Jadranka Ivanovi-Bolog

JADNIK Stoljetnih hrastova pla, na zaraslom grobu mira, sa neba osmatra neprekidni oslukuje... Za navijek u krvi danak, metar trupla beivotnih, due pozva na poinak, sad Svih Svetih i Jadnih, iz tamnice Ivana Krstitelja... I Jordan presui... u viziji strave bratske ruke krvave... ukrteni istok i zapad- -epopeja paradigme pogrene... Jadnik Mir je umro... ***

EPITAF Razumi me, postadoh starica mladoga lica dugo ekajui na ispovijed... a monolozi me ubie.... Dua mi trava ugaena, tijelo ve kost istroena samo misao sam ostala, koja bi jo puno htjela... I lutam,lutam pustarama sa vjetrovima, opijam se lavandama, al mojim nemirima kraja nema.... Razumi me, a za tvoje cvijee hvala, ma preduga je utnja ova... *** KARAVANI Kuda si krenula starice, put tvoj je kraj jednoj vjenosti ura iscurila od prie ponavljane do besvijesti istroena crkvena zvona, karavani strasti a gluposti zbog kojih ne moe zaspati, a kae sve bi to mogla ponoviti. Veliki Rat ili Mir sve sad svejedno je, detalji to je ono u ivotu najvanije...

Iako jo tu si ve sad sjeam te se - -uokvirena,mirna i spokojna uvijek na putu tog karavana iz prolosti... Kuda si krenula starice? *** PUKOTINA U VREMENU Pogledavam kroz Pukotinu u Vremenu i vidim bezbrinog obana, odvojenog od svijeta i daljina, kako spava pod zvijezdama... Probuen munjama i gromovima iz tog sna od iskona da je Ljudska Dua besmrtna, on potjera ovice od kamena... Brojao ih je dugo i uvijek iznova, a one su zamicale u Pukotini Vremena... ***

MANA Mirie na kruh dobri ovjee, a tvoje oi lie na nebo slobodnih ptica... Ako nita, hoda tako smjelo dobri ovjee, ba tako se htjelo i tebi se desilo... ali jad ne pokazuje, hrabar si ovjee dobri... Zato se ne napije i sve ne polupa, bit e ti lake dobri ovjee? Znam,znam... i dobrota je -mana i samom sebi kazna... Mirie na kruh ... *** SVJETLOST Prije nego ona padne zabljeti jo jednom jako i pridrui se lako svom bezimenom kamenju... O porijeklu i korijenju nitko ne zna istinu, samo tvrdou neispisanu osjeaju radoznali... Tako posta Kamen Mudrosti, spoticanja i radosti uzidan u stoljea pri raanju svjetlosti... ***

GOSPODAR SITUACIJE Taman je zaustio nesto rei, spasiti istinu od zaborava, kad to ne uini utljiva pravda no shvatio je za sve je kriva no oko nae kue, sam on bio je dobar majstor prevara... Dakle,utio je mudro u mraku prepunog teatra, napetost je samo turo tivo kako se proiruje vatra.... A taman htio je neto rei, al mo ga slau smantra, shvatio je -i bez municije on- Strah uvijek bio je Gospodar Situacije...

6

NEVRIJEME Trudim se, u svom sljepilu, svijetlu toku pronai, te preruih se u bezumnu prosjakinju traei je. Trudim se da utim o sebi i utim o drugima, i dok svi utimo u utnji je la velika. Trudim se da padnem kao zvijezda padalica u duboki bunar iz koga no zahvatam. Trudim se, ali ve grmi i Nevrijeme e.

7

GLUMAC JE BIO NEVIN Opet je umro Juda, ali u drugom ovjeku, objeen za teatra dasku, dobrovoljno za publiku. Njegova smrt je stvarna i ve puno puta ponavljana, izdajstvo na vjealima, ta bez primjera drama, ovog puta pravom smru osuena, nagraivana bisevima, dugim aplauzima, Ipak, Opet je umro Juda, a Glumac je bio Nevin.

PISMO POGINULOM VOJNIKU

Zato si umro ti suludi vojnie Bog ti je dao samo jedno stoljee...? zato si ivot predao za ordenje i cvijee uskoro otoplit e, bit e opet proljee... Sad jo uvijek munje i gromovi odzvanjaju po brdima, dok pljuti u turobnom mraku

8

nad Bokom i Konavlima... Tu su bivi kumovi i prijatelji i svatovi mi nismo vie mladi, ni dobre komije,susjedi... A tebe se i ne spominje, moral,pobjeda i ordenje sve su to ve ruine, samo na dui sa Lovena kamenje... Moda moju uje monolog molitvu, ko empresa na groblju sa Savine i Boninova unjavu, a moda mi i pria, a ja ne ujem tvoju sigurno stranu tutnjavu... Zato si umro mladi vojnie uskoro otoplit e... Ovaj bol nikad nee proi vojnie...

9

ISKORIJENJENI

Gledam u tamu i ona mene umornu, zavedenu sjenu, Duha Svijeta kako plovi na puinu... Tamo ima puno mjesta da sam bude i donese presude, al tamo nema bola, tog zaina Istine... Sva su moja ula i ula moje Domovine ko korijeni masline i ukundjeda godine... Oslukujem ..daleko,daleko otplovio je Duh Svijeta, a sve unaprijed zna vec porota.. Ah, presuda -Iskorijenjeni nije nikakva urota...??!! Gledam u mrak, ujem Domovine vrisak- -Iskorijenjeni, bez zemlje slobodni, sasvim smrtni graani!!!

10

SLIKA

Nemajui vie kuda sakrih se u sliku, tu ostadoh mnogo godina samo tokica neprimjetna... Rijei i razgovora zamke, iz laljivih uglova usana, sluala sam preplaena i slika je bila nemona... Slika je postala ovjek lica namrtena, a okvir la izmiljena... Nemajui vie kuda izioh iz slike okvira i postadoh tokica svemira, lutajua trunka slobodna...

11

MOJ DOM I bit e prosjak u finom odijelu, dostojanstvenoga hoda, i bit e prosjak, najgori od prosjaka svih. I bit e tuan, dok drugi su sreni i bit e tuan, najtuniji od svih. I bit e Gospod samo stranac , samo gost u Domu Svom.

URA umjesto krvi

Druga ura to kuca u nama, drugi ivot na kazaljkama, a ovo je onaj pravi- -u venama, u genima... Sad dragi oe, sjedimo ispod titravih zvjezda u razgovoru samoe o postanku mora, o beskraju ponora... i ta slika se,

12

to more se u stvarnost pretvara moj dragi oe... to je druga ura to na samrti udara, a ovo je ona prava- -u venama, u genima moj dragi oe.... LjUBAV NIJE SAMO RIJE Sa manje rijei neto vie kai, ko bore na licu staroga ovjeka, on kae - Da ili glavom nijeka i s tim je sve reka, s tim je sve reka.... Prole su godine, ko kolone mravi, poneke u ljubavi, puno njih u lai, pa popucali avovi, poneki avovi..... Zato- ljubav nije samo rije,

13

razrijeeno vino , ni stoljetna zagonetka, ona je srca ozbiljna namjera, ko smrt staroga ovjeka, on joj kae -Da ili glavom nijeka i s tim je sve reka, bez kajanja sve reka..... ZABORAVNA LJUBAV Moda se jednom sretnemo dragi, na prolaznoj dugi il splavu od prua na brzoj rijeci bez povratka, al ti e biti samo starac neki, a ja starica sijeda neka... Izbrisani dio tvoje svijesti bit u, i on mora umrijeti prije nego umrem ja... I bit e mi lake za suze to se skrie za sve poslije mene, kada odem teke,teke kie... Moda jednom sretnemo se dragi ja i tvoj pogled prazni, a on ce da odluta tamo u oblake, kad padnu

14

kapi sa neba i moje ime bude samo zelen pokrov tvoga na me sjeanja... Jadranka Ivanovic-Bolog APOKALIPSA Zvijer pogleda zlim pogledima zaspalo dijetece u kolijevci... i Sunce u mrak sie tekim koracima... Zacrni se i zaplaka gora na um otpaloga lia zakasnjelog kajanja milosnica, trulih stabala babilonska crkvica... Apokalipse mi nosimo gene nadahnua Boijega....... i Zvijer se tom snagom razjari. PEJSA U pejsau jednog maslinjaka spazih udna ovjeka, on sam bio je drvo, jedan korijen, iz prolosti karika. Nepominost tog ivog stvora, tvrdoa karaktera i bez razgovora

15

govorili su puno o kolau metafora sopstvenog koda i jezika, o pejsau jednog maslinjaka govorila je kiica slikarska.... VITRA Izmeu dvije rijei, dva ornamenta crkve, talog gorine se skupio stoljeima kapajui u forme sive, a golub tu ipak gnijezdo savio... Izmeu dvije rijei kanona poetka il poraza u tijelu rezonanca djevojakih miraza..... Izmeu dvije rijei u moru potopljenih zvjezda,sunca i mjeseca, u noi pobodena zlatna ica ribarskih sviarica... uarena ia u sjeanju jednog vitraa...

16

Kockar

Kako je to imati sve, a nemati nita... i kako je to nemati nita, a eljeti sve... da li su to dva sluaja ista, koja nas na hazard navode? Dobitnik ili gubitnik, kukavica ili ratnik, srenik ili patnik... sve je to isto, kod kockara samo strast pusta... OTISAK RUKE U GIPSU To to smo se sreli puka je sluajnost, mi Tragovi nestali, mi sijamskih blizanaca susret i sudbine prst. Pravednika naslijeeno nije 24 karatno zlato, niti podruma staro vino, ve samo otisak Misli,

17

ko otisak ruke u gipsu zauvijek za troit, zauvijek za zapamtit, zauvijek za ponijet. Biti posta Morati na otrim hridima Valu, razbijenih susreta horizonti u jednoj kaplji mora i dobroti. To to smo se sreli , mi Morati i Biti puka je sluajnost, ali otisak ruke u gipsu.... PARAVAN SVJETLOSTI Poklonih ti dio strasti moje nage statue, zabetonirane u blagosti suznoga vidika u Paravanu Svjetlosti. Uz zvuke gitare svjetlosti su igre na statui neto sporije, ko romantine note besmrtne nam arije. Poklonih ti dio strasti na sastanku u trenutku vjenosti, sad daleki smo, umrli smo ti Nebeska Ptiice...

18

JUG Moda su sve one ostavile traga, te gladne ptice na poljima, kad se vraaju s Juga.... Ti ili ovjek koji hrama to je sasvim isto, sve vidi se u tvojim oima -duga -prsten mostovima, znak opasnosti na granicama i gladnim godinama. Moda su sve one ostavile traga, ti ili ovjek koji hrama to je sasvim isto... gladne ptice na poljima. CRVENA NIT

Sljedeci pogledom neke daleke pute, na staklenim vratima u staklenoj bati bez korova stojim,sprijateljena sa olujama i vidim poplave u tvojim oima, kako se slijevaju po udolinama, okolnim brdima.... bez prestanka.

19

Sljedei neku crvenu nit, mjesta roenja i mjesta postanka, ko velika fleka i sudbine oznaka, ja tebi pripadam, ti meni pripada, kao na vezu barka to se u luci ljuljuka, nakon jake bure, nakon povratka...

20

KIA Hvala Ti Boe to uini me robom, ja postadoh boljim ovjekom, a Ti Boe posta boljim Bogom. Svi Tebi ponizni nakloni, pored svih uvreda- utnja u najledenije zime zakloni grijae me ko i Tvoja ljutnja.... Slab sam ja Boe, a Ti napravi od mene Diva putajui silu od svuda na moja plea,na moju djecu, na moja stada... Hvala Ti Boe i za ovu Kiu koje nema, to je znak umora sve sporijeg kotaa Svijeta.... LALJIVICA Dajte mi tap da se oslonimo Mudrac i ja na dvosmisao Sree, na koju Put nas nije nanijeo... a na Putu smo, na Putu smo ve odavno... Potonuli u magli ljubavi i stradanja, u crtaa skice

21

iz pijanstva i sanjanja, Sree Laljivice.... Dajte mi tap da se oslonimo Mudrac i ja, jer Srea je varljiva... DODIR

Tapkam u mraku rukama po vlanim zidovima, po uglovima, izlazima,za prozorima.. Tapkam i puzim etveronoke, napipavam poetke, energije krvotoke... Tapkam po neijoj nutrini, iako odmah bi mogla upaliti sva svijetla, ali osijeam da bih te tako samo uplaila... zato i dalje u mraku tapkam.... po vlanim, od suza zidovima i tragam sve za neijim ili tvojim dodirima.... Sad osijeam-to si ti! Sjedi u mraku

22

da te ne mogu prepoznati, a zna iz ponosa svijetla ja neu upaliti, a elim te -dotaknuti... Zato u mraku tapkam.... ETVA BOLA U snovima, raznesenih sjemenki poljupci porast e u raznobojno cvijee, najmanje kuice postati dvorci. Kao nekad, skromnim nainom ivljenja zatvoreni u koljku vakuuma, ipak, plovit emo rozim oblacima. Tako otisnuti od Tebe u Tvravi od Sunca, sprene plodove berbe poloit emo pred debelo Zlatno Tele kao etvu Bola.

23

FOTOGRAFIJA Tuga i bolest ju osakatila i tako sva obamrla, sama,polupokretna i uvela, ko kutija ibica u dui izgorila.. Samo ugarak prolosti iscrtava grafite nekih polja u maglama, tragediju u obiteljskim albumima... Namjetaj je ukraen intarzijama, u fiokama jo je srebrni betek, a na fotografiji jedna stara ena i njena pjegama prekrivena kuja Anna... To je doista ba sve to nje ostalo.... AMNEZIJA Svake noi se molim u tihom hramu snova, dok oblacima ljubiastim plovim iznad Jadranske magistrale od Rijeke do Dubrovnika... Ne sjeam se toliko tebe koliko snage ljubavi, iz jakih akvarela dva morska cvijeta raspukla.... Sad ti si za mene stranac

24

nepoznatoga lica, samo doivljaj vlastitog srca, neujna na dnu mora koljka bisernica... KRIVOTVORAC GRADA Ispod debele naslage boje, od prije vie od 600 godina, u akvamarinu potonuo jo uvijek die Grad Skalina. Ovaj Novi grad naslagan bez reda, pahtlom i etkicom izmedju dva drvoreda, s lanim sjajem i prostotom u prvom planu stajao je. Restaurator i poznavalac te slike, vjeran zabavlja i laljivac gradske publike, ocijenio je sliku za original i osiromaio Perastke otoke za akvamarin u kome plove. Sad ve je umro Krivotvorac slike, te dobio orden za asti zasluge, a ispod boje naslage uzdie jo Stari Grad, ah ,kakve li poruge, sakriven Krivotvorenim i potpuno Novim gradom

PR DIOGEN pro kultura

http://diogen.weebly.com