401

besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

  • Upload
    others

  • View
    14

  • Download
    3

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela
Page 2: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

http://www.balkandownload.org/

Stephanie Laurens

Djavolja nevjesta

Naslov izvornika:Devil's Bride

Page 3: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 1

Somersham,Cambridgeshire

Kolovoz 1818.

Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu,Honoria Wetherby poželjela je da može razumjeti. Izvlačenjepodataka od mjesnog župnika uvijek je bilo prvo što bi poduzelanakon što bi dobila novo namještenje; nažalost, dok je njezinapotreba za novim podacima bila važnija nego inače, komentari g.Postlethwaita bili su previše neodređeni da bi bili korisni. Kimala jeohrabrujući ga – i uhvatila se jedinog podatka koji bi nešto mogaoznačiti. »Je li vojvotkinja stranog podrijetla?«

»Vojvotkinja udova.« Postlethweitovo se lice ozarilo. »Želi da jesada tako zovu. Strankinja, pitate?« Naginjući glavu na stranu,razmislio je o pitanju. »Pa moglo bi se tako reći – ona je rođena iodgojena u Francuskoj, ali među nama je već tako dugo da se doimadijelom našeg krajolika. Doista«, oči su mu se zacaklile, »ona jesvojevrsna znamenitost našega ograničenog horizonta.«

Toliko je Honoria i sama shvatila. I bio je to razlog zašto je htjelaznati više. »Dolazi li i udova ovdje na službu? Nisam nigdje opazilavojvodski grb.« Promatrajući kamenu crkvu iza župnog dvora,prisjetila se mnogobrojnih memorijalnih natpisa u čast pokojnika izraznih plemićkih obitelji, uključujući izdanke obitelji Claypole čijem sekućanstvu pridružila prošle nedjelje. Ali vojvodske ploče, pomogućnosti ispisane imenom i titulom, nigdje nije otkrila.

»Katkad«, odgovorio je Postiethwaite. »Ali postoji privatna crkvana imanju, predivno smještena. Ondje je kapelan g. Merryweather.Vojvotkinja je uvijek pouzdana u svojoj pobožnosti.« Tužno zatreseglavom. »Što, nažalost, nije opća značajka obitelji.«

Page 4: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria se oduprla snažnom porivu da zaškripi zubima. Kojeobitelji? Taj podatak nastoji dobiti već tri dana. Budući da je njezinanova poslodavka ledi Claypole uvjerena da će njezina kći Melissa,sada Honorijina učenica, postati iduća vojvotkinja, doimalo semudrim doznati sve što se moglo o vojvodi i njegovoj obitelji.Svakako bi pomoglo znati obiteljsko ime.

Svojim je izborom provela jako malo vremena u visokom društvu,ali je, zahvaljujući dugačkim pismima svojega brata Michaela bilarazmjerno upućena u trenutačno stanje obitelji koje su činile zlatnikrug – krug u kojem je i sama rođena. Kada bi doznala ime, ili čakglavni naslov, znala bi mnogo više.

Međutim, iako je u nedjelju cijeli sat objašnjavala zašto je Melissisuđeno da bude iduća vojvotkinja, ledi Claypole nijedanput nijespomenula naslov sretnog vojvode. Pretpostavljajući da će tajpodatak lako doznati, Honoria nije htjela previše ispitivati lediClaypole. Tek ju je bila upoznala i doimalo joj se nepotrebnimpokazivati svoju neupućenost. Nakon što je upoznala Melissu injezinu mlađu sestru Annabel, odbacila je ideju da pita njih;pokazivanje neupućenosti takvima moglo bi joj samo izazvatiprobleme. Isti ju je razlog sprječavao da ispita osoblje ClaypoleHalla. Uvjerena da će doznati sve što je htjela znati prigodomposjeta mjesnim gospođicama Auxiliary, dogovorila je da se njezinoslobodno poslijepodne podudara s najkorisnijim od mjesnihokupljanja.

Zaboravila je na to da će u lokalu vojvodu i vojvotkinju udovuspominjati samo pod njihovim općim naslovima. Svi su njihovisusjedi znali na koga misle – ona još nije. Nažalost, podsmijeh skojim su druge dame gledale na vojvodske ambicije ledi Claypoleučinile su postavljanje jednostavnog pitanja nadasve neprikladnim.

Neustrašiva, Honoria je pretrpjela dugačak sastanak o prikupljanjudovoljno sredstava za popravak krova crkve, zatim je pretražila crkvuiščitavajući svaku ploču koju je mogla pronaći, ali bezuspješno.

Duboko uzdahnuvši, spremila se priznati svoju neupućenost.»Kojoj...«»A tu si, Ralph!« Niz stazu je dojurila gđa Postletweite. »Zao mi je,

draga moja, što vas prekidam.« Nasmijala se Honoriji, a zatim

Page 5: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

pogledala svojeg supruga. »Došao je dečko s porukom gđeMickleham – hitno te želi vidjeti.«

»Izvolite, gospođice.«Honoria se okrenula i ugledala župnikova vrtlara gdje vodi

mrzovoljnog sivca kojega je konjušar Claypole Halla upregnuo udvokolicu. Zatvorila je usta, ljubazno kimnula gđi Postletweite i zatimkliznula kroz vrata koja je župnik držao širom otvorenima. Uzimajućiuzde, stisnutim osmijehom dopustila je vrtlaru da joj pomogne uspetise na sjedalo.

G. Postlethweite se ozario. »Bit će mi drago vidjeti vas u nedjelju,gospođice Wetherby.«

Honoria je kraljevski kimnula. »Ništa me ne bi moglo spriječiti, g.Postlethweite.« I, pomislila je istodobno potičući sivca na pokret, akodo tada ne budem znala, tko je taj vražji vojvoda, neću vas pustitidok ne doznam taj podatak!

Zaokupljena svojim mračnim mislima, provezla se kroz selo. Tekkad je prošla posljednje kuće osjetila je težinu u zraku. Gledajućiprema nebu, vidjela je da sa zapada dolaze olujni oblaci.

Obuzela ju je napetost; dah joj je zastao u grudima. Naglousmjeravajući pogled naprijed, usredotočila se na raskrižje predsobom. Cesta za Chatteris vodila je ravno, zatim je skretala nasjever, točno na put oluji. Dugačka cesta za Claypole Hall odvajalase nakon tri milje.

Nalet vjetra počeo ju je doticati, zviždao je izazivački. Honoria selecnula; sivac se trznuo. Zaustavivši konja, počela je sebipredbacivati što se tako dugo zadržala vani. Naslov vojvode sigurnonije bio od životne važnosti. Oluja koja se približavala, s drugestrane, itekako je bila.

Pogled joj je pao na stazu koja se spajala s cestom kod putokaza.Protezala se kroz strništa nakon kojih je nestajala u gustoj šumi kojaje prekrivala blagu uzvisinu. Rekli su joj da je staza prečica koja sespaja s prilazom Claypole Halla samo nekoliko metara od ulaza naimanje. Izgledalo je da joj je to jedina prilika da dođe do ClaypoleHalla prije nego što je uhvati oluja.

Jedan pogled na oblake koji su se približavali, koji su s desnestrane rasli poput nebeskog plimnog vala, bio je dovoljan da doneseodluku. Uspravivši kralježnicu, Honoria je trznula uzdama i usmjerila

Page 6: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

sivca lijevo. Životinja je nestrpljivo krenula noseći je pokraj zlatnihpolja koja su postajala sve tamnija kako su se oblaci približavali.

Tup prasak razbio je tešku tišinu. Honoria je pogledala ispredsebe, pretražujući stabla koja su im se sve više približavala.Krivolovci? Je li moguće da bi oni bili vani na ovakvu vremenu dokse divljač pred olujom skrivala u svojim staništima? Još je bilarazmišljala o izvoru toga čudnovatog zvuka kada se iznenada šumastvorila pred njom. Sivac je kasom nastavio naprijed dok ih šuma nijeprogutala.

Odlučna u tomu da ignorira oluju, kao i nemir koji je u njojprobudila, Honoria je razmišljala o svojim novim poslodavcima i osumnji koju je osjećala u vezi s tim koliko su oni vrijedni njezinihtalenata. Prosjaci ne mogu biti previše izbirljivi, rekla bi bilo kojadruga guvernanta. Srećom, ona nije bila tek bilo koja guvernanta.Ona je bila dovoljno bogata da živi bezbrižno. Svojom jeekscentričnom voljom odbacila život tihe udobnosti i odabrala onajkoji joj je omogućivao da iskoristi svoje talente. To je značilo da jeona mogla birati svoje poslodavce i to je vrlo pouzdano i radila. No,ovaj se put sudbina umiješala i poslala je Claypolima. ObiteljClaypole nije je se dojmila.

Vjetar se oglasio poput vjesnice smrti da bi zatim utihnuo poputjecaja. Grane su se uzdizale i ljuljale, a one deblje strugale i ječale.

Honoria je promigoljila ramenima i ponovno usredotočila misli naobitelj Claypole – Melissu, najstariju kćer, moguću budućuvojvotkinju. Namrštila se. Melissa je bila sitna i pomalo nerazvijena,svijetle, da ne kaže bljedunjave puti. Što se ponašanja tiče, vjerno sedržala pravila »dopusti da te vide, ali ne i čuju« – nikada ne bi ninekoliko riječi prozborila o sebi. Jedina njezina vrlina, koju je Honoriadosad otkrila, bilo je njezino držanje koje bi se moglo opisati kaonesvjesno elegantno – na svemu će drugome morati poraditi da biuzdignula Melissu na zadovoljavajuću razinu. To jest,zadovoljavajuću razinu za jednog vojvodu.

Pronalazeći utjehu u svojoj ljutnji, koja joj je odvraćala misli sonoga što nije mogla vidjeti kroz gusti zastor ispred sebe, Honoria jeodgodila iritantno pitanje vojvodina identiteta da bi razmotrilakvalitete koje je ledi Claypole pripisivala tom fantomu.

Page 7: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

On je bio pažljiv, izvrstan zemljoposjednik, zreo, ali ne i star,spreman, uvjeravala ju je ledi Claypole, za brak i zasnivanje obitelji.Bio je on primjerak kojemu se nije mogla naći zamjerka. LediClaypole oslikala ga je kao razboritog, ozbiljnog, povučenogpojedinca, gotovo osamljenika. Ovo posljednje dodala je Honoria jernije mogla zamisliti da bi ijedan vojvoda, osim nekog osamljenika,bio spreman zaprositi Melissu.

Sivac je vukao. Honoria je čvrsto držala uzde. Prošli su odvajanjena dvije uske staze koje su vijugale duboko medu stabla tako gustada je bilo nemoguće razaznati bilo što dalje od nekoliko metara. Prednjima je put skretao lijevo, iza doslovce slijepog zavoja. Sivac jezabacio glavu i išao naprijed.

Na oprezu radi zavoja, Honoria je opazila da je njihovu usponudošao kraj. Kako je težina njegova tereta odjedanput popustila, sivacje jurnuo. Honoria je popustila stisak – uzde su joj kliznule kroz prste.Proklinjući, ponovno ih uhvatila i čvrsto stisnula; nagnula se natrag iborila sa životinjom.

Sivac se uplašio. Honoria je ispustila glasan vrisak i snažnopovukla, prvi put ne mareći za to što će to učiniti ustima konja. Srcejoj je ubrzano tuklo kad je uspjela natjerati sivca da stane. Konj jenaglo stao i posve se ukipio, samo mu se trepereća koža presijavala.Honoria se namrštila. Još nisu počeli udari gromova. Pogledala jeniz put – i ugledala tijelo kako leži uz rub.

Vrijeme se zaustavilo – čak se i vjetar sledio.Honoria je zurila. Dragi Bože.Na njezin šapat lišće je uzdahnulo. Metalni trag svježe krvi

protezao se putom. Sivac je stao u stranu; Honoria ga je zaustavila iiskoristila taj trenutak da proguta knedlu šoka koja joj je zastala ugrlu. Nije morala ponovno pogledati da bi vidjela tamnu, svjetlucavulokvu krvi kako raste pokraj tijela. Muškarca su nedavno ubili –mogao je još biti živ.

Sišla je s dvokolice. Sivac je mirno stajao, pognute glave.Sklonivši se prema rubu puta, Honoria je zavezala uzde oko grane ičvrsto stegnula čvor. Skinula je rukavice i gurnula ih u džep. Zatimse okrenula, duboko udahnula i krenula niz put.

Muškarac je još bio živ – znala je to čim je kleknula na travu blizunjega. Disao je glasno i teško. Ležao je na jednoj strani, nagnut

Page 8: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

naprijed. Primivši ga za desno rame, prevrnula ga je na leda. Počeoje lakše disati što je Honoria jedva zamijetila jer joj se pogledzalijepio za krvavu ranu koja je nagrđivala lijevu stranu njegovakaputa. Svaki put kada bi čovjek mučno udahnuo, krv mu seizlijevala iz rane.

Morala je zaustaviti krvarenje. Honoria je spustila pogled i rupčićjoj je već bio u ruci. Novi pogled na ranu potvrdio je njegovuneprikladnost. Brzo je skinula topazni svileni šal koji je nosila prekosvoje sivosmeđe haljine i smotala ga u oblog. Odigavši muškarčevnatopljeni kaput, nije micala njegovu uništenu košulju nego jepritisnula svoj improvizirani oblog preko zjapeće rane. Tek je tadapogledala njegovo lice.

Bio je mlad – svakako premlad da umre. Lice mu je bilo blijedo;crte pravilne, lijepe, još s tragovima mladenačke mekoće. Gustasmeđa kosa bila je razbarušena preko širokog čela; smeđe obrveizvijale su se u dva luka nad njegovim zatvorenim očima.

Honoria je pod prstima osjetila ljepljivu vlagu, njezin rupčić i šalnisu bili dovoljni da zaustave nemilosrdno krvarenje. Pogled joj jepao na njegovu kravatu. Skinuvši iglu koja je pričvršćivala platnenenabore, skinula je kravatu, smotala je i zatim namjestila debeli oblogte ga pažljivo pritisnula. Bila je nagnuta nad svojim pacijentom kadaje grom udario.

Dubok, glasan zvuk prolomio se zrakom. Sivac je glasno zarzao ijurnuo niz put. Oštar zvuk loma popratio je glasan topot kopita.

Srce joj je bjesomučno tuklo dok je s bespomoćnim užasomgledala dvokolicu koja je jumula pokraj nje. Grana s uzdama jošzakvačena za nju, divlje je udarala u prolazu.

A onda je munja bljesnula. Iako je bila skrivena ispod gustihoblaka, ipak je uspjela osvijetliti put blistavom bijelom svjetlošću.Honoria je čvrsto zatvorila oči, potiskujući svoja sjećanja čistomsnagom volje.

Slab jauk došao je do nje. Otvorila je oči i spustila pogled, alinjezin je pacijent još bio bez svijesti.

»Divno.« Pogledala je uokolo; činjenice više nije mogla izbjeći.Bila je sama u šumi, pod drvećem, miljama udaljena od skloništa,bez ikakvog prijevoza u kraju koji je prvi put ugledala prije četiri

Page 9: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

dana, dok je oluja šibala lišće s drveća – a pokraj nje ležao je teškoranjen muškarac. Kako bi mu ona mogla pomoći?

Um joj je postao bezizgledno prazan. Tu prazninu narušio je topotkopita. Isprva je pomislila da sanja, ali zvuk se postojano približavaoi postajao sve glasniji. Omamljena olakšanjem, pridignula se. Stajalaje na putu s prstima još na oblogu, osluškujući topot kako se sve višepribližava. Posljednju se minutu posve ispravila, okrenula i hrabrostala na sredinu puta.

Zemlja se zatresla i grmljavina ju je progutala. Podignula je pogledi ugledala Smrt.

Golemi crni pastuh rzao je i propinjao se nad njom, željezompotkovana kopita uzdizala su se samo nekoliko centimetara odnjezine glave. Na leđima te zvijeri sjedio je muškarac ravan svojempastuhu, odjeven u crno s ramenima koja su zaklanjala sumrak,tamne divlje grive, surovih, đavoljih crta lica.

Đavolja kopita udarala su o zemlju jedva stopu udaljena od nje.Bijesna, silovito rzajući, pokazujući bjelinu svojih očiju, životinja jepotegnula uzde. Pokušala je zamahnuti golemom glavom premanjoj, kad joj je to uskraćeno, ponovno se pokušala propeti.

Mišići su se napinjali na rukama jahača i njegovim dugim bedrimapritisnutima uz strane pastuha. Cijelu minutu, koja je trajala kaovječnost, trajala je borba čovjeka i životinje. A onda se sve umirilo,pastuh je priznao svoj poraz dugim, potresnim konjskim uzdahom.

Prestrašena, Honoria je pogledala prema licu jahača i susrelanjegove oči. Čak je i u tami sumraka bila sigurna u njihovu boju.Svijetle, blistavo zelene, doimale su se drevnima, sveznajućima.Velike, duboko usađene, pod snažno izvijenim crnim obrvama,dominirale su njegovim impresivnim snažnim licem. Njihov pogledbio je prodoran, hipnotizirajući – nezemaljski. U tom trenutku Honoriaje bila sigurna da je on vrag koji je došao pokupiti jednog svojega. Inju, naravno.

A onda ju je zasula paljba psovki.

Page 10: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 2

Dovraga, što je vama, ženo?«Na kraju podugačkog niza izrazito maštovitih psovki, to je pitanje,

postavljeno s dovoljno žestine da spriječi i samu oluju, vratiloHonoriji pamet. Usredotočila se na zapovijedajući lik posjednut naleđima nemirnog pastuha, a onda je, ponosno i dostojanstveno,zakoračila natrag i pokazala prema tijelu uz rub puta. »Naišla samna njega prije nekoliko minuta – ustrijeljen je i ne mogu zaustavitikrvarenje.«

Jahačeve oči zastale su na nepomičnom liku. Zadovoljna, Honoriase okrenula i krenula prema ranjenom muškarcu, a onda je shvatilada se jahač nije pomaknuo. Pogledala je prema njemu i vidjela kakose široka prsa, ispod onoga što je sad bila u mogućnosti razaznatikao tamni jahaći sako, uzdižu – a onda uzdižu još više – kako jejahač nevjerojatno duboko udahnuo.

Njegov pogled vratio se na nju. »Pritisnite taj oblog – jako.«Nije čekao da vidi hoće li ga poslušati, nego je skočio sa svojeg

konja pokretom koji je jasno govorio o njegovoj moći, pokretom zbogkojeg je Honoria ponovno osjetila vrtoglavicu. Brzo se vratila svojempacijentu. »Upravo sam to i namjeravala učiniti«, promrmljala je,spuštajući se na koljena i položila obje ruke na oblog.

Jahač, zaposlen vezivanjem pastuha za stablo, pogledao je unjezinu smjeru. »Nagnite se nad njim – iskoristite svu svoju težinu.«

Honoria se namrštila, ali se primaknula bliže i učinila kako je onrekao. U njegovu dubokom glasu čula se nota koja je jasnoupućivala na to da on od drugih očekuje poslušnost. S obzirom na toda je od njega očekivala da joj pomogne s ranjenim čovjekom,zaključila je da sad nije pravi trenutak da mu to zamjeri. Čula ga jekako prilazi, njegovi koraci žestoko su udarali od zemlju. A onda su

Page 11: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

usporili, postali neodlučni, a zatim se posve zaustavili. Upravo jenamjeravala podignuti pogled kada je ponovno krenuo.

Prišao je s druge strane ranjenog čovjeka, izbjegavajući velikulokvu krvi. Čučnuvši dolje, promatrao je mladića.

Ispod svojih trepavica, Honoria ga je promatrala.Izbliza, učinak njegova lica nije slabio ni trunku. Dapače, učinak

snažnih, četvrtastih obrisa njegova lica, patricijskog nosa, i usanakoje su bile dugačke, tanke i provokativno pokretljive, bio je čakizraženiji. Njegova je kosa doista bila crna poput ponoći, gusta idovoljno valovita da oblikuje velike uvojke, a njegove oči,usredotočene na njihova zajedničkog pacijenta, bile su skrivene. Ašto se ostatka tiče, Honoria je odlučila da je pametnije ne gledati –bila joj je potrebna sva pamet da pomogne ranjenomu muškarcu.

»Dajte da vidim ranu.«Je li to ona začula lagan drhtaj u njegovu mračnom glasu, tako

dubokom da je napola odjeknuo kroz nju? Honoria je brzo pogledalasvojeg spasioca. Njegov izraz bio je ravnodušan, bez traga bilokakve emocije – ne, sigurno da je umislila drhtaj.

Podignula je natopljeni oblog, on se nagnuo bliže, okrećući svojaramena tako da dopusti svjetlu da dođe do rane. Progunđao je,zatim kimnuo, nagnuo se natrag na petama dok je ona vraćalaoblog.

Podignuvši pogled, Honoria je spazila da se mršti. Zatim su senjegove teške vjeđe podignule i njegov je pogled susreo njezin.Ponovno su je se dojmile njegove zanimljive oči i paralizirale jesvojom sveznajućom kvalitetom.

Grom se začuo, njegova jeka još se čula kada je munja osvijetlilasvijet.

Honoria se trznula, boreći se kontrolirati svoje disanje. Ponovno seusredotočila na svojeg spasioca. Njegov pogled nije ju napustio.

Kišne kapi počele su žuboriti po lišću i prskati prašinu na putu. Onje pogledao gore. »Morat ćemo ga skloniti – a i mi sami – u nekizaklon. Oluja samo što nije stigla. «

Ustao je, gipko ispravivši svoje duge noge. Još čučeći nakoljenima, Honoria je bila prisiljena dopustiti svojim očima da putujugore, iznad njegovih čizama, preko dugih, snažno mišićavih bedara,uskih bokova i struka, uzduž njegovih širokih prsa da bi pronašle

Page 12: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njegovo lice. Bio je visok, vitak, gipkih ruku i nogu, ali i izrazitomišićavih, superiorne moćne građe.

Otkrivši da su joj se usta iznenada osušila, osjetila je kako joj setemperament budi.

»Gdje to točno? Miljama smo udaljeni od svega.« Njezin spasiteljspustio je pogled, njegov uznemiravajući pogled bio je usredotočenna njezino lice. Honoria je osjetila kako je izdaje samopouzdanje.»Zar nismo?«

On je pogledao prema drveću. »Postoji lugarska brvnara u blizini.Postoji staza malo niže niz put.«

Dakle, on je bio mjesni čovjek. Honoria je osjetila olakšanje.»Kako ćemo ga prenijeti?«

»Ja ću ga nositi.« Nije dodao »naravno«, ali ga je ona svejednočula. Zatim se smrknuo.

»Ali morat ćemo mu bolje previti ranu prije nego što gapomaknemo.«

Čim je to rekao, skinuo je sako, prebacio ga preko obližnje grane ipočeo skidati košulju. Honoria je istog trenutka zalijepila pogled zaranjenog muškarca. Koju sekundu poslije, košulja od fine tkaninenašla joj je pred licem, viseći s dugih preplanulih prstiju.

»Smotajte prednju i stražnju stranu košulje, a rukave ostavite da ihzavežemo oko njega.«

Honoria se namrštila na košulju. Podignuvši jednu ruku, uzela jekošulju, a zatim pogledala izravno u njegovo lice, silno se trudećiignorirati preplanulu širinu njegovih golih prsa i kovrčave crne dlakekoje su ih prekrivale. »Ako me možete zamijeniti ovdje i držati svojeoči na rani, ja ću donirati svoju podsuknju. Trebat će nam višetkanine da povežemo ranu.«

Njegove su se crne obrve iznenađeno podignule, a onda jekimnuo, čučnuo dolje i položio svoje duge prste na oblog. Honoria jepovukla svoju ruku i uspravila se.

Brzo, nastojeći ne misliti na to što čini, prešla je na drugu stranuputa. Okrenuta drveću, podignula je prednji dio svoje suknje ipovukla vezicu koja je držala njezinu podsuknju od fine mekanetkanine.

»Imate li slučajno sklonost k donjim gaćama?«

Page 13: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Zatomivši dah, Honoria je pogledala preko ramena, ali njezinvragolasti spasitelj i dalje je gledao u suprotnom smjeru. Kada munije odmah odgovorila, nastavio je: »To bi nam osiguralo još debljioblog.«

Honorijina podsuknja skliznula je s njezinih golih nogu. »Nažalost,nemam«, odgovorila je obuzdavajući se. Kada se oslobodilapodsuknje, podignula je svoj doprinos i vratila se na drugu stranuputa.

On je slegnuo ramenima. »Ni ja ne mogu reći da ih volim.«Slika koju su njegove riječi oslikale bila je smiješna. A onda je

Honoriji proradila pamet. Kada se spustila na koljena imala jenamjeru ošinuti ga pogledom koji mu je dobacila, no namjera joj jepropala – njegov pogled bio je usmjeren na lice ranjenog muškarca.Negodujući u sebi, Honoria je njegov lascivni komentar pripisalauvriježenoj navici.

Smotala je podsuknju i spojila je s košuljom. On je uklonio svojuruku i ona je pritisnula debeli oblog preko onog prijašnjeg.

»Ostavite rukave da vise. Ja ću ga podignuti, a vi ih onda možeteprovući ispod njega i čvrsto ih zavezati.«

Honoria se pitala kako će čak i on izdržati dugačko, teško tijelonjihova onesviještenog pacijenta. Začuđujuće dobro, bio je odgovor.Uprtio je tijelo i ispravio se jednim gipkim pokretom. Ona se brzouspravila na noge. Držao je mladića u naručju na prsima. S jednimrukavom u ruci, sagnula se i potražila drugi. Njezini znatiželjni prstinehotice su dotaknuli toplu kožu; u odgovoru na njezin dodir, mišićisu se napeli. Pretvarala se da nije primijetila. Pronašavši svojeglavirukav, snažno ga je zategnula i svezak krajeve u čvor.

Njezin spasitelj protisnuo je dugačak dah kroz zube. Na trenutaksu njegove čudnovate oči zaiskrile. »Krenimo. Vi čete morati voditiSulejmana.« Svojom glavom pokazao je na crno čudovište koje jepaslo travu pokraj puta.

Honoria je zurila u pastuha. »Sulejman je bio opasan Turčin.«»Istina.«Ponovno je vratila pogled na muškarca. »Vi to ozbiljno mislite?«»Ne možemo ga ostaviti ovdje. Ako se oslobodi, u panici pred

olujom mogao bi uništiti nešto. Ili ozlijediti koga.«

Page 14: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Još neuvjerena, Honoria je pokupila njegov sako s grane.Proučavala je pastuha. »Jeste li sigurni da me neće ugristi?« Kadanije dobila odgovor, okrenula se i otvorenih usta zurila u svojegspasitelja. »Vi očekujete da ću...?«

»Samo primite uzde – on će biti pristojan.«Njegov glas odavao je dovoljno razdraženog muškog nestrpljenja

da konačno prijeđe put, iako i nerado. Ona je zurila u pastuha, a onje jednakom mjerom zurio u nju. Odlučna da ne dopusti jednomkonju da je zastraši, Honoria je gurnula sako pod sedlo, a zatimoslobodila uzde. Držeći ih čvrsto, krenula je niz put. I naglo stalakada se pastuh odbio pomaknuti.

»Sulejmane, hodaj.«Čuvši tu naredbu, golemi je konj krenuo naprijed. Honoria je

požurila ispred njega, nastojeći držati se izvan dosega zuba togčudovišta. Njezin se spasitelj, nakon jednog pogleda razumijevanja,okrenuo i nastavio.

Bili su duboko u najgušćoj šumi nadsvođeni debelim slojemisprepletenog lišća. Kao da se hvali svojom snagom, vjetar jezapuhivao, uznemiravao lišće i nanosio kišne kapi na njih.

Honoria je gledala kako njezin spasitelj naginje svoj nezgrapniteret kroz uski zavoj. Kada se ispravio, mišići njegovih leđapomaknuli su se, lako se napinjući pod zategnutom kožom. Jednakišna kap pala je i zadrhtala, bljeskajući na preplanulom ramenu, aonda je sporo skliznula niz njegova leđa. Honoria ju je pratila cijelimputem. Kada je nestala ispod pojasa, uzdahnula je.

Nije mogla razumjeti zašto je taj prizor tako djelovao na nju – golamuška torza, koje je još u djetinjstvu znala vidjeti na polju ilikovačnici, nikad joj prije nisu otežavala disanje. Ali opet, nije semogla sjetiti da je ikad prije vidjela takva prsa kakva ima njezinspasitelj.

On je pogledao iza sebe. »Kako to da ste sami bili na putu?«Zaustavio se, premjestio mladića u svojim rukama, a onda nastavio.

»Pa nisam baš bila sama«, objasnila je Honoria njegovim leđima.»Vraćala sam se iz sela u dvokolici. Vidjela sam da dolazi nevrijemei krenula prečacem.«

»U dvokolici?«

Page 15: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Kada sam ugledala tijelo, sišla sam istražiti. Na prvi udar groma,konj je pobjegao.«

»Ah.«Honoria je suzila oči. Nije vidjela kako je zakolutao oči prema

nebesima, ali je znala da je to učinio. »Nije se moj čvor odvezaonego je grana za koju sam zavezala uzde puknula.«

Pogledao je u njezinu smjeru i dok mu je lice bilo posvebezizražajno, njegove usnice više nisu bile savršeno ravne. »Atako.«

Bile su to dvije najneutralnije riječi koje je ikada čula.Honoria je uputila mrk pogled njegovim razdražujućim leđima i

nastavila koračati u užasnoj tišini. Unatoč teretu koji je nosio, on seprobijao naprijed. U njezinim, gotovo dječjim čizmicama do gležnja,koje nisu bile izrađene za hodanje po grubom terenu, ona je posrtalai proklizivala nastojeći držati korak. Nažalost, kako je oluja jačala,ona nije više uspijevala držati tempo koji je on postavio.

Ta ju je razdražujuća misao osvijestila. Od trenutka kad je susrelasvojeg spasitelja, bila je svjesna ljutnje i uznemirenosti njezinihosjećaja. On je bio nagao, izrazito arogantan – posve nemoguć naneki nejasan način. A ipak, činio je sve što je bilo potrebno učiniti,brzo i učinkovito. Trebala je biti zahvalna.

Prekoračivši preko zapletenog snopa vanjskog korijenja jednogstabla, zaključila je da je najviše ljuti njegovo samonametnutovodstvo – nikad prije nije srela nekoga s takvim stupnjem autoriteta.kao da je bilo njegovo neupitno pravo da vodi, naređuje i očekujeposlušnost. Naravno, s obzirom na to tko je ona bila, kao i na to daje i sama naviknuta očekivati poslušnost, takvo joj njegovo držanjenikako nije odgovaralo.

Otkrivši da su joj oči ponovno zalijepljene za njegova leđa,hipnotizirane gipkim pregibanjem njegovih mišića, Honoria sepribrala. Ljutnja ju je obuzela i ona se uhvatila njezine sigurnosti. Onje bio nemoguć na sve moguće načine.

On je pogledao iza sebe i uhvatio njezin mrgodni pogled prije negošto ga je stigla izbrisati s lica. Njegove su se obrve izvile, oči su mususrele njezine, a onda se okrenuo naprijed. »Gotovo smo stigli.«

Honoria je ispustila dah koji joj se bio zaglavio u grlu i prepustilase bijesnom mrgođenju. Tko je on, dovraga, bio?

Page 16: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Gospodin, svakako – njegov konj, odjeća, ponašanje svjedočili sutomu. Osim toga, tko bi znao? Provjerila je svoje dojmove, provjerilaponovno, ali nije mogla pronaći ni tračak koji bi upućivao naopasnost; bila je savršeno sigurna s tim muškarcem. U šest godinarada kao guvernanta izoštrila je instinkte – nije u njih sumnjala. Kadstignu do skloništa, upoznat će se. Dobro odgojenoj dami nije priličiloda zahtijeva njegovo ime. Njegova je dužnost bila predstaviti se njoj.

Tama koju je drveće stvaralo pred njima popustila je i nakon idućihdeset koraka našli su se na prostranoj čistini. Točno ispred njih, sašumom iza sebe, stajala je drvena koliba. Njezin slamnati krov bio jeu dobrom stanju. Honoria je primijetila dvije uske staze, jednu desno,a drugu lijevo. Pruživši korak, njezin spasitelj krenuo je ravno premavratima kolibe.

»Sa strane postoji svojevrsna staja. Zavežite Sulejmana ondje.«Pogledao je u njezinu smjeru i dodao: »Za nešto što se ne možeslomiti.«

Bijesan pogled koji mu je uputila odbio se o njegova široka leđa.Ubrzala je korak potaknuta sve glasnijim zavijanjem vjetra. Lišće seizvijalo poput derviša, lijepilo se za njezinu haljinu, a crno čudovištekaskalo joj je za petama. Staja je bila tek nešto bolja od obične šupei naslanjala se na zid kolibe.

Honoria je pogledom pretražila sve isturene grede za koje bimogla zavezati uzde.

»Pretpostavljam da si ti naviknut na nešto drugo«, obavijestila ježivotinju, »ali morat ćeš se zadovoljiti ovim.« Uočila je željezni kolutzakovan za zid kolibe. »A-ha!«

Provukavši uzde kroz kolut, povukla je krajeve da stegne čvor.Uzela je sako i upravo se spremala okrenuti kada se golema crnaglava okrenula prema njoj, jedno veliko oko širom otvoreno, njegovizraz neobično ranjiv. Hitrim pokretom ruke potapšala je njegov crninos. »Budi miran.«

S tim mudrim savjetom, primila je svoju haljinu i potrčala premavratima kolibe. Oluja je odabrala baš taj trenutak da razdere nebo –grom je udario, munja je sijevnula, vjetar zavrištao – baš kao iHonoria.

Uletjela je kroz otvorena vrata, okrenula se i s praskom ihzatvorila, a onda se naslonila na njih, očiju zatvorenih, u rukama

Page 17: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

držeći mekani sako, privijajući ga na svoja prsa. Kiša je lupkala pokrovu i pljuštala po drvenim daskama iza njezinih leda. Vjetar jeljuljao prozorske kapke i izazivao škripanje greda. Honoriji je srcelupalo. S unutarnje strane svojih vjeđa vidjela je bijelu svijetlost zakoju je znala da donosi smrt.

Došavši do daha, otvorila je oči i ugledala svojeg spasitelja kako smladićem u rukama stoji pokraj ležaja postavljenog na grubomokviru. U kolibi je bilo mračno, osvjetljavalo ju je jedino slabašnosvjetlo koje je curilo kroz rebraste prozorske kapke.

»Zapalite svijeću, a onda dođite namjestiti pokrivač.«Bila je dovoljna ta jednostavna naredba da Honoria jurne u akciju.

Prišla je stolu koji je dominirao tom jednom prostorijom koja je činilakolibu. Svijeća je stajala u jednostavnom svijećnjaku, kresivo pokrajnjega. Odloživši sako sa strane, zapalila je kresivo i natjerala svijećuu plam. Blaga svijetlost ispunila je prostoriju. Zadovoljna, krenula jeprema ležaju. Čudni komadi namještaja natiskivali su se u toj malojkolibi – stari naslonjač bio je pokraj kamenog ognjišta, njoj nasuprotstajala je golema izrezbarena stolica s jastučićima uvučenim uizblijedjelu tapiseriju. Naslonjač, stolica, krevet i stol zauzimali suvećinu dostupnog prostora, a škrinja i dvije grubo izrađene policegrlile su zidove. U sobi se posebno isticao krevet, s vrhomprislonjenim uza zid. Honoria je posegnula za uredno smotanimdekama koje su bile na njemu. »Tko živi ovdje?«

»Lugar. Ali kolovoz je, tako da je sad u šumi pokraj Earitha. Ovo jenjegovo zimsko sklonište.« Nagnuo se naprijed spuštajući svoj teretkada je Honoria prostrla deku duž kreveta.

»Čekajte! Bit će mu udobnije ako mu skinemo kaput.«Njegove nezemaljske oči uhvatile su njezine, a onda pogledale

tijelo u njegovim rukama. »Vidite možete li mu svući rukave.«Bila je pažljiva da ne uhvati kaput kada je vezala njihov

improvizirani zavoj. Honoria je nježno povukla; rukav se pomaknuo,centimetar po centimetar.

Njezin je spasitelj progunđao. »Budalastom momku vjerojatno jetrebao jedan sat da ga odjene.«

Honoria ga je pogledala – i ovaj je put bila sigurna. Njegov glaszadrhtao je na riječ »momku«. Zurila je u njega, prožeo ju je

Page 18: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

strahoviti predosjećaj. »Povucite jače – on trenutačno ništa ne možeosjetiti.«

I ona je tako i učinila. Povlačeći i trzajući njih su dvoje uspjeliosloboditi jednu ruku. S uzdahom olakšanja, on je položio tijelo naležaj i svukao kaput s njega nakon što je oslobodio svoje ruke.Stajali su i zurili u blijedo lice, uokvireno izblijedjelom dekom.

Munja je sijevnula. Honoria se pomaknula i pogledala svojegspasitelja. »Zar ne bismo trebali otići po liječnika?«

Grom je udario, za sobom ostavljajući jeku praska. Njezin spasiteljokrenuo je glavu, podignuo teške vjeđe i njegove čudnovate očisusrele su njezine. U čisto zelenim, bezvremenskim, vječnim očimaprožetim ogoljelom pustoši, Honoria je pročitala odgovor na svojepitanje. »On se neće oporaviti, zar ne?«

Neodoljivi ju je pogled napustio. Njegova tamna griva zatresla se unegativnom odgovoru na njezino pitanje.

»Jeste li sigurni?« upitala je iako je vjerovala da ima pravo.Njegove su se duge usnice pomaknule. »Smrt i ja dobro se

poznajemo.«Njegova izjava visjela je u zraku koji je odjedanput postao hladan.

Honoria je bila zahvalna kada je objasnio svoju izjavu: »Bio sam ubitki kod Waterlooa. Velikoj pobjedi, kako su nam poslije rekli.Zemaljski pakao za one koji su sudjelovali u njoj. U jednom samdanu vidio kako smrt odnosi više muškaraca nego što netko zdravvidi cijeli život. Posve sam siguran...« Grom je udario, gotovonadjačavajući njegove riječi. »Neće izdržati noć.«

Njegove riječi iznenada su utihnule. Honoria mu je vjerovala.Beznadnost koja ga je okruživala nije dopuštala sumnju.

»Vidjeli ste ranu – kako je krv šikljala? Zrno mu je okrznulo srce –ili to ili neku od velikih krvnih žila u blizini. Zato ne možemo zaustavitikrvarenje.« Pokazao je na mjesto gdje je krv probijala debeli oblog.»Svakim otkucajem srca on umire malo više.«

Promatrajući mladićevo nevino lice, Honoria je sporo udahnula.Zatim je pogledala svojeg spasitelja. Više nije bila sigurna vjeruje liravnodušnosti koju je iskazivalo njegovo lice. Njegov stoicizamhranio je njezinu sumnju, suosjećanje se probudilo.

A onda se on namrgodio, svojim crnim obrvama praveći brazdudok je pred sobom držao mladićev kaput. Honoria ga je gledala kako

Page 19: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

proučava dugme pokraj krvave mrlje. »Što je?«»Dugme je skrenulo zrno. Vidite?« Okrenuo je dugme na svijetlo

kako bi ona mogla vidjeti njegov udubljeni rub, rupa od metka bila jeodmah pored. Očima mjereći kaput i mladića, dodao je: »Da nije bilodugmeta, bio bi to čist pogodak kroz srce.«

Honoria se smrknula. »Možda je to šteta.« Kad je pogledao unjezinu smjeru, zelenih očiju neobično praznih, ona je bespomoćnopokazala rukama.

»U okolnostima, mislim – spora smrt, umjesto brze.«On na to ništa nije rekao nego se nastavio mrštiti na dugme.

Honoria je stisnula usnice, pokušavajući ne reagirati, ali nije uspjela.»Ali?«

»Ali...« On je oklijevao, a zatim nastavio: »Čist pogodak kroz srces pištoljem duge cijevi – malog kalibra, tako da se ne radi osačmarici ili maloj puški – s razmjerne udaljenosti – pogodak iz većeblizine ostavio bi veću opeklinu – nije Iako izvesti. Takav pogodakzahtijeva nevjerojatnu vještinu.«

»I nevjerojatnu hladnokrvnost, pretpostavljam.«»I to.«Kiša je udarala o zidove i prozorske kapke. Honoria se uspravila.

»Ako zapalite vatru, ja ću ugrijati vodu i oprati najgori dio krvi.« Taj jojje prijedlog zaslužio iznenađeni pogled, ona ga je susrela posvemirno. »Ako mora umrijeti, onda neka barem umre čist.«

Na trenutak je pomislila da ga je šokirala – njegov pogled kao daje odavao iskrenu zatečenost. Zatim je kimnuo glavom, jasno jojdajući dopuštenje da ona nije mogla niti posumnjati na to da on nemisli na ranjenog mladića o kojemu se brine.

Krenula je prema ognjištu a on ju je slijedio, nevjerojatno tihimkoracima za tako velikog muškarca. Stojeći ispred ognjišta, Honoriaje pogledala iza ramena – i gotovo joj je srce iskočilo od straha kadaga je pronašla odmah pokraj sebe.

Bio je velik – veći nego što je mislila. Često su je zvali »DugačkaMeg«; ali ovaj ju je muškarac nadvisivao za cijelu glavu, zaklanjao jeod svjetlosti svijeće, njegovo dramatično lice duboko u sjeni, njegovacrna kosa tamna kruna oko njegove glave. Bio je utjelovljenje Princatame. Prvi put u životu, osjetila se sitnom, krhkom i izrazito ranjivom.

Page 20: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Postoji pumpa blizu staje.« Prošao je pored nje a svjetlo svijećesvjetlucalo je na mišićavim obrisima njegove ruke kad je podignuokotao s njegove kuke. »Moram pogledati i Sulejmana, ali najprije ćuzapaliti vatru.«

Honoria se brzo pomaknula u stranu. Tek kad je čučnuo pokrajognjišta da drva iz košare posloži na rešetku, ona je ponovno uspjelaudahnuti. Tako blizu, njegov je glas odjekivao njome i taj ju je osjećajjako uznemirivao.

Do trenutka kada je on rasplamsao vatru, ona je svoju pozornostveć bila čvrsto usmjerila na ladice u kojima je otkrila čiste krpe iposudu sa čajem. Čula ga je kada je prošao pokraj nje, posegnuo jevisoko i podignuo kantu s kukice. Začula se kvaka. Honoria seokrenula i ugledala ga na vratima, golog do pojasa, rasplamsanibljesak svjetla ocrtavao je njegov obris – dio materijalnog svijeta kojiga je okruživao. Vjetar se probio unutra, a onda mu je naglozapriječen ulaz. Vrata su se zatvorila i on je nestao.

Izbrojila je sedam udara groma prije nego što se vratio. Kad su sevrata zatvorila za njim, napetost koja ju je obuzimala popustila je.Tada je opazila da je posve mokar. »Izvoli.« Pružila mu je najvećukrpu koju je pronašla i posegnula za kodom. Zaposlila se okoognjišta, stavila kotao na vatru, osiguravajući da ga ne mora gledatikako briše svoje nevjerojatna prsa. Kotao je zapištao i ona jeposegnula za zdjelom koju je pripremila.

On je čekao pokraj kreveta. Pomislila je da mu kaže da se osušiblizu vatre, ali onda je odlučila da joj je bolje ništa ne govoriti.

Njegov pogled bio je usmjeren na mladićevo lice.Spustivši zdjelu na škrinju pokraj kreveta, iscijedila je krpu, a zatim

nježno obrisala mladićevo lice, uklanjajući blato i prašinu od puta.Čistoća je dodatno istaknula njegovu nevinost i grozotu njegovesmrti. Honoria je stisnula usnice i posvetila se zadatku. A onda jestigla do strahovito zakrvavljene košulje.

»Pustite meni.«Ona se izmaknula. Dobro je procijenio, dvaput pokidao tkaninu i

lijeva strana košulje bila je slobodna.»Dajte mi krpu.«Ona je iscijedila jednu iz vode i dodala mu je. Radili su jedno uz

drugo pod treperavim svjetlom. Bila je zadivljena time koliko nježne

Page 21: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

mogu biti tako velike ruke i dirnulo ju je s koliko se naklonosti netkotako snažno živ bavi nekim tko umire.

A onda je njihov posao završio. Prebacivši još jednu deku prekonjihova tihog pacijenta, pokupila je umrljane krpe i stavila ih u zdjelu.On ju je preduhitrio do ognjišta. Odložila je zdjelu na stol i ispravilaleđa.

»Đavo?«Poziv je bio tako tih da ga je jedva čula. Honoria se okrenula i

odjurila natrag do kreveta. Mladićeve su vjeđe treperile.»Đavola. Trebam... Đavola.«»Sve je u redu«, promrmljala je ona, položivši ruku na njegovo

čelo. »Ovdje nema đavola – nećemo mu dopustiti da te odvede.«»Ne! Moram vidjeti...«Čvrste ruke uhvatile su Honoriju za ramena. Ona je ispustila dah

kad se tijelom osjetila prebačena ustranu. Oslobođen njezina dodira,mladić je otvorio zacakljene oči i pokušao se podići.

»Legni, Tolly. Ovdje sam.«Honoria je zurila kad je njezin spasitelj zauzeo njezino mjesto i

pritisnuo mladića natrag u krevet. Njegov glas i dodir smirili sumladića i on je ponovno legao, vidljivo se opustio, usredotočujući sena lice starijeg muškarca. »Dobro je«, izustio je slabim glasom.»Pronašao sam te.« Slabašan smiješak zatreperio je njegovimblijedim licem. Zatim se uozbiljio. »Moram ti reći...«

Njegove riječi koje su upućivale na ozbiljnost prekinuo je kašaljkoji se pretvorio u iscrpljujući napadaj. Njezin je spasitelj pridržavaomladića svojim rukama kao da snagom volje želi uliti snagu unjegovo oslabljeno tijelo. Kad je kašalj prestao, Honoria je zgrabilajednu čistu krpu i dodala mu je. Polegavši mladića na krevet, njezinspasitelj obrisao je krv s mladićevih usnica. »Tolly?«

Nije bilo odgovora – njihov pacijent ponovno je pao u nesvijest.»Vi ste u rodu«, izustila je Honoria. To otkriće došlo joj je čim je

mladić otvorio oči. Sličnost se nije očitovala samo u širokom čelunego i luku obrva i očima.

»Rođaci smo.« Krepkost je nestala s oštrog lica njezinogspasitelja. »Bratići. On je jedan od mlađih – jedva mu je dvadeset.«

Ton njegova glasa potaknuo je Honoriju da se upita koliko onda onima – svakako je bio u tridesetima, ali na temelju njegova lica bilo je

Page 22: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

nemoguće točno procijeniti. Njegovo držanje govorilo je o životnojmudrosti, stečenoj mudrosti, kao da ga je iskustvo iskovalo.

Dok ga je promatrala, on je ispružio jednu ruku i nježno skloniouvojak kose s blijedog lica svojega bratića.

Prigušeno zavijanje vjetra pretvorilo se u naricaljku.

Page 23: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 3

Našla se nasukana u kolibi s mladićem koji umire i muškarcemkojega su prijatelji zvali Đavolom. Udobno smještena u naslonjačupokraj vatre, Honoria je pijuckala čaj iz velike šalice i razmatrala svojpoložaj. Vani je bila noć, oluja nije pokazivala znakove da će prestati.Nije mogla napustiti kolibu, čak i da joj je to bila najveća želja.

Promatrajući svojeg spasitelja koji je još sjedio uz mladića,namrštila se. Nije htjela otići. Tek mora saznati njegovo ime, ali on jeveć zadobio njezino poštovanje i naklonost.

Pola je sata prošlo otkad je mladić progovorio. Đavo – nije imaladrugo ime za njega – otad nije napustio ležaj svojega bratića. Licemu je i dalje bilo ravnodušno, nije pokazivalo ni traga osjećajima, aliosjećaji su bili tu, iza njegove vanjštine, zasjenjivali su zelenoprostranstvo njegovih očiju. Honoria je poznavala šok i tugu zbogiznenadne smrti, poznavala je tiho čekanje i bdijenje uz mrtve. Vratilaje pogled na vatru i nastavila pijuckati čaj.

Nešto poslije čula je kad je krevet zaškripao, tihi su se koracisporo približili. Više je osjetila nego što je vidjela da se spustio uveliku izrezbarenu stolicu, nanjušila je prašinu koja je poletjela izizblijedjelih jastučića kad je sjeo. Kotao je tiho pištao. Naginjući senaprijed nalila je kipuću vodu u šalicu koju je prethodno pripremila.Kada je para nestala, podignula je šalicu i pružila mu je.

On ju je prihvatio i svojim dugačkim prstima kratko okrznuonjezine, podignuo je pogled i zelenim očima promatrao njezino lice.»Hvala vam.«

Pijuckao je u tišini, s očima usmjerenima na vatru, jednako kao iHonoria.

Minute su prolazile, a onda je ispružio svoje duge noge obuvene učizme i prekrižio ih u gležnjevima. Honoria je osjetila njegov pogledna svojem licu.

Page 24: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Što vas dovodi u Somersham, gospođice...«Bio je to uvod koji je čekala. »Wetherby«, dopunila je.Umjesto da je odgovorio svojim imenom – g. Nešto, lord Nešto –

on je suzio oči. »Vaše puno ime?«Honoria je suzdržala poriv da se namršti. »Honoria Prudence

Wetherby«, odrecitirala je pomalo oštro.Jedna se crna obrva podignula, uznemirujući zeleni pogled nije

posustajao. »Niste valjda Honoria Prudence Anstruther-Wetherby?«Honoria je zurila u njega. »Kako ste znali?«Njegove se usnice iskrive u smiješak. »Poznajem vašega djeda.«Pogled nevjerice bio je njezin odgovor. »Pretpostavljam da ćete mi

sad reći da sam mu slična.«Kratak smijeh, mekan i dubok, zagolicao je njezina osjetila.»Sad kad ste spomenuli, vjerujem da postoji slabašna sličnost –

oko brade, čini mi se.«Honoria ga je bijesno pogledala.»E to«, primijetio je njezin mučitelj, »je nešto jako nalik na starog

Magnusa«Ona se namrštila. »Što to?«Polako je ispio gutljaj iz šalice, ne mičući pogled s njezina.

»Magnus Anstruther-Wetherby razdražljiv je stari gospodin,strahovito arogantan i prokleto tvrdoglav.«

»Dobro ga poznajete?«»Samo se pozdravljamo – moj ga je otac bolje poznavao.«U stanju nevjerice, Honoria ga je gledala kako pijucka svoj čaj.

Njezino puno ime nije bilo državna tajna – ona ga jednostavno nijehtjela rabiti i dovoditi se u vezu s tim razdražljivim, tvrdoglavim,starim gospodinom u Londonu.

»Postojao je i mlađi sin, zar ne?« Njezin ju je spasitelj promatraosa zanimanjem. »Suprotstavio se Magnusu zbog... Sjećam se –oženio se protiv njegove želje. Jednom od Montgomeryjevihdjevojaka. Vi ste im kći?«

Honoria je ukočeno kimnula.»Što nas opet dovodi do mojeg pitanja, gospođice Anstruther-

Wetherby. Kojeg vraga uopće radite ovdje, u ovoj našoj dosadnojbaruštini?«

Page 25: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je oklijevala. Osjećao se nemir u njegovim dugimudovima, mreškanje osjetila – koja nisu bila svjesna nje, nego tijelana ležaju iza njih – što je upućivalo na to da mu je ovaj razgovor biopotreban. Podignula je bradu. »Ja sam završna guvernanta.«

»Završna guvernanta?«Ona je kimnula glavom. »Pripremam djevojke za njihov izlazak u

društvo – ostajem s obiteljima samo jednu godinu prije njihovaizlaska u društvo.«

Gledao ju je s fasciniranom nevjericom. »Što, zaboga, stariMagnus misli o tome?«

»Nemam pojma. Nikad nisam tražila njegovo mišljenje.«Kratko se nasmijao – onim istim grlenim, senzualnim zvukom.

Honoria je obuzdala svoj poriv da promeškolji ramenima. Zatim seopet uozbiljio. »Što se dogodilo s vašom obitelji?«

U sebi, Honoria je slegnula ramenima. Ne može naštetiti ako muispriča svoju priču, čak će biti dobro ako mu uspije odvratitipozornost s mladića. »Moji su roditelji poginuli u nesreći kad mi jebilo šesnaest. Moj je brat tada imao devetnaest. Živjeli smo uHampshireu, ali nakon nesreće odselila sam se majčinoj sestri uLeicestershire.«

On se namrgodio. »Čudi me što se Magnus nije umiješao.«»Michael ga je obavijestio o nesreći, ali on nije došao na pogreb.«

Honoria je slegnula ramenima. »Nismo ga očekivali. Nakon što su seon i otac posvađali i više nisu kontaktirali.« Usnice su joj se kratkoodvojile. »Papa se zakleo da ga nikad neće tražiti ni novčića.«

»Tvrdoglavost je očito obiteljska crta.«Honoria je zanemarila taj komentar. »Nakon godine dana u

Leicestershireu odlučila sam pokušati raditi kao guvernanta.«Pogledala u njegove i previše perceptivne zelene oči.

»Niste bili dobrodošli?«Honoria je uzdahnula. »Ne, bila sam jako dobrodošla. Ona se

udala ispod sebe – nije to bila malena razlika zbog koje se obiteljAnstruther-Wetherby toliko ražestila, nego doista ispod svojegstaleža.« Zastala je i u mislima ponovno ugledala bučnu kućuprepunu pasa i djece. »Ali bila je sretna i u njezinu sam kućanstvubila dobrodošla, ali...« Namrštila se i pogledala u tamno lice koje juje promatralo. »To nije bilo za mene.«

Page 26: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Kao riba na suhom?«»Upravo tako. I onda kada sam izašla iz korote, razmislila sam o

svojim mogućnostima. Novac, naravno, nikad nije bio problem.Michael je htio da kupim kućicu u nekom ugodnom selu i živimmirno, ali...«

»To opet nije bilo za vas?«Honoria je odmahnula bradom. »Nisam mogla zamisliti da živim

tako mirnim životom. Nije pravedno što su žene prisiljene svoje daneživjeti tako dosadno i što samo gospoda imaju pravo živjetiuzbudljivo.«

Obje su se crne obrve izvile. »Iskustvo mi je uvijek pokazalo da seisplati dijeliti uzbuđenje.«

Honoria je taman otvorila usta da se složi, ali je onda uočila njegovpogled. Trepnula je i pogledala ponovno, ali lascivni tračak već je bionestao. »U svakom slučaju, odlučila sam preuzeti nadzor nad svojimživotom i raditi prema uzbudljivijem životu.«

»Kao guvernanta?« Njegov postojani zeleni pogled ostao jeiskreno zainteresiran.

»Ne. To je samo prijelazno razdoblje. Odlučila sam tada da sam sosamnaest godina premlada da bih išla putovati Afrikom. Odlučilasam slijediti primjer ledi Stanhope.«

»Dragi Bože!«Honoria se nije obazirala na njegov ton. »Sve sam isplanirala –

moja je najveća želja da jašem na devi pod sjenom Velike sfinge. Nebi bilo razumno na takvo putovanje krenuti premlad, a bitiguvernanta, ali tako da provodim samo jednu godinu kod svakeobitelji, doimalo se savršenim načinom kako da ispunim godine.Budući da ne moram trošiti ni na što osim na svoju odjeću, mojkapital raste dok ja posjećujem različite okruge i boravim sodabranim obiteljima. To posljednje, naravno, umiruje Michaela.«

»Ah, da, vaš brat. Što on radi dok vi ispunjavate godine?«Honoria je pogledala svojeg ispitivača s odmjeravanjem. »Michael

je tajnik lordu Carlisleu. Poznajete li ga?«»Carlislea? Da. Njegova tajnika, ne. Pretpostavljam da vaš brat

ima političkih ambicija?«»Lord Carlisle bio je očev prijatelj – pristao je Michaelu biti

pokrovitelj.«

Page 27: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Njegove su se obrve ovlaš podignule, a onda je ispio svoju šalicu.»Kako to da ste za svoje privremeno zanimanje odlučiti uzeti posaoguvernante?«

Honoria je slegnula ramenima. »Što sam drugo mogla biti? Dobrosu me školovali i pripremili za izlazak u društvo. Otac je bio odlučanu tome da me predstavi visokom društvu u stilu, uz sav popratnicirkus – da me prošeta djedu pred nosom. Nadao se da će me sjajnoudati samo da bi djedu pokazao kako nitko ne dijeli njegovazastarjela uvjerenja.«

»Ali su vam roditelji poginuli prije nego što su vas predstavilidruštvu?«

Honoria je kimnula. »Ledi Harwell, stara majčina prijateljica, imalaje kćer dvije godine mlađu od mene. Nakon što sam izašla iz korotepriopćila sam joj svoju zamisao – pomislila sam da uz svoj odgoj ipripremu druge djevojke mogu naučiti kako nastaviti. Ledi Harwellpristala je na to da pokušamo. Nakon što sam završila poučavatiMirandu, udala se za grofa. Nakon toga, naravno, nikad mi nijemanjkalo namještenja.«

»San svake majke u lovu na zeta.« Tračak cinizma osjetio se unjegovu dubokom glasu. »A koga poučavate u Somershamu?«

To je pitanje Honoriju grubo vratilo u stvarnost. »MelissuClaypole.«

Njezin je spasitelj naborao čelo. »Je li to tamna ili svijetla?«»Svijetla.« Naslonivši bradu na šaku, Honoria se zagledala u

vatru. »Nezanimljiva gospođica koja vrlo malo govori – samo dragiBog zna kako bih je trebala učiniti privlačnijom. Trebala sam ići kodledi Oxley, ali je njezin šestogodišnji sin dobio vodene kozice, a ondaje stara gospođa Oxley umrla. Dotad sam već bila odbila sve drugeponude, pismo ledi Claypole stiglo je kasno i još joj nisam bilaposlala odgovor. I tako sam prihvatila ponudu, a da nisam obavilasvoju uobičajenu provjeru.«

»Provjeru?«»Ja ne radim baš za bilo koga.« Suzbijajući poriv da zijevne,

Honoria se udobnije smjestila. »Uvijek nastojim da je obitelj ugledna,dobro povezana, kako bi mi to osiguralo dobre ponude, idobrostojeća tako da ne rade probleme kad počnu stizati računi.«

»Da ne spominjemo račun modistice.«

Page 28: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Upravo tako. Pa,« kratko je gestikulirala, »ni jedna djevojka nećeuloviti vojvodu, ako je odjevena u dronjke.«

»Nedvojbeno. Ako sam dobro shvatio, obitelj Claypole nijezadovoljila vaše stroge zahtjeve?«

Honoria se namrštila. »S njima sam tek od nedjelje, ali počela samsumnjati...« Pustila je da joj riječi zamru, a zatim je slegnularamenima. »Srećom, čini se da je Melissa već gotovo zaručena, i toza vojvodu, ni manje ni više.«

Nastala je stanka, a onda ju je njezin spasitelj potaknuo da govoridalje: »Vojvodu?«

»Tako izgleda. Ako živite u blizini sigurno ga poznajete – ozbiljan,suzdržan, pomalo osamljenik, čini mi se. Već se zapleo u mrežu lediClaypole, ako je vjerovati njezinim izjavama.«

Prisjetivši se svojega gorućeg pitanja, Honoria se okrene premanjemu.

»Poznajete li ga?«Bistre zelene oči trepnuie su i pogledale u njezine, polako, a njezin

je spasitelj odmahnuo glavom. »Ne mogu reći da sam imaozadovoljstvo.«

»Hm!« Honoria je potonula u svoj naslonjač. »Počinjem misliti daje pravi pustinjak. Jeste li sigurni...«

Ali njezin spasitelj više je nije slušao. Zatim je čula što je privuklonjegovu pozornost – hroptavo disanje ranjenog mladića. Već idućitrenutak koračao je natrag prema ležaju. Iz svojeg naslonjačaHonoria je slušala kako mladićevo disanje postaje sve hroptavije ihrapavije.

Petnaest bolnih minuta poslije, suho je hroptanje prestalo.Nezemaljska tišina ispunila je kolibu, čak se i oluja stišala. Honoria

je zatvorila oči i tiho izrekla molitvu. Nakon toga začuo se vjetar,tužno zavijajući naricaljku prirode za mrtvim.

Otvorivši oči, Honoria je ugledala Đavola kako dlanove svojegbratića polaže na njegova prsa. Zatim je sjeo na rub ležaja, očijuuperenih na blijede crte lica koje se više nikad neće pomaknuti. Vidioje bratića živa i zdrava, kako se smije i govori. Honoria je znala kakose um bori sa smrću. Srce joj se stegnulo, ali ona ništa nije moglaučiniti. Potonuvši natrag u svoj naslonjač, ostavila ga je njegovimsjećanjima.

Page 29: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Vjerojatno je zaspala jer kad je otvorila oči on je čučao ispredognjišta. Svijeća se istopila, a jedino svjetlo u prostoriji bilo je onokoje je bacao plamen. Još snena, gledala ga je kako stavlja drva uvatru, pripremajući ognjište da izdrži noć.

Tijekom njihova prijašnjeg razgovora, držala je oči usmjerene ili nanjega ili na plamen. Sada, dok je svjetlo plamena ocrtavalo obrisenjegovih ruku i ramena, gledala ga je bez ustručavanja. Zbog nečegu vezi s tom njegovom preplanulom kožom Honoria se borila sastrašnim porivom da je dotakne prstima, raširi svoje dlanove prekonjegovih toplih prsa i oblikuje ih po njegovim čvrstim mišićima.

Prekriženih ruku, s dlanovima koji su se sigurno držali njezinihlakata, zadrhtala je.

Jednim gipkim pokretom, ustao je, okrenuo se i naborao čelo.»Izvolite.« Posegnuo je pokraj nje, dohvatio svoj mekani sako sastola i pružio joj ga.

Honoria je zurila u njega, hrabro suzbijajući gotovo neizdrživ porivda se usredotoči, ne na sako, nego na prsa iza njega. Progutala je,zatresla glavom i natjerala se pogledati u njegovo lice. »Ne – vi gazadržite. To je zbog toga što sam se tek probudila – zapravo mi nijehladno.« To posljednje bilo je istina jer vatra je dobro zagrijavalaprostoriju.

Jedna se crna obrva polako podignula, blijede zelene oči još subile na njezinu licu. Zatim se druga obrva pridružila prvoj i on jeslegnuo ramenima. »Kako želite.« Ponovno se smjestio u staruizrezbarenu stolicu. Prelazeći pogledom po kolibi pogled mu sezadržao na dekom umotano tijelo na krevetu. A onda se ponovnonamjestio u stolici i pogledao je. »Predlažem da pokušamoodspavati koliko možemo. Oluja bi trebala prestati do jutra.«

Honoria je kimnula i osjetila golemo olakšanje kada je sako raširiopreko svojih uznemiravajućih prsa. Naslonio je glavu na naslonstolice i zatvorio oči. Njegove trepavice oblikovale su dvapolumjeseca iznad njegovih visokih jagodičnih kostiju, a svjetlo jetreperilo preko oštrih obrisa njegova lica. Snažno lice, grubo, ali ne ineosjetljivo. Senzualna linija njegovih usana činila je središtenjegove snažne čeljusti, a fluidan luk njegovih obrva isticao je širokočelo. Divlji uvojci ponoćno crne kose uokvirivali su mu lice. Honoriase nasmijala i zatvorila oči. Trebao je biti gusar.

Page 30: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Kako joj je san zamagljivao um, a tijelo umirivala toplina vatre, nijejoj bilo teško ponovno utonuti u san.

Sylvester Sebastian Cynster, šesti vojvoda od St. Ivesa, poznat kaoOnaj Đavo Cynster odabranoj šačici zaposlenika, kao Đavo Cynsteru visokom društvu općenito i jednostavno kao Đavo među svojimnajbližim prijateljima, ispod trepavica je gledao svoju buduću ženu.Pitao se što bi samo njegova majka, vojvotkinja udova, rekla naHonoriju Prudence Anstrather-Wetherby?

Pomisao mu je gotovo izmamila osmijeh na lice, ali crni veo kojimu je visio nad glavom njegovim usnama nije dopustio da se izviju.Tollyjeva smrt zahtijevala je samo jedan odgovor; pravda će bitizadovoljena, ali osveta će zavitlati mačem. Ništa drugo ne bizadovoljilo ni njega ni ostale muške potomke klana. Unatoč njihovimneopreznim sklonostima, Cynsteri su umirali u svojim krevetima.

Ali osvećivanje Tollyjeve smrti bit će samo zakapanje prošlosti.Danas je on skrenuo u novi zavoj na svojemu putu. Njegovasuputnica za životno razdoblje koje mu slijedi, nemirno se prevrtala ustarom naslonjaču nasuprot njemu.

Đavo ju je gledao kako se smjestila i pitao se što joj uznemirujesnove. On, nadao se. Ona je svakako uznemirivala njega – a on jebio budan.

Kada je izjahao to jutro nije ni bio svjestan da je u potrazi zasuprugom, no sudbina je znala bolje. Postavila je Honoriju Prudencena njegov put na način koji je jamčio da je neće moći izbjeći.Nespokojno nezadovoljstvo koje ga je odnedavno obuzimalodoimalo se samo dijelom slagalice u rukama sudbine. Iscrpljensalijetanjima svojega posljednjeg ulova, doputovao je u Dvore iTaštom poslao poruku da se nadu ondje da koji dan odu u lov. Taštimu se trebao pridružiti tu večer i kako je imao cijeli dan pred sobom,osedlao je Sulejmana i izjahao na svoja polja.

Široko prostranstvo njegove zemlje uvijek bi ga uspjelo smiriti iusredotočiti mu misli na to tko je on bio i što je bio. A onda sepodigla oluja. Krenuo je prečacem kroz šumu, u smjeru stražnjegulaza u Dvore. To ga je stavilo na put koji ga je doveo do Tollyja – iHonorije Prudence. Sudbina samo što nije mahala crvenom

Page 31: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

zastavicom, a njemu nikad nije trebalo dugo da prepozna znak.Nikad nije propustio ugrabiti priliku, po tome je i stekao svoje ime – iveć je bio odlučio ugrabiti Honoriju Prudence.

Ona će mu biti jako dobra supruga.Za početak je bila visoka, dobro građena, nije bila ni suhonjava ni

punašnija, ali svakako jako ženstvena. Njezina smeđa kosa bojelješnjaka raskošno je sjala, s uvojcima koji su joj bježali iz klupkasmotanog na vrhu glave. Njezino srcoliko lice bilo je posebnoprivlačno, lijepo oblikovano i klasično, s malenim ravnim nosom,profinjeno zavijenim smeđim obrvama i širokim čelom. Njezine suusnice bile pune, boje plavkasto ružičaste, njezine oči, ono najljepšena njezinu licu, velike, široko postavljene s dugim trepavicama, bilesu magličasto sive.

Fizički je bila posebno privlačna – svakako je uspjela privućinjegovo zanimanje koje je nadaleko bilo poznato po hirovitosti.

Nije manje važno bilo ni to što je bila uravnotežena i nije seprepuštala izljevima ili napadajima straha. To je bilo jasno od samogpočetka kada je uspravno i odlučno stajala ne dopuštajući težiniepiteta koje je on tako slobodno sručio na njezinu glavu da jepokolebaju. Zatim ga je počastila pogledom koji ni njegova majka nebi nadmašila i uputila ga u situaciju u kojoj se zatekla.

Oduševila ga je njezina hrabrost. Umjesto da se prepustilahisteriziranju – što se držalo uobičajenom praksom za damu koja nasvojemu putu pronađe nasmrt ranjenog muškarca – ona je bilasnalažljiva i praktična. Nije mu promaknula njezina borba da suzbijesvoj strah od oluje. Učinio je sve što je mogao da joj odvratipozornost. Njezina trenutačna reakcija na njegove naredbe – gotovoje mogao vidjeti kako joj se od bijesa kosa diže na glavi – učinila jetaj zadatak prilično lakim. Također je pomoglo i kad je skinuo košulju.

Usne su mu se trznule, a onda ih je nemilosrdno izravnao. To je,naravno, još jedan razlog zašto treba slijediti savjet sudbine.

U posljednjih sedamnaest godina, unatoč svim razonodama kojesu mu dame iz visokog društva pružale, on je uvijek potpuno isigurno kontrolirao svoje tjelesne nagone. Honoria Prudence,međutim, kao da je uspostavila izravnu vezu s tim dijelom njegovauma koji je, kao što je slučaj kod svih muških pripadnika obiteljiCynster, stalno vrebao nove prilike. Bio je to lovac u njemu, ali ta mu

Page 32: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

aktivnost obično nije odvraćala pozornost od bilo kojega drugogposla kojim se bavio. Tek kada bi bio spreman posvetiti se timpitanjima, dopustio bi toj strani svoje prirode da se pokaže.

No, danas se više puta spotaknuo na svoje pohotne apetite.Njegovo pitanje u vezi s donjim gaćama bilo je jedan primjer – i

iako je skidanje košulje svakako uspjelo odvratiti njezinu pozornost,ta je činjenica, zauzvrat, odvraćala njegovu pozornost. Mogao jeosjetiti njezin pogled – još jedan osjećaj koji ga nije obuzimao većjako dugo vremena. Držao je da je posve imim, prekaljen, previšeiskusan da bi postao žrtva svojih želja.

Nadao se da će to stanje, jedanput kada Honoria Prudence budenjegova nekoliko desetaka puta, proći. Činjenica da je unukaMagnusa Anstruthera-Wetherbyja, i to buntovna unuka, bit će šlagna njegovoj svadbenoj torti. Đavo je uživao pri pomisli na to.

Nije joj, naravno, rekao svoje ime. Da joj je rekao, nikad ne bizaspala, zbog nemira ili drugih razloga. Gotovo je odmah shvatio daona ne zna tko je on. Nije bilo razloga zašto bi ga prepoznala. No,prepoznala bi njegovo ime.

Zbog njezina neobičnog zanimanja, praćenje tračeva visokogdruštva bilo joj je obvezno, da joj je rekao svoje ime, nije sumnjao uto da bi povezala stvari i u skladu s time reagirala. A to bi za njihoboje bilo naporno.

Morao bi dosta vremena posvetiti uvjeravajući je da nema razlogapaničariti, a vremena, trenutačno, nije imao previše. Bilo je tuTollyjevo ubojstvo na koje je morao misliti i trebao ju je smirenu iprisebnu. Njezina izravnost, jednostavnost i logična pomirljivostgotovo nalik na jednu suprugu, bile su mu osvježavajuće i u njima jepronašao neobičnu potporu.

Vatra je gorjela i bacala zlatnu svjetlost na njezino lice. Đavo jeproučavao profinjenu zaobljenost njezinih obraza i promatrao ranjivumekoću njezinih usnica. Otkrit će joj svoj identitet ujutro – pitao sešto će mu reći. Raspon mogućnosti, procijenio je, bio je osobito velik.Razmatrao je njezinu najvjerojatniju reakciju kada je ona zajecala iukrutila se u svojemu naslonjaču.

Đavo je širom otvorio oči. U istom je trenutku postao svjestan novežestine oluje. Grom je udario i dolazio je sve bliže. Vjetar je iznenadapočeo zavijati i oštar zvuk prolomio se šumom.

Page 33: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je glasno progutala dah i ustala. Očiju zatvorenih, srukama ispruženima ispred sebe, učinila je korak naprijed.

Đavo se vinuo sa svoje stolice. Zgrabivši je oko struka, odmaknuoju je od vatre.

Tužno jecajući, ona se okrenula i privinula uz njega. Ruke su jojkliznule oko njega, čvrsto ga je držala, naslonivši obraz na njegovaprsa. Reagirajući refleksivno, Đavo ju je obavio svojim rukama.Osjetio je jecaje koji su je potresali. Izgubivši ravnotežu, zakoračio jenatrag, a stara ga je stolica dočekala iza koljena.

Sjeo je, no Honoria nije popustila svoj stisak. Slijedila ga je dolje, azatim primaknula noge i završila mu sklupčana u krilu tiho jecajući.

Naginjući glavu. Đavo je pogledao u njezino lice. Oči su joj bilezatvorene, ali ne čvrsto. Suze su joj klizile niz obraze, ali ona jezapravo još spavala.

Zarobljena u svojoj noćnoj mori, zadrhtala je. Progutala je jecajsamo da bi mu drugi zamijenio mjesto.

Promatrajući je, Đavo je osjetio probadanje oštre boli u prsima.Suze su izbijale ispod njezinih vjeđa, skupljale se, da bi se nakontoga polako i nepokolebljivo kotrljale niz njezine obraze.

Utroba mu se stisnula. Snažno. Nježno je okrenuo njezino liceprema sebi. Nije se probudila, a suze su nastavile teći.

Nije to mogao podnijeti. Sagnuo je svoju glavu i usnama dotaknuonjezine.

Uronjena u tugu tako beznadnu, tako gustu da je ni munja nijemogla razbiti, Honoria je postala svjesna usana, toplih i čvrstih,naslonjenih na njezine. Taj ju je neočekivani osjećaj zbunio i razbiostisak njezina sna. Tama je popustila, a ona se odmaknula i uhvatiladah.

Snažni prsti ovili su se oko njezine čeljusti, usne koje zbunjujuvratile su se. Toplina je potekla u njezine kosti, kožu, izbijajući iz njihsmrtnu hladnoću. Usne su se držale njezinih, utješno žive, poveznicaiz jednoga u drugi san. Prešla je iz noćne more u osjećaj mira iispravnosti, utješena snagom koja ju je okruživala i postojanimotkucajima srca koje nije bilo njezino.

Više nije bila sama u bijedi. Netko je bio s njom, grijao ju je i čuvaood sjećanja. Led se u njezinim venama otopio. Njezine su se usnesmekšale. Nesigurno, uzvratila mu je poljubac.

Page 34: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo je obuzdao svoje tjelesne nagone trenutak prije nego što suizmaknuli nadzoru. Još je spavala – nije ju htio uplašiti da seprobudi, bilo je to posljednje što je htio. Bitka da suzbije vlastitedemone koji su ga tjerali da produbi milovanja u nešto ne takonevino, bjesnjela je jednako silovito poput oluje. Pobijedio je, ali ga jeborba snažno uzdrmala.

Ona se povukla. Podigavši glavu, čuo je kako je tiho uzdahnula.Zatim se, usnice izvivši u izrazito ženstven osmijeh, pomaknula iudobno namjestila u njegovu krilu.

Đavo je zaustavio dah i zagrizao usnu.Još jedanput, naslonivši svoj obraz na njegova prsa, utonula je u

miran san.Barem joj je zaustavio suze. Stisnute čeljusti, Đavo se podsjetio

da je to, i isključivo to, bio njegov cilj. Zahvaljujući sudbini imao je iviše nego dovoljno vremena da zahtijeva odštetu za bol koju mu jeprouzročila, da zahtijeva odgovarajuću nagradu za njegovunevjerojatnu čestitost. Njegova bi aureola napokon, barem ovajjedinstveni put trebala svijetliti.

Bilo je potrebno pola sata razmišljanja o nečemu drugome prijenego što je mogao riskirati i opustiti se. Dotad je ona već bila udubokom snu. Pažljivo se pomičući, udobno se smjestio, a onda jeprimijetio da se vatra gasi. Posegnuvši dolje, zgrabio je svoj sako ionda ga pažljivo zagrnuo preko svoje buduće supruge.

Izvivši usne, naslonio je glavu na naslon stolice i zatvorio oči.

Probudio se s obrazom naslonjenim na njezine uvojke. Trepnuo je.Sunce je prodiralo kroz prozorske kapke. Honoria je još spavala,priljubljena uz njega s nogama sklupčanima preko njegovih bedara.A onda je začuo topot kopita kako se približava. Sigurno ga je toTašti došao potražiti.

Ispravivši se. Đavo se trznuo kad su mu se zgrčeni mišići počelibuniti. Njegova buduća supruga nije se pomaknula. Podignuo ju unaručje i ispravio se. Honoria je promrmljala i naslonila glavu nanjegovo rame. Đavo ju je nježno spustio u naslonjač i pažljivo pokriosvojim sakoom. Čelo joj se kratko namrštilo kada joj je obraz

Page 35: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

dotaknula hladna tkanina naslonjača, zatim su joj se crte lica opustilei ona je ponovno utonula u san.

Đavo se protegnuo. Nakon toga je, prelazeći prstima preko svojihprsa, krenuo prema vratima. Zijevnuo je i otvorio ih.

Dah mu je prozujao kroz zube. »Dovraga!« Promatrajućipridošlice, psovao je ispod glasa. Imao je pravo u vezi s Taštim –njegov bratić, koji je jahao crnog lovačkog konja, upravo sezaustavio. Drugi se konjanik zaustavio pokraj njega. Đavolu je liceproblijedjelo kada je kimnuo svojemu jedinom starijem bratićuCharlesu – Tollyjevu polubratu.

No, to nije bilo najgore od svega. S druge su se staze približavalečetiri osobe – lord Clypole, ledi Claypole i dvojica sluga.

»Vaša Milosti! Kakvo iznenađenje da vas sretnemo ovdje.« Ženaoštrih crta lica i nabrane kose, ledi Claypole, jedva je pogledalaTaštog i Charlesa prije nego što je svoj pogled ponovno usmjerila naĐavola, a širom otvorene plave oči pritom su joj se još više povećale.

»Uhvatila me oluja.« Naslanjajući jednu ruku na okvir vrata, Đavoje blokirao ulaz.

»Doista? Noć je bila strašna.« Lord Claypole, nizak i zaobljengospodin, mučio se zaustaviti svojeg konja. »Smijem li vas pitati,Vaša Milosti, jeste li vidjeli možda našu guvernantu?« Jučer je uzeladvokolicu i odvezla se u Somersham. Dvokolica se vratila, a njojnema ni traga.«

Đavo ga je blijedo pogledao. »Oluja je poprilično divljala.«»Poprilično, da.« Lord Claypole spretno je kimnuo.

»Pretpostavljam da se konj oslobodio i pobjegao kući. Neobuzdanokljuse. Uvjeren sam da ćemo gospođicu Wetherby pronaći nasigurnom u župnom dvoru.« Lord Claypole pogledao je svojusuprugu koja je još bila zaokupljena pogledom. »Zar ne misliš tako,draga?«

Ledi Claypole slegnula je ramenima. »Ma uvjerena sam da jedobro. Tako je neobzirno od nje što nas je dovela u ovu situaciju.«Usmjeravajući umoran smiješak prema Đavolu, ledi Claypolepokazala je na sluge. »Osjećali smo potrebu da organiziramopotragu, ali pretpostavljam da imaš pravo, dragi, i da je ona sad naudobnome u župnome dvoru. Gospođica Wetherby«, ledi Claypole jeizvijestila Đavola, »dolazi s najboljim preporukama.«

Page 36: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavolu su se obrve podignule. »Doista?«»Tako mi je gospođa Acheson-Smythe rekla. Jedna od

najkvalitetnijih – poprilično poznata. Naravno, kad je čula za mojuMelissu, odbila je sve druge ponude i ...« Ledi Claypole je utihnula,zureći svojim raširenim očima. Usta su joj se polako otvorila dok jezurila u točku iza Đavolova ramena.

Uzdahnuvši u sebi, Đavo je spustio ruku i napola se okrenuo davidi Honorijin ulazak. Ona je prišla iza njega, pospano trepćući,jednom se rukom držala za križa, a s drugom je micala odlutaleuvojke sa svojeg lica. Vjeđe su joj bile teške, a iz njezinaolabavljenog smotuljka kose ispadali su zlatnim svjetlom okupanismeđi uvojci koji su se poput aureole kovrčali oko njezine glave.Izgledala je neodoljivo neuredno, obraza zarumenjenih kao da sudoista zabavljali jedno drugo na način na koji su supruzi Claypolezamišljali.

Honoria je pogledala pokraj njega i istog se trenutka sledila. Zatimse ispravila, a nenametljiva se otmjenost obavila oko nje poputplašta. Njezino lice nije odavalo nimalo zaprepaštenosti. Đavolu suse usne osmjehnule – u znak odobravanja, u znak divljenja.

»Doista, gospođice!«Oštar glas ledi Claypole prelijevao se prijekornim bijesom. Đavo ju

je ošinuo jasnim, vrlo izravnim pogledom koji bi svaka normalnaosoba pročitala kao znak upozorenja.

Ledi Claypole nije bila tako oštroumna. »Kakva krasna pomutnja!Gospođice Wetherby, ako vi na ovo mislite kada kažete da idete uposjet župniku, tada uopće nemojte pomišljati na to da ponovnostupite preko praga Claypole Halla!«

Pronicaviji od ledi Claypole, lord Claypole blago se nakašljao ipovukao suprugu za rukav. »Draga...«

»Kako su me samo prevarili! Gospođa Acheson-Smythe čut će zaovo...«

»Doista, Margery...« Jednim okom usmjerenim na Đavolovo lice,lord Claypole nastojao je obuzdati svoju suprugu od počinjanjadruštvenog samoubojstva. »Nema potrebe da tako reagiraš.«

»Nema potrebe?« Ledi Claypole promatrala ga je kao da je sišaos uma. Stresavši njegovu ruku, ispravila se i bahato izjavila:»Pošaljite nam adresu na koju da vam pošaljemo vaše kovčege.«

Page 37: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Kako ljubazno od vas.« Đavolov satenski glas sadržavao jedovoljno žestine da uspije ondje gdje lordu Claypolu nije uspjelo.

»Kovčege gospođice Anstruther-Wetherby možete poslati uDvore.«

Njegovu naredbu popratila je dugačka tišina.Ledi Clapole nagnula se naprijed. »Anstruther-Wetherby? «»Dvore?« Ta tiha jeka dolazila je iz smjera Charlesa Cynstera.

Njegov se konj uzvrpoljio i udario kopitom.Ledi Claypole munjevito je pogledala Honoriju. »Je li to istina,

gospođice? Ili je to samo laskava laž u koju ste uspjeli uvjeritiNjegovu Milost?«

Njegovu Milost? Honoriji se na trenutak zavrtjelo u glavi.Pogledala je postrance tog Đavola pokraj sebe – njegove oči, hladnozelene, kratko su susrele njezine. U tom bi trenutku sve bila dalasamo da je nasamo s njim i da mu u lice može sasuti sve što jezaslužio. Umjesto toga, podignula je bradu i mirno se obratila lediClaypole. »Kao što je Njegova Milost«, izgovorila je njegovu titulu uzblago naglašavanje, »držala prikladnim da vas obavijesti, ja doistapotječem iz obitelji Anstruther-Wetherby. No, vezu s obitelji odlučilasam držati za sebe da bih izbjegla bespotrebno i nepristojnozanimanje.«

Njezino objašnjenje nije uspjelo zaustaviti ledi Claypole. »Stvarnone znam kako ću sve ovo samo objasniti svojim djevojkama.«

»Predlažem, gospođo«, pogledom uperenim na ledi Claypole,Đavo je zgrabio Honorijinu ruku, upozoravajuće joj stisnuo prste ipodignuo ih svojim usnama, »da obavijestite svoje kćeri kako suimale čast da ih poučava, iako kratko, moja vojvotkinja.«

»Vojvotkinja!« Taj uzvik potekao je iz triju gospodskih grla, samo jeTašti Cynster bio tih.

Honoriji se ponovno zavrtjelo u glavi i stisak se njezinih prstijupojačao. Mirnog izraza lica, usana blago izvijenih, s ljubavlju jepogledala u lice svojega navodnog zaručnika. Samo je on mogaovidjeti ubojito obećanje u njezinim očima.

»Doista, Vaša Milosti! Sigurno ne mislite ozbiljno.« Ledi Claypoleje problijedjela. »Ova situacija teško da zahtijeva baš takvu žrtvu –uvjerena sam da bi gospođica Wetherby bila sretna pristati na nekunagodbu...«

Page 38: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Glas joj je zamro. Konačno ga je utišao izraz na Đavolovu licu.Jednu dugačku minutu njegove su je oči paralizirale, a onda je svojhladni pogled preusmjerio na lorda Claypola. »Očekivao sam,gospodine, da mogu računati da ćete vi i vaša supruga sdobrodošlicom dočekati moju vojvotkinju.« Duboki bezizražajni tonnjegova glasa sadržavao je sigurnu prijetnju.

Lord Claypole je progutao. »Da, naravno! U to nemojte sumnjati,ni najmanje. Ovaj...« Skupio je svoje uzde i posegnuo za onimasvoje supruge. »Čestitke i sve to. Mislim da bismo trebali krenuti.Ispričajte nas, Vaša Milosti. Dođi, draga.« Povukavši uzde, lordClaypole okrenuo je i svojeg i konja svoje supruge nevjerojatnombrzinom i njihova četveročlana skupina napustila je čistinu.

Osjetivši olakšanje, Honoria je počela proučavati preostalekonjanike. Jedan je pogled bio dovoljan da identificira onog najbližegkao rođaka... vojvode kojega zovu Đavolom. Misli su joj posrnule natu pomisao, ali još ništa nije uspjela povezati. Konjanik o kojemu jebila riječ okrenuo je glavu, ruku nemarno prekriženih preko prednjegruba sedla, bio je upadljivo zgodan. Njegova boja – smeđa kosa,smeđe oči – bila je manje dramatična od Đavolove, ali doimao seslične visine i gotovo velik poput muškarca pokraj nje. Imali su jednuzajedničku osobinu – jednostavan čin okretanja glave učinjen jeonom istom gipkom elegancijom koja je bila karakteristična za sveĐavolove pokrete. Bila je to muževna profinjenost koja je golicalaosjetila.

Pogled konjanika brzo je prešao preko nje – pogled punrazumijevanja, zatim je, izvivši usne u suptilan osmijeh, pogledaoĐavola. »Pretpostavljam da te ne treba spašavati?«

Njegov glas i ponašanje potvrdili su njihovu vezu bez ijednesumnje.

»Ne spašavanje – dogodila se nesreća. Dođi unutra.«Konjanikov se pogled uozbiljio. Honoria se mogla zakleti da je

između njega i Đavola došlo do nekog neizgovorenog oblikakomunikacije. Bez ijedne riječi, konjanik je sjahao.

Iza njega otkrio se njegov suputnik koji je još sjedio na svojemkonju. Bio je to stariji muškarac, svjetlije rjeđe kose, krupne građe,okruglog i punašnijeg lica od orlovskih obrisa druge dvojicemuškaraca. I on se pogledao s Đavolom, a zatim je udahnuo i

Page 39: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

sjahao. »Tko su oni?« Šapnula je Honoria kada je prvi muškarac,nakon što je zavezao svojega konja, krenuo prema njima.

»Dvojica bratića. Onaj koji prilazi je Tašti. Barem ga tako mizovemo. Drugi je Charles. Tollyjev brat.«

»Brat?« Honoria je uspoređivala krupnog muškarca s ubijenimmladićem.

»Polubrat«, ispravio je Đavo. Uhvativši je za lakat, zakoračio jevan iz kolibe vukući je za sobom.

Već jako dugo vremena nitko Honoriju fizički nije natjerao na bilokakvu kretnju – to je svakako bilo prvi put da se jedan muškaracusudio. Njegova čista pretpostavka ostavila ju je bez teksta, njegovačista snaga učinila je neposlušnost nemogućom. Njezino srce, kojese napokon smirilo nakon što je pretrpjelo šok koji joj je Đavo priuštioljubeći joj prste, ponovno je počelo luđački tući.

Pet koraka od vrata zaustavio se, oslobodio je i licem se okrenuoprema njoj. »Pričekajte ondje – možete sjesti na onaj panj. Ovo ćemožda potrajati.«

Jedan važan trenutak, Honoria se ljuljala na rubu otvorenepobune. Bilo je nešto neumoljivo u njegovim zelenim očima, neštošto je izdavalo naredbe s apsolutnom sigurnošću da će one bitiprovedene. Imala je poriv suprotstaviti mu se, izazvati ga, bitiiznimka njegovim odlučnim naredbama.

Ali znala je što ga čeka u kolibi.Stisnula je usnice i nagnula glavu. »U redu.«Okrenula se, a njezina haljina zavrtjela se za njom. Đavo ju je

gledao kako se udaljava prema panju koji je bio na rubu čistine.Zatim se zaustavila. Bez okretanja, ponovno je nagnula glavu. »VašaMilosti.«

Pogleda zalijepljenog za njihanje njezinih kukova, Đavo je gledaokako je krenula dalje. Njegovo zanimanje za nju upravo se drastičnopovećalo. Nijedna žena prije nije pomislila na to da mu njegovenaredbe – za koje je savršeno dobro znao da su autokratske – bacinatrag u lice. Ona, ne samo da je pomislila na to, nego je to gotovo iučinila. Da nije bilo Tollyjeva tijela u kolibi, bila bi to i učinila.

Došla je do panja. Zadovoljan, Đavo se okrenuo. Tašti je čekao navratima kolibe.

»Što se dogodilo?«

Page 40: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavolu se lice smrknulo. »Tolly je mrtav. Ubijen.«Tašti se umirio, pogled je usmjerio prema Đavolu. »Tko ga je

ubio?«»To«, rekao je Đavo tiho, pogledavajući Charlesa koji se

približavao, »još ne znam. Dođi unutra.«Stali su u polukrug uz rub grubog ležaja. Pogledi su im bili

usmjereni na Tollyjevo beživotno tijelo. Tašti je bio Đavolov poručniku bitki kod Waterlooa, Charles je služio kao ađutant. Vidjeli su smrtmnogo puta, bliskost nije ublažila udarac. U glasu posveoslobođenom emocija. Đavo je podijelio s njima sve što je znao.Prenio im je Tollyjeve posljednje riječi. Charles je bezizražajnog licapažljivo slušao svaku riječ. Zatim je slijedila dugačka tišina. Nadanjem svjetlu koje je prodirale kroz otvorena vrata Tollyjevo tijeloizgledalo je još tužnije negoli noć prije.

»O moj Bože, Tolly!« Slomljeno je izustio Charles. Crte lica su muse zgrčile. Pokrivajući lice jednom rukom, potonuo je na rub ležaja.

Đavo je gledao stisnutih čeljusti i šaka. Smrt ga više nije moglašokirati. Tuga je ostala, ali s njom će se nositi u privatnosti. On je bioglava obitelji – njegova je prva dužnost bila voditi. To su očekivali odnjega – to je i sam očekivao od sebe. A sad je imao i HonorijuPrudence. I nju je morao štititi.

Ta mu je pomisao služila kao oslonac, pomagala mu je osloboditise vrtloga tuge koji mu je odvlačio misli. Duboko je udahnuo i tiho sepovukao do ognjišta.

Nekoliko minuta poslije pridružio mu se i Tašti, pogledao je krozotvorena vrata. »Ona ga je pronašla?«

Đavo je kimnuo. »Sva sreća što nije od onih histeričnih.«Tiho su razgovarali prigušenih glasova. Pogledavajući prema

krevetu, Đavo je namrštio čelo. »Što Charles radi ovdje?«»Bio je u Dvorima kad sam stigao. Kaže da je došao ovamo za

Tollyjem radi nekog posla. Najprije ga je potražio u njegovimsobama, ali stari mu je Mick rekao da je Tolly krenuo ovamo.«

Đavo se namrštio. »Kad razmislim, dobro je da je ovdje.«Tašti je promatrao njegova gola prsa. »Gdje ti je košulja?«»Ona je zavoj.« Trenutak poslije Đavo je uzdahnuo i ispravio se.

»Odvest ću gospođicu Anstruther-Wetherby u Dvore i poslatiprijevoz.«

Page 41: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»A ja ću ostati ovdje paziti na tijelo.« Tašti se kratko nasmijao. »Tiuvijek dobiješ najbolju zadaću.«

Đavolov osmijeh u odgovor na Taštov komentar bio je jednakokratak. »Ova dolazi s kuglom i lancem.«

Taštov pogled susreo je njegov. »Ti to ozbiljno?«»Nikad nisam bio ozbiljniji.« Đavo je pogledao prema ležaju.

»Pripazi na Charlesa.«Tašti je kimnuo.Sunce ga je vani gotovo oslijepilo. Đavo je trepnuo i zaškiljio

prema panju. Ondje nije bilo nikoga. Opsovao je i pogledao ponovno– grozomorna misao prošla mu je kroz glavu. Što ako je pokušalauzeti Sulejmana?

Njegova reakcija bila je trenutačna – navala krvi, iznenadnolupanje srca. Mišići su mu se već napeli i htio je jurnuti do staje kadaje opazio pokret.

Nije otišla u staju. Prilagodivši oči na blještavilo, Đavo ju je gledaokako korača gore-dolje nekoliko koraka od panja. Njezina sivosmeđahaljina savršeno se uklopila s deblima drveća i na trenutak je prikrila.Panika je počela otpuštati stisak i on je usredotočio pogled.

Honoria ga je osjetila – podignula je pogled i ugledala ga, još jebio golih prsa, utjelovljenje gusara, gledao ju je, ukipljen,razdraženost mu se ocrtavala u svakoj crti lica. Pogledi su im sesusreli – sekundu poslije ona je prekinula kontakt. S nosom u zraku,graciozno je zakoračila udesno – i pristojno sjela na panj.

On je čekao, njegov oštri zeleni pogled bio je čvrst, a zatim je,očito zadovoljan time što je ostala ondje gdje ju je uputio, krenuoprema staji.

Honoria je zaškripala zubima i rekla sebi da on nije važan. Bio jestručnjak u manipulaciji i zastrašivanju, ali zašto bi njoj to smetalo?Ona će otići u te njegove Dvore, pričekati svoje kovčege i onda ćeotići svojim putom. To vrijeme može iskoristiti da upozna vojvotkinjuudovu.

Barem je riješila nepoznanicu koja ju je mučila – upoznala jesvojega tajanstvenog vojvodu. Slika vojvode kakvoga ga jeposljednja tri dana zamišljala, slika kako ga je opisivala ledi Claypole– kao blagog, skromnog osamljenika, pojavila joj se u glavi. Slika nijeodgovarala stvarnosti – vojvoda kojega zovu Đavolom nije bio ni

Page 42: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

blag ni skroman. Bio je pravi tiranin. A što se tiče tvrdnji ledi Claypoleda ga je uhvatila u svoju mrežu, bile su samo pusti snovi.

Ali barem je upoznala svojega vojvodu, iako mu je još trebaladoznati ime. No, teško joj je bilo povjerovati u to da njemu ni ujednom trenutku u posljednjih petnaest sati nije palo na pametpredstaviti se. To je stvarno bilo nešto za razmatranje.

Honoria se promeškoljila, žalila je gubitak svoje podsuknje. Panj jebio grub i neravan i ostavljao joj je bolna udubljenja na tijelu. Moglaje vidjeti ulaz u staju. Na temelju sjena koje su se pomicale zaključilaje da Đavo osedlava svojega demonskog konja. Pretpostavljala je daće odjahati u svoje Dvore i poslati prijevoz za nju i tijelo njegovabratića.

Kako se njezinoj neočekivanoj pustolovini približavao kraj,dopustila je sebi trenutak prisjećanja. Na njezino veliko iznenađenje,ona su bila prepuna misli o Đavolu. Bio je bahat, arogantan, tiranin –popis se nastavljao dalje. I dalje. Ali također je bio tako upadljivozgodan, mogao je biti šarmantan kada je to htio, pretpostavljala je, iposjedovao je prikladno đavolski smisao za humor. Upoznala jevojvodu da bi stekao njezino poštovanje, ali je isto tako dovoljnoupoznala i muškarca da bi je prema njemu vuklo suosjećanje. Bezobzira na to, nije imala želju previše vremena provesti u društvutiranina koji se zove Đavo. Gospoda poput njega sasvim su u redusve dok ti nisu rod i dok su na pristojnoj udaljenosti.

Do tog je čvrstog uvjerenja došla kada se on ponovno pojavio,vodeći Sulejmana. Pastuh je bio poduzetan, a muškarac ozbiljan.

Honoria se uspravila kada se on približio.Zastao je ispred nje i zaustavio Sulejmana iza sebe, a kako je panj

bio odmah iza nje, Honoria nije mogla učiniti korak natrag. Prije negošto se uspjela izmigoljiti u stranu. Đavo je zamotao uzde oko jednešake i posegnuo za njom.

Do trenutka kada je shvatila njegovu namjeru, već je nesigurnosjedila postrance na Sulejmanovim leđima. Izgubila je dah i rukamase uhvatila za sedlo. »Što zaboga...?«

Odmotavajući uzde, Đavo je nestrpljivo i namrgođeno pogleda.»Vodim vas kući.«Honoria je zbunjeno trepnula – koristio se riječima na način za koji

nije bila uvjerena da joj se sviđa. »Vi me vodite svojoj kući – u

Page 43: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Dvore?«»Somersham dvore.« Oslobodivši uzde, Đavo posegne za

sedlom. Budući da Honoria jaše ispred njega, nije namjeravaokoristiti stremen.

Honoriji se oči rašire. »Čekajte!«Pogled koji joj je Đavo uputio mogao je doći samo od nestrpljivog

muškarca. »Što?«»Zaboravili ste svoj sako – u kolibi je.« Honoria je nastojala

spriječiti svoju paniku izazvanu mislima na njegova prsa – gola –naslonjena na njezina leđa. Čak i da su cijelu stopu udaljena od njih.Cijelu stopu udaljena od bilo kojeg dijela nje.

»Tašti će ga donijeti.«»Ne! Zaboga, tko je ikada čuo da jednom vojvodi dolikuje jahati

krajem golih prsa? Mogli biste se prehladiti – hoću reći...« Konačno,Honoria je shvatila da gleda u svijetle zelene oči koje su vidjelemnogo više nego što je htjela.

Đavo je čvrsto držao njezin pogled. »Naviknite se«, savjetovao jojje. A onda se vinuo u sedlo iza nje.

Page 44: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 4

Jedina prednost koju je Honoria pronašla u svojem položaju naSulejmanovim leđima bila je ta što joj njezin mučitelj nije mogaovidjeti lice. Nažalost, mogao je vidjeti rumenilo koje joj se razlilo, nesamo po obrazima nego i po vratu. Također je mogao osjetitiukočenost koja je prožimala njezino tijelo, što i ne iznenađuje sobzirom na to da je istog trenutka kada je sjeo u sedlo iza nje oviosvoju mišićavu ruku oko njezina pasa i privukao je sebi.

Ona je zatvorila oči istog trenutka kada ju je dotaknuo. Panika jojje ugušila vrisak. Prvi put u životu pomislila je da bi se stvarno moglaonesvijestiti. Preplavila ju je čelična snaga kojom je bila okružena.Kada je napokon uspjela spriječiti provalu svojih reakcija ifunkcionirati racionalno, već su sa staze bili skrenuli na put.

Pogledavajući oko sebe, pogledala je dolje i uhvatila se za rukukoja joj je obavijala struk. Ruka je pojačala stisak.

»Sjednite mirno, nećete pasti.«Honoriji su se oči raširile. Mogla je osjetiti svaku riječ koju je

izrekao. Također je mogla osjetiti i prožimajuću toplinu koja jeproizlazila iz njegovih prsa, ruku, bedara; gdjegod su je dotaknulikoža joj je gorjela. »Ah...« Išli su putom kojim je prošla u dvokolici,zavoj pa pravac bili su ispred njih. »Jesu li Somershamski dvori vašaglavna rezidencija?«

»To je dom. Moja majka ondje živi veći dio godine.«Ne postoji vojvoda od Somershama. Kako su ulazili u zavoj,

Honoria je odlučila da je dovoljno čekala. Njezini kukovi, stražnjicabili su učvršćeni između njegovih kao kamen tvrdih bedara. Bili sujako blizu, a ona još nije znala ni njegovo ime. »Koji je vaš naslov?«

»Naslovi.« Pastuh je pokušao skrenuti ustranu, ali mu je tonemilosrdno zapriječeno. »Vojvoda od St. Ivesa, markiz od Earitha,

Page 45: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

grof od Strathfielda, vikont od Wellsborougha, vikont odMorelanda...«

Recitiranje se nastavilo. Honoria je naslonila leđa na njegovu rukuda bi se mogla okrenuti i pogledati mu u lice. Dok je on nabrajao svenaslove, prošli su pokraj mjesta jučerašnje tragedije i skrenuli u idućizavoj. Pogledao je dolje, a ona je suzila pogled prema njemu. »Jesteli završili?«

»Zapravo nisam. To je litanija koju sam naučio napamet još kaodječak. Imam i novijih naslova, ali nisam ih još upamtio.«

Ponovno je pogledao dolje prema njoj. Honoria ga je blijedogledala. Napokon je uspjela shvatiti ono što joj je dotad izmicalo.

Cynsteri drže St. Ives. To je bio stih koji ju je mama naučila,navodeći joj najstarije plemićke obitelji. A ako Cynsteri još drže St.Ives, to znači da... Iznenada se usredotočila na isklesane crte licamuškarca koji ju je s takvom lakoćom držao pred sobom. »Vi steĐavo Cynster?«

Njegov je pogled susreo njezin. Kada ga je ona nastavilazaprepašteno i optužujuće gledati, jedna se crna obrva arogantnoizvinula. »Želite dokaz?«

Dokaz? Kakav joj još dokaz treba? Jedan pogled na tebezvremenske, sveznajuće oči, na lice koje odiše čeličnom snagomsavršeno stopljenom s neobuzdanom senzualnošću, bilo je dovoljnoda ukloni svaku sumnju. Honoria se naglo okrenula naprijed. U glavijoj se i prije bilo zavrtjelo, ali sad joj se posve vitlalo.

Cynsteri – visoko društvo ne bi bilo isto bez njih. Oni su bili vrstaza sebe – divlji, skloni hedonizmu, nepredvidivi. U društvu njezinihpredaka, prešli su Kanal s Osvajačem. Ali dok su njezini preci moćstjecali uz pomoć politike i financija, Cynsteri su se služili izravnijimsredstvima. Oni jesu i uvijek su bili vrhunski ratnici – snažni, hrabri,inteligentni – rođeni vođe. Tijekom stoljeća upuštali su se u sve što jenalikovalo na sukob, strašću tako nemarnom da bi svakoganormalnog suparnika natjerala da dvaput razmisli. Kao rezultat toga,svaki kralj još od kralja Wiliama držao je mudrim ne izazivati moćnegospodare St. Ivesa. Srećom, nekom čudnom igrom prirode,Cynsteri su bili strastveni i kada je u pitanju bila zemlja, jednako kaoi kada su u pitanju bile bitke.

Page 46: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Uza sve to, bilo prstom sudbine ili pukom srećom, njihovoherojstvo na bojnom polju bilo je izjednačeno s njihovomnatprirodnom sposobnošću preživljavanja. Nakon bitke kodWaterlooa, kada su tolike plemićke obitelji imale goleme gubitke,krenula je izreka nastala iz zavidnog strahopoštovanja, da suCynsteri nenadmašivi. Sedmorica su otišla u bitku i svi su se vratili,zdravi i gotovo bez ogrebotine.

Također su bili vrlo arogantni, što je bila osobina koju jepotvrđivala činjenica da su uglavnom doista bili onoliko talentiranikoliko su držali da jesu, a to je kod običnih smrtnika poticaloodređeno, iako nerado, poštovanje.

Cynsteri uopće nisu zahtijevali poštovanje – oni su ga jednostavnouzimali kao urođeno im pravo.

Ako je vjerovati polovici priča koje se o njima pripovijedaju,trenutačni naraštaj Cynstera bio je jednako divlji, sklon hedonizmu inepredvidiv poput njihovih predaka. A njihov trenutačni vođa klanapo tome ih je sve nadmašio. Trenutačni vojvoda od St. Ivesa taj jekoji ju je bacio na svoje sedlo i izjavio da je vodi kući. To je istimuškarac koji joj je rekao da se navikne na njegova gola prsa.Gusarski autokrat koji je, a da nije ni trepnuo, izjavio da će ona bitinjegova vojvotkinja.

Honoria je odjedanput pomislila da možda previše pretpostavlja.Stvari se možda ne razvijaju onako kako je ona mislila. Ali to nije bilovažno – ona je znala kamo je život vodi, a to je bila Afrika. Pročistilaje grlo. »Kada ih idući put sretnete, Claypolove djevojke možda ćevam dosađivati, one su, žao mi je to reći, ipak kćeri svoje majke.«

Osjetila je kako je slegnuo ramenima. »Njih ću vama prepustiti.«»Ja neću biti ovdje.« Tu je izjavu odlučno izgovorila.»Bit ćemo ovdje dovoljno često – dio godine provodit ćemo u

Londonu i na mojim drugim imanjima, ali Somersham će uvijek bitidom. Ali ne brinite se za mene, nisam tolika budala da ću se suočiti srazočaranim mjesnim skorojevićkama, a da se pritom ne okoristimvašim skutama.«

»Kako, molim?« Okrenuvši se, Honoria se zagledala u njega.Njegov pogled kratko je susreo njezin i usne su mu se izvile. »Da

se skrijem iza njih.«

Page 47: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Iskušenje je bilo prejako – Honoria je podigla jednu arogantnuobrvu. »Mislila sam da su Cynsteri nenadmašivi.«

Osmijeh mu je zabljesnuo licem. »Poanta je u tome da se neizlažemo neprijateljskoj vatri bez razloga.«

Ošinuta snagom toga njegova kratkog osmijeha, Honoria jetrepnula i brzo se okrenula naprijed. Na kraju, nije bilo razloga da sei ona bezrazložno izlaže njemu. A onda je shvatila da joj je odvratiopozornost. »Moram vam pokvariti plan obrane. Naime, ja odlazim zanekoliko dana.«

»Nerado vam proturječim«, stigao je njegov satenski žamor tikiznad njezina lijevog uha, »ali mi ćemo se vjenčati, tako da vi, zbogtoga, ne idete nikamo.«

Honoria je zaškripala zubima na treperave trnce koji su jojprohujali kralježnicom. Okrenuvši glavu pogledala je izravno unjegove hipnotizirajuće oči. »To ste samo rekli da ražestite lediClaypole.« Kada joj nije odgovorio nego samo jednakim pogledomsusreo njezin, ona se okrenula naprijed, arogantno sliježućiramenima. »Ne dolikuje jednom gospodinu da me tako zadirkuje.«

Tišina koja je nastala bila je odmjerena točno onoliko koliko je bilopotrebno da joj se živci napnu. Znala je to kad je progovorio,dubokim i baršunasto mračnim glasom. »Ja nikad ne zadirkujem –barem ne riječima. I nisam gospodin, ja sam plemić, pretpostavljaosam da tu razliku jako dobro razumijete.«

Honoria je znala što je time trebala razumjeti – nutrina joj se tolikomreškala da nije mogla razmišljati – ali nije bila spremna predati se.»Neću se udati za vas.«

»Ako tako mislite, moja draga gospođice Anstruther-Wetherby,mislim da ste previdjeli nekoliko važnih činjenica.«

»Kao što su?«»Kao što je protekla noć koju smo proveli pod istim krovom, u istoj

sobi, bez nadzora.«»Osim mrtvog mladića, vašeg bratića, koji vam je, kako svi sigurno

znaju, bio jako drag. S njegovim tijelom položenim na onome ležajunitko neće ni pomisliti da se nešto neprimjereno dogodilo međunama.« Uvjerena da je odigrala pobjedničku kartu, tišina koja jenastala nije ju iznenadila.

Page 48: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Izašli su iz sjene drveća na jutarnje blještavilo kasnog ljeta. Bilo jejoš rano, ali svježina noći još nije bila nestala. Stazu je pratio vodomispunjen jarak. Na putu pred njima bio je stari drvored.

»Mislio sam vas zamoliti da ne spominjete kako smo našli Tollyja.Osim, naravno, obitelji i istražnom sucu.«

Honoria se namrštila. »Kako to mislite?«»Radije bih da ljudi misle kako smo ga pronašli ujutro, već mrtva.«Honoria je napućila usnice i vidjela kako joj obrana odlazi u vjetar.

Ali nije mu mogla odbiti taj zahtjev, posebno kada to zapravo nije biloni važno. »U redu. Ali zašto?«

»Senzacija će biti dovoljno nepodnošljiva i kada se otkrije da ga jeubio razbojnik. Volio bih, koliko je god moguće poštedjeti svoju tetku,ali i vas, ispitivanja kojih će sigurno biti. Ako otkrijemo da je bio živkada smo ga pronašli, ispitivat će vas svaki put kada izađete ujavnost.«

To nije mogla poreći – visoko se društvo hranilo nagađanjima.»Zašto ne možemo reći da je već bio mrtav kada smo ga pronašli

jučer?«»Ako to kažemo, teško će nam biti objasniti zašto vas jednostavno

nisam ostavio s tijelom i odjahao kući, oslobađajući vas svojeopasne prisutnosti.«

»S obzirom na to da se doimate neuništivim pred silama prirode,zašto me niste ostavili nakon što je on umro?«

»Zato što je tad već bilo prekasno.«Zašto što je šteta njezinu ugledu već bila učinjena? Honoria je

progutala nestrpljivu knedlu nezadovoljstva. Između drveća mogla jevidjeti kameni zid koji je vjerojatno zatvarao park. Iza njega ugledalaje veliku kuću, krov i najviši prozori uzdizali su se iznad visokihkrošnji. »Bilo kako bilo«, rekla je, »u jednome je ledi Claypole imalapravo – nema potrebe da o tomu previše govorimo.«

»Je li?«»Stvari su jednostavne – ako mi ledi Claypole neće dati

preporuku, možda mi je može dati vaša majka?«»Slaba je vjerojatnost za to.«»Zašto?« Honoria se okrenula. »Ona će znati tko sam ja, kao što

ste vi znali.«Svijetle zelene oči susrele su njezine. »Upravo zato.«

Page 49: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poželjela je da njezini prijeteći pogledi imaju snažniji učinak nanjega – ali svejedno je pokušala. »U ovim okolnostima, pomislila bihda bi vaša majka učinila sve što je u njezinoj moći da mi pomogne.«

»Siguran sam i da hoće – i upravo zbog toga neće ni prstommaknuti da vam pomogne pronađi drugo namještenje.«

Suzbijajući se poriva da frkne nosom, Honoria se okrenulanaprijed. »Ne može biti toliko kruta.«

»Ne sjećam se da ju je dosad itko takvom opisao.«»Možda bi bilo pametno otići nekamo na sjever – možda u Lake

District?«On je uzdahnuo. Honoria je osjetila njegov uzdah sve do nožnih

prstiju. »Draga moja gospođice Anstruther-Wetherby, dopustite davam razjasnim nekoliko pojedinosti. Kao prvo, priča o tome kakosamo nas dvoje proveli noć u kolibi mojeg lugara izaći će u javnost –ništa nije vjerojatnije od toga. Bez obzira na sve zabrane koje lordClaypole pokuša nametnuti svojoj supruzi, ledi Claypole neće moćiodoljeti ispričati najbližim prijateljicama posljednji skandal u koji jeupleten vojvoda od St. Ivesa. Sve u strogom povjerenju, naravno, štoće samo zajamčiti da će priča dospjeti do svih ušiju visokog društva.Nakon toga, vaš će ugled vrijediti koliko i crno pod noktima. Bezobzira na to što će vam govoriti u lice, nitko neće vjerovati u vašunevinost. Izgledi da nađete novo namještenje u nekoj kući dovoljnouglednoj da umiri vašeg brata trenutačno su ništavni.«

Honoria se namrštila na drveće koje se približavalo. »Usuđujem seobavijestiti vas, Vaša Milosti, da ja nisam neka neiskusna djevojka.Ja sam odrasla žena s određenim iskustvom – nisam laka meta.«

»Nažalost, draga moja, pobrkali ste uzrok i posljedicu. Da stedoista neka neiskusna djevojka koja se tek oslobodila skuta svojeguvernante, malo bi njih povjerovale da sam sinoć bilo što radio osimspavao. Kako stvari stoje...« napravio je stanku i usporio Sulejmanakad su se približili drveću, »dobro je poznato da ja volim lovinu kojaje malo veći izazov.«

Zgrožena, Honoria je progutala knedlu. »To je smiješno, čak nikreveta nije bilo.«

Prsa iza nje zatresla su se, a zatim se umirila. »Vjerujte mi dakrevet uopće nije potreban.«

Page 50: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je čvrsto zatvorila usta i bijesno gledala prema drveću.Staza se protezala pokraj stupova ulaznih vrata, iza nje stajao jekameni zid oko jedan metar širok i oko četiri metra visok.Nadsvođeni ulaz vodio je prilazu koji je s obiju strana bio obrubljendrvoredom jablana. Kroz mreškanje lišća ugledala je kuću koja im jestajala malo ulijevo. Bila je golema – dugački središnji blok sokomitim krilima na svakom kraju, poput slova E bez središnje crtice.Izravno ispred njih bila je stajska zgrada.

Blizina konjušnice potaknula ju je na govor. »Predlažem, VašaMilosti, da prihvatimo da nam se mišljenja o vjerojatnim događajimaprotekle noći ne slažu. Razumijem vašu zabrinutost, ali ne vidimrazlog zašto bih se vezala brakom da bih izbjegla nekoliko mjeseciogovaranja. S obzirom na to kakav vas glas prati, zasigurno senećete svađati sa mnom zbog toga.« To je, držala je, bila dobrapojedinost za kraj njezina izlaganja.

»Draga moja gospođice Anstruther-Wetherby.« Njegovo nježno,savršeno ubojito tepanje oglasilo se o njezino lijevo uho, a trnci su jojprošli kralježnicom. »Dopustite da vam nešto razjasnim. Ja se nenamjeravam svađati s vama. Vama, jednoj gospođici iz obiteljiAnstruther-Wetherby, ugrozio sam ugled, koliko god to nevino bilo,ja, iz obitelji Cynster. Zato, posljedice nisu upitne pa uopće ne mogubiti povod svađi.«

Honoria je tako jako zaškripala zubima da ju je čeljust zaboljela.Borba da suzbije drhtaj koji je taj njegov umiljati žubor izazvaookupirao ju je cijelim putom do ulaza u dvorište konjušnice. Ujahalisu u dvorište, Sulejmanova kopita odzvanjala su na šljunčanoj stazi.Dvojica sluga potrčala su i naglo se zaustavila nedaleko od mjestagdje je Đavo zaustavio svojega crnog pastuha.

»Gdje je Melton?«»Još nije došao, Vaša Milosti.«Honoria je čula svojeg spasitelja, ili je možda bolje reći mučitelja,

kako je opsovao u bradu. Bez ikakvog upozorenja sjahao jeprebacujući svoju nogu preko prednje strane sedla te povukao tako inju sa sobom. Nije imala vremena vrisnuti.

Kad je uhvatila dah, shvatila je da joj stopala još nisu dotaknula tlo– držao ju je mirno, čvrsto priljubljenu uz sebe. Skoro je zadrhtala.

Page 51: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Uvukla je dah spremna pobuniti se, no istog ju je trenutka nježnospustio.

Usnica stisnutih, Honoria je ponosno otresla svoju haljinu. Kada seispravila okrenula se prema njemu a on ju je uhvatio za dlan, zgrabiouzde i krenuo ka konjušnici vukući i nju i svojeg demona za sobom.

Honoria se suzdržala od negodovanja, radije će ići s njim negohladiti glavu u dvorištu konjušnice i biti meta znatiželje njegovihkonjušara. Zajedno s poznatim mirisima sjena i konja, obuzela ju je ipotištenost. »Zašto konjušarima ne prepustite da timare vašegkonja?«

»Previše ga se boje. S njim zna samo stari Melton.«Honoria je pogledala Sulejmana. Konj je jednako odmjereno

pogledao u nju.Njegov gospodar zaustavio se pred jednim velikim boksom.

Oslobođena, Honoria se naslonila na vrata boksa. Ruku prekriženihna prsima razmišljala je o svojoj situaciji promatrajući svojegtamničara, bila je sve uvjerenija da je to najtočniji opis, kako timarisvojega zastrašujućeg konja.

Mišići su se napinjali i opuštali, a prizor ju je naprosto hipnotizirao.Rekao joj je da se navikne na to, ali ona je sumnjala da će to ikad bitiu stanju. Sagnuo se, a onda se gipko ispravio i prešao s drugestrane konja. S te je strane mogla vidjeti njegova prsa. Honoria jepolako udahnula, a onda je on uhvatio njezin pogled.

Jedan su im se trenutak pogledi susreli, a onda je Honoriaprekinula kontakt i najprije pogledala konjsku opremu koja je visjelauza zid staje pa pogled usmjerila gore prema gredama predbacujućisi u sebi svoju reakciju, istodobno žaleći što nije imala lepezu priruci.

Nikad nije bilo mudro petljati se s autokratima, ali s obzirom na toda nije imala izbora, morala se podsjetiti da je apsolutno pogubnopokazati mu da ima bilo kakvu moć nad njom.

Odlučna u tomu da ostane pri svojemu, naredila je svojim mislimada se zaposle. Ako je on vjerovao da ga čast obvezuje da se njomeoženi, morat će isprobati drukčiji pristup. Namrgodila se. »Ne vidimpravednost u potrebi da mijenjam smjer cijeloga svojeg života samozato što sam se prije oluje morala skloniti u isto sklonište kao i vi. Ja

Page 52: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

nisam pasivni gledatelj koji samo čeka da se idući događaj samdogodi – ja imam planove!«

Đavo ju je pogledao. »Jahanje u sjeni Velike sfinge?« Točno ju jemogao zamisliti na devi zajedno s popratnom hordom berberskihstarješina koji su izgledali nevjerojatno nalik na njega, ali i mislilinevjerojatno poput njega.

»Upravo tako. Također planiram obići Obalu Bjelokosti. Čula samda je to još jedno uzbudljivo mjesto.«

Gusari i trgovci robljem. Đavo je bacio u stranu četku za timarenjei obrisao dlanove od svoje hlače.

»Morat ćete se zadovoljiti udajom za Cynstera. Nitko nikad nijetvrdio da je to običan život.«

»Neću se udati za vas.«Njezine blistave oči i način na koji je držala bradu upućivali su na

to da je njezin Anstruther-Wetherby um donio odluku. Đavo je znaoda će ozbiljno uživati u svakoj minuti koju će provesti u mijenjanjunjezina mišljenja. Prišao joj je.

Predvidljivo nije ustuknula ni centimetra, iako je vidio da joj semišići bore s tim porivom. Ne zaustavljajući se ni trenutka, obuhvatioju je oko struka, podignuo i spustio naslanjajući je na zid boksa. Uzpohvalno obuzdavanje, maknuo je svoje ruke, jednom je uhvatiogornju stranu napola zatvorenih vrata, a drugu cijelom širinom dlananaslonio na zid iza njezina ramena.

Zarobljena tako, bijesno ga je gledala. Nastojao je ne obazirati sena podizanje njezinih prsa kada je duboko udahnula. Progovorio jeprije nego što je ona imala priliku to učiniti. »Što vi imate protivmojeg prijedloga?«

Honoria ga je gledala u oči. Kad je stajao tako ispred nje, njezinocijelo vidno polje bilo je obuhvaćeno golim muškarcem. Kad joj jesrce konačno prestalo zaglušujuće glasno tući, hrabro je izvila obrve.»Nemam se namjeru udati radi nekih pukih zastarjelih društvenihnormi.«

»Je li to sav vaš prigovor?«»Tu je i Afrika, naravno.«»Zaboravite Afriku. Postoji li bilo koji drugi razlog, osim motiva

moje prosidbe, koji bi, prema vašemu mišljenju, bio zapreka našembraku?«

Page 53: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Njegova arogantnost, njegova bahatost, njegov nepopustljiviautoritet – njegova prsa. Honoria je dolazila u iskušenje da krene odvrha svojeg popisa do njegova dna. Ali ni jedna njezina zamjerka nijebila ozbiljna zapreka njihovu braku. Pretraživala je njegove oči upotrazi za najboljim odgovorom, ponovno oduševljena njihovomnevjerojatnom bistrinom. Bile su poput kristalno bistrih bazenasvijetle zelene vode. Njegovi osjećaji, misli, presijavali su se poputneuhvatljivih riba u njihovim dubinama. »Ne.«

»Odlično.«Na trenutak je ugledala tračak osjećaja koji je zabljesnuo njegovim

očima prije nego što su ih teške vjeđe zatvorile i skrile od pogleda.Je li to bilo olakšanje? Ispravljajući se, uhvatio ju je za dlan i krenuoprema izlazu iz konjušnice. Zatomljujući psovku, zgrabila je svojeskute i ubrzala korak. Krenuo je prema glavnom ulazu, iza seprostirala njegova kuća. Izgledala je mirno na jutarnjem suncu.

»Ne morate se brinuti gospođice Anstruther-Wetherby.« Pogledaoju je, a obrisi njegova lica bili su čvrsti kao granit. »Ne ženim sevama zbog društvenih normi. To je, ako samo razmislite o tome,besmislena pomisao. Cynstere, kao što jako dobro znate, nije brigaza društvene norme. Društvo, barem što se nas tiče, može misliti štoželi – ono nema vlast nad nama,«

»Ali... ako je to tako, a s obzirom na vaš ugled ne sumnjam dajest, zašto inzistirate na braku sa mnom?«

»Zašto što želim.«Riječi su izgovorene kao najočitiji odgovor na jednostavno pitanje.

Honoria je savladala svoj temperament.»Zato što želite?«Kimnuo je.»I to je to? Samo zato što tako želite?«Pogled koji joj je uputio bio je proračunat. »Za jednog Cynstera, to

je savršeno dobar razlog. Zapravo, za jednog Cynstera, nema boljegrazloga.«

Ponovno je usmjerio pogled naprijed. Honoria je bijesno zurila unjegov profil.

»Ovo je smiješno. Jučer ste me prvi put vidjeli i sad se želiteoženiti mnome?«

Ponovno je kimnuo.

Page 54: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Zašto?«Pogled koji joj je dobacio bio je prekratak da ga pročita. »Slučajno

se pogodilo da mi je i vrijeme da nađem ženu, a vi ste savršenakandidatkinja.«

Izrekavši to, promijenio je njihov smjer i još više produžio korak.»Ja nisam trkaći konj.«Usne su mu se stisnule, ali je usporio – samo toliko da nije morala

trčati. Stigli su do popločene staze koja je kružila oko kuće.Trebao joj je trenutak da u glavi ponovi njegove riječi i još trenutak

da im uoči manu. »To je i dalje smiješno. Zasigurno polovica ženskepopulacije iz visokog društva samo čeka priliku da reagira na svakivaš znak.«

Pogledao je prema njoj. »Barem polovica.«»U tom slučaju, zašto ja?«Đavo je pomislio na to da joj objasni vrlo slikovito. Umjesto toga,

zaškripao je zubima i zarežao: »Zato što ste jedinstveni.«»Jedinstvena ?«Jedinstvena po tome što se svađala s njim. Zastao je, usmjerio

pogled u nebesa moleći za dovoljno snage da se nosi s jednomAnstruther-Wetherby gospođicom, zatim ju je paralizirao pogledom.»Dopustite da vam pojednostavim. Vi ste privlačna žena iz obiteljiAnstruther-Wetherby s kojom sam proveo cijelu noć u privatnostijedne kolibe, ali tek vas trebam odvući u krevet.« Nasmijao se.»Pretpostavljam da biste radije da se vjenčamo prije nego što toučinim?«

Zatečena zaprepaštenost u njezinim očima bio je melem zanjegovu dušu. Sivi koluti zalijepljeni za njegove oči raširili su se, aonda se raširili još više. Znao je što je ugledala – čista požuda kojaje plamtjela u njemu zasigurno mu je osvijetlila oči.

Očekivao je da će sad početi besmisleno, bezuspješno inepovezano govoriti. Umjesto toga, oslobodila se njegova pogleda,trepnula, kratko udahnula i prijeteći ga pogledala.

»Neću se udati za vas samo da bih s vama završila u krevetu.Zapravo...« Shvatila je grešku i zadihano se ispravila. »Da biste vi samnom završili u krevetu.«

Đavo je gledao kako joj izdajničko rumenilo navire na obraze.Namrgođeno je kimnuo. »U redu.« Pojačavši svoj stisak oko njezina

Page 55: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

dlana, okrenuo se i nastavio hodati.Cijelim se putom od kolibe meškoljila i vrpoljila uz njega. Kad su

stigli do staje već je bio jako uzbuđen. Kako je samo uspio da je nebaci na sijeno i olakša si muku, nije imao pojma. Ali sada ga je glavastrašno boljela i znao je da, ako ne nastavi hodati i ne održi nju upokretu, će ga isušenje možda ipak savladati.

»Vi«, rekao je kad su skrenuli za ugao njegove kuće, »se za menemožete udati zbog više razumnih, društveno prihvatljivih razloga. Jaću se vama oženiti da bih vas dovukao u svoj krevet.«

Osjetio je njezin, poput bodeža, oštar pogled. »To je... BlagiBože!«

Honoria je zastala, posve ukipljena, zurila je. Okupani jutarnjimsuncem, Somershamski dvori prostirali su se pred njom. Golemakamena kuća boje meda, izgrađena najmanje stoljeće prije,elegantno se protezala pred njom, lijepo razvijena i otmjenarezidencija s pogledom na prostrani travnjak. Maglovito je bilasvjesna jezera u dnu travnjaka, kamenog zida obraslog bijelomružom, rose na mirisnim cvjetovima. Glasanje pataka dopiralo je sjezera, zrak je bio ispunjen svježim mirisom pokošene trave. Alizapravo ju je kuća najviše zadivila. Odisala je trajnošću,dobrodošlicom, grandiozna u svakoj svojoj liniji, iako su joj oštrirubovi bili prigušeni, smekšani godinama. Sunčane zrake odbijale suse o prozorska željezna okna, a golema dvostruka hrastova vratabila su uokvirena trijemom klasičnog dizajna. Poput ljupke ženesmekšane iskustvom, njegov je dom pozivao i mamio.

On joj je predlagao da bude gospodarica svega toga.Misao joj je proletjela glavom. Iako je znala da ju promatra,

dopustila je sebi trenutak maštanja o tome što bi moglo biti. Je li zato bila rođena, odgajana, uvježbavana? Ono što je trebalo bitinjezina sudbina bilo je pred njom. Ali kada bi postala njegovavojvotkinja riskirala bi...

Ne! Obećala je sebi – nikad više.Zatvarajući oči pred kućom, iskušenjem, polako je udahnula i

ugledala njegov obiteljski grb u kamenom pročelju na trijemu – štit sjelenom koji ponosno stoji pred hiraldičkim ljiljanom. Ispod štitaizvijala se široka kamena vrpca s uklesanim natpisom. Riječi su bilelatinske – trebao joj je trenutak da ih prevede. »U dobru i... zlu?«

Page 56: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Snažni prsti stisnuli su njezine. »Moto obitelji Cynster.«Honoria je usmjerila pogled prema nebesima. Neumoljivom

snagom vukao ju je prema stubištu. »Gdje me vodite?«Slika svilenih jastuka i prozračnih baldahina – gusarev brlog –

pojavila joj se pred očima.»Svojoj majci. I tek toliko da znate, ona voli da je zovu

vojvotkinjom udovom.«Honoria se namrštila »Ali vi niste oženjeni.«»Nisam još. To je njezin način na koji me suptilno podsjeća na

moje dužnosti.«Suptilan. Honoria se pitala što bi vojvotkinja udova, ipak je ona bila

njegova majka, učinila da na izravniji način izrazi svoje mišljenje. Štogod to bilo, bilo je krajnje vrijeme da ona zauzme stajalište. Ne bi bilomudro prijeći preko njegova praga iza kojeg je, u to ni najmanje nijesumnjala, vladao poput kralja, a da prethodno ne postignu sporazumo njihovu budućem odnosu, ili o tomu da on ne postoji.

Došli su do ulaza. On se zaustavio pred vratima i pustio je. Licemokrenuta njemu Honoria se ispravila. »Vaša Milosti, mi moramo. ..«

Vrata su se otvorila prema unutra. Širom otvorenima veličanstvenoih je držao batler, jedan od impozantnijih primjeraka. Budući da joj jepokvario priliku, Honoria se jedva uspjela suzdržati da ga prijeteći nepogleda.

Batlerov je pogled prešao na njegova gospodara a njegov osmijehpokazivao je iskrenu naklonost. »Dobro jutro, Vaša Milosti.«

Njegov je gospodar kimnuo. »Webstere.«Honoria se nije pomaknula. Nije namjeravala prijeći preko njegova

praga dok joj ne prizna njezino pravo da zanemari, kao što je onzanemarivao kada bi mu god to odgovaralo, društvena pravila.

On se pomaknuo da stane pokraj nje, gestikulirajući joj da kreneprije njega. Istodobno je Honoria osjetila njegovu ruku na svojemstruku ispod leđa. Kako je bila bez podsuknje, samo je jedan slojtkanine odvajao njezinu kožu od njegova čvrstog dlana. Pritisak nijebio jak. Umjesto toga je, zavodljivo ispitujući, njegova ruka krenulapolako, jako polako, prema dolje. Kada je dosegnula početakzaobljenja njezine stražnjice, Honoria je kratko izdahnula i brzoprekoračila preko praga.

Page 57: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

On ju je slijedio. »Ovo je gospođica Anstruther-Wetherby,Webstere.« Pogledao je u njezinu smjeru, a Honoria je uočilapobjedu u njegovim očima. »Boravit će kod nas i njezine bi stvaritrebale stići ujutro.«

Webster se naklonio. »Pobrinut ću se za to da vam kovčegeodnesu u vašu sobu, gospođice.«

Honoria ukočeno kimne. Srce joj je još treperilo u grlu, na njezinojsu se koži izmjenjivale toplina i hladnoća na najčudnijim mjestima.Nije mogla naći nijedan prigovor batlerovu držanju. Nije se doimaoiznenađenim što mu je gospodar napola odjeven. Zar je ona bilajedina koja je držala da su njegova prsa tako izvanredna?Suzdržavajući se da u nevjerici frkne, podignula je nos još nekolikocentimetara i pogledom prešla po predvorju.

Dojam koji je ostavio vanjski izgled kuće nastavio se i unutra.Određena gracioznost ispunjavala je predvorje osvijetljeno suncemkoje je prodiralo kroz bočne prozore vrata i jedan polukružni iznadvrata. Zidovi su bili obloženi tapetama – plavim heraldičkim ljiljanomna bjelokosnoj pozadini; njihova je oplata od svijetlog hrasta blagosvjetlucala. Zajedno s plavim i bijelim pločicama, dekor je odisaoprozračnom, nezatrpanom atmosferom. Stube od lakiranog hrasta sbogato izrezbarenom balustradom, dugim i ravnim usponom vodilesu gore, a zatim se račvale na dva stubišta koja su vodila na galerijuiznad.

Webster je obavještavao svojega gospodara o dolasku njegovihbratića. Đavo je kratko kimnuo. »Gdje je vojvotkinja udova?«

»U Jutarnjoj sobi, Vaša Milosti.«»Odvest ću gospođicu Anstruther-Wetherby k njoj. Pričekaj me.«Webster se naklonio.Đavo je spustio pogled prema njoj. Lijenom gracioznošću koja joj

je draškala živce, gestikulirao joj je da ga slijedi. Još je treperilaiznutra – rekla je sebi da je to od ljutnje. S glavom visokouzdignutom, krenula je niz predvorje.

Njegov naputak batleru da ga pričeka podsjetio ju je na ono što jenjihova svađa potisnula iz njezine glave. Kako su se približavaliJutarnjoj sobi, Honoriji je sinulo da se možda svađa s njim bezrazloga. Đavo je posegnuo za kvakom, njegovi prsti uhvatili su

Page 58: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njezine i ona ih je povukla. Pogledao ju je s očima u kojima sepočelo nazirati nestrpljenje.

Nasmijala se suosjećajno. »Oprostite, zaboravila sam. Sigurno stejako rastreseni zbog smrti svojeg bratića.« Govorila je tiho, utješno.»Možemo o svemu ovome razgovarati poslije, ali stvarno ne postojirazlog zašto bismo se vjenčali. Vjerujem da ćete jedanput kadatrauma prođe gledati na stvari jednako kao i ja.«

Držao je njezin pogled, njegove oči jednako prazne kao i njegovizraz. Zatim su mu se crte lica zaoštrile. »Ne računaj s time.«Izrekavši to, širom je otvorio vrata i proveo je unutra. On je ušao izanje i zatvorio vrata za sobom.

Sitna žena, crne kose prošarane sijedima, sjedila je na stoliciispred kamina, a u rukama joj je bio vez. Podignula je pogled, a ondase nasmijala – bio je to najsrdačniji osmijeh koji je Honoria u životuvidjela – i ispružila ruku. »A tu si, Sylvestre. Pitala sam se kamo siotišao. A tko je ovo?«

Francusko podrijetlo njegove majke jasno se čulo u njezinunaglasku. Također se naziralo u njezinoj kosi koja je nekoć bila crnapoput kose njezina sina u kombinaciji s porculanskim tenom, uhitrim, gracioznim pokretima njezinih ruku, njezinim vitalnim crtamalica i iskrenom, radoznalom pogledu koji je obuhvatio Honoriju.

Žaleći u sebi zbog užasno zgužvane haljine, Honoria je držalaglavu uspravnom dok ju je on vukao kroz sobu. Vojvotkinja udovanije ni trepnula na gola prsa svojeg sina.

»Maman.« Na Honorijino iznenađenje, njezin đavolji tamničarsagnuo se i poljubio svoju majku u obraz. Ona je prihvatila taj darkako nešto na što prirodno ima pravo, a kada se ispravio, počastilaga je pogledom koji je svojim autoritetom posve odgovarao njegovojaroganciji. On ga je mirno prihvatio. »Rekla si mi da ti dovedemnasljednicu čim je pronađem. Dopusti mi da ti predstavim gospođicuHonoriju Prudence Anstruther-Wetherby.« Kratko je pogledao uHonoriju.

»Vojvotkinja udova od St. Ivesa.« Okrenuvši se ponovno svojojmajci dodao je: »Gospođica Anstruther-Wetherby boravila je kodClaypolea i njezini će kovčezi brzo stići. Ostavit ću vas da seupoznate.« Uz najkraći mogući naklon, upravo je to i učinio i zasobom čvrsto zatvorio vrata. Iznenađena, Honoria je pogledala

Page 59: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

vojvotkinju udovu i bilo joj je drago vidjeti da nije bila jedina koja jeostala zuriti za njim.

Zatim je vojvotkinja udova podignula pogled i nasmijala joj se –toplo, srdačno, onako kako se smijala svojem sinu. Honoria jeosjetila gdje joj je sjaj njezina osmijeha dotaknuo srce. Izraz licavojvotkinje udove bio je pun razumijevanja i ohrabrujući. »Dođite.Sjednite.« Vojvotkinja udova pokazala je na chaise pokraj svojestolice. »Ako ste bih sa Silvestrom sigurno vam treba odmor. On ječesto jako težak.«

Suzdržavajući se od iskušenja da se suosjećajno složi s njom,Honoria je potonula u produženi naslonjač. »Morate oprostiti mojemusinu. On je pomalo...« Vojvotkinja udova zastala je pokušavajući sesjetiti odgovarajuće riječi. Namrštila se. »Detresse.«

»Vjerujem da ima mnogo toga na umu.«Vojvotkinja udova izvila je svoje elegantne obrve. »Na umu?«

Zatim se nasmijala, a oči su joj zasvjetlucale kad je ponovnopogledala Honorijino lice. »Ali sad ćemo se, draga moja, kao štonam je moj tako detresse sin zapovjedio, bolje upoznati. A s obziromna to da ćete mi postati snaha, zvat ću vas Honoria?« Obrve su jojse ponovno izvile. »Je li to u redu?«

Njezino ime postalo je Onoria jer vojvotkinja udova nije mogla rećiH. Honoria joj je uzvratila osmijeh i zaobišla vodeće pitanje. »Akotako želite, gospođo.«

Osmijeh vojvotkinje udove zablistao je. »Draga moja, želim to svimsvojim srcem.«

Page 60: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 5

Nakon jednog sata suptilnog ispitivanja, Honoria je uspjela pobjećivojvotkinji udovi, zadovoljna što je, iako se oprostila s cijelom svojomživotnom pričom, uspješno izbjegla spomenuti Tollyjevu smrt. Nakonšto su je otpratili u elegantne odaje, oprala se i preodjenula.Samopouzdanje joj se vratilo i ona se spustila u metež.

Stigao je sudac i dok je Đavo razgovarao s njim. Tašti je vojvotkinjiudovi priopćio vijest. Kada je Honoria ušla u salon, vojvotkinja udovabila je u vrtlogu emocija, iako je i tuga bila prisutna, ipak je gnjevprevladao.

Čim je ušla, vojvotkinja udova počela ju je ispitivati o detaljima.»Ne moraš se ispričavati što mi prije nisi rekla. Točno znam kako jeto – taj me moj sin, sa svojim tipično muškim ponašanjem, nastojaopoštedjeti istine. Drugo i nije bilo za očekivati od jednog Cynstera.«

Kad joj je vojvotkinja udova pokazala da sjedne, Honoria jeposlušala. Jedva je stigla završiti svoju ispovijest kad je zvuk kotačana šljunku najavio Đavolov dolazak.

»Koja je presuda?« upitao je Tašti.Đavo je susreo njegov pogled. »Smrt kao rezultat pucnja.

Počinitelj nepoznat. Moguće da je riječ o razbojniku.«»Razbojniku?« Honoria je zurila u njega.Đavo je slegnuo ramenima. »Ili to ili krivolovac.« Okrenuo se

vojvotkinji udovi. »Poslao sam po Arthura i Louise.«Lord Arthur Cynster i njegova supruga Louise bili su Tollyjevi

roditelji.Slijedila je iscrpna rasprava o tome koga obavijestiti, o poslovima

koje je bilo potrebno obaviti i o tome kamo smjestiti očekivane goste,koji su obuhvaćali dobar dio visokog društva. I dok je Đavo preuzeoprve dvije dužnosti, odabir soba i obroka pao je na vojvotkinju udovu.

Page 61: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Unatoč čvrstoj namjeri da bude ravnodušna prema Đavolovojobitelji, Honoria jednostavno nije mogla ostati postrani i dopustiti datakav teret padne na vojvotkinjina nježna leđa. Posebno kada je onabila i više nego kvalificirana za to da joj olakša teret. Iako je neradopredstavljena kao Anstruther-Wetherby kada je Tolly umro, od nje ćese očekivati da bude na pogrebu, što znači da će morati ostati uDvorima barem dok ne pokopaju Tollyja. Budući da su stvari takostajale, nije bilo razloga zašto ne bi ponudila pomoć. Osim toga,sjediti dokono u svojoj sobi dok je oko nje cijelo kućanstvo bilo uopćem metežu, bilo bi ispod njezine časti.

U roku od nekoliko minuta bila je udubljena u popise – početnepopise, zatim popise izvedene iz njih i konačno popise za provjeru.Popodne i večer prošli su vrlo brzo. Webster i voditeljica kućanstva,starija ženu koju su zvali gospođom Hull, koordinirali su provedbuvojvotkinjinih naredbi. Cijela vojska sluškinja i lakaja počela jeotvarati i pospremati sve sobe. Ljudi s okolnih farmi došli su pomoćiu kuhinji i stajama. Ipak, metež se smirio, zavladalo je turobnoozračje i u cijelom se kućanstvu nije mogao čuti smijeh niti vidjetiosmijeh.

Noć je pala. Nespokojna i nemirna, Honoria se probudila usumoran dan. Žalost je zavladala Dvorima i produbila se s dolaskomprve kočije.

Vojvotkinja udova dočekala je kočiju i odlučila se pobrinuti za svojušogoricu. Honoria je uspjela pobjeći namjeravajući utočište pronaći uljetnikovcu na drugoj strani travnjaka koji se protezao ispred Dvora.Već je bila na pola puta kada je ugledala Đavola kako joj izmeđudrveća dolazi u susret. Bio je otišao s kapelanom i skupinommuškaraca označiti grob. Đavo ju je ugledao i Honoria je zastala.

Izašao je iz sjene grabeći svojim dugim nogama odjevenim uhlače od jelenske kože i sjajne visoke čizme. Njegova fina bijelakošulja s napuhanim rukavima bila je raskopčana oko vrata, a prekonje nosio je kožni prsluk. Unatoč njegovoj, nimalo konvencionalnojodjeći, sa svojim dramatičnim tonovima još je izgledao impresivno –poput gusara u svakom pogledu.

Njegov pogled brzo je prešao preko nje i opazio njezinu haljinunježne boje koja je bila kombinacija sivkaste i boje lavande. Bila je to

Page 62: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

boja koja je odgovarala osobi u drugoj fazi žalosti. Iako izraz njegovalica nije ništa odavao, ona je osjetila njegovo odobravanje.

»Stigli su vam stric i strina.« Priopćila mu je to dok je još bionekoliko koraka od nje.

Jedna se crna obrva izvila, Đavo se nije zaustavio. »Dobro jutro,Honoria Prudence.« Glatko ju je uzeo za ruku, položio je na svoju ispretno je okrenuo natrag prema kući. »Vjerujem da si dobrospavala?«

»Savršeno dobro, hvala na pitanju.« Budući da joj nije ostavioizbor, Honoria je brzim koracima hodala uz njega. Suzdržala se odtoga da mu dobaci prijeteći pogled.

»Nisam vam dopustila da mi se obraćate imenom.«Đavo je pogledao prema prilazu. »To je tvoj propust, srećom ja

nisam od onih koji se strogo drže protokola. Pretpostavljam da jeMaman preuzela brigu o ujni?«

S očima uperenima u njegove, Honoria je kimnula.»U tom slučaju«, rekao je Đavo pogledavši naprijed, »trebat će mi

tvoja pomoć.« Još se jedna kočija pojavila i polako se približavalastubama. »To su Tollyjev mlađi brat i sestre.«

Pogledao je prema Honoriji a ona je izdahnula i nagnula glavu.Ubrzavajući korak došli su do prilaza u trenutku kada se kočijazaustavila.

Vrata su se naglo otvorila i dječak je iskočio van. Očiju širomotvorenih, tupo je gledao prema kući. Zatim je čuo njihove korake iokrenuo se. Vitak i drhteći od napetosti, gledao je prema njimastisnutih usnica, licem iz kojeg je bila nestala sva boja.Prepoznavanje mu je zabljesnulo u izmučenim očima. Honoria jeprimijetila kako se napeo suzbijajući poriv da jurne prema Đavolu.Umjesto toga ispravio se i hrabro progutao.

Đavo je prišao dječaku, jednu je ruku položio na njegovo rame iutješno ga stisnuo. »Dobar si ti dečko.«

Pogledao je u kočiju i pozvao putnice. »Dođite.«Najprije je iz kočije podignuo i spustio jednu djevojku koja je tiho

jecala, a zatim i drugu. Obje je krasilo obilje kestenjastih lokni iprofinjen ten koji je trenutačno bio prekriven mrljama od plakanja.Dva para velikih plavih očiju plivala su u suzama, njihova tanka tijelapodrhtavala su od jecaja. Bilo im je, Honoria je procijenila, oko

Page 63: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

šesnaest godina i bile su blizanke. Bez tračka svjesnosti ili strahaprivinule su se uz Đavola, obavijajući ga rukama oko pasa.

Zagrlivši svaku jednom rukom, okrenuo ih je Honoriji. »Ovo jeHonoria Prudence – za vas je gospođica Anstruther-Wetherby.Pobrinut će se za vas obje.« Susreo je Honorijin pogled. »Ona znakako je to izgubiti nekoga koga voliš.«

I djevojke i dječak bili su previše uznemireni da bi se upoznalikako dolikuje. Honoria nije čekala da se predstave nego je preuzelastvar u svoje ruke. Đavo se spretno oslobodio ruku djevojaka koje suse zalijepile za njega. Kliznuvši naprijed ona je preuzela njegovomjesto. Utješno obgrlivši svaku djevojku jednom rukom, okrenula ihje prema kući. »Dođite, odvest ću vas u vaše sobe. Vaši su roditeljiveć unutra.«

Dopustili su joj da ih vodi uza stube. Honoria je bila svjesnanjihovih znatiželjnih pogleda.

Na trijemu su se obje djevojke zaustavile i progutale suze. Honoriaje kratko pogledala iza sebe i ugledala Đavola, bio im je okrenutleđima, ruka mu je bila prebačena preko dječakovih ramena, a glavapognuta jer je dječaku nešto govorio. Okrenula se, ponovno okupiladjevojke koje su sad već počele drhtati i usmjerila ih u kuću.

Obje su se naglo zaustavile.»Hoćemo li morati... Mislim...« Jedna je pogledala prema Honoriji.»Hoćemo li ga morati ići vidjeti?« Izustila je druga. »Je li mu lice

jako izranjavano?«Honoriju je srce zaboljelo, preplavili su je sućut i dugo potiskivano

suosjećanje. »Nećete ga morati vidjeti ako to ne želite.«Govorila je tiho, utješno. »Ali izgleda vrlo spokojno – onako kako

pretpostavljam da je uvijek izgledao. Zgodan i potiho sretan.«Obje su djevojke zurile u nju s nadom u očima.»Bila sam ondje kad je umro«, Honoria je osjetila poriv da doda.»Doista?« Iznenađenje i tračak mladenačkog skepticizma mogao

im se razaznati u glasovima.»I vaš je bratić bio ondje.«»Oh.« Pogledale su prema Đavolu i onda obje kimnule.»A sad je vrijeme da vas smjestimo.« Honoria je pogledala natrag

i ugledala sobaricu kako silazi s kočije. I lakaj se odnekud pojavio i

Page 64: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

odvezivao njihove kovčege s kraja i krova kočije. »Sigurno ćete sehtjeti umiti i preodjenuti prije nego što stigne ostatak vaše rodbine.«

Uz šmrcanje i dva suzna smiješka, koja su u predvorju uputileWebsteru, dopustile su joj ja da ih odvede na kat.

Soba dodijeljena djevojkama bila je blizu kraja jednog krila.Obećavši im da će poslije doći po njih, Honoria ih je ostavila u skrbinjihove sobarice i ponovno se spustila u prizemlje.

Točno na vrijeme da dočeka iduće goste.Ostatak je dana proletio. Kočije su dolazile jedna za drugom i iz

njih su izlazile gospođe i uštogljena gospoda te znatan broj kicoša.Đavo i Tašti bili su posvuda, dočekivali su goste, odgovarali napitanja. I Charles je bio tu, lica drvena, ukočeno se držeći.

Smještena pokraj stubišta, Honoria je pomagala vojvotkinji udovi udočekivanju rodbine i prijatelja koji su bili dovoljno bliski da budusmješteni u Dvorima. Usidrenu pored svoje domaćice, vladaricupopisa Honoriju vojvotkinja udova svima je predstavljala pomaloneodređeno.

»Ovo je gospođica Anstruther-Wetherby, koja mi pravi društvo.«Cynsterova rođakinja kojoj se vojvotkinja obraćala, razmijenila je

naklone s Honoriom i istog trenutka postala zaintrigirana. Nagađanjeje bljesnulo u očima starije žene.

»Doista?« Nasmijala se s ljupkom skromnošću. »Draga moja, jakomi je drago što sam vas upoznala.«

Honoria joj je ljubazno odgovorila prigušenim glasom koji ništa nijeodavao. Kada je ponudila pomoć, propustila je predvidjeti svojtrenutačni problem, a sad više nije mogla napustiti svoje mjesto uzvojvotkinju. Izvila je usne u osmijeh i odlučila ignorirati tu očitumanipulaciju svoje domaćice. Već je shvatila da je vojvotkinja udovabila čak tvrdoglavija od svojeg sina.

Tijelo je izloženo za obitelj kasno to popodne. Sjetivši se svojegobećanja Honoria je otišla po Tollyjeve sestre u udaljenom krilu.

One su čekale, blijede, ali smirene. Odjevene u crni muslinizgledale su jako ranjivo. Honoria je prešla svojim iskusnim okompreko njih i zadovoljno kimnula. »Bit će u redu.« Prišle su jojoklijevajući. Bilo je očito da su u strahu pred onim što će slijediti.Honoria im se ohrabrujuće nasmijala. »Vaš je bratić zaboraviospomenuti vaša imena.«

Page 65: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ja sam Amelia, gospođice Anstruther-Wetherby.« Djevojka bližeHonoriji se naklonila.

Njezina sestra učinila je isto, jednako graciozno. »Ja samAmanda.«

Honoria je izvila obrve. »Pretpostavljam da biste se na Amy objeodazvale?«

Taj jednostavni komentar izmamio je dva slabašna smiješka.»Obično je tako«, priznala je Amelia.

Amanda se ponovno uozbiljila. »Je li istina ono što je Đavo rekao?O tome da znate kako je to izgubiti one koje volite?«

Honoria je susrela njezin iskreni pogled. »Istina je. Izgubila samroditelje u nesreći kočije kada mi je bilo šesnaest.«

»Oboje roditelja?« Amelia je izgledala šokirano. »To je zasigurnobilo strašno, još strašnije nego što je izgubiti brata.«

Honoria se ukipila, a onda, pomalo ukočeno, kimnula.»Gubitak bilo kojeg člana obitelji težak je, ali kada nas oni

napuste, mi moramo dalje. Dugujemo to i njima, zbog sjećanja nanjih, ali i sebi.«

Taj filozofski komentar malo je zbunio djevojke. Honoria jeiskoristila taj trenutak da ih pokrene i odvede do privatne kapelicenedaleko od galerije.

Zaustavivši se na ulazu, djevojke su nervozno promatrale u crnoodjevene redove njihove rodbine. Svi su bili tihi, većina pognuteglave.

Obje su djevojke reagirale onako kako se Honoria nadala da ćereagirati. Kralježnice su im se ukočile, duboko su udahnule, ispravileramena i polaganim koracima krenule niz tihu sobu. Držeći se zaruke, prišle su lijesu koji je bio postavljen na postolju ispred oltara.

Iz sjene pokraj vrata Honoria je gledala ono što je, u biti, bio prizoriz njezine prošlosti. Preplavio ju je turoban mir kapelice. Upravo jeplanirala sjesti na stražnju klupu kad je ugledala Đavola. Primjerenoodjeven u crni kaput i hlače, bijelu košulju i crnu kravatu, izgledom jeodavao točno ono što je bio – đavolje zgodan razvratnik i glavaobitelji. Sa svojega mjesta iza lijesa, izvinuo je jednu obrvu, izraz licabio mu je suptilan spoj poziva i izazova.

Tolly joj nije bio rođak, ali ona je bila prisutna u trenutku njegovesmrti. Honoria je oklijevala, a onda je krenula za Tollyjevim sestrama

Page 66: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

niz prolaz.Držeći se jedna druge, blizanke su krenule dalje i sjele na klupu

iza svoje ucviljene majke. Honoria je zastala i pogledala u nevinostkoju ni smrt nije mogla izbrisati. Kao što je bila rekla, Tollyjevo je licebilo spokojno, mirno i nije se nazirao ni tračak rane na prsima. Samoje sivo bljedilo njegova lica odavalo da se više nikad neće probuditi.

I prije je vidjela smrt, ali ne poput ove. One prije uzeo je Bog, njihje samo trebalo oplakati. Tollyju je život oduzeo čovjek, a to jezahtijevalo znatno drukčiji odgovor. Namrštila se.

»Što je?« Začula je tihi Đavolov šapat pokraj sebe.Honoria je podignula pogled. Mršteći se pretražila mu je oči. On je

znao – kako ne bi znao? Zašto onda...? Hladnoća joj je dotaknuladušu, zadrhtala je i skrenula pogled.

»Dođi.« Đavo ju je uzeo za ruku i Honoria mu je dopustila da jeodvede do klupe. Sjeo je pokraj nje, osjetila je njegov pogled nasvojemu licu, ali ga nije pogledala.

Zatim je Tollyjeva majka ustala. Dok ju je njezin suprug pridržavao,položila je bijelu ružu u lijes i bdijenje je bilo gotovo.

Na izlasku iz kapelice, slijedeći vojvotkinju udovu i Tollyjeveroditelje u salon, nitko nije govorio.

U predvorju je Đavo povukao Honoriju ustranu, u sjenu stubišta.Kad su posljednji članovi rodbine prošli, obratio joj se prigušenimglasom: »Oprosti, nisam trebao inzistirati. Nije mi palo na pamet daće te to podsjetiti na roditelje.«

Honoria je podignula pogled i zagledala se izravno u njegove oči.Nisu bile, shvatila je, posebno vješte u skrivanju osjećaja – bistredubine bile su previše jasne. Trenutačno su izgledale skrušeno.

»Nije riječ o tomu. Jednostavno me pogodilo...« Utihnula jeponovno pretražujući njegove oči. »To koliko je njegova smrtpogrešna.« Impulzivno je upitala: »Jeste li zadovoljni sučevompresudom?«

Njegovo se lice zaoštrilo u ratničku masku. Vjeđe su mu sespustile, zaklanjajući te oči koje previše otkrivaju, njegove trepavicepostale su veo koji odvlači pozornost. »Savršeno.« Lijeno je pokazaoprema salonu. »Predlažem da se pridružimo ostalima.«

Njegov nagli prekid razgovora ne bi se baš potpuno moglo nazvatipljuskom u lice, ali je Honoriju svakako iznenadio. Zauzevši svoje

Page 67: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

uobičajeno držanje, dopustila mu je da je uvede u salon, a onda je usebi počela proklinjati kada je toliko očiju poletjelo u njegovu smjeru.

Njihov zajednički ulazak, odvojen od ostalih, potkrepljivao je slikukoju su Đavo i vojvotkinja udova imali namjeru prikazati – sliku njekao Đavolove mlade. Takve suptilne nijanse bile su hrana od kojevisoko društvo živi. Honoria je to znala. Obično je i sama bilasposobna koristiti se takvim znakovima u svoju prednost, ali utrenutačnom je slučaju očito imala posla s pravim majstorom.

Dvoje pravih majstora istodobno – vojvotkinja udova nije bilanovakinja u toj igri.

Salon je bio krcat, ispunjen rodbinom, prijateljima i bliskimpoznanicima. Unatoč prigušenim glasovima, buka je bila znatna.Vojvotkinja udova sjedila je na produženom naslonjaču pokrajTollyjeve majke. Đavo je doveo Honoriju do Amande i Amelije kojesu nervozno razgovarale s jednom starom gospodom.

»Bude li ti potrebna pomoć s imenima ili rodbinskim vezama, pitajblizanke, osjećat će se korisno.«

Honoria je nakosila glavu i hladno odgovorila: »Iako bi mi bilodrago zabaviti blizanke, za to doista neće biti potrebe. Ipak je malovjerojatno da ću ikad ponovno sresti tvoju obitelj.« Kraljevskisuzdržano, podignula je glavu i susrela mračan, namršteni pogledkojim ju je Đavo gledao nepopustljivom mirnoćom.

Kad su se približili, Amanda i Amelia okrenule su se s identičnimmolećivim pogledom u očima.

»Ah, Sylvestre.« Postarija gospoda ispružila je ruku i kaokliještima uhvatila Đavolov rukav. »Šteta što je ovakav tužan događajdoveo do toga da te ponovno vidim.«

»Slažem se, teta Clara.« Đavo spretno povuče Honoriju u njihovkrug, zarobivši joj ruku na svojemu rukavu trenutak prije nego što juje povukla. »Vjerujem«, počeo je, »da ste već upoznali...«Nepouzdani žar zabljesnuo mu je u očima. Prestrašena iznutra,pogled joj se susreo s njegovim. Honoria je zaustavila dah i ugledalakako mu se usne izvijaju u osmijeh kad je spustio pogled na tetuClaru. »Gospođicu Anstruther-Wetherby?«

»Oh, da! Naravno.« Stara se gospođa vidljivo razvedrila. »Dragamoja, neizmjerno mi je drago što sam vas upoznala. Radovala samse...« Suzdržavši se, Clara je vragolasto pogledala Đavola, a onda

Page 68: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

se ljupko nasmiješila Honoriji. »Znate već.« Ispružila je ruku ipotapšala Honorijin dlan. »Draga moja, dovoljno je reći da smo svinaprosto oduševljeni.«

Honoria je znala barem jednu osobu koja nije bila naprostooduševljena, ali kako su Amanda i Amelia gledale, bila je prisiljenadopustiti da ta očita pretpostavka tete Clare prođe samo s jednimljupkim osmijehom. Podignula je pogled i na trenutak susrelaĐavolov. Mogla se zakleti da je ugledala zadovoljan sjaj u njegovimočima.

Istog je trenutka prekinuo kontakt. Pustio ju je i Clarin dlan pokriosvojim istodobno se sagibajući tako da ona nije morala visokopodizati pogled. »Jesi li razgovarala s Arhurom?«

»Nisam još.« Clara je pogledala uokolo. »Nisam ga mogla pronaćiu ovoj gužvi.«

»Pokraj prozora je. Dođi, odvest ću te do njega.«Clara se ozarila. »To je tako ljubazno, ali ti si uvijek bio dobar

dečko.« Nakon što je kratko kimnula blizankama, a Honorijupočastila jednim nadasve srdačnim pogledom, stara dama dopustilaje Đavolu da je odvede.

Honoria ih je gledala kako odlaze, Đavo tako velik i moćan, takoarogantno autoritativan, nisu ga ni najmanje smetali nabori koje jeClara svojim kandžama kao u vrapca ostavljala na njegovu rukavu.Dobar dečko? Iznutra se pogrbila.

»Hvala nebesima da ste došli«, rekla je Amanda. »Htjela jerazgovarati o Tollyju. A ja – mi – nismo znale kako...«

»Zaustaviti je?« Honoria im se ohrabrujuće nasmiješila. »Nebrinite se, samo oni jako stari postavljaju takva pitanja. A sad...«pogledala je uokolo, »recite mi tko su ovi mlađi. Đavo mi je rekaonjihova imena, ali sam ih zaboravila.«

To nije bila istina, ali toj je maloj vježbi zadatak bio zabavitiblizanke. Pokraj njih, Simona i njihove dvije mlađe sestre, Henriette iMary, prvoj je bilo deset, a drugoj tri godine, bile su tu i njihove trimlade sestrične.

»Heather ima četrnaest. Elizabeth, mi je zovemo Eliza, imatrinaest, a Angelici je deset, kao i našoj Henrietti.«

»One su kćeri strica Martina i strine Celie. Gabriel i Lucifer njihovasu starija braća.«

Page 69: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Gabriel i Lucifer? Honoria je upravo bila otvorila usta da tražiobjašnjenje kada je zamijetila vojvotkinjin pogled.

Izraz lica vojvotkinje udove bio je jasan poziv u pomoć. Rukenjezine šurjakinje i dalje su se grčevito držale njezinih. Vojvotkinja jeočima signalizirala Websteru koji je neupadljivo stajao blizu vrata.Napetost njegove impozantne figure vrlo je jasno davala do znanjada nešto nije u redu.

Honoria je ponovno pogledala vojvotkinju. Znala je što se od njetraži, kao i da će pozitivan odgovor biti protumačen kao potvrda jošjedne pretpostavke – pretpostavke o braku između Đavola i nje. Alipoziv u pomoć u očima vojvotkinje udove nije bio lažan i dobro jeznala da je ona, od svih prisutnih dama, neupitno bila u najboljemstanju riješiti katastrofu, kakva god ona bila.

Rastrgana, Honoria je oklijevala, zatim se u sebi namrštila ikimnula. Krenula je prema vratima i onda se sjetila blizanki.Pogledala je preko ramena. »Dođite sa mnom.«

Kraljevski je prohujala kroz salon. Webster je otvorio vrata i staoustranu, a Honoria je kliznula kroz njih. Nakon što je pričekao daprođu i njezine dvije pratiteljice, Webster ih je slijedio i zatvorio vrataza njima.

U hodniku je Honoria ugledala gospođu Hull. »Sto se dogodilo?«Pogled gospođe Hull poletio je prema Websterovu licu, a onda se

vratio na Honorijino. Značaj u razmjeni njihovih pogleda nijepromaknuo Honoriji. Webster je potvrdio da ju je poslala vojvotkinjaudova.

»Radi se o kolačima, gospođice. S obzirom na sve što smo moraliobaviti, naručili smo ih iz sela. Gospođa Hobbs peče izvrsne kolače.Cesto smo se koristili njezinim uslugama u ovakvim okolnostima.«

»Ali ovaj put nije zadovoljila očekivanja?«Lice gospođe Hull se napelo. »Ne radi se o tome, gospođice.

Poslala sam dvojicu sluga u dvokolici, kao što uvijek učinim. Hobbsje pripremila kolače, dečki su ih utovarili na njihove pladnjeve. Bili suveć gotovo stigli«, gospođa Hull je zastala kako bi značajnoudahnula, »kada je onaj demonski konj našega gospodara dojurio,počeo se propinjati i rzati, i preplašio staru kobilu privezanu zadvokolicu. Torte su poletjele«, oči gospođe Hull suzile su se izasvjetlucale poput ljuski, »i onda ih je taj đavolji konj pojeo!«

Page 70: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Položivši prst na svoje usnice, Honoria je spustila pogled. Zatim jepogledala Webstera. Lice mu je bilo bezizražajno.

»Njegova Milost nije imala vremena izjahati na svojemu konjudanas, gospođice, tako da ga je konjušar izveo da se istrči. Put izsela prolazi ograđenim stajskim zemljištem.«

»Razumijem.« Honoriju je zaboljela čeljust. Unatoč svemu –ozbiljnosti situacije i krizi koja je prijetila – prizor Sulejmana snjuškom u finim slasticama jednostavno je bilo previše za nju.

»Tako da stvarno ne znam što ćemo učiniti, gospođice. Toliko jegostiju, a nemamo ni dovoljno suhih kolačića.«

Izraz lica gospođe Hull ostao je ozbiljan.»Doista.« Honoria se ispravila i razmislila o mogućnostima.»Pogačice«, odlučila je.»Pogačice, gospođice?« Gospođa Hull izgledala je iznenađeno, a

onda joj se prema izrazu lica moglo vidjeti da je počelapreračunavati.

Honoria je pogledala sat na zidu. »Tek je četiri – neće očekivati čajbarem još pola sata. Organiziramo li nešto da im odvratimopozornost...« Pogledala je Webstera. »Kada ste planirali poslužitivečeru?«

»U sedam, gospođice.«Honoria je kimnula. »Pomaknite večeru na osam sati – obavijestite

poslugu. Gospođo Hull, vi imate jedan sat da ispečete dovoljnopogačica. Uposlite pomagača koliko vam bude potrebno. Imat ćemojednostavne pogačice s džemom. Imate li džem od borovnice? To bibio dobar dodatak.«

»Doista, gospođice.« Gospođa Hull se preobrazila. »Imamodomaći džem od borovnice, nigdje nema boljega.«

»Izvrsno! Imat ćemo šlag za one koji žele i imat ćemo pogačice sasirom i začinjene pogačice.«

»Idem odmah raditi, gospođice.« Uz kratak naklon, gospođa Hullodjurila je natrag u kuhinju.

»Spomenuh ste odvraćanje pozornosti gostiju, gospođice, da bigospođa Hull dobila dodatnih pola sata?«

Honoria je susrela Websterov pogled. »Što neće biti laganzadatak, s obzirom na povod ovog okupljanja.«

»Doista neće, gospođice.«

Page 71: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Možemo li mi pomoći?«I Honoria i Webster okrenuli su se prema blizankama.Amanda se zarumenjela. »S odvraćanjem pozornosti? Na to sam

mislila.«Polako, Honoriji su se obrve izvinule. »Pitam se...?« Pogledala je

niz hodnik. »Dođite sa mnom.«S Websterom koji ih je slijedio, ušli su u glazbenu sobu koja je bila

odmah pokraj salona. Honoria je pokazala na red instrumenataporedanih uza zid. »Što svirate?«

Amelia je trepnula. »Ja sviram glasovir.«»A ja harfu«, dodala je Amanda.Izvrstan primjerak svakog instrumenta stajao je pred njima.

Webster je požurio postaviti oba instrumenta na mjesto. Honoria seokrenula djevojkama. »Svirate zajedno?« Kimnule su. »Odlično.Koje skladbe svirate? Sjetite se polaganih, tužnih skladbi – rekvijemai njihovih stavaka.«

Na njezino olakšanje, djevojke su bile prave pripadnice svojegstaleža, dobro uvježbane i s pristojnim repertoarom. Pet minutaposlije također je otkrila da imaju i znatnu vještinu.

»Izvrsno.« Honoria je razmijenila pogled olakšanja s Websterom.»Nemojte dopustiti da vas netko omete – morate nam svirati baremčetrdeset minuta. Krenite od početka svojeg popisa i onda počniteponavljati jedanput kada završite. Možete prestati kada poslugapočne posluživati čaj.«

Djevojke su kimnule i počele svirati jedan liturgijski odlomak.»Hoću li otvoriti vrata, gospođice?« Šapatom je upitao Webster.»Otvorite, ali i vrata terase.« I glazbena soba i salon izlazile su na

dugačku terasu. Webster je otvorio dvoja vrata između kojih je biokamin i spojio tako dvije sobe. Glave su se okrenule kad su setugaljivi akordi pomiješali s razgovorom.

Postupno su, primamljeni glazbom, i dame i gospoda ušetali uglazbenu sobu. Blizanke koje su bile naviknute na sviranje predsvojim starijima, nisu se pokolebale. Stolica je bilo dovoljno, dame susjele u skupinama, a gospoda su stajala iza njih.

Sa svojeg mjesta pokraj otvorenih vrata terase, Honoria je gledalarazvijanje svog plana. Iznenada je osjetila poznatu prisutnost izasebe.

Page 72: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ovo je improvizacija.«Okrenuvši pogled, susrela je Đavolove zelene oči. Proučavale su

joj lice.»Što je pošlo po zlu?«Honoria se pitala je li itko među gostima propustio primijetiti

njezino preuzimanje vojvotkinjina autoriteta. Bila je sprema zakleti seda je Đavo u tom trenutku bio udubljen u razgovor na drugom krajusobe. »Vaš konj pojeo je čajne kolače. Gospođa Hull nijeoduševljena. Vjerujem da joj je glavom prošao prizor pretvaranjatvojeg konja u hranu za mačke.«

Bio joj je blizu, ramenom naslonjen na okvir vrata iza nje. Osjetilaje kako mu prsa podrhtavaju od suzbijanog smijeha.

»Hully to ne bi učinila.«»Samo joj spomenite svojega konja i gledajte kako ide po

mesarsku sjekiru.«Bio je tiho, gledao je po prostoriji. »Nemoj mi reći da ti ne sviraš?«Honoria se na vrijeme zaustavila i preoblikovala svoj odgovor. »Ja

sviram čembalo, ali ja nisam Tollyjeva sestra. I još nešto«, nastavilaje istim blagim glasom, »želim vas upozoriti da bez obzira na zapletekoje vi i vaša majka zakuhate, ja se neću udati za vas.«

Osjetila je njegov pogled na svojemu licu. Kada je progovorio, odnjegovih su joj riječi trnci prošli kralježnicom. »Želiš li se kladiti u to?«

Honoria je podigla bradu. »S podlacem kao što ste vi?«Odmahnula je. »Vi ste kockar.«

»Jedan koji rijetko gubi.«Njegov duboki glas odjeknuo je njezinim tijelom. Honoria je

prekinula razgovor i odlučila radije arogantno slegnuti ramenima.Đavo se nije pomaknuo. Njegov pogled prešao je njezinim licem,

ali više ništa nije rekao.Na Honorijino olakšanje, njezin je plan uspio. Čaj, kad je stigao,

bio je savršen, pogačice svježe iz pećnice, a džem sladak. Blizankesu prestale svirati uz prigušeni, ali iskren pljesak. Jedan pogled nanjihova lica i bilo je očito koliko im je njihov doprinos značio.

»Tražit ćemo ih da sviraju i sutra«. Đavo je šapnuo u njezino uho.»Sutra?« Honoria se borila obuzdati drhtaj koji joj sad ne bi

pomogao.

Page 73: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Na bdijenju.« Đavo je susreo njezin pogled. »Osjećat će se boljeako opet budu mogle biti korisne.«

Ostavio ju je da razmisli – i vratio se sa šalicom čaja za nju. Uzelaga je i tek tada shvatila koliko joj je bila potrebna okrepa. Osim što juje jako dobro razumio, Đavo se i pristojno ponašao, ljubazno ju jeupoznavao s obitelji i prijateljima. Honoria nije morala previšezamišljati kako su je gosti promatrali – njihovo poštovanje bilo jeočito.

Događaji tog popodneva, koje su vodili Đavo i vojvotkinja udova, akoje je potpomogao i Đavolov konj, prenosili su jasnu poruku – da jeona buduća Đavolova mlada.

Večer je brzo prošla. Večera, kojoj su svi nazočili, bila je turobanobrok. Nitko nije bio raspoložen za druženje i većina je rano otišla napočinak. Depresija, melankolija spustila se na kuću, kao da je i onatugovala.

U svojoj sobi, začahurena pod pokrivačem, Honoria je protreslajastuk i naredila sebi da zaspi. Nakon pet minuta nemirnogvrpoljenja, okrenula se na leđa i srdito zurila u zastor kreveta.

Sve je to bila Đavolova krivnja, njegova i njegove majke. Pokušalaje izbjeći ponašati se poput njegove buduće vojvotkinje, ali, nažalost,bezuspješno. Što je bilo još gore, kako je to Đavo rekao, na prvipogled ona je bila savršena za taj položaj, što je bilo očito jasnosvima koji su o tome razmislili. Počela je osjećati kao da se bori sasudbinom.

Honoria se okrenula na bok. Ona, Honoria Prudence Anstruter-Wetherby, neće dopustiti da je ni u što prisiljavaju. Bilo je savršenoočito da bi i Đavo i vojvotkinja udova učinili sve da je dovedu uiskušenje, uvjere je da prihvati njegovu prosidbu – prosidbu kojuuopće nije izrekao. To je bila činjenica koju neće tako lako zaboraviti– on je jednostavno uzeo zdravo za gotovo da će se ona udati zanjega.

Od prvog je trenutka znala da je nemoguć, čak i kad je mislila daje tek neki mjesni zemljoposjednik, a kao vojvoda, bio je to dvostrukoili trostruko više. Bez obzira na stvari koje su je privlačile, primjericenjegova prsa, on je bio pravi tiranin. Razumne se žene ne udaju zatiranine.

Page 74: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Uhvatila se te izrazito razumne izjave i crpila snagu iz njezineneosporive logike. Održavanje Đavolove slike u mislima također jepomoglo. Bio je potreban samo jedan pogled na njegovo lice, nanjegov ostatak, da se dodatno uvjeri u svoj zaključak.

Nažalost ta slika, iako joj je s jedne strane pomagala, dovela jeizvor snažne nelagode u još veće središte zanimanja. Bez obzira nato koliko se trudila, nije mogla pobjeći zaključku da, unatoč njegovojhvaljenoj snazi karaktera, svim njegovim obiteljskim osjećajima, čak isuprotno uvjerenju njegove tete Clare, Đavo okreće leđa pogibeljisvojega bratića. Pomeo je njegovu smrt pod metaforički tepih kakomu valjda ne bi zasmetala u njegovoj hedonističkoj potjeri zaužitkom.

Nije u to htjela vjerovati, ali sama ga je čula. Rekao je da je Tollyjaubio razbojnik ili lovokradica. Svi su mu vjerovali, uključujući i suca.On je bio glava obitelji, samo jedan korak od despota. Njima ivisokom društvu, ono što Đavo Cynster, vojvoda od St. Ivesa kaže,bilo je istina.

Jedina koja je bila sklona ispitivati ga, bila je ona. Tollyja nije ubioni razbojnik ni lovokradica.

Zašto bi razbojnik ubio nenaoružanog mladića? Razbojnici su odsvojih žrtava tražili da stoje mirno i predaju sve što imaju. Tolly jenosio tešku novčarku – napipala ju je u njegovu džepu. Je li mogućeda je Tolly bio naoružan i da se, mladenačkom naglošću, pokušaobraniti? Ona nigdje nije vidjela pištolj. Činilo se nevjerojatnim da gaje mogao baciti daleko od sebe kada je ispao iz sedla. Uopće nijebilo vjerojatno da je razbojnik bio počinitelj.

A što se lovokradice tiče, tu je njezin đavolji domaćin sam srušioargumente. Rekao je da nije pucano iz puške, nego iz pištolja.Lovokradice nisu rabili pištolje.

Tolly je bio ubijen.Bila je posve sigurna kada je došla do tog zaključka; sad je bio

neizbježan poput zore.Honoria se uspravila i protresla jastuk, zatim je opet legla i zurila u

noć. Zašto ju je to toliko ljutilo? Zašto se osjećala upletenom?Osjećala je kao da su joj novom odgovornošću opterećena leđa, iliduša, i to odgovornošću da istjera pravdu.

Ali to nije bio uzrok njezine nesanice.

Page 75: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Čula je Tollyjev glas u kolibi, čula je olakšanje koje je osjetio kad jeshvatio da je došao do Đavola. Mislio je da je s njim siguran, da jeon netko tko će ga zaštititi. U onoj bi se kolibi bila zaklela da jeĐavolu bilo stalo do Tollyja, da mu je jako bilo stalo. Ali njegovoponašanje kojim je ignorirao dokaze Tollyjeva ubojstva govorilo jedrukčije.

Ako mu je doista bilo stalo, zar ne bi tražio ubojicu i učinio sve štoje u njegovoj moći da ga uhvati? Ili je njegova briga za Tollyja bilatako neznatna? Je li ispod te prividne snage zapravo bio slab ipovršan?

U to nije mogla vjerovati. Nije htjela vjerovati u to.Honoria je zatvorila oči. I pokušala zaspati.

Page 76: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 6

Bila je to iluzija, sve je bila iluzija – tipičan arogantni trik. Honoriji suse oči otvorile iduće jutro, usred Tollyjeva pogreba.

Na pogreb je došlo mnoštvo ljudi. Kratka je služba održana u crkvina posjedu, kamenoj zgradi okruženoj drvećem čije su krošnje radilesjenu nad nadgrobnim spomenicima davno umrlih Cynstera.

Zatim su nositelji lijesa. Đavo i njegovi bratići, odnijeli lijes dogroba smještenog na malenoj čistini iza prvoga kruga drveća.Unatoč njezinoj namjeri da se stopi s mnoštvom, Honoriju je najprijepratio Tašti, koji joj je ponudio ruku i time je uključio u procesijuobitelji do crkve, a poslije su joj društvo bile Amanda i Amelia koje suje dopratile do groba i priznale da su slijedile Đavolove naputke.Kako pogreb nikako nije bio prilika da diže uzbunu, Honoria sepokorila, predala i prihvatila svoje mjesto na groblju iza blizanki.

I tada ju je istina pogodila.Muški članovi obitelji poredali su se na drugoj strani groba. Točno

nasuprot njoj, stajala su Tollyjeva braća, Charles i Simon pokrajnjega. Đavo je stajao pokraj Simona. Honoria je gledala kako polažeruku na Simonova leđa. Dječak je pogledao prema njemu i Honoriaje opazila njihovu razmjenu pogleda, nijemu komunikaciju u kojoj jeĐavo bio izvrstan.

Tašti je stajao pokraj Đavola. Iza i okolo njih bio je neprobojan zidostalih muškaraca iz obitelji Cynster. Njihova rodbinska povezanostbila je očita – njihova lica, tako na okupu, pokazivala su istenepopustljive obrise, a njihove crte lica bacale su istu autokratskusjenu. Bilo ih je šestorica, ne računajući Simona i Charlesa jer su seobojica izdvajala, prvi zbog godina, a drugi zbog karaktera. Njihšestoricu razlikovala je boja kose, od Đavolove crne do svjetlije bojekestena, kao i oči. Drugo je bilo jednako.

Page 77: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Skupina koja je stajala nasuprot njoj odisala je strahovitomsnagom – moćna, muževna, zračila je iz njih. Đavo je bio njihov vođaiako su oni bili skupina pojedinaca i svaki je od njih pridonosio cjelini.Drugdje je oko groba ožalošćenost bila neodređena. OžalošćenostTollyjevih bratića bila je sa svrhom i oblikovala se u povezujućusnagu, usmjerenu, usredotočenu.

Usredotočenu na Tollyjev grob.Honoria je suzila pogled. Ljudi su se još kretali, tražili svoje mjesto

u mnoštvu. I Amelia i Amanda bile su napete. Honoria se nagnulanaprijed i šapnula im: »Recite mi imena svojih starijih bratića.«

Blizanke su je pogledale, a zatim pogledale preko groba. Amelia jeprva progovorila. »Tašti je pokraj Đavola, ali njega poznaješ.«

»To ne može biti njegovo pravo ime.«»Njegovo je pravo ime Spencer«, šapnula je Amanda. »Ali nikad

ga nemoj tako zvati.«»Onaj iza Đavola je Richard – on se zove Skandal. On je Đavolov

brat.«»A onaj iza Taštog je njegov mlađi brat Harry. Njega zovu

Demon.«»Demon Harry?«»Tako je.« Amanda je kimnula. »Onaj pokraj Taštog je Gabrijel.«»Njegovo je pravo ime Rupert i on je najstariji sin strica Martina.«»Pretpostavljam da je onaj iza Gabrijela Lucifer?« Upitala je

Honoria. »Njegov brat?«»Tako je. Njegovo je pravo ime Alasdair.«Ispravivši se, Honoria je jednu minutu razmišljala kako su došli do

tih nadimaka, ali to pitanje nije imala namjeru postaviti blizankama.Pogledala je preko groba tih šest lica i jasno ih vidjela. Ni jedna ihsila na svijetu ne bi spriječila u tome da Tollyjeva ubojicu privedupravdi.

Budući da su bili Cynsteri, moglo se računati na njih da će osvetitiTollyjevu smrt. To što su bili Cynsteri također je značilo da će sepobrinuti za to da žene, starije i djecu u obitelji – sve za čiju sudobrobit držali da su odgovorni – drže podalje od takvog nasilja.Smrt i osveta bile su njihov teren, dok su drugima bili razarajućiplameni.

I sve je to bilo u redu, osim...

Page 78: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Posljednja je molitva izgovorena, zemlja je udarila o lijes. Tollyjevase majka počela rušiti u rukama svoje šurjakinje; muž joj je pritrčao upomoć. Amelia i Amanda povukle su Honoriju za ruke. Nerado seokrenula od groba – od prizora sa suprotne strane.

Charles i stariji Cynsteri već su bili otišli, ali ostali su Đavo, Simon ijoš petorica, pogledi su im još bili upereni na lijes. Tik prije nego štose okrenula, Honoria je vidjela kako Simon podiže pogled premaĐavolovu licu, pitanje se zrcalilo u njegovim velikim očima. Vidjela jeĐavolov odgovor, pojačavanje stiska svoje ruke na Simonovuramenu i tiho obećanje za koje je spustio glavu da mu ga priopći.

Nije sumnjala u sadržaj tog obećanja.U društvu blizanki, Honoria je prešla preko travnjaka razmišljajući

o svojoj situaciji. Poslat će po svojega brata Michaela sutra, alinjemu će trebati nekoliko dana da dođe do nje. Ti dani mogli bi bitikorisni.

Bilo joj je potrebno da vidi kako će pravda biti zadovoljena.Dužnost joj je bila osvetiti nevinost i to je nedvojbeno bio razlogzašto ju je Tollyjevo lice proganjalo. Nemoguće je poslati odrasleCynstere da osvete nevinost. Njihova osveta bila bi motivirananjihovim ratničkim razlozima – zaštita njihove obitelji, klana. Ona ćebiti zaštitnik nevinosti – i ona je imala ulogu koju mora odigrati.

Tražila je uzbuđenje, pustolovinu i intrigu – sudbina ju je dovelaovdje. Nije bilo na njoj da se suprotstavlja sudbini.

Bdijenje je prošlo u velikoj gužvi. Većina rodbine i kicoša koji sudošli iz Londona ostali su do kraja. U pola sata Honoriju su upoznalisa više opasnih pripadnika društva nego što je imala želju upoznatitijekom cijelog života. Srećom, to što su je uključili u obiteljski krugodašiljalo je jasnu poruku – nitko od posjetitelja nije je smio gnjaviti.

Blizanke su ponovno sjele za svoje instrumente, a gosti su ispuniliglazbenu sobu, salon i prelijevali se preko terase.

Cijelo vrijeme dok je razgovarala s Cynsterima i poznanicimarodbine iz visokog društva, Honoria je jednim okom budno pratilaĐavola i njegovih pet pomagača. Uskoro je uočila uzorak. Đavo jestajao u salonu leđima okrenut otvorenim vratima terase, drugi su sekretali među gostima i svako bi malo ili zastali pokraj Đavola da mupotiho prenesu neku informaciju ili bi s njim razmijenili poglede.

Page 79: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Ona ništa nije mogla učiniti da spriječi tu njihovu tihu komunikaciju,ali što se drugoga tiče... Honoria se usredotočila na ledi Sheffield,svoju trenutačnu ispitivačicu.

»Naravno«, naglasila je ledi Sheffield, »ovaj strašan događaj maloće odgoditi stvari.«

Namjerno neodređena Honoria je izvila obrve. »Doista?«Ledi Sheffiled pogledala ju je razmišljajući. »Tri mjeseca korote –

do prosinca.«»Zima.« Honoria je susretljivo zamijetila. Nasmiješila se ledi

Sheffield i dala joj temu o za razmišljati. »Ispričajte me, gospođo,molim vas, moram razgovarati s Websterom.«

Ostavivši je uz smiješak, kliznula je do vrata posve sigurna kakoće njezine riječi biti protumačene. U hodniku se probijala krozčvorove gostiju. Pladnjevi natovareni sićušnim sendvičima stajali suna komodi. Uzela je jedan i nastavila kroz glazbenu sobu na terasu.

Kad je došla točno iza Đavolovih leđa, zauzela je svoje mjestoleđima okrenuta salonu. Sendviči na njezinu pladnju odmah su jojosigurali prikladan izgovor.

»Ledi Harrington«, postarija se žena predstavila.»Dobro poznajem vašega djeda, gospođice. Nisam ga sad jedno

vrijeme vidjela. Vjerujem da je dobro?«»Vjerujem«, odgovorila je Honoria tiho.»Hurst ništa ne zna, kao ni Gilford.«Budući da se nije okrenula i riskirala time da je jedan od Đavolovih

bratića opazi, Honoria nije mogla odrediti koji je od njih izvještavaoĐavola. Ali znala je Đavolov glas. »Tašti je provjerio s Blackwellom.Provjeri s Gellingom.«

»Ovi su sendviči jako ukusni.« Ledi Harrington uzela je još jedan.»Eno ledi Smallworts, i ona poznaje vašega djeda. Ovdje, Dulcie!«Ledi Harrington mahnula je još jednoj upadljivoj gospodi, a iza

Honorije stigao je još jedan izvještaj. »Ništa od Dashwooda i da,dobro sam ga pritisnuo. Ništa ne taji. Ovakvo nešto nije u njegovustilu.«

Slijedila je tišina, a zatim je Đavo upitao: »Ima li još tko ovdje iztog dijela grada?«

»Pokušat ću s Gilesom Edgeworthom.«

Page 80: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Neki stariji gospodin prišao je Đavolu i bio je prisiljen razgovarati.Honoria je iskoristila prigodu da posveti pozornost gospođiSmallworts.

»Blagi Bože, doista!« Ledi Smallworts proučavala je Honorijino licekroz binokl. »Svakako postoji sličnost, zar ne misliš, Arethusa? Okobrade.«

Zabilježivši u sebi da prouči svoju bradu kad se idući put pogledau zrcalo, Honoria je zalijepila osmijeh na svoje lice i dala si u zadatakzapričati dvije starije dame. Kad je to postigla, uši je ponovnousmjerila na aktivnosti iza nje.

»Ništa od Farnswortha, kao ni od Girtona.«Đavo je uzdahnuo. »Mora biti nešto, negdje.«»Mora biti – nastavit ćemo tražiti dok ne pronađemo.« Nakon

kratke stanke, koji je god bratić stajao s Đavolom, rekao je: »Ispitatću Caffreya.«

»Budi oprezan, ne želim da do jutra u gradu svi govore o ovome.«»Vjeruj mi.«Honoria je gotovo mogla vidjeti sinsterski osmijeh koji je išao uz te

riječi.Đavolovu pozornost opet su tražili drugi. Honoria je dala svoj

doprinos raspravi o tome hoće li muslin s motivom grančica biti umodi i iduće sezone.

Prošlo je jedno vrijeme prije nego što je Đavolu prišao drugi bratić.Gosti su se počeli razilaziti kada mu je Tašti prišao, Honoria jeprepoznala njegov glas. »Zaboravi Hillswortha, a pretpostavljam iostale iz te loze. Ako je problem u njima, morat ćemo Harryja tražitida kopa dublje.«

»Kad već spominjemo Demona...«»Ništa kod ovih mojih.«»Stižu ostali«, rekao je Tašti.»Ni riječi, čak ni navještaja.«»Bezuspješno.«»Ni navještaj o sumnji.«»Što znači«, rekao je Đavol, »da ćemo morati u lov.«»Ali u kojem smjeru?«»U svim smjerovima.« Đavo je zastao. »Demone, ti provjeri

trkališta i s njima povezane djelatnosti. Tašti, ti preuzmi stražare i

Page 81: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

kavane. Gabrijele, njegov stan i financije općenito. Skandalu, ti učiniono što radiš najbolje – razgovaraj s damama. Što znači da Luciferuostaje da obiđe njegove mačke.«

»A ti«, upitao je Tašti.»Ja ću se pozabaviti mjesnim uglom.«»U redu. Ja se večeras vraćam u London.«»I ja.«»Kao i ja. Povest ću te ako želiš. Upregnuo sam vrhunsko grlo.«Njihovi duboki glasovi izgubili su se i stopili sa žamorom gostiju.

Ledi Smallworts i ledi Harrington prešle su na misterijenovosezonskih šešira. Bilo je vrijeme da se Honoria povuče, čula jesve što je trebala. »Molim vas, dame, ispričajte me.«

»Zapravo, draga moja.« Ledi Harrington je uhvatila Honoriju zazglob. »Mislila sam vas pitati je li istina?«

»Istina?«Honoria je istodobno iza leđa čula: »Rođače, u kakve se samo

nevolje uvališ kad nema mene da ti čuvam leđa.«To je govorio Tašti. Honoria je točno znala kad se Đavo okrenuo i

ugledao je – osjetila je njegov pogled na svojemu vratu, ramenima.Ukipila se. Žudjela je za tim da se okrene, ali dama ju je čvrstodržala.

»Da, istina«, ledi Harrington se nasmiješila. »O vama i...« Utihnulaje, pogled joj se podigao prema točki iznad Honorijina lijevogramena, a oči oduševljeno raširile. »Ah, dobar dan, St. Ives.«

»Ledi Harrington.«Honorijino su tijelo potresli valovi, ali ne zbog njegova glasa ili

suptilne prijetnje koja se u njemu osjetila, nego zbog velike ruke kojase posesivno ovila oko njezina struka.

Đavo je uhvatio ruku koju je ledi Harrington oslobodila. Honoria jegledala svoje prste, uhvaćene u njegove, kako se neumoljivo podižuprema njegovim dugim usnama. Pripremila se da osjeti njegoveusne na svojim prstima.

On je okrenuo njezin dlan i usne pritisnuo na njezin zglob.Da je bila slabija, onesvijestila bi se.Nimalo zbunjen, Đavo se okrenuo prema ledi Harrington. »Govorili

ste, gospođo?«

Page 82: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Ledi Harringon se ozarila. »Ništa važno – mislim da ste mipotpuno odgovorili.« Ona samo što nije namignula Honoriji, a zatimje bocnula ruku ledi Smallworts.

»Hajdemo, Dulcie... Mislim da sam vidjela Hariette na travnjaku.Ako se požurimo možda je uhvatimo prije nego što ode. VašaMilosti.«

Ledi Harrington kimnula je Honoriji. »Vidjet ćemo vas u gradu,draga moja. Pozdravite mi svojega djeda.«

»Da, naravno«, Honoria je jedva uspjela izustiti. Pluća su joj seoduzela, što je bilo zahvaljujući dugim prstima raširenima prekonjezinih rebara. Ako joj ponovno poljubi unutarnju stranu zgloba,doista će se onesvijestiti.

»Mahni damama«, uputio ju je njezin mučitelj.»Čime«, prosiktala je. »Pladnjem?«»Mislim da ti taj pladanj stvarno više nije potreban. Thomas će ga

preuzeti.«Lakaj se pojavio i oslobodio je pladnja. Još je nekoliko ljudi bilo na

terasi. Honoria je čekala, ali stisak oko njezina struka nije popuštao.Umjesto toga, Đavo je ovio i drugu ruku oko njezina struka. Ruka jojje još bila u njegovoj. Mogla ga je osjetiti iza sebe, njegova prsa,bedra, čelično čvrsta iza nje, njegove ruke bile su neslomljiva klopkaoko nje.

»Jesi li puno toga saznala, ovdje na terasi?« Riječi, mekane,duboke i prigušene, golicale su joj uho.

»Svašta o muslinu s motivom grančica. Jesi li znao daovosezonski šeširi imaju nabrani rub?«

»Doista? Što još?«»To je isto i ledi Smallworts htjela znati.«»A što ti želiš znati, Honoria Prudence?«Imao je jedan određeni ubojit način na koji je izgovarao njezino

ime – zakotrljao bi slova »r«, tek toliko da se savršeno čedneengleske riječi pretvore u nešto daleko senzualnije. Honoria jeobuzdala drhtaj. »Želim znati što spremaš?«

Osjetila je kako je uzdahnuo. »Što li ću samo s tobom, tiradoznalice.« Njihao ju je, naprijed i natrag.

Osjećaj da gubi do pod nogama izbio joj je dah. Nije čak nipomaknuo svoj stisak. »Možete me spustiti za početak!«

Page 83: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Spasila ju je vojvotkinja udova. »Sylvestre! Za Boga miloga, što toradiš? Da si odmah spustio Honoriju!«

Nerado ju je poslušao. Čim su Honorijina stopala dotaknula tlo,vojvotkinja ju je primila za ruku. »Dođi, draga moja, ima netko s kimete želim upoznati.«

Bez osvrtanja, Honoria je pobjegla s vojvotkinjom.Ostatak je dana provela izbjegavajući ga. I dok je većina gostiju

otišla nakon bdijenja, mnogi su članovi obitelji ostali. Honoria nijeimala namjeru neočekivano se zateći sama s Đavolom dok je u bio utom svojem trenutačnom raspoloženju. Ljetnikovac, bijeli heksagonod drveta opleten žutom puzavicom, postao je njezino utočište.

S vezom u rukama gledala je kako kočije odlaze i Đavola kakoigra ulogu domaćina i ispraća ih. Popodne se pretvaralo u večer kadse Charles Cynster spustio stubama i krenuo preko travnjaka ravnoprema ljetnikovcu.

Nagnuvši glavu ozbiljno, ušao je. »Dobra večer, draga moja. Htiosam razgovarati s vama prije nego što odem. Sylvester mi je rekaogdje vas mogu naći.«

Toliko o njezinu utočištu. Honoria je kritično promatrala Tollyjevastarijeg brata. Svakako je bio stariji od Đavola, što je značilo da jebio najstariji od svih njegovih bratića. Bio je impresivne figure – visokoko metar osamdeset, čvrste građe, no nedostajala mu je vitkostCynstera. Lice mu je bilo okruglije, s teškim obrazima. Njegove oči,koje su je gledale, bile su obične smeđe. S obzirom na njegovnedavni gubitak, Honoria je bila iznenađena usredotočenošćunjegova izraza.

Ljetnikovac je sadržavao samo jedan dugački pleteni naslonjač sjastučićima. Rukom je Charlesu pokazala da sjedne, ali na njezino jeolakšanje on odbio i smjestio se na prozorsku klupicu okrenut premanjoj. Honoria je ljubazno izvila obrvu. Pretpostavljala je da ga jemožda Đavo poslao da je uvjeri da Tollyjevu smrt prepustiCynsterima.

»Htio sam vam zahvaliti za sve što ste učinili za Tollyja. Sylvesterje spomenuo da ste pomogli.« Charlesove su se usne stisnule ukratki smiješak. »Da uporabim njegove riječi, >i više nego što serealno može očekivati od dame kao što ste vi. <«

Page 84: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je ljupko nagnula glavu. »Unatoč uvjerenju vašeg bratića,nisam učinila ništa više nego što bi učinila bilo koja praktična žena.«

»Sve i da je tako...« Charlesove su riječi utihnule. Honoria jepodignula pogled i susrela njegov. »Draga moja gospođiceAnstruther-Wetherby, nadam se da ćete mi oprostiti što ću govoritiotvoreno?«

»To bi mi bilo drago.« Honoria je odložila svoj vez, prekrižila ruke iposvetila mu svu pozornost.

»Čini mi se da ste, umjesto da budete nagrađeni za vašu pomoć,stavljeni u nezahvalan položaj.«

Charles ju je pogledao. »Oprostite mi – ovo je osjetljiva tema.Koliko sam shvatio, zbog toga što ste Tollyju pomogli, zbog čega vasje zahvatila oluja, bili ste prisiljeni provesti noć u Sylvesterovudruštvu, tako vam je sad vaš ugled upitan i prisiljeni ste prihvatitinjegovu bračnu ponudu.«

Honoria je otvorila usta, ali je Charles podignuo ruku. »Ne, molimvas, dopustite mi da završim. Razumijem da bi mnoge mlade damebile izvan sebe od sreće da imaju priliku postati vojvotkinja St. Ives,bez obzira na okolnosti. No, zamjećujem da vi ne spadate u telakomislene djevojke. Vi ste Anstruther-Wetherby, kći iz jedne stareobiteljske loze – jednako ponosne poput nas Cynstera. Vi sterazumna, neovisna žena i, kako ste i sami priznali, praktična.«

»Odabrali ste, koliko sam shvatio, živjeti mirno i ne čini mi senimalo pravednim da vas se zauzvrat za vašu pomoć prisiljava dapostanete Sylvesterova supruga, a to je uloga koja neće biti samozahtjevna, nego vrlo vjerojatno i nezahvalna.« Zastao je, a ondadodao: »Za osjećajnu ženu.« Oklijevao je, važući svoje riječi, a zatimnastavio: »Sylvestra prati određen glas, kao većinu Cynstera. Malisu izgledi da će leopard tako posvećen lovu doista promijeniti svojeponašanje.«

Pogledao je Honoriju, ona je ponosno izvila obrve. »U vašojprocjeni malo je toga s čime se ne bih složila, g. Cynster.«

Charles se kratko osmjehnuo, ali mu osmijeh nije popratio sjaj uočima. »Draga moja, mislim da bismo se nas dvoje jako dobrorazumjeli, zbog čega se nadam da ćete razumjeti s kojim vamrazlogom predlažem alternativno rješenje za vaše nezasluženostanje.«

Page 85: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Alternativno rješenje?« Honoria je bila svjesna sve većenelagode. Nije očekivala da će Charles potkopavati Đavola i to ju jedoista iznenadilo.

»Prihvatljivije rješenje za damu vašeg senzibiliteta.«Honoria je upitno pogledala.»Udaja za Sylvestra ne bi bila u vašem najboljem interesu – to je

jasno svima koji imaju imalo razumijevanja. No vama je potrebnaponuda, popravak vašeg narušenog ugleda, ako ništa drugo. Budućida je Tolly bio moj brat, kako bih vam vratio ugled, rado vam nudimsvoju ruku. Moje imanje, naravno, nije ništa u usporedbi saSylvesterovim, ali nije neznatno.«

Honoria je bila iznenađena i samo su godine vježbe uspjele tučinjenicu skriti s njezina lica. Nije morala razmišljati da bi oblikovalasvoj odgovor – riječi su joj same došle na usne. »Hvala vam naponudi, gospodine, ali ja se nemam namjeru udavati – ni zbogovoga, ni zbog bilo kojeg drugog predvidivog razloga.«

Charles ju je bezizražajno gledao. Nakon jednog trenutka upitao juje: »Nemate namjeru prihvatiti Sylvesterovu ponudu?«

Stisnutih usnica, Honoria je odmahnula glavom. »Ja se uopćenemam namjeru udavati.« S tom čvrstom izjavom, posegnula je zasvojim vezom.

»Radit će pritisak na vas da prihvatite Sylvesterovu ponudu–iCynsteri i vaša obitelj.«

Honoriji su oči zabljesnule, ponosno je izvila obrve. »Dragigospodine, ja nisam ni najmanje sklona popustiti neovlaštenomupletanju u svoj život.«

Nastala je tišina, zatim je Charles polako ustao. »Ispričavam se,gospođice Anstruther-Wetherby, ako sam vas uvrijedio.« Zastao je, aonda dodao: »No, ljubazno vas molim da zapamtite, dođe li vrijemekada ćete udaju držati potrebnom da biste izbjegli situaciju koja jenastala nakon Tollyjeve smrti, da imate alternativu udaji zaSylvestra.«

Zaokupljena ubadanjem igle u svoje platno, Honoria nije podignulapogled.

»Vaš sam skromni sluga, gospođice Anstruther-Wetherby.«Gotovo i ne pogledavši Charlesov naklon, Honoria je ukočeno

naklonila glavu. Charles se okrenuo na peti i spustio niza stube.

Page 86: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je gledala, suženim očima, kako se vraća kući. Kada jenestao, namrštila se i promeškoljila ramenima.

Bude li se ikad morala udati za Cynstera, radije će pokušati ukrotititiranina.

Tiranin joj je pokucao na vrata kasno te večeri. Đavolovi stričevi,strine te mlađi bratići i sestrične ostali su na večeri, a onda su sviosim Tollyjeve obitelji otišli. Osoblje je moglo predahnuti. Plaštspokoja spustio se nad Dvore, umirujuća tišina koja se može pronaćisamo u onim kućama koje su mnogo puta ugledale rođenje i smrt.

Ostavivši vojvotkinju udovu i Tollyjeve roditelje da se prisjećajusvojih lijepih i ružnih trenutaka, Honoria se povukla u svoju sobu.Imala je namjeru napisati pismo Michaelu. Umjesto toga, mir koji jevani vladao privukao ju je prozoru. Potonula je na prozorsku klupu, amisli su joj kliznule u noć.

Kucanje koje je prekinulo njezino neusmjereno sanjarenje bilo jetako odlučno da nije ni najmanje sumnjala tko je pred vratima.Oklijevala je, a onda je ispravila kralježnicu, ustala i otišla do vrata.

Đavo je stajao u hodniku, gledao je natrag prema stubištu. Kad ješirom otvorila vrata, okrenuo se i susreo njezin pogled. »Dođiprošetati sa mnom.«

Pružio joj je ruku, a Honoria ga je odlučno nastavila gledati ipolako je izvila jednu obrvu. Usne su mu se trznule, a onda ih jeglatko izvio u luk. »Draga moja Honoria Prudence, hoćeš li mi učinitičast i prošetati sa mnom na mjesečini?«

Draža joj je bila njegova naredba negoli molba. Lagani šarm kojise skrivao iza njegovih riječi, izgovoren tim njegovim mekanim,dubokim glasom, bio je dovoljan da zavrti glavom bilo kojoj ženi. Alinije bilo potrebno više od treptaja da odluči zašto je bio tu. »Uzet ćusvoj šal.«

Šal od fine norveške svile ležao je na naslonjaču. Honoria ga jeomotala oko svojih ramena i prikvačila krajeve te krenula premavratima. Namjeravala mu je jasno dati do znanja da ne misli odustatiod svojeg zanimanja za Tollyjevo ubojstvo.

Đavo ju je primio za ruku, povukao preko praga i zatvorio vrata, aonda joj je ruku smjestio na svoj rukav. »Postoji još jedno stubištekoje izlazi na bočni travnjak.«

Page 87: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

U tišini su napustili kuću da bi prošetali pod krošnjama golemihstabala koja su okruživala travnjak. Prelazili su iz sjene na mjesečinui tako naizmjence.

Tišina je djelovala umirujuće. Prožimajući miris lišća, trave i bogatezemlje, mirisi koje je Đavo uvijek povezivao sa svojim domom,večeras su bili začinjeni nježnim, neuhvatljivim mirisom o čijemizvoru nije morao razmišljati.

Bila je to ona – miris njezine kose, njezine kože, njezina parfema –đurđica s tračkom ruže – skup, primamljiv spoj. Ispod svega togalebdio je opojan miris žene, topao, senzualan, obećavajući raznevrste zemaljskih užitaka. Primamljujući miris izazivao je njegovelovačke instinkte i isticao napetost koja ga je zahvatila.

Večeras je bio plijenom dviju snažnih želja – trenutačno nijemogao ostvariti nijedan cilj. Ništa nije mogao učiniti da osvetiTollyjevu smrt i nije mogao Honoriju Prudence odvesti u svoj krevet.Ne još. Ali nešto je ipak mogao učiniti – mogao je učiniti nešto u vezis njezinom bradom.

Nije imao namjeru dopustiti joj da se upleće u Tollyjevo ubojstvo,ali njegovo ponašanje na terasi bilo je nepromišljeno. Zastrašivanjeneće uspjeti kod ove dame. Srećom, alternativni mu je plan bio priruci, koji mu se daleko više sviđao. Zaogrnut sjenom, Đavo senasmijao i okrenuo njihove korake prema ljetnikovcu.

Ona je izgubila strpljenje prije nego što su došli do njega. »Štopoduzimate da uhvatite ubojicu vašeg bratića?«

»Riješit ćemo to – u to možeš biti sigurna.«Osjetio je njezin prijekoran pogled. »Nisam vas to pitala.«»To je sve što ti trebaš znati.«Ona se ukočila, zatim ljupko upitala: »Je li vas tko obavijestio,

Vaša Milosti, da ste vi nedvojbeno najarogantniji čovjek na svijetu?«»Ne baš tim riječima.«Komentar ju je ostavio bez riječi dovoljno dugo da je on povede uz

stube ljetnikovca. Zaustavio se u središtu paviljona i pustio je. Zrakemjesečeve svjetlosti doticale su pod, išarane sjenom listova. Kroztamu je ugledao nadimanje njezinih prsa.

»Sve i da je tako...«Honorijine riječi utihnule su na pola vriska. U jednom je trenutku

Đavo stajao ispred nje posve opušten, a već u drugom su njegovi

Page 88: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

dugački prsti čvrsto stiskali njezinu bradu i odjednom joj je stajaomnogo bliže. »Što radite?« Oči su joj se širom otvorile, bila je bezdaha. Nije pokušala osloboditi svoju bradu, njegov stisak doimao senepopustljivim.

Vjeđe su mu se podignule, njegove oči, još svjetlije na slabomsvjetlu, susrele su njezine. »Odvraćam ti pozornost.«

Njegov duboki žamor svakako joj je odvraćao pozornost. Honoriaga je osjećala u svojim kostima. Osim što je držao njezinu bradu, nijeju dodirivao, iako je ona osjetila kako pada u njegovo zarobljeništvo.Podignuo joj je bradu i ona se uspravila, nakosivši glavu još više.Srce joj je poskočilo, a onda počelo ludo udarati. Njegove su očizarobile njezine, bile su očaravajuće na mjesečini, bezvremenske,zavodljive, sveznajuće. Polako je spustio glavu – usne su mu sesmekšale, razdvojile.

Nije se mogla osloboditi sve i da se nebo rastvorilo.Prvi dodir njegovih usana poslao je bolan drhtaj njezinim tijelom.

Ruke su mu se istog trenutka obavile oko nje, privlačeći je k sebi.Snaga ju je okružila, mišići manje popustljivi od čelika zarobili su je.Glava mu se nakosila, pritisak njegovih usana pojačao se.

Bile su žestoke, poput njega – zapovjedajuće, zahtjevajuće.Poslije su bile tople, primamljive, zavodljivo uvjerljive. Honoria seumirila, drhtala je na nekom nevidljivom pragu, a zatim ju je povukaoi ona je zaronila u nepoznato.

Nije bilo prvi put da ju je netko poljubio, ali je ipak bilo. Nikad prijenije bilo čarolije u zraku, nikad je prije nitko tako nije uzeo za ruku iuveo u osjetilni svijet. Užitak se pojačao, topao i očaravajući, a ondaje zavitlao, kaleidoskop naslade, i ostavio je opijenu. Ugodnoopijenu.

Ono malo daha do kojeg je uspjela doći, on je uzeo, pletući mrežuoko nje dok nepovratno nije bila uhvaćena u nju. Vrh njegova jezikapronašao je njezine usne, pomilovao ih zavodljivo i vješto. Znala jeda bi joj bilo pametnije ignorirati ga. Odvodio ju je u prostranstvo kojenije poznavala, gdje će joj on biti vodič. Našla se u nerazumnojsituaciji, u opasnoj situaciji.

Njegove su usne postale odlučnije. Toplina ju je obuzela i otopilasav otpor. Na uzdahu je još više rastvorila usnice, popustila njegovuarogantnom zahtjevu.

Page 89: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Uzeo je što je htio – intimno milovanje proželo ju je valovimauzbuđenja, poput udara groma potresalo je do temelja. Šokirana,Honoria se povukla i pritom izgubila dah.

Dopustio joj je da se povuče, samo malo. Iznenađena, s mislimakoje su joj stvarale vrtoglavicu, promotrila mu je lice. Jedna crnaobrva polako se izvila, ruke oko nje čvršće su je stisnule.

»Ne.« Honoria se odupirala njegovu stisku – ili se pokušalaoduprijeti. Njezini mišići bili su postojani poput želatine.

»Nema potrebe da paničariš, samo ću te poljubiti.«Samo? Honoria je mahnito zatreptala. »I to je dovoljno loše, hoću

reći...« Udahnula je i pokušala usredotočiti svoje samovoljne misli.»Vi ste opasni.«

On se na to nasmijao. Zvuk je srušio njezinu teško uspostavljenukontrolu, zadrhtala je.

»Za tebe nisam opasan.« Njegove ruke su je utješno, zavodljivomilovale niz leđa. »Oženit ću se tobom. To je već drugi par cipela.«

Je li bila posve izgubila pamet? Honoria se namrštila.»Kakav par i kojih cipela?«Zubi su mu zabljesnuli. »Prema svim pravilima, Cynsterove

supruge jedina su bića na svijetu prema kojima njihovi muškarcimoraju biti pažljivi.«

»Stvarno?« Zadirkivao ju je. Honoria se silno pokušala razljutiti,što je bilo nemoguće s obzirom na to da je bio sagnuo glavu i nježnogrickao njezine usnice.

»Samo me poljubi.« Šapnuo je te riječi u njezine usne i snažno jeprivukao sebi. Od tog su joj dodira osjetila ponovno zatreperila.Njegove usne, lagano je zadirkujući, oduzele su njezinim mislimasposobnost da se pobune.

Đavo ju je ponovno poljubio, čekajući sa strpljenjem onoga kojizna, dok mu posve nije popustila. Njezina polagana predaja zbogtoga je bila još slađa, jer je znao da bi joj bilo draže da je drukčije.Previše mudar i iskusan nije ju gurao preko granice i svoju je strastčvrsto obuzdavao. Mekano popustljiva, ležala mu je u naručju,njezine usne bile su njegove da u njima uživa, slatka duplja njezinihusta njegova je da je okusi, opustoši, zahtijeva. Za večeras će tomorati biti dovoljno.

Page 90: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Puno bi mu draže bilo uzeti je – odnijeti je u svoj krevet i ispunitije, proslaviti život na taj najprimitivniji način – prirodan odgovor naprisutnost smrti. Ali ona je bila nevina, njezine reakcije kojima mu jenastojala umaknuti, njezina nepokretljivost, jasno su mu to govorili.Bit će njegova i samo njegova, ali ne još.

Realnost njegove potrebe u svoj punini mu je došla do glave –opsovao je u sebi. Njezina mekoća, privijena uz njega od prsa dobedara, bila je snažan poziv, hranila je njegove demone, mamila ih,izazivala. Odmaknuo se, prsa su mu nabreknula, proučavao joj jelice, pitao se... čak i dok je zatomljivao svoje želje. Oči su jojzabljesnule pod trepavicama..

Dok su joj misli još besciljno plutale, Honoria je dopustila svojempogledu da vrluda njegovim licem. Nije bilo mekoće u njegovimcrtama lica, ni tračka nježnosti, samo snaga, strast i željezna volja.»Neću se udati za vas.« Te su riječi na njezine usne izašle izravno iznjezine glave – instinktivna reakcija.

On je samo izvio obrvu, iritantno drsko.»Sutra ću poslati po svojega brata da dođe po mene i otprati me

kući.«Njegove oči, srebrne na mjesečini, djelomično su se suzile.»Kući u Hampshire?«Honoria je kimnula. Osjećala se nestvarno, bez doticaja sa

svijetom.»Napiši poruku svojem bratu i sutra ću je poslati.«Ona se nasmijala. »Sama ću je poslati.«Uzvratio joj je osmijehom. Predosjećala je da joj se smije iako se

njegova prsa, koja su joj bila tako blizu, nisu tresla. »Slobodno.Vidjet ćemo što on misli o tvojoj odluci.«

Honorijin je osmijeh postao zadovoljan, osjećala se opijeno.Budući da je bio Cynster, on je mislio da će se Michael složiti s

njim. Michel će se, naravno, složiti s njom – shvatit će, jednako brzokao što je i ona shvatila, da za nju udaja za Đavola ne bi bila dobrazamisao.

»A sad, ako smo na tvoje zadovoljstvo dogovorili tvoju neposrednubudućnost...« Njegove usne okrznule su njezine, instinktivno,Honoria ih je slijedila.

Začuo se lom grančice.

Page 91: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo je podignuo glavu, svaki mu se mišić napeo. On i Honoriapogledali su u noć. Zbog prizora koji su njihove oči s nevjericomugledale Đavo se ispravio. »Kojeg vraga...?«

»Sššš!« Honoria je pritisnula dlan na njegove usne.Namrštio se i uhvatio njezinu ruku, ali je ostao tiho kad im se mala

povorka približila i onda nastavila pokraj ljetnikovca. Kroz mjesečinu isjenu, Amelia, Amanda i Simon vodili su malu skupinu. Henrietta,Eliza, Angelica i Heather s Mary slijedili su ih. Svako je dijete nosilojednu bijelu ružu. Đavolu se čelo još više namrgodilo kad ih je gustasjena stabala progutala. Lokacija kamo su se uputili nije bila upitna.»Pričekaj ovdje.«

Honoria ga je pogledala. »Sigurno se šališ.« Uhvatila je svojeskute i požurila niza stube.

Pratio ju je u stopu dok su se kretali iz sjene u sjenu, prateći maluskupinu. Djeca su se zaustavila ispred Tollyjeva groba. Honoria jestala u duboku sjenu pod krošnjom hrasta, Đavo je stao iza nje.Onda su mu se ruke spustile na njezin struk, podignuo ju je da jepremjesti ustranu.

Okrenula se i ispriječila se pred njim. »Ne!« Od njezina je bijesnogšapata trepnuo. Rukama ga držeći za ramena, prošaptala je: »Nesmijete!«

Namrštio joj se, a onda se sagnuo da joj šapne na uho. »Zašto,pobogu, ne smijem? Oni me se ne boje.«

»Nije riječ o tomu.« Honoria mu je uzvratila mrgodan pogled. »Viste odrastao čovjek, niste jedan od njih.«

»Pa?«»Pa ovo je njihov trenutak, njihova prilika da se oproste. Nemoj im

to pokvariti.«Pogledom joj je pretražio lice, a onda su mu se usne stisnule.

Podignuo je glavu i pogledao skupinu koja se poredala pred grobom,ali više nije pokazivao namjeru da im se pridruži.

Honoria se uzvrpoljila i on ju je oslobodio. Okrenula se i gledala.Hladnoća pod krošnjom drveta probila je kroz njezinu tanku haljinu iona je zadrhtala. Već idući trenutak obavile su je Đavolove ruke iprivukle k sebi. Honoria se ukočila, a zatim se opustila, previšezahvalna na njegovoj toplini da bi negodovala.

Page 92: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Pokraj groba čuo se tihi razgovor, a onda je Amelia zakoračilanaprijed i položila ružu na grobni brežuljak. »Lijepo spavaj, Tolly.«

Nakon Amelije, Amanda se približila. »Počivaj u miru«, rekla je ipoložila ružu uz sestrinu.

Idući je bio Simon. »Zbogom, Tolly«, i još je jedna ruža završila nagrobu.

Jedno po jedno, sva su djeca položila svoje ruže na tu malenuhrpu i oprostila se od Tollyja. Kada su završili, pogledali su se, zatimponovno oblikovali povorku i požurili natrag kući.

Honoria je držala Đavola dok djeca nisu prošla. On ju je počastionepronicljivim, tipičnim sinsterskim pogledom kada ga je konačnopustila, a onda ju je uzeo za ruku. Zajedno su slijedili djecu dotravnjaka.

Bilo je rose na travi, nije im išlo lako, posebno maloj Mary. Đavo jeprogunđao i ubrzao korak. Honoria se ponovno ispriječila pred njim.»Ne!« Bijesno ga je gledala i gurala natrag pod drveće.

Đavo joj je uzvratio jednakim pogledom. »Smočit će se, dvojemogu nositi.«

Zgrabio ju je za struk, a Honoria ga je čvrsto držala za ramena.»Pretpostavit će da znate gdje su bili – pretpostavit će da ste ih

gledali. To će im sve pokvariti. Malo im vode neće naštetiti – ako supravi Cynsteri.«

Đavolovim licem zabljesnuo je nevoljan osmijeh. Pričekao jeneodobravajući dok djeca nisu nestala kroz sporedna vrata, a ondaje, s njezinom rukom zarobljenom u svojoj, krenuo kući. Djeca su sejoš uspinjala stubama kad su njih dvoje došli do njihova dna. Đavo jepovukao Honoriju u zaklon pod stubama.

Izgubila je dah kad je udarila od njegova prsa. Jednom ju je rukomčvrsto obavijao, drugom joj je podignuo lice. Njegove usne našle suse na njezinima prije nego što je uspjela udahnuti. Nastojala je bitičvrsta, ali pod užitkom kojim ju je obasipao, njezin je otpor popustio iistopio se.

Zamijenilo ga je nešto tako podlo, do te mjere primamljivo da je ustanju bilo ukrasti dušu, tako urođeno privlačno, da se nije moglaoduprijeti. Bio je gladan – osjetila je to u obuzdanoj strasti koja mu jeočvrsnula usne, koja ga je, kada mu se predala, tjerala da je pustošijoš požudnije nego prije. Napetost koja je prožimala svaki njegov

Page 93: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

mišić govorila je o nepokolebljivoj kontroli, previranja ispod tekontrole zastrašivala su je i oduševljavala. Njegov se jezikisprepletao s njezinim, intimno je zavodeći, a onda je prešao na spor,ponavljajući ispitujući ritam. Njezina usta bila su njegova, njegovavlast nad njom zavrtjela je njezinim osjetilima – ni jedan ju muškaracnije tako dirao. Prožela ju je toplina, slatka groznica kakvu nikadadotad nije osjetila. Pored toga i njegovih šokantno intimnih milovanjaznala je samo jedno. Bio je proždrljivo gladan – gladan nje.Iznenadan, gotovo neodoljiv nagon da mu se poda, da zadovolji tunjegovu divlju potrebu, snažno ju je potresao, ali mu se još nijemogla oduprijeti.

Koliko su dugo stajali tako zagrljeni u tami, nije imala pojma. Kadaje podignuo glavu, ona je izgubila dodir sa svijetom.

Oklijevao je, a onda je svojim usnama okrznuo njezine. »Plašim lite?«

»Da.« Na neki ju je način plašio. Široko otvorenih očiju, ubrzanihotkucaja srca, promatrala je njegove sjenovite oči. »Ali ne plašim sevas.« Budio je osjećaje u njoj, budio je njezinu čežnju.

»Ja...« Namrštila se i utihnula, prvi put u životu nije mogla pronaćiprave riječi.

U tami, Đavo se arogantno nasmijao. »Ne brini se.« Još ju jejednom istraživački poljubio prije nego što ju je odmaknuo od sebe.»Idi sad.« Bilo je to upozorenje, ali nije bio siguran je li ga razumjela.

Trepnula je i pogledala ga kroz tamu, a onda je kimnula.»Laku noć.« Istupila je iz njihova zaklona. »Lijepo spavajte.«Đavo se gotovo naglas nasmijao. Noć mu neće biti laka, neće

uopće lijepo spavati. Već je predosjećao još jednu glavobolju.

Page 94: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 7

Iduće je jutro Honoria bila na nedjeljnoj službi u crkvi na imanju. Napovratku hodala je s Louise Cynster. Tollyjeva joj je majka zahvalilana pomoći njezinu sinu, na što je Honoria ljubazno odgovorila da zatim nema potrebe. Uz mali poticaj, Louise je govorila o Tollyju injegovu odnosu s Đavolom. Najtočniji bi opis bio da ga je Tollyobožavao kao heroja.

Objekt Tollyjeva poštovanja nije držao potrebnim da se pojavi ucrkvi. Kada su dame došle do stola za doručak, bilo je očito da je onbio ondje prije njih. Honoria je brzo popila čaj, pojela tost i otišla nakat.

Bila je uvjerena u to da je Đavo otišao jahati. Dan je bio savršen –vjerojatno je obilazio svoja polja jašući onoga svojeg demonasklonog slasticama. Sto znači da je bliža okolina bila čista.

Trebalo joj je samo tri minute da odjene svoju elegantnu topaznuhaljinu za jahanje. Njezina odjeća bila je jedino na čemu je uvijekinzistirala da bude dostojno njezina Anstruther-Wetherby podrijetla.Okrenula je pero na toki, koja je bila u skladu s haljinom, tako daraspušteno pada preko jedne sljepoočnice i krenula prema vratima.

Nikoga nije bilo u dvorištu konjušnice. Neometano je ušla u glavnuzgradu. Zidovi staja bili su toliko visoki da nije mogla vidjeti prekonjih. Prostorija s konjskom opremom bila je u dnu i ona je krenula nizprolaz.

Jedna je velika ruka posegnula za njom i uvukla je u jednu staju.»Što...?« Okruživao ju je topao čelik. Honoria se usredotočila i

shvatila opasnost u kojoj se nalazi. »Da se niste usudili poljubiti me.Vrištat ću!«

»I što misliš tko će te spasiti?«Honoria je trepnula i pokušala se sjetiti pravog odgovora.»Uostalom, nećeš moći vrištati dok te ljubim.«

Page 95: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Razdvojila je usnice da bi duboko udahnula.Kad je shvatila da to nije bio pametan potez, već je bilo prekasno

– on je iskoristio situaciju. Kao kroz maglu, trag opiranja prošao joj jemislima i onda nestao kad su je vrućina, toplina i podli užitakpreplavili. Njegove usne pomicale su se na njezinima, arogantnosamouvjerene, njegov jezik kliznuo je između njih u neodoljivi,opušteni poljubac, spori poljubac koji je trajao i trajao, dok je toplinaposve nije prožela. Honoria je osjetila kako je oblijeva vrućica.Pokušala je sebi reći da je to pogrešno, skandalozno pogrešno, dokje svaki njezin osjet zahvalno žuborio.

Nije mogla razmišljati niti slušati kad ju je poljubio. To je otkrila kadje Đavo konačno podignuo glavu, do trenutka kada su se njegoveusne odlijepile od njezinih, um joj je bio posve bez misli, presretan usvojoj slobodi. Zvuci staje doprli su do nje i pomiješali se s njezinomzadihanošću. Njezine kosti postale su tekuće, ali je ipak stajalauspravno – onda je shvatila da je to zbog njega. Čvrsto ju je držaopriljubljenu uz sebe, njezini nožni prsti jedva da su doticali tlo.

»Dragi Bože!« Mahnito trepćući, spustila je pete na tlo. Prozvalaga je opasnim? On je bio ubojit.

»Dobro jutro, Honoria Prudence.« Njegov duboki glas poslao jedrhtaj niz njezinu kralježnicu. »Kamo si se uputila?«

»Ah...« Gledajući, širom otvorenih očiju u njegove sveznajućezelene oči, Honoria je prizvala svoju pamet. »Tražila sam konja.Pretpostavljam da imate više od jednoga?«

»Vjerujem da ima jedna hrabra, svojeglava kobila koja će tiodgovarati. Ali kuda planiraš jahati?«

»Malo okolo po stazama.« Držao ju je prečvrsto da bi se moglaosloboditi. Pokušala se malo odmaknuti, no njegov stisak nije nimalopopustio.

»Ti ne poznaješ ovaj kraj, izgubit ćeš se. Sigurnije će ti biti jahatiuz mene.«

Odlučivši zaboraviti na finoću, Honoria je posegnula iza sebe ipokušala rastvoriti i osloboditi se stiska njegovih ruku. On se nacerioi pustio je da bezuspješno pokušava. Onda je sagnuo glavu inježnim poljupcima obasipao njezino lijevo uho.

Bez daha, nadasve komično zarumenjena, Honoria ga je prijetećipogledala.

Page 96: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Tko god da te prozvao Đavolom imao je pravo!«»Hully.«Honoria ga je iznenađeno pogledala izravno u oči. »Gospođa Hull

ti je dala nadimak?«Đavolje se nacerio. »Ona mi je bila dadilja. Bilo mi je tri kad me je

prozvala Onaj Đavo Cynster.«»Sigurno da si već tada bio tiranin.«»Bio sam.«Silovito pročišćavanje grla poštedjelo je Honoriju potrebe da mu

odgovori. Đavo je pogledao iza sebe, zatim je oslobodio i okrenuo setako da je skrije od pogleda. »Što je, Martine?«

»Ispričavam se na smetnji, Vaša Milosti, jedna se prirubnica nasjevernoj jedinici slomila i gospodin Kirby se pitao možete li proćionuda. Nadao se da ćete sami provjeriti prije nego što postavilopaticu.«

Ta poruka Honoriji nije imala nikakvog smisla. Provirila je izaĐavolova ramena, a radnik, s kapom u rukama, stajao je u prolazu.Podignula je pogled i otkrila da je gledaju zelene oči njegovagospodara.

»Reci Kirbyju da ću biti ondje za pola sata.«»Da, Vaša Milosti.« Martin je odjurio.Honoria se ispravila. »O čemu se tu radilo?«»Jedna vjetrenjača ne radi.«»Vjetrenjača?« Honoria se sjetila mnogobrojnih vjetrenjača koje je

vidjela na poljima. »Učinilo mi se da ih ima mnogo.«Đavolu su se usne trznule. Posegnuo je za njezinom rukom. »Ovo

je močvarna zemlja, Honoria Prudence, vjetrenjače pokreću pumpekoje isušuju zemlju.«

»Oh.« Honoria je odjedanput shvatila da je vuče niz prolaz.»Kamo me vodite?«Pogledao ju je i izvinuo obje obrve. »Idemo ti pronaći konja. Zar

nisi to htjela?«Deset minuta poslije, posjednuta na zaigranu kestenjastu kobilu,

Honoria je izjahala iz dvorišta konjušnice – pod Đavolovim budnimokom. Na pamet joj je palo da bi mu kradom mogla pobjeći, ali tu jeideju odmah odbacila jer bi je odmah sustigao.

Page 97: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Park su napustili drugim putom od onoga koji je vodio kroz šumu.Iza zidova parka začula se buka vjetrenjača i postajala je sve jačašto su išli sjevernije. Vjetrenjača o kojoj je govorio Martin bila jevelika. Đavo je sjahao u njezinu sjenu da bi se savjetovao spredradnikom.

Honoriji njihova rasprava nije bila zanimljiva. Na povratku u Dvorezgrabila je bika za rogove. Htjela je više saznati o Tollyjevu ubojstvu?

»Imaš li bilo kakvu predodžbu o tome tko bi mogao biti>razbojnik<?« Činilo joj se da je pitanje poprilično jasno.

Kao odgovor slijedio je govor o mehanici isušivanja močvarnog da.Kad su konačno stigli do dvorišta konjušnice, Honoria je dovoljnočula da potvrdi da su Cynsteri doista jednako strastveni kada se radio njihovoj zemlji kao i kada je riječ o njihovim drugim zanimanjima.Također je stekla poprilično dobar dojam o tome što njezin domaćimmisli o njezinu zanimanju za ubojstvo njegova bratića.

Iduće je jutro gledala sa svojeg prozora dok se nije uvjerila da jeĐavo otišao. Zatim se uputila u konjušnicu. Konjušarima njezinzahtjev da joj ponovno osedlaju kobilu nije bio ni najmanje čudan.Kada je prošla ispod luka izlaza iz parka, Honoria je ciknula odsreće. S osmijehom na licu, krenula je prema šumi.

Na kraju je išla dugim putom okolo kroz selo. Trebao joj je jedansat i više da konačno dođe do mjesta gdje je Tolly ubijen. Kobila kaoda je predosjetila to kobno mjesto. Honoria je povukla uzde i sjahala.Konja je privezala malo niže.

Užurbano i svrhovito prešla je na drugu stranu puta, a onda jezačula topot konjskih kopita. Zastala je osluškujući, nepoznat sekonjanik približavao. »Prokletstvo!« Jurnula je natrag prema kobili.

Nije se uspjela ponovno uspeti na konja. U nevjerici je pogledalalijevo pa desno. Konjska su se kopita približavala. U tom bi trenutkudala svu svoju garderobu za jedan odgovarajući panj, ali nije gauspjela naći.

Nepoznati konjanik vjerojatno je bio neki mještanin jednakodobrodušan poput župnika Postlethwaitea. Honoria je stala pokrajkobiline glave i zauzela ponosan, nonšalantan položaj. Ako želistajati na putu uz svoju kobilu, tko je u tome ima pravo spriječiti?

Page 98: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Konjanik koji se približavao izašao je iza zavoja i ujahao u njezinovidno polje. Jahač nije bio župnik Posdethwaite.

Crni se demon zaustavio pokraj nje i Đavo je spustio pogledprema njoj. »Što radiš ovdje?«

Honoria je širom otvorila oči, još šire nego što su bile. »Zaustavilasam se protegnuti noge.«

On nije ni trepnuo. »I uživati u pogledu?«Sa svih su strana bili okruženi šumom. Honoria je suzila oči prema

njemu i pogledala ga. »Što vi radite ovdje?«Đavo je susreo njezin pogled neumoljiva izraza lica, a onda je

sjahao. Stisnute čeljusti, bez ijedne je riječi zavezao uzde u čvor okostabla, a onda se okrenuo i otišao do mjesta gdje je Tolly ležao onajdan.

Honoria je odlučnim koracima krenula za njim. »Ni vi ne vjerujeteda ga je ubio razbojnik ništa više nego ja, a nema govora da ga jeubio lovokradica.«

Đavo je frknuo nosom. »Nisam mutav.« Ljutito ju je pogledao, azatim je okrenuo glavu i spustio ramena kao da se želi osloboditinekog tereta.

Honoria je promatrala kako proučava tlo. »I što mislite tko ga jeubio?«

»Ne znam, ali saznat ćemo.«»Mi?« Jako je dobro znala da nije mislio na nju i njega. »Svi

istražujete, zar ne – vi i vaši bratići?«Pogled koji joj je uputio bio je pun muževne strpljivosti, njegov je

kratki uzdah to potvrdio. »Kako si i sama točno zaključila, nije biorazbojnik, a ni lovokradica – Tolly je ubijen. Za takvo ubojstvo morapostojati razlog – mi tražimo razlog. On će nas dovesti do ubojice.«

»Na osnovi onoga što sam čula, još nemate nikakvu predodžbu otomu što bi mogao biti razlog.« Njegov pogled, oštar poput britve,zaustavio joj se na licu. Honoria je nastojala pretvarati se da ga nijesvjesna.

»Tolly je živio punim plućima. I dok ja pretražujem mjesni kraj,drugi su u Londonu. Raspituju se i na balovima i u kockarnicama,svugdje gdje je jedan Cynster mogao proći.«

Sjetivši se zaduženja koja je podijelio svojim bratićima, Honoria senamrštila. »Je li Tolly posebno volio mačke?«

Page 99: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo ju je pogledao, lice mu je bilo posve bezizražajno.»Na terasi ste spomenuli mačke?«Iznenađeno ju je pogledao, a onda su polako njegove

bezizražajne oči susrele njezine. »Mislio sam na salone. Gdje seokuplja demimonde.«

Honoriji je uspjelo skriti šokiranost. »Imao je samo dvadesetgodina.«

»Pa?« Riječ je bila natopljena arogancijom. »Cynsteri počinjurano.«

On je bio arhetip, pa je vjerojatno znao. Honoria je odlučila nerazgovarati više o tomu. Đavo je zakoračio u žbunje. »Sto tražite?Pištolj?«

»Tolly nije nosio pištolj.«»Pa?« Bila je vrlo nestrpljiva.Usne su mu se pretvorile u tanku crtu. »Tražim bilo što to ne bi

trebalo biti ovdje.« Zastao je i pogledao uokolo. »Vjetar je stvarimogao nanijeti na bilo koju stranu puta.«

Bio je to obeshrabrujući zadatak. Dok je Đavo gazio grmlje u blizinimjesta gdje je Tolly pao, ona je pretraživala rubove niže niz put. Sčvrstom šibom u ruci, slijedila ga je bockajući sumnjive busove travei prevrćući hrpice lišća. Đavo je pogledao uokolo i progunđao, aonda je nastavio brže, pretražujući područja kojima je prolazio,ostavljajući njoj da pomno pretražuje.

Kada su pretražili cijelo područje, Honoria se ispravila i odmaknulapero koje ju je pokušavalo ubosti u oko. »Što mislite zašto je Tollyuopće bio ovdje na ovom putu?«

Đavo nije podignuo pogled kad joj je odgovorio. »Pretpostavljamda išao prema Dvorima.«

»Vaša strina vjeruje da se uputio u Dvore kako bi vas pitao zasavjet.«

Na to je podignuo pogled. »Pitala si Louise?«Ton njegova glasa privukao je Honorijinu pozornost. »Samo smo

razgovarale, ona ništa ne sumnja.« Njegov kritizirajući izraz nije sepromijenio. Prazno gestikulirajući slegnula je ramenima. »Rekli steda ga je ubio razbojnik, tako da je bio razbojnik. Svi vjeruju u to –čak i vaša majka.«

Page 100: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Hvala Bogu za to.« Ošinuvši je poput sablje oštrim pogledom,Đavo se vratio pretraživanju. »Još mi samo treba da se ženeupleću.«

»Doista?« Bockajući svojom šibom, Honoria je rasula hrpicu lišća.»Pretpostavljam da vam nikada nije palo na pamet da bismo mi ženemogle pridonijeti?«

»Da si vidjela kako je moja majka mislila pridonijeti, ne bi to pitala.Napisala je poruku sucu od koje bi mu se kosa dignula na glavi, daju je samo uspio odgonetnuti.«

Honoria je udarila grumen zemlje. »Da nas se ne ostavlja da seosjećamo tako frustrirajuće bespomoćno, drži postrani i govori dapletemo rukavice, možda ne bismo reagirale tako mahnito.«

Okrenuvši se prema njemu, uperila je svoju šibu u njega.»Zamislite samo koliko biste vi bili frustrirani da znate da vi, osobno,nikad nećete postići ama baš ništa..«

Pogledao ju je odmjereno. Doimalo se da je gleda dugo vremena.Zatim su mu se crte lica zaoštrile, pokazao je na tlo. »Samo nastavitražiti.«

Iako su pretražili obje strane puta, ništa nisu pronašli. Ponovno suuzjahali i krenuli preko polja, zatim prošli kroz ulaz u park, obojezaokupljeni mislima o Tollyjevoj smrti.

Dok su prolazili pokraj drvoreda zlatnih jablana, Honoria jepodignula pogled prema Đavolu. »Vaša vam strina misli dati srebrnupljosku koju ste Tollyju dali za rođendan kao uspomenu – imao ju jekod sebe kad je ubijen.« Kada je samo kimnuo, pogledomusmjerenim naprijed, dodala je pomalo oholo: »Čini se da ju jerazbojnik zaboravio.«

Na to je dobila pogled upozorenja.»Vaša je strina također spomenula«, nastavila je ona, »da bi se

Tolly najprije obratio vama, kao glavi obitelji, da je bio u nekoj nevolji,prije negoli svojemu bratu Charlesu. Mislite li da bi razlog zbog kojegvas je potražio mogao biti isti zbog kojeg je ubijen?«

Đavolu se pogled zaoštrio. Istog trenutka Honoria je osjetilapobjedu. Pretekla ga je s tim zaključkom i on je mislio da ima pravo.No ništa nije rekao, sve dok nisu stigli u dvorište konjušnice. Spustioju je dolje i nastavio držati ispred sebe.

Page 101: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Nemoj ništa reći maman ili strini Louise. Nema potrebe dastvaramo paniku.«

Honoria ga je ponosno pogledala.»I ako čuješ ili otkriješ nešto, odmah mi to reci.«Ona je nevino širom otvorila oči. »A ti ćeš meni reći što god ti

otkriješ?«Lice mu se namrgodilo. »Nemoj izazivati svoju sreću, Honoria

Prudence.«

Page 102: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 8

Dva jutra poslije Đavo se spustio stubama, na rukama je imaorukavice za vožnju. Kad je krenuo niz posljednji red stuba, pojavio seWebster koji je išao prema ulaznim vratima.

»Vaša vas dvokolica čeka, Vaša Milosti.«»Hvala.« Kad je došao do vrata, Đavo je pogledao natrag.S rukom na kvaki, Webster se zaustavio. »Nešto nije u redu, Vaša

Milosti?«Đavo se okrenuo kada je Webster otvorio vrata i otkrio njegovu

dvokolicu dovezenu pred ulazne stube, kao i osobu u blijedoljubičastoj haljini. Đavo se nasmijao. »Ne, Webstere, sve je onakokako sam očekivao.«

Prešavši prag, Đavo je zastao u sjeni trijema da bi uživao u prizorukoji je pružala Honoria. Njegova buduća mlada imala je određen stil,urođenu eleganciju. Njezina kosa bila je skupljena na vrhu glave umoderan čvor, krasni odbjegli uvojci uokvirivali su joj lice. Naboranisuncobran štitio joj je ten, a njezina stopala i dlanovi bili su zaštićenistavljenom kožom. Njezina ljubičasta haljina za vožnju bila je vještoskrojena, savršeno je prianjala uz njezin uski struk i isticala lijepuzaobljenost njezinih kukova, kao i darežljive obline njezinih prsa.Morao se jako potruditi da s lica izbriše vučji osmijeh.

Promijenivši izraz u praznu, ravnodušnu masku, Đavo se spustiostubama.

Vrteći suncobran, Honoria ga je promatrala kako prilazi.»Pretpostavljam da namjeravate voziti do St. Ivesa, Vaša Milosti.Mogu li vam se pridružiti? Jako me zanimaju stare kapelice.Vjerujem da je kapelica na mostu u St. Ivesu osobito lijep primjersvoje vrste.«

»Dobro jutro, Honoria Prudence.« Zaustavivši se pred njom, Đavoje uzeo njezinu desnu ruku, glatko je podignuo i pritisnuo usne na

Page 103: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

unutarnju stranu zgloba koji nije bio zaštićen rukavicom.Honoria je gotovo ispustila suncobran. Ljutito ga je pogledala i

pokušala umiriti svoje nemirno srce. »Dobro jutro, Vaša Milosti.«Bez ijedne riječi, bez svađe na koju se bila pripremila da bi dobila

što želi, otpratio ju je do bočne strane dvokolice i podignuo nasjedalo. Bez imalo napora. Ponovno je morala umiriti svojenerazumno srce. Pomaknuvši se ustranu, uhvatila se za prečku kadse sjedalo nagnulo dok se on uspinjao. Jedanput kada se ponovnoizravnalo, namjestila je svoju haljinu i uzvrpoljila se sa svojimsuncobranom.

Đavo je primio uzde, otpustio slugu i krenuli su niz prilaz. Honoriaje duboko udahnula. Svjež zrak pod hrastovima pomogao joj jepribrati se i ona se usredotočila na posljednje minute. Naglo suzivšioči, okrenula se Đavolu. »Znali ste!«

Pogledao ju je, s pomalo galantnim izrazom na licu. »Običnosmatraju da brzo učim.«

Uznemirujuća sumnja prošla joj je glavom. »Kamo me vodite?«Ovaj je put izraz njegova lica bio utjelovljenje nevinosti. »Idemo u

St. Ives, da vidimo kapelicu na mostu.«Honoria mu je pogledala u oči – bile su kristalno bistre. Okrenula

se, pogledala iza njih i ugledala konja privezanog za dvokolicu kakoih slijedi. Krenula se naprijed. »Idete u St. Ives vratiti konja kojeg jeTolly jahao ono popodne kad je ubijen.«

Đavolu se pogled zaoštrio, izraz lica odavao je razdraženost.»Pretpostavljam da te ne mogu uvjeriti da stvar prepustiš meni?«

Honoria se namrštila. »Je li to Tollyjev konj ili je možda ubojičin?«Đavolu se čeljust stisnula. »Mora biti konj kojeg je Tolly jahao,

pronađen je potpuno osedlan na polju blizu šume dan nakon oluje. Izkonjušnice je kojom se Tolly obično koristio. A ubojica je,pretpostavljam, odjahao na svojemu.«

Ravan komad ceste bio je pred njima, usporio je svoje upareneriđane i pogledao Honoriju. »Honoria Prudence, ti si možda naišla naTollyja pet minuta prije mene, ali nema razloga zašto bi aktivnosudjelovala u pronalasku njegova ubojice.«

Honoria je nos vinula u zrak. »Bit ću toliko slobodna da se nesložim s vama, Vaša Milosti.«

Page 104: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo se namrštio. »K vragu, prestani me zvati >Vaša Milosti< –zovi me Đavo. Nas dvoje ćemo, na kraju, ipak biti muž i žena.«

»To«, izjavila je Honoria podižući bradu još jedan centimetar više,»je malo vjerojatno.«

Đavo je pogledao vrh njezine brade i procijenio koliko bi mudrobilo svađati se. Umjesto toga rekao je, oštrim, ali mirnim glasom:»Honoria Prudence, ja sam glava ove obitelji, moja su ramena širaod tvojih, a moja su pleća znatno snažnija. Pronalazak Tollyjevaubojice moja je odgovornost i možeš biti uvjerena da ću uspjeti utome.«

Pogledala ga je. »Shvaćate li da ste upravo proturječili sami sebi?Prvo izjavite da sam ja vaša buduća mlada, a onda mi zabranite dase ponašam onako kako bi se i žena i buduća mlada trebaleponašati.«

»Što se mene tiče, moja žena, buduća ili stvarna, drugim riječimati, trebala bi izbjegavati opasne aktivnosti.« Prisiljen posvetiti sekonjima, Đavo je začuo vlastito režanje i čelo mu se još višenamrgodilo. »Ubojstva su nasilna, pronalazak ubojice opasan je. Tise ne bi trebala miješati.«

»Ustaljeno je stajalište da žena svojemu mužu treba pružiti pomoći potporu u svim njegovim djelatnostima.«

»Zaboravi pomoć, dovoljna će biti samo potpora.«»Bojim se da to dvoje ne možete razdvojiti – oni dolaze skupa.

Osim toga«, dodala je Honoria, a oči su joj se pritom još višeotvorile, »ako se budem držala podalje svih opasnosti, kako bismose mi onda uopće mogli vjenčati?«

Pogledao ju je zamrznutog izraza lica, pretražio joj je lice, a ondasuzio oči. »Ti znaš da ti od mene ne prijeti nikakva opasnost. Inačene bi sad bila ovdje.«

To je, Honoria je u sebi priznala, bila istina. On je bio previšesnažan da bi ga izazivala bez jakih uvjerenja. Ali njezin je položaj bioneoboriv. S obzirom na to da ju je držao svojom mladom, čuvat ćenjezinu čast, čak i protiv sebe. Nije mogla imati zaštitnika višezastrašujućeg od njega. Sigurna u to, mirno se nasmijala. »Jesu livaši bratići već nešto doznali?«

Promrmljao je nešto i okrenuo se naprijed, ona se nije pretjeranotrudila razaznati njegove riječi. Čeljust mu je bila stisnuta, granit bi

Page 105: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

bio mekši. U idući je zavoj ušao punom brzinom, a onda još bržepotjerao konje. Nimalo uznemirena, ona je mirno sjedila i besposlenorazgledavala polja pokraj kojih su jurili.

Đavo je jedva usporio dvokolicu kroz Somersham, Honoria jeugledala župnika Postlethwaita pokraj župnog dvora. Mahnula mu je,on ju je iznenađeno pogledao, a zatim se nasmijao i odmahnuo joj.Zar je doista prošao cijeli tjedan otkad je krenula onim putom krozšumu?

Tollyjeva je obitelj otišla dan prije, nakon što su dane od pogrebaprovodili noseći se sa svojom tugom. Ona je blizanke uzela podokrilje i ohrabrivala ih da misli okrenu budućnosti koja je bila prednjima. Također je prekršila jedno od svojih zlatnih pravila i pod okriljeuzela i mlađe djevojčice Henriettu i malenu Mary jer nije bilo nikogdrugog tko bi to mogao. Davanje potpore Tollyjevim sestrama samoju je učvrstilo u odluci da se pobrine za to da njegov ubojica budepriveden pravdi.

Krovovi St. Ivesa već su se prostirali pred njima kada je Đavokonačno progovorio.

»Tašti je poslao poruku po glasniku jučer. Nitko nije otkrio nikakavni najsitniji trag niti čuo kakav glas. Ništa što bi nam reklo zašto jeTolly krenuo ovamo ili zašto je ubijen.«

Honoria je promotrila njegov profil. »Očekivali ste više, zar ne?«»Odgađao sam vratiti konja, misleći da ću imati opis čovjeka kojeg

tražimo. Morao je nekako doći do šume. Ako je slijedio Tollyja ili prijedošao iz Londona, možda je unajmio konja u St. Ivesu.«

»Možda se vozio?«Đavo je odmahnuo glavom. »To bi značilo da je morao izaći iz

šume putom koji se udaljuje od Somershama. Inače bi sreo tebe.Skupina mojih radnika radila je u polju niže od šume, kočija koja biišla tim smjerom prošla bi pokraj njih, ali nijedna nije.«

»A konjanik?«»Nisu ga vidjeli, ali šuma je prepuna staza. Konjanik je mogao

proći bilo kojom od njih.«»Je li moguće dojahati iz Londona?«»Moguće je, ali nije vjerojatno.« Đavo je provjerio svoje konje.

Prve kuće St. Ivesa bile su pred njima. »Konj koji bi normalnom

Page 106: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

brzinom nosio konjanika iz te udaljenosti, ne bi mogao sudjelovati unaknadnom bijegu.«

Došli su do glavne ceste. Đavo je usporio riđane u hod.»Dakle«, zaključila je Honoria, »mi tražimo muškarca, nepoznatog

identiteta i opisa, koji je unajmio konja na dan ubojstva.«Osjetila je Đavolov pogled na svojem licu i čula kratak, ljutit i

razdražen uzdah prije nego što je rekao: »Mi tražimo točno to.«Pet minuta poslije, sjedeći u dvokolici, slušajući kako on ispituje

glavnog konjušara, Honoria se još borila sa svojom pobjedom. Dobroje znala da ne smije pokazati koliko je zadovoljna jer nikako nijehtjela povrijediti njegov muški ponos pa da on promijeni mišljenje.Ipak, pobjeda je bila tako slatka da joj je bilo teško ukloniti osmijeh slica. Svaki put kada je bila sigurna da ga on ne može vidjeti, ona jepopustila porivu i nasmijala se.

Dvokolica se zaljuljala kad se on uspeo na nju. »Čula si?«»Nije bilo drugih konjanika osim Tollyja. Ima li u gradu drugih

konjušnica?«Bile su još dvije, ali i ondje su dobili isti odgovor. Nitko nije unajmio

konja taj dan i nitko nije vidio da neki konjanik prolazi kroz grad. »Štosad?« Honoria je postavila to pitanje kad je Đavo okrenuo konjenatrag na glavnu cestu.

»Poslat ću svoje ljude da provjere u Huntingdonu,Godmanchesteru i Elyju. Poslat ću da provjere i u Chatterisu, ali to jejoš manje vjerojatno.«

»A Cambridge?«»Cambridge«, izjavio je Đavo, »je najvjerojatniji. Bliži je gradu i

kočije su učestalije na toj ruti.«Honoria je kimnula. »I kad onda idemo onamo?«Đavo ju je pogledao. »Mi ne idemo, kao što nećemo ići ni u druge

gradove.«Honoria je suzila oči i pogledala ga samo da bi vidjela kako mu se

usne trzaju.»Previše sam poznat da postavljam pitanja, a da to ne izazove

sumnju. St. Ives je drukčiji – to je obiteljski grad i u blizini živi jošnekoliko uglednih obitelji. A ni ti ne možeš postavljati pitanja. Moji ćesluge uvući konjušare u razgovor za jednom ili dvije pinte i saznatisve što nam treba da nitko ništa ne posumnja.«

Page 107: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Hm.« Honoria ga je sumnjivo pogledala.»Meltona ću poslati u Cambridge.«»Vašega glavnog konjušara?«»Tako nekako.«Honoria još nije imala prigodu vidjeti tog čovjeka. »Čini se da

njega baš i nema često.«»Melton nikad nije u blizini kada ga trebam. To je za njega pitanje

časti.«Honoria je zurila. »Zašto ga trpite?«Đavo je slegnuo ramenima. »Star je.«»Zbog toga? Zašto što je star?«»Ne.«Zainteresirana, Honoria je opazila da su mu se oštre crte lica

smekšale, ne jako, ali dovoljno da bude vidljivo.»Melton me je posjeo na mojega prvog ponija, moglo bi se reći da

me naučio jahati. Cijeli je život s nama i nitko ne zna više o konjimaod njega, čak ni Demon. Ne mogu ga umiroviti, ne nakon što je cijeliživot proveo na tom položaju. Srećom je njegov zet, Hersey,razuman čovjek. On mu je zamjenik i obavlja sav posao. Osim uposebnim prigodama i kada se treba pobrinuti za Sulejmana –njegov je položaj samo titularan.

»Ali nikad ga nema kada dovedete Sulejmana.«»Ili kad ga izvedem. Kao što sam rekao, to je za njega pitanje

časti.« Đavo je pogledao Honoriju i iskrivio usne. »Kako bi sepobrinuo za to da ne zaboravim sve što me naučio. On drži da to štosam vojvoda ne znači da sam oslobođen dužnosti timariti svojegakonja.«

Honoria se zagrcnula, a onda je odustala i svim se srcemnasmijala.

Đavo ju je prijekorno pogledao i nastavio voziti.Brisala je suzne oči i još joj je koji put pobjegao hihot kada je on

provjerio svoje konje. Bili su samo nekoliko kilometara odSomershama. Honoria se uozbiljila kada je Đavo skrenuo konje sceste i usmjerio ih na uzak put, zatim su zašli na prostranu travnatupovršinu i on je zauzdao konje.

»Pogledaj! Sjeverni Cambridgeshire.«

Page 108: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Nije ga mogla ne zamijetiti. Okrug se pružao pred njom, tapiserijazelene i zlatne boje, obrubljena tamnijim nijansama šuma i nižegraslinja.

»U ovom kraju ovo je najbliže vidikovcu što se može naći.«Honoria je proučavala krajolik, osjećala je zamor koji je postajao

sve veći. Bili su na zelenoj livadi, drvored ih je zaklanjao od ceste.Zapravo su se nalazili u privatnosti.

»Ondje«, Đavo je pokazao desno, »možeš vidjeti krovoveChatterisa. Prva tamnozelena linija iza je kanal Forty-Foot Drain, adruga je Old Nene.«

Honoria je kimnula, sjetila se imena iz njegova prijašnjegpredavanja o močvarnom tlu.

»A sad...« Đavo je privezao uzde. »Vrijeme je za ručak.«»Ručak?« Honoria se okrenula, ali on je već bio iskočio iz

dvokolice. Trenutak poslije čula ga je kako kopa po prtljažnom dijeludvokolice. Kad se ponovno pojavio imao je prostirku u jednoj ruci ikošaru za izlet u drugoj.

»Izvoli.« Bacio joj je prostirku. Refleksivno ju je uhvatila, a onda jojje dah zastao kad se njegova slobodna ruka prišuljala oko njezinastruka, podignula je i spustila na tlo. Smijao joj se s pravim vučjimpogledom u očima. »Zašto ne odabereš neko zgodno mjesto zaprostirku?«

Honoria ga je bijesno gledala, nije mogla izustiti ni riječ, srce joj jebilo u grlu i prestala je disati. Jedva je imala snage osloboditi senjegove posesivne ruke. Hodajući preko trave onoliko odlučno kolikosu joj to drhtave noge dopuštale, posve svjesna da on vreba iza nje,prostrla je prostirku na prvi odgovarajući komad zemlje, a onda se,sjetivši se svojeg suncobrana, vratila u sigurnost dvokolice po njega.

Taj joj je potez osigurao malo vremena da se smiri i pribere svojemisli, to jest da se podsjeti koliko je zapravo sigurna. Dok god mu nebude dopustila da je ponovno poljubi, sve će biti u redu.

Ona nije mogla biti odgovorna za prethodne poljupce koje je ukrao– poput gusara na kojeg ju je podsjećao, iznenadio ju je, zarobio je iuzeo ono što je htio. No, ovog je puta, iako je možda nepromišljenoupala u njegovu zamku, ipak znala da je u zamci. Nije još krenuo uakciju i kao kreposnoj dami očito je bila njezina dužnost da sepobrine za to da njegovi planovi propadnu.

Page 109: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Njegovi poljupci, i želja iza njih, nisu bili ni najmanje nevini. Onasebi nije mogla dopustiti da se svjesno tako skandalozno ponaša.

A to je njezinu ulogu učinilo jasnom – razboritost, opreznost inesalomljiva krepost. Uputila se natrag prema prostirki ponavljajući usebi tu mantru. Prizor obroka koji je raspakirao – dvije vinske čaše,ohlađen šampanjac umotan u bijeli ubrus, poslastice osmišljene danepce dama dovode u iskušenje – sve je svjedočilo o njegovimnamjerama. Suzila je oči i bijesno ga pogledala. »Vi ste ovoplanirali.«

Izležavajući se na prostirki, Đavo je podignuo obrve. »Naravno,kako drukčije?«

Uhvatio je njezinu ruku i nježno je povukao. Nije imala izbora negoda potone, elegantno, na drugi kraj prostirke. Pazila je na to dakošara bude između njih. »Niste znali ni da ću vam se pridružiti.«

Njegov je odgovor bio jedna izvijena obrva i pogled tolikonevjerojatno pokroviteljski da je doslovce ostala bez riječi.

Nasmijao se. »Izvoli.« Posegnuo je u košaru. »Uzmi pileći batak.«Honoria je duboko udahnula. Pogledala je komad koji je izvadio,

kosti uredno umotane u ubrus, zatim ispružila ruku, uzela batak izaronila zube u njega.

Na njezino olakšanje nije pokušavao započeti razgovor. Pogledalaje prema njemu. Ležao je ispružen na prostirki, naslonjen na jedanlakat i nepokolebljivo radio na sadržaju košare. Honoria je popilavelik gutljaj šampanjca i usredotočila se na to da im oboma odvraćapozornost.

»Zašto je Tolly«, upitala je, »išao preko St. Ivesa, umjesto prekoCambridgea? Ako te je htio vidjeti, zašto nije išao kraćim putom?«

Đavo je slegnuo ramenima. »Svi mi putujemo preko St. Ivesa.«»Iz očitih razloga?«Nasmijao se. »Mi, naravno, osjećamo određenu povezanost s

gradom.« Susreo je Honorijin pogled. »Ipak je jedan od mojihpredaka sagradio tu kapelicu na mostu.«

Kapelicu na koju je ona potpuno zaboravila. Nezadovoljno jefrknula. »Kao pokoru, uvjerena sam.«

»Vjerojatno.« Đavo je otpio gutljaj šampanjca.Honoria se vratila svojim promišljanjima. »Kada je Charles stigao

u Dvore?«

Page 110: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ne znam. Tašti je rekao da je bio ondje kad je on stigao, kasnijetu večer, malo prije nego što je počela najgora oluja.«

Honoria se namrštila. »Charles je došao za Tollyjem iz grada, kakoto da nije naišao na nas pokraj puta?«

»Charles ne bi prošao tuda.«»Mislila sam da svi Cynsteri idu kroz St. Ives?«»Svi osim Charlesa.« Uspravivši se u sjedeći položaj Đavo je

počeo pospremati košaru. Pogledao je Honoriju, zatim posegnuo zanjezinom čašom. Iskapio ju je u jednom gutljaju. »Charles, u slučajuda nisi primijetila, zapravo ne pripada našem čoporu.« –čoporu – taih je riječ dobro opisivala, čopor sinsterskih vukova. »On se doistadoima...« oslanjajući se na jednu ruku, Honoria je gestikulirala,»nešto drukčijim.«

Đavo je slegnuo ramenima. »On je na svoju majku, i izgledom ikarakterom. Jedva da ima ijednu osobinu Cynstera.«

»Hmm.« Honoria se udobnije smjestila, tijelom joj se širila toplina.»Kada je njegova majka umrla?«

»Prije dvadesetak godina.«»Znači vaš se stric gotovo odmah ponovno oženio?«Završivši s pospremanjem košare, Đavo se protegnuo, prekrižio

ruke iza glave, zatvorio oči i gledao Honoriju kroz svoje trepavice.»Prvi brak strica Arthura gotovo je bio katastrofa. Almira Butterworthučinila je ono što nitko u našoj obiteljskoj povijesti nije – prijevaromje prisilila Cynstera na brak, što joj se osvetilo. Nakon dvanaestgodina bračne nesloge, umrla je od sušice. Arthur se oženioLouisom ni godinu poslije.

»Kako bi onda Charles, s obzirom na to da nije bio pravi člančopora Cynster, išao do Dvora? Je li vozio?«

»On ne vozi – ne pitaj me zašto. Uvijek ide kroz Cambridge.Unajmi konja i dođe na glavni prilaz kući. Jedanput je spomenuo dagospodar uvijek dolazi na glavna vrata, nikad na stražnja.«

Charles se doimao, Honoria je zaključila, jednako nepodnošljivimkao što je i sama bila procijenila. »Dakle, male su vjerojatnosti da jeon možda vidio nešto?«

»Rekao je da nikog nije vidio.«Honoria je mislila, ali se nije uspjela sjetiti još kojeg pitanja. Bilo je

ugodno na suncu. Njezin suncobran ležao je sklopljen na travi pokraj

Page 111: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

nje. Pomislila je da ga treba otvoriti, ali nije imala snage. Prožeo ju jepredivan, topao, opuštajući osjećaj mira i nije htjela pokvariti tajčarobni trenutak.

Pogledavajući prema Đavolu, opazila je da je imao zatvorene oči,trepavice su mu doticale visoke jagodične kosti. Kratko je pogledudopustila da klizne niz njegovu dugačku figuru, svjesna, kao i uvijek,duboke privlačnosti koju nikad prije nije osjetila, nikad prije ni premajednom drugom muškarcu.

Navala čistog uzbuđenja pojačavala je svaki njezin osjet, aktiviralasvaki živac i ubrzavala otkucaje srca. Istodobno, na nekoj temeljnojrazini, poput magneta vukla ju je snažna privlačnost kojoj se biloteško oduprijeti. Svaki njezin instinkt vrištao je upozorenje da je onopasan, posebno opasan za nju. S druge strane, ti isti instinktiinzistirali su na tomu da je s njim sigurna. Uopće ne iznenađuje štose osjećala opijeno!

Ipak, oba instinkta su bila točna. Čak se ni s Michaelom nijeosjećala u jednakoj mjeri sigurno niti je njegova blizina jamčila takvunepovredivu zaštitu. Đavo je možda bio tiranin, pravi autokrat, ali nanjega se također moglo osloniti, predvidiv u mnogočemu,nepokolebljiv u svojoj časti.

S očima ponovno na njegovu licu, Honoria je polako uzdahnula.Bio je opasan, ali košara, velika i glomazna, ležala je među njima.Blago izvivši usnice, pogledala je na drugu stranu u blagu izmaglicuranog popodneva na zelenim poljima njegova imanja.

Nijedno polje nije bilo ni blizu svijetloj, bistroj zelenoj boji njegovihočiju.

To je zaključila kad je obzor naglo nestao i ostavio je da ležeći naleđima gleda u nebo na kojem nije bilo ni jednog oblačka. Trenutakposlije, polovica neba je nestala, zamijenila ga je crna griva, čvrste,oštre crte lica i par očiju koje su vidjele previše. I par dugih usana,pokretljivih usana, čiji su obrisi odražavali onu istu pobjedu koju jemogla vidjeti u njegovim zelenim očima.

Košara više nije bila među njima. Ništa nije bilo među njima.Honoriji je dah zastao, pogled joj je susreo njegov. Srce joj je divlje

udaralo, nekarakteristična panika prohujala je kroz nju. Je li mogaočitati misli? Doimalo se kao da može. Njegov zeleni pogled postao je

Page 112: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

snažniji, linija se njegovih usana produbila. Onda su mu se vjeđespustile, polako, namjerno, sagnuo je glavu.

Iščekivanje je raslo, podlo iskušenje prikradalo se njezinim tijelom irušilo joj obranu. Honoria je osjetila navalu groznice, osjetila je kakožudnja raste. Svaki put kad ju je poljubio bilo je snažnije,samovoljnije, teže mu se bilo oduprijeti. Osjetila je kako tone podnjegov utjecaj, usne su joj se smekšale. »Ne.« Riječ je bila šapat,jedino što je uspjela izustiti. Njezini su je otkucaji srca preplavili,njezin ju je puls gotovo zaglušio.

On ju je čuo i zaustavio se, oči su mu svjetlucale pod teškimvjeđama. »Zašto ne?« Obrve su mu se izvile – osmijeh mu jepostajao dublji dok je pretraživao njezine oči, lice. »Tebi se sviđa kadte ljubim, Honoria Prudence.«

Njezino ime, izgovoreno njegovim dubokim, baršunastim mračnimglasom, slovo »r« nježno se kotrljalo, bilo je čulno milovanje. Honoriase borila da suzbije drhtaj. Izgubila je bitku kad je on podignuo jedanprst i prešao njime po njezinoj donjoj usnici.

»Sviđaju ti se moji poljupci, a meni se sviđa ljubiti te. Zašto dauskraćujemo sebi takvo nevino zadovoljstvo?«

Nevino? Honoriji su se oči raširile. Možda je sigurna s njim, alinjegov pojam sigurnosti nije bio jednak njezinu.

»Ovaj... Nije u tome poanta.«Krivulja njegovih usana produbila se. »Koja to poanta?«Nije znala. Honoria je zbunjeno pogledala prema njemu i ugledala

bljesak njegova gusarskog osmijeha. Glava mu se naglo spustila injegove su usne pokrile njezine.

Ovaj put, trebala se boriti. Ta joj je misao bljesnula u glavi, a ondaje istog trenutka nestala, iščekivanje je eksplodiralo i izbrisalo joj izglave svaku misao. Nije više bila u stanju razmišljati. Njegovpoljubac povezao se s nekim drugim bićem – senzualnim, osjetilnimbićem – skrivenim duboko u njoj. To je biće uživalo u dugimmilovanjima, u silovitom pritisku njegovih usana na njezinima, to bićekoje je rastvorilo usnice, bestidno ga je pozivalo, da okusi, da proba,da pustoši koliko mu srce želi.

Osim usnama, i dugim prstima koje su uokvirivale njezino lice, nijeju doticao, iako je bila okružena njegovom snagom, njegovomvoljom, savijala se poput trstike njegovoj strasti. Njezino tijelo – koža,

Page 113: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

treperavo tkivo, čak i kosti – bili su jako svjesni njegove blizine –njegove snage, njegovih napetih, oblikovanih mišića udaljenih samonekoliko centimetara od nje, njegova čvrstog tijela koje je savršenoodgovaralo njezinu koje se topilo.

Usne su im se spajale, jezici isprepletali, senzualno klizećizajedno. Poljubac je bio opojan poput vina koje su pili, topao kaosunce oko njih. Pomaknuo se, naginjući se nad njom da bi produbiopoljubac. Honoria je okusila njegovu želju. Poriv da nahrani njegovuglad postao je jači, obuzeo ju je poput groznice i postojano sepovećavao sa svakim dubokim otkucajem njezina srca, silna potrebada ovije ruke oko njega, oko njegovih ramena, vrata – da prođeprstima kroz njegovu gustu kosu. Prsti su je doslovce svrbjeli. Jednajoj je ruka pala na njegovu nadlakticu, druga na njegovo rame.Oprezno je stisnula prste, zarila ih duboko u očajnom pokušaju da imuskrati poriv da dotiču, osjećaju, istražuju.

Umjesto toga, čelična snaga kojom je zračio, čvršća nego što jemislila, koja bi razbila i najotporniju stijenu, zavodila ju je.Iznenađena svojim otkrićem, ponovno ga je stisnula prstima,opčinjena kad su mu se mišići pod njezinim rukama pomaknuli.

Istog trenutka pritisak njegovih usana postao je žešći. Za samojedan otkucaj srca, njegov je poljubac od gladnog postao proždrljiv.Bio joj je bliže, njegova težina bila je neodoljivo blizu, ali je nijepritiskala. Honoriju su preplavila osjetila. Usne su im se razdvojile,proždrljivo je udahnula. Prije nego što je uspjela otvoriti oči, ponovnojoj je uzeo usta, zapovjednički, zahtjevno, pustošeći njezinimosjetilima.

Njegova ruka obuhvatila je njezinu dojku.Šok od njegova dodira, od milovanja njegovih dugačkih, snažnih

prstiju, bio je prigušen batistom njezine haljine za vožnju. Ali ništanije moglo prigušiti šok njezine reakcije – poput munje je prošla kroznju, užarena vatra koja joj je planula u venama. Ispod njegove rukenjezina je dojka nabujala, njezina bradavica stisnula se u čvrstpupoljak čak i prije nego što su je pronašli njegovi prsti. Honoria jepokušala udahnuti, ali on ju je i dalje ljubio; u svojem očaju uzela jedah od njega – i otkrila da može.

Njegovi su prsti milovali, nježno masirali i njezina su odmetnutaosjetila uživala. Dok ju je toplina njegovih milovanja prožimala, grijala

Page 114: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

i duboko u njoj pojačavala osjećaj otapanja, Honoria je usavršilaumijeće disanja kroz njihov poljubac. Odjedanput više nije bila takoopijena.

Odjedanput je mogla dovoljno razmišljati da shvati što je osjećala.Dovoljno da osvijesti treperavo uzbuđenje koje ju je držalo, ushitiščekivanja koji joj je prožimao svaki živac, svaki dio njezine kože.Dovoljno da prepozna želju koja joj je tupo udarala u venama, porivda mu aktivno uzvrati poljubac, da privuče njegovo čvrsto tijelosvojemu, da pozove, izazove – što je god mogla – da zadovolji iispuni rastopljenu prazninu koju je osjećala u sebi.

To ju je saznanje potreslo, šokiralo – i dalo joj snagu da sepovuče.

Đavo je osjetio njezino povlačenje. Ispod njegove ruke, njezinadojka bila je vruća i nabreknula, pupoljak njezine bradavice čvrstigumb koji se vinuo prema njegovu dlanu. Ipak, njezino povlačenjebilo je očito – u njihovu poljupcu, u iznenadnom potonuću njezinihosjetila. Poznavao je žene predobro, previše iscrpno, da bi mupromaknula bitka koju je vodila – bitka da suzbije svoje popuštanje,da obuzda želju koja je bujala u njoj kao odgovor na njegovupotrebu.

U sebi je opsovao, nije bilo kraja čežnji koju je u njemuuzrokovala. Bio je u ozbiljnom iskušenju da joj rastvori gornji diohaljine i zaroni unutra svoju ruku, da joj pokaže što bi joj radio, što jojsve još može pružiti. Ali njezina nevinost bila je križ koji si jesvojevoljno uprtio –pomisao da će je upravo on učiti ljubavnomumijeću, da će on biti jedini muškarac kojeg će intimno poznavati,bila je moćan poticaj.

Ona nije bila neka čistunka – privlačio ju je, i to na tako dubokojrazini da ga je ta spoznaja uzbuđivala. Bila je zrela za njegovozavođenje. Bit će njegova – njegova žena i nije imao namjerudopustiti joj da mu pobjegne. Podignuvši glavu, gledao je kad su jojvjeđe zatreptale, zatim se podignule i otkrile magličasto sive oči jošposrebrene strašću. Zarobio je njezin pogled. »Trebao bih teupozoriti da sam sebi obećao četiri stvari.«

Njegov glas, produbljen strašću, uozbiljen frustracijom, tutnjio jemeđu njima. Honoria ga je omamljeno pogledala, a Đavo je obuzdaoporiv da se bestidno nasmije. »Uživat ću gledajući ti u lice prvi put

Page 115: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

kad te zadovoljim.« Pognuvši glavu, usnama je okrznuo njezine.»Kao i drugi i treći put.«

Odmaknuo se, Honorijine su oči bile širom otvorene, preplašene.»Zadovoljiš...?«

»Kada rastaljenu vrućinu unutar tebe dovedem do eksplozije.«»Eksplozije?«»U kataklizmičkom zvjezdanom prsnuću.« Đavo je pojačao stisak

svojih prstiju koji su još uvjek obavijali njezinu dojku, zatim ih jepustio da kliznu u lijeno milovanje, palcem kružeći oko njezineprekrivene bradavice. Treperavi drhtaj jurnuo joj je tijelom. Namjernoje uhvatio njezin pogled.

»Vjeruj mi, znam sve o tome.«Ona je pretražila njegove oči, otvorivši svoje još više, a onda je

iznenadno udahnula.»A moje četvrto obećanje«, rekao je Đavo saginjući se da

ponovno okusi njezine usne i prekidajući što god je ona htjela reći,»bit će kulminirajući događaj.«

Odmaknuo se i gledao je kako razmišlja o svojem idućem potezu;onda je pročistila grlo i upitala: »Što ste sebi još obećali?«

Đavolovo lice prožela je žestina. »Da ću ti gledati lice kad teispunim, kad me uzmeš u sebe, kad mi se podaš.«

Honoria se ukrutila – sva joj je snaga bila potrebna da suzbijesvoju reakciju, plamteći impuls na strast i posjedovanje, prožimajućuželju tako uzbudljivo vitalnu, tako privlačnu da joj je doslovce izbiladah. Neočekivani uvid u vlastito biće, u ono što bi moglo biti – bio ješokantan. Najviše ju je šokiralo to što nije osjećala strah. Ali znala jegdje je njezina budućnost – i ona nije mogla biti s njim. Njezine očisusrele su njegove, odmahnula je glavom. »To se neće dogoditi,neću se udati za vas.«

Odgurnula ga je, on je oklijevao, a onda se odmaknuo dopuštajućijoj da se uspravi u sjedeći položaj. Istog trenutka kad se uspravila,njegovi prsti ovili su se oko njezine brade i on joj je okrenuo liceprema sebi. »Zašto ne?«

Honoria je pogledala u njegove sužene oči, a onda je ponosnopodignula bradu i oslobodila se njegova stiska. »Imam svojerazloge.«

»A to su?«

Page 116: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Ravnodušno ga je pogledala. »Za početak, zato što ste vi to štojeste.«

Njegovo se mrgodno lice smračilo. »Sto bi to trebalo značiti?«Honoria je pokušala ustati i istog trenutka njegova joj je ruka

pomogla. Ustao je za njom. Ona se sagnula i podignula prostirku.»Vi ste tiranin, čisti autokrat, posve naviknut na to da sve uvijek budepo vašemu. Ali to nije važno.« Sa smotanom prostirkom u rukama,okrenula se prema njemu. »Nemam se namjeru udavati – ni za vas,ni za bilo koga drugoga.«

Susrela je njegov pogled i zadržala ga; on se nastavio mrštiti.»Zašto ne?« Zahtjev je ovaj put bio malo manje agresivan.

Honoria je podignula svoj suncobran i krenula prema dvokolici.»Moj je razlog samo moj i ne moram ga podijeliti s vama.« On je biovojvoda, a vojvode trebaju sinove koji će ih naslijediti. Došavši dodvokolice, okrenula se – s košarom u ruci slijedio ju je namrgođenoglica. Kada se zaustavio pred njom, pogledala ga je u oči. »Molimvas, pokušajte razumjeti, neću se predomisliti.«

Zadržao je njezin pogled jedan trenutak, a onda je posegnuo zaprostirkom, bacio je u prtljažni dio, a za njom i košaru. Spustivšipoklopac, slijedio ju je do bočne strane dvokolice. Honoria seokrenula i čekala, pobjegao joj je dah kad je osjetila njegove rukeoko svojeg pasa.

Stisnule su je, ali je nije podignuo. Ostavši iznenada bez daha,pogledala je prema kristalno zelenim očima koje su pripadaleosvajaču.

Držao ju je i gledao izravno u oči cijelu minutu, prije nego što jerekao: »Čini se da smo u slijepoj ulici, Honoria Prudence.«

Honoria je pokušala izgledati arogantno. »Doista?«Usne su mu se izdužile, spojene u liniju. »Doista – jer ni ja nemam

namjeru promijeniti mišljenje.«Honoria je susrela njegov pogled jedan posljednji trenutak, a onda

je izvinula obrve i skrenula pogled.Stisnute čeljusti Đavo ju je podignuo na sjedalo, a onda se i sam

popeo u dvokolicu. Minutu poslije ponovno su bili na cesti.Dopustio je konjima da idu kako žele, šibanje vjetra hladilo je

njegov pregrijani mozak. Posesivnost ga nikad prije nije tako snažnoobuzela, nikad tako duboko nije zarila svoje kandže. Sudbina mu je

Page 117: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

dala Honoriju Prudence, da je ima u dobru i zlu. Imat će je, uzet će jeza ženu, nije bilo druge mogućnosti.

Ona je imala razlog, rekla je, razlog koji mu nije htjela reći. Ali onće ga otkriti i ukloniti. Ili to ili će poludjeti.

Page 118: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 9

Da?« Đavo je podignuo pogled s glavne računovodstvene knjige kadje Webster ušao u knjižnicu.

»Chatham je upravo dojahao, Vaša Milosti – gospodin kojeg steočekivali čeka kako ste naredili.«

»Dobro.« Zatvorivši knjigu, Đavo je ustao. »Gdje je gospođicaAnstruther-Wetherby?«

»Vjerujem da je u ružičnjaku, Vaša Milosti.«»Odlično.« Đavo je krenuo prema vratima. »Izjahat ću kratko,

Webstere. Vratit ću se za jedan sat s našim gostom.«»U redu, Vaša Milosti.«Dvojica konjušara dotrčali su kad se Đavo pojavio u dvorištu

konjušnice.»Osedlajte riđana i neka Milton osedla Sulejmana.«»Miltona nismo vidjeli od rano jutros, Vaša Milosti.«Đavo je uperio oči prema nebesima. »Nije važno. Ja ću se

pobrinuti za Sulejmana, vi se pobrinite za riđana.«Kad je izveo Sulejmana u dvorište, drugi je konj već čekao.

Uzjahao je, prihvatio uzde riđana i izjahao. Šest je dana prošlootkako je Honoria poslala po svojeg brata.

Dojahavši do niske uzvisine, ugledao je kočiju zaustavljenu nacesti pred njim, jedan od njegovih slugu razgovarao je s kočijašem.Pokraj kočije jedan je gospodin nestrpljivo koračao. Đavolu su se očisuzile, a onda je Sulejmana usmjerio prema cesti.

Gospodin je podignuo pogled na zvuk kopita. Ispravio se,podignuo glavu i nakosio bradu pod kutom koji je Đavo odmahprepoznao. Zaustavivši konja, izvio je obrve. »Michael Anstruther-Wetherby, pretpostavljam?«

Kao odgovor slijedilo je kratko kimanje glavom. »St. Ives.«

Page 119: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Michael Anstruther-Wetherby bio je u srednjim dvadesetima,atletski građen, jednake odmjerene samouvjerenosti, jednakeizravnosti kakva je odlikovala i njegovu sestru. Naviknut na to damuškarce procjenjuje u trenutku. Đavo je brzo ispravio sliku svojegabudućeg šurjaka. Honoria je samodopadno oslikala svojeg brataslabijim od sebe, naviještajući da mu možda nedostaje istinskiAnstruther karakter. Ipak, muškarac pred njim izravno je susreonjegov pogled, izazov i skepticizam jasno su se očitavali u njegovimbistrim plavim očima, a imao je i izrazito odlučnu bradu. Đavo senasmijao. »Vjerujem da imamo raspraviti neka pitanja. Predlažem daodjašemo izvan dosega mogućih smetnji.«

Plave, nepokolebljive oči zadržale su njegov pogled, a onda jeMichael kimnuo.

»Izvrstan prijedlog.« Posegnuo je za riđanovim uzdama i uzjahao.»Ako možete zajamčiti da nas neće ometati, bit će to pravaprednost.«

Đavo se nasmijao i krenuo prema obližnjoj uzvisini. Zaustavio sena vrhu uzvisine, Michael je dojahao do njega. Đavo ga je pogledao.»Ne znam što vam je Honoria napisala, tako da ću početi odpočetka.«

Michael je kimnuo. »To bi bilo pametno.«Prelazeći pogledom po svojoj zemlji, Đavo je ukratko opisao

događaje koji su doveli do Honorijina boravka u Dvorima. »I ja sampredložio«, zaključio je, »da bi brak bio najbolje rješenje.«

»S vama?«Đavolu su obrve poletjele. »Koga drugog imate na umu?«»Samo provjeravam.« Osmijeh se kratko pojavio na Michaelovu

licu, a onda se uozbiljio. »Ali ako je tako, zašto sam ja pozvan da jeotpratim natrag u Hampshire?«

»Zato«, odgovorio je Đavo, »što je vaša sestra uvjerena da jedovoljno odrasla da bi to pretjerano utjecalo na njezin ugled. Onaplanira biti iduća Hester Stanhope.«

»O, Bože!« Michael je uperio oči prema nebesima. »Nije valjda dajoš govori o Africi?«

»Najveća joj je želja, kako mi je rekla, jahati pod sjenom VelikeSfinge, gonjena, bez sumnje, hordom berberskih starješina, a ondabi na Berberskoj obali postala žrtvom trgovaca robljem. Vjerujem da

Page 120: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

je uvjerena da joj prijeko nedostaje uzbuđenja i da će do njega doćijedino u afričkim divljinama.«

Michael je izgledao zgroženo. »Nadao sam se da će je dosadproći ta ideja. Ili da će naići neki gospodin koji će njezinimrazmišljanjima dati nov smjer.«

»Što se prvoga tiče, mislim da će s godinama postati još odlučnijau tomu – ipak je ona iz obitelji Anstruther-Wetherby, koja je poznatapo svojoj tvrdoglavosti. Ali što se tiče usmjeravanja njezinihrazmišljanja u novom smjeru, na tome već radim.«

Michael ga je pogledao. »Je li pristala udati se za vas?«»Ne još.« Đavolu se lice smračilo. »Ali hoće.«Slijedio je trenutak tišine, a onda je Michael rekao: »Bez prisile?«Đavolove su oči susrele njegove, jedna mu se obrva ponosno

izvila. »Naravno.«Michael je promotrio Đavolove oči, a onda su mu se crte lice

vidljivo opustile. Pogledao je preko polja. Đavo je strpljivo čekao.Michael je konačno pogledao u njegovu smjeru. »Priznajem da bi mibilo drago vidjeti Honoriju sigurno udanu, posebice za muškarca takovažnog kao što ste vi. Neću se protiviti braku, poduprijet ću ga kakogod mogu. Ali ne pristajem na to da se na nju čini pritisak da se udaza vas.«

Đavo je pognuo glavu u znak pristajanja. »Vašu je sestru teško nabilo što natjerati.«

»Upravo tako.« Michaelov je pogled postao pronicljiv. »Što ondaželite od mene?«

Đavo se nasmijao. »Moja metoda nagovaranja nije tako uspješnana daljinu. Potrebno je da mi Honoria ostane blizu.« Gestom rukepokazao je da nastave jahati i petama podbo Sulejmana.

Michael je lakim galopom jahao pokraj njega. »Ako se Honoriaodlučila vratiti kud, bit će mi potreban neki razlog da joj promijenimmišljenje.«

Đavo mu je dobacio pogled. »Je li ona neovisna?«»Dok ne napuni dvadeset petu pod mojom je skrbi.«»U tom slučaju«, nastavio je Đavo, »imam plan.«Kad su konačno stigli do konjušnice, Michael je bio posve

zadovoljan svojim budućim šurjakom. Zaključio je da je njegovasestra, koja je obično bila nepopustljiva sila, konačno naišla na

Page 121: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

dovoljno nepokolebljivog suparnika. Prilagodio je svoj korakĐavolovu i slijedio ga prema kući, »Recite mi«, rekao je Đavopogledavši prema kući i provjeravajući prijeti li im kakva smetnja, »jeli se oduvijek bojala oluja?«

Pogledao je prema Michaelu na vrijeme da primijeti iznenadan grčna njegovu licu.

»Je li se opet stresla?«Đavo se namrgodio. »I više od toga.«Michael je uzdahnuo. »S obzirom na sve, to nimalo ne iznenađuje.

I meni još bude nelagodno.«»Zašto?«Michael je susreo njegov pogled. »Rekla vam je da su nam

roditelji poginuli u nesreći kočije?«Đavo je pretražio svoja sjećanja. »Rekla je da su poginuli u

nesreći.«»Nije to sve.« Michael je duboko udahnuo. »Ni Honoria ni ja ne

bojimo se oluja – barem se nismo bojali. Tog su dana naši roditeljiodveli drugo dvoje na vožnju.«

»Drugo dvoje?« Đavo je usporio korak.Michael je podignuo pogled. »Meg i Jemmyja. Našeg brata i

sestru.« Đavo se zaustavio, izraz lica bio mu je prazan. Michael jestao i okrenuo se prema njemu. »Nije vam ih spomenula?«

Đavo je odmahnuo glavom, a onda se naglo usredotočio naMichaela.

»Recite mi što se točno dogodilo.«Michael je odvratio pogled i pogledao preko travnjaka prema kući.»Otac je majku htio izvesti u vožnju, bio je divan dan. Majka je bila

bolesna i baš joj je bilo malo bolje pa je otac htio da izađe malo nazrak. Maleni su išli s njima. Honoria i ja ostali smo doma – ne bismosvi stali u kočiju, a ona i ja smo ionako trebali učiti. Onda se olujaspustila, stvorila se ni iz čega. Otrčali smo u učionicu.«

Zastao je pogleda uperena u daljinu, usredotočen na prošlost.»Učionica je bila na tavanu i gledala je na prilaz. Stajali smo naprozoru i gledali van. Nismo ni sanjali...« Progutao je. »Smijali smose i šalili, slušali grmljavinu i pogledom tražili munje. Onda smozačuli tutnjavu. Istog smo trenutka vidjeli dvokolicu kako juri. Djecasu bila izbezumljena, držala su se majke. Konji su se uspaničili –

Page 122: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

otac je imao pune ruke posla s njima.« Zastao je. »Čak ih danastako jasno mogu vidjeti. Onda je grom udario.«

Kada više ništa nije rekao, Đavo ga je potaknuo. »Kočija?«Michael je zatresao glavom. »Munja je udarila u golemi stari brijest

uz prilaz i on je pao.« Opet je zastao, a onda duboko udahnuvšinastavio: »Gledali smo ga kako pada. Oni ga nisu odmah vidjeli, alionda su ga ugledali.« Stresao se. »Ja sam zatvorio oči, ali mislim daHonoria nije. Ona je sve vidjela.«

Đavo mu je dao trenutak, a onda upitao: »Poginuli su?«»Istog trenutka.« Michael je potresen udahnuo. »Još mogu čuti

rzanje konja. Morali smo ih uspavati.«Jako blago, Đavo je rekao: »Vrati se – što se dogodilo Honoriji?«Michael ga je pogledao. »Honoriji? Kada sam otvorio oči ona je

vrlo mirno stajala pred prozorom. Zatim je ispružila ruke i zakoračilanaprijed. Zgrabio sam je i povukao natrag i ona se onda uhvatila zamene.« Zadrhtao je. »To je jedino čega se jasno sjećam – kako jeplakala. Nije proizvodila nikakav zvuk – suze su joj klizile niz lice,kao da joj je bol bila tako duboka da nije mogla niti naricati.«

Nakon kratke stanke, dodao je: »Mislim da nikad neću zaboravitikako sam se bespomoćno osjećao zbog njezina plača.«

Đavo je mislio da ni on nikada neće zaboraviti.Podižući ramena nakon dubokog uzdaha, Michael se cijelim

tijelom okrenuo Đavolu. »To je ukratko cijela priča – učinili smo štosmo morali i nastavili sa životima. Naravno, gubitak je teže paoHonoriji.« Jedan pokraj drugoga nastavili su koračati prema kući.»Budući da je majka bila jako bolesna, Honoria je malenima postalaviše majka negoli sestra. Mislim da je za nju to bilo kao da je izgubilasvoju djecu.«

Đavo nije govorio dok su prelazili posljednji dio travnjaka.Podignuo je pogled kad su gotovo došli do trijema i kratko sezagledao u natpis na pročelju. Zatim je pogledao Michaela.»Potrebno ti je piće.«

I njemu je bilo potrebno. A zatim je morao razmisliti.Honoria se namrštena čela spuštala glavnim stubištem kada su se

ulazna vrata otvorila i na njima se pojavio njezin brat.»Michael!« Lice joj se ozarilo i pojurila je niza stube. »Očekujem te

već satima.« Zagrlila ga je i uzvratila mu njegov bratski poljubac.

Page 123: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Vidjela sam kočiju i pomislila da si to ti, ali nitko nije ušao u kuću.Pitala sam se...« Utihnula je kad je velika sjena zamračila ulaz.

Michael je pogledao preko svojeg ramena. »St. Ives je bioljubazan i dočekao me. Objasnio mi je situaciju.«

»Je li? Hoću reći...« Pogleda zarobljenog u bistrim zelenim očima,Honoria je suzbijala poriv da zaškripi zubima. »Kako ljubazno.«Opazila je Đavolov bezazlen i nevin pogled koji nije pristajaonjegovim gusarskim crtama lica.

»Dobro izgledaš.« Michael je preletio pogledom preko njezinejutarnje haljine boje ametista. »Nimalo tiranizirano.«

Iako joj je pogled bio potpuno usmjeren prema zadirkujućembratovu licu, Honoria je bila svjesna Đavolove izvinute obrve te bojekoja joj se razlila po obrazima. Podignuvši bradu, uhvatila jeMichaela pod ruku. »Dođi da te upoznam s vojvotkinjom udovom.«

Povela ga je prema salonu. »A onda možemo prošetati imanjem.«Tako da čuje njezinu verziju priče.

Na njezino veliko nezadovoljstvo, Đavo je išao za njim.Vojvotkinja udova podigla je pogled kada su ušli. Blistava osmijeha

odložila je svoj vez ustranu i ispružila ruku.»Gospodine Anstruther-Wetherby, drago mi je konačno vas

upoznati. Nadam se da se dobro putovali?«»Jesam, gospodo.« Michael se naklonio nad njezinom rukom.

»Iskreno mi je zadovoljstvo upoznati vas.«»Bon!« Vojvotkinja ga je ozareno pogledala. »A sad se možemo

opustiti i razgovarati, zar ne?« Pokazujući na produženi naslonjačpokraj sebe pogledala je Đavola. »Pozvoni za čaj, Sylvestre. Recite,gospodine Anstruther-Wetherby, vi radite kod Carlislea, zar ne?Kako je draga Marguerite?«

Spustivši se u naslonjač, Honoria je promatrala brata, za kojeg jebila uvjerena da je otporan na sve vrste laskanja, kako pada podutjecaj vojvotkinjina šarma. Još ju je više uznemirilo kada je opazilakako se njezin brat Michael i Đavo povremeno pogledavaju. Dotrenutka kada je Webster donio čaj, bilo joj je jasno da je Đavonekako uspio osigurati privolu njezina brata. Honoria je zagrizla usendvič s krastavcem i nastojala ne gledati poprijeko.

Prvom je prigodom odvukla brata od zavodljivog utjecaja majke isina.

Page 124: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Hajdemo do jezera.« Pojačavši stisak oko njegove ruke, povelaga je niz terasu. »Ima jedna klupa blizu obale, ondje je mirno i nitkonam neće smetati.«

»Kuća je stvarno veličanstvena«, bio je jedini Michaelov komentardok su prelazili preko travnjaka. Kada su došli do klupe ona je sjela,Michael je oklijevao, pogledao je, a onda se i on spustio do nje.»Znaš, ovdje bi ti moglo biti jako udobno.«

Honoria je odmjereno susrela njegov pogled, »Što ti je točno onajvrag rekao?«

Michael se nasmijao. »Ne mnogo – samo činjenice.«Honoria je uzdahnula s olakšanjem. »U tom bi slučaju trebalo biti

jasno da uopće nema potrebe za brakom između St. Ivesa i mene.«Michaelu su se obrve izvile. »Zapravo, to uopće nije dojam koji

sam stekao.«»Oh?« Honoria je taj slog izrekla kao izazov.Michael je povukao svoju usnu resicu. »Možda bi bilo najbolje da

ponovimo što se dogodilo.«Ona je bila i više nego spremna to učiniti. Dok je izgovarala svoju

dobro uvježbanu verziju događaja, Michael je pažljivo slušao. »Ionda me je ostavio s vojvotkinjom«, završila je Honoria.

Michael je susreo njezin pogled. »To mi je i on rekao.«Honoria je imala predosjećaj da je upravo učinila pogrešan korak.Michael se ispravio i položio jednu ruku na njezinu. »Honoria, ti si

neudana dama od dvadeset četiri godine, iz besprijekorne loze ineokaljana ugleda. U ovom se slučaju moram složiti sa St. Ivesom –doista nemaš drugog izbora nego prihvatiti njegovu ponudu. Poniose točno onako kako je trebalo – nitko ne može okrivljavati ni jednood vas, ali okolnosti su takve i zahtijevaju taj predloženi odgovor.«

»Ne.« Honoria je tu riječ izrekla kao izjavu. »Zar me doista možešzamisliti sretno udanu za Đavola Cynstera?«

Michael je izvio obrve. »Zapravo to lakše mogu zamisliti nego bilokoji drugi završetak.«

»Michaele! On je tiranin! Arogantni despot bez premca.«Michael je slegnuo ramenima. »Ne možeš sve imati, kako bi ti

majka rekla.«Honoriji su se oči suzile; pustila je da prođe jedan važan trenutak

prije nego što je odlučno izjavila; »Michaele, ja se ne želim udati za

Page 125: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavola Cynstera.«Pustivši njezinu ruku, Michael se naslonio na naslon klupe. »Sto u

tom slučaju vidiš kao mogućnost?«Honoria je odahnula – barem su počeli raspravljati o mogućim

rješenjima. »Mislila sam se vratiti u Hampshire, prekasno je da sadtražim drugo namještenje.«

»Nikad nećeš dobiti drugo namještenje, ne kad se pročuje za ovo.A pročut će se. St. Ives u vezi s tim ima pravo. Ako se udaš zanjega, jedina će ogovaranja biti ona iz ljubomore, a bez njegovaprstena na tvom prstu, ona će biti pakosna, destruktivnopakosna.«Honoria je slegnula ramenima. »To neće biti katastrofa. Tiznaš da meni nije stalo do toga što društvo misli.«

»To je istina.« Michael je oklijevao, a onda je dodao: »No, mogla bimisliti na ugled naše obitelji i na uspomenu na naše roditelje.«

Honoria se polako okrenula prema njemu, oči su joj bile jakosužene.

»To doista nije bilo potrebno.«Ozbiljna izraza lica, Michael je odmahnuo glavom. »Ne, morao

sam to reći. Ne možeš samo okrenuti leđa svemu što jesi i činjenicida imaš obiteljske veze zajedno s odgovornošću koju one donose.«

Honoria je osjetila kako je prožima hladnoća, poput generalakojem su upravo javili da je izgubio svojega posljednjeg saveznika.»Dakle«, rekla je ponosno naginjući glavu, »želiš da se udam zbogobitelji, zbog imena koje nikad nisam tražila?«

»Želim te udati ponajprije zbog tebe. Nema budućnosti za tebe uHampshireu ili bilo gdje drugdje. Pogledaj oko sebe.« Pokazao jeprema Dvorima koji su se protezali poput dragulja na zemljištu prednjima. »Ovdje bi mogla biti ono što ti je suđeno. Ono što su majka iotac uvijek htjeli da budeš.«

Honoria je stisnula usnice. »Ne mogu živjeti svoj život premaželjama duhova.«

»Ne, ali trebala bi razmisliti o razlozima na kojima se te željetemelje. Možda su mrtvi, ali razlozi su još valjani.«

Kada na to ništa nije rekla nego je samo nastavila sjediti izamišljeno gledati u svoje sklopljene dlanove, Michael je nastavio.Glas mu je bio nježniji: »Vjerujem da će ovo zvučati pretenciozno, ali

Page 126: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

ja sam vidio više svijeta nego ti – i zato sam siguran da je put kojimte nagovaram da ideš pravi za tebe.«

Honoria ga je razdražljivo pogledala. »Ja nisam dijete...«»Ne, nisi.« Michael se nasmijao. »Da jesi, ne bismo bili u ovoj

situaciji. Ali...!« inzistirao je kad je ona otvorila usta da mu odgovori.»Smiri se i poslušaj što ti imam reći prije nego što čvrsto odlučiš.«

Honoria je susrela njegove oči. »Trebam samo slušati?«Michael je kimnuo. »St. Ivesov prijedlog i razloge zašto mislim da

bi trebala pristati na taj prijedlog.«Honoriji su se usta otvorila od iznenađenja. »Razgovarao si o

meni s njim?«Michael je na trenutak zatvorio oči, a zatim je pogledao tipično

muškim pogledom. »Honoria, bilo je potrebno da nas dvojicarazgovaramo. Obojica smo živjeli u društvu daleko dulje nego ti – tijedva da si umočila nožnim prstom u more koje čini naše društvo. Toje činjenica koje je St. Ives, hvala Bogu, svjestan i to je razlognjegova prijedloga.«

Honoria ga je ljutito pogledala. »Prijedlog? Mislila sam da se radi oprosidbi.«

Michael je čvrsto zatvorio oči. »Njegova je prosidba na stolu gdjeće i ostati dok ti ne odlučiš!« Otvorio je oči. »Njegov prijedlog se tičetoga kako postupiti dok ne doneseš odluku.«

»A tako.« Suočena s njegovom ljutnjom, Honoria se uzvrpoljila, azatim usmjerila pogled preko jezera. »I što on predlaže?«

Michael je duboko udahnuo. »Zbog smrti njegova bratića,vjenčanje se ne može održati još tri mjeseca – vojvotkinja udova bitće u prvoj fazi žalosti još šest tjedana, a onda u drugoj fazi još šesttjedana. Kako ti nemaš odgovarajuću obitelj kod koje bi moglaboraviti, uobičajeno bi bilo da ostaneš s vojvotkinjom, a ona će tevisokom društvu predstaviti kao zaručnicu svojega sina.«

»Ali ja nisam pristala udati se za njega.«»Ne, u tom ćeš slučaju jednostavno ostati pod okriljem vojvotkinje.

Ona namjerava ići u London za nekoliko tjedana – ići ćeš s njom iona će te predstaviti visokom društvu. To će ti omogućiti da društvoupoznaš iz perspektive koja ti je prije bila nedostupna, a ako senakon toga i dalje ne budeš htjela udati za St. Ivesa, ona i ja prihvatit

Page 127: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

ćemo tvoju odluku i pokušat ćemo pronaći neko drugo prihvatljivorješenje.«

Njegovo naglašavanje jasno je davalo do znanja kako ne očekujeda će u tome uspjeti. Honoria se namrštila. »Kako ćete objasnitimoju prisutnost u vojvotkinjinu društvu?«

»Nikako. Cynsteri ne moraju davati objašnjenja, kao ni Anstruther-Wetherbyji.«

Honoria je bila sumnjičava. »Ljudi će se zasigurno pitati?«»Ljudi će znati, u to možeš biti sigurna. Međutim, s obzirom na

vojvotkinju upletenost, vjerovat će da je najava zaruka u pripremi iponašati se u skladu s time.« Michael se nasmijao. »Moram teupozoriti da je vojvotkinja sila s kojom treba računati.«

Honoria je upitno izvila obrvu.Michael je pokazao prema kući. »Vidjela si je maloprije. Vješta je

manipulatorica.«Honoriji su se usnice trznule. »Pitala sam se jesi li zamijetio.«»Naravno da jesam, ali tu je i jedan dragocjeni zaključak koji se

opire. Nazvala si St. Ivesa tiraninom – ne sumnjam da je tiranin, alivjerojatno je i bolje tako. U visokom se društvu njegovu majku drži zastrah i trepet – od neprocjenjive je pomoći ako je na tvojoj strani, alije i neprijatelj kojeg se treba bojati ako nije na tvojoj strani. Nitkoneće izazivati njezin bijes širenjem neosnovanih glasina koji se tičunjezina sina i dame koja bi mogla biti njegova vojvotkinja. Nigdjenećeš biti sigurnija nego pod okriljem vojvotkinje udove.«

Honoria je shvatila, polako je kimnula, a onda namrgođenopogledala Michaela. »Još mislim da bi bilo mnogo jednostavnijepovući se u Hampshire dok se sve ne stiša. Čak i ako ne dobijemnovo namještenje, kako si ti istaknuo, dvadeset i četiri su mi godine.Vrijeme je da počnem planirati svoja putovanja.«

Michael je uzdahnuo i skrenuo pogled. »Ne možeš sama biti uHampshireu. Morat ćemo zamoliti tetu Hattie da dođe.«

»Tetu Hattie?« Honoria je naborala nos. »Ona će me izludjeti zasamo tjedan dana.«

Michael je napućio usne. »Ne pada mi na pamet nitko drugi, asama ne možeš živjeti, posebno kad tvoj boravak u šumi s ĐavolomCynsterom izađe u javnost. Morala bi se suočiti s mnogobrojnimnepozvanim posjetiteljima.«

Page 128: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria ga je mračno pogledala, a zatim se jako namrštila, najezero. Michael je zadržao stoičku tišinu.

Minute su prolazile. Suženih očiju, Honoria je razmislila o svojimmogućnostima. Sada joj je bilo žao što je poslala po Michaela takobrzo. Bilo je jasno da će pronalazak Tollyjeva ubojice dulje trajati.Đavo, koji je inače bio golema zapreka njezinim planovima, sada jesavladan. Sada se, iako nerado, ponašao kao pomireni suradnik.Pomisao na to da njih dvoje zajedno otkrivaju Tollyjeva ubojicu bila jeprivlačna – pored toga što je osjećala strašan poriv da istjera pravduna vidjelo, situacija je izgledala kao da joj može pružiti uzbuđenje zakojim je čeznula cijeli život. Ako sad ode, sve bi to bilo izgubljeno.

Iako manje važno, u njoj se također rađala želja da doživi, baremjedanput, užitak na koji je Đavo aludirao. Njegove riječi, njegovamilovanja, sada su je, poput Tollyjeva lica, proganjali. Jasno joj jedao do znanja da su tjelesno posjedovanje i užitak neovisni i, iako bijoj se od same pomisli na to obrazi zacrvenjeli, bila je svjesna svesnažnijeg poriva da nauči sve čemu je on može poučiti. O užitku.Posjedovanje u ovom slučaju nije dolazilo u obzir. Cynsteri nikadnisu puštali ono što bi postalo njihovo – bila je previše mudra da bipostala njegova u bilo kojem pogledu.

S obzirom na to da je bila odlučna u tomu da se nikada neće udati,njezina krepost nikad neće biti upitna. Doimalo se mudrim stećiodređeno iskustvo užitka između muškarca i žene prije nego što seotisne na svoja putovanja. A nije mogla zanijekati ni da je užitak kojijoj je Đavo dosad pružio i sam po sebi predstavljao uzbuđenje.

U kontekstu svega što joj se pružalo, osim Đavolove bračneponude, njezino trenutačno stanje savršeno joj je odgovaralo. Nije sehtjela vratiti u Hamspshire, ali kako je on tvrdoglavo inzistirao navjenčanju, nije joj se činilo mogućim ostati.

Sada joj je, pak, svojim prijedlogom raskrčio put. Može ostati unjegovu domu, pod okriljem njegove majke, sigurna i od njega i oddruge gospode cijela tri mjeseca – dotad će zasigurno otkritiTollyjeva ubojicu? A i ona će naučiti sve što treba znati o užitku.

To ostavlja još samo jedno pitanje – je li dovoljno snažna ipametna da izbjegne zamke koje bi joj Đavo mogao postaviti?

Honoria se ispravila, na licu joj se očitovala ravnodušnost.

Page 129: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»U redu.« Okrenula se i susrela Michaelov pogled. »Pristajemostati pod vojvotkinjinim okriljem tri mjeseca.« Michael se nasmijao –Honoria je suzila oči i pogledala ga. »Nakon toga, vraćam se uHampshire.«

Ispustivši dugačak, izmučeni zvuk nezadovoljstava, Michael jeustao i povukao i nju na noge. Rukom pod ruku vratili su se u kuću.

Poslije te večeri, Honoria je sjedila u naslonjaču u salonu, krilo jojje bilo ispunjeno protkanim svilama kada je sjena pala na nju.Vojvotkinja udova sjedila je na produženom naslonjaču zaposlenarazvrstavanjem izvrsnih namota. Pozivajući se na umor, Michael serano povukao, a Đavo se povukao u knjižnicu. Kolica s čajem došlasu i otišla i večer se tiho pretvorila u noć.

Ometena u svom nastojanju razlikovanja između azurnog itirkiznog, Honoria je podignula pogled – posve prema Đavolovu licu.Stajao je točno ispred nje, neshvatljiva izraza lica. Jedan dugačaktrenutak držao je njezin pogled, njegov je bio u sjeni, nije ga bilomoguće pročitati. Potom je ispružio ruku. »Pođimo u šetnju, HonoriaPrudence.«

Krajičkom oka Honoria je opazila da je vojvotkinja udova neobraća pozornost na njih.

Đavolove usne kratko su se smekšale, njegov pogled ostao jejednako intenzivan, usredotočen na njezino lice. »Obećavam daneću gristi.«

Honoria je razmotrila argumente za i protiv – trebala je razgovaratis njim i uvjeriti se, dok je Michael još bio tu, u to da je njihovapogodba, njegov prijedlog, ono što je ona mislila da jest. Pretražilamu je lice. »Ali ne do ljetnikovca.« Možda je željela naučiti više oužitku, ali htjela je da lekcije budu pod njezinom kontrolom.

Ovaj mu se put gusarski osmijeh u cijelosti pojavio na licu, iakokratko.

»Samo do terase, ne bih te htio dekoncentrirati.«Honoria je suzbila drhtaj u začetku, izazvan dubokim žuborom

njegova glasa, i pogledala ga s nevjericom.Ravnodušno je podignuo obrve. »Dajem ti svoju sinstersku riječ.«U to je mogla vjerovati. Skupivši svoju svilu, Honoria ju je odložila

ustranu i položila svoju ruku u njegovu. Povukao ju je na noge istavio njezin dlan na svoju ruku. Vojvotkinja ih je ignorirala, naizgled

Page 130: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

toliko zaokupljena ljubičastom svilom da ništa drugo nije bila u stanjuopaziti. Otišli su do dugih prozora koji su se otvarali na terasu, noćiza njih bila je poput vela od crnog baršuna.

»Htjela sam razgovarati s vama.« Počela je Honoria čim su seodmaknuli.

»I ja s tobom.« Spustivši pogled prema njoj, Đavo je zastao.Honoria je otmjeno podignula glavu, prizivajući njegov komentar.»Michael me je obavijestio da si pristala ostati uz moju majku

iduća tri mjeseca.«Došavši do ograde na terasi, Honoria je maknula ruku s njegova

rukava i okrenula se prema njemu. »Dok ne prođe korota.«»Nakon čega ćeš postati moja vojvotkinja.«Podigla je bradu. »Nakon čega ću se vratiti u Hampshire.«Zastao je točno ispred nje, udaljen ni stopu od nje. Budući da je

svjetlo bilo iza njega, jedva je uspjela razaznati crte njegova lica –arogantno bezizražajne; njegove oči, zakrivene i u sjeni,usredotočene na njezine, uopće nije mogla pročitati. Honoria jevisoko držala glavu, postojana pogleda, odlučna u tomu da gaimpresionira time koliko je nepokolebljiva.

Trenutak je trajao – i trajao, počelo joj se vrtjeti u glavi. Onda sejedna njegova obrva izvila.

»Izgleda da imamo problem, Honoria Prudence.«»Samo prema vašemu mišljenju, Vaša Milosti.«Obrisi njegova lica pomaknuli su se, njegov je izraz odavao

upozorenje. »Možda bismo se«, rekao je očitom razdraženošćuoblikovanom u ljubaznu formu, »prije nego što odlučimo što će sedogoditi nakon tri mjeseca, trebali najprije složiti u vezi s ta trimjeseca?«

Ponosno, Honoria je izvila obrve. »Pristala sam ostati uz vašumajku.«

»I ozbiljno razmisliti o mojoj prosidbi.«Poruka u tonu njegova glasa bila je nedvojbena – nagodba ili

ponuda otpada. Kratko uzdahnuvši, kimnula je. »I ozbiljno razmislitio udaji za vas. Trebam vas, ipak, obavijestiti kako je malavjerojatnost da ću promijeniti mišljenje u vezi s tim.«

»Drugim riječima, tvrdoglava si kao mula, a ja imam tri mjeseca dapromijenim tvoje mišljenje.«

Page 131: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Nije joj se ni najmanje sviđalo kako je on to rekao. »Ja nisamkolebljiva žena i nemam namjeru promijeniti mišljenje.«

Zubi su mu zabljesnuli kad se nasmijao. »Ti tek trebaš iskusitimoju moć nagovaranja.«

Honoria je slegnula ramenima. S nosom u zraku, skrenula jepogled na točku iza njegova ramena. »Slobodno pokušajte – ja seneću udati, ni za vas ni za bilo koga drugoga.«

Ponovno je šutnja bila njegov saveznik, šutnja koja je polakonaprezala njezine živce. Gotovo je poskočila kad su njegovi čvrstiprsti kliznuli pod njezinu bradu i okrenuli joj lice natrag k njemu.

Čak je i u mraku mogla nazreti prodiruću snagu njegova pogleda iosjetiti njegovu moć. »Žene su znale, povremeno, promijenitimišljenje.« Govorio je polako, tiho, njegov glas dubok i baršunast.»Koliko si ti žena, Honoria Prudence?«

Honoria je osjetila da su joj se oči raširile. Njegovi prsti kliznuli supo osjetljivoj koži ispod njezine brade, oštri trnci zadrhtali su njezinimtijelom. Pluća su joj se oduzela. Morala se znatno potruditi daoslobodi svoju bradu njegova dodira. Ponosno je izjavila: »Previšesam mudra da bih se igrala s vatrom, Vaša Milosti.«

»Uistinu?« Usne su mu se izvile u osmijeh. »Mislio sam da želišuzbuđenje u životu?«

»Pod mojim uvjetima.«»U tom slučaju, draga moja, morat ćemo pregovarati.«»Stvarno?« Honoria je nastojala zvučati nonšalantno. »Zašto?«»Zato što ćeš uskoro postati moja vojvotkinja. Eto zašto.«Pogled koji mu je uputila sadržavao je svaku mrvu razdraženosti

koju je mogla prikupiti, a onda se, uz sušanj haljine, okrenula iistupila iz njegove sjene i krenula niz terasu. »Upozorila sam vas –nemojte poslije reći da nisam. Neću se udati za vas kad prođu trimjeseca.« Zastala je, a onda se, podignuvši glavu i raširivši oči,okrenula natrag prema njemu i zaprijetila mu prstom. »I ja nisamizazov – da se niste usudili držati me izazovom.«

Njegov smijeh bio je smijeh gusara – razvratnog bitange koji bitrebao biti na palubi nasred nekog oceana – a nikako ne u njenojblizini. Zvuk, dubok i valjajući, previše samouvjeren, sadržavao jeupozorenje i obećanje. Obuzeo ju je, sustigao i držao – a onda se ion opet našao pred njom.

Page 132: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ti si utjelovljenje izazova, Honoria Prudence.«»Vi jašete u poraz, Vaša Milosti.«»Jahat ću ja tebe prije Božića.«Neprikriveno značenje šokiralo je Honoriju, ali nije imala namjeru

to pokazati. Držeći bradu visoko, suzila je oči. »Ne mislite me, kojimslučajem, zavesti i tako postići da se udam za vas?«

Jedna se arogantna crna obrva podignula. »Palo mi je na pamet.«»E, pa neće vam uspjeti.« Kada se i njegova druga obrva

pridružila prvoj, Honoria se nasmijala, krajnje samouvjerena.»Odavno nisam naivni djevojčurak – savršeno dobro znam danećete činiti pritisak na mene dok prebivam pod vašim krovom, podokriljem vaše majke.«

Jedan je dugački trenutak držao njezin pogled.»Koliko znaš o zavođenju?«Bio je Honorijin red da podigne obrve. Zakoračivši još jedan korak

niz terasu, lagano je slegnula ramenima. »Nećete biti prvi koji jepokušao.«

»Možda neću, ali bit ću prvi kojemu je uspjelo.«Honoria je uzdahnula. »Nećete.« Podigavši pogled, vidjela je kako

se namrštio. Suzila je oči. »Uspjeti. Na to sam mislila.« Bora koja muje mrštila čelo nestala je. Polako je koračao pokraj nje dok je onašetala niz terasu. »Znam da me nećete prisiliti – jednostavno ću vasnatjerati da priznate da blefirate.«

Osjetila je njegov pogled. Začudo, bio je manje intenzivan, manjeju je uznemirivao nego prije. Kada je progovorio, zamijetila je tračakzabavljenosti u njegovu glasu. »Bez sile, bez blefiranja.« Susreo jenjezin pogled kada je pogledala prema njemu. »Ima mnogo toga štotrebaš naučiti o zavođenju, Honoria Prudence, a ovoga ćeš putaimati posla s majstorom.«

Honoria je u očaju odmahnula glavom. Upozorila ga je. Bio je takoarogantno samouvjeren da će mu dobro doći da ga nešto malospusti na zemlju – da nauči da se neće baš sve na svijetu poslušnopokoriti njegovoj volji.

Večernja hladnoća prodrla joj je kroz haljinu, zadrhtala je.Đavolova ruka na njezinoj zaustavila je. »Trebali bismo poći

unutra.«

Page 133: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria se napola okrenula – i našla se licem u lice s njim. Dok gaje gledala, izraz mu se zaoštrio i iznenada joj se nagnuo bliže. Uzprigušen uzvik, učinila je korak natrag – i našla se naslonjena naogradu. Položio je dlanove na kamenu ogradu sa svake njezinestrane, zarobivši je tako medu svojim rukama.

Bez daha i uz lupanje srca, pogledala je u njegove oči koje su sadbile u ravnini s njezinima. »Obećali ste da nećete gristi.«

Izraz njegova lica bio je mračan. »I nisam – još.« Njegove očipretražile su njezine. »Kako si ti bila tako bezazleno iskrena,najmanje što ja mogu učiniti jest biti jednako iskren s tobom – takoda se potpuno razumijemo.« Nepokolebljivo ju je gledao, a Honoriaje osjetila punu težinu njegove volje. »Neću ti dopustiti da okrenešleda svemu što si, svojoj sudbini koja ti je uvijek bila namijenjena.

Neću ti dopustiti da se pretvoriš u guvernantskog sužnja, ni uekscentrika koji će zabavljati visoko društvo.«

Honoria je bila iznenađena.Đavo ju je nepopustljivo gledao u oči. »Rođena si i odgajana da

zauzmeš položaj na čelu visokog društva – taj ti je položaj sad podnogama. Imaš tri mjeseca da se pomiriš sa stvarnošću. Nemoj mislitida možeš pobjeći od toga.«

Blijeda, drhteći u sebi, Honoria je odlijepila svoj pogled odnjegova. Okrenuvši se, povukla ga je za rukav.

Podignuvši ruku s ograde, Đavo se uspravio i oslobodio je tako damože pobjeći. Honoria je oklijevala, a onda se okrenula i pogledalaga izravno u oči. »Vi nemate pravo naređivati kakav bi moj živottrebao biti.«

»Imam svako pravo.« Đavolov izraz lica nije se ni najmanjesmekšao, a pogled mu je bio nemilosrdan. »Bit ćeš što ti je suđenobiti – moja.«

Način na koji je naglasio tu jednu riječ potresao je Honoriju donožnih prstiju. Jedva uspijevajući disati, brzo je krenula premasalonu. Glavu je visoko uzdigla, a haljina za njom bijesno je šuštala.

Page 134: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 10

Tri dana poslije, Đavo je stajao na prozoru knjižnice, zamišljenogledajući prema ljetnikovcu. Iza njega, na radnom stolu, ležale suotvorene računovodstvene knjige i hrpa pisama koja je zahtijevalapozornost. Mnogo je nezavršenih poslova bilo pred njim.

Nisu ušli u trag Tollyjevu ubojici, a i jednostavan zadatakprivoljevanja svoje mlade pokazao se nevjerojatno zamršenim. Taj jezadatak bio mučniji od prvoga – bio je uvjeren da će na kraju pronaćiTollyjeva ubojicu. Također je bio nepokolebljivo uvjeren da ćeHonoria biti njegova mlada – samo što više nije bio siguran ukakvom će stanju biti do vjenčanja.

Izluđivala ga je. Koja ga je sila tjerala da onako nepromišljenokaže svoju namjeru, ondje, na terasi, na mjesečini? Bila je čistaludost ponašati se onako poput tiranina – a opet, mogao je osjetitionaj isti osjećaj, poriv da je osvoji, zgrabi, drži, čak i sad pri samojpomisli na nju.

Srećom su joj njezina tvrdoglavost, njezin prkos, njezin neutaživiponos, zabranili da pobjegne prije njegove nasilničke izjave. Pustilaje da Michael ode sam. I sad ga je, s nosom u zraku, zagrnuta uogrtač hladne ljubaznosti, držala na udaljenosti.

Nakon što je saznao za njezinu prošlost, zdrav razum nalagao jeda barem razmisli. No, zdrav se razum nije mogao mjeriti s dubokoukorijenjenim uvjerenjem da je ona njegova. Kada je ona bila upitanju, osjećao se poput jednog od svojih predaka osvajača kojisprema opsadu da bi mu pripala nagrada koju je žarko želio.

S obzirom na to što je sada sumnjao, njezina predaja, kada dođe,morat će biti proglašena s bojnog polja.

Pitao se kako je uspjela dosegnuti sočne, zrele, dvadeset četirigodine neudana. Čak i skrivena kao guvernanta jer nisu svi muškarcislijepi. Neki su je zasigurno primijetili i cijenili njezine kvalitete.

Page 135: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Njezina odlučnost da ostane usidjelica, bez djece, mogla je u ovomslučaju objasniti neobjašnjivo. Njezina tvrdoglavost bila je opipljiva.

Ali u ovom će slučaju njezina tvrdoglavost morati popustiti.Nije je imao namjeru pustiti. Nikada.Barem poslije neće moći reći da je nije upozorio.Njegov pogled, još na ljetnikovcu, zaoštrio se. Đavo se ispravio i

posegnuo za kvakom francuskih vrata.Honoria ga je ugledala kako prilazi i ruka joj je zastala na pola

pokreta, a onda je spustila pogled na svoj vez i nastavila s radom.Đavo se uspeo stubama po dvije odjedanput; podignula je oči iotvoreno susrela njegov pogled. Polako je izvila obrve.

Zagledao joj se u oči, a zatim je pogledao sjedalo pokraj nje.Oklijevala je, a onda je pažljivo prikupila razbacane svile.»Je li vaš čovjek saznao što u Chatterisu?«Đavo je zurio u nju.Honoria je položila svile u košaru. »Vidjela sam ga kad je

dojahao.«Zatomivši svoju ljutnju, Đavo je sjeo pored nje, ali okrenuo je

ramena tako da bude okrenut prema njoj. »Ništa – ni jedan konjaniknije došao iz Chatterisa.« Možda je trebao zasaditi visoku živicu okoljetnikovca? Ona ga je prisvojila kao svoj brlog i sad je vidio koje svezgodne prednosti ima taj njezin brlog.

Honoria se namrštila. »Dakle, ni u jednom okolnom gradu ni jedangospodin nije unajmio konja.«

»Osim Charlesa, koji je došao iz Cambridgea.«»Postoji li bilo koje drugo mjesto – gostionica ili nešto slično – gdje

se mogu unajmiti konji?«»Moji su ljudi provjerili sve gostionice u blizini. Osim ako netko nije

posudio konja, što ne možemo isključiti, čini se da je ubojica odjahaona vlastitom konju.«

»Zar niste rekli da je slaba vjerojatnost za to.«»Slaba je vjerojatnost, ali nije nemoguće.«»Oluja je stigla brzo. Zar se nije trebao negdje skloniti?«»Drugi su provjerili sva konačišta i gostionice na povratku u

London. Ni jedan gospodin koji bi odgovarao nije se sklonio ni ujednoj od njih. Tko god je ubio Tollyja ili je imao veliku sreću ili je vrlodobro prikrio svoje tragove.«

Page 136: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ako je jahao vlastitog konja mogao je doći iz bilo kojeg smjera,ne samo iz Londona. Možda je unajmljeni ubojica.«

Đavo ju je pogledao i tiho gledao punu minutu. »Nemojkomplicirati.«

»To je istina. Ali mislila sam vas pitati...« Zastala je kako biprerezala konac u tišini koja je nastala. Đavo je shvatio njezinuporuku. Mislila ga je pitati prije nego što se ponio poput despota.Odloživši škare ustranu, nastavila je: »Je li bilo opće poznato daTolly običava ići kroz šumu?«

Đavo se namrštio. »Ne, nije bilo opće poznato, ali bilo je dovoljnorašireno da bi netko to lako mogao saznati.«

Honoria je ponovno zabila iglu u svoj vez. »Jesu li vaši bratićiotkrili što u Londonu?«

»Nisu, ali mora postojati nešto – nekakav trag – negdje. Nitkoneće ubiti mladog gospodina na putu bez razloga.« Pogledao jepreko travnjaka i ugledao svoju majku kako prilazi. Uzdahnuvši,raspetljao je prekrižene noge i ustao.

»Tu se, dakle, skrivaš, Sylvestre?« Vojvotkinja udova uspela sestubama u gomili crne svile. Podignula je lice za poljubac.

Đavo joj je poslušno udovoljio. »Teško bi se ovo moglo nazvatiskrivanjem, maman.«

»To je istina. Prevelik si za ovo mjesto.« Vojvotkinja ga je podbola.»Sjedni – nemoj nas tako nadvisivati.«

Kako je ona spretno zauzela njegovo mjesto pokraj Honorije,njemu nije preostalo drugo nego da sjedne na prozorsku dasku.

Vojvotkinja je pogledala Honorijin vez i pokazala joj na jedan bod.Honoria je pogledala i nerazumljivo nešto promrmljala, a onda jeodložila iglu i posegnula za škarama.

Đavo je iskoristio priliku. »Htio sam razgovarati s tobom, maman.Sutra putujem u London.«

»London?« Uzvik je došao iz dva grla. Dvije su glave naglopodignule pogled i dva su se para očiju usredotočila na njegovo lice.

Đavo je slegnuo ramenima. »Isključivo poslom.«Honoria je pogledala vojvotkinju, a vojvotkinja je pogledala

Honoriju.Kada se ponovno okrenula k svojem sinu, vojvotkinja se mrštila.

»Razmišljala sam, cheri, da bih i ja trebala ići u London. Sad kad

Page 137: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

imam Onoriju uz sebe da mi pravi društvo, mislim da bi to biloconvenable.«

Đavo ju je začuđeno gledao. »U žalosti si. Prvoj fazi žalosti.«»Pa?« Vojvotkinja je širom otvorila oči. »Bit ću u žalosti i u

Londonu, što je i prikladno jer je u ovo doba godine u tom graduuvijek tako sivo.«

»Mislio sam«, nastavio je Đavo, »da ćeš htjeti ostati ovdje, baremjoš tjedan ili dva.«

S dlanovima okrenutima gore, vojvotkinja je podignula ruke.»Čemu? Malo je rano za balove, ali ne predlažem da idemo uLondon radi razonode. Ne. Mislim da je primjereno da predstavimOnoriju iako je obitelj u crnini. Nju žalost ne zahvaća. Razgovaralasam s tvojom strinom Oratiom i ona, poput mene, drži da što prijedruštvo upozna Onoriju to bolje.«

Đavo je brzo pogledao prema Honoriji, bio je užitak vidjetizaprepaštenje u njezinim očima. »To je izvrsna ideja, maman!«Srebro je zasvjetlucalo u Honorijinim očima; brzo je skrenuo pogled.»Ali morat ćeš biti diskretna.«

Vojvotkinja je odmahnula rukom. »Ne moraš svoju majku učitidiskreciji. Tvoja strina i ja znamo točno kako sve treba izvesti. Bezpretjeranih objašnjavanja koja bi... kako vi ono kažete – podignulavjetar?«

Đavo je skrio osmijeh. »Podignula prašinu.«Vojvotkinja se namrštila. »Tako čudne izreke imate vi Englezi.«Đavo se suzdržao od toga da je podsjeti da i ona živi u Engleskoj

gotovo cijeli život i da bi se njezina ovladanost jezikom uvijekpogoršala kad bi počela smišljati nekakve planove. U ovom seslučaju radilo o planu koji je on odobravao.

»Sve će biti tout comme il faut«, inzistirala je vojvotkinja. »Nemoraš se brinuti – znam kako postaješ konzervativan – nećemoučiniti ništa što bi se protivilo tvojem senzibilitetu.«

Taj je komentar Đavola ostavio bez riječi.»Baš sam jutros pomislila da bih trebala biti u Londonu s tvojom

strinom Louise. Ja sam matrijarh, zar ne? A dužnost matrijarha je bitiuz obitelj.« Vojvotkinja udova pogledala je neporecivo autoritativnimpogledom svojega tihog sina.

»Tvoj bi otac tako želio.«

Page 138: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

To je, naravno, označivalo kraj svake rasprave – iako Đavo ionakonije mislio raspravljati. Natjeravši se na uzdah nezadovoljstva,podignuo je ruke. »Ako to doista želiš, maman, odmah ću narediti datako bude. Možemo krenuti sutra u podne i biti u gradu do večeri.«

»Bon!« Vojvotkinja udova pogledala je Honoriju. »Bolje nam je dase počnemo pakirati.«

»Doista.« Honoria je spremila svoj vez u košaru i kratko pogledalaĐavola s pobjedonosnim izrazom u očima.

Zadržavši bezizražajno lice, stao je u pozadinu dok su ona injegova majka izlazile iz ljetnikovca. Tek kad su već bile popriličnoodmaknule, spustio se niz stube i počeo lijeno koračati za njima,pogleda uperena na Honorijine obline, sa samodopadnimzadovoljstvom u očima.

Kuća St. Ives na trgu Grosvenor bila je dosta manja odSomershamskih dvora. I dalje je bila dovoljno velika da se u njojizgubi cijeli bataljun, što je dodatno isticao jedan neobičan pojedinacvojničkog držanja koji se brinuo o kući.

Honoria je kimnula Sligu kad je prešla predvorje i zamislila se nadekscentričnostima Đavola Cynstera. Kada je stigla u sumrak prijedva dana, bila je iznenađena kad je saznala da taj mršavi i žilaviSligo pogrbljenih ramena njihov domaćin. Imao je zabrinuto i tužnolice u obliku mjeseca, njegova odjeća bila je stroga, ali nije mu bašpristajala, a govor mu je bio naprasit kao da je još na vojnomvježbalištu.

Poslije je pitala vojvotkinju i saznala je da je Sligo bio Đavolovposilni u bitki kod Waterlooa. Bio je tako fanatično odan svojemsatniku da ga je, nakon što je otpušten iz vojske, jednostavnonastavio slijediti. Đavo ga je zaposlio kao svojega glavnog slugu iSligo je ostao u kući St. Ives obavljajući dužnost nadstojnika kadaobitelj u njoj nije boravila. A kada mu je gospodar boravio u kući,Honoria je zaključila, obavljao je svoj prijašnju dužnost, a sumnjala jeda to znači da će Sligova dužnost biti pažljivo motriti. Lakaj je otvoriovrata jutarnje blagovaonice.

»Stigla si, draga.« Vojvotkinja se ozareno nasmijala s jednog krajaelegantnog stola.

Page 139: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria se naklonila, a onda kratko naklonila glavu prema čelustola. »Vaša Milosti.«

Đavo joj je kimnuo lutajući pogledom preko nje. »Nadam se da sidobro spavala?« Rukom je pokazao Websteru da joj pridrži stolicu –onu pokraj njega.

»Razmjerno dobro, hvala na pitanju.« Prisiljena ignorirati drugihdevet slobodnih stolica oko besprijekorno postavljenog stola,Honoria je poravnala svoju haljinu i zahvalila Websteru koji joj jetočio čaj. Prethodni se dan trebala raspakirati i smjestiti i u tome jojje prošao cijeli dan. Iznenadni pljusak prekinuo je poslijepodne iparku na trgu nije se primaknula bliže od prozora salona.

»Upravo sam govorila Sylvestru da jutros planiramo posjetitimodiste.« Vojvotkinja udova mahnula je nožem prema njoj. »Kaže mida danas društvo modiste bira u skladu s godinama.«

»Godinama?« Honoria se namrštila.Zaposlena tostom i marmeladom, vojvotkinja je kimnula.»Navodno je savršeno convenable da ja nastavim kupovati kod

svojega starog Franchota, ali za tebe je...« Pogledala je svojeg sina.»Qu'est-ce que?«

»Celestine«, odgovorio je Đavo.Honoria je okrenula svoje namršteno lice prema njemu.Susreo je njezin pogled s neopisivom dosadom u očima. »Stvar je

jednostavna – ako želiš bombazine i turbane, idi kod Franchota. Akoti se više sviđaju nabori i volani, tada će ti više odgovarati MadameAbelard. Za nevine gospođice s ladanja«, zastao je i pogled mu jekratko dotaknuo Honorijin fini fichu od čipke, »čuo sam da jeMademoiselle Cocotte nenadmašiva. Za istinsku eleganciju, pak,postoji samo jedno ime koje treba znati, a to je Celestine.«

»Zaista?« Honoria je popila gutljaj čaja, a zatim je, odloživši šalicu,posegnula za tostom. »Ona je u ulici Bruton?«

Đavo je podigao obrve. »Gdje bi drugdje bila?« Skrenuo je pogledkad se Sligo približio noseći srebrni pladanj natrpan pismima. Đavoih je uzeo i prelistao. »Vjerujem da ćeš pronaći cijeli niz modista kojibi ti se mogli svidjeti, ako samo prošetaš niz ulicu Bruton.«

Krajičkom oka Honoria je promatrala kako Đavo pregledava svojupoštu. Zapošljavao je cijelu vojsku pomoćnika; jedan ih je slijedio izDvora i cijeli prethodni dan proveo u poslu sa svojim gospodarom.

Page 140: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Vođenje imanja, osobito više imanja koliko ih posjeduje vojvoda odSt. Ivesa, svakom bi muškarcu oduzelo mnogo vremena. Koliko jedosad mogla uočiti, posao je Đavola sprječavao da se posveti istrazi.

Kad je došao do posljednjeg u hrpi pisama, ponovno je skupio svapisma i pogledao svoju majku. »Ispričajte me, maman...« Oči su mukratko susrele Honorijine, »Honoria Prudence.« Uz ljubazan naklonglave, ustao je zaokupljen svojim pismima i napustio sobu.

Honoria je zurila u njegova leđa dok ih vrata nisu skrila odpogleda, a onda je popila još jedan gutljaj čaja.

Gradska kočija vojvode St. Ivesa baš je bila zašla za ugao, vozećivojvotkinju udovu i Honoriju u ulicu Bruton, kad je Tašti došetao naGrosvenor trg. Dugačkim koracima prešao je pločnik i njišući štapomuspeo se stubama prema impozantnim ulaznim vratima njegovabratića. Tek što je krenuo zapovjednički pokucati, vrata su se otvorilaprema unutra i Sligo je izjurio van. »Oh! Oprostite, gospodine.« Sligose ispravio uz vrata. »Nisam vas vidio, gospodine.«

Tašti se nasmijao. »U redu je, Sligo.«»Satnikova naredba. Hitna pošiljka.« Sligo je lagano udario o

svoja prsa i šuštanje papira pod jaknom posvjedočilo je njegovzadatak. »Ispričajte me, gospodine.«

Tašti ga je otpustio odsutnim kimanjem i Sligo je požurio nizastube i odjurio do ugla. Zaustavio je kočiju i brzo se uspeo.

Tašti je odmahnuo glavom i onda se okrenuo prema još otvorenimvratima. Webster je stajao pokraj njih.

»Gospodar je u knjižnici, gospodine. Vjerujem da vas očekuje.Želite li da vas najavim?«

»Nema potrebe.« Predavši mu svoj štap i rukavice, Tašti je krenuok Đavolovoj oazi privatnosti. Otvorio je vrata i odmah se našao podudarom čvrstog pogleda njegova bratića.

Đavo je sjedio u kožnom naslonjaču za velikim radnim stolom sotvorenim pismom u rukama. »Ti si prvi.«

Tašti se nasmijao. »A ti si nestrpljiv.«»Ti nisi?«Tašti je izvio obrve. »Do prije trenutka nisam znao da nemaš

nikakve vijesti.« Prešao je sobu i spustio se u stolicu nasuprotradnom stolu.

Page 141: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ako sam dobro shvatio, ni ti ne možeš ponuditi nikakve noveuvide?«

Tašti se namrštio. »Jednom riječju – nemam.«Đavo mu je uzvratio jednako namrgođenim licem. Presavio je

pismo i odložio ga ustranu.»Samo se nadam da će se drugi pojaviti s nekim vijestima.«»Čime si Sliga zaposlio?« Kada je Đavo podigao pogled, Tašti je

objasnio: »Naletio sam na njega na stubama – doimalo se da je uvelikoj žurbi.«

Đavo je odmahnuo rukom. »Riječ je o jednom planu zabudućnost.«

»Kad smo već kod toga, jesi li uspio uvjeriti svoju buduću mladu uto da istraživanje ubojstva nije najbolji hobi za jednu damu?«

Đavo se nasmijao. »Uvijek mogu računati na maman da će ićiobići modiste u roku od 48 sati od dolaska u grad.«

Tašti je izvio obrve. »Dakle, nisi uspio izbrisati ubojstvo s dnevnograsporeda gospođice Anstruther-Wetherby?«

Đavolov osmijeh postao je zloban. »Usmjeravam svoju vatruprema drugoj meti. Jednom kad se ta sruši, njezin dnevni red višeneće biti važan«

Tašti se nasmijao. »Sirota Honoria Prudence – zna li s čime sesuočava?«

»Naučit će.«»Prekasno?«»To je temeljni plan.«Kratko kucanje na vratima najavilo je dolazak Richarda Skandala

Cynstera. Nakon njega došli su Gabrijel i Demon Harry, Taštov mlađibrat. Udobno prostrana soba odjedanput je bila krcata izrazitokrupnim muškarcima.

»Čemu odgoda?« Upitao je Harry i spustio svoj dugački lik naproduženi naslonjač. »Očekivao sam poziv jučer.«

»Đavo se morao pobrinuti za to da nas ne ometaju«, odgovorio jeTašti, a Đavo ga je prijekorno pogledao.

»Lucifer javlja da mu je žao što ne može doći«, obavijestio ih jeGabrijel. »Iscrpili su ga napori da otkrije bilo kakve novosti u vezi sTollyjevim grijesima – i ti su se napori dosad pokazali posvenezahvalnima.«

Page 142: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»U to«, odgovorio mu je Harry, »mi je osobito teško povjerovati.«»Nezahvalni u smislu naše istrage«, ispravio se Gabrijel.»Što se toga tiče«, nastavio je Harry, »znam točno kako se

osjeća.«Unatoč značajnijim naporima svakog od njih u dodijeljenim im

područjima, nijedan nije otkrio ništa što bi upućivalo na to da je Tollyimao problema. Đavo je predložio da Tolly osobno možda uopće inije bio ni u kakvoj nevolji. »Možda je nepromišljeno naletio na neštošto nije trebao znati – možda je neslućeno nekome postao prijetnja.«Gabrijel je kimao. »Taj je scenarij više sličan Tollyju.«

Harry je frknuo nosom. »Budalast kakav je bio, sigurno bi se biozapalio nevinom gorljivošću i požurio ti prenijeti sve dokaze.«

»Prije nego što bi tražio da središ stvar.« Richardov osmijeh blagose iskrivio. »To mi se čini uvjerljivijim od bilo čega drugog.«

S pogledom na Richardu, Đavo je rekao: »Sama činjenica da jedolazio da me vidi možda je prouzročila njegovu smrt.«

Tašti je kimnuo. »To bi objasnilo zašto je ubijen u Somershamu.«»Morat ćemo istražiti sve Tollyjeve prijatelje.« Pod Đavolovim

vodstvom, Gabrijel, Harry i Richard pristali su preuzeti taj zadatak nasebe.

»A ja?« Tašti je upitao podižući obrve. »Koji zanimljivi dio istrageja preuzimam?«

»Ti odi pronađi starog Micka.«»Starog Micka?!« Tašti je progunđao. »On pije ko smuk!«»Ti imaš najtvrđu glavu među nama i netko mora razgovarati s

njim. Kao Tollyjev čovjek, on će nam najvjerojatnije dati neki trag.«Tašti je gunđao, ali nitko nije obraćao pozornost na to.»Ponovno ćemo se sastati ovdje za dva dana.« Đavo je ustao a

drugi su ga slijedili. Gabrijel, Harry i Richard krenuli su premavratima.

»Palo mi je na pamet«, rekao je Tašti koračajući za drugima, »dase najnoviji član naše obitelji možda neće tako lako pokoriti tvojemautoritetu.«

Đavo je izvio obrvu. »Naučit će.«»To nam uporno tvrdiš.« Na vratima je Tašti zastao i okrenuo se.

»Ali znaš što kažu – čuvaj se onoga što ne možeš kontrolirati.«

Page 143: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Pogled koji mu je Đavo uputio utjelovljivao je izrazitu aroganciju.Tašti se nasmijao i izašao zatvarajući vrata iza sebe.

Izvlačenje informacija iz Đavola nije bio lak zadatak, posebnozbog toga što nije pokazivao zanimanje za njezinim društvom.Zastavši na vrhu stuba, Honoria je razmišljala o svojemu idućempotezu.

Poslušala je Đavolov savjet i posjetila Celestinin salon. Njezina jesumnjičava priroda počela bjesomučno raditi kad je poruka,naslovljena crnim slovima i zapečaćena crvenim voskom, stigla zanjima. Dok je Honoria isprobavala suptilno ukusne jutarnje haljine,moderne haljine za vožnju i predivno elegantne večernje haljine,modistica je, koja joj je, otkad je pročitala poruku bila stalno naraspolaganju, neprestano komentirala što bi monsieur le dueodobrio, i time je potvrdila Honorijine sumnje. No, Honoria je dotadveć bila vidjela previše Celestinih haljina da bi se inatila i timebespotrebno naštetila sebi.

Umjesto toga, kupila je cijelu garderobu, a sve kako bi ponovnoanimirala monsieura le duca. Iako nedvojbeno prihvatljive,Celestinine večernje haljine bile su i suptilno skandalozne. No,njezina visina i godine, omogućivale su joj da ih nosi u svojuprednost. Spavaćice, ogrtači i negližei od svile i satena bili supodjednako šokantni. Sve je, naravno, bilo jako skupo. Srećom bilaje dostatno bogata i mogla je sve to sebi priuštiti.

Cijelim putom natrag do Grosvenor trga provela je zamišljajućiizraz na Đavolovu licu kad je vidi u jednoj posebno izazovnojspavaćici. Tek je, kad je kočija stigla do kuće St. Ivesa uočila greškuu svojemu razmišljanju. Kad će je Đavo vidjeti u njezinoj spavaćici?

Nikad ako je imala pameti i izbacila je tu misao iz glave.Sljedeća dva jutra Honoria bi ušla u jutarnju blagavaonicu s

ohrabrujućim osmijehom na licu odjevena u jednu od Celestinihprivlačnijih kreacija. I iako ju je Đavo zamijetio, osim određenogbljeska u očima, nije pokazivao namjeru posvetiti joj veću pozornostod odsutnog kimanja. Ta se oba jutra, nakon poražavajuće kratkogvremena, ispričao i povukao u radnu sobu.

Vjerovala je da je zaposlen jer nije bila spremna prihvatiti da mu jeto izgovor da je ignorira, posebice zato što je sigurno već bio saznaonešto o smrti svojeg bratića.

Page 144: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Odlučno udahnuvši, Honoria je krenula niza stube. Situacija jezahtijevala izravnu akciju i ona je odlučila suočiti se s lavom nanjegovu teritoriju. Ili bi to bilo s đavolom na njegovu području?Srećom, njegovo je skrovište bilo i knjižnica. S rukom na kvakizastala je, nikakav se zvuk nije čuo iznutra. Mentalno se pripremivši,namjestila je vedar, nesvjestan osmijeh na lice, otvorila vrata iokretno ušla.

Ne dižući pogled, zatvorila je vrata i okrenula se i tek nakon dvakoraka dopustila pogledu da padne na radni stol. »Oh!« Zastala je.Usnice su joj se odvojile i oči širom otvorile. »Oprosti, nisamznala...« Pustila je da joj riječi zamru.

Njezin domaćin sjedio je za golemim radnim stolom, a pisma subila razbacana ispred njega. Uz prozor, Sligo je sređivaoračunovodstvene knjige. Obojica su je muškaraca pogledala. I dok jeSligov izraz lica bio iznenađen, Đavolov nije bilo lako shvatiti.

Pogledavši čeznutljivo prema policama s knjigama, Honoria jerazvukla usne u osmijeh koji je nudio ispriku. »Nisam mislila smetati.Molim vas, ispričajte me.«

Pokupivši svoje skute, napola se okrenula – lijena ju je gestazaustavila. »Ako tražiš razonodu, svakako je onda potraži ovdje.«

Đavolove oči susrele su njezine, a njegova ruka pokazala je natomove knjiga. No, Honoria nije bila sigurna da su knjige bilerazonoda na koju je on mislio. Podignuvši bradu, ljubazno jenaklonila glavu. »Neću vam smetati.«

Za to je već bilo kasno. Đavao se pomaknuo u svojem naslonjaču,a onda se uhvatio pisama. Krajičkom oka gledao je kako Honoriapretražuje police s knjigama, zastajući tobože ovdje i ondje da birukom dosegnula ovu ili onu knjigu. Pitao se koga ona samo mislitime zavarati.

Posljednja su mu dva dana bila teška. Oduprijeti se pozivu unjezinim očima zahtijevalo je znatnu odlučnost, ali izvojevao jepreviše bitaka da ne bi znao koliko vrijedi da ona prva priđe njemu.Barem je oslabila – nestrpljenje joj je raslo, čekao je da se to dogodi.

Uzeo je svoje nalivpero i potpisao pismo, zapečatio ga i odložioustranu. Podigao je pogled i uhvatio je kako ga gleda – ona je brzoje okrenula glavu. Sunčana zraka koja je prodirala kroz prozormilovala je blistavi kestenasti čvor na vrhu njezine glave, odlutali

Page 145: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

uvojci padali su joj preko zatiljka i čela. U svojoj kremastoj haljiniizgledala je kao slastan zalogaj za gladnog vuka, iskušenje je bilopreveliko. Đavo je gledao kad je rukom dotaknula jedan težak tom opoljoprivrednim praksama. Najprije je oklijevala, a onda ga je izvuklai otvorila. Dvojila je.

Kad je shvatila što čita, brzo je zatvorila knjigu i vratila je namjesto. Zatim se vratila policama bliže vratima i nasumce odabraladrugu knjigu. Uzdahnuvši u sebi, Đavo je odložio svoje nalivpero iustao. Nije imao cijeli dan jer je očekivao svoje bratiće toposlijepodne. Zaobišavši radni stol, prešao je preko saga. Osjetivšikako joj se približava, Honoria je podignula pogled.

Đavo je uzeo knjigu iz njezinih ruku, zatvorio je i vratio na policu tesusreo njezin preplašeni pogled. »Sto će biti? Vožnja u parku ilišetnja trgom?«

Honoria ga je iznenađeno pogledala. Pretražila je njegove oči, aonda se ukočila i podignula bradu. »Vožnja.« Park je možda krcat, asa sjedala njegove dvokolice može ga ispitivati bez ograničenja.

Đavolove oči nisu se maknule s njezinih. »Sligo, upregni riđane.«»U redu, satniče, ovaj... Vaša Milosti.« Sligo je krenuo prema

vratima.Honoria je namjeravala krenuti za njim, ali se našla zarobljenom,

zadržanom Đavolovim pogledom. Napustio je njezine oči i spustio seniže, kratko se zadržavajući, ali s takvom težinom da je toplinanavrla u njezine obraze.

Podignuo je pogled. »Možda bi, draga moja, bilo bolje da sepresvučeš. Ne bismo htjeli da se prehladiš.«

Kao da bi se prehladila u nastojanju da ga zavara? Honoria jeponosno podignula bradu još malo više. »Doista, Vaša Milosti. Nećuvas zadržati više od pola sata.«

Okrenula se uz šušanj svoje haljine i pobjegla. Čak i nakon što senamjerno vukla, spustila se u predvorje za manje od deset minuta.Na njezino olakšanje Đavo ništa nije komentirao, samo je susreonjezine oči pogledom tako arogantno samodopadnim da joj se to nijesvidjelo. Odmjerio ju je i dao joj svoju ruku. S nosom i dalje visoko uzraku prihvatila je da je povede niza stube.

Đavo ju je podignuo na sjedalo. Prolazili su kroz ulaz u park,visoke kočije vozile su jedna za drugom zavojitom avenijom ispred

Page 146: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njih, kad je Honoria zamijetila da se lakaj vozi iza njih. Pogledavši izasebe opazila je Sliga.

Đavo je primijetio njezino iznenađenje. »Zasigurno će ti laknuti štosam odlučio držati se pravila primjerenog ponašanja gdje god je tomoguće.«

Honoria je pokazala na Sliga iza njih. »Zar nije to malopretjerano?«

»Nemoj da ti to pokvari entuzijazam, Honoria Prudence.«Pogledao ju je postrance. »Sligo je napola gluh.«

Njezin brzi pogled to je i potvrdio. Iako Đavo nije stišavao glas,Sligovo lice ostalo je jednako bezizražajno.

Zadovoljna, Honoria je udahnula. »U tom slučaju...«»Ono je grofica od Tonbridgea na tvojoj desnoj strani. Ona je

dobra prijateljica moje majke.«Honoria se nasmiješila starijoj dami koja se odmarala u kočiji uz

rub. S monoklom koji je uvećavao jedno istureno oko, grofica jeljupko naklonila glavu. Honoria joj je uzvratila pozdrav kimanjem.

»Što...«»Ispred je ledi Havelock. Nosi li ona ono turban na glavi?«»To je toka«, odgovorila je Honoria kroz osmijeh. »Ali...«»Gospođa Bingham i ledi Carstairs u landaueru.«Bilo je teško, Honoria je otkrila, smijati se stisnutim zubima. No,

njezin je odgoj upravljao njezinim ponašanjem čak i u takozahtjevnim okolnostima. Mirno i suzdržano smijala se i kimalaljupkom nepristranošću, a zapravo bi jedva obratila pozornost na onekoji su zahtijevali njezinu pažnju. Čak ni prizor Skiffyja Skeffingtona unjegovoj uobičajenoj zelenoj odjeći, nije joj uspio odvratiti pozornostkoja je potpuno bila usmjerena na muškarca pokraj nje.

Trebala je odabrati trg. Nakon prva tri susreta, zamijetila je da jezanimanje usmjereno na njih. Pogledi dama čije je pozdraveuzvratila nisu bili bezazleni. Bili su izoštreni, spekulativni, intenzivnopronicljivi. Njezino pojavljivanje s Đavolom očito im je nešto govorilo.Honoria je imala snažan dojam da su stekle dojam koji nijenamjeravala odaslati. Kimajući ozarenoj ledi Sefton upitala je: »Kadsi se posljednji put vozio u parku s nekom damom?«

»Nisam.«

Page 147: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Nisi?« Honoria se okrenula i pogledala ga. »Zašto nisi? Teško bimogao tvrditi da si ženomrzac.«

Đavolove su se usne trznule i kratko je susreo njezin pogled. »Akorazmisliš o tome, Honoria Prudence, uočit ćeš da je pojavljivanje samnom u parku gotovo objava – objava koju nijedna neudana damadosad nije bila pozvana potvrditi i objava s kojim se ni jedna udanane bi htjela razmetati.«

Ledi Chetwynd čekala je da je opaze. Kad je ponovno bilaslobodna, u Honoriji je ključalo. »A što je sa mnom?«

»Ti si drugo. Ti ćeš se udati za mene.«Svađa u parku bila bi nezamisliva. Honoria je bjesnjela, ali nije to

smjela pokazati, osim očima. No taj bijes u očima, koji je samo onmogao vidjeti, bio je uzaludan. Nakon što je razdražujuće arogantnopodignuo obrve, okrenuo se prema svojim konjima.

S obzirom na to da joj je uskraćeno ispitivanje koje je planirala iponašanje koje je zaslužio, Honoria se mučila, ne samo s time dazatomi bijes, nego i s time da ga preusmjeri. Ne bi joj pomoglo daizgubi živce.

Ukoso ga je pogledala. Njegova je pozornost bila usmjerena nakonje, njegov profil, jasan i oštar. Suzivši oči, pogledala je ispredsebe gdje se stvarao red kočija koje su čekale da se okrenu. Đavo jezaustavio na kraju reda, a Honoria je vidjela svoju priliku i iskoristilaje. »Jeste li vi i vaši bratići saznali što o razlozima zašto je Tollyubijen?«

Jedna se crna obrva izvila. »Čuo sam...«Zaustavivši dah Honoria je čekala.»Da strina Horatia namjerava organizirati bal za tjedan ili dva.«

Bezizražajan zeleni pogled okrenuo se prema njoj. »Da ponovnoobjavi obitelj gradu, da se tako izrazim. Dotad vjerujem da bismo setrebali suspregnuti od izlazaka – park i slični bezazleni oblicirazonode vjerujem da su dopustivi. Poslije...«

U krajnjoj nevjerici, Honoria je slušala nabrajanje planiranih oblikarazonode koji su se držali uobičajenima u visokom društvu. Nije nipokušavala prekinuti ga. Prihvatio je njezinu pomoć u Somershamu,rekao joj je da njegovi ljudi nisu naišli ni na kakav trag u gradovimaoko Somershama. Mislila je da se predao – razumio i prihvationjezino pravo da se uključi u rješavanje zločina ili da je barem

Page 148: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

prihvatio njezino pravo da bude upućena u to što su otkrili. I dok selitanija užitaka koji su joj se spremali nastavila, Honoria jepreusmjerila tijek svojih misli.

Vrlo izravno, ravnodušna izraza na licu, šutjela je dok, nakon štosu se okrenuli, on nije došao do kraja svoje litanije o oblicimarazonode. Tada je, i samo tada, pogledala ustranu i susrela njegoveoči. »Niste pravedni.«

Njegove su se crte lica zaoštrile. »U takvom svijetu živimo.«»Možda«, odgovorila je Honoria podižući bradu, »je vrijeme da se

to promijeni.«Nije joj ništa odgovorio, samo je udario uzdama i potjerao konje

natrag niz aveniju.Honorijina glava bila je tako visoko da gotovo nije opazila

gospodina koji je stajao uz rub; on je podignuo svoj štap u znakpozdrava i mahnuo.

Đavo je zauzdao konje i zaustavio ih uz toptanje kopita uz sam rubtravnjaka. »Dobar dan, Charlese!«

Charles Cynster naklonio je glavu. »Sylvestre.« Njegov pogledprešao je na Honoriju. »Gospođice Anstruther-Wetherby.«

Odupirući se instinktivnom porivu da bude nepristojna, Honoria muje uzvratila pozdrav kimanjem. »Gospodine, smijem li upitati kako sevaša obitelj drži?« Charles je nosio uobičajeni crni povez na rukavukoji je bio Iako uočljiv na njegovu smeđem kaputu. Đavo je nosiooznaku žalosti koja je bila gotovo nevidljiva na njegovu crnomrukavu. Honoria se nagnula i pružila Charlesu svoju ruku. »Jošnisam vidjela vašeg brata i sestre otkako sam došla u grad.«

»Oni su...« Charles je oklijevao. »Mislim...« Susreo je Honorijinpogled. »Da se oporavljaju od šoka. Ali kako ste vi? Priznajem dasam iznenađen što vas vidim ovdje. Mislio sam da su vam planovidrukčiji.«

Honoria se kratko nasmijala. »I jesu. Ovo« – gestikulirala jezrakom – »samo je privremeno rješenje. Pristala sam ostati uzvojvotkinju udovu tri mjeseca. Nakon toga, planiram početi priprematisvoje putovanje u Afriku. Razmišljam o duljem boravku – toliko jetoga ondje za vidjeti.« Njezin osmijeh postao je hladan. »I probati.«

»Doista?« Charles se blago namrštio. »Vjerujem da je u muzejupostavljena jako dobra izložba. Ako je Sylvester prezaposlen da vas

Page 149: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

otprati, slobodno mi se obratite. Kao što sam vam prije rekao, uvijekću vam biti na usluzi kako god mogu.«

Honoria je kraljevski naklonila glavu.Nakon što je obećao prenijeti pozdrave svojoj obitelji, Charles se

odmaknuo. Trzajem zgloba, Đavo je potjerao konje. »HonoriaPrudence, uz tebe bi i svetac izgubio strpljenje.«

Razdraženost se očitovala u ravnodušnom tonu njegova glasa.»Vi«, izjavila je Honoria, »niste svetac.«

»Sto bi ti bilo dobro da imaš na umu.«Suzbivši jedan posve neobičan drhtaj, Honoria je pogled usmjerila

ispred sebe.Još su jednom prošli pokraj dugačkog reda parkiranih kočija u

kojima su se starije uvažene dame visokog društva odmarale i ondaje Đavo okrenuo konje kući. Dok su stigli do trga Grosvenor, Honoriase ponovno usredotočila na cilj koji je sebi postavila za taj dan. Ciljkoji je tek trebala postići.

Đavo je zaustavio konje pred ulazom u kuću. Predao je uzdeSligu, sišao i spustio Honoriju. Dok je uspjela doći do daha, već jebila na trijemu koji, kako je odlučila, nije bio mjesto za raspravu.

Vrata su se otvorila i Đavo ju je slijedio u kuću. Predvorje sedoimalo krcatim, uz Webstera, i Lucifer je bio ondje.

»Uranio si.«Honoria je pogledala Đavola iznenađena negodovanjem koje je

začula u njegovu glasu. Luciferova obrva iznenađeno se podignula,ali se samo ljubazno nasmijao i naklonio nad njezinom rukom.Ispravivši se, pogledao je Đavola. »Da se odužim zbog mojeprethodne odsutnosti.«

Prethodne odsutnosti? Honoria je pogledala Đavola.Njegov izraz lica ništa nije odavao. »Morat ćeš nas ispričati, draga.

Posao zahtijeva našu pozornost.«Posao, baš! Honoria je brzo preletjela sve mogućnosti ne bi li

pronašla prihvatljiv način da ostane s njima. Nije bilo nijednoga.Progutavši psovku, kraljevski je naklonila glavu, naprije svojojpropasti, onda njegovu bratiću, a zatim se okrenula i uspela sestubama.

Page 150: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Oklijevao sam primijetiti očito, ali naša istraga nikamo ne vodi. I tajmi poraz ne sjeda ni najmanje dobro.« Ostali su progunđali svojeodobravanje te Gabrijelove izjave. Sva šestorica bratića bili su tu.Njihove duge noge i ruke zauzimale su različite poze u Đavolovojknjižnici.

»Osobno govoreći«, rekao je Tašti, »ja bih radije da mogu reći danemam što priopćiti. Ali kako stvari stoje, imam priopćiti da je stariMick, dugogodišnji sluga druge obitelji, napustio naš krasni otok.«

Harry se namrštio, »Napustio je Englesku?«»Tako mi je rekao Charles.« Tašti je uklonio mrvicu prašine sa

svojeg koljena. »Otišao sam u Tollyjev stan i otkrio da je iznajmljen.Najmodavac, koji živi kat ispod, rekao mi je da se Charles pojaviodan poslije pogreba. Nitko Micku nije rekao za Tollyja i suvišno jereći da je bio potresen.«

Richard je zazviždao bez zvuka. »On je služio obitelj oduvijek, bioje odan Tollyju.«

Tašti je nagnuo glavu. »Pretpostavio sam da će se Charlespobrinuti za to da Micku javi dovoljno rano i omogući mu da dođe napogreb. Sigurno je bio potreseniji nego što smo mislili. Navodno je tobio pravi prizor. Najmodavac kaže da je Mick izjurio van. Charlestvrdi da je Mick bio tako potresen Tollyjevom smrću da je odlučionapustiti London i vratiti se obitelji u Irsku.«

Harry je bio oprezan. »Znamo li Mickovo prezime?«»O’Shannessy«, odgovorio je Richard.Đavo se namrštio. »Znamo li gdje obitelj živi?«Tašti je odmahnuo glavom.Harry je uzdahnuo. »Moram u Irsku za tjedan dana, idem

pogledati nekoliko rasplodnih kobila, pa mogu pokušati pronaćinašeg Micka O’Shennessyja.«

Đavo je kimnuo. »Učini to.« Njegove su se crte lica zaoštrile. »Akad ga pronađeš, osim naših pitanja, vidi je li se Charles dobropobrinuo za njega. Ako nije, uredi kako je uobičajeno i meni pošaljiračune.«

Harry je kimnuo.»I Charlesov čovjek«, rekao je Tašti, »Holthorpe, također je

napustio otok u korist zelenijih polja – samo što je on otišao uAmeriku.«

Page 151: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ameriku?« uzviknuo je Lucifer.»Navodno je Holthorpe dovoljno uštedio da posjeti svoju sestru

ondje. Charlesov novi čovjek neupadljiviji je i od Sliga i zove seSmiggs.«

Harry je frknuo nosom. »Zvuči kao netko tko će Charlesu savršenoodgovarati.«

Lucifer je uzdahnuo. »I kamo sad usmjeriti istragu?«Đavo se namrštio. »Vjerojatno smo nešto previdjeli.«Tašti se iskrivljeno nacerio. »Ali čak ni Đavo ne zna što.«Đavo je nezadovoljno progunđao. »Nažalost, ne. Ali ako je Tolly

naletio na nečiju nezakonitu ili skandaloznu tajnu, pretpostavljam daje tada i mi možemo otkriti ako se dovoljno potrudimo.«

»Kao i čija je tajna«, dodao je Gabrijel mrgodno.»To bi moglo biti bilo što«, rekao je Lucifer. »Tolly ju je mogao čuti

na ulici ili od nekog budalastog djevojčurka na balu.«»I zbog toga ćemo morati baciti širu mrežu. O čemu se god radi,

negdje nešto mora biti – i uhvatit će se u našu mrežu.«Đavo je prešao preko njihovih nezadovoljnih, ali još odlučnih lica.

»Ne vidim da nam preostaje drugo nego nastaviti tražiti dok nesaznamo nešto s čime ćemo moći dalje.«

Gabrijel je kimnuo. »Imaš pravo.« Ustao je i susreo Đavolovpogled, lagan osmijeh iskrivio mu je usne. »Nitko se od nas ne mislipovući.«

Drugi su kimnuli. Otišli su bez žurbe, s obuzdanim nestrpljenjem uočima. Đavo ih je ispratio. Okrenuo se natrag u knjižnicu, ali je ondazastao. Namrgodivši se, pogledao je preko svojega ramena.»Webstere...«

»Vjerujem da je gospođica Anstruther-Wetherby u salonu na katu,Vaša Milosti.«

Đavo je kimnuo i krenuo uza stube. Mučilo ga je što ne napredujus istragom, a Honorijina želja da je uključi u istragu samo ga jedodatno razdraživala – njezino zavođenje pokazalo se dovoljnozahtjevnim i bez te komplikacije. Došavši do vrha stubišta, nasmijaose, mrgodno. Bilo je više načina kako pristupiti problemu – isto jevaljda vrijedilo i za tvrdoglave gospođice.

Vrata salona otvorila su se nečujno, Honoria je koračala amo-tamoispred kamina. Nije ga čula kad je ušao. Mrmljala je svojim

Page 152: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

karakterističnim žarom. Kad je Đavo prišao bliže uhvatio je riječi»pravedno« i »tvrdoglava zvijer«.

Honoria je podignula pogled i odskočila unatrag. Đavo ju jeuhvatio za laktove i povukao je sebi, dalje od vatre.

Bez daha i prestrašena, odgurnula ga je. On ju je odmah pustio,njezino unutarnje drhtanje nije prestalo. Bijesna zbog više razloga,stavila je ruke na kukove i ljutito ga pogledala. »Nemoj to činiti!«Maknula je ustranu odlutali uvojak. »Zar ti nitko nikad nije rekao daje neprihvatljivo tako se prikradati ljudima?«

»Nisam se prikradao.« Đavolov izraz ostao je blag.»Nisi me čula, bila si previše zaposlena vježbanjem svojeg

predavanja.«Honoria ga je iznenađeno pogledala, kasno je shvatila da treba biti

oprezna.»Sad sam ovdje«, nastavio je Đavo, »zašto mi ne održiš

predavanje?« Poziv je bio potpuna suprotnost ohrabrenju. »S drugestrane«, podignuo je obrve, »možda bi htjela čuti što su mi priopćilabraća.«

Honoria je obuzdavala toliku količinu srdžbe da je pomislila da ćeeksplodirati. U njegovim riječima, koliko ga je uspjela shvatiti, bilo je»ili-ili«. Ako mu sad održi prodiku koju je posljednji sat pripremala,neće joj reći što je saznao od svojih bratića. Glava ju je boljela. »Uredu – recite mi što ste doznali.«

Đavo je pokazao na produženi naslonjač. Čekao je dok nije sjela,a onda je i on sjeo nasuprot. »Nažalost, dosad, unatoč znatnomtrudu, nismo ništa doznali. Ni traga o tomu zašto se Tolly uputio kmeni u Somersham.«

»Ništa?« Honoria mu je pretražila lice; njegove oči nisu pokazivaleneiskrenost. »Gdje ste tražili i što ste tražili?«

Đavo joj je rekao; upila je njegov opis konkretnih snaga njegovihbratića i raspone njihovih istraga. Bila je uvjerena u to da joj ne laže,ali pitala se govori li joj cijelu istinu. Ispitivala ga je, no odgovori sumu bili dosljedni. »I što sad?«

U daljini su čuli gong koji je najavljivao večeru. »Sad«, rekao jeustajući otmjeno i pružajući joj ruku, »ćemo nastaviti tražiti.«Objasnio joj je da traže nečiju tuđu tajnu. »Dok ne budemo imalinekakav trag ništa nam drugo ne preostaje.«

Page 153: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria nije bila tako uvjerena u to. Dopustila mu je da je podignena noge. »Možda...«

Jedan dugački prst kliznuo joj je pod bradu. Đavo joj je podignuolice prema svojemu. »Obavijestit ću te o tomu kako teče istraga,Honoria Prudence.«

Njegov glas postao je dublji kad je izgovarao njezino ime.Opčinjena, Honoria je gledala kako mu se boja očiju mijenja, srebrnisjaj istaknuo je njihovu dubinu. Pogled mu se pomaknuo, pao nanjezine usne; osjetila je kako su se smekšale, razdvojile i osjetila dasu joj vjeđe postale teže.

»Ah... da.« Bez daha, podignula je bradu s njegova prsta ipomaknula se ustranu, čime su joj vrata došla u vidno polje. »Moramse preodjenuti.«

Jedna se crna obrva podignula, ali osim toga i upitnog pogleda,ništa nije rekao. Otpratio ju je do vrata i pridržao ih omogućujući jojbijeg. Tek je pola sata poslije, kad je sjela pred svoje zrcalo da jojnjezina sluškinja Cassie splete kosu, shvatila što se dogodilo.

Rekao joj je što su otkrili – ništa. Obećao joj je da će je obavijestitio tome kako teče istraga – suzivši oči, Honoria je shvatila da jemislio tek nakon što oni djeluju. Još je značajnije bilo to što ju jespriječio da mu ponudi pomoć – jer bi je morao odbiti i time joj jasnodati do znanja da joj još nije dopušteno značajnije se uključiti uistragu.

Kada je ušla u salon, bila je smirena i samouvjerena i sposobnamirno susresti Đavolov pogled. Tijekom jela bila je zamišljena,odsutno je slušala razgovor, misli su joj bile zaposlene planiranjemstrategije njezine istrage.

Ništa korisno nije otkriveno, što je značilo da su joj sve mogućnostiotvorene. A što se zastarjelih ideja Njegove Milosti tiče, bila jeuvjerena da je neće moći isključiti jedanput kad ona otkrije tu ključnutajnu. Kako bi samo mogao? Reći će mu tek nakon što je otkrije, kadbude prekasno da je isključi.

Page 154: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 11

Istraživanje Tollyjeva ubojstva pokazalo se težim nego što je mislila. Idok su njegovi bratići imali pristup Tollyjevu uglavnom muškomsvijetu, Honoria nije. Oni su također znali njegove navike izanimanja. S druge strane, zaključila je, ona je njegove posljednjedane mogla promatrati objektivno, činjenice joj nisu bile obojeneunaprijed stvorenim idejama. Uz to, poznato je da žene boljeopažaju od muškaraca.

Tollyjevu najmlađu strinu Celiju odabrala je konklava Cynsterovihsupruga da priredi prvu »kućnu« objavu visokom društvu da je obiteljizašla iz najdublje žalosti. Čak je i Louise bila prisutna, još u strogojcrnoj odjeći, njezina pribranost služila je kao štit od onih koji su jojizjavljivali sućut.

Na kući St. Ives, crna vrpca je obrubljivala zvekir na vratima, jošotkad se obitelj vratila u grad, no, prema naredbi vojvotkinje udove,ta vrpca je to jutro uklonjena. Prvi tjedan u glavnome gradu provelisu mirno, izbjegavali su društvene događaje, ali sad su već prošla tritjedna od Tollyjeve smrti i njegove strine najavile su da je razdobljenajdublje žalosti završilo. Svi su još nosili crninu i nosit će je još tritjedna, zatim će ući u drugu fazu žalosti koja će trajati još šesttjedana.

Honoria je kružila među Celijinim gostima, obraćajući pozornost naone čija bi pronicavost mogla biti korisna. Nažalost, kako je to biloprvi put da se pokazala u visokom društvu, mnogi su tražili njezinupozornost.

»Honoria.« Okrenuvši se, Honoria je spazila Celiju pokraj sebe stanjurom kolača u rukama i s pogledom na dugački naslonjačnasuprot njima. »Žao mi je što te to tražim, ali znam da ćeš se tisnaći«, s osmijehom na licu Celija joj je predala tanjur. »LediOsbaldestone – ona je istinski nasilna. Ako ja odem, zarobit će me i

Page 155: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

nikad se neću osloboditi. Ali ako se netko od obitelji ne pojavi blizunje i utaži njezinu znatiželju, onda će navaliti na Louise. Dopusti, jaću uzeti tvoju šalicu.«

Oslobođena svoje prazne šalice za čaj, Honoriji je u rukama ostaotanjur s kolačima. Otvorila je usta da istakne kako ona nije »obitelj«– ali Celija je već bila nestala među gostima. Honoria je oklijevala, aonda je, uz ravnodušan osmijeh, ispravila ramena i krenula premaledi Osbaldestone.

Starija dama dočekala ju je s ubojitim pogledom. »Bilo je već ivrijeme.« Šaka poput kandže izletjela je i zgrabila jedan petit four.»Dakle, gospođice?« Kad ju je Honoria jednostavno nastavila gledatiljubazno praznim pogledom, starija je dama frknula nosom.»Sjednite! Dobit ću grč od vas. Vidim da vas je Đavo sigurnoodabrao zbog visine – ne znam samo zašto.« Ovo posljednjeizgovorila je podlo je pogledavši, a Honoria je suzbila poriv da tražiobjašnjenje. Umjesto toga, sjela je, savršeno ispravno, na krajnaslonjača s tanjurom s kolačima ispruženim da ga je lediOsbaldestone mogla dosegnuti.

Crne oči starije dame pažljivo su je proučavale dok je proždiralapetit fours. »Nije uobičajena, a uz to ste još Anstruther-Wetherby,ha? Sto vaš djed kaže na ovo, gospođice?«

»Ne znam«, Honoria je mirno odgovorila. »Ali razbijate glavuzabludom. Ja se neću udati ni za koga.«

Ledi Osbaldestone iznenađeno ju je pogledala. »Čak ni za St.Ivesa?«

»Posebno ne za St. Ivesa.« Odlučivši da bi mogla nešto i pojesti,Honoria je odabrala jedan maleni čajni kolačić i počela ga ljupkogrickati.

Njezina izjava izenenadila je ledi Osbaldestone. Cijelu su minutunjezine crne oči bile sužene prema Honorijinu profilu, a onda se tastarija dama široko nasmijala i veselo rekla: »Oh, vi ćete bitisavršeni. Samo nastavite tako, gospođice, i bit ćete savršeni zaĐavola Cynstera.«

Ponosna, Honoria je pogledala damu. »Mene Njegova Milost St.Ives uopće ne zanima.«

»Oh-ho!<< Dama ju je bocnula u ruku jednim koščatim prstom.»Ali Njegova Milost zanima se za vas?«

Page 156: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

S očima zarobljenima u crnom pogledu starije dame, Honoria jepoželjela da može lagati. Osmijeh na licu ledi Osbaldestone postaoje širi.

»Poslušajte moj savjet – pobrinite se za to da nikad ne izgubizanimanje. Nikad mu ne dopustite da vas uzima zdravo za gotovo.Takvog ćete muškarca najbolje zadržati tako što ćete ga pustiti da sepomuči za svoje zadovoljstvo.«

S mučeničkim izrazom na licu, Honoria je uzdahnula. »Doista seneću udati za njega.«

Ledi Osbaldestone, odjedanput zastrašujuće ozbiljna, pogledala jeHonoriju svojim starim crnim očima. »Draga moja – nemate izbora. Ane...!« Pokazala je koščatim prstom. »Nemojte vi meni dizati tu svojuAnstruther-Wetherby bradu u vis. Nema vam koristi bježati odsudbine. Đavo Cynster gotovo je objavio da vas želi – što znači daće vas i imati – i ako mi je suditi po toj bradi, bit će to i dobro za vas.A s obzirom na to da on ima previše iskustva da goni nekog tko mune uzvraća naklonost, ne morate niti pomisliti na to da tozaniječete.« Starija dama frknula je nosom. »Morali biste biti mrtvi dabiste bili imuni na njegovo iskušenje, a vi mi baš i ne izgledatebeživotno.«

Honoriji je crvenilo pobjeglo u obraze; ledi Osbaldestone jekimnula. »Vaša je majka mrtva – kao i vaša baka – tako da ću vamja dati pravi savjet umjesto njih. Prihvatite svoju sudbinu – udajte seza Đavola i pobrinite se za to da vam to uspije. On je zgodan, nemože se poreći, ali ispod svega toga on je dobar muškarac. Vi stesnažna žena i tako treba biti. I unatoč vašemu mišljenju, Đavo uovom slučaju ima pravo. Cynsteri vas trebaju, i Anstruther-Wetherbyji, iako to možda zvuči čudno, trebaju da postanete dioobitelji Cynster. Sudbina vas je dovela točno ondje gdje trebate biti.«

Nagnuvši se naprijed, nemilosrdno je uhvatila Honorijin pogled.»Uz to, ako ga vi ne uzmete, što mislite tko će ga uzeti? Nekibudalasti djevojčurak s više kose od pameti? Zar ga doista tolikomrzite da biste ga osudili na to – brak bez strasti?«

Honoria nije mogla disati. Nalet smijeha došao je do njih ašuštanje svile najavilo je da im se približava neka dama. »A tu si,Josephine. Jesi li pritisnula sirotu gospođicu Anstruther-Wetherby?«

Page 157: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Ledi Osbaldestone konačno je pristala pustiti Honoriju; pogledalaje prema pridošlici. »Dobar dan, Emily. Samo sam gospođiciAnstruther-Wetherby savjetom udijelila korist od mojeg iskustva.«Pokazala je Honoriji da ustane.

»Idite sad – i zapamtite što sam vam rekla. I odnesite te kolače –samo debljaju.«

Potresena, ukočenih crta lica, Honoria se naklonila Emily, lediCowper, a onda je visoko uzdignute glave nestala u mnoštvu gostiju.Nažalost, mnoge su dame čekale da je zaustave i pitaju o njezinunovom odnosu. .

»Je li vas St. Ives već odveo u Richmond? Drveće je prekrasno uovo doba godine.«

»A gdje planirate provesti praznike?«Izbjegavanje takva pitanja zahtijevalo je snalažljivost i vještinu, što

je bilo teško jer joj se još vrtjelo u glavi od savjeta ledi Osbaldestone.Uočivši Amandu i Ameliju napola skrivene iza palme, Honoria jepobjegla k njima. Oči su im se ozarile kad su ugledale tanjur skolačima i ona im ga je predala bez riječi.

»Mama je rekla da bismo trebale doći i vidjeti kako izgledaju kodkuće, rekla je Amanda nakon što je uzela minijaturno pecivo sgrožđicama.

»Naš je izlazak u društvo iduće godine«, dodala je Amelia.Honoria ih je gledala kako jedu. »Kako ste?«Obje su djevojke podignule pogled otvoreno, bez tračka boli. Obje

su se zamislile, a onda je Amanda odgovorila: »Mislim da smodobro.«

»Stalno smo očekivale da će se pojaviti na večeri – kao što bi seuvijek pojavio.« Amelia je spustila pogled i pokupila posljednjumrvicu.

»I da će se smijati i šaliti kao onu posljednju večer.«Honoria se namrštila. »Posljednju večer?«»Večer prije nego što je ubijen.«Honoria je iznenađeno pogledala. »Tolly je došao na večeru večer

prije nego što je ubijen?«Amelia je kimnula. »Bio je jako dobro raspoložen. Obično je bio

dobro raspoložen.«

Page 158: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Igrao je mikado s mlađima, a onda smo nakon večere svi igraliigru pogađanja s kartama. Bilo je jako zabavno.«

»To je...« Honoria je opet iznenađeno pogledala. »Mislim, lijepo jeda imate tako dobra sjećanja na njega.«

»Da«, odgovorila je Amanda. »Lijepo je.« Doimalo se da razmišljao tome, a onda je pogledala Honoriju. »Kada ćete se udati zaĐavola?«

Pitanje je Honoriju pogodilo ravno u grudi. Pogledala je blizanke uoči, u te četiri nevino plave kugle, i raščistila grlo. »Još nismoodlučili.«

»Oh«, rekle su u isti glas i bezazleno se nasmijala.Honoria je odlučila brzo se povući, ispričala se i krenula prema

jednom praznom kutu. U sebi je proklinjala. Prvo ledi Osbaldestone,a sad i Tollyjeve sestre. Tko je još stajao u redu da joj poljuljaodlučnost? Odgovor je bio neočekivan.

»Kako se nosite sa zadatkom srastanja s našim klanom?«Tiho pitanje natjeralo je Honoriju da se okrene i susretne tužan

pogled Louise Cynster. Tollyjeva se majka nasmiješila. »Navikavanjena nas zahtijeva malo vremena, znam.«

Honoria je duboko udahnula. »Nije to.« Oklijevala je, a onda je,ohrabrena Louisinim mirnim izrazom lica, nastavila: »Još zapravonisam pristala udati se za Đavola – pristala sam samo razmisliti otome.« S gestom ruke koja je obuhvatila cijelu prostoriju rekla je:»Osjećam se kao varalica.«

Na njezino veliko olakšanje, Louisa se nije nasmijala niti je njezinkomentar olako odbacila. Umjesto toga, nakon što je kratkopromotrila njezino lice, stavila je dlan na njezinu ruku. »Niste sigurni,zar ne?«

»Nisam.« Glas joj je jedva bio šapat. Nakon jedne minute, dodalaje: »Mislila sam da sam sigurna.« To je bila istina – čista ijednostavna – i ta ju je spoznaja iznenadila. Sto su joj on – oni –učinili? Sto se dogodilo s Afrikom?

»Normalno je oklijevati.« Louise ju je ohrabrivala nimalopokroviteljski. »Posebice u ovakvom slučaju kada je odluka potpunotvoja.« Pogledala je prema Honoriji. »Moja je situacija bila sličnatvojoj. Arthur je bio tu – spreman položiti svoje srce i sve što je išlo snjime pred mene – sve je ovisilo o mojem hiru.« Usne su joj se izvile,

Page 159: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

a pogled izgubio u sjećanju. »Lako je donijeti odluku kada onauključuje samo tebe, ali kada treba uzeti u obzir i druge, prirodno jepropitivati svoju odluku. Posebice ako je gospodin o kome se radiCynster.« Osmijeh joj je postao dublji, ponovno je pogledalaHonoriju. »A još više ako je u pitanju Đavo Cynster.«

»On je tiranin«, izjavila je Honoria.Louise se nasmijala. »Tu vam se neću suprotstavljati. Svi su

Cynsteri pomalo diktatori, a Đavo upravlja svima njima.«Honoria je nezadovoljno uzdahnula. »Tako je krut – i previše

naviknut na to da sve uvijek bude po njegovu.«»Upitajte jednom Helenu o tome – ona ima priče od kojih će vam

se kosa dignuti na glavi. Neće vam se tjedan dana oporaviti.«Honoria se namrštila. »Mislila sam da me želite ohrabriti.«Louisa se nasmijala. »I želim, ali to ne znači da ne vidim Đavolove

mane. Ali njegovim manama unatoč – a nećete naći ni jednugospođu Cynster koja se nije morala nositi s njima – on je muškarackoji će uvijek biti tu da na sebe preuzme teret i koji je, bez obzira nasve drugo, odan svojoj obitelji. Đavo je možda vođa čopora –predsjednik komore Cynster– ali podaj mu sina ili kćer i on će savsretan sjediti u Cambridgeshireu i igrati mikado svaku večer.«

Louisine riječi spontano su izazvale i oblikovale sliku u Honorijinimmislima i ona je ugledala golemog, crnokosog muškarca, oštrih crtalica, ispruženog na sagu pred kaminom u kojem svjetluca vatra, uigri s djetetom koje se penje po njemu. Gledajući taj prizor osjetila jekako je prožima toplina ponosa, zadovoljstva. Čula je glasnokikotanje djeteta nad dubljim, baršunastim smijehom – gotovo jemogla posegnuti i dotaknuti ih. Čekala je – čekala da se strah koji bije uvijek obuzeo pojavi i proguta cijelu sliku, i odvede je u područjeneostvarivih snova. Čekala je, ali slika je i dalje svjetlucala.

Svjetlo vatre odbijalo se od obiju crnih glava i njihovihneobuzdanih uvojaka, gustih i divljih. Bacalo je zlatni sjaj napodignuto lice djeteta – u svojim mislima, Honoria je ispružila ruku ipoložila je na poznato rame muškarca, čvrsto i stabilno poput stijenepod njezinim prstima. Ne mogavši si pomoći, fascinirana kao nikadprije, posegnula je, oklijevajući, drhtavo oklijevajući, k djetetovu licu.Ono je vrisnulo sa smijehom i sagnulo glavu. Njezini prsti dotaknuli

Page 160: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

su kosu poput svile, mekanu poput krila leptira. Emocije, kakve nijepoznavala, ispunile su joj grudi. Omamljena, odmahnula je glavom.

Onda se brzo smirila i udahnula. Usredotočila se na Louisu koja jelijenim pogledom prelazila preko gostiju. Što je ono ona rekla?»Komora Cynster?«

»Ah!« Louise ju je pogledala podižući jednu obrvu, a onda jepogledala uokolo. Nitko nije bio dovoljno blizu da čuje. »Oni misle dane znamo za to, ali to je već standardna šala medu gospodom ugradu. Neki je dosjetljivac osmislio taj naziv kada su Richard i Harryslijedili Đavola i Taštog u London, navodno radi... određenog obredainicijacije. Za Richarda i Harryja, naravno, nikad nije bilo sumnje daće slijediti Đavola i Taštog u njihovim uobičajenim sinsterskimdjelatnostima.« Njezino isticanje i pogled u očima jasno su odavalina što je točno mislila pod njihovim djelatnostima. »Poslije, kada su iRupert i Alasdair došli u grad, bilo je samo pitanje vremena kada će ioni biti pozvani u komoru Cynster.«

»Poput odvjetnika koji polaže pravosudni ispit?« Honoria je misliusredotočila na pitanje.

»Upravo tako.« Osmijeh je nestao s Louisina lica. »Tolly je trebaobiti idući.«

Sad je na Honoriji bio red da položi ruku na Louisino rame iohrabrujući ga stisne. »Pretpostavljam da je kao inspiracija za imeposlužio heraldički termin.«

»Bar sinister?« 1 Louisa je stresla svoju tugu i znakovito pogledalaHonoriju. »Između mene i tebe, i drugih Cynsterovih žena, uvjerenasam da mnoga gospoda naše sinove nazivaju >plemenitaškomkopiladi<.« Honoriji su se oči jače raširile i Louisa se nasmijala. »No,to nije nešto što bi itko, gospodin ili dama, bio spreman priznati prednama.«

Honoriji su se usnice trznule. »Naravno da ne bi.« Zatim senamrštila. »A što je s Charlesom?«

»Charlesom?« Louisa je odmahnula rukom. »Oh, on nikad nije biodio toga.«

Dvije su dame prišle oprostiti se. Nakon što su s njima razmijenilepozdrave, kada su ponovno ostale same, Louisa se okrenulaHonoriji. »Ako vam je potrebna bilo kakva potpora, uvijek ćemo bititu za vas – s obzirom na to da smo u sličnim brakovima. Nemojte

Page 161: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

oklijevati obratiti nam se jer jasno je pravilo da Cynsterove suprugepomažu jedna drugoj. Mi smo, ipak, jedine koje doista razumiju kakoje to biti udana za Cynstera.«

Honoria je prešla pogledom preko gostiju kojih je bilo sve manje iobratila pozornost na druge članove obitelji, ne samo na vojvotkinjuudovu, Horatiju i Celiju, nego i na druge rođake i rodbinske veze. »Vise doista držite zajedno.«

»Mi smo obitelj, draga moja.« Louisa je jedan posljednji putstisnula Honorijinu ruku. »I iskreno se nadamo da ćete nam sepridružiti.«

»Eto!« Uzdahnuvši s olakšanjem, Honoria je naslonila pismoadresirano na njezina brata na pretinac stola za pisanje. Pokazalo seda je opisivanje njezine svakodnevnice Michaelu, a da mu pritom neoda svoju uznemirenost, zadatak dostojan Herakla. Bio je gotovojednako težak kao suočavanje s činjenicom da ona možda nemapravo i da su Đavo, vojvotkinja udova, Michael i svi drugi imali pravo.

Sjedila je u svom dnevnom boravku koji se nastavljao na njezinuspavaću sobu. Prozori sa svake strane kamina gledali su naunutarnje dvorište koje se nalazilo ispod. Naslonivši lakat na stol zapisanje, rukom je podbočila bradu i zurila kroz prozor.

Prije osam godina pretrpjela je gubitak, a prije sedam godinadonijela je odluku da više nikad neće riskirati takav gubitak. Do prijetri dana, nije propitivala svoju odluku – nikad prije nije imala razlogza to. Ni jedan muškarac, ni okolnost nisu bili dovoljno snažni da bije natjerali da razmisli o svojoj odluci.

Prije tri dana sve se promijenilo. Potresla ju je prodika lediOsbaldestone i posljedice odbijanja Đavola čvrsto ugnijezdila unjezine misli.

Louise i blizanke pojačale su njezinu nesigurnost, pokazale jojkoliko se već zbližila s obitelji.

Ali najviše ju je uznemirila slika koju je Louise prizvala, slika kojuje otad uskrsnula u svakom slobodnom trenutku – slika Đavola snjihovim djetetom.

Njezin strah od gubitka još je bio prisutan, itekako stvaran i dubok.Ponovni bi je gubitak uništio – toga je bila svjesna svih ovih proteklih

Page 162: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

osam godina. Ali nikad prije nije iskreno željela dijete. Nikad prije nijeosjetila taj poriv – želju, potrebu, u usporedbi s kojima se njezin strahdoimao manje važnim, nešto čega bi se, da to samo želi, moglaosloboditi.

Snaga te potrebe bila je uznemirujuća – to nije bilo nešto što jemogla spremno objasniti. Je li to u njoj jednostavno jačala želja zamajčinstvom zbog toga što bi se Đavo tako zaštitnički odnosio premanjima, i što, zbog toga što je on tako bogat, pa njihovu djetetu nikadaništa ne bi nedostajalo? Je li to bilo zbog toga što bi kao pripadnicaobitelji Cynster ona i njihovo dijete imali ljubav i potporu klanaCynster? Ili je to bilo zbog toga što je znala da bi kao majkaĐavolova djeteta imala položaj koji joj nitko drugi ne bi mogaoosigurati?

Podari li Đavolu dijete on će ljubiti zemlju po kojoj ona hoda.Duboko uzdahnuvši, ustala je i otišla do prozora. Zamišljeno je

gledala žalosnu trešnju kako lijepo spušta grane. Je li to što je željelaĐavola, što ga je željela ukrotiti, razlog zašto je htjela njegovo dijete?Ili je jednostavno odrasla, sazrela kao žena u usporedbi s time kakvaje bila sa sedamnaest godina? Ili oboje? Nije znala. Njezinounutarnje previranje posve ju je obuzelo. Osjećala se poputadolescentice koja se konačno budi, ali u usporedbi s odrastanjemovo je bilo gore.

Prenulo ju je kucanje na vratima. Ispravila se i okrenula. »Uđite!«Vrata su se otvorila i Đavo je stajao na pragu. Jedna se crna obrva

izvila. S urođenom elegancijom ušetao je u sobu. »Što kažeš navožnju, Honoria Prudence?«

Honoria je držala svoje oči na njegovima, ignorirajući sve drugošto bi joj moglo odvratiti pozornost. »U parku?«

Njegove su se oči širom otvorile. »Gdje drugdje?«Honoria je pogledala svoje pismo u kojem je pažljivo zaobišla

istinu. Bilo je prerano za bilo kakva priznanja – još nije bila sigurnakako stoji. Pogledala je Đavola.

»Možda biste mogli frankirati moje pismo dok se ja preodjenem?«Kimnuo je. Honoria je prošla pokraj njega i ne pogledavši ga,

povukla se u svoju spavaću sobu.Deset minuta poslije, odjevena u topazni keper, vratila se u svoj

dnevni boravak da bi ga pronašla kako stoji pored prozora s rukama

Page 163: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

za leđima i njezinim pismom među svojim dugim prstima. Okrenuose kad mu je prišla. Kao i uvijek, kada bi je god vidio, prešao bi jepogledom, posesivno, od glave do pete.

»Tvoje pismo.« Predao joj je savijeni papir ceremonijalno.Honoria ga je primila i primijetila pritom elegantna crna slova u

jednom uglu. Mogla se zakleti da su to bila slova jednaka onima naporuci koju je modistica Celesine onaj dan onako u pravi čas primila.

»Dođi. Webster će ga poslati.«Dok su hodali dugačkim hodnicima, Honoria se u sebi mrgodila.

Celestine joj još nije poslala račun, a prošlo je više od tjedan danaotkako je stigla posljednja pošiljka haljina.

Nakon što su pismo predali Websteru, uputili su se u park. Sligo,kao i obično, bio im je u pratnji. Pored uobičajenih osmijeha ikimanja, njihov prolazak niz dugačku aveniju prošao je posve mirno.Njezino pojavljivanje u Đavolovoj dvokolici više nije bio razlog zaveliko komešanje.

Kad su napustili najveću koncentraciju kočija, Honoria sepromeškoljila i namrgođeno pogledala Đavola. »Što će oni reći kadse ne udam za vas?« To ju je pitanje mučilo protekla tri dana.

Pogled koji joj je dobacio bio je jednak kao njezin. »Ti ćeš sesvakako udati za mene.«

»Ali što ako se ne udarni« Honoria je tvrdoglavo zalijepila svojpogled za njegov jednako tvrdoglav profil. »Trebali biste početirazmišljati o tome.« Visoko društvo zna biti jako pakosno; do prodikeledi Osbaldestone ona ga je držala suparnikom koji je posve imun nazlokobne komentare društva. No, ta starija dama promijenila jenjezino mišljenje, više joj uopće nije bilo lagodno. »Uporno sam vasuvijek iznova upozoravala da najvjerojatnije neću promijenitimišljenje.«

Njegov uzdah bio je prepun razdražljive nestrpljivosti. »HonoriaPrudence, nije me ni najmanje briga što bilo tko drugi misli osimtebe. A od tebe je jedino što želim čuti – da. A što se našegvjenčanja tiče, njegovo je održavanje daleko vjerojatnije od toga daćeš ti prići blizu Kairu, a kamoli Velikoj sfingi!«

Njegovo isticanje jasno je dalo do znanja da je raspravi kraj.Honoria je podignula nos visoko u zrak i ponosno zurila dolje uskupinu nedužnih prolaznika.

Page 164: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Vladala je grobna tišina dok, nakon što su se okrenuli, nisu krenulinatrag prema mondenom mnoštvu. Pogledavši Đavolovo lice iskosa,Honoria se sjetila riječi ledi Osbaldestone: pobrinite se za to da vamto uspije. Je li to bilo moguće? Okrenuvši pogled u daljinu,zavjerenički je upitala: »Je li Tollyju dobro išlo skrivanje emocija?«

Đavo je zurio u nju – mogla je osjetiti njegove zelene oči na sebi,oštre i prodiruće; tvrdoglavo je svoje lice držala okrenutim. Već uidućem trenutku, dvokolica je skrenula u kraj i zaustavila se, a Sligoje požurio prema konjima.

»Drži ih – čekaj ovdje.« S tom kratkom naredbom, Đavo jeprivezao uzde, ustao, prošao pokraj nje i skočio na do. Munjevitomse brzinom okrenuo i podigao je s njezina sjedala. Ignorirajućinjezino iznenađenje, spustio ju je na noge, povukao njezinu rukukroz svoju i krenuo preko travnjaka.

Honoria se uhvatila za svoj šešir. »Kamo idemo?«Đavo ju je ošinuo mračnim pogledom. »Nekamo gdje ćemo moći

razgovarati slobodno.«»Zar niste rekli da je Sligo napola gluh?«»On jest – drugi nisu.« Đavo je obeshrabrujuće prijeteći pogledao

jednu mondenu skupinu mladih. Oni su se brzo razišli i ostavili ih.»Uostalom, Sligo zna sve o Tollyju i našoj istrazi.«

Honoria je sumnjičavo suzila oči, a onda ih širom otvorila. Šetnjicaomeđena rododendronima bila je pred njima. »Mislila sam da sirekao da ćemo se držati pravila pristojnog ponašanja?«

»Kada je god to moguće.« Đavo je zarežao i povukao je naosamljenu šetnjicu. Kad su se našli zaklonjeni gustim grmljem, on sezaustavio i okrenuo prema njoj. »Sad!« Suženih očiju zarobio jenjezin pogled. »Zašto dovraga, želiš znati je li Tollyju dobro išloskrivanje emocija?«

Podignuvši bradu, Honoria je susrela njegov pogled – i nastojalane obraćati pozornost na to koliko je on visok. Bio je dovoljno visok iširok da je posve zakloni – čak i da netko došeta do njih, od nje biuspjeli vidjeti samo komadić haljine. Podignula je bradu još više.»Dakle, je li ili nije?«

Oči koje su zurile u njezine bile su kristalno jasne, njegov pogledoštar poput kirurškog noža. Vidjela je kad mu se čeljust stisnula, akad je progovorio glas mu je bio duboko divlje režanje. »Tolly ništa

Page 165: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

ne bi uspio skriti ni da mu život o tome ovisi. Nikad nije svladaovještinu.«

»Hmm.« Honoria je okrenula pogled prema grmlju.»Zašto želiš znati?«Slegnula je ramenima. »Samo sam...« Pogledala ga je i riječi su

joj zamrle na usnama, zatrte pogledom u njegovim očima. Srce joj jeskočilo u grlo; odlučno ga je progutala. »Samo sam pomislila da jezanimljivo da je večer prije nego što je ubijen proveo u igri sa svojimbratom i sestrama, i to navodno odlično raspoložen.« Podignuvši nospustila je da joj pogled klizne na blistave zelene listove.

Honoria je kimnula. Tišina se razvukla; s očima na grmlju, čekalaje jedva dišući. Mogla je osjetiti njegov pogled, i dalje silovit, nasvojem licu. Osjetila je kad ga je skrenuo. A onda, uz dubok pomirenuzdah koji kao da je krenuo iz njegovih čizama, vratio je njezinu rukuna svoj rukav i poveo je niz šetnjicu. »Dakle, reci mi, što sidoznala?«

To nije bio najljubazniji poziv na suradnju, ali Honoria je odlučila daće morati biti dovoljno dobar. »Blizanke su spomenule svojuposljednju večeru s Tollyjem kada sam ih vidjela u srijedu.« U šetnji snjim niz napuštenu šetnjicu prenijela mu je kako su joj blizankeopisale tu večer. »Stekla sam dojam da je Tolly bio blizak sblizankama. Da ga je nešto mučilo, čak i kada bi to pokušao skriti,vjerujem da bi one to opazile.«

Đavo je kimnuo. »Sigurno bi opazile – oštre su kao britve.«Namrgodio se. »Stric Arthur mi je rekao da je Tolly bio kod njihnavečer. Stekao sam dojam da je Tolly bio ponešto suzdržan.Zaboravio sam kako mladići znaju reagirati na svoje očeve –vjerojatno nije bilo ništa više od toga.«

Utihnuo je i polako koračao zavojitom stazom. Honoria je šutjela,zadovoljno ga je pustila da razmišlja o njezinu otkriću. Iako je hodaouz nju, osjetila se okružena njegovom snagom. Što je Louisa rekla?Muškarac koji će je uvijek zaštititi? Bila je to, morala je priznati,utješna spoznaja.

Red rododendrona konačno je završio i šetnjica se otvarala uširoki travnjak. »Ovaj tvoj podatak«, rekao je Đavo, »znatno sužavapodručje istrage.«

Page 166: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Štogod da je Tolly saznao, štogod ga je nagnalo da te idepotražiti, na to je morao naletjeti tek nakon što je napustio obitelj tuvečer.« Podignula je pogled i vidjela Đavolovo namrgođeno lice.»Što je?«

Pogledao ju je, usana stisnutih i zamišljena pogleda. A onda joj jeodgovorio. »Tollyjev čovjek vratio se u Irsku prije nego što smouspjeli razgovarati s njim. Znat će u kakvom je stanju bio kad se tunoć vratio.« Honoria je otvorila usta. »I da – tražimo ga. Demon je uIrskoj.«

Honoria je pogledala oko sebe i vidjela mnoštvo dadilja,guvernanti i djece koja stoje u redovima na travnjaku. »Gdje smo?«

Đavo se zaustavio. »U dječjem parku. Rododendroni djecuskrivaju od očiju i ušiju njihovih dragih majki.« Đavo se napolaokrenuo da ih povede istim putom kad je mir zaparao bučan povik.

»Đavoleeeeee!«Sve su se glave okrenula u njihovu smjeru. Đavo se na vrijeme

okrenuo da uhvati Simona koji mu se bacio u zagrljaj.»Zdravo! Nisam tebe očekivao vidjeti ovdje!«»Nisam ni ja očekivao da ću vidjeti tebe«, odgovorio mu je Đavo.»Nakloni se gospođici Honoriji Prudence.«Simon je spremno poslušao. Uzvrativši mu osmijehom, Honoria je

primijetila njegove zarumenjene obraze i vesele oči i zamislila se nadtim koliko su djeca samo otporna. Podignula je pogled kad su dviježene, blizanke te Henrietta i malena Mary došle za Simonom. Đavoju je upoznao s gospodom Howlings, dadiljom mlađih djevojčica, igospođicom Pritchard, guvernantom blizanki.

»Odlučili smo iskoristiti lijepo vrijeme dok još možemo«, objasnilaje gospoda Howlings. »Magla i kiše doći će i prerano.«

»Doista.« Honoria je opazila da je Đavo Simona povukao u stranu.Pretpostavila je temu njihova razgovora. Budući da ju je ostavio dase pozabavi, ili bi možda točnije bilo reći, da odvrati pozornostguvernante i dadilje, Honoria je ljubazno razgovarala s njima slakoćom stečenom na temelju dugogodišnje prakse. Pogled punočekivanja u vedrim očima blizanki koje su malo pogledavale premaĐavolu, a onda opet malo prema noj, nije joj promaknuo. Mogla jesamo biti zahvalna što nisu naglas postavile pitanje koje im se očitovrzmalo u mislima.

Page 167: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Sunce je pronašlo pukotinu u oblaku i obasjalo ih svojim zrakama.Blizanke i Henrietta spustile su se na travu i počele plesti vjenčiće odtratinčica. Malena Mary, s obzirom na to da su joj prstići bili previšebucmasti za tanušne stabljike, sjela je pokraj svojih sestara na travu inajprije malo gledala tri žene koje su u blizini razgovarale, a ondaĐavola koji je još bio sa Simonom. Nakon duljeg promatranja svojimširom otvorenim očima, uzela je svoju lutku i punašnim nožicamadokoračala do Honorie.

Honoria nije znala da joj se Mary približila dok nije osjetila da jejedna malena ruka kliznula u njezinu. Prenula se i pogledala dolje.Mary je podignula pogled i nasmijala se – sigurno, puna povjerenja –a onda je pojačala stisak svojih punašnih prstića i pogledavši natragprema svojim sestrama, naslonila se na Honorijinu nogu.

Morala je pronaći uporište u svim onim godinama prakse daostane smirena, pogleda natrag prema gđi Hawlings i gđici Pritchardi nastavi razgovarati s njima kao da se ništa nije dogodilo. Kao da seuz njezinu nije priljubila jedna topla, mekana ručica, kao da se nanjezinu nogu nije naslonio jedan mekani teret i jedan meki obraz nijepriljubio uz njezino bedro. Srećom, nijedna je žena nije dovoljnodobro poznavala da bi znale da njezino lice obično nije takobezizražajno.

Đavo je došetao, jedna mu je ruka bila na Simonovu ramenu.Ugledao je Mary i pogledao Honoriju. Ona je zadržala blag izraz licaodlučna u tome da ništa ne oda njegovu pronicljivu pogledu. Spustioje pogled i ispružio ruku. Mary je ispustila Honorijinu ruku i krenulaprema njemu. Đavo ju je podignuo, a Mary se privila uz njega ipriljubila lice na njegovo rame.

Honoria je duboko disala, pogled joj je bio usredotočen naprivijenu malu Mary. Osjećaji koji su protutnjali kroz nju, oštrapotreba i želja, odagnali su svaki strah, i ostavili je s osjećajemopijenosti.

Đavo je izjavio da je vrijeme da krenu. Pozdravili su se; kada segđa Hawlings okrenula, s Mary u rukama, djevojčica se promeškoljilai mahnula svojom punašnom ručicom. Honoria se toplo nasmijala iodmahnula joj.

»Pođimo, Sligo je dosad vjerojatno organizirao potragu za nama.«

Page 168: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria se okrenula, Đavo joj je uzeo ruku i smjestio je pod svojlakat, ostavljajući svoje prste, dugačke i tople, na njezinima. Njegovdodir bio joj je i utješan i uznemirujući. Lagano se namrštivši,pokušala je srediti svoje emocije. Hitro su hodali natrag prema cesti.

Dvokolica je već bila na vidiku kad je Đavo progovorio. »Kaoguvernanta, jesi li se brinula i o mlađoj djeci?«

Honoria je odmahnula glavom. »Kao završna guvernanta, moja jeuloga bila isključivo pripremiti djevojke godinu prije njihova izlaska udruštvo. Ako su obitelji kod kojih sam radila imale mlađu djecu,uvijek su imale i drugu, običnu guvernantu koja se brinula o njima.«

Đavo je kimnuo, a onda pogledao ispred sebe.Vožnja natrag do trga Grosvenor dala je Honoriji vremena da sredi

svoje misli. Njihov izlazak bio je neočekivano uspješan.Potvrdila je teoriju ledi Osbaldestone da je dovoljno snažna da

utječe na Đavola, čak i kada je riječ o nečemu čemu se on jakoprotivi – kao što je njezino sudjelovanje u istrazi o Tollyjevu ubojstvu.Potvrdila je da ona, sigurno, želi njegovo dijete. Od svih muškaraca,on je bio najkvalificiraniji partner za ženu s njezinim konkretnimstrahom – i svakako je htjela, da takav arogantan i autoritivan kakavje bio, obožava zemlju po kojoj ona hoda.

Postojalo je još samo nešto što je ledi Osbaldestone rekla, a što jetek trebalo potvrditi, iako je on, na samom početku, rekao da se želioženiti njome da je odvuče u svoj krevet. Je li se to računalo kaostrast? Je li to bilo među njima?

Od njihova sukoba na terasi Dvora, nije mu dopuštala da joj sepribliži. Njegovo »moja« učinkovito je ugušilo njezinu potragu zanjegovim »užitkom«. No, u posljednja tri dana njezino se zanimanjeza tu temu vratilo. Čak i jače nego što je bilo.

Webster je otvorio vrata i Honoria je prešla preko praga. »Akoimate trenutak, Vaša Milosti, ima nešto o čemu bih voljelarazgovarati s vama.« Glave visoko uzdignute, krenula je ravnoprema vratima knjižnice. Lakaj joj je otvorio vrata i ona je kliznulaunutra – u njegovo skrovište.

Đavo ju je pratio pogledom, lice mu ništa nije odavalo. Predao jesvoje rukavice za vožnju Websteru. »Vjerujem da neću htjeti da nasuznemiruju.«

»Kako vi kažete, Vaša Milosti.«

Page 169: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Mahnuvši lakaju da se skloni ustranu, Đavo je ušao u knjižnicu izatvorio vrata za sobom.

Honoria je stajala pred njegovim radnim stolom, lupkajući prstimapo rubu. Čula je kad je kvaka kliknula, okrenula se i ugledala Đavolakako joj se približava. »Htjela bih s vama raspraviti o reakciji društvakada se sazna da se neću udati za vas.« Tema se doimala dovoljnoizazivajućom.

Đavo je podignuo obrve. »O tome se ovdje radi?«»Da.« Honoria se sjetila namrštiti kada se on nije zaustavio, nego

se nastavio približavati. »Besmisleno je zatvarati oči pred činjenicomda će takav kraj izazvati pravu buru.« Okrenula se da bi obišla,jednako polako poput njega, rub njegova radnog stola. »Vrlo dobroznate da to neće utjecati samo na vas nego i na cijelu obitelj.«Pogledavši preko svojeg ramena, vidjela je da je nekoliko koraka izanje i da je slijedi. Zastala je. »Jednostavno nije razumno dopustiti daočekivanje sve više raste.«

»I što predlažeš?«Obišavši stol, Honoria je nastavila prema kaminu. »Mogli biste

natuknuti da stvari nisu posve dogovorene među nama.«»Na kojoj osnovi?«»Kako bih to ja trebala znati?« Dobacila mu je pogled preko

ramena. »Sigurna sam da ste dovoljno maštoviti da nešto izmislite.«Šest koraka iza nje, njegov je pogled ostao postojan.»Zašto?«»Zašto?«»Zašto bih ja nešto izmislio?«»Zato...« Gestikulirajući nejasno Honoria je ušetala u kut sobe.

Zaustavila se i gledala u knjige koje su joj bile pred nosom. »Zato štoje to nužno.« Duboko je udahnula, u sebi držala palce i okrenula se.»Zato što ne želim da zbog moje odluke netko bude ismijavan.«

Kao što se i nadala, Đavo više nije bio šest koraka udaljen od nje.Njegove oči bile su udaljene od njezinih samo nekoliko centimetara.»Ja sam jedini koji riskira ismijavanje društva. I ne namjeravam sepovući.«

Honoria ga je namršteno pogledala i trudila se ne primijetiti da jezarobljena. »Vi ste nedvojbeno najarogantniji, najuobraženiji...«Njegove oči spustile su se s njezinih – Honoria je zaustavila dah.

Page 170: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Jesi li završila?«Pitanje je izgovorio razgovornim tonom. Vjeđe su mu se podignule

i njegove su oči susrele njezine. Honoria je uspjela kimnuti.»Izvrsno.« Opet je spustio pogled. Podignuo je jednu ruku da

uokviri njezino lice, a onda je sagnuo glavu.Honoria je spustila vjeđe. Istog trenutka njegove su usne pokrile

njezine i ona se čvrsto uhvatila za police s knjigama iza sebe,zatomljujući svoju pobjedu. Natjerala je vuka u napad, a on uopćenije shvatio da je namamljen.

Uzbuđenje radi uspjeha stopilo se s uzbuđenjem radi užitka koji jenjegov poljubac izazvao u njoj. Razdvojila je usnice nestrpljiva daupozna njegovu strast, nestrpljiva da ponovno iskusi onaj užitak kojije otkrila u njegovu naručju. On se pomaknuo, učinilo joj se da jezastenjao. Na trenutak ju je njegova težina pritisnula dok su njegoveusne tjerale njezine da se šire otvore. Njegov jezik pomno ju jeistraživao. Iznenadio ju je val užitka; on se istog trenutka obuzdao iusporio svoje pustošenje osmišljeno da svaki njezin otpor pretvori uprašinu.

Taj trenutak sirove, primitivne strasti potaknuo je Honoriju naprijed– htjela je znati i okusiti je ponovno, htjela je saznati više. Njezineruke napustile su police s knjigama i kliznule pod njegov kaput.Njegov prsluk učinkovito je štitio njegova prsa. S prstima takouposlenima, nakrivila je glavu pod pritiskom njegova poljupca. Usnesu im se odmaknule i onda ponovno spojile. Nesigurno, a onda sviše samopouzdanja, uzvratila mu je poljubac.

Previše je vremena prošlo otkad ju je posljednji put poljubio.Đavo je znao da je to istina; bio je tako gladan, tako zanesen

upijanjem njezina opijajućeg okusa da su duge minute prošle prijenego što je shvatio da mu odgovara na njegovu strast. Nije mu samopasivno dopuštala da je ljubi, niti mu je samo nudila svoje usne,svoja mekana usta. Uzvraćala mu je poljupce. Iako moždaneiskusno, ali jednakom odlučnom izravnošću koja je karakteriziralasve što je činila.

To ga je saznanje uznemirilo. Privila se bliže i svojevoljnoprodubila njihov poljubac. Time je raspršila njegovu zatečenost i onje uzeo sve što je nudila te se pohlepno nagnuo da bi dobio više.Tada je osjetio njezine dlanove na svojim prsima. Klizeći dlanovima s

Page 171: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

raširenim prstima, pratila je obrise njegovih mišića; fina tkaninanjegove košulje nije bila nikakva zapreka njezinu dodiru.

Poticala je vatru u njemu! Đavo se naglo ispravio i prekinuo njihovpoljubac. Nije uspio – Honorijine ruke kliznule su preko njegovihramena i priljubljena uz njega ispružila se prema njemu; sporno jetko je inicirao idući poljubac. Đavo je zastenjao i uzeo sve što mu jedavala, njegove ruke posesivno su se zatvorile oko nje. Je li onaznala što čini ?

Njezina želja, spremnost s kojom se priljubila uz njega, upućivalisu na to da je zaboravila sva pravila djevičanskog ponašanja koja jebila naučila. To je također upućivalo na to da je bilo vrijeme da jeuvuče dublje. Zaboravivši odluku o suzdržavanju, Đavo ju je poljubiodublje, gladno, onoliko proždrljivo koliko je htio, namjerno jeostavljajući bez daha. Podignuo je glavu i povukao je u velikinaslonjač pred kaminom. Držeći je za ruku, otkopčao je posljednjadva gumba svojeg prsluka i sjeo. Podignuvši pogled prema njoj, izvioje jednu obrvu.

Njezina je ruka bila u njegovoj, u glavi joj je bio vrtlog. Pogledalaga je i u očima mu pročitala pitanje. Već ju je jedanput to pitao:Koliko si žena? Njezina prsa, u kojima je već tinjalo, nabreknula sukad je udahnula. Odlučna, stala je do njegovih koljena i sjela.Okrenuvši se prema njemu, kliznula je rukom preko njegovih prsa iširom mu rastvorila prsluk.

Pod njezinim dlanovima njegova su se prsa uzdignula; njegoveusne pronašle su njezine kad ju je podignuo i ugnijezdio je u svojekrilo. Jedna kratkotrajna misao proletjela je Honorijinom glavom –većje tu bila, tako je sjedila i prije. Odbacila je tu zamisao kao besmislicu– nikad ne bi zaboravila taj osjećaj njega svuda oko nje, njegovihčvrstih bedara pod sobom, njegovih ruku koje su je zatvarale poputkaveza, njegovih prsa, toga fascinantnoga čvrstog zida, čvrstihmišića koji se mreškaju nad još čvršćim kostima. Položila je svoj dlanna njih, a onda kliznula njima oko njega koliko je mogla.

Njegovi dlanovi na njezinim leđima poticali su je da se privije bliže,njezina prsa dotaknula su njegova. Zatim je promijenio kut njihovapoljupca i pomaknuo je, polažući je na jedan naslon za ruku.

Istog trenutka nagib se njihova poljupca izmijenio. Njegov jeziksenzualno je kliznuo po njezinu, a onda uzduž – osjetila je njegov

Page 172: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

poziv. Odgovorivši mu, našla se uvučena u intimnu igru prodora ipovlačenja, iskrenih pozivajućih milovanja i želje koja je svakimtrenutkom bivala snažnija. Kad je dlanom obuhvatio njezinu dojku,ona se izvila. Njegovi dugački prsti pronašli su njezinu bradavicu,uzbuđujuće kružeći oko nje da bi je zatim osvojili snažnimmilovanjem koje je još više potaknulo njezinu želju.

Umjesto da nastavi, njegovi su je dlanovi napustili. S usnamazarobljenima pod njegovima, Honoria se poželjela osloboditi da binegodovala, ali onda je osjetila kako je gornji dio njezine haljinepopustio. Trenutak poslije, njegov dlan kliznuo je pod tkaninu icijelom površinom obuhvatio njezinu dojku.

Toplina ju je oblila. Kad su je njegovi prsti zatvorili, a onda je počelimilovati, njezina je dojka otežala. Honoria je pokušala prekinutinjihov poljubac da bi udahnula. On ju je odbio pustiti, umjesto togaprodubio je poljubac i ona je osjetila njegove prste zapletene usvilenim vrpcama svojega negližea. Opijena, osjetila je kako vrpcepopuštaju, osjetila je kako se svila pomaknula i skliznula – a onda jeosjetila njegov dlan, njegove prste, kako miluju njezinu golu kožu,intimno, bez žurbe.

Prožela ju je slatka groznica, osjetila su joj pjevala. Svaka česticasvjesnosti koju je posjedovala bila je usredotočena na mjesta gdje juje milovao. Sa svakim ju je novim ispitivačkim dodirom prstijupoznavao sve više.

Đavo je prekinuo njihov opijajući poljubac da bi je malo pomaknuoi posvetio pozornost njezinoj drugoj dojci. Ona je uvukla drhtav dah,ali nije otvarala oči i nije se bunila. Izvivši usne u osmijeh, dao joj ješto je željela. Njezina koža bila je glatka poput satena, raskošna nadodir; trnci su mu prolazili vrhovima prstiju dok ju je milovao, njegovje dlan gorio kad je obuhvatio njezinu dojku i bio je tozadovoljavajuće senzualan osjećaj. Jedina mu je zamjerka bila štonije mogao vidjeti ono što su njegovi prsti osjećali; njezina haljina zavožnju bila je prekruta, previše dobro skrojena da bi uspio svućinjezin gornji dio.

Vratio se prvoj dojci; prsti su mu pojačali stisak. Honorijine su očisvjetlucale pod njezinim trepavicama. Uhvatio je njezin pogled.»Želim te, moja slatka Honoria.« Otežan puštenom strašću, njegov

Page 173: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

je glas bio izrazito dubok. »Želim te gledati, nagu, kako se vrpoljiš umojim rukama. Želim te vidjeti, nagu, ispruženu poda mnom.«

Honoria nije mogla zaustaviti drhtaj koji joj je projurio tijelom. Sočima zarobljenima u njegovima, mučila se uvući dah, mučila seotrijezniti svoju opijenu glavu. Obrisi njegova lica bili su oštri, strastse očitovala u njegovim očima. Njegovi su se prsti pomaknuli, prožeoju je čisti užitak. Ponovno je zadrhtala.

»Toliko te toga još mogu naučiti. Udaj se za mene i pokazat ću tisav užitak koji ti mogu dati – i sav užitak koji ti možeš dati meni.«

Ako joj je bilo potrebno upozorenje na to koliko je on bio opasan,koliko snažan u svojoj namjeri, pronašla ga je u njegovim posljednjimriječima; odzvanjale su njegovom posesivnošću. Za svaki užitak kojijoj pruži ona će mu platiti – ali kada je bude posjedovao, hoće li muto doista pružiti takvo zadovoljstvo? I s obzirom na sve što je sadznala, ako joj je sudbina postati njegova, je li to bila sudbina koje sejoš treba bojati? Plitko dišući, podignula je ruku i prešla dlanompreko njegovih prsa. Njegovi su se mišići trznuli i napeli. Osim što sumu se crte lica zaoštrile, nije odavao nikakvu drugu reakciju.

Honoria se znalački nasmijala. Podignula je ruku i dlanom hrabroprešla preko njegove čeljusti, a zatim prstom slijedila senzualnu linijunjegovih usana.

»Ne – mislim da ću sad poći gore.«Oboje su se ukočili. Čvrsto su gledali jedno u drugo. Glas

vojvotkinje udove jasno se pronio hodnikom dok je davala uputeWebsteru, a onda su koraci prošli ispred vrata knjižnice.

Očiju širom otvorenih, bolno svjesna njegova dlana na svojoj nagojdojci, Honoria je progutala. »Mislim da bih morala poći gore.« Kolikosu već dugo bili tu, skandalozno odugovlačili?

Đavolov je osmijeh postao vragolast.»Za minutu.«Nije bilo za samo jednu, nego za deset. Kada se napokon uspela

stubama, Honoria se osjećala kao da pluta. Kada je došla dogalerije, namrštila se. Đavolov bi joj užitak, sumnjala je, mogaostvoriti ozbiljnu ovisnost. Njegova je posesivnost bila neupitna. Alistrast? Ona bi trebala biti intenzivna, neobuzdana, eksplozivnosnažna – no, Đavo je cijelo vrijeme imao kontrolu. Njezino se čelojoš više namrštilo, odmahnula je glavom i uputila se u jutarnju sobu.

Page 174: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 12

Ne mogu vjerovati!« Sjedeći za svojim stolom za pisanje, Honoria jezurila u list papira u svojim rukama. Već je treći put iščitavalajednostavnu poruku, a onda je, bijesno stisnuvši zube, ustala i spismom u ruci uputila se u knjižnicu.

Nije kucala. Sirom je otvorila vrata i umarširala unutra. Đavo, kojije sjedio na svojem uobičajenom mjestu, podignuo je obrve.

»Pretpostavljam da imamo problem.«»Tako je.« Honorijine su oči zabljesnule. »Ovo!« Ceremonijalno

mu je bacila pismo na radni stol. »Molim vas da mi ovo objasnite,Vaša Milosti.«

Đavo je podignuo pismo i pogledao ga. Usne su mu se odlučnoizravnale kad je shvatio o čemu se radi. Bacivši ga natrag na radnistol, naslonio se u svojem naslonjaču. Promatrao je Honoriju koja jejoš stajala pred njegovim radnim stolom. Ruke je prekrižila naprsima, a oči su joj sijevale – bila je slika i prilika neumjerenesvadljivice. »Nisam mislio da ćeš pitati.«

»Niste mislili da ću pitati!« Pogled koji mu je uputila odavao jenevjericu i osudu. »Kada potrošim malo bogatstvo kod modistice,očekujem da ću za to dobiti račun. Naravno da sam pitala!«

Đavo je pogledao prema pismu. »I dobila si odgovor.«»Odgovor koji nisam htjela dobiti.« Praćena šuštanjem haljine

koračala je amo-tamo. Zaustavila se tek toliko da ga kroz stisnutezube obavijesti: »Posve je neprihvatljivo, kao što jako dobro znate,da vi plaćate moju garderobu.«

»Zašto?«Iznenađena njegovim pitanjem, zaustavila se i pogledala ga.

»Zašto?« Onda je suzila oči prema njemu. »Predugo ste imali poslas beskarakternim ženama, Vaša Milosti. Dok je možda posveuobičajeno obasipati takve žene najboljim Celestininim kreacijama,

Page 175: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

nije uobičajeno da jedan gospodin podmiruje račune za odjećudamama s karakterom.«

»Iako ti nevoljko proturječim, Honoria Prudence, griješiš u obaslučaja.« Posve mirno, Đavo je podignuo nalivpero i svoje idućepismo. »Savršeno je uobičajeno da gospodin podmiruje račune zaodjeću svoje supruge. Upitaj bilo koga od majčinih poznanika –uvjeren sam da će ti to potvrditi.« Honoria je otvorila usta, ali je onnastavio prije nego što je ona uspjela progovoriti: »A što se drugogtiče, nisam.«

Honoria se namrštila. »Niste što?«»Obasipao svoje beskarakterne dame najboljim Celestininim

kreacijama.« Honoria ga je iznenađeno pogledala, on je podignuojednu obrvu. »Na to si mislila, zar ne?«

Honoria se smirila. »To je nevažno. Važna je jedino činjenica da janisam vaša supruga.«

Đavo je spustio pogled. »To je tek neznatna nedosljednost koju ćevrijeme nedvojbeno ispraviti.« Nizom hrabrih poteza nalivperom,potpisao je pismo.

Duboko udahnuvši, Honoria je sklopila ruke pred sobom i obratilase zraku iznad njegove glave. »Bojim se, Vaša Milosti, da ja nemogu pristati na trenutačnu situaciju. Ona je posve neprimjerena.«Spustivši pogled vidjela je kako poseže za drugim pismom. »Svakobi razumno biće shvatilo i prihvatilo tu činjenicu istoga trenutka.«Jednako mirno kao i prije, Đavo je podigao nalivpero i umočio ga utintu. Honoria je nastavila. »Moram vas tražiti da mi kažete ukupniiznos Celestinina računa i dopustite mi da vam nadoknadim tajnovac.«

Đavo je potpisao svoje ime, upio višak tinte upijajućim papirom,odložio nalivpero u njegov stalak i podignuo pogled. »Ne.«

Honoria mu je pretražila oči – njegov zeleni pogled bio je kristalnobistar, odlučan i nepopuštajući. Prsa su joj nabreknula kad jeznačajno udahnula; čvrsto je stisnula usnice i kimnula. »U redu. Sveču vratiti.«

Okrenula se na peti i krenula prema vratima.Đavo je opsovao i ustao. Obišao je stol i već je koračao za njom

prije nego što je ona došla do sredine sobe. Posegnula je za kvakomkad ju je on podignuo.

Page 176: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Što...!« Honoria se borila s njegovim rukama ovijenima okonjezina struka. »Spustite me, arogantno čudovište!«

Đavo ju je poslušao, ali tek toliko da je okrene prema sebi. Ruke jedržao obavijene oko njezina struka, držao ju na razdaljini. Bilo je tozbog njezine sigurnosti. Učinak koji je imala na njega takoraspoložena bio je sasvim dovoljan da mu tijelo dovede u stanjenapetosti. Ponos pomiješan s ljutnjom samo je pojačavao taj učinak.Jedan neoprezan dodir i tu bi napetost mogao olakšati – a to bi jezasigurno iznenadilo.

»Prestani se vrpoljiti. Smiri se.« Taj je savjet dočekan bijesnimpogledom. Đavo je uzdahnuo. »Znaš da ne možeš Celestini vratitiodjeću – jer sam je ja već platio, ona će je opet samo poslati natrag.A ti ćeš time jedino uspjeti pokazati Celestini, i njezinu osoblju, kao imojem osoblju, da te spopao nekakav nerazuman napad gnjeva.«

»Moj gnjev nije nerazuman«, izjavila je Honoria. »Uzorno samsuzdržana. Da se ne suzdržavam, vrištala bih!«

Đavo je pojačao stisak. »Ti već vrištiš.«Honorijin prijeteći pogled postao je ubojit. »Ne vrištim. Mogu ja

vrištati daleko glasnije od ovoga.«Đavo se trznuo – a onda napeo mišiće u svojim rukama. Sigurno

će provjeriti tu tvrdnju. Poslije. Zarobio je njezin razdraženi pogledsvojim. »Honoria, ja ti neću otkriti iznos koji ti ne trebaš znati i tinećeš Celestini vratiti haljine.«

Honorijin sivi pogled postao je leden. »Vi ste, gospodine,najarogantniji, najbahatiji, nepristojan, tiranizirajući, diktatorskidespot kojeg sam dosad, na svoju nesreću, upoznala.«

Đavo je podignuo jednu obrvu. »Zaboravila si autokratski.«Zurila je u njega; mogao je osjetiti kako frustracija buja u njoj i

raste poput lave u vulkanu.»Vi ste nemogući\« Te je riječi prosiktala – pobjegle su poput

zviždeće pare. »Ja sam kupila one haljine – imam ih pravo i dužnostmi je platiti ih.«

»Pogrešno. Kao tvojem suprugu, to pravo i dužnost su moji.«»Samo ako zatražim vašu pomoć! A nisam je tražila! A čak i kada

bi mi trebala pomoć, ne bih vas mogla pitati zato što«, Honoria jeduboko udahnula i pažljivo rekla, »mi... nismo u braku!«

»Još.«

Page 177: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Proturiječiti tom kratkom slogu bilo bi nemoguće. Honoria seumjesto toga odlučila za bijesan pogled i bez obzira na to nastavila.»Ako mislite da nisam u mogućnosti platiti iznos, uvjeravam vas dagriješite. Savršeno sam vas spremna upoznati s Robertom Childeomiz Childs banke, koji vodi moju imovinu. Vjerujem da će mu biti jakodrago obavijestiti vas da ja nisam siromah\« Ponovno je odgurnulaĐavolove ruke; namrštivši se, pustio ju je.

»Nisam platio račun jer sam mislio da ti ne možeš.«Honoria ga je pogledala, njegove su oči odavale da govori istinu.

»Ako to nije razlog«, odgovorila je ponešto smekšana, »zaštoonda?«

Đavolova se čeljust ukočila. »Rekao sam ti.«Honoria se morala prisjetiti njihova razgovora, a onda je, i sama se

smrknuvši, odmahnula glavom. »Ne, ne, ne\ Čak i da jesmo u braku,vi nemate pravo plaćati moje račune, osim ako vas ja to ne zamolim.Zapravo, ne razumijem zašto je Celestine uopće poslala vama mojračun.« Sinulo joj je kad je izgovorila posljednje riječi; podignula jepogled i pogledala ga izravno u oči. »To ste bili vi, zar ne? Vi steposlali onu poruku Celestini?«

Đavo se razdraženo namrštio. »Samo sam te predstavio.«»Predstavio kao koga? Svoju suprugu?« Kada joj nije odgovorio,

Honoria je zaškripala zubima. »Što, pobogu, da učinim s vama?«Đavolove su se crte lica zaoštrile. »Udaj se za mene.« Njegov glas

bio je jednak frustriranom režanju. »Ostalo će se složiti samo posebi.«

Honoria je podignula bradu. »Vi namjerno glumitenerazumijevanje. Mogu li, molim vas, dobiti svoj račun odCelestine?«

Namrštivši čelo još više, što mu je dodatno zatamnjelo oči, Đavo juje pogledao. »Ne.« Taj su slog podupirala stoljeća neosporive moći.

Honoria je postojano držala svoj pogled – i osjetila kako njezinaljutnja raste. Tako ukliještenih pogleda, mogla je osjetiti njihovepoglede, izravno suprotstavljene, kako ne popuštaju, ni jedan, nicentimetra. »Što mislite«, upitala je ledeno mirnim glasom, »kako seja osjećam kada znam da ste vi platili sve, svaki šav koji imam nasebi?«

Page 178: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Odmah je shvatila svoju pogrešku – vidjela je to u njegovim očima,u jedva primjetnoj promjeni od koje su njegove zelene oči postalesvjetlije, u razmatranju koje je zabljesnulo u njihovoj dubini.

Primaknuo se bliže. »Ne znam.« Glas mu je postao baršunast apogled očaravajuće intenzivan. »Reci mi.«

Ljuteći se na sebe, Honoria je shvatila da joj je prilika da dobijeCelestintin račun nestala. »Ne vjerujem da imamo o čemu daljeraspravljati, Vaša Milosti. Ispričajte me.«

Čula je vlastite riječi, hladne i otuđene. Njegov se pogled zaoštrio,njegov izraz bio je jednako suzdržan kao i njezin. Pretražio joj je oči,a onda kruto služben naklonio glavu i odstupio ustranu, oslobađajućijoj time prolaz do vrata.

Honoriji je dah zastao kada je pokušala udahnuti. Naklonila se, aonda kraljevski uspravna krenula k vratima, svjesna njegovapogleda, te plamteće topline na svojim leđima, dok se vrata izmeđunjih nisu zatvorila.

Vrata za njom jasno su škljocnula.

Kao i atmosfera u kući St. Ives, vrijeme je postalo prohladno. Tri noćiposlije, iz kuta gradske kočije St. Ivesa, Honoria je gledala van namračni i turobni krajolik šiban vjetrom i neprestanom kišom. Išli su uRichmond, na bal vojvotkinje od Richmonda i svi pripadnici visokogdruštva bit će ondje, uključujući i Cynstere. Nitko iz obitelji nećeplesati, ali njihova je prisutnost bila obvezna.

No, Honoria nije bila nervozna zbog toga što ide na svoj prvi pravibal. Napetost koju je osjećala izazvala je isključivo osoba, odjevenau crno, koja joj je sjedila nasuprot. Njegova unutarnja napetost, kojaje bila jednaka njezinoj, zračila je kroz tamu. Gospodar pakla nijemogao potpunije okupirati njezinu svijest.

Honoria je osjetila napetost u svojoj čeljusti; njezina je tvrdoglavostbujala. S pogledom usmjerenim na bijedu iza prozora, prizvala je uglavi sliku Velike sfinge. Svoje sudbine. Počela se premišljati, pitatise je li, možda... do njegove demonstracije da tiranin nikad nemijenja svoju ćud. Bilo je to, priznala je, veliko razočaranje koje ju jeostavilo s osjećajem neobične praznine, kao da joj je bila ponuđenaposlastica koja joj je nakon toga oduzeta.

Page 179: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Kuća Richmond, sva osvijetljena, blistala je kroz tamu. Njihova sekočija pridružila dugom redu koji je vodio do trijema. Nakon što subezbroj puta, krećući se tako u redu, krenuli i stali, vrata kočije su seotvorila. Đavo je ispravio svoj visoki lik i sišao. Pomogao jevojvotkinji udovi do stuba trijema, a onda se vratio. Izbjegavajućinjegov pogled, Honoria je položila prste u njegove i dopustila mu dajoj pomogne sići i odvede je za vojvotkinjom udovom.

Uspinjanje stubama pokazalo se neočekivanim izazovom;neumoljivo naguravanje tijela zbilo ih je bliže. Toliko blizu da jemogla osjetiti kako je njegova toplina dotiče i njegova snagaokružuje. Lagani materijal njezine svilene haljine boje lavande samoje pojačavao njezinu osjetljivost na njegovu blizinu. Kad su došli dovrha stuba, raširila je svoju lepezu.

Vojvotkinja od Richmonda oduševljeno ih je primila. »Horatia jepokraj staklenika.« Vojvotkinja je svojim namirisanim obrazomdotaknula obraz vojvotkinje dudove i ispružila ruku Honoriji. »Hmm,da.« Nakon što ju je pomno ispitala pogledom dok se ondaispravljala iz naklona, vojvotkinja se ozareno nasmijala.»Zadovoljstvo mi je upoznati vas, draga moja.« A onda je pogledalau Đavola. »A vi, St. Ives? Kako se vama čini život gotovozaručenoga gospodina?«

»Napornim.« Bezizražajnog pogleda, Đavo je primio njezinuVojvotkinja se nasmijala. »Pitam se zašto.« Pogledavši Honoriju s

osmijehom, vojvotkinja ih je uputila dalje. »Oslonit ću se na vas, St.Ives, da se pobrinete za to da gospođici Anstruther-Wetherby nebude dosadno.«

Tupom korektnošću, Đavo joj je ponudio ruku i Honoria je, naposve isti način, naslonila svoje prste na nju i dopustila mu da jepovede za vojvotkinjom udovom. Držala je glavu visoko, pretražujućipogledom mnoštvo ne bi li ugledala koju poznatu osobu.

Mnoge je u prostoriji i predobro poznavala. Poželjela je da možepovući svoju ruku s Đavolova rukava, odmaknuti se jedan korak odnjega i stvoriti razmak medu njima. Ali visoko je društvo već bilonaviknulo na ideju da je ona njegova buduća vojvotkinja, da jenjegova, da bi i tračak razdora između njih odmah usmjerio sve oči unjihovu smjeru, što bilo još gore.

Page 180: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

S maskom spokoja na licu, morala je dopustiti svojim osjetilima datrpe njegovu blizinu.

Đavo ju je odveo iza produženog naslonjača na kojem su sjedilevojvotkinja udova i Horatia, okružene koterijom starijih dama Zasamo nekoliko minuta i oni su se našli okruženi prijateljimapoznanicima i neizbježnim Cynsterima.

Skupina oko njih rasla je i rasipala se, pa onda iznova raslarasipala se. A onda se pred njom stvorio jedan uglađeni, elegantnigospodin i ljubazno joj se naklonio.

»Chillingworth, moja draga gospođice Anstruther-Wetherby«Ispravivši se, ljubazno se nasmijao. »Nismo se imali prigoduupoznati, ali ja sam poznanik vašeg brata.«

»Michaela?« Honoria mu je pružila ruku. Čula je za grofa odChillingwortha. Po glasu koji ga je pratio, bio je sličan ĐavoluCynsteru. »Jeste li ga vidjeli u posljednje vrijeme?«

»Ah... ne.« Chillingworth se okrenuo pozdraviti ledi Waltham igospođicu Mott. Lord Hill i gospodin Pringle pridružili su se skupini iodvratili pozornost drugim dvjema damama. Chillingworth seponovno okrenuo Honoriji. »Michael i ja članovi smo istog kluba.«

I imali su malo drugih dodirnih točaka, sumnjala je Honoria.»Zaista? A jeste li vidjeli kazališnu predstavu u kazalištu Royale?«Ledi Waltham entuzijastično je hvalila predstavu kojoj se nije moglasjetiti imena.

Grofu su se obrve izvile. »Istinska tour de froce izvedba.«Pogledao je Đavola zokupljenog u razgovoru s lordomMalmsburyjem. »Ako vas St. Ives nema vremena odvesti, možda bihja mogao okupiti društvo kojem biste se pristali pridružiti?«

Klasično zgodan, dobro građen i dovoljno visok da gleda dolje unjezine oči, Chillingworth je bio san svake djeve – i noćna morasvake oprezne majke. Honoria je širom otvorila oči.

»Ali vi ste već vidjeli predstavu, gospodine.«»Moj cilj neće biti gledanje predstave, draga moja.«Honoria se nasmijala. »Ali to bi bio moj cilj, gospodine, što bi vas

možda razočaralo.«Zahvalan sjaj zasvjetlucao je u Chillingworthovim očima.

»Sumnjam, gospođice Anstruther-Wetherby, da biste me razočarali.«

Page 181: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je izvila jednu obrvu i istog trenutka osjetila komešanjepokraj sebe.

Chillingworth je podignuo pogled i kimnuo. »St. Ives.«»Chillingworth.« Đavolov duboki glas odzvanjao je pritajenom

prijetnjom. »Kojom si se igrom sudbine ti našao ovdje?«Grof se nasmijao. »Pukim slučajem – stao sam pozdraviti

gospođicu Anstruther-Wetherby.« Osmijeh mu se raširio.»Ali kad već spominjemo igru, nisam te vidio za kockarskim

stolovima već jedno vrijeme. Zaokupljen si drugim stvarima?«»Kao što kažeš.« Đavolov je ton bio ležeran. »Ali iznenađuje me

što nisi otišao na sjever u lov. Čujem da su lord Ormeskirk i njegovadama već otišli.«

»Jesu, ali čovjek si ne treba natovariti previše dogovora. Vjerujemda ćeš se složiti.«

Đavo je podignuo obrvu. »Uz pretpostavku da se čovjek uopćeima s kime dogovoriti.«

Honoria se odupirala porivu da zakoluta očima. Idućih joj je petminuta bilo otkriće; Đavo i Chillingworth razmjenjivali su dosjetkeoštre poput sablji. Njihovo je suparništvo bilo očito. A onda je, kao dasu zadovoljili neku prethodno propisanu rutinu, razgovor prešao nakonje u srdačnijem tonu. Kada su i tu temu iscrpili, Chillingworth jepočeo razgovor o politici te je uvukao i nju u razgovor. Honoria sepitala zašto.

Cika koju je začula bila je prvi znak koji ju je upozorio na teškoćekoje su slijedile. Svi su pogledali prema podiju na kraju prostorije.Cviljenje nakon kojeg su slijedile prve note ugađanja glazbala,potvrdilo je njezinu pretpostavku. Žamor je bio sve veći praćenužurbanim komešanjem dok su se birali partneri za prvi valcer.

Pogledavši ponovno Chillingwortha, Honoria je vidjela da joj sesmiješi.

»Mogu li vas nagovoriti da pođete sa mnom na plesni podij,gospođice Anstruther-Wetherby?«

S tim ju je jednostavnim pitanjem doveo pred gotov čin. Kratko ijasno, ne ostavljajući joj prostora za manevar. Dok je proučavalaChillingworthove izazivačke smeđe oči, Honoriji se komešalo u glavi,ali nije morala niti sumnjati što o tome misli Đavo. Ruka pod njezinim

Page 182: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

prstima bila je kruta, i dok je na površini izgledao kao da se lijenodosađuje kao i uvijek, svaki njegov mišić bio je napet.

Htjela je plesati, namjeravala je plesati – radovala se svojemprvom valceru u glavnome gradu. A znala je da Đavo, budući da jošnosi povez žalosti na rukavu, neće tu večer plesati. Do Celijina»kućnog« okupljanja, potpuno je imala namjeru plesati s drugima.Time je mislila dati do znanja da će živjeti svoj život, sama donositiodluke, da svojim životom gospodari ona, a ne on. Ovaj je valcertrebao biti njezina izjava – a koji bi joj plesni partner bolje odChillingwortha pomogao prenijeti tu poruku?

Čekao je, izvana šarmantan, ali ju je promatrao poput jastreba;glazbenici su još ugađali svoje instrumente. I Đavo ju je promatrao –možda je hedonist, možda je nepredvidiv, ali ovdje, u balskoj dvoranivojvotkinje od Richmonda, ništa nije mogao učiniti da je spriječi utomu da djeluje onako kako ona želi. Ali što je točno ona željela?

Honoria je mirno pružila ruku. »Hvala vam, gospodine.«Zadovoljstvo je zabljesnulo u Chillingworthovim očima; Honoria jepodignula obrve. »Ali večeras ne plešem.«

Da bude pravedna prema njemu, svjetlo u njegovim očima nijenestalo, iako je nestao izraz pobjede s njegova lica. Jedan jetrenutak gledao Honoriju, a onda je pogledao prema drugimdamama u skupini. Pogledavši natrag Honoriju, podignuo je jednupomirenu obrvu i rekao. »Kako okrutno od vas, draga moja.«

Previše je tiho izgovorio te riječi da bi ih mogao čuti bilo tko drugiosim Honorije i Đavola. Chillingworth je u znak pozdrava kratkopodignuo obrve prema Đavolu, a onda se, uz posljednji naklonHonoriji, okrenuo i besprijekorno elegantno zamolio gospođicu Mottza ples.

Đavo je pričekao dok ples nije završio da bi uhvatio pogled svojemajke. Ona mu se najprije namrštila, ali kako je on ustrajao, konačnoje popustila. Obuhvativši dlanom Honorijine prste još položene nanjegovu rukavu, okrenuo ju je prema produženom naslonjaču.Zbunjena, podignula je pogled prema njemu.

»Maman želi da pođemo kući.«Nakon što su pokupili vojvotkinju udovu, pozdravili su se s

domaćicom. Uzevši Honorijin ogrtač od lakaja, ogrnuo ga je okonjezinih ramena. Morao je suzbiti poriv da položi svoje ruke, makar i

Page 183: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

kratko, na glatke zaobljenje obrise. Njegova se majka uhvatilabatlera obitelji Richmond, a Đavola je ostavila da Honoriju otprati dokočije.

Vrata su se zatvorila za njima i zaogrnula Đavola u tamu. Kočija sezaljuljala i krenuli su doma. Uspio je zadržati zdravu pamet. Alijedva.

Smješten u svojem kutu, Đavo se pokušao opustiti. Bio je napetna putu k Richmondima, kao što je bio napet i ondje, i još je bionapet – iako mu nije posve bilo jasno zašto.

Da je Honoria prihvatila Chillingworthov poziv, bilo bi vraga.Mogućnost da je odbila poziv iz obzira prema njegovim osjećajimabila je gotovo jednako neprihvatljiva kao i olakšanje koje je zbog togaosjetio.

Zaštitničke je osjećaje shvaćao, kao i posesivnost. I jedno i drugobilo je sastavni dio njega. Ali što je, dovraga, bilo ovo što je sadprolazio – ovaj poriv koji je osjećao zbog nje? Nije znao što je to, aliznao je da mu se ne sviđa. Ranjivost je bila dio toga, a ni jedanCynster to ne bi mogao prihvatiti. Tu se postavljalo pitanje – koje jemoguće rješenje?

Kočija je dalje vozila. Đavo je sjedio u svojem kutu, pogled mu jebio usmjeren na Honorijino lice i razmišljao je o nezamislivom.

Još nije bio došao ni do kakvog zaključka kad se kočija zaustavilapred njegovim vratima. Lakaj je pojurio niz stube; njegova je majkaprva izašla iz kočije, slijedila ju je Honoria. Uspinjući se stubama zanjom, Đavo joj je za petama ušao u predvorje.

»Ja odmah idem gore – dragi moji, vidimo se sutra.« Mahnuvši imkraljevski rukom, vojvotkinja udova krenula je prema stubama.

Cassie je dotrčala da oslobodi Honoriju njezina teškog ogrtača,Webster se pojavio pokraj Đavola. Đavo je zbacio svoj večernji plašt.

»Gospodar Alsdair čeka u knjižnici, Vaša Milosti.«Webster je poruku prenio ispod glasa, ali kad se okrenuo pogledati

svojeg batlera, Đavo je na trenutak uhvatio Honorijino lice - i njezinzainteresirani izraz.

»Hvala ti, Webstere.« Popravivši svoje rukave, Đavo se okrenuoprema Honoriji. »Laku noć, Honoria Prudence.«

Ona je oklijevala, njezine su oči kratko susrele njegove, a onda jekruto naklonila glavu. »I ja vama želim laku noć, Vaša Milosti.«

Page 184: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Ponosna i hladna, okrenula se i uspela stubama. Đavo ju jepromatrao kako se uspinje, kako joj je kukovi nježno njišu. Kada muje nestala iz vidika, duboko je udahnuo i polako izdahnuo, a onda seuputio prema knjižnici.

Nesumnjivo bi bilo lakše iscijediti krv iz kamena, ali Honoria nijeimala namjeru dopustiti Đavolu da joj uskrati posljednje novosti.Neće se udati za njega – neprestano ga je na to upozoravala – ali jejoš bila posve predana pronalaženju Tollyjeva ubojice. Ona je s njimpodijelila podatke koje je otkrila i sad je bio red na njemu da učiniisto.

Čula je kad je kvaka vrata jutarnje sobe škljocnula; okrenuvši seprema njima, ispravila se. Đavo je ušao i zatvorio vrata. Odmjerio juje cijelu pogledom, a onda se vratio na lice. Kao i uobičajeno, počeojoj se približavati predatorski lijeno.

»Rekli su mi da me želiš vidjeti.« Ton njegova glasa, kao ipodizanje jedne crne obrve, upućivali su na blagu dosadu.

Honoria je kraljevski podignula glavu i susrela se s njegovimpogledom. Njegov ostatak – njegov nejasan izraz, njegovi pokretitako savršeno pod kontrolom i svi elementi njegove fizičkeprisutnosti – bili su proračunati da istaknu njegov autoritet. Drugimabi ta kombinacija možda bila zastrašujuća, njoj je samo odvraćalapozornost. »Tako je.« Zaustavio se pred njom. Podignuvši bradu,uputila mu je pogled koji je bio onoliko pronicljiv koliko je njegov biobezizražajan. »Želim znati posljednje novosti u istrazi o Tollyjevuubojstvu. Što je Lucifer doznao?«

Đavolove su se obrve izvile još više. »Ništa važno.«Honorijine su se oči sumnjičavo suzile. »Čekao je do jedan sat

ujutro da bi vas vidio, samo kako bi vam rekao >ništa važno<?«Đavo je kimnuo. Honoria je pretražila njegove oči; njezine su se

zatim širom otvorile. »Lažete!«Đavo je u sebi opsovao. Što ga je to odalo? »Lucifer nije otkrio

ništa što bi nas moglo dovesti do Tollyjeva ubojice.«Honoria je zurila u njega. »Ni to nije istina.«Zatvorivši oči, Đavo se ispod glasa zakleo. »Honoria...«»Ne mogu vjerovati! Ja sam vam pomogla – ja sam otkrila da Tolly

nije imao nikakvih briga kada je napustio kuću svojih roditelja.«

Page 185: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Otvorivši oči, Đavo je vidio kako podiže bradu i skreće pogled.Prije nego što je stigla početi sa svojom uobičajenom litanijom,čvrsto se uhvatio za policu iznad kamina, s dlanovima sa svakenjezine strane, i tako je zarobio. Bijesna, prijeteći ga je gledala.

»Vjeruj mi«, rekao je, zarobivši njezin gorući pogled, »zahvalansam ti na pomoći. Drugi su usredotočeni na to kamo je Tolly otišaonakon što je napustio Mount Street. Lucifer mi je došao priopćitinešto posve drugo.« Zastao je, pažljivo birajući riječi. »Možda nijeništa, ali nije nešto s čime ti možeš pomoći u istrazi.«

Honoria je uzela u obzir dokaz u njegovim očima – ostale sukristalno jasne. Kada bi god nešto slagao, oči bi mu se zamutile.Kimnula je. »U redu. Nastavit ću sa svojom istragom, na svoj način.«

Đavolovi su dlanovi još jače stisnuli policu kamina. »Honoria,govorimo o traganju za ubojicom – hladnokrvnim ubojicom – a ne opotrazi za tim tko je ukrao kolačiće.«

»Tu sam činjenicu shvatila, Vaša Milosti.« Honoria je još višepodignula bradu. »I prije nego što se otisnem u Afriku, namjeravamse osobno uvjeriti da je zločinac priveden pravdi.«

Đavolu se čeljust ukrutila. »Ne ideš u Afriku i držat ćeš se podaljeod zločinca.«

Oči su joj bljesnule i još je malo podignula bradu.»Vama jako dobro ide naređivanje, Vaša Milosti, ali zaboravih ste

jednu jako važnu činjenicu. Ja nisam podložna vašem autoritetu inikada neću biti.«

Te posljednje četiri riječi prelile su čašu; brzinom munje ispraviose, zgrabio je u naručje i usnama pokrio njezine. U njegovutrenutačnom stanju, bila je čista ludost spriječiti je tako i na taj jojnačin pokušati nametnuti svoju volju.

Čista, apsolutna ludost.Honoriju je taj prevrat iznenadio, zavrtio joj glavom i odsjekao je

od stvarnosti. Jedino su joj njezin bijes i intuitivno shvaćanje njegovacilja pomogli oduprijeti se. Njegove su usne bile odlučne, zahtjevne,ispitujuće – tražile su odgovor koji mu je ona željela, čeznula – dati.Čvrsto je zatvorila svoje usnice pod njegovima.

Njegove su se ruke zatvorile oko nje; stisnule je poputnesalomljivog čelika, pritiskujući njezino mekano tijelo svojimmuškim i čvrstim. Proželo ju je uzbuđenje, kožom su joj prošli trnci.

Page 186: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Ali i dalje je bila nepokolebljiva, držala se svoje ljutnje, koristila jepoput štita.

Nagnuo je glavu, njegove usne pomicale su se na njezinima, bio jeto moćan, iskonski poziv njezinim osjetilima. Iako joj je u glavi brujilo,Honoria se uhvatila lucidnosti, sigurna samo u jedno. Ljubio ju je daje pokori. I uspijevalo mu je.

Malo-pomalo Honorijina je ljutnja nestajala a oblila ju je poznatatoplina. Osjetila je da popušta, da joj usne gube odlučnost, da joj seotpor topi. Obuzeo ju je očaj. Razmišljanje o predaji izazivalo joj jegorčinu.

Napad joj je tako ostao jedini izbor. Ruke su joj bile zarobljene podnjegovim prsima; kliznula je njima i pronašla čvrste obrise njegovalica. Zastao je kad ga je dotaknula; prije nego što je uspio reagirati,dlanovima mu je obuhvatila čeljust i poljubila ga.

Razmaknuo je usne – ona je kliznula između svojim jezikom da gaizazovno zaplete s njegovim. Imao je okus moći – predivan, iskonskimuški okus – obuzeo ju je vrtoglav osjećaj. On se nije pomaknuo –instinktivno je produbila milovanje, namještajući svoje usne nanjegovima.

Strast.Prožela ju je, prožela njezina osjetila, poput vrele plime. Krenula je

iz njega, nastavila između njih dvoje i ulila se u nju, slap za slapomslatkog užitka, dubokih uzburkanih emocija, poriva koji proždiredušu.

Jedan je trenutak ona bila vođa, a već drugi je opet on preuzeovodstvo svojim silovitim usnama, i tijelom, tim čeličnim kavezom kojiju je okruživao. Bio je to kavez koji više nije htjela napustiti. Predalase, s užitkom se prepustila; izgladnjelo joj je ukrao dah.

S čežnjom u prsima i srcem koje je luđački tuklo, Honoria ga jeukrala natrag.

Između njih dvoje strast je zaiskrila, planula i eksplodirala.Plamenovi strasti pohlepno su doticali i proždirali svaki trakizdržljivosti. Honoria im se predala, tom užitku koji ju je pozivao,ushićenju koji je strast izazvala, porivu otopljene potrebe.

Privila se uz njega, otvoreno ga zavodeći bokovima koji su sepomicali u nesvjesnoj molbi. Kliznuvši prstima u njegov gustu kosu,uživala je u gladi koja je nastala među njima, goloj i iskonskoj.

Page 187: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Usne su im se kratko odvojile, kraće od otkucaja srca; sporno jetko je pritisnuo idući poljubac. Bili su izgubljeni zajedno, zarobljeni uvrtlogu, oboje izvan kontrole, oboje izvan pameti. Glad je dolazila,bujala; potreba rasla, neumoljiva, neodoljiva.

Trgnuo ih je iznenadan zvuk loma.Đavo je podignuo glavu. Ruke je zaštitnički jače obavio oko

Honorije i pogledao prema vratima. Pokušavajući doći do daha,doslovce osjećajući vrtoglavicu, Honoria se oslonila na njega.Omamljena, slijedila je njegov pogled.

Iza vrata čuli su kuknjavu i uzajamno optuživanje dviju sobarica, aonda je Websterov snažni glas prekinuo svađu i optuživanja. Slijedilisu zvukovi zveckanja stakla i metenja po uglancanom parketu.

Honoria je jedva uspjela išta čuti od bubnjanja u ušima. Srce joj jeluđački tuklo; tek je trebala doći do daha. Očiju širom otvorenih,pogledala je u Đavolovo lice – i u njegovim očima ugledala odrazone iste strasti i one iste čežnje u začetku koje je i sama osjećala.Plameni su upalili njihovu kristalnu srž; oči su iskrile.

Njegovo je disanje bilo jednako otežano kao i njezino. Svaki mišićnjegova tijela bio je napet, napregnut. Poput opruge koja samo štonije puknula.

»Ne miči se.«Riječi je kratko izgovorio, a oči su mu sijevnule. Opijena, jedva

sposobna udahnuti, Honoria nije ni pomislila na to da ga ne posluša.Obrisi njegova lica nikad nisu izgledali tako oštro, tako strogo.Njegov je pogled bio prikovan za njezin, nije se usudila niti trepnuti.Posve krut, borio se sa silom koja im je prijetila proždiranjem –strašću koju je ona pustila s lanca.

Postupno je napetost koja ih je držala popustila. Njegove su sevjeđe spustile, duge trepavice zaklanjale su buru koja se smirivala.Polako, njegovi su se mišići opustili; Honoria je ponovno udahnula.

»Idući put kad to učiniš, završit ćeš na leđima.«U njegovim riječima nije bilo prijetnje; to je bila izjava, činjenica.Hedonist, nepredvidiv – zaboravila je da je i divlji. Neobično

ushićenje proželo je Honoriju, ali ga je odmah potopio val krivnje.Vidjela je koliko ga je stajala njezina naivna taktika; ostaci njihovestrasti još su treperili oko njih, draškali njezina osjetila, drhtali na

Page 188: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njezinoj koži. Njegove su se vjeđe polako podignule; susrela jenjegov pogled bez oklijevanja.

Podigla je dlan da dotakne njegov obraz. »Nisam znala...«Vrtlog ih je progutao kad se on naglo izmaknuo.»Nemoj...« Crte njegova lica zaoštrile su se, njegov ju je pogled

paralizirao.»Idi. Sad.«Honoria ga je pogledala u oči – i poslušala. Istupila je iz njegova

naručja. Njegove su je ruke pustile, ali oklijevajući. Uz jedanposljednji, neodlučan pogled, okrenula se od njega. Glave visokouzdignute, potresena do nožnih prstiju, napustila ga je.

Iduća su tri dana bila najteža s kojima se Honoria susrela.Rastresena, neprestano napetih živaca i s teškim čvorom koji jeosjećala u trbuhu, Honoria je pokušavala pronaći izlaz iz tjesnaca ukojem se našla. Iscrpljivalo ju je skrivanje njezina stanja odvojvotkinje udove, ali ni povlačenje u osamu nije bilo poželjan izbor.Kad je bila sama, neprestano je razmišljala o tome što je vidjela, štoje osjetila i što je otkrila u jutarnjoj sobi.

A zbog toga bi je rastresenost samo još više obuzela.Jedina joj je utjeha bilo to što se i Đavo doimao jednako

rastresenim poput nje. Međusobnim pristankom, susreli bi se očima,ali samo kratko; svaki njihov dodir – kada bi je uzeo za ruku ili kadabi je ona položila na njegov rukav – potresao bi ih oboje.

Otpočetka joj je rekao da je želi, a ona nije shvaćala što je timemislio. Sada je znala – i umjesto da ju je to plašilo ili šokiralo, fizičkadubina njihove potrebe ushićivala ju je. Uživala je u njoj; na nekojtemeljnoj razini, njezino je srce naprosto pjevalo.

I zbog toga je bila izrazito oprezna.Stajala je pred prozorom svoje dnevne sobe i razmišljala o svojim

osjećajima kad je začula kucanje na vratima.Srce joj je poskočilo. Ispravila se. »Slobodno.«Vrata su se otvorila. Đavo je stajao na pragu. Podignuo je jednu

obrvu prema njoj.Honoria je kao odgovor na to podignula jednu svoju.

Page 189: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Stisnuvši usne, ušao je u sobu i zatvorio vrata za sobom. Izraz licabio mu je nejasan – ne toliko ravnodušan koliko neodređen.

»Ovdje sam da se ispričam.«Honoria je susrela njegov pogled uvjerena da riječi »ispričavam

se« rijetko prijeđu preko njegovih usana. Njezini su se osjećali vinuli,samo da bi se trenutak poslije strmoglavili. S nervozom u trbuhu ilupanjem u grudima, upitala je: »Za što?«

Bora koja mu je kratko namrštila čelo odavala je iskrenuzbunjenost, a onda je nestala i pogled mu je postao oštar. »Zbogtoga što sam prisvojio Celestinin račun.« Njegov joj je ton jasnodavao do znanja da će ispriku za ono što se dogodilo u jutarnjoj sobi,ako je za to očekivala ispriku, čuti – nikad.

Honorijino je nepokorno srce pjevalo. Trudila se maknuti budalasti,posve nepotreban smiješak s usana. »Znači, vratit ćete mi račun?«

Proučavao je njezine oči, a onda su mu usne oblikovale riječ.»Ne.«

Honoria je zurila. »Zašto se onda ispričavate ako mi nematenamjeru vratiti račun?«

Promatrao ju je jedan dugački trenutak, u očima mu je raslafrustracija. »Neću se ispričati za to što sam platio Celestinin račun –ispričavam se što sam povrijedio tvoju neovisnost – nije mi to bilanamjera. Ali kao što si i ti sama rekla, taj bi račun završio na mojemradnom stolu jedino kada bi mi ga ti, kao moja supruga, proslijedila.«Usne su mu se izvile u osmijeh. »Nisam mogao odoljeti.«

Honoriji je donja čeljust gotovo ispala od iznenađenja. Smirivši sena vrijeme, progutala je žubor smijeha. »Potpisali ste ga...pretvarajući se da ste mi suprug.« Morala se boriti da zadrži ozbiljanizraz lica.

Pomogla joj je ljutnja u Đavolovim očima. »Vježbao ulogu tvojegsupruga.«

Honoria se naglo uozbiljila. »Ne morate zbog mene vježbati tuaktivnost. Ja ću sama plaćati svoje račune, udam li se za vas ili ne.«

Njezin oštri »ili ne« lebdio je medu njima. Đavo se ispravio inakosio glavu. »Kako želiš.« Pogled mu je odlutao na krajolik iznadkamina.

Honoria je suzila oči prema njegovu profilu. »Još se moramodogovoriti u vezi s tim računom koji ste tako nehotice potpisali, Vaša

Page 190: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Milosti.«I njezin opis i tituliranje raspirili su Đavolov žar. Uhvativši se

jednom rukom za policu od kamina iza nje, zarobio je Honorijinpogled. »Ne misliš valjda ozbiljno da ću prihvatiti naknadu – novčanunaknadu – od tebe? Time bi, kao što jako dobro znaš, tražilapreviše.«

Honoria je podignula obrve. »Ne vidim zašto. Da ste platilismiješan iznos nekom svojem prijatelju, dopustili biste mu da vam gavrati bez problema.«

»Iznos nije smiješan, a ti nisi >neki moj prijatelj<. I ako nisiprimijetila, ja nisam muškarac kakvom žena može priznati da jesvjesna da mu duguje svaki šav koji nosi na sebi i onda očekivati daću joj dopustiti da mi vrati novac.«

Svileni negliže koji je Honoria nosila pod haljinom postajao je svetopliji. Stisnuvši ruke preko svojih prsa, podignula je bradu. Njegovamaska osvajača, koja se sastojala oštrih crta lica i čelične odlučnosti,upozoravala ju je da neće popustiti kad je o tomu riječ. Pretražujućimu oči, osjetila je bockanje na koži. Namrštila se. »Vi, đavole!«

Njegove su se usne trznule.Honoria je učinila dva koraka prema unutrašnjosti sobe, a onda se

naglo okrenula i vratila. »Situacija je i više nego neprimjerena – onaje nemoguća!«

Odgurnuvši se dalje od kamina, Đavo je arogantno podignuoobrvu. »Dame koje se igraju sa mnom obično otkriju da stvari takozavrše.«

»Ja«, izjavila je Honoria okrećući se prema njemu i gledajući ga uoči, »sam previše pametna da bih se igrala s vama. Potreban nam jenekakav dogovor u vezi s tim računom.«

Đavo je pogledao njezino odlučno lice i u sebi opsovao. Svaki putkada bi uočio izlaz iz dileme u koju ga je dovelo njegovo neobičnonastrano udovoljavanje svojim željama, ona bi pronašla način da tajizlaz blokira. I zahtijeva od njega da pregovara. Zar ne shvaća da jeona opkoljena, a da je on osvajač? Očito ne.

Od trenutka kad je priopćio svoju namjeru da se oženi njome, onamu na put baca neočekivane zapreke. Svladao je svaku od njih inatjerao je u njezin dvorac koji je istoga trenutka opkolio. Upravo juje uspio osvojiti toliko da se počela smekšavati i razmišljati o tomu

Page 191: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

da mu otvori svoja vrata i izrazi dobrodošlicu – kada se spotaknuo otrenutak vlastite slabosti i pretvorio ga u tupo oružje. Kojim je onatrenutačno vitlala tvrdoglavošću tipičnom za njezinu Anstruther-Wetherby obitelj. Usne su mu se stanjile. »Zar ne možeš prijećipreko toga? Samo ti i ja znamo za to.«

»I Celestine.«»Ona neće riskirati gubitkom osobito vrijednog kupca.«»Možda i neće, ali...«»Mogu li predložiti«, Đavo ju je brzo prekinuo, »da, s obzirom na

situaciju između nas dvoje, pitanje računa opravdano odložiš ustranui odluku doneseš nakon što isteknu tvoja tri mjeseca? A jedanputkada postaneš moja vojvotkinja, možeš ga opravdano i zaboraviti.«

»Nisam još pristala udati se za vas.«»Ali hoćeš.«Honoria je čula čvrstu odluku u njegovim riječima. Pogledala je

njegovo kameno lice i podignula obrvu. »Kako bih mogla prihvatitiprosidbu koju i nisam čula?«

Osvajači nisu tražili na pristojan način; njegovi su instinkti bilizgrabiti ono što želi – što je više nešto želio, to bi silovitije to ugrabio.Đavo ju je pogledao u oči, mirno gledajući, mirno čekajući; pročitaoje suptilni izazov na njezinu licu i tvrdoglavost koja se očitavala unačinu na koji je podigla bradu. Koliko je žarko želio tu nagradu?

Duboko je udahnuo, a onda se primaknuo bliže i posegnuo zanjezinom rukom. S očima na njezinima, okrznuo je usnama njezineprste. »Draga moja, Honoria Prudence, hoćeš li mi učiniti čast ipostati moja supruga, moja vojvotkinja...« Zastao je, a ondanamjerno dodao: »Majka moje djece?«

Njezine su oči zatreperile, skrenula je pogled. Položivši jedan prstpod njezinu bradu, Đavo joj ponovno okrenuo lice prema sebi.

Nakon neznatnog oklijevanja, Honoria je podignula vjeđe i susrelanjegove oči. »Još nisam odlučila.« On možda nije bio sposobanlagati, ali ona je bila. On je bio previše snažna sila da bi mu sepredala dok još nije bila posve sigurna. Još nekoliko dana dat će jojvremena da provjeri svoju odluku.

Uporno ju je gledao. Strast je oklijevala među njima, drhtala je uzraku.

»Nemoj predugo razmišljati.«

Page 192: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Riječi, izgovorene nježno, mogle su biti i upozorenje i molba. Kadje povukla prste iz njegova stiska, Honoria je podignula bradu ioslobodila se njegova dodira. »Ako se udam za vas želim da mizajamčite da se incident sličan ovomu neće ponoviti.«

»Rekao sam ti da nisam nijem.« Đavole su oči bljesnule. »A nisamni zagovornik samonametnutog mučeništva.«

Honoria je obuzdala svoj osmijeh.Obrisi Đavolova lica promijenili su se; primio ju je za ruku.»Pođimo se provozati.«»Još nešto...« Honoria nije odustajala. Ugledala je mrzovolju u

njegovim očima i nastojala ne osjetiti toplinu, zavodljivu snagu uprstima i dlanu oko njezinih prstiju.

»Tollyjev ubojica.«Đavolova se čeljust ukrutila. »Neću ti dopustiti da se upuštaš u

potragu za njegovim ubojicom.«Honoria je izravno susrela njegov pogled; opet je osjetila da

različito razmišljaju, ali ovaj put bez isijavanja topline. »Ne bihmorala aktivno sudjelovati u potrazi kada biste mi odmah rekli što stevi i vaši bratići otkrili.« Iscrpila je sve smjerove koji su joj bili dostupnii sad joj je bila potrebna njegova suradnja da bi mogla nastaviti.

On se namrštio, a onda skrenuo pogled. Počela se pitati o čemurazmišlja kada ju je ponovno pogledao. »Pristat ću pod jednimuvjetom.«

Honoria je podignula obrve.»Ako mi obećaš da sigurno ni u kakvim okolnostima nećeš osobno

ići tražiti Tollyjeva ubojicu.«Honoria je spremno kimnula. Njezina mogućnost da otkrije bilo

kakvog muškog zločinca znatno je bila ograničena društvenimkodeksom. Njezin doprinos istrazi morat će primarno biti deduktivan.»I što je Lucifer saznao?«

Đavolu su se usne suzile. »Ne mogu ti reći.«Honoriji se tijelo ukrutilo.»Ne!« Stisnuo joj je ruku. »Nemoj me odmah napadati – rekao

sam ne mogu, a ne neću.«Honoria je suzila oči prema njemu. »Zašto ne možeš?«Đavo joj je pretražio lice, a onda pogled spustio na njihove

spojene ruke. »Zato što ono što je Lucifer saznao baca ne baš lijepo

Page 193: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

svjetlo na jednog člana obitelji, vjerojatno Tollyja. Nažalost, Luciferovpodatak samo je glasina – tek trebamo utvrditi činjenice.« Proučavaoje njezine tanke prste zapletene s njegovim, a onda je pojačao svojstisak i podignuo pogled. »Međutim, ako je Tolly upleten, onda toupućuje na mogući scenarij zašto bi ga netko – netko sposoban zataj čin ili netko tko bi to mogao naručiti – želio vidjeti mrtva.«

Honoria je zamijetila oprez kojim je birao riječi. »Riječ je o nečemnemoralnom, zar ne?« Sjetila se Louise Cynster.

Đavo je polako kimnuo. »Izrazito nemoralnom.«Honoria je duboko udahnula – a onda izgubila dah kad ju je

povukao prema vratima.»Potrebno ti je zraka«, rekao je Đavo. Pogledao ju je, a onda kroz

stisnute zube priznao. »Kao i meni.«Hodajući za njim, Honoria se nasmijala. Haljina joj je bila pretanka,

ali može zagrnuti svoj ogrtač na izlazu. Upravo je osvojila nekolikobitaka i mogla je sebi priuštiti velikodušnost. Dan je bio dobar injezino je srce bio lagano. A njezin vuk došao je do kraja svojegpovodca.

Page 194: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 13

To je 334.« Honoria je presložila popise u svojem krilu i ponovnopočela brojiti.

Sa svojim pogledom na njezinu profilu, Đavo je podignuo obrve.Bili su u jutarnjoj sobi, Honoria na jednom kraju produženognaslonjača, dok se on elegantno ispružio na drugom. Zbrajala jepotvrde dolazaka na veliki bal koji je njegova strina Horatiapriređivala iduću večer na trgu Berkeley da bi proglasili da je obiteljizašla iz žalosti. S osmijehom na licu, Đavo je podignuo popis spoda.

»To je jako dobar broj za ovo doba godine. Vrijeme je pokvariloplanove za lov tako da su mnogi ostali u gradu. Poput Chillingwortha– čini se da se mojoj strini učinilo potrebnim pozvati ga.«

»On je grof.« Honoria je podignula pogled, namrštila se, a ondaposegnula i izvukla mu popis iz ruku. »Pretpostavljam da gapoznaješ oduvijek.«

»Svakako se doima tako. Pohađali smo Eton zajedno.«»Suparnici od najranijih dana.«»Ne bih Chillingwortha nazvao suparnikom, on je više gnjavaža.«Honoria je spustila pogled i sakrila smijeh. Đavo je stekao naviku

pridružiti joj se u jutarnjoj sobi nakon ručka kad se vojvotkinja udovaobično odmarala. Ostao bi pola sata, ispružen svojim dugačkimnogama i rukama na suprotnom kraju produženog naslonjača,ispunjavajući prostoriju svojom prisutnošću i dominirajući njezinimosjetilima. Razgovarali bi. Kada je imao novosti od svojih bratića,priopćio joj bi ih, jednostavno i izravno bez oklijevanja.

Unatoč svom svojemu trudu, ona ništa novo nije doznala.Vojvotkinja udova ispunila je svoju namjeru i predstavila je visokomdruštvu. Tijekom zatupljujuće velikog broja jutarnjih posjeta, kućnihzabava i poslijepodnevnih čajeva, upoznala je sve važnije domaćice

Page 195: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

i svugdje su je prihvatili kao jednu iz njihovih krugova. Ali u svimtračevima koji su se razmjenjivali među ženskom polovicom visokogdruštva, nije čula ništa što bi se ticalo Tollyja.

Podignula je pogled. »Jeste li čuli što?«»Zapravo, jesam.« Honoria je širom otvorila oči. Đavolove usne

iskrivile su se u nezadovoljstvu. »Nemoj se previše nadati, aliDemon se vratio.«

»Je li pronašao Tollyjeva čovjeka?«»Jest. Mick se dobro sjećao posljednje večeri. Tolly, da se

poslužim Mickovim riječima, >nije bio baš svoj< kada se vratio.Nažalost, Tolly mu je odbio odgovoriti na sva pitanja koja počinju skoga, zašto i što.«

Honoria se namrštila. »Odbio?«»Mick kao Mick, pitao je.«»I?«»Netipično za Tollyja, dobio je jasan odgovor da gleda svoja

posla.«»To je bilo čudno?«Đavo je kimnuo. »Mick je bio uz Tollyja od djetinjstva. Kad ga je

nešto mučilo, Tolly je to obično, bez suzdržavanja, raspravio sMickom.«

»A tako.« Honoria je razmislila. »O kakvoj bi tajni Tolly odbiorazgovarati s Mickom?«

»To, doista, jest pitanje.« S pogledom na njezinu licu, na malenojbori koja joj je mrštila luk obrva, Đavo je dodao: »Zajedno sazagonetkom koja se tiče vremena.«

»Vremena?«»Te je noći Tolly stigao za manje od sata nakon što je napustio

Mount Street.Oni su pretpostavljali da je Tolly nekim poslom pola noći proveo

vani i za to vrijeme saznao tajnu koja je prouzročila njegovu smrt.«Bora koja se Honoriji urezala na čelu produbila se. »Je li Micksiguran?«

»Posve siguran – dobro se sjeća jer nije Tollyja očekivao takorano.«

Honoria je kimnula. »Koliko ima od Mount Streeta do Tollyjevastana?«

Page 196: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»On je živio u Wigmore Streetu, dvadesetak minuta od kućemojega strica.«

»Postoji li na putu neka kuća, nekog njegova prijatelja možda, gdjeje mogao navratiti?«

»Ništa što bi mu bilo izravno na putu. I nijedna u blizini koju nismoprovjerili. Nitko ga od njegovih prijatelja nije vidio tu noć.«

Honoria je uhvatila Đavolov pogled. »Kako se tako kratko vrijemeuklapa s Luciferovim tračem koji ide na štetu Tollyjeva ugleda?«

»Ne uklapa se.« Đavo je oklijevao, a onda dodao. »Ne isključujega, ali ga čini malo vjerojatnim. Da je Tolly otišao...« Prekinuo je, aonda nastavio. »Ako se dogodilo to što mislimo da se dogodilo, ondase najvjerojatnije dogodilo prije tih dana, što ne objašnjava zašto seTolly uznemirio tek nakon što je napustio Mount Street.«

Proučavajući njegovo lice, koje je sada više otkrivalo odkada jeprestao biti oprezan u njezinoj nazočnosti, Honoria se u sebinamrštila. On je i dalje bio zabrinut zbog nemoralnog trača, iakosada on možda više nije bio povezan s Tollyjevom smrću. »Što je?«

Đavo je podignuo pogled, a onda se nasmijao. »Ma radi se o tomeda mi se kao glavi obitelji ne sviđa ideja o nekom kosturu koji nijesigurno zaključan u ormar.«

Honoriji su se usnice smekšale, skrenula je pogled.Sjedili su u tišini nekoliko minuta, Honoria je razmišljala o

pitanjima koja su Mickova sjećanja sad potaknula, a Đavo je, izvanaopušten, nježno zamišljenog pogleda gledao Honorijino lice. Onda jeHonoria pogledala Đavola. »Jeste li rekli drugima?«

»Bili su nazočni kad je Demon došao sa saznanjima. I dok se jaborim s nemoralnim tračem, oni nastoje dobiti informacije iz svakogamogućeg kutka koji uspiju naći. Richard i Demon ispituju lokalnekočijaše; Gabrijel, vjerovala ili ne, obrađuje ulične čistače. Tašti iLucifer posjećuju gostionice u nadi da će pronaći nekog pijanca kojije vidio kamo je Tolly otišao.«

»Niste li otišli predaleko?«Đavo je uzdahnuo i naslonio glavu na naslonjač.»Jesmo.« Nakon što je trenutak zurio u strop, dodao je: »Teško mi

je u to povjerovati, ali čini se da i njih cijela situacija strašnofrustrira.«

Polako je okrenuo glavu i pogledao Honoriju.

Page 197: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Susrela je njegov pogled bez oklijevanja. »Stvari se neće uvijekposložiti samo zašto što si ti tako zapovjedio.«

S očima na njezinim, Đavo je podignuo obrve. »To mi je postalojasno.« U njegovu glasu nazirao se trak suptilnogsamoomalovažavanja. Gotovo odmah nakon toga, ozračje oko njihispunio je opipljivi nemir. Umirili su se, a onda je Đavo posegnuo idohvatio gornji list popisa gostiju. »Pretpostavljam«, rekao je tobožepregledavajući popis, »da će sve grande dames biti prisutne?«

»Naravno.« S jednakom lakoćom Honoria je slijedila njegovovodstvo, nemilosrdno ignorirajući pomanjkanje daha koje ju jeobuzelo. Idućih pet minuta proveli su u bezazlenoj igri riječima, dokneumorna glad koja je tinjala među njima nije popustila.

Bez obzira na to koliko su opušteni postali jedno s drugim, plamenje i dalje tinjao, spreman buknuti na najmanji dodir, na svakineoprezan komentar. Honoria je bila u velikom iskušenju da muprizna da je donijela odluku, konačno, čvrsto i nepovratno. Dugo jerazmišljala i jasno je vidjela sve poteškoće. Međutim, također jejasno vidjela i prednosti, kao i mogućnosti. Odlučila je prihvatitiizazov.

A kako je bolje mogla početi ono što je mislila nastaviti? Odlučilaje iskoristiti Horatijin bal kao pozornicu na kojoj će mu dati odgovor.Svoj je govor već jako dobro uvježbala...

Trepnula je i vratila se u stvarnost – i shvatila da joj je glas zamrousred rečenice. Đavolov pogled bio je na njezinu licu, previšeperceptivan, previše iskusan. Toplina joj je oblila obraze.

On se nasmijao – vučjim osmijehom – i gipko ustao. »Moram ići –Hobden je došao iz St. Ivesa izvijestiti me o stanju imanja.« Susreoje Honorijin pogled, a onda se elegantno naklonio. »Želim ti ugodnoposlijepodne, draga moja.«

»I ja vama, Vaša Milosti.« Honora je ljupko naklonila glavu. Đavoje krenuo prema vratima i Honoriji je u oko upao crni povez koji je jošnosio na rukavu. Namrštila se. Šest tjedana duboke žalosti tu jevečer završavalo. Sutra će, pretpostavila je Honoria, skinuti povez srukava. Bora koja joj je mrštila čelo jače se usadila. Bolje mu je daga sutra navečer skine s rukava.

Page 198: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoriji je iduća večer počela uspješno. Osjećala je tremu kad sespustila niza stube odjevena za pobjedu. Kao i obično, Webster sestvorio u predvorju prije nego što se spustila niz posljednju stubu.Prešao je do vrata salona i položio dlan na kvaku prije nego što jepogledao u njezinu smjeru.

Donja mu se čeljust objesila – samo jedan trenutak, ali prizor jeučinio čudo za Honorijino samopouzdanje. »Dobra večer, Webstere.Je li Njegova Milost sišla?«

»Jest, gospođo... hoću reći, gospođice.« Webster brzo udahnuo ina lice namjestio uobičajenu masku. »Njegova Milost čeka.« Uzduboki naklon, širom je otvorio vrata.

Ležerna i mirna, a iznutra napeta poput strune koja samo što nijepuknula, Honoria je ušla u sobu.

Đavo, koji je stajao pred kaminom, okrenuo se kad je ona ušla.Kao i uvijek, odmjerio ju je od glave do pete. Večeras, kada jepogledom došao do njezinih srebrnih sandala koje su virile ispodruba haljine, zaustavio se, a onda je, nevjerojatno polako, prešaopogledom cijelu njezinu dužinu, preko svile eau de Nil boje koja jesjajno prianjala uz njezino tijelo. Njegove su se oči odmarale nasvakoj njezinoj oblini, a onda se popele više da bi joj milovaleramena koja su bila skrivena samo na mjestu gdje joj je haljina,jednostavna poput toge, bila pričvršćena zlatnom kopčom na lijevomramenu. Svjetlucavi svileni šal koji je nosila preko laktova bio jelagan i slabo ju je štitio. Od nakita je nosila samo zlatni češljić u kosikoja je bila naslagana na vrhu, uvojak za uvojkom. Honoria jeodjedanput osjetila jačinu njegova pogleda.

Izgubila je dah.Dugačkim, predatorskim koracima, prešao je sobu. Pogled mu nije

silazio s nje. Kada se približio, ispružio je jednu ruku i ona je bezoklijevanja položila svoje prste na njegov ispruženi dlan. Polako ju jeokrenuo i ona se poslušno zavrtjela oko svoje osi. Mogla je osjetitivrelinu njegova pogleda koji je sada iz blizine pustošio njezinimtijelom koje je štitila samo tanka svila. Kad je završila okret i ponovnomu bila okrenuta licem, vidjela je da su mu se usne razvukle uosmijeh. Njegove su oči susrele njezine. »Celestine ima mojuzahvalnost.«

Page 199: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Njegov je glas odzvanjao njezinim tijelom. Honoria je podignulajednu obrvu. »Celestine?« Pustila je da joj se pogled zadrži nanjegovu. »Recite mi, molim vas, a što ću ja dobiti?«

»Moju pažnju.« Izrekavši te riječi, privukao ju je bliže. Podignuo jepogled na njezine uvojke, a onda spustio na njezine oči, a zatim jošniže na usne. »Moju punu pažnju.«

Poslušno odgovarajući na pritisak njegove ruke na svojim leđima,Honoria se primaknula bliže i podignula usne prema njegovima. Onju je susreo na pola puta, iako je ona bila uvjerena da lebdi kad suse njegove usne, tople i žestoke, smjestile na njezinima.

Bio im je to prvi poljubac nakon onoga u jutarnjoj sobi. Osimčinjenice što su im se usne doticale, ovo milovanje nije bilo ni nalikna njihov prijašnji zagrljaj. Ovaj je zagrljaj bio čisti užitak ispunjentoplinom, naslada začinjena očaravajućom fascinacijom dok su senjihove usne spajale i uživale u poljupcu.

Honorijine nemirne ruke odmarale su se na Đavolovim reverima;njegova slobodna ruka posesivno se ovijala oko njezinih, u sviluodjevenih bokova. Pod njegovim dlanovima njezina je koža gorjela.Dva sloja fine svile nisu bila nikakva zapreka njegovu dodiru. Drageje volje potonula u njegovo naručje, popuštala je nagovaranjunjegovih usana i svoje vlastite usplamtjele želje.

Neka vrsta magije snažno ih je obuzimala. Koliko su minutaproveli u tom očaravajućem poljupcu, ni jedno nije moglo reći.Prekinuo ih je zvuk koraka na pločicama u predvorju.

Đavo je podignuo glavu i pogledao prema vratima. Honoria ječekala, ali on nije odstupio. Kada su se vrata otvorila i njegova majkaušla u sobu, Đavo se udostojio samo maknuti ruku s njezina boka isvojim je dlanom, koji je bio naslonjen na njezina leda, nježnookrenuti prema vratima. Ni jednom riječju, a očito ni jednomkretnjom, nije namjeravao skriti činjenicu da ju je ljubio.

Honoria se prenula. Kasno se sjetila slijediti njegovo vodstvo.Kada je pogled vojvotkinje udove došao do njih, ona je još stajala navrhovima prstiju s dlanom položenim na njegovim prsima. Vojvotkinjaudova, velika dama kakva je bila, pretvarala se da ništa nije vidjela.»Ako ste spremni, dragi moji, predlažem da krenemo. Nema smislačekati u ovom salonu.«

Page 200: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Nakosivši glavu, Đavo je Honoriji ponudio svoju ruku i ona jepoložila svoje prste na nju. Znatno toplija nego što je bila kada jeušla, napustila je prostoriju s njime pokraj sebe.

Vožnja do kuće lorda Georgea Cynstera na trgu Berkeleyu trajala jesamo pet minuta. U idućih se pet minuta, Honoria, s Đavolom pokrajsebe, već našla okružena Cynsterima. Salon ih je bio krcat; visoke,autoritativne, arogantne gospode i hitrih, nametljivih dama. Druge sučlanove visokog društva, koji su bili pozvani na večeru, naprostobacali u sjenu.

Njezina je haljina stvorila pravu buru – nije bila sigurna što jemogla očekivati. Od sinsterskih dama dobila je ozarene osmijehe iohrabrujuća kimanja, a od sinsterske gospode usredotočenepoglede. Lucifer joj je u riječi preveo te njihove poglede. Zatresao jeglavom pred njom. »Shvaćate li da biste sada, da vas Đavo nije prviugrabio, bili suočeni s grupnom opsadom?«

Honoria je pokušala izgledati nevino.Večera je pomaknuta na sedam sati, a bal će početi u devet.

Preko glasova dvadesetak razgovora, Webster, posuđen za ovupriliku, najavio je da je večera poslužena.

Đavo je poveo svoju strinu u blagavaonicu, a Honoriju je prepustioTaštom. Sjetivši se prilike kada joj je posljednji put Tašti bio pratilac,Tollyjeva pogreba, Honoria ga je pogledala. »Mijenjate li ga uvijek?«

Pogledao ju je iznenađeno, a onda su mu se usne pomaknule.»Bilo bi«, prošaptao je hladnom arogancijom tipičnom za njega,»točnije reći da jedan drugome štitimo leđa. Đavo je samo nekolikomjeseci stariji od mene – poznajemo se cijeli život.«

Honoria je čula odanost u njegovu ležernu tonu i osjetilaodobravanje. Tašti ju je doveo do stolice pokraj Đavolove i zauzeostolicu do njezine. Ograđena takvim partnerima, Honoria se radovalavečeri s velikim iščekivanjem.

Razgovor oko nje prešao je na politiku i aktualna društvenapitanja. Honoria je slušala sa zanimanjem kakvo prije nije poznavala,upoznavala se s Đavolovim stajalištima i pomirivala ih s onim što jeznala o Njegovoj Milosti od St. Ivesa. Dok su posluživali drugi slijed,Honoria je pogledom besposleno prelazila po gostima za stolom i

Page 201: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

uočila da svi Cynster bratići još nose crni povez žalosti na svojimrukavima. Đavolova lijeva ruka bila je pored nje; okrenula je glavu, acrni povez, jedva primjetan na njegovu crnom kaputu, bio je u ravnininjezine brade.

Spustivši pogled na tanjur, progutala je psovku.Čekala je svoju priliku dok nisu hodali niz dugačku balsku dvoranu

tobože se diveći ukrasnim vijencima. Imali su dovoljno privatnosti,gosti su tek pristizali u predvorje ispod dvorane. Kad su se približilikraju dvorane, ona je umetnula jedan prst pod njegov crni povez ipovukla. Đavo je spustio pogled i podignuo jednu obrvu.

»Zašto još nosite ovo?«Susreo je njezin pogled i ona je osjetila oklijevanje. A onda je

uzdahnuo i pogledao ispred sebe. »Zato što još nismo uhvatiliTollyjeva ubojicu.«

S obzirom na manjak tragova, možda nikad neće uhvatiti Tollyjevaubojicu. No, tu misao Honoria je zadržala za sebe. »Je li to stvarnonužno?« Pogledala je njegov ozbiljan profil. »Jedan vam malenivalcer neće valjda pomutiti pamet?«

Usne su mu se iskrivile kad je pogledao dolje, ali je zatresaoglavom. »Jednostavno osjećam da... «Riječi su mu zamrle;namrštivši se, pogledao je ispred sebe. »Uvjeren sam da samzaboravio nešto, neki ključ, neki važan trag.«

Njegov ton jasno je davao do znanja da je promijenio smjerrazgovora. Honoria ga je slijedila bez pogovora. Razumjela je daosjeća krivnju zbog toga što nije uspijevao izvesti Tollyjeva ubojicupred pravdu, nije morala čuti njegovo priznanje za to. »Sjećate li seičega u vezi s tim tragom?«

»Ne, i to je najgore od svega. Uvjeren sam da postoji nešto štosam vidio, nešto što sam doznao, ali jednostavno ne mogu shvatitišto. Poput fantoma visi na rubu mojega vidnog polja – neprestanookrećem glavu ne bi li to nešto ugledao, ali nikad ne uspijevamvidjeti što je.«

Ton njegova glasa odavao je koliko je zbog toga frustiran i Honoriaje odlučila promijeniti temu. »Recite mi, je li ledi Osbaldestone u rodus obitelji Cynster?«

Đavo je pogledao prema mjestu gdje je starija gospođa sjedilaudobno smještena na kraju jednoga obližnjega produženog

Page 202: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

naslonjača: njezin prodirajući pogled bio je na njima. »Ta jerodbinska veza jako daleka«, slegnuo je ramenima. »Ali to opisujepola pripadnika visokog društva.«

Šetali su i razgovarali s onima na koje bi naišli. Njihov prostor zakretanje postajao je sve skučeniji kada su pripadnici visokog društvapočeli pristizati, svi željni toga da budu viđeni na jedinom balu obiteljiCynster te sezone. Za kratkih pola sata, balsku dvoranu preplavili susvila i saten; zrak je bio ispunjen mirisom parfema. Sjaj uvojakaometalo je samo blistanje i svjetlucanje dragulja; stotine jezikapridonosilo je ljubaznom žamoru. To što joj je ruka bila na Đavoljevoj,osiguralo je Honoriji dovoljno prostora za disanje; nitko se nijeusuđivao stvoriti gužvu oko nje. Ipak, bilo je mnogo onih koji su,kada su je ugledali, osjetili snažan poriv da joj priđu i udijelekomplimente. Neki su čak izgledali spremni obožavati je, unatočstvarnoj prijetnji da će im to donijeti hitar i dobro naciljan udaracnjezina pratioca.

S Honorijom pokraj sebe, prisiljen gledati njezin učinak na drugemuškarce, Đavo je stisnuo čeljust i nastojao to drugima ne pokazati.Raspoloženje mu je polako postajalo mračno – što nije bio dobarznak, s obzirom na to što tek treba pretrpjeti. Razmišljao je o tomeda je zamoli da ne pleše, ali ona još nije bila njegova supruga. Već jejedanput prekoračio tu granicu i ona mu je, nekom ludom srećom, topristala oprostiti. Nije imao namjeru ponovno izazivati svoju sreću.

A ona je voljela plesati. Znao je to, nije ju morao pitati; pažnjakojom je pratila glazbu bila je dovoljan dokaz. Kako će se samonatjerati da je pusti da pleše s nekim drugim muškarcem, nije imaopojma. Planirao je tražiti od svojih bratića da ga zamjene na tompolju, ali i oni su se, poput njega, odlučili držati svojeg načela. A toga je ostavilo da se bori sa svojom posesivnošću koju uopće i nijehtio ukrotiti.

Na njegovu ogorčenost, glazbenici su se pojavili rano. Krozneizbježnu ciku i brujenje, lord Ainsworth izjavio je: »Draga mojagospođice Anstruther-Wetherby, bit će mi iznimna čast, i iskreno ćubiti preplavljen zahvalnošću, ako ćete pristati biti moja partnerica uidućem plesu.« Lord Ainsworth začinio je svoju izvedbu dramatičnimnaklonom, a onda je očaravajuće, gotovo sa slijepim obožavanjem,pogledao Honoriju.

Page 203: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo je bio napet, nemilosrdno se trudio suzbiti poriv da zasadisvoju šaku u Ainsworthovo tupavo lice. Snažno zauzdavajući svakisvoj neuračunljivi nagon, pripremio se čuti Honorijin pristanak – ipustiti, je a da pritom ne napravi scenu. Honoria je ispružila ruku iĐavo je osjetio kako mu se kontrola koleba.

»Hvala vam, lorde.« Iskreno mu se nasmiješivši, Honoria se jedvaprstima dotaknula s Ainsworthom. »Ali ja večeras neću plesati.«

»Draga moja gospođice Anstruther-Wetherby, vaša odlukasvjedoči o vašem istančanom senzibilitetu. Oprostite mi, molim vas,što sam bio tako nepromišljen i uopće predložio...«

Lord Ainsworth nastavio je govoriti, a Đavo ga je jedva čuo. Kadmu je konačno sinulo da ni žena rukom naslonjena na njegovuvjerojatno više ne sluša što on govori, kratkim je postupkom prekinuolorda Ainswortha. »Ispričaj nas, Ainsworth, moramo pozdraviti lediJersey.«

Kako je Sally Jersey imala poprilično razvijenu averziju od tognapuhanca, lord Ainsworth nije ponudio da im se pridruži.Razočaran, napustio ih je. Drugi u njihovu krugu nasmijali su se inestali, mnogi su otišli na plesni podij kada je zvuk valcera ispuniosobu.

Đavo je položio ruku na Honorijinu i nemilosrdno je odvukao. Doksu šetali rubom dvorane, ali dovoljno brzim korakom da obeshrabredokone goste koje su susretali, on je tražio prave riječi da bi na krajurekao: »Nema razloga da ti ne plešeš.«

Ton glasa bio mu je mračan, a govor bezizražajan. Spustio jepogled; Honoria je podignula svoj. Proučavala je njegove oči;osmijeh koji joj je blago izvijao usnice sadržavao je razumijevanjeprožeto ženstvenim zadovoljstvom. »Ima razloga.«

Njezine oči izazivale su ga da to pokuša poreći. Kad on ništa nijerekao, njezin se osmijeh produbio i ona je pogledala pred sebe.»Smatram da bismo trebali otići pozdraviti ledi Osbaldestone, zar nemisliš?«

Đavo nije mislio da trebaju; bio je siguran da će ga stara zvijernamjerno napasti. S druge strane, bilo mu je potrebno nešto što ćemu zaokupiti pozornost.

Udahnuvši duboko, kimnuo je i krenuo prema produženomnaslonjaču na kojem se ugnijezdila ta stara dama.

Page 204: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ako je prije bilo ikakve sumnje, ono...« uz kimanje glavom, Taštije pokazao na skupinu oko produženog naslonjača na suprotnojstrani balske dvorane, »nam je potvrda.«

Stojeći pokraj Taštog s jednim ramenom naslonjenim na zid,Gabrijel je kimnuo. »Bez daljnjega. Za ledi Osbaldestone teško bi semoglo reći da je poželjan sugovornik.«

Pogled Taštoga bio je na Đavolovim širokim leđima. »Pitam se štomu je Honoria rekla da ga dovuče ondje?«

»Što god da mu je rekla«, rekao je Gabrijel, zastajući da ispiječašu, »izgleda da smo izgubili vodu.«

»Jesmo li?« Tašti je suzio svoje oči. »Ili je on, kao i obično,predvodnik?«

Gabrijel se stresao. »Kakva zastrašujuća vizija budućnosti.«Promigoljio je svojim ramenima. »Osjetio sam kao da mi je netkoprešao preko groba.«

Tašti se nasmijao. »Nema smisla bježati sudbini – kao što našcijenjeni voda zna reći. Sto nas dovodi do zanimljivog pitanja onjegovoj sudbini. Što mislite?«

Razmišljajući o prizoru nasuprot, Gabrijel je napućio usne.»Prije Božića.«Tašti je elokventno frknuo. »I prokleto bolje da bude prije Božića.«»Sto da bolje bude prije Božića?«Na to su se pitanje okrenuli. Istog su trenutka njihova lica

poprimila suzdržan izraz. »Dobra večer, Charlese.« Gabrijel jekimnuo bratiću i onda skrenuo pogled.

»Raspravljali smo«, rekao je Tašti blagim tonom glasa, »o skoromvjenčanju.«

»Zaista?« Charles je izgledao ljubazno zainteresiran. »Čijem?«Gabrijel je zurio u njega, a Tašti ga je začuđeno pogledao. Nakon

male stanke, Tašti je odgovorio: »Đavolovu, naravno.«»Sylvesterovu?« Naboravši čelo, Charles je pogledao na drugu

stranu sobe, a onda su mu se crte lica opustile. »A mislite na onustaru priču da će se oženiti gospođicom Anstruther-Wetherby.«

»Staru priču?«»Pobogu, da!« Prezriva izraz lica, Charles je izravnao svoj rukav.

Podignuvši pogled, ugledao je upitne poglede svojih bratića iuzdahnuo. »Ako baš morate znati, razgovarao sam s gospođicom

Page 205: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Anstruther-Wetherby o tom pitanju prije nekog vremena. Ona sesigurno neće udati za Sylvestera.«

Tašti je pogledao Gabrijela, Gabrijel je pogledao Taštoga. A ondase Tašti okrenuo Charlesu. »Kada si razgovarao s HonorijomPrudence ?«

Charles je podignuo jednu sumnjičavu obrvu. »U Somershamu,nakon pogreba. A razgovarao sam s njom i kratko nakon što je stiglau grad.«

»A-ha.« Tašti je razmijenio još jedan pogled s Gabrijelom.Gabrijel je uzdahnuo. »Charles, je li tebi itko ikada rekao da su

dame sklone promijeniti mišljenje?«Pogled kojim mu je Charles odgovorio bio je pun prezira.

»Gospođica Anstruther-Wetherby vrlo je dobro obrazovana damasuperiorne inteligencije.«

»Koja je također osobito dobro građena i kao takva je osobitovjerojatna meta Đavolovih namjera, u ovom slučaju časnih.«

Gabrijel je pokazao na udaljeni produženi naslonjač. »A ako neželiš vjerovati nama, samo otvori oči.«

Slijedeći pogledom kamo je Gabrijel pokazao, Charles senamrgodio. Honoria, s dlanom na Đavolovoj ruci, nagnula se bliže damu nešto kaže, a Đavo je nagnuo svoju glavu da bi je bolje čuo.Govor njihovih tijela jasno je upućivao na intimnost, na bliskost.Charles se još više namrgodio.

Tašti je kratko pogledao Charlesa. »Mi se kladimo na Đavola.Nažalost, nitko ne želi prihvatiti okladu.«

»Hm.« Gabrijel se ispravio. »Vjenčanje prije Božića«, dobacio jeupitan pogled Taštom, »i nasljednik prije Valentinova.«

»E to je već materijal za klađenje«, rekao je Tašti.»Da, ali koju ćemo stranu mi držati?« Gabrijel se uputio u

mnoštvo.Tašti ga je slijedio. »Sram te bilo – zar nemaš ni najmanje vjere u

našega vođu?«»Vjerujem ja u njega, ali moraš priznati da stvaranje nasljednika

ne ovisi samo o Njegovoj Milosti.«»Dođi razgovarati s Demonom, on će ti reći...«Njihove su riječi postale nečujne. Ostavši iza njih, Charles se

nastavio mrštiti. Paralizirano je zurio u par ispred produženog

Page 206: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

naslonjača ledi Osbaldestone.

Page 207: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 14

Kako je večer odmicala, veselje se pojačavalo. Večera je poslužena.Smještena pokraj Đavola za jednim od većih stolova, Honoria sesmijala i ugodno razgovarala. Bezbrižno se smijući, proučavala jeĐavolove bratiće i njihove partnerice za večerom i znala je što tedame osjećaju. Isto je očekivanje naprezalo i njezine živce,pojačavalo njezina osjetila. Nasmijavši se na jednu Gabrijelovu šalu,susrela je Đavolov pogled – i točno je znala zašto su se dame izvisokog društva namjerno igrale s vatrom.

Glazbenici su ih ponovno pozvali u balsku dvoranu. Svi su ustali.Honoria je petljala sa svojim šalom, a onda odvezala vrpce svojelepeze. Planirala je Đavolu priopćiti svoju odluku tijekom njihovaprvog valcera. Kako joj je ta prigoda uskraćena, bila je uvjerena daće joj on, ako mu tiho da do znanja da mu ima nešto reći, stvoritidrugu.

Podignula je pogled – Đavo je stajao pokraj nje, strpljiva dosadanazirala mu se na licu. Ispružila je ruku i on ju je nježno podignuo nanoge. Pogledala je uokolo, blagovaonica je bila prazna. Okrenula seĐavolu – samo da bi je on okrenuo još više, dalje od balske dvorane.Iznenađena, podignula je pogled prema njemu.

On se nasmijao, bio je čisto utjelovljenje vuka. »Vjeruj mi.«Odveo ju je do zida – i otvorio vrata skrivena u zidnim oblogama.

Vrata su se otvorila u manji hodnik koji je bio pust. Đavo ju je uveounutra, a zatim i sam ušao. Trepćući, Honoria je pogledala uokolo;hodnik je išao paralelno uz balsku dvoranu i vodio je prema njezinukraju. »Kamo...«

»Pođi sa mnom.« Uzeo ju je za ruku i krenuo niz hodnik.Kao i obično, morala se požuriti da bi držala njegov tempo. Prije

nego što se uspjela dosjetiti dovoljno oštroumnog komentara, došli

Page 208: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

su do stuba. Na njezino iznenađenje, počeli su se spuštati. »Kamoidemo?« Zašto je šaptala, ni sama nije znala.

»Vidjet ćeš za trenutak«, odgovorio joj je šapatom.Stube su se spustile u još jedan hodnik, usporedan s onim

gornjim. Đavo je zastao pred vratima na kraju hodnika. Otvorivšivrata, provirio je, a onda je odstupio i uveo je preko praga.

Čim je ušla, Honoria je stala i žmirnula. Kvaka je kliknula iza nje, aonda ju je Đavo poveo niz tri plitke kamene stube na kamenompopločen pod.

Oči su joj se širom otvorile i Honoria je pogledala uokolo. Golemastaklena okna oblikovala su polovicu krova, cijeli jedan zid i polovicusvakog bočnog zida. Mjesečina, kristalno bijela, prodirala je uprostoriju i osvjetljavala uredno obrezana stabla naranče u glinenimteglama postavljenima u dva polukruga oko središta prostorije.Ispustivši Đavolovu ruku, zašla je među stabla. Na mjesečini, sjajnisu listovi naranči svjetlucali; dodirnula ih je i njihov citrusni mirisostao joj je na prstima. U središtu između stabala stajao je dnevniležaj s okvirom od kovanog željeza zatrpan svilenim jastučićima.Pokraj njega bila je košara prepuna vezova i čipke.

Pogledavši iza sebe, vidjela je Đavola, srebrnastu sjenu koja jepredatorski prati. »To je oranžerija.«

Vidjela je kako su mu se usne trznule. »Jedan od hirova mojestrine.«

Tenor njegova glasa naveo ju je da se zapita što je bio njegov hir.Proželo ju je uzbuđenje puno očekivanja, a onda su se začulevioline. Iznenađena, Honoria je podignula pogled. »Mi smo ispodbalske dvorane?«

Đavolovi zubi zabljesnuli su kad je posegnuo za njom. »Vjerujemda je ovo moj ples.«

Prije nego što je uspjela shvatiti njegovu namjeru, već je bila unjegovu naručju i okretala se u ritmu valcera. Nije se htjela buniti, alibio bi joj pomogao trun upozorenja, lakše bi bila podnijela iznenadniučinak njegove blizine. Ovako, s njegovim čeličnim rukama oko sebei dugačkim čvrstim bedrima koja su razmicala njezina, istog jetrenutka osjetila cijelu navalu osjećaja i svi su bili jednako ugodni.Plesao je valcer kao što je radio i sve ostalo – poput pravogmajstora. Vještina mu je bila toliko samouvjerena da se od nje ništa

Page 209: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

nije tražilo osim da se vrti i klizi. Napredovali su kroz stabla, a ondasu polako kružili okolo njihova vanjskog ruba. Kada su prošli ulaz utaj očaravajući krug, on je spustio pogled, pogledao je u oči iprivukao je bliže.

Honoriji je zastao dah, srce joj je posrnulo i onda nastavilo kucati.Nježna svila koja joj je prekrivala prsa okrznula se o njegov kaput ibradavicama su joj prošli ugodni trnci. Njihovi bokovi susreli su se uplesu, svila je mekano šuštala, poput pjeva sirena u noći. Čvrstoća jesusrela mekoću, a onda mameći nestala samo da bi se vratila joščvršća, još izraženija, samo otkucaj srca poslije. Okretanje i njihanjeu ritmu plesa zadirkivalo je Honorijina osjetila; žudjela su – za njim.Njezine širom otvorene oči bile su zarobljene u njegovim kristalnozelenim i ona je osjetila srebrnasti dodir mjesečine i podignula glavu.Njezine usnice, odvojene, bile su neobično suhe; pulsirale su u ritmunjezina srca.

Njezin poziv nije mogao biti jasniji. Ulovljen u trenutku, Đavo nije nipomislio na to da je odbije. S iskusnom lakoćom, spustio je svojuglavu i okusio je, samouvjeren u svoju vještinu, samo da bi otkrio damu glava lebdi kad ga je uvukla dublje. Opsovavši u sebi, snažno jepovukao uzde nad vlastitim nagonom, ponovno uspostavio kontrolu inastavio polako istraživati bogatstva koja mu je nudila, suptilnopotičući njezinu vatru.

Plesali su među stablima naranče. Glazba je prestala, ali oni su sei dalje vrtjeli. Koraci su im polako usporili, zastali su pored dnevnogležaja.

Honoria je suzbila drhtaj iščekivanja. Ne prekidajući njihovpoljubac, Đavo joj je pustio ruku i oboma dlanovima kliznuoHonorijinim u svilu odjevenim oblinama i zaustavio ih na njezinimbokovima koji su gorjeli kroz tanki materijal njezine haljine. Polako,proračunato, njegovi su dlanovi kliznuli niže, obuhvatili njezinustražnjicu i privukli je bliže. Honoria je jasno osjetila njegovu potrebu,njegovu želju – u odgovoru na koji je toplina procvala u njoj. Njezindah bio je njegov. Zarobljena u njihovu poljupcu, podignula je ruke iovila ih oko njegova vrata. Priljubila mu se bliže, umirujući svoječeznutljive grudi o njegova čvrsta prsa. Dubok drhtaj koji je prošaonjime uzbudio ju je.

Page 210: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Uvježbala je govor kojim mu je mislila priopćiti da pristaje nanjegovu prosidbu, no ovo je bilo još bolje. Djela su ipak govorila višeod riječi. S uzdahom čistog užitka, potonula je dublje u njegovzagrljaj i uzvratila mu poljubac iskrenim nestrpljenjem.

Napetost ga je obuzela. Uzeo ju je u naručje ne prekidajući njihovpoljubac, položio je na ležaj i spustio se za njom. Honoriji je dahpobjegao iz grudi. Znala je da je njegovo tijelo čvrsto, ali ni jednomjoš dosad nije bilo pritisnuto uz njezino, svojom cijelom dužinom. Tajiznenadni šok bio je divan. Progutavši dah, razmaknula je njegovkaput i raširila dlanove na njegovim prsima.

I opazila iznenadnu promjenu u njegovu disanju, i osjetilaiznenadnu navalu njegove strasti. Iz dubine svojeg bića, odgovorilaje na njegovu strast, besramno mameći njegov jezik na dvoboj i pless njezinim. Zapetljala je svoje duge noge s njegovima; njezini dlanoviposegnuli su dalje, nije htjela biti pasivni promatrač, htjela je osjetiti,iskusiti, istraživati.

A to je bilo više poticaja nego što je Đavo mogao podnijeti.Naglo se povukao, uhvatio njezine ruke i zarobio ih iznad njezine

glave. Istog je trenutka ponovno osvojio njezine usne. Strast jejačala, divlje rasla, neukrotiva. Proždrljivo je produbio poljubac, tražioje utažiti glad i istodobno se borio da zadrži kontrolu.

Napola zarobljena pod njim, Honoria se izvila u odgovoru nanjihovu intimnost, na toplinu koja je postojano rasla. Strast, opipljivameđu njima, nadimala se i bujala; ona se uzvrpoljila, svila jesenzualno klizala među njima, a onda je zastenjala i pokušalaosloboditi ruke. Prekinuo je njihov poljubac tek toliko da joj kaže:»Ne.«

Okrenuvši glavu, izbjegla je njegove usne. »Samo te želimdodirnuti.«

»Zaboravi«, zarežao je. Bio je opasno uzbuđen, gonjen strašćukoju je ozbiljno podcijenio; njezine lutajuće ruke bile bi kap koja biprelila čašu.

»Zašto?« Honoria je testirala njegov stisak, a onda se uzvrpoljilapokušavajući steći veću prednost. Jedno meko bedro priljubilo sebliže, a onda kliznulo niže, provokativno milujući dio njega koji je onočajnički pokušavao ignorirati.

Page 211: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Brzo je uvukao dah; ona se priljubila još bliže – Đavo je zaboraviozašto – zaboravio na sve osim na potrebu da utaži pokretačku silukoja ga je ispunila. Strast se kristalizirala, ukrutila mu svaki mišić.Napregnula mu sva osjetila i uklonila posljednje ostatke opreza.Uhvatio je njezinu bradu i zarobio joj usta u vrelom poljupcu.Pomaknuo se, jednom nogom zarobio je njezine, iskorištavajućisvoju težinu da je podčini.

Ona se nije odupirala. Njezine usne držale su se njegovih,strastveno ih mameći. Ponovno je zastenjala, ovaj put u nesvjesnojmolbi; tijelo joj se izvilo milujući njegovo, pozivajući ga, dražeći ga.

Njegov dlan napustio je njezinu bradu da bi se posesivno obaviooko njezine dojke, mijesio je čvrsto brdašce, a onda mu vrh zavrtio učvrsti pupoljak.

Honoria je izgubila dah; grudi su joj pulsirale i žudjele kako su senjegovi prsti igrali. Promeškoljila se, uživajući u njegovim napetimmišićima koji su se pomicali u odgovoru na nju. Njegovo je tijelo biloblizu – žudjela je za tim da joj bude još bliže. Mnogo bliže. Toplina jebuknula gdje god ju je dotaknuo. Bila joj je potrebna njegovačvrstoća da utaži njezinu vatru, ugasi groznicu koja je pjevala unjezinim venama.

Željela ga je, trebala ga je – više nije bilo razloga zašto ga ne biimala. Očajnički se pokušala osloboditi njegova stiska – on ga jepojačao. Njegova ruka napustila je njezinu dojku – prije nego što seuspjela pobuniti, začula je prigušeni zvuk otkopčavanja. Umirila se –gornji dio njezine haljine skliznuo je. Srce joj je lupalo, a onda počelonemilosrdno udarati. Vrpca njezina negližea popustila je, fina jetkanina skliznula i grudi su joj bile gole.

Đavo je podignuo glavu, a Honoria je uz drhtaj udahnula. Osjetilaje hladan dodir mjesečinom osvijetljena zraka i toplinu njegovapogleda. Bradavice su joj se ukrutile. Podignuvši odjedanput teškevjeđe, pogledala ga je. Lice mu je bilo ozbiljno, njegovi strogi obrisikruti. Prsa su joj čeznutljivo pulsirala; kao da je to mogao osjetiti,spustio je glavu.

I dotaknuo usnama njezinu uzavrelu kožu. Honoria se ukočila, uglavi joj se zavrtjelo. Đavo je obasipao poljupcima jednu areolu, aonda uvukao meko tkivo u svoja usta. Ona se napela – on je sisao iona je pomislila da će umrijeti. Proželo ju je uzbuđenje; skvrčila je

Page 212: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

nožne prste. Od uzbuđenja nije disala, tijelo joj se napregnulo,podignulo prema njemu. Njezini prsti, još zarobljeni iznad njezineglave, čvrsto su se stisnuli.

Izluđivao je njezinu meku kožu dok nije zastenjala, a onda seposvetio njezinoj drugoj dojci. Tek kad je i u toj dojci osjetila silovitužudnju, kad joj se tijelo počelo topiti, žudeći pulsirati, podignuo jeglavu. Ispod svojih trepavica, Honoria je promatrala kako mu dlanklizi niže, posesivno miluje glatku oblinu njezina boka i putujedugačkom linijom njezina bedra. Zaustavila je disanje kad su muprsti kliznuli pod rub njezine haljine; srce joj je zastalo kad joj je,jednim vještim pokretom, podignuo rub haljine do struka.

Honoria je zadrhtala. Hladni zrak milovao je njezinu uzavrelu kožu;njegov pogled, užaren poput sunca, raspršio je hladnoću, lutajućiiscrpno pogledom, istražujući ono što je namjeravao posjedovati. Aonda je okrenuo glavu i susreo njezin pogled. Dlanom je jače stisnuonjezin nagi bok, a onda je rukom kliznuo niže u izazivajućemmilovanju. Njegov čvrsti dlan i dugački prsti iskusno su klizili gore-dolje njezinom kožom.

S pogledom zarobljenim u njegovu, Honoria je zadrhtala. On senagnuo bliže; ona je zatvorila oči i njegove su usne pronašle njezine.Podala mu se, njihovu poljupcu, i predala se slatkoj vatri koja jeplanula među njima.

Đavolova osvajačka duša uživala je u pobjedi – kročio je naprijednestrpljiv da je osvoji do kraja. Dugačka linija njezinih, poputbjelokosti bijelih bedara snažno ga je mamila, njezina koža, toplisaten pod njegovim dodirom. Njezin blago zaobljeni trbuh napeo sepod njegovim dlanom. Kliznuo je dlanom preko njezina boka istisnuo prste oko jedne polutke njezine čvrste stražnjice.

Iskusno je istraživao, milovao, zapetljao je prste u meke uvojkemeđu njezinim bedrima i nježno zadirkivao. Pod njim se Honorianemirno promeškoljila; njezine usne zalijepile su se za njegove.Povukao se da bi promotrio njezino lice, prazno od strasti. Nanjegovu šapatom izrečenu naredbu, rastvorila je bedra – i prestaladisati kad ju je dodirnuo i obuhvatio dlanom. Tek kad ju je prošao tajprvi val šokirane svijesti, ponovno ju je počeo dirati, intimno milovatinjezine nježne, nabreknule nabore. Razdvojio ih je da otkrijepupoljak njezine želje, već je bio čvrst i pulsirajući. Kružio je oko

Page 213: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njega i osjetio kako strast u njoj raste. Pronašao je njezinu vlažnost inježno kliznuo unutra, namjerno dražeći val užitka koji je među njimabujao.

Što je val bio veći, to je vožnja bila opijajuća, a konačni vrhunacsnažniji. Koristeći se godinama iskustva, hranio je njezinu strast doknije izrasla u divlju plimu.

Uhvaćena na tom valu, Honoria nije bila svjesna ničeg osim svojedivlje potrebe za žarištem u nabreklom, pulsirajućem tkivu koje je ontako spretno milovao, tako izazivajuće mazio. Jedan dugački prstkliznuo je dublje, kružio, a onda uronio još dublje. Uhvatila je dahkroz jecaj; tijelo joj se pridignulo bespomoćno tražeći. On je milovao– vatra je u njoj buknula.

Opet i opet dolazio je intimni prodor. Oči su joj bile zatvorene,osjetila su joj divljala, znala je samo da želi više. Bio je svjestannjezine potrebe; njegove usne vratile su se njezinima, njegov jezikzahtijevao je njezina usta onim istim očaravajuće laganim ritmomkojim je prstima prodirao u njezino uzavrelo tijelo.

Nateklih i otežanih prsa, Honoria se izvila od njega u nastojanju dapronađe olakšanje za svoju žudnju. Iznenadno se odvojio od njezinihusnica i sekundu poslije usta zalijepio za njezinu bradavicu.

Prigušeni jecaj pobjegao joj je iz grla – munja je sijevnula kroznjezino tijelo; vatra je u njoj buktjela. Ruka kojom je držao njezinenestala je. Đavo se pomaknuo; jednom je rukom olakšavao žudnjujedne dojke, drugu je milovao ustima i jezikom. Među njezinimbedrima njegovi su prsti kliznuli dublje i dublje.

Oslobođenih ruku, Honoria je posegnula prema njemu.Istog trenutka situacija je postala još užarenija, još nestrpljivija.

Borila se njegovom kravatom, kako je skinuti, a onda je počelaotkopčavati gumbe na njegovoj košulji. Mahnita, zaustavila se napola puta i vrpoljeći se, zadihana, počela skidati njegov kaput. Đavose mučio da je zadrži mirnom. Promrmljavši kletvu, naglo sepovukao i skinuo, a onda odbacio svoj kaput i prsluk. Honoria ga jedočekala otvorenih ruku, oduševljena do nožnih prstiju što napokondodiruje njegova gola prsa. Njegovi su se mišići napinjali, pomicali –ona je pohlepno istraživala. Njegova kovrčava kosa petljala se okonjezinih prstiju; pod njezinim dlanovima njegova je koža gorjela.

Page 214: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo je osjetio kad je izvukla košulju iz njegova remena, osjetio jenjezine malene dlanove kako klize po njemu i miluju široke mišiće nanjegovim plećima. Podignuo je glavu. Ona je pojačala stisak – dvajednaka vrha njezinih dojki pritisnula su se od njegova gola prsa,vrućina među njezinim bedrima opekla ga je. Taj zagrljaj njihovihgolih tijela potresao ga je, ostavio bez daha. Borio se da povratibarem malo kontrole. Svaki njegov nagon tjerao ga je naprijed, tjeraoga da uzme sve što mu je nudila, da zaroni u njezinu vlažnu toplinu,uzme je i nepovratno osvoji. Pritisak tog nagona bio je prevelik; prstisu mu već otkopčavali hlače; njegovi bludni nagoni već su obavljalikonačnu brzinsku provjeru – kad se sjetio njezina straha.

Njezina razloga zašto ne želi stupiti u brak.Ukočio se. A onda trepnuo. Čuo je svoje otežano disanje, osjetio

nadimanje svojih prsa. Divlja želja pulsirala mu je u osjetilima;puštena strast zahtijevala je zadovoljenje. Ali... U tom zaluđenomtrenutku, sukobile su se požuda i volja. Šok je bio gotovo tjelesan.Napor koji je bio potreban da makne ruke s Honorije, da se odmakneod nje i ispravi u sjedeći položaj, ostavio ga je s osjećajemopijenosti.

Zacvilivši, Honoria ga je povukla natrag. Ili pokušala povući natrag.Nije mogla pomaknuti njegovo tijelo. Uhvatila je njegovu košulju iočajnički povukla. Ali uspjela je samo zaljuljati sebe.

Đavo se nije pomaknuo. Nježno je uhvatio njezine ruke i odmotaonjezine prste. »Ne.«

»Ne?« Pitanje je izašlo kao prigušen vapaj. U potpunoj nevjerici,Honoria je zurila u njega. »Vi ste bludnik – bludnici ne govore Ne!«

Bio je toliko ljubazan da se namršti. »Ovo nije u redu.«Honoria je duboko udahnula; u glavi joj se vrtjelo, pulsiralo

njezinom potrebom. »Spavate sa ženama bogzna već kako dugo –dosad ste sigurno naučili što treba učiniti!«

Pogled kojim ju je Đavo ošinuo bio je izrazito oštar. »Htio sam rećida ovo nije način kako namjeravam spavati s tobom.«

Honoria je širom otvorila oči. »Zar je važno?«»Jest!« Smrknuta izraza lica, zatresao je glavom. »Ovo se još nije

trebalo dogoditi!«S rukama još zarobljenima u njegovima, Honoria je zurila u njega.»Zašto ste me onda doveli ovamo?«

Page 215: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Vjerovala ili ne, imao sam na umu samo zabranjeni valcer, ne icijelo zavođenje.«

»Što onda radimo na ovom ležaju?«Đavo je stisnuo čeljust. »Zanio sam se – ti si me zanijela!«»A tako.« Suzila je oči prema njemu. »Vama je dopušteno zavesti

mene, ali meni nije dopušteno uzvratiti istom mjerom?«Oči koje su susrele njezine bile su samo zelene krhotine. »Točno

tako. Zavođenje je umjetnost koju je najbolje prepustiti majstorima.«»Ja očito brzo učim – imala sam izvrsnog učitelja.« Povukla je

ruke zarobljene u njegovima pokušavajući i njega povući dolje; kadabi ga barem mogla dovesti natrag na krevet pokraj sebe...

»Ne!« Đavo je naglo pustio njezine ruke i ustao; smrknuto ju jepogledao. Nije ga zavela – nešto u njemu uspjelo je u tome. Što godje to bilo, nije mu vjerovao – ta sila koja je šaputala u njemu, koja gaje nagovarala da se preda, da odbaci svoje pozorno razrađeneplanove i preda se požudi zajedno s njom. »Kada mi dođeš kao mojažena, želim da mi dođeš svojom voljom. Zato što si donijela odlukuda ćeš biti moja vojvotkinja. A tu odluku još nisi donijela.«

Iznenađena, Honoria je zurila u njega. »A što mislite što je sve ovobilo?« Njezina gesta obuhvatila je njezino polugolo stanje.

Đavo je sumnjičavo suzio oči. »Znatiželja.«»Znati...?« Honoriji su se usta zaprepašteno otvorila, a zatim

zatvorila; prijeteći, stisnula je usnice i pridignula se na jedan lakat.Đavo je progovorio prije nego što je ona uspjela. »Čak i da nije –

čak i da si čvrsto odlučila – kako bi ja to sad mogao znati, kad sitoliko uzbuđena da gotovo iskriš?«

Honoria je susrela njegov pogled – i poželjela da ima odgovor nato pitanje.

»Opijena si strašću – ne pokušavaj to poreći.«I nije – nije mogla; gotovo je pala u nesvijest od samog pridizanja

u sjedeći položaj. U ušima joj je pulsiralo. Jedan bi trenutak osjetilaval uzbuđenja, a drugi očajničku želju za vatrom – njegovom vatrom.Unutar nje pulsirala je znatiželjna, otapajuća praznina; disanje joj jebilo tako plitko da nije mogla misliti.

Đavolov pogled na njezinu licu postao je intenzivniji, a onda sespustio, pretražujući je. Nabori njezine haljine bili su pali dolje, rubovinjezinih skuta lebdjeli su na njezinim bedrima. Istog su se trenutka

Page 216: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njegove oči vratile na njezino lice. Vidjela je kad je odlučno stisnuočeljust i kad su se željezni okovi njegove kontrole zaključali.

Govorio je kroz stisnute zube s frustracijom u glasu. »Važno mi jeznati da si donijela svjesnu odluku – da si odlučila postati moja žena,majka moje djece, iz vlastitih razloga, a ne zato što sam te ja zaveo,prisilio ili manipulacijom naveo na to.«

»Ali donijela sam svoju odluku.« Honoria se teškom mukomuspravila na noge.

»Kako te mogu uvjeriti?«»Moram te čuti kako to govoriš – izjavljuješ – kad budeš posve

compos mentis.« Đavo ju je uporno gledao. »Želim te čuti kakoizjavljuješ da ćeš biti moja vojvotkinja, da mi želiš roditi djecu.«

Kroz izmaglicu strasti, Honoria je ugledala neočekivani tračaksvjetlosti. Suzila je oči. »Zašto ti je točno potrebna ta izjava?«

Đavo je spustio pogled i pogledao je jednako suženim očima.»Možeš li poreći da si izbjegavala udaju zbog svoje oduke da

nećeš riskirati gubitkom djece – kao što si izgubila svojeg brata isestru?«

Iznenađena, zurila je u njega. »Kako si znao?«Đavolu se čeljust stisnula. »Michael mi je rekao za vašeg brata i

sestru. Ostalo je očito. Morala si imati razlog zašto se nisi htjelaudavati – da bi izbjegla malu djecu.«

Njegova pretpostavka u vezi s njezinim najosobnijim strahom –točna pretpostavka – razdraživala ju je; Honoria je znala da trebareagirati – učiniti nešto da mu pokaže gdje mu je mjesto. Umjestotoga, njihov razgovor o djeci izazvao je daleko jači odgovor,primitivan poriv da mu pokaže gdje mu je mjesto, ali na posvedrukčiji način.

Njihova rasprava nije ni najmanje uspjela utažiti želju koja joj jeuporno pulsirala u venama. Oboje su bili polugoli, oboje suisprekidano disali; strast je još pulsirala među njima. Svaki njegovmišić bio je jasno definiran, zaključan u obrani od te nagonskepotrebe. Ona nije imala takve obrane.

Zapljusnulo ju je shvaćanje – i počela je drhtati. »Ja...« Pretražilaje njegove oči, njezine su se širom otvorile. Bespomoćno je ispružilaruke. »Ne možeš me ostaviti ovako.«

Page 217: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo je pogledao u njezine oči – i u sebi opsovao – sebe, nju – itu Celestininu prokletu haljinu koja se u sjajnim naborima skupljalaoko njezina struka i pokrivala njezina bedra u svilenoj raskoši. Dok juje gledao, potresao ju je izdajnički drhtaj, gotovo neprimjetan tremorpod njezinom kožom.

Posegnula je i uhvatila prstima njegovu košulju i povukla.Kolebljivo se primaknuo bliže. Namjerno ju je uzbudio, doveo nagranicu ludila.

»Molim te.« Nježna molba ležala je na njezinim ranjenim usnama.U očima joj je svjetlucalo.

I što je sad drugo jedan gospodin mogao? Opsovavši u sebiposljednji put, Đavo ju je uzeo u naručje i pritisnuo svoje usne nanjezine.

Ona mu se istog trenutka otvorila, potonula mu u naručje. Dao jojje što je željela, polako je rasplamsavao njezinu vatru, strogo sekontrolirajući. Njegovi su demoni sada bili obuzdani – nijenamjeravao ponovno ispustiti uzde.

Honoria je osjetila njegovu odluku; mišići koji su je okruživali bili suzaključani i nepopustljivi. Tu večer neće postati njegova žena. Ali nijejoj bilo ostalo dovoljno volje da se buni protiv sudbine – cijelo njezinobiće bilo je usredotočeno na vatru koja je bjesnjela u njoj. Jedan zadrugim, plameni valovi potresli su joj tijelo, ostavljajući je praznu ičeznutljivu, oslabljenu žudnjom. Kako će samo on utažiti njezinuglad, ona nije znala. Nošena strašću, podala se njegovimpoljupcima, vatri i predala se u njegove ruke.

Kada je podignuo glavu, vrtjelo joj se, gorjela je kao nikad prije.Njezino cijelo biće bilo je opustošeno vatrom i žudnjom.Pokušavajući doći do daha, držala se za njegova ramena.

»Vjeruj mi.«Šapnuo je te riječi uz njezino grlo, a onda je poljupcima prešao

liniju jedne plave vene. Honoria je pustila da joj glava padne unatrag,a onda je zadrhtala. U idućem ju je trenutku podignuo u naručje.Čekala je da je položi na dnevni ležaj – umjesto toga, odnio ju je iza.Ležaju okrenut leđima, spustio ju je na noge i okrenuo premavelikom zrcalu na zidu.

Honoria je iznenađeno pogledala. Mjesečina je pronašla njezinukožu i ona je zasvjetlucala. Iza nje, Đavo je bio samo gusta sjena,

Page 218: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njegove ruke bile su tamne u usporedbi s njezinim tijelom. Honoriase obliznula. »Što ćeš učiniti?«

Sagnuo je glavu i jezikom joj prešao rub ušne školjke.»Pružiti ti užitak, osloboditi te.« Njegove oči u zrcalu susrele su

njezine.»Zadovoljiti te.«Dubok baršunasti žubor njegova glasa oslobodio je val uzbuđenja

koji je zapljusnuo njezino tijelo. Njegovi dlanovi kliznuli su okolo daobuhvate njezine dojke – prsti su mu pojačali stisak i ona jezadrhtala. »Ti samo trebaš raditi ono što ti kažem.« Opet je susreonjezin pogled. »Drži oči otvorenima i gledaj moje ruke – i usredotočise na ono što osjećaš, na osjetila...«

Riječi su mu bile duboke, hipnotizirajuće. Honoria nije moglamaknuti pogled s njegovih ruku koje su ritmično milovale njezinedojke. Promatrala je kako njegovi dugački prsti posežu za njezinimbradavicama; zavrtjeli su se, a onda stisnuli – oštri drhtaji projurili sujoj tijelom. Kratko je udahnula, naslonila se i na svojim leđima osjetilanjegova gola prsa; njegove kovrčave dlake greble su joj golaramena.

Dlanovi su mu napustili njezine dojke i ona se ponovnousredotočila na zrcalo. Jedna tamna ruka kliznula je njezinim tijelom,držala je uz njega. Druga je zgrabila njezinu haljinu koja se naboralana bokovima. Honoria je shvatila njegovu namjeru i ukrutila se –htjela se pobuniti, ali riječi joj nisu prešle preko usana. Skinuo joj jehaljinu i negliže s bokova i ogolivši je, pustio da kliznu na pod. Skupatkanina ležala im je oko stopala – Honoria ju je ignorirala, šokirana,očarana pogledom na tamne ruke koje su slobodno lutale njezinimtijelom.

Čula je tiho stenjanje – i znala da dolazi od nje. Glava joj je palana njegovo rame; kralježnica joj se izvila. Njezina osjetila, posveusredotočena, bilježila su svaki dodir, svaki pokret iskusnogmilovanja; ispod svojih otežanih vjeđa, promatrala je svaku erotskukretnju.

A onda se on pomaknuo, njegove su ruke kliznule oko nje, obgrlileje, lijevim je dlanom obuhvatio njezinu dojku, desni je ispružio prekonjezina trbuha. Iza nje, njegovo je koljeno razdvojilo njezina; sagnuo

Page 219: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

je glavu, usne su mu grickale nježnu kožu pod njezinim uhom.»Samo gledaj.«

I Honoria je gledala – gledala je kako mu ruka klizi niže, kako dugiprsti mrse njezine uvojke, a onda su kliznuli još niže i pritisnuliunutra. Dodirnuo je njezinu nježnu kožu, pronašao njezinu otopljenutoplinu i milovao. Bez daha, žudeći, osjetila je kako se mišići njegoveruke pomiču kad je posegnuo još dalje, osjetila je pritisak njegoveruke među svojim bedrima, osjetila polagani, neumoljivi prodor kadje jedan prst ušao u nju.

Zapljuskivao ju je val za valom užitka; dlan na njezinoj dojcimilovao je, prsti su mu pronašli, a onda stisnuli jednu njezinubradavicu. Na vlastitu inicijativu njezine su ruke pronašle njegove izalijepile se za njegove široke zglobove. Kovrčave dlake njegovihpodlaktica greble su meku kožu s unutarnje strane njezinih. Podnjezinim prstima, igrali su čvrsti mišići i tetive od čelika.

Među njezinim bedrima njegova se ruka pomaknula; jedan je prstkliznuo duboko, a njegov palac stvarao je pritisak i milovao.

Munja, divlja vatra – valovi čistog, iskonskog užitka zapljuskivali suje; tijelo joj se napelo, izvilo; Honoria je ostala bez daha. Njegova suse milovanja nastavila, snažno pojačala; osjetila su se unutar njekovitlala, a onda porasla u vrtlog osjećaja.

»Samo gledaj.«Gola, užarena, teškom je mukom podignula vjeđe – i vidjela kako

njegova ruka pritišće duboko medu njezina bedra.Obuzeo ju je prasak – eksplodirao u njoj. Osjetila su se

kristalizirala, vinula, a onda razlomila i milijun sićušnih srebrnastihkišnih kapi koje su je prožimale, jurile njezinim napregnutim živcimada bi se istopile, golicale pod njezinom kožom.

Oslobođenje.Zapljusnulo ju je, opralo svaku napetost i zamijenilo s užitkom tako

dubokim da je mislila da će umrijeti. Osjetila je njegove usne nasvojoj sljepoočnici, osjetila da su mu ruke smekšale u umirujućem,intimnom milovanju. Oblio ju je slatki zaborav.

Kad se vratila u stvarnost, Honoria je otkrila da je ponovnoodjevena i da leži naslonjena na naslon dnevnog ležaja. Pred njom,pred zrcalom, stajao je Đavo i vezao svoju kravatu. Promatrala jekako njegovi prsti spretno diraju i vežu široke nabore i nasmijala se.

Page 220: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

U zrcalu, Đavolov pogled susreo je njezin. Ona se šire nasmijala;on je podignuo obrvu.

»Upravo sam shvatila«, rekla je, još se više naslanjajući na ležaj,»zašto ti nemaš osobnog slugu. Budući da si bludnik to znači da sene možeš osloniti na slugu da te na brzinu odjene.«

Složivši krajeve svoje kravate. Đavo ju je ljutito pogledao. »Točnotako.« Okrenuo se. »A ako si se vratila među žive dovoljno da dođešdo te pomisli, vrijeme je da se vratimo u balsku dvoranu.«

Zastao je i podignuo svoj kaput s poda. Honoria je otvorila usta daga obavijesti da je doista donijela odluku, a onda se predomislila.Ionako su dovoljno dugo izbivali – to više nije bilo ni vrijeme nimjesto. Reći će mu ujutro.

Osjećala je kao da pluta, na neki čudan način odvojena odstvarnosti. Gledala je kako Đavo odijeva kaput. Dok je popravljaorevere, nešto joj je zapelo za oko. Okrenula se i provirila kroz granenaranči.

»Što je?« Đavo je slijedio njezin pogled.»Pomislila sam da sam ugledala nekoga, ali vjerojatno je samo

igra sjene.«Đavo ju je uzeo za ruku. »Dođi, i ovako će se dovoljno pričati.«Brzo su prošli između stabla naranči; trenutak poslije, kvaka je

škljocnula i sve je postalo mirno. Mjesec je nastavio bacati širokesnopove svojih nježnih zraka po popločenom podu.

Sjena je razbila taj uzorak.Obris muškarca pao je preko stabala naranči, iskrivljen do

prijetećih razmjera. A onda je obris nestao za ugao oranžerije i sjenase izgubila.

Mjesečina je bacala nježnu bijelu svjetlost, osvjetljavala stablanaranči, košaru s vezovima i dnevni ležaj s razbacanim jastučićima.

Page 221: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 15

Hvala, Emmy.« Honoria je stajala sklopljenih ruku pred prozoromsvoje dnevne sobe i promatrala sluškinju kako posprema pladanj snjezinim ručkom. »Je li se Njegova Milost vratila?«

»Ne vjerujem, gospođice.« Emmy se uspravila s pladnjem urukama. »Mogu pitati Webstera, ako želite?«

»Ne – hvala ti, Emmy.« Honoria se osmjehnula. »Samo samonako, dokono pitala.«

Izrazito dokono. Okrenuvši se prema prozoru, Honoria se zapitalakoliko još dokoličarenja može podnijeti. Vratili su se s trga Berkeleyaposlije tri sata. Savladao ju je san, dubok i bez snova. Đavolov užitakočito joj je godio. Kada se probudila odlučila je ne gubiti vrijeme izahtijevati više. Odjevena u jednu od najprivlačnijih Celestininihhaljina, spustila se u prizemlje.

Samo da bi otkrila da je jutarnja blagavaonica prazna. U njoj nijebilo ni jednog vuka. Webster ju je obavijestio da je Njegova Milostrano doručkovala i otišla na dugačku vožnju. Nakon doručka usamotnoj raskoši – budući da je vojvotkinja udova večer prijepriopćila da nema namjeru ustajati prije podneva – ona se povukla usvoju dnevnu sobu. Da čeka. Nestrpljivo.

Kako se usuđuje tražiti izjavu od nje i onda otići u vožnju? Ljutito jezaškripala zubima, a onda je začula tresak ulaznih vrata. Zvucipovišenih glasova doprli su do nje. Namrštivši se, krenula je premavratima, otvorila ih i prepoznala Websterov uznemireni glas.

Webstera je nešto uspjelo uznemiriti, izbaciti iz njegoveuobičajene staloženosti?

Honoria je krenula prema stubama. Ne bi ga uznemirilo ništamanje od katastre...

Dah joj je zastao; oči su joj se širom otvorile, podignula je skute ipotrčala.

Page 222: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Kad je stigla na galeriju, nagnula se nad ogradom. Prizor koji jeugledala nije ju ni najmanje smirio. U predvorju ispod, lakaj sevrzmao oko razbarušene osobe, podupirao je, uzvikivao. Bio je toSligo, blijed, uzdrman, s jednom rukom u improviziranom povezu, sporezotinama i ogrebotinama preko cijelog lica.

Srce joj je stalo, Honoria je krenula niza stube i onda je čulaĐavolov glas, jasnu grmljavinu njegova dubokoga, snažnoga glasa.Olakšanje ju je proželo tako snažno da se morala uhvatiti za ogradudok joj vrtoglavica ne prođe. Duboko udahnuvši, nastavila sespuštati.

Đavo je izašao iz knjižnice; Honoria se uhvatila za ogradu. Kaputmu je bio pokidan na mnogo mjesta. Njegove hlače od jelenskekože, koje su obično bile besprijekorne, bile su izgrebene i prašnjavekao i njegove čizme. Neuredni crni uvojci uokvirivali su munamršteno lice; velika ogrebotina protezala se duž njegove čeljusti.

»Pozovi liječnika, to rame treba namjestiti.«»A što je s vama, Vaša Milosti?« Webster, koji je Đavola pratio u

stopu, podignuo je ruke kao da želi zgrabiti svojega gospodara.Đavo se okrenuo i ugledao Honoriju na stubama. Pogled mu se

zalijepio za njezin. »Ništa mi nije, zadobio sam samo nekolikoogrebotina.« Nakon jednog trenutka, pogledao je ulijevo i namrštiose na Webstera. »Prestani se vrpoljiti – sjeti se da su Cynsterineuništivi?« I s time je zakoračio na prvu stubu.

»Samo pošalji gore toplu vodu – to je sve što trebam.«»Odmah ću vam je donijeti, Vaša Milosti.« S ranjenim

dostojanstvom, Webster se uputio u kuhinju.Đavo se uspinjao stubama. Honoria je čekala. Bilo je iveraka, neki

su bile lakirani, u poderotinama njegova kaputa. Njezina su se prsatoliko stisnula da ju je zaboljelo. »Što se dogodilo?«

Kad joj je došao blizu, Đavo je susreo njezin pogled. »Puknula jeosovina na mojoj dvokolici.«

Njegova košulja bila je zamrljana tragovima krvi; kretao se brzo, aline i sa svojom uobičajenom gipkom otmjenošću. Nastavio se penjati;Honoria se okrenula i nastavila za njim. »Gdje?«

»Hampstead Heath.« Nije čekao njezino iduće pitanje, nego jeodmah dodao: »Bilo mi je potrebno zraka, pa sam otišao onamopustiti konje da se istrče. Letjeli smo kad je osovina otišla.«

Page 223: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je osjetila kako joj se krv povlači iz lica. »Otišla?«Đavo je slegnuo ramenima. »Puknula – prasak je bio strašan.

Moguće da smo udarili o nešto, iako mislim da nismo.«Kad je došao do vrha stuba, okrenuo se i krenuo niz hodnik.

Zamišljajući prizor koji joj se ni najmanje nije svidio, požurila je zanjim. »Tvoji konji – riđani?«

»Ne.« Đavo joj je dobacio pogled. »Upregnuo sam par mladihvranaca – da im iskušam brzinu.« Lice mu se smračilo.

»Jednog sam odmah ubio, ali nosim samo jedan pištolj. Srećom jei Sherringham pošao s nama – posudio sam njegov pištolj, a ondanas je dovezao natrag.«

»Ali...« Honoria se namrštila. »Što se točno dogodilo?«Susreo ju je izrazito razdražljiv pogled. »Osovina je puknula pod

sjedalima – dvokolica se raspala. Đavoljom je srećom i mene i Sligaodbacilo. Ja bolje odskačem od njega.«

»Dvokolica?«»Može u drva za ogrjev.«Došli su do kraja dugačkog hodnika; otvorivši teška vrata od

hrastovine, Đavo je ušao unutra. Zastao je u sredini sobe, nasredištu bogatog saga. Podignuvši jedno rame počeo je skidatikaput, a onda je bijesno izdahnuo.

»Dopusti meni.« Iza njega, Honoria je posegnula preko njegovihramena i nježno povukla, oslobodivši najprije jedno rame, ondadrugo, da bi zatim svukla i rukave. »Blagi Bože!« Ispustivši uništenikaput, zurila je.

Košulja mu je bila uništena. Fina tkanina bila je pokidana duž leđakoja su pretrpjela njegov pad. Ogrebotine su krvarile, kao i bezbrojmalih posjekotina. Srećom, njegove hlače i čizme pružile su boljuzaštitu; nije imao posjekotina ispod struka.

Prije nego što je uspjela reagirati, Đavo je izvukao košulju iz hlačai prebacio je preko glave. A onda se skamenio. Zatim mu se glavanaglo okrenula. »Kojeg vraga ti radiš ovdje?«

Bio joj je potreban trenutak da makne pogled s njegovih krvavihleđa i preusmjeri ga na njegovo lice. Nije odmah uspjela shvatitipogled u njegovim očima, a onda je pogledala pokraj njegove glave iugledala masivan krevet s baldahinom koji je dominirao prostorijom.Jednim kratkim pogledom upila je njegove raskošne zelene zastore,

Page 224: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

bogato izrezbareno uzglavlje, stupove boje karamele, svilene plahte,debeli madrac od perja i obilje mekih jastuka poslaganih nauzglavlju. Blagog izraza na licu, vratila je pogled na njega.»Posjekotine ti krvare – potrebno ih je namazati melemom.«

Đavo je tiho opsovao. »Ne bi smjela biti ovdje.« Borio se daoslobodi ruke iz svoje košulje.

»Ne budi smiješan.« Honoria je uhvatila njegove potpunozapletene ruke i spretno mu otkopčala manžete. »Okolnosti suisprika za ovo neprimjereno ponašanje.«

Đavo je svukao košulju sa svojih zglobova i bacio je ustranu.»Nisam na samrti.«»Ali si gadno izgreben.« Honoria je mirno susrela njegov pogled.»Ti ih ne možeš vidjeti.«Đavo je suzio oči prema njoj – a onda se izvio pokušavajući

pogledati svoja leđa. »Ne osjećam ih jako – mogu se sam pobrinutiza njih.«

»Za Boga miloga!« Honoria je stavila ruke na kukove i bijesno gapogledala. »Prestani se ponašati kao da imaš šest godina – samo ćuti oprati posjekotine i namazati ih melemom.«

Đavo je munjevito zatresao glavom. »Ali upravo se o tome i radi –ja nisam šestogodišnjak – i nisam na samrti.«

»Naravno.« Honoria je kimnula. »Ti si Cynster, ti si neuništiv,sjećaš se?«

Đavo je zaškripao zubima. »Honoria, ako se želiš igrati anđelačuvara, onda se, dovraga, najprije udaj za mene.«

Honoria je izgubila živce – čekala je da mu priopći svoju odlukukoju je htio čuti, a onda se pojavi ovakav! Primaknuvši se korakbliže, posadila je svoj kažiprst u središte njegovih golih prsa. »Ako.«Izjavila je ističući riječ ubodom svojeg prsta, »Ja doista odlučim udatise za tebe.« Pokušala ga je ponovno ubosti; kad je on instinktivnozakoračio natrag, ona je zakoračila naprijed. »Želim biti sigurna..«Još jedan ubod, još jedan korak. »Da ćeš se ponašati razumno.«Prst ju je počeo boljeti. »U – svim – situacijama!« Tri brza uboda, tribrza koraka. Đavolove noge udarile su podnožje njegova kreveta.Honoria ga je napala. »Kao, recimo, sad!« Podignuvši prijeteći,prkosan pogled prema njemu, ubola ga je jedan posljednji put.»Sjedni!«

Page 225: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Lice u koje je gledala bilo je beskompromisno; njegove oči,zasjenjeno zelene, mračno su sijevale. Stajali su tako ukliještenihpogleda, nožni prst do nožnog prsta, volja nasuprot volje, a onda seĐavolov pogled naglo okrenuo prema vratima.

Honoria je iskoristila trenutak. Položila je oba dlana na teškemišiće njegovih prsa i grunula. Jako.

Uz prigušenu kletvu, Đavo se srušio i sjeo.»Vaša voda, Vaša Milosti.« Webster je laktom otvorio vrata, koja

su se napola zatvorila za njima.Honoria se okrenula i ispružila ruke. »Trebat će mi melem,

Webstere.«»U redu, gospođice.« Odgovorio je i predao joj zdjelu s vodom, a

da nije ni trepnuo. »Odmah ću vam ga donijeti.«Istog trenutka kad je Webster nestao, Honoria se okrenula i

susrela njegov bijesan pogled.»Ovo nije dobra ideja.«Ona je podignula obrvu, a onda se sagnula i položila zdjelu na

pod. »Prestani se žaliti – preživjet ćeš.«Đavo je gledao kako joj se haljina zateže preko stražnjice i naglo

je zatresao glavom. »Možda, ali hoću li zadržati zdravu pamet?«Iscijedivši krpu, Honoria mu je dobacila odmjeravajući pogled.

Ispravila se, smotala krpu i stala pokraj njega. Noge su joj gotovodoticale njegovo bedro. Položivši jedan dlan na njegovo rame,povukla ga je naprijed i otkrila duboku posjeklinu. Njegova je kožabila topla pod njezinim prstima, otporna, itekako živa. »Misli na neštodrugo.« Pažljivo je počela čistiti ranu.

Đavo je zatvorio oči i duboko udahnuo. Misli na nešto drugo.Dobro da je sjedio inače bi ona neupitno saznala na što to neštodrugo on misli. Njegove ogrebotine i posjekline jedva da bi mogleproći kao bolne prema njegovim mjerilima; njegova je najveća boluporno pulsirala i samo će postati još teža. Bila mu je tako blizu,naginjala se nad njim, posezala oko njegova ramena, a njezin ga jeparfem okruživao, opijao ga žudnjom.

Male ruke nježno su ga dirale, oklijevajući; počela je kad su mu semišići pomaknuli, trepereći pod njezinim prstima. Stisnuvši šake,Đavo ih je pokorio. Kad se Webster vratio s melemom u ruci, onsamo što nije uzdahnuo s olakšanjem.

Page 226: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Kako je Sligo?«Iziskivalo je truda, ali uspio je uvući svojeg batlera u razgovor sve

dok Honoria, nakon što je svaka ogrebotina bila očišćena inamazana, napokon nije odstupila.

»Eto ga.« Brišući ruke od ručnik koji joj je Webster pružio, upitnoga je pogledala.

Đavo ju je blijedo gledao. Čekao je dok Webster nije pokupiouništenu odjeću, ručnike, melem i zdjelu i dostojanstveno sepovukao. Honoria se okrenula da ga isprati pogledom. Đavo jenečujno ustao i stao iza nje. Izgubio je bitku sa svojim demonima petminuta prije.

»A sad!« Honoria se okrenula – ravno u Đavolovo naručje.»Što...?« Riječi su joj zamrle kad je pogledala u njegove oči.Zapljusnuo ju je osjećaj da joj se upravo sprema proždiranje. Osjetilaje dodir njegove ruke na svojem vratu. Ruka se podignula i uokvirilanjezinu čeljust; u isti trenutak, glava mu se spustila.

Nije čekao dopuštenje, natuknuto ili bilo kakvo drugo, nego jegrabežljivo uzeo njezina usta. Honoria je osjetila kako joj se kostitope. Pod tim napadom, njezin je otpor nestao. On se pomaknuo ipremjestio je. Noge su joj dotaknule rub kreveta. Podižući je uzasebe, kleknuo je na krevet, a onda su se oboje zajedno srušili. Palaje na leđa – on je pao na nju.

Ravno na nju.Svaka pomisao na to da mu se suprotstavi nestala je. Glad koja je

pustošila njime, njegova čista mišićava težina, napeta, kruta ispremna je osvojiti, istog su trenutka zapalile njezinu vatru. Honoriaje ovila ruke oko njegova vrta i strastveno mu uzvratila poljubac.

Posegnuo je rukom pod nju i kliznuo dlanom pod njezin bok,zgrabio je prstima, a onda je pridignuo k sebi. Osjetila je, izraženije,fascinantnije negoli ikad prije, kruti stup njegove strasti kako seuzdiže uz nju. Instinktivno se počela meškoljiti pod tom pulsirajućomtežinom – želeći ga, žudeći za njim.

»Blagi Bože!«Đavolova ju je težina napustila – neljubazno je podignuta s

kreveta. Zarobljena u njegovu naručju u pjesmi svojih skuta,izbezumljeno trepćući, Honoria je gledala kako joj se vrata

Page 227: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

približavaju. Premjestivši je u svojim rukama, Đavo ih je širomotvorio.

I spustio je na noge u hodniku.»Što...?« Grudi su joj je nadimale; Honoria se okrenula da se

suoči s njime, ostatak njezina pitanja zrcalio joj je se u očima.Đavo joj je pred nosom zaprijetio prstom. »Tvoja izjava.« Izgledao

je divlje, njegova tamna kosa bila je razbarušena, crne obrve oštrosu se izvijale, a njegove usne postale su tanka, žestoka linija. Prsasu mu se dramatično uzdizala i spuštala.

Honoria je duboko udahnula.»Ne sad!« Đavo se namrštio na nju. »Nakon što dobro razmisliš.«Izrekavši to, zalupio je vratima.Honoriji se donja čeljust objesila; zurila je u hrastova vrata. A onda

je, zatvorivši usta, posegnula za kvakom.I začula kad se ključ u bravi okrenuo.U općoj je nevjerici zurila u vrata, ponovno otvorenih usta.A onda je zaškripala zubima, stisnula šake i dala si oduška

frustriranim vriskom.Otvorila je oči – vrata su još bila zatvorena.Prijeteći stisnuvši čeljust, okrenula se na peti i otišla.

Đavo je pobjegao iz svoje kuće i potražio utočište u streljaniManton’s. Bilo je kasno popodne, vrijeme kada je ondje mogao naićina mnoge svoje kolege koji su još ostali u gradu i provesti jedan satvježbajući gađanje u ugodnom društvu.

Pretražujući pogledom zauzete kabine za pucanje, pogled mu jezapeo za jednu tamnu glavu. Krenuo je naprijed i pričekao damuškarac kojem se uputio ispali sve metke iz svojeg pištolja prijenego što je progovorio: »Nisi baš popravio svoje pucanje, brate.«

Richard je okrenuo glavu i podignuo jednu obrvu. »Nudiš se da menaučiš, stariji brate?«

Đavolu su zubi zabljesnuli. »Davno sam odustao od toga – više mije na umu jedno malo prijateljsko natjecanje.«

Richard se nacerio. »Desetica za svako pucanje?«»A da pobjednik jednostavno sve odnese?«»Dogovoreno.«

Page 228: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

U prijateljskom raspoloženju, izmjenjivali su se pucnji. Znanci suim počeli prilaziti i dijeliti ne pretjerano ozbiljne savjete na koje subraća odgovarala jednakom mjerom. Kada su bili tako jedan uzdrugog, nitko nije mogao posumnjati u njihov rodbinski odnos. Đavoje bio viši za centimetar ili dva, i iako je Đavo bio mišićaviji odRicharda, najviše su se razlikovali po tomu što je Đavo bio četirigodine stariji. Njihova lica, promatrana zasebno, nisu na prvi pogledbila slična. Đavolove su crte lica bile oštrije, strože, ali kad ih se takopromatralo jednog pokraj drugog, odmah su se mogli uočiti istipatrijarhalni obrisi, isti arogantni nos i linija obrva, kao i istaagresivna brada.

Maknuvši se iza Richarda da ispali pucanj, Đavo se nasmijao.Pokraj Taštog, kojeg je poznavao poput svoje sjene, nitko mu nije biobliži od Richarda. Njihova je sličnost išla dublje, mnogo dublje odpuke vanjske sličnosti. Od svih članova Cynster komore, Richardovoje ponašanje uvijek mogao najbolje predvidjeti – jer je Richard uvijekreagirao poput njega.

Pucanj Richardova pištolja odjeknuo je kabinom; Đavo jepodignuo pogled i uočio rupu centimetar lijevo od središta mete.Koristili su se ledenicama i još jednim od Mantonovih posebnih,opakih pištolja duge cijevi. I iako su bili dobro izbalansirani, zaudaljenost s koje su pucali, najveće dopuštene udaljenosti u galeriji,pištolji su se svakako razlikovali; rotirali su tri pa su stalno moraliprilagođavati ciljanje.

Pomoćnik koji ih je služio morao je napuniti idući pištolj. Đavo gaje odvagnuo u svojoj ruci. Richard se maknuo, Đavo je zauzeonjegovo mjesto i ispružio ruku. Njegov pucanj pogodio je cilj izmeđuRichardova pogotka i središta.

»C, c, c! Uvijek si impulzivan, Sylvestre – da si samo malo dužeciljao, pogodak ti bi bio bolji.«

Richard, koji je bio naslonjen na zid kabine, ukočio se, a ondaispravio; njegovo, prethodno opušteno lice postalo je bezizražajno.Kratko je kimnuo Charlesu, a onda se okrenuo nadzirati ponovnopunjenje pištolja.

Za razliku od njega, Đavolov se osmijeh šaljivo raširio. »Kao štodobro znaš, Charlese, ja nisam sklon gubljenju vremena.«

Page 229: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Charlesove su blijede trepavice trepnule; u očima mu se kratkopojavila mrzovolja.

Đavo ju je uočio. Nenadmašivo otmjeno, uzeo je ponovnonapunjeni pištolj.

»A da nam pokažeš kako?« Okrenuo je pištolj, položio cijev prekosvojeg rukava i rukohvat pružio Charlesu.

Charles je posegnuo, a onda mu je ruka zastala. Zatim mu sečeljust stisnula. Obuhvatio je uglancani rukohvat prstima i uzeopištolj. Zakoračio je pokraj Đavola i zauzeo njegovo mjesto.Jedanput je zatresao ramenima i podignuo ruku. Naciljao je i ciljaosamo trenutak dulje od Đavola prije nego što je ispalio pucanj.

Središte mete nestalo je.S iskrenim »Bravo«, Đavo je potapšao Charlesa po ramenu. »Ti si

jedan od rijetkih kojima to uspijeva kad god požele.« Charles jepodignuo pogled, a Đavo se nasmijao. »Hoćeš li nam se pridružiti?«

I Charles im se pridružio. Unatoč svojoj prvotnoj nesklonosti, čakje i Richard proučavao stil svojega najstarijeg bratića. Streljaštvo jebilo jedno od rijetkih gospodskih hobija koje je povezivalo Charlesa sčlanovima Cynster komore; pucanje iz pištolja bila je aktivnost ukojoj je on bio majstor. Charles je prihvatio Đavolove komplimentebez lažne skromnosti, ali se nakon dvadesetak minuta sjetio drugogdogovora i otišao.

Richard je gledao kako se Charles udaljuje od njih i zatresaoglavom. »Da nije tako krut, bio bi podnošljiv.«

Đavo je proučavao njihove mete. »Koji je rezultat?«»Prestao sam pratiti kad se Charles pojavio.« Richard je pogledao

u mete, a onda se namrštio. »Vjerojatno si ti pobijedio – obično tipobijediš.«

»Proglasimo rezultat izjednačenim.« Đavo je odložio pištoljeustranu. »Meni je poslužilo svrsi.«

»A to je bilo?« Podignuvši obrve, Richard je krenuo za Đavolom izstreljačke kabine.

»Rastresti misli.« Đavo je kimnuo Mantonu, koji mu se nasmijao inaklonio, i poveo ih iz galerije.

Richard ga je mirno slijedio i izašao za njim na pločnik. Pogledavšiu Đavolovo namrgođeno lice, podignuo je obrve. »To svakako jesi.«

Đavo ga je zbunjeno pogledao i usredotočio se. »Što?«

Page 230: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Rastresen.«Đavo se smrknuo. »Ma radi se o tome da... Zaboravio sam nešto,

nešto u vezi s Tollyjevim ubojstvom.«Richard se istog trenutka uozbiljio. »Nešto važno?«»Imam zlu slutnju da bi moglo biti ključno, ali svaki put kad to

pokušam zgrabiti, isklizne natrag u izmaglicu.«»Prestani se tako jako truditi.« Richard ga je potapšao po ramenu.

»Odi razgovarati s Honorijom Prudence – rastresi misli još više.«Nacerio se. »Tvoj će se ključni trag sigurno pojaviti u nekojnajneizglednijoj situaciji.«

Suzbivši poriv da kaže svojem bratu da mu je upravo od HonorijePrudence bilo potrebno rastresti misli, Đavo je kimnuo. Razišli su se.Richard je krenuo u svoj stan, a Đavo je pločnikom krenuo prematrgu Grosvenoru.

Zaključio je da mu u njegovu trenutačnom stanju šetnja ne možeštetiti.

Vjetar je počeo puhati kad je Đavo došao do svojih ulaznih vratakasno navečer. Nakon što je ostavio Richarda, vratio se kući samoda se presvuče. Kao i većinu svojih posljednjih večeri, i prošlu je noćposvetio onomu, što je posuđujući Honorijin opis, za sebe nazivao»Luciferovim crnim tračem«. To nije bilo nešto što su on ili njegovabraća mogli izravno istraživati – njihova su stajališta bila previšepoznata. Nitko s njima otvoreno ne bi razgovarao o tome zbogstraha od negativnih posljedica. A to ja značilo da će morati naćipijuna koji će to umjesto njih istraživati – konačno je odlučio obratitise vikontu od Bromleya. On je bio dokoni, razuzdani, okorjeli kockarkoji je uvijek tražio novu razonodu.

Kako je i sam bio poznati kartaš, Đavolu nije bilo teško bacitivikontu pravi mamac. Tu je večer vikom kročio na put koji će gavjerojatno stajati cijele njegove imovine. Nakon čega će se tajgospodin pokazati izrazito korisnim. A nakon toga vjerojatno višenikad neće igrati piquet.

Mračno se nacerivši, Đavo je zastao s ključem u rukama. Suzivšioči, pogledao je u noćno nebo. Bilo je mračno, ali ne toliko mračno

Page 231: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

da nije mogao vidjeti grmljavinu koja se približavala kako sezlokobno nadvija nad krovovima kuća.

Brzo je ušao unutra. Nadao se da se Webster sjetio njegoveupute.

Oluja se prolomila uz grozomoran udar.I potopila Honoriju ravno u pakao. Samo što se ovaj put našla u

drukčijem paklu, na poprištu drukčijeg pokolja.Odozgo je gledala olupinu kočije, drvene krhotine i ostatke kožnih

sjedala. Konji, polomljeni i izranjavani, vrištali su. Pokraj kočije ležaoje muškarac, njegove duge ruke i noge upadale su pod nemogućimkutovima. Crni uvojci prekrivali su njegove oči; njegovo je lice biloblijedo poput smrti.

Ležao je nepomično, s mirom onoga koji je napustio ovaj svijet.Crni jad koji je prožimao Honorijino srce bio je jači negoli ikad

prije. Obuzeo ju je, zavitlao je i povukao u vrtlog pustoši, u dolinubeskrajnih suza.

Nije ga više bilo – i ona nije mogla disati, nije mogla pronaći glasda se pobuni, nije mogla smoći snage da ga pozove natrag. Gušećise u jecaju, ispruženih ruku, preklinjući bogove, zakoračila jenaprijed.

Prsti su joj dotaknuli čvrsto tijelo. Toplo tijelo.»Ššššš.«Noćna se mora raspršila; očaj je zavijao i onda se iskrao, povukao

se natrag u tamu, opuštajući svoj stisak. Honoria se probudila.Nije bila u svojemu krevetu, nego je stajala pokraj prozora, stopala

su joj bile hladna na parketu. Vani je vjetar zavijao; trgnula se kad jekiša počela udarati o prozorska okna. Obrazi su joj bili mokri odsuza, a nije se sjećala da ih je isplakala. Njezina fina pamučnaspavaćica bila je nikakva zaštita od hladnoće u sobi. Zadrhtala je.

Tople su je ruke obavijale, umirivale. Začuđeno je podignulapogled – jedan trenutak nije bila sigurna što je bio san, a što java – aonda je postala svjesna topline koja je dolazila kroz njegovu finukošulju. Uz jecaj mu se bacila u zagrljaj.

»U redu je.« Đavo je zatvorio svoje ruke oko nje. Jednom joj jerukom milovao kosu. Drhtala je. Njezine šake, čvrsto stisnute, držalesu se njegove košulje. Kliznuvši rukom pod teški slap njezine kose,

Page 232: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

milovao joj je zatiljak, a obraz je naslonio na vrh njezine glave. »Uredu je.«

Ljuto je odmahnula glavom. »Nije u redu.« Glas joj je bio prigušennjegovim prsima. Đavo je osjetio njezine vrele suze na svojoj koži.Držeći se za njegovu košulju bezuspješno ga je pokušavala zatresti.»Poginuo si! Bio si mrtav.«

Đavo je iznenađeno pogledao. Pretpostavljao je da je sanjala smrtsvojih roditelja i brata i sestre. »Nisam mrtav.« To je sa sigurnošćuznao; na sebi je imala samo tanki sloj finog pamuka, tu su činjenicunjegove bludne misli odmah zamijetile. Srećom, nije došaonepripremljen. Posegnuo je i dohvatio deku koju je ostavio naprozorskoj klupi. »Dođi – sjedni blizu vatre.« Bila je napeta, bilo joj jehladno i drhtala je; neće zaspati dok se ne opusti i ne utopli.

»Nema vatre – jedan od lakaja ju je ugasio. Nešto nije u redu sdimnjakom.« Honoria mu je priopćila taj podatak ne podižući glavu.Nije znala što se događa; srce joj je divlje udaralo, a panika joj jetitrala živcima.

Đavo ju je okrenuo prema vratima. »U dnevnu sobu.«Pokušao ju je odmaknuti od sebe, ali kako ona nije puštala,

duboko je uzdahnuo i dekom joj prekrio leđa i ramena, ušuškajući jenajbolje što je mogao.

Honoria je krotko prihvatila njegovu brigu – dok ga god nije trebalapuštati.

Osjetila je da oklijeva; promrmljao je nešto nerazumljivo, a ondase sagnuo i uzeo je u naručje. Zbog te ga je kretnje morala pustiti.Već idući trenutak ponovno se čvrsto uhvatila njegove košulje,naslonila obraz na njegova prsa i osjetila nevjerojatno olakšanje kadsu je njegove ruke jače ovile oko nje. Zbrka koju je u sebi osjećalabila je zastrašujuća.

On ju je poput djeteta odnio u dnevnu sobu i sjeo u veliki naslonjačispred kamina u kojemu je plamtjela vatra. Smjestio ju je u krilo. Onase odmah sklupčala bliže i udobno priljubila uz njegovo čvrsto tijelo. Inaslonjač i vatra bili su drukčiji nego kad je otišla na počinak.Opazila je to, iako je ta činjenica najmanje pridonosila zbunjenostikoju je osjećala u glavi.

Srce joj je još divlje udaralo; usne su joj bile suhe. U ustima jeosjećala metalan okus; koža joj je bila hladna i vlažna. U glavi su joj

Page 233: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

se miješale misli i strahovi, prošli i sadašnji, borili se za prevlast,zahtijevali odgovore. Stopili su se stvarnost i zastrašujuća mašta, aonda razdvojili pa opet spojili, partneri u pijanom plesu.

Nije mogla razmišljati, nije mogla govoriti – nije čak znala ni štoosjeća.

Đavo joj nije postavljao pitanja, samo ju je držao, gladio joj kosu,milovao leđa, njegovi su veliki dlanovi klizili polako, hipnotizirajuće,ali bez tračka senzualne namjere. Njegov dodir bio je utjeha.

Honoria je zatvorila oči i naslonila se na njegovu snagu. Pobjegaojoj je potresan drhtaj, dio njezine napetosti popustio je. Ne zna kolikoje dugo ležala tako u njegovu naručju, slušala njegovo srce,postojano i sigurno, kako kuca pod njezinim obrazom. Poput stijene,njegova joj je snaga bila sidro. Pod utjecajem te stijene kaleidoskopnjezinih emocija se usporio, a onda umirio – i odjedanput je sve bilojasno.

»Tvoja dvokolica.« Okrenuvši se, pogledala je prema njemu. »Tonije bilo slučajno – trebao si umrijeti.«

Plamenovi iz kamina osvijetlili su mu lice. Jasno je mogla vidjetiboru koja mu se urezala na čelu.

»Honoria, to je bio nesretan slučaj. Rekao sam ti – osovina jepuknula.«

»Zašto je puknula? Pucaju li osovine samo tako, posebice nakočijama proizvođača kojemu si ti redoviti kupac?«

Usne su mu se ukrutile. »Možda smo udarili o nešto.«»Rekao si da niste.«Osjetila je uzdah. »Honoria, bio je to nesretan slučaj, ostalo je sve

noćna mora. Živ sam.«»Ali nisi trebao biti.« Pokušala se pridignuti, ali njegove su se ruke

jače stisnule oko nje, i dalje je držeći. »Ja nemam noćne more osmrtima koje se nisu dogodile. Trebao si poginuti. Jedini razlog zaštosi još živ...« Kako nije znala zašto, slegnula je ramenima.

»Ja sam Cynster«, odgovorio joj je. »Ja sam neuništiv, sjećašse?«

Nije bio neuništiv – bio je čovjek od krvi i mesa, nitko to bolje odnje nije znao. Honoria je buntovno napućila usne. »Ako je netkonamjerno onesposobio osovinu, zar se ne bi mogli naći tragovi?«

Page 234: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo joj je pogledao u oči, neprirodno bistre, i zapitao se je limoguće od mjesečarenja dobiti groznicu. »Cijela kočija, zajedno sosovinom, raspala se na bezbroj dijelova.« Sto joj je mogao, što jojje trebao reći da je umiri. »Zašto bi mene netko htio ubiti?«

Istog je trenutka shvatio da to nije bio mudar izbor riječi. Boreći ses njegovim stiskom, Honoria se uzvrpoljila i sjela uspravno.»Naravno!« Široko otvorenih očiju, zurila je u njega. »Tolly – Tolly teje došao upozoriti. Tko god te pokušava ubiti, morao je najprije ubitinjega, prije nego što te stigao upozoriti.«

Đavo je kratko zatvorio oči – u agoniji. Otvorivši ih, podignuo ju je,ponovno namjestio i čvrsto obavio rukama. A onda je susreo njezinpogled. »Izmišljaš ovu priču naslijepo i od ostataka svoje noćnemore. Ako želiš, ujutro možemo o tome razgovarati, kada bistreglave budeš mogla razmisliti o činjenicama.«

Čak je i u njezinu trenutačnom stanju mogao osjetiti kako se buni.Brada joj se ukrutila, a onda podignula. Okrenuvši glavu, ponovno juje polegnula na njegova prsa. »Kako želiš.«

Previše mudar da počne svađu zbog njezina tona, strpljivo ječekao da dio njezine napetosti popusti, a onda je jače stisnuo rukeoko nje.

Zureći u plamenove, Honoria je ponovno ispitala svojunovootkrivenu uvjerenost i nije joj mogla pronaći manu. Znala je štoje shvatila, čak i ako je on odbijao to povjerovati. On je bio muškipotomak obitelji Cynster – vjerovao je da je neuništiv. Nije imalanamjeru svađati se s njime u vezi s tim svojim uvjerenjem, kao štonije imala namjeru promijeniti svoje uvjerenje. Njezine »činjenice«možda se neće doimati tako pouzdanima na danjem svjetlu, ali onaih nije namjeravala odbaciti.

Njezin život, njezina svrha, nije joj bila baš posve jasna. Ali znalaje, nedvojbeno, što joj je činiti. On ju je izazvao da se suoči sa svojimnajvećim strahom; sudbina ju je sad izazivala da se suoči s jošvećim strahom – istinom o tome što je osjećala prema njemu.

Dat će mu što je tražio, sve što je tražio i više; ničemu – nikomu –neće dopustiti da joj ga oduzme. Ona je možda bila njegova, ali i onje bio njezin. Ništa na svijetu to nije moglo promijeniti.

Posljednji put kad je smrt zaprijetila onima koje je ona voljela, bilaje bespomoćna, nije ih mogla spasiti. No, ovaj put neće stajati

Page 235: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

postrani; neće dopustiti ni jednom smrtniku da joj ukrade sudbinu.Ispunili su je uvjerenje i potpuna sigurnost. Njezina prijašnja

zbunjenost nestala je, bila je mirna, pod kontrolom. Usredotočena.Svjesna. Onda se namrštila. »Zašto si ovdje?«

Oklijevao je, a onda joj je odgovorio. »Uvijek mjesečariš kada jeoluja.«

»Uvijek?« A onda se sjetila noći kada je Tolly umro.»U kolibi?«Osjetila je kako je Đavo kimnuo. Sigurna u njegovim rukama,

razmislila je i onda zatresla glavom. »Ali to ne može biti. Osam jegodina prošlo od nesreće. Nigdje se nisam budila, osim u svojemkrevetu, a spavala sam u toliko različitih kuća i prespavala tolikooluja.« Tek kad je nasilna smrt lebdjela u blizini – u kolibi, i sad,nakon njegove nesreće. Honoria je u sebi kimnula, posve uvjerena usvoj zaključak. Ako je prisutnost smrti poticala njezinu noćnu moru,to znači da ga je smrt doista uhodila to jutro.

Đavo je iza nje slegnuo ramenima. »Hodala si večeras – jedino jeto važno. Ostat ću dok ne zaspiš.«

S pogledom na plamenovima, Honoria je podignula obrve. Ipomno razmislila o tome. O svakom sve putenijem detalju. A ondase namrštila. Mišići su mu bili zatvoreni, nisu bila napeti strašću negosu je držali na udaljenosti.

Okrenula je glavu i pogledala ga u lice, njegove oštre kutove istroge obrise. Podignula je ruku i prešla preko vitkog obraza; nanjezin dodir, on se smrznuo. »Bi li možda pristao odvesti me ukrevet?«

Čeljust mu se ukočila; plamenovi su mu plesali u očima. »Ne.«»Zašto ne?«Đavo je susreo njezin pogled. Kad je progovorio, glas mu je

odavao ravnodušnost.«»Uzrujana si – zbunjena. I još nisi donijela odluku.«Honoria se pridignula u sjedeći položaj i pogledala mu u lice.

»Nisam uzrujana više i donijela sam odluku.Đavo se trznuo. Zaškripavši zubima, podignuo ju je i posjeo na

svoje bedro. »Neću te odvesti u krevet – učiniti te svojom ženom –samo zbog toga što se bojiš grmljavine!«

Page 236: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria ga je pogledala suženim očima – izraz lica nije mu bioohrabrujući. »Ovo je smiješno.« Osjećala se mekano, toplo i praznoiznutra.

»Zaboravi«, rekao je Đavo. »I – sjedni – mirno.«Honoria je zurila u njega, a onda ispustila prigušen, bijesan zvuk i

potonula natrag na njegova prsa.»Spavaj.«Pregrizla je jezik. U oranžeriji ga je iznenadila; nakon nesreće,

njezino čišćenje njegovih rana jednostavno je bilo previše. Nećeponovno učiniti istu pogrešku i dopustiti joj da ga dira, a bez toga sujoj izgledi da će pridobiti njegovo tijelo da mu promijeni mišljenje bilinikakvi.

Toplina koja ju je okruživala opustila je njezine mišiće. Sigurna iuvjerena, odlučna uspjeti, potonula je u bezbrižan san.

Iduće se jutro probudila uredno ušuškana u svojem krevetu.Otvorivši treperavo oči, sjećanja na tu noć gotovo je odbacila kaosnove kad joj je za oko zapela deka prebačena preko kraja kreveta.Suzila je oči prema tom nedužnom pokrivaču i sjećanja su joj postalajasnija.

Ispustivši ogorčen uzdah, sjela je i odmaknula prekrivač. Očito jebilo vrijeme da razgovara s tim tvrdoglavim vojvodom od St. Ivesa.

Prikladno odjevena spustila se u jutarnju blagavaonicu spremnada se proglasi osvojenom – samo da bi otkrila da je on izašao izkuće vrlo rano, navodno zbog posla. Trebao se vratiti tek prijevečere, nakon koje će je izvesti u kazalište Royal.

Ona je prilagodila svoje planove – on je pozvao neke svojeladanjske susjede, koji su kratko planirali ostati u gradu, da im sepridruže u njihovoj loži. Draycotti su bili divni i nije ih se mogla riješiticijelu večer. Na Đavolov poziv, lord Drycott ih je otpratio do trgaGrosvenora da opširnije razgovaraju o popravku jedne ograde unjihovu okrugu.

Tu večer nije bilo oluje.Iduće je jutro Honoria ustala rano, odlučna u tome da uhvati

svojeg crva. On se nije pojavio. Doručkovao je u knjižnici, zaštićendruštvom svojeg stjuarda.

Do večeri je već bila izgubila strpljenje. Zašto ju je izbjegavao, nijeznala, ali njegovi postupci nisu joj ostavili drugi izbor. Jedan joj je

Page 237: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

pristup jamčio njegovu punu pozornost – i što se nje ticalo – nije bilorazloga da ga ne primijeni.

Page 238: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 16

Donnnnnnnng.Đavo nije ni pogledao sat u drvenom kućištu kad ga je prošao na

stubama. Prešavši galeriju, podignuo je svijeću nonšalantnopozdravljajući portret svojeg oca, a onda nastavio dugačkimhodnikom koji je vodio do njegovih odaja.

Bio je uvjeren da bi mu otac bio ponosan na posao koji je tu noćobavio.

U njegovu džepu bile su tri novčanice ispisane slovima vikonta odBromleya. Bromley je već bio duboko u dugovima, iako vjerojatnonije bio ni svjestan koliko duboko. Naravno, posljednje dijeljenjedonijelo je promjenu sreće. Đavo se nasmijao. Imat će Bromleya ušaci za manje od tjedan dana.

Unatoč uspjehu, kada se približio svojim vratima prožela ga jenapetost; frustracija koju je stalno držao pod kontrolom pokazivala jesvoju moć. Osjetio je čvor u želucu, svaki mu je mišić postao težak,kao da se borio sam sa sobom. Namrštivši se, posegnuo je zakvakom. Dok god je svoje vrijeme s Honorijom ograničavao najavne, društvene događaje, izdržat će.

Rekao joj je istinu – bio je i više nego sposoban izmanipulirati je,prisiliti ili zavesti u brak. Njegova ga je priroda zapravo na to inavodila i upravo se zbog toga osjećao kao zarobljena divlja zvijer.Bio je rođeni osvajač, prirodno mu je bilo uzeti ono što želi. Običnonije mnogo držao do suptilnosti i osjećaja.

Lice mu se jače zaoštrilo i ušao je u sobu. Zatvorio je vrata iprešao do visoke komode. Odloživši svijećnjak pokraj zrcala nanjezinu vrhu, odvezao je povez na rukavu, otkopčao prsluk, a ondaskinuo dijamantnu iglu s kravate. Kada je ispružio ruku da iglu odložiu kutiju, pogled mu je prešao preko njegova odraza – nešto bijelosvjetlucalo je u sjeni iza njega.

Page 239: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Naglo je okrenuo glavu. A onda je, vrlo tiho, prešao do stolicepokraj vatre.

I prije nego što je dotaknuo svilu, znao je komu pripada. Vatra,koja je sada samo tinjala, još je bila dovoljno topla da širi njezinmiris, nosi ga prema njemu s namjerom da ga začara. Jedva sesuzdržao od toga da podigne meku svilu k svojemu licu i udahne tajočaravajući miris. U sebi psujući, ispustio je ogrtač kao da je užarenpoput ugljena iz vatre. Polako se okrenuo prema krevetu.

Nije mogao vjerovati svojim očima. Čak je i iz daljine mogao vidjetinjezinu kosu, val kestenjastih uvojaka preko njegovih jastuka. Ležalaje na boku okrenuta središtu kreveta. Prizor ga je privlačio poputmagneta. Bio je kod kreveta i gledao u nju i prije nego što je shvatioda se pomaknuo.

Još ni jedna žena nije spavala u njegovu krevetu – barem neotkad je postao vojvoda. Njegov otac čvrsto je vjerovao da jevojvodin krevet rezerviran isključivo za njegovu vojvotkinju. On seslagao s time – i ni jedna druga žena nije ležala medu njegovimsvilenim plahtama. Vratiti se tako kući i otkriti da te plahte grije jedinažena koju je htio vidjeti kako ondje spava, nježno dišući, sa svojimmekim tijelom udobno ugniježđena u posteljinu, gotovo mu jeizazvalo vrtoglavicu.

Nije mogao misliti.To ga je otkriće pokolebalo. Borio se s izrazito moćnim porivom da

zanemari sva objašnjenja i učini ono što je htio učiniti svom svojomosvajačkom dušom.

Ali morao je razmisliti – biti siguran, uvjeren, da ga ne vuče za nos– ne, ne za nos, nego za jedan drugi istureni dio njegova tijela – dabi ga navela na to da počini nešto što će poslije zažaliti. Zauzeo jestav za koji je znao da je ispravan. Zahtijevati od nje da se obvezesrcem, umom i dušom možda nije bila uobičajena praksa, ali unjegovu slučaju, kad je o njoj riječ, jednostavno nije mogao drukčije.

Pogled mu je prešao preko njezina lice koje je bilo blago rumeno,a onda se spustio niže. Misli su mu popunile ono što je plahtaskrivala. Ljutito opsovavši u sebi, odmaknuo se od kreveta. Počeo jehodati. Sag po kojem je koračao zagušivao mu je korake. Zašto je,dovraga, bila ovdje?

Page 240: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Pogledao je prema njoj, u njezine usne, djelomično razdvojene.Ponovno je čuo njezino uzbuđeno, izrazito ženstveno stenjanje kojeje njezino grlo ispuštalo u oranžeriji dok se meškoljila pod njegovimrukama. Tiho psujući, prišao je drugoj strani kreveta. Odande poglednije bio tako neizdržljiv.

Tri minute poslije još mu nije uspijevalo odagnati ni jednu požudnumisao. Progunđavši jednu posljednju, očajničku psovku, vratio se nanjezinu stranu kreveta. Bilo bi previše opasno sjesti na krevet sobzirom na njezine ruke i sklonost da ih polaže na njega. Zastavšipokraj izrezbarenog stupa u dnu kreveta, posegnuo je, kroz pokrivačdohvatio njezin gležanj i zatresao ga.

Ona je progunđala i pokušala se osloboditi. Đavo je prste čvrstoobavio oko njezinih nježnih kostiju i ponovno je zatresao.

Otvorila je oči i pospano trepnula. »Vratio si se.«»Kao što vidiš.« Pustivši njezin gležanj, Đavo se uspravio.

Prekriživši ruke, naslonio se na stup kreveta. »Hoćeš li mi, molim te,objasniti zašto si, od svih kreveta u ovoj kući, odabrala zaspati umojemu?«

Honoria je podignula obrvu. »Mislila sam da je to očito – čekalasam tebe.«

Đavo je oklijevao; njegov razum bio je zamagljen tinjajućompožudom. »S kojim razlogom?«

»Imam nekoliko pitanja.«Čeljust mu se stisnula. »Jedan sat ujutro, u mojemu krevetu, nije

ni prikladan ni mudar odabir ni vrijeme ni mjesto za postavljanjepitanja.«

»Baš suprotno«, Honoria se počela uspravljati u sjedeći položaj,»tvoj je krevet savršeno mjesto.«

Đavo je gledao kako pokrivač pada i otkriva njezina ramena, jasnovidljiva kroz prozračnu svilu, otkriva njezina raskošna prsa.

»Stani!« Čeljust mu se čvrsto stisnula. »Honoria, samo sjednimirno.«

Ljutito je odgrnula pokrivač dok se uspravljala u sjedeći položaj, aonda je prekrižila ruke na prsima. Namrštila se na njega. »Zašto meizbjegavaš?«

Đavo joj je uzvratio jednako namrštenim licem. »Mislio sam da jeto očito. Ti moraš donijeti odluku – ne vidim da bi naši sastanci

Page 241: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

trenutačno pomogli. Svakako ne bi pomogli meni.« Namjeravao joj jedati vremena, barem tjedan dana. Ova tri dana dosad bila su pakao.

Honoria je držala njegov pogled. »U vezi s tom odlukom – rekao sida ti je moja izjava važna, ali mi nisi rekao zašto.«

Jedan dulji trenutak nije se pomaknuo, nije govorio, a onda su muse prekrižene ruke podignule kad je duboko udahnuo. »Ja samCynster – odgojen sam da priskrbim, branim i štitim. Obitelj je bitmojeg postojanja – bez obitelji, bez djece, nemam što štititi nitibraniti, nemam razloga priskrbljivati. S obzirom na tvoju prošlost,želim čuti kako izgovaraš svoju odluku. Ti si Anstruther-Wetherby ina temelju svega što znam o tebi, ako nešto izjaviš, toga ćeš se idržati. Bez obzira na izazov, nećeš ustuknuti.«

Honoria ga je nepokolebljivo gledala u oči. »Na temelju svega štoznaš o meni, jesi li siguran da sam ja prava žena za tebe?«

Odgovor je stigao, dubok i siguran. »Ti si moja.«Među njima je iskrilo; ignorirajući manjak daha koji je samo on

mogao izazvati, Honoria je podignula obrve. »Bi li se složio da samtrenutačno slobodna od tvojeg zavodljivog utjecaja? Slobodna odtvoje prisile ili manipulacije?«

Pažljivo ju je promatrao; oklijevao je, a onda je kimnuo.»U tom slučaju...« Razmaknula je pokrivač i prešla preko kreveta.

Đavo se uspravio – prije nego što se uspio odmaknuti, Honoria jezgrabila prednju stranu njegove košulje i uspravila se na koljena.»Imam ti nešto reći!«

Podignuvši oči prema njegovima i objema se rukama hvatajući zanjegovu košulju, duboko je udahnula. »Želim se udati za tebe, želimbiti tvoja supruga, tvoja vojvotkinja, kročiti kroz život uz tebe. Želim tiroditi djecu.« Ovo posljednje izgovorila je potpuno uvjerena.

On je nepomično stajao. Povukla ga je i on se pomaknuo bliže,dok mu noge nisu udarile o rub kreveta. Stajao je nad njom dok jeona klečala, raširenih koljena, na rubu kreveta.

»A najviše od svega«, zastala je i još jednom duboko udahnula;gledajući ga izravno u oči, raširila je dlan na njegovim prsima, »želimtebe. Sad.« U slučaju da nije shvatio njezinu poruku, dodala je:»Večeras.«

Đavo je osjetio kako strast u njemu raste, pobjedonosna,neodoljiva. Bolno svjestan njezina dlana na svojim nemirnim prsima,

Page 242: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

prisilio se pitati je: »Jesi li sigurna?« Ljutnja joj je bljesnula u očima;on je zatresao glavom. »Mislim na ovo večeras.« U ostalo nije ninajmanje sumnjao.

Njezina ljutnja nije zamrla. »Da!« Rekla je i poljubila ga.Uspio je ne obaviti je rukama i smrviti je. Uspio se kontrolirati kad

je obavila ruke oko njegova vrata, pritisnula se uz njega u čistojpredaji i otvoreno potaknula njegovu posesivnost. Stavio je ruke nanjezin struk, umirujući njezino tijelo – a onda je odgovorio na njezinpoziv. Istog mu se trenutka otvorila, usne su joj smekšale. Njezinausta bila su slatka duplja ponuđena mu da je ispuni, istraži, osvoji.

Primila ga je unutra i držala ga, uzela njegov dah i onda mu gavratila. Đavolu se ruke istraživački kliznule, prsti su mu se učvrstili,palcima je prema unutra pritiskao prednju stranu njezinih bedara.Njezina spavaćica bila je samo paučina od tanke svile. Pustio je damu ruke padnu, prate glatku liniju bedara prije nego što je dlanovimadošao do njezinih koljena. Polako je krenuo prstima gore, osjećao jesvilu kako klizi po njezinoj koži glatkoj poput satena, palci su mulijeno crtali krugove duž unutarnje strane njezinih bedara. Sve je višei više, centimetar po centimetar, klizio dlanovima – dugi mišićinjezinih bedara napeli su se, smrznuli, a onda zadrhtali.

Stao je s palcima tik ispod njezinih mekih kovrča. Povukao se iznjihova poljupca, pogledao je – i čekao da ga pogleda. Kad je toučinila, zarobio je njezin pogled u svojem – i iscrtao još dva kruga.Ona je zadrhtala.

»Jedanput kad te uzmem, nema povratka.«Odlučnost je sijevnula, ledeno plava u njezinim očima. »Aleluja!«Usne su im se ponovno spojile; Đavo je otpustio svoje uzde. Zelja,

vrela i neodgodiva, rasplamsala se medu njima, strast ju je slijedila.Honoria je osjetila njegovu promjenu, osjetila je da su mu se mišići

ukrutili, osjetila je kako njegove ruke, još na njezinim bedrima,pojačavaju stisak. Očekivani drhtaj projurio je njezinim napetimmišićima. On ih je pustio. Jedan mu je dlan kliznuo okolo i raširio senjezinom stražnjicom. Koža joj je gorjela pod njegovim dodirom.Milovao ju je kružeći polagano i senzualno. Njezina osjetila pratila sunjegove pokrete, zabavljena svilom koja se pomicala između dlana igole kože.

Page 243: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

A onda je dlanom čvrsto stisnuo njezinu stražnjicu. Istog jetrenutka osjetila kako je drugom rukom kliznuo među njezinarazdvojena bedra.

Glava mu se ukosila nad njezinom; poljubac mu je postaozahtjevniji. Milovao ju je kroz tanku svilu, dirao, mazio i zadirkivao.Poput njezine druge kože prigušivala je njegov dodir, uzbuđivalaosjetila. Honoria se napela, vrhovima prstiju potonula je u mišiće nanjegovim leđima. Osjetila je kad mu se ruka pomaknula. Jednimdugačkim prstom kliznuo je u nju, nježno prodirući, a onda sveodlučnije.

Odjednom nije mogla disati. Izgubila je dah i povukla se, on ju jepustio, povukao je svoje ruke. Zgrabivši je za struk, srušio ju je nakrevet.

»Čekaj.«Đavo je otišao do vrata svoje garderobe, otvorio ih, uvjerio se da

ga Sligo ondje ne čeka i zaključao ih. Prelazeći preko sobe, skinuo jekaput i bacio ga na stolicu. Odmotavši nabore svoje kravate,povukao je metar dugačku vrpcu sa svojeg vrata, a onda je skinuoprsluk i bacio ga na stolicu s kaputom, da bi nakon toga otkopčaomanžete i skinuo košulju. Plamen svijeće na visokoj komodi bacao jesvjetlo na mišiće na njegovim plećima, a onda se okrenuo i podignuosvijećnjak.

Ispružena na njegovu krevetu, Honoria je gledala kako pali svijećena dvama petokrakim svijećnjacima koji su stajali na kaminu.Usredotočena na svaki njegov elegantni pokret, na igru plamenovaiznad njegova lika, držala je svoje misli za sebe, previšeskandalozne da bi ih izgovorila. Iščekivanje je raslo, uzbuđenje joj jetreperilo kožom. Pluća su joj zakazala; slatka panika napregnula jesvaki njezin živac.

Ostavivši svijećnjak s jednom svijećom na polici kamina, Đavo jejedan petokraki svijećnjak odnio do jedne strane kreveta i postavioga na ormarić koji je povukao naprijed tako da svjetlo svijeća padana posteljinu. Trepćući, svjesna da će pod svjetlom svijeća izgledatigotovo gola, Honoria je gledala kako i drugi petokraki svijećnjak nasličan način postavlja blizu suprotne strane kreveta. Namrštila se.»Zar nije obično noć? Mislim, mračno?«

Đavo je susreo njezin pogled. »Zaboravila si nešto.«

Page 244: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria se nije mogla sjetiti što i nije bila sigurna je li je uopćebriga. Njezin pogled prelazio je njegovim prsima kad je on krenuoprema krevetu, okupan zlatnom svjetlošću. Zastao je pokraj njezinihstopala, a onda se okrenuo i sjeo. Dok je skidao čizme, ona sezabavljala njegovim leđima. Njegove posjekline i ogrebotine bile suzacijelile; ispružila je ruku i dotaknula jednu. Na njezin dodir koža muje zatreperila; progunđao je nešto sebi u bradu. Honoria se nasmijalai raširila prste. On je ustao, dobacio joj jedan mračni pogled prijenego što je skinuo hlače. Sjeo je da ih svuče s nogu; Honoria jezurila u dugačke, široke mišiće koji su mu uokvirivali kralježnicu. Onje posegnuo i mišići su mu se pomaknuli. Pogled je bio gotovojednako privlačan kao i njegova prsa.

Oslobođen posljednjeg dijela odjeće, Đavo se okrenuo i srušio nakrevet. Znao je što će se dogoditi – Honoria nije. Hrabro suzbivšivrisak, našla mu se u naručju. Nije mogla steći nimalo kontrole naklizavim plahtama. On ju je podignuo na sebe, noge su joj sezapetljale s njegovima; kosa joj padala na njegova gola prsa.

Očekivao je da će biti šokirana, očekivao je da će oklijevati – ovoje moralo biti prvi put da je dotaknula golog muškarca. Šok jesvakako bio tu – vidio ga je u njezinu zaprepaštenom izrazu lica, aopazio je i da oklijeva, ali samo djelić sekunde.

Već su im se idući trenutak usne spojile – više nije bilo razlikeizmeđu toga kako je on ljubio nju i kako je ona ljubila njega. Osjetioje njezine dlanove na svojim prsima, pohlepno su istraživali; pustošioje njezinim ustima – i osjetio njezine prste kako mu dublje tonu ukožu. Raširio je dlan preko čvrstih brdašaca njezine stražnjice ipriljubio je uz sebe, olakšavajući pulsirajuću žudnju svoje erekcije uznjezin meki trbuh. Ona se promeškoljila, topla i nestrpljiva, tankasvila nije bila nikakva zapreka njegovim osjetilima.

Neke su žene bile poput mačaka, prepredeno zavodljive – ona jebila previše hrabra da bi bila mačka. Ona je zahtijevala, bila jeagresivna, imala je namjeru ne samo otpustiti njegove uzde, nego ihi pokidati. Namjerno je izazivala njegovu žudnju, njegove demone –svu posesivnost njegove duše. A to je, s obzirom na to da je biladjevica, bilo čisto ludilo.

Teško dišući, povukao se iz njihova poljupca. »Dovraga, uspori!«

Page 245: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Zaokupljena milovanjem jedne plosnate bradavice, Honoria nijepodignula pogled. »Imam dvadeset četiri godine i izgubila sampreviše vremena.«

Promeškoljila se; Đavo je zaškripao zubima. »Imaš dvadesetčetiri, trebala bi znati bolje. Trebala bi imati barem trunku nagona zasamoočuvanjem.« Ustrajna u tome da se ubode na svoju sudbinu,činilo se da ne shvaća koliko joj boli on može nanijeti, koliko jenjegova snaga zasjenjivala njezinu, koliko je bio suroviji od nje.

Ona je imala namjeru naučiti – dlanovi su joj kliznuli niže,istraživali su grebene donjeg dijela njegovih prsa. Đavo je osjetiokako žudnja u njemu raste, zrela, proždrljiva – prejaka da bi se ona snjom mogla nositi. Otpustivši stisak s njezine stražnjice, zgrabio ju jeza nadlaktice.

Točno u trenutku kada je ona zgrabila njega.Šok mu je projurio tijelom i gotovo mu zdrobio kontrolu. Bio je

nepomičan. Kao i Honoria.Pogledala ga je u lice – oči su mu bile zatvorene, izraz lica

mračan. Pažljivo je opet obavila svoje prste oko njega, posveoduševljena svojim otkrićem. Kako je nešto tako tvrdo, tako kruto,tako očito, zapravo muško, moglo biti tako svilenkasto glatko, takonježno? Ponovno je dodirnula njegovu glatku zaobljenu glavu – biloje to nalik na milovanje vrelog čelika kroz najfiniju svilu boje breskve.

Đavo je zastenjao, posegnuo je dolje i zatvorio svoju dlan nadnjezinim – ali ne da ga makne, nego da joj prste stisne još jače.Spremno je slijedila njegovu neizgovorenu uputu koja ju je očitodaleko više privlačila od usporavanja.

Dopustio joj je da ga miluje dok nije pomislio da će mu se čeljustslomiti – morao je maknuti njezinu ruku. Borila se s njime, izvijala senad njim, njezino mekano, toplo, svilom zakriveno tijelo vrpoljio senad njegovom sad već bolnom erekcijom.

Uz prigušenu kletvu, uhvatio joj je dlanove, svaki u jednu svojušaku, zakotrljao se i zarobio je pod sobom. Držao joj je dlanovepričvršćene za posteljinu i počeo je ljubiti. Ljubio ju je sve dublje idublje, pustio je da mu tijelo svom težinom padne na nju dok višenije imala daha da se bori s njime i snage da mu se opire.

Na trenutak su se oboje umirili. Ona je bila spremna za njega,zapaljena strašću; njezina bedra razmaknuta, mekana, pozivala su

Page 246: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

ga; njezini bokovi, kolijevka u kojoj je već ležao. Samo je trebaoposegnuti dolje, strgnuti s nje taknu svilu koja se ispriječila međunjima, i zaroniti svoj pulsirajući ud u njezinu meku dubinu i osvojiti je.

Tako jednostavno.Zaškripavši zubima, Đavo joj je pustio ruke i podignuo se s nje.

Pomaknuo se natrag. Raširenih koljena, sjeo je na svoje gležnjeve usredini kreveta. Zarobivši joj oči svojim pogledom, pozvao ju jeobjema rukama. »Dođi.«

Oči su joj se širom otvorile, pretraživale su njegove, a onda su sespustile niže. Stisnute je čeljusti trpio njezin ispitujući pogled i uočima joj pročitao drevno pitanje.

Opijena, ali ne samo kao rezultat toga što nije uspijevala doći dodaha, Honoria je sporo trepnula, a onda je podignula pogled premanjegovu licu. Izgledao je poput nekog boga, sjedeći pod svjetlomsvijeća, sa svojom muškošću tako besramno izloženom. Meka jesvjetlost pozlaćivala mišiće njegovih ruku, njegova prsa i ostataknjegova tijela. Duboko je dahnula; srce joj je lupalo u ušima. Polakose pridignula na jedan lakat, a onda je oslobodila noge od naborasvoje spavaćice i kleknula mu nasuprot.

Uzeo ju je za ruku i privukao bliže, a onda ju je uhvatio za struk ipodignuo. Kada ju je posjeo na svoja bedra, namršteno ga jepogledala. »Ako mi kažeš da moramo čekati, vrištat ću.«

Obrisi njegova lica izgledali su čvršći od granita. »Ionako ćešvrištati.«

Ona se još više namrštila i vidjela da su mu se usne trznule.»Od užitka.«Ta joj je ideja bila nova – još je razmišljala o tomu kad ju je Đavo

privukao bliže. Bila je visoko na svojim koljenima i bokovima jedoticala donji dio njegovih prsa.

»Poljubi me.«Nije joj morao dvaput reći; drage mu je volje ovila ruke oko vrata i

usnama pokrila njegove.S jednim dlanom za njezinim leđima kojim ju je držao uspravnom,

Đavo je produbio njihov poljubac. Drugim je dlanom kliznuo gore,preko njezina zategnutog trbuha, prije nego što ga je obavio okonjezine dojke. Njezina već strašću zapaljena dojka uzdizala se ispuštala. On ju je milovao. Čuo je kad je zastenjala. Prekinuo je

Page 247: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njihov poljubac; ona je pustila da joj glava padne unatrag, izloženakrivulja njezina vrata – ponuda koju nije odbio. Vrelim je poljupcimaobasipao liniju njezine pulsirajuće vene; ona se primaknula bliže,pritišćući svoju dojku na njegov dlan.

Izvivši njezina leđa, spustio je glavu. Ona se umirila, disala jeubrzano. Njegov je jezik navlažio svilu koja je prekrivala njezinibradavicu. Izgubila je dah kad je jezikom dotaknuo njezin svilomprekriven pupoljak – lagano je sisao i osjetio kako se ona topi.

Nije se mogao sjetiti kada je posljednji put vodio ljubav s djevicom– čak i tada, tko god je ona bila, a nije bila dobro odgojenadvadesetčetverogodišnjakinja, iz ugledne obitelji, sposobna zaneočekivane entuzijazme. Nije se zavaravao u vezi s tim koliko ćeteški biti idućih pola sata. Prvi put u životu molio se da ima dovoljnosnage da se može nositi – s njom i strašću koju je u njemu probudila.Pognute glave mučio je jednu u čvrsti pupoljak stisnutu bradavicu, aonda se posvetio drugoj.

Zaronivši prste u njegove nadlaktice, Honoria je izgubila dah izanjihala se. Kosti su joj se pretvorile u tekući med. Uspravnom su jedržali jedino njezin slab stisak, njegov dlan za njezinim leđima iuzbuđujuće sisanje njegovih usana. Vrele i vlažne, njegove usne,njegova usta, pomicale su se nad njezinim dojkama, zadirkujućinajprije jedan čeznutljivi pupoljak, a onda drugi dok se oba nisučvrsto stisnula. Žudjela je za tim da ga dodiruje, da ga istražujedlanovima, ali se nije usudila pustiti ga. Njegove su je usnenapustile; trenutak poslije zubi su mu grickali jednu njezinu stisnutubradavicu.

Proželo ju je intenzivno zadovoljstvo, ispustila je prigušen jecaj.Usne su mu se vratile, umirivale su njezino tkivo, a onda počele jakosisati. Toplina je u njoj rasla. Val za valom, odgovarala je na njegovpoziv, iskonski je nagon bujao, naticao, prodirao nikad snažniji.Duboko zastenjavši, zanjihala se naprijed, u njegov poljubac.

On ju je uhvatio, držao, ruke su mu lutale njezinim tijelom, adlanovi gorjeli. Prelazio je preko svake njezine obline; trnci suprolazili svakim dijelom njezine kože koja je onda tražila još više.Njezina leđa, njezini bokovi, oblina njezina trbuha, dugi mišićinjezinih bedara, njezine ruke, stražnjica – ni jednom pedlju njezina

Page 248: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

tijela nije propustio posvetiti pažnju. Kada je podignuo rub njezinespavaćice, koža joj je bila rumena, rosna.

Drhtaj koji ju je zatresao potekao je duboko iz nje, posljednjezbogom djevici koja je bila, ali neće biti više. Dlanovi su mu sepodignuli i pustio je njezine usne. Ispod svojih teških vjeđa Honoriaje vidjela svilu u njegovim rukama, veće je bila iznad njezina struka.Duboko je udahnula, ali bez obzir na taj trud, nedovoljno duboko daotrijezni svoju opijenu glavu, i podignula ruke. Spavaćica je tihoskliznula s nje. U letu iznad kreveta zasjenila je svijeće. Pratila ju jepogledom, osjetila je zrak, a onda i njegove ruke na svojoj koži.

Ruke su mu se obavile oko nje.Okruživali su je vrućina, tople ruke i čvrsti mišići. Kovrčave,

ponoćno crne dlake koje su prekrivale njegova prsa greble sunjezine osjetljive bradavice. Njegove žestoke usne pronašle sunjezine. Zahtijevale su, zapovijedale, pustošile njezinim osjetilima –bez milosti, nije tražio predaju – uzet će je, njezino tijelo i dušu, iviše.

Na trenutak ju je njegov napad obuzeo, zadrhtala je u njegovuzagrljaju, suprotstavila se plimi žudnje – i na njegove zahtjeveodgovorila svojim zahtjevima. Strast se medu njima probudila,raskrila, odmotala. Raširivši prste, zaronila je jagodice u njegovaprsa i osjetila kad su mu se mišići ukrutili. Poljubila ga je jednakomžestinom kojom je on nju ljubio, uživala je u nestrpljenju koje je medunjima raslo, slavila u opijajućoj groznici, sve većem vrtlogu njihovepotrebe.

Uzbuđenje je raslo dok su im se usne spajale. Svaki dah pripadaoje onom drugom, jezici su im se ispreplitali. Potonula je u njegovutoplinu, napajala se njome i osjetila kako je prožima. Njegove suruke lutale, jednako nestrpljivo i zahtjevno poput njegovih usana,čvrsti su mu se dlanovi oblikovali po njezinu tijelu, prsti posesivnosavijali. Još na koljenima, s bedrima sa svake njegove strane ibokovima pritisnutima na njegov trbuh, osjetila je kako je rukamaobavio i zgrabio njezinu stražnjicu. Jedna je ostala na mjestu, držalaju je visoko, a druga je kliznula niže, dugi su mu prsti istraživali.Pronašli su njezinu toplinu i kliznuli još dalje, pritisnuli među njezinabedra, istražujući vrele, sklizave nabore, milujući ih, a onda supristisnuli dublje. i još dublje, rasplamsavajući njezinu vatru.

Page 249: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Opekla ju je divlja plamteća groznica; žudjela je i gorjela.Odgovorio joj je produbljivanjem njihova poljupca, držeći jezarobljenom dok su plamenovi divljali. Prsti su mu polako milovali,promišljeno – vatra je bila sve veća, jačala je sve više i više, a ondaje, potaknuta hitnom potrebom, postala nepodnošljiva.

To je stanje pulsirao u skladu s njezinim srcem, isti su joj otkucajizvonili u venama, ušima, bubnjanje žudnje koja ju je tjerala naprijed.

Đavo je odjedanput prekinuo njihov poljubac. Njegovi su je prstinapustili. Zgrabio joj je stražnjicu objema rukama. »Spusti se nanjega.«

Honoria nije mogla vjerovati snazi poriva koji ju je obuzeo – bilo jojje potrebno osjetiti ga u sebi više nego što joj je bio potreban zrak.Ali čak i tad... Zatresla je glavom. »Nikad nećeš stati.«

Ruke su mu pojačale stisak oko njezinih bokova. »Samo sespusti.«

I spustila se, potonula niže, njegove su je ruke vodile. Osjetila jeprvi dodir njegova uda, vrelog i krutog, i stala. Kliznuo je prstimamedu njezina bedra i otvorio je; osjetila je prvi intimni prodor njegovatijela u njezino. Prigušeno uzdahnuvši, potonula je niže i osjetilanjegovu okruglu glavu u sebi.

Osjetila je da je velik, mnogo veći nego što je očekivala. Uvukla jedah i pod težinom njegovih ruku potonula još malo dublje. Krut poputiskovanog željeza, vruć poput užarenog čelika, pritisnuo se u nju.Ponovno je zatresla glavom. »Ovo neće ići.«

»Hoće.« Osjetila je njegove riječi u sebi, bio je još napetiji od nje,njegovi su, poput stijene čvrsti mišići treperili.

»Tijelo će ti se prilagoditi da me primi – tijela žena oblikovana sutako.«

On je bio stručnjak. Kroz vrtlog emocija koje su je opsjedale –nesigurnost, želju i omamljujuću potrebu, začinjene dalekimostacima skromnosti i obuhvaćene najintenzivnijom žudnjom koju jedotad poznavala – Honoria se držala te činjenice. Pakao koji je usebi osjećala bujao je, ona je kliznula niže.

I stala.Đavo ju je istog trenutka podignuo, ne napuštajući posve njezinu

prianjajući toplinu. »Ponovno se spusti.« Ona se spustila dok im se

Page 250: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njezino djevičanstvo ponovno nije ispriječilo na putu. Pod njegovimje rukama ponavljala tu radnju ponovno i ponovno.

Bila je vrela, vlažna i jako uska; jedanput kad se slobodno micala,usnama joj je okrznuo sljepoočnicu. »Poljubi me.«

Ona je odmah podignula glavu, njezine su se natečene usnicerazmaknule, nestrpljive da ga poljube. Proždrljivo joj je uzeo usta,boreći se da obuzda divlju strast koja ga je tjerala i kontroliraladovoljno dugo da je ne povrijedi više nego što je potrebno. Ionako ćejoj nanijeti dovoljno boli.

Na valu te misli stigao je i čin. Jedan moćan prodor gore, tempiranu isto vrijeme kad je ona kliznula dolje, pojačan pritiskom njegovihruku na njezinim bokovima, i bilo je gotovo. Probio je njezinudjevičansku opnu u tom trenutku, prodro duboko u njezino tijelo,ispunio je, raširio.

Vrisnula je. Zvuk njezina vriska zagušio je njihov poljubac. Tijelojoj se napelo; kao i njegovo.

Posve se usredotočivši na nju, čekajući da se smekša, čekajući tajprvi znak prihvaćanja za koji je znao da će doći, Đavo je strogoobuzdavao svoj iskonski nagon da se izgubi u njezinoj toplini, dapustoši vrelom mekoćom koja ga je okruživala, da utaži potrebu kojaga je tjerala.

Usne su im se odvojile, oboje su teško disali. Ispod svojih vjeđa,gledao je kako si je jezikom navlažila usnice.

»Je li to bio vrisak o kojem si govorio?«»Ne.« Usnama je dotaknuo kut njezinih usana. »Neće biti više

boli. Odsad ćeš vrištati isključivo od užitka.«Neće biti više boli. Preplavljenih osjetila i preopterećena onim što

je osjećala, Honoria se mogla samo nadati. Sjećanje na oštruagoniju koja joj je jurnula tijelom bilo je tako snažno da ju je jošmogla osjetiti. Ali opet sa svakim udahom, sa svakim otkucajemsrca, njegova toplina, žar koji ju je oblijevao, olakšali su bol.Pokušala se pomaknuti; njegove su je ruke jače stisnule, držeći jemirnom.

Morala ga je poslušati. Do tog trenutka, nije shvaćala do koje jemjere bila pod njegovom kontrolom. Kruta, pulsirajuća stvarnost kojaje prodrla u njezino tijelo, intimno je ispunila, došla joj je do svijesti.Obuzela ju je ranjivost, prožimala je, sve do...

Page 251: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Usredotočila je osjetila na mjesto gdje su se spajali. Čula je kad jeĐavo zastenjao. Trepnuvši, podignula je pogled. Oči su mu bilezatvorene, crte lica poput stijene. Pod njezinim dlanovima mišićinjegovih ramena bili su napeti, zaključani u nekoj fantomskoj borbi.Unutar nje, postojano pulsiranje njegova uda širilo je toplinu i osjećajjedva obuzdane nestrpljivosti. Njezina je bol nestala. S tim susaznanjem i posljednji tračci napetosti iščeznuli i posljednji tragoviotpora nestali. Nesigurno, s pogledom na njegovu licu, oslobodila senjegova stiska i polako se pridignula na koljena.

»Da.« Ta je riječ bila ispunjena ohrabrenjem.Zaustavio ju je točno u trenutku kada bi se njihov kontakt prekinuo.

Osjetila je njegovu spremnost, onu istu neodoljivu nestrpljivost kojaje nadolazila i u njoj. Nije joj morao pokazati da se ponovno polakospusti na njega; bila je očarana prodiranjem njegova čeličnog krutoguda, glatkog i vrelog, u njezinu dubinu.

Ponovila je taj manevar, opet i opet, glava joj je pala unatrag dokje senzualno klizila dolje, potpuno se prepustila osjećaju, uživala je usvakoj polaganoj sekundi. Kako je više nisu morale voditi, ruke sumu lutale, ponovno su osvojile njezine dojke, zaobljenu liniju njezinestražnjice, osjetljivu poleđinu njezinih bedara. Sva nespretnost, svasuzdržanost, nestali su. Podignuvši glavu, Honoria je obavila rukeoko njegova vrata i potražila njegove usne svojima. Ples njihovihtijela, spojenih u ritmu starom koliko i Mjesec, pružao je tako dobarosjećaj. Dala mu je svoja usta kad ih je zatražio, jače ga obavilarukama i pritisnula se uz njega, vučena obećanjem koje je njegovomoćno tijelo sadržavalo, besramno je tražila više.

Prekinuo je njihov poljubac. Pod njegovim trepavicama vidjela jesjaj u njegovim zelenim očima.

»Jesi li dobro?«Njegove su ruke pratile očaravajuće obline njezine stražnjice. Na

vrhuncu uspona, Honoria mu je pogledala u oči – i onda je polako,usredotočujući se na kruti ud koji je prodirao u nju, ponovno potonuladolje.

Osjetila je da mu je tijelom prošao drhtaj i vidjela je da mu sečeljust stisnula. Oči su mu bljesnule. Hrabro je polizala pulsirajućuvenu u dnu njegova vrata. »Zapravo, ovo me sve...« Toliko joj jenedostajalo daha da su joj se riječi prekinule.

Page 252: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Iznenađuje?« Glas mu je bio duboki žubor, gotovo predubok dabi ga se moglo čuti.

Očajnički ulovivši dah, Honoria je zatvorila oči.»Očarava.«Smijeh mu je bio tako dubok da ga je osjetila sve do koštane srži.

»Vjeruj mi.« Usne su mu pronašle krivulju njezina uha. »Obilje užitkatek slijedi.«

»Ah, da«, promrmljala je Honoria, očajnički nastojeći zadržatizdravu pamet. »Ako se ne varam, ti tvrdiš da si majstor ovevještine.« Plitko udahnuvši, podignula se na njemu.

»Jesam li ja u tom slučaju tvoja ljubavnica?«»Ne.« Đavo je zadržao dah kad se ona opet, izluđujuće polako,

spustila na njega. »Ti si moja učenica.« Zapravo je bila njegovarobinja, ali nije joj imao namjeru to reći, niti da bi im to, pokaže li semarljivom, oboma odgovaralo.

Idući put kad se spustila na njega, potonula je niže; on je guraodublje. Dah joj je zapeo; instinktivno se stisnula oko njega. Đavo jestisnuo zube da ne zastenje.

Široko otvorenih očiju, pogledala je u njega. Disala je plitko i brzo.»Jako je... čudan osjećaj... imati te... u sebi.« Grudi su joj se dizale,dodirivale su njegova prsa, navlažila je usnice. »Stvarno nisammislila... da ćeš stati.«

Đavo je stisnuo čeljust – kao i svaki drugi svoj mišić. Nakontrenutka tišine, uspio je izgovoriti: »S vremenom ću stati cijeli.«

»S vremenom...?«Oči su joj postale okrugle – on nije čekao više. Uzeo joj je usne u

proždrljivom poljupcu, čvrsto joj stisnuo bokove uz sebe i srušio je najastuke.

Prijašnju je pozu odabrao da probije njezin himen, ograničavajućitime granicu koliko duboko može ići, što mu je pomoglo s obzirom nažestinu njegova nagona. Ali vrijeme ograničavanja je prošlo. Kaorezultat njegova brzog preokreta, ona se našla na leđima međujastucima. Bokovi su mu bili među njezinim bedrima, ud mu je još biou njoj.

Napela se kad ju je njegova težina zarobila. Istog je trenutkapodignuo prsa i ramena s nje i ispravio ruke dlanovima se

Page 253: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

naslanjajući na posteljinu sa svake njezine strane. Budući da jeprekinuo njihov poljubac, otvorila je oči.

Pogledom je zarobio njezin. Polako, promišljeno, povukao se iznje, a onda je, gipko izvijajući kralježnicu, ušao u nju.

Osvojio ju je neumoljivo, centimetar po centimetar. Vrela i vlažna,dočekala ga je s dobrodošlicom, raširila se da ga primi. Gledao jekako joj se oči šire, njihova plavičasto siva boja pretvorila se usrebrnu, a onda je prodro dublje i boja im se raspršila. Kliznuo je unjezinu meku dubinu, uronio u nju do kraja, gurkajući joj maternicu.Ostao je tako okružen njome; ona ga je držala u svojoj vreloj,svilenoj utrobi.

Gledajući se, oboje su mirovali.Honoria nije mogla disati, ispunio ju je potpuno. Mogla je osjetiti

njegov stabilni puls u dnu svojeg vrata. Zureći u njegovo lice, vidjelaje kako se njegovi čvrsti obrisi pomiču, izoštreni zauzdanom strašću.Osvajač je spustio pogled na njezino lice, zelene su mu oči bilemračne, uokvirene srebrom. Tom se osvajaču podala. Neobična ju jeposesivnost prožela, srce joj je nateklo i vinulo se.

On je čekao – što? Neki znak predaje? Tek što je to pomislila,uvjerenje je procvalo u njoj. Ispunilo ju je veličanstvenosamopouzdanje. Nasmijala se – polako, ozareno. Ruke je položilana njegove nadlaktice, a onda ih je podignula i privukla njegovo licesebi. Čula je kad je zastenjao u trenutku kad su im se usne spojile.Spustio se na laktove, rukama je maknuo njezinu kosu ustranu iuokvirio joj lice.

Produbio je njihov poljubac i njezina su se osjetila počela vrpoljiti.Njegovo se tijelo pomaknulo nad njom, u njoj i užitak je procvjetao.

Poput valova koji su udarali o obalu, valjali su se zajedno. Užitakje jačao poput plime koja dolazi i raste sve više. Uhvatila je njegovritam i uskladila se s njime. Pustila je tijelu da ga primi i čvrsto gastisne tik prije nego što bi ga nevoljko pustila. Opet i opet su plesali utom intimnom zagrljaju. Svaki bi je put, svaki njegov veličanstvenotemeljiti prodor, gurnuo više, dalje, naprijed prema nekoj obali koja juje dozivala, a koju je ona jedva mogla pojmiti. Stopili su joj se um iosjetila, a onda vinuli, zaključani u vrtoglavom letu. Prožela ju jetoplina i svjetlost, jurili su svakom njezinom venom, ozarili svaki

Page 254: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njezin živac. A onda se toplina pretvorila u vatru, a svjetlo u užarenisjaj.

Hranjena ritmom njihovih tijela, njihovim teškim disanjem, svakimmekim uzdahom, svakim grlenim jecajem, zvjezdana je svjetlostbujala, dolazila sve svjetlija i jača.

Eksplodirala je među njima – Honoria se izgubila u toj iskonskojenergiji; vatra i svjetlo bili su veličanstven osjećaj od kojeg i srcezastalo. Slijepa, nije mogla vidjeti; gluha, nije mogla čuti. Mogla jesamo osjećati – osjećala ga je pod svojim rukama i znala je da je snjom, osjećala je toplinu koja ju je ispunjavala i znala je da jenjegova, osjećala je emociju koja ih je držala, iskovana u vatrizvjezdane eksplozije – i znala je da ništa na svijetu to ne možepromijeniti.

A onda je zvjezdana eksplozija zamrla i oni su se vratili na Zemlju,zemaljskom užitku svilenih plahta i mekih jastuka, užitku pospanihšaputanja i zadovoljnih poljubaca, u udobnost njihova zagrljaja.

Đavo se trznuo kad se posljednja svijeća ugasila. I prije nego štoje uspio podignuti glavu, prihvatio je činjenicu da mu u krevetu,manje više pod njim, leži žena i zadovoljno sniva. Prije nego što jeodmaknuo ramena od nje i pogledao dolje, sjetio se tko je ta žena.

Na tu ga je spoznaju preplavila navala osjećaja; prešao jepogledom po njezinu licu, obrazima koji su se blago rumenjeli injezinim natečenim, lagano odvojenim usnama. Gola su joj se prsadizala i spuštala; spavala je dubokim snom. Prožeo ga je sretanosjećaj; nakon njega osjetio i samodopadno zadovoljstvo. Saslavodobitnim osmijehom na licu, koji bi mu ona vjerojatno oprostilada ga je bila u stanju vidjeti, podignuo se s nje, pazeći da je neprobudi. Pokušao se podignuti s nje i prije, prije nego što je klonuo,ali ona se tako jako priljubila uz njega i promrmljala mu zabranu danije imao dovoljno snage usprotiviti joj se. Unatoč njegovoj težini,htjela je produljiti njihovu intimnost, a protiv toga se nije mogaobuniti.

Njihova je intimnost bila spektakularna. Superiorna. Tolikoizvanredna da je i njega iznenadilo.

Legao je na trbuh. Osjećao je njezinu meku težinu pokraj sebe. Tajosjećaj imao je i neizbježan učinak; on ga je odlučno ignorirao. Imaoje i više nego dovoljno vremena da istraži sve mogućnosti – za to je,

Page 255: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

zapravo, imao sve preostale dane života. Iščekivanje je zamijenilofrustraciju; od samog je početka u njoj naslutio skrivenu svjesnost,urođenu senzualnost kakva je rijetka kod žena njezine vrste. Sada jeznao da je ta senzualnost doista stvarna i pobrinut će se za to da jenjeguje; pod njegovim mentorstvom, ona će procvjetati. A onda ćeimati i više nego dovoljno vremena da ubire plodove svoje kontrole,svoje brige, vještine, da utaži u njoj, s njom, svoje žudnje – da jeučini svojom robinjom.

Okrenuvši glavu na jastuku, proučavao je njezino lice. Podignuo jeruku i maknuo jedan zalutali uvojak kose s njezina obraza; ona jefrknula nosom i okrenula se na bok. Udobno se priljubila uz njegaistražujući jednom rukom koju je zatim zaustavila na njegovimleđima.

Đavo se umirio; nije prepoznao emociju koja se probudila u njemu– ukrala mu je dah. Osjetio je čudesnu slabost. Emocija ga jeneobično potresla. Namrštivši se, pokušao ju je iskristalizirati, alidotad se ona već povukla. Nije ga napustila, samo je ponovnoduboko potonula, u one dubine gdje takve emocije prebivaju.

Stresavši sa sebe taj osjećaj, oklijevao je, a onda je, nježno, oviojednu ruku oko Honorijina struka. Ona je uzdahnula u snu i još višepotonula uz njega. Izvivši usne u blag osmijeh, Đavo je zatvorio oči.

Kada se probudio, bio je sam u svojemu krevetu. Razbudivši se,zurio je u prazan prostor pokraj sebe u općoj nevjerici. A onda jezatvorio oči, srušio glavu natrag na jastuk i progunđao.

Đovraga i ta žena – zar nije znala...? Očito nije – to je bilo jednood pravila ponašanja, koje se od supruge očekuje, kojem će je onmorati poučiti. Nije trebala napustiti njihov krevet prije njega – adotad više ne bi ni bila u stanju napustiti ga. Jednostavno tako trebabiti. I tako će biti. Odsad nadalje.

To će jutro, ipak, morati izjahati, i to dulje vrijeme.

Page 256: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 17

Uspjeh je stvarao još uspjeha. Kasno iduću noć, kada je ušao usvoju kuću, Đavo se osvrnu na to pravilo. Mogao je slaviti svojuspjeh na više od jednog polja. Samo je jedna važna stavka unjegovu osobnom rasporedu još bila nezaključena i tu je sporonapredovao.

Podignuvši svijećnjak koji ga je čekao, uputio se u knjižnicu, ravnoprema svojem radnom stolu na kojem je vidljivo izloženo ležalopismo. Razlomio je neupadljivi pečat. Na treperavoj svjetlosti svijećepreletio je pogledom sadržaj pisama i pripadajuće mu privitke inasmijao se. Heathcote Montague, čovjek koji mu obavlja poslove,dostavio mu je robu kao i obično.

Đavo je iz džepa prsluka izvadio dvije zadužnice koje je tu večerizvukao od vikonta od Bromleya i bacio ih na stol. Odabrao je ključ slanca svojeg sata i otvorio srednju ladicu stola koja je otkrila snopdvanaest drugih zadužnica s potpisom vikonta od Bromleya. Dvijekoje je tu večer dobio pridružio je ostalima, kao i šest zadužnica kojeje Montague diskretno otkupio od druge gospode koji su,zamjećujući njihov spor, bili i više nego spremni vikontova obećanjapretvoriti u gotovinu.

Pregledavši zadužnice, Đavo je izračunao iznos i usporedio ga sMontagueovom procjenom koliko vikont doista ima novca. Nije biloteško ocijeniti kako vikont trenutačno stoji – loše, na dobrom putu dase bespomoćno nasuče na svoje dugove. A točno ga je tu i htio.

Sa zadovoljnim osmijehom na licu, Đavo je i pismo i zadužnicevratio u svoju ladicu, zaključao je i ustao. Podignuvši svijeću,napustio je knjižnicu i krenuo na kat. Proslaviti pobjedu koju je većizvojevao.

Cijelu je kuću prožimala tišina dok je grabio prema svojimodajama. Do trenutka kad je stigao pred svoja vrata, već ga je

Page 257: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

uvelike stezalo iščekivanje; bio je već posve uzbuđen. Otvorivšivrata, zakoračio je unutra. Zatvorio je vrata za sobom i istog trenutkapogledom pretraživao sjene svojeg kreveta.

Trenutak poslije, šakom je udario od hrastovinu kreveta; bijesno jeopsovao. Nije je bilo.

Duboko dišući, stajao je kao skamenjen. S pogledom uperenim nanetaknute pokrivače, borio se osloboditi svoje misli koprenerazočaranja, frustracije – i dosadne neugodne koju je osjećao posredprsa. Morao je razmisliti. Opet.

Prešao je do visoke komode i na nju odložio svijećnjak, a onda jebijesno pogledao krevet. Obuzela ga je poznata napetost.

Đavo je opsovao. Zatvorivši oči, istisnuo je jednu iscrpnu, posveprimjenjivu psovku. Crte lica zaoštrile su mu se i bijesno je skinuokaput. Bilo mu je potrebno manje od minute da sve skine. Kad jeodjenuo ogrtač, pogledao je svoje bose noge. Oklijevao je, a onda ječvrsto zavezao pojas svojega dugog ogrtača. Dobro će mu doći damalo ohladi svoju uzavrelu krv. Ostavivši treperavu svijeću na visokojkomodi, zatvorio je vrata i odlučno krenuo niz mračne hodnike.

Prestao je razmišljati. Nije ga zanimalo iz kojeg razloga Honorianije bila u njegovu krevetu i čekala ga, kao što je on cijelu večerzamišljao da će ga čekati. Neće se svađati, neće čak ni raspravljati otomu. Ali zasigurno ni dobro odgojena, jedva bivšadvadesetčetverogodišnja djevica, iz ugledne obitelji nije mogla mislitida je jedanput dovoljno? Da bi on do njihove prve bračne noćimogao izdržati kao da se ništa nije dogodilo, nakon što je okusionjezino tijelo, njezinu strast, izazov njezine neiskusne seksualnosti?

Dok je užurbano hodao pokraj portreta svojih predaka, dobacio imje bijesan pogled. Prešao je galeriju i skrenuo lijevo, u hodnik koji jevodio prema Honorijinim odajama.

I sudario se s priviđenjem u satenu boje bjelokosti.Bila bi se odbila od njega da je on nije uhvatio i zarobio uza se.

Njegovo ju je tijelo odmah prepoznalo. Žudnja ga je bolno pogodila.Njezine, u saten odjevene obline milovale su ga pulsirajući život.Njezin instinktivan vrisak ugašen je u samom začetku – on ga jeugušio, začepivši joj usne svojima.

Istog se trenutka opustila. Oslobodivši svoje ruke, ovila mu ih jeoko vrata. Pritisnula se uz njega i uzvraćala mu poljubac, besramno

Page 258: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

ga dražeći. Ponudila mu je svoja usta – on ih je proždrljivo uzeo.Njišući se zavodljivo, milovala mu je prsa svojim dojkama. Jednom juje rukom čvrsto obavio, a drugom obuhvatio jednu čvrstu dojku. Većje bila nabreknula; njezin se vrh poput čvrstog kamenčića uzdizao onjegov dlan.

Izgubivši dah, potonula je uz njega. Bila je to tako slatka predajada mu se u glavi zavrtjelo. Ruke su joj kliznule pod njegov ogrtač,pretraživale su mišiće njegovih prsa. Zapetljala je prste u njegovekovrčave dlake. Svaki njezin dodir bio je gonjen, prožetnestrpljenjem, onim istim nestrpljenjem koje je jurilo njegovimvenama.

Progutavši grleni uzdah, Đavo joj je stisnuo stražnjicu i čvrsto jepriljubio uz sebe. Podignuo ju je nakosivši joj bokove tako da osjetinjegovu bolnu erekciju. Sugestivno ju je zanjihao, jezikomoponašajući ritam. Ona je zatvorila usne i držala ga, topla i vlažna,meka i skliska.

Od toga namjernog iskušenja, besramnog obećanja sadržanog unjihovu intimnom dodiru, njegovi su demoni podivljali. Kad su joj prstipronašli pojas njegova ogrtača i povukli, u njegovoj se glavi oglasiozakašnjeli alarm.

Iznenađen i zaprepašten, s kontrolom u krhotinama, Đavo nijeuspio smoći snage ni da u sebi zastenje. Ona će ga ubiti. Vrataspavaće sobe njegove majke bila su u dnu hodnika.

Da je imala više iskustva, svejedno bi došao u iskušenje – da jojposjedne stražnjicu na vrh komode uz vrata spavaće sobe njegovemajke i zaroni među njezina bedra. Od toga nedopuštenogzadovoljstva i spoznaje da ne smiju ni pisnuti, oboje bi bili na rubu.

Ali već su ionako bili dovoljno na rubu. Čak kad bi se ona i moglanositi s tom pozom, ne bi uspjela biti tiho. Sinoć je vrisnula, i to nesamo jedanput. Bio je to bolno sladak zvuk ženske ekstaze. Htio gaje čuti opet – i opet. Večeras. Sad. Ali ne ovdje.

Prekidajući poljubac, Đavo ju je podignuo u naručje.»Što...?«»Ššššš«, protisnuo je. Ogrtač mu je bio rastvoren, da je čekao

trenutak dulje, bila bi ga dodirnula – a samo dragi Bog zna što bi setada bilo dogodilo. Grabeći užurbanim koracima niz hodnik, došao jedo njezinih odaja.

Page 259: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Premjestivši je u rukama, otvorio je vrata njezine dnevne sobe iušao. Okrenuo se i zatvorio vrata; Honoria se vrpoljila u njegovunaručju dok se nije uspjela izviti uz njega s rukama oko njegovavrata. Nakon što je zaključao vrata, Đavo se okrenuo ravno u njezinpoljubac.

Spustio ju je na noge i odbacujući svu kontrolu pustio rukama kudim je volja. Već su je poznavale – poznavale su je intimno, i htjele suje poznavati opet. Njegova milovanja bila su besramna, namjera imje bila razbuktati njezinu vatru. Njegova je slijedila, ali usamoočuvanju njezinim rukama nije dao blizu. Njihova milovanja,njegova uspješna, njezina malo manje uspješna, brzo su rezultiralateškim disanjem i uzavrelom igrom koja je ubrzano rasplamsavalavatru koja ih je već proždirala.

Ispustivši zvuk oštrog nezadovoljstva, Honoria se povukla iznjihova poljupca. »Želim...«

»Ne ovdje«, rekao je Đavo. »U spavaćoj sobi.« Ponovno joj jeosvojio usta; igra se nastavila i ni jedno se od njih nije htjeloosloboditi.

U očaju, ispustivši zvuk sličan vrisku, Honoria se oslobodilanjegovih lutajućih ruku. Koža joj je plamtjela, gorjela, kako i njezinotijelo. Pomislila je da će se onesvijestiti ako je uskoro ne ispuni.Zgrabivši ga za jednu ruku, povukla ga je prema vratima svojespavaće sobe. Kad je otvorila vrata, ispustila mu je ruku i ušla.

Zastavši pod svjetlom mjesečine koja je prodirala kroz prozor,okrenula mu se sučelice. Povukla je mašnu svojega providnognegližea i stresla ga s ramena. Kad joj je pao oko nogu, ispružila muje ruke. Đavo je zatvorio vrata i zastao. Osjetila je njegov pogled,užaren poput sunca, kako klizi njezinim, još u saten odjevenimtijelom.

Đavo je ostavio ruku na hladnoj metalnoj kvaki, držeći se togtrenutka poput potopljenika. Pokušao se podsjetiti na kontrolu i da juje uzeo samo jedanput, da je njezino osjetljivo tkivo možda još bolnoi da će joj svakako trebati još vremena da se privikne na njegovuinvaziju. Njegov svjestan um, zapravo njegov maleni ostatak koji jejoš funkcionirao, registrirao je te činjenice. Ostatak se usredotočio nanju, na pulsirajuću žudnju u svojim slabinama – na svoju strahovitupotrebu da je ima.

Page 260: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Njezina spavaćica bila je očaravajuća – čisti saten s prorezima dobokova. Duga se linija njezinih nogu kratko, primamljivo pokazala, aonda je zastala i skute su joj se izravnale – iluzija kreposneženstvenosti.

Pozvala ga je mašući mu prstom. Polako je krenuo naprijed, pustioje da mu ogrtač padne na pod iza njega. Gol je stao pred nju.Ignorirao je njezine ruke. Dopustio joj je da ga dira. Rukom jeobuhvatio njezino lice, a onda je polako, razvlačeći trenutak dokoboje nisu zadrhtali, spustio glavu i usnama pokrio njezine.

Ljubio ju je duboko, proždrljivo – žestoko. Bilo mu je potrebnozadržati kontrolu. Ukrutio je svoje mišiće kad su njezine ruke kliznuleoko njegova struka. Zastale su držeći se za njega dok je primalanjegov poljubac i otvarala mu se bez suzdržavanja. A onda jerukama prešla preko njegovih pleća; kratko se pritisnula uz njega, aonda se, na njegovo iznenađenje, povukla. Zbunjen, Đavo ju jepustio.

Zasjenjena tajanstvenog pogleda, uzela ga je za ruku i povela dokreveta s baldahinom. Zastavši pokraj kreveta, okrenula mu sesučelice. Gledajući ga u oči, podignula je ruke i otkopčala kopče kojesu joj na ramenima pričvršćivale spavaćicu. Saten je skliznuo i otkrionjezine pune okrugle dojke, bijele poput slonovače na blagojsvjetlosti mjesečine. Spavaćica joj je zastala oko struka.Promeškoljivši se, oslobodila ju je i pustila da tiho padne na pod.

Bez imalo ustručavanja, suzdržanosti ili sramežljivosti –izravnošću koja mu je oduzela dah i mnogo više – primaknula mu sebliže. Stavila je dlanove na njegova rebra i kliznula prema njegovimprsima. Senzualno se ispružila uz njega, ovila mu ruke oko vrata,podignula glavu za njegov poljubac, pritisnula dojke na njegova prsai priljubila bokove uz njegova bedra.

Nudila mu se.U njemu se nešto slomilo.Posegnuo je za njom i ona je bila tu – nije bio siguran je li je to on

snažno povukao k sebi ili se ona privila bliže. Usne su joj se našlepod njegovima, otvorene i nestrpljive, jezici su im se isprepletaliprizivajući sve demone strasti koji su postojali.

Ništa drugo nije bilo važno.

Page 261: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Ispunjenje je bilo njihov jedini cilj – jedina misao u njihovimuzavrelim glavama. Đavo je znao da su mu konji jurnuli, ali nijemogao smoći snage zauzdati ih. Vladala je njegovim osjetilima,njegovom snagom, svakom česticom njegove svijesti. Njezinepotrebe, od kojih je gotovo bila na rubu, bile su u savršenom skladus njegovima.

Želja da se spoje, moćna, vatrena sila, snažno je strujala medunjima. Pulsirala im je u venama i pronalazila izričaj u njihovimzadihanim uzdasima. Svaki dodir, svako milovanje prožela jeužitkom tako snažnim da je gotovo bio blizak boli.

Povukavši se iz njihova poljupca, Honoria je jedno koljeno oslonilana krevet. Đavo ju je podignuo i spustio na njega. Pustio joj je da gapovuče dolje i dopustio joj da osjeti njegovu težinu. Uživao je ugipkoj mekoći ruku koje su ga obgrlile i u izvijanju njezina tijela podsobom. Razmaknula je svoja bedra; povukao se samo toliko daposegne niže i dodirne je, osjeti vlažnost njezine potrebe i vrućinunjezina uzbuđenja.

Nerazgovjetna molba prešla joj je preko usana; podignula jebokove, jasno ga je pozivala. Ruke su joj odlutale niže, dosegnule sunjegova rebra prije nego što ih je Đavo, namjestivši se nad njom,užlijebljen među njezinim bedrima, uhvatio, svaku u jednu svojuruku.

Njezine oči, koje su joj svjetlucale pod otežanim vjeđama, susrelesu njegove. Namjerno, Đavo joj je zarobio najprije jednu, a ondadrugu ruku sa svake strane njezine glave. Nije bio u stanju misliti,kontrolirati se – sila koja ga je gonila, proždirala ga je, tjerala ga daje posjeduje. Potpuno. Do kraja.

Vlažna vrućina među njezinim bedrima kupala je njegov pulsirajućiud. Pogurnuo ju je da razmakne bedra još više. Spremno ga jeposlušala i uspjela ga i time oduševiti – smjestila je bokove dublje,savršeno ih namjestila za njegov prodor, opustila je bedra i ostalaotvorena. Ranjiva. Pozivala ga je da je uzme.

Emocija koja ga je zapljusnula bila je tako moćna, tako duboka, daje Đavo nakratko morao zatvoriti oči, obuzdavajući oluju. Kad ih jeotvorio, duboko je udahnuo pritiskajući prsa na njezina, i spustioglavu k njezinoj.

Page 262: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Usne su im se susrele i onda stopile; vatre su im se zapalile.Jednim moćnim prodorom spojio se s njom – a onda je počeo požar.

Pomicao se nad njom, unutar nje; ona se pomicala pod njim, okonjega. Njezino ga je tijelo milovalo na toliko načina da više nije znaorazliku između sebe i nje. Prodirao je duboko u nju i osjetio njezinuzlet, osjetio početak vatrenog leta.

Honoria se predala. Predala se toj iskonskoj vrućini koja je gorjelameđu njima. Proždirala ih je, čista vatra koja je spaljivala svuprijetvornost i ostavljala samo istinu i emociju iskovane u njezinimvatrenim jezicima. Osjetila ga je u sebi i spremno ga prihvatila,primila ga u sebe, posjedovala je i bila posjedovana. Zvjezdanasvjetlost uzdignula se i sve se jače približavala; tijela su im težila,jurila svojim sudbinama.

A onda je stigla. Uhvatila ih je u svojoj vatri, svojem neutaživomužitku, osjećaju tako veličanstvenom da je ona vrisnula. Snažno gaje stisnula i on je bio s njom. Tako spojeni zajedno su se vinuli, ostalibez daha i onda se raspršili – u nesebičnu prazninu bolnog spokojaizvan dosega ljudskih osjetila.

Đavo se prvi vratio među žive. Polako, jer mu je svaki mišić biotežak zadovoljenom požudom, podignuo se s nje i položio jastukeoko njih. Pogledom je prešao Honorijinim licem. Bilo je spokojno imeko je svjetlucalo. Nježno joj je pogladio kosu, provukao prste kroztu svilenkastu masu, i pustio da slobodno pada raširena prekoposteljine. Dugo je tako, tiho i mirno, proučavao njezino lice. A ondamu je pogled odlutao niže, prelazeći njezinim tijelom i bijelom kožomkoja je svjetlucala na srebrnkastoj svjetlosti.

Trenutak poslije, posegnuo je za pokrivačem i pokrio je do brade.On je legao na leda pokraj nje, jednu je ruku stavio ispod glave, čelomu je mrštila jedna bora.

Bio je u tom položaju kad se Honoria konačno pomaknula; ispodsvojih teških vjeđa proučavala je njegovo lice. Mjesečina je dodatnoisticala njegove mračne obrise. Doimao se zamišljenim. Zamišljena isama, pustila je da joj pogled luta njegovim širokim prsima koja suzasjenjivala njegove tamne dlake. Svaki mišić bio mu je oštrodefiniran. Pokrivač mu je dosezao do struka; pod njim je pokraj sebemogla osjetiti njegovu, dlakama prekrivenu čvrstu nogu.

Page 263: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Nasmijala se poput zadovoljne mačke. Koža joj je bila toplozarumenjena, slatka težina joj je prožimala noge i ruke. Osjetila sespokojnom, ispunjenom – posjedovanom. Duboko, potpunoposjedovanom. Od same pomisli na to prožeo ju je drhtaj užitka.

Dan je bio prošao. Uznemirujuća nesigurnost koja ju je u zoru,nakon prethodne noći obuzela onog istog trenutka kad je došla dosvojih odaja šuljajući se hodnicima poput raskalašene sobarice,nestala je. Izbrisala ju je vatra tekuće noći. Usne su joj se izvile uosmijeh. Još je mogla osjetiti unutarnji sjaj. Na tu je pomisaopodignula pogled. Đavo ju je promatrao.

Njegovo je oklijevanje bilo opipljivo, a onda se pomaknuo.Podignuo je ruku da ukloni uvojak kose s njezina čela. »Zašto nisibila u mojemu krevetu?«

Honoria ga je gledala, iako su mu oči bile previše zasjenjene da biih mogla vidjeti. »Nisam znala želiš li me ondje.«

Bora koja mu se urezala na čelu nakratko je postala još dublja, aonda je nestala. Ali usne mu se nisu izvile kad je jednim prstomlagano pomilovao njezin obraz. »Želim te – i želim te ondje.«

Njegove duboke riječi gotovo su zaiskrile na mjesečini. Honoria senasmijala. »Sutra.« Čula je kako je uzdahnuo i vidjela kako se kratkonamrštio.

»Nažalost, ne.« Legao je, a oči su mu i dalje bile na njezinima.»Iako bih te radije imao u svojem krevetu, dok se ne vjenčamo,

morat ću trpjeti ograničenja tvojega.« Podignuo je jedno stopalopokazujući da mu stopala čak i kad leži tako visoko na jastucimadosežu rub njezina kreveta.

Honoria se namrštila. »Zašto ne možemo spavati u tvojemu?«»Nije primjereno.«Sirom je otvorila oči. »A ovo je primjereno?« Njezina gesta rukom

obuhvatila je njegovu golu prisutnost koja je zauzimala polovicukreveta.

»Ne smiju te vidjeti kako svako jutro u svojem ogrtaču lutašhodnicima – slugama se to ne bi svidjelo. A da vide mene u mojemogrtaču, prihvatit će taj prizor kako sasvim normalan –ipak je ovomoja kuća.«

Honoria je frknula. Promeškoljivši se, okrenula mu leđa i legla nabok. »Vjerujem da ti znaš sve ispravne procedure.«

Page 264: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Osjetila je da se pomaknuo; trenutak poslije, okruživale su jenjegove tople ruke i noge. Lagana brada njegove čeljusti grebla jenjezino golo rame; usne su mu dotaknule njezino uho.

»Vjeruj.« Smjestio se iza nje. »A kad smo već kod ispravnihprocedura, trebam objaviti datum našeg vjenčanja u Gazeti.

Honoria je proučavala sjene. »Kada će biti?«Poljubio ju je u sljepoočnicu. »To ti trebaš reći, ali ja sam se nadao

prvog prosinca.«Za četiri tjedna. Honoria se namrštila. »Trebat će mi haljina.«»Možeš je naručiti od bilo koje modistice – potrgat će noge za tu

čast.«»Celestine će biti u redu.« Honoria nije vidjela razlog zašto bi se

odrekla Celestinina talenta zbog njegove prethodne indiskrecije.»A sve ostalo možeš prepustiti maman i mojim strinama.«»Znam.« Honoria je temperamentno odgovorila. »Provela sam vrlo

neugodno jutro – tvoja je majka odlučila posjetiti staru kućepaziteljicukoja je vodila kućanstvo u Dvorima kada su se tvoji roditelji vjenčali.Cijeli se razgovor vrtio oko toga kako i gdje organizirati vjenčanje uSomershamu.«

Đavo se nacerio. »Kako je znala?«»Ne znam«, slagala je Honoria. Iako je bila uvjerena da su je odali

njezini neobični i krajnje neobjašnjivi napadaji rumenila.»Morat ću pisati Michaelu.«»Ja ću mu pisati sutra – daj mi svoje pismo i pridružit ću ga

svojemu.« Đavo je promatrao stražnju stranu njezine glave.»Kad smo već kod tvoje obitelji, razgovarao sam s Magnusom

jutros.«Honoria se naglo okrenula. »Djedom?« U nevjerici je zurila.

»Zašto?«Đavo je podignuo obrve. »On je glava tvoje obitelji.«»Ne treba ti njegovo odobrenje da se oženiš mnome.«»Znam.« Usne su mu se izvile u osmijeh. »Ali Anstruther-

Wetherbyji i Cynsteri dugo se poznaju. Gledamo da steknemoprednost jedni nad drugima još od davnina.«

Honoria mu je promatrala lice. »Kako je primio vijest?«Đavo se nacerio. »Filozofski, na kraju. Znao je da boraviš pod

mojim krovom pa mu to nije bio potpuni šok.«

Page 265: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je suzila oči prema njemu, a onda frknula i okrenula se.Đavolovo cerenje pretvorilo se u osmijeh. Nagnuvši se naprijed,

poljubio ju je iza uha. »Spavaj sad, trebat će ti snaga.«Njegove su riječi sigurno sadržavale obećanje. Nasmijavši se,

Honoria je obraz smjestila na jastuk, udobno mu se leđima priljubilauz prsa i učinila ono što je tražio.

Idući su dan njihova pisma Michaelu uredno poslana. Dan poslije,najava vjenčanja između Honorije Anstruther-Wetherby, najstarijekćerke Geoffreya Anstruther-Wetherbyja i njegove supruge Heatherod Nottings Grangea u Hampshireu, i Sylvestera SebastianaCynstera, vojvode od St. Ivesa, objavljena je u Gazeti. Vjenčanje ćese održati 1. prosinca u Somershamskim dvorima.

Unatoč zabavljenosti visokog društva odlaskom iz Londona, vijestse proširila poput požara. Honoria je bila zahvalna što su jedinipreostali društveni događaji bili popodnevni čajevi za odabranunekolicinu i intimna kućna druženja koja su poslužila zapozdravljanje s prijateljima prije nego što se društvo povuče u svojeokruge radi lova, a poslije i na svoja imanja za Božić. Na kristalnelustere prebačena su platna i visoko društvo napustilo je Londongdje se neće vratiti do veljače.

Kao što su ona i Đavo predvidjeli, njegova majka i druge gospođeCynster oduševljeno su počele organizirati vjenčanje. Vojvotkinjaudova upozorila je Honoriju da je obiteljska tradicija da mlada, iako 0svemu donosi konačnu odluku, ne sudjeluje u organizaciji – njezinaje jedina uloga, prema svim pravilima, da to iskoristi i pobrine se zasvojega zaručnika. Honoria je brzo zaključila da ta tradicija ima svojeprednosti.

Đavo je promatrao iz daljine, zadovoljan njezinom spremnošću dazauzme mjesto njegove supruge. Već je oduševila njegove strine. Uznjihovu potporu, preuzela je uzde matrijarha i majka mu je bilaoduševljena.

Za pet užurbanih dana, bili su spremni napustiti London. Đavolu jeostao još samo jedan zadatak – pritisnuti vikonta Bromleya.

Kada su mu objašnjeni golemi razmjeri njegova duga, opasnostanje njegovih financija, Bromley, kao okorjeli slučaj, popustio je ipristao na Đavolove uvjete. Bio je u mogućnosti potvrditi istinu o

Page 266: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Luciferovu neprimjerenom traču« i identificirati Cynstera uključenogu skandal te otkriti činjenice. Na sve je to pristao – do prvog veljače.

Zadovoljan situacijom u svakom pogledu, Đavo je skinuo povezžalosti sa svojeg rukava i sa svojom se budućom suprugom povukaou Somershamske dvore.

Page 267: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 18

Balska dvorana Somershamskog dvora bila je prepunjena.Popodnevno sunce ulazilo je kroz dugačke prozore i bacalo odsjajna uvojke i frizure dama i udova, bludnika i razvratnika, gospode ioholih žena. Haljine svih nijansi dodatno su krasili blistavi dragulji ijoš blistavije oči. Visoko društvo u punom sastavu, bilo je ondje – davidi, osvjedoči i odobri.

»Ona je jedina preostala udavača iz obitelji Anstruther-Wetherby ibogata je poput šipka – to je svakako nalik na Đavola da mu takavbiser padne u krilo.«

»Tako su zgodan par – Celestine joj je dizajnirala haljinu.«Okružena takvim komentarima, dobrim željama i čestitkama,

Honoria je obilazila goste, smijala se, ljupko naklanjala glavu,razmjenjivala riječi sa svima koji su joj došli na vjenčanje.

Sad je vojvotkinja od St. Ivesa. Protekli mjeseci razmatranja iposljednja dva kaotična tjedna kulminirali su jednostavnom službomu kapelici na imanju. Crkva je bila krcata, gosti su se oko njeprelijevali poput mora dragulja. Gospodin Merryweather ih jeproglasio mužem i ženom, Đavo je zatim zahtijevao svoj poljubac –poljubac koji će pamtiti cijeli život. Sunce se probilo kad su gostikrenuli prema njima oblikujući dugačak red u prolazu crkve. Okupanisuncem, cijelim putom do balske dvorane prolazili su kroz kolonučestitara.

Svadbeno slavlje počelo je u podne. Sad je bilo blizu petnaest sati.Glazbenici su se odmarali – samo je šest valcera bilo dogovoreno, aona je već otplesala i više od toga. Prvi je plesala s Đavolom, bilo jeto ganutljivo iskustvo. Iako je do kraja plesa bila posve bez daha, nijebilo stajanja jer ju je Tašti odmah poveo u drugi valcer, pa Richard,nakon njega Harry, Gabrijel i Lucifer, u brzom slijedu jedan zadrugim.

Page 268: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Prelazeći pogledom preko gostiju, Honoria je uočila Đavola kakorazgovara s Michaelom i njezinim djedom. Sjedili su ispred golemogkamina i ona je krenula prema njima.

Amelia joj je presjekla put. »Kažu da trebaš dovesti Đavola narezanje torte. Postavit će je na postolje u sredini sobe – strinaHelena i David lakše će to učiniti ako zatražiš.«

Honoria se nasmijala. »Reci joj da dolazimo.«Oduševljena što je uključena, Amelia je nestala.Đavo ju je ugledao mnogo prije nego što je došla do njih. Honoria

je osjetila njegov pogled koji se toplo i posesivno zadržavao na njojdok je susretala druge goste koji su neprestano zahtijevali njezinupozornost. Kad je došla do njega kratko mu je susrela pogled – iosjetila kako je napetost stišće, iščekivanje prožima; bila je to iskraprije vatre. Dijeli su krevet već četiri tjedna, ali još je osjećalauzbuđenje, pomanjkanje daha, praznu bol žudnje i potrebu da daje iprima. Pitala se hoće li taj osjećaj ikada nestati.

Ljupko je naklonila glavu iz poštovanja prema svojemu djedu. NaĐavolovu inicijativu susreli su malo prije nego što su napustiliLondon. Usredotočena na svoju budućnost, otkrila je da joj je lakootpustiti prošlost.

»Vaša Milosti!« Naslonivši se na naslon, Magnus je podignuopogled prema njoj. »Vaš će se brat kandidirati na idućim izborima.Što vi mislite o tomu, a?«

Honoria je pogledala Michaela i on joj je odgovorio na njezinoneizgovoreno pitanje. »St. Ives je to predložio.« Pogledao je Đavola.

Koji je slegnuo ramenima. »Carlisle vas je bio spreman predložiti,što je meni dovoljno dobro. Uz potporu Anstruther-Wetherbyja iCynstera trebali biste dobiti dobar postotak glasova.«

Magnus je frknuo nosom. »Imat će zastupničko mjesto, to jesigurno.«

Honoria se nasmijala. Stala je na prste i poljubila Michaela uobraz. »Čestitam«, šapnula mu je.

Michael joj je uzvratio bratskim poljupcem. »I ja tebi.« Stisnuo jojje ruku i zatim je pustio. »Dobro si odlučila.«

Honoria je podignula obrvu, ali s osmijehom na licu. Okrenuvši se,susrela je Magnusov pogled. »Došla sam odvesti svojega supruga,gospodine. Vrijeme je za rezanje torte.«

Page 269: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»A je li? Pa povedi ga onda.« Magnus joj je ohrabrujuće mahnuo.»Ne bih htio propustiti taj fenomen – Cynstera s jednom iz obiteljiAnstruther-Wetherby.«

Honoria je podignula obrve. »Ja više nisam Anstruther-Wetherby.«»Upravo tako.« Đavo je susreo Magnusov pogled s osvajačkim

samopouzdanjem u očima i primaknuo Honorijine prste svojimusnama. Zatim se okrenuo Honoriji. »Dođi, draga.« Pokazao jeprema središtu sobe. »Tvoja želja moja je zapovijed.«

Honoria mu je dobacila sumnjičav pogled. »Doista?«»Nesporno.« Uglađenom učinkovitošću, Đavo ih je proveo kroz

gužvu. »Zapravo«, nastavio je dubokim baršunastim glasom,»očekujem da ću do kraja noći ispuniti znatan broj tvojih želja.«

Ljupko se nasmijavši, kimnula je glavom vojvotkinji od Leicestera.»Zbog tebe mi navire rumenilo u lice.«

»Mlade se trebaju rumenjeti – zar ti nisu rekli?« Đavolove riječigolicale su joj uši. »Osim toga, izgledaš neodoljivo kada se rumeniš.Jesi li znala da tvoje rumenilo širi sve do...«

»Ah, tu ste, dragi moji!«Na Honorijino olakšanje, vojvotkinja udova pojavila se pokraj njih.»Budite ljubazni i stanite iza torte, ondje vas čeka nož.« Potjerala

ih je oko stola; obitelj i prijatelji skupili su se okolo njih. Njihovasvadbena torta stajala je na istaknutom mjestu, sedam katova voćnetorte prekrivene marcipanom i ukrašene finom čipkom. Na vrhu je biojelen, jednak onom na grbu obitelji Cynster.

»Dragi Bože!« Đavo je iznenađeno pogledao na tortu.»To je djelo gđe Hull«, šapnula je Honoria. »Sjeti se spomenuti joj

to poslije.«»Mjesta! Mjesta!«Svi gosti počeli su se okretati prema neočekivanom metežu. Nad

glavama gostiju Honoria je ugledala kako netko maše dugačkim,tankim paketom. Oni na rubu gomile smijali su se; dobacivalikomentare. Stvorio se prolaz za glasnika. Bio je to Lucifer, njegova jemisija bila dostaviti paket Taštom koji je stajao pokraj stola nasuprotĐavolu. Uz pretjeranu ceremonijalnost, Tašti je prihvatio paket – maču koricama. Okrenuo ga je i pružio Đavolu. »Vaše oružje, VašaMilosti.«

Balska dvorana prasnula je u smijeh.

Page 270: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

S osmijehom i više nego đavolskim, Đavo je uhvatio držak. Oštrica– njegova konjička sablja – fijuknula je iz korica. Uz klicanje gostiju ipljusak hrabrih prijedloga, zavitlao ju je nad glavom – utjelovljenjegusarstva u srcu otmjenoga visokog društva.

A onda su mu oči susrele Honorijine. U tren oka, stajao je iz nje iobgrlio je rukama. »Uhvati držak rukama.«

Zbunjena, Honoria je učinila kako joj je rekao i uhvatila čvrstirebrasti držak objema rukama. Đavo je omotao svoje ruke okonjezinih – Honoria je pomislila da će se onesvijestiti.

Začula je njegov duboki, baršunasti smijeh u svojem desnom uhu.»Baš kao sinoć.«

Sinoć – kada je svoju posljednju večer kao neženja proveo sasvojim bratićima. Kad je vidjela da Webster u knjižnicu odnosibačvicu vinjaka, Honoria se pomirila s time da će posljednju večerkao usidjelica provesti sama. Otišla je u krevet i pokušala zaspati,samo da bi otkrila da se već bila naviknula na to da u krevetu pokrajnje leži jedno veliko, toplo i vrlo čvrsto tijelo. U sitnim noćnim satimato se isto veliko, toplo i vrlo čvrsto tijelo beščujno ušuljalo u njezinusobu i pod njezin pokrivač. Pretvarala se da spava, ali onda jezaključila da nije zabavno inatiti se na vlastitu štetu. Priopćila mu jesvoje želje.

Na što ju je kroz smijeh dubokim, pospanim glasom obavijestio daje previše pijan da se popne na nju. Đavo, kakav je bio, predložio jojje da se ona popne na njega – i pokazao joj kako. Bila je to lekcijakoju nikad neće zaboraviti.

Kada se posve iscrpljena, zadovoljena do nožnih prstiju, srušila nanjega – samo da bi on preuzeo kontrolu, tjerajući je dalje,posjedujući je tako potpuno da je gotovo izgubila pamet – shvatila jeda, u skladu s ostatkom njihova tijela muškarci obitelji Cynstertakođer imaju i jako tvrde glave. Ne tupe, ne nerazumne – negotvrde.

Sjećanja su je zapljusnula i osjetila je slabost. Blago okrenuvšiglavu, susrela je Đavolove oči. Bilo joj je neizmjerno drago što sinoćnije vidjela taj njegov samodopadni, pobjedonosni osmijeh, ovodanas bilo joj je sasvim dovoljno. Silno se morala potruditi ispravitileda i pod njegovim rukama stiskati držak sablje, a da pritomzanemari na što ju je to podsjećalo. Duboko udahnuvši, u oči je

Page 271: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

natjerala svaku kapljicu upozorenja koju je mogla istisnuti i pogledalaprema torti. Uz njegovu pomoć podignula je sablju visoko.

Oštrica je zapjevala prema torti. Usmjeravajući zamah, Đavo ju jepovukao natrag i pobrinuo se za to da sablja lijepo zareže svihsedam slojeva torte. Sa svih su ih strana zapljusnuli klicanje ipljesak. Doletjeli su i razuzdani komentari.

Na klecavim koljenima, Honoria se iskreno molila da prisutniupravo tim komentarima pripisuju njezine užarene obraze. Još seviše molila da nitko osim besramnika za kojeg se udala nije opaziogdje je okrugli kraj drška sablje konačno završio. Pritisnuti gomilomiza sebe, nisu se mogli pomaknuti dovoljno unatrag; okrugli krajdrška završio je u udubini između njezinih bedara.

I prvi ga put nije mogla okriviti – ukočenost koja ga je obuzela istrelovit udah koji joj je prozujao pokraj uha, oslobodili su ga krivnje;bio je jednako potresen kao i ona. Oči su im se susrele – jesu linjezine tako jasno pokazivala žudnju poput njegovih. Pažljivo jepovukao sablju iz njezina stiska i predao je Taštom, a onda jesagnuo glavu i usnama okrznuo njezine. »Poslije.«

Šapatom izgovorena riječ bila je obećanje. Honoria je zadrhtala iosjetila kako je u odgovoru i njegovim tijelom prošao val. Oči su imse ponovno susrele – oboje su trepnuli i udahnuli – i okrenuli seustranu udaljavajući svoja zažarena tijela.

U polusvjesnom stanju, Honoria je obišla svoje rođake Anstruther-Wetherby – stričeve i strine koje nikad nije upoznala i bratiće isestrične koji su joj sad prilazili sa strahopoštovanjem. Osjetila jeolakšanje kada se vratila kružoku Cynstera, njihovim toplimosmjesima koji su iskreno pokazivali naklonost, ohrabrujućimkimanjima i njihovoj neumornoj potpori. Zastala je blizu Louise pokrajkoje je stajao Arthur.

Uzeo joj je ruku. »Ti si divna vojvotkinja, draga moja.« Unatočborama tuge koje su mu se urezale u lice, kada je primaknuo njezinuruku svojim usnama, Honoria je uočila tračak bezbrižnoga gospodinakakav je nekoć zasigurno bio. »Sylvester je vrlo sretan muškarac.«

»Uvjerena sam da tvoj nećak cijeni Honoriju onako kako i treba.«Louise je između njih dodala.Arthur se nasmijao, tipičnim osmijehom Cynstera. »Nikad nisam

čuo da bi netko za njega rekao da je nesposoban uočiti što je dobro

Page 272: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

za njega.« Pogledao je pokraj Honorije.»Ah, eno Charlesa!«Honoria se okrenula i kraljevski dočekala Charlesa kada im je

prišao.»A eno ledi Perry!« Louise je položila dlan na Arthurovu ruku.

»Ispričaj nas, Honoria. Moramo razgovarati s ledi Perry prije negošto ode.«

Nakon što se toplo osmjehnuo Honoriji, a svojeg sina tek hladnopozdravio s »Charles«, Arthur je popustio supruginim željama ipoveo je u mnoštvo.

Primjereno im se naklonivši, Charles ih je otpratio pogledom iokrenuo se Honoriji. »Drago mi je što sam uhvatio trenutak darazgovaram s vama, gospođice... «, lice mu se namrštilo, »VašaMilosti.«

Honoria nije vjerovala njegovu osmijehu. Njihovi susreti nisu jojublažili instinktivnu odbojnost koju je prema njemu osjećala. On jebio jedini Cynster prema kojem je tako osjećala – svi su joj se ostaliinstinktivno svidjeli. »Nadala sam se da ću imati zadovoljstvo plesatis vama, gospodine, ali vjerujem da su svi plesovi završili.«

Podignuo je obrvu s ponosnom arogancijom koja je bila jedna odrijetkih Cynsterovih osobina koju je posjedovao. »Mislim da stezaboravili, Vaša Milosti, da sam ja još u žalosti.« Pogladio je svoj crnipovez na rukavu. »Drugi su, naravno, zaboravili Tollyja, ali ja njegovgubitak još jako osjećam.«

Pregrizavši jezik, Honoria je naklonila glavu. Od svih prisutnihCynstera, jedino su Charles i njegov otac još nosili crni povez narukavu.

»Vjerujem da običaj nalaže da vam čestitam.«Čudan način na koji se izrazio iznenadio je Honoriju. Uobraženo je

kimnuo. »Siguran sam da se sjećate sadržaja našeg prijašnjegrazgovora – s obzirom na dvojbe koje sam tada s vama podijelio,iskreno se nadam da nećete zažaliti zbog vašega novog položaja.«

Honoria se ukočila.S pogledom usmjerenim na mnoštvo gostiju, Charles to nije

zamijetio. »No, bez obzira na to, doista vam želim svako dobro –iako zbog toga što poznajem Sylvestera cijeli život sumnjam u

Page 273: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njegovu postojanost, molim vas da vjerujete da okolnosti ni najmanjene umanjuju iskrenost mojih želja za vašu sreću.«

»Da, ali ako sam vas dobro shvatila, vi ne držite da ću biti sretna.«Honoria je gledala kako upija njezine riječi. Charles je polako vratiopogled na njezino lice. Oči su mu bile blijede, hladne, neobičnobezizražajne.

»Vaši postupci nisu bili ni najmanje mudri. Niste se trebali udati zaSylvestera.«

Sto bi točno bila odgovorila na tu uvredljivu tvrdnju, Honoria nijeotkrila jer su Amelia i Amanda dojurile uz šuštavu melodiju svojihhaljina od muslina.

»Strina Helena kaže da trebate uputiti prema vratima, neki gostiodlaze.«

Honoria je kimnula. Krajičkom je oka vidjela da se Charlespovukao.

»Uz vaše dopuštenje, Vaša Milosti.« Nakon što joj se polovičnonaklonio, a svojim polusestrama kratko kimnuo, okrenuo se na peti iotišao.

Amanda se namrštila na njegova leđa, a onda je uhvatila Honorijupod ruku. »Tako je uštogljen, nikad ni u čemu ne uživa.«

»I ohol«, izjavila je Amelia i uhvatila Honoriju pod drugu ruku. »Eh,sad, što mislite gdje bi bilo dobro da stanete?«

Taj kratki prosinački dan brzo se bližio kraju. Kada je sat nadstubama odzvonio sedamnaest, vani je već bio mrkli mrak. Stojećina trijemu uz Đavola, nakon što su ispratili posljednju kočiju, Honoriaje u sebi uzdahnula. Susrevši Đavlove oči, nasmijala se i okrenulanatrag u predvorje. Uhvatio ju je za ruku svojim drugim prstima ikrenuo za njom. Veći će dio obitelji ostati do idućeg dana; povukli suse u salon i ostavili ih da sami ispraćaju goste. Pred samim vratimaĐavo je zastao.

Neizbježno, i Honoria je zastala i podignula pogled.Dočekao ju je njegov lijeni osmijeh. Podignuo joj je ruku i usnama

okrznuo članke njezinih prstiju. »Draga moja, vojvotkinjo.« Drugomjoj je rukom podignuo bradu, a zatim još malo više. Ona se odmahpodignula na prste.

Sagnuo je glavu i poljubio je, najprije nježno, a zatim strastvenije.Kada je podignula glavu, oboje su ponovno bili zapaljeni.

Page 274: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je trepnula i pogledala ga. »Čeka nas još večera.«Sire se osmjehnuo. »Ne očekuju da se pojavimo.«Poveo ju je preko praga. »Ovo je trenutak da se povučemo.«Honorijine usne oblikovale su tiho »O.« Predvorje, koje bi bilo

posve prazno da nije bilo Webstera zaposlenog zatvaranjem vrata,dalo je naslutiti da je njezin suprug, kao i obično, dobro poznavaoproceduru. Kada je podignuo obrvu, u znak pristanka kratko mu jekimnula. Spokojno dostojanstvena, uspinjala se stubama uz njega.Previše su puta proteklih tjedana dijelili postelju da bi sad osjećalanervozu, i bilo je tako dok nisu došli do vrha stuba. Tada je onakrenula desno, prema hodnicima koji su vodili u njezine odaje.

Zaustavio ju je Đavolov stisak oko njezine ruke. Iznenađeno seokrenula – samo da bi ga ugledala s podignutom obrvom i intenzivnozelenog pogleda. Zatresao je glavom. »Ne više.«

Honoria je odjedanput shvatila. Kimnula je. Visoko uzdignuteglave, izvana oličenje samouvjerenosti, dopustila mu je da je povedeprema vojvodskim odajama. Ali ispod površine nervoza se počelajavljati i treperiti u sve užim vrtlozima dok se na kraju nisu stisnuli učvorove.

To je bilo smiješno, uvjeravala je samu sebe i nastojala suzbiti tajosjećaj.

Samo je jedanput bila u vojvodskim odajama da odobri boje novoguređenja – bogatu boju vrhnja, nježnu boju topaza i boju starogzlata, koje su upotpunjavale toplu patinu lakirane hrastovine.Otvorivši njezina vrata, Đavo ju je sproveo unutra; Honoriju jeiznenadio sjaj koji ju je dočekao.

Po jedan upaljen svijećnjak stajao je na stolu za odijevanje, policikamina, komodi s ladicama, stolu za pisanje naslonjenom na jedanzid i stoliću za pića ispred jednog prozora. Na njihovoj blistavojsvjetlosti, soba se doimala istom kao i posljednji put kada ju jevidjela, s golemim krevetom natkrivenim baldahinom ponosnosmještenim između dugačkih prozora. Jedini su novi detalji bili vazas žutim i bijelim cvijećem koja je stajala na jednoj škrinji, njezinečetke, blistavo srebro na lakiranom stolu za odijevanje, i njezinasvilena spavaćica boje bjelokosti i pripadajući ogrtač, koji su ležali nakrevetu.

Page 275: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Cassie ih je morala ondje ostaviti; Honoria se toga nije sjetila.Pitala se je li se Cassie sjetila i svijeća – a onda je vidjela da Đavonije iznenađen. Prelazeći sobu, vodeći i nju, zastao je pred kaminomi povukao je u svoje naručje.

Svaka dvojba o njegovoj namjeri pobjegla je pred njegovimpoljupcem koji je bio prepun suzdržavane gladi i vatre koja bi jezapalila. Potonula je u njega. Njegova ju je trenutačna reakcija gonilada prihvati užitak koji joj je nudio i vrati mu na isti način. Glava joj jeplutala, ruke i noge postale su voda, a onda je podignuo glavu.»Dođi. Naša se djeca mogu roditi u tvojemu krevetu, ali začet ćemoih u mojemu.«

Podignuo ju je u naručje i Honoria je ovila ruke oko njegova vrata.Nestrpljivim ju je korakom odveo do vrata koja su bila odškrinuta.Otvorio ih je ramenom i ušao u kratki hodnik koji je vodio u njegovusobu. »Što je sve ovo bilo?« Upitala ga je. »Svijećnjaci?«

Đavo je kratko spustio pogled na nju. Hodnik je bio mračan, alijasno je vidjela kad su mu zubi zabljesnuli. »Diverzijske taktike.«

Bila bi ga tražila da joj objasni, ali su joj sve misli o svijećamapobjegle iz glave kada ju je unio u svoju sobu.

Njegova soba u Londonu bila je velika – ova je soba bila golema.Krevet koji je stajao uza zid bio je najveći koji je ikad vidjela. Dugačkiprozori bili su s obiju strana i ispunjavali zid nasuprot krevetu.Njegova je soba bila na kraju krila – s rastvorenim zastorima bila jeispunjena mjesečinom koja je blijede zelene nijanse namještajapretvarala u prigušenu srebrnu.

Đavo ju je odnio oko kreveta i spustio na noge na mjestu gdje jemjesečina bacala treperavi snop svjetla preko poda. Njezinavjenčanica, sloj za slojem široke mechlin čipke, svjetlucala je idrhtala. Ispravio se. Pogled mu je pao na mjesto gdje se čipkaizdizala. Obuhvatio je dlanom jedan meki brežuljak i osjetio kako mupod rukom postaje čvršći. Prsti su mu tražili i pronašli vrh koji je podmilovanjem postao čvrst poput kamenčića.

Honoria je izgubila dah, vjeđe su joj pale kad se prevagnula premanjemu. Đavo joj je svojim prsima osigurao oslonac, ruka mu je jošbila na njezinoj dojci i nježno je milovala. Nemirno se pomaknula,okrećući se tako da joj može dohvatiti leđa. »Vrpce su skrivene podčipkom.«

Page 276: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo se nasmijao i bacio na posao, jednom rukom joj još milujućinajprije jednu pa onda drugu dojku i obasipajući poljupcima njezinvrat. Kada je razvezao i posljednju vrpcu i kada je vjenčanica, uznjegovu pomoć, pala na pod, u naručju mu je ostala Honoria, nježnai meka, naslanjajući leđa na njega. Volio ju je takvu, meku iženstvenu, zanesenu, ali svjesnu – poslije će biti još zanesenija, alidotad više neće biti svjesna ničega osim groznice koja joj struji uvenama. Posegnuvši oko nje, oba je dlana ispunio njezinim dojkamakoje su bile prekrivene jednim slojem tanke svile. Dubok uzdahodobravanja pobjegao joj je iz grla. Kad je između palca i kažiprstaprotrljao njezine, svilom prekrivene pupoljke, sugestivno jepomaknula svoje bokove uz njega.

»Ne još«, šapnuo je. »Ova će večer biti iskustvo koje nikad nećešzaboraviti.«

»O?« Taj jedan jedini slog izgovorila je bez daha. Okrenula se i,ovivši mu ruke oko vrata, pritisnula se uz njega.

»Što namjeravaš učiniti?«Nasmijao se. Lijeno. »Proširiti tvoje vidike.«Pokušala je izgledati uznosito, ali je uspjela izgledati jedino

oduševljeno. Đavo je zakoračio unatrag da bi zbacio sa sebe kaput iprsluk. Pustio ih je da padnu, a onda je posegnuo za njom. Došla muje u naručje poput sirene kakva je bila – sirene koju je protekletjedne oslobađao iz okova strasti. Još je bila divlje nevina na tolikomnogo načina, a ipak, čemu bi je god naučio svladala bi takvimiskrenim entuzijazmom koji ga je znao duboko dirnuti. S njegovetrenutačne pozicije, na temelju njegova dosadašnjeg iskustva,godine pred njim izgledale su doista ružičasto.

Radovao se svakoj od njih. A sada se radovao toj noći pred njima.Njezine su usne bile otvorene pod njegovima, jezik joj je

isprepletao s njegovim, dražio je, mamio. Ispružila se uz njega,stajala je na prstima, a tijelo joj je bilo zakriveno jedino njezinim finimnegližeom. Puštajući žudnji da joj bude po volji, privio ju je uz sebe irukama pustio da ponovno upoznaju njezine obline. Kada jedlanovima posegnuo pod rub njezina negližea, osjetio je da joj jekoža orošena.

Dvije vrele minute poslije, negliže je poletio prema podu da ostaneondje, ignoriran, na mjesečini. Njezine su ruke kliznule s njegova

Page 277: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

zatiljka i počele vrludati. Raširile su se njegovim prsima, zatimpretraživale kroz nabore njegove košulje da bi milovale mišiće nanjegovim plećima, pa su se stisnule oko njegova struka, njegovihbokova, da bi zatim kliznule još niže.

Đavo se naglo pomaknuo, zgrabio joj ruke i zarobio ih na njezinimleđima jednom svojom. Ne prekidajući poljubac, snažno ju jepovukao sebi i pustio joj da osjeti njegovu snagu i upozna zavodljivukvalitetu vlastite ranjivosti. Blago joj je izvio leđa nad rukom zanjezinim strukom. Bokovi su joj bili pritisnuti uz njegove. Zastenjalaje, zvuk je ostao zarobljen u njihovu poljupcu, a onda sepromeškoljila – ali ne da bi se oslobodila, nego da bi mu bila jošbliže.

Nemirno vrpoljenje njezinih bokova uz njega bilo je više nego štoje mogao podnijeti. Prekinuvši poljubac, podignuo ju je u naručje ipoložio na svilene plahte. Ne odvajajući pogled s njega, ona seispružila, pretražujući ga rukama.

Brzo se povukao, izvan njezina dosega. »Ako me voliš, drži svojeruke za sebe.« Maštao je o toj noći posljednjih tjedan dana; akodopusti da ga njezin entuzijazam pobijedi, kao što ga je pobijedioviše nego jedanput, neće uspjeti maštu pretvoriti u stvarnost.

Raskošno se ispruživši i podižući ruke iznad svoje glave, Honoriaga je zapaljeno pogledala. »Samo te želim dodirnuti.« Gledala jekako skida kravatu. »Svidjelo ti se sinoć.«

»Večeras će biti drukčije.«Maknuo je pogled s nje tek toliko da skine košulju. Honoria se

nasmijala, zavodljivo se izvijajući pod vrućinom njegova pogleda,oduševljena osjećajem moći kojim ju je njegova fascinacija njezinimnagim tijelom ispunjavala. Jasno joj je dao do znanja da je voli vidjetinagu, posve golu, bez imalo skromnosti. To joj je u početku biloteško, ali njihova bliskost i njegova opsesija koja nije prestajala,izgradili su njezino samopouzdanje tako da joj je sada biti takobesramno, bezobrazno naga s njim bilo posve normalno – onakokako treba biti – barem između njih dvoje.

»Kako?« Upitala je kad je sjeo na krevet da skine čizme.Dobacio joj je pogled, oči su mu se spustile na njezine dojke, a

onda još niže, na njezin trbuh i bedra. »Večeras će mi bitizadovoljstvo obasipati te užicima.«

Page 278: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria ga je upitno pogledala. Mogao ju je izazvati da viče, vrišti istenje i jeca od užitka. Ona je bila početnica, a on majstor. »Stotočno planiraš?«

Nacerio se i ustao otkopčavajući hlače. »Vidjet ćeš, zapravo«,ispravio se glasom još dubljim, »osjetit ćeš.«

Iščekivanje koje je treperilo u njezinim venama odjedanput sepojačalo. Živci su joj počeli titrati. Poznata napetost ponovno ju jeobuzela, slatko stisnula. Trenutak poslije, nag poput nje, došao je nakrevet puzeći predatorski. Iskonski, s potpuno nabreklom muškosti,najprije ju je tako na rukama i koljenima opkoračio, a onda spustiosvoje tijelo na nju.

Honoriji je dah pobjegao. Široko otvorenih očiju proučavala jenjegove koje su svjetlucale na slaboj svjetlosti. Vjeđe su mu zatimpale i spustio je glavu; usne su mu pronašle njezine.

Njegov je istražujući poljubac dosegnuo duboko – do dubina gdjeje stanovala njezina bludnost. Pozvao ju je i ona je došla, nestrpljivotražeći njegov užitak. Otvorila mu se, mameći ga unutra, tijelo joj sesmekšalo pod njim, promrmljala je njegovo ime i pomaknula se podnjim, ali on nije pokazivao znakove da će je skoro osvojiti. Rukamaje držao njezine, svaku s jedne strane njezine glave. Poljubac im senastavio i koža joj je gorjela za njegovim dodirom. Gonjena žudnjom,izvila se pod njim, ali njegova ju je težina držala prikliještenom.Nogama je opkoračio njezine i držao je nepomično, ne dopuštajućijoj oslobođenje od vrućine koja je rasla među njima.

A onda su mu usne napustile njezine i poljupcima počele obasipatiliniju njezina vrata. Zadihana, Honoria je pritisnula glavu na jastuke,žudeći za tim da dobije mnogo više. Pomaknuo se i usne su muljubile njezinu ključnu kost, a onda su se vratile do njezina ramena igornjeg dijela dojke. Ponovio je to, ovaj put prateći liniju njezine rukedo lakta, pa do zgloba, dok na kraju nije završio na njezinim prstima.

Kako su je golicale njegove usne i trenje njegovih dlakavih prsa ibrade o njezinu meku kožu, Honoria je zahihotala. Vidjela je kad jeizvio obrvu, ali ništa nije rekao, samo joj je ruku prebacio prekosvojeg ramena. Ponovio je to i s njezinom drugom rukom, dok se iona nije pridružila svojoj blizanki. S prstima na njegovu zatiljku, siščekivanjem se naslonila natrag na jastuke i čekala što je sljedeće.

Page 279: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Njegove usne na njezinoj dojci bile su poznat osjećaj, sladak i punobećanja. Kada je ustima obuhvatio jednu njezinu bradavicu i počeosisati, izgubila je dah. Milovanje se nastavilo, vlažno i vrelo, poticaloje pulsiranje divlje vatre njezinim venama. Zastenjala je, bokovi su jojje nestrpljivo podignuli, tražili su. Ali on se spustio niže i ona nijemogla uspostaviti kontakt s onim dijelom njegove anatomije koju jebilo najlakše nagovoriti. Odjedanput je shvatila – njegovo »večeras«trajat će cijelu noć.

Više joj je puta rekao da previše brza, da će joj, dopusti li mu darastegne vrijeme, osjećaj biti još bolji – jači, snažniji. A kako se onajedva uspijevala nositi s ovim što trenutačno osjeća, nije bila sigurnakoliko je »sporije« dobra ideja. On je bio naviknut na to, no ona nije.Nije bila sigurna ni da mu ta vježba na jednak način zanosi um,potresa dušu i obuzima srce kao njoj.

Usne su mu napustile njezinu dojku. Zadihano je čekala, a onda jeosjetila kako je milujući njuška pod njihovom punoćom. Usnama jekliznuo preko njezina trupa sve do suženja njezina struka.

Bila je tako obuzeta tim novim osjećajem i uzavrelim treperenjemsvoje kože, da ju je okrenuo na trbuh prije nego što se uspjelapobuniti. Pomaknuo se, podignuo nad njom i spustio svoje tijelocijelom dužinom njezina. Usne su mu pronašle njezin zatiljak –nastavio je obasipati njezina leđa poljupcima, toplima i mekanima nanjezinim ramenima, da bi se, kad je krenuo niže, pretvorili u nježneugrize. Njezine vatre stišale su se u tinjajuću žeravicu, ali kada jedosegnuo raskošnu oblinu njezine stražnjice, iščekivanje je ponovnoeksplodiralo u vatru. Uzvrpoljila se, disanje joj se pretvorilo u kratkeuzdahe. Jedna ju je teška ruka preko njezina struka držala mirnom.Kad joj je širom razmaknuo koljena i držao ih tako, Honoria je uvukladah od kojeg je zadrhtala – i čekala. Ležao je pokraj nje, njegovatežina više nije bila na njoj. Hladan zrak milovao joj je uzavrelu kožu.Žudjela je za tim da je prekrije svojim tijelom. Iščekivanje je raslo;htjela je da se pomakne i dođe joj među bedra.

Umjesto toga, osjetila je dodir njegove kose i nježno grebanjenjegove brade kad je toplim poljupcima počeo ljubiti liniju jednognjezina bedra. Posebno se posvetio osjetljivoj koži stražnje stranenjezina koljena, najprije jednoga, a onda i drugoga, da bi se zatim

Page 280: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

vratio natrag ljubeći liniju njezina drugog bedra. Honoria je polakoizdahnula i čekala da joj dopusti da se okrene.

U idućem je trenutku brzo udahnula, zatim još više. Ruke su jojčvrsto zgrabile jastuk. U zapanjenoj nevjerici, osjetila je kako jojsićušni, nježni poljupci, klizeći gore, neumoljivo dodiruju unutarnjustranu bedra. Koža joj je drhtala i treperila. Kako su se poljupcipostojano približavali mjestu gdje je gorjela, ispustila je slabašanvrisak prigušen jastucima.

Osjetila je, više nego čula, kada se duboko nasmijao kroz nos.Premjestio se na drugu stranu i ponovio vježbu s njezinim drugimbedrom. Honoria je stisnula zube, odlučna u tomu da ne vrisneponovno. Cijelo joj je tijelo treperilo sa sve snažnijom potrebom.Kada je dosegnuo granicu svoje staze i pritisnuo posljednji, sporipoljubac na kožu koja nikad dotad nije osjetila usne jednogmuškarca, ona je uzdahnula – i onda vrisnula kad je jezikom liznuoosjetljivo, pulsirajuće tkivo – samo jednom, ali bilo je to i više negodovoljno.

Doimalo se da i on tako misli; povukao se, okrenuo ju je na leđa iponovno pritisnuo svojim tijelom istog trenutka kad su mu se usnevratile njezinima u uzavrelom poljupcu koji je izazivao požar – točnoonakvom kakav je željela. Ovivši ruke oko njegova vrata, Honoria muje na plamene uzvratila vatrom, na želju uzvratila strašću, u groznicisve veće potrebe. Ovaj su joj put bedra bila raširena i on je ležaomeđu njima; mogla je osjetiti gdje joj njegov pulsirajući ud gurkabedro. A onda se naglo povukao na koljena. Omamljena, vidjela jekad je zgrabio jedan debeli jastuk. Podignuo ju je i zaglavio ga podnjezine bokove, a onda je, naginjući se nad njom, ponovno pronašaonjezine usne. Kad je podignuo glavu, ona je nestrpljivo dahtala.Svaki joj se živac u tijelu probudio, svakom venom tekla je vatra.Jedan mu je dlan bio na njezinoj dojci; brzo je spustio glavu i počeosisati dok nije zastenjala.

»Molim te – sad.« Honoria je posegnula prema njemu, ali on seodmaknuo natrag.

»Uskoro.«Ponovno je spustio tijelo na nju, ali ne prenisko – glava mu je bila

na njezinim dojkama. Umivao je svaki gorući pupoljak dok nije moglapodnijeti više, a onda se poljupcima spustio do njezina pupka. Kružio

Page 281: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

je jezikom oko udubine, a onda ušao u nju; od polaganog,ponavljajućeg prodiranja njegova jezika na oči su joj navrle suzefrustracije. Počela se vrpoljiti i izvijati, bokovi su joj visoko bilipodignuti jastukom.

»Uskoro.« Šapnuo je tu riječ preko osjetljive kože njezina trbuha ipopratio je poljupcem. I još jednim pa drugim, polako se spuštajući.Kada je prvi poljubac pao među nježne kovrče, Honoria je širomotvorila oči.

»Đavole...«Osjećaj koji ju je prožimao bio je drukčiji od svega što je dotad

iskusila, bio je jači, snažniji, vatreniji. Slijedilo je više poljubaca i onaje izgubila dah, rukama je posegnula i zapetljala prste u njegovukosu.

»Oh, Bože!« Taj joj je uzvik pobjegao s usana kad su mu usnedotaknule njezino meko tkivo. Iznenadni čulni grom bio je dovoljanda joj rastopi mozak. »Ne.« Zatresla je glavom.

»Uskoro.« Stigao je odgovor.Njegove usne napustile su njezino nateknuto tkivo da bi joj

poljupcima obasule unutarnju stranu bedra. Podignuo ih je kad sespustio još niže i prebacio njezina koljena preko svojih ramena.

Gotovo bezumna, Honoria je osjetila njegov dah nad svojimpulsirajućim tkivom. Nije bila u stanju izgovoriti ni riječ, mislila je daće umrijeti. Od uzbuđenja – od užitka tako snažnog da ju je plašio.Grčevito zgrabivši plahte, duboko je udahnula i divlje zatreslaglavom.

Đavo nije obraćao pozornost. Položio je usne na njezino nježnotkivo, vrelo i natečeno, intimno milujući svaki meki nabor. Prigušenzvuk, ni krik ni vrisak, bio je njegova nagrada. Pronašao je njezinupulsirajuću kvržicu, već je bila natečena i stisnuta. Nježno ju jeumivao, vrtio je jezikom, najprije na ovu, a onda na onu stranu, okotog osjetljivog mjesta. Nije ga iznenadila tišina koja je nastala;mogao je čuti njezino otežano disanje i osjetiti napetost koja ju jeobuzela. Kao i obično, žurila je – usporio je i doveo je u stanje ukojem je mogla cijeniti njegovu vještinu i uživati u svemu što joj jedavao, umjesto da bezglavo juri svojoj sudbini.

Milovao ju je opet i opet, dok nije spoznala svaki novi osjećaj.Disanje joj se usporilo, postalo dublje; tijelo joj se smekšalo pod

Page 282: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njegovim rukama. Tiho je stenjala i izvijala se pod njegovim stiskom,ali mu se više nije opirala. Lebdjela je, osjetila su joj bila otvorena zasvaki dodir, otvorena za užitke s kojima ju je htio upoznati.

I tek je tada, obasipajući je svakom trunčicom svoje znatnevještine, otvorio vrata i uveo je u novi svijet. Usnama i jezikompritiskao je u njezinu kožu dodire od kojih bi poletjela, a vraćao jenatrag intimnošću koju se nije moglo zanijekati. Opet i opet ona bi sevinula u nebesa; a on bi je opet i opet vraćao. I tek kad više nijemogla podnijeti, kad joj je disanje već divljalo i kad joj je svaki mišić utijelu drhtao i molio za otpuštanjem, pustio ju joj da slobodno leti.Ispunio ju je jezikom i istog trenutka osjetio kako rukama čvrstostišće njegovu kosu – a onda je osjetio da se opustila, kad ju jeekstaza cijelu okupala. Probao ju je, uživao u njezinoj toploj aromi,puštajući je da mu se njezin ekstrakt upije u kosti. Kad se stišao iposljednji drhtaj koji joj je potresao tijelo, polako se podignuo nadnjom.

Sirom joj je razmaknuo bedra i smjestio se između njih – jedanpolagan, moćan prodor bio je dovoljan da je ispuni, osjetio je kako senjezina mekoća, skliska i vrela, raširila da ga primi, osjetio je kako jojse tijelo prilagođava njegovoj invaziji, njegovu posjedovanju.

Bila je posve opuštena, posve otvorena; pomicao se u njoj, moćnopustošeći i uzurpirajući kada se, nekoliko trenutaka poslije, sasvjetlucavim očima pod otežanim vjeđama, ona pomaknula ipridružila mu se u plesu. Promatrao ju je dok nije bio uvjeren da je snjime, a onda se, zatvorivši oči i puštajući da mu glava padne,izgubio u njoj.

Eksplozija koja ih je vinula izvan prostora i vremena bila jesnažnija od svih koje je dotad iskusio – kao što je i znao da će biti.

Probudio se satima poslije. Honoria, meka i topla, ležala je pokrajnjega, zapetljana kosa širila se preko jastuka. Đavo se nasmijao –osmijehom osvajača – a onda je polako ustao iz kreveta.

Svijeće su u sobi još gorjele. Grijan nedavnim sjećanjima, onakogol, otišao je do stolića s pićima koji je stajao pred prozorom.Ostavljeno za njih, ondje je stajalo razvodnjeno vino i odgovarajućahrana. Natočio je čašu vina i popio pola, a onda je podignuopoklopac s ostavljene hrane i vratio ga mršteći se. Bio je gladan, aline gladan hrane.

Page 283: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Čim je to pomislio, iza sebe je začuo zvuk. Okrenuo se ipromatrao kako trepćući iz njegove sobe dolazi Honoria. Bila jeumotana u jedan njegov ogrtač. Zaklonivši oči rukom, zaškiljila jeprema njemu. »Što radiš?«

Podignuo je čašu.Spustivši ruku, prišla mu je držeći ogrtač zatvorenim jednom

rukom. »I ja bih malo.«U vrtu ispred kuće, sve je bilo tiho i mirno. Iz divljine u daljini, šest

pari iznenađenih očiju zalijepilo se za osvijetljeni prozor vojvotkinjinesobe zasjenjen prozračnim zastorom. Šestorica muškaraca ugledalisu Đavola kako podiže čašu u znak pozdrava; sva šestorica izgubilasu dah kad mu se Honoria pridružila. Ideja o tome što se događalo utoj blistavo osvijetljenoj sobi okupirala je svih šest glava.

Promatrali su, sustegnutog daha, kada je Honoria, odjevena uogrtač koji se za njom vukao i s kosom poput aureole oko njezineglave, uzima čašu od Đavola i pije. Vratila mu je čašu i Đavo ju jeispio do kraja. Spustivši čašu, spustio je glavu i Honoria mu je došlau naručje.

Iskolačenih očiju šestorica su gledala kako im bratić sa svojomženom dijeli dugačak, temeljit poljubac; petorica su se neudobnopromeškoljila kad je poljubac završio, a onda su se opet ukočili,nanovo paralizirani kad je Honoria podignula ruke i pustila da jojogrtač padne na pod. Njezina se sjena ponovno spojila s njegovom.Ruke su joj bile oko njegova vrata, njegova je glava bila spuštena knjezinoj i nastavili su poljubac.

Tišina je ispunila divljinu – čak ni sova nije hukala. A onda seĐavolova glava podignula. S rukom oko Honorije, oboje jedna sjena,odmaknuli su se od prozora.

»Bože!« Harryjev zaprepašteni uzvik sve je govorio.Richardu je gorjelo u očima. »Nisi valjda mislio da se Đavo oženio

samo da bi osigurao nasljednika.«»Kako izgleda«, Gabrijel je mirno opazio, »osiguravanje

nasljednika nije u opasnosti. Ako su tako daleko stigli za samo petsati, onda je u našoj okladi najizglednije Valentinovo.«

Iz mraka se začulo kad se Tašti duboko nasmijao kroz nos.»Nerado ovo spominjem, ali ne vjerujem da je Đavo prije pet satipočeo od nule.«

Page 284: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Četiri su se glave okrenule u njegovu smjeru.»A-ha!« Lucifer se okrenuo prema bratu. »U tom slučaju, onda se

sigurno kladim na Valentinovo. Ako je u prednosti, onda su trimjeseca i više nego dovoljna da posadi sjeme – i više negodovoljna.«

»Istina.« Gabrijel je krenuo za Luciferom kad se skupina okrenulaprema kući. Njihova slučajna šetnja bila je i više nego neočekivanootkrivajuća. »S obzirom na Đavolov ugled, možemo pretpostaviti daće i drugi isto zaključiti, tako da se ne trebamo previše zamaratiklađenjem protiv Valentinova kao krajnjeg datuma začeća.«

»Ja mislim«, rekao je Richard, koji je koračao iza Gabrijela, »damoramo paziti na to da ni jedna dama ne dozna za našu okladu – jerneće znati cijeniti naše zanimanje.«

»E, to je istina«, odgovorio je Harry koji se pridružio razbacanojkoloni koja je kročila kroz grmlje. »Ženski dio naše vrste ima znatnoiskrivljeno shvaćanje toga što je važno u životu.«

Tašti ih je promatrao kako odlaze, a onda je pogledao premaosvijetljenom prozoru u istočnom krilu. Trenutak poslije, skrenuo jepogled na neosvijetljeni prozor goleme spavaće sobe na kraju krila.U tišini i još u mraku, razmišljao je o tom prizoru i smiješak na licuraširio mu se u osmijeh. S rukama u džepovima okrenuo se – iukočio. Naviknute na mrak, oči su mu ugledale krupan lik muškarcakoji se polako kretao kroz divljinu i išao prema kući.

A onda mu je napetost nestala iz ramena. S rukama još udžepovima, krenuo je naprijed. »Što je, Charlese? Izašao si na svježzrak?«

Krupni lik odjedanput je zastao i okrenuo se. A onda je Charlesnaklonio glavu. »Upravo tako kako kažeš.«

Na vrhu mu je jezika bilo upitati Charlesa je li možda uhvatiovojvodsku predstavu, ali se predomislio radi Charlesove sklonostiprodikama. Umjesto toga, slijedeći Charlesa na stazu koja je vodilaprema kući, upitao je: »Planiraš li ostati koji dan?«

»Ne.« Charles je nastavio nekoliko koraka prije nego što je dodao:»Sutra se vraćam u grad. Znaš li kada se Sylvester planira vratiti?

Tašti je zatresao glavom. »Nisam čuo da je nešto spomenuo, alisumnjam da će se vratiti prije Božića. Zadržat će se ovdje, kao iobično.«

Page 285: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Doista?« U Charlesovu glasu začulo se iskreno iznenađenje.»Dakle, Sylvester planira igrati ulogu glave obitelji na svim

razinama?«Tašti ga je hladno pogledao. »Kada nije?«Charles je neodređeno kimnuo. »I to je istina što kažeš.«

Page 286: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 19

Kada se mnogo godina poslije Honoria prisjetila prvih mjeseci svojegbraka, pitala se koja im je dobronamjerna sudbina uredila da sevjenčaju 1. prosinca. Sezona je bila savršena i dobro usklađena snjezinim potrebama – prosinac i siječanj, hladni i snježni, društvo sudržali podalje. Božićni tjedan, kada im se cijela obitelj pridružila, bioje sretno međurazdoblje. Ti mirni zimski mjeseci dali su joj vremenada se snađe i preuzme ulogu vojvotkinje od St. Ivesa i nauči sve štoje bilo potrebno naučiti.

Preuzimanje uzda vojvodskog kućanstva samo po sebi nije bilotako teško. Osoblje je bilo izvrsno, dobro uvježbano i raspoređeno, itu nije imala mnogo poteškoća. No, odluke koje je morala donositibile su različite, od krava i cvjetnih gredica do sredstava za očuvanjetkanina. S time da nije morala donositi odluke samo za Dvore, nego iza tri druge kuće koje je njezin suprug uvijek održavao spremnima.Organizacijska logistika oduzimala joj je dosta vremena. Unutarobitelji od nje se očekivalo da igra ulogu matrijarha, što je bilazahtjevna uloga, iako joj je činila zadovoljstvo.

Sve to, i mnogo više, sletjelo je na njezina ramena u tih prvihnekoliko zimskih mjeseci, iako je tijekom tog vremena ipak najvišepozornosti posvećivala onom dijelu života koji se ticao njezinaodnosa s Đavolom.

Što je točno očekivala, nije znala reći – ušla je u brak bez čvrsteideje o tomu što je htjela od braka, osim što je htjela da joj pripadneuloga majke njegove djece. A to je, kao što je otkrila tijekom tihdugih, mirnih tjedana, ostavilo mnogo toga o čemu su trebali odlučiti,i to oboje.

Svaki put kada bi im se u svakodnevnom životu volje suprotstavile,oči bi im se susrele i u njegovima bi uočila izraz zatečenosti,

Page 287: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

kalkuliranja i razmatranja – i znala je da su jednake emocije vidljive iu njezinim očima.

Bilo je prilagodbi i u drugim područjima. One su se, među ostalim,odnosile na pitanja kako pronaći vremena samo za sebe, osjećati seugodno i opušteno u društvu onoga drugoga, raspravljati o mnoštvupitanja koja su se ticala njihova, sada zajedničkoga života, a sveunutar toga tko su i što su bili, a da prilagodba bude prihvatljiva zanjih oboje. Neke su prilagodbe dolazile lako, bez svjesnog truda, doksu druge zahtijevale davanje i uzimanje s obiju strana.

I iako se njihove noći nisu mijenjale, nego su i dalje bile arena gdjesu već bili odredili pravila i donijeli svoje odluke, čak i tu, dok senjihova fizička potreba za onim drugim nastavila, postojana,neutaživa vatra, kako su noći prolazile, njihov se odnos produbljivao,postao potpuniji i ispunjeniji značenjem.

Do kraja siječnja, kad je i zima počela popuštati, oboje su bilisvjesni ne samo promjene, nego i rođenja nečeg novog, nekogopipljivog bića, neke suptilne mreže unutar koje su sad oboje živjeli.Nikad o tomu nisu razgovarali, niti na bilo koji način upućivali na to.Ipak, ona je bila svjesna postojanja te mreže svake minute svakogdana – i znala je da je i on osjeća.

»Volio bih izjahati.«Sjedeći za stolom pokraj jednog prozora s hrpom računa pred

sobom, Honoria je podignula pogled i ugledala Đavola kako prelazidnevnu sobu i približava joj se.

Njegov ju je pogled prešao i vratio se na lice. »Kretanje će bititeško, jako sporo. Bi li htjela pokušati?«

Zbog zaleđenih cesta i općenito lošeg vremena, proteklih setjedana nije moglo jahati. Ali danas je sunce sjalo – i ako je on topredlagao, vjerojatno je jahanje opet sigurno. »Morat ću se preo-djenuti.« Ostavila je račune ne dvojeći ni trenutak i ustala. Đavo senacerio.

»Dovest ću konje na sporedna vrata.«Za deset minuta već su bili na konjima. U savršenoj slozi, jahali su

njegovim poljima zaobilaznim putom do obližnje uzvisine. Napovratku su odlučili proći kroz selo u kojem su stali pozdraviti g.Postlethwaita koji je, kao i uvijek, bio u svojemu župnom vrtu. Iz selaje njihov put kući bio stazom kroz šumu.

Page 288: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Kad su stigli do zaravni na vrhu uzvisine, oboje su utihnuli i usporilikas u hod. Prošli su pokraj mjesta gdje je ležao Tolly. Kad su stigli dostaze koja je vodila prema kolibi, Đavo je povukao uzde.

Pogledao je Honoriju. Zastavši pokraj njega, susrela je njegovpogled. Pretražio joj je oči, a onda je, bez ijedne riječi, okrenuoSulejmana i poveo ga uskom stazom.

Zimi su i koliba i čistina izgledale mnogo drukčije. Raslinje je idalje bilo gusto, neprobojno, ali drveće je izgubilo listove. Gusti,išarani smeđi sag pokrivao je zemlju i prigušivao udare kopita. Kolibaje bila urednija, čišća, kamen pred vratima bio je pometen, a izdimnjaka se izvijao dim.

»Keenan ovdje trenutačno boravi.« Đavo je sjahao, zavezao uzdeza stablo, i prišao Honoriji.

Kad ju je spustio, sjetila se kako je rastresena bila kada je prviputa osjetila njegove ruke oko svojeg struka. Sada joj je njegov dodirulijevao sigurnost, bio je to topao i poznat kontakt. »Hoće li bitiunutra?«

»Sumnjam. Zimi veći dio dana provede u selu.«Zavezao je uzde njezina konja i zajedno su prišli kolibi. »Hoće li

biti u redu ako uđemo?«Đavo je kimnuo. »Keenan nema pravi dom – on jednostavno živi u

kolibama koje sam mu osigurao i održava moje šume.«Otvorio je vrata i ušao je unutra, Honoria ga je slijedila. Gledala je

kako prelazi malu sobu i usporava korak kad je prišao ležaju nakojem je Tolly umro. Stao je u podnožju kreveta. Dok je promatraoobičnu sivu deku, lice mu je bilo skamenjeno.

Već mu dugo nije vidjela takav izraz na licu – ovih je dana rijetkoskrivao osjećaje od nje. Oklijevala je, a onda je krenula naprijed izastala pokraj njega. Jer tu je pripadala – katkad ga je bilo potrebnopodsjetiti na to. S tim ciljem na umu, uvukla je prste u njegov dlan.Ruka mu je ostala opuštena, a onda se zatvorila, snažno i čvrsto.

Kada je nastavio zuriti u krevet koji mu ništa nije odavao, Honoriase naslonila na njega. To je pomoglo – pogledao je u nju, trenutak jeoklijevao, zatim podignuo ruku i privukao je k sebi. A onda je,namrštivši se, ponovno pogledao ležaj. »Prošlo je šest mjeseci, a jošga nismo uhvatili.«

Page 289: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je naslonila glavu na njegovo rame. »Pretpostavljam dakomora Cynster nikad ne prihvaća poraz.«

»Nikad.«»Onda dobro.« Podignula je pogled i uočila da je bora koja mu se

urezala na čelu postala dublja. Susreo je njezin pogled.»Ono nešto što sam zaboravio – vezano je za način kako je Tolly

umro. Nešto što sam opazio – nešto čega bih se trebao sjetiti.«Ponovno je pogledao ležaj. »Stalno se nadam da ću se sjetiti.«

Intenzitet u njegovim očima, njegove riječi, isključivali su bilokakav pokušaj pukog ohrabrenja. Minutu poslije, Honoria je osjetilakako mu se prsa dižu, osjetila kako mu ruka oko nje kratko pojačavastisak, a onda ju je pustio i pokazao prema vratima. »Dođi, pođimokući.«

Polako su jahali natrag kroz sve jači sumrak. Đavo nije ponovnospomenuo Tollyjeva ubojicu. Razišli su se u predvorju. On se uputiou knjižnicu, a Honoria je, uspinjući se stubama, razmatrala kupanjekao mogućnost prije večere.

Kako je sad već jako dobro poznavala njegova raspoloženja, istogje trenutka znala kad se vratio na temu. Bili su u knjižnici, on usvojem dobro obloženom naslonjaču, ona na produženomnaslonjaču sa svojim vezom u krilu. Vatra je gorjela blistavimplamenovima i zagrijavala prostoriju. Zastori su bili navučeni izakrivali ih od noći. Webster je Đavolu donio čašu vinjaka i povukaose, a vojvotkinja udova povukla se u svoje odaje.

Ispod trepavica Honoria je vidjela kad je Đavo uzeo velik gutljajvinjaka, a onda ju je pogledao. »Trebao bih se vratiti u London.«

Podignula je pogled, proučila njegovo lice i mirno upitala: »Što sisaznao o Tollyjevoj smrti da zahtijeva naš povratak?«

Pogled mu se zalijepio za njezin. Nepokolebljivo ga je držala,mirno i bez izazova, čak i kad su se zelene oči suzile i usne mu sestisnule. A onda se namrštio i naslonio na naslon, a pogledpremjestio na strop. Odloživši ustranu vez, Honoria je čekala.

Đavo je dugo i intenzivno razmišljao, a onda opet razmislio. Ipak jeona bila njegova vojvotkinja – osim toga, bila je previše inteligentna itvrdoglava da bi povjerovala u bilo kakvu priču. Spustio je pogled nanjezino lice. »Vikont od Bromleyja trenutačno radi za mene.«

Honoria se namrštila. »Poznajem li ga?«

Page 290: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»On nije gospodin kakvoga bi ti trebala poznavati.«»Oh, ta vrsta gospodina?«»Upravo tako. Vikont trenutačno radi na tome da otkrije istinu

onog Luciferova neprimjerenog trača. Idući mi tjedan treba javiti štoje doznao.«

»A tako.« Namrštivši se, Honoria je pogledala u vatru, a onda jeodsutno uzela svoje svile. »Ovdje nemam nikakvih obveza - odmahću razgovarati s gđom Hull i Websterom.« Ustala je i pogledala ga.»Pretpostavljam da se vraćamo u grad sutra?«

Đavo je držao njezin široki pogled jedan značajan trenutak, a ondaje uzdahnuo i kimnuo glavom. »Sutra. Nakon ručka.«

Kimnuvši mu, Honoria se okrenula. Đavo je promatrao njihanjenjezinih bokova dok se približavala vratima. Kad su se vrata za njomzatvorila, ispio je svoju čašu i zapitao se, i to nije bilo prvi put, što gaje to spopalo.

»Koliko je daleko ispod svoje granice išao Bromley?«Tašti je postavio to pitanje dok je spuštao u stolicu ispred

Đavolova radnog stola. Vikont Bromley otišao je tek minutu prije iizgledao je poprilično zelen u licu.

Zaključavši Bromleyjeve zadužnice natrag u ladicu, Đavo jepriopćio iznos. Sirom otvorenih očiju, Tašti je zazviždao.

»Sredio si ga sa stilom.«Đavo je slegnuo ramenima. »Volim biti temeljit.«Vrata su se otvorila. Podignuvši pogled, Đavo je iz Honorijina

rastresenog pogleda zaključio da je čula njegov posljednji komentar.Kad je susreo njezin pogled, osmijeh mu je nedvojbeno bio lascivan.»Dobro jutro, draga moja.«

Honoria je trepnula i kraljevski naklonila glavu.Promatrao je kako razmjenjuje pozdrave s Taštim. Bila je odjevena

za izlazak u zlatnu merino pelerinu, s ruke joj je na vrpci visiobaršunasti šešir s nabranim rubom. Ta ista ruka u rukavici bojebjelokosti nosila je zlatni baršunasti muf obrubljen labuđim paperjem.Unutarnja strana ovratnika njezine pelerine bila je postavljena istimskupim materijalom. Kosa joj je bila skupljena u gladak čvor – višenije bila ona zapetljana masa kakva je bila to jutro kad je napustio

Page 291: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njihov krevet. Sjećanje na to proželo ga je toplinom kojoj je svjesnodopustio da ispuni njegov osmijeh.

Spremivši ključ ladice u džep svojeg prsluka, krenuo je,samodopadno zadovoljan, prema njoj. Okrenula se kad joj je prišao ipodignula obrve. »Je li vikont od Bromleya imao informacije koje siočekivao?«

Đavo je zastao, oči su mu bile na njezinima. Nije morao pogledatida bi bio svjestan Tastova iznenađenja. »Zapravo, nije. Potrebno muje više vremena.«

»I ti si mu ga dao?«Nakon trenutka oklijevanja, Đavo je kimnuo.Honoria je podignula obrve. »Ako je gospodin tako lijen, zar ne

postoji netko drugi koga bi mogao zaposliti umjesto njega?«»Stvari nisu tako jednostavne.« Da bi preduhitrio pitanje koje joj je

vidio u očima, Đavo je nastavio: »Bromley ima određene kvalitetezbog kojih je savršen za taj posao.«

Honoria je izgledala još više iznenađeno. »Uspjela sam ga vidjetisamo trenutak, ali nije mi ostavio dojam osobe koja ulijeva velikopovjerenje.« Utihnula je, blago se namrštila i pogledala u Đavolovobezizražajno lice. »Sad kad smo već ovdje, zar ne možeš otpustitiBromleyja i sam se upustiti u istragu? Mnogi su se već vratili u grad iako mi kažeš što točno želiš znati, možda i ja nešto uspijemdoznati.«

Tašti se zagrcnuo i pokušao to prikriti kašljem.Honoria je zurila u njega. Uhvativši Taštov pogled, Đavo se

namrštio.Uočivši tu njihovu neizgovorenu razmjenu, Honoria je suzila oči.

»Što točno Bromley istražuje?«Na to su se pitanje oči obojice muškaraca našle na njezinu licu.

Honoria je susrela njihove oči, pročitala njihov instinktivan odgovor ipodignula bradu. Đavolu je trebao samo djelić sekunde da upije tajprizor, a onda je Taštom dobacio znakovit pogled.

Tašti se ljubazno nasmijao Honoriji. »Ostavit ću vas vašimpitanjima.« Pružila mu je ruku; on se naklonio nad njom, a onda jeznačajno pogledao Đavola i okrenuo se prema vratima.

Kad su se vrata za njim zatvorila, Đavo je spustio pogled naHonorijine oči. Njezin izraz govorio je o nepokolebljivoj odlučnosti.

Page 292: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ne moraš znati pojedinosti o Bromleyjevu zadatku.«Bio bi joj se primaknuo bliže, ali njezino ga je tiho dostojanstvo

držalo na mjestu. Pretražila je njegove oči – što je u njima pročitalanije znao, ali unatoč svemu bio je svjestan obožavanja kakvo nikadnije mislio da će osjećati prema nekoj ženi i nadao se da mu se onone vidi u očima.

Honoria se ispravila i podignula bradu još trunčicu više. »Ja samtvoja supruga – tvoja vojvotkinja. Ako je naša obitelj izložena prijetnji,ja moram znati za to.«

Đavo je primijetio njezino naglašavanje. Ona nije skrenula poglednego ga je nastavila gledati s nepokolebljivom odlučnošću.

Trenutak se oduljio, osjećala se napetost nabijena neizgovorenimargumentima. Dovodila je u pitanje njegov autoritet i bila je svjesnatoga, ali nije imala namjeru odustati. Oči su joj to jasno govorile.

Đavo je suzio oči. »Ti si nevjerojatno tvrdoglava žena.«Honoria je ponosno podignula obrvu. »Toga si bio svjestan i prije

nego što smo se vjenčali.«Kratko je kimnuo. »Nažalost, ta je osobina bila sastavni dio

paketa.«Njegove su je odrješite riječi povrijedile. Podignula je bradu.

»Prihvatio si me – u dobru i u zlu.«Đavolu su oči bljesnule. »I ti si učinila isto.«Ponovno su im se pogledi sreli. Nakon trenutka bremenite tišine,

Honoria je vrlo polako i ponosno podignula jednu obrvu. Đavo jegledao taj prizor s neprikrivenom ljutnjom – a onda je, dubokogunđajući, pokazao na produženi naslonjač. »Stvar nije nimaloprikladna za uši jedne dame.«

Skrivajući pobjedu, Honoria je poslušno sjela. Đavo je sjeo pokrajnje. Kratko i sažeto priopćio joj je bit Luciferova trača – da je nizizvora potvrdio da jedan od Cynstera redovito posjećuje »mjesta«.

»Mjesta?« Honoria je izgledala zbunjeno.Đavolu se čeljust stisnula. »Bordele – vrlo ekskluzivne.«Honoria ga je pogledala u oči. »Ne vjeruješ da je taj Cynster jedan

iz Cynster komore.«Bila je to izjava, ne pitanje. Đavo je namrgođeno zatresao glavom.»Znam da nije ni jedan od nas. Ni jedan od nas ne bi stupio preko

praga takvog mjesta.« Nije vidio razlog zašto bi Honoriji morao

Page 293: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

objašnjavati što se sve događalo na takvim »mjestima« –najizopaćeniji oblici prostitucije nisu bili nešto o čemu njegova ženamora biti obaviještena. »Moguće je da je Tolly otišao na takvo mjestoiz znatiželje i da je ondje čuo nešto zbog čega je nekome postaoprijetnja.« Susreo je Honorijine oči. »Mecene takvih ,mjesta<obvezno su bogati, a većina ih je i moćna u pravom smislu te riječi.Takvi muškarci obično skrivaju tajne i sposobni su utišati one koji ihdoznaju.«

Honoria je proučavala njegovo lice. »Zašto ti je potrebanBromley?«

Đavolu su se usne izvinule. »Nažalost, mišljenje Cynster komore otoj konkretnoj temi naširoko je poznato. Vlasnici su oprezni, ni jedanod nas ne bi mogao dobiti odgovore.«

Nakon trenutka, Honoria je pitala: »Misliš li stvarno da je to bioTolly?«

Đavo je susreo njezin pogled i zatresao glavom. »Što ostavlja. ..«Namrštio se. »Ali to mi je još manje vjerojatno nego da se radilo oTollyju.«

Oboje su se namrštili, a onda se Honoria usredotočila i pogledalana sat. »Blagi Bože, zakasnit ću.« Pokupila je svoj muf i ustala.

I Đavo je ustao. »Kamo ideš?«»Idem posjetiti Louise, a onda na ručak kod ledi Colebourne.«»Ni riječi o svemu ovome ne spominji Louisi, ni maman.«Pogled koji mu je Honoria dobacila bio je nježan i pokroviteljski.»Naravno da neću.«Okrenula se prema vratima – Đavo ju je zaustavio s jednim prstom

pod njezinom bradom. Okrenuvši je prema sebi, podignuo joj jeglavu. Pogledao joj je u oči i čekao dok nije ugledao da joj je svijestprocvjetala, a onda je spustio glavu i usnama dodirnuo njezine.

Kao poljubac, bio je to šapat, uzbuđujući dodir, lagan poput pera,nedovoljan da ih zadovolji, ali opet previše stvaran da bi ga moglizanemariti.

Kada je podignuo glavu, Honoria je divlje treptala, a onda jeugledala njegov osmijeh i jedva uspjela suzbiti svoj prijeteći pogled.Stala je na prste i kraljevski podignula glavu. »Želim vam ugodandan, moj gospodaru.«

Đavo se polako nasmijao. »I ja vama, moja gospo.«

Page 294: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Cijelo poslijepodne Honoria je proklinjala svojeg supruga – idugotrajne posljedice njegova đavoljeg poljupca. Kako nije moglaobjasniti povremene drhtaje koji bi je zatresli, da bi udovoljilaLouisinoj pretpostavci bila je prisiljena popiti čašu ratafia likera kaoprevenciju od prehlade. Sjedeći na produženom naslonjaču uLouisinu salonu, s blizankama koje su sjedile na stolcima podnjezinim nogama, iskoristila je priliku da im priopći ideju koja joj sestalno vrzmala po glavi.

»Razmišljam o tomu da priredim bal.« Osjećala je nužnim javnoobilježiti svoj novi položaj vojvotkinje od St. Ivesa i bal se doimaosavršenim rješenjem.

»Bal?« Amandi su se oči zaokružile. Okrenula je lice svojoj majci.»Hoće li i nama biti dopušteno nazočiti?«

Promatrajući ozarena lica svojih kćeri, Louisa se morala namučitida suzbije smijeh. »To će ovisiti o tome hoćete li biti pozvane i okakvoj će se točno vrsti bala raditi.«

Amanda i Amelia istog su se trenutka okrenule prema Honoriji.Ona se pretvarala da to nije zamijetila i nastavila se obraćati Louisi.»Vjerujem da bi to trebao biti impromptu bal – samo za obitelj iprijatelje.«

Louisa je kimnula. »Mnogi se pripadnici visokog društva još nisuvratili u grad – ne bi bilo prikladno da vojvotkinja od St. Ivesa priredisvoj prvi službeni bal dok je polovica visokog društva još u lovu.«

»Upravo tako – to bi bilo ekvivalentno društvenoj indiskreciji.Siguran način da velike dame podignu svoje nosove. Previše bi ih seuvrijedilo priredim li svoj prvi bal sada, ali impromptu bal ne bi trebaonikoga razljutiti.«

Louisa se naslonila i velikodušno gestikulirala. »Kako je posaozahtijevao vaš raniji povratak u grad, nitko neće dovoditi u pitanjetvoje pravo na malo neslužbene zabave. Naravno, ni Helena se jošnije vratila, a ne bi mogla svoj prvi službeni bal održati bez nje.«

»Točno tako.« Honoria je kimnula. Vojvotkinja udova otišla jeposjetiti prijatelje i njezin se povratak nije očekivao do početkasezone. »A ako bude samo za prijatelje...«

»I obitelj.« Dodala je Louisa.

Page 295: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»U tom slučaju«, Honoria je razmišljala, »mogla bih ga prireditivrlo skoro.«

Amanda i Amelia pogledale su prvo jedan odsutni izraz pa zatimdrugi. »Hoćemo li nas dvije hiti pozvane?« cvilile su.

Honoria je trepnula i tobože ih iznenađeno pogledala.»Blagi Bože! Podignule ste kosu!«Louise se nasmijala. Blizanke su se namrštile na Honoriju, a onda

su skočile sa svojih stolaca i sjele na produženi naslonjačopkoljavajući je svaka s jedne strane.

»Obećavamo da ćemo biti primjeri uzoritosti.«»A i imamo dovoljno bratića s kojima možemo plesati, tako da

nam nećete stalno morati pronalaziti partnere za ples.«Honoria je promatrala njihove bistre oči i pitala se kako će doživjeti

svoje bratiće kad ih vide u njihovu pravom svjetlu, posve u svojemelementu, predatore na balu visokog društva. Oklijevanje joj jezaslužilo dva tužna, molećiva pogleda. Nasmijala se. »Naravno daćete biti pozvane.« Pogledala je s jednog presretnog lica na drugo.»Ali vaša majka odlučuje o tome hoće li vas pustiti ili ne.«

Obje su pogledale Louisu koja im se nasmijala osmijehom punimljubavi, ali i nepopustljivosti. »Moram najprije razgovarati s vašimocem, ali s obzirom na to da će ovo biti sezona vašeg izlaska udruštvo, impromptu obiteljski bal, posebice bal organiziran u kući St.Ives, bio bi sjajan početak vaše godine.«

Iščekivanje ih je pomelo i blizanke su se oduševljeno ozarile.Honoria ih je tako uzbuđene napustila, blizanke su već počele

gnjaviti Louisu svojim balskim haljinama i ona se uputila premagradskoj kući ledi Colebourne na ručak s kružokom mladih matrona.Sve preostale dvojbe koje je imala u vezi s tim treba li organizirati balili ne, tom su prigodom nestale. Pogledi puni nagađanja pojavili suse u prevelikom broju očiju na vijest da se njezin suprug vratio ugrad, koji je sada, kao oženjen muškarac bio daleko sigurniji upogledu udvaranja, nego prije kao razvratni neženja.

Dostojanstveno se nasmijavši, Honoriji je palo na pamet da obilježii svoje vlasništvo nad njim. Možda tetovažom na njegovu čelu i jošjednom značajnom dijelu njegova tijela. A matrone visokog društvakoje nemaju pametnijeg posla mogu drugdje tražiti zabavu.

Page 296: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo je bio njezin – morala je suzbiti poriv da javno proglasi tučinjenicu.

Do trenutka kad se uspela u svoju kočiju da bi se vratila na trgGrosvenor, već ju je čvrsto bila obuzela divlja posesivnost. Šokiralaju je snaga tog osjećaja, ali dobro je znala odakle potječe. Ukrugovima visokog društva na više se načina moglo izgubiti muža.

Od one olujne večeri, kada se probudila i zatekla ga u svojoj sobi,nije pomišljala na to kako bi bilo izgubiti ga. Unatoč njezinimstrahovima i tomu što su Sligo i Đavolov glavni konjušar dijelilinjezine sumnje, nikakva se nova nesreća nije dogodila. Izgledalo jeda je Đavo imao pravo i da raspad njegove dvokolice nije bio ništadrugo nego nesretan slučaj.

Zureći kroz prozor kočije Honoria je osjetila zapljuskivanjeneobične odlučnosti. Prepoznala je o čemu tu točno se radilo –iznenadilo ju je, ali nije pokušavala suzbiti taj osjećaj. Previše joj jeljudi reklo da joj je sudbina biti njegovom nevjestom.

A to je značilo da je on bio njezin i namjeravala je takvo stanjestvari i zadržati.

Đavo je ručao s prijateljima i poslije otišao u Whites. Tri su danaprotekla od njihova povratka i, unatoč tomu što je sad bio oženjen,udobni se ritam prijašnjih dana polako počeo vraćati. »Jedina jerazlika«, objasnio je Taštom dok su ulazili u čitaonicu, »što si više nemoram davati truda da ugrijem svoju postelju.«

Tašti se nasmijao. Gurkajući Đavolov lakat, pokazao je na dvaslobodna naslonjača.

Prijateljski su se smjestili, svaki iza svojih novina. Đavo je zurio usvoje, ali ih nije vidio. Glavom mu se vrzmala samo njegova žena injezina tvrdoglavost. Kako se samo uspio oženiti jedinom od milijunžena koja je bila otporna na zastrašivanje, nije imao pojma. Sudbinaje, sjetio se, bila ta koja je sve uredila – doimalo se da je sadnjegova jedina opcija bila nadati se da će ta ista sudbina pobrinuti zato da se može nositi s njom, a da pritom ne našteti onom nečemnježnom što se rađalo među njima.

To je bilo jedinstvo, barem u njegovu iskustvu. Nije ga mogaoodrediti, čak ni opisati – samo je znao da je dragocjeno, prevrijednoda bi riskirao.

Page 297: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

I Honoria mu je bila prevrijedna da bi riskirao njezinim gubitkom,na bilo kojoj razini, i na bilo koji način.

Namrštio se na novine i pitao se što ona radi.Kasnije tog poslijepodneva, nakon što se razišao s Taštim, Đavo je

hodao kući kroz sve mračniji sumrak. Prešao je preko Piccadilly trgai zašao u Berkeley Street.

»Sylvestre!«Đavo je zastao i okrenuo se, pričekao je da mu se Charles

pridruži, a onda je nastavio dalje. Charles je brzo uhvatio njegovtempo. On je živio u Duke Streetu samo malo niže Grosvenor trga.

»Vidim, vratio si se svojoj staroj rutini?«Đavo se nasmijao. »Kao što kažeš.«»Iznenađen sam – očekivao sam da ćeš dulje ostati u

Leicestershireu. Imali su dobar lov, barem tako čujem.«»Nisam išao u Lodge ove sezone.« Manor Lodge bila je vojvodska

lovačka rezidencija. »Bio sam u lovu sa Somershamskim čoporom,ali ulov je bio zanemariv.«

Charles se doimao zbunjenim. »Je li strina Helena dobro?«»Savršeno dobro.« Đavo mu je dobacio pogled sa strane; usne su

mu se trznule. »Imao sam drugog posla.«»Je li?«»Nedavno sam se oženio, sjećaš se?«Charles je kratko podignuo obrve. »Nisam očekivao da ćeš zbog

braka mijenjati navike.«Đavo je samo slegnuo ramenima. Obišli su Berkeley trg i skrenuli

u jednu uličicu koja je prolazila između dviju kuća i spajala trg s HaysMewsom.

»Honoria je ostala u Somershamu?«Đavo se namrštio. »Nije. Ovdje je sa mnom.«»A je li?« Charles se doimao iznenađenim. Nakon jednog

trenutka, promrmljao je: »Morat ću je posjetiti.«Đavo je samo naklonio glavu, nije htio u Honorijino ime reći da će

joj biti drago. Jako je dobro znao što njegovi ostali bratići misle oCharlesu. Što se njega samog ticalo, uvijek je nastojao bititolerantan. Hodali su dalje, a onda su zastali na uglu trga Grosvenor.Duke Street ležala je malo niže. Đavo je bio samo nekoliko metaraod svojih vrata.

Page 298: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Charles mu se iznenada okrenuo prema njemu. »Oklijevamaludirati na tako osjetljivu temu, ali osjećam da moram izreći svojemišljenje.«

Đavo je hladno podignuo obrve – čvrsto je nastojao biti tolerantan.»Dovesti Honoriju u London, tako brzo nakon što je postala

vojvotkinja, i očekivati od nje da tolerira tvoje izvanbračne odnosenakon samo nekoliko mjeseci braka, nepotrebno je okrutno. Onamožda nema iskustva s ponašanjem visokog društva, ali vjerujem daje njezino razumijevanje veliko. Nedvojbeno će shvatiti da pozornostposvećuješ drugima. Žene su osjetljive na takve stvari i da si jeostavio u Somershamu ona ne bi bila izložena takvoj okrutnosti.«

Ledenog izraza na licu Đavo je pogledao Charlesa. Izgubio jebitku s tolerancijom – zapravo se borio da obuzda svoj strahovititemperament. Da mu Charles nije bio u rodu, sad bi se gušiovlastitim zubima. Silno se morao potruditi da obuzda svoje režanje.»Pogriješio si, Charlese. Honorijina je želja bila poći sa mnom i janisam vidio razlog zašto bih joj to odbio.« Od njegova strogog,ravnodušnog tona, Charles se smrznuo. Đavolov pogled smrznuo bii pakao. »Nadalje, izgleda da polaziš od pogrešne pretpostavke jer jatrenutačno nemam nikakvu namjeru tražiti izvanbračne odnose jerme zanima isključivo moja žena i nijedna druga.«

I to je bila istina, gola istina, izrečena jasnije nego što je todopustio vlastitom umu.

Charles je trepnuo, bio je zaprepašten.Đavolu su se usne trznule u ledenoj poniznosti. »Zapravo sam

otkrio da u braku ima više nego što sam predvidio. Trebao bi i tipokušati – mogu ti ga preporučiti kao jedno izazovno iskustvo.«

Uz kratak naklon, nastavio je prema svojim vratima i ostavioCharlesa da sa zbunjenim izrazom na licu zuri za njim.

Page 299: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 20

Iduće jutro, čim je završio neodgodiv posao, Đavo se uspeo stubamado jutarnje sobe.

Honoria je pogledala kada je ušao i toplo mu se nasmijala. »Mislilasam da ćeš biti zaposlen još satima.«

»Hobden je na putu natrag u Dvore.« Đavo je prišao produženomnaslonjaču i sjeo na naslon za ruku pokraj nje. Položivši ruku nanaslon iza Honorijinih leđa, uzeo je popis s njezina krila. »Našigosti?«

Povirila je. »To je rodbina. Ovo su prijatelji.«Đavo je uzeo popise i proučavao ih. Razgovarali su o njezinoj ideji

improviziranog bala večer prije. Zaključivši da će je organizacija balaokupirati – i odvratiti pozornost od Bromleya i njegova posla –spremno je dao svoj pristanak.

»Postoji još nekoliko imena koja možeš dodati.«Honoria je uzela olovku i poslušno zapisala njegov kratki doprinos

popisu gostiju. Kada je rekao Chillingworth iznenađeno ga jepogledala. »Mislila sam da ti grof baš i nije drag gost.«

»Baš suprotno, on mi je najdraži.« Đavo se nasmijao, jednim odonih svojih osmijeha dostojnih princa tame. »Koga bi drugogizazivao da nema Chillingwortha.«

Honoria je tražila odgovor, ali je ostavila grofa na popisu.Chillingworth se sam može brinuti o sebi, »Pitao sam se«, rekao jeĐavo proučavajući njezin profil, »jesi li slobodna da pođemo uvožnju?«

Honoria je podignula pogled, rukom mu dotičući bedro. Oči su jojsusrele njegove, a onda se namrštila. »Ne mogu.« Pokazala je napisaći materijal na stolu. »Ako će se bal održati idući petak, moramveć danas poslati pozivnice.«

Page 300: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo nikad u životu nije pisao pozivnice. Upravo je namjeravaopredložiti da ga nauči, kada je Honoria nastavila: »Louise će dovestiblizanke da mi pomognu.«

Kratko joj se nasmijao i raspetljao svoje duge prekrižene noge. »Utom ću te slučaju ostaviti tvojem poslu.«

Prsti su mu pomilovali njezin obraz kad je ustao, a onda senasmijao i otišao. Honoria je gledala kako se vrata za njim zatvarajui ostala zuriti u njih sa sjetnim izrazom na licu, a onda se namrštila ivratila svojemu poslu.

Iduće jutro, kada su se vrata jutarnje sobe otvorila, Honoria jepodignula pogled i ozareno se nasmijala, samo da bi otkrila da ju jeto Tašti došao potražiti.

»Đavo je rekao da ću vas naći ovdje.« Šarmantno joj se nasmijao ikrenuo prema njoj. »Nešto bih vas zamolio.«

Sjaj u njegovim očima odavao je što bi to nešto moglo biti. Honoriaga je pogledala s martrijarhalnim neodobravanjem. »Tko?«

»Ledi Canterton. A Harry je predložio ledi Pinney.«Honoria ga je gledala jedan težak trenutak, a onda je posegnula

za olovkom. »Danas ću poslati pozivnice.«»Hvala.«»Uz jedan uvjet.« Podignula je pogled na vrijeme da uoči kako mu

se zamor uvlači u oči.»Kakav uvjet?«U njegovu se pitanju naslućivao tračak čelične nesavitljivosti, no

Honoria ga je odlučila ignorirati. »Svaki od vas otplesat će po jedanples sa svakom blizankom.«

»Blizankama?« Tašti je zurio u nju. »Koliko one imaju godina?«»Sedamnaest. Ove će godine biti predstavljene društvu – u petak

će im biti prvi bal.«Tašti se stresao.Honoria je podignula obrvu. »Onda?«Pogledao ju je sa sumornom predajom u očima. »U redu, po jedan

ples sa svakom. Reći ću Harryju.«Honoria je kimnula. »Molim te.«

Page 301: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Njezini idući posjetitelji brzo su slijedili jedan nakon drugog, i to sistom molbom. Gabrijel je došao nakon Taštog, a nakon njegaLucifer. Posljednji koji ju je to jutro posjetio u jutarnjoj sobi bio jeRichard. »Znam.« Rekla je Honoria i posegnula za svojimprepravljenim popisom. »Ledi Grey.«

»Ledi Grey?« Richard ju je zbunjeno pogledao. »Zašto lediGrey?«

Sada je na Honoriji bio red da iznenađeno pogleda. Na Horatijinuga je balu vidjela kada se iskrao s tom tamnokosom ljepoticomporculanske puti.

»Zar nije ona...?« Pokazala je svojom olovkom.»Ah, ne.« Richardov osmijeh podsjećao je na Đavolov osmijeh.

»To je bilo prošle godine. Mislio sam zamoliti da pozovete lediWalton.«

Zamoliti – kao da traži slatkiš. I, kao slatkiš, ledi Waltonnedvojbeno će pasti, poput zrele šljive u njegovo krilo. Honoria jezaključila da nema smisla pokazivati neodobravanje i dodala lediWalton na svoj popis.

»I obećavam da ću plesati i s Amandom i s Amelijom.«»Izvrsno.« Honoria je podignula pogled na vrijeme da svjedoči

njegovu nonšalantnom naklonu.»Izvrsna ideja, ovaj vaš bal.« Zastao je pred vratima, sa

sinsterskim osmijehom na licu. »Svi smo gledali kako da ubrzamopočetak sezone, a ništa ne bi bilo bolje od impromptu bala.«

Honoria mu je dobacila pogled upozorenja. Nasmijavši se kroznos, otišao je.

Nastavila je planirati, nastojeći zanemariti korake s druge stranevrata i ne razmišljati o tomu hoće li Đavo doći da mu kaže odabiresvojih bratića ili da je pita čime se bavi i iznese svoje mišljenje.

Nije došao.Kada je iduće jutro ušla u jutarnju blagavaonicu Đavo je još bio

ondje, pijuckao je kavu i čitao Gazetu. Njezino je mjesto sada bilo nasuprotnom kraju stola nasuprot njemu, s ulaštenim mahagonijemmeđu njima. Nakon što je sjela, ozareno mu se nasmijala prekosrebrnine.

Đavo joj je uzvratio gestu, osmjehnuvši se više očima, negoliusnama. Sklopio je novine i odložio ih ustranu. »Kako napreduju tvoji

Page 302: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

planovi?«Iako je sinoć večerao kod kuće, bio je okupiran poslom. Kasno je

legao u krevet i razgovor nije bio ono što je imao na umu. Izmeđupijuckanja čaja i grickanja tosta, o svemu ga je obavijestila.

Pažljivo ju je slušao, ubacivao se komentarima, da bi na krajurekao: »Jesi li svjesna da uvodiš novu modu? Već sam načuo da jošdvije druge domaćice planiraju prirediti ranu impromptu zabavu.«

Ozareno se nasmijavši, Honoria je slegnula ramenima. »Gdje St.Ives povede, drugi će slijediti.«

Nasmijao se odobravajući, a onda su mu oči susrele njezine.»Dao sam dovesti konje iz Dvora. Vani je lijepo vrijeme – jesi li

možda za to da idemo malo jahati?«Honoriji je srce poskočilo – tako su joj nedostajali sati privatnosti s

njime. »Ja...«»Oprostite, Vaša Milosti.«Okrenuvši se, Honoria je ugledala gđu Hull gdje se naklonila

Đavolu i okrenula se njoj. »Stigli su dobavljači hrane, gospodo.« Icvjećari su bili naručeni to jutro, kao i glazbenici.

Gđa Hull se povukla. Honoria je vratila pogled na Đavola.»Zaboravila sam. Danas moram odlučiti o jelovniku večere. Nećuimati vremena jahati jutros.«

Ljubazno joj se osmjehnuvši, Đavo je odmahnuo rukom. »Nijevažno.«

Honoria je suzbila boru koja bi joj namrštila čelo; osmijeh mu nijedošao do očiju. Ali nije se mogla sjetiti ničeg odgovarajućeg što bimu mogla reći. Osmjehnuvši mu se u znak isprike, ustala je. »Uztvoje dopuštenje.«

Đavo je naklonio glavu, isti površni osmijeh još mu je bio nausnama. Gledao je kako Honoria odlazi, a onda odložio šalicu iustao. Osmijeh mu je polako zamijenila bora na čelu. Izašao je upredvorje; Webster iza njega naredio je da se blagavaonicapospremi.

Trenutak poslije, pojavio se pored njega.»Da pošaljem po vašeg konja, Vaša Milosti?«Đavo se usredotočio i otkrio da mu je pogled zalijepljen za stubište

kojim je Honoria otišla. »Ne.« Kada je jahao sam, jahao je rano, prije

Page 303: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

nego što bi drugi ustali. Lice mu se zaoštrilo i okrenuo se u knjižnicu.»Bit ću zaposlen ostatak jutra.«

Dan vojvotkinjina impromptu bala osvanuo je svjež i bistar. Uparku, pod drvećem, izvijali su se tragovi magle, a glasni povici pticaodjekivali su tišinom.

Đavo je jahao osamljenom stazom, teški topot kopita njegovakonja odzvanjao mu je u ušima. Jahao je nesvjesno, brzo, aliapsolutno pod kontrolom, njegovo tijelo i konj posve usklađeni usvojem letu kroz svježe jutro. Na kraju staze povukao je uzde,zakrenuo rzajuću kestenjastu glavu svojega grla, i natrag jahao jošbrže.

Kad je prišao kraju staze, usporio je i zaustavio se pred jednimhrastom. Njegov konj, dubokih prsa i stvoren za izdržljivost, snažnoje frknuo i spustio glavu. Đavo je otpustio uzde i prsa su mu sepodignula kad je duboko udahnuo.

Nikoga nije bilo na vidiku, samo drveće i dobro pokošene tratine.Do nosnica mu je došao oštar miris vlažne trave kad se konjpomaknuo, a onda počeo pasti travu. Đavo je ponovno dubokoudahnuo i osjetio kako mu hladnoća dopire do mozga. I, kao što bimu se često dogodilo za ovih samotnih jahanja, njegov nemir,dosadni nespokoj koji ga je nagrizao već danima, kristalizirao se,razbistrio. Uvid nije ohrabrivao.

Pomisao da je bio razdražljiv zašto što mu je žena bila tolikozaposlena organiziranjem bala da nije imala vremena za njega, nijedobro prihvatio – ali nije imalo smisla nijekati tu ljubomoru, čekanje iželju da bude s njom. Čak je i sad mogao osjetiti kako ga zapljuskujeta mračna emocija. A opet, nije imao ni jedan opravdan razlog da jojzamjeri. Vojvotkinjama je dužnost bila priređivati balove. Honoria seponašala točno onako kako se supruga treba ponašati – nije imalanikakve nerazumne zahtjeve, niti je od njega zahtijevala pozornostkoju joj nije htio posvetiti. Nije čak ni prihvatila pozornost koju bi jojon i više nego spremno posvetio.

Ta ga je činjenica mučila. Jako.Namrštivši se, Đavo je zatresao ramenima. Bio je nerazuman –nije

imao pravo od svoje žene očekivati da bude drukčija i ponaša seprema nekom drugom kodeksu – koji on, čak ni sad, nije mogao

Page 304: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

odrediti. A upravo je to htio, ta je želja bila u srcu njegovanezadovoljstva.

Misli su mu same prizvale onaj trenutak, u lugarevoj kolibi, kadase ona bila naslonila na njega. Spustio je pogled i ugledao toplinu,nježnu i ženstvenu, uz sebe. U tom je trenutku shvatio kako on sadima što Tolly nikad neće imati, niti će kad imati priliku iskusiti.

Duboko je udahnuo; svježa hladnoća pjevala mu je u venama.Želio je Honoriju – želio ju je od prvog trenutka – ali njegova željanije točno bila ono što je on mislio. Tjelesna želja, posesivna želja,zaštitnička želja, potreba za odanošću, njezinom predanošću – sveje to bio ispunio. Sto je preostalo?

Nešto, zasigurno – nešto dovoljno snažno, dovoljno moćno da gauznemiri, opsjeda i s lakoćom potkopava njegovu običnonepokolebljivu kontrolu. Nešto izvan njegova iskustva.

Podižući obrve, provjerio je taj zaključak i nije mu mogao naćimanu. Usne su mu se učvrstile i uzeo je uzde. Nagnuvši se naprijed,potapšao je gipki vrat svojeg konja i podboo ga petama. Kestenjastogrlo istog je trenutka poslušno zakoračilo i krenulo u lagani kas.

Kora drveta pred kojim su stajali prsnula je. Zvuk je došao doĐavola; pogledavši iza sebe, ugledao je svježu rupu u deblu, uravnim s njegovim prsima. Istog je trenutka začuo izdajnički »kašalj«.

Nije išao istražiti; nije zauzdao konja dok nisu došli do ulaza u parkgdje su se drugi koji su došli na jutarnje jahanje sad okupljali.

Đavo se zaustavio da dopusti svojem kestenjastom grlu da sesmiri. Oružje nije bilo dopušteno u parku. Mogli su ih nositi isključivočuvari parka, ali na što bi oni pucali – na vjeverice?

Konj se smirio; smiren i sam, Đavo se vratio na trg Grosvenor.

Bal vojvotkinje od St. Ivesa bio je iznimno uspješan. Priređena, ne uvelikoj balskoj dvorani, nego u razmjernoj intimnosti glazbene sobe,večer je bila ispunjena smijehom, plesom i opuštenim veseljemkakvo se ne susreće često u strogom visokom društvu.

Mnogi od prisutnih gostiju, naravno, bili su u rodu, a ostali su bilidugogodišnji znanci. Takvo ozračje već su na samom početkuodredili vojvoda i vojvotkinja koji su okupljeno društvo poveli u žustari poletan valcer. Svih stotinu gostiju shvatili su njihov mig i prepustili

Page 305: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

se uživanju u opuštenom ozračju, šampanjcu koji tekao u potocima,izvrsnoj večeri i jednako izvrsnom društvu. Pet sati nakon dolaskaprvih gostiju, umorni, ali s osmijehom na usnama, otišli su posljednjigosti. Webster je zatvorio ulazna vrata i povukao zasun.

U središtu predvorja, Đavo je spustio pogled na Honoriu koja muse naslanjala na ruku. Svjetla su joj još plesala u očima. Nasmijaose. »Pun pogodak, draga moja.«

Honoria mu je uzvratila osmijehom, naslanjajući glavu na njegovuruku. »Mislim da je večer jako dobro prošla.«

»Posve.« S rukom preko njezine koja mu je ležala na rukavu,Đavo se okrenuo i poveo ih u knjižnicu. Postala im je navika večerzavršiti ondje, pijuckajući vinjak i razmjenjujući komentare. Zastali suna pragu; lakaji i sluškinje odnosili su čaše i namještaj vračali namjesto. Đavo je pogledao Honoriu. »Možda bismo večeras pićemogli popiti na katu.«

Honoria je kimnula. Đavo je primio zapaljeni svijećnjak odWebstera i krenuli su uza stube.

»Amelia i Amanda su bile iscrpljene.«»Prvi put u svojim životima.«Honoria se nježno nasmijala. »Plesale su sve plesove osim

valcera. A plesale bi i te da su mogle.« Podignuvši pogled uočila jeblagu boru koja je mrštila lice njezina supruga. Honoria se u sebiširoko nasmijala. Prisutnost blizanki potaknula je intrigantnu reakcijunjihovih muških rođaka – obuzdani pogledi bili su de rigueur. Već jemogla predvidjeti neke zanimljive scene kako se sezona budezahuktavala.

To ju je podsjetilo na još jednu zanimljivu scenu, scenu u kojoj je isama sudjelovala. »Usput, unaprijed te upozoravam da više nikadneću pozvati Chillingwortha budeš li se ponašao kao večeras.«

»Ja?« Nedužan izraz lica koji joj je Đavo uputio bio je dostojan isamog anđela. »Nisam ja prvi počeo.«

Honoria se namrštila. »Mislila sam na obojicu – ni on nije biobolji.«

»Nisam mu mogao pustiti da dovodi u pitanje moju sposobnost date zadovoljim.«

»Ali nije je dovodio u pitanje! Ti si tako izokrenuo njegove riječi.«»Ali to je mislio.«

Page 306: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Sve i da je to mislio, nisi ga morao obavijestiti da ja...« Honoria jeutihnula i obrazi su joj se zažarili – opet. Uhvatila je sjaj u Đavolovimzelenim očima. Povukla je svoju ruku ispod njegove i odgurnula ga,on se nije ni zaljuljao. »Nepopravljiv si.« Podignula je skute i uspelase posljednjim stubama.

»Stvarno ne znam zašto inzistiraš na tomu da ga pozovem kadcijeli vaš razgovor bude samo litanija slabo prikrivenih uvreda.«

»E, upravo zato.« Ponovno joj primivši ruku, Đavo ju je provukaokroz svoju i prešli su galeriju. »Chillingworth je savršen kamen nakojem mogu oštriti svoj um – koža mu je debela kao u jednoroga.«

»Hm!« Honoria nije spuštala bradu.»Dopustio sam mu da otpleše valcer s tobom.«»Samo zato što sam ti ja onemogućila drukčije.« Iskoristila je

valcer da razdvoji ta dva sukobljena pokvarenjaka – ali neuspješno.»Honoria, ako ja ne želim da plešeš s nekim gospodinom, onda i

nećeš.«Podignula je pogled, spremna se pobuniti. Zabilježila je emociju

koja se nazirala u njegovim riječima, susrela njegov pogled – izaključila da joj je sigurnije jednostavno ponovno nezadovoljnofrknuti.

Kada je pogledala ispred sebe, Đavo se nasmijao. Uživao je uvečeri bez ograničenja; čak mu ni izlazak blizanki poput pupajućihAfrodita nije mogao pokvariti dobro raspoloženje. Kad su krenuliprema vojvodskim odajama, Đavo je ovio ruku oko Honorie iprimaknuo je sebi.

Honoria mu je dopustila, uživajući u njegovoj blizini. Ali i dalje jebila zbunjena njegovim odnosom s Chillingworthom. Kada je plesalas Taštim, upitala ga je za mišljenje, ali on se samo nasmijao. Da nisubili tako zaokupljeni sukobljavanjem, bili bi prijatelji. Njihovo rivalstvo,sad kad ga je imala priliku promatrati iz blizine, nije bilo posveprožeto humorom, ali nije bilo ni ozbiljno. Iz daljine, pak, izgledali supoput smrtnih neprijatelja.

»Je li Charles uvijek tako suzdržan?« Opazila ga je kako jepromatra dok je plesala s Chillingworthom; izraz lica bio mu je posvezbunjen.

»Charles? E, on je jedan od onih koji neće poduprijeti tvojuinovaciju – opušteno veselje nikad mu nije išlo.«

Page 307: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Tvoji su drugi bratići uživali u opuštenom veselju.« Honoria ga jevažno pogledala. »Jako opuštenom.« Svi članovi Cynster komore,osim Đavola, u određenom su trenutku tijekom večeri napustilizabavu da bi se poslije pojavili sa samodopadnim osmijesima na licupoput mačke koja je omastila brk.

Đavo se nasmijao. »Gabrijel ti šalje čestitke i nada se da ćeš svojbal učiniti tradicionalnim događajem.«

Honoria je širom otvorila oči. »Zar doista postoji toliko mnogouslužnih dama u visokom društvu?«

»Iznenadila bi se«, Đavo joj je širom otvorio vrata sobe.Honoria mu je dobacila jedan rječit pogled, a onda je, s nosom

visoko u zraku, prešla preko praga. Ipak, smijala se kad je ušladublje u sobu osvijetljenu vatrom koja je veselo gorjela u kaminu.Držeći svijećnjak visoko, raspršujući sjenu, Đavo je prišao visokojkomodi i odložio svijećnjak pokraj srebrnog pladnja s kristalnombocom i dvjema čašama.

Natočio je vinjak u jednu čašu i dodao je Honoriji. Grijući čašu usvojoj ruci otplesala je do naslonjača pokraj kamina i potonula nanjegov dobro tapeciran naslon za ruku. Podignula je čašu ipomirisala piće.

I smrznula se. I trepnula. Preko ruba čaše vidjela je kako Đavouzima drugu čašu napola punu jantarno žutom tekućinom. Podignuoju je.

»Ne!«Na njezin se vrisak okrenuo. Ali čaša je dalje putovala – svakog

trenutka popit će svoj uobičajeni prvi gutljaj.Honoria je ispustila svoju čašu; pala je i jantarno žuta tekućina

razlila se po sagu. Paraliziranih glasnica, bacila se prema Đavolu isrušila mu čašu iz ruke i ona je razbila od visoku komodu.

»Što...?« Đavo ju je podignuo i odmaknuo od krhotina čaše.Blijeda u licu, držala se za njega, pogleda uperenog na tekućinu kojaje kapala s komode.

»Što je?« Đavo je zurio u nju. Kad nije odgovorila, pogledao jeuokolo, a onda je, hvatajući je za ruke, odmaknuo od sebe ipogledao joj u lice. »Što?«

Drhtavo je udahnula i pogledala mu u lice. Progutala je. »Vinjak.«Glas joj je bio slab i potresen; ponovno je udahnula. »Gorki bademi.«

Page 308: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo se smrznuo – doslovce. Hladnoća mu je krenula iz stopala ipenjala se gore, obuzimajući mu mišić za mišićem dok ga posve nijeprožela. Ruke su mu pale s Honorije kad mu se pritisnula bliže,obuhvatila ga rukama i tako ga jako stisnula da je jedva mogaodisati. Disanje mu je, doista, bilo napor. Jedan je trenutak posve iprestalo. Bio je to trenutak kad je shvatio da joj je dodao čašu otrova.Utroba mu se stisnula. Zatvorio je oči i naslonio obraz na njezineuvojke i obavio je rukama. Do nosnica mu je došao njezin parfem,jače ju je stisnuo i osjetio njezino tijelo, toplo i živo, pritisnuto uzsvoje.

Honoria je naglo podignula glavu i gotovo udarila njome o njegovubradu. »Mogao si biti mrtav!« To je bila optužba. Buntovna izraza nalicu, zgrabila ga je za prsluk i pokušala protresti. »Rekla sam ti –upozorila sam te! Tebe pokušavaju ubiti.«

Bio je to zaključak koji nije mogao osporiti. »Nisu uspjeli.Zahvaljujući tebi.« Đavo ju je pokušao povući natrag u svoj zagrljaj,ali nije mu uspjelo. Honoria se opirala.

»Samo si jedan gutljaj bio od smrti – vidjela sam te!«Oči su joj bile ispunjene groznicom, obrazi zažareni. Đavo je

progutao kletvu – kletvu usmjerenu njegovim progoniteljima, ne njoj.»Nisam mrtav.«

»Ali gotovo si bio\« Oči su joj isijavale plavom vatrom. »Kako seusuđuju?«

Đavo je prepoznao šok kad ga je čuo. »Oboje smo živi.«Njegove umirujuće riječi bile su uzaludne. Honoria se odmaknula

od njega i počela koračati. »Ne mogu vjerovati!« Izbacila je jednuruku. »Ovo je posve pogrešno!«

Đavo ju je slijedio kad je krenula prema krevetu.»Neću to dopustiti – ja to zabranjujem!« Ti si moj – ne mogu te

imati.« Naglo se okrenula i kako joj je bio blizu, zgrabila ga zarevere. »Čuješ li?« Oči su joj bile srebrni pladnjevi, blistavi od suza.»Neću još i tebe izgubiti.«

»Ovdje sam – nećeš me izgubiti.« Đavo ju je obavio rukama, bilaje tako napeta da je drhtala. »Vjeruj mi.«

Pretražio joj je oči; suze su joj titrale na trepavicama.»Zagrli me«, naredio joj je.

Page 309: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Oklijevala je, a onda ga je poslušala. Polako je opustila stisnutešake i obavila ga rukama. Naslonila je glavu na njegovo rame, ali je idalje bila napeta, napregnuta – odlučna.

Uokvirivši joj čeljust, Đavo joj je podignuo lice, spustio pogled nanjezine blijede obraze, na njezine oči okupane suzama, a ondaspustio glavu i poljubio njezine skupljene usne. »Nikad me nećešizgubiti«, šapnuo joj je. »Nikad te neću ostaviti.«

Drhtaj joj je zatresao tijelo. Ovlažene su se trepavice spustile.Honoria je podignula glavu i ponudila mu svoje usne. Đavo ih je

uzeo, a onda i njezina usta. Poljubac je trajao, sve dublji, i polako se,neumoljivo, pretvarao u strast. Trebao ju je, i ona je trebala njega.Bilo je to slavljenje života da bi odagnali dah smrti.

Honoria se povukla tek toliko da mu ovije ruke oko vrata. Držalase za njega, za pulsirajući život sadržan u njihovu poljupcu. Njegovesu se ruke zatvorile oko nje, prsa su mu bila čvrst oslonac njezinimgrudima, otkucaj srca snažno, ponavljajuće udaranje koje jeodjekivalo njome. Njezina se obrambena napetost pomaknula,preobrazila, pritisnula se uz njega. Odgovorila mu je na poljubac iželja se vinula, ne u strastvenoj groznici, nego kao dolazećaprisutnost koju je bilo nemoguće poreći. Poput puštenih rijeka,nadirala je u njima, stapala se u struju i pred sobom odnosila svemisli, svu svjesnu volju, goneći i tjerajući, ne potrebom, negoporivom za davanjem.

Ni jedno je od njih nije dovodilo u pitanje, niti joj se pokušalooduprijeti – sili i više nego dovoljno snažnoj da se ispriječi smrti skojom su se suočili. Predavši se toj prisutnosti, i jedno drugome,svukli su se, jedva svjesni odjeće koju su ostavili razbacanu popodu. Dodir kože na toploj koži, ruku koje pretražuju, usana i jezikakoji miluju, poigravao se njihovim osjetilima, hraneći nadolazećicrescendo.

Goli, uzbuđeni, legli su u krevet. Noge i ruke su um se isprepetalepa razdvajale samo da bi se ponovno intimno sastale. Začuli su setihi uzdasi, Đavolov duboki glas pod Honorijinim jecajima. Vrijeme serazvuklo. S nanovo otvorenim očima i pojačanim osjetilima, ponovnosu se upoznavali. Đavo je ponovno prelazio preko svake mekeobline, svakog dijela Honorijine kože boje bjelokosti, svake treperavepulsirajuće točke, svake erogene zone. Ništa manje očarana, i

Page 310: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je ponovno otkrivala njegovo čvrsto tijelo, njegovu snagu,percepciju, neiscrpno iskustvo. Njegova predanost njezinu ispunjenjumogla se mjeriti samo s njezinom predanošću njegovu ispunjenju.

Vrijeme je stalo dok su oni istraživali, obasipajući užitkom jednodrugo, njihovi uzdasi pretvarali su se u tihe jecaje i napola prigušenostenjanje. I tek kad više nisu imali što dati, Đavo je legao na leđa iprebacio Honoriju na sebe. Objahavši ga, izvila se i uzela ga u sebe.

Polako se spuštala dolje, uživajući u svakom trenutku dok nije bioduboko u njoj.

Vrijeme se rasprsnulo. Jedan kristalan trenutak visjelo je međunjima, trepereći, nabijeno snažnim osjećajima. Gledajući se u očimirovali su zajedno, a onda je Honoria pustila svojim vjeđama dapadnu. Srce joj je snažno udaralo. Čula je, i osjećala, njegoveotkucaje srca duboko u sebi, uživala je u snazi koja ju je prodirala,tiho odavala počast moći koja ju je držala u ekstazi. Pod njom, Đavoje zatvorio oči, okupan mekoćom koja ga je primila, koja ga je sadtako moćno držala da se nije mogao osloboditi.

A onda su se pomaknuli. Tijela su im bila savršeno usklađena, aduše u prostranstvu izvan volje i misli. Previše iskusni da bi se žurili,uživali su u svakom koraku njihova dugačkog putovanja, dok sevrata raja nisu otvorila pred njima. Zajedno, prošli su kroz njih.

»Ni pod kojim okolnostima Njezina Milost ne smije ostati sama.«Đavo je tu naredbu pojačao pogledom koji ubija podjednakousmjerenim na sve troje podanika poredanih ispred njega na saguknjižnice.

Svi troje – Webster, uspravan poput svijeće, s izrazom licaozbiljnijim nego ikad prije, gđa Hull, kruto uspravna i zabrinutostisnutih usana, i Sligo, s licem nikad tako turobnim – izgledali sunesigurno.

Oklijevajući, Đavo je dodao: »Osim u našim odajama.«Ondje je Honoria trenutačno bila i, ako mu se bilo pouzdati u svoje

iskustvo, ondje će ostati još idućih nekoliko sati. Spavala je dubokimsnom kad ju je ostavio – nakon što je potpuno zadovoljio i njezina isvoja osjetila. Zbog toga se osjećao ranjivije negoli ikad prije. Ali bila

Page 311: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

je sigurna u njihovim odajama, s obzirom na krupnog lakaja kojeg jepostavio pred vrata.

»Webstere, u mojoj odsutnosti, ne primaj nikoga u kuću osimmojih strina ili Taštog. Tko god drugi dođe, reci da Njezina Milost nijeraspoložena za posjete. Nećemo primati goste jedno vrijeme – dokse ovaj slučaj ne riješi.«

»U redu, Vaša Milosti.«»Ti i gđa Hull pobrinut ćete se za to da nitko nema priliku petljati s

hranom ili zalihama u ostavi. I još nešto«, Đavolov se pogledzalijepio za Webstera, »jesi li provjerio ostatak vinjaka?«

»Jesam, Vaša Milosti. Ostale su boce u redu.« Webster seispravio. »Uvjeravam Vas, Vaša Milosti, da ja nisam bio taj koji jenapunio spornu bocu otrovanom tekućinom.«

Đavo je izravno susreo njegov pogled. »Tako sam i mislio.Pretpostavljam da u posljednje vrijeme nismo zaposlili nikognovog?«

Websterova je ukočenost popustila. »Ne, Vaša Milosti. Kao štonam je uvijek običaj, doveli smo više naših ljudi iz Somershama danam pomognu sinoć, ali to oni već znaju kako radimo. Nije bilostranaca među osobljem.« Uperivši pogled u točku iznad Đavoloveglave, Webster je nastavio: »Sinoć je svaki član osoblja bio zaduženza neki određeni zadatak koji je doslovce mogao obaviti u bilo kojemtrenutku.« Ponovno je pogledao Đavola u oči. »A nitko od našegosoblja nije izbivao dovoljno dugo da bi uspio doći do vaših odaja ivratiti se, a da drugi to ne bi opazili. Vjerujem, Vaša Milosti, damoramo pretpostaviti da je neki gost, koji dobro zna gdje suvojvodske odaje, morao uliti otrov u vinjak.«

»Upravo tako.« Đavo je već bio došao do tog zaključka, tog imnogih drugih. Pogledao je Sliga. »Ti ćeš, Sligo, pratiti NjezinuMilost kamo god bude išla. Odluči li prošetati među svijetom, hodatćeš pokraj nje – ne iza nje.« Pogledao je Sligu izravno u oči. »Štititćeš je vlastitim životom.«

Sligo je kimnuo. Đavo mu je nekoliko puta spasio život i njegov muzahtjev nije bio čudan. »Pobrinut ću se za to da joj nitko ne možeprići. Ali...« Namrštio se. »Ako ću ja biti s Njezinom Milosti, tko će bitis vama?«

»I prije sam se suočavao sa smrću, ovo nije drukčije.«

Page 312: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ako smijem predložiti, Vaša Milosti«, oglasio se Webster »baremlakaj...«

»Ne.« Ta jedna jedina riječ ugušila je svaki pokušaj pobune. Đavoje strogo pogledao svoje podanike. »I više sam nego sposoban samse brinuti o sebi.« Ton njegova glasa izazvao ih je da mu proturječe:naravno, nitko i nije pokušao. Kimnuo je. »Možete ići.«

Stajao je dok su se udaljavali prema vratima; Webster i Sligo suizašli, ali gđa Hull je zastala. Kada ga je stisnutih usnica pogledala.Đavo je nezainteresirano podignuo jednu obrvu.

»Znate, vi niste stvarno neuništivi.«Đavo je nerado izobličio usne. »Znam, Hully, znam. Ali za Boga

miloga, nemoj to reći Njezinoj Milosti.«Smekšana time što ju je nazvao onako kako ju je zvao u

djetinjstvu, gđa Hull je frknula nosom. »Kao da bih takvo što učinila.Vi se pobrinite za to da pronađete onoga koji je onako hladnokrvnoulio otrov u vinjak – mi ćemo se pobrinuti za Njezinu Milost.«

Đavo je promatrao kako odlazi i pitao se je li ijedno od njih trojesvjesno koliko im je on povjerio na brigu. Rekao im je istinu – on semnogo puta suočio sa smrću. Dok se s Honorijinom smrću uopćenije mogao suočiti.

»Imam povjerenja u vas da ćete se pobrinuti za to da NjegovuMilost ne zadesi nekakva nesreća.« Koračajući pred prozorimajutarnje sobe, Honoria je dobacila ispitujući pogled svojim trimapodanicima koji su poredani stajali na sagu – Websteru, gđi Hull iSligu. »Pretpostavljam da je već razgovarao s vama o sinoćnjemdogađaju?«

Svi troje su kimnuli. Webster im je bio glasnogovornik. »NjegovaMilost nam je naredila da se pobrinemo za to da se sinoćnji događajne ponovi, Vaša Milosti.«

»Uvjerena sam da je tako.« Đavo je napustio kuću prije nego štose probudila, zbog čega je on bio kriv. Držao ju je budnom do sitnihnoćnih sati – nikad prije nije bio tako zahtjevan. Kada ju je u zoruopet probudio, cijelim mu se srcem i dušom predala u želji da utažitaj njegov nezasitni apetit, pretpostavljajući, s ono malo pameti kojuje uspjela smoći, da ga je neko zakašnjelo otkriće vlastite smrtnostiučinilo tako gladnim života.

Page 313: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Očekivala je da će za doručkom raspraviti s njime šokantnidogađaj s otrovom, no umjesto toga potpuno je prespavala doručak.

»Nije mi namjera suprotstavljati se naredbama koje vam jeNjegova Milost izdala – što god vam je naredio, tako mora i biti.

Međutim«, zastala je i pogledala tri lica koja su stajala pred njom,»pretpostavljam da nije izdao ni jednu naredbu da sebe zaštiti, nije litako?«

Webster se namrštio. »Mi smo mu dali prijedlog, Vaša Milosti –nažalost, Njegova Milost stavila je veto na tu ideju.«

»Odlučno.« Potvrdio je Sligo, a ton njegova glasa jasno je odavaošto on misli o toj odluci.

Usne gđe Hull stisnule su se u jednu liniju. »Uvijek je bio jakotvrdoglav.«

»Istina.« Iz načina kako su je svi troje gledali, Honoria je znalakako je dovoljno da kaže samo jednu riječ. No, kontekst je bioosjetljiv – nije mogla, svjesno, proturječiti naredbama svojegsupruga. Pogledala je Webstera. »Na koji je prijedlog Njegova Miloststavila veto?«

»Predložio sam lakaja kao osobnog čuvara, Vaša Milosti.«Honoria je podignula obrve. »Imamo i druge odgovarajuće

muškarce medu osobljem, zar ne? Muškarce koji nisu lakaji?«Webster je trepnuo samo jedanput. »Imamo, Vaša Milosti. Od nižih

batlera do pomoćnika u kuhinji.«»A tu su i konjušari i pomoćnici u konjušnici.« Dodao je Sligo.Honoria je kimnula. »U redu.« Susrela je sva tri para očiju. »Za

moj duševni mir, pobrinut ćete se za to da mi u svakom trenutkuznate reći gdje se Njegova Milost nalazi kada je izvan ove kuće. No,ništa se ne smije učiniti protiv izričitih želja Njegove Milosti. Vjerujemda je to jasno?«

Webster se naklonio. »Doista, Vaša Milosti. Uvjeren sam daNjegova Milost očekuje da ćemo poduzeti sve što možemo samo dase vi ne biste uzrujavali.«

»Upravo tako. Znate li mi sada reći gdje je trenutačno NjegovaMilost?«

Webster i gđa Hull zatresli su glavama. Sligo je pogledao u strop.»Vjerujem«, rekao je lagano se njišući na svojim nožnim prstima –»da je satnik s gospodinom Taštim.« Spustivši pogled susreo je

Page 314: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honorijine oči. »U njegovu stanu u Jermyn Streetu, Vaša Milosti.«Kada su ga Honoria i preostalo dvoje podanika upitno pogledali,Sligo je širom otvorio oči. »Dečko iz konjušnice morao je onamo sporukom, Vaša Milosti.«

»Razumijem.« Prvi put otkad je nanjušila gorke bademe Honoriaje osjetila tračak olakšanja. Imala je saveznike. »Mislite li da će tajdečko i dalje biti na dužnosti kad Njegova Milost napusti stan svojegbratića?«

Sligo je kimnuo. »Vrlo vjerojatno.«U odgovoru na to, Honoria mu je kimnula, odlučno i dajući im do

znanja da mogu ići. »Imate svoje naredbe, i od mene i od NjegoveMilosti. Uvjerena sam da ćete ih savjesno provesti.«

Sligo je kimnuo, gđa Hull je izvela kratki kniks, a Webster seduboko naklonio.

»Možete računati na nas, Vaša Milosti.«

Page 315: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 21

Tašti je zurio u Đavola. Lice mu je odavalo iskrenu užasnutost.»Koliko su te točno puta pokušali ubiti?«

Đavo je podignuo obrve. »Ako je Honorijina pretpostavka točna, triputa. Još nemamo dokaza za to da je netko pokvario osovinu mojedvokolice, ali s obzirom na ova druga dva događaja, sklon sam jojvjerovati.« Bili su Taštovoj dnevnoj sobi. Sjedeći za stolom, Đavo jepodignuo vrč piva i popio velik gutljaj.

Tašti je stajao pred prozorima i još zurio u njega. »Dvokolica, otrov– što je bilo treće?«

»Netko je pucao na mene jučer ujutro u parku.«»Izašao si rano?«Đavo je kimnuo. Tašti se zamislio, zatim se okrenuo zureći kroz

prozor. Đavo je čekao. Nakon sinoćnjih dramatičnih događaja, sad jebio hladnokrvno miran. Cijelu je noć, kad nije vodio ljubav sa svojomženom, proveo razmišljajući. Blizina smrti na divan mu je načiniskristalizirala stvari – to što je gotovo izgubio Honoriju izbrisalo jesva pretvaranja i otkrilo da su svi logični razlozi kojima je opravdavaonjihov brak bili samo privid. Ono što je osjećao za svoju ženu nijeimao nikakve veze s logikom.

Naglo se trgnuo i pogledao Taštog – a onda je u sebi, rugajući se,zatresao glavom. Sam sebi. Kad god bi mu se misli dotaknule toga –tog osjećaja koji nije mogao, nije htio, definirati – povukao bi se iudaljio. Zbog te se neimenovane emocije osjećao ranjivim, a taj jeosjećaj gotovo jedva mogao izdržati. Nije mogao čak ni priznati dapostoji. Stvorio je veliku rupu u njegovoj obrani i njegova jeinstinktivna reakcija bila što prije ponovno izgraditi zid.

Ali znao je da će se morati suočiti s time prije ili poslije. Osjećao jenesigurnost, poput teškog olova, u utrobi, i ta ga je neizvjesnostizluđivala. Honoriji je bilo stalo do njega – prošla mu je noć to

Page 316: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

dokazala. Možda joj je čak bilo stalo onako kako ženama zna bitistalo, na nekoj drugoj razini nepovezanoj sa seksualnimzanimanjem. Na nekoj drugoj osnovi. Imao je strašnu potrebu tosaznati.

Saznati to bez postavljanja pitanja, bez otkrivanja svojeg snažnogzanimanja za odgovorom, bio je izazov kojem je namjeravaoposvetiti svu pozornost – čim otkrije onog tko ga pokušava ubiti.

Onog tko je gotovo ubio njegovu ženu.Podignuo je pogled kad se Tašti okrenuo i zabrinuto ga pogledao.

»Ovo je i više nego ozbiljno.« I počeo je koračati.»Zašto samo u Londonu?« Pogledao je Đavola. »U Dvorima nije

bilo nikakvih neobičnih događaja?«Đavo je zatresao glavom. »U Londonu je sigurnije – ima više ljudi.

Cambridgeshire je prostran kraj, a moja su polja krcata mojimradnicima.«

»To nam nije pomoglo pronaći Tollyjeva ubojicu.«Đavo je spustio pogled i zavrtio pivo u svojem vrču.»Da bi sabotirali tvoju dvokolicu, morali su neopaženo ući u

konjušnicu, znati koju točno kočiju pokvariti i kako to učiniti daizgleda kao nesreća, što znači da su morali poznavati tvoje navike.Tko god je pucao na tebe u parku morao je znati da imaš navikuizjahati tako rano. I tko god je ulio otrov u vinjak«, smrknutog licasusreo je Đavolov pogled »tko god je to učinio, morao je znati gdjese nalaze vojvodske odaje i način kako ti običavaš piti.«

Đavo je kimnuo. »Da to nisu znali razumnije bi dozirali otrov – ujednom je gutljaju bilo dovoljno da ubije vola i upravo ga je zbog togaHonoria tako lako i otkrila.«

»Dakle«, rekao je Tašti, »tko god je to bio, znao je sve navedeno,ali...« Zastao je i pogledao Đavola.

Koji se smrknuo. »Ali nije znao da s Honorijom ne dijelim samokrevet, nego i vinjak.«

Tašti se smrknuo. »To čak ni ja nisam znao, tako da nam to nećepomoći suziti izbor.« Zastao je, a onda je upitao: »Je li Tolly ondaubijen zašto što te je došao upozoriti?«

Đavo je polako kimnuo. »Ta pretpostavka smisla i u kontekstuonoga što je rekao u kolibi, najbolje se slaže od bilo koje druge.«

Obojica su utihnuli, a onda je Tašti upitao: »Sto ćeš poduzeti?«

Page 317: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Poduzeti?« Đavo je podignuo obrve. »Ono što sam planirao iprije, samo s oba oka širom otvorena.«

»A ja ću ti pokrivati leđa.«Đavo se nasmijao. »Ako inzistiraš.«To je bila poznata šala među njima i napetost koju je Tašti osjećao

malo je popustila. Sjeo je na stolicu nasuprot Đavolovoj. »I je liBromley napokon otkrio svoje karte?«

»Nije još, ili misli da ima asa u rukavu. Jučer je došao i ponudio misastanak – dama u pitanju htjela je određena jamstva. Rekao sammu što može dobiti – otišao je dogovoriti vrijeme i mjesto.«

»Mjesto?«»Sama palača.«Tašti se namrštio. »Ići ćeš?«Đavo je slegnuo ramenima. »Vidim zašto bi htjela tako.«»Mogla bi biti zamka.«»To je malo vjerojatno – ona više toga može izgubiti odluči li stati

protiv mene, umjesto uz mene, a on previše voli svoje udobnosti dabi igrao dvostruku igru.«

Tašti nije izgledao uvjereno. »Ništa mi se od toga ne sviđa.«Ispivši svoj vrč, Đavo je zatresao glavom. »Ni meni, ali ne želim

propustiti trag zbog toga što ne izgleda dobro.« Pogledao je Taštog.»Još se nisam sjetio onog nečeg što sam zaboravio o Tollyjevojsmrti.«

»Još si siguran da je riječ o nečem ključnom?«»Oh, da!« Smrknutog izraza lica, Đavo je ustao. »Bilo je to nešto

tako ključno da mi je posebno zapelo za oko, ali mi ga je Tollyjevoumiranje izbrisalo iz glave.«

Tašti se namrštio. »Sjetit ćeš se već.«Đavo je susreo njegov pogled. »Ali hoću li se sjetiti na vrijeme?«Odlučni koraci približavali su se jutarnjoj sobi. Honoria se

odmaknula od prozora i sjela na produženi naslonjač. Cijeli je danprovela metodično analizirajući napade na Đavolov život. I došla jedo logičnog zaključka. I dok joj je prvi nagon nalagao da svojeotkriće priopći Đavolu, daljnjim je razmatranjem shvatila da on, uovom slučaju, možda ne bi tako lako prihvatio njezin zaključak.Nakon što je pomno razmislila, posla je poruku onoj osobi za koju jeznala da joj Đavo vjeruje bez pitanja.

Page 318: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Njezino »Uđite« bilo je istodobno s odlučnim kucanjem na vratima.Vrata su se otvorila i Tašti je ušao u sobu. Njegov ju je pogledpronašao; zatvorio je vrata i prišao joj korakom koji ju je podsjetio naĐavolov predatorski hod. »Kako ste?«

Honoria se namrštila. »Rastreseno.«Kimnuo je i sjeo na stolicu nasuprot njoj. »Kako mogu pomoći?«

Podignuo je jednu obrvu. »U poruci ste rekli da je hitno.«Honoria je stisnutih usnica proučavala njegovo lice. »Razmišljala

sam o svemu što se dogodilo. Mora postojati razlog zašto netko želiubiti Đavola.«

S pogledom na njezinu licu, Tašti je kimnuo. »Nastavite.«»Postoji samo jedan dovoljno jak razlog koji bi doveo u vezu

Đavola i osobu koja je dovoljno znala da pokvari njegovu dvokolicu iulije otrov u njegov vinjak. Nasljedstvo – koje je, ipak, i više negoznačajno. To također, objašnjava zašto su napadi počeli tek nakonšto je postalo očito da ćemo se nas dvoje vjenčati.«

Taštom se lice razbistrilo. »Naravno. Toliko sam se usredotočio naTollyja da nisam ni pomislio na taj dio.«

»Slažete se?« Honoria se nagnula naprijed. »Slažete se da je tomorao biti Richard?«

Tašti je zurio u nju zaprepaštenim izrazom na licu. »Richard?«Honoria se namrštila. »Đavolov nasljednik.«»Ah.« Tašti je brzo pretražio njezino lice. »Honoria, logika vam je

nepogrešiva, ali Đavo vas, nažalost, nije obavijestio o svim detaljimapotrebnima da biste došli na pravi zaključak.« Oklijevao je, a onda jezatresao glavom. »Žao mi je, ali nije na meni da vam objasnim –morat ćete pitati Đavola.«

Honoria ga je uznemireno pogledala. »Pitati ga što?«Taštom su oči postale izražajne. »Pitati ga tko mu je nasljednik.«»Nije Richard?«Stisnutih usana, Tašti je ustao. »Moram ići, ali obećajte mi da ćete

prenijeti Đavolu svoje zaključke.«Honoriji su oči bljesnule. »Možete biti uvjereni u to.«»Izvrsno.« Tašti je susreo njezin pogled. »Ako vam to što znači,

kladim se da je i Đavo slijedio tu istu nit.«»Mislite da on zna?« Honoria je ispružila ruku.

Page 319: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Zna, ali, prema običaju kad su takve stvari u pitanju, neće ništareći dok bude imao dokaze.« Tašti je pustio Honorijinu ruku. »Akoćete me sad ispričati, postoji jedna ideja koju slijedim – čim vašemsuprugu osiguram dokaze koji su mu potrebni, prije ćemo seosloboditi ubojice.«

Ne želeći kočiti istragu, Honoria ga je morala pustiti. Još je dugonakon što su se vrata za njim zatvorila sjedila i zurila u njih,bezuspješno pokušavajući shvatiti sve što se događalo.

Cynsteri – oni se vode drukčijim zakonima. Nezadovoljno jefrknula, ustala i krenula na kat preodjenuti se.

Njegova Milost od St. Ivesa večerala je kod kuće tu večer. Honoria ječekala dok se nisu povukli u svoje odaje, a onda je skinula haljinu,odjenula spavaćicu, poput užurbane sobarice dojurila u vojvodinuspavaću sobu, skinula svoj ogrtač, izula papuče i uvukla se podpokrivače.

S druge strane sobe, zaposlen odvezivanjem kravate, Đavo ju jesa zanimanjem promatrao – sa zanimanjem koje je ona ignorirala.Naslonjena na jastuke, usredotočila je pogled na njegovo lice.»Razmišljala sam.«

Đavolu su ruke zastale, a onda je povukao bijelu tkaninu s vrata.Otkopčavajući svoj prsluk, prišao je krevetu. »O čemu?«

»O tomu tko bi te htio vidjeti mrtvog.«On je skinuo svoj prsluk i sjeo na krevet da izuje čizme. »Jesi li

došla do nekog zaključka?«»Jesam, ali Tašti mi je rekao da mi zaključak nije točan.«Đavo je podignuo pogled. »Tašti?«Honoria je objasnila. »Naravno, mislila sam da je tvoj nasljednik

Richard.«»Ah.« Đavo je izuo i drugu čizmu. Ustao je, skinuo košulju i hlače i

uvukao se pod pokrivače. Honoria se primaknula prema njemu i onju je smjestio pokraj sebe. »Trebao sam ti reći za to.«

Honoria je zaškiljila kroz sjenu; bila je gotovo uvjerena da sesmije. »Mislim da si trebao. Što to ja ne znam?«

Đavo je legao na jastuke. »Znaš li Richardov nadimak?«»Skandal?«

Page 320: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo je kimnuo. »Kao što je moj nadimak skraćena inačica nazivaOnaj Đavo Cynster, i Richardov je nadimak skraćenica. Njegov puninadimak glasi Skandal koji to nije postao.«

»On je skandal?«»Richard je moj brat, ali nije i sin moje majke.«Honoria je iznenađeno pogledala. »Ah.« A onda se namrštila. »Ali

tako ste slični.«»Slični smo mojemu ocu – vidjela si njegov portret. Samo smo ten,

a ja i oči, naslijedili od naših majki – Richardova je majka takođerimala tamnu kosu.«

To je bio skandal golemih razmjera – Richard je bio mlađi odĐavola, ali Honoria nije uočila ni tračak neodobravanja u načinukako su se članovi visokog društva ponašali prema Richardu. »Nerazumijem.« Podignula je pogled na vrijeme da ugleda bljesakĐavolovih zuba.

»Istina o Richardovu podrijetlu otvorena je tajna već tri desetljeća– to je jako stara vijest. Maman je, naravno, ključ svega.«

Honoria je prekrižila ruke na grudima i uperila pogled na njegovolice. »Ispričaj mi.«

Đavo ju je zagrlio. »Kad su mi bile tri, otac je pozvan nadiplomatsku misiju u škotska visočja. Bilo je izbilo nezadovoljstvo iDvor je htio zaprijetiti sabljama, a da ne šalje vojsku. Poslati jednogCynstera doimalo se najboljim rješenjem. Maman je odlučila ostatidoma. Kad je mene rodila rekli su joj da više neće moći imati djecetako da se, na moju neizmjernu žalost, bila pretjerano zaštitničkiodnosila prema meni. I tako je otac otišao sam. Škotski vlastelinkojemu je poslan da...« Zastao je tražeći pravu riječ.

»Da ga zastraši?« Predložila je Honoria.Đavo je kimnuo. »Taj riđokosi vlastelin, bio se nedavno oženio –

radilo se o dogovorenom braku s jednom ljepoticom iz škotskihnizina.«

»Naravno da je morala biti ljepotica.« Progunđala je Honoria.Đavo ju je pogledao. »Mi Cynsteri imamo standarde, znaš.«Honoria je nezadovoljno frknula i bocnula ga u prsa. »Što se onda

dogodilo?«»Začudo, nismo zapravo sigurni. Znamo da je očeva misija bila

uspješna; vratio se doma za četiri tjedna. Richard se pojavio

Page 321: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

dvanaest mjeseci poslije.«»Dvanaest mjeseci?«»Njegova majka umrla je nekoliko mjeseci nakon što se on rodio.

Bilo da je priznala ili je njezin muž zbog Richardova izgledajednostavno pretpostavio da mu on nije otac, ne znamo. Ali nije bilosumnje, čak ni tada, da je Richard bio očev – bio je isti ja u toj dobi,a dovoljno ih je bilo koji su se sjećali kako sam ja izgledao. Kakogod, Richardova je sudbina bila zapečaćena kad ga je Websterpodignuo ostavljena pred ulazom. Kočija je bila prišla kući, ali čim jesmotuljak položen pred vrata, pojurili su konje. Nisu ostavili poruku –samo Richarda. Webster ga je unio unutra i on je odmah počeocmizdriti.«

»Zvuk je bio užasan – sjećam se jer ga dotad nikad prije nisamčuo. Maman mi je češljala kosu u dječjoj sobi – čulo ga se sve doondje. Ispustila je četku i potrčala niz stubište. Stigla je prije mene.Došao sam do zadnje stube kad je prišla ocu i Websteru koji suRicharda pokušavali umiriti. Maman im ga je uzela – počela jegugutati i Richard je prestao plakati. A ona se samo ozarenonasmijala – znaš kako ona zna.«

S bradom na njegovim prsima, Honoria je kimnula.»Odmah sam shvatio da je Richarda sam Bog poslao – maman je

bila toliko zaokupljena njime da je zabravila na čvorove u mojoj kosi.Od tog je trenutka Richard imao moju punu potporu. Moj joj je otacprišao, mislim da joj je htio pokušati objasniti – ovako kad razmišljamo tomu, žao mi je što nisam čuo njegovo objašnjenje, iako ga tadane bih razumio. Ali maman mu je odmah rekla kako je jako pametanšto joj je osigurao ono jedino i najvažnije što je htjela – drugog sina.Naravno, on nije ništa rekao. I od toga je trenutka maman odbijalasve primjedbe – bila je vojvotkinja mojeg oca već pet godina i bila jevažna u društvu. Javno je Richarda proglasila svojim sinom – i nitkojoj, ni onda ni sad, nije bio sklon proturječiti.« Honoria je čula smijehu njegovu glasu.

»Odgajanje Richarda doista ju je usrećilo, u to nema sumnje. Icijeli događaj nikomu nije naštetio; moj ga je otac priznao i oporučnose pobrinuo za njega.« Đavo je duboko udahnuo. »I to je priča oSkandalu koji to nije postao.«

Page 322: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je mirno ležala; Đavo ju je milovao po kosi. »Sad znaš dami Richard nije nasljednik.« Ruka mu je kliznula na njezin zatiljak.»On nije taj koji me pokušava ubiti.«

Honoria je slušala postojane otkucaje njegova srca. Bilo joj jedrago što su eliminirali Richarda – on joj je bio drag, a znala je i da jeĐavolu jako naklonjen. Ne podižući glavu, promrmljala je; »Tvoja jemajka neodoljiva žena.«

Đavo se zakotrljao i zarobio je pod sobom. Držeći se nad njom nalaktovima, maknuo joj je kosu s lica. »Svakako je očarala mojegoca.« Honoria je osjetila njegov pogled na svojem licu, a onda jespustio glavu. Usnama je dotaknuo njezine. »Kao što mojavojvotkinja oduševljava mene.«

To su bile posljednje logične riječi izrečene tu večer.Morala je ozbiljno razgovarati sa svojim suprugom. Odjevena u

prozirni ogrtač boje bjelokosti obrubljen perima, Honoria je koračalavojvodskim odajama i čekala ga da se pojavi.

Sreli su se za doručkom i poslije za večerom, ali nije ga moglaispitivati pred poslugom. Trenutačno je bio u klubu Whites gdje seišao sastati s vikontom od Bromleya. Toliko je znala, toliko joj jerekao. Ali nije joj rekao što misli, i na koga je sumnjao.

Budući da je Richard bio nezakonit, nije mogao biti nasljednik, i topored toliko zakonitih muških članova obitelji. Nakon što je doznalakako je Skandal stekao taj nadimak, nije morala pitati tko je Đavolovnasljednik. U tjednima prije njihova vjenčanja, pitala je Horatiju oĐavolovu ocu i ona joj je usput rekla da je Đavolov otac bio samogodinu stariji od Georgea, njezina supruga, Taštova oca. Što, sobzirom na to da je Richard nezakonit, znači da je George Đavolovnasljednik, a nakon njega Tašti.

Ni u najluđim snovima nikad ne bi pomislila da je George njihovzločinac. Đavolu je on bio poput oca, a tu mu je naklonost Georgeotvoreno uzvraćao. A Taštova odanost Đavolu bila je neupitna.Dakle, ubojica nije bio Đavolov nasljednik, ali čim je ona Taštomspomenula tu ideju, njemu su oči zabljesnule.

Frustrirano zarežavši, Honoria je odgurnula pernati porub svojegogrtača ustranu. »Što to u vezi s nasljednikom čini sve ostalojasnim?«

Page 323: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo je znao; Tašti je bio siguran da je i on slijedio istu nit i došaodo odgovora. Možda, ako ubojica nije nasljednik, neki proceseliminacije otkriva pravog ubojicu. Koji je bio...

Honoria je ljutito pogledala na sat. I nastojala ne misliti na drugirazlog zašto korača po sobi nestrpljiva da ponovno ugleda svojegasupruga. Netko ga je pokušavao ubiti. Ova je kuća bila sigurna poputraja; tu je bio siguran, ali vani...

Htjela je da je uz nju, siguran u njezinu zagrljaju.Zadrhtala je. Ovila je ruke oko sebe i namrštivši se opet pogledala

na sat. Stisnuvši usnice, krenula je prema vratima. Otvorila ih je islušala; kao što ju je sat na polici od kamina upozorio, sat iznadstubišta počeo je odzvanjati. Dvanaest dubokih udara odjeknulo jekućom. Ponoć – a Đavo je još bio vani.

Zatvarala je vrata kad se začulo kucanje na ulaznim vratima –kratko i odlučno. Honoria je zastala. Lice joj se još više smrknulo.Tko bi došao u ponoć? Đavo je imao ključ, zato...

Krv joj je nestala iz lica. Srce joj je udaralo i tuklo. Bila je već napola hodnika kad je shvatila da se pomaknula, a onda je podignulasvoje skute i pojurila.

Trčala je kroz galeriju do vrha stubišta. Zadihano je zgrabilaogradu i pogledala dolje. Webster je širom otvorio vrata i otkrio lik usjeni. Lik je zakoračio unutra i svijetlo iz predvorja otkrilo je Tastovesjajne kestenjaste uvojke.

Dodao je svoj štap Websteru. »Gdje je Đavo?«Webster je prihvatio štap i zatvorio vrata. »Njegova Milost još se

nije vratila, gospodine.«»Nije?«Čak je i s vrha stubišta Honoria čula iznenađenje u Taštovu glasu.»Vjerujem da je otišao u Whites, gospodine.«»Da, znam.« Tašti je zvučao neodređeno. »Otišao sam prije

njega... Morao sam posjetiti prijatelja, ali on je planirao otići brzoposlije mene. Mislio sam da ću ga dosad već naći ovdje.«

Honoriji je srce divlje udaralo dok je promatrala dvojicu muškaracakako zure jedan u drugoga – crne slutnje koje je cijeli dan potiskalaodjednom su je okupirale. Nagnula se nad ogradu stubišta. »Tašti?«

Page 324: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

On je podignuo pogled i trepnuo. Iznenađenje mu nestalo s lica iostavilo ga neobično praznim. I Webster je pogledao gore, ali je istogtrenutka spustio pogled.

Tašti je pročistio grlo i nastojao se ne usredotočiti. »Da, Honoria?«»Idi ga potraži. Molim te?« Posljednje riječi bile su bremenite

latentnim strahom.Tašti je pokušao neusredotočeno podignuti obrvu. »Vjerojatno je

negdje zapeo s prijateljima koji su ga zadržali.«Honoria je silovito zatresla glavom. U utrobi joj se poznata panika

počela buditi. »Ne – nešto se dogodilo. Osjećam to.« Prsti su jojpobijeljeli koliko je jako stisnula ogradu.

»Molim te – idi odmah!«Tašti je već bio posegnuo za svojim štapom prije nego što su

njezine posljednje riječi zamrle – emocija u kojoj se njezino molim tekupalo bila je dovoljno uvjerljiva.

Zaražen njezinom zabrinutošću, njezinim strahom koji je pobio svelogične izgovore kojih se njegov um dosjetio, okrenuo se premavratima.

Webster, koji je reagirao jednakom brzinom, istog mu je trenutkaotvorio vrata. Tašti je brzo sišao niza stube. Ubrzavajući korak, uglavi je prešao Đavolov uobičajeni put kući iz njegova omiljenogkluba. Deset koraka od stuba, sjetio se uličice između trga Berkeleyai Hays Mewsa. Opsovao je i počeo trčati.

U kući St. Ives, Honoria se držala za ogradu i pokušavala nepaničariti.

Zatvorivši vrata, Webster je kratko pogledao u njezinu smjeru. »Uzvaše ću dopuštenje, Vaša Milosti, obavijestiti Sliga.«

Honoria je kimnula. »Učinite to, molim vas.« Sjetila se da jenaredila da Đavola prate – i uz olakšanje se uhvatila za tu grančicuspasa. Sligo, zaštitnički, oprezni Sligo, sigurno se pobrinuo za to danjegov »satnik« ima dobru stražu.

U predvorju ispod nje, vrata za poslugu naglo su se otvorila. Izanjih je izletio Sligo, otrčao je do ulaznih vrata, brzo ih otvorio i pojurioniza stube. Kad je nestao, Honoria je osjetila kako joj iz šake ispadatanka grančica za koju se bila uhvatila – i ponovno se našla suočenas crnom jamom svojih strahova.

Page 325: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ha!« Đavo nije štedio dah, svu je snagu unio u taj uzvik – uličicaje bila dugačka i uska; nije bilo prozora u visokim zidovima od cigle.Zamahnuvši tankom oštricom svojeg mača u širokom luku, iskoristioje trenutak dok su se njegova trojica napadača povukla natrag da sesagne i provjeri tijelo sklupčano na pločniku u njegovu dosegu.

Ostavivši si mjesta za stopala, odmah se ispravio. Mačem je vitlaonaprijed i natrag i njegovim čeličnim vrhom kušao krv. U drugoj jeruci držao prazne korice mača – svoj kruti štap kao štit odsuparničkog oružja. Divlje im se smijući, pokazao im je štapom.

»Onda, gospodo? Tko će biti prvi?«Njegov izazivački pogled prešao je preko lica muškaraca poslanih

da ga ubiju. Čekali su ga dok nije zašao u uličicu, koračajući i mislećina druge stvari. Dvojica su ga pratila, treći mu se ispriječio na putusa suprotne strane. Sva su trojica bili snažni, krupni nasilnici. Iznjihove odjeće koja im je loše pristajala moglo se zaključiti da sumornari. Sva su trojica nosili mačeve – ali ne tanke oštrice kakvom ihje trenutačno držao na razdaljini, nego dugačke, ravne mačeve sjednostranom oštricom.

Hrabrog pogleda i izazivačkog izraza lica, Đavo je razmišljao kakoće im pobjeći, ali uzalud. Dosad ga je slučajnost – u obliku dvijuvelikih bačava ostavljenih u inače praznoj uličici i muškarac koji jeslijedio mornare i slabo osvijetljen prolaz – održala na životu. Uzglasan povik, muškarac se bacio na dvojicu mornara i upozorio gana njihovu prisutnost. Ta mu je intervencija bila više junačka negolirazumna. Nakon kratke borbe jedan je mornar podignuo ruku, udarioga ručkom mača i srušio.

Ali dotad je on već leđima bio okrenut zidu, u jednoj mu je ruci biomač, u drugoj korice mača, to jest njegov prazan štap, a bačve sumu bile s lijeve strane i ograničavale prednju stranu koju je moraobraniti. »Samo naprijed«, izazivao ih je, mašući im da se približe.»Nema potrebe da se sad opirete smrti.«

Razmijenili su poglede; svaki je čekao da vidi koji će krenuti prvi.Jedina mu je nada bila držati ih tako u neodlučnom oklijevanju.Krajičkom oka pazio je na krajeve uličice osvijetljene blještavomuličnom rasvjetom s ulice i trga iza nje. Ako netko prođe, svjetlo ćebaciti njihove sjene u uličicu i on će svoje napadače morati držati narazdaljini dok se to ne dogodi. Nažalost, već je bila prošla ponoć, a i

Page 326: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

bili su u otmjenom djelu grada pred sam početak sezone. Malo ćeljudi u to doba izbivati iz svojih kuća.

Noge su se pomaknule po ulici; najkrupniji mornar, onaj ravnopred njim, pokušao ga je dohvatiti mačem. Đavo ga je spriječio,blokirajući mu oštricu svojim štapom, istodobno mu je mačemozlijedio nadlakticu. Opsovavši, čovjek je odskočio natrag i bijesnoga pogledao razmatrajući svojim svinjećim očima.

Đavo se nadao da će potrajati to njegovo razmatranje – u borbijedan na jedan mogao ih je pobijediti ili ih tako držati na udaljenosti.Sva su trojica bila teža od njega, ali on je bio viši, imao je duži dosegi bio je pokretljiviji. Nasrnu li sva trojica na njega istodobno, pobijedilibi ga. Zapravo mu nije bilo jasno zašto to već dosad nisu učinili;unatoč njegovu crnom kaputu, njegova snježnobijela kravata imanžete činile s ga jasnom metom. A onda je vidio kako surazmijenili oprezne poglede i shvatio je. Nasmijao se, đavolski.»Pakao nije tako loše mjesto – vjerujte mi na riječ. Demonski vruće,naravno, i bol nikad ne prestaje, ali jamčim vam da će se ondje naćimjesta za svu trojicu.«

Trojica su se ponovno pogledala, a onda im se vođa neuspješnopokušao podsmjehnuti. »Ti možda izgledaš k'o sotona, ali to ipaknisi. I ti si samo čovjek – i tvoja će krv teći. Jer nije nama noćassuđeno umrijeti.« Dobacio je pogled drugoj dvojici. »Ajmo završiti sovim.«

Izrekavši to, podignuo je mač.Njegovo upozorenje, naravno, nije bilo mudro. Đavo se suočio s

njima, s onim ravno pred sobom i s onim s desne strane. Mornar slijeve strane, kojem su pristup priječile bačve, predvidivo je čekao.Iskre su poletjele kad je jedan mač susreo fino obrađeni čelik oštriceĐavolova mača i onda se povukao. Blokirajuću napad njihova vođesvojim štapom, brzim pokretom druge ruke, Đavo je vinuo mač iprobio kožu.

Odmaknuo se i istodobno blokirao drugi udar njihova vođe. Mač,zavitlan svom snagom, kliznuo je duž ulaštenog drveta i udario uruku koja ga je držala. Rana nije bila duboka, Đavo se baš biopovlačio, ali štap mu je brzo postao ljepljiv pod prstima. Suzbijajućireakciju na ranu, Đavo je svojim mačem posegnuo prema vođi.Čovjek je odskočio kad mu je oštri vrh dotaknuo prsa.

Page 327: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo je opsovao; onaj mu se slijeva sve više približavao, nestrpljivda sudjeluje u borbi. Trojica su se napadača pregrupirala i podignulaoružje.

»Drži se!«Jedan visok lik zasjenio je svjetla ulične rasvjete iz Hays Mewsa.

Trčeći koraci odjeknuli su zidovima; drugi muškarac pojavio senakon prvog.

Đavo je iskoristio trenutak, posegnuo je mačem i zarezao vođu.Čovjek je jauknuo i zateturao natrag držeći se za desnu ruku. Mač

mu je ispao iz prstiju koji više nisu osjećali. Metež je uzbunio drugudvojicu – pogledali su uokolo, zatim ispustili svoje oružje. Sva sutrojica počela bježati.

Đavo je krenuo za njima, a onda se spotaknuo od sklupčano tijelomuškarca koji mu je priskočio u pomoć.

Tašti, s mačem u jednoj ruci i koricama mača u drugoj, dotrčao je izaustavio se pokraj Đavola. »Tko su, dovraga, oni?«

Jedan pokraj drugog, dvojica su bratića gledala kako tri krupnesjene nestaju pod blještavim svjetlom Berkeley trga. Đavo je slegnuoramenima.

»Nismo se upoznali.«Tašti je spustio pogled. »Jednog si sredio.« Sagnuvši se dolje,

okrenuo je muškarca na leđa.»Ne.« Đavo je pogledao svojeg onesvještenog samaritanca.

»Pokušao mi je pomoći i za svoj je trud dobio udarac u glavu.Začudo, mislim da je to jedan od mojih nižih konjušara.«

Sligo je zadihano dotrčao do njih. Pogled mu je prešao prekoĐavola, a onda se naslonio na zid. »Jeste li dobro?«

Đavo je podignuo obrvu i vratio svoj mač u štap. Prebacivšinaizgled bezazleni štap u desnu ruku, promotrio je lijevu. »Osim oveposjekline koja ne izgleda ozbiljno.«

»Hvala Bogu za to.« Podbočen o zid, Sligo je sklopio oči.»Gospođa mi nikad ne bi oprostila.«

Đavo se namrštio, najprije na Sliga, a onda na Taštog.Tašti je proučavao tri odbačena mača. »Zanimljivo.« Sagnuo se i

pokupio ih. »Ne izgledaju kao tipično razbojničko oružje.«Đavo je uzeo jedan mač i uspravio ga. »Stvarno čudno. Izgledaju

kao stare konjičke sablje.« Nakon trenutka razmatranja dodao je:

Page 328: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Vjerojatno su znali da ja nosim mač u štapu i da ću ga uporabiti.«»Također su znali da su potrebna trojica da obave posao.«»Da nije bilo njega«, Đavo je pokazao na muškarca na tlu, »uspjeli

bi.« Okrenuo se Sligu. »Znaš li ti što je on radio ovdje?«Ton pitanja bio je blag; Sligo se držao sjene i zatresao glavom.

»Vjerojatno se vraćao kući iz večernjeg izlaska. Ugledao je vas i ovedruge – vas je lako prepoznati.«

Đavo je nezadovoljno frknuo. »Odvedi ga kući i pobrini se za to dadobije odgovarajuću njegu. Posjetit ću ga sutra – takva pravodobnaodanost mora biti nagrađena.«

Nakon što mu je misao prošla glavom da se mora sjetiti objasnitinižem konjušaru da je imao slobodnu večer, Sligo je čovjeka uprtiopreko ramena. Žilav i naviknut na takav teret, krenuo je niz uličicustabilnim korakom.

Đavo i Tašti krenuli su za njim. Kad su izašli iz uličice, Đavo jedobacio pogled Taštom. »Kad smo već kod sretnih slučajnosti, što jetebe noćas dovelo ovdje?«

Tašti je susreo njegov pogled. »Tvoja žena.«Đavo je podignuo obrve. »Mogao sam i misliti.«»Bila je izvan sebe kad sam otišao.« Tašti ga je pogledao. »Brine

se za tebe.«Đavo se namrštio. Tašti je slegnuo ramenima. »Možda brza sa

zaključcima, ali često se pokaže da je imala pravo. Odlučio samposlušati je. Ona uličica doimala se najočitijim mjestom za zasjedu.«

Đavo je kimnuo. »Jako očitim.«Tašti je pogledao ispred sebe. Sligo je napredovao preko trga

Grosvenora. Tašti je progutao. »Je li Honoria razgovarala s tobom otvojemu nasljedniku?«

Đavo ga je pogledao postrance. »Jest.«Suzivši oči, Tašti mu je odmah uzvratio pogledom. »Kako dugo

već znaš?«Đavo je uzdahnuo. »Još ne znam – sumnjam. Ne mogu reći kad

sam točno posumnjao – samo sam odjedanput uočio tu mogućnost.«»I?«»I?«Đavolove crte lica bile su odlučne. »Želim saznati sve što mogu od

te gospođe – povezati i tu priču, ako se ispostavi istinitom. Bromley

Page 329: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

mi je potvrdio kad i gdje ćemo se naći. Nakon toga...« Namrštio se.»Imamo premalo dokaza, možda ćemo ga morati izmamiti van.«

»Govoriš o zasjedi?«Đavo je kimnuo.Taštom se lice smrknulo. »Ti bi bio mamac?«Došli su do ulaznih stuba kuće St. Ives. Đavo je pogledao prema

ulaznim vratima. »Ja – i Honoria Prudence – bili bismo mamac.«Taj je prijedlog iznenadio Taštog. Kada se smirio, Đavo se već

uspinjao stubama. Webster je otvorio vrata kad je Sligo sa svojimteretom došao do njih. Širom otvorivši vrata, Webster je pozvaopomoć i onda pomogao Sligu.

Koračajući galerijom, stišćući ruke u bespomoćnoj frustraciji,Honoria je začula glasove. Uz šuštanje svile i perja pojurila je premaogradi. Prizor koji je ugledala nije ohrabrivao.

Webster i Sligo nosili su tijelo.Honoria je problijedjela. Na trenutak joj je srce zastalo; grudi su joj

se tako jako stegnule da nije mogla disati. A onda je shvatila da tijelonije Đavolovo – olakšanje ju je preplavilo poput vrtoglavog vala. Većje idućeg trenutka njezin suprug prešao preko praga, neopisivoelegantan kao i uvijek. Tašti je ušao nakon njega.

Tašti je nosio tri mača i svoj štap.Đavo je nosio svoj štap sa srebrnom ručkom. Stap je bio umrljan

krvlju; vanjski dio njegove šake bio je žarko crven.Honoria se posve zaboravila, kao što je zaboravila i na to da nisu

bili sami. Uz šapat svile i perja koje je lepršalo za njom, poletjela jeniz stube.

Sligo i jedan lakaj držali su onesviještenog konjušara; Webster jezatvarao vrata. Tašti ju je prvi ugledao i lagano udario Đavola u lakat.

Đavo je podignuo pogled – i jedva uspio ne raširiti usta. Ogrtačnjegove žene ne samo da je bio proziran nego nije mnogo ostavljaoni mašti; meka, čista svila nježno se privijala u njezine zaobljeneobrise i duge vitke noge. Lice mu se naglo smrknulo; grizući se zajezik da ne opsuje, krenuo je prema stubama. Imao je vremenasamo dodati svoj štap Websteru prije nego što mu se Honoria bacilau naručje.

»Gdje si ozlijeđen? Što se dogodilo?« Izvan sebe, rukama mu jepretraživala prsa i tražila rane. A onda se pokušala odmaknuti i

Page 330: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

promotriti ga.»Dobro sam.« Svojom ju je desnom rukom privio uz sebe.

Podignuvši je krenuo je uz stube, tijelom je zaklanjajući od predvorjaispod.

»Krvariš!« Honoria se vrpoljila, pokušavajući pretraživati njegoverane.

»To je samo ogrebotina – možeš je očistiti u našoj sobi.« Đavo jeposljednje tri riječi posebno naglasio. Došavši do vrha stuba,dobacio je pogled Taštom. »Vidimo se sutra.«

Tašti je susreo njegov pogled. »Do sutra.«»Je li ti rana na ruci ili šaci?« Honoria se napola prevrnula pod

njegovim stiskom, pokušavajući vidjeti.Đavo je opsovao u sebi. »Na ruci. Smiri se.« Pojačavajući stisak

oko nje krenuo je u njihove odaje. »Ako ćeš me već sva uznemirenačekati, onda ćeš se morati prikladnije odjenuti.«

Taj jezgroviti komentar nije uspio doći do Honorijine svijesti.Pomiren sa situacijom, Đavo ju je spustio na noge u njihovoj sobi i

predao se neizbježnome. Poslušno je skinuo košulju, sjeo na rubkreveta i pustio je da mu očisti ranu. Odgovorio joj je na sva pitanja –istinito; ionako će sutra čuti pojedinosti od svoje sluškinje.

Gđa Hull se pojavila s melemom i zavojima i pridružila se Honorijiu prigovaranju. Zajedno su mu previle ranu koristeći dvostruko višezavoja nego što je on držao potrebnim. Međutim, šutio je i krotko imse predao. Gđa Hull mu je dobacila sumnjiv pogled kad je odlazila.Honoria je nastavila govoriti, glas ju je izdavao, ostajala je bez daha,a pogled joj je bio plah.

»Mačevi!« Kakvi to razbojnici napadaju gospodu mačevima? Divljeje gestikulirala. »To ne bi smjelo biti dopušteno.«

Đavo je ustao, uhvatio je za ruku i poveo kroz sobe. Zaustavio sepred visokom komodom, natočio je vinjak u dvije čaše, a onda je,uzevši ih obje u jednu ruku, poveo Honoriju, čija je uznemirenalitanija polako jenjavala, do naslonjača pred kaminom. Spustivši se unaslonjač, povukao ju je u svoje krilo i dodao joj jednu čašu.

Ona ju je uzela i utihnula. A onda je zadrhtala.»Popij.« Đavo joj je primaknuo čašu usnama.Držeći čašu objema rukama, Honoria je popila gutljaj, a onda još

jedan. Zatim je zadrhtala, zatvorila oči i naslonila se na njega.

Page 331: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

S rukom oko nje, Đavo ju je čvrsto privinuo uza se. »Još samovdje.« Usnama je dotaknuo njezinu sljepoočnicu. »Rekao sam ti date neću napustiti.«

Udahnuvši, Honoria se priljubila bliže i naslonila glavu u udubinunjegova ramena.

Đavo je čekao dok nije ispila tekućinu iz čaše, a onda ju je odnio ukrevet. Skinuo joj je ogrtač i smjestio je medu plahte. Trenutakposlije legao je pokraj nje i povukao je u zagrljaj. Na najuvjerljivijinačin koji je znao počeo joj je dokazivati da je još zdrav, čitav i jošitekako živ.

Iduće je jutro Honoria dugo spavala, no kad se probudila nije seosjećala ni najmanje odmoreno. Nakon što je pojela tost i popila čaju svojoj sobi, uputila se u jutarnju sobu. Glava joj je bila teška, amisli još rastresene. Smjestivši se na produženi naslonjač, podignulaje svoj vez. Petnaest minuta poslije još nije bila ubola ni jednu očicu.

Uzdahnuvši, odložila je platno ustranu. Osjećala se krhkom poputosjetljiva uzorka koji je trebala vesti. Živci su joj bili napregnuti; bila jeuvjerena da se oluja sprema, kotrlja se nad obzorom, pripravnaudariti – i uzeti joj Đavola.

On joj toliko znači. Bio je središte njezina života – nije moglazamisliti život bez njega, iako je bio arogantni tiranin. Tako su dobropočeli rasti zajedno, ali netko ih nije htio pustiti na miru.

Zbog te se pomisli namrštila. Možda je razmišljala o ubojici kao ooblaku koji se sve više nadvija nad njima, ali ipak je riječ bila samo očovjeku.

Probudila se dovoljno rano da zatekne Đavola kako sjedi na krevetupokraj nje i miluje joj kosu. »Odmaraj se«, rekao joj je. »Nemapotrebe da ustaješ rano.« Pogledom joj je pretražio lice i onda jepoljubio. »Čuvaj se. Neće mi biti drago ako te nađem uznemirenu iblijedu.« Osmjehnuvši joj se, ustao je.

»Hoćeš li ostati u kući?«»Vratit ću se na večeru.«To je bilo krasno, ali do večere je bilo još mnogo sati.

Page 332: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je zurila u vrata. Nešto se spremalo – osjećala je to usvojim kostima. Hladnoća joj je prošla kralježnicom; zadrhtala je, alinije se oslobodila misli koje su je uznemirivale. Nije mogla predvidjetišto će se dogoditi, ništa nije mogla poduzeti da spriječi propast kojaje prijetila. Bila je nemoćna. Bespomoćna.

Kucanje na vratima prenulo ju je iz turobnih misli. Ušao je Sligonoseći pladanj. »Gđa Hull pomislila je da će vam goditi njezinposebni čaj. Sama ga je skuhala.« Odložio je pladanj na stolić pokrajkreveta i spretno joj nalio šalicu čaja.

Honorijina je prva reakcija bila odbiti – trbuh joj je bio jednakoosjetljiv, kao i njezino duševno stanje. No, umirujuća aroma koja je sparom došla do nosnica, promijenila joj je mišljenje.

»To je čaj od kamilice.« Sligo joj je dodao šalicu.Honoria ju je primila i popila gutljajčić, a onda se sjetila konjušara.»Kako je Carter?«»Bolje. Ima čvorugu veličine jaja, ali satnik mu je posebno zahvalio

jutros – Carter kaže da sad jedva bilo što osjeća.«»Izvrsno. Molim vas, prenesite mu i moju zahvalnost.« Honoria je

popila još jedan gutljaj. »Ima li Carter kakvu predodžbu o tomuodakle su muškarci koji su napali Njegovu Milost mogli doći?«

Sligo je prstima petljao po rubu tabletića kojim je pladanj bioobložen. »Nema. Ali kaže da su izgledali kao mornari.«

Honoria je uprla pogled u Sligovo lice. »Sligo – je li Carter čuošto?«

Sligo se promeškoljio. »Čuo je da su se dvojica koje je pratiodogovorila nad poslije u Anchors Armsu.«

»Anchor’s Arms?«»To je gostionica blizu dokova.«Unutarnji glas je počeo nagovarati Honoriju da nešto poduzme,

ona ga je ignorirala. »Je li Njegova Milost obaviještena o tomu?«»Nije, gospođo. Carter je tek prije jednog sata to rekao.«Honoria je odabrala razborit smjer djelovanja. »Odmah obavijestite

Njegovu Milost o tom Carterovu saznanju.«Sligo je pregrizao usnicu i premjestio svoju težinu.Honoria je promatrala njegove neosobite crte lica, a nevjerica joj je

sve više rasla. »Sligo, gdje je on?«

Page 333: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Sligo se ispravio. »Satnik je morao doznati za naš plan. Kad su gadečki jutros počeli pratiti, pobjegao im je. Izveo je to za pohvalu, akosmijem zamijetiti.«

»Za pohvalu!« Honoria se uspravila poput voštanice. »Nema tuništa za pohvalu.«

Pred sobom su imali potencijalan novi smjer koji je valjalo istražiti,a njezin je suprug nestao. Pobjegao njihovim opreznim očima.Dodala je Sligu svoju šalicu, čestitajući sama sebi što je nije bacila.Nije toliko izgubila pamet da bi histerizirala zbog mogućnosti da ćenetko pokušati ubiti Đavola u Londonu tijekom dana. No, htjela je daosoba koja ga pokušava ubiti, bude što prije uhvaćena. Suzivši očipogledala je Sliga. »Gdje Njegova Milost običava ručati?«

»U jednom od svojih klubova, gospodo – White’su, Waitiersu iliBoodlesu.«

»Pošaljite lakaje da ga čekaju u sva tri kluba. I čim ga opaze nekaobavijeste Njegovu Milost da hitno moram razgovarati s njim.«

»U redu, gospođo.«

Page 334: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 22

Do četrnaest sati Honoria je već nervozno koračala. U četiri jepozvala Sliga.

»Jeste li pronašli Njegovu Milost?«»Nismo, gospođo. Poslao sam ljude i u Whites i u Waitier's i u

Boodles – znat ćemo čim se pojavi.«»Bi li Carter prepoznao mornare koje je pratio?«»Bi – kaže da bi ih prepoznao.«»Koliko dugo brodovi obično stoje u luci?«»Dva, najviše tri dana.«Honoria je duboko udahnula. »Neka dovezu kočiju – neku bez

vojvodskoga grba.«Sligo je iznenađeno pogledao. »Gospođo?«»Pretpostavljam da se Carter osjeća dovoljno dobro da pođe s

nama?«»Pođe s nama?« Izraz lica bio mu je prazan.Honoria se namrštila. »Da identificira muškarce koji su napali

Njegovu Milost ako budu u gostionici Anchors Arms.«»Anchor’s Arms?« Užas je zamijenio bezizražajnost Sligova lica.

»Vi ne možete poći onamo, gospođo.«»Zašto ne?«»Vi... jednostavno ne možete. To je lučka gostionica – nije to

mjesto gdje biste se osjećali ugodno.«»Moja ugoda trenutačno nije važna.«Sligo je postao očajan. »Satnik to ne bi odobrio.«Honoria ga je prostrijelila jednako opakim pogledom kakvim bi ga

prostrijelio i njegov gospodar. »Sligo, vaš satnik nije ovdje. Pobjegaonam je i otišao Bog zna gdje. Trenutačno baratamo podatkom kojinam, ako djelujemo na vrijeme, može pomoći identificirati čovjekakoji ga želi ubiti. Budemo li čekali da se vaš satnik vrati, ova bi nam

Page 335: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

prilika mogla nestati s večernjom plimom. U odsutnosti NjegoveMilosti, mi – vi i ja –otpratit ćemo Cartera do Anchors Armsa.Vjerujem da sam bila dovoljno jasna?«

Sligo je otvorio usta – i onda ih zatvorio.Honoria je kimnula. »Pobrinite se za kočiju. Ja se idem presvući.«Deset minuta poslije, odjevena u tamnosmeđu haljinu za vožnju,

prešla je galeriju. Gđa Hull stajala je pokraj stubišta.»Oprostite, gospođo, ali čula sam da planirate posjetiti onu lučku

gostionicu. To je vrlo opasno područje. Ne mislite li možda da bi bilobolje pričekati...?«

»Gospodo Hull, ne očekujete valjda da ću zbog nedostatkahrabrosti dopustiti da čovjek koji mi pokušava ubiti muža nastavi sasvojim naumom. Anchors Arms možda predstavlja sve čega se vibojite, ali uvjerena sam da ću preživjeti.«

Gđa Hull se namrštila. »I ja bih isto učinila, gospodo, ali našem segospodaru to neće svidjeti.«

Honoria je krenula niz stube. Webster ju je čekao u podnožjuprvog reda stubišta. Kad je sišla, uhvatio je njezin korak i slijedio jeniz drugi red stuba. »Predložio bih, gospođo, da meni dopustite daidem umjesto vas. Otkrijemo li lupeže koji su napali Njegovu Milost,Sligo i ja uvjerit ćemo ih da dođu ovamo razgovarati s NjegovomMilosti.«

»Eto ga!« Gđa Hull, koja je Honoriji išla za petama, nagnula senaprijed. »I tako se može uhvatiti zec.«

Honoria se spustila na posljednju stubu. Sligo ju je čekao pokrajograde u dnu stubišta. »Websere, ni vi ni Sligo ne možete ponuditiništa dovoljno primamljivo da biste potaknuli suradnju takvihmuškaraca. Pronađemo li ih u Anchors Armsu moja je namjeraponuditi im veliku nagradu za ime muškarca koji ih je angažirao.Neće me se bojati jer sam žena – razmislit će o mojem prijedlogu.Kada zatraže nagradu, namjera mi je obratiti se banki Child s.Gospodin Child pomoći će mi u pregovorima.«

Zastala je i pogledom prešla sva tri zabrinuta lica.»Iako se Njegovoj Milosti neće svidjeti moja umiješanost, meni se

ne sviđa to što njega netko pokušava ubiti. I radije ću se suočiti sneodobravanjem Njegove Milosti nego riskirati njegovu smrt. Sišla jes posljednje stube. »Dijelim s vama svoja razmišljanja zato što

Page 336: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

cijenim vašu zabrinutost. Međutim, posve sam odlučna u svojemnaumu.«

Nakon kratkog oklijevanja, Webster je krenuo za njom. »Imatepravo, gospođo. Ali, molim vas, čuvajte se.«

Hrabro mu kimnuvši, Honoria je prošla kroz ulazna vrata i krenulaniz stube. Sligo je morao požuriti da joj otvori vrata kočije jer u tomtrenutku više ni jednog lakaja, kao ni konjušara, nije bilo u kući St.Ives.

Rupa u njezinu planu postala je očita čim su došli do gostioniceAnchors Armsa koja je bila smještena u bijednoj, uskoj uličici blizudokova. Sumporna magla, gusta i teška, zaklanjala je niskunadstrešnicu gostionice. Zamor muških glasova dopirao je izaotvorenih vrata, povremeno pojačan ženskim vriskanjem.

Sligo i Carter, koji su se vozili naprijed s kočijašem, spretno suskočili na šljunčani put. Sligo je pogledao oko sebe i otvorio vratakočije.

Honoriji je lice osvjetljavala jedna lampa s kočije. Podignula jeobrvu.

»Postoji problem.«»Problem?« Honoria je pogledala kroz vrata prema gostionici.

Kožni prozorski kapci kočije bili su spušteni.»Kakav problem?«»Područje nije sigurno.« Sligo je promotrio sjene. »Trebali smo

povesti više muškaraca.«»Zašto? Ja ću ostati ovdje, a vi i Carter otiđite unutra. Ako su

muškarci koje tražimo ondje, dovedite mi ih ovamo.«»A tko će vas čuvati dok smo mi u gostionici?«Honoria je trepnula. »John Coachman sjedi naprijed.« Sligova ju je

nelagoda dohvatila i prije nego što je to izgovorila.Zatresao je glavom. »On će imati pune ruke posla sa svojim

konjima. Ako vas netko bude htio zgrabiti, bit će mu dovoljno samopreplašiti konje. A ne želim Cartera poslati unutra samog. Ako su onimuškarci unutra, možda se ne bi vratio.«

Honoria je razumjela, ali morala je nekako otkriti jesu li ti muškarciunutra. »Ući ću i ja s vama. Nije jako osvijetljeno – budem li se

Page 337: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

držala sjena, nitko me neće opaziti.«Izgovorivši to, pomaknula se sa sjedala.Sligo je otvorio usta. Kad se Honoria namrštila na njega, spustio je

stube. Poraženo ju je spustio i pozvao Cartera da se približi.»Budemo li mi, rame uz rame, hodali ispred vas, bit ćete manje

uočljivi.«Honoria je kratko kimnula. Bila je Sligu za petama kad su on i

Carter prešli preko praga gostionice.Čim su ušli u dimom ispunjenu prostoriju niskog stropa, zavladala

je grobna tišina. Svi su razgovori utihnuli, naglo prekinuti. Sligo iCarter su zastali; Honoria je osjećala njihovo zaštitničko držanje.Naslonjeni na dugački šank, muškarci su se smijali. Drugi su sjedilina običnim klupama oko neravnih stolova. Sve su se glave okrenuleprema njima. Oči naviknute na igru svjetla i sjene bez problema suse usredotočile na nju. Izraz na licima nekih muškaraca odavao jeiznenađenost. Međutim, iznenađenost su brzo zamijenili lukavipogledi. Neki su postali zlokobni. Opasnost, opipljiva i zasićena,visjela je u zadimljenom zraku.

Honoria ju je mogla okusiti, osjećala je kako joj puže kožom.Barmen, muškarac uznemirenog izgleda, prvi je reagirao.»Došli ste na pogrešno mjesto.« Pokazao im je da izađu.»Nemamo mi što vi želite.«»Čekaj, čekaj.« Jedna ga je krupna ruka zaustavila. Jednako

krupno tijelo ustalo je s klupe. »Nemoj tako naglo zaključivati, Willie.Sto ti znaš što oni žele.« Te riječi, popraćene lascivnim pogledomusmjerenim prema njoj, uvjerile su Honoriju da je barmen imaopravo.

»Tako je. Ako je dama ušla – sigurno zna što traži.« Cereći se idrugi se radnik, širok poput tegljača, uspravio na noge. »Bilo koji odnas ovdje možda ima što ona traži.«

Honoria ga je pogledala ravno u oči. »Imate potpuno pravo.«Jedini im je izlaz bio čisto, besramno blefiranje. Gurnuvši Carteraustranu, probila se naprijed. »Možda mi možete pomoći. Međutim«,pustila je da joj pogled pretraži stolove, »moram vas upozoriti da sumoj muž i njegovi bratići – Sinister 2 komora, tako se zovu –trenutačno na putu ovamo. Njih svih šestorica.« Odmjerila je radnika.»Viši su od vas.«

Page 338: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Okrenula se barmenu: »Vjerujem da možete pretpostaviti kako sudobili ime. A sad su saznali da su trojica vaših sinoć napala jednogod njih. Dolaze se osvetiti, ali kad dođu neće gubiti vrijeme naidentificiranje.«

Barmen i ostali prisutni mučili su se sa značenjem njezinih riječi.Honoria je u sebi uzdahnula. »Mislim da će posve razoriti ovugostionicu – kao i sve koji se u njoj zateknu.«

Radnici su se nakostriješili; poletjeli su buntovni povici. »Ako želetučnjavu, tučnjavu će i dobiti«, oglasio se jedan krupniji radnik.

»Ja ću se žaliti sucu«, usprotivio se barmen.Honoria je odmjereno pogledala radnike. »Njih šestorica – svi su

poprilično krupni. Osim toga«, pogledala je barmena, »jesam lispomenula da je moj muž vojvoda?« Lice mu je odjedanputproblijedjelo. Ona se nasmijala. »Zovu ga Đavo. Lucifer i Demondođi će s njim.« Provirila je kroz otvorena vrata. »Ne vidim da sustražari u blizini?«

Radnici su razmijenili poglede. Priče o napadima koje su počinilipripadnici manje civiliziranog društvenog sloja bile su uobičajene;siromašniji slojevi podnosili su teret takvih razarajućih nereda.Prisutni u Anchor s Armsu, pak, bili su prestari da bi riskiralinepotrebne batine.

Muškarac koji je prvi progovorio izazivački ju je pogledao. »A što vionda radite ovdje? Jedna vojvotkinja?«

Honoria ga je pogledala s visine. »Dragi čovječe, zasigurno stečuli da su vojvotkinje dužne činiti dobrotvorna djela? SpašavanjeAnchors Armsa bit će moje dobrotvorno djelo za danas.« Zastala je.»Naravno, pod uvjetom da mi kažete ono što me zanima.«

Radnik je pogledao svoje kolege – mnogi su kimali. Još sumnjičav,okrenuo se natrag prema njoj. »Ako vam pomognemo, kakomožemo znati da će to spriječiti tog Đavola u namjeri da uništi ovugostionicu?«

»Ne možete.« Honoria je držala njegov pogled. »Možete se samonadati.«

»Što želite znati?« Začulo se iz stražnjeg dijela.Honoria je podignula glavu. »Trojica su se mornara nedavno

sastala ovdje. Moram razgovarati s njima. Cartere, opiši dvojicu kojusi vidio.«

Page 339: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Carter ih je opisao; mnogi su ih se sjećali.»Bili su ovdje sinoć. Oni su s broda Rising star.«»Rising star je isplovio jutros prema Rotterdamu.«»Jeste li sigurni?« Potvrde su došle s raznih strana prostorije.A onda je tišina ispunila gostionicu. Gusta, hladna, ledila je zrak. I

prije nego što se okrenula, Honoria je znala da je došao Đavo.Okrenula se da se suoči s njime – i jedva je uspjela suzbiti svoj

iznenađeni izgled. Umjesto toga je progutala strah. Bio je to on, aline i muškarac kojeg je obično vidjela. Ovaj je muškarac ispunjavaoprostor pred ulazom prijetećom prisutnošću; jedva suzdržanaagresivnost širila se od njega u valovima. Njegova elegantna odjećani najmanje nije skrivala njegov moćan lik, kao ni činjenicu da jeposve bio spreman uništiti sve i svakoga dovoljno ludog da mu za topruži povod. Bio je slika i prilika muškarca kakvim ga je opisala.

Njegove oči, hladne i bezizražajne, maknule su se s nje i pretražileprostoriju. Sadržavale su, ne izazov, nego obećanje, namjeru koju jesvaki muškarac mogao osjetiti. Tašti mu je stajao iza ramena; bila jedovoljna prisutnost samo njih dvojice da se gostionica doimaneudobno krcatom.

Kad se Đavolov pogled zalijepio za barmena iskolačenih očiju,Honoria je namjestila osmijeh na lice i ispriječila se između njih. »Ah,tu ste, moj gospodaru. Bojim se da muškarci koje tražite nisu ovdje –isplovili su jutros.«

Đavo nije ni trepnuo. Pogled mu se zalijepio za njezino lice – vatraje zamijenila hladnoću u njegovim očima, ali su i dalje bile neobičnobezizražajne.

Jedna se obrva djelomično podignula. »Je li?«Te riječi, izgovorene njegovim dubokim glasom, nisu odavale ni

tračak njegovih misli. Jedan znatan trenutak, cijela je gostionicaprestala disati. A onda je kimnuo barmenu. »U tom nas slučajuispričajte.«

Izgovorivši to, Đavo se okrenuo, zgrabio Honoriju za ruku, potjeraoje preko praga, podignuo kroz vrata kočije čija je vrata Sligo požuriootvoriti i ubacio u sigurnost kabine.

Tašti je izašao za njima; nazirao se za Đavolovim ramenom kad jeovaj zastao s jednom nogom na stubi kočije.

Page 340: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Unajmit ću kočiju.« Tašti je kimnuo prema mjestu gdje je stajalaomanja kočija.

I više nego strogim izrazom na licu, Đavo je kimnuo – a onda seuspeo za Honorijom u kočiju. Sligo je zalupio vratima; kočijaš Johntrznuo je uzdama.

Bile su potrebne tri napete, nijeme minute prije nego što je kočijašuspio izvesti kočiju iz uske uličice. A onda još jednako nijemih polasata prije nego što se zaustavili na Grosvenor trgu. Đavo je sišao.Čekao je dok Sligo nije spustio stube, a onda je ispružio ruku.Honoria ju je prihvatila; pomogao joj je sići i poveo je uza stube.

Webster je otvorio vrata, toliko mu je bilo laknulo da mu seolakšanje očitovalo na licu. A onda je ugledao lice svojegagospodara i izraz mu je istog trenutka postao strogo služben.Prošavši kroz vrata s prstima na ruci koja joj se pod opipom višedoimala kao stijena nego ljudsko tkivo, Honoria je glavu držalavisoko uspravnom.

Đavo se zaustavio u predvorju. »Ispričaj me, draga, moramrazgovarati sa Sligom.« Ton glasa bio mu je polagan, ozbiljan i neposve postojan, njegova ledena površina mreškala se jedvasuzdržanim bijesom. »Brzo ću doći za tobom. Na kat.«

Prvi put tu večer, Honoria mu je jasno vidjela lice, osvijetljenokristalnim lusterom sa visokog stropa iznad njih. Bilo je bijede negoinače, nije izgledalo življe od maske smrti u kojoj su jedino njegoveneobično tamne oči gorjele. Susrela je njegov mračni pogled bezoklijevanja. »Sligo je postupao prema mojim uputama.«

Đavo je podignuo obrvu, izraz lica bio mu je hladan. »Je li?«Honoria je promotrila njegove oči i naklonila glavu. Zatim se

okrenula prema stubištu. S obzirom na njegovo trenutačnoraspoloženje, procijenila je da bi bilo suvišno dodati bilo što drugo.

Posve krut, Đavo je promatrao kako se uspinje. Kad je nestala izvidika, pogledao je Sliga. »U knjižnicu.«

Sligo je požurio unutra; Đavo ga je sporije pratio. Kad je prešaopreko praga, zaustavio se; lakaj je zatvorio vrata. Sligo je pozornostajao s jedne strane radnog stola. Đavo je pustio da se tišina razlijesobom prije nego što je skratio udaljenost među njima.

Obično bi sjeo za svoj radni stol. Večeras, pak, bijes koji ga jerazdirao nije mu dao mira. Zaustavio se pred dugim prozorima koji

Page 341: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

su gledali na mračno dvorište.Glavu su mu ispunile riječi, naguravale se za pravo prvenstva na

njegovu jeziku, bili su to mahniti izrazi bijesa koji je vapili za time dabudu izgovoreni. Stisnute čeljusti, borio se zadržati ih. Nije se mogaosjetiti da je ikad prije osjetio takav bijes – toliko bremenit da mu jeledio koštanu srž, toliko moćan da ga je jedva uspijevao zaustaviti.

Pogledao je Sliga. »Lakaj, koji me slučajno našao u St. Jamesu,obavijestio me da je Njezina Milost na putu u Anchor's Arms. Prijenego što sam uspio pozvati kočiju, pojavili su se trojica drugih slugaiz mojeg kućanstva sa sličnim vijestima. Izgleda da je pola mojegkućanstva bilo na ulici u potrazi za mnom, umjesto da su slušali mojenaredbe i štitili moju ženu! Kako je ona, dovraga, uopće čula zaAnchor’s Arms?

Sligo se trznuo. »Pitala je – ja sam joj rekao.«»Što si, pod milim bogom, mislio kad si je odveo onamo?«Vrata su se otvorila na vrhuncu tog urlika. Đavo je mračno

pogledao Webstera. »Ne želim da me smetaju.«»Naravno, Vaša Milosti.« Webster je stao pokraj vrata, otvorio ih

gđi Hull i onda ih zatvorio. »Gđa Hull i ja ne bismo htjeli da pogrešnoshvatite.«

»Izrazito je teško pogrešno shvatiti otkriće vlastite žene u lučkojgostionici.«

Riječi su mu bile oštre poput razlomljenog stakla; Webster jeproblijedio, ali se nije pokolebao. »Vjerujem da želite znati kako se todogodilo, Vaša Milosti. Sligo nije radio sam. Svi smo – ja, gđa Hull iSligo – bili svjesni što Njezina Milost namjerava. Svi smo je pokušalirazuvjeriti, ali, nakon što smo čuli njezine razloge, nismo joj se mogliopravdano ispriječiti na putu.«

Šake je stisnuo tako čvrsto da su ga zaboljele. Kako mu je čeljustbila gotovo zaključana, Đavo je govorio kroz zube. »Koje razloge?«

Webster je izložio Honorijin plan; gđa Hull je objasnila njezinerazloge. »Što je posve razumljivo, prema mojemu mišljenju.« Odanoje frknula. »Bila je zabrinuta – kao i mi. Doimalo se to savršenorazumnim postupkom.«

Đavo je progutao bujicu riječi koja mu je navalila na jezik. Takouzavrele čudi koja je ključala pod slabim prividom civiliziranogponašanja, bijesno ih je pogledao: »Van! Svi.«

Page 342: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Otišli su, pažljivo za sobom zatvarajući vrata. Okrenuvši se premaprozorima, Đavo je zurio u noć. Sligo nije bio naklonjen ženama izvisokog društva, Webster je bio oličenje odanosti, a gđa Hull je bilaneprijeporna konzervativka – a opet su svi pali pod utjecaj njegovežene. I njezinih razloga.

Otkad se oženio Honorijom Prudence Anstruther-Wetherby, dogrla je u razlozima – njezinim razlozima. I on je imao razloge –dobre, ispravne, čvrste razloge. Ali nije ih morao dijeliti sa svojomposlugom. Nakon što je to zaključio, Đavo se okrenuo na peti i izjurioiz knjižnice.

Grabeći prema vojvodskim odajama razmišljao je o tome kako jeHonoria uspjela zaštititi sve troje svojih sudionika od njegova gnjeva,a da uopće nije bila ni prisutna. Naravno, da je mogao barem malogorućeg bijesa koji se ključao u njemu iskaliti na njima, ona se sadane bi morala sama suočiti s njime. Ali ovako...

Kad je došao do kraja hodnika, širom je otvorio vrata i zalupio ihza osobom.

Honoria se nije ni trznula. Stajala je ispred kamina, uzdignuteglave. Cijelo joj je tijelo odisalo nepokolebljivom odlučnošću. Skutenjezine smeđe baršunaste haljine za vožnju pozlaćivala je vatra izkamina. Meki su joj kestenasti uvojci svjetlucali na vrhu glave. Rukesu joj opušteno bile sklopljene pred njom, lice blijedo, ali suzdržano,a oči širom otvorene. Njihove mekane plavičastosive zjenice nisupokazivale ni trun straha. Njezina fino zaobljena Anstruther-Wetherby brada bila je nepokolebljiva.

Đavo je krenuo prema njoj namjerno prijetećim korakom.Promatrao je kako joj se brada podiže dok je oči i dalje držala nanjegovima. Zaustavio se ravno pred njom. »Dala si mi riječ da senećeš aktivno upuštati u potragu za Tollyevim ubojicom.«

Honoria je smireno podignula obrvu. »Za Tollyjevim ubojicom – alinisam obećala da ću dokono sjediti dok netko tebe pokušava ubiti.«

Sjene su proletjele njegovim zamračenim očima. Nagnuo je glavu.»U redu, to mi sada možeš obećati.«

Honoria se ispravila. Đavo se još nadvisivao nad njom. »Ne moguti to obećati.«

S očima koje su bile samo dva usjeka, i to više crna nego zelena,primaknuo joj se bliže. »Ne možeš – ili ne želiš?«

Page 343: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria nije ustuknula. »Ne mogu.« S očima na njegovima, čeljustjoj se polako stisnula. »1 ne želim. Ne možeš to ozbiljno od meneočekivati.«

Tri je otkucaja srca Đavo držao njezin pogled. »Smrtno samozbiljan.« Jednu je ruku položio na policu kamina, tijelom se nagnuobliže i lice približio njezinu. »Žene – supruge – trebaju dokono sjeditidoma i vesti, a ne aktivno tragati za zločincima. One bi trebale bitidoma kad im se muževi vrate, a ne vani prizivati opasnost nadokovima!«

Kratko je zatvorio oči i obuzdao poriv da riče. A onda je zarobioHonorijin pogled i nastavio: »Želim da mi obećaš da se ubudućeneće upuštati u bilo kakve izlete slične današnjemu, da ćeš ostatidoma na sigurnome i da više nećeš tragati ni za čijim ubojicom.«Gledajući je u oči, podignuo je jednu obrvu.

»Onda?«Honoria je nepokolebljivo trpjela njegov pogled. »Onda što?«Đavo se tek jedva uspio suzdržati da ne zariče. »Obećaj mi to!«»Kad na vrbi rodi grožđe!« Honoriji su oči zabljesnule. »Neću

krotko sjediti dok mi te netko pokušava oduzeti. Ja sam tvojavojvotkinja – a neki nezainteresirani promatrač. Neću mirno sjediti svezom u rukama i čekati vijesti koje bi mogle donijeti glas o tvojojsmrti. Ja sam tvoja žena i dužnost mi je pomoći ti – a ako to u ovomslučaju znači ići opasnom stazom, onda će tako i biti.« Njezinabrada, prkosno uzdignuta, podignula se još malo više. »Ja samAnstruther-Wetherby – i jednako sam sposobna suočiti se sa smrćukao i ti. Ako si htio krotku, poslušnu ženu, nisi se trebao oženitimnome.«

Na trenutak zatečen, više njezinim žarom, negoli njezinim riječima,Đavo je zurio u nju. A onda je, namrštivši se još više, zatresaoglavom. »Ne.«

Na Honoriji je bio red da se namršti. »Ne, što?«»Ne, na sve što si navela, ali najviše od svega ne, tvoja dužnost

nije pomagati meni uhvatiti ubojicu. Kao moja žena nemaš drugihdužnosti osim onih koje ja procijenim odgovarajućima. A u mojimočima, ne postoji ništa – nikakva dužnost, niti bilo kakav razlog – štobi opravdalo tvoje izlaganje opasnosti.«

Page 344: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Lica su im bila udaljena samo nekoliko centimetara; sve daHonoria i nije osjetila prigušeni bijes koji je prožimao njegov krupnilik i zračio iz njega, ne bi joj promaknula surova oštrina njegovihriječi. Suzila je oči. »To ja ne prihvaćam.« Nije bila spremna pokoritise njegovu gnjevu.

Đavolu su se usne blago iskrivile; kada je progovorio, glas mu jebio hipnotizirajuće nizak. »Ti ćeš to prihvatiti.«

Morala se dobro potruditi da suzbije drhtaj, da pokorno skrenepogled s njegova koji je bio tako prodirući, tako silovit da je nalikovaona fizičku silu. Cistom snagom volje, čistom tvrdoglavošću, Honoriaje susrela taj njegov zastrašujući pogled nepokolebljivo. »Griješiš posvim točkama. Već sam jedanput izgubila voljene osobe, zbog silana koje nisam mogla utjecati – nisam im mogla pomoći, nisam ihmogla spasiti.« Čeljust joj se stisnula, a na trenutak i zubi. »Ja nećumirno sjediti i dopustiti da mi te otmu.«

Glas joj je zadrhtao; Đavolu su dvije srebrne munje zabljesnule uočima.

»Dovraga! Zar misliš da ću im dopustiti da me otmu?«»Nećeš svojom voljom, ali ja sam bila ta koja je otkrila otrov.«Đavo je na to odmahnuo. »To je bilo ovdje.« Proučavao je njezino

lice, njezine oči. »Unutar ove kuće možeš se brinuti o meni koliko tigod srce želi, ali ćeš se držati dalje od svake opasnosti. Govoriš odužnosti – moja je dužnost štititi tebe, a ne obrnuto.«

Honoria je htjela zatresti glavom; Đavo joj je uhvatio bradu u rubsvojeg dlana i očima joj zarobio pogled. »Obećaj mi da ćeš učinitikako te tražim.«

Honoria je udahnula onoliko duboko koliko su joj stisnute grudidopuštale i zatresla glavom. »Ne – i pusti sad dužnost – govorili smoi o razlozima, o razlogu koji opravdava moje poduzimanje svih mjerada sačuvam tvoj život.« Govorila je brzo i bez daha; morala ga jenatjerati da shvati. »A moj razlog pobija sve prigovore.«

Đavolu se lice ukrutilo. Ruka mu je pala; povukao se. S očimauperenima na njegove, Honoria se držala tog kontakta, odbijajući mudopustiti da se posve povuče iza svoje maske. Brzo je udahnula iizdahnula riječi: »Volim te – više nego što sam ikad ikoga voljela.

Volim te tako snažno da to razum ne može objasniti. I nikad te nebih mogla pustiti – dopustiti da mi te otmu – to bi bilo kao da sam

Page 345: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

život puštam da ode, zato što ti meni jesi život.«Đavo se skamenio. Jedan je trenutak, ne dišući, gledao Honoriji u

oči. Ono što je ugledao u njima paraliziralo mu je prsa. Odlijepio jesvoj pogled i okrenuo se od nje. Krenuo je prema vratima, ali sezaustavio. Stisnute šake visjele su mu uz tijelo, pluća su mu seuzdizala. Zabacio je glavu i zurio u strop. Zatim je izdahnuo i spustiopogled. Govorio je ne okrećući se.

»Tvoj razlog nije dovoljno dobar.«Honoria je podignula bradu. »Meni jest dovoljno dobar.«»Dovraga, ženo!« Bijesan, okrenuo se prema njoj. »Sto misliš

kako bih, za Boga miloga, ja trebao funkcionirati znajući da se ti ubilo kojem trenutku možda izlažeš bogzna kakvoj opasnosti – a sveuz opravdanje da mene štitiš?«

Glas mu se pretvorio u takvu viku da se kristalni luster doslovcezatresao.

Divlje gestikulirajući, koračao je razjareno poput kakve zarobljenedivlje mačke. »Možeš li samo zamisliti kako mi je bilo kada samdoznao kamo si otišla?« Blješteći optužujući, njegove su je očipretraživale. »Možeš li zamisliti kako mi je bilo kada sam ušao krozona vrata?« Zaustavio se ravno pred njom.

Honoriji je dah zastao kad su mu oči zaključale njezine.»Jesi li svjesna što se moglo dogoditi na takvomu mjestu?« Snizio

je glas. Ton mu je bio ledeno proročki.Honoria se nije pomaknula.»Mogli su noževima izbosti Sliga i Cartera – ubiti ih, a da i ne

trepnu. Onda bi tebe silovali – jedan za drugim. U slučaju da bipreživjela – prerezali bi ti grkljan.«

Đavo je govorio s hladnim uvjerenjem; to je bila istina – istina skojem se morao suočiti. Mišići njegovih ramena pomicali su se;napeo se, suzbijao je reaktivni bijes, strogo se držeći stvarnosti ženekoja je stajala vitka, uspravna i neozlijeđena pred njim. Trenutakposlije uhvatio se kako poseže za njom – naglo se zaustavio,okrenuo, opet počeo koračati i stao.

Leđima okrenut Honoriji duboko je udahnuo. »Što misliš kako bihse, dovraga, onda osjećao da ti se što dogodilo?« Zastao je, a ondajednostavno izjavio: »Ja ne mogu odobriti tvoje izlaganje opasnostina račun moje sigurnosti. Ti to ne možeš tražiti od mene.«

Page 346: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Nastala je tišina. Đavo se okrenuo glavu natrag prema Honoriji ipogledao je. »Hoćeš li mi dati svoju riječ da se nećeš svjesno izlagatiopasnosti?«

Honoria je držala njegov pogled, a onda je, polako, zatreslaglavom. »Ne mogu.«

Istog se trenutka okrenuo naprijed. Krute linije njegovih plećasvjedočile su o njegovu bijesu koji je jasno izrazio jednom gnjevnomkletvom.

»Jednostavno ne mogu.« Honoria je raširila ruke. »Ne želim bititvrdoglava, ali mora ti biti jasno da ne mogu...« Riječi joj je potopilanjegova napola prigušena rika; već je idući trenutak divlje otvoriovrata. Honoria se smrznula. »Kamo ideš?«

»Dolje.«»Da se nisi usudio otići.« Kada bi otišao, bi li se vratio?»Nisam završila...«S rukom na kvaki, Đavo se okrenuo; njegov ju je zeleni pogled

probadao. »Ako ja ne odem, ti nećeš udobno sjediti tjedan dana.«Prije nego što je uspjela reagirati, zalupio je vratima. Honoria je

slušala njegove korake, neobično teške, kako se udaljavaju. Stajalaje ispred vatre, pogled joj je još dugo bio zalijepljen za vrata, oči sujoj gledale, ali nisu vidjele.

Došavši u knjižnicu, Đavo se bacio u naslonjač. Trenutak poslije,ustao je i počeo koračati. On nikad nije koračao amo-tamo – taj jeobičaj za njegov ukus previše upućivao na gubitak kontrole. No,nastavi li sad kako je počeo, na sagu će napraviti stazu.

Pustio je glas u nezadovoljnoj frustraciji i zaustavio se; zatvorenihočiju, zabacio je glavu i usredotočio se na disanje, na otpuštanjesvojega latentnoga gnjeva. Na močvaru emocija koje su se kovitlaleu njemu, a koje je prizvala žena kojom se oženio.

Stisnuti su mu bili i čeljust i šake, a onda se opet na silu opustio.Jedan po jedan, njegovi su se napeti mišići opuštali i na kraju jestajao miran. Još zatvorenih očiju, pogledao je unutra i počeorazmišljati o reakcijama da bi otkrio ono što se nalazilo ispodpovršine.

Kada je shvatio što je otkrio, nije bio oduševljen.Honoria se bolje nosila s tim neočekivanim razvojem, daleko bolje

od njega. Ali opet, ona je to i prije prošla, iako nesretno. On nikad

Page 347: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

ništa slično nije iskusio.Nije, zapravo, ni poznavao pravi strah, čak ni na bojnom polju. Bio

je Cynster; a sudbina se brinula za Cynstere. Nažalost, nije imaodovoljno pouzdanja da pretpostavi da naklonost sudbine obuhvaća isupruge Cynstera. A to ga je ostavilo da se bori sa strahom koji nijeznao kako pobijediti.

Polako izdahnuvši, otvorio je oči. Raširio je prste i počeo ihproučavati. Gotovo su bili nepomični. U mišićima, koji su tako dugobili napeti, osjećao je hladnoću. Pogledao je prema vinjaku inamrštio se. Okrenuvši pogled prema plamenima koji su veseloplesali u kaminu, zastao je, a onda je svjesno otvorio vrata svojegsjećanja. I pustio da ga Honorijine riječi prožmu toplinom.

Zurio je u plamene tako dugo da su mu, kada je konačno dubokoudahnuo i okrenuo se prema vratima, još plesali pred očima.

Honoria je drhtala pod nepoznatim prekrivačem svojeg kreveta.Nakon što je dugo razmišljala, vratila se u svoje odaje, razodjenulase i uvukla pod plahte. Nije večerala – iako to ionako nije bilo važno;nije imala apetita. Dvojbeno je bilo hoće li joj se apetit ikad vratiti, alida je mogla ponoviti scenu s Đavolom, ne bi bila promijenila ni jednuriječ koju je izgovorila.

Njezina je izjava bila nužna – nije očekivala da će mu se svidjeti.Nije imala pojma kako on gleda na njezino priznanje – okrenuo se odnje istog trenutka kad su mu njezine oči potvrdile riječi koje jeizgovorila.

Namrštivši se, zurila je u mrak, pokušavajući, po tko zna koji putveć, unijeti neki smisao u njegovu reakciju. Na površini se doimaloda jednako tiranizirajući i dominirajući kao i inače, traži od nje da sepokori njegovim naredbama, služeći se zastrašivanjem kad mu sesuprotstavila. A opet, nije sve što je rekao odgovaralo toj slici – samapomisao na to da se ona našla u opasnosti nevjerojatno ga jeuzrujala. Bilo je to gotovo kao...

Ta nebulozna pomisao vrtjela joj se u glavi, opet i iznova dok junapokon nije ispratila u san.

Probudila se da bi otkrila kako jedna vrlo krupna, gusta sjenanadvija nad njom.

Page 348: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Luda ženo – što, dovraga, radiš ovdje?«Ton njegova glasa jasno je davao do znanja da se radilo o

retoričkom pitanju; Honoria je hrabro ugušila poriv da se zahihoće.Zvučao je tako napaćeno – jadni, obespravljeni mužjak – a ne kaojedan od najmoćnijih muškaraca u zemlji. Oči su joj se navinule natamu i ugledala ga je, s rukama na kukovima, kako zatresa glavom.A onda se nagnuo nad njom.

Odmaknuo je njezin pokrivač, pritisnuo meki madrac i podvukaoruke pod nju. Lako ju je podignuo; Honoria se pretvarala da spava.

»I to u prokletoj spavaćici.«Od gnušanja u njegovu glasu zaboljela ju je čeljust.»Što je, dovraga, samo mislila?«Ramenima je otvorio vrata i ušao u uski hodnik; nekoliko sekundi

poslije, nježno ju je položio na krevet. Honoria je odlučila da joj jepotrebno sneno pustiti glas i promeškoljiti se da bude uvjerljiva.

Čula ga je kad je nezadovoljno frknuo, a onda je slušala poznatezvukove njegova svlačenja, dok su joj misli nadoknađivale ono štonije mogla vidjeti.

Od olakšanja koje je osjetila kad se uvukao u krevet pokraj nje,topao, snažan i utješno čvrst, zaboljelo ju je u grudima. Pažljivo jekliznuo jednom rukom preko njezina struka, dlan mu se nježnosmjestio među njezine dojke, a dugački prsti posesivno pokrili onudonju.

Osjetila je kad je duboko udahnuo; posljednji su ga tračci napetostinapustili.

Samo nekoliko minuta poslije, prije nego što je uspjela odlučititrebali se »probuditi« ili ne, disanje mu je postalo dublje. Nasmijavšise, još se pitajući, Honoria je zatvorila oči.

Page 349: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 23

Iduće se jutro Honoria probudila kasno i u praznom krevetu. Đavo jedavno bio ustao i otišao svojim poslom. Njegova joj se neumornaenergija doimala nepravednom – nju su sinoćnji događaji posveiscrpili. Njezin pogled, neusredotočen, pao je na svilu boje bjelokostibačenu na bojom bogatom sagu. Njezinu spavaćicu.

Bili su se upustili u ponoćno natezanje – još snena, nevoljko sebila oprostila od topline spavaćice. No, on je inzistirao na tomu, aonda joj to i velikodušno nadoknadio. Čak je i sad ugodno blistala, iizvana i iznutra. Nasmijavši se, potonula je dublje u krevet inaslađivala se osjećajem toplog ispunjenja koji se zadržao.

Nije znala tko je bio učinio prvi korak i nije ju bilo briga. Okrenuli suse jedno drugomu i pustili svojim tijelima da zapečate njihovuneizgovorenu potvrdu da su, bez obzira na razmimoilaženja umišljenju, i dalje muž i žena u savezu čvrstom poput stijene i trajnompoput Dvora.

Začulo se polagano otvaranje njezinih odaja; Cassie je provirila ionda požurila unutra. »Dobro jutro, gospođo.« Pokupila jespavaćicu. »Gotovo je jedanaest sati.«

»Jedanaest?« Honoria je trepćući širom otvorila oči.»Webster je pitao želite li da čekamo s doručkom. S obzirom na to

da niste večerali?«Honoria se uspravila u sjedeći položaj. »Kasno smo jeli.« Sat

nakon što je njezina spavaćica završila na podu, Đavo se bio sjetiohrane. Ona je ponovno bila zaspala. On je, pak, bio otišao u kuhinju inemilosrdno je probudio kad se vratio, inzistirajući od nje da pojedezalogajčiće od piletine, šunke i sira, koje je zatim zalila bijelim vinom.

»Imate kedgeree, kuhana jaja i kobasice.«Honoria je namrštila nos. »Samo ću se okupati.«

Page 350: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Kupka je godila njezinu raspoloženju: bila je lijena i nevoljna sepomaknuti. Zurila je kroz paru i razmišljala o protekloj noći – i čula usvojoj glavi, u sitnim noćnim satima, duboki glas svojeg supruga kojije, zadovoljan i zadovoljen, ležao uz nju.

»Ne možeš se ni blizu jednako bojati da ćeš me izgubiti, kao štose ja bojim da ću izgubiti tebe.« Bilo je to nevoljko priznanje; mislio jeda ona već spava.

Zašto bi ga bilo strah da će je izgubiti čak i više nego što je njustrah da će izgubiti njega?

Minute su prolazile, voda je postajala sve hladnija, a ona još nijemogla pronaći odgovor. Kad je ustala iz kade, raspoloženje joj seznatno popravilo – idućih pola sata provela je strogo podsjećajućisamu sebe kako nije mudro naglo donositi zaključke, posebno netakve zaključke.

Povukla se u jutarnju sobu, ali se nije mogla smiriti. Dokono seprebacivala od prozora do kamina, obuzeta čežnjom da ponovnougleda svojega supruga. Da mu ponovno vidi lice; prouči njegovebistre oči. Gđa Hull donijela je čajnik biljnog čaja. Zahvalna,prihvatila je šalicu, ali joj se čaj ohladio u rukama dok je ona zurila uzid.

Louise i blizanke pružile su joj dobrodošlu razonodu. Došle su naručak, djevojke su bile nestrpljive da joj opišu svoje nove haljine.Honoria se poigravala kuhanom ribom na svojem tanjuru i samo ih spola uha slušala. Otkazala je sve druge dogovore, iako je znala daće vijest o neraspoloženosti nove vojvotkinje od St. Ivesa sigurnopotaknuti brojna nagađanja.

U ovom slučaju nagađanja bi bila točna. Oklijevala je dopustiti tojmisli da joj se oblikuje u glavi, ali sad više nije bilo sumnje. Njezinalijenost svako jutro, slab apetit, sve je svjedočilo u prilog toj činjenici.

Nosila je Đavolovo dijete.Od same pomisli osjetila bi se opijena srećom. Njezino nestrpljivo

iščekivanje narušavala je samo razumljiva bojazan. Pravi se strahnije mogao probiti do nje, ne kad je imala Đavola i njegovu obiteljtako stalno oko sebe.

Kao da je htjela istaknuti ovo drugo, s blizankama na ulaznimstubama, Louisa se okrenula i nježno je pogledala. »Izgledaš dobro,

Page 351: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

ali ako budeš imala bilo kakvih pitanja, tu smo ja ili Horatia ili Celia –sve smo to već prošle.«

»Oh – da.« Honoria se zarumenila – još nije rekla Đavolu; nijemogla prvo reći njegovoj strini. »To jest...« Neodređeno jegestikulirala. »Ako...«

Kimnuvši i mahnuvši joj, Louisa je otišla praćena blizankama.Uspinjući se stubama, Honoria je razmišljala o tomu kako će

novost priopćiti Đavolu. Svaki put kad se zamislila kako to čini, prizorbi joj pokvarila prikaza njegova progonitelja. Bili su mu sve bliže.Prije nego što je jutros otišao, Đavo joj je rekao da su on i Tašti tražilidokaze. Koje točno, nije joj rekao. Ali obećao joj je da će joj sveotkriti večeras. Smetenost je posljednje što mu sada treba – najavaskorog rođenja njegova nasljednika uzrokovala bi takav metež iučinila ih metom mahnitog zanimanja društva.

Kad je ušla u jutarnju sobu, Honoria je u sebi zatresla glavom.Obavijestit će Đavola da će skoro postati otac tek nakon što uhvatemuškarca koji ga želi ubiti. Do tada ju je okupirala njegova sigurnost– ni njegovo dijete nije joj značilo više od njega. Osim toga, htjela jeda trenutak kada mu priopći novost bude sretan događaj, trenutakkoji će oboje pamtiti, a ne zasjenjen mislima o ubojici.

Kad je potonula na produženi naslonjač, Webster je pokucao iušao.

»Poruka, gospođo.« Pružio joj je srebrni poslužavnik.Podignuvši preklopljeni komad papira, Honoria je ugledala debela,

crna slova, konzervativna i pedantna, ni blizu nalik nečitljivu rukopisunjezina muža.

»Hvala, Webstere.« Razlomivši neoznačeni vosak, vratila je nožna poslužavnik i kimnula mu da je slobodan. Webster je odlazio dokje ona otvarala poruku.

Njezinoj Milosti, vojvotkinji od St. Ivesa: Ako želite saznati višeo tomu tko želi vašem suprugu zlo, odmah dođite na adresuGreen Street br.17. Dođite sami – nikomu ne spominjite kamoidete ili će sve hiti izgubljeno.Što je najvažnije, uništite ovu poruku da je nitko ne pronađe ine pođe za vama i tako prestraši ptičicu koja vam želi šapnutina uho.

Page 352: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Prijatelj Honoria je jedan trenutak zurila u poruku, a onda ju je ponovnopročitala. Nakon toga, duboko udahnuvši ne bi li se smirila, potonulaje na naslon produženog naslonjača.

Đavo ne bi htio da ide. Ali što će biti ako ne ode?Odlazak je jasno predstavljao opasnost za nju, ali to je odmah

zanemarila; važnije je bilo kako će Đavo reagirati. Naravno, ni toneće utjecati na odluku jer je njezin strah bio uvjerljiviji od njegova.

Pogledavši na gusta crna slova poruke, namrštila se. U mislima sujoj odjekivale Đavolove sinoćnje riječi; ako ih je dobro shvatila, ondaje njegov strah bio jednak njezinu. A postoji samo jedna emocija kojabi prouzročila takav strah. Ta emocija, ako ju je osjećao, zahtijevalaje njezino razmatranje, njezinu pozornost. Ista ju je emocija tjeralada se uputi na adresu u Green Streetu. Kako učiniti oboje?

Pet minuta kasnije, ustala je i otišla do stola za pisanje. Petnaestminuta nakon toga, stresla je pijesak sa svojeg pisma, preklopila ga izapečatila voskom koji joj je Đavo dao – jelen obitelji Cynsterimpozantno smješten preko tkanja poput riblje kosti obiteljiAnstruther-Wetherby. Puhnuvši u vosak, ustala je, prešala prekosobe, i tri puta povukla zvonce za poslugu.

Sligo je došao na njezin poziv. »Da, gospođo?«Honoria je pogledala sat na kaminu. Gotovo je petnaest sati.

»Gdje je trenutačno Njegova Milost?«»U klubu Whites, s gospodinom Taštim.« Sligo se gotovo

nasmijao.»Danas nije pokušao pobjeći ljudima koje sam poslao da ga

prate.«»Izvrsno.« Honoria mu je pružila svoje pismo. »Želim da ovo

pismo što prije dostavite u ruke Njegove Milosti.«»Odmah ću se pobrinuti za to, gospođo.« Prihvativši pismo, Sligo

se okrenuo prema vratima.»I neka Webster unajmi kočiju za mene.«»Kočiju, gospođo?« Sligo se okrenuo natrag prema njoj, izraz lica

bio mu je oprezan.»John Coachman vrlo brzo može biti spreman s kočijom.«»Ne.« Honoria je pustila da joj riječi zazvone autoritetom. »Želim

unajmljenu kočiju.« Neću ići daleko – nema potrebe da izvozimo

Page 353: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

našu kočiju.« Kraljevski mu kimnuvši, dala je Sligu do znanja damože ići. »Recite Websteru da želim izaći za deset minuta.«

Sligo je otišao. Honoria je uzela pismo svojeg »prijatelja«.Ponovno je pogledala njegov sadržaj, da bi zatim, uredno gasklopivši, krenula na kat.

Deset minuta poslije, odjevena u svoju zlatnu pelerinu i sa svojomtorbicom u rukama prekrivenom bjelokosnim perlicama, smjestila seu jedan kut unajmljene kočije. Lakaj se naklonio i stao zatvarativrata. Vrata su mu naglo oteta iz ruku – Sligo se hitro uspeo u kočijui skutrio u jedan kut.

Honoria je zurila u njega. »Gdje je moje pismo?«Sligo ju je gledao kao pilić zatvoren s lisicom. »Na putu – poslao

sam Deleya s pismom. On će ga dostaviti u ruke Njegove Milosti,točno onako kako ste tražili.«

»U redu. A što vi radite ovdje?«»Ah...« Sligo je trepnuo. »Pomislio sam da nije u redu da sami

idete – mogli biste se izgubiti, s obzirom na to da ne poznajeteLondon tako dobro i slično.«

Stisnutih usnica, Honoria je popravila svoje skute. »Idem samonekoliko ulica dalje, posjetiti znanca.«

Sligo je progutao. »Bilo kako bilo, gospođo, ja ću ići s vam –akovam ne smeta.«

Podignuvši pogled, Honoria ga je upravo namjeravala obavijestitida joj zapravo doista smeta, kad joj je sinulo. »Je li vam NjegovaMilost naredila da me pratite?«

Nevoljko, Sligo je kimnuo.Honoria je uzdahnula. »U redu, ali morat ćete ostati u kočiji.«

Otvor iznad se otvorio i provirio je kočijaš. »Idemo li nekamo ili stemoju kočiju samo htjeli koristiti za razgovor?«

Honoria ga je prijeteći pogledala. »Green Street. Kad dođemo uulicu vozite polako – reći ću vam gdje ćete stati.«

»Kako god vi kažete.« Kočijaš je zatvorio otvor i već su trenutakposlije krenuli.

Njezin je djed živio u Green Streetu, na broju 13. Broj 17 bio jebliži parku. Kočijaš je usporio konja u hod; Honoria je proučavalapročelja. Kuća na broju 17 bila je otmjena, vidjelo se da u njoj živi

Page 354: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

neki gospodin. Čekala je dok nisu prošli još dvije kuće prije nego štoje rekla: »Recite mu da stane i čekajte me ovdje.«

Sligo je prenio njezine naredbe. Kočija se zaustavila; Sligo jeiskočio van i pomogao joj izaći. Zaklonjena kočijom od kuće na broju17 na suprotnoj strani ulice, Honoria je zapovjednički pogledalaSliga. »Čekajte me ovdje – u kočiji.«

Sligo je trepnuo. »Da vas otpratim do vrata?«»Sligo, ovo je Green Street, ne tržnica Billingsgate. Ostat ćete u

kočiji.«Sligo je žalosno kimnuo. Honoria je pričekala dok se nije vratio u

kočiju na svoje mjesto, a onda se okrenula na peti, vratila niz pločniknekoliko koraka i zatim brzo prešla cestu. Žurno i hrabro, uspela sestubama na broju 17. Kad je posegnula za zvekirom, ruka joj jezastala u zraku. Mjedena kvaka bila je u obliku vile – nage vile.Honoria se namrštila, a zatim obuhvatila rukom tu indiskretnu figuru izapovjednički pokucala.

Čekala je, grčevito držeći torbicu, nastojeći ne misliti na bujicupsovki koje će njezin muž izgovoriti kad pročita njezino pismo –nadala se da će u njegovu klubu imati razumijevanja. A onda jezačula korake kako se približavaju s druge strane vrata. Nije to bioodmjeren korak dobro uvježbanog sluge, nego polagan, poznat,predatorski hod.

Čak i prije nego što su se vrata otvorila, Honoria je znala da seneće suočiti sa slugom.

Kad je ugledala tko joj je širom otvorio vrata, usta su joj senesvjesno otvorila.

I usta lorda Chillingwortha nesvjesno su se otvorila.Jedan su trenutak tako šokirano stajali i zurili jedno u drugo.

Honoriji se zavrtjelo, u glavi su joj se mogućnosti i pretpostavkedivlje kovitlale.

A onda ju je Chillingworth bijesno pogledao. »Za Boga miloga,nemojte samo stajati tu! Netko bi vas mogao vidjeti.«

Honoria je zbunjeno trepnula i ostala skamenjena pred njegovimulaznim vratima. Suzbivši svoje režanje, Chillingworth ju je zgrabioza ruku i povukao unutra. Zatvorio je vrata i okrenuo joj se sučelice.

Iako nije bio visok poput Đavola, Chillingoworth nije bio nizakmuškarac. U njegovu predvorju, Honoria je bolno bila svjesna te

Page 355: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

činjenice. Ispravivši se, i iako nije imala pojma što se događa,zapovjednički ga je pogledala.

»Gdje vam je sluga?«Chillingworth joj je uzvratio pogledom koji nije mogla pročitati.

»Sluga je vani. Kao i ostatak moje posluge.«Honoriji su se oči širom otvorile. Chillingworth je mrko zatresao

glavom. »Ne mogu vjerovati da mislite ozbiljno?« Pretražio joj je oči,lice.

Honoria je prkosno podignula bradu. »Naravno da mislimozbiljno!«

Chillingworthov izraz lica pokazao je mješavinu nevjerice irazočaranja, a onda se pretvorio u surovu masku nalik na onunjegova najvećeg suparnika. Gipko je slegnuo ramenima. »Akoinzistirate.«

Bez odugovlačenja, sagnuo je glavu prema Honorijinoj.Ispustivši prigušen vrisak, naglo se odmaknula i udarila ga.Nešto prije četrnaest sati, Đavo se odsutnih misli uspeo stubama

Whitesa. Na ulaznom pragu doslovce je naletio na Taštog.»A tu si!« Tašti se vratio unutra. »Gdje si, dovraga bio? Tražio sam

te posvuda.«Đavo se nasmijao. »Čudno što me onda nisi našao jer posvuda

sam i bio.«Namrštivši se, Tašti je otvorio usta – Đavo je odmahnuo rukom na

njegovo neizgovoreno pitanje. »Jesi li jeo?«Još uvijek namršten, Tašti je kimnuo. Đavo je dodao svoj štap

vrataru. Isto je učinio i Tašti. »Ja ću govoriti dok ti ručaš.«Restoran kluba bio je ugodno popunjen gospodom koja se

zadržavala pijuckajući vinjak. Poslužen nevjerojatnom brzinom, Đavoje počeo jesti list koji je naručio, a onda je upitno podignuo obrvu.

Tašti je gestikulirao na ljude oko njih. »Reći ću ti poslije.«Đavo je kimnuo i bacio se na hranu, zadovoljan što ne mora

govoriti. Nije znao kako objasniti zašto je cijelo jutro proveo lutajućigradom, vježbajući dvojicu konjušara kojima je Sligo naredio da gaprate. Sumnjao je da to nikad neće znati objasniti – njegova bolestnije popuštala s vremenom. A nije mogao reći Taštom da izbjegavasvoju ženu zato što mu je rekla da ga voli.

Page 356: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Rekla mu je to, izjavila mu ljubav, posve jasno i glasno, sapsolutnim uvjerenjem. Zastavši, Đavo je ispio pola sadržaja svoječaše vina.

Bilo je to opijajuće, znati da tvoja žena tako osjeća. Prema tebi. Dabi se suočila s opasnošću a da ne trepne, i odbila popustiti, čak i kadse našla suočena sa zastrašivanjem koje bi slomilo i jednognarednika – a sve zbog toga što te voli.

Ali postojalo je zrno graška koje je žuljalo.Popivši još gutljaj vina, vratio se svojem listu. I dvojbi s kojom se

hrvao cijelo jutro. Da je rekao Honoriji što on misli o njezinoj ljubavi,čak i da je samo pokazao da je primio na znanje tu izjavu, istodobnobi potvrdio valjanost njezine »opravdanosti« za izlaganje opasnosti.A to joj nikad ne bi mogao potvrditi.

U opasnim vremenima, barem što se njega tiče, a bio je priličnosiguran, i njegovih predaka, Cynsterovim suprugama zadatak je bioda se povuku u dvor i ondje budu na sigurnome dok njihovi supruzibrane zidine. Honorijino je stajalište očito bilo drukčije – ona je htjelabiti na zidinama s njim. shvaćao je njezino stajalište, ali gajednostavno nije mogao prihvatiti.

Neće mu biti lako to joj objasniti, čak i nakon što joj prizna ono zašto je bio uvjeren da mu čast nalaže da učini.

Dovoljno je loše bilo biti ranjiv – priznati ranjivost, naglas, riječima,bilo je beskrajno gore. A jedanput kada budu izgovorene, riječi se nemogu povući. Zapravo će joj predati carte blanche kakvom se nikadprije nije koristio. A s obzirom na to kako je reagirala kad je bio uopasnosti, uopće nije bio siguran je li to bilo mudro.

Je li sumnjala u njegovo stanje ili ne, nije znao – znao je da nemože računati s tim da će ona vječno ostati u blaženom neznanju.Ne njegova Honoria Prudence. Što je značilo da mu je jedini načinda je drži podalje od opasnosti bilo da ukloni opasnost – privođenjemTollyjeva ubojice pravdi.

Odgurnuvši tanjur ustranu, pogledao je Taštog. »Što si saznao?«Tašti se namrštio. »Pođimo u sobu za pušenje.«Pronašli su jedan slobodan separe i zauzeli ga. Tašti je počeo

svoju priču. »Uglavnom, imao sam pravo. Moj je izvor provjeriosvaki...«

»Oprostite, Vaša Milosti.«

Page 357: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Obojica su podignula pogled; jedan od lakaja kluba stajao jeĐavolu pokraj lakta i pružao mu srebrni poslužavnik s preklopljenomporukom.

»Ovo je upravo stiglo za vas, Vaša Milosti. Čovjek je inzistirao natomu da vam poruka odmah bude predana.«

»Hvala.« Đavo je uzeo pismo i razlomio vosak, odsutno lakajukimajući da može ići. Odmotao je pismo i pročitao ga – Tašti jegledao kako mu se izraz lica mijenja. Đavolu su se oči ponovnovratile na početak pisma. Lice mu ništa nije odavalo dok ga jeponovno čitao.

»Onda?« pitao je Tašti kad je Đavo podignuo pogled.Đavolu su se obrve podignule. »Nešto je iskrsnulo.« Nije susreo

Taštov pogled. »Neočekivani razvoj događaja.« Ponovno preklopivšipismo, ustao je. »Morat ćeš me ispričati, poslat ću po tebe čimbudem slobodan.«

I s time se okrenuo i, spremivši pismo u džep, otišao.Zatečen, Tašti je zurio za njim. A onda mu se lice smrknulo.»Honoria Prudence – što li si, dovraga, samo sada smislila?«»Ne! Čekajte! Ne možete samo tako izaći.«»Zašto ne mogu?« Honoria se okrenula.Držeći hladan oblog pritisnut na korijen svojeg nosa, Chillingworth

ju je slijedio niz hodnik. »Zato što nema potrebe da se nepotrebnoizlažete opasnosti. Vašem se mužu ovo ionako neće ni najmanjesvidjeti – nema smisla situaciju činiti još težom.« Odloživši oblog nakomodu u hodniku, pogledao ju se. »Šešir vam stoji nakrivo.«

Stisnutih usnica, Honoria se ljutito okrenula prema zrcalu.Namjestivši šešir, pogledala je u Chillingworthov odraz u zrcalu. Jošje bio jako blijed. Nije bila sigurna je li ga mudro ostaviti takvog –posluga mu se još nije vratila. S druge strane, razumjela je njegovoinzistiranje da bez daljnjeg odgađanja napusti njegovu kuću. »Eto!«Okrenula se. »Imam li sad vaše odobrenje?«

Chillingworth ju je pogledao suženim očima. »Proći ćete.« Susreoje njezin pogled. »I ne zaboravite – pokažite tu poruku Đavolu čim gavidite. Nemojte čekati da vas pita.«

Honoria je podignula bradu.Chillingworth ju je pogledao s jasnim neodobravanjem. »Hvala

Bogu da ste njegova, a ne moja. Pričekajte ovdje dok provjerim ima

Page 358: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

li koga vani. Kao što su vaš djed ili njegov batler.«Honoria je promatrala kako otvara vrata; izlazi na ulazne stube i

gleda najprije niz jednu, a onda niz drugu stranu ulice.»Sve je čisto.« Chillingworth joj je pridržao vrata. »Osim tvoje

unajmljene kočije, nikog drugog nema na vidiku.«Visoko uzdignute glave, Honoria je zakoračila van, a onda je stala

i okrenula se. Namrštila se. »Ne zaboravite leći i podignuti noge narazinu višu od glave. I za Boga miloga, vratite onaj oblog na nos,inače će vam oko izgledati gore nego što je potrebno.«

Drugi put taj dan, Chillingworthova usta nesvjesno su se otvorila.Istog trenutka. A onda ju je bijesno pogledao. »Pobogu, ženo –krenite!«

Honoria je trepnula. »Da, e pa... čuvajte se.« I s time se okrenula ihitro spustila niza stube. Kad je zakoračila na pločnik, vidjela je da jenjezina unajmljena kočija čeka. Pogledala je na drugu stranu iugledala crnu kočiju kako polako iza ugla skreće u Green Street. Izasebe je čula kad su se Chillingworthova vrata zatvorila. Bilo je prošlošesnaest sati i počelo se mračiti. Kao što je Chillingworth rekao,nikog nije bilo na vidiku. Osjetivši olakšanje, krenula je niz pločnik.

Nije opazila mračan lik, odjeven u crni plašt, koji je izašao izskrivenog prostora pokraj Chillingworthovih ulaznih stuba. Nijenaslućivala ni predosjećala opasnost kad joj se taj lik približio poputprijeteće sjene iza njezinih leđa. Konjski su ulari zveckali i začulo seudaranje kopita o neravnu cestu kad se crna kočija zaustavila prednjom i zaklonila joj pogled. Honoria je podignula pogled prema kočiji itad je crni plašt pao preko nje, odsjekao joj svjetlo i umotao je uneprobojne nabore. Izgubila je dah i zgrabila materijal, samo da biosjetila kako je snažnije omotava. Otvorila je usta da vrisne, no čvrstdlan zalijepio joj se za usne.

Honoria se ukočila. Ruka poput čelika ovila joj se oko struka ipodignula je.

Nije se opirala nego je mirno čekala da je Đavo spusti. Što jenaposljetku i učinio – na sjedalo u kočiji. Kočija je krenula i ubrzalase. »Čekaj!« Još umotana u ono za što je pretpostavila da jeĐavolov plašt, Honoria se pokušavala osloboditi. »A što je saSligom?«

Tišina.

Page 359: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

A onda, »Sligo?« Đavo je zvučao kao da ne može vjerovati svojimušima.

»Naredio si mu da me čuva, sjećaš se?« Honoria se hrvala splaštem. Već je idući trenutak osjetila povlačenje plašta – snažno jeizdahnula i ugledala svojega supruga kako je gleda s izrazom licakoji uopće nije mogla odgonetnuti. »On je u unajmljenoj kočiji, čekame.«

Đavo je zurio u nju, a onda je, odsutno se namrštivši, zatresaoglavom. »Čekaj ovdje.«

Pokucao je na otvor i naredio Johnu Coachmanu da zaustavikonje, da bi zatim izašao. Honoria je čula kako korača natrag nizpločnik, ali ništa nije mogla vidjeti jer su kapci na prozorima bilispušteni.

Dvije minute poslije, kočija se nagnula kad se Sligo uspeo nastražnji dio.

»Vozi oko parka dok ne kažem drukčije.« Đavo je brzo otvoriovrata, uspeo se, zatvorio vrata i ponovno sjeo pokraj nje.

Kočija je krenula. Đavo je susreo Honorijin širom otvoren pogled.Pažljivo je udahnuo nastojeći prikriti napetost koja ga još nijenapustila. »Možda bi bilo najbolje da mi kažeš što se događa.«

Očito je užasno pogriješio – nije htio da ona pogodi na što je biopomislio, kako se osjećao, kada je ugledao Chillingwortha odjevenasamo u košulju kako proviruje kroz vrata, i onda ugledao nju kakootmjeno izlazi i okreće se da razmijeni s njim posljednjih nekolikoriječi prije nego što ode.

Sa svojega skrovitog mjesta nije uspio razaznati riječi. No, njegovaje mašta nadoknadila ono što nije mogao čuti, kao i ono što sedogađalo u kući. Njezina ga je izdaja sledila; pomisao da je njezinaizjava ljubavi koju za njega osjeća bila bezvrijedna – samo riječi bezznačenja – pogodila ga je ravno u srce. Crni ga je bijes obuzeo,daleko snažniji od običnoga gnjeva. Nije se uopće sjećao da ju jeslijedio. Sjećao se samo trenutka kad ju je zgrabio – i pomislio kakobi bilo lako prekinuti mučenje prije nego što počne. Od tog sesjećanja smrznuo, čak i kad ga je olakšanje proželo. Zaboljelo ga jeod krivnje zbog njegova nepovjerenja u nju.

Honoria ga je promatrala, u očima se počela mrštiti.Đavo je pročistio grlo. »Sligo je rekao da imaš poruku?«

Page 360: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Izbacio je pitanje da je potakne da govori – umjesto toga, ona sejoš više namrštila. »Rekla sam ti za poruku u pismu koje sam tiposlala.«

Đavo je polako trepnuo. »Kojem pismu?«Kopajući po svojoj torbici, Honoria je izvukla komad papira.

»Dobila sam ovo...«Đavo ga je uzeo i preletio pogledom, zatim ju je optužujući

pogledao.Ona je podignula bradu. »Pisalo je da moram doći odmah, pa sam

napisala pismo u kojem sam sve objasnila i povjerila ga Sligu da tiga dostavi. On je znao da si u Whitesu. Nisam znala da si munaredio da bude uz mene – poslao je Daleya da ti dostavi mojepismo tako da on može slijediti tvoje naredbe.«

Đavo se namrštio, a onda spustio pogled na poruku. »Nisam dobiotvoje pismo – sigurno sam otišao prije nego što je Daley stigao.« Tomu je priznanje prešlo preko usana prije nego što je stigao razmisliti.

»Ali...« Honoria je naborala čelo. »Ako nisi dobio moje pismo,zašto si ovdje?«

Đavo se umirio. Minuta je prošla, a onda je polako podignuopogled i susreo Honorijine zbunjene oči. Pretraživala mu je lice, on jenaglo spustio pogled. »Došao sam zbog ovoga.« Natjerao se daizvuče preklopljeno pismo iz svojeg džepa. Nije joj ga htio dati, alinjezina izravnost, njezina iskrenost – njezina ljubav – nisu muostavile drugi izbor. Srce mu je bilo teško poput olova kad joj ga jepružio.

Honoria je otvorila pismo i pročitala ga. Kada je došla do kraja,zastala je i uznemireno uzdahnula. Omča joj je bolno stezala grudi,srce joj je divlje udaralo. Ne podižući glavu, ponovno je pročitalasadržaj pisma.

Dok je razmišljala što se moralo dogoditi, njezine ruke, kojima jedržala pismo, zadrhtale su – borila se da ih umiri. A onda je, vrlopolako, podignula glavu – i pogledala izravno u Đavola, u onenjegove oči koje obično vide previše, ali koje također mogu bitizaslijepljene bijesom. Vrijeme kao da se razvuklo; zurila je u njegoveoči molećivim pogledom punim nevjerice. »To nije istina – ja to nikadne bih učinila. Ti znaš da to ne bih učinila.« Bolno tihim šaptom,dodala je: »Ja te volim.«

Page 361: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo je zatvorio oči. »Znam.« Čeljust mu se stisnula, divlji ga jebijes prožeo, usmjeren na njegova progonitelja koji je dotaknuo ujedinu doista ranjivu pukotinu u njegovu oklopu – i povrijedio nju.Duboko je udahnuo; otvorio oči i susreo je njezine. »Nisamrazmišljao – reagirao sam. Kad sam dobio to pismo, nisam mogaorazmišljati.« A onda sam vidio kako izlaziš iz Chillingworthove...«Utihnuo je. Čeljust mu se još jače stisnula, ali se natjerao gledatiHonoriju izravno u oči. Jako dubokim glasom, rekao je: »Stalo mi jedo tebe – previše.«

Njegove su riječi došle do Honorije; ono što je vidjela u njegovimočima uklonilo joj je svu bol. Omča oko njezinih grudi popustila je iduboko je udahnula. »To je jedino i pravedno.« Pomaknuvši se nasjedalu, kliznula je rukama oko njega i položila glavu na njegovaprsa. »I ja tebe volim toliko jako da boli.«

Ako on to nije mogao izreći riječi, ona će ih izreći za njega. Istinaje bila vani, blistala je u njegovim očima. Njegove su se ruke ovileoko nje i čvrsto je stisnule. Nakon jednog trenutka, spustio je obrazna njezine uvojke. Bio je tako napet, mišići su mu se mreškali.Postupno je, dok se kočija dalje kretala, osjetila kako mu napetostpopušta i kako se mišići njegovih ruku opuštaju.

Njegova ju je toplina omotavala; srce mu je postojano udaralo podnjezinim obrazom. Duboko je udahnuo i polako izdahnuo; njegovidugački prsti pronašli su njezinu bradu i podignuli joj glavu.

Oči su im se susrele i gledale. Zatim je spustio glavu. Honoriji sutrepavice pale kad je Đavo usnama dotaknuo njezine u nježnom,neopisivo slatkom poljupcu.

Odmaknuo se i podignuo jednu obrvu. »Bi li mi sad htjela reći stose zapravo dogodilo?«

Nije to bila naredba ili zahtjev, nego samo blaga molba. Honorianije mogla, a da se ne nasmije. »Chillingworth je zapravo inzistiraona tomu da ti sve kažem, a to mu je vjerojatno prvi put.«

»Vjerojatno. Počni od početka – kad si pokucala na njegova vrata.Je li te očekivao?«

»Ne baš.« Honoria se uspravila. »I on je dobio poruku – vidjelasam je. I njegova je napisana istim rukopisom kao i naše.«

Položila je poruku koju je još držala pokraj pisma na sjedalu uzĐavola. »Vidiš? Ne može se odrediti je li to muški ili ženski rukopis.«

Page 362: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Hmm – dakle, on je znao da dolaziš?«»Nije.« Honoria je govorila jasno, imajući na umu Chillingworthove

upute – kao i sklonosti svojeg supruga. »Njegova poruka bila je odtajanstvene neimenovane dame, koja je najavljivala svoj dolazakdanas popodne. Bila je poprilično...«, neodređeno je gestikulirala,»škakljiva.«

Đavo je suzio oči. »Hoćeš reći da je Chillingoworth s nestrpljenjemčekao – što je rekao kad si se ti pojavila na njegovim vratima?«

Honoria je Đavolu dobacila vragolast pogled. »Zapravo, mislim daje bio više iznenađen od mene. Gledao me gotovo sneodobravanjem.«

Đavo je sumnjičavo podignuo obrve. »I onda?«»Ono što je slijedilo zapravo je moja krivnja – rekao mi je da ne

mogu misliti ozbiljno. Naravno, ja sam ga uvjerila da mislim.«»I?«Honoria je gledala Đavolov pogled. »Pokušao me poljubiti– i ja

sam ga udarila.«Đavo je trepnuo – i onda trepnuo još jedanput, »Udarila si ga?«Honoria je kimnula. »Michael me je to naučio prije nego što sam

počela raditi kao guvernanta.« Namrštila se. »Vjerojatno sam trebalauporabiti koljeno, ali nisam se toga tada sjetila.«

Đavo je jedva uspio ne zagrcnuti se. »Mislim«, rekao je ne posvemirnim glasom, »da ti je Chillingworth vjerojatno zahvalan što si gaudarila šakom.« Honoria je bila neobično visoka, a Chillingworth jebio niži od njega. Đavolu su se usne trznule. »Moram se sjetitiobavijestiti ga kako se izvukao za dlaku.«

Honoria se namrštila. »Da, ali to, nažalost, nije sve. Kad sam gaudarila, počela mu je curiti krv iz nosa.«

To je bilo previše; Đavo je prasnuo u smijeh. »Oh, Bože«, rekao je,kad je ponovno uspio progovoriti. »Siroti Chillingworth.«

»I on je tako mislio. Prsluk mu je bio posve uništen.«S jednom rukom pritisnutom na svoja od smijeha bolna rebra,

Đavo je skupio u šaku Honorijinu lijevu ruku. »Sigurno si se koristilaljevicom?«

Honoria je kimnula. »Kako znaš?«Đavolov osmijeh odavao je đavolski užitak. »Ja sam ga u Etonu

jednom zahvatio ljevicom – ista se stvar dogodila. Krvario je k'o

Page 363: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

zaklano prase.«»Upravo tako.« Honoria je uzdahnula. »Bojim se da je jako

uzrujan.«»Mogu zamisliti.«Ton se Đavolova glasa uozbiljio. Honoria ga je upitno pogledala.Susreo je njezin pogled. »On i ja ćemo ovo morati riješiti.«Honoria se ispravila. »Kako to misliš?«Đavolu su se usne smekšale kad ju je povukao u svoje naručje.»Samo ćemo se morati pobrinuti za to da su nam priče usklađene

u slučaju da te je netko vidio ili proširi trač.« Jače je zagrlio Honoriju.»Ne brini se – neću izazvati čovjeka na dvoboj zato što mu je mojažena raskrvarila nos.«

Honoria se namrštila. »Da, ali hoće li on tebe izazvati na dvobojzato što sam mu ja raskrvarila nos?«

Đavolu su se prsa zatresla. »Sumnjam da će se to dogoditi.«Nasmijavši se, podignuo je Honorijino lice. »Znaš, ti si jednanevjerojatno snalažljiva žena.«

Trepćući je širom otvorila oči. »Naravno, odgojena sam kaoAnstruther-Wetherby.«

Smijući se, Đavo je spustio glavu. »Ti si odgojena da budešCynster.«

Poljubio ju je – i nastavio je ljubiti. Kočija se polako kotrljala krozsve gušći sumrak i tihe sjene pod krošnjama drveća.

Nekoliko zadihanih trenutaka poslije, Honoria je otkrila da i on znabiti nevjerojatno snalažljiv. »Dragi Bože!« Jedva je imala dovoljnodaha da šapne te riječi. »Ne možemo...« Ruke su joj se čvrstostisnule oko Đavlovih zglobova; glava joj je pala unatrag dok seborila da dođe do daha. »Gdje smo?«

»u parku.« Usredotočen na ono što je radio, Đavo nije podizaoglavu. »Ako pogledaš van, vidjet ćeš niz kočija kako polako kruže.«

»Ne mogu vjerovati...« Provala užitka odagnala je tu misao izHonorijine glave; borila se suzbiti jecaj. Misao koja joj je zamijenilaprvu navela ju je da trepćući širom otvori oči. »A Sligo i John?«Izgubivši dah susrela je Đavolove oči. »Zar neće shvatiti?«

Osmijeh na usnama njezina supruga mogao se opisati jedino kaođavolski. »Bit je u vremenu – vjeruj mi neće ništa osjetiti.«

Oni nisu, ali ona i on svakako jesu.

Page 364: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Doimalo se kao da je trajalo satima – nakon beskrajno mnogouzdaha, jecaja i očajnički tihih minuta – kada se, naslonjena naĐavolova prsa, promeškoljila, samo da bi se nakon toga opetpromeškoljila. Namrštivši se, uspravila se i promotrila gumbeĐavolova kaputa.

»Užasne stvari – bodu me.« Okrenula je jedan sedefasti gumb.»Nisu veliki poput onih kakve je imao Tolly, ali jednako su užasni.«

Đavolove oči, zatvorene u blaženom miru, naglo su se otvorile.»Što?«»Ovi gumbi – preveliki su«»Ne to, što si ono drugo rekla?«Honoria se još više namrštila. »Da su poput onih na Tollyjevu

kaputu.«Đavo je zurio u daljinu, a onda je zatvorio oči – i obavio ruke oko

Honorije, stiskajući je bliže.»To je to.« Riječi je izgovorio u njezinu kosu. »Toga sam se

pokušavao sjetiti o Tollyjevoj smrti.«Honoria ga je držala. »Gumba koji je odbio metak? Pomaže li ti

to?«S bradom položenom na njezinoj glavi, kimnuo je. »Pomaže. To je

posljednji čavao u lijesu našeg progonitelja.«Honoria mu je pokušala pogledati u lice, ali ju je prečvrsto držao.

»Siguran si tko je on?«Tri minute poslije, nakon što su ponovno do savršenstva namjestili

svoju odjeću, vojvoda i vojvotkinja od St. Ivesa uputili su se natragna Grosvenor trg.

Page 365: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 24

Tašti je čekao u knjižnici kad su Honoria i Đavo ušli. Pogledao im jelica i onda se opustio.

»Bliži se kraj.« Đavo je poveo Honoriju do produženog naslonjača,a kad je ona sjela, on se smjestio pokraj nje.

Tašti je sjeo u naslonjač. »Što se dogodilo?«Đavo mu je priču poprilično skratio i na uvid mu dao samo onu

poruku koju je dobila Honoria. »Pismo koje sam ja dobio napisano jeistom rukom.« Tašti je preletio pogledom poruku i namrštio se. Đavoje predložio: »Obrati pozornost na slova, zanemari stil.«

Taštom se lice odjedanput razvedrilo. »Vrh! On se uvijek koristiperima sa širokim vrhom pa mu slova izgledaju deblja. Imamo ga!«

»Da, i ne. Imamo samo indicijske dokaze. S obzirom na ono čegasam se danas sjetio...«

»I moje informacije koje ti tek trebam priopćiti«, ubacio se Tašti.»Stavi sve to zajedno«, nastavio je Đavo, »i identitet ubojice jasan

je kao dan. Jasan kao dan, ali nije isto što i potkrijepljeno dokazima.Tašti se namrštio; Đavolov izraz lica bio je mračan. Honoria je

malo pogledavala prema jednomu pa malo prema drugomu. »Ali tkoje oni« Kada su je blijedo pogledali, gotovo je zaškripala zubima.»Još mi niste rekli.«

Đavo je trepnuo. »Ali ti si meni rekla. Ti si to prva oblikovala uriječi.«

»Ja sam mislila da je riječ o Richardu, sjećate se? Obojica ste mirekli da sam pogriješila.«

»To i jest bilo pogrešno«, rekao je Tašti. »Nije riječ o Richardu.«»Ti si predložila da je ubojica moj nasljednik.« Đavo je pričekao

dok Honoria nije pogledala prema njemu. »I on to doista i jest.«Honoriji su se oči širom otvorile. Pogledala je Taštog, a onda

vratila pogled na Đavola. »Ali.. Misliš George...?«

Page 366: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»George?«»Moj otac?«Đavo i Tašti zurili su u nju. »Zašto George?« Pitao je Đavo. »On

nije moj nasljednik.«»Nije?« Sad je na Honoriji bio red da zuri. »Ali Horatia mi je rekla

da je tvoj otac bio stariji od njega samo jednu godinu«»To je istina«, potvrdio je Tašti.»Za Boga miloga!« Honorijine oči nisu se mogle jače raširiti.

»Koliko Cynsterovih tajni postoji? Je li i George još jedan Cynsterpoput Richarda?«

»Propustila si ključni podatak – George i Arthur su blizanci.« Đavoje uhvatio Honorijin pogled. »Arthur je stariji blizanac – i ne, nije nion.«

»Charles?« Honoria je blijedo gledala, a onda se smrknula.»Kako...« Punu joj minutu riječi nisu dolazile na usne, a onda su jojoči bljesnule. »Kako kukavički.« Susrela je Đavolov pogled. »Ubio jesvojega mlađeg brata.«

»Polubrata«, ispravio ju je Đavo. »Kako je uvijek to običavaoistaknuti. A sad je također pokušao ubiti i mene.«

»Nekoliko puta«, dodao je Tašti.»Također je pokušao ubiti i tebe.« Đavo je posegnuo za

Honorijinom rukom.»A izgleda da je ubio i svojeg slugu Holthorpea.«Đavo i Honoria pogledali su Taštog. »Sto si otkrio?« Pitao je Đavo.»I dalje je riječ samo o indicijama, ali provjerio sam sve popise

putnika i ni jedan se Holthorpe nije ukrcao za Ameriku, ni bilo kamodrugdje. Holthorpe nije napustio Englesku.«

Đavo se namrštio. »Počnimo od početka. Tolly je otišao iz MountStreeta večer prije nego što je ubijen. Koliko nam je poznato, domase uputio pješice. Stan mu je bio u Wigmore Streetu, tako da biprošao ovuda. Sligo kaže da je svratio ovdje i doznao da sam jaotišao u Somersham. Nastavio je dalje dobro raspoložen.«

»I stao posjetiti Charlesa«, rekao je Tašti. »Iza ugla u DukeStreetu.«

»S obzirom na Holthorpov nestanak, to se doima logičnompretpostavkom.« Đavo se još više namrštio. »Možda je Tolly saznao

Page 367: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

ili čuo nešto – nešto što bi mu odalo da me Charles planira ubiti.Pretpostavimo da je bilo tako – što bi Tolly u tom slučaju učinio?«

»Charlesu bi u lice sasuo optužbu«, odgovorio je Tašti. »Tolly ne bistao da razmisli o opasnosti – bio je previše otvoren, iskren i naivanda bi mislio da ima drugih koji nisu takvi.«

»Pretpostavit ćemo da Charles nije porekao optužbu i Tolly jeotišao.«

»Na izlasku je vjerojatno rekao dovoljno da zapečati Holthorpovusudbinu.« Tašti je izgledao smrknuto. »Iduće jutro, čim je mogao,uputio se u Dvore.«

»Ali Charles je išao kraćim putom, to znamo. Nismo našli nikogatko bi nam mogao potvrditi da je Charles bio u blizini one staze kadje Tolly ubijen, ali smo sigurno dokazali da nikog drugog nije bilo ublizini. Ni jedan drugi gospodin nije stigao iz Londona taj dan.« Đavoje pogledao Taštog.

»Tako je. Dakle, Charles je ubio Tollyja...«»To je bilo ono što sam bio zaboravio. Dugme na Tollyjevu

kaputu.«Tašti je izgledao zbunjeno. »Što s njim?«Đavo je uzdahnuo. »Pucanj kojim je Tolly ubijen bio je savršen –

jedini razlog zašto odmah nije usmrćen s prostrijelnom ranom krozsrce bilo je zbog jednog dugmeta na njegovu kaputu«, Đavo jepogledao dugme svojeg kaputa, »jedan ovakav, samo veći, skrenuoje zrno.« Susreo je Taštov pogled, a onda je pogledao Honoriju.»Charles je izvrstan strijelac, to mu je jedini pravi talent.«

»A posebno je dobar s pištoljima duge djevi.« Tašt je kimnuo. »Uredu – Tolly umre. Charles stigne u Dvore i idući dan glumiožalošćenog brata.«

»Jako uvjerljivo.« Đavolu se lice smračilo.»Sigurno da ga je jako šokiralo kad je shvatio da je Tolly dovoljno

dugo poživio da razgovara s tobom.«Đavo je kimnuo. »Ali je šutio i nastavio igrati ulogu na Tollyjevu

pogrebu.«»Ali mu je onda stigao najveći šok.« Tašti je pogledao najprije

Đavola, a onda Honoriju. »Charles je doznao da se planiraš oženitiHonorijom.«

Page 368: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria se namrštila. »Zapravo, ne. Ne tada. Ja sam odgodilanjegovo djelovanje.«

Kad ju je Đavo upitno pogledao, ona se namrgodila. »Došao jerazgovarati sa mnom u ljetnikovac nakon bdijenja. Ponudio mi je dase udam za njega umjesto za tebe pretpostavljajući da samzabrinuta za svoj ugled.«

»On je što?« Đavo je zurio u nju.Honoria je slegnula ramenima. »Rekla sam mu da se nemam

namjeru udati ni za tebe ni za bilo koga drugoga.«»I vjerovao ti je«, rekao je Tašti. »Poslije je bio jako iznenađen, na

majčinu balu, kad smo Gabrijel i ja rekli da si promijenila mišljenje.«»To me ne iznenađuje«, Đavo je pogledao Honoriju. »Malo prije

toga bio nas je zaustavio u parku i ti si ga doslovce uvjerila da zanekoliko tjedana putuješ u Afriku.«

Honoria je opet slegnula ramenima.»I tada su«, rekao je Tašti, »počeli napadi na tebe.«»Tvoja nesreća s dvokolicom.« Honoria je problijedjela.Đavo joj je stisnuo ruku. »Nepromišljen prvi pokušaj. Bio sam jako

zaposlen nakon toga, a onda je stiglo naše vjenčanje.«Honoria je zadrhtala. »Upravo sam se sjetila – Charles me je na

našem vjenčanju upozorio da se nisam trebala udati za tebe.«Đavo ju je čvrsto privinuo k sebi. »Dok smo bili u Dvorima, nije

ništa pokušavao.«»Bilo bi to preopasno«, rekao je Tašti. »Ondje bi ga netko sigurno

bio uočio.«»Ali čim smo se vratili u grad, počeo je marljivo smišljati svoje

planove.« Đavo je pogledao Honoriju. »Najprije me pokušao uvjeritida te pošaljem natrag u Dvore.« Usne su mu se iskrivile. »Bojim seda sam mu točno rekao što osjećam prema tebi, tako da je od togtrenutka i tvoj život postao ugrožen – on ne bi riskirao posthumnimnasljednikom.«

Okrenuvši se Taštom, Đavo je propustio Honorijin uplašeni izrazlica. »Slijedila je epizoda s vinjakom, a nakon toga trojica mornarakoji su znali moj uobičajeni put kući. Oba su pokušaja bila unutarCharlesovih mogućnosti.«

Tašti je gledao Đavola. »Onaj bi te vinjak bio dokrajčio.«

Page 369: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ali nije, pa je nastavio s planovima. Mornari su mu,pretpostavljam, bili prilika koju nije mogao propustiti – dovoljno jeputa sa mnom pješice išao kući iz Whitesa.«

Tašti se namrštio. »A što je s palačama? Gdje se to uklapa?«Đavo se namrštio. »Možda se ne uklapa, ali kladim se da će na

kraju ispasti Charles. Kako god bilo, saznat ću večeras.«»Večeras?« Tašti je iznenađeno pogledao. »Što je sa svim drugim

stvarima, zaboravio sam. Koji nam je plan?«Đavo je pogledao Honoriju; zaokupljena svojim mislima, konačno

je osjetila njegov pogled. Podignuvši oči, zarumenjela se. »Upravosam se sjetila«, rekla je uperivši oči na Đavolove, »nečeg što je lediHerring spomenula.«

Đavo je izgledao zbunjeno. »Ledi Herring?«Honoria je kimnula. »Rekla je da joj je Charles prišao – nešto u

vezi sa zamjenom njezina posljednjeg ljubavnika. Odbila ga je, i topoprilično prezrivo, koliko sam čula.«

»Hm.« Đavo je izgledao zamišljeno.»To uopće ne bi pomoglo Charlesu.« Tašti je zatresao glavom.

»Uvijek ti je bio zavidan na uspjehu – izgleda i u tom pogledu.«Pogled kojim ga je Đavo ošinuo bio je oštro prekoravajući; Tašti je

samo podignuo obrve. »To bi objasnilo zašto je počeo posjećivatimjesta – vrijeme se podudara. Cynster ne može dugo posjećivatitakva mjesta, a da mi za to ne saznamo, a saznali smo odmahnakon Tollyjeva pogreba.«

Đavo je kimnuo. »Ali još želim biti potpuno siguran.«»Kad je sastanak?«»U ponoć.«Tašti je pogledao na zidni sat. »Ja ću voziti. Sligo se može voziti

otraga. Lucifer će stražariti na ulici – Skandal će biti na uglu.« Đavoje zurio; Tašti je podignuo obrve. »Nisi valjda ozbiljno mislio da ćemote pustiti ondje bez potpore.«

Honoria je usnice čvrsto držala zatvorenima da joj ne izletiodgovor za koji je znala da ga Đavo, u ovom trenutku, neće znaticijeniti – »Hvala Bogu na Cynster komori« – nije bilo ono što je onmislio.

Đavo se namrštio. »Što ste još organizirali?«

Page 370: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ništa.« Taštov izraz lica bio je blag. »Nema nikakvog smislamisliti da ćemo dopustiti da još jedanput budeš laka meta Charlesu.Ako ti umreš, on će biti glava obitelji – a ni jedan od nas ne možepodnijeti tu mogućnost.«

Đavo je pogledao Honoriju; kad ona ništa nije odgovorila, ponovnoje pogledao Taštog. »U redu. Ali ne želim da konjica upada prijenego što se oglasi trublja – moramo omogućiti Charlesu da ideprema svojemu genijalnom planu i pustiti ga da iskopa dovoljnoduboku jamu da sam u nju upadne.«

»Njegovom genijalnom planu?« Tašti je pogledao poruku u svojemkrilu. »Uklapa li se ova poruka u to?«

Đavo je kimnuo. »Uklapa se. Brinuo sam se da su svi drugipokušaji bili prejednostavni, previše spontani – jednostavno nisu bilipoput Charlesa. Znaš kako on razmišlja. Svaki je njegov planzamršen i složen. Također je jako konzervativan i društveno krut.

Ovaj posljednji pokušaj kasno je ispisan njegovim karakterom.Zapetljan, začinjen intrigom, i utemeljen na slici mene, Honorije iChillingwortha u očima društva.«

»Chillingwortha?« Tašti se namrštio. »Zašto njega?«»Zato što se on doima savršenim okidačem.«»Čega?«Đavo se nasmijao – hladno. »Moje prirode.«Tašti je zbunjeno pogledao, a onda se sjetio pisma koje je Đavo

dobio, pisma koje mu nije želio pokazati. Lice mu se razvedrilo.»Aha.«

»Upravo tako. Ovaj je put Charles doista premašio sebe – bio je touistinu dobar plan. Mogao je i uspjeti.« Đavo je pogledao Honoriju.»Da su stvari bile drukčije.«

Proučavajući njegove oči, Honoria je podigla obrvu. »Nisam dobroobaviještena o tome kako Charlesov um radi – možeš li mi objasnitinjegov genijalni plan?«

Đavolu su se usne izvile; podignuo joj je ruku i usnama dotaknuoprste. »Charles mora ubiti mene – a sada i tebe – da bi naslijediomoj naslov. Nastojao je izbjeći izravno djelovanje; dvokolica, vinjak,mornari – ne može ga se povezati s tim nesrećama. Ali te munesigurne metode nisu uspjele. Dakle, razmisli – potrebna mu je imoja i tvoja smrt, ali s razlogom. Nakon Tollyjeve smrti, da samo

Page 371: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

jedno od na dvoje bude slučajno ubijeno, to bi izazvalo prevelikuburu.«

»Nitko dvaput ne bi nasjeo na tu priču«, dodao je Tašti. »A zna dase mi ostali nikad ne bismo pomirili s tvojom smrću u sumnjivimokolnostima dok ne bismo otkrili istinu.«

»I upravo se zato usredotočio na vrstu smrti za nas oboje u koju bidruštvo vrlo lako povjerovale, a što je još važnije, koju obitelj ne bisamo prihvatila, nego bi i išla za tim da je zajedno s njim zataška.«

Taštom se čeljust stisnula. »Ne sviđaju mi se vlastite misli, ali akoje on to tko zamislio, dobro nas je pročitao.«

Đavo je kimnuo. »Pametan je. Nije mudar, ali je pametan.«»Ja još ne razumijem.« Rekla je Honoria. »Kakvu je točno smrt

Charles planirao za nas?«Đavo ju je bezizražajno pogledao. »Charles me poznaje cijeli

život. On poznaje moju prirodu, domet mojeg bijesa; i dovoljno zna otome što ga može potaknuti. S ove se tri pažljivo ispisane poruke onpobrinuo za to da te zateknem kako izlaziš iz Chillingworthovekuće.«

»Toliko sam i sama shvatila.«»Nakon čega je računao da ću se ja – moj bijes – pobrinuti za

ostalo. Računao je da ću ja odigrati ulogu ljubomornog, bijesomzaluđenog muža do kraja, tako da nas može ubiti oboje i za to okrivitimoju dovoljno poznatu prirodu.«

Honoria ga je uporno gledala. »Mislio je to izvesti tako da izgledakao da si ti ubio mene u mahnitom napadu ljubomore i zatim ubiosebe?«

Đavo je kimnuo.Honoriji su se oči suzile, a onda su zabljesnule. Brada joj se

učvrstila. »Charles«, izjavila je, »očito nije Cynster.« Pogledala jeĐavola. »Kako ga planiramo uhvatiti?«

»Na jedini mogući način – tako što ćemo mu pustiti da se samotkrije.«

»I koji je naš idući korak?« Tašti je Đavlu pružio poruku natrag.»Naš je idući korak smisliti plan koji mora obuhvaćati sve prave

postupke koji će Charlesa uvjeriti da njegov plan uspješnonapreduje. U svakog dobroj drami, zlikovac se otkrije tek na kraju.Charles se neće pojaviti osim ako mi, žrtve na koje se namjerio, ne

Page 372: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

odigramo prethodni scenarij kako treba.« Đavo je pogledao Taštog,nagnuo se naprijed, koncentrirano, a onda pogledao Honoriju koja jemirno sjedila uz njega i čekala. Nasmijao se, hladno. »Već smozavršili uvodnu scenu naše melodrame. Iduće što nam slijedi...«

U šest sati iduće jutro, ovijene maglom, dvije figure, s pištoljima urukama, suočile su se na Paddington Greenu. Njihovi su sekundantistajali postrani; bijeli je rupčić pao na tlo. Dva su se pucnja oglasila.Jedan od sudionika pao je na tlo; drugi, odjeven u crno, čekao je dokse liječnik nije nadvio nad svojeg pacijenta, a onda je predao pištoljsvojem sekundarnu i kruto se okrenuo.

On i njegov sekundant uspeli su se u crnu neoznačenu kočiju iotišli s poprišta.

Treća scena te tragedije odigrana je kasnije tog jutra.Gospoda i dame koji su to jutro šetali Grosvenor trgom –

bolničarke i njihovi pacijenti, guvernante i mlade gospođice, stari imladi jednako – svi su svjedočili neočekivanom prizoru prelaskaputne kočije St. Ivesa preko Grosvenor trga. Zaustavila se predkućom St. Ives i vojska se lakaja spustila da natovari kočiju hrpomprtljage.

Mnogi su znatiželjno gledali i pitali se, a onda su se vrata otvorila.Pojavila se Njegova Milost. S kamenim izrazom na licu vodio je ženupod teškim velom. S obzirom na njezinu visinu, malo je onih kojiodmah nisu prepoznali njegovu vojvotkinju. Ne temelju njezinakrutog držanja i načina na koji je držala glavu, mnogi su zaključili daje došlo do neke svađe, do nekog mogućeg skandaloznog razdora uodnosu koji se dotad doimao savršeno sretnim.

Pred plejadom okruglih očiju, vojvoda je svojoj vojvotkinjupomogao uspeti se u kočiju, a onda je i sam ušao u kočiju. Lakaj jezatvorio vrata i kočijaš je trznuo uzdama.

Riječi su kroz šapat lebdjele izgovorene širom otvorenih očiju,povjerljivo razmjenjivane iza ruku u elegantnim rukavicama, još dugonakon što je kočija napustila otmjene dijelove grada. Vojvoda i

Page 373: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

vojvotkinja St. Ives neočekivano su napustili London, i to pred sampočetak sezone. Što je visoko društvo trebalo misliti?

Predvidljivo su mislili – i govorili – točno ono što je bila i namjera.

Četiri snažna vranca brzo su vukla kočiju St. Ivesa krozCambridgeshire. Naslonjena na Đavolovo rame, Honoria jepromatrala krajolike kraj kojih su prolazili. »Razmišljala sam.«

Đavo je otvorio oči tek dovoljno da spusti pogled na nju.»Da?«»Morat ćemo organizirati službeni bal čim se vratimo u grad. Da

razbijemo pogrešan dojam koji smo se tako marljivo potrudilistvoriti.«

Đavolu su se usne izvile. »Naravno, morat ćeš pozvatiChillingwortha.«

Honoria mu je dobacila upozoravajući pogled. »Ne vjerujem da seto može izbjeći.«

»Upravo tako.« Đavo je promatrao slabašnu zraku sunca koja seizgarala na njezinu licu. »Kad smo već kod toga, iako je bila ponoć,upozoravam te da je lako moguće da me netko sinoć opazio.«Ispostavilo se da je nepoznati Cynster doista bio Charles; priča kojumu je madam izložila bila je i više nego uvjerljiva.

Honoria je ponosno podignula rame. »Ako mi se itko usudispomenuti tvoju prisutnost ondje, uvjeravam te da će naići na vrlohladan doček.«

Opazivši kako je kraljevski podignula bradu, Đavo je zaključiokako je malo vjerojatno da će se čak i oni najbezobrazniji to usuditi –njegova je žena brzo postajala jednako zastrašujući matrijarh poputnjegove majke.

»Misliš li da vas je netko promatrao jutros na PaddingtonGreenu?« Pitala je Honoria.

»Gabrijel je uočio muškarca koji sliči Charlesovu novom slugiSmiggsu.«

»Pretpostavljamo, dakle, da Charles zna da ste se ti iChillingworth suočili.«

»To bi bila razumna pretpostavka.« Đavo ju je udobnije smjestiouz sebe. »Pokušaj se odmoriti.« Kada ga je bezizražajno pogledala,

Page 374: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

dodao je: »Sutra bi moglo biti naporno.«Honoria se neodređeno namrštila. »Ali ne spava mi se.« Maknula

je pogled i nije vidjela kad se Đavo razdraženo namrštio.Za trenutak je nastavio. »Samo sam mislio...«»Što misliš kad će se Charles pojaviti?«Đavo je u sebi uzdahnuo. »Ili večeras, u kojem će slučaju doći u

kuću i pokazati se, ili u neko doba sutra, u kojem slučaju možda ineće doći u kuću.« Kad će mu reći? »Poslat ću nekoliko lakaja uCambridge da nas upozore istog trenutka kad stigne.«

»Misliš da će ići svojom uobičajenom rutom?«»Nema razloga zašto bi odlučio drukčije.« Promatrajući njezin

profil, njezinu čvrstu, da ne kaže nepokolebljivu, bradu. Đavo jeizjavio: »Još nešto, što god da se dogodi, vrlo je važno da jednustvar nikako ne zaboraviš.«

Podignuvši glavu, Honoria ga je iznenađeno pogledala. »Što?«»Moraš slijediti moje naredbe bez pogovora. A ako ja nisam u

blizini, onda mi moraš obećati da ćeš poslušati što god ti Tašti kaže,a da mu pritom ne zadaješ glavobolju.«

Honoria je pretražila njegove oči i onda pogledala naprijed. »Uredu. Držat ću se tvojih naredbi. I Taštovih kad tebe nema.«

Đavo ju je privukao bliže sebi i usnama joj dotaknuo kosu. »Hvalati.« Pod svojim je samopouzdanom vanjskim izgledom, bio dubokouznemiren. To što mora dopustiti Charlesu da djeluje po svom planui tako se inkriminira, što mora slijediti njegovo vodstvo i tako doći doraspleta bez ikakvog plana, bilo je i samo po sebi dovoljno rizično; alito što je u sve to bila upletena i Honoria, činilo je cijelu situaciju jošsto puta težom. Pojačavši stisak oko nje, položio je obraz na njezinukosu. »Morat ćemo raditi zajedno, pouzdati se jedno u drugo, kao i uTaštog – ako Charlesa želimo uhvatiti na djelu.«

Uhvativši se za njegove ruke koje su se ovijale oko njezina struka,Honoria je upitno pogledala. »S obzirom na to da su pištoljiCharlesovo omiljeno oružje, misliš li da se ovaj put namjerava njimakoristiti?«

Đavo je zatvorio oči i molio se da se to ne dogodi. Na njegovoolakšanje, Honoria je zakunjala, uljuljkana u san ljuljanjem kočije iblagim suncem koje je umivalo krajolik. Probudila se kad se kočijazaustavila pred ulaznim stubama u Dvore.

Page 375: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Hmm.« Suzdržavši se od zijevanja, Honoria je dopustila Đavoluda je spusti na do.

Webster ih je dočekao. »Je li bilo problema, Vaša Milosti?«»Nije.« Đavo je pogledao uokolo. »Gdje je Tašti?« Tašti se uputio

u Cambridgeshire istog trenutka kad su napustili Paddington Green;Webster i gđa Hull napustili su Grosvenor trg već u zoru.

»Neki problem s vjetrenjačom na Trotters Fieldu.« Webster jelakaja poslao po prtljagu. »Gospodin Tašti bio je ovdje kad je Kirbydošao to priopćiti – otišao je pogledati o čemu se radi.«

Đavo je susreo Honorijin pogled. »Morao bih ići provjeriti. Nijedaleko – neću se dugo zadržati.«

Honoria mu je mahnula da ide. »Slobodno idi i rastrči onog svogcrnog demona. Vjerojatno je nanjušio tvoj povratak – sigurno većnestrpljivo struže kopitom.«

Đavo se zacerekao. Uhvativši joj dlan, prislonio je usne na njezinzglob. »Vratit ću se za jedan sat.«

Honoria je gledala za njim dok je odlazio, a onda se, zadovoljnouzdahnuvši, uspela stubama u svoju kuću. I bila je to njezina kuća,osjetila je to odmah čim je ušla. Skinuvši šešir, nasmijala se gđi Hullkoja je prošla sa vazom punom cvijeća za salon. Duboko udahnuvši,osjetila je kako se ispunjava mirnom snagom – snagom generacijaCynsterovih žena.

Popila je čaj u stražnjoj dnevnoj sobi, a onda je, rastresena, lutalasobama u prizemlju i ponovno upijala poglede. Kada se vratila upredvorje, zastala je. Bilo je prerano da se preodjene za večeru.

Dvije minute poslije, uspinjala se stubama u ljetnikovac. Smjestivšise na pleteni dvosjed, proučavala je kuću i njezino impozantnopročelje koje ju je tako oduševilo kada ga je prvi put ugledala.Nasmijala se kad se sjetila kako ju je Đavo vukao onaj dan. Pomisaona njezina supruga pogoršala joj je rastresenost; otišao je prijegotovo jedan sat.

Ustala je i napustila ljetnikovac. Uputila se prema konjušnici. Kadaje ušla u dvorište u blizini nije bilo nikoga, ali staje nikad nisuostavljene bez nadzora. Pomoćni su konjušari vjerojatno izveli rasnekonje njezina supruga, a oni stariji sigurno pomažu s vjetrenjačom ukvaru. A Melton se vjerojatno negdje skrivao. Došao bi da gapozove, ali se inače držao izvan vidika.

Page 376: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria je ušla u glavnu stajsku zgradu – nije bilo ni Sulejmana niĐavola. Nije se uznemirila zbog toga, pa je idućih pet minuta provelasa svojom kobilom. A onda je začula konjska kopita. Podignula jeglavu i slušala – konj je ukaskao u dvorište. Nasmijavši se, nahranilaje kobilu posljednjom sušenom jabukom. Nakon što je ruke otreslaod svoje skute, brzo se uputila prema ulazu i izašla u dvorište.

Tamo ga je susrela.Bila je iznenađena, oči su joj se širom otvorile, a vrisak zaglavio u

grlu.»Oprostite, draga moja, nisam vas imao namjeru preplašiti.«Uz kratak, ponizan osmijeh, Charles je zakoračio unatrag.»Ah...« S jednom rukom pritisnutom preko svojeg srca koje je

divlje tuklo, Honoria nije znala što reći. Gdje je bio Đavo? Ili Tašti?Oni koji su njoj trebali reći plan? »Ja... ovaj...«

Charles se namrštio. »Doista sam vas preplašio. Ispričavam se.Ali bojim se da donosim lošu vijest.«

Honoriji je krv nestala iz lica. »Kakvu vijest?«»Bojim se da...« Stisnutih usana Charles je pogledom prešao

preko njezina lica. »Dogodila se nesreća«, konačno je rekao.»Sylvester je ozlijeđen – pitao je za tebe.«

Široko raširenih očiju, Honoria mu je pretraživala lice. Je li to bilaistina – ili je ovo bio prvi korak njegove posljednje scene? Ako jeĐavo ozlijeđen, nije je bilo briga – otići će k njemu bez obzira na sve.Ali Charles je možda lagao. Umirila je svoje disanje i pokušalazauzdati divlje lupanje svojeg srca. »Gdje? Gdje je?«

»U kolibi u šumi.«Iznenađeno ga je pogledala. »U onoj gdje je Tolly umro?«»Nažalost, da.« Charles je izgledao ozbiljno. »Nesretno mjesto.«Doista – ali vjetrenjača koja se pokvarila bila je u suprotnom

smjeru. »Oh, Bože.« Nastojeći izgledati bespomoćno, Honoria seuhvatila za ruke, što je bilo nešto što nikada ne čini. U Đavolovoj iTaštovoj odsutnosti morat će sama pisati scenarij. Taktikeodugovlačenja bile su prve. »Ne osjećam se dobro.«

Charles se namrštio. »Nemamo sad vremena za to.« Kad je onazateturala ustranu i naslonila se na zid konjušnice, on se još višenamrštio. »Nisam mislio da ste i vi od onih žena koje imajunapadaje.«

Page 377: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honoria, nažalost, nije znala što podlijeganje napadajima svepodrazumijeva. »Što, što se dogodilo? Đavolu?«

»Ustrijeljen je.« Charles se namrštio na način koji je očito trebaoodavati suosjećanje. »Očito se neki bijednik kojemu se obiteljnekako zamjerila koristi šumom kao svojim igralištem.«

Taj je bijednik upravo stajao pred njom; Honoria se trudila suzbitisvoju reakciju. »Je li teško ranjen?«

»Jest.« Charles je posegnuo prema njoj. »Morate brzo doći - Bogzna koliko će još izdržati.«

Zgrabio ju je za lakat; Honoria je obuzdala poriv da se oslobodinjegova dodira. A onda je osjetila snagu njegova stiska i više nijebila sigurna bi li uopće uspjela. Napola je podignuvši, Charles ju jeuveo u konjušnicu. »Moramo požuriti. Koji je vaš konj?«

Honoria je zatresla glavom. »Ne mogu jahati.«Charles ju je oštro pogledao. »Kako to mislite?«Trudnice ne jašu. Honoria je bijedo trepnula.»Konji mi stvaraju nelagodu.« Koliko se sjećala, Charles je nikad

nije vidio kako jaše. »A Đavolovi su konji nemogući.« Uspjela jenekako osloboditi svoj lakat. »Morat ćemo uzeti dvokolicu.«

»Dvokolicu!« Charles je ovaj put iskreno namrštio. »Nemamovremena za to!«

»Ali... ali... onda ne mogu poći.« Honoria je stajala nasredkonjušnice i bespomoćno zurila u njega. Izazivajući sažalijevanje.Charles ju je bijesno pogledao; ona je sklopila svoje ruke.

Zaškripao je zubima. »Oh – u redu!« Izjurio je iz konjušnice ikrenuo prema stajskoj zgradi gdje su stajale kočije.

Honoria je izašla u dvorište. Čim je Charles ušao u zgradu,Honoria je počela pretraživati okolno dvorište i zuriti u tamu stajskezgrade nasuprot njoj. Gdje je Melton? A onda je začula struganjekotača. »Prokletstvo!«

Brzo se vratila na mjesto gdje je stajala prije. Njezina joj je ulogabila jasna – ići će s Charlesom i pustiti ga da se sam otkrije. Panikajoj je golicala živce i treperila kralježnicom. Namjerno ju je ukočila.Morali su uhvatiti Charlesa – on je bio poput oštrice nad njihovimglavama, Đavolove, njezine i djeteta koje je nosila. Ali kako će jeĐavo spasiti ako ne zna gdje je? Osjetivši slabost, naslonila se na

Page 378: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

zid konjušnice. I ugledala Meltona u sjeni stajske zgrade točnonasuprot njoj.

Honoria je progutala uzvik svoje radosti; no brzo je opet složilazabrinuto lice kad se Charles pojavio izvozeći laganu dvokolicu izstajske zgrade.

Mračno ju je pogledao. »Dođite pridržati osovine dok ja dovedemkonja.«

Smekšavši bradu, skrivajući i najmanji tračak odlučnosti, Honoriaje krotko poslušala. Charles je ušao u konjušnicu; Honoria je gledalau zgradu nasuprot. Meltonova je kapa bila jedva vidljiva; grlio jesjenu s jedne strane ulaza.

A onda se Charles vratio vodeći snažnog sivca. »Čvrsto držiteosovine.«

Honoria ih je jednom ispustila, a onda je neopazice gurnula konjapa ih je i on još jednom stresao.

Smrknutog lica, Charles je luđački radio, stavljao hamove, bolnosvjestan vremena koje je prolazilo. Honoria se iskreno nadala da jedobro učinila time što je zahtijevala dvokolicu i da Đavo neće odlučitiproduljiti jahanje.

Charles je stegnuo posljednju kopču i odmaknuo se promatrajućiopremu. Jedan mu je trenutak maska pala s lica – osmijeh koji mu jeiskrivio usta, odajući iščekivanje, Honoria nije morala vidjeti. U tom jetrenutku ugledala pravo lice ubojice.

Melton je možda bio star, ali mu je sluh bio izvrstan i upravo mu jeto omogućilo da uspješno izbjegava Đavola. Honoria je Charlesapogledala svojim najbespomoćnijim pogledom. »Je li Keenan sĐavolom?« Izraz lica bio joj je neodređen, rastresen. »Rekli ste da jeu Keenanovoj kolibi, zar ne?«

»Jesam , ali Keenan nije ondje.« Charles je raspetljao uzde.»Hoćete reći da je sam?« Honoria je pustila da joj se oči zaokruže.

»Umire u Keenanovoj kolibi posve sam?«»Da!« Charles ju je zgrabio za ruku i gotovo silom natjerao u

dvokolicu. »On ondje umire dok vi ovdje histerizirate.« Gurnuo joj jeuzde u ruke. »Moramo požuriti.«

Honoria je pričekala dok se on nije popeo na svojeg riđana, aonda se okrenula prema ulazu u konjušnicu i upitala: »Hoćete li seizravno vratiti?«

Page 379: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Charles se namrštio na nju. »Izravno?«»Pa...« Bespomoćno je pokazala je na dvokolicu. »Ovo ne može

proći kroz nadsvođeni ulaz zidane ograde – morat ću je ostavitipokraj glavnog ulaza i pronaći usku stazu do kolibe.«

Charles je glasno zaškripao zubima. »Bolje je«, rekao je, polakoizgovarajući, »da ostanem s vama, inače biste se mogli izgubiti.«

Honoria je tupo kimnula. Krotko je trznula uzdama i pokrenuladvokolicu. Učinila je sve što je mogla – odugovlačila je svimsredstvima kojima se usudila. Ostalo je sad na Đavolu.

Page 380: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Poglavlje 25

Djavo je znao da se nešto strašno dogodilo čim je ugledao Meltonakako stoji pod lukom ulaza u dvorište konjušnice i divlje mu mašesvojom kapom. Opsovavši, zabio je pete u Sulejmanove slabine;Taštov uzvik zamro je za njim, a onda su kopita zagrmjela kad jeTašti krenuo za njim.

»Što? «Pitao je povlačeći Sulejmana koji se uz proklizivanjezaustavio.

»Gospodar Charles.« Melton je stisnuo kapu na svoj prsa.»Vaša je ledi pošla s njime – rekao joj je da ste ustrijeljeni i

umirete u Keenanovoj kolibi.«Đavo je opsovao. »Prije koliko su otišli?«»Prije pet minuta, ne više od toga. Ali vaša je ledi pametna –

inzistirala je na tome da uzme dvokolicu.«»Dvokolicu?« Đavo se uspravio u svojemu sedlu. »Charles je

pošao s njom?«»Da – htio se pobrinuti za to da se usput ne izgubi.«Zalupivši vrata svojeg uma pred navalom ledenog straha koji je

zavijao u njemu. Đavo je dobacio pogled Taštom. »Ideš?«»Ništa me na svijetu ne bi moglo zaustaviti.«Uputili su se ravno prema kolibi; ondje nije bilo nikoga. Vodeći

konje niz usku stazu koja je vodila južno, nasuprot onoj kojom ćedoći Charles i Honoria, izvidjeli su područje. U šumi nasuprot kolibiotkrili su jarak dovoljno dubok da se u njemu skriju. Okruživao ječistinu s obiju strana staze koja je vodila od puta. Razmišljali su otome kako ga najbolje iskoristiti kad su se približila konjska kopita.

Povukli su se u jarak i promatrali.Charles je dojahao. Sjahao je pokraj štale, provjerio ide li Honoria

za njim i poveo svojega konja unutra.

Page 381: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Zaustavivši dvokolicu ispred kolibe, Honoria je ostala sjediti. Čimje Charles nestao u štali, počela je divlje pogledom pretraživatiokolicu. I u postupku i u izrazu lica jasno joj se očitavao strah.

U jarku, dvadesetak metara dalje, Đavo je tiho opsovao. »Ovaj ćute put pobijediti!« Nije se usudio mahnuti; kladio bi se u cijelo svojebogatstvo da je Charles došao naoružan. I on i Tašti u rukama suimali nabijeno oružje, ali on nije htio pucati dok god je Honoria bilana vatrenoj liniji.

Otresavši prašinu s ruku, Charles je izašao iz štale. Namrštio sekad je vidio da Honoria još sjedi u dvokolici s uzdama u rukama.»Mislio sam da ćeš biti nestrpljiva da vidiš svojeg muža.« Mahnuo jeprema kolibi.

Honoria je susrela njegov ledeni pogled. »I jesam nestrpljiva da gavidim.« Znala je u svojim kostima da Đavo nije u toj kolibi –jedan jeletimičan trenutak pomislila da je u šumi, u blizini, ali ništa nijeuspjela ugledati. Ali morao je biti na putu – a ona je s Charlesomdošla dovoljno daleko. Charles je usporio, još se više namrštio.Duboko udahnuvši, Honoria je ispravila ramena. »Ali on nije ukolibi.«

Charles je nepomično stao. Na trenutak, lice mu je bilo posvebezizražajno. A onda je pokroviteljski superiorno podignuo obrvu.»Uzrujani ste.« Prišavši s jedne strane dvokolice, posegnuo je zanjezinom rukom.

»Ne!« Honoria se trgnula natrag. Obrisi su se Charlesova licaizmijenili. Ono što je ugledala u njegovim očima natjeralo ju je daproguta svoju paniku. Ovo nije bilo vrijeme da izgubi glavu. »Miznamo. Zar ste mislili da nećemo doznati? Znamo da pokušavateubiti Đavola – znamo da ste ubili Tollyja.«

Charles je zastao. Dok ga je promatrala, tanka maskaciviliziranosti otopila mu se sloj po sloj s lica i otkrila izraz čisteproračunanosti, mrtav za bilo kakvu ljudsku emociju. »Znanje«,rekao je Charles glasom neljudski hladnim, »te neće spasiti.«

Honoria mu je vjerovala – jedina joj je nada bila zadržavati garazgovorom dok ne dođe Đavo. »Znamo za tvojeg slugu Holthorpea– i za mornare koje si poslao na Đavola i za otrov u vinjaku.« Što sujoš znali? Njezin recital Charlesa neće još dugo držati. Razjarenastrahom, podignula je glavu i namrštila se. »Znamo što si sve učinio,

Page 382: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

ali ne znamo zašto. Ubio si Tollyja kako bi ga spriječio da upozoriĐavola koje su ti namjere. Ali zašto toliko želiš preuzeti naslov?«

Očajna, prizvala je sve što je dotad osjetila za Charlesa, svakiintuitivni tračak koji je stekla. »Nije zbog novca – dovoljno si i sambogat. Želiš naslov, a na cijelu obitelj gledaš s prezirom. Zašto, u tomslučaju, želiš biti glava obitelji?« Zaustavila se s nadom da će joj nalicu pročitati iskreno zanimanje. »Koji te dublji razlog vodi?«

Charles ju je bezizražajno promatrao; Honoria je osjetila kako jojsrce usporava. A onda je podignuo jednu obrvu na onaj tipičanarogantni sinsterski način. »Jako ste perceptivni, draga moja.«Nasmijao se tek toliko da je blago iskrivio usne. »A budući da ćeteuskoro umrijeti, ne vidim razloga zašto da vam ne kažem.« Pogledaoju je izravno u oči. »Iako se prezivam Cynster, ali ja nikad nisam biodio njih – uvijek sam osjećao veću povezanost s majčinom stranomobitelji. Oni su sad svi mrtvi.«

Uhvativši se jednom rukom za dvokolicu, Charles je pogledaoprema šumi s iskrom u očima. »Ja sam posljednji Butterworth – izobitelji beskrajno superiornijeg roda, iako to ni jedan Cynster nikadne bi priznao.« Usne su mu se izrugljivo iskrivile. »Uskoro neće imatiizbora. Jedanput kad preuzmem uzde, planiram potpuno promijenitiobitelj – ne samo u ponašanju koje se povezuje s našim imenom,nego ću promijeniti i ime.« Pogledao je Honoriju. »Ništa me nećezaustaviti.«

Honoria je u čudu zurila otvorenih usta. Nasmijavši se, Charles jekimnuo. »Oh, da – to se može postići. Tako je i trebalo biti –Butterworthima je suđeno da postanu glava obitelji; moja je majkatrebala biti vojvotkinja. Zato se i udala za Arthura.«

»Ali...« Honoria ga je zbunjeno pogledala. »Što je s...«»Sylvesterovim ocem?« Charles se razdražio. »Majka nije

očekivala da će se oženiti. Kad se udala za Arhura sve se činilojasnim – Arhur će biti nasljednik, a nakon njega njegov sin. Ja.« Licemu se smračilo. »A onda je ona drolja Helena zanjihala bokovima.Stric Sebastijan je pao na to i rodio se Sylvester. Ali čak je i tadmajka znala da će sve na kraju dobro završiti – nakon Đavola,Helena više nije mogla zanijeti druga derišta, što znači da smo mojotac, a nakon njega ja, bili idući nasljednici.« Charles je zarobio

Page 383: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Honorijin pogled. »Želiš li znati zašto sam tako dugo čekao? Zaštosam čekao tako dugo da se riješim Sylvestera?«

Honoria je kimnula.Charles je uzdahnuo. »Upravo sam to objašnjavao majci, njezinu

portretu, kad me Tolly zatekao onu noć. Nisam ga čuo – onaj gakreten Holthorpe nije najavio, dopustio mu je da sam uđe. Zbog te jesvoje lijenosti Holthorpe morao umrijeti.« Glas mu je postao okrutan;Charles je trepnuo i onda usredotočio pogled na Honoriju. »Kao štosam rekao majci, trebao mi je razlog – nisam mogao samo tako ubitiSylvestera i nadati se da to nitko neće zamijetiti. Kada je bio mlađi,Tašti je uvijek bio s njime – i nesreće koje sam uredio nisu uspjele.Čekao sam, ali njih se dvojica nikad nisu udaljili. Što je još gore,pridružio im se i Richard, a onda i ostali.« Charlesu su se usneiskrivile. »Cynster komora.« Glas mu se pojačao, a crte lica zaoštrile.»Oni su mi trn u oku već godinama. Želim Sylvestera mrtvog nanačin koji će ih udaljiti, kao i ostatak obitelji, od njihova obožavanja.Želim naslov – želim moć.« Oči su mu svjetlucale. »Nad svimanjima.«

Lice mu se iznenada promijenilo, izraz mu je polako postaobezizražajan. »Obećao sam majci da ću preuzeti naslov, čak i akoona ne bude živa da tomu svjedoči. Butterworthima je pobjedasuđena – objasnio sam joj zašto sam odgađao tako dugo i zaštosam bio pomislio, s obzirom na to da je Đavo bivao sve rastreseniji,da je trenutak možda konačno došao.«

Opet je u mislima bio u svojoj prošlosti, Honoria je sjedilasavršeno mirna, zadovoljna što mu je pozornost usmjerena na neštodrugo. Međutim, već se idući trenutak okrutno okomio na nju. »Alionda ste se vi pojavili i vrijeme mi je posve isteklo.«

Honoria se preplašeno skupila; konj se pomaknuo i koža mu jezatreperila. Charlesu su oči gorjele; jedan je trenutak pomislila da ćeje udariti.

Umjesto toga, uz vidljiv se trud odmaknuo, nastojeći se suzdržati.Smirio se i nastavio razgovornim tonom: »U početku sam mislio daste previše inteligentni da padnete na Đavolove trikove.« Prezrivo juje ošinuo pogledom. »Pogriješio sam. Upozorio sam vas da stepogriješili udajom za Sylvestera. Sada ćete zbog toga izgubiti život,ali niste imali pameti da me poslušate. Neću riskirati daljnjim

Page 384: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

udaljavanjem od svojeg cilja. Arthur je star – njega ću se iako riješiti.Ali da dopustim da vi i sin kojeg nosite nadživite Đavola, svi bi miostali bili stalna smetnja – Đavolova sina ne bi ispuštali iz vida!«

Čvrsto se držeći za sjedalo dvokolice, Honoria je gledala uCharlesa i molila se da su ili Đavo ili Tašti stigli na vrijeme da čujubarem dio njegova lupetanja. Na njezin je poticaj otkrio da je jamakoju je za njih počeo kopati toliko duboka da je zaslužio da dvaput unju upadne.

Charles je duboko udahnuo i pogledao prema šumi. Ispravio se,pustio dvokolicu i popravio kaput.

Honoria je ugrabila trenutak i pogledala uokolo – i dalje je imalaosjećaj da ih netko promatra. Ali se u šumi nije pomaknula grančica.

Postigla je svoj prvotni cilj. Njezin nestanak i smrt bit će dovoljandokaz Charlesove krivnje; Melton će svjedočiti o tomu kako ju jeCharles namamio u kolibu. Đavo će biti siguran – oslobođenCharlesove prijetnje i njegovih spletkarenja. Ali daleko bi radije da iona bude živa da zajedno s njima proslavi i da uživa u njihovudjetetu. Nikako nije htjela umrijeti.

Charles ju je zgrabio – Honoria je vrisnula. Ispustivši uzde, borilase, ali on je bio daleko snažniji od nje. Povukao ju je iz dvokolice.

Hrvali su se plešući u lišću koje je poput saga prekrivalo čistinu.Frknuvši, sivac je ustuknuo; Charles je slučajno udario u dvokolicu.Konj je jurnuo, dvokolica je tutnjala za njim. Honoria ih je promatralakako nestaju, uhvaćena u osjećaju deja vu. Opet je gledala zajednim sivcem kako je napušta s njezinom dvokolicom, no ovaj je putostala nasukana s ubojicom, ne s njegovom žrtvom.

Uhvativši je za grlo, Charles ju je ispravio.»Charles!«Đavolova rika odjeknula je čistinom; Honoria se gotovo

onesvijestila. Divlje je gledala uokolo. Držeći je pred sobom, Charlesju je povlačio sad na jednu, sad na drugu stranu, ali nije mogaoodrediti Đavolov položaj. Charles je opsovao; već je u idućemtrenutku Honoria osjetila čvrstu cijev pištolja pod svojom lijevomdojkom.

»Izađi, Sylvestre – ili želiš da ti pred očima ubijem ženu.?«Zabacivši glavu, Honoria je nakratko uspjela vidjeti Charlesovo

samodopadno lice i oči koje su mu divlje iskrile. Uznemirena,

Page 385: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

pokušala se othrvati; Charles ju je stisnuo za vrat. Podignuvši svojlakat, silom joj je podignuo bradu; morala je stati na prste i tako jeizgubila tlo pod nogama.

»Đavole?« Honoria je sramežljivo progovorila. »Da se nisi usudioizaći – jesi li me čuo? Nikad ti neću oprostiti ako to učiniš – zatonemoj.« Panika ju je obuzela, duboko zarivši svoje kandže u nju icrne su joj sjene plesale pred očima. »Ne želim da me spasiš. Imatćeš drugu djecu i nema potrebe da me spašavaš.«

Glas ju je izdao; suze su je gušile. U ušima joj je tutnjalo. Nijehtjela biti spašena ako je cijena njezina spasa bio njegov život.

Đavo je u jarku provjerio svoj pištolj. Tašti je toliko podignuo obrveda su mu se gotovo spojile s kosom. »Drugu djecu?«

Đavo je opsovao kroz zube. »Krasno je vrijeme odabrala da nampriopći svoje stanje.«

»Ti si znao?«»Jedan od osnovnih uvjeta za nošenje naslova vojvode –

sposobnost je brojenja.« Ozbiljna izraza na licu, Đavo je zataknuopištolj za pojas na leđima i popravio kaput. »Kreni na drugi kraj jarka,iza staze.«

Honoria je histerično govorila; nije si mogao priuštiti da je sluša.Izvukao je Tollyjevu pljosku iz džepa; nosio ju je sa sobom otkad muju je Louise vratila, bila mu je podsjetnik na njegova neosvećenogbratića. Užurbano ju je pokušavao zataknuti u lijevi unutarnji prsnidžep svojeg kaputa. Tiho opsovavši, pažljivo je pokidao podstavu –pljoska je napokon kliznula na mjesto. Popravivši kaput, provjerio jepoložaj pljoske.

Tašti je zurio. »Ne mogu vjerovati.«»Vjeruj.« Đavo mu je savjetovao. Podignuo je pogled; Honoria je i

dalje bila uznemirena. Charles, s pištoljem na njezinim grudima,pogledom je pretraživao šumu.

»Pretpostavljam da nema smisla pokušavati odgovoriti te odtoga?« Tašti je provjerio svoj pištolj na leđima. Kad mu Đavo nijeodgovorio, uzdahnuo je. »Nisam ni mislio.«

»Sylvestre?«»Evo me, Charlese.«Odgovor je Charlesu dopustio da otprilike procijeni gdje se nalaze.

»Ustani. I priđi bez pištolja.«

Page 386: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Ti shvaćaš«, prosiktao je Tašti okrećući se na trbuh, »da bi ovatvoja divlja zamisao mogla znatno naštetiti glasu o hvaljenojneuništivosti naše obitelji?«

»Kako to?« Đavo je otkopčao svoj kaput i pobrinuo se za to da mugumbi padaju podalje od njegove lijeve strane.

»Kada Charles ubije tebe, ja ću ubiti Charlesa, a onda će tvojamajka ubiti mene što sam dopustio Charlesu da te ubije. Ovo tvojeludilo stajat će glave nas svu trojicu.«

Đavo je frknuo. »Počinješ zvučati poput Honorije.«»Razumna žena.«Spremajući se da ustane, Đavo je još jedanput pogledao Taštog.

»Čuvaj mi leđa.«Tašti je susreo njegov pogled. »Nije li tako uvijek?« A onda se

okrenuo i u niskom čučnu krenuo na drugu stranu jarka.Đavo ga je promatrao kako se udaljava, a onda je, duboko

udahnuvši, ustao.Charles ga je ugledao – i jače zgrabio Honoriju.»Pusti je, Charlese.« Glas mu je bio miran. Nije htio da Charles

počne paničariti – računao je na njega da će pucati besprijekornokao i uvijek. »Mene želiš, ne nju.«

Krenuo je naprijed, gazio je preko niskog raslinja zaobilazeći novetrstike i mladice. Nije gledao Honoriju.

»Vrati se!« Vrištala je. »Odlazi!« Glas joj se pretvorio u plač.»Molim te... nemoj.« Ridala je. »Ne... Nemoj!« Zatresla je glavom iprogutala suze, oči su joj molećivo gledale, glas joj je postajao sveslabiji.

Đavo je odlučno koračao naprijed. Približio se rubu čistine iCharles se nasmijao – bio je to samodopadan, pobjednički smijeh.

Naglo je odgurnuo Honoriju.Ona je vrisnula i pala; Đavo je čuo šuštanje lišća dok je ona

očajnički pokušavala stopala osloboditi svojih skuta. Mirno jezakoračio na čistinu. Charles je podignuo i ispružio ruku, pažljivonaciljao – i ustrijelio ga kroz srce.

Udar je bio jači nego što je očekivao. Zaljuljao ga je na petama.Zateturao je unatrag i djelić sekunde nepokretno stajao. U tomdjeliću sekunde shvatio je da je još živ, da se Charles držao svojegobičaja i ciljao mu u srce, a ne u glavu, da je Tollyjeva pljoska

Page 387: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

ispunila svoju zadaću, no ipak je pao i u padu posegnuo rukom podkaput za svojim leđima. Pao je na lijevi bok i rame; pod sobom je udesnoj ruci držao pištolj, koji je već bio izvukao iz pojasa.Dramatično je jauknuo i zakotrljao se na leđa, nogama okrenutprema Charlesu. Jedino što je preostalo, bilo je da se Honoria,jedanput u svojem životu, ponaša onako kako bi se od nje očekivalo.

I ponašala se upravo tako; njezin je vrisak gotovo zaglušio pucanj– već se idućeg trenutka bacila na njega svom svojom dužinom.Suze su joj se kotrljale niz obraze kad mu je dlanovima uokvirila lice.Kako on nije odgovarao, plakala je i očajnički tražila ranu koju nijeimao.

Posve izvan sebe i nesposobna racionalno funkcionirati, Honoriaje rastvorila Đavolov kaput, ali nije pronašla ništa osim neumrljanekošulje koja je prekrivala njegova čvrsta prsa. Bila je zadihana, grloju je boljelo od vriska, a u glavi joj je tutnjalo, ali nije mogla shvatiti.Đavo je bio mrtav – upravo ga je vidjela kako ustrijeljen pada.Ponovno je vratila njegov kaput – vlažna se mrlja počela širiti. Prstisu joj dotaknuli metal.

Ukočila se. A onda su joj oči poletjele prema Đavolovim; ugledalaje zeleni sjaj pod njegovim dugim trepavicama. Pod dlanom jeosjetila kako mu se prsa djelomično podižu.

»Kako dirljivo.«Honoria je okrenula glavu. Charles je zakoračio bliže i stao deset

koraka od njih. U ruci mu više nije bio onaj pištolj kojim je upucaoĐavola, nego neki manji. »Šteta što moram privesti kraju tu scenu.«Još s osmijehom na licu, Charles je podignuo pištolj i uperio ga unjezina prsa.

»Charles!«Na Taštov se uzvik Charles okrenuo. Đavo se napola zakotrljao i

okrenuo na lijevi lakat, oslobađajući tako desnu ruku i istodobnozakotrljavši Honoriju na tlo, zakrivajući je svojim tijelom.

Charles se naglo okrenuo i divlje zarežao. Podignuo je pištolj izastao djelić sekunde da bolje nacilja.

Ni Tašti ni Đavo nisu oklijevali. Dva su pucnja odjeknula; Charlesse jedanput zatresao. Izraz na njegovu licu odavao je zatečenuiznenađenost. Zateturao je; ruka mu je polako padala. Pištolj mu jeispao iz prstiju, oči su mu se zatvorile – i srušio se na tlo.

Page 388: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Đavo se naglo okrenuo – bolan udarac sletio mu je na uho.»Kako se usuđuješ?« Honorijine su oči bljuvale vatru. »Kako se

usuđuješ onako izaći da budeš ubijen!« Zgrabivši ga za košulju,pokušala ga je zatresti. »Ako to ikad ponoviš, ja ću..«

»Ja? A što je s tobom? Svojevoljno si otišla s ubojicom. Trebao bihte prebaciti preko koljena i izlupati da ti se stražnjica crveni –zaključati te u sobu..«

»Ali tebe je ustrijelio – ja sam gotovo umrla!« Honoria je snažnoudarila njegova prsa. »Kako, dovraga, možeš misliti da bih moglaživjeti bez tebe, ti nemogući čovječe!«

Đavo ju je bijesno gledao. »Daleko bolje nego što bih ja mogaobez tebe!«

Glas mu se pretvorio u riku. Gledajući jedno u drugo, iskrili suposesivnim bijesom. Honoria mu je pretraživala oči; on je pretraživaonjezine. Istodobno su trepnuli.

Honoria je udahnula i bacila mu se u naručje. Đavo se pokušaodržati svojega gnjeva pravednika, a onda je uzdahnuo i zagrlio je.Tako ga je snažno grlila da gotovo nije mogao disati. Podignuo ju jeu krilo. »Još sam ovdje.« Milovao joj je kosu. »Rekao sam ti da tenikad neću napustiti.« Nakon jednog trenutka, pitao ju je: »Jeste lidobro? Oboje?«

Honoria je podignula pogled, njezine su plavičastosive oči plivale.Pretražila mu je lice i štucnula. »Dobro smo.«

»Nisi se ozlijedila kad si pala?«Zatresla je glavom. »Mislim da nisam. Ne osjećam da nešto nije u

redu.«Đavo se namrštio. »Odvest ću te kući. Gđi Hull koja se razumije u

te stvari. Ali prije toga...« Pogledao je prema Charlesu ispruženomna lišću.

Honoria je pogledala, a onda je, šmrcajući, popravila skute ipodignula se na noge. Đavo joj je pomogao, a onda i sam ustao.Duboko udahnuvši, zakoračio je naprijed. Honoria je bila uz njega.Oklijevao je, a onda je ovio jednu ruku oko njezinih ramena i osjetiokako mu ona ruke ovija oko struka. Zajedno su krenuli do mjestagdje je Tašti stajao, pogleda spuštenog na Charlesa.

Dvije ulazne rane iz različitih uglova teško su nagrđivaleCharlesova prsa. Odmah je bilo jasno da su to rane koje ne može

Page 389: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

preživjeti. Ali još je bio živ. Kad se Đavo zaustavio s njegove desnestrane i spustio pogled, Charles je podignuo vjeđe.

»Kako?« Prošaptao je hrapavim glasom.Đavo je izvukao Tollyjevu pljosku iz svojega džepa, pljosku koja

nikad više neće držati tekućinu; metak joj je probušio jednu stranu izaglavio se u drugoj. Ispružio ju je.

Charles je zurio. Polako je shvatio; crte lica su mu se iskrivile.»Znači...« teško je disao, svaka mu je riječ bila borba. »Moj je

maleni polubrat ipak uspio na kraju. Tako te je silno htio spasiti...«Kašalj ga je prekinuo.

Đavo je tiho rekao: »Tolly je bio daleko bolji čovjek od tebe.«Charles se pokušao podsmjehnuti.»Da sam ja na tvojemu mjestu«, rekao mu je Tašti, »iskoristio bih

vrijeme koje imam da se pomirim s Bogom. Jer Bog zna da se nikadnećeš pomiriti s Cynsterima.« Nakon što je to rekao, udaljio se.

S oholim izrazom na licu, Charles je otvorio usta da to komentira –crte lica su mu se iskrivile, a oči širom otvorile. Ukočio se. A onda sumu vjeđe pale i glava legla na jednu stranu.

Honoria je jače stisnula Đavola, ali njegove oči nisu napuštaleCharlesovo lice. »Je li mrtav?«

Đavo je kimnuo. »Gotovo je.«Približavao im se topot kopita s juga. Tašti je izašao iz kolibe i

pogledao Đavola. Đavo je slegnuo ramenima. Krenuli su prepriječitiput pridošlicama. Honoria je išla s Đavolom, još ga nije bila spremnapustiti.

Konjanici su se pojavili na uskoj stazi, jahali su brzo. Već je idućitrenutak čistina bila preplavljena Cynsterima.

»Što radite ovdje?« Đavo je pitao.»Došli smo pomoći«, odgovorio je Richard, uvrijeđen tim pitanjem.

Kad je ugledao tijelo ispruženo na tlu, nezadovoljno je frknuo.»Izgleda da ste se snašli i bez nas. Bio je tako prokleto siguran daplešeš kako on svira da je napustio London i prije tebe.«

»Što je sljedeće?« Gabrijel im se pridružio nakon što je svojegakonja zavezao za stablo.

»Ne misliš valjda ozbiljno ovo pokušati prikazati kao nesreću?«Lucifer je došao za Gabrijelom. »Ako i izuzmemo sve ostalo, ja senemam namjeru pojaviti na Charlesovu pogrebu.«

Page 390: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

»Upravo tako.« Harry je stao pokraj Taštog. »A ako ti imaš želucapokopati Charlesa uz Tollyja, ja nemam.«

»Što ćemo onda s njegovim tijelom, dragi brate?« Podignuvšiobrve, Richard je pogledao Đavola.

Svi su gledali Đavola.Honoria je podignula pogled, ali on je imao svoju masku na licu.

Pogledao je prema njoj, zatim u kolibu. »Ne možemo riskiratinjegovim pokapanjem – netko bi mogao slučajno otkriti njegovgrob.« Pogled mu se zadržao na kolibi, a onda je prešao preko šumekoja ih je okruživala. »Nije bilo mnogo kiše. Drvo je poprilično suho.«

Tašti je promotrio kolibu. »Ionako je tvoja – nitko ne bi znao osimKeenana.«

»Ja ću se pobrinuti za Keenana – ima jedna udovica u selu koja biga vrlo rado imala za stanara.«

»Dobro.« Richard je skinuo kaput. »Morat ćemo srušiti krov igurnuti zidove unutra da budemo sigurni da će dobro izgorjeti.«

»Bolje nam je da odmah krenemo na posao.« Gabrijel je baciopogled na nebo.

»Prije nego što odemo morat ćemo se pobrinuti da se vatra neugasi.«

Honoria je promatrala dok su skidali kapute, prsluke i košulje,uključujući Đavola i Taštog. Richard i Gabrijel su donijeli sjekire izštale; Harry i Lucifer su odveli konje, zajedno s Charlesovimunajmljenim riđanom.

»Pustite ga na poljima najbližima Cambridge Roadu«, Đavo jeviknuo za njima.

Harry je kimnuo. »Učinit ću to večeras.«Nekoliko trenutaka poslije, čistinu je ispunio zvuk sjekira koje su

zasijecale u suho drvo. Đavo i Tašti uhvatili su Charlesa, svaki zajednu ruku, i odvukli njegovo tijelo u kolibu. Honoria je pošla zanjima. S praga je promatrala kako podižu Charlesa na ležaj na kojemje umro Tolly.

»Vrlo prikladno.« Tašto je otresao ruke.Honoria je zakoračila unatrag – iver joj je proletio pokraj lica.»Kojeg đavola...!« Sa sjekirom u ruci, Richard ju je bijesno gledao.

Zatim je podignula glavu. »Đavole!«

Page 391: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Nije mu morao objasniti u čemu je problem. Đavo se odmahstvorio kraj Honorije i namrštio se na nju. »Što dovraga, radiš ovdje?Sjedni.« Pokazao je na panj na rubu čistine – onaj isti panj na kojemju je i prije šest mjeseci natjerao da sjedi. »Ondje – na sigurnome.«

U tih šest mjeseci mnogo se toga promijenilo. Honoria se nijepomaknula. Pogledala je pokraj njegovih goli, prsa i ugledala Taštogkako jednim udarcem razbija jedan klimavi stolac na komadiće. »Stoćete učiniti s pokućstvom?«

Đavo je uzdahnuo. »Srušit ćemo cijelu kolibu oko Charlesova tijela– potrebno nam je dosta zapaljivog materijala da vatra bude dovoljnojaka da mu bude posmrtna lomača.«

»Ali...« Honoria je zakoračila unatrag i promotrila kolibu i njezineširoke zidne balvane i debele krovne grede. »Imate dovoljno drveta –ne morate uzeti i Keenanov namještaj.«

»Honoria, taj je namještaj moj.«»Kako znaš da se dosad nije vezao za njega?« Tvrdoglavo ga je

gledala.Đavo je stisnuo usne.Honoriji se brada odlučno učvrstila. »Neće nam trebati više od

dvije minute da ga iznesemo van. Možemo ga pokriti dekama iKeenan ga poslije može odnijeti.«

Đavo je podignuo ruke u zrak i okrenuo s prema kolibi.»U redu, u redu – ali morat ćemo se požuriti.«Tašti je samo zurio dok je Đavo objašnjavao. Zatresao je glavom,

ali se nije usprotivio. On i Đavo iznijeli su teži namještaj. Honoria jeskupila manje stvari u košare i kante. Harry i Lucifer su se vratili – inisu mogli vjerovati svojim očima. Honoria je brzo zaposlila iLucifera, a Harry je pobjegao pod izgovorom da mora otići poĐavolova i Taštova konja da ih skloni uz vjetar od kolibe.

Dok su Richard i Gabrijel radili na oslabljivanju spojeva, hrpaKeenanovih stvari je rasla. Harry, kojeg je Honoria na kraju ipakuspjela zaposliti i poslati da isprazni štalu, napokon se vratio svoštanim platnom i prašnjavom svjetiljkom. Stavio je svjetiljku nahrpu i onda preko svega prebacio voštano platno.

»Eto ga. Gotovo.« Pogledao je Honoriju, ali ne izazivački ilirazdraženo, nego s nadom. »Hoćeš li sad sjesti? Negdje gdje namnećeš smetati?«

Page 392: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Prije nego što je uspjela odgovoriti, Lucifer je izvukao velikuizrezbarenu stolicu ispod voštanog platna, uzeo jedan jastučić iisprašio ga. Divlje kašljući, stavio ga je na sjedalo i ceremonijalno jojse naklonio. »Vaša stolica, gospodo. Molim vas, sjednite.«

Što je mogla reći?Njezino kratko oklijevanje, bilo je previše za Gabrijela, koji je

prišao da bratu preda sjekiru. »Za Boga miloga, Honoria, sjedni prijenego što nas sve izludiš.«

Honoria ga je pogledala oholo, a onda je kraljevski sjela. Gotovo jemogla čuti kako su odahnuli.

Nakon toga su je ignorirali, dok god je ostala na svojemu mjestu.Kada je ustala i prošetala nekoliko koraka, tek toliko da protegnenoge, odmah su je namršteno pogledali – dok ponovno nije sjela.

Brzo su i učinkovito srušili kolibu. Honoria je promatrala sa svojegkraljevskog mjesta – prostranstvo tamnoputih muških prsa koja susvjetlucala poštenim znojem i mišići koji su se pomicali i mreškali uborbi s gredama i trupcima, u najmanju su joj ruku otvorili oči. Bilo jojje zanimljivo otkriti da je njezina osjetljivost na taj prizor vrloograničena.

Jedino su joj prsa njezina muža izazivala reakciju – taj je prizor jošimao moć da je paralizira i da joj se od njega usta odjedanput osuše.To je jedna stvar koja se nije promijenila u proteklih šest mjeseci.

Među njima dvoje malo je toga ostalo isto. Dijete koje joj je raslo uutrobi te će promjene odvesti još dalje – bio je to začetak njihoveobitelji. Prva mladica iduće generacije.

Đavo je došao do nje kad su zapalili vatru. Honoria je podignulapogled prema njemu i ozareno se nasmijala. »Samo dim«, rekla je uodgovoru na njegov pogled.

Vatra je iznenadno buknula i probila kroz srušeni krov. Honoria jeustala. Đavo je vratio izrezbarenu stolicu pod voštano platno i uzeoje za ruku. »Vrijeme je da pođemo kući.«

Honoria mu je dopustila da je povede. Richard i Lucifer ostali supričekati da se vatra ugasi. Harry je odjahao vukući za sobomCharlesova unajmljenog konja. Ostali su se probili kroz šumu, jašućikroz sve duže sjene. Posjednuta ispred Đavola, Honoria se naslonilana njegova prsa i zatvorila oči.

Bili su sigurni – i jahali su kući.

Page 393: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Satima poslije, do brade potopljena u vojvodskoj kadi i opuštenamirišljavom parom, Honoria je iznenada začula nekakvo mišolikošuštanje. Otvorivši oči, ugledala je Cassie gdje ubrzano izlazi izatvara vrata za sobom.

Bila bi se namrštila, ali to je zahtijevalo previše truda. Nekolikominuta poslije, misterij je riješen. Đavo joj se pridružio u kadi. Bila jedovoljno velika za njih oboje – on ju je posebno dao izraditi za njih.

»Ahhhhhh.« Potonuvši u vodu, Đavo je zatvorio oči i naslonio sena rub kade.

Honoria ga je promatrala – i vidjela je njegov umor i dubokuiscrpljenost. Posljednji su mu se dani bili urezali na licu. »Moralo jetako biti«, promrmljala je.

On je uzdahnuo. »Znam, ali on je bio obitelj. Radije bih da jescenarij bio drukčiji.«

»Učinio si što si morao. Da se za Charlesove zločine saznalo,Arthurov život, Louisin život, bili bi uništeni, a da ne spominjemSimona, blizanke i ostale – šapati bi ih pratili cijeli život. Društvonikad nije pravedno.« Govorila je tiho, pustivši istini da se dobroupije, zajedno s ohrabrenjem koje je nosila. »Ovako, pretpostavljamda će Charles jednostavno nestati?«

»Neobjašnjivo.« Nakon jednog trenutka, Đavo je dodao. »Tašti ćepričekati koji dan, a onda će se pobrinuti za Smiggsa. Cijela ćeobitelj biti iznenađena.« Charlesov nestanak postat će neriješenazagonetka. Neka mu duša pokuša pronaći mir, zatrpana u šumi gdjeje Tolly umro.«

Honoria se namrštila. »Morat ćemo Arthuru i Louisi reći istinu.«»Hm.« Đavolu su oči zasvjetlucale pod trepavicama.»Poslije.« Podignuvši ruku, posegnuo je za sapunom i ispružio ga

Honoriji.Otvorivši oči, trepnula je i uzela ga. Blago se nasmiješila, kleknula

je između njegovih savijenih nogu. Ovo je bila jedna od njezinihomiljenih aktivnosti – sapunanje njegovih prsa, kupanje njegovaveličanstvenog tijela. Nakon što je vrlo brzo napravila pjenu ukovrčavim dlakama njegovih prsa, raširila je dlanove milujući svakinjegov mišić, s ljubavlju prelazeći preko njegovih ramena i ruku.

Page 394: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Volim te, volim te. Taj joj je refren odzvanjao u glavi; dopustila jerukama izgovoriti te riječi, pustila im je da budu glas toj glazbi i daispune svaki dodir, svako milovanje njezinom ljubavlju. Ruke su muse podignule odgovarajući, milovale su njezine obline, bez žurbesvojatajući svaku od njih, kao pratnja njezinoj glazbi.

Ona je njemu dopustila da je sapuna samo jedanput; soba je nakraju bila posve potopljena. Na njezino neizmjerno oduševljenje,njegova je kontrola bila snažnija od njezine.

Jedan veliki dlan raširio se preko njezina blago zaobljenog trbuha.Podignuvši pogled, Honoria mu je pod trepavicama uhvatila sjaj uzelenim očima. Namrštila se. »Znao si.«

Jedna se obrva podignula na njegov uobičajeni arogantni način;usne su mu se polako izvile u osmijeh. »Čekao sam da mi kažeš.«

Ponosno je podignula obrve. »Sutra je Valentinovo – reći ću titada.«

On se nasmijao na svoj gusarski način. »Morat ćemo osmislitiprikladnu ceremoniju.«

Honoria mu je uhvatila pogled – i borila se da se i sama nenasmije.

Frknula je nosom i popela se na jedno kao kamen čvrsto bedro.»Okreni se.«Nasapunala mu je leđa, a onda i kosu te ga natjerala da zagnjuri

glavu i ispere pjenu. Vratila se da sjedne pokraj njega, među njegovabedra. Bila mu je okrenuta leđima i sapunala mu je jednu dugu nogu.A onda se Đavo nagnuo i ovio je rukama. Nosom je milovao njezinouho. »Jesi li sigurna da si dobro?«

»Savršeno sam dobro, kao i tvoj sin. Prestani se brinuti.«»Da se ja prestanem brinuti?« Frknuo je. »Ti mi to kažeš.«Pustivši njegovu nogu, Honoria se nasmijala i naslonila, uživajući

u dodiru toplog, čvrstog, mokrog zida njegovih prsa na svojimramenima i leđima. »Ja sam se prestala brinuti za tebe.«

Đavo je ispustio nadasve sumnjičav zvuk.»Pa razmisli samo.« Honoria je gestikulirala sapunom. »Nedavno

si odbačen iz dvokolice, otrovan, napadnut mačevima i ustrijeljenkroz srce. A još si ovdje.« Dramatično je raširila ruke. »S obzirom natakvu izrazitu neuništivost, očito je da bi bio gubitak vremena brinuti

Page 395: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

se za tebe. Sudbina, kako su mi toliko puta rekli, očito dobro pazi naCynstere.«

Iza njezinih leda Đavo se nasmijao. Ona će se prestati brinuti zanjega onog dana kad se i on prestane brinuti za nju. Ovivši svojeruke oko njezina struka, podignuo ju je i povukao joj bokove bližesebi. »Rekao sam ti da ti je suđeno biti Cynsterova supruga – očitoje da ti je bio potreban neuništivi muž.« Pojačao je svoj naglasaknježnim guranjem u mekoću medu njezinim bedrima, nakon čega jeuzbuđujuće potopio vrh svoje erekcije u taj poznati raj.

Ispustivši sapun preko ruba kade, Honoria se izvila – i uvukla gadublje. »Upozoravam te, posluga će se početi pitati budemo liponovno morali bojiti strop sobe ispod.«

»Je li to izazov?«Nasmijala se. »Jest.«Đavo se zacerekao. Zvuk je bio tako dubok da ga je osjetila u

svojim kostima, »Ni jednu kapljicu«, upozorila ga je.»Tvoja je želja moja zapovijed.«I bila je; bio je dorastao njezinu izazovu – na svaki mogući način –

njišući je u svojem krilu dok nije pomislila da će izludjeti. Ruke su mulutale, milovale njezine dojke i zadirkivale njezine žudeće bradavice.Blagi valovi izazvani njihovim pokretima prelijevali su se s osjetljivimvrhuncima u suptilnom, posve intenzivnom osjećaju. Slatka jegroznica procvala, zagrijavala joj kožu zbog čega joj se voda činilahladnijom, ostavljala joj snažniji dojam njezine nagosti i na koži jojpojačavala osjećaj grebanja njegova dlakama prekrivenog tijela kojese tako intimno trljalo od njezino.

Groznica je postojano rasla; Honoria je pomaknula svoja koljenapreko njegovih. Pokušala se podignuti više – on ju je držao dolje,ruke su mu pojačale stisak oko njezinih bokova. »Bez prskanja,sjećaš se?«

Mogla je samo ispustiti dah kad ju je povukao niže i svoj vreli, krutiud zaronio dublje. Tri sputana, ali snažna prodora poslije i njezina jegroznica eksplodirala. Zadihano je u zanosu izgovorila njegovo ime.Zatvorenih očiju uživala je u letu, kratko se zadržavajući unesebičnoj praznini vrhunca, a onda se polako vratila među žive.

On joj se nije pridružio; ruke su mu se ovile oko nje i držale jesigurnom dok ona nije došla sebi. Blaženo sretna, Honoria se

Page 396: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

nasmijala i u mislima ga jednako posesivno zagrlila kao što je ongrlio nju. Nije joj rekao da je voli, ali nakon svega što se dogodilo,nije ga morala čuti kako izgovara te riječi. Rekao joj dovoljno, a kao isvaki Cynster, djelima je govorio glasnije od riječi.

Ona je bila njegova; on je bio njezin – nije joj bilo potrebno više odtoga. Ono što je raslo među njima, ono što je raslo u njoj, bilo jenjihovo – njihov život od sad nadalje. A kad su stopala njezina umadotaknula tlo, ona se usredotočila i počela ga milovati, stručno,intimno – ohrabrujuće.

I osjetila je kad su mu se mišići ukrutili. Iznenada ju je podignuo sasebe. Već je u idućem trenutku ustao i uzeo je u naručje. Izašao je izkade i krenuo u njihovu spavaću sobu.

Honoria je širom otvorila oči. »Ali još smo mokri!«»Brzo ćemo se osušiti«, odgovorio joj je njezin posve uzbuđen

muž.I jesu, kotrljajući se, izvijajući se, zapetljavajući se među njihovim

svilenim plahtama u veličanstvenom slavljenju života i ljubavi koju sudijelili. Poslije, dok je ležao na leđima, a Honoria mu je spavala naprsima, Đavolu su se usne izvile u osmijeh.

Pravi Cynsteri – svi muški članovi – umirali su u svojim krevetima.Suzbivši poriv da se nasmije, spustio je pogled na svoju ženu. Nije

joj mogao vidjeti lice. Nježno ju je pomaknuo ustranu i smjestio jeuza se; ona se privinula bliže i rukama kliznula preko njegovih prsa.Usnama je dotaknuo njezinu sljepoočnicu i obavio je rukama.

»U dobru i zlu.« To je bio njihovo obiteljsko geslo – a i bilo im je ubračnim zavjetima. Jedan od njegovih predaka mnogo je platio da zato geslo. Oženivši se Honorijom Prudence, Đavo je sad razumio izašto.

U dobru je bilo jako lijepo; u zlu – kao i ljubiti i poštovati u svedane života svog – bilo je još bolje.

Page 397: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

EpilogSomershamski dvori, Cambridgeshire Rujan 1819.

Cynster komora imala je zasjedanje.Svi su bili ondje, muvali se knjižnicom, lijeno opušteni poput pravih

sitih predatora. Đavo je odgurnuo stolicu od svojeg radnog stola ijednu čizmu stavio na koljeno da bi dobio improvizaciju kolijevke ukojoj je sad ležao njegov nasljednik. Sebastian Sylvester JeremyBertholomew Cynster. Zvijezda trenutačnog okupljanja njihova klanakrštena je nekoliko sati prije, a sada je bio red da mu u drukčijemhramu smoče glavu.

Tašti je sjedio u naslonjaču pokraj radnog stola; Gabrijel i Harryzauzimali su produženi naslonjač. Lucifer se ispružio u jedannaslonjač pokraj kamina, a Richard mu je kao odraz u zrcalu sjedionasuprot. Svaki je držao dobro napunjenu čašu najboljeg vinjakavojvode od St. Ivesa; opušteno ozračje potpunoga muškogzadovoljstva ispunjavalo je prostoriju.

Staccato melodija ženskih peta u hodniku bila je prvi navještajsudbine. A onda su se vrata otvorila i ušla je Honoria. Jedan pogledna njezino lice, na bljesak u njezinim očima, bio je dovoljan da ihobavijesti da je netko u nevolji.

Siguran da je on, što god da ju je naljutilo, svakako nevin, Đavo jojse neodređeno nasmijao.

Honoria mu je na osmijeh odgovorila kratkim, zloslutno ozbiljnimkimanjem. Kad su drugi počeli ustajati, Honoria im je maknula dasjednu. Uz šuštanje skuta prešla je preko sobe i okrenula se predĐavolovim radnim stolom. Prekriživši ruke, suočila se s njima ipogledom nepristrano usmjerila svoju ljutnju na svakog pojedinačno.Jedino je Đavo bio siguran.

»Do mene je došla vijest«, Honoria je naglasila, riječi su joj bileodlučne i precizne, »da ste se kladili, i to ne na datum Sebastianovarođenja, što bi bio dovoljno loše, nego na datum njegova začeća.«

Page 398: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

Pogled joj se zastavio na Gabrijelu i podignula je obrve. »Je li toistina?«

Gabrijel ju je oprezno pogledao; rumeni tračak uvukao mu se uobraze. Dobacio je pogled Đavolu koji mu je odgovorio podizanjemobrva. Namrštivši se, Gabrijel je pogledao Honoriju. »Istina je.«

»Doista?« Honorijine su oči čelično sijevnule. »I koliko ste točno –svi vi – zaradili?«

Gabrijel je iznenađeno pogledao. Začuo je Sebastianovogugutanje sa svoje lijeve strane – nije imalo smisla gledati u Đavolaza pomoć; Njegova Milost od St. Ivesa bio je očaran svojim sinom,kao i svojom ženom. Na rubu svojega vidnog polja, ugledao je bojekako se redaju jedna pokraj druge – Honorijini pristaše – njihovemajke. Bliže sebi, osjetio je Harryjevu nervozu. Tašti se pomaknuo iraspetljao prekrižene noge; Richard i Lucifer polako su se uspravili usvojim naslonjačima. Gabrijelu nije bilo teško protumačiti njihovunijemu poruku.

I sve je to bilo krasno – ali nisu oni stajali suočeni s gnjevomNjezine Milosti od St. Ivesa.

»Sedam tisuća, šest stotina i četrdeset tri funte.«Honoriji su se obrve vinule u zrak. A onda se nasmijala.

»Gospodin Postlethwaite bit će zadovoljan.«»Postlethwaite?« Richardov ton pokazivao je njihovu, sve veću

nervozu. »Kakve on veze ima s tim?«Honoria je širom otvorila oči. »Seoskoj je crkvi potreban novi krov.

Gospodin Postlethwaite više nije znao što mu je činiti – dobar krovpostaje sve skuplji. A kako mi, naravno, na imanju imamo kapelicu,nije se mislio obratiti nama.«

Gabrijel je pogledao Taštog; Tašti u Richarda koji je gledaoHarryja, a Lucifer je u nevjerici pogledao svojega brata. Iako ga ječeljust boljela, Đavo je glavu držao spuštenu i pogled zalijepljen zaanđeosko lice svojega sina.

Na kraju se Tašti umiješao. »I onda?« To jednostavno pitanje,izgovoreno nespornom superiornošću, uspjelo bi kod bilo koje žene,osim Honorije.

Honoria se na to samo okrenula, pogledala Taštog u oči, i ondaponovno pogledala Gabrijela. »Donirat ćete sav zarađeni novac, sasvim nakupljenim kamatama, gospodinu Postlethwaiteu koji će s

Page 399: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

njim raspolagati kako želi. Budući da si ti bio zadužen za tu okladu,tebe ću zadužiti da prikupiš taj novac i dostaviš ga župniku.« Tonglasa kojim je govorila bio je onaj kojim sudac izriče kaznu.»Nadalje, za kaznu ćete svi nazočiti posveti.« Zastala je i pogledomprešla sve okupljene. »Vjerujem da sam bila dovoljno jasna?«

Njezine oči izazivale su ih da joj proturječe – i iako su svi pomislilina to, ni jedan joj nije proturječio.

Honoria je kratko kimnula.Sebastian je zaplakao upozoravajući da je gladan. Honoria je

odmah zaboravila na oklade, krovove i škakljiva nagađanja.Okrenuvši se, zapovjednički je ispružila ruke; Đavo joj je predaosvojeg sina. Đavolski osmijeh zasvijetlio mu je u očima i podignuomu krajeve usana.

Sa Sebastianom na ramenu, Honoria se uputila prema vratima,posve ignorirajući petoricu krupnih muškaraca pokraj kojih je prošla.Kad je izašla iz sobe, ostale su dame krenule za njom.

Šestorica su muškaraca gledala kako odlazi – jedan s neizrecivimponosom, ostala petorica s uznemirujućim strahom.

Platili su bez pogovora. Gospodin Postlethwaite bio je oduševljen.Mjesec dana kasnije, nazočili su posvećenju; svaki je izrekao

molitvu da sudbina, barem još jedno vrijeme, ne okrene njezinupozornost u njihovu smjeru.

Na njihovu veliku žalost, sudbina nije slušala.

NANA

http://www.balkandownload.org/

Page 400: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

1 Heraldički termin koji označuje izvanbračnu djecu kopilad. ImeCynster Bar potječe od tog heraldičkog termina bar sinister, aprevedeno je kao komora Cynster, prim. prev.

2 To je igra riječima. Cynster i Sinister slično se izgovaraju, i doleje prvo prezime, drugo je pridjev u značenju zloban, koban, prijeteći isl., prim. prev.

Page 401: besplatneknjige.rs nevjesta... · P ogl av l j e 1 Somersham, Cambridgeshire Kolovoz 1818. Stojeći pokraj ulaza u župni dvor i čekajući da dovezu dvokolicu, Honoria Wetherby poželjela

NANA