KARAKTERISTIKE BAROKNIH GRAEVINA

3.D

17. stoljee bilo je period apsolutistikih vladara. Prostrane, raskone graevine sa ogromnim kompleksima vrtova postale su znak moi. Arhitektura u baroku je krajnje dinamizirana. Proelja su uznemirena i bogata stupovima, lukovima, niama, volutama. Prepoznatljivi elementi su oval (elipsa), konkavnost i konveksnost, te opa razigranost zidnih masa i prostora. Stilski ova arhitektura slijedi nakon renesansne arhitekture i prethodi arhitekturi rokokoa.

Barokni grad

Barokni grad temeljen je na vojnoj logici i ostvaren je u zrakastom planu (npr. Karlovac), obino osmerokutu s irokim avenijama (Champs Elyses, u Parizu). Grad se iri oko etvrtastih ili krunih trgova okruenih viekatnicama s neurednim zaeljima. Trgovi su glavni element baroknog urbanizma, uglavnom su zatvoreni, eliptinog tlocrta, dinamiziranog prostora, organizirani pomou vertikalnih akcenata. Najpoznatiji je Trg Sv. Petra Berninija, iz 1657. g. To je ovalni trg s etverostrukom kolonadom sa strane i otvorenom ulicom nasuprot fasade sv. Petra. S obje strane obeliska u centru trga nalaze se dvije fontane. Kolonada stupova ima dvojnu funkciju: omeuje trg, a ujedno ga ipak ostavlja pristupanim.

Barokna crkva

U crkvenom graditeljstvu tei se to veim efektima, ostvaruju se nova prostorna rjeenja od kojih uglavnom prevladava centralni tip tlocrta naglaen kupolom.

Takva je i crkva San Carlo alle quattro fontane (1635. g.) u Rimu, koju je sagradio Francesco Borromini. Ovalnog je, nesimetrinog, tlocrta (iskasetiranost zida niama), a oval se pojavljuje i nafasadi (duboke nie, izbaeni stupovi i izboenja) i na kupoli. Inzistira se na ralanjivanju, slojevitosti i plastinosti unutar okvira osnovnog ritma ovala. Sve u svemu, u njoj je ostvaren jak sukob volumena i prostora.

Uskoro su irom Italije crkve poprimale barokna obiljeja. Samo neki od primjera su proelje Bazilike Svetog Petra, Bazilika Sv. Marije Velike i Bazilika sv. Ivana Lateranskog u Rimu, dok je Santa Maria della Salute u Veneciji prototip barokne crkve sa svim obiljejima i konstrukcijskim elementima. Salute je osmerokutna zgrada sagraena na podestu od 100.000 drvenih pilota. Izgraena je od istarskog kamena i marmorina (opeke premazane mramornom prainom). Osmerokutna crkva, s velikim tamburom za kupolu, bila je ve klasini arhitektonski vokabular, reminescencija na bizantsku umjetnost i bazilike poput San Vitale. Velika kupola predstavlja - Marijinu krunu, unutranjost puna nia - utrobu, osam stranica crkve, osam stranica - njene zvijezde.

Santa Maria della Salute (Gospa od Zdravlja)

Uskoro se barokna arhitektura proirila cijelom europom, te u kolonijama europskih velesila irom svijeta, a i ne-katolike zemlje su prihvatile ovaj umjetniki izraz (npr. anglikanska Katedrala sv. Pavla u Londonu ili pravoslavna Katedrala Svete Sofije u Kijevu). Katedrala sv. Pavla u Londonu - barokno remekdjelo arhitekta Christophera Wrena koji je posvetio 40 godina da je sagradi (1632.-1723.), pokopan je njoj,no na mjestu gdje je pokopan nema spomenika ve samo pie:Ako trai spomenik pogledaj oko sebe. Katedrala Svete Sofije u Kijevu izvorno je bila mauzolejom Kijevskih vladara te su tu pored kneza Jaroslava Mudrog sahranjeni i Vladimir II. Monomah te Vsevolod I. Jaroslavi. Petobrodna crkva ima promjer 37 x 55 m, te ima pet apsida i 13 kupola, to nije bilo standardno u bizantskoj arhitekturi. S tri strane ju okruuje galerija na dva kata, a izvana je izvorno imala ukrasne plinte. Iznutra su sauvani izvorni mozaici i freske na kojima je, izmeu ostalih, prikazana Jaroslavova obitelj u molitvi.

esto su se gotike i renesansne crkve barokizirale pregradnjama svodova, proelja i dodavanjem lukoviastih kapa na zvonicima, a u unutranjosti se postavljaju mramorni barokni oltar, propovjedaonice i dr. Primjer dinamine, ali skladne arhitekture unutranjosti je crkva "etrnaest svetaca B. Neumanna u Njemakoj, (1743.-72. g.) Tu se longitudinalnost i latinski kri dobivaju upisivanjem nekoliko ovala koji se nadalje ponavljaju na svim dijelovima arhitekture. Osim glavnog oltara javlja se i centralni, a dinamizam je postignut i u proimanju arhitekture, slikarstva i kiparstva u jedinstvu bijele, skladne tuko dekoracije ispunjene iluzionistikim slikama. U tom je prostoru dostignut ideal barokne umjetnosti jedinstvo sila i pokreta kakvo vlada u prirodi i svemiru.

Dubrovaka katedrala

Dubrovaka katedrala posveena je Uznesenju Blaene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa). Sjedite je Dubrovake biskupije. Nastala je na mjestu bizantske i romanike katedrale, unitene u velikom potresu 1667. godine. Sadanja barokna katedrala graena je od 1671. do 1713. godine. Unutranjost katedrale je raskona. Iznad glavnog oltara nalazi se slika "Uznesenje Marijino" iz 16. stoljea, koju potpisuje slavni talijanski slikar Tizian. Jedinstveni oltar sv. Ivana Nepomuka izraen je od ljubiastog mramora.

Palaa

Duh baroka najbolje predstavlja njegov urbanizam i arhitektura, a objekt koji ujedinjuje ove dvije umjetnosti je palaa. U baroku palaa postaje pravi mali grad, a najznaajniji je primjer Versajska palaa, arhitekata Louisa Le Vaua i Julesa Hardouin-Mansarta, uz koji je Le Notreov vrt. Simetrina arhitektura trokrilnog dvorca s glavnom zgradom i dvama bonim krilima pod pravim kutom koji (poput slova U) zadiru u prostor perivoja kroz prostrane geometrijski organizirane parkove i bazene. Parkovi su geometrizirani i u tlocrtu i u obliku pratei i varirajui oblike arhitekture dvorca. ak se i avenija koja se prua prema ulazu u palau nastavlja u park naglaavajui neprekinuto kretanje.

Uskoro su irom Europe svi apsolutistiki vladari eljeli zadiviti europsko plemstvo svojim baroknim palaama. Josip I., car Svetog Rimskog Carstva, je koncem 17. stoljea odluio obnoviti dvorac i nainiti ga rezidencijom austrijskih careva. Arhitekti Johann Bernhard Fischer von Erlach i Nicolaus Pacassi zasluni su za dizajn Schnbrunna i njegovo ureenje u stilu dekorativnog baroka, po uzoru na Versajsku palau.

Palaa u Wrzburgu (Njemaka) se smatra za najhomogeniju i najvelianstveniju od svih baroknih palaa, dok beke palae (Palaa Schwarzenberg, Dvorac Belvedere u Beu) tvore jedan od naljepih baroknih kompleksa na svijetu.

Palaa u Wrzburgu

Dvorac Belvedere u Beu

Dvorac StupinigiDvorac Stupinigi je barokni dvorac arhitekta Filippa Juvarre iz prve polovice 18. stoljea u Nichelinu, oko 10 kilometara jugozapadno od Torina, na sjeverozapadu Italije. Proelje rotonde podijeljeno je u 3 etae. U prvoj se nalaze 3 jednaka pravokutna i polukruno zakljuena prozora. Druga je zona atike s vertikalno postavljenima pravokutnim prozorima. Trea je zona jednaka prvoj, osim to je artikulacija jednostavnija. Sa bonih strana rotonde izlaze lateralna krila zgrade. Krov rotonde najvii je na dvorcu. Svi krovovi dvorca imaju balustrade, veinom s kipovima. Zidovi dvorca ralanjeni su pilastrima i mnogobrojnim arhitektonskom dekoracijom.