Pretpostavke za analizu finansijskih izvjetaja preduzea Uspjenost i svrsishodnost analize finansijskih izvjetaja zavisi od ispunjenja materijalih i formalnih pretpostavki za provoenje postupaka analize. Materijalne pretpostavke analize finansijskih izvjetaja se odnose na obezbjeenje istinitih i objektivnih podataka iz finansijskih izvjetaja, a formalne pretpostavke analize finansijskih izvjetaja vezane su za pravilnu klasifikaciju pozicija finansijskih izvjetaja. Zadovoljenje materijalnih pretpostavki se postie: *respektovanjem principa uzronosti i sigurnosti prilikom balansiranja i utvrivanja rezultata *eliminisanjem uticaja monetarnih poremeaja na bilans i periodine rezultate i *konsolidovanjem bilansa sloenih preduzea. Pored materijalnih pretpostavki za potrebe uspjene svrsishodne i korektne analize, treba zadovoljiti i formalne pretpostavke. Ove pretpostavke se odnose na pravilnu klasifikaciju pozicija aktive i pasive u bilansu stanja i pozicija rashoda i prihoda u bilansu uspjeha. Primjena principa likvidnosti znai da se ulaganja rasporeuju prema stepenu njihove likvidnosti, odnosno pretvorljivosti u gotovinu. Istovremeno pozivije pasive se razvrstavaju prema stepenu njihove dospjelosti. Primjena principa likvidnosti u razvrstavanju bilansnih pozicija ostvaruje se putem dva pravila za uspostavljanje redoslijeda. To su: *pravilo rastue likvidnosti u aktivi, kome odgovara pravilo opadajue dospjelosti u pasivi i *pravilo opadajue likvidnosti u aktivi, kome odgovara pravilo rastue dospjelosti u pasivi. Zlatno bilansno pravilo u irem smislu nalae da se dugoronim kapitalom finansiraju i gvozdene zalihe. To su zalihe koje su trajno vezane u preduzeu i omoguavaju nesmetano odvijanje poslovanja.

Ciljevi analize finansijskih izvjetaja Analiza finansijskih izvjetaja zapoinje, dakle, sa utemeljenjem cilja/ ciljeva analize. S tim u vezi, prvo pitanje koje analitiar postavlja pri analiziranju kompleta finansijskih izvjetaja glasi: Zbog ega se oni razmatraju? da li se oni razmatraju radi osiguranja osnove za odobravanje kredita ili obavljanjanekog ulaganja. Nakon to se ustanove ciljevi analize, podaci se nagomilavaju iz finansijskih izvjetaja i iz ostalih izvora. Rezultati analize su saeti i protumaeni. Zakljuci su dobijeni i izvjetaj se pravi sa osobu/ osobe zbog kojih je analiza bila poduzeta. Da bi ocijenila finansijske izvjetaje, osoba mora: *biti upoznata sa poslovnom praksom, *razumjeti svrhu, prirodu i ogranienja raunovodstva, *biti dobro upoznata sa terminologijom poslovanja i raunovodstvom, *poznavati osnove finansija i *biti upoznata sa instrumentima analize finansijskih izvjetaja. Sljedei izvori mogu omoguiti dodatne informacije koje mogu biti koritene kada se analiziraju finansijski izvjetaji: *preduzea za finansijske usluge, *investicione i brokerske kompanije, *agencije za kreditni rejting i *asocijacije za trgovinsku djelatnost.

Standardi za anlizu finansijskih izvjetaja Bilo koja stavka prikazana u finansijskom izvjetaju ima vanost: njeno obuhvatanje ukazuje da stavka postoji u odreenom trenutku i u odreenom kvantitetu. Nakon to se na temelju finansijskih izvjetaja izraunaju finansijski pokazatelji, analitiari moraju procijeniti da li su oni povoljni ili nepovoljni, to takoe zahtijeva uporeivanje. Najee se za uporeivanje koriste sljedea tri standarda: *empirijska mjerila, *ranija uspjenost kompanije i *granske norme. Empirijska mjerila Za procjenjivanje kljunih finansijskih pokazatelja mnogi finansijski analitiari koriste empirijska mjerila. Jedno od esto koritenih mjerila je i opti racio likvidnosti, po kome je prihvatljiv odnos 2: 1. Drugim rijeima, po ovom mjerilu je prihvatljivo da jedna polovina obrtnih sredstava bude finansirana iz kratkoronih izvora, a druga iz dugoronih izvora. Osnovni razlog za prihvatljivost ovakovg naina finansiranja obrtnih sredstava lei u injenici da postoji velik stepen vjerovatnoe da e se makar polovina obrtnih sredstava, u odreenom roku, pretvoriti u novac i omoguiti plaanje dospjelih obaveza.

Ranija uspjenost kompanije Analitiar moe da uporeuje finansijske racio brojeve za odreeno preduzee sa istovrsnim racio brojevima istog preduzea za ranije periode, to predstavlja svakakonapredak u odnosu na empirijska mjerila. Ovaj standard za uporeivanje omoguava analitiaru da barem utvrdi da li se racio broj poboljava ili pogorava. Analitiar moe da istrauje uinak ekonomskih uslova poloaja djelatnosti i okolnosti vezanih za odreeno preduzee na obrascima vremenskih serija racio brojeva. Analiza vremenskih serija racio brojeva finansijskih izvjetaja odreenog preduzea doputa traenje istorijskih trendova i varijabilnosti racio brojeva tokom vremena, to moe da pomogne u prikazivanju moguih buduih trendova. Poto trendovi ponekad mijenjaju rok, takva predvianja se moraju paljivo praviti. Neka od pitanja koje bi analitiar trebao da postavi prije upotrebe racio brojeva od podataka iz prolih finansijskih izvjetaja kao osnove za tumaenje racio brojeva za tekui period ukljuuju ova: *da li je preduzee napravilo znaajnu promjenu u svom proizvodnom geografskom ili potroakom miksu koja utie na uporedivost racio brojeva finansijskih izvjetaja tokom vremena, *da je preduzee napravilo znaajnija sticanja ili liavanja? i *da je preduzee promijenilo raunovodstvene metode tokom vremena? Na primjer, da li preduzee sada konsoliduje prethodno nekonsolidovane subjekte?

Granske norme Upotreba granskih normi predstavlja jedan od naina da se nadoknade nedostaci ranijeg uspjeha kao standarda za uporeivanje. Granske norme omoguavaju analitiaru da otkrije kakav je poloaj kompanije koja se analizira u odnosu na druge kompanije u okviru iste industrijske grane. Ogranienja granskih normi kao standarda za anlizu finansijskih izvjetaja ogledaju se u sljedeem: 1.Poslovi kompanija koje naizgled pripadaju istoj industrijskoj grani ne moraju biti striktno kompatibilni. Za ilustraciju ovog ogranienja, razmotrimo dvije kompanije za koje se smatra da se bave poslovima iz oblasti naftne industrije. Osnovna poslovna aktivnost jedne od njih moe biti biti prodaja proizvoda od nafte, koji se nabavljaju od drugih proizvoaa, kroz svoje benzinske stanice. Druga kompanija mogla bi da se bavi otkrivanjem, proizvodnjom, rafinisanjem i prodajom svojih vlastitih proizvoda. Poslovi navedenih kompanija se ne mogu uporediti zato to su oni razliiti. 2.Veina velikim kompanija posluje danas u vie industrijskih grana. Neke od diverzifikovanih kompanija ili konglomerata, posluju u vie industrijskih grana koje nisu srodne. Pojedini segmenti jedne takve kompanije imaju razliite stope profitabilnosti i stepene rizika. Stoga je esto nemogue koristiti granske standarde pri analizi konsolidovanih finansijskih izvjetaja ovih kompanija. Jedno od djeliminih rjeenja ovog problema se sastoji u tome da diverzifikovane kompanije prikazuju prihode, dobitke od poslovanja i imovinu za svaki od njihovih poslovnih segmenata. Informacije o tim segmentima mogu biti iznijete za poslove u razliitim industrijskim granama ili stranim tritima. 3.Kompanije u okviru iste industrijske grane, koje se bave slinim poslovima, mogu da koriste razliite raunovodstvene metode. To znai da zalihe mogu biti vrednovane uz pomo razliitih metoda ili razliite metode amortizacije mogu biti koritene za slina sredstva.

Glavni instrumenti i postupci analize finansijskih izvjetaja Raunovoe i ostali imaju razvijene razliite standardizovane instrumente i postupke koji mogu biti koriteni u analizi finansijsih izvjetaja. Postupci finansijskih izvjetaja spadaju u tri osnovne kategorije: *Uporeivanja i mjerenja koja povezuju finansijske podatke za dva ili vie perioda, *Uporeivanja i mjerenja koja povezuju finansijske podatke tekueg perioda i *Ispitivanja za specijalne svrhe. Sljedei instrumenti i postupci analize finansijskih izvjetaja bit e razmotreni u ovom poglavlju: *Uporedni finansijski izvjetaji (Horizontalna analiza i Vertikalna analiza), *Strukturni finansijski izvjetaji i *Analiza neto obrtnog kapitala. Dodatni postupci koji su raspoloivi za upotrebu u specijalnim situacijama su: *Analiza novanog toka- analiza novanog toka je naroito korisna u procjeni kreditnih i investicionih odluka budui da se onda fokusira na odnose likvidnosti, solventnosti i profitabilnosti *Analiza take pokria- analiza nivoa prodaje pri kojem kompanija ne ostvaruje nikakav poslovni dobitak, niti trpi gubitak. Rastavljanje ukupnih trokova na fiksnu i varijablinu komponentu je od vitalne vanosti za analizu take pokria i *Analiza stope prinosa na ulaganje- analiza stope prinosa na ulaganje omoguava opsenu mjeru finansijske performanse. Analiza vremenskih serija se koristi gdje podaci klasifikovani na bazi vremenskih intervala pokazuju vitalne informacije u vezi sa kontrolom i funkcionisanjem preduzea. Promjene koje mogu biti izolovane u analizi vremenskih serija predstavljaju sljedee znaajnije tipove ekonomskih promjena: sezonske varijacije, cikline fluktuacije i sluajne ili lutajue fluktuacije. Regresiona analiza je jo jedan instrument analize finansijskih izvjetaja. Regresiona analiza koristi odnos izmeu poznate varijable i jedne nepoznate varijable da bi procijenila nepoznatu varijablu. Analiza korelacije mjeri stepen veze izmeu dvije ili vie varijabli.

Uporedni finansijski izvjetaji Finansijski izvjetaji koji prikazuju finansijske podatke za dva ili vie perioda nazivaju se uporedni izvjetaji. Uporedni finansijski izvjetaji obino daju istovrsne izvjetaje za tekui period i za jedan ili vie prethodnih perioda. Uporedni finansijski izvjetaji opskrbljuju analitiare sa znaajnim informacijama u pogledu trendova i veza za vremenski period od dvije ili vie godina. Uporedni izvjetaji su znaajniji nego to su to pojedinani godinji izvjetaji. Uporedni izvjetaji naglaavaju injenicu da su finansijski izvjetaji za pojedinani raunovodstveni period samo jedan dio neprestane historije kompanije. Uporeivanja izmeu finansijskih izvjetaja su najinformativnija i najkorisnija pod sljedeim uslovima: *Prikazi su u valjanom obliku, tj. aranmani unutar izvjetaja su identini, *Sadraj izvjetaja je identian, tj. iste pojedinosti koje ine pozadinu raunovodstvenih zapisa su rasporeene pod iste naslove i *Raunovodstvena pravila nisu promijenjena ili, ako su ona promijenjena, finansijski efekti promjena su objelodanjeni.

Horizontalna analiza finansijskih izvjetaja Horizontalna analiza obasjava trendove i ustanovljava veze izmeu stavki koje se pojavljuju u istom redu uporednog izvjetaja. Horizontalna analiza otkriva promjene na stavkama u finansijskim izvjetajima u toku odreenom vremenskog perioda. Svaka stavka u redu za jedan fiskalni period je uporeena sa istom stavkom u raziitom periodu. Zbog toga sto horizontalna analiza naglaava trendove razliitih stavki, relativno je lako identifikovati podruja velikih razilaenja koja zahtijevaju veu panju. Prilikom provoenja horizontalne analize finansijskih izvjetaja i tumaenja njenih rezultata posebno treba imati u vidu sljedee: *Mjerenje promjena iz perioda u period u izrazima procenata je relativno jednostavno i brzo upotrebljivo. Meutim, komplikacije mogu nastati u pravljenju obrauna. Ako pozicija nema vrijednost u baznoj godini ili prethodnoj godini i vrijednost u sljedeoj godini, procentualna promjena ne moe biti izraunata. I ako se negativan iznos pojavljuje u baznom ili prethodnom periodu, a pozitivan iznos postoji sljedee godine, ili obrnuto, procentualna promjena ne moe biti izraunata. *Vano je prikazati iznos promjene u eurima i procenat promjene stoga to prikaz samo jednoga moe zavarati. Slino tome, velika promjena u iznosu moe rezultirati niskim procentom promjene i stoga ne biti uzrok zabrinutosti. *Izraunavanje procentualnih promjena prihoda od prodaje, bruto dobitka i neto dobtika, od jedne do druge godine, daje uvid u stopu rasta kompanije. Ako ekonomske aktivnosti kompanije rastu, poveanje prihoda od prodaje i zarada trebalo bi biti vee od stope inflacije.

Vertikalna anliza finansijskih izvjetaja Vertikalna analiza finansijskih izvjetaja obuhvata pretvaranje stavki koje se pojavljuju u kolonama izvjetaja u procentualne izraze baznog iznosa u svrhu prikazivanja relativnog znaaja stavki i olakavanja uporeivanja.

Strukturni finansijski izvjetaji su Izvjetaji koji izostavljaju iznose u eurima i prikazuju samo procente, zbog toga to svaka stavka u izvjetaju ima zajedniku osnovu za uporeivanje, naprimjer, ukupnu imovinu ili neto prihode od prodaje. Strukturni bilans uspjeha omoguava informaciju u pogledu udjela neto prihoda od prodaje koji je apsorbovan od troka prodatih proizvoda i drugih rashoda. Kada analiziramo bilans stanja, strukturni izvjetaji su korisni u ispitivanju odnosa izmeu obaveza i vlasnike glavnice.

Analiza neto obrtnog kapitala Neto obrtni kapital je jedan od instrumenata za analizu finansijskih izvjetaja, isto kao to su i racio brojevi. Osnovna razlika izmeu neto obrtnog kapitala i racio brojeva je u tome to racio analiza svoje zakljuke i ocjene zasniva na karakteristinim relacijama pojedinih bilansnih dijelova, dok analiza neto obrtnog kapitala polazi uvijek od cjeline bilansa i svoje zakljuke zasniva na karakteristinim promjenama cjeline bilansa. Pojam znaaj i promjene neto obrtnog kapitala Neto obrtni kapital ili neto obrtni fond predstavlja istu finansijsku konstrukciju. Drugim rijeima, on ne oznaava nijednu konkretnu poziciju sredstava niti izvora finansiranja u bilansnom smislu rijei, ve se utvruje na sljedei nain: Neto obrtni kapitala= Dugoroni izvori finansiranja- Fiksna sredstva (neto) Neto obrtni kapital predstavlja dio dugoronih izvora finansiranja koji po pokriu fiksnih sredstava koja su iskazana po njihovim sadapnjim vrijednostima ostaje preduzeu na raspolaganju. Ako su neto obrtna sredstva jednaka dugoronim izvorima finansiranja neto obrtni kapital e biti jednak nuli. Neto obrtni kapital e biti negativna ako su neto fiksna sredstva vea od dugoronih izvora finansiranja i pokazivat e dio kratkoronih obaveza uloen u fiksna sredstva. Neto obrtni kapital se moe dekomponovati na sopstveni i tui neto obrtni kapital. Sopstveni neto obrtni kapital je dio sopstvenog kapitala putem kojeg se finansiraju obrtna sredstva, dok tui neto obrtni kapital prikazuje iznos finansiranja obrtnih sredstava iz dugoronih obaveza. Pri ocjeni sposobnosti za plaanje dugova preduzea, kratkoroni povjerioci bi trebali razmotriti kvalitet neto obrtnih sredstava kao i njihov ukupni iznos. Glavni faktori koji utiu na kvalitet neto obrtnih sredstava su: 1. Priroda obrtne imovine i 2. Vrijeme potrebno da se ova imovina pretvori u novac. Oprezno finansijsko upravljanje uobiajeno zahtijeva da kompanija dri vie tekuih sredstava od tekuih obaveza da bi uzela u obzir razlike u vremenskom rasporedu isplata i vremenski zastoj ukljuen u konvertovanje rauna potraivanja od kupaca i zaliha u gotovinu. Do poveanja neto obrtnog kapitala dolazi usljed: 1. Smanjenja dugotrajne imovine. Kada se dugotrajna imovina proda neto obrtni kapital se poveava. 2. Poveanja dugoronih obaveza. Izdavanje dugoronih obaveza rezultira poveanjem neto obrtnog kapitala. 3. Poveanje vlastitog kapitala. Izdavanje vlasnikih vrijednosnih papira rezultira poveanjem neto obrtnog kapitala. Ipak, transakcije koje ukljuuju samo konta vlastitog kapitala ne utiu na neto obrtni kapital. Do smanjenja neto obrtnog kapitala dolazi usljed: 1. Poveanja dugotrajne imovine. Kupovina nekretnina, postrojenja i opreme i dugotrajna ulaganja smanjuju neto obrtni kapital. Kupovina obino zahtijeva plaanje u gotovini ili kratkoronu obavezu. 2. Smanjenje dugoronih obaveza. Plaanje dugoronog zajma takoe smanjuje neto obrtni kapital. 3. Smanjenja vlastitog kapitala.

Visina neto obrtnog kapitala Iako normala neto obrtnog kapitala nije unaprijed fiksirana kreditori esto pokazuju tendenciju da finansijsku situaciju kvalifikuju kao zdravu ukoliko obrtna sredstva predstavljaju bar 200% ukupnih kratkoronih obaveza, to predstavlja zahtjev pravila finansiranja 2: 1. Ima preduzea, dodue, koja mogu poslovati i sa negativnim saldom neto obrtnih sredstava. To su u pravilu ona preduzea kod kojih je neto novani priliv iz poslovanja elativno obilan i stabilan tokom vremena. Najvei broj preduzea, meutim, ne moe poslovati i opstati na finansijski zdravoj osnovi bez pozitivnog salda neto obrtnih sredtsava. Koliki taj saldo treba da bude, teko je decidirano rei, sve zavisi od vrste preduzea i karaktera njegove poslovne djelatnosti. Visina potrebnog neto obrtnog kapitala je individualno uslovljena i zavisi od niza faktora, kao to su: 1. Vrste veliine i djelatnost preduzea. Industrijska preduzea moraju raspolagati neposredno viim nivoom neto obrtnog kapitala, prije svega zbog veih zaliha, kao nune pretpostavke kontinuiteta proizvodnje i prodaje, zatim zbog prodaje na poek i sl. Za razliku od njih, usluna preduzea uobiajeno nesmetano posluju i sa niskim nivoom neto obrtnog kapitala jer nemaju potrebu dranja velikih zaliha. 2. Politika proizvodnje. Politika proizvodnje je posebno znaajna za ona preduzea koja imaju sezonski karakter prodaje. Takvim preduzeima stoje na raspolahanju dvije mogunosti: a) Da se vremenski raspored proizvodnje u toku godine podredi obimu isporuka gotovih proizvoda, to pogoduje odravanju niskog nivoa zaliha u proizvodnji i gotovih proizvoda i b) Da se obezbijedi ravnomjerna proizvodnja, to bi imalo za posljedicu gomilanje zaliha u sezonama niske prodaje. 3. Politika prodaje. Na potrebni neto obrtni kapital politika prodaje utie i preko zaliha gotovih proizvoda i preko potraivanja od kupaca. Spremnost preduzea da zadovolji potrebe kupaca zahtijeva odravanje visokog nivoa zaliha, to podie nivo neto obrtnog kapitala, i obrnuto. S druge strane, povoljniji finansijski uslovi prodaje omoguavaju preduzeu postizanje konkurentske prednosti. Pod ostalim jednakim uslovima, vee prodajne anse imaju preduzea koja od kupaca ne trae avansna plaanja, koja prodaju robu na poek, koja odobravaju trgovake kredite i sl. to naravno poveava potrebe preduzea za neto obrtnim kapitalom. 4. Politika podjele dobitka. Politikom podjele dobitka se odreuje iznos dobitka koji e preduzee zadrati i iznos dobitka koji e isplatiti dioniarima. Pod ostalim uslovima nepormijenjenim moe se rei da proglaavanje i gotovinska isplata visokih dividendi oteava odravanje ili postizanje ciljne pozicije neto obrtnog kapitala. 5. Rast obima poslovne aktivnosti preduzea. Rast poslovne aktivnosti preduzea je takoe bitan faktor potrebnog neto obrtnog kapitala. Naime, iznos angaovanih sredstava u obliku zaliha, potraivanja od kupaca, gotovine i sl. nije proporcionalna vrijednost u odnosu na rastui obim poslovne aktivnosti, pogotovo ako postoji mogunot jo paljivijeg koritenja obrtnih sredstava i ako je rast obima aktivnosti zasnovan na proizvodno- prodajnoj diverzifikaciji preduzea. Navedena razmatranja u vezi sa visinom neto obrtnog kapitala sugeriu ideju da se pod normalnom visinom neto obrtnog kapitala u jednom preduzeu moe smatrati svaki iznos koji obezbjeuje optimalni poslovni rezultat i nesmetano izvravanje dospjelih obaveza, ali ne samo u prolosti nego i u doglednoj budunosti.