Christophe Dolbeau: Hrvatska 1945: obezglavljeni narod 12.05.2011 by editor No Comments Hrvatski list, 12.svibnja, 2011 Komunistiki aristicid nad Hrvatima Posebno okrutan rat s kojim se suoila Nezavisna Drava Hrvatska izmeu 1941. i 1945. zavren je u svibnju 1945. sramotnim masakrom u Bleiburgu. (1). Masovna ubojstva c ivila i vojnika, marevi smrti, koncentracijski logori (2), muenja i pljake, sve je stavljeno u pogon kako bi se zgazio hrvatski narod i kako bi se on trajno mogao terorizirati. Budui da su vojno pobijedili (3), komunisti nastoje unititi hrvatski nacionalizam. U tom cilju moraju brisati ljude koji bi mogli uzeti oruje protiv njih, ali takoer oni moraju eliminirati drutveno opasne elemente, t.j. graanstvo i nj enu intelektualnu i reakcionarnu elitu. Za Tita i njegove ljude, obnavljanje Jugoslavije i konano instaliranje marksizmalenjinizma, podrazumijevalo je unitenje svih onih koji bi se jednog dana mogli us protiviti njihovim planovima (4). istka dakle odgovara potrebi: u ime jednog olak og antifaistikog alibija istka je jasno imala za namjeru da se odsjee glava protivni ku. tovie, u veini sluajeva, ne kanjavaju se stvarne greke ili zloini, nego se izmi sve vrste navodnih zloina da bi se tako moglo maknuti onog tko smeta. Tako se op tuuje svaki drugi puta Hrvate za izdaju, premda nikada nitko nije (demokratski) p itao hrvatski narod da li on eli pripadati Jugoslaviji, niti da toj dravi bude vje ran. Paralelno s tim, potrebno je otro kazniti one koji su vjerno branili svoju d omovinu Hrvatska. Novi zakoni omoguuju da se prevlada uobiajena sudska sporost. Ak o se na jednostavan nain ne ubija u nekoj umi, tada se izvodi pred prijeke sudove, a koji su u tolikoj mjeri ekspeditivni u mjeri koliko je optuenicima uskraena obr ana i u mjeri kada su prisiljeni da se izjasne krivima Ta divovska istka, koja je proizila iz revolucionarne, nelegalne i nelegitimne vla sti, ne samo da je bila travestija pravde, nego i prava monstruoznost. U biti, l ikvidira se na tisue nevinih ljudi, samo zato to su Hrvati, ili zato to ih se smatr a ideoloki neprihvatljivim i politiki nepoudnim. Na taj zaslijepljeni i masivni dem ocid (5) koji je utjelovljen u Bleiburgu i u marevima smrti, nadovezuje se jo perv erzniji zloin, zloin kojeg profesor Nathaniel Weyl zove aristocid, a koji se sasto ji u namjernom liavanju nacije od intelektualnog, duhovnog, tehnikog i kulturnog p otencijala ["Koristim ovaj termin (aristocid)", pie taj ameriki znanstvenik", da b ih podsjetio na istrebljenje onih koje Thomas Jefferson zove "prirodna aristokra cija ljudi -- aristokracija koja se temelji na 'vrlini i talentu' i koja predstav lja 'najdragocjenije dobro prirode za kolovanje, odgoj i vlast u nekom drutvu '. J efferson je smatrao da je ouvanje te elite od najvee vanosti "] (6). U tom smislu n ova vlast imala je etiri glavne mete; vojne voe, politike voe, kler i intelektualce. Delenda est Croatia Na vojnom planu i suprotno svim tradicijama civilizirane Europe, jugoslavenski k omunisti poinju fizikom eliminacijom zatvorenika, osobito kada je rije o asnicima. Z a veinu vieg osoblja Hrvatskih Oruanih Snaga, ne dolaze u obzir logori namijenjeni za zarobljenike njihovog ranga, kao to je to obiaj svugdje na svijetu (i kao to je to inio i Trei Reich). Za njih su to jezive tamnice, nasilje i zlostavljanja, skrae ni postupci, a pri kraju, vjeala ili stup za streljanje. Ne postoje olakotne okol nosti, niti otkupljenje, a niti je predviena bilo kakva rehabilitacija. Gotovo 36 generala (7) je slubeno likvidirano, doim dvadesetak njih nestaje u nejasnim okolno stima. Pukovnici, komandanti, kapetani, porunici, ak i pitomci drugim rijeima, ljud i na vioj kulturnoj razini od prosjeka postaju predmetom izuzetno tekog tretmana, a koji je esto i poguban. Na taj nain, nekoliko generacija jakih i obrazovani ljud i jednostavno se brie sa zemlje. Njihov dinamizam, hrabrost i sposobnost uvelike e nedostajati. Prema nekomunistikim politiarima metode likvidacija takoer su radikalne. Bivi minist ri i dravni tajnici Nezavisne Drave Hrvatska, barem one koje Anglosaksonci ele izrui ti (8), vrlo brzo su osueni na smrt i pogubljeni (9). Jugoslavenski sudovi ne posta vljaju stupanj odgovornosti i primjenjuju samo jednu kaznu. U tom masakru nestaj u brojni iskusni i kultivirani ljudi, neki sa briljantom reputacijom (kao to su m ladi dr. Julije Makanec, dr. Mehmed Alajbegovi i dr. Vladimir Koak), a od kojih mn ogi a to se treba naglasiti nemaju nita sebi za predbaciti. Njihova ast se gazi, t ako da nacija vie nee nikada moi koristiti njihovo znanje. (Napomenimo, za usporedb

u, da je u Francuskoj, veina ministara marala Philippea Ptaina vrlo brzo amnestiran a i osloboena kazne). Iste osude pogaaju visoku dravnu slubu: 80% gradonaelnika, upan i direktora glavnih dravnih slubi je ubijeno, tako da je zemlja liena, ex abrupto svih vjetina i profesionalne predanosti. Ti ljudi bit e u kratkom roku zamijenjeni partizanskim neznalicama gdje e se na du gi rok udomiti neznanje. Premda se s njima manje divljaki postupa (jo su mnogi od njih iza reetaka, poput Augusta Koutia i Ivana Bernardia), na voe Seljake stranke gle a se kao na opasne suparnike, koji su iskljueni sa politike scene. Politiki format stranke, koja je najvaniji u zemlji, je ukinut, ba kao i deseci zadruga, socijalni h, kulturnih, sindikalnih i profesionalno udruga, koje ovise o njoj. Odsjeeni od svojih putokaza, tradicionalni seljaki svijet je sada zreo za nacionalizaciju svo je zemlje i za razorne zadruge koje im namee svemogua titoistika birokracija. Smrt praznovjerju U svojstvu dobrih marksista, uvjereni da je religija praznovjerje i opijum za nar od, novi jugoslavenski rukovodioci pokazuju prema Crkvi gotovo morbidni bijes. Dv ojica elnika Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit Germogen i eparh Spiridon Mif ka osueni su na smrt. Prvi, u dobi od 84 godina moda zato to je neko bio glavni svee ik vojske bijele Rusije na Donu. Sa protestantske strane, biskup Filip Popp takoer je ubijen. Budui da je bio blizak podunavskim Nijemcima bio je smetnja. Glede mus limana, istka nije nita manje slabija. Zagrebaki muftija, Ismet Mufti, javno je objee n ispred damije (10) u gradu, dok u selima Bosne i Hercegovine, brojni imami i ha fizi prolaze kroz istu traginu sudbinu. No veliki neprijatelj komunista, bez dvoj be je Katolika crkva na koju se reim izuzetno okomio (11). Tijekom rata, katoliki k ler je ve bio predmetom mrnje, koliko od pravoslavnih etnika toliko i od strane ate istikih partizana. Deseci sveenika su ubijeni, esto pod uasnim uvjetima kao na primj er vl. Juraj Gospodneti i vl. Pavao Gvozdani oboje njih nabijeni na kolac i peeni na vatri, ili pak vl. Josip Brajnovi i vl. Jakov Barii kojima je koa oderana (12). Nakon sloboenja, borba unitenja se nastavlja. Budui da su oznaeni kao neprijatelji naroda genti inozemnih reakcionara, stotine redovnika biva zatvarano i likvidirano (13). Crkvena imovina je konfiscirana, a vjerski tisak zabranjen. Uenici recitiraju Nem a Boga, doim sa svoje strane akademik Marko Konstreni ponosno izjavljuje da je Bog je mrtav (14). Unutar te antiklerikalne oluje, visoka crkvena hijerarhija ne moe izb jei progone; dva biskupa Mons. Josip M. Carevi i Mons. Janko imrak umiru od ruku sv ojih progonitelja. Dvojica drugih Mons. Ivan ari i Mons. Josip Gari bjee u inozemstv o. Zagrebaki nadbiskup Mons. Stepinac osuen je na 16 godina prisilnog rada, a most arski biskup Mons. Petar ule na 11 godina zatvora. Ostali prelati (Mons. Frane Fr ani, Lajo Budanovi, Josip Srebrni, iril Bani, Josip Pavlii, Dragutin elik, Josip L zloeni su stalnim slubenim ikanacijama (15). Komunistiki reim, bilo odredbama, bilo s vojim autoritetom sakriva nijekanje pravde i zloina, elei time ukinuti religiju i u nititi duhovnu batinu hrvatskog naroda. Taj totalitarni pristup ve je odbojan sam p o sebi. On nije samo agresija na savjest, nego i sudjelovanje u aristocidu kojeg smo prije spomenuli, budui da on liava, a ponekad i trajno, zemlju od mnogih tale nata i mnogo inteligencije. Meu sveenicima koji su rtvovani na oltaru militantnog a teizma mnogo ima ljudi iji je doprinos vaan i nezamjenjiv za nacionalnu kulturu (1 6). Kulturni teror etvrta grupa ljudi postala je prava briga likvidatora, a to su intelektualci. Da bi se dobila neka ideja to komunistiki tvrdolinijai misle o toj kategoriji graana, dov oljno se prisjetiti to je o njima govorio Lenjin. Na pitanje Maksima Gorkog, koji ga je traio 1919. , da se pokae milostivijem prema nekolicini znanstvenika, Vladi mir Uljanov je otro odgovorio: ti kukavni intelektualci, lakeji kapitalizma () sebe smatraju da su mozak naroda , ali u stvarnosti to nije mozak, ve sranje (17). Na ta kvim pretpostavkama, jasno je da Hrvati, koji nisu napravili pravi izbor mogu oek ivati najgore. Od 18. svibnja 1944, pjesnik Vladimir Nazor (odnedavno marksista) (18) najavio je da svi oni koji su suraivali s neprijateljem i inili propagandu p utem rijei, geste ili pisma, pogotovu u umjetnosti i knjievnosti, moraju biti oznae ni kao neprijatelji naroda i kanjeni smru, a u nekim iznimnim sluajevima i robijom (19). Ta izjava barem ima za zaslugu da je jasna, to francuski konzul u Zagrebu, Andr Gaillard, uskoro naziva stanjem crvenog terora (20) Ciljevi istka AVNOJA-a vrlo se brzo provode i njihovi uinci su zastraujui. Na Bleibur

u, kao i u svim dijelovima Hrvatske, lov na nepodobne intelektualaca je otvoren. U tom meteu nestaju pisci Mile Budak, Ivan Softa, Jerko Skrai, Mustafa Busuladi, Vla dimir Juri, Gabrijel Cvitan, Marijan Matijaevi, Albert Haller i Zdenka Smrekar, kao i pjesnici Branko Klari, Vinko Kos, Stanko Vitkovi i Ismet uni. Oni koji su izbjegli smrt dobivaju dugogodinje zatvorske kazne, poput Zvonimira Remeta (doivotna kazna ), Petra Grgeca (7 godina), Edhema Mulabdia, Alije Nametka (15 godina) ili Envera olakovia. Zahvaljujui relativnoj blagosti, neki bolje prolaze, kao pjesnici Tin Uj evi, Abdurezak Bjelevac, ili pak povjesniar Rudolf Horvat, kojima je zabranjeno ob javljivati. Novinari pak, budui da su smatraju posebno tetnim, doivljavaju pravi ma sakr. Ubijeni su: Josip Beloevi, Franjo Bubani, Boris Berkovi, Josip Baljkas, Mijo B zik, Stjepan Frauenheim, Mijo Hans, Antun Jedvaj, Vjekoslav Kirin, Milivoj Magdi, Ivan Maroni, Tias Mortigjija, Vilim Pero, uro Teufel, Danijel Uvanovi i Vladimir ido vec. Njihove kolege, kao Stanislav Polonijo, nestaju u Bleiburgu ili su osueni. N a duge zatvorske kazne osueni su Mladen Bonjak, Kreimir Devi, Milivoj Kern-Makovi, A n enda, Savi Markovi tedimlija, vl. edomil ekada i Theodor Uzorinac (21). Represija pogaa u velikoj mjeri. Daleko da su novinar i pisci jedini koji prolaze kroz sito i reeto Anketne komisije za utvrivanje zloina kulturnom suradnjom s nepr ijateljem. Veliki strah, po rijeima Bogdana Radice (22), vlada u Hrvatskoj, u kojoj je tisue graana prisiljeno odgovarati na inkvizicijske upitnike (famozni Upitni a rak). Umjetnici, znanstvenici, suci, lijenici, osoblje bolnica, lanovi znanstvenih i portskih institucija, svi su na meti, a za one koji ne udovoljavaju novim prav ilima, kazna je trenutana. Meu brojem onih koji su teko kanjeni, navedimo arhitekta L vru Celio Cegu, diplomata Zvonka Cihlara, bankara Emila Dintera, pomorskog inenje ra uru Stipetia ili lijenike imu Cvitanovia i Ljudevita Juraka (23) od kojih su svi bijeni. Za glazbenike kazne su lake: skladatelj ( franjevac) Kamilo Kob dobiva 6 godina z atvora, a njegov kolega Zlatko Grgoevi est mjeseci prisilnog rada, doim slavni maest ro Lovro Matai provodi 10 mjeseci iza ice, doim je njegov kolega Rado deglIvellio otj eran iz Narodnog kazalita. Slikar (i sveenik), Marko osi osuen je na 10 godina zatvor a, a kipar Rudolf vagel-Lesica na 5 godina. Sretniji su slikari Oto Antonini, Lju bo Babi i Rudolf Mari, kojima je jednostavno zabranjeno izlagati. istka koju je zapoe la politika policija veoma je sustavna, tako da razliiti ljudi, koji esto nimalo is politizirani, dolaze u zatvor, kao na primjer pjeva Viki Glovacki, fotograf Ljude vit Kowalsky, geograf Oto Oppitz, financijer Branko Pliveri ili orijentalist Hazi m abanovi. Ta istka jedne neviene brutalnosti uzrokuje duboku traumu u hrvatskom drutvu, tim v ie jer nju prati masivno i trajno iseljavanje onih koji su se uspjeli provui kroz mreu. Spomenimo kako komunisti, da bi dovrili posao akulturacije, nastavljaju u is to vrijeme sa ienjem knjinica, bilo javnih bilo privatnih, kako bi se izbacili sve lo reference. Tako se napadaju djela ustaa (ukljuujui i izdanja Racinea, Hugoa ili Dosto jevskog iji je jedina mana to se slue slubenom ortografijom NDH-a ) kao i neprijatel e knjige, t.j. sve one koji su pisane na talijanskom ili na njemakom jeziku. Bacaj u se tekstovi Nietzschea, Kanta i Dantea, kao i prijevodi Eshila, Homera, Sofokl a, Euripida i Tacita (24). ef agitpropa, Milovan ilas (budui miljenik liberala sa S aint-Germain-ds-Prs) (intelektualni kvart u Parizu gdje se skupljanu ljeviari, o.a. ) predlae u sijenju 1947. da se bace knjige Roalda Amundsena kao i djela Bernarda Shawa i Gustavea Flauberta (25). Za one koji se ele kultivirati ostaju u svakom sluaju djela Marxa, Lenjina i Dietzgena ili novih misaonih efova poput ilasa, Karde lja i ie Janka (Moe Pijadea) Nakon ovog kratke i zastraujue panorame, ini se mode, i to bez pretjerivanja, de se komunistike istke u Hrvatskoj mogu nazvati kao aristocid. Okrutni i lud lov na vjeti ce, nikada nije imalo za cilj kazniti neke faistike zloince (nije ih ni bilo), nego s aknuti navodnu neprijateljsku inteligenciju i tako liiti Hrvatsku njenih mogunosti , no isto tako isprazniti kuu i dati mjesta za novi reim. Naalost ta je operacija s avreno ispunila svoj cilj, tako da e Hrvatskoj trebati vie od 25 godina da si izgra di novu elitu vrijednog tog imena, a nakon toga jo 20 godina da konano izae iz jugo komunistike none more. (Preveo: Dr. Tomislav Suni) C. Dolbeau je francuski knjievnik, autor nekoliko knjiga o Hrvatskoj i suradnik E crits de Paris i Rivarol. Nedavno mu je izala knjiga, La guerre dEspagne (2010).

. Biljeke: (1) Vidi C. Dolbeau, Bleiburg, dmocide yougoslave , in Tabou, vol. 17, Akribeia, S aintGenis-Laval, 2010, 7-26. (2) Glede logora, britanski svjedok Frank Waddams (koji je boravio u Jugoslavija na kraju rata) rekao da je glad, prenatrpanost, brutalnost i smrtnosti puno gora od Dachaua ili Buchenwalda. Vidi N. Beloff, Titos flawed legacy, London, Victor G ollancz, 1985, str 134. (3) Zahvaljujui masovnoj saveznikoj pomoi, kao to pokazuje primjer operacije Audrey di Louis Huot, Guns for Tito, New York, L. B. Fischer, 1945 i Kirk Ford Jr, OSS and the Yugoslav Resistance, 1943-1945, College Station, TAMU Press, 2000. (4) Nakon osnivanja drave, sljedei cilj je bio natjerati narod da prihvati sto post o Komunistiku partiju i njen ideoloki monopol, to je i ostvareno; prvo putem progona i putem kompromitiranja protivnika na razliite naine, a nakon toga iskorje njivanjem svakog nepoudnog razmiljanja, tj. miljenja koje ak i minimalno odskae iz pe rspektive Centralnog Komiteta Komunistike Partije , Vidi D. Vukeli, Censorship in Y ugoslavia between 1945 and 1952 Halfway between Stalin and West , Forum de Faenza , IECOB, 27-29. rujan 2010, str. 6. (5) Vid R. J. Rummel, Death by Government, glava 2 (Definition of Democide), New Brunswick, Transaction Publishers, 1994. (6) Vidi N. Weyl, Envy and Aristocide , u The Eugenics Bulletin, zima 1984. Vidi takoer T. Suni, Sociobiologija Bleiburga , Hrvatski List, 3 oujka, 2009. (Isto u The Occidental Observer, 15 oujka, 2009, pod naslovom Dysgenics of a Communist Killi ng Field: the Croatian Bleiburg http://www.theoccidentalobserver.net/2009/03/sun ic-bleiburg/. Takoer T. Suni u Deutsche Stimme, Bleiburg und die Folgen, 28.05.2009. , http://www.deutsche-stimme.de/ds/?p=1553). (7) Junuz Ajanovi, Edgar Angeli, Oton u, Franjo Dolaki, Stjepan Dollezil, Julije Fri tz, Mirko Gregori, uro Gruji (Grui), August Gustovi, Muharem Hromi, Vladimir Kren, Slavko Kvaternik, Vladimir Laxa, Rudolf Lukanc, Bogdan Majeti, Ivan Markulj, Vlad imir Metiko, Josip Metzger, Stjepan Mifek, Ante Mokov, Antun Nardelli, Miroslav Navrati l, Franjo Nikoli, Ivan Perevi, Makso Petanjek, Viktor Prebeg, Antun Prohaska, Adolf Sabljak, Tomislav Serti, Vjekoslav Servatzy, Slavko Skolibar, Nikola Steinfl, Jo sip olc, Slavko tancer, Ivan Tomaevi, Mirko Vukovi. (8) Vidi Jere Jareb, Sudbina posljednje hrvatske dravne vlade i hrvatskih minista ra iz drugog svjetskog rata , u Hrvatska Revija, br 2 (110), lipanj 1978, str. 21 8-224. 9) Takav je sluaj sa Mehmed Alajbegoviem, Mile Budakom, Pavlom Cankijem, Vladimiro m Koakom, Osmanom Kulenoviem, ivanom Kuvediem, Slavkom Kvaternikom, Julijom Makancem, Nikolom Mandiem, Miroslavom Navratilom, Mirkom Pukom et Nikolom Steinflom. (10) Zgrada e biti zatvorena, a minareti porueni 1948.g. (11) Glede spora Katolike crkve i komunistike drave Jugoslavije, vidi lanak B. Jandr ia [ Croatian totalitarian communist governments press in the preparation of the st aged trial against the archbishop of Zagreb Alojzije Stepinac (1946) , u Review o f Croatian History, vol. I, br. 1 (prosinac 2005)] et knjigu M. Akmade (Katolika c rkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945.-1966., Rijeka, Otokar Kerovani, 2004). (12) Vidi Ante uvalo, Croatian Catholic Priests, Theology Students and Religious Brothers killed by Communists and Serbian Chetniks in the Former Yugoslavia duri ng and after World War II na http://www.cuvalo.net/?p=46 (13) U pastoralnom pismu kojeg potpisuju hrvatski biskupi, 20. rujna 1945., spom inje se 243 ubijenih sveenika, 169 zatoenih i 89 nestalih. U rujnu 1952, jo jedan b iskupski dokument govori o 371 poginulih sveenika, 96 nestalih, 200 u zatvoru i 5 00 izbjeglih. Vidi. Th. Dragoun, Le dossier du cardinal Stepinac, Paris, NEL, 19 58. Vidi takoer I. Omranin, Martyrologe croate. Prtres et religieux assassins en hai ne de la foi de 1940 1951, Paris, NEL, 1962. (14) Th Dragoun, op. cit. str 239. (15) Isto, str 67, 213, 219, 248-254.

(16) Za spomenuti je filozofa Bonaventura Radonia, povjesniar Kerubina egvia, skladatelj Petru Pericu, sociologa Dominika Baraa, bizantologa Ivu Guberinu, ugle dnog pisca i poliglotu Frana Binikog i biologa Marijana Blaia svi ubijeni, (17) Vidi Le livre noir du communisme, od S. Courtois, Paris, R. Laffont, 1998, str. 864. (18) Prije rata, Vladimir Nazor (1876-1949) podravao je srpskog rojalistu Bogolju ba Jevtia, a zatim Hrvatsku seljaku stranku V. Maeka, a u prosincu 1941. Ante Pavel i ga imenuje lanom HAZU-a. (19) Vidi. D. Vukeli, op. cit, str 1. (20) Vidi G. Troude, Yougoslavie, un pari impossible ? : la question nationale d e 1944 1960, Paris, LHarmattan, 1998, str. 69. (21) Od 332 nosioca novinarskih iskaznica samo 27 e biti doputeno da rade u svojoj struci. Za sveobuhvatnu studiju represije protiv novinarske zajednice, vidi J. Grbelja, Uniteni narataj: tragine sudbine novinara NDH, Zagreb, Rego, 2000, kao i lan ak D. Vukelia, naveden u noti 4. (22) Vidi Bogdan Radica, Veliki strah : Zagreb 1945 , u Hrvatska Revija, vol. 4 ( 20), 1955. (23) Kao renomirani meunarodni strunjak, u srpnju 1943., bio je lan Odbor za istraiv anje komunistikog masakra u Vinici, Ukrajina. (24) Vidi D. Vukeli, op. cit., str. 21, 23/24. (25) U popisu autora koji su takoer zabranjeni nalazi se Maurice Dekobra, Gaston Leroux (za knjigu Chri Bibi) i Henri Massis (istina je da je taj zagovarao stvara nje stranke inteligencije ideja koja nije bio jako popularna u Jugoslaviji 1945.) .