Kako komuniciramo?Ljudska komunikacija od pamtivijeka podlijee potrebi da makar jedan njezin dio ostane tajan, odnosno dostupan samo izravnim sudionicima u komunikacijskom procesu.Pisao: Jurica ular

U davnim vremenima tajna komunikacija odnosila se uglavnom na komunikaciju unutar vojnih organizacija poslovni procesi i civilno drutvo nisu bili razvijeni do dananjih razmjera. Stvari su se od tada do danas drastino promijenile. Svijet je postao mjesto u kojem poslovanje i poslovni procesi predstavljaju centar svijeta; ljudski ivoti gotovo su u potpunosti podreeni stalnoj borbi za profitom i napretkom. U takvim okolnostima informacija je postala najvrednijom imovinom, ona predstavlja osnovna sredstva kojima su pogonjeni svi poslovni procesi. Osim navedenog, ope prihvaena injenica da je svijet postao globalno selo osobito se uoava upravo u aspektu komunikacija. Udaljenosti vie ne predstavljaju nikakve potekoe, a tehnologija svakim danom ubrzava komunikacijske puteve i metode ubrzava, podie im kvalitetu i, na taj nain, pribliava potrebama i zahtjevima koje nameu poslovni procesi ali i civilno drutvo. Svijest o prednostima koje donosi komunikacijska tehnologija danas je na vrlo visokom stupnju, te ve i obini korisnici tih tehnologija imaju profilirane zahtjeve, pa ak i vizije, o tomu kako bi neka usluga trebala izgledala da bi se njihov svakodnevni ivot olakao i rasteretio. Plastino opisano, u dananje doba i kuanice su svjesne da vrijeme koje su dosad troile na odlazak u banku i ekanje u redu, mogu kvalitetnije utroiti te danas ak i taj (bez imalo potcjenjivanja, naravno) profil korisnika zahtijeva od tehnologije pronalaenje odgovarajuih metoda za rjeavanje tih problema. Ukljuivanje velikog broja ljudi (ili ak itave populacije jedne drave) u zajedniki komunikacijski sustav kojim bi se, na jednostavniji i bri nain, trebali obavljati neki svakodnevni poslovi, neizbjeno ukljuuje prijenos informacija koje se mogu okarakterizirati kao tajne informacije. U toj situaciji, sigurnost sustava, odnosno tajnost podataka nuno dolazi na prvo mjesto zahtjeva koje tehnologija mora ispuniti.

Tajnost kao vana karakteristika Problem ouvanja tajnosti podataka ljudi su razmatrali jo u davna vremena, te je osnovna ideja, koja se sastoji u pretvaranju itkih podataka u neitke, zadrana do danas. Radi se o kriptografiji odnosno postupku kriptiranja kojim se izvorna informacija (u itkom obliku) pomou sloenih matematiko-logikih operacija pretvara u oblik kojeg ljudski um ne moe prepoznati kao smislen. Kriptografija ima dugu i fascinantnu povijest, a najbolji svjedok je Kahnova knjiga The Codebrakers koja prati kriptografiju od njenog koritenja kod Egipana prije 4000 godine do 20. stoljea kad je odigrala kljunu ulogu u oba svjetska rata. Taj nam dokument otkriva da se u tom razdoblju kriptografija koristila gotovo iskljuivo u vojne svrhe. Razvojem raunala u drugoj polovici 20. stoljea dolazi do izraene potrebe za zatitom informacija u digitalnom obliku, te se odluuje da se, radi kompatibilnosti, postupci kriptiranja standardiziraju. Ameriki National Bureau of Standards (NBS) 1972. je

pokrenuo program za zatitu raunalnih i komunikacijskih podataka, te je 1973. raspisan javni natjeaj za razvoj takvog kriptosustava. Tek na ponovljeni natjeaj, sljedee je godine pristigao prijedlog algoritma koji je razvio IBM-ov tim kriptografa, a zasnovan je na tzv. Fiestelovoj ifri. (Gotovo svi simetrini blokovni algoritmi koji su danas u upotrebi koriste ideju koju je 1973. uveo Horst Feistel, a sastoji se od alternirane uporabe supstitucije i transpozicije). Nakon nekoliko preinaka, u kojima je (naravno!) sudjelovala i NSA (National Security Agency Nacionalna agencija za dravnu sigurnost), 1976. algoritam je prihvaen kao norma te je dobio ime Data Encyption Standard (DES). On postaje normom kojom se osigurava elektronsko poslovanje u brojnim financijskim institucijama diljem svijeta. U ovom je trenutku vano napomenuti da se pod pojmom kriptografija u itavom opisanom razdoblju smatra simetrina kriptografija, odnosno postupak kriptiranja kod kojeg se koriste simetrini kljuevi. U stvarnosti to znai da klju kojim je poiljatelj kriptirao poruku jest isti onaj klju kojim e primatelj morati dekriptirati primitak kako bi doao do izvorne informacije. Ve od najranijeg doba upotrebe (simetrine) kriptografije uoeni su ozbiljni nedostaci. Prvi nedostatak lei u kljuu koji se koristi za kriptiranje i dekriptiranje. Kako bi komunikacija normalno tekla obje strane moraju imati klju kojim e se kriptirati i dekriptirati poruke koje se prenose nesigurnim kanalom. Budui da, ak i prema kasnijoj definiciji, snaga kriptografije mora leati u tajnosi kljua a ne u tajnosti algoritma, postaje jasno da ouvanje tajnosti postaje kritian dio itavog postupka postavilo se pitanje sigurne i uinkovite distribucije kljua. Drugi vaan nedostatak (uoio ga je ve Julije Cezar) odnosi se na broj kljueva koje je potrebno imati ukoliko se eli ostvarivati sigurna komunikacija s vie osoba. Cezar je, kao veliki vojskovoa, elio sigurno komunicirati sa svojim generalima na bojitima. Velik problem mu je, u skladu s opisanim nedostatkom simetrine kriptrografije, bio broj kljueva koje je morao koristiti ukoliko je elio sa svima komunicirati na siguran nain. Jo gora situacija se javila kad je pokuao uvesti sustav u kojem e svi generali meusobno komunicirati na jednak nain. Radi se o sloenosti O (n2), gdje je za ovakav oblik komunikacije izmeu 1000 osoba (generala Cezarove vojske) potrebno oko pola milijuna kljueva. Budui je Cezar koristio metodu kriptiranja kojom su kljuevi generirani na nain da klju zapravo predstavlja pomak slovnih mjesta u abecedi (klju 3 zapravo znai da kriptirano slovo A u izvornom tekstu bude slovo D), imao je na raspolaganju samo 30 kljueva (klju 1 i klju 31 su isti kljuevi). Ta injenica u dananjim sustavima ne predstavlja problem; vrlo je lako izgenerirati velik broj razliitih kljueva, ali prethodna dva problema su opstala do danas. Rjeenje na vidiku? Svakako najzanimljiviji trenutak u povijesti kriptografije dogodio se 1976. godine kada Diffie i Helman objavljuju New Directions in Cryprography. U svom su radu predstavili, u tom trenutku revolucionarnu, metodu asimetrine kriptografije kriptografije javnim kljuem, te genijalnu metodu razmjene kljueva. Iako autori, u tom trenutku, nisu imali ideju praktine realizacije kriptografije javnim kljuem, ona je pobudila prilino veliko zanimanje i intenzivirala aktivnost kriptografske zajednice. Dvije godine kasnije Rivest, Shamir i Adleman predstavljaju prvu praktinu metodu kriptografije javnim kljuem, nazvanu RSA. RSA algoritam je temeljen na matematikom problemu faktoriziranja velikih brojeva. Koritenje tekog matematikog problema revitaliziralo je pokuaje da se pronae uinkovitija metoda rastavljanja broja na proste faktore. Osamdesete godine prolog stoljea donijele su velik napredak u tom podruju,

ali niti jedna od novih metoda nije ugrozila RSA algoritam. Asimetrini algoritmi koriste par kljueva od kojih se bilo koji moe koristiti za kriptiranje. Ako je jedan klju iz para upotrijebljen za kriptiranje poruke, onda se iskljuivo drugi klju iz para moe koristiti za dekriptiranje poruke. Na ovaj je nain mogue sigurno primati poruke tako da se jedan klju iz para uini javnim (javni klju) dok se drugi zadri tajnim (privatni klju) te na taj nain svatko moe kriptirati poruku koritenjem javnog kljua, ali poruku moe dekriptirati samo vlasnik privatnog kljua. Asimetrini algoritmi, koritenjem para kljueva umjesto samo jednog kljua, rjeavaju oba problema simetrinih algoritama. Svaki korisnik ima javno dostupan klju za kriptiranje i privatni klju za dekriptiranje. Osim toga, upravljanje kljuevima je znatno pojednostavljeno jer je dovoljno da svaki sudionik komunikacije ima par kljueva kako bi mogao uspostaviti sigurnu komunikaciju sa svakim drugim sudionikom. To znai da grupa od 1000 korisnika zahtijeva 1000 pari kljueva za sigurnu komunikaciju tipa svatko sa svakim, dok bi kod simetrinih algoritama broj kljueva morao biti vei od 500.000. Upravo je sustav asimetrine kriptografije bio zaetak i osnovni pokreta razvoja mnogo veeg sustava za sigurnu komunikaciju kojeg danas nazivamo infrastrukturom javnog kljua ili PKI (Public Key Infrastructure). to je zapravo infratruktura javnog kljua? IETF definicija PKI sustava glasi: PKI je skup sklopovlja, programske opreme, ljudi, pravila i funkcija potrebnih za stvaranje, upravljanje, pohranjivanje, distribuiranje i opozivanje certifikata zasnovanih na kriptografiji javnim kljuem. PKI prua osnovnu sigurnost potrebnu za sigurnu komunikaciju, i to takvu da korisnici, koji se meusobno ne poznaju ili su dosta udaljeni, mogu sigurno komunicirati kroz lanac povjerenja. PKI se stoga naziva i hijerarhijom povjerenja. Povjerenje je graevni blok infrastrukture javnog kljua i ono se u svijetu Interneta ostvaruje osiguravanjem: o Privatnosti. Ostvaruje se koritenjem kriptiranja. Poruka se pretvara u drugaiji tekst koritenjem algoritama enkripcije i samo osobe s ispravnim kljuem za dekriptiranje mogu dobiti izvornu poruku. o Integriteta. Jami da je ono to je primatelj primio upravo ono to je poiljatelj poslao. Nema gubitka informacija. o Neporecivosti. Osigurava da korisnik ne moe negirati da je poslao poruku ili sudjelovao u transakciji (Zakon o elektronikom potpisu (Hrvatski sabor, 2002)). o Autentikacije. Utvruje da je entitet ono to tvrdi da jest. Digitalni certifikat povezuje identitet s jedinstvenim kljuem. Kriptografija javnim kljuem oituje se kroz kriptiranje i digitalno potpisivanje. Poruka se kriptira pomou javnog kljua osobe kojoj poruku aljemo. Na taj nain samo primatelj moe dekriptirati poruku s odgovarajuim privatnim kljuem. Kod digitalnog potpisivanja izraunava se saetak (engl. hash) poruke, koji je jedinstven za svaku poruku, a ime se onemoguava kopiranje ve koritenog potpisa. Poiljatelj potpisuje saetak poruke svojim privatnim kljuem, a primatelj utvruje autentinost javnim kljuem poiljatelja tj. iz primljene poruke vadi se kriptirani saetak, dekriptira se javnim kljuem poiljatelja, te se iz primljene izvorne poruke rauna novi saetak i usporeuje s dobivenim. Ukoliko su isti, dokazuje se identitet poiljatelja i integritet poruke (funkcija saetka je jednosmjerna, te je nemogue iz dobivenog saetka dobiti izvornu poruku).

Lanac povjerenja osnova PKI sustava Kako je ve napomenuto, povjerenje je osnovni graevni blok PKI-a. Ono je iznimno bitno zbog injenice da je javni klju, vaan element u gradnji povjerljivih poruka, zapravo javni podatak koji bi morao biti dostupan svima. Potekoa se javlja u sljedeoj situaciji: kad elite zapoeti sigurnu komunikaciju s odreenom osobom (ili sustavom) na javno

dostupnom mjestu pronai ete njegov javni klju, i svoju poruku kriptirati tim kljuem. Meutim, na koji nain moete biti sigurni da taj javni klju pripada upravo toj osobi? Na tom mjestu u itavu priu upada faktor povjerenja, odnosno sustav certifikata. Certifikat predstavlja entitet koji jami da ste upravo Vi vlasnik odreenog javnog kljua, a jamstvo lei u injenici da je taj certifikat potvrdila (u stvarnosti, digitalno potpisala) trea strana, kojoj vjeruju svi sudionici komunikacije. Ta trea strana naziva se Certifikacijski centar ili CA (Certificate Authority). Osnovni elementi PKI sustava su: Certifikacijski centar je trea strana povjerenja (engl. Trusted Third Party). Javni kljuevi se distribuiraju u formi certifikata javnog kljua. CA je temeljni dio PKI-a s obzirom da je jedina komponenta koja moe izdavati certifikate. CA koji je izdao odreeni certifikat digitalno ga potpisuje (time se povezuje ime subjekta s javnim kljuem). CA je takoer odgovoran za izdavanje liste opozvanih certifikata (CRL) osim u sluaju kad je ta funkcija dodijeljena odvojenom izdavatelju CRL-a. Registracijski centar obrauje zahtjeve korisnika za izdavanje certifikata, registrira korisnike i surauje s CA u poslovima izdavanja certifikata. Cilj RA je identifikacija korisnika i osiguravanje neporecivosti je li digitalni identitet izdan pravoj osobi? RA predstavlja suelje izmeu krajnjeg korisnika i CA. Repozitorij se koristi za distribuiranje certifikata i statusa izdanih certifikata. Najee upotrebljavana usluga repozitorija je LDAP posluitelj. CA objavljuje certifikate u repozitorij, a klijenti ih dohvaaju pomou LDAP bazirane klijentske aplikacije. LDAP implementacija moe biti jednostavan LDAP posluitelj ili potpuni X.500 proizvod. Krajnji entiteti najee predstavljaju krajnje korisnike ljude. No, to mogu biti i razni ureaji kao to su usmjeritelji, posluitelji, aplikacije/servisi ili bilo to drugo to se moe identificirati u imenu subjekta certifikata javnog kljua. Kao krajnji entiteti mogu biti predstavljeni i pruatelji usluga (podrke) vezanih uz PKI. Tako se iz perspektive CA, RA smatra krajnjim entitetom. ---------------------Jedan od poticaja za istraivanje i razvoj infrastrukture javnog kljua, svakako je i tehnologija, koja je izumom smart kartice iznala kvalitetno rjeenje za jedan od veih problema u kriptografiji openito, a to je uvanje kljueva, u ovom sluaju uvanje privatnog kljua. Privatni klju je pohranjen na ipu smart kartice, koja je zakljuana PINom. Vano je naglasiti da prilikom obavljanja svih kriptografskih operacija, privatni klju ne naputa karticu, ve aplikacije koriste iskljuivo referencu privatnog kljua. ---------------------Moe li PKI unaprijediti stvari? Infrastruktura javnog kljua je vrlo sloen sustav za iji je razvoj potrebno mnogo vremena te se postavlja pitanje kako se zapravo jedan ovakav sustav uklapa u podruje koje nazivamo e-Governance? Kao to je u lanku vie puta navedeno, osnova itavog sustava je povjerenje koje sudionici komunikacije odnosno krajnji korisnici ovakvog sustava moraju imati prema treoj strani. Jasno je da ulogu tree strane, odnosno strane kojoj se vjeruje prilikom obavljanja vanih poslova koji vrlo esto ukljuuju prijenos novca i slino, moe preuzeti tijelo na najvioj razini, odnosno drava.

U razvijenom su svijetu danas gotovo svi graani ukljueni u nekakav oblik infrastrukture javnog kljua. U trenutku kad Vam banka izda karticu koju ete koristiti za uslugu eBanking-a ili debitnu karticu koju moete koristiti za plaanje na POS ureajima, zapravo

postajete dio lanca povjerenja. U ovom sluaju radi se o zatvorenim PKI sustavima, budui da je korisnicima ovakvog sustava omogueno koritenje ogranienog broja usluga koje nudi CA. PKI je ipak predvien za mnogo vee dosege. Ideja se sastoji u tome da koritenjem istog certifikata, odnosno para javni-privatni klju, izdanog od strane vrhovnog nacionalnog ovjerovitelja pristupamo itavom nizu usluga, neovisno o tome tko je vlasnik usluge. Budui je drava vrhovni overovitelj, odnosno vrhovni CA, a uz to i vlasnik masivnog administrativnog alata koji, nerijetko, usporava poslovanje i izluuje male korisnike (obine graane), njezina je obveza implementirati jedan od oblika infrastrukture javnog kljua i omoguiti graanima efikasno koritenje iste. Zamislite situaciju u kojoj sve potvrde, npr. potvrde MUP-a, koje je u ovom trenutku mogue dobiti iskljuivo uz dolazak u organizaciju koja izdaje potvrde zbog provjere identiteta, moete dobiti u elektronskom obliku putem Interneta. Ili situaciju u kojoj ete, prilikom npr.prodaje nekretnine, izbjei ekanje u redu kod javnog biljenika, te jednostavno koritenjem PKI sustava digitalno potpisati sve dokumente, te primiti iste dokumente, takoer digitalno potpisane od drugih interesnih strana. Kako su stvari vezane za infrastrukturu javnog kljua rijeene u Republici Hrvatskoj? PKI je u Hrvatskoj uspostavljen, a velike zasluge za to lee u injenici da se digitalni elektroniki potpis koristio i prije donoenja zakona o elektronikom potpisu (primjenjuje se od 1.travnja 2002.) kroz Nacionalni klirinki sustav. Zakonom je ovlateno Ministarstvo gospodarstva da obavlja ulogu nacionalnog CA, dok je Financijska agencija (FINA) ovlatena za obavljanje usluge tehnike potpore. U sklopu svoje uloge, FINA je ustrojila Registar digitalnih certifikata (FINA RDC), preko kojeg svatko ima mogunost stjecanja kvalificiranog certifikata. Dakle, temelji infrastrukture javnog kljua u Republici Hrvatskoj su postavljeni, ali sama implementacija zasad ne omoguava graanstvu da svoje svakodnevne interakcije s dravnim aparatom obavlja koritenjem ove infrastrukture na jednako siguran nain kao i dosad. Jasno je, ipak, da se radi o zahtjevnom poslu koji podrazumijeva i velika ulaganja za koje naa drava jo uvijek nije spremna, ali moda nas putevi prema europskim integracijama, te u skladu s tim i nuna kompatibilnost s meunarodnim sustavima, ipak prisile na dodatne napore koji e doprinijeti brem razvoju ovakvog sustava.

Zakonska regulativa RH kao potpora infrastrukturi javnog kljua Zakon o elektronikoj trgovini Zakon o elektronikom potpisu Pravilnik o registru davatelja usluga certificiranja elektronikih potpisa koji izdaju kvalificirane certifikate Pravilnik o tehnikim pravilima i uvjetima povezivanja sustava certificiranja elektronikih potpisa Pravilnik o evidenciji davatelja usluga certificiranja elektronikih potpisa Pravilnik o mjerama i postupcima uporabe i zatite elektronikog potpisa i naprednog elektronikog potpisa, sredstava za izradu elektronikog potpisa, naprednog elektronikog potpisa i sustava certificiranja i obveznog osiguranja davatelja usluga izdavanja kvalificiranih certifikata Jurica ular Autor Jurica ular diplomirao na FER-u studij Raunarstva s diplomskim radom na temu smart kartica. Po zavretku studija zapoljava se kao programer u Odjelu za razvoj Fine, a potom u Odjelu za informacijsku sigurnost tvrtke ZIK d.o.o. na mjestu konzultanta za informacijsku sigurnost. Sudjelovao u vie projekata implementacije sigurnosnih kontrola u tvrtkama iz bankarskog sektora. Trenutno na MBA studiju na Meunarodnoj poslovnoj koli IGBS Zagreb.