Ivan Dodlek - Buberova Filozofija Dijaloga i Umjetnost Kao Susret

IzvorničlanakUDK[1:82–83]:7.01Buber,M.Primljeno29.3.2012.

Ivan DodlekKaptol29,HR–[email protected]

Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

SažetakBuberova filozofija dijaloga utemeljena je na Ja–Ti dijaloškom principu koji se nalazi u te-meljnoj strukturi ljudskog bića. Temelj tog dijaloškog principa ili dijalogike, prema Buberu se nalazi u sferi Između koju Buber tematizira kroz dimenziju susreta. Između pronalazimo u susretu u čijem je središtu dijalog koji je utemeljen na jezičnom izrazu. Izravnost odnosa ne uspostavlja se samo kroz posredništvo osjetila i kroz konkretni susret sa živim bićima, nego i kroz posredništvo onih značenja koja proizlaze iz područja simboličke komunikacije, kao što su jezik i umjetnost. Umjetnost je tako za Bubera dijaloški proces koji o umjetničkom djelu govori kao o svjedoku relacije između substantiahumana isubstantiarerum, kao o stvarnosti onoga Između – slici, djelu – koje postaje forma. Zbog toga je umjetničko djelo dijalog između gledatelja, slušatelja ili čitatelja s materijalnim objektom koji je realizacija djela. Pod tim vidom raspravljat će se o uvjetima mogućnosti susreta s umjetničkim djelom, odnosno o njegovoj dijaloškoj dimenziji.

Ključne riječiMartinBuber,filozofijadijaloga,umjetnost,jezik,susret

1. Buberova filozofija dijaloga

MartinBuber(1878.–1965.)izraelskijefilozofnjemačkogaporijekla.Nje-govadijaloškamisaorazvijalaseuplodnomdijalogusfilozofima,kakosonimaiznjegovavremenatakoisonimaizprošlosti.Nanjegasuutjecalivelikaninjemačkogidealizmairomantizma,kaoinjemačkimisticiMeisterEckhartiJakobBöhme.OdfilozofaXIX.stoljećananjegasuutjecajizvr-šilinaposeFeuerbach,KierkegaardiNietzsche.OsobitojetubiojakutjecajFeuerbachazakojegaBubersmatradajeprviufilozofijiusredištestaviopitanječovjeka,odnosnomisaodačovjekneutemeljujesvojejastvoponaj-prijeusamomesebi,većdajeonouodnosuizmeđudvojeljudi,izmeđuJaiTi.1DaljnjivažanutjecajimalisuWilhelmDiltheyiGeorgSimmel,čijijeBuberbioučeniknastudijuuBerlinu.OnjeosobitoutjecaonaBuberovudijaloškumisao,aondainafilozofiju životukaotakvu.Buberasedojmi-lopromišljanjerecipročnog djelovanjakoje jesredišnjiSimmelovpojamkadagovoriokonceptuostvarenjameđusobnogzajedništvaudruštvenomsmislu, a koje proizlazi izmeđuovisnosti ljudi koji su u odnosu.U tomsmislumožese tumačitiutjecajnaBuberovopromišljanjeosferiIzmeđuionjegovupojmumeđuljudskoga, što jekasnije razvijaonasvojvlastiti

1

Usp.MartinBuber,»DasProblemdesMen-schen«, u:Werke, Erster Band (dalje Werke I), Schriften zur Philosophie, Kösel-Verlag,

VerlagLambertSchneider,München–Heidel-berg1962.,str.342.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA129God.33(2013)Sv.1(83–95)

I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga iumjetnostkaosusret84

način.2BuberjesvakakosamojedanoddijaloškihmislilacaXX.stoljeća.UznjegatrebaistaknutiiH.Cohena,F.Rosenzweiga,H.Ehrenberga,G.Marce-la,F.Ebneraitd.UpovijesnompaksmisludijaloškismjerfilozofijeimasvojepretečeuJ.G.Hamannu,F.H.Jacobiu,W.vonHumboldtu,zatimFichteuiSchellingu,tevećspomenutimaFeuerbachuiKierkegaardu.3Ovdjenećebitianalizirananjihovadjela,negosamoželimonaglasitipozicijusuprotstavlja-njaovihdijalogičaratradicijiidealizmaitranscendentalnojsubjektivnostikaofilozofijisamoopćeg subjektabezstvarnogčovjeka,gdjesubjektivnostimasredišnjipoložaj izkojegakonstituirasvijetpremaprincipua priori i timeneuzimauobzirpitanjedrugogakaoTi,većjeuprvomplanunadređenostsubjektaobjektu,gdjejeOnouodnosuJa–Onouvijekuprvomredustvarkaosredstvozaupotrebu,astakvomsestvarnošćuipostvarenjemnemožeućiudijalog.PrincipfilozofijedijalogasastojiseuosnovnojtematskojorijentacijipremaproblemudrugogakaoTi.4

TemeljnepostavkeBuberovefilozofijedijaloganalazimouspisuJa i Ti5paćemo zbog toga – a prije usmjeravanja svoga pogleda prema Buberovomtematiziranjuumjetnostikaosusreta–naznačiti temeljenjegovadijaloškogprincipa,utemeljenognaJa–Tiodnosu.

2. Ja–Ti dijaloški princip i Između kao dijalogika

OBuberovojfilozofijigovorimoponajprijekaoofilozofijikojajeutemeljenanaJa–Tidijaloškomprincipuitajprincipstojiutemeljnojstrukturiljudskogabića.Čovjekasenemožedokrajarazumjetiizvannjegoverelacijskeprirodepapitanjuočovjekunemožemopristupitiizvannjegoverelacijskeegzisten-cije.6TemeljdijaloškogprincipailidijalogikepremaBuberusenalaziusferiIzmeđu.Takokodnjegamožemozapravogovoritioontologiji Između,7nodabismodošlidoteontologije,potrebnojevidjetikakoBubergledanasvijet,atajpogledproizlaziizprverečenicenjegoveknjigeJa i Ti,aglasi:

»Svijetjezačovjekadvojakzbognjegovogdvojakogstava.«8

Tajstavjedvojakzbogdvojnostiriječi,aosnovneriječinisusamezasebe,negosuparoviriječi.PrviparriječijeJa–Ti,adrugiJa–Ono.9ParJa–Onotičeseodnosasubjektapremaobjektu,gdje jesubjektnadređenobjektu.SvijetOnogjesvijetstvarigdjeprevladavajuuzročnostinužnost,odnosnoiskustvoiupotreba,a to iskustvouvijek jeu službinekepraktične svrhe i sredstvozaupotrebu.10Tojezapravosvijetopredmećujućegiskustvaitojeništavnisvijet,jer:

»…svijetOnog,budućidavišenijekaoživimstrujamaprožetioplođenprotocimasvijetaTi,jesamojošizoliranaiukrućenamasa,gorostasnifantomizbaruštinekojigospodaričovjekom.Budućidasenemožerazumjetisasvijetompredmeta,kojivišenijesposobandapostanenjego-vasadašnjost,čovjekmupodleže.«11

NaravnodaBubernegubipovjerenjeuobjektivnisvijetstvari,jersesamopomoćunjegamožemosporazumjetisdrugimaijernamonuvijekdajeza-jedničkipredmetsporazumijevanja,nounjemusenemožemosrestisdru-gima.12DijaloškastvarnostproizlaziizJa–Tiodnosaizatosenaglašavada»čovjekpostajeJaudodirusTi«.13UpravoovajJa–Tiodnosvodinasprematzv.ontologiji Između.ZaBuberajetemeljsvegaodnos,jer»upočetkujeodnos«,14aJa–Tiodnosuprvomereduodređenjeprincipomneposrednosti,jer:



»…odnospremaTijeneposredan.IzmeđuJaiTinestojinikakvapojmovnost,predznanjeimašta…IzmeđuJaiTinestojinikakvasvrha,nikakvapožudainikakvaanticipacija.«15

NeposrednostjeusmjerenapremaoslobađanjuJa–Tiodnosaodbilokakvogpostvarenja,atojemogućetekuodnosuuzajamnosti kaodrugojkarakteristi-ciJa–Tiodnosa.ZatojezaBubera

»…odnosrecipročnost.MojeTidjelujenamenekaoštojadjelujemnanjega…Povezanine-dokučivimvezomživimoustrujiuniverzalnerecipročnosti.«16

Svakiodnos jeuzajamnost,17auzajamnostokojoj je riječnije stvar samoodnosameđuljudima,negojetouniverzalnauzajamnost.Odnosuzajamnostiodnosisesvakakoponajprijenameđuljudskiodnos,alionzahvaćaiodnosepremaprirodi,premasvijetuidejaipremaumjetnosti,štonavodiikaopri-mjer:

»Bitančinumjetnostiodređujeprocesukojemoblikpostajedjelo.Recipročnostseispunjavakrozsusret,njimeonaulaziusvijetstvaridabitunastavilabeskrajnodjelovati,dabibeskrajnopostajalaOno,aliistotakobeskrajnoponovnoTi,usrećujućiižareći.«18

Uzajamnostjetemeljizgradnjeodnosaiistinskogadijaloga,aonasenasvo-jojnajvišojraziniostvarujeuonomeštoBuberzovedogađaj uprisutnjenja.19Uprisutnitinekoganeznačisamoprimijetitiga,negoprihvatitigakaopar-tneraikaocjelovituosobu.ToznačiprihvatitiTibezrezervnoiotvoritimuseupotpunosti.20UprisutnjenjestogazaBuberaznačidoslovno»doprijetido

2

Usp. JamesMundacal,Man in Dialogue. A Study of Dialogue and Interpersonal Rela-tionship According to Martin Buber, LittleFlower StudyHouse,Alwaye (India) 1977.,str.13.

3

Usp. Arno Anzenbacher, Die Philosophie Martin Bubers, Verlag A. Schendl, Wien1965.,str.23–27.

4

Usp.ibid.,str.28;usp.JoachimRitter,Histo-risches Wörterbuch der Philosophie, Bd. 2,Schwabe&Co-Verlag,Basel–Stuttgart1972.,str.226–227.

5

MartinBuber,Ja i Ti,VukKaradžić,Beograd1977.,str.13–14.

6

Usp.J.Mundacal,Man in Dialogue,str.45.

7

Usp.RobertE.Wood,Martin Buber’s Onto-logy. An Analysis of I and Thou,Northwest-ernUniversityPress,Evanston1969.,str.111i121;usp.EmmanuelLevinas,»MartinBu-ber and theTheoryofKnowledge«, u:PaulArthurSchilpp,MauriceFriedman(ur.),The Philosophy of Martin Buber,OpenCourtPub-lishing,LaSalle,Illinois1967.,str.139–140;usp.AlexanderS.Kohanski,Martin Buber’s Philosophy of Interhuman Relation,AssociatedUniversityPresses,Inc.,London–Toronto1982.,str.37.

8

M.Buber,Ja i Ti,str.27.

9

Usp.ibid.

10

Usp.ibid.,str.68.

11

Ibid.,str.70.

12

Ibid.,str.50–51.

13

Ibid.,str.48.

14

Ibid.,str.39.

15

Ibid.,str.34.

16

Ibid.,str.37.

17

Ibid.,str.31.

18

Ibid.,str.36.

19

Usp.M.Buber,»UrdistanzundBeziehung«,u:Werke I,str.422.

20

Usp.ibid.,str.423.



drugogaiprebivatikoddrugoga«.21UčinuuprisutnjenjaJaiTimeđusobnoseotvarajujedandrugomeiovakarakteristikaotvaranjakomplementarnajeuprisutnjenju.Bezrezervnaotvorenostdrugome,Ti,idopuštanjedrugomedapostanediomogavlastitogabića,omogućujeTidaseotvoriidaostvarisvojevlastitemogućnosti,tj.daostvarisamogasebeupotpunosti.22Karakteristikeneposrednosti,uzajamnosti,uprisutnjenjaiotvaranjauJa–TiodnosupostajudokrajajasnetekizpodručjaIzmeđu.OvopodručjejezaBubera,kakojevećnaglašeno,metafizičkaimetapsihičkačinjenicakojapostajetemeljnazanjegovufilozofijudijaloga.TheunissennazivaovajkonceptIzmeđuključnimkonceptom čitavoga Buberova dijaloškoga principa.23 Između u Buberovusmisluoznačavaontičkusferuispadaupodručjeontologije.24SferaonogaIzmeđu je prostor kojeg nalazimo u sredini, između Ja iTi. Između se nenalazinapodručjusubjektivnosti,negoIzmeđubića,IzmeđuJaiTi.25Ovopodručjenijeneštoštobibilouspostavljeno jednomzasvagda.Ovdjenijeriječostatičnomdogađanjuistatičnomodnosu,većdinamičnom.SamBubertoizražavaovako:

»Izmeđunijepomoćnakonstrukcija,većstvarnomjestoinositeljmeđuljudskihzbivanja;ononijenaišlonaposebnupažnju,jerurazlikovanjuindividualnedušeinjezinogkonteksta,ononepokazujejasankontinuitet,većseuvijekiznovarekonstituirauodnosunasusreteljudijednihsdrugima.«26

SferaIzmeđujeponajprijeprimordijalna kategorija ljudske stvarnosti27ko-jomseuspostavljaegzistencijačovjekakaočovjeka.Izmeđujeiprostorte-meljnihsastavnicadijaloškogaživotakaoštosuduh,jezikiljubav.28

NajjasnijeobjašnjenjeovogaIzmeđuproizlaziizBuberovatematiziranjasu-sreta.TakojeIzmeđuususretuučijemjesredištudijalogkojijeutemeljennajezičnomizrazu.Stogajejedanodkonkretnijih–moglibismorećiiopipljivi-jih–izrazasfereIzmeđu,upravoufenomenuriječi29iuodgovorunaturiječ,jer»dogodilami se riječkoja zahtijevaodgovor«.30Zbog toga je iskustvoonogabiti oslovljen iodgovoriti na tu oslovljenost31nositeljivanjskiizrazsfereIzmeđu.Filozofijadijalogaovdjesezapravopokazujekaomišljenjejezikakojijema-nifestacijaaktualnesituacijeIzmeđudvoje iliviše ljudikojisumeđusobnopovezaniuonomebiti-usmjeren-jedan-prema-drugome.32Zbogtogajejezik»velikiznakispomenikljudskogazajedništva«.33Jeziksekaomedijdijaloganepojavljujesamoufonetičkojformi,negosenalaziusvemugdjesečovjekizražava.Znakovi i geste su takođermediji jezika i nositelji komunikacijeumeđuljudskom susretu.Tako i iznenadni pogled ili smijehmogu značitioslovljenostiodgovorkaopotvrdutemeljnogodnosa.Istotakosuiglazba,ples,umjetnostopćenitoisimboli,komunikatoriistine,aštogodmedotiče,znakjekojijeupućenmojemuvlastitomeživotuinemožebitiiskustvakojebisemoglorazumjetineovisnoodtekonkretnesituacije,jerseradiooslov-ljenostitogatrenutka.34

DijaloškiprincipilidijalogikapostajetemeljemnakojemBubergradimo-gućnost onogameđuljudskoga (Zwischenmenschliche),35 zatim mogućnostutemeljenjačovjekoveosobnosti,mogućnostinterpretacijeistine,paicjelo-kupnestvarnosti.Takoneprimjenjujeprincipmeđusobnogodnosasamonaodnosizmeđuljudi,negogovoriiomogućnostimačovjekovaodnosapremasvijetuopćenito.36

Izravnost odnosa ne uspostavlja se samo kroz posredništvo osjetila i kon-kretnisusretsaživimbićima,negoikrozposredništvoriječi,37odnosnokrozposredništvoonihznačenjakojaproizlazeizpodručjasimboličkekomunikaci-



je,kaoštosujezik,glazba,umjetnostiobredi.Naovimsepodručjimatakoradioneizravnoj,aliobjektivnojriječikaosimboluistinskogadijaloga.38Utom smislu je dosadašnji prikazBuberovadijalogičkogprincipa bio važanpreduvjet kako bismo dalje mogli progovoriti o njegovom promišljanjuumjetnostiiumjetničkogdjela.Topromišljanjeproizlaziupravoizkontekstadijaloškog principa utemeljenog na susretu u čijem je središtu dijalog kaooslovljavanjeikaoodgovornatuoslovljenost.

3. Umjetnost kao susret

UspisuDer Mensch und sein GebildBuberpostavljapitanjeobitičovjeka,obitiumjetnostiionjihovojpovezanosti.Dakle,pitanjeumjetnostistavljau

21

M. Buber, »Zwiesprache«, u: Werke I, str.194.

22

Usp.M.Buber,»ElementedesZwischenmen-schlichen«,u: Werke I,str.281.

23

Usp.MichaelTheunissen,Der Andere. Studi-en zur Sozialontologie,W.deGrujterVerlag,Berlin1965.,str.259.

24

Usp. M. Buber, »Das Problem des Men-schen«,u:Werke I,str.406.

25

Usp.M. Buber, »Zur Geschichte des dialo-gischenPrinzips«,u:Werke I,str.299.

26

M.Buber,»DasProblemdesMenschen«,u:Werke I,str.405.

27

Usp. Martin Buber, »Nachwort«, u: MartinBuber, Die Schriften über das dialogische Prinzip,Verlag Lambert Schneider, Heidel-berg1954.,str.287.

28

Usp.M.Buber,Ja i Ti,str.36,59i112.

29

Buberovonaglašavanjevažnostiriječi,aondastimeiznačajadijalogazanjegovufilozofi-ju,proizlaziizutjecajahasidizmananjegovumisao,gdjesvijetriječitežiizrećisvijetmisliitakopostajemolitva,odnosnousmjeravanjegovorapremaBogu.Takojeriječuhasidizmujedan odmedija susreta, odnosno uspostav-ljanjaodnosa.Hasidizamdolaziodhebrejskeriječi hasid (pobožan), odnosno od imenicehesed u značenjumilosrdne ljubavi ili jed-nostavno–milosti.TojepijetističkižidovskipokretkojijenastaouPoljskojsredinom19.stoljeća i koji se, usprkos tradicionalnog ra-binizma koji mu se protivio, proširio međuŽidovima istočne Europe. Utemeljitelj po-kretajerabiIzreaelbenElizer(1700.–1760.),

poznatijikaoBaal-Shem-Tov.Vidiu:MartinBuber,Hinweise,Manasse,Zürich1953.,str.185–186;MartinBuber,Deutung des Chassi-dismus. Drei Versuche,ImSchockenVerlag,Berlin1935.,str.70–74;iMauriceS.Fried-man,Hasidism and Modern Man by Martin Buber,Harper&RowPublishers,NewYork1958.,str.10–11i200–201.

30

Usp.M.Buber,Ja i Ti,str.112.

31

Usp. M. Buber, »Die Frage an den Einzel-nen«,u:Werke I,str.245.

32

Usp.M.Buber, »DasWort, das gesprochenWird«,u:Werke I,str.448.

33

M. Buber, »Urdistanz und Beziehung«, u:Werke I,str.420.

34

Usp.M.Buber, »Zwiesprache«, u:Werke I,str.184–185.

35

Usp. M. Buber, »Die Frage an den Einzel-nen«,u:WerkeI,str.401.

36

Usp. J. Ritter,Historisches Wörterbuch der Philosophie,Bd.2,str.228;usp.J.Mundacal,Man in Dialogue,str.43–44.

37

Usp. M. S. Friedman, »Martin Buber andMikhailBakhtin.TheDialogueofVoicesandtheWordthatisSpoken«,Religion & Litera-ture,TheUniversityofNotreDame,Vol.33,No.3(2001),str.25–36,ovdjestr.30.

38

Usp.MauriceS.Friedman,»MartinBuber’sTheoryofKnowledge«,The Review of Meta-physics, Philosophy Education Society Inc.,Vol.8,No.2(1954),str.264–280,ovdjestr.272–273.



kontekstfilozofskeantropologije.Zatojetuvažnouprvomeredupitanjeon-tologiječovjekaupravozbogpostavljanjapitanjaobitiumjetnostiukontekstubitičovjeka.Kadapitamooumjetnosti,tadapostavljamopitanjeozajednič-komprincipukojegpronalazimouprisutnjenogukonkretnostisvakeumjet-nosti.Putnašegapromišljanjaoumjetnostimorasekretatiusmjeruljudskihosjetila,naglašavaBuber.Osjetilasustvarnostnakojojjekonstituiranaljud-skaegzistencijaionoštoodređujekarakterrealnogazasveumjetnosti,takodanikakavmentalniiliemocionalnielementneprevladautumačenjuumjet-nosti,osimnanačindapostanestvarosjetila.Drugismjerkojibisemogaoodabratijesmjerradikalnogidealizma,kojegBuberodbacujejersmatradaumjetnikstvaradjelosamousmisluonogaštomusedogađausferiživotnihosjetila,atojeutemeljnimdogađajimapercepcijekojajesusretanje svijetaisusret sa svijetom.39

KontekstukojemBubersmatra ispravnimpostavitipitanjeoumjetnosti jekontekstsusreta,aobjašnjavagacitirajućimisaoAlbrechtaDürera(1471.–1528.):

»Umjetnostjeuistinuskrivenauprirodiionajkojijemožeistjeratiiznje,tajjeima.«40

Buber daje objašnjenje ove riječi istjerati. Naglašava da ovakvo nasilnoDürerovotumačenje imavezesnjegovimshvaćanjemdaonoštosenalazizarobljenouprirodinemožebitinježnoizvučenoiznje,negosemoranasilnoistrgnuti,atakvoneštojeumjetniksnagomsvojekreativnostiumogućnostiučiniti.Naglašavada svijet imazanasbitak samopoduvjetompercepcijenašesvijestikojahvataštouspijeuhvatitiizsvijetakojijeneovisanodnas,alikomunicirasnamasamoponašojsvijesti.41Onopremačemusemikre-ćemoištopercipiramouvijekovisiotočkinašeintencije.Objektzapravosasvimsvojimkarakteristikamaproizlazitekizmojegasusretaiodnosasnjime.MoglibismorećidajeBuberovdjeposvenalinijitranscendentalnefilozofijeitosvakakojestuonomedijelugdjesenakonKantanikakonemožezaobićiznačenjesubjektainjegovesvijestiuspoznaji.Međutim,Bubersedaljekrećejednimdrugimputem.Radiseotomedajeuljudskojpercepciji,kaoljudskojprirodi,nešto što je skriveno i što treba izvućivan.Riječ jeopromatranjuosjetilne stvarnosti kojabiva transformiranauviziju, kažeBuber.Vizija jeoblikovanjeuvjernostipremaneznanomeifunkcioniraukooperacijisnji-me.Tonije vjernost premapojavnome, već premabitku, tj. premaonomenepristupačnomeskojimsmopovezani.Svapercepcija,aosobitoovakojajeovisnaoviziji,težipremaoblikovanju.PremaBuberu,samojeumjetnikpun oblikaisamonjegovavizija,kojajekreativna vizija,dodajevećpostojećemipojavnomesvijetuformu,kojadohvaćačovjekakaotakvogikojajedrugipunioblik(preobrazbeni),kojijeupunovećojmjerirealizacijskinegoprvi(kvantitativnoobjektivirajući).Ovajjepunoosobnijiinemjerljivoraznovrs-niji.42

Postavljajusepitanja:Otkudpotrebačovjekazaoblikovanjemivizijom?Na-dalje,zaštočovjeknijejednostavnozadovoljansonimštosusrećeusvijetuosjetila?Čemujošdodatnooblikovanjeoblikaiotkudpostojanjeumjetnika,bića koje poprincipuoblikovanja nadilazi uobičajenenorme?Ovdje trebakrenutiantropološkimsmjeromividjetiantropologijskudimenzijuumjetno-sti po kojoj čovjek nadilazi onu prirodnu uvjetovanost i upravo ga to činijedinstvenimbićem.Uprocesupostajanjaljudskimbićemdvasubitnačim-benikakojautječunatajproces:nezadovoljstvosograničavajućimtemeljnimpotrebamaitežnjazasavršenimodnosom.Težnjadasenadiđeuvjetovanosttemeljnihpotrebazajedničkaječovjekuiživotinji.Izraztezajedničketežnje



jeigraiupravočovjekkaohomo ludens–kaoonajkojiseigra–pokazujetuspecifičnostdrukčijegitežnjudanadiđeuvjetovanostprirodnimpotreba-ma,odnosnodadosegneštovećistupanjslobode.Štosevišeučovjekubudikarakterosobnosti,tovišeontežiovojslobodiodprirodnihuvjetovanostiinastojijepostićinasvevišemivišemstupnjuigre.Uistovrijemeučovjekupostoji iskonska težnja i zaostvarenjemsavršenogodnosa.Nesavršena re-lacijapripadasvijetupotreba iopetprirodnojuvjetovanosti,nočovjekželivišeodtoga.Onnijezadovoljansastupnjemrazvijanjaodnosasobziromnasvakodnevnapravilaigrekojamudajusamoodređenurazinuslobode.Unje-mupostojijošjačatežnjaukojojsemanifestiraonoizvornoljudsko.Čovjekkojiseoblikujeuosoburazvijaspoznajuususretusraznimobjektimakojigaokružuju,pajeonapred-osobnaindividualnostzadovoljnatomtemeljnominužnomspoznajomkojapojedincuomogućujenositisesasvakodnevnimživotnimzadacima.Tobismomoglinazvatiživotno-tehničkimujedinjenjemsobjektom.Čovjekkojiprelazinajednuvišurazinu,onuosobnosti,nijeza-dovoljan samo s ovakvimophođenjem s realnošću.On svojom spoznajom objektaželiućiunjegovedubine.Stogasu,premaBuberu,spoznaja,ljubav,umjetnost ivjeračetiri temeljne ljudskemoćikojimačovjeknadilazisvojaprirodnaograničenjaiuvjetovanostiikojimaseuzdiženajednuvišu,izvornoljudskurazinu.Percepcijanampomažedaizvučemoizsvijetaonoštotrebamousmisluosnovnihpotreba,nosamovizijai–podnjezinimutjecajem–umjet-nost,nadilazeosnovneljudskepotrebeimijenjajuononepotrebnounužno.Odvizualneformečovjekželiostvaritiformupodjelimasvojihruku.43

Tojeonoštosezovemoć oblikovanjaionoštosvedijelovevodidocjelineiuspostavljaslobodu.WeinsteinuovomeprepoznajeutjecajNietzscheanaBuberapodvidomnjegovaodbacivanjaindustrijskogkapitalizmakaoinstru-mentalizacijučovjekakojavodipremadehumanizacijidruštva.Krozumjet-nost čovjekpreobražava,preusmjeruje i reinterpretira svijet.U tomsmisluNietzscheinzistiranaslobodikaosamoaktualizacijipojedinca.44Bubersma-tradaumjetniknemožestvaratipoplanovimaiunaprijedodređenimstruk-turama,negostvaratekizznačenjakojaproizlazeizonogaštomusedogađausferipovezanoj saživotomnjegovihosjetila, a to se razvijau temeljnimdogađajimapercepcijeu susretu sa svijetom.Maštaumjetnika jeu svojemnajdubljemsmisluotkrićekrozoblikovanje.KaoiuprethodnimBuberovimrazmatranjima,takojeiuumjetnostiusredišturazumijevanjadijaloškipro-ceskojioumjetničkomdjelugovorikaoosvjedokurelacijeizmeđusubstan-tia humanaisubstantia rerum,kaoostvarnostionogaIzmeđu–slici,djelu–kojepostajeforma.Zbogtogajeumjetničkodjelodijalogizmeđugledate-lja,slušateljailičitateljasmaterijalnimobjektomkojijerealizacijadjela.45U tomkontekstu iAllentuck zaključuje – s obzirom na ovakvoBuberovopromišljanje–dajeumjetničkodjelokompletnotekuodnosunarecipijentadjelaidatekrecipijentdovršavasveonoštojesamimdjelomostaloneizre-čeno ilipakpostavljapitanjakojakrozsusret snjimproizlaze.Recipijent,

39

Usp.M.Buber, »DerMensch und seinGe-bild«,u:Werke I,str.424–426.

40

Ibid.,str.427.

41

Usp.ibid.,str.428–430.

42


43


44

Usp.JoshuaWeinstein,Buber and Humanistic Education, Philosophical Library Inc., NewYork1975.,str10.

45

Usp.M.Buber, »DerMensch und seinGe-bild«,u:Werke I,str.441.



dakle,uspostavljaodnossdjelom,tj.ulaziudijalogsnjime.46Tekjeutomsmisluumjetnostdanačovjekukaoonoštotrebaistjerati izprirodeukojujeskrivena–akosepodsjetimonaDürera–zaključujeBuber.Točiniumjetnikpokušavajućiprodrijetiizasvijetadanihosjetilakrozusavršavanjenjihovihoblikakakobiseostvarilacjelovitaslika–vizija.47Točiniirecipijentdjela,kakosmovidjeli.Utakvomispunjenjuoblika,aliinjihovudovršenju,prona-lazimoizvornostumjetnostikojajedogađaj susreta.Već smo razmatrali ovu dimenziju susreta uBuberovoj filozofiji dijaloga.Ovdjenaszanimaprimjenatedimenzijeukontekstuumjetnosti.Dimenzijasusretautemeljenajeponajprijenaodnosudistanceirelacije.Cohennaspod-sjećadasetakavodnosdistanceirelacijenajboljevidiujeziku.Samočovjekjeonajkojigovori,jerjejedinoonsposobanoslovitineštoštojedrugonegoonsam,atomožeizrazlogaštosesusrećesobjektomnadistanci.Međutim,neostajesamonadistanci,jerkadčovjekoslovljavaneštoilinekogadrugoga,onulaziuodnossnjim.Krozjezikčovjekizvlačiriječiizsebeipostavljaihubitakinatajnačinriječpostajeiprebiva.Lingvističkaprisutnostdajesnagukroztrajnorevitaliziranjeprekoistinskerelacije48kojasenajboljeočitujeupoeziji.PoezijajestogazaBuberarazgovor,odnosnogovorkojioslovljavaTi,pautomsmisluonanticipirapjesnikaPaulaCelanakojiljudskumaštunazivaimpulsomkoji cjelokupnu stvarnostmože transformirati uTi.TakoBuberizražavaCelanovuživotnupreokupaciju,atojepokušajstvaranjanovereal-nostikrozpjesmuputempjesničkeimaginacije.Kaofenomenjezika,pjesmaprogovaračovjekovombitkusciljemdaunekomeilinečemususretneTikaodrugu stvarnost.Celan sepodutjecajemBuberove filozofije dijalogapita:MoželipjesmavoditipremasusretusTiidobitiodgovoriztogasusretaijelimogućedoćidosamoispunjenjakrozjezikpoezije?Onoštojetrajnoprisut-nouCelanovompjesništu jeupotrebaTiupjesmama,što jepokušajdasepjesmastrukturirakaodijalogizmeđugovornikaijednognedefiniranogTi.TakojezaCelanapoezijaformadijaloga,aioniBubernaglašavajudajesvaumjetnostdijaloška.49

ProblemkojiovdjezanasnastajepopitanjuumjetničkogdjelaproizlaziizpitanjakojejeisamBuberpostavio:AkomimožemobitiuJa–Tiodnosu,nesamopremadrugimljudimanegoipremabićimaistvarimakojesusrećemouprirodi,kojajeondatemeljnarazlikaizmeđujednihidrugih?AkotrebamoprihvatitidanambićaistvariprirodekojesusrećemokaonašeTijamčenekuvrstuuzajamnosti,kojijeondakarakteroveuzajamnostiištonamdajepravodaiovdjeprimijenimoovajtemeljnipojam?Unašpojamumjetničkogdjelakaonekeskulptureuključenojedaonanereagirananašedjelovanje,tj.danemožeuzvratiti.Međutim,toneznačidaovdjenijeprisutnarecipročnost.Naravnodaovdjenepostojidjelovanjenekogpojedinačnogživogbićakaoosobe,alibezsumnjepostojiizvjesnarecipročnostsamogabivovanjakojajeisamabivstvujuća.50

Ovdjesedogađauzajamnostitonatemeljunastankariječiiforme.Duhpo-stajeriječ,duhpostajeformaisvatkokogajedotaknuoduhitkomusenijezatvorioznazaosnovnučinjenicudauljudskomsvijetunerasteništaštonijezasijano,većdatakavpreobražajduhaproizlaziiznjegovihsusretasdrugim.Ovonije susret splatonskim idejama,već je to susret sduhomkojinosi inadahnjuje.Ostajedaklepitanje:Smijemoligovoritiouzvraćanjuiobraća-njukaoosusretukojiseodvijanesamosljudimanegoscjelokupnomstvar-nošću?Ususretusprirodomilisumjetničkimdjelomradiseopodručjuduhakojinastavljaživjetiugovoruidjeluioduhukojihoćepostatiriječidjelo.Djelovanjenanasmožese razumjetikaodjelovanjebivstvujućeg.51U tom



kontekstu,UrbannaglašavadaBuberovafilozofijatražisvojemjestoizmeđumističkeestetikeifilozofiježivota.PodutjecajemhasidizmaBuberjejakocijenioekstatičko-mističkimomentživotaizbogtogasumuprigovaralidatakavpristupzapravozanemarujeuključivanjebilodjelovanjabilomišljenjauširikontekstzajednice.Buberjetimpristupomželionaglasitimodelsusretaisuprotstavitigamodelupasivnostisubjektakojijeutodobaprevladavaouprotestantskojkulturi.Iakoekstatički misticizamuprvomereduznačisnažnuvertikalnu duhovnu orijentaciju, on unatoč tome ne odbacuje horizontalnurealnostkrozmodelsusretaiutomgasmisluBuberuzimakaoparadigmuzadruštvenuipolitičkupreobrazbu.52Schwartzćetajmodelnazvatipolitizaci-jom mističkogaiBuberpodtimvidompredlažekulturno-filozofskoshvaća-njeekstazekojatrebazadobitiznačenjeinapodručjudruštvenogaživota.53

BuberprincipJa–Tiodnosausvojojdijaloškojmisliprimjenjujenatrisferestvarnosti.To supriroda, čovjek igeistige Wesenheiten, kojeWoodprevo-dikaoforme duha.54OveformeduhaBuberpovezujeponajprijesljudskimkreativnim djelatnostima, a to su umjetnost, jezik, spoznaja i djelovanje.Umjetnostjemeđunjimanaprvomemjestu,jerkroznjuBubernajvišeraz-vijaprincipformeduhakojibivakonkretiziranuumjetničkomdjelu,aisvasudrugapodručjasvedivanaumjetnost.55ZaBuberaumjetnostnijerezultatduhapojedinogumjetnikaniti jerezultatnekognjegovogprošlogiskustva,većproizlaziizodgovoraumjetnikanaoslovljavanjekojejedošloodforme.ProizlaziizJa–TiodnosaIzmeđuumjetnikaiforme.Takojeumjetnostotkri-ćenečegaštojeizvanpojedincaiodgovornaformukojatražikonkretizacijuuumjetničkomdjelu.Pitanjekojeovdjetrebapostavitije:ŠtojetoformazaBuberainačemuseonatemelji?VećjenaznačenodaformaproizlaziizsfereIzmeđukaosfereduha.WoodsmatradaBuberovopoimanjeduhauJa i Tiimatranscendentnoznačenje,jergakarakterizirakaoduboki misterijkojegneobjašnjavadokrajaikaopodručje vlastitog realitetakojejeokarakteriziranokaoriječikaodjelo.56KepnesdržidaseBuberkasnijeodmaknuoodovogidealističkogshvaćanjakadanaglašavada formaskojomumjetnikulaziuodnosproizlaziizosjetilnestvarnostikojumožemopercipirati.Umjetnostjestimuliranaosjetilnimdanostimakaoštosuzvuk,mirisioblikkojisudaniu

46

Usp. Marcia Allentuck, »Martin Buber’sAestheticTheories. SomeReflections«,TheJournal of Aesthetics and Art Criticism,TheAmericanSocietyforAesthetics,Vol.30,No.1(1971),str.35–38,ovdjestr.37–38.

47

Usp.M.Buber, »DerMensch und seinGe-bild«,u:Werke I,str.441.

48

Usp.Adir Cohen, »Aesthetic andAestheticEducation in Buber’s Thought«, Journal of Aesthetics Education, University of IllinoisPress,Vol.14,No.1(1980),str.51–73,ovdjestr.57.

49

Usp.JamesK.Lyon,»PaulCelanandMartinBuber.PoetryasDialogue«,PMLA,ModernLanguageAssociation,Vol.86,No.1(1971),str.110–120,ovdjestr.111–117.

50

Usp.M.Buber,Ja i Ti,str.130.

51


52

Usp.Martina Urban,Aesthetics of Reneval. Martin Buber’s Early Representation of Ha-sidism and Kulturkritik,UniversityofChica-goPress,Chicago–London2008.,str.108.

53

Usp.YossefSchwartz,»ThePoliticizationoftheMystical inBuberandHisContempora-ries«,u:MichaelZank(ur.),New Perspecti-ves on Martin Buber,MohrSiebeck,Tübin-gen2006.,str.216–218.

54

Usp.R.E.Wood,Martin Buber’s Ontology,str.43.

55

Usp.ibid.,str.50.

56

Usp.ibid.,str.51.



svijetu.Umjetnostizražavateosjetilnedanostiionepostajudostupneususre-tuupravososjetilnimsvijetom.Teknatajnačinonamožebitikategoriziranaidostupnapogledurecipijenata.Ovdjeseuprvomereduradiotomedaumjet-nik,zapravo,stvarajućidjelo,Tiodkojegjebiooslovljen,okrećeuOno–štojenužnodabiOnobilouprisutnjenoidabismogamoglipercipirati–nomigaponovnomožemooživjetikadamukaorecipijentipristupamokaopremaTi,atopakčinimodajućiodgovornaoslovljenostsamogdjela.UmjetničkodjelokojejeproizišloizJa–TiodnosaizmeđuumjetnikaiosjetilneformeponovnomožepostatiTikroznoviJa–Tiodnosizmeđurecipijentaidjela.57Dabismoispravnomogliinterpretiratidjelo,važnojezauzetistavreceptivnog proma-trača kojibi–premaHammeru–trebaozauzetistavsuzdržanosti.Hammernaglašavadabikritikatrebalavježbatitusuzdržanostkakobisamodjelopro-govorilo,anedagaseopstruiraunošenjeminterpretatorovihkonstrukcija.58UsusretusdjelomkaosTiupravojedjeloonokojenasoslovljavaikojeimaneštorećinašemživotu.Udavanjuodgovoranatuoslovljenost,odnosnouinterpretacijidjela,mizapravosusrećemodrugo bićekojemuseprepuštamounutarsferepogleda,zvukailiizgovoreneriječi.59Samodjelogovoriizahtije-vaodgovoritamogućnostrazgovorasdjelomkrucijalnijeelementBuberovedijaloškeestetičkemisli.Pojedinackojisesusrećesdjelomnemožeostatipasivan.Djelogapokreće,uvodigaurazgovorizahtijevanjegovaktivnian-gažman.Interpretiratidjelozahtijevaodnasdagasusretnemokaodrugo bićeidaotvorimosvojaosjetilanjegovimpojedinostimaidjeluucjelini.Natajnačinpokušavamootkritiposebnuporukukojunamželiprenijetiineštonamrećiostvarnosti.60Ipak,uinterpretacijidjelapojedinacneostajesam,većjeupućennazajednicuunutarkojemoranesamoinzistiratinasvojojvlastitojinterpretacijinegotakođeritestiratinjezinuprikladnostivaljanost.ProcesinterpretacijeBuberstavljaukontekstzajedničkog svijeta izajedničkog lo-gosa koji seostvarujeunutar javnogadijalogakaodogađaja interpretacije.U tomsmisluScottpridružujeBuberamisliocimakoji suhermeneutičkomproblemupristupaliputemdijaloškoginterpretativnogpristupa,atosuGada-mer,Bakhtin,RicœuriHabermas.61Scottnaglašavadadijaloškiprincipmoravoditiračunaokulturnomimetodološkompluralizmu.Tojeprincipkojinudinehijerarhijskimodel, odnosnoegalitarnimodelodnosa između recipijentaidjelai izmeđurazličitihinterpretacijadjelakojesuutemeljenenamoralu uzajamnog poštivanja.Ovajprincipnastojiizbjećibilokakavtotalitarističkipristupistinikojibinatajnačinautokratskiumanjiovrijednostbilokojegadjela.62UtomsmisluScottdijaloškehermeneutičaresuprotstavljatradicio-nalnomzapadnomlogocentrizmu.Dijaloškiinterpretatorinastojeuspostavitikriterijepremakojimasemoguprosuđivatirazličiteinterpretacije.Tikriterijiproizlaze iz filozofijepragmatizma i istineuspostavljenenakonsenzusu, areferirajusenaonoštoproizlaziizsvijeta života.Konfliktiuinterpretacijamanastojeserazriješitiusudu diskursa.63

Zaključak

ŠtonakrajuzaključitioBuberovomtematiziranjuumjetnostikaodogađajasusreta?NadovezatćemosenaHartshorneovumisaodakodBuberanena-lazimometafizike,adajeonujednojedanodnajvećihmetafizičara.64Para-frazirajućiovumisaomožemorećidakodBuberanemaestetikeidajeonujednodao jedanodvrloznačajnihdoprinosaestetici, razmatrajući jekrozfilozofijudijaloga.OvakavparadoksalnigovorproizlaziizčinjenicedakodBuberanećemopronaći–uformalnomsmisluriječi– razrađenuestetiku inekakavsustavpažljivodefiniranihestetičkihkategorija.Njegovuestetičku



misaorazradilismonatemeljunjegoveopćefilozofijedijalogaunutarkojeseBuberčestoreferiraonapitanjeumjetnika,umjetničkogdjelaiumjetnostiopćenito.TeškojeubilokojemviduućiusustavnuBuberovumisao,jermustilpisanjananekiodređeninačingraničispoezijom,65aciljmujeuvijekdoćidoodređenogodgovoranakoji jebiopotaknutodređenimpitanjem iproblemomizsvijeta života.HerbergnapominjedajeBuberjedanodprvihkoji je prakticirao fenomenološkumetodu opisivanja radije negoli logičkumetodudefiniranja.66UosobnompismuFriedmanuBubernaglašavadamuciljpromišljanjanijenekakvasistematizacija,alidajesilomprilikaonajkojifilozofiraočovjeku.FriedmannaglašavadajekodBuberaprijesvegariječotomedafilozofijikojatežiopćenitostima–istogapomičerealnostupod-ručje sustavnoga i apstraktnogamišljenja – suprotstavi težište koje stavljanaglasaknaonopojedinačnotedanatajnačinusmjeričovjekanarealnostkonkretnogživotnogiskustva,aonasesastojiuneposrednostisusretadvajubićauuzajamnostiodnosa.67KolikogodnambioprivlačaniuumjetničkomsmisluobogaćujućiiblagotvoranBuberovpoetski govor–iutomsmislujeisamBuberumjetnik–mismoseipakmoraliusmjeritinaonoštosesustavnomožeprikazatikaonjegovaestetičkamisaoukontekstuumjetnostikaodoga-đajasusreta,atopaknebibilomogućedaiuBuberovojmislinemaonogaštoteživrijeditikaoopćenito.SmatramodasmodonekleuspjeliukazatinaopćeprincipenjegoveestetičkemisliidatiprincipinisuusuprotnostisonimštoFriedmannaziva»Buberovimnaglašavanjemkonkretnostiživotnogiskustva«,negobašsuprotno.Konkretnoživotnoiskustvomožebitikonkretnoiživotnotekakogashvatimokrozvidopćenitostikaobitnefilozofskekategorije.AnalizirajućiBuberovotematiziranjeumjetnostikaodogađajasusretavidjelismodaseumjetničkomdjelutrebapristupitiunutardijaloškogJa–Tiodnosa,baškaoipremačovjekuipremaprirodi.Ja–Tiodnospostajetakoparadigmahermeneutičkogdijaloškogprocesa.Ovdjesamoukratkonaznačujemodaje

57

Usp.StevenKepnes,The Text as Thou. Mar-tin Buber’s Dialogical Hermeneutics and Narrative Theology,IndianaUniversityPress,Bloomington,Indianapolis1992.,str.24.

58

Usp.LouisHammer,»TheRelevanceofBu-bertoAesthetics«,u:P.A.Schilpp,M.Fried-man (ur.),The Philosophy of Martin Buber,str.627.

59

Usp.ibid.,str.614.

60

Usp.S.Kepnes,The Text as Thou,str.25.

61

Usp.NathanScott,Jr.,»TheHouseofIntellectinanAgeofCarnival.SomeHermeneuticalReflections«,Journal of the American Acade-my of Religion,OxfordUniversityPress,Vol.55,No.1(1987),str.3–20,ovdjestr.13.

62


63

Usp.ibid.,str.16.

64

Usp. Charles Hartshorne, »Martin Buber’sMetaphysics«,u:P.A.Schilpp,M.Friedman(ur.),The Philosophy of Martin Buber,str.49.

65

WernerManheimsmatradasu,krozpovijestčovjekove težnjezapokušajemodgovoranaposljednja (i prva) pitanja, pjesnici oni kojisekrozsvojepjesmebaremdjelomičnomogupribližiti tomodgovoru.Oni sumoraliuzetiriječiizsvakodnevneupotrebeidatiimnovousmjerenje.Buberovapromišljanja(injegovepjesme)Manheimpridružujeupravotimpjes-nicima injihovom trudu– i tonenjihovompokušaju da nešto objasne ili da spoznaju–većdakroznjihovokreativno izražavanjedjeloprogovorisamozasebe.Vidiu:WernerManheim,Martin Buber,TwaynePublishers,Inc.,NewYork1974.,str.36.

66

Usp.WillHerberg,Martin Buber. Personalist Philosopher in an Age of Depersonalization,McAuleyLecture–St.JosephCollege,WestHartford,Connecticut1972.,str.2.

67

Usp.MauriceS.Friedman,Martin Buber.The Life of Dialogue, Routledge, London–NewYork2002.,str.189.



upravopoovojparadigmiBuberanticipiraonekeodnajznačajnijihherme-neutičkih principa koje je razvijao Hans-Georg Gadamer u svojoj Istini i metodi, a poveznice nalazimo i sHabermasovimmodelomkomunikativneracionalnosti,odnosnokomunikativnogadjelovanja,štonaovomemjestunemožemopodrobnijetematizirati.DoprinosBuberovapromišljanjaoumjetnostikaodogađajususretasvakakojeotvaranjeprostorazautvrđivanjekriterijazatumačenjeumjetničkihdjelakojibisetemeljilinaintersubjektivnojdimenzijirazumijevanjakojajeupućenanaznanjeproizašloizsusretasumjetničkimdjelomkojeimaoblikzahtjeva za važenjem.Tosuzahtjevikojisupriznatikaovažeći,aslužekoordinacijidjelovanjakojajeorijentiranapremarazumijevanjuusvijetuživota(društve-nojdimenziji).Timeštosesudioniciinterakcijemeđusobnosporazumijevajuo značenju i smislu nekogdjela, oni stoje u kulturnoj tradiciji na kojoj seponajprije nadahnjuju, ali je istovremeno obnavljaju i nadograđuju.Na tajsenačinostvarujeizahtjevdainterpretacijadjelamoraimatiintersubjektiv-noverificirajućikarakter,jerprocesinterpretacijeondastavljamoukontekstzajedničkogasvijetaizajedničkogalogosakojiseostvarujeujavnomdija-logukaodogađajuinterpretacije.Ovdjesmoželjeliutvrditidijaloškimodelkaoonajkojidajeznačajandoprinosucjelovitomrazumijevanjuitumačenjuumjetničkogdjelakaodogađajasusreta.

Literatura

Allentuck,Marcia, »MartinBuber’sAestheticTheories. SomeReflections«,The Jour-nal of Aesthetics and Art Criticism,TheAmericanSocietyforAesthetics,Vol.30,No.1(1971),str.35–38.

Anzenbacher,Arno,Die Philosophie Martin Bubers,VerlagA.Schendl,Wien1965.

Buber,Martin,Deutung des Chassidismus. Drei Versuche, ImSchockenVerlag,Berlin1935.

Buber,Martin,Hinweise,Manasse,Zürich1953.

Buber,Martin, Die Schriften über das dialogische Prinzip,Verlag Lambert Schneider,Heidelberg1954.

Buber,Martin,Werke, Erster Band,Schriften zur Philosophie,Kösel-Verlag,VerlagLam-bertSchneider,München–Heidelberg1962.

Buber,Martin,Ja i Ti,VukKaradžić,Beograd1977.

Cohen,Adir,»AestheticandAestheticEducationinBuber’sThought«,Journal of Aesthetics Education,UniversityofIllinoisPress,Vol.14,No.1(1980),str.51–73.

Friedman,MauriceS.,»MartinBuber’sTheoryofKnowledge«,The Review of Metaphysics,PhilosophyEducationSocietyInc.,Vol.8,No.2(1954),str.264–280.

Friedman,MauriceS.,Hasidism and Modern Man by Martin Buber,Harper&RowPu-blishers,NewYork1958.

Friedman,MauriceS.,»MartinBuberandMikhailBakhtin.TheDialogueofVoicesandtheWordthatisSpoken«,Religion & Literature,TheUniversityofNotreDame,Vol.33,No.3(2001),str.25–36.

Friedman,MauriceS.,Martin Buber.The Life of Dialogue,Routledge,London–NewYork2002.

Herberg,Will,Martin Buber. Personalist Philosopher in an Age of Depersonalization,McAuleyLecture–St.JosephCollege,WestHartford,Connecticut1972.

Kepnes,Steven,The Text as Thou. Martin Buber’s Dialogical Hermeneutics and Narrative Theology,IndianaUniversityPress,Bloomington,Indianapolis1992.



Kohanski,AlexanderS.,Martin Buber’s Philosophy of Interhuman Relation,AssociatedUniversityPresses,Inc.,London–Toronto1982.

Lyon, JamesK., »PaulCelan andMartinBuber. Poetry asDialogue«,PMLA,ModernLanguageAssociation,Vol.86,No.1(1971),str.110–120.

Manheim,Werner,Martin Buber,TwaynePublishers,Inc.,NewYork1974.

Mundacal,James,Man in Dialogue. A Study of Dialogue and Interpersonal Relationship According to Martin Buber,LittleFlowerStudyHouse,Alwaye(India)1977.

Ritter,Joachim,Historisches Wörterbuch der Philosophie,Bd.2,Schwabe&Co.-Verlag,Basel–Stuttgart1972.

Schilpp,PaulArthur; Friedman,Maurice (ur.),The Philosophy of Martin Buber,OpenCourtPublishing,LaSalle,Illinois1967.

Scott,Nathan,Jr.,»TheHouseof Intellect inanAgeofCarnival.SomeHermeneuticalReflections«,Journal of the American Academy of Religion,OxfordUniversityPress,Vol.55,No.1(1987),str.3–20.

Theunissen,Michael,Der Andere. Studien zur Sozialontologie,W.deGrujterVerlag,Ber-lin1965.

Urban,Martina,Aesthetics of Reneval. Martin Buber’s Early Representation of Hasidism and Kulturkritik,UniversityofChicagoPress,Chicago–London2008.

Weinstein, Joshua,Buber and Humanistic Education, Philosophical Library Inc., NewYork1975.

Wood,RobertE.,Martin Buber’s Ontology. An Analysis of I and Thou,NorthwesternUni-versityPress,Evanston1969.

Zank,Michael(ur.),New Perspectives on Martin Buber,MohrSiebeck,Tübingen2006.

Ivan Dodlek

Bubers Philosophie des Dialogs und die Kunst als Zusammenkunft

ZusammenfassungBubers Philosophie des Dialogs begründet sich auf dem Ich–Du Dialogprinzip, das sich in der grundlegenden Struktur des menschlichen Wesens befindet. Die Grundlage dieses Dialogprin-zips oder der Dialogik ist, Buber zu Folge, in der Sphäre Dazwischen zu finden, welche Buber durch die Dimension der Zusammenkunft thematisiert. Das Dazwischen finden wir bei der Zu-sammenkunft, deren Mittelpunkt der Dialog bildet, der auf dem sprachlichen Ausdruck basiert. Die Unmittelbarkeit der Beziehung wird nicht nur aufgebaut durch das Vermitteln der Sinne, durch die konkrete Zusammenkunft mit lebendigen Wesen, sondern auch durch die Vermittlung jener Bedeutungen, die aus dem Gebiet der symbolischen Kommunikation hervorgebracht wer-den, wie die Sprache und die Kunst. Die Kunst ist somit für Buber ein Dialogprozess, der vom Kunstwerk spricht, und zwar als Zeuge der Relation zwischen substantiahumana und substantiarerum, als Wirklichkeit jenes Dazwischen – dem Bild, dem Werk – das zur Form wird. Deshalb ist ein Kunstwerk ein Dialog zwischen den Zuschauern, Zuhörern oder Lesern mit dem mate-riellen Objekt, welches das Werk realisiert. Aus diesem Blickwinkel wird diskutiert über die Voraussetzungen der möglichen Zusammenkunft mit dem Kunstwerk, beziehungsweise über die Dimension dieses Dialogs.

SchlüsselwörterMartinBuber,PhilosophiedesDialogs,Kunst,Sprache,Zusammenkunft

Documents

Ivan Dodlek - Buberova Filozofija Dijaloga i Umjetnost Kao Susret