3 djelovodna broja.

") Tačnije: 33.420 dielovodnih brojeva. ali na račun nedostajućih akata uzima se za korekturu cifra od 1.-±20 broj<?va.

Građa opšte registrature znatno je masovnija nego prezidi­jalna. Već 1879.17

) godine nastalo je 6645 djelovodnih brojeva. Nji­hov broj postepeno raste u skladu sa razvitkom raznovrsnosti po­slova u zemlji i sa razvitkom organizacije uprave. 1884. cifra dostiže 8.540 brojeva, 1888. godine 9.788, a 1906. godine penje se već na 14.870, a 1912. na 16.000 brojeva, što znači za 50-600fo brojeva više nego u prvim godinama. Maksimalan broj dostiže 1917. godine, kada se cifra penje na 21.000 brojeva. Iz godine 1918. ostalo je 16.000 brojeva, jer b. h. Biro (kao ni samo :P..'finistarstvo) nije radio do konca godine.

Ako sada, na osnovu datog pregleda, uzmemo kao realan go­dišnji prosjek cifru od 13.300 brojeva/ 6) proizići će da je u opštoj arhivi Odjeljenja za vođenje poslova Bosne i Hercegovine, u vre­menu od 18713-1918. godine ukupno nastalo oko 530.000 akata. 10

)

Ovakvim obračunom dolazimo do podatka da je b. h. Odjelje­nje stvorilo u periodu austrougarske uprave oko 591.500 akata. Cjelovitost je vrlo dobra, zbog čega su uzete minimalne korekture na račun nedostajućih dokumenata. Stoga se ova ukupna cifra može smatrati prilično sigurnim podatkom, jer minimalno odstupanje is­pod ili iznad nje ne mijenja ništa na stvari.

Znatno veće kolebanje pokazuje povjerljiva arhiva Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. Ne osvrćući se na povremeno istovre­meno postojanje više vrsta povjerljivih spisa u jednoj istoj godini, njihov ukupan broj oscilira od 570, 847, 805, 885, 843 (u godinama 1883, 1885, 1386, 1890. i 1891.) do, na primjer 17.401, 20.201, 21.208 brojeva (u godinama 1914, 1915. i 1916).~ 0 ) Da bismo dobili što realniju cifru ukupno nastalih brojeva u vremenu od 1879-1918. godine, moramo se ovdje poslužiti direktnijim brojanjem. Primje­nom takvog brojanja dolazi se do cifre od oko 243.000 brojeva.21

)

Međutim, zbog tu i tamo prilične necjelovitosti građe, kao i zbog dosadašnje neispitanosti njenih pojedinih dijelova, može se uzeti minimum 23.000 brojeva kao korektura na račun te necjelovitosti. Pa ipak, cifra od 220.000 akata, koja se može uzeti kao realna za sadašnje stanje stvari, predstavlja dosta velik fond, posebno ako se uzme u obzir da se radi o povjerljivim aktima koji su od velike vrijednosti za istoriju Bosne i Hercegovine u periodu austrougarske okupacije.

17) D 1878. godini nastalo je sasvim malo djelovodnih brojeva, i to u

okviru rada Komisije za Bosnu i Hercegovinu. 16

) Ovaj vrlo realni prosjek dobili smo kao matematsku sredinu između 8.000, 14.000 i 18.000, a ove količine godišnjih djelovodnih brojeva odgovaraju pojedinim periodima prezidijalne arhive.

") Upravo: 532.000, ali 2.000 brojeva odbijamo na račun nedostajućih akata.

'"l Sasvim osnovano pretpostavljamo da nam za ove godine nedostaju kako arhivska građa tako i arhivske knjige izvjesnih vrsta povjerljivih spisa. Samo tako se da protumačiti ·takva o_gromna razlika u godišnjim količinama akata. To se još više potvrđuje činjenicom da je u .Prvim godinama rađa Ze­maljske vlade (1879, 188f), 1881) nastajalo po 3.509, 3.392, 3.682 djelovodna broja, a deset godina kasnije samo po 800--900 bro.jeva.

") Tačnije: 2.J,3.393.

24

Najteži slučaj je sa opštom arhivom Zemaljske vlade. Uzmemo li u obzir da je ona korespondirala sa svim nižim organima u zemlji, kao i sa velikim brojem različitih organizacija u zemlji i van nje, pa da su se njoj u velikom broju obraćali i građani individualno, a da je registratura i pored toga bila strogo ceentralizovana, - biće nam shvatljivo ako konstatujemo da je u znatnom broju godina godišnje nastajalo i preko 300.000 brojeva. Svakako, to nije slučaj i u prvim godinama njenog rada. Na žalost, iz prva dva decenija (1879-1899. godine) nisu nam se sačuvale registraturne knjige, pri čemu je najveća šteta zbog nedostatka knjiga šifara, jer je građa, kao što je rečeno, arhivirana na šifarskom principu, a bez knjiga šifara ona je _r:-raktično neupotrebljiva. Osim toga, i sama građa ovoga perioda prilično je oštećena. Ako ipak uzmemo da je tokom 10 godina nastajalo prosječno 100.000, tokom 20 godina 250.000, i tokom 10 godina 300.000 brojeva godišnje, doći ćemo do ukupne cifre od 9,000.000. Ovaj bi se broj mogao smatrati prilično realnim, jer je pri obračunu uzeta dobra korektura unutar samih godišnjih prosjeka. To je, nesumnjivo, ogromna cifra i ogroman fond. Istina, zbog necjelovitosti, naročito u prva dva decenija, kako je već re­čeno, treba napraviti korekturu, za koju se ovdje može uzeti maksi­mum 1,000.000 brojeva. Pa ipak, još uvijek ostaje fond od oko 8,000.000 akata, i s tim se mora računati.

Opšta arhiva Zemaljske vlade nije još sređena. Staviše, defi­nitivnom sređivanju nije se još ni pristupilo. Poznavaoci rada u arhivima mogu stvoriti predstavu koliko je ogroman, naporan i kom­plikovan posao vezan za sređivanje ovako velikog fonda. Prije svega ovdje predstoji odabiranje. Prema dosadašnjem poznavanju ovoga fonda, on će se oda biranjem smanjiti sigurno na 50j)/o, a možda .i više. Možda i više- zato što smatramo da već sada i na ovome mje­stu treba upozoriti da odabiranje mora biti dovoljno smjelo. Stručni radnici na tom poslu moraće se u ovom slučaju iznimno osloboditi pretjeranog straha s kojim se inače prilazi poslovima izdvajanja i uništavanja arhivske građe. Ovo tim više što treba imati u vidu da je u preko 800.000 spisa povjerljivih arhiva Bosanskohercego­vačkog odjeljenja i njegove Zemaljske vlade, odakle se nema više §ta izdvajati, sadržano ono šta je esencij-alno za istoriju toga pe­rioda.

Sasvim je razumljivo da će se narednim radovima ove vrste štošta dodati ili oduzeti ovim podacima. Prije svega, to će biti onda kada se priđe detaljnoj obradi ovoga cjelokupnog pitanja. Za to je, međutim, potreban priličan broj prethodnih; parcijalnih priloga, od kojih je ovaj samo jedan. Ali, već sada se da uočiti nesumnjivo odražavanje opšteg razvitl<a, a posebno pojedinih istorijskih doga­đaja, na narastanje godišnje količine arhivske građe. O tome ja­sno govori podatak o narastanju broja akata u opštoj registraturi Zemaljske vlade od 100.000 na 300.000 godišnje, ili od 7.000 na 21.000 brojeva godišnje u opštoj registrature Bosanskohercegovač­kog odjeljenja.

Na kraju, treba istaći da su austrougarske registrature u Bosni i Hercegovini, kao i ona pri samom Zajedničkom ministarstvu fi-

nansija, uspjele da do samoga kraja svoga istorijskog postojanja do­vedu, završe i zaključe svoje poslovanje, i da po svim propisima koji su za njih važili obrade i uredno arhiviraju cjelokupnu građu koja je u njima nastala i koja je, danom predaje uprave u ruke novoj političkoj vlasti, l. novembra 1918, iza njih ostala.

Narodno vijeće SHS za Bosnu i Hercegovinu i :Narodna vlada (Narodnog vijeća SHS) za Bosnu i Hercegovinu

Za sigurnu orijentaciju u radu na sređivanju, arhivističkoj obradi i naučnom korišćenju arhivskih fondova nastalih u periodu postojanja narodne države Srba, Hrvata i Slovenaca, pretpostavlja se poznavanje organizacije i funkcionisanja njenih državnih or­gana uprave. Sto se Bosne i Hercegovine u tome pogledu tiče, skoro je nevjerovatno koliko se malo očuvalo one iz-.rorne građe koja direktno govori o organizaciji uprave u ovim oblastima u vrijeme njenog stvaranja i organizovan_ja. Zbog toga smo prisiljeni da mno­go šta od toga rekonstruišemo na osnovu grade koja nam tek po­sredno daje nešto podataka. Zadatak time postaje znatno teži, ali mi sasvim stojimo pred potrebom njegovog rješavanja. U takvoj situaciji često je vrijedna orijentacija i svaki sitan detalj koji može da nas u radu orijentiše. OLuda j.;; potrebno obratiti pažnju ne samo na organizacione šeme ispitivanih organa, nego i na njihove pred­stavnike, jer su oni svojim položajem formacijski popunjavali ru­kovodna mjesta u organizacionoj šemi. Tako, kada se radi na sre­đivanju potpuno rasutih fondova, ili njihovih dijelova, onda je poznavanje unutrašnje organizacije stvaraoca fonda, vremenskih granica njegovog postojanja i lica koja su rukovodila pojedinim or­ganizacionim jedinicama vanredna orijentacija za dobro obavljanje posla.

Svi ovi elementi nisu nam nigdje toliko potrebni, a manje poznati, koliko u vezi sa utvrđivanjem organizacije i ad...'!linistra­tivnog funkcionisanja uprave u Bosni i Hercegovini u prvim godi­nama poslije oslobođenja 1918. godine.

Na cijelom području jugoslovenskih zemalja, oslobođenih pro­pašću Austro-Ugarske :Vlonarhije, stvorena je organizacija Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, koja je imala karakter vrhovne suverene vlasti nove države, i koja je, u svojoj osnovi, trebalo da izvrši potreone pripreme za ujedinjenje jugoslovenskih naroda i stva­ranje njihove države na demokratskoj osnovi. Odgovarajuća orga­nizacija stvorena je i u Bosni i Hercegovini kao teritorijalnom di­jelu zajedničke organizaciie. čije je sjedište bilo u Zagrebu.

Već tu, koliko je riječ o Bosni i Hercegovini, javlja se potreba za utvrđivanjem vremenskih granica postojanja. organizacione strukture i karaktera uprave.

Kada se vidjelo da Njemačka i Austrija, koncem septembra uns. stoje pred očitim vojnim ;.orazmn, još više je ubrzan već ra­r:!ije započe~i rad na stvaranju orD;anizacije Narodnog vijeća SHS. Kontnktimn između političara iz Zagreba i L,;ubljane utvrđeno je

26

da se 5. oktobra održi u Zagrebu sastanak na kome će se obrazovati Narodno vijeće SHS. Na sjednicama od 17, 18. i 19. oktobra Narodno vijeće se konstituisalo. Usvojen je teritorijalni princip organizacije, prema kome je svaka pokrajina davala na 100.000 stanovnika jednog predstavnika, na osnovu čega je Bosni i Hercegovini pripalo 18 predstavničkih mjesta u Plenumu Narodnog vijeća. Ispred Bosne i Hercegovine u Plenum su ušli: Kosta Kujundžić, Gligorije Jeftano­vić, dr Jozo Sunarić, Vojislav Sola, fra Ljubomir Galić, Sćepan Grdić, dr Luka Čabrajić, dr Savo Ljubibratić, Vjekoslav Jelavić, dr

. Milan J oj kić dr Tugomir Alaupović, dr Vladimir Ćorović, dr Hamid Svrzo, fra Didak Buntić, Maksim Đurković,. dr Mehmed Spaho, proto Dušan Kecmanović i dr Vojislav Besarović.

U Središnji odbor Narodnog vijeća SHS ušlo j~ šest predstav­nika Bosne i Hercegovine izabranih između članova koji su birani u Plenum, i to: dr Jozo Sunarić, Vojislav Sola, dr Milan Jojkić, Sće­pan Grdić, fra Ljubomir Galić i dr Luka čabra j ić.:)~)

30. oktobra imenovalo je Predsjedništvo Središnjeg odbora Na­rodnog vijeća SHS prvu pokrajinsku vladu za Hrvatsku i Slavoniju, a uskoro i za Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Dalmaciju. Na predlog Glavnog odbora Narodnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu Predsjedništvo je imenovalo ovu prvu bosanskohercegovačku vladu:

Atanasije Šola- predsjednik, dr Jozo Sunarić -povjerenik za unutrašnje poslove, Danilo Dimović - povjerenik za pravosuđe, dr Mehmed Spaho - povjerenik za obrt i trgovinu, poštu i brzojav, Vjekoslav Jelavić - povjerenik za poljopravredu i rudarstvo, Sabo Jelić - povjerenik za javne radnje i željeznice, dr Uroš Krulj -povjerenik za zdravstvo, dr Tugomir Alaupović - povjerenik za prosvjetu i bogoštovlje, Stevo Žakula - povjerenik za prehranu, Vaso Ristić - povjerenik za finansije, Vasilj Grđić - povjerenik za organizaciju narodnih vijeća, i Sćepan Grdić - povjerenik za narodnu odbranu. ~3)

Kako se vidi, prva Narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu imala je ll povjereništava, koja su obuhvatila sve oblasti privrede i života naroda. S obzirom na nedostatak arhivske građe koja bi o svemu dala više informacija, za nas je i ovaj podatak, kao i sama imena i funkcije članova te prve vlade, od velike važnosti, jer nas u radu do izvjesne mjere orijentiše.

Međutim, ovdje je potrebno napraviti izvjesno upozerenje. Na­ime, i Glavni odb0r Narodnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu obja­vio je već 2. novembra sastav prve vlade. 24

) Prema toj listi, povje­renik za narodnu odbranu je Stevo Zakula, a povjerenik za ishranu Sćepan Grdić, dok je to, kako smo vidjeli, kod S. Budisavljevića obra­tno. Na svaki način, treba smatrati da je lista Glavnog odbora u Sa­rajevu tačna, jer je i iz drugih izvora sasvim sigurno da.je žakula vo-

") O Narodnom vijeću: Dr Srđan Budisavljević, Stvaranje države Srba, Hrvata i Slovenaca (IXJglavlje: Stvaranje ~arodnog vijeća, str. 121 i dalje), JAZU. Zagreb 1958.

"l Ibid., str. l't2. ") »Sarajevsrl:i list« broj 238, od 2. novembra 1918.

27

dio poslove narodne odbrane sve do likvidacije toga povjereništva u okviru Pokrajinske uprave za Bosnu i Hercegovinu. Isto tako je tač­no da je Sćepan Grđić u sastavu prve vlade vodio poslove povjereni­štva za prehranu. Oba navoda potvrđuju se i jednim kasnijim aktom, upravo predlogom predsjednika Sole za odlikovanje članova Glav­nog odbora NV i članova prve Narodne vlade za Bosnu i Her­cegovinu.25)

Postoji još jedna razlika između ova dva izvora. Kod S. Budi­savljevića stoji da je povjereništvo za organizaciju narodnih vijeća bilo povjereno Vasilij u Grđiću. U sastavu vlade koju je objavio Glavni odbor u Sarajevu to povjereništvo uopšte ne postoji, ali postoji po­vjereništvo za socijalnu skrb, koga kod dr S. Budisavljevića nema, a koje je bilo rezervisano za predstavnika Socijaldemokratske stran­-ke, ali je ostalo nepopunjeno.~") Prema tome, i u obavještenju Glav­nog odbora NV u Sarajevu :'-iarodna vlada ima ll povjereništava, s tim što je povjereništvo za socijalnu skrb nepopunjeno.

Sa Vasiljem Grđićem stvar stoji nešto drukčije. Iz jednog spiska članova Glavnog odbora NV u Sarajevu vidi se da je Vasilj Grđić povjerenik za organizaciju narodnih vijeća u okviru orga­nizacije samog Glavnog odbora, što ne možemo poistovjetiti sa or­ganizacijom Narodne vlade. 27

) Mislimo da su ovim podacima ne­sporazumi otklonjeni, a nama je iz mnogo razloga stalo do pre­ciznosti.

Preostala raspoloživa arhivska građa ne omogućava nam da podrobnije ispitamo organizaciju i funkcionisanje Narodnog vijeća u Bosni i Hercegovini. Govoreći o organizaciji Narodnog vijeća u Saopštenju Glavnog odbora kaže se: »Glavni odbor N. V. u Bosni i Hercegovini izradio je Nacrt organizacije kotarskih odbora N. V. Prema tome nacrtu treba osnivati pododbore narodnog vijeća u Bo­sni i H<=rcegovini.« Pošto je Narodno vijeće preuzelo na sebe dužnost da u prelaznom periodu vodi narodne poslove i pripremi teren za stvaranje narodne države, to ono smatra svojom »najvećom i naj­prešnijom potrebom da provede jednu jedinstvenu organizaciju u Zemlji, koja bi imala da mobilizuje i osvoji sve nacionalne sile u zemlji, kako bi ih uvijek mogla sta-viti u službu nacionalnih zahtje­va - u prvom pogledu za preuzimanje vlasti.«~8)

Osvrćući se zatim na svrhu organizacije u Saopštenju se kaže da je njena svrha: l) rad u pravcu pripremanja raspoloženja naroda za stvaranje jedinstvene narodne države Srba, Hrvata i Slovenaca, 2) Organizacija ishrane stanovništva, podizanje privrede i pravilna raspodjela produkata u zemlji, 3) stvaranje narodne vojske. Da se ovo ostvari, potrebna je plemenski i konfesionalno jedinstvena orga­nizacija, koja se sastoji »iz Glavnog odbora Narodnog Vijeća u Sa­rajevu, kotarskog odbora u Sarajevu, okružnim i kotarskim mjestima,

'") DAS-ZVBiH (Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu), broj pov. 632,'1919.

") .»Sarajevski list« broj 238, od 2. novembra 1918. '") DAS - ZVBiH, broj prez. 2106if919. ") »Sar. i.«, br. 238, 1919. g.

28

seoskih odbora u seoskim općinama ili povjerenika u selima. -Kotarski odbori u okružnim mjestima vode poslov-e organizacije cijelog okružja.« 20

)

Dok se za Glavni odbor ~V u Sarajevu ne utvrđuje određen broj njegovih članova, dotle se kotarski odbori sastoje od 12 do 20 li"", '.'<:s pre!Tia potrebi, a seoski od 6 lica, s tim što kotarski odbori postavljaju povjerenike na seb. Svaki odbor bira svoga predsjed­nika, potpredsjednika i poslovođu, a s obzirom na potrebu i mogu­ćnocti, može osnivati i potreban broj referata (za političko-prosvjetni rud, za stvaranje narodne vojske, za organizaciju, itd.).

Prema jednom popisu članova Glavnog odbora NV za Bosnu i Hercegovinu, koji je bto pripremljen za objavljivanje u >>Bosanskom glasnikU<<, njegovi članovi bili su: Gligorije ~L Jeftanović- pred­o:jednik, dr .Jozo Sunari.ć -- potpredsjednik. dr Halidbeg Hrasnica -potpredsjednik, dr Savo Ljubibratić -sekretar, dr Svrzo Hamid - sekretar. Grđić Vasilj - povjerenik za organizaciju (s i e!), Ko-sta Kujundžić. Vojislav Sola. Danilo Dimović. Vjekoslav Jelavić, fra Ljubo Galić, dr Vojislav Besarović, fra Didak Buntić, dr Luka Ča­l)rajić. dr Vladimir Corović, Msgr Karlo Cankar, Đuro Džamonja, Simo Eraković, Milan .Jojkić, Dušan Kecmanović. Pero Stokanović, Smajo Cemalović, Salih Bašić, Maksim Đurković, Šćepan Grdić.~")

Predsjednik, dva potpredsjednika i dva sekretara sačinjavali su Predsjedni~:tvo Glavnog odbora NV. što u ovom slučaju znači: Gli­gorije Jeftanović, dT Jozo Sunarić, dr Halidbeg Hrasnica, dr Savo Ljubibratić i dr Hamid Svrzo.'n) -

Osim toga. Glavni odbor imao je i svoju Kancelariju (Biro), čije su poslove. kao službenici. vodili Aurel Sertić. sudac, Zečević Bo­židar. profesor, i Ilić Manojlo, školski upravitelj."'~)

To bi, u glavnim crtama, bilo sve što sada možemo utvrditi za organizaciju Glavnog odbora ~V u Sarajevu. Kratkotrajnost po­stojanja nije omogućila da se njegova organizacija i poslovanje pot­punije razvije. To je još više slučaj sa terenskim organizacijama Narodnog vijeća, čiji rad je još manje poznat.

Za cijelo to pitanje stoji donas na raspolaganju samo jedan je­dini spis. To je izvještaj Vladinog povjerenika Svetozara Zrnića o osnivanju nekih kotarskih odbora Narodnog vijeća u zapadnoj Bo­sni, koji je on l. januara 1919. podnio Narodnoj vladi. 33 ) Odatle, prije svega. konstatujemo da je Zrnića na taj posao uputila Sek­cija NV za Bosnu i Hercegovinu pri Središnjem odboru u Zagrebu i da su mu ovlašćenje potpisali dr Tugomir Alaupović i dr Vladimir Corović, a da je Otvoreni nalog dobio iz Sarajeva. potpisan od dr Jo­ze Sunarića i. Vasilja Grđića, članova Glavnog odbora.

'") Ibid. "") DAS - ZVBiH, br. prez. 2106/1919. "') DAS - ZVBiH. br. pov. 632/1919. "") DAS - ZVBiH, br. prez. 2106/1919. '") DAS - Nar. vlada, broj prez. 162/1918 (u prilogu spisa ZVBiH, broj

prez. 1334!1919). - Zrnić je, inače, rodom iz Banje Luke. Kasnije je zauzimao položaj sreskog i okružnog načelnika.

29

Zrnić je 8. novembra stigao iz Zagreba u .Jajce, »gdje sam zatekao Narodno Vijeće već uspostavljeno [,] sa dovoljnim brojem Narodne garde [,] ko[n]statovao sam, da je rad tog Vijeća složan i cb normalno funkcijoniše[ ... ] U Jajcu nisam imao razloga da se clalje zadržaavm.« Međutim, u Varcar Vakufu je situacija bila već drukčija. Otuda je Zrnić dobio telegram: »Kod nas veliki nemiri do­lazite odmah!« Već idućeg dana bio je u Varcar Vakufu. »Još. je u varoši trajala plačka«, kaže on u izvještaju. »Situacija je izgTedala ozbiljna. Plačkaši su raznosili iz sirotinskog lagera žito. Život i imetak građana bio je u opasnosti. Ja sam odmah po [o]vlašćenju Narodnog vijeća preuzeo u svoje ruke upravu grHda. Sa brzo for­miranom narodnom gardom ugušio sam dalnja plačkanja.«~ 4 ) Zrnić je odmah preduzeo niz potrebnih mjera i uveo više reda .i javne sigurnosti. Njegovo izvještavanje o teškom stanju javne bezbje­dnosti, o nesigurnosti života i imetka, kao i o veoma zategnutim političkim odnosima samo je jedan mali dio oošte slike toga vre­mena. Potrebno je napomenuti da se ta opšta slika teškog stanja u dobroj mjeri prenijela i u službena dokumenta organa državne uprave i ostavila o sebi tužnu dokumentaciju sivila jednog vremena u kome se jedna narodna država st'Jarala onako kako je njeni na­rodi nisu željeli, a ni kako je veliki broj njenih zagovorača nije zamišljao.

Sto se njegovog neposrednog zadatka tib;, Zrnić kaže da je i u Varcar Vakufu zatekao već dva d::ma rcmiie: 'ormiran.i. odbor Na­rodnog vijeća. »Pošto odbor nije bio podijei]en u sekcije to sam isti razdijelio u više sekcija kako bi t-ad cjelokunnog Vijeća lakše i brže tekao. Tako sam osnovao se k ci i u za obskrbu: sekciju za si­gurnost; financijsku sekciju i t. d. Y·) Vidimo, dakle, da je Zrnić postupao po odredbama G1avnog odbora NV o organizaciji kotarskih odbora Narodnog vijeća. Orgamzov;:mje se svrovodilo odmah prvih dana novembra 1913, u kom smislu je Saopštenje Glavnog odbora od l. novembra (objavljeno 2. novembra) imalo direktivno značenje. Čini se da u cijeloj stvari treba uk-azati na dvije osnovane pretpo­stavke: prvo, da su pripreme za organizaciju odbora na terenu u stvari bile izvršene prije l. novembra. što se zaključuje po početku \1jihovog dosta brzog funkcionisania, što, s obzirom na stanje sao­braćaja i drugih veza obavještavanja. u suprotnom ne ·bi bilo mo­guće, i drugo, da je osim Zrnića na terenu Bosne i Hercegovine bilo još i drugih povjerenika, koji su. kao 0nunomoćenici Središnjeg odbora u Zagrebu i Glavnog odbora u Sarajevu, imali zadatak da organizuju, ili da pomažu organizovanje odbora Vijeća, ali u sva..~om slučaju da djeluju kao instruktori i povjereni('i ovih organa. Uoč­ljivo je da ne postoje akti o organizaciji i radu ovih odbora u Her­cegovini i da ih je vrlo malo sa terena istočne Bosne. Moramo pret­postaviti da se i tamo rad odvijao uglavnom kao i u krajevima o kojima imamo nešto više izvorne građe.

Odbori su radili u sjednicama o kojima su vođeni zapisnici. U formi zapisnika donošeni su odborski zaključci i predlozi, koji su

") Ibid. ") Ibid.

30

potom dostavljani Glavnom odboru, ali i Narodnoj vladi u Sarajevo. Nije postojalo jasno razgraničenje njihovog službenog odnosa prema ova dva tijela, jer nije postojalo ni jasno uputstvo o radu područnih odbora uopšte, na što se pojedini odbori i žale: D Saopštenju Glav­nog odbora je rečeno da terenske organizacije Narodnog vijeća tre­ba da pripreme raspoloženje naroda za ujedinjenje. To bi, uz organi­zovanje narodne vojske, trebalo da bude njihov osnovni zadatak. Ali, uzimajući u obzir podatke što ih pružaju raspoloživi dokumenti, može se slobodno konstatovati da su odbori taj osnovni zadatak naj­češće i u velikoj mjeri ili pogrešno shvatili, pa pogrešno i izvodili, ili ga, s tačno određenom namjerom, zaobilazili i vodili u drugom pravcu. Ovo drugo je mnogo važnija karakteristika njihovog rada, jer je riječ o izraženoj tendenciji da oni od privremenih poli.hčkih i pripremnih organa prerastu u organe državne vlasti i uprave. Na ovoj liniji u mnogo slučajeva prisutan je otvoreni sukob između njih i zatečenih organa uprave, koje je nova vlast u prvim časovima svoga postojanja, i uz minimalne personalne izmjene (i ništa više) prihvatila i ovlastila da u ime nje vrše upravne i izvršne poslove u okviru svojih ranijih kompetencija. Kako ćemo malo kasnije vidieti, centralni organi vlasti (Zajednička vlada u Beogradu i Narodna vlada u Sarajevu) energično su ustali protiv ovakve tendencije terenskih organizacija N arodnog vijeća i išli na njihovo brzo likvidiranje. Samo je kratkotrajnost njihovog postojanja spriječila dramatičnije razvijanje situacije u pravcu u kome je ona bila već kremua. Takvu tendenciju potvrđuje u dovoljnoj mjeri i otpor znatnog broja ko­tarskih odbora Narodnog vijeća protiv njihove likvidacije.

Sama likvidacija p<Jprimila je dosta ubrzan tok. a njen početak vezan je za obrazovanje i imenovanje prve Zajedničke vlade kra­ljevstva Srba, Hrvata i Sloveanca, 20. decembra 1918. Od bosansko­hercegovačkih predstavnika u nju su ušli : dr Tugomir Alaupović, kao ministar vjen:. dr Uroš Krulj, kao ministar narodnog zdravlja. i dr Mehmed Spaho, kao ministar šumarstva i mdarstva. 22. decem­bra održana je sjednica Zajedničke vlade, na :wjo.i su doneseni i za­ključci koji se tiču organizacije Narodnog vijeća u cjelini. Tim povo­dom ministar unutrašnjih djela, Svetozar Pribićević, telegrafski ja­vlja Narodnoj vladi u Sarajevo: »Saopštavam Vam. službeno da je Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Aleksandar imer:ovao prvo mini­starstvo kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, i da su članovi mini­starstva položili zakletvu Njegovom Kraljevskom Visočanstvu 20. ovog meseca[ ... J O imenovanju ministarstva treba odmah obavestiti sve oblasti, a kako je bana i član.Gve vlade imer..ovalo Narodno Veće kome su položili zakletvu, potrebno je da b.an. zajedno sa svi.Ina čla­novima vlade podnesu ostavke Njegovom Kraljevskom Visočan­stv-u.«sa)

Za buduću organizaciju pokrajinskih vlada do njihovog konač­nog ukidanja i zamjene novom teritorijalnom podjelom zemlje, za

'"l DAS - i.\TVBiH, broj prez. H.388il918 rakt Ministarstv.::t unutrašnjih djela broj 11.6:3:1 od 22. decembra 1918). i »Narodno jedinstvo« broj 54 od 213. decembra 1918. Pod "banom« u H!"v~tskoj mif;ii se i na predsiednike svih pokrajinskih vlada. ·

31

nas je važno uociti tendenciju sužavanja djelokruga njihovog rada u budućnosti i prenošenje niza poslova na Zajedničku vladu, što uka­zuje na početak centralizacije vlasti i uprave. O tome i dr S. Budi­savljević kaže: »Poslovi spoljni, vojni, pomorski, državne financije, pošte i brzojavi izuzeti su iz djelokruga zemaljskih, odnosno pokra­jinskih vlada, i pridržani isključivo državnoj vladi.« 37

)

To isto potvrđuje se i u aktu ministra Pribićevića, ali se u njemu izdvajaju iz djelokruga pokrajinskih vlada još i željeznice, a »osim toga resor za ishranu i obnovu zemlje, trgovine, obrta i in­dustrije, resor za socijalnu politiku (skrb), i ad hoc obrazovani re­sor za pripreme za konstituantu i izjednačenje za.l<ona, te se prilikom imenovanja nove zemaljske vlade odnosni resori, ukoliko su posto­jali, neće više popunjavati.« 38 ) Jasno je da je poslije ovih velikih ograničenja pokrajinskim vladama preostao uzuk krug kompetenci­ja. Ovo će, kako ćemo vidjeti, donijeti u ovom prelaznom vremenu sasvim drukčiju organizaciju vlada poslije Narodne vlade Narodnog vijeća SHS u Bosni i Hercegovini, koja je u toku svoga kratkog po­stojanja sadržavala u sebi svojstva državne vlade.

Likvidacija cjelokupne organizacije Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba vezana je za dva pravno-istorijska akta: aktom o pro­glašenju ujedinjenja l. d~embra 1918. "prestala je funkcija Na­rodnog vijeća kao vrhovne suverene vlasti države SHS na teritoriju bivše Austro-Ugarske«, 39

) a aktom o imenovanju prve zajedničke vlade 20. decembra. 1913, i njegovo administrativno funkcionisa­nje, 39a) drugim riječima: de iure prestao je njegov rad. što se Bosne i Hercegovine tiče. u praksi se dogodilo tako da je prestanak nji­hovog rada uglavnom vezan za 31. decembar, kada je zvanično prestao sa radom i Glavni odbor NV u Sarajevu.

U nastavku svoga akta ministar Pribićević s tim u vezi kaže: »Podjedno Vam saopštavam da je časom imenovanja državne vlade prestala funkcija ~arodnog Veća kao administrativnog tela, pa se oo toga časa članovi :-iarodnog veća imaju smatrati samo kao <:la­novi privremenog Narodnog Predstavništva odnosno Državnog veća, koje će se pozvati u život. i usled toga prestaje zasebna organizacija Narodnog Veća. Prema tome izdajem uputu da se sve mesne organi­zacije Narodnog veća jednako kao i njihove mesne straže razreše. a administrativna vlast posve prelazi u ruke nadležnih državnih organa.« 40

)

Udovoljavajući ovome nalogu Ministarstva unutrašnjih djela, Narodna vlada istog dana po njegovom primitku. 26. decembm, do­stavlja odgovarajući nalog svim podređenim organima na terito­riju "Bosne i Hercegovine, naređujući strogo da se raspuštanje ko­tarskih i seoskih odbora N arodnog vijeća odmah snrovede. Mini­starstvo unutrašnjih djela, a potom i Narodna vlada, dodaju u svojim

'") S. B.: Stva.ranje države .... str. 159. '") DAS - NVBiH. broj prez. 14.388/1918. '•) S. B.: Stva tanje države .... str. 175. '•a) Ibidem. '"J DAS - NVBlH. broj prez. I.f.388;'t9I8.

32

uputama da se poslije raspuštanja odbora Narodnog VIJeca imaju odmah obaviti naknadni izbori za opštinska, odnosno gradska vi­jeća, i to svugdje tamo gdje izbori nisu održani na zadn,iim opštin­skim izborima za vrijeme austrougarske uprave. 41 ) Time se ti lokalni izborni organi privremeno vraćaju u život do novih izbora, a ma kakva djelatnost odbora Narodnog vijeća više se ne priznaje.

Iz raspoložive arhivske građe danas ne možemo da damo više podataka o osnivanju, radu i prestanku organizacije Narodnog vijeća u Bosni i Hercegovini. Prije svega, uopšte se nije :"ačuvala arhiva Glavnog odbora NV u Sarajevu, mada postoji pismeni trag o tome da je ona uredno predana i uredno pohranjena u Pomoćnom uredu Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. Naime, Gbvni odbor do:­nosi svojim aktom broj 369 od 30. decembra 1918.+~) sljedeći za­ključak: »Blagajnica Glavnog Odbora N. V. SHS za Bosnu i Her­cegovinu predaje se novjereniku za fin=mcije. a svi spisi predsjed­ničkom uredu.'1'1 Dopis"". koji će nadalje stizati dodaćc> predsjednički ured, kojima spada.« 29. marta 1!119. izdao je Knvarić, ravnatelj pomoćnih ureda Zemaljske vlade za BiH - Credovnu opomenu kojom je potvrdio prijem arhi\'e G1avnog odbora. On kaže: »Na priležeći dopis Glavno~ odbora Narodnog Viieća S. H. S. za Bosnu i Hercegovinu broJ 369 od 30. decembra 1918. t:rimljeni su od go­spodina pris~ava S er t ić a slijede<.':i suisi glavnog .-:;dbora No.rod­nog vijeća S. H. S. za Bosnu i Hercegovinu:

I. 2 Paketa Telegrama •Pozdravi« l P;tket Telegrama ·>Čestitke<< l Paket Radiotelegrama

odštampani u Narodnom Jedinstvu II. Uručbeni zapisnik i Regi.ster Broj l od 419 sa popisom

spisa koji[h] u arhivi. nema. III. l omot raznih biliežaka. molba i t. d. IV. Sjednički zapisnici od l do 23. V. Exhibiti od 4 -,ug iz:Izam dol.ie nav·edenih koji fale:[ ... )

[slijedi popis 83 broja akata koii nedostaju] VI. Svežanj raznih spisa za sjednice.

VII. l omot sa kopijama od sjedničkih zanisnika.

Ovi spisi pohranjeni su " Tanczosormaru odjel l na koji je metnut napis:

'ARHIVA GLAVNOG ODBOP.c\. N.AHODNOG VLJECA ZA BOSNU I HERCEGOVINU G S AR A J E V U'.

S ar a i e v o, 19 marta 1919. Predavaoc: Primaoc:

Sertić Krvarić Ravn«,elj pomoć. ureda«. 44

)

") Ibid .. i DAS - NVBiH broj 276.213/1918. ") DAS - NVBiH, broj prez. -±57il919. '") Misli se na Predsjednički ured Narodne vlade za BiH. ") DAS - NVBiH, broj prez. -±57/1919.

33

No, kako je već rečeno, ta se arhiva nije sačuvala, ili bar do danas nije pronađena, a ne znamo ni koliki procenat vjerovatnoće postoji da će se uopšte pronaći, jer je prezidijalni dio arhive Narodne i Zemaljske vlade već temeljito pregledan. Tek nekoliko akata Glav­nog odbora sačuvalo se u arhivskoj građi Državnog arhiva NR Hr­vatske u Zagrebu. To je onaj, opet djelimično sačuvani, mali dio, koji je nastao u službenom kontaktu Glavnog odbora NV za Bosnu i Her­cegovinu i Predsjedništva NV SHS u Zagrebu. Tih nekoliko akata odnosi se na pitanje osnivanja Narodnog vijeća u Bosni i Hercego­vini i na izmjenu mišljenja o stavu prema italijanskoj okupaciji dalmatinskih gradova. Sasvim bi drukčije izgledalo naše poznavanje ove organizacije da nam je ostalo sačuvano 23 sjednička zapisnika Glavnog odbora, omot bilježaka za te sjednice, i oko 330 akata (od 419 nedostaje ih 83) pohranjenih u arhivi Predsjedničkog ureda Zemaljske vlade.

Interesantan podatak daju dva od tih akata. Oba su nedatira­na,"1) a po jedan je upućen dr Sunariću i Vojislavu Soli. Predsjed­ništvo Narodnog vijeća SHS u Zagrebu izvještava ovu dvojicu po­litičara da je Bosni i Hercegovini pripalo po ključu 18 predstavnika za Plenum Narodnog vijeća, od toga 8 za Srbe, 4 za Hrvate i 6 za muslimane, i 9 članova za Središnji odbor Narodnog vijeća. Me­đutim, mi smo vidjeli da su u Plenum ušla samo dvojica muslimana (dr Mehmed Spaho i dr Hamid Svrzo), a 10 Srba i 6 Hrvata, dek je u Središnji odbor umjesto 9 ušlo samo 6 predstavnika Bosne i Hercegovine. Kada je. kako i zašto došlo do ovih izmjena u zadnji čas. ne možemo sada da utvrdimo.

Sami tok likvidacije mjesnih odbora organizacije Narodnog vi­jeća tekao je neravnomjerno i ne uvijek glatko. Uz već izdati nalog o likvidaciji i prestanku rada, Narodna vlada je naknadno izdala i neka uputstva o načinu likvidacije. Određeno je da likvidacijom rukovode kotarski uredi kao organi uprave, da odbori Narodnog vijeća predaju svoju imovinu. uključujući tu i arhivu, kotarskim uredima, izuzev novčane gotovine, koju treba položiti kod najbliže banke, a štednu knjižicu predati opet kotarskom uredu. čak je Na­rodna vlada izradila i jednoobrazan formular u koji je trebalo uni­jeti najosnovnije podatke o radu dotičnog odbora: dan osnivanja, dan prestanka, iskaz novčanog poslovanja i, ukratko, najvažnije iz tekućeg poslovanja. 46

) Da su se sačuvali, ti bi izvještaji o radu mjesnih odbora Narodnog vijeća predstavljali izvanrednu dokumen­taciju za njihovo upoznavanje. Ali, sačuvalo se nije ništa (koliko je do danas poznato).

Dobivši 27. decembra telegrafski nalog o prestanku rada, Ko­tarski odbor Narodnog vijeća u Rogatici, na primjer, odmah je obu­stavio rad, o čemu on zvanično obavještava nadležni Kotarski ured u Rogatici, kako je to postupkom o likvidaciji bilo i predviđeno. U

") Imaju samo oznaku: Zagreb, 1918. Međutim. prema toku događaja oko osnivanja Narodnog vijeća i konstituisanja njegovih tijela može se utvrditi da su pisana prije 17. oktobra, tj. dana za koji je sazvana sjednica Središnjeg odbora.

"l DAS - NVBiH, broj prez. 407/1919.

Glasnik arhiva BiH 3

34

svom dopisu broj 306 od 27. decembra kaže: >>Saopšten}em sl. naslova od 27/12 1918. broj 544 pres. da po naredbi ministra unutrašnjih dela prestaju obsta j ati postojeća Narodna Vijeća sa svojim radom što je ovo Vijeće uzelo istog časa na znanje, obustavivši funkciju svakog rada u svom djelokrugu, o čemu se obavještava sl. naslov, sa zamolbom da se o tom izvoli na nadležno mjesto saopštiti.« Ko­tarski ured izvijestio je o tome Narodnu vladuY)

Još ranije od rogatičkog razriješen je Kotarski odbor Narodnog vijeća u Duvnu, o čemu Narodnu vladu izvještava Kotarski ured u Duvnu: »U smislu gornje naredbe (broj 14388/18. prez.) bilo je narodno vijeće od dalnje funkcije dne 23/12. 1918 razriješeno.« 48

)

Bez komplikacija razriješen je i odbor Narodnog vijeća u Kladnju, o čemu Kotarski ured 10. januara 1919. sasvim kratko izvještava Narodnu vladu: »Gornjoj naredbi {broj 14.388/ prez od 26. qecem­bra) je u cijelosti udovoljeno.4 n) Kotarska ispostava u Odžaku izvi­jestila je 31. decembra »da je ovomjesni odbor narodnog v1jeća o imenovanju državne vlade, erazriješenju narodnog vijeća i straže, kao i o prelazu administrativne vlasti u ruke nadležnih organa, na prepisu brzojava dne 27. decembra o. g. obavješten. 50

) Kako je sama likvidacija i kada izvršena nije poznato. I Kotarski ured u Zepču izvještava Vladu l. januara 1919. da je postupio po njenom nalogu broj prez. 14388/18. »U dovolj ujući gore pomenutom naređenju izvje­šćuje se da je prepis istoga dostavljen ovdašnjem kotarskom i zavi­dovičkom mjesnom odboru koji su sadržinu istoga uzeli do zna­nja.«51) Iz ovoga se da zaključiti da je likvidacija i ovdje izvršena bez smetnji. 5. januara 1919. Kotarska ispostava u Arežinom brijegu telegrafski javlja da je »odbor Narodnog vijeća raspušten<<, ali da >>ovdje nema upravitelj(a) ispostave već dva mjeseca«, 52 ) što znači da ga treba hitno postaviti kako bi organ uprave mogao funkcioni-sati. ·

Na drugoj strani, prema telegramu Kotarskog ureda u Bihaću, poslanog Narodnoj vladi 31. decembra, Kotarski odbor Narodnog vijeća kao da nije imao namjeru da se r,aspusti, kako se to posredno može zaključiti iz telegrama koji glasi: >>Ovomjesni odbor Nar. vijeća zatražiće od podpisanog ureda iskaz konfidenata prijašn(j)e vlade. Umoljava se za uputu da 1i se ima udovoljiti. Kot. ured 468 pres.« Na ovo je Narodna vlada odgovorila takođe telegramom: »Na broj 469 prez pitanje bespredmetno jer odbori narodnog vijeća više ne postoje i nemaju nikakva prava da se u eksekutivu mješ-aju« 53 )

Prema tome, Narodna vlada poslije svoje naredbe o likvidaciji Na­rodnih vijeća nije htjela da prizna nikakav njihov rad, niti da doz­voljava njihovo postojanje.

") DAS - NVBiH ,broj pn~z. 431/1919 . .. ) DAS - NVBiH, broj prez. 153/1919. ") DAS - NVBiH, ·broj prez. 303/1919. ••) DAS - NVBiH, broj prez. 210/1919. ><) DAS - NVBiH. broj prez. 18-i/1919. ") DAS - N\!BiH, broj -prez. 118/1919. '") DAS - NVBiH, broj prez. 5/1919.

35

Kotarski odbor Narodnog VIJeca u Tešnju održao je svoju po­sljednju sjednicu 28. decembra i >>uzeo je spomenute naredbe na znanje i zaključio svoje djelovanje. Istodobno je raspustio i gar­du«.54) Ali, time nije sve završeno. U Tešnju je nastao sukob oko mjesta kotarskog predstojnika. Narodno vijeće je bilo pokretač toga sukoba. Ono je izrazilo nepovjerenje prema zatečenom kotarskom predstojniku Sonenfeldu, a preporučivalo za to mjesto sovga čovje­ka. Na jednom mjestu u svojoj predstavci Odbor kaže: »Odbor N. V. a s njim građanstvo i cio kotar - s ukidanjem kot. N. Vijeća došli su u vrlo nezgodan položaj kad opet moraju svu vlast predati u ruke čovjeka, kome smo svi izrazili nepovjerenje. S kakvim se pravom može očekivati red i mir ovoga kotara,[ ... ) kad nam ostaje u opšte sve ona!w, kako je bilo za vrijeme austrijskog režima. Voj­ske nemamo - Vijeće se raspušta, nemamo ništa čime bi ovaj kotar znao za neku promjenu[ .. . ] Zar je onda čudo. ako građanin - seljak - sveštenik i t. d. upita: 'Pa zar opet ostaje Sonenfeld? Ta ovo je gore nego što je prije bilo!'« Ultimativno zvuči kraj ove predstavke kada se u njoj kaže: »:--Tarodna Vlado! Upozorujući na gornje [naime, n amogućnost velikog nezadovoljstva zbog Sonen­felda i nereda zbog toga - primjedba K. L], građanstvo i seljaštvo ovoga kotara čeknuće na riješenje za koje smo uvjereni da će biti povoljno( ... ) U protivnom slučaju. nećemo moći nikakva upliva za­lagati za g. Sonenfelda i za nerede a možda i što gore, što se desi u ovom kotaru- Narodna Vlada neka primi odgovornost«. 55

)

Otvoren sukob između mjesnog Narodnog vijeća i organa upra­ve izbio je u Doboju. O tome nedvosmisleno govori telegram Kotar­ske ispostave broj 359 prez., koji je ona 7. novembra 1918. poslala Narodnoj vladi u Sarajevo. Telegram je upućen Predsjedničkom birou i on glasi: >> Usmislu naredaba te Vlade[ ... ] tražeć sporaz1..1..1n sa Kotarskim odborom Narodnog vijeća u Dobo"ju izjavio je danas predsjednik ovog odbora doktor Veselin Srdić naprama privreme­nom upravitelju Kotarske ispostave da Odbor uredovanje i djelo­vanje Kotarske ispostave ne priznaje, da je za odbor ništetno, i da Kotarska isf)ostava mora prije uredovanja za odobrenje Kotarskog odbora moliti. Da iz ovakova odborskog postupka haos ne nastupi, da upravitelj -Ispostave napadajima ili još gorem ne bude izvržen i da narod kvaru(?) ne pri.tope(?), prisiljena je Kotarska ispostava, pošto joj uz prkos mnog'ih pokušaja nije moguće bilo do sporazuma doći, u prvom redu Predsjedništvo za brzojavne dalnje upute moliti, a u drugom redu, uredovanje, naračito svaki saobraćaj sa ovdašnjim Kotarskim odborom vijeća prekinuti, i svaku odgovornost za dosa­dašnje djelovanie Kotarskog odbora otkloniti. Opširno pismeno iz­vješće slijedi. Kotarska Ispostava<<. 56

) Dalje se vijesti o cijeloj stvari gube. Opširni pismeni izvještaj nije pronađen. a nema podataka ni o samoj likvidaciji odbora Narodnog vijeća. Na svaki način, bilo bi veoma interesantno saznati kako se stvar dalje razvijala i kako se konačno završila.

") DAS • ,) Ibid . .. ) DAS

NVBiH ,broj prez. 66/1919 .

NVBiH, broj prez. 566/1919.

36

Za upotpunjavanje slike o radu područnih organizacija Narod­nog vijeća, te atmosfere i uslova u kojima se radilo i u kojima se izgrađivao aparat državne uprave, veoma je karakterističan slučaj sa Kotarskim odborom Narodnog vijeća u Travniku. Ovdje je otpor protiv likvidacije izmiješan sa revoltom i neraspoloženjem prema Narodnoj vladi i njenoj naredbi o likvidaciji organizacije Narodnog vijeća.

Počelo je telegramom Kotarskog ureda u Travniku, koji je 2. januara 1919. izvijestio Narodnu vladu: >>Ad 14378 prez. 57

) stop Za­ključuje Narodno vijeće da se toj naredbi pokorava te su odredili likvidaciju stop Glede predaje spisa i novaca Kotarskom uredu jeste isto mnijenja da se to ima predati centralnom narodnom vijeću odnosno Savjetu u Sarajevu58 ) stop Podjedno je zaključeno da će dotlen vršiti nadzor nad oblastima dok nisu izmijenjena upravna lica u kojim narod vidi predstavnike starog režima stop U pogledu obiju tačaka molim brzojavnu odluku stop.« 50

) Prije Vladinog zva­ničnog odgovora na ovaj telegram Kotarskog ureda, stigao joj je kratak dopis Kotarskog odbora Narodnog vijeća, iz koga se, u stvari, razabire nezadovoljstvo Odbora postupkom prema organizaciji Na­rodnog vijeća. 4. januara Odbor piše Vladi: >>Kao što nismo bili in­formisani o vođenju našega posla i svrsi 2\Tarodnog vijeća, te njego­voj kompetenciji, za vrijeme opstanka Vijeća, tako i sada pri nje­govom rasulu, neznamo kome da predamo naše agende, novac, kan­celarijski uređaj i državna dobra. kojim smo mi dosada upravljali. Toga radi molimo naslov, da nam. čim prije, izda potrebna uput-stva.«"0) -

Narodna vlada nije više priznavala rad i postojanje organizacija Narodnog vijeća, pa je 13. januara odgovorila Kotrskoam uredu umjesto odboru Nrodnog vijeća: >>Agende. novac, kancelarijski ure­đaj i državna dobra. kojima je upravljalo narodno vijeće u Trav­niku imate propisno primiti, te preko okružne oblasti narodnoj vladi po jedan primjerak zapisnika uz izvješće predložiti«. 61

)

U stvar se umiješao i Mjesni odbor Socijaldemokratske stran­ke, koji je l. januara održao skupštinu travničkog radništva i gra­đanstva i donio rezoluciju sasvim u duhu stava odbora Narodnog vijeća. Rezolucijom se u šest njenih tačaka zahtijevaju radikalne personalne promjene i proglašavanje nevažećim svih odluka sadaš­njih organa uprave, pošto im je izraženo jednoglasno nepovjerenje. U tom smislu interesantna je tačka 4. koja glasi: »Pošto je grad­skom Vijeću istekao davno mandat, a danas im izrazito nepovjerenje, radi njihovog nenarodnog rada tražimo, da se odmah odrede izbori, a dotle da se kooptira gradsko Vijeće sa članovima Narodnog Vijeća u Travniku«. Još je izrazitija solidarnost sa stavom Narodnog vije-

57) Ovdje je nastala greška. jet· ova Vladina naredba ima broj prez.

14.388 (Vidi bilješku 38. i 39. ovdje). '") Misli se na Predsjedništvo Glavnog odbora NV. ,. DAS - NVBiH, broj prez. 407.'1919 (pov. 4411919 u prilogu). '

0) Ibid. (NVBiH, broj 7.109/1919 u prilOi:U).

") Ibid.

31

ća u 6. tački ove predstavke. >>Pošto je Narodna Vlada raspustila mjesno Narodno Vijeće a u nas na upravi stoje još lica starog re­žima, kojima je izraženo apsolutno nepovjerenje, tražimo od Na­rodne Vlade, da se ovima postavi narodna kontrola od dosadašnjih članova Narodnog Vijeća ili pak, da današnje Narodno Vijeće, koje uživa apsolutno povjerenje naroda ostane na snazi dotle dok se ne provedu izbori kotarskog i općinskog Vijeća, te dok se ne izmjenu spomenuta lica starog režima.<<&")

Sukob se i produbljivao i vremenski odugovlačio. 18. januara uputio je Kotarski ured prilično nejasan telegram iz koga se vidi da spor nije riješen i da nema izgleda na rješenje. U stvar se sada umiješao i predsjednik Kotarskog vijeća, koji je u odsustvu pred­sjednika Narodnog vijeća zatvorio i zapečatio njegovu imovinu i prostorije. ,,Predsjednik pak narodnog vijeća dolazi te traži da se mu spisi i imetak opet predaju, buduć će nadalje držati sjednice (o] nedovršenim poslovima i traži molbe za oružne listove da dođu na sjednicu narodnog vijeća[ ... ] Predsjednik kotarskog vijeća stoji na stanovištu da je prema naredbi narodne vlade ovlašten na primanje a ne na predavanje natrag[ ... ] Pošto stvar važna molim preciznu od­luku.<<63) Vlada je kratko odgovorila: »Dotični odbor je citiranom naredbom [br. prez. 1-:!:378/18. - K. I.] raspušten. Nema više kao takav nikakve funkcije. Po učinjenoj odredbi neka se spisi i imetak predadu kotarskom vijeću«.'34 )

No, odbor Narodnog vijeća još uvijek nije imao namjeru da se predaje. Predsjednik ćak 26. januara 1919. drži sjednicu na kojoj se razmatra cijela situacija s ciljem da se ona iznese Narodr"oj vladi radi odgovarajućeg postupka. Sjednička diskusija vodi se u pravcu konstatovanja ispravnosti rada Narodnog odbora i diskriminatorskih postupaka Kotarskog ureda i Kotarskog vijeća prema Narodnom vi­jeću. »Predsjednik obrazloživši način kako je kot. Vijeće postupalo osuđuje taj postupak, kao skroz netaktičan i maliciozan, te navodi da mu ovo izgleda kao neki revanž .na naš postupak prema aprovi­zaciji.

Označava rad Narodnog vijeća kao korektan, što su mu i poje­dini članovi Narodne Vlade priznali, te misli da je postupak kot. 'Zijeća ispod svake kritike[ ... J

l!stanovljuje se, da su prigodom pečaćenja Vijeća pale od strane primaoca slijedeće riječi: 'Vi ste pečatili nas (aprovizaciju), a mi pečatima sada Vas (Narodno -vijeće).'

Osim toga, izaslanik kot. ureda g. Milivoj Mihajlović izjavio je: 'da je došao da vidi kako će se koja stranka ponijeti, te da ima nalog da preuzme spise i imetak Vijeća, pa ga nije briga je li to dovršeno, dali su računi zaključeni i dr.: on će zapečatiti o be sobe i obavjestiti kot. ured o poduzetom, pa da ured čini što hoće.'

Na riječi g. Madunića6") da dan.ašnje kot. Vjeće ne uživa na­rodnog povjerenja izjavljuje g. Kosta Đebić-Marušić, 66) da su čla-

"') Ibid. (NVBiH. broj 18.909/19. u prilogu). '") Ibid. ") Ibid. '') Madunić je predsjednik Mjesnog odbora Socijaldemoktratske straLlke.

38

novi sadašnjeg kot. Vjeća predstavnici narodne volje, što predsjed­nik g. Kosta Božić67) pobija time, da onda kad su oni bili birani nije potpuno mogla doći do izražaja volja naroda, već volja vlasti«. -Po­tom je stvoren i određen zaključak kojim se odobrava postupak predsjednika Kotarskog odbora Narodnog vijeća, a najoštrije osu­đuje postupak Kotarskog ureda i Kotarskog vijeća, »i zaključuje se, da se izvjesti Narodna Vlada u Sarajevu potanko o slučaju, nidi ilustracije prilike i lica u ovome angažovanih«. 68

)

17. februara 1919. Povjereništvo za unutrašnje poslove Narodne Vlade zauzelo je o cijeloj stvari travničkog odb9ra Narodnog vi­jeća konačno stanovište, saopštivši »da se iz nač'elnih razloga ne može ni pošto dozvoliti, da se obrazuju nova gradska, seoska i ka­tarska vijeća iz članova bivših narodnih vijeća.« 60 ) Na ovo je 4. marta uslijedio _i odgovor Narodne vlade upućen Okzrulnoj oblasti u Travniku. Podsjetivši Okružnu oblast na nalog Ministarstva unu­trašnjih djela, kao i na svoje naredbe o raspuštanju odbora Narod­nog vijeća, Narodna vlada izjavljuje da je u tom smislu trebalo smjesta postupiti. »Prema tome se po sebi razumije« - kaže se dalje u aktu- »da zemaljska vlada ne može usljed[ ... ] ministarstke odredbe pristati da narodna vijeća i nakon razrješenja izvršavaju bilo kakove administrativne funkcije, niti se može obazirati na nji­hove zaključke nakon razrješenja, jer ne potiču od zakonom priznate ustanove. ·

Iz istog načelnog razloga ne može zemaljska vlada ni udovoljiti ( .. . ] rezoluciji tamošnje gradsko vijeće kooptira članovima raz­provedenja izbora tamošnje gradsko vijeće kooptira članovima raz­riješenog narodnog vijeća, ondnosno, da se članovi razriješenog na­rodnog vijeća u Travniku postave kao neka kontrola tamošnjim upravnim licima.« 70

)

Ni ovaj travnički slučaj ne možemo dalje pratiti, jer nema do­kumenata koji bi o tome dali potrebne podatke. Svakako, organi­zacija Narodnog vijeća u Travniku je raspuštena, kao i svuda u Bosni i Hercegovini.

Pa ipak, ovih nekoliko primjera dovoljno jasno osvjetljavaju u­slove i vrijeme u kojima je, odmah poslije oslobođenja, započela iz­gradnja prve narodne države Srba, Hrvata i Slovenaca. Treba na­pomenuti da je zatečeni upravni aparat ostao skoro nedirnut, ali je potrebno i naglasiti da u tek oslobođenoj, a politički i privredno dezor­ganizovanoj zemlji nije bilo stvarne snage koja bi. mogla primiti na sebe zadatak da stvori potpuno nav državni aparat. Ovo je za dug niz godina ostao težak i skoro nikad uspješno riješen problem. Stari, austrougarski činovnički aparat zadržan je u svom najvećem dijelu, a ovaj je, posebno u odnosu na srpski dio stanovništva, bio politički

'") Predsj~:dnik Kotarskog vijeća, kotarski pr~:dstojnik i član Narodnog vijeća u Travniku.

'") Predsjedmk NarodnQg vijeća u Tnvniku. "·') Ibid. (mišljenje Povjereništva za unutrašnje poslove u prilogu). ") Ibid. (Il:lisljf"nje Povjereništva za unutrašnje poslove u prilogu 'iJ,kta). '") Ibid.

S9

kompromitovan, pa je stoga predstavljao snažan i dugotrajan povod za različite i mnogobrojne smutnje, političke napade i ispade razli­čitih vrsta, počev od rezolucija i protestnih predstavki podnošenih najvišim organima uprave, pa do prelaska na teren javne štampe. U suštini ovakvih i drugih sličnih sukoba treba vidjeti intenzivno na­stojanje srpskih političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini da u pr­vi plan političke interpretacije oslobođenja i stvaranja narodne države stave akcenat na njegovu prvenstvenu zaslugu u cijelom istorijskom razvitku prve jugoslovenske države, iz čega su oni nastojali izvući adekvatne političke koristi za sebe. Za političkog rivala na drugoj, odnosno trećoj konfesionalno-nacionalnoj strani, stvorenoj i nasli­jeđenoj u uslovima četrdesetDgodišnje strane okupacije, koja ju je stalno proširivala i produbljivala i uvijek nanovo intenzivirala, ovo je bio signal za prihvatanje i nastavak borbe i u uslovima svečano proklamovane »političke, plemenske i konfesionalne ravnopravnosti«. Sve što organi centralne uprave u Bosni i Hercegovini u ovo doba mogu da preduzmu, u uslovima minimalne javne bezbjednosti, nosi u sebi više karakter molbe i poziva, karakter, dakle, nemoći, nego ka­rakter snage i odlučnosti. Na vjetrometini vremena u kome je jedna strana osvajačka carevina nestala, a nova, narodna, država dugo i mučno nastajala i odmah se slabom predstavila, u političkim i soci­jalnim orijentacijama ljudi nastaLo je snažno lomljenje. Pri tome se ono staro i naslijeđeno dugo i žilavo odupirala novim političkim programima i nezaokruženim koncepcijama, nalazeći mogućnost dobrog prihranjivanja pod okriljem oportune političke polarizacije. Ovakvim žanrom prebogata je arhivska građa, i to ne samo iz ovih prvih godina postojanja naše narodne države, nego se taj otužni refren provlači sve do kraja njenog postojanja.

Postoje opravdani razlozi koji u Bosni i Hercegovini upućuju na detaljnije ispitivanje rada organizacije Narodnog vijeća. Ovdje je pokušana da se ona obuhvati samo u najširim okvirima, s tim što su u centar pažnje stavljene potrebe arhivistike, koje su često tije­sno vezane za čisto istorijska i pravna razmatranja, u kojim prav­cima, naročito u ovom drugom, ispitivanja tek predstoje.

Sto se potreba arhivistike tiče, moguće je, na osnDvu upotrije­bljenog materijala, već sada utvrditi nekoliko momenata.

Organizacija Narodnog vijeća u Bosni i Hercegovini postojala je i zvanično funkcionisala u vremenu od l. novembra do 31. decembra 1918. godine. Poslije 31. decembra nema više Glavnog odbora NV u Sarajevu, pa pokoji nelikvidirani mjesni odbor Narodnog vijeća ne može više da službeno korespondira s njim, nego se to obavlja preko Narodne vlade. Narodno vijeće bilo je samostalna organiza­cija u Bosni i Hercegovini sa određenim, već spomenutim zadacima, koji su proizlazi:li iz zajedničkog programa organizacije Narodnog vijeća narodne države Slovenaca, Hrvata i Srba. Sve njene mjesne organizacije su, po pravilu, službeno saobraćale sa Glavnim odbo­rom N:V kao svojim najvišim organom. Razumljivo je da su mjesni odbori ?'farodnog vijeća, u cilju ostvarenja svojih zadataka, mogli saobraćati i sa drugim organima. ali je važno konstatovati da su i Glavni ordbor i njegove mjesne organizacije organizoVale vlastite

40

registrature i samostalno stvarale arhivsku građu. Vidjeli srno kako je izvršena likvidacija Glavnog odbora i kako se svršilo s njegovom arhivskom građom. Njega je likvidirala Narodna vlada kao najviši organ uprave u zemlji. Kotarske odbore Narodnog vijeća likvidirali su kotarski uredi kao lokalni organi državne uprave. Međutim, kako nam se uopšte nisu sačuvale arhive bh lokalnih organa državne uprave iz toga vremena, to je zajedno s njima nepovratno propala i arhivska građa koja je nastala u okviru administrativne djelatnosti kotarskih odbora Narodnog vijeća. Tako danas stojimo u nimalo zavidnom položaju u pogledu mogućnosti da se za naučnoistraži­vačke svrhe ovoga perioda u našoj nacionalnoj istoriji koristimo obimnijom arhivskom građom. Od svega toga sačuvalo se najviše ne­koliko desetina akata, i to onih koji su upućivani Narodnoj vladi, a pretežno se odnose na vrijeme i pitanje likvidacije mjesnih od­bora.

Ako sada ipak pokušamo da računanjem dođemo do neke koli­čine arhivske građe koja je nastala u vlastitim registraturarna ko­tarskih odbora Narodnog vijeća, ali koja je propala u burama minu­lih decenija, moramo se poslužiti izvjesnim, dosta osnovanim pret­postavkama. N e računajući opštinske i seoske odbore, ostaje kao si­gurno da je u Bosni i Hercegovini radilo najmanje 77 kotarskih odbora Narodnog vijeća (54 kotara i 23 kotarske ispostave). Iz ra­spoložive dokumentacije vidi se da su. kotarski odbori stvorili u vremenu od l. novembra do 31. decembra najmanje po 30 djelo­vod.rJh brojeva akata. Prilično ih je koji su stvorili i znatno veći broj akata. Pa, ako uzmemo da su prosječno stvorili samo po 50 akata, utvrdićemo da je nastalo minimum oko 4.000 brojeva u sve­mu, isključivši odatle registraturu Glavnog odbora, o kojoj smo posebno govorili. Kada kažemo da nam danas stoji na raspoloženju svega kojih 100 akata, onda to čini samo 4°/o sačuvanih, ali ne i jednako vrijednih za naučno korišćenje. Mislimo da ovaj podatak najjasnije pokazuje kolika je ozbiljnost ovoga problema, kao i ko­liko je neprocjenjivo velika šteta koja je na ovaj način nastala u našoj nedavnoj prošlosti.

* Ostaje da napravimo i nekoliko napomena o prvoj bosansko­

hercegovačkoj Narodnoj vladi, čiji je vijek postojanja vezan za rad i postojanje Narodnog vijeća u Bosni i Hercegovini.

Vidjeli smo da je Središnji odbor NV SHS i m e n o v a o po­krajinske vlade, pa tako, na predlog Glavnog odbora NV u Sara­jevu, i prvu Narodnu vladu NV za Bosnu i Hercegovinu. Preuzi­majući l. novembra 1918. vlast od bivše uprave, u tački prvoj >>Sa­opštenja Glavnog odbora Narodnog vijeća B. i H.« tim povodom se kaže: >>Danas u podne položio je general Sarkotić vladu u ruke Na­rodnog vijeća, na čelu generaliteta i članova zemaljske vlade. Na­rodno vijeće imenovalo je narodnu vladu«. 71

) Osim podataka o samoj predaji vlasti i datumu te predaje, za upoznavanje međusobnog odnosa i položaja Glavnog odbora NV i Narodne vlade za nas je od

") >>Sar. L«, br. 238, 1919. ll.

41

znacaJa podatak da je bivša uprava, odnosno general Sarkotić »po­ložio [ ... ] vladu u ruke Narodnog vijeća<< i da je Narodno vijeće i m e n o v a l o prvu narodnu vladu. Ovaj odnos vidi se i iz samog zvaničnog naziva prve vlade, koji se najčešće javlja kao Vlada Na­rodnog vijeća SHS u Bosni i Hercegovini ili kao Narodna vlada Narodnog vijeća SHS u Bosni i Hercegovini. Ipak se najviše ustalio naziv Narodna vlada S. H. S. za Bosnu i Hercegovinu. Sva tri su naziva službeno utiskivana, ili na drugi kakav način na akta stav­ljana. Pored ovih javlja se i kraći, ali neslužbeni naziv - Narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu. Ova neodređenost i nestabilnost u zvaničnim nazivima organa vlasti uopšte, karakteristična je u punoj mjeri za cjelokupnu upravu u Bosni i Hercegovini u prvih nekoliko godina, sve dok to nije regulisana posebnim propisima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

S druge strane, za nas je od posebnog interesa da ukažemo na odnos prve bosanskohercegovačke vlade prema njenim područnim organima uprave. Što se njih tiče, već smo kazali da se tu radi o aparatima naslijeđenim od austrougarske uprave, i da u času stva­ranja narodne države Srba, Hrvata i Slovenaca u Bosni i Hercegovi­ni nije ni bilo drugog rješenja nego da vlast kao svoj jedini modus vivendi prihvati i ovlasti zatečene organe da nastave sa daljim ot­pravljanjem svojih upravnih fun~cija u granicama njihovih nad­ležnosti, a oni su u tom pogledu imali za sobom četiri decenija rad­nog iskustva i dobrog organizacionog funkcionisanja.

Trećeg novembra Narodna vlada je >>svim okružnim oblastima, kotarskim uredima (i) kotarskim ispostavama« uputila svoj prvi slu­žbeni akt (broj 13.381/prez) kojim im se, u stvari, predstavila kao njihov naredbodavni organ, istakavši tom prilikom da »Narodna vla­da, koja današnjim danom preuzima poslove zemaljske uprave, sma­tra svojom prvom dužnošću da se u čitavoj zemlji javni mir, red i sigurnost bezuvjetno održi«. 7") U istom aktu vlada dalje naređuje da područni organi uprave uz pomoć građanstva i žandarmerije for­miraju odbore Narodnog vijeća koji: će se, zajedno s njima, brinuh za javni mir i bezbjednost. U tom smislu u aktu se kaže: >>Svim se okružnim oblastima, kotarskim uredima i ispostavama nalaže da u tu svrhu u svakom mjestu bezodvlačno u sporazumu sa najviđenijim I!ekompromitovanim ličnostima sviju vjera i u sporazumu sa oruž­ničkim zapovjedništvima uspostave okružne odnosno kotarske i mje­sne odbore Narodnog vijeća( ... )

U trajnoj vezi sa ovim odborima N. V. i oružničtvom neka obla­sti preduzmu sve mjere za obezbjeđenje lične sigurnosti kao i sigur­nosti javnog i privatnog vlasništva.<< 7 ~a)

Na svaki način, ovo je, između ostalog, još jedan podatak o na­činu osnivanja, djelokrugu rada i odnosu područnih odbora Narod­nog vijeća prema područnim organima uprave.

Međutim, za nas je isto tako posebno važno da se na nekoliko momenata iz rada Narodne vlade osvrnemo sa arhivi.stičke tačke

") DAS - NVBiH, broj prez. 13.381/1918. '"a) Ibid.

42

gledišta. 1! tom pogl~du na prvo:n na~ se mjest'-: p~sta':lja pitanje utvrđivanJa dana pocetka admrmstratiVnog funkc10msan;ra Narodne vlade, kao i br o j a akta kojim treba razgraničiti njeno arhivsko poslovanje od poslovanja prethodne, austrougarske Zemaljske vlade.

U početku ovog rada istakli smo da to nije učinjeno, već da je poslovanje svuda u registraturama jednostavno nastavljeno na au­strougarske arhivsko i registraturne poslovanje. Mislimo da nije potrebno naročito naglašavati, a još manje boriti se za nadvlada.,. vanje tvrdnje da registraturno i administrativno poslovanje koje je počelo da se stvara u okviru i u uslovima prve narodne države Srba, Hrvata i Slovenaca nije i ne može da bude jednostavan na­stavak na austrougarske poslovanje te vrste. Prema tome, potreba razgraničenja arhivskih fondova do i poslije l. novembra 1~18. go-dine javlja se kao sam po sebi logičan zaključak. ···

Isti problem razgraničenja javio se i u fondovima Državnog arhiva FNR Jugoslavije, što je i tamo dovelo do pisanja cijele manje rasprave o tome pitanju, sa zaključcima s kojima se mi, bar što se tiče razgraničavanja arhivskog materijala, u cijelosti moramo složiti, jer predstavljaju jedino zadovoljavajuće rješenje. 73)

Imenovanje prve Narodne vlade za Bosnu i Hercegovinu usli­jedilo je l. novembra 1918, dakle, na dan preuzimanja uprave, o· čemu je Glavni odbor NV odmah izdao već spominjano Saopštenje. s druge strane, Narodna vlada aktom broj 13.381/prez. oznaćava 3. novembra kao dan početka svoje administracije. Postavlja se pitanje _ kako sada, stvarno, stoji stvar s tim, i treba li akt broj prez. 13.381/81. uzeti kao njen prvi akt koji je nastao u prezidijalnoj arhivi, te kojim djelovodnim brojem treba utvrditi granicu jednog i drugog periĐda u opštoj arhivi.

Možemo sigurno utvrditi da su oba podatka apsolutno tačna. Patvrđuju ih i dva prezidijalna akta austrougarske Zemaljske vlade. Naime, 2. novembra 1918. Zemaljska vlada dostavlja svim podre­đenim joj organima uprave kratak telegram sljedećeg sadržaja: "Njegova Ekselencija zemaljski poglavar baron Sarkotić predao je jučer, uz prisustvo vojnih funkcionera, upravu zemlje Narodn0m vijeću. Narodno vijeće odmah je imenovalo Narodnu vladu koja po­slove uprave zreuzima sjutra u nedjelju.« H) Istog dana zamjenik zemaljskog poglavara obavještava o tome cirkularnim dopisom sve šefove organizacionih jedinica Zemaljske vlade i kaže: »Jučer obra­zovana Narodna vlada odredila je preuzimanje poslova za nedjelju, 3. novembra.

Neka se gospoda rukovodioci odjeljenja i odsjeka pripreme za taj posao za sjutra, počev od pola devet časova.« ' 5

)

O tome indirektno govori i telegram Zemaljske vlade u.pućen 2. novembra Okružnoj oblasti u Travniku, koji glasi: »Na traž~nje Na­rodnog vijeća neizostavno obavijestite gospodina Atanasija Solu

") O tome: Dobrila Petrović, -Fondovi vrhovne državne uor':!ve i neki problemi stručnog !'ada s njima. •>Al"hl•;ist'' 195.9, sv. 3~4, str. 3i i dalje.

") DAS - ZVBiH, .broj ~rez. 13,3!38(t919. '•) Ibid.

43

da je imenovan za predsjednika Narodne vlade i da dr Sunarić moli u ime Narodnog vijeća da odmah otputuje za Sarajevo, te da o času svog dolaska u Sarajevo izvijesti telefonski ili telegrafski.« 76

)

Pretpostavljamo da je došlo do usmenog sporazuma između sada već bivše austrougarske i nove bosanskohercegovačke vlade da l. i 2. novembra Zemaljska vlada zaključi svoje arhivsko poslovanje, a da sva korespondencija koja stigne 3. novembra uđe u poslovanje nove vlade, kada će ona stvarno početi sa radom. Tako je i postup­ljeno. Zadnji akt u prezidijalnoj arhivi Zemaljske vlade, koji je proveden 2. novembra, nosi broj 13.360. Sljedeći broj, 13.361, nedo­staje u arhivi, pa ne možemo utvrditi kojoj od dvije registrature pripada. Ali spis broj 13. 362 nosi već datum prispjeća 3. novembra. Od ovog broja pa dalje, do kraja 1918, svi su prezidiajlni spisi pri­mljeni, ekspedovani, obrađivani ili dovršavani u okviru registra­turnog poslovanja Narodne vlade SHS za Bosnu i Hercegovinu. Prema tome, broj 13.362 je granični broj u prezidijalnoj arhivi iz­među perioda austrougarske okupacije i perioda narodne države Srba, Hrvata i Slovenaca.

Postupajući na isti način u opštoj arhivi, utvrđujemo da je ovdje djelovodni broj 245.415 zadnji broj poslovanja austrougarske regi­strature, a broj 245.416 prvi je broj registraturnog poslovanja Na­rodne vlade u opštoj arhivi. Na taj način, spisi od broja 13.362 do 14.650 u prezidijalnoj arhivi, a od broja 145.416 do 279.130 u opštoj (tj. do konca 1918. godine) imaju se smatrati spisima Narodne vlade SHS za Bosnu i Hercegovinu.

Ni u arhivskim knjigama nije izvršeno nikakvo rezgraničava­nje, ali nam poslije utvrđivanja datuma prestanka jedne i početka rada druge vlade, kao i djelovodnih brojeva akata koji ih u knji­gama dijele, neće predstavljati nikakvu posebnu poteškoću da se sada u radu bolje snalazimo. Arhivske knjige mogu stajati na bilo kom mjestu u spremištu i biće nam uvijek na dohvatu ru.ke. Iz čisto praktičnih razloga ne smatramo da ih je potrebno fizički di­jeliti. Mala poteškoća pri inventarisanju da se otkloniti na taj način što će se arhivske knjige, bar u ovom konkretnom slučaju Državnog arhiva NR Bosne i Hercegovine, pribrojiti ranijem stvaraocu fonda koji je stvorio oko 88°/o njegove ukupne količine.

Službeni organ Zemaljske vlade za BiH bio je »Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu«. Ni ovdje r1ije .došlo do prekida kontinuiteta brojeva zakona i naredaba. U broju XLIX od 28. ok­tobra 1918, koji završava stranom 388, izašla je zadnja naredba, broj 124, Zemaljske vlade, a već u ideućem broju, pedesetom po redu, koji je izišao 7. novembra i počinje stranom .389, Nar.odna vlada SHS za Bosnu i Hercegovinu donosi svoju prvu naredbu br o j 125, od 5. nov-embra. Prema tome, promijenilo se nije ništa, izuzev samog naziva službenog organa, koji više nije »Glasnik ... « već "z b or­n i k zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu«. Iz »Zbornika«

'") DAS - ZVBiH, ·broj prez. l3.342i1919. Atanasije Sola ~alazio se, naime. u zatvoru u Zenici, ..Jmo politič..i<i zatvorenik. Sunarlć traži preko Okru­žne obiasti u Travniku, kao nadležne, da se šola ~dmah J:lUSti .da bi preuzeo dužnost predsjednika Narodna vlade.

se vidi da je Glavni odbor NV SHS za Bosnu i Hercegovinu dono­sio zakonske propise i da ih je u vremenu svoga postojanja donio i u >>Zborniku« objavio ukupno sedam. U isto vrijeme Narodna vlada je donosila naredbe. Ovaj podatak takođe govori o položaju i međusobnom odnosu Glavnog odbora NV i Narodne vlade.

Sto se tiče načina registraturnog poslovanja i administracije, treba istaći da je ona ostala i dalje centralizovana i da u tom pogledu vrijedi sve što je rečeno za period austrougarske administracije. Obim poslovanja vidi se po tome što je od l. novembra do 31. decembra 1918. nastalo tačno 33.714 akata u opštoj arhivi i oko 1.300 akata u prezidijalnoj arhivi. U arhiviranju primijenjena su oba ranija principa..

U službenoj korespondenciji Narodna vlada je upotrebljavala zatečene zalihe austrougarskih tiskanica, pa i to predstavlja pote­škoću u razlikovanju sadašnje od prošle administracije. U najbo­ljem slučaju, ponekad je na tiskankama precrtavan napis >>Landes­regierung ... « a dopisivano »Narodna vlada ... « U prijemnoj kan­celariji još zadugo se upotrebljavaju austrougarski štambilj i, pa i to otežava razlikovanje. Način obrade spisa i postupak s njima ostao je uglavnom isti, ali je kvalitet rada naglo opao. Lokalni organi sada neredovno i neuredno korespondiraju, a ni Vladin aparat nije više ni tačan ni pedantan, što dovodi do obostranog zaturanja spisa, a potom do obostranih urgencija. Kancelarijski jezik i stil akata vrlo je težak i rogobatan, uz to pun svakovrsnih grešaka: on je, u stavri, vulgaran prevod njemačkog jezika, po jaš nekakva mješavina >>bo­sanskog« jezika i hrvatskog pravopisa. Nešto kasnije u tu rogo­batnost počinje da se tu i tamo utiskuje ekavština, tako da nekoliko godina stvarno postoji izvjestan originalan >>stil<< bosanskoherce­govačkog kancelarijskog jezika.

U cilju što kompletnijeg pregleda organizacije N arodne vlade donijećemo ovdje i njenu rekonstruisanu organizacionu šemu koja je krajem njenog postojanja izgledala ovako:

NARODNA VLADA SHS ZA BOSNU I HERCEGOVINU

l l PREDSJEDNICI URED l l

dr Hinko Starch 1 l!

Petrović Vaso \ Kolar Duro i

.Nedeljković Dorđe i l ' l

i

Predsjednik Atanasije Sola

Potpredsjednik Dr Jozo Sunarić

REDAKCIJA »Narodnog jedinstva«

Ivanišević Jovan, gl. urednik

Krespi Anton i Dmitrović Stevo

saradnici

PRESE IRO

Upražnjeno

45

šnje poslove II. NARODNI povjerenik za fi­

nansi.)e I. ODJELJENJE ___, za. unutra- i (

------

__ r_r_r. __ N __ A_R_o_D __ N_r __ o_p_v_je_r_e_n_ik ___ z_a_l, l __ r_v_. __ o_D_J_E_L_._rE_N--JE ______ za---tr_g_o_-__ pravosuđe govinu. obrt, poštu i brzojave

vredu i rudarstvo VI. ODJELJENJE - za javne

radove i željeznice V. ODJELJENJE -- za poljopri- l l ------

_ _ v_r_}t_·v~o-D_J_E_L_J_E_N __ J_E_--___ z_a_r_u_d_a_r_-_1 j __ v_r_r_r. __ o_D_J_E_L_J_E_N_·_.JE _____ z_a_b_o_g_o_-__ ~ štovlje i nastavu

IX. ODJELJENJE - za prehra­nu l X. ODJELJENJE -- za narodnu

odbranu 1----

Važno je da napomenemo da Narodna vlada nije izvršila nika­kvu teritorijalnu promjenu, pa je u tom pogledu ostalo ranije stanje.

Već smo rekli da je postojanje prve Narodne vlade SHS za Bosnu i Hercegovinu vezano za postojanje organizacije Narodnog vijeća. Njegova likvidacija značila je· i likvidaciju same vlade. Di­rektna naredba o tome sadržana je u već citiranom aktu ministra unutrašnjih djela, u kome se, između ostalog, nalaže »da ban za­jedno sa svima članovima vlade a isto tako i veliki župani kao po­litički eksponenti vlade podnesu ostavke Njegovom kralj. Visočan­stvu.«'') Tekst ovoga akta nije posebno prilagođavan svim pokrajin­skim vladama, već je u jednoobraznom sadržaju upućen svima nji­ma odjednom, pa se otuda pod - banom - misli i na predsjednike vlada u Sarajevu, Splitu i Ljubljani. To se vidi još i po tome što je ministar Pribićević već 6. januara 1919. izvijestio Solu da je u Ministarskom savjetu zaključeno njegovo imenovanje za predsjed­nika nove, Zemaljske vlade, radi čega je potrebno da što prije dođe u Beograd.73) 7. januara 1919. objavljeno je saopštenje o tome da su predsjednik šola i članovi Narodne vlade: Vaso Ristić, dr Mehmed Spaho, Šćepan Grdić, Savo Jelić, dr Uroš Krulj, dr Tugomir Alaupo­vić i Stevan žakula podnijeli kralju ostavke na dosadašnje položaje. Istog dana i istim ukazom imenovan je Atanasije šola za pred­,.jednika Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegov1nu.'n) 16. januara Pribićević ponovo telegramom poziva Šolu u Beograd: »Potrebno je da što pre dođete ovamo radi polaganja zakletve.« 80

) >>Sarajevski list« od 20. januara te godine donosi kratku vijest u kojoj kaže da se zvanično javlja »da je predsjednikom pokrajinske (Zemaljske -K. L) vlade za Bosnu i Hercegovinu definitivno imenovan gospodin Atanasije Sola. Gospodin Sola pozvan je u Beograd, da položi za-

"') DAS - NVBiH, broj prez. 407/1919. ") DAS -- ZVBiH, broj pov. 29/19. ") N. J. (Narodno jedinstvo) broj ll, 1919. ••) DAS - ZVBiH, broj pov. 43/1919.

44

se vidi da je Glavni odbor NV SHS za Bosnu i Hercegovinu dono­sio zakonske propise i da ih je u vremenu svoga postojanja donio i u »Zborniku« objavio ukupno sedam. U isto vrijeme Narodna vlada je donosila naredbe. Ovaj podatak takođe govori o položaju i međusobnom odnosu Glavnog odbora NV i Narodne vlade.

Sto se tiče načina registraturnog poslovanja i administracije, treba istaći da je ona ostala i dalje centralizovana i da u tom pogledu vrijedi sve što je rečeno za period austrougarske administracije. Obim poslovanja vidi se po tome što je od l. novembra do 31. decembra 1918. nastalo tačno 33.714 akata u opštoj arhivi i oko 1.300 akata u prezidijalnoj arhivi. U arhiviranju primijenjena su oba ranija principa.

U službenoj korespondenciji Narodna vlada je upotrebljavala zatečene zalihe austrougarskih tiskanica, pa i to predstavlja pote­škoću u razlikovanju sadašnje od prošle administracije. U najbo­ljem slučaju, ponekad je na tiskanicama precrtavan napis "Landes­regierung ... « a dopisivano »Narodna vlada ... « U prijemnoj kan­celariji još zadugo se upotrebljavaju austrougarski štambilji, pa i to otežava razlikovanje. Način obrade spisa i postupak s njima ostao je uglavnom isti, ah je kvalitet rada naglo opao. Lokalni organi sada neredovno i neuredno korespondiraju, a ni Vladin aparat nije više ni tačan ni pedantan, što dovodi do obostranog zaturanja spisa, a potom do obostranih urgencija. Kancelarijski jezik i stil akata vrlo je težak i rogobatan, uz to pun svakovrsnih grešaka; on je, u stavri, vulgaran prevod njemačkog jezika, po jaš nekakva mješavina >>bo­sanskog« jezika i hrvatskog pravopisa. Nešto kasnije u tu rogo­batnost počinje da se tu i tamo utiskuje ekavština, tako da nekoliko godina stvarno postoji izvjestan originalan »stil« bosanskoherce­govačkog kancelarijskog jezika.

U cilju što kompletnijeg pregleda organizacije Narodne vlade donijećemo ovdje i njenu rekonstruisanu organizacionu šemu koja je krajem njenog postojanja izgledala ovako:

NARODNA VLADA SHS ZA BOSNU I HERCEGOVINU

PREDSJEDNICI URED dr Hinko Starch Petrović Vaso

Kolar Duro Nedeljković Dorde

Predsjednik Atanasije Sola

Potpredsjednik Dr Jozo Sunarić

REDAKCIJA »Narodnog jedinstva«

Ivanišević Jovan, gl. urednik

Krespi Anton i Drnitrović Stevo

saradnici

PRESBIRO

Upražnjeno

šnje poslove

45

II. NARODNI povjerenik za fi­nansije

I. ODJELJENJE ---< za. unutra- l l ------

__ r_I_r. __ N __ A_R_o_o __ N_r __ o_p_v_je_r_e_n_ik ___ z_a_l, l _r_v_. __ o_D_J_E_L_J_E_N--JE ______ za---tr_g_o_-__ pravosuđe _ govinu. obrt, poštu i brzojave

V. ODJELJENJE -- za poljopri­vredu i rudarstvo radove i željeznice

i l VI. ODJELJENJE -- za javne

------VII. ODJELJENJE -- za rudar- l

stvo ---

IX. ODJELJENJE - za prehra­nu

VIII. ODJELJENJE - za bogo­štovlje i nastavu

X. ODJELJENJE -- za narodnu odbranu

Važno je da napomenemo da Narodna vlada nije izvršila nika­kvu teritorijalnu promjenu, pa je u tom pogledu ostalo ranije stanje.

Već smo rekli da je postojanje prve Narodne vlade SHS za Bosnu i Hercegovinu vezano za postojanje organizacije Narodnog vijeća. Njegova likvidacija značila je i likvidaciju same vlade. Di­rektna naredba o tome sadržana je u već citiranom aktu ministra unutrašnjih djela, u kome se, između ostalog, nalaže >>da ban za­jedno sa svima članovima vlade a isto tako i veliki župani kao po­litički eksponenti vlade podnesu ostavke Njegovom kralj. Visočan­stvu.«'') Tekst ovoga akta nije posebno prilagođavan svim pokrajin­skim vladama, već je u jednoobraznom sadržaju upućen svima nji­ma odjednom, pa se otuda pod -- banom -- misli i na predsjednike vlada u Sarajevu, Splitu i Ljubljani. To se vidi još i po tome što je ministar Pribićević već 6. januara 1919. izvijestio Šolu da je u Ministarskom savjetu zaključeno njegovo imenovanje za predsjed­nika nove, Zemaljske vlade, radi čega je potrebno da što prije dođe u Beograd.73) 7. januara 1919. objavljeno je saopštenje o tome da su predsjednik Šola i članovi Narodne vlade: Vaso Ristić, dr Mehmed Spaho, Šćepan Grđić, Savo Jelić, dr Uroš Krulj, dr Tugomir Alaupo­vić i Stevan Zab1la podnijeli kralju ostavke na dosadašnje položaje. Istog dana i istim ukazom imenovan je Atanasije Šola za pred­sjednika Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. 70

) 16. januara Pribićević ponovo telegramom poziva Šolu u Beograd: »Potrebno je da što pre dođete ovamo radi polaganja zakletve.« 80

) »Sarajevski list« od 20. januara te godine donosi kratku vijest u kojoj kaže da se zvanično javlja >>da je predsjednikom pokrajinske (Zemaljske -K. I.) vlade za Bosnu i Hercegovinu definitivno imenovan gospodin Atanasije šola. Gospodin šola pozvan je u Beograd, da položi za-

") DAS - NVBiH, broj prez. 407/1919. '") DAS -- ZVBiH, broj pov. 29/19. ") N. J. (Narodno jedinstvo) broj ll, 1919. ••) DAS -- ZVBiH, broj pov. 43/1919.

46

kletvu i da stavi predlog o imenovanju načelNika autonomnih od­sjeka: za unutrašnje poslove, poljoprivredu, pravosuđe i prosvjetu.« 81 )

Na taj način, stvar sa Narodnom vladom i njenim predsjednikom postaje sasvim jasna. Još jasnijim postaje cijelo pitanje izjavom dr Sunarića i Jelavića, koji su još 31. decembra 1918. uputili predsjed­niku Soli, a u kojoj kažu: >>Gospodine predsjedniče! Pošto je nared­bom ministarstva prestala svaka funkcija Narodnog Vijeća, koje nas je deiegiraio u Narodnu vladu za Bosnu i Hercegovinu i pošto će se od ministarstva sastaviti vlada sa činovničkim karakterom, a mi ne želimo vršiti funkcije činovnika, to Vas molimo da demisiju, koju smo regentu podnijeli, smatrate u pogledu naših osoba.<definitivnom.

To činimo tim prije što hoćemo da nesmetano i aktivno služimo propagiranju i jačanju ideje Narodnog jedinstva, za koju -smo se i dosada zalagali. "s~) ~

Međutim, stvar· sa likvidacijom, odnosno sa je.dnostavnim pre­stankom rada Narodne vlade otegla se još kroz cijeli mjesec januar. Tačan datum njenog prestanka možemo dobiti tek posrednim putem, jer o tome nije ništa direktno i zvanično zabilježeno, kao u slučaju austrougarske Zemaljske vlade i prve bosanskohercegovačke Narodne vlade. Tako se, na primjer, vidi da Policijska direkcija u Sarajevu još 31. januara upućuje svoje dopise N ar o d n o j vladi za Bosnu i Hercegovinu, 83

) a već 2. februara Z e m a l .i s k o j vladi za Bosnu i Hercegovinu.83 a) U telegramu upućenom 3. februara Pribićeviću u Beograd vlada sebe naziva Z e m a l .i s k o m vladom. 84) U Zbor­niku zakona i naredaba izišla je 31. januara posljednja naredba (broj ll) Narodne vlade, a u idućem broju od 9. februara Naredbu broj 12 izdala je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. 85

)

Na osnovu svega iznijetog proizlazi kao sigurna konstatacija da je prva Narodna vlada SHS za Bosnu i Hercegovinu prestala sa ra­dom 31. j a n u ar a 1919. godine, a da je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu p o č e l a sa radom l. februar a 1919. godine. To znači da je Narodna vlada postojala i administrativno fun.l(cronisala u vremenu od 1. novembra 1918. do 31. januara 1919. godine. Pre­stankom rada narodnih vlada prestala je definitivno i svaka funkcija organizacije Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom teritoriju jugoslovenskih zemalja koje su bile pod austrougarskom upravom.

Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu i Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu

Obrazovanjem zemaljskih vlada, odnosno institucije bana u Hr­vatskoj, u novoosloboch::nim pokrajimana koje su ušle u sastav za­jedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca, produžen je privremeno oblik vrhovnih pokrajinskih organa Llržavn€ uprave. Opšte tesko sta-

") N. J. br. 19/1919. ") DAS - ZVBiH, broj pov. 84/1919. "') Das - z~lBiH broj pov. 57;'1919. '!a) DAS - ZVBiH, broj pov. 6911919. "l DAS - Z'l:j3iH, broj pov. 63/1919. ") Zbornik zllkona i naredaba za BiH. br. V i VI. 1919.

47

nje u Bosni i Hercegovini sporo se mijenjalo i popravljala i u ra­znim se oblicima negativno odražavalo kako na cjelokupnu unutra­šnju situaciju u zemlji, tako isto i na samu politiku stvaranja vlasti i izgradnje državnog aparata. Politički život,. bremenit teškim naslje­đima iz prošlosti, a sada izdrobljen na veliki broj stranačkih >>pro­grama« i "rješenja« određenih društvenih i državnih problema, uz to međusobno frontalno postavljenih, izgledalo je kao da manife­stuje nekakvo kretanje "odozdo«, ali lepezasto i u horizontalnim prav­cima, dok je vrhovna politička vlast, na čelu sa dinastiiom, u težnji za što brž.om i potpunijom centralizacijom, uporno nastojala da ga primjenom različitih administrativnih sredstava kanališe u željenom pravcu ,,odozgo«. To je osnovna karakteristika vremena u kojem su postojale i administrativno funkcionisale Zemaljska vlada i Po­krajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu. Već i po samoj njihovoj organizaciji i djelokrugu upravnih ovlašćenja one su očit odraz takve politike, čiji je osnovni akter bila srpska kraljevska dinastija koja je željela da Kraljevinu Srbiju zamijeni Kraljevinom Jugosla­vijom. Postupajući tako, dvor je živio u uvjerenju da može spro­vesti politiku privlačenja sebi, a u stvari je prouzrokovao odbija­nje od sebe, često do te mjere da je nailazio na konfrontovanu opo­ziciju različitih političkih stranaka.

Već je istaknuto da je ministar Pribićević obavijestio šolu koje sve oblasti iz dosadašnjeg djelokruga uprave narodnih vlada re­zerviše za sebe zajednička vlada a šta se još ostavlja u neposrednu kompetenciju pokrajinskim vladama.as) Prema toj instrukciji Z.;­maljskoj vladi su od deset povjereništava ostavljena u njenoj di­rektnoj kompetenciji samo četiri i to: unutrašnji poslovi, pravosuđe, prosvjeta i vjerski poslovi i poljoprivreda. To, međutim, nipošto ne znači da su se te reorganizacije u praksi tako brzo realizovale i da su organi uprave, viši i niži, redovno u stvarnosti imali onaj oblik koji bi se iz naloga i instrukcije mogao iskonstruisati. Tako je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu još prilično dugo za­držala uglavnom onu organizaciju kakvu je imala Narodna vlada Narodnog vijeća, naravno, sa izvjesnim promjenama. Koristeći ma­terijal i skice pripremljene za objavljivanje u >>Bosanskom glasniku«, njena šema bi, i pored najavljenih promjena, izgledala tokom 1919. godine ovako:

ZEMALJSKA VLADA ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Predsjednik Atanasije Sola

Potpredsjednik Milivoje Simić

ujedno načelnik za unutrašnje poslove

") DAS - NVBiH, broj prez. 1·!.388,18.

48.

l REDAKCIJA

l l

PREDSJEDNICKI URED l

»Sarajevskog lista«

l URED ZA šTAMPU

gl. urednik starješina šef

l

Jovo Ivaniševic l dr Vladimir ćorovic l dr Hinko Starch l saradnici i saradnici

Kolar Duro Dmitrovic Stevo l Ljubomir Mijatovic Sertić Aurel l Vencelides Arsen l Antun Kres pi l

l Nedeljkovic Dorđe

l l Rudolf Staglar Vladimir Od ić

l Jovan

I. ODJELJENJE -- za unutra­šnje poslove

III. ODJELJENJE - za pravo­suđe

V. ODJELJENJE- za poljopri­vredu i rudarstvo

VII. ODJEL.JEN.JE - za zdrav­stvo

IX. ODJELJENJE - za prehra­nu

Palavestra l

II. DELE GA T - ministra finan­sija

IV. ODJELJENJE - za trgovi­nu. obrt. poštu i brzojave

VI. POVJERENIK - ministra za javne radnje i željeznice

VIII. ODJSLJENJE - za bogo­štovlje i nastavu

X. ODJELJENJE - za narodnu l -odbranu l

------------------------------1 XI. ODJELJENJE za sacijalnu

3krb (prema nekim podacima ponovo se javlja).

Padaju u oči dvije stvari: prvo, svuda se dosljedno ukida ri~ ječ »narodna i »narodni« (»zemaljska« a ne >>narodna vlada«, .»mi~ nistrov« a ne »narodni« povjerenik), i, drugo, već se javlja d e l e~ g a t ministra finansija. Dalje, Predsjednički ured, Redakcija »Sa~ rajevskog lista« i Ured za štampu sada su kadrovski pojačani, a za starješine nekih odjeljenja javlja se titula -- načelnik, koja ukazuje na to da će u službenu upotrebu u državnoj administraciji biti po­stepena uvedeni srbijanski termini i nazivi organa i njihovih star­ješina. Cijeli niz ovakvih i drugih promjena do kojih će još doći daje pokrajinskim vladama, pa i Zemal.isko.i vladi za Bosnu i Hercegovi­nu, karakter i obilježja činovničkih vlada koje funkcionišu kao or­gan jednog ministarstva, u ovom slučaju Ministarstva unutrašnjih djela, kako se to neposredno utvrđuje iz akta samog ministra Pri­bićevića.37) Kako smo vidjeli, dr Sunarić i Jelavić odmah su istupili iz vlade koja je sada dobila takav karakter.

Ministar Pribićević javio je predsjedniku Šoli da odmah pod­nese »predloge za imenovanje povjerenika ili predstavnika za unu­trašnje poslove, pravosuđe, prosvetu i polioprivredu«, dok su »SVi

") DAS - ZVBiH. broj prez. 8675/1921. -o·:.:r

49

ostali povjerenici razriješeni od vršenja dužnosti i njihova kompe­tencija spada od sada pod isključivu kompetenciju odnosnih dr'­žavnih ministarstva«. 88 Tako nam sada ne ostaje više nikakva sumnja ili nejasnoća u pogledu položaja i odnosa Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu prema centralnoj državnoj vladi, odnosno prema Mi­ministarstvu unutrašnjih djela kao njenom novom naredbodavnom organu.

Iz kompetencije pokrajinskih vlada najprije su izdvojeni poslovi resora Ministarstva finansija. Uredbu o tome donio je Ministarski savjet kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca već 26. februara 1919. godine. Njome se na novopripojenom teritoriju osniva pet povjere­ništava Ministarstva finansija (u Ljubljani, Zagrebu, Zadru, Skoplju i Sarajevu). 89 ) Mjesec dana kasnije ova se Uredba mijenja samo utoliko, što se umjesto »povjereništvo« i »povjerenik« uvodi naziv »delegacija« i »delegat« ministra finansija.« 90

)

Delegacija Ministarstva finansija postala je samostalan pokra­jinski organ državne uprave, neposredno podređen samom ministru. U oblasti finansijskih poslova Delegacija je dobila široka ovlašćenja. U ime nadležnog ministarstva Delegacija je upravljala poslovima finansijskih prihoda i rashoda, prireza i razreza. svih vrsta davanja i otpisa, vršeći pri tome kontrolu i nadzor putem organa finansijske straže. Na položaju delegata ministra finansija nalazio se cijelo vri­jeme dr Dušan Sijan, bivši finansijski savjetnik narodne i Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu.

U narednim mjesecima Zemaljska vlada se organizacione nado­punjavala u smislu najavljenih promjena, što je dovodilo do čestih 'iematskih i kadrovskih promjena. Tokom toga vremena umjesto bivših odjelnih predstojnika javljaju se titule .- načelnik odjelje­nja i šef odsjeka. 90a) Osim toga, nored Delegacije ministra finansija sada se javljaju povjereništva . raznih ministarstava. Tako se po­stepena stvarala fizionomija jednog pokrajinskog organa uprave koji je po ovlašćenjima i područjima uprave sasvim različit od bivše Narodne vlade SHS za Bosnu i Hercegovinu, koia je u kratkom i prelaznom vremenu imala karakter i položaj federalne vlade u okviru organizacije Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba. Me­Gt:utim, Zemaljska vlada, a naročito Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu postaju administrativno-politički instrumenat državne vlade u Beogradu.

U ovom prikazu nije nam moguće da napravimo iscrpan i si­stematski pregled postavljanja i smjenjivanja rukovodnih činov­nika raznih organizacionih jedinica, mada bi to za rad na ovim fondovima bilo od velike koristi, jer su se smjenjivanja i postavlja­nja vrlo često događala, a potrebna dokumentacija nedostaje. Osim toga, dekreti i njihovo izvršavanje međusobno su se vremenski pre­stizali, tako da je na već upućeni dekret o nečijem postavljenju znao odmah uslijediti iz Beograda telegram o obustavljanju imeno-

") DAS - ZVBiH, broj pov. 29/1919. ") Zbornik z. i n. za BiH od 22. III. 1919. '

0) Ibid .. 3. IV. 1919.

••a) DAS - ZVBiH, broj prez. 2075/1919.

Glasnik arhiva BiH

50

vanja, i slično. Ipak, iz jednog akta Zemaljske vlade utvrđujemo imena starješina nekih organizaCionih jedinica. Tokom aprila 1919. položili su zaletvu pred predsjednikom Solot:n Stevan žakula, šef Narodne odbrane u likvidaciji, Jovan Ivanišević, glavni urednik »Sarajevskog lista«, Danilo Dimović načelnik Odjeljenja za pre­hranu, Sabo Jelić, povjerenik Ministarstva za saobraćaj i Franjo Markić, povjerenik za socijalnu politiku.90b)

Nestalnost organizacije Zemaljske vlade dolazi otuda što još uvijek traje organizovanje nekih novih ministarstava Državne vlade, koja tek ispituju i utvrđuju svoju vlastitu organizaciju, a osim toga, na redu su i razgraničenja, odnosno spajanja nekih' resora. Sve to mora da se odrazi i na organizaciji Zemaljske vlade, jer se ide za tim da pokrajinske vlade dobiju takvu organizacionu struktuif koja će odgovarati organizaciji prvog Ministarskog savjeta kraljevs\va Srba, Hrvata i Slovenaca. Navešćemo da je prva Državna vlada, osim predsjednika, potpredsjednika i jednog ministra bez portfelja, imala još ovih sedamnaest ministarstava: ministarstvo spoljnih poslova, unutrašnjih djela, vojske i pomorstva, prosvjete, pravde, željez­nica, pošta i brzojava, građevina, finansija, trgovine i industrije, so­cijalne politike, vjera, narodnog zdravlja, šumarstva i rudarstva, zemljoradnje, ishrane i obnove i ministarstvo za konstituantu.

Promjene u formaciji Zemaljske vlade u skladu su sa organiza­cijom Državne vlade. Tako se, na primjer, poljoprivreda odvaja od rudarstva, ali se rudarstvo spaja sa šumarstvom pa se tako formira novo povjereništvo. Od trgovine se odvajaju pošte i brzojavi, od kojih novo ministarstvo osniva posebne direkcije koje izlaze iz oblasti uprave pokrajinskih vlada. S druge strane, trgovina se spaja sa in­dustrijom, pa se pri vladama obrazuje takvo povjereništvo. Mini­starstvo saobraćaja najprije ima svoje samostalno povjereništvo, no, nešto kasnije ono se spaja sa resorom Ministarstva željeznica koje obrazuje samostall'l.e direkcije žel.teznica, koje se, takođe, izu­zimaju iz uprave pokrajinskih vlada. Na drugoj strani vidimo da, i pored posebnih ministarstava za vjere i prosvjetu, pri Zemaljskoj vladi postoji zajedničko odjeljenje za prosvjetu i crkvene poslove. Građevinski p<Jslovi ostavljaju se neko vrijeme u nadležnosti po­krajinskih vlada, ali novoobrazovano Ministarstvo građevina osniva uskoro svoje građevinske direkcije. Resor socijalne politike i na­rodnog zdravlja takođe se razdvaja na dva ministarstva i tako ostaje sve do 1929. godine, kada se spajaju u jedno novo ministarstvo. Ana­logno tome postoje sada i dva referata pri vladi: Povjereništvo za sociialnu politiku i Odsjek za zdravstvo. Formiranje Ministarstva voiske i pomorstva dovodi do likvidiranja Ođjeljenia za narodnu odbr:anu. Od interesa je napomenuti da su u prvo vrijeme u poslove Povjereništva za socijalnu politiku bili uvršteni i poslovi agrarne reforme. dok novo ministarstvo nije osnovalo Agrarnu direkciju pri Zemaljskoj vladi.

Usklađena·prema ovim promjenama organizacija Zemaljske v-la­de za Bosnu i· Hercegovinu dobila je sada ovaj izgled:

'0 b) DAS - ZVBiH, broj prez. 2031/1919.

51

A. ODJELJENJA ZEMALJSKE VLADE ZA BiH

I. ODJELJENJE - za unutrašnje poslove

II ODJELJENJE- za poljoprivredu

III ODJELJENJE- za pravosuđe

načelnik

MilivoJe Simić

+ 5 odsjeka

načelnik

Dušan Andrić

+ 5 odsjeka

načelnik

Danilo Dimović

+ 7 odsjeka

IV ODJELJENJE- za prosvjetu i vje1·e

l l V ODJELJENJE - za građevine

načelnik

Sćepan Grdić

načelnik

Sabo Jelić

+ 3 odsjeka + 7 odsjeka

B. DELEGACIJA MINISTARSTVA FINANSIJA

f Delegat ministra dr Dušan šiJAN + 7 odsjeka l

C. POVJERENIŠTVA MINISTARSTAVA

za socij. politiku i agr. reformu

za šumarstvo i rudar­stvo za obrt i trgovinu

povjerenik povjerenik povjerenik Franjo Markić

6 referata

Petar Janković Pajo Zurovac

l' l ·'- 3 odsjeka -- -l: odsjeka ...:... l nadzornik

l + l referent 1---------------1 --------------- ! ______________ _

/--o-d-sJ_·e_k_z_a __ zd_r_a_v_s_tv---o~~ šef

di' Emil Prašek

+ 4 referata

za saobraćaj

povjerenik Sabo Jelić

+ 7 odsjeka

za ishranu i obnovu

povjerenik Vl:J.dirnir Durić

+ 5 odsjeka

25. juna 1919. donesena je - Uredba o ustrojstvu Ministarstva građevin·a, a već 30. oktobra ist-e ·godine donosi se odluka o osnivanju šest građevinskih direkcij·a (u Sh."Dplju, Kruševcu, Zagrebu, Sara­jevu, Ljubljani i D11brovniku). Građevinska direkcija u Sarajevu obuhvata Bosnu i Hercegovinu bez srezova Bihać, Cazin, Krupa,

52

Novi i Dubica, koji se pripaJaJu direkciji u Zagrebu, i bez srezova Trebinje, Bileća, Gacko i Ljubinje, koji se pripajaju direkciji u Du­brovniku.91) Time će od Zernaljske vlade otpasti Odjeljenje za građevine. Isto tako otpašće i ·Povjereništvo ministra za saobraćaj, koje će se pripojiti Direkciji državnih željeznica.

To nisu bile jedine promjene. Njih je, od sada pretežno manjih, bilo skoro stalno. S obzirom na uslove i mogućnosti obavještavanja, ali prije svega na nedovoljnu brzinu reagovanja vladinog aparata da o svemu obavještava svoje podređene organe uprave, kod njih je vladala neobaviještenost o toku događaja i šarenilo u službenim na­zivima i titulama. U tom pogledu u Bosni i Hercegovini postoji pri­lično kolebanje i lutanje ljudi u aparatu uprave, pa je, s tim u vezi, primjetljiva izvjesna prepuštenost vladinih organa samima sebi, zbog čega su oni primorani da se u radu prilagođavaju lokalnim uslovima bez mnogo oslona i pomoći iz administrativnog centra. Dok su u neposrednom vladinom aparatu instrukcije o novim nazivi­ma organa i starješina uglavnom sprovedene, dotle na terenu vlada prilično šarenilo, pa čak postoji i izvjestan otpor protiv napuštanja ranijih zvanja iz austrougarske uprave na mjesto kojih se uvode nazivi iz administracije Kraljevine Srbije. S nekom vrstom omalo­važavanja gleda se i prima titula okružnog načelnika ili sreskog poglavara umjesto okružnog i kotarskog predstojnika, i tako dalje. Karakteristično je, na primjer, istaći da ni sam predsjednik Šola nije načisto kako se tačno zove vlada čiji je on predsjednik. U tom smislu on se 5. februara 1919. telegramom obraća ministru Pribi­ćeviću: »Pozivom na ukaz od 7. januara o. g. u 3. broju službenih novina molim za obavijest, da Ii će se vlada odsada nazivati samo Zemaljska vlada ili da li će se sve oblasti i uredi nazivati Kraljev­ski<<,92) na što mu Pribićević odgovara »da se vlada tamošnja ima zvati samo zemaljska, jer bi naziv - kraljevska - dao vladi po­sebni držav.[no]-pravni položaj. Oblasti i uredi imaju se zvati kao u Srbiji, bez oznake - kraljevski - [ ... ] Ovo treba objasniti jav­nosti.<<93) šola je potom obavijestio sva svoja odieljenja, odsjeke, povjereništva, urede i zavode94

) Ali. tek će Pokrajinska uprava na­stupiti u ovome pogledu nešto energičnije, pripremajući teren za sprovođenje odredaba Vidovdanskog Ustava o teritorijalnoj podjeli Kraljevine Srba. Hrvata i Slovenaca.

Veliki broj spisa svih vrsta Zemaljske vlade za Bosnu i Hercego­vinu izvanredno ilustruje vrijeme o kojem je riječ i koje je prepuna suprotnosti različitih vrsta. Dobrovoljci, komite i pljačkaši raznih sorti jesu elementi nemira i krajnie lične i imovinske nesigurnosti. Spekulanti i kaišari u gradu i na selu. osjećajući svoje vrijeme, kraj­nje ga bezobzirno iskorištavaju za sebe. I najviši predstavnici vlasti u ovoj pokrajini teško su kompromitovani raznim šićardžijskim aferama. Sektor ishrane naroda i obnova zemlje najnodesniii je nji­hov kanal kroz koji im u njihove džepove curkom curi slatki šećer,

") Zbornik z. i n. 1920. g. '") DAS - ZVBiH, broj prez. 87611919. "') DAS - ZVBiH, broj pov. 81/1919. ") DAS - ZVBiH. broj prez. 1025/1919.

53

slana so i svijetleći petrolej, pretvoreni u zamamljivo šuštanje i zveket austrijskih kruna i srpskih dinara. Otkup stoke i izvoz bo­sanskog drveta omogućuje pojedincima biznismenske razmjere pri­hoda.

Čak i sam predsjednik Šola izvještava Pribićevića da su njegov rođak Vojislav Sola, dr Milan Srškić, dr Vladimir Andrić i dr Todor Popović osnovali u Sarajevu kao nekakav konzorcij koji, između ostalog, ima namjeru da otkupi štamparska postrojenja bivšeg »Sa­rajevoer Tagblatt-a«. Preduzeće je vrlo rentabilna i imovina mu sada vrijedi preko 700.000 kruna. U posao je, izgleda, umiješana i ma­đarska vlada. Sola nije dozvolio kupoprodaju, već preporučuje da se u stvar umiješa Zajednička vlada i da otkupi cjelokupno predu­zeće na taj način što će platiti odmah 200.000 kruna u gotovu, a za ostatak ... , irna vremena, dok se urede odnosi sa Mađarskom!95 )

Drugi put, kada šola predlaže članove Glavnog odbora Narod­nog vijeća i Narodne vlade za odlikovanje, on kaže da treba voditi računa o tome da je Gligorije Jeftanović, predsjednik Glavnog od­bora NV, u narodu kompromitovan zbog špekulantskih afera.~ 6)

Veliki broj akata govori o raspoloženju naroda prema novoj vladi, a naročito prema dinastiji. Masa žandarmerijskih, policijskih i drugih prijava govori o uvredama protiv kralja, protiv prestolona­sljednika, kao i protiv dvora i dinastije uopšte. Predmet nezado­voljstva je i nepromijenjeno stanje u državnom aparatu. Činovni­čki moral ljudi u državnom aparatu vrlo je opao. Veliki broj žalbi i prijava podstakao je najzad Pribićevića da u tom pravcu nešto pre­duzme. On piše predsjedniku Šali da bi, zbog toga >>što narod u Bosni i Hercegovini vidi pred sobom isto činovništvo koje je vladalo ::J.ad njim u bivšoj habsburškoj monarhiji i zato ne oseća promenu re­žima, nego se što više tuži da su odnošaji ostali isti<< bilo potrebno »odmah pristupiti čišćenju činovničkog kora. Najveći broj tih či­novnika, osim ukoliko su notorno potrebni, treba predložiti za pen­zionisanje ili otpust prema prilikama i zakonskim mogućnostima. Mesto njih staviću na raspoloženje činovništvo iz Srbije za svaku

.struku [ ... ] jer je i to bolje, nego da politički kompromitovane li­čnosti, koje su još uz to gnjavile narod, predstavljaju pred narodom novi režim u velikoj ujedinjenoj državi<<. 07

) Uskoro zatim Pribićević "traži od Sole da predloži »depešom penzionisanje onih okružnika, odnosno okružnih predstojnika, koji dalje ne mogu i ne treba da ostanu i na čija bi mesta dao imenovoti ljude iz Srbije koji bi ovde služili kao okružni načelnic:. 9 ') .\~~. t:-eba pretpostaviti da je tek ovo dalo novi impuls i još više povoda za sve moguće smicalice ličnog karaktera i da je u ovoj »igri'< bio jači onaj koji je imao više veza i bolja poznanstva. Uz to su razni bivši Maxi i Johanni lako postali Maksimi i Jovani, dodavši još prezimenu i nastavak -ić. Prešavši po tom na ćirilicu, i neku vrstu ekavš-;;i:ne, oni su sasvim dovoljno i otvo­reno »dokazali« svoju političku privrženost novom režimu. Stoga je od cijele ove akcije uspjeh bio više nego skroman.

••) DAS - ZVBiH, broj pov. 597/1919. ") DAS - ZVBiH, broj pov. 632!1919. ,,) DAS - ZVBiH, broj pov. 4411919. '") DAS - ZVBiH, broj pov. 75/1919.

54

Sasvim je jasno da je tokom cijelog vremena konsolidacije dr­žavnih organa uprave veoma trpio sam rad. Spisi nesumnjivo do­kazuju da se administracija površno i sa zakašnJenjima obavljala. Pri tome je i u samom vladinom aparatu nedostajalo jedinstva i saradnje u radu. Centrifugalne tendencije u državnoj administra­ciji Bosne i Hercegovine javljaju se odmah kod povjerenika raznih ministarstava. Predsjednik Sola osjeća tu tendenCiju, pa je prinuđen da se požali zbog toga ministru unutrašnjih djela. »Prilikom mog zadnjeg boravka u Beogradu« - piše mu on - »Obavestili ste me, da je u Ministarskom savetu donesen zaključak, ~rema kome u buduće treba da budu u neposrednom kontaktu i sporazumu sa Pred­sednikom Zemaljske vlade delegati i poverenici raznih ministarstava radi njegovog što boljeg pregleda cjelokupne uprave u iitifrajini i radi jedinstvenosti u radu. ,

lvlolim, da mi se to rešenje službenim putem dostavi, čim pre, jer to iziskuju predstojeći razni poslovi, pa je potrebno da budem upućen u delovanje pojedinih delegacija i povereništava a naročito u kretanje njihovih činovnika.« 9v)

Za prikaz i ocjenu kvaliteta rada u registraturama i cjelokup­nom aparatu Zemaljske vlade vrlo je karakteristično obavještenje njenog Odjeljenja za unutrašnje poslove, u kome se govori o načinu i nedostacima sadašnje prakse u radu registratura. Kako je ovaj akt od interesa za arhivsku službu, donosimo ga u cijel0sti:

»Kako se iz prijave direkcije pomoćnih ureda razabire, uče­stali su u zadnje vrijeme zahtjevi pojedinih odsjeka Zemaljske vlade i povjereništava, da se razni podnesci (izviješća podređenih vlasti, molbe, uredovne opomene i t. d.) odmah nakon protokolisanja u urudzbenom zapisniku, povrate dotičnim referentima, bez da se dade manipulativnim organima vremena da takav komad redovito p1·ovedu kroz registre i druge pomoćne -knjige u manipulaciji, jer skoro u svakom slučaju čekaju na takove komade podvornici, dnev­ničari ili druge službene osobe.

Ovakav postupak dozvoljen je u svoje vrijeme samo za izvan­redno važne i hitne spise, kojih svakako u jednom danu može biti vrlo malo i za koje je određeno, da se u urudžbenom zapisniku kod protokolisanja naprave posebni izdavci, prema kojima se obavlja sprovađanje u registrima i drugim pomoćnim knjigama.

Ako se pak kao što direkcija pomoćnih ureda javlja, svakog dana zahtjeva prešni postupak za mnoge spise i podneske, koji apso­lutno nisu od takove važnosti i prešnosti, da ne bi mogii redovito biti provedeni kroz cijelu manipulaciju, a posljedica tome je ta, da se ovakovi spisi nakon nekog vremena ne mogu pronaći i da time na­staju velike poteškoće u manipulaciji, kroz što se gubi mnogo vre­mena.

StavljC\jući ov.o svim odjeljenjima i odsjecima kao ireferentima Zemaljske vlade do znanja, p9zivaju se isti da samo Olil.da zahtje­vaju izvanredno i prešno postupanje u manipulaćiji, ako to dotična macerija neodklonivo iziskuje, pri čemu se naređuje, da ovakve ko-

'") DAS - ZVBiH, broj pov. 539;1919.

5S

made ako ne dotični načelnik odjeljenja ili povjerenik osobno, a ono makar šef dotičnog odsjeka signira i kao izvanredno prešno ozna­či.«loo)

Osim što se ovim zvaničnim aktom Zemaljske vlade sasvim po­tvrđuje ono što je na početku kao karakteristika istaknuto i što je rečeno o nedostacima rada u registraturama, te o slabom i nepotpu­nom postupku sa obradom spisa, ovaj podatak govori i o načinu i organizaciji registraturne službe. a to nas posebno interesuje.

Odavde utvrđujemo da je rad u registraturama i dalje centra­lizovan. Izuzev Odjeljenja za narodnu odbranu, čiji je šef još uvijek Stevan Zakula, i koje se i dalje nalazi u likvidaciji, i Delegacije mi­nistra finansija, koji imaju vlastite registrature, sve ostale organi­zacione jedinice korespondiraju kroz zajedničku registraturu Ze­maljske vlade. U njenoj Direkciji pomoćnih ureda, koja organizaci­ono pripada Odjeljenju za unutrašnje poslove (I odjeljenje), postoji zajednički urudžbeni zapisnik i zajedničke pomoćne knjige. Od po­moćnih knjiga naročito su važni predmetni i imenički registri, a za opšte spise, koji se i dalje arhiviraju po principu šifara (predmeta), još knjige šifara. Knjige šifara su čak i najvažnije. Djelovodni pro­tokoli opštih spisa sasvim su jednostavni, i osim broja akata, datu­ma, ustanove od koje akt dolazi i najkraće moguće upute na što se odnosi, drugo se ništa ne može '.Cidjeti. Sta se dogodilo ~a aktom i gdje se on nalazi, vidimo tek iz knjige šifara. Isti je slučaj i sa opštom registraturom iz vremena austrougarske uprave. Osim toga, iz austrougarskih predmetnika i imenika daju se utvrditi i veze (ranije i kasnije) ispitivanog predmeta. Sada je to samo vrlo rijedak izuzetak. I na samim aktima iz austrougarskih registratura u Bosni i Hercegovini upisivane su sve veze, ranije i kasnije, sa aktom koji nas interesuje. Ovdje je to nedosljedno sprovođeno, a i kada je to rađeno, učinjeno je neuredno. lVInoe-im je spisima potpuno izgubljen svaki trag. Može se reći da su prezidijalni spisi u još gorem stanju, jer njihovom obradom i manipulacijom nije rukovodila Direkcija pomoćnih ureda, pa nad njima nije vršena nikakva registraturna

· obrada. Oni se često odlažu združeni sa svojim vezama, ali u dje­lovodnim prtotokolima to združivanje nije uvijek evidentirano, pa se, gledajući kroz protokole, dobija zaključak da spisi manjkaju. Sasvim se loše stoji sa povjerljivim, strogo povjerljivim i povjerlji­vim J. B. (javna bezbjednost) spisima. Oni se javljaju povremeno i bez veze sa prezidijalnim ili opštim arhivima i njihovim knjigama. Tako se jedanput javlja izvjesna količina pov,terljivih spisa iz 1919/ /1920. godine, koja je nastala u direktnom međusobnom kontaktu Sole i Pribićevića. Pomoćnih knjiga nema, a spisi su u skoro dc~ trajalom stanju, pa je postupak u radu s njima veoma oteža.."l. Od~ mah zatim ovih spisa nestaje, da bi se u 1921. godini javili - po~ vjerljivi J. B. spisi - koji nisu ničiji nastavak i za koje nam se takođe nisu sačuvale pomoćne knjige. Poslije toga. tek 1927. godine, javlja se iz~jesna količina povjerljive at:hive velikog žtlpana, a za~ tim od 19-29. počinje.povjerljiva D. Z. (državna zaštita) arhiva. Ova.

'"") DAS - ZVBiH, broj 131.375119t9.

56

pov. D. Z. arhiva vodi se paralelno uz povjerljivu. Po svom sadržaju ona postaje interesantnija od povjerljive, jer u nju prelaze materi­jali koji se odnose na područje zaštite države.

Zemaljska vlada počinje da u svom poslovanju upotrebljava i vlastite štampane obrasce, ali se još uvijek mnogo koriste i zalihe ob­razaca iz austrougarske registrature, a zatim i nešto preostalih obra­zaca od Narodne vlade. Usljed toga nastaje jedno šarenilo koje i po svojoj spoljašnjoj formi može da zbuni u radu, zbog čega je uvijek potrebna maksimalna pažnja.

Službeni akti nižih organa državne uprave najčešće su vrlo šturi, a vrlo često lakonski kratki. (Odgovor, na primjer, može da glasi: Na tamošnji broj 11.135 izvještaj ne predleži. Ili: Na tamošnji broj 29.017 izvještaj negativan, itd.). U velikom broju slučajeva mi danas posjedujemo samo ove dopise sa lakonskim odgovorima koji nam kao takvi ni čemu ne vrijede, jer ne znamo na što se odnose i jer nemaju nikakvog sadržaja. S druge strane, činovnici neodgo­vorno i birokratski rješavaju mnoge važne predmete. U teškim di­sciplinskim stvarima i nakon već prilično nagomilanog materijala oko pojedinog slučaja oni jednostavno i naglo svršavaju sa: kao bes­predmetno a. a., ili: vidio načelnik, pa potom a/a, i tako dalje. Pri tome redovno nedostaje manje ili više priloga. Tako i u slučajevima drugih vrsta prestupa, zloupotreba službene dužnosti, ličnih vrije­đanja, denuncija, i sL

O nekim organizacionim promjenama već smo govorili. Pono­vićemo da je 21. novembra ukinuto Povjereništvo ministra saobra­ćaja, a sve njegove funkcije prešle su na Direkciju državnih željezni­ca, za čijeg je direktora postavljen Sabo Jelić, dotadašnji načelnik Odjeljenja za građevine. i povjerenik Povjereništva za saobraćaj. 101 )

Polovinom septembra 1919. Ministarstvo za agrarnu reformu obavještava predsjednika Šolu da se pri Zemaljskoj vladi osniva Agrarni ured, za čijeg se starješinu ukazom postavlja dr Anton Fajfalik (Feifalik), bivši austrougarski kotarski predstojnik i njen stručnjak za agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini. Istim aktom ministar izvještava da se paralelno novom uredu osniva i pet okru­žnih agrarnih povjerenika pri okružnim načelstvima (bihaćko agrar­no povjerenstvo pripaja se u agrarnim pitanjima banjalučkom ag­rarnom povjerenstvu). 102

)

Dalje je potrebno istaknuti da u 1920. godini Povjereništvo ministra za socijalnu politiku radi samostalno, dok je u toku 1919. administriralo u okviru registrature Zemaljske vlade. Na njegovim aktima uz djelovodni broj stoji i oznaka - s. p. Samostalno funkcioniše i Rudarsko satništvo u Sarajevu; koje postoji još iz vremena austrougarske uprave, ali kome je djelokrug rada, s obzi­rom na postojanje Povjereništva za šumarstvo i rudarstvo, sveden na interpretaciju i kontrolu primjene zakona i propisa iz oblasti ru­darstva. Po sebi je jasno da samostalno funkcionišu Direkcija dr­žavnih željeznica, Građevinska direkcija i Ravnate1jstvo (kasnije:

'"') DAS - ZVBiH. broj prez. 10.315/1919. 10

") DAS - ZVBiH, broj prez. 8.460/1919.

57

Direkcija) pošta i brzojava, a osim toga i novoosnovana Oblasna direkcija plena.

Administrativno-teritorijalna podjela civilne uprave u Bosni i Hercegovini ostala je i dalje nepromijenjena, mada je očigledno da cijeli niz mjera sadrži u sebi pripreme za podjelu zemlje koja će uslijediti i koja će razbiti bosanskohercegovačku istorijsku oblast. Takođe je ostala nepromijenjena i organizacija sudstva. U sudstvu su se, međutim, uz ranije austrougarske propise počeli primjenjivati i propisi i zakoni iz sudstva Kraljevine Srbije, što je dovodilo do komplikacija i u ovoj oblasti državne uprave i do dezorijentacije sudijskog kadra.

Međutim, organizovanje zajedničke vojske i žandarmerije do­velo je do formiranja takvih vojnih teritorijalnih jedinica čija se upravna pcdručja ne podudaraju više sa upravnim područjima ci­vilnih organa državne uprave.

Već 22. decembra 1918. donesena je Uredba o vojno-teritorijal­noj podjeli kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca na armijske, divi­zijske i pukovske komandne oblasti. Armijske oblasti bile su_Qajviše vojno-teritorijalne jedinice (član 3. Uredbe) i bilo ih je četiri, sa sjedištima u Beogradu (Komanda l. armijske oblasti, Sarajevu (dru­ge), Skoplju (treće) i Zagrebu (četvrte). 10 ~l)

Od jedanaest divizijskih oblasti pet ih je postojalo u ranijoj voj­noj formaciji Kraljevine Srbije (lVIoravska, Drinska, Du.-'1.avska, šu­madijska i Timočka), a šest ih je formirano na oslobođenom terito­riju Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (PotisK.a u :'rovom Sadu, Savska u Zagrebu, Dravska u Ljubljani, Bosanska u Sara­jevu, J adransK.a u Dubrovniku i Ze tska na Cetin j Ll). "'H)

Teritorijalno i formacijski Komanda 2. armijske oblasti obu­hvatala je Bosansku, Jadransku i Zetsku divizijsku oblast10")

2.6. februara 1919. doneesna je Uredba o formaciji, opremi, nad­ležnostima, dužnostima i nastavi žandarmerije, u čijem su članu l. kaže da je žandarmerija »sastavni deo vojske stalnog kadra Kra­ljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca i iina zadatak: da bdi nad javnom bezbednošću, da održava red i mir i da obezbeđuje izvršenje za­kona«.106)

Formacijski »Celokupna žandarmerija deli se na šest žandar­~rijskih brigada, koje nose brojne nazive od I. do Vl«. (član 2. Uredbe). Treća žandarmerijska ·brigada, sa sjedištem u Sarajevu, dijelila se na tri bataljona (sa sjedištima u SaraJevu, Mostaru i Ba­njoj Luci), a obuhvatala je po toj Uredbi, Bosnu i Hercegovinu. Međutim, unutar Bosne i Hercegovine teritorijalna podjela žandar­merijskih komandi nije se podudarala sa civilnom p0djelom. Sve promjene u vezi sa organizacijom žandarmerije donose sporazumno ministar vojske i ministar unutrašnjih djela (član 6. Uredbe).

"') DAS - ZVBiH, broj prez. 913!1919. "') Ibid. '

0") Ibid.

"") Zbornik z. i n. za BiH, 1919, str. 37.

58

Od donošenja uredbi do njihovog oživotvorenja trebalo je, u prikazanim uslovima, uvijek mnogo vremena, pa su kadšto naredbe, uredbe, propisi i instrukcije znali ostati samo to, i ništa više, dok je stvarno stanje dugo poslije toga ostajalo isto, nepromijenjeno. Tako je i u slučaju vojske, žandarmerije i policije u Bosni i Hercegovini. Demobilisani vojnici predstavljaju elemenat nemira, a regruti-de­zerteri nove vojske još ga više povećavaju. Za žandarmeriju jedno­stavno nema kandidata, a policija je u narodu bez autoriteta. Uz to su i sami policajci, nalazeći se u bijednom materijalnom položaju, prema službi apatični. O tome najbolje kaže sam predsjednik Ze­maljske vlade u telegramu upućenom ministru Pribićeviću. »Molim da se predlog broj 2302/prez. od l. aprila radi pobolfšanja materijal­nog stanja i povećanja broja državne straže odmah brzojavno ali svakako prije l. maja rješi, jer raspoloženje među • Rolicijskim

stražarima i šaržama obzirom na njihovo vrlo bedno stanje ne pruža nikakve garancije da bi oni mogli vršiti svoje teške i opasne dužno­sti spram manifestirajućih eventualno demonstrirajućih socijal-de­mokrata sa potrebnom voljom i energijom.« 107

)

Pribićević je, pritješnjen ovakvim stanjem, intervenisao kod ministra finansija i uskoro telegramom obavijestio Zemaljsku vladu u Sarajev uda je rješenjem ministra finansija »odobreno [ ... ] po mom zahtjevu i u smislu Vašeg predloga povećanje kredita na državnu stražu i policijske agente [za] 27660 dinara mjesečno, računajući po 60 dinara na službenika.« 108

)

Još je gora stvar sa vojskom i žandarmerijom koje imaju za­datak da čuvaju državni poredak i sigurnost. U svojim izvještajima Sola podvlači »da nesigurnost u zemlji sve više zauzima maha na­ročito na crnogorskoj granici«, gdje će, >>sudeći po jasnom simptomu«, na proljeće, tj. u »ono vrijeme kada gora ozeleni biti ove godine vrlo burne«, i gdje će u pojedinim srezovima >>deći do ozbiljnih okršaja, do pljačkanja, paleža i ubistava možda u masama ... «

»Naše vojničke posade, kao što je Ministarstvu javljeno, nisu apsolutno dovoljne u zemlji, a na granici su više nego slabe. Isto to važi i za žandarmeriju.« 109

) Sola dalje konstatuje da ni dosada nije bilo moguće obezbijediti sigurnost u zemlji. Naročito su uzbu­đeni i nezadovoljni muslimani: »jer je strah njihov da idu teškim

_danima na susret opravdan«,110) pa ako se želi »da ove naše [ ... ]

sugrađane uzdržimo uz nas i da ih posve ne oćeramo u protivnički tabor«, onda im treba pružiti ma:.i{ar najelementarniju zaštitu. No, za to je, osim žandarmerije, potrebno organizovati još i krstareće odrede. Ali, sve mjere i »najopsežniji ~kušaji za popunje!}je žan­darmerije u zemlji nisu željenim plodom urodili«, pa »U ovoj opasnoj situaciji ne preostaje nam ništa drugo, nego se obratiti na pomoć Srbije sa molbom, da jed.Đ.n dio potrebnih oficira i momčadi tamo

'"') DAS - ZV8iE. broj pov. :21811919.

"'") DAS - ZVBiH, br:l)j pov. 2.2711919. 10

') DAS - ZVBiE. broj pov. 2:ll(l9l9. "

0) DAS - ZVBiH, broj pov. 203/1919.

59

vrbuje i ovamo pošalje sa čitavim priborom, jer su nesigurnost, pljačkanja i nedjela na dnevnom redu.« 111)

Pribićević se zainteresovao za Solin predlog o organizovanju krstarećih vodova (kakve je po potrebi formirala i austrougarska uprava, a Sola zna za to), pa je tražio pobliža objašnjenja o samoj organizaciji. Sto se same žandarmerije tiče, tu se treba koristiti i propagandom da bi se interesenti privukli. »Ponovite i u tamošnjim novinama poziv za prijavu kandidata u žandarmeriju i bileškama (?) obavestite interesente pored dobre nagrade i osiguranja za budu­ćnost još i o važnoj ulozi sada narodne žandarmerije na korist sa­moga naroda.« 112

)

Funkcionišući u uslovima i pod okolnostima kako ih opisuju sa­mi državni funkcioneri, ponajbolje predsjednik vlade lično, Ze­maljska vlada nije ni mogla bolje i više uraditi od onoga što je uradila. To je rezultat koji je adekvatan njenim opštim mogućno­stima i vremenu u· kome je ona funkcionisala.

Konac februara i početak marta 1920. donijeli su promjene u pokrajinskim vladama, koje su došle kao posljedica krize prethod­ne i obrazovanja nove državne vlade 20. februara te godine. 113

) Vi­jesti u štampi govore tih dana o ostavkama u Hrvatskoj, Dalmaciji, Sloveniji i Bosni i HercegoviniY') Tim povodom »Narodno jedin­stvo« donosi 27. februara sljedeću· bilješku: »Predsjednik Zemaljske vlade g. Atanasije Sola jučer je predao interimio vođenje pred­sjedničkih agendi g. Sokratu Petroviću, vršiocu dužnosti načelnika untrašnjih poslova<<Y 5) Na istom mjestu je i vijest o oproštajnom prijemu službenika kod predsjednika Sole.U 6)

Za: novog predsjednika imenovan je dr Milan Srškić, sarajev­ski advokat, .koji je 3. marta položio u Beogradu, pred kraljem, zakletvu na novu dužnost, 117

) a 6. marta stigao u Sarajevo i preu­zeo predsjednički položaj.U 8 ) Naravno, tim povodom nisu izostala uobiča.jena čestitanja puna pohvala iskazanih novom predsjedniku Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. Novi predsjednik u peri­odu svoga kratkog obnašanja dužnosti nije unio ništa bitno novo u rad i funkcionisanje aparata Zemaljske vlade i njenih nižih or­gana državne uprave. Funkcionisanje organizacionih jedinica ostalo je uglavnom isto. Nešto je više pojačan uvid predsjednika u rad raznih povjereništava resornih ministarstava. To je došlo kao re­zultat Soline intervencije kod ministra Pribićevića da povjerenici u svom radu ostanu u kontaktu sa predsjednikom radi njegovog uvida u rad svih organizacionih jedinica. Pored opštih, i dalje se stvaraju prezidijalni spisi. Iz neposredne Soline korespondencije sa Pribićevićem nastala je u njegovom kabinetu izvjesna količina po-

111) Ibid.

"") DAS - ZVBiH, broj pov 2711 1919. 113

) N. J., br. 35, 1920. ll') I-bid., br. 36, 1920. m) Ibi<;!., br. 41, 1920. "") Ibid. n

7) Ibid., br. 44;1920.

11'') Ibid., br. 47; 1920.

60

vjerljivih spisa, necjelovito sačuvanih i bez pomoćnih knjiga, od kojih je danas u Državnom arhivu Bosne i Hercegovine naprav­ljena Zbirka povjerljivih kabinetskih spisa 1919/1920. godine, za koju je izrađena tematska kartoteka. Takva se kartoteka radi i za Zbirku povjerljivih spisa Javne bezbjednosti 1921/1922. godine, koja je, u vezi sa proglašenjem Zakona o javnoj bezbjednosti, nastala na sličan način kao i zbirka kabinetskih spisa.

Godinu dana poslije dolaska na dužnost predsjednika Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu Srškić je podnio ostvku na tu duž­nost/ to) koja mu je ukazom od 16. februara 1921. usvojena. 120

)

Istog dana za novog predsjednika Zemaljske vlade imenovan je dr N i k o l a Đ ur đ ević, povjerenik za pravosuđe u Zagrebu, inače advokat iz Slavonskog BrodaY:') Razriješivši se dužnosti u Zagrebu, novi predsjednik stigao je u Sarajevo 6. aprila 1921/22

) naredivši prije toga telegramom iz Zagreba da se njegov >>dolazak u Sara­jevu u sredu ograniči na uobičajen zvanični doček«. 123 )

Đurđević je ostao na dužnosti predsjednika Zemaljske vlade tek nešto više od tri mjeseca, a onda su ukinute institucije zemalj­skih vlada u Sloveniji, Dalmaciji i Bosni i Hercegovini, kao i insti­tucija bana u Hrvatskoj, a osnovane su p o kr a j i n s k e u pr a­v e kojima se postavljaju za staqešine p o kr a j i n s k i n a m j e s­n i e i.

Nova institucija pokrajinskih organa državne uprave nesumnji­vo stoji u vezi sa Vidovdanskim ustavom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, čiji član 95. određuje: »Uprava u Kraljevini vrši se po oblastima, okruzima, srezovima i opštinama<<. Za buduću teritori­jalnu podjelu zemlje još je karakterističnija odredba ovog člana, koja glasi: >>Dve ili više manjih oblasti mogu se spojiti u jednu veću[ ... }«. Dalje se istim članom utvrđuje da >>Na čelu svake oblasti nalazi se veliki župan, koga postavlja kralj i koji upravlja preko državnih organa poslovima državne uprave u oblasti«.

U duhu ovog propisa postaje jasna i uloga pokrajinskih uprava: njihova je funkcija sasvim privremena i prelazna, a po metodu svo­đenja centralnih pokrajinskih organa na što prostije i nesamostalnije oblike uprave, pokrajinske uprave su na još nižem stepenu od ze­maljskih vlada. Već je određen novi oblik najviših teritorijalnih organa uprave. To su o b l a s t i na čelu sa velikim županima. Me­đutim, dok se ta nova organizacija uprave i teritorijalne podjele ne sprovede, u pokrajinama će se zadržati pokrajinske uprave. To se utvrđuje i u članu 134. Ustava: >>Po stupanju na snagu ovoga Ustava ostaju privremeno sadašnje pokrajinske uprave, svaka na čelu sa pokrajinskim namjesnikom, koga imenuje kralj na predlog Ministra Unutrašnjih Dela. Pokrajinski. namesnik vrši pokrajinsku upravu preko šefova odeljenja pod neposrednim nadzorom Ministra

''") DAS - ZVBiH, broj pov. 105/1921. "") DAS - ZVBiH, broj prez. 2976/1921, "') DAS - ZVBiH, broj prez 2971/1919, m) N. J. br. 63, 1921. '"') DAS - ZVBiH, broj prez. 3.155/1921.

i N. J. br. 67, 1921. N. J. br. 67 1920.

Bl

Unutrašnjih Dela, a kao organ nadležnih ministara, na osnovu do­sadašnjih zakona i uredaba (naredaba) [ .. . ]«.

Za funkcionisanje pokrajinskih uprava važan je stav treći istoga člana, u kome se kaže: >>Dok budu trajale pokrajinske uprave, ode­Jenja pojedinih ministara u pokrajinama dužna su da za svoje pred­loge opšteg karaktera ili koji se odnose na službeno osoblje, zatraže mišljenje pokrajinskog namesnika pre ministarskog rešenja.« Prema tame, pokrajinskim se namjesnicima ostavlja izvjesna mogućnost uvida u cjelokupno posolvanje aparata pokrajinske uprave.

U pogledu buduće teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine važna je odredba člana 135. Ustava, čiji stav treći glasi: >>Zakonom o razgraničenju oblasti, Bosna i Hercegovina će se razdeliti u oblasti u svojim sadanjim granicama. Dok se to zakonom ne uredi, okruzi u Bosni i Hercegovini važe kao oblasti.«

Postupajući u duhu odredaba Ustava uslijedile su i odgovara­juće odluke. Dr Nikola Đurović podnio je formalno ostavku na polo­žaj predsjednika Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, a ll. jula uslijedio je kraljevski dekret o njegovom imenovanju za ookraiin­skog namjesnika za Bosnu i Hercegovinu. Prema tome, dr Nikola Đurđević je zadnii od tri predsjednika Zemaljske vlade i prvi od dva namjesnika Pokrajinske uprave za Bosnu i Hercegovinu.

Kao zvaničan dan početka funkcionisanja Pokrajinske uprave za Bosnu i Hercegovinu može se uzeti ll. iuli. ti. dan kada ie Đurđević imenovan za pokrajinskog namjesnika. Mislimo, ipak. da je ispravnije uzeti 14. juli 1921. ti. dan kada je ministar untrašnjih djela, kao neposredni nadzorni organ, zvanično izvijestio o tome po­krajinskog namjesnika Đurđevića.

»Prema članu 134. Ustava, [ ... ] pokraiinsku vladu vrši. ookra­_iinski namesnik preko šefova odelenja pod neposrednim nadzorom Ministra unutrašnjih dela« - ističe ministar u svome aktu, i kaže: »Prema tome ne postoji više zemaljska vlada. nego pokrajinska uprava kojoj je na čelu pokrajinski namjesnik. [ . . . ] Sva akta koje je dosad zemaljska vlada kao organ Ministra Unutrašnjih dela upra­vljala drugim Ministarstvima dostavljat će pokrajinski namesnik i u bt,t.duće jedino i isključivo preko Ministra Unutrašnjih Dela.« 1 ~ 4)

Organizacija Pokrajinske uprave bila je jednostavnija od or­ganizacije Zemaljske vlade >>pošto su« - kako kaže docniji pokra­jinski namjesnik Vulović u jednom svom aktu - »U vreme oko donošenja Ustava od nje otoala razna - Povereništva, - ili -Odelenja - ili - Delegacije Ministarstva, - kao za građevine, agrarnu reformu, finansije, šume i rude, za obrt i trg-ovinu, zdravlie, saobraćaj (drž. železnice), ishranu i obnovu zemlje - sa kojima svima je tadanja - Zemaljska vlada - (i po legi.slaturi i po dru­gim atributima državne uprave) bila formirana kao uprava jedne zasebne države, prema čemu je Bosna i Hercegovina, zbog pozna­tih poteškoća bivše Austro-ugarske monarhije u nienom unutra­šnjem državno-pravnom uređenju, bila u stvari kao jedna skoro sa-

"') DAS ~ ZVBiH, broj prez. 7.013/1921.

62

mostalna država«Y 5) U njenom sastavu ostalo je sada samo pet odjeljenja, i to:

l. - za unutrašnje poslove (Prvo ojeljenje resor Ministar-stva untrašnjih djela),

2. - za poljoprivredu i vode (resor Ministarstva poljoprivrede i voda. Ovo se odjeljenje, zbog strukture poslova, u stvari dijelilo na: Odjeljenje za poljoprivredu i Generalnu inspekciju voda),

3. - za pravosuđe (resor Ministarstva pravde), 4. - za prosvjetu i vjere (resor Ministarstva prosvjete i Mini-

starstva vjera), i ... 5. - za socijalnu politiku (resor Ministarst~a socijalne poli­

tike.l26) Pored toga, Pokrajinska uprava je zadržala u svo·j~j organiza­

ciji - Ured pokrajinskog namjesnika (ranije: poglavar~a zemlje, a kasnije: predsjednika Zemaljske vlade) u kome se vodilo uredništvo i administracija službenog glasnika i službenog lista.

Treba upozoriti da upravo sada nastupa period veoma kompli­kovanog administrativnog funkcionisanja kome je potrebno poklo­niti posebnu pažnju. Obrazovanje novih i ukidanje ranijih organa i organizacionih jedinica stalno je u toku. tako da u toj ispreple­tenosti često nije moguće pratiti hronološki tok kretanja. Uz to je i dokumentacija redovno oskudna, a kadšto ona potpuno nedostaje, tako da u mnogo slučajeva preostaje oslanjanje na pretpostavke i rekonstrukcije. Tako u unutrašnjosti okružne oblasti, kotarski uredi i kotarske ispostave prelaze u okružna načelstva, sreska načelstva i sreske ispostave, a u Sarajevu se. uz druge direkcije, javlja Dele­gacija Direkcije plena (koja je ranije bila Oblasna direkcija plena), zatim Agrama direkcija (ranije: Agrarni uredi pri Vladi) i Gene­ralna inspekcija voda (kao dio novoformiranog Odjeljenja za po­ljoprivredu i vode), ali o svemu tome -detaljnije istraživanje tek predstoji i neophodno ga je potrebno obaviti. I sam pokrajinski namjesnik prinuđen je da traži niz naknadnih objašnjenja o njegovoj nadležnosti, jer mu nije dokraja jasan odnos oojedinih organa prema Pokrajinskoj upravi i prema njemu lično. Takvo jedno pitanje je odnos Građevinske direkcije u Sarajevu prema Pokrajinskoj upravi, u kom slučaju je pokrajinski namjesnik Đurđević stajao na stano­vištu da je Direkcija njemu .podređena, ali je ministar unutrašniih djela objasnio da je Direkcija samostalan organ p-rema Pokrajinskoj upravi i da j e direktno vezana za resorno ministarstvo. 1~7 )

Ni dr Đurđević nije ostao dugo na položaju namiesnika Pokra­jinske uprave za Bosnu i Hercegovinu. 26. augusta 1922. preuzeo je od njega namiesničku dužnost L j u b o m i r V u l o v ić, dotada­šnji načelnik Okruga mostarskog, o čemu su istoga dana obaviješteni svi organi uprave u Bosni i Hercee-ovini. 1'

23) Ukaz o imenovanju usli­

jedio je, međutim, t(tk 30. okto:bra iste godine1~v)

"") DAS - PUBiH (Pokrajinska uprava za ·BiB). ~roj pr,ez. 39511924. 100

) Ibid. ml DAS - P1JBiH. broj pn~z. !8.67011921. "'l D:\S PuBiH, ·oroj prez. 10.il69/'.922. '"') DAS - PUBiH, broj prez. 12.799/1922.

63

Kao i njegov prethodnik, Vulović je imao glavni zadatak da dovrši likvidiranje Pokrajinske uprave i da njene ogende prenese jednim dijelom na nove organe državne uprave (oblasti velikih žu­pana ) koji će tokom 1923. godine početi funkcionisati paralelno sa Pokrajinskom Upravom ali pod njenim rukovodstvom, a drugim dijelom na resorna ministarstva.

Dok su prva tri predsjednika bili ljudi više političkog nego či­novničkog stila u radu i nisu toliko ni uočavali krivulju nastalu u tumačenjima i primjeni propisa o opštoj upravi, pa otuda ni osje­ćali potrebu da u tom pogledu ozbiljnije intervenišu, dotle je po­sljednji pokrajinski namjesnik, više činovnik nego političar, poku­šao da tu nešto učini, jer je to, po njegovoj ocjeni, bilo krajnje nužno. Naročita je zbrka vladala u zvaničnim nazivima upravnih organa i u poznavanju samog karaktera pojedine upravne institucije. Stoga je on 4. februara 1923. uputio svim podređenim organima odgovarajuće uputstvo i naređenje »koje se odnosi na ovu važnu stvar, a koje ima za zadatak da spreči h a o s, koji se već javlja u ovom pogledu oko službenih naziva upravnih vlasti i onemogući dalje razvijanje toga haosa.« 130) Naime, u ovo su vrijeme bili. uglav­nom, zvanično potisnuti nazivi organa naslijeđeni iz austrougarske administracije. ali je zato vladala neodređenost u novim nazivima. Podređeni područni organi nazivali su sebe: okružnim načelstvima, velikim županijama, sreskim načelstvima, sreskim poglavarstvima, sreskim ispostavama, itd., a uz to su starješine sebe pogrešno tituli­sali. U duhu Ustava i Zakona o opštoj upravi trebalo je sprovesti podjelu zemlje na oblasti, pa se oblasti zvanično nazivaju »Veliki župan (te i te) oblasti«. Sljedeb niži teritorijalni područni organ na­ziva se sada - poglavar sreza tog i tog, - a najniži - ispostava sreza toga i toga. U izgradnji organa uprave važno je sada uočiti da se »kod naziva - veliki župan - i - sreski poglavar - ne mogu [ ... ] diferencirati nazivi za instituciju samu od naziva dotične ličnosti. koja je nosi«. pa se, »Obzirom na sad spomenuto poklapa­nje naziva rečenih institucija sa nazivima ličnosti koje ih nose<<, veliki župani i sreski poglavari imaju u službenoj prepisci služiti ličnim a ne bezilčnim stilom (»javljam<<, »primio sam«, »naređujem«, itd., a ne >>javlja se«, »primijetila se«, >>naređuje se«).

»Skrećem pažnju velikim županima« - kaže pokrajinski na­mjesnik -- »da osobito sad u početku dobro paze, da se uvede kod područnih im upravnih vlasti praksa ovakvog pravilnog i zakonima saobraznog stavljanja natpisa, naslova i potpisa [ ... ]«. 131 )

Kako je rečeno, u isto vrijeme sprovođena je i likvida-cija Po­krajinske uprave. Ministarstvo unutrašnjih djela požurivalo je li­kvidaciju, smatrajući da je već vrijeme za odumiranje pokrajinskih vlada koje su, i pored svih smanjivanja njihovih upravnih ovlašće­nja, predstavljale u narodu vladu njegove uže domovine. To se, na­ravno, nikako nije podudaralo sa tendencijama dinastije i njene cen­tralističke politike što brže centralizacije opšte uprave i koncentra-

'"") DAS - PUBiH, broj prez. 1.239/1923. "') DAS - PUBiH. broj prez. 1.239/1923.

64

CIJI cjelokupne vlasti u zemlji. O samom načinu i toku likvidacije držana su savjetovanja pokrajinskih namjesnika i velikih župana u Mir1istarstvu unutrašnjih djela u Beogradu, a i u sjedištima po­krajinskih uprava.

U Sarajevu je takva konferencija održana 7. i 8. juna 1923. Na njoj je zaključeno da »Treba likvidirati ne samo Pokrajinsku upravu nego i sva druga nadleštva, kao Delegaciju Ministarstva Finansija, Građevinsku direkciju, i t. d. Kako u Sarajevu tako i u drugim okružnim mestima Bosne i Hercegovine treba pojedina nadleštva likvidirati odnosno podrediti ih velikim županima kao najvišim predstavnicima vlasti u oblastima. - Radi heterogenih elemenata to treba naročito provesti. [ . . . ]

Likvidacija se ima provesti u duhu Ustava. da se sve grane uprave centralizuju pod velike župane [ . . . ]«. Ali, likvidacija nije bila lagana stvar. U nienom toku iskrsavali su različiti problemi. Prije svega, javilo se pitanie kako i na koga prenijeti poslove jedne organizacione jedinice i kako pri tome izvcšiJ.:i raspodjelu odgovara­jućih spisa.

Veliki župan Tuzlanske oblasti tim povodom piše: »Pitanje Ji­kvidaciie Pokraiinske Uprave ne samo da je od velikog zamašaja nego je vrlo oteščano i samim prilikaina. koie u našoi državi vladaju. Stoga je potrebno prije nego se pristupi likvidaciji Pokrajinske Upra­ve, da se to pitanje potanko pretrese a i sama likvidacija tako preduzme, kako će što manje trzavica u narodu da proizvede, a i da bude na zadov0ljstvo istog.

S obziom na vladaiuću raznolikost zakona u pojedinim pokra­jinama te iz toga rezultirajućih poteškoća poželjno bi bilo, da Mini­starstva u gla,mom ostanu kao nadzorna vlast a nikako kao insti­tucija, jer bi inače, bar za prvo vrijeme, to moglo izazvati veliki poremećaj odnosno zastoj u funkcionisanju državnog aparata.<< 13

"2

)

Likvidacija Pokrajinske uorave trajala je tokom cijele druge polovine 1923. godine i završila se zvanično tek koncem februara 1924. godine. Za to vrijeme organizacione jedinice radile su kao .ie­dinice u likvidaciji. Likvidacija je obuhvatila sve organizacione je­dinice Pokrajinske uprave, uključivši tu i Uredništvo •>Narodnog jedinstva«, s tom razlikom što ona nije istovremeno počela u svim odjeljenjima, niti je određenog dana završena u svima niima. Naj­duže je trajala likvidacija Odje1jenia za unutrašnie poslove, što je, s obzirom na složenost poslova u njemu, i razumljivo.

Iscrpan izvještaj o toku i stanju likvidacije podnio ie pokrajin­ski namjesnik ministru untrašnjih djela 31. januara 1924. godine, izvijestivši ga da je likvidacija, uglavnom. pri kraju i da će ga u najskorije vrijeme obavijestiti o njenom konačnom dovršenju. 133

)

O sudbini arhivske građe, što je za nas od prvenstvenog inte­resa, govori priličan broj akata pojedinih organizacionih jedinica u kojima se izvještava o toku likvidacije, o prenošenju dijelova

"") DAS - PUBiH, broj prez. 8.291/1923. '"") DAS - PUBiH, broj prez. 395/1924.

poslova na velike župane i na resorna ministarstva, kao i o raspodjeli spisa na nove organe uprave. Raspodjelom na taj način dio spisa je otpreman u Beograd nadležnim ministarstvima, a unutar Bosne i Hercegovine spisi su, po predmetima koje obrađuju i području na koje se odnose, raspoređivani dotičnim velikim županima. Tako, na primjer, šef jednog odsjeka Odjeljenja za unutrašnje poslove kaže da su gotovo sva akta koja se odnose na upravu opština i kotarskih vijeća, kao i sva računovodstvena akta, poslana novim nadležnim velikim županima. >>Dalje su odstupljena Velikim Zupanima i sva akta, koja se odnose na ustanovljenje općinske nadležnosti liječnika u raznim bolnicama, i ona o pribavljanju domovnica za penzionere i penzionerke.« 134

) Na isti način postupili su i ostali odsjeci Odje­ljenja za unutrašnje poslove, a tako su postupile i sve druge organi­zacione jedinice. Spisi su dijeljeni velikim županima mostarske, sa­rajevske, tuzlanske i banjolučke oblasti., dok je odgovarajući dio odlazio u Beograd, odakle su nadležni ministri izdavali naloge i u­putstva o likvidaciji odjeljenja i raspodjeli njihovih poslova i spisa.

Konačno je pokrajinski namjesnik Vulović izdao i objavio 25. febr•_wra 1924. Uredovnu Ooomenu kojom je zvanično konstatovao da je toga. dana završena likvidacija svih organizacionih .iedinica Pokrajinske uprave za Bosnu i Hercegovinu. »Usljed toga nema više odeljenja niti odsjeka Pokrajinske Uprave za Bosnu i Hercegovinu i time je ista potpuno prestala postojati.

Ovim povodom udovoljavam konačno i naređenju Gospodina ~iinistra Unutrašnjih Dela [ ... ] i razrešavam se od moje dosadašnje dužnosti Pokrajinskiog namjesnika za Bosnu i Hercegovinu, oba­vivši sve poslove oko likvidacije Pokrajinske Uprave za Bosnu i Hercegovinu.« 13 ~)

Tako je, poslije skoro pet i po godina nakon oslobođenja, pre­stala administracija i funkcionisanje pokrajinskih organa uprave koji su, naročito u početku, nosili u sebi obilježja državnih vlada samostalnih državnih područja. Njihovim ukidanjem zemlja je do­bila potpuno nov administrativno-teritorijalni izgled u kome se više nisu mogle prepoznati geografske cjeline naših istorijski formiranih

"oblasti. Zbog toga se više ne može, počev od marta 1924. godine, kroz

arhivsku građu bosanskohercegovačkih arhiva pratiti istorija Bosne i Hercegovine u cijelosti, već samo u njenim dijelovima. Od toga vremena, pa do osnivanja banovina, ona je razbijena na četiri obla­sti velikih župana, koji su u službenom funkcionisanju svaki zasebno neposredno vezani za državne organe u Beogradu. Al<o još dodamo

. da nam se uopšte nije sačuvala arhivska građa velikih župana mo­starske i tuzlanske oblasti, a samo malo od građe velikog župana banjolučke oblasti, i nešto više sarajevske oblasti, najbolje ćemo ilustrovati koliko se teško stoji s obzirom na mogućnost naučnog istraživanja ovoga perioda istorije Bosne i Hercegovine.

1'') DAS - PUBiH, broj prez. 8.898/1923.

135) DAS - PUBiH, broj prez. 765;1924.

Glasnik arhiva BiH

66

* Potrebe zu iziskivale da i nakon likvidacije Pokrajinske uprave

postoji neko tijelo koje će još izvjesno vrijeme otpravljati poslove koji se do dana likvidacije nisu mogli potpuno završiti. Ministarstvo unutrašnjih djela prihvatilo je predlog Pokrajinske uprave da se u tu svrhu privremno uspostavi novo nadleštvo - Ar h i v a b i v­š e P o k r a j i n s k e u p r a v e z a B o s n u i H e r e e g o v i n u. Poslove toga nadleštva obavljaće osoblje Direkcije pomoćnih ureda bivše Pokrajinske uprave. Za šefa nadleštva postavljen je Mitar Stanivuković, bivši direktor Pomoćnih uredaP 6

) Fu~cionisanje ove novopostavljene Arhive otpočelo je sa l. januarom 1924. godine.

3. januara Stanivuković je izvijestio pokrajinskog na,mjesnika da je primio naređenje o uspostavljanju Arhive i njegovdP1 posta­vljenju za šefa. »Jzveštavam da sam po uputama već spomenutog naređenja striktno postupio da je Arhiva otpočela svoj rad na l. januara ove godine«.

*

Iz razmatranja strukture i funkcionisanja pokrajinskih organa u Bosni i Hercegovini u vremenu od Narodne vlade SHS do dana likvidacije Pokrajinske uprave izostavljena su neka pitanja o kojima je. bilo riječi kada je govoreno o radu i organizaciji austrougarske administracije u ovim krajevima. Prije svega, misli se na neutvr­đivanje razgraničenja arhivskog poslovanja između različitih stva­ralaca arhivskih fondova, a zatim i na neutvrđivanje količine na­stalih spisa u ovom vremenskom periodu, kako je to u prvom slu­čaju učinjeno.

Ne mislimo da arhivsko razgraničenje nije potrebno utvrditi i izvršiti ga i između Narodne vlade i Zemaljske vlade (1. februara 1919), kao i između Zemaljske vlade i Pokrajinske uprave (14. jula 1921), s druge strane. Taj posao je, istina sa dosta opreznosti, i po­uebno i moguće uraditi, ali ne u ovaj čas. Razlog je, naime, u tome što se u radu na sređivanju fondova ovih organa nije u Državnom arhivu Bosne i Hercegovine još dotle došlo da se to može učiniti Određenije rečeno, još se nije pristupilo sređivanju opštih arhiva iz ovoga perioda. Otuda ne postoji ni sigurnost u postupcima i zaključ­cima kao u slučaju austrougarskih arhiva. Precizno će se to moći učiniti tek kada se završi definitivno sređivanje, podrazumijevajući tu i poslove izdvajanja i uništavnja Bepotrebnih spisa. Tada će biti moguće utvrditi i iskazati količine i procenat postojeće arhivske građe koja će ostati na trajnom čuvanju. Treba, ipak, istaknuti da je intenzitet godišnjeg nastajanja količina arhivske građe u periodu od L novembra 1918. do 25. februara 1924. godine bio ravan, otpri­like, srednjem intenzitetu iz perioda austrougarske administracije.

Pa ipak, ·radi boljeg uvida u cijelo pitanje daćemo ovdje pregled nastajanja godišnjih količina prezidijalne i opšte arhivske građe, orrako kako to pokazuju djelovodni protokoli.

"'")DAS l/eliki župan).

PUBiH. broj prez. 10.111/19::!3. (prilog uz pov. broj 915!1926.

67

Već smo ranije utvrdili da u vremenu od l. novembra do 31. decembra 1918. Narodnoj vladi SHS za BiH pripadaju u djelovod­nim protokolima brojevi od 13.362 do 14.650 u prezidijalnoj i od broja 245.416 do 279.130 u opštoj arhivi.

U toku 1919. godine u radu Narodne vlade SHS za BiH (do l. februara) i Zemaljske vlade za BiH nastali su u prezidijalnoj -ar­hivi djelovodni brojevi od 1-11.378 (Narodnoj vladi pripadaju od toga spisi do oko broja 773). Iduće, 1920. godine, Zemaljska vlada za BiH ima u prezidijalnom protokolu djelovodne brojeve od 1-13.672. Sljedeće godine, 1921, u protokolima Zemaljske vlade za BiH (do 14. jula) i Pokrajinske uprave za BiH (do kraja godine) nastali su brojevi od 1-15.280 (Zemaljskoj vladi za BiH pripadaju od toga spisi do oko broja 6.876). Naredne dvije godine funkcionisala je Po­krajinska uprava za BiH. U 1922. godini nastali su prezidijalni bro­jevi od 1-14.645, a u 1923. godini brojevi od 1-10.116. Ukupno je, dakle. nastalo 66.389 prezidijalnih brojeva akata. S obzirom na ve­liki procenat uništenih akata, kao i na znatan broj onih koji će se kao bezvrijedni odbaciti, može se uzeti da će na trajnom čuvanju ostati maksimalno 40°/o od ove količine.

Sumaran pregled stanja u opštim arhivama u vremenu od 1919. do 1923. izgledao bi ovako:

1919. godine nastali su brojevi od 1-236.731 1920. godine nastali su brojevi od 1-201.400 1921. godine nastali su brojevi od 1-196.997 1922. godine nastali su brojevi od 1-127.380 1923. godine nastali su brojevi od 1-195.629 Prema tome, u svemu je nastalo 858.137 djelovodnih brojeva

akata. Iz istih razloga kao i u slučaju prezidijalnih spisa, i ovdje se može računati sa maksimalno 40°/o spisa koji će ostati. na trajnom čuvanju.

Do naglog opadanja spisa u opštim arhivama došlo je 1922. i 1923. godine, i to, na svaki način, stoji u vezi sa osnivanjem niza samostalnih organa (raznih direkcija i inspekcija), usljed čega se smanjuje obim poslovanja Pokrajinske uprave.

Međuti~, pored ove dvije vrste, javljaju se u istom periodu još i povjerljivi spisi. Tako u 1919. (i samo nekoliko spisa u 1920. go­diDi) iskrsava Zbirka kabinetskih povjerljivih spisa koja se sastoji iz 680 jedinica. U 1921.'22. godini javlja se Zbirka povjerljivih J. B. (javna bezbjednost) spisa. Ovdje su u 1921. nastali brojevi od 1-1.056 (od toga se sačuvalo samo 330 spisa, ili oko 36nfo), a u 1922. brojevi od 1-2379 (a sačuvalo se samo 568 ili oko 250fo). Kako za ove spise ne postoje nikakve pomoćne arhivske knjige, niti se zna organizaciona jedinica, odnosno kancelarija u kojoj su nastajali, to je za njih izrađena tematska kartoteka, kako je to već navedeno.

Sto se arhivskag poslovanja tiče, 1923. godina je vrlo kompli­kovana. U njoj se, p·ored svih navedenih arhiva, javlja još i .povjer­ljiva, prezidijalna i opšta arhiva Veli...~og župana Sarajevske oblasti, a one su, u stvari, nastavak na arhivsko poslovanje prethodnog Načelstva za okrug sarajevski. Zbog svega toga, pr1likom radova na

5*

68

definitivnom sređivanju i pop1s1vanju svih ovih fondova, moraće se 1923. godini pokloniti posvemašnja pažnja.

Na kraju, potrebno je ukazati punu pažnju na još jednu veoma važnu stranu ovoga pitanja. Struktura i funkcionisanje organa dr­žavne uprave na teritoriji Bosne i Hercegovine u periodu 1918-1945. godine nisu kod nas posebno naučno istraženi i nepoznati su. Na tom poslu, smatramo, nužno je potrebno intenzivno raditi, jer se rezultatima ove vrste naučnog istraživanja ne zadovoljavaju samo potrebe arhivistike, već oni predstavljaju i korisne priloge bosan­skohercegovačkoj istoriji novijeg vremena uopšte.

Ovim radom to je pitanje samo načeto. Njegovim uspjehom može se smatrati i to ako se uspjelo makar ocrtati put kojim ispi­tivanje treba nastaviti. Iz određenih razloga poklonjeno je više pa­žnje Narodnom vijeću SHS u Bosni i Hercegovini i njegovoj Na­rodnoj vladi za Bosnu i Hercegovinu, ali je sasvim razumljivo da to još nije dovoljno. Što se tiče Zemaljske vlade za BiH i, specijalno, Pokrajinske uprave za BiH, ovdje je potrebno još mnogo toga is­pitati i ustanoviti, vodeći mnogo računa o datumima događaja, kao i o personalnim i organizacionim promjenama. Naročito je kompli­kovan prelaz na novu organizaciju opšte uprave u zemlji i posve novu administrativno-teritorijalnu podjelu koja je u vezi sa Ustavom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Zbog svega toga, strukturu i funkcionisanje velikih župana i kasnijih banovina treba posebno is­pitati i obraditi.

ZUSAMMENFASSUNG

In der Geschichte der Staatsverwaltung des Kiinigreichs Jugoslavien i-st flir Bosnien und die Hercegovina das Entstehen und Wirken der einzelcnen Staatsbehorden in der Zeit 1918-1924 eine interessante Frage. Nach dem Zusammen:bruch der osterreichisch-ungarischen Monacrchie, in der Bosnien­-Hercegovtna eine beso.ndere staatsrechtliche Stelung eingenommen hatte, wur­de Ende 1918 der erste gemeinsame Staat der Serben, Kroaten und Slovenen gegriindet. In jenen si.\dslawischen Gebieten, die v<Jrher unter osterreichisch­-ungarischer Verwaltung waren, entstand die Organisation des Narodno vijeće (Volksrat) der S1ovenen, Kroaten und Serben. Unter anderer bestand die Auf­gabe dieser Organisation in der Vorbereitung zur Vere.inigung der n-eubefreiten jug<Jslavischen Gabiete mit dem Kiinigreich Serbien. Auf diese Weise wurde eine integrale staatliche Gemeinschaft der jugoslavischen Volker gegrundet.

Den Verfasser interesieren in diesem Rahmen folgende Fragen: Die Lage Bosniens U!Ild der Hercegovina beziehungsweise ihrer VerwaltuJngs­

organe in diesem Zeitraum, ferner wie sich die staatlichen Provinzialorgane entwickelten und organisierten, in welchem Verhii.ltnis sie vorerst zum Volks­rat (Narodno vijeće SHS) und spater zu den Zentralbehorden der neuen Staatsverwaltung in Beograd standen, und endlich wie die Staatsverwaltung zentralisiert wurde.

Antworten auf diese Fragen gibt der Verfasser vor allem auf Grund von Archivstudien, weil er sich zur vordringlichsten Aufgabe die Erlauterung der Organisationsstruktur und das Verwaltungsverfahren der entsprechenden staatlichen Organe gestellt hat. Auf diese Weise war es moglich, in einem

69

auch die Struktur der Archivbestande jener staatlichen Organe zu be­schreiben.

Es ist gelungen, den archivalischen Trennungsstrich zwischen der lroraus­gegangenen čsterreichi.sch-ungarischen und der neuen bosnisch-hercegovini­schen Verwaltung zu ziehen; bisher stellte. dies Schwierigkeiten dar.

Auch die Zeitgrenze der einzelnen Verwaltungsorgane wurde festge­stellt. Au&serdem trachtete der Verfasser auch die Zeit und die allgemeinen Umstande, unter denen sie wirkten, und wie sich diese auf die Qualitat der Arbeit auswirkte, darzustellen.