Samuel P

Samuel P. HUNTINGTON Sukob civilizacija

IV. poglavlje: SRAZOVI CIVILIZACIJA

8. ZAPAD I OSTALI: MEUCIVILIZACIJSKA SPORENJA

ZAPADNI UNIVERZALIZAM

Prema Huntingtonu, odnosi izmeu drava i skupina iz razliitih civilizacija nee biti prisni i esto e biti odbojni. No u svemu tome neki su meucivilizacijski odnosi podloniji sukobima nego neki drugi. Na mikrorazini najei sukobi bi mogli izbiti izmeu islama i njegovih pravoslavnih, hinduskih, afrikih i zapadnih kranski susjeda, dok je sukob na makrorazini sukob Zapada i ostalih, najsnaniji od potonjih je sukob azijskih i muslimanskih zajednica s jedne strane te Zapada s druge. Ove sukobe pobudit e zapadna uobraenost, islamska netrpeljivost i kineska samouvjerenost.

Zapad je imao znaajan, a ponekad i razoran utjecaj na svaku drugu civilizaciju. No s porastom snaga drugih civilizacija kopni privlanost zapadne kulture. Sredinji problem u odnosima Zapada i ostalih je taj to Zapad, a pogotovo SAD, promie neku univerzalnu zapadnu kulturu, to im sve tee ide.

Slom komunizma dao je vjetar u lea Zapadu, ali i pogorao odnose s nezapadnim drutvima. Njegova ideologija demokratskog liberalizma doivjela je sveopu pobjedu i time je univerzalno potvrena. No to to je Zapadu univerzalizam, ostalima je imperijalizam. Primjer toga je to Zapad nastoji uklopiti gospodarstva nezapadnih drutava u svjetski ekonomski sustav kojem je Zapad na elu, to je ostalima udar na ekonomsku slobodu.

Nakon to su stekla politiku neovisnost, nezapadna drutva ele se osloboditi zapadne gospodarske, vojne i kulturne prevlasti. U svim tim previranjima Huntington izdvaja tri kategorije sukoba:

1. civilizacije koje Zapadu znae izazov (islam i Kina),

2. nia razina sukoba (Latinska Amerika i Afrika) i

3. civilizacije njihala, nekad sa Zapadom, nekad protiv (Rusija, Japan i Indija).

Snaga i samosvijest islama i Kine sve vie raste, Kini zbog razvoja, a islamu od poetka sedamdesetih pojavom fundamentalista. No suprotstavljanje Zapadu vjerojatno e u skoroj budunosti biti nemogue, prvenstveno zbog toga jer islam nema stoerne drave.

Sporenja koja iziskuju napore Zapada su sljedea:

1. odravanje zapadne vojne nadmoi politikom neirenja i zabrane irenja naoruanja,

2. promicanje zapadnih politikih vrijednosti i ustanova, posebno demokracije i potivanje ljudskih prava,

3. zatita kulturnog, socijalnog i etnikog integriteta ograniavanjem broja nezapadnjaka (useljenici ili izbjeglice).

1. irenje naoruanja

irenje vojne moi posljedica je svjetskog gospodarskog i drutvenog razvoja. Kako postaju ekonomski bogatije, azijske zemlje, kao i islamska drutva postajat e vojno monija. To su prvenstveno Japan i Kina, a onda i Rusija. Ti e se procesi naoruavanja zasigurno nastaviti i u 21. stoljeu. S obzirom na to da bi SAD, uz malu pomo Francuske i Britanije, mogle bombardirati bili koje mjesto na svijetu, nezapadne drave su pribjegle lakoj nabavi naoruanja od konvencionalnog. U prvom redu to je oruje za masovno unitenje i orua za njihovo koritenje. Ne bori se sa Sjedinjenim Dravama ako nema nuklearno oruje.

Jedina mogunost da bi se suprotstavilo Zapadu je posjedovanje nuklearnog oruja, pa su se tako sve drave koje su bile u mogunosti usredotoile na nabavu oruja za masovno unitenje (Kina i Rusija s imaju balistike projektile, Sjeverna Koreja, Indija i Pakistan poveavaju domete svojih projektila). Terorizam i nuklearno oruje, promatrani odvojeno, su oruje slabih. Spoje li se, slabi nezapada postat e jaki.

U irenju naoruanja islamsko-konfucijevska veza bila je najjaa, u emu Kina (uz Sjevernu Koreju) ima vodeu ulogu u prenoenju kako konvencionalnog, tako i nekonvencionalnog naoruanja islamskim zemljama (Iran i Pakistan, Irak, Libija, Saudijska Arabija).

Posljedica ovog razvoja dogaaja dovela je na vrh zapadnog popisa sigurnosnog djelovanja brigu oko irenja oruja za masovno unitenje. Protivnici Zapada trude se pribaviti oruje za masovno unitenje, a Zapad se trudi da ih omete u tome. Zapad promie neirenje oruja zbog interesa svih naroda za meunarodni sustav i stabilnost, no ostali narodi to vide kao nastojanje za odranjem zapadne hegemonije. irenje nuklearnog oruja kljuna je pojava polaganog, ali neupitnog irenja moi u multicivilizacijskom svijetu.

2. Ljudska prava i demokracijaSedamdesetih i osamdesetih godina vie od 30 zemalja prelo je sa autoritarnog na demokratski politiki sustav. Razloga je mnogo, no jedan od najvanijih je ekonomski razvoj, a demokratizacija je bila najuspjenija u zemljama u kojima su bili jaki kranski i zapadni utjecaji. To je dovelo do toga da su Zapad i SAD bili uvjereni da je zapoela sveopa demokratska revolucija koja e preplaviti cijeli svijet. Npr. 1992. B. Clinton govori da e promicanje demokracije biti prvenstveni zadatak njegove vlade.

No stvarnost je bila takva da si naili na otpor koji je bio posebno jak u Aziji i zemljama islama. Taj otpor ukorijenjen je u irim pokretima kulturne samosvijesti utjelovljenima u islamskom preporodnom pokretu i azijskom samopotvrivanju. Openito, rastua ekonomska snaga azijskih zemalja ini ih sve manje podlonima zapadnim pritiscima u pogledu ljudskih prava i demokracije. Osim nekih zemalja Latinske Amerike ostali su zapadna nastojanja vidjeli kao imperijalizam ljudskih prava. Primjer toga je beka konferencija odrana 1993. godine u kojoj se Zapad povukao, a Kina je vodila glavnu rije, to se protumailo kao opadanje moi Zapada.

3. Imigracija

Ako je demografija sudbina, kretanje stanovnitva pokreta su povijesti. U prolosti je bilo masovnih migracija, no Europljani su glavni trkai u demografskim invazijama 19. stoljea. Izvoz ljudi moda je bila najznaajnija dimenzija uspona Zapada izmeu 16. i 19. stoljea.

Kasno 20. stoljee vidjelo je jo vei val migracija, npr. godine 1990. legalnih meunarodnih migranata bilo je oko 100 milijuna, izbjeglica oko 19 milijuna, a nelegalnih migranata najvjerojatnije najmanje 10 milijuna vie. Kao to je ekonomski rast Zapada poticao iseljavanje u 19. stoljeu, isti razvoj u nezapadnim drutvima poticao je iseljavanje u 20. stoljeu. Migriranje je postajao proces koji je sam sebe pospjeivao. Kad jednom pone, ne staje.tako je dolo do svjetske mogracijske krize.

Do sedamdesetih godina europske su zemlje uglavnom bile povoljno raspoloene prema useljavanu, no to se krajem osamdesetih mijenja, a razlozi su uglavnom visoka stopa nezaposlenosti, povean broj useljenika i njihove neeuropske znaajke. Do zabrinjavanja dolazi kada nezapadni migranti postaju veina useljenih, a k tome i njihova stopa raanja daleko nadmauje domau. Posljedica toga je da se Zapadnjaci sve vie boje invazije migrantima.

U ranim devedesetima dvije treine migranata Europe inili su muslimani, i europska briga oko useljavanja je prvenstveno briga oko muslimanskog useljavanja. Npr. Francuzi osuuju muslimanska naseljavanja, ali crnaka ne, prije da su kulturisti nego rasisti. U Zapadnoj Europu antisemitizam usmjeren prema Arapima u velikoj je mjeri zamijenio onaj protiv idova.

Dok Europljani useljeniku ugroenost vide kao muslimansku invaziju, Amerikanci je vide kao latinoameriku i azijsku, a nadasve meksiku. Iako je Amerika zemlja doseljenika napetost prema novim doseljenicima raste.

Na autor smatra da e poslije 2025. godine Europa biti ugroena afrikanizacijom, a u prvoj polovici 21. stoljea ameriko stanovnitvo bit e 50% bjelako i 25% hispansko. No protuseljenika politika to bi mogla promijeniti.

9. GLOBALNA POLITIKA CIVILIZACIJA

STOERNA DRAVA I SUKOBI DU RAZDJELNICA

Civilizacije su u konanici ljudska plemena, a sukob civilizacija plemenski je sukob na svjetskoj razini. Dvije razliite civilizacije mogu se udruivati protiv tree, ali njihovi odnosi nikada nee biti bliski, odnosno prijateljski. Prema Huntingtonu, novi meucivilizacijski odnosi bit e obino u rasponu od suzdranih do nasilnih, dok e ih veina biti negdje izmeu, nalik na hladni mir. Povjerenje i prijateljstvo bit e rijetki.

Meucivilizacijski sukob poprima dva oblika:

1. na lokalnoj ili mikrorazini dolazi do sukoba du razdjelnice izmeu susjednih drava s razliitim civilizacijama ili izmeu skupina r razliitim civilizacijama unutar jedne drave,

2. na svjetskoj ili makrorazini dolazi do sukoba izmeu stoernih drava, odnosno glavnih drava razliitih civilizacija.

Problemi u tim sukobima su klasini kao relativni utjecaj u oblikovanju globalnog razvoja i djelovanja svjetskih meunarodnih organizacija (UN, MMF, Svjetska banka), zatim vojna mo, gospodarska mo i prosperitet, narod, vrijednosti i kulture, a povremeno i teritorij. Ova su pitanja izvor sukoba kroz cijelu povijest, no oni se zaotravaju kad su u pitanju drave s razliitim civilizacijama. U meusobnom nadmetanju, stoerne drave okupljaju svoje civilizacijske sljedbenike i nastoje pridobiti i treu stranu svim moguim sredstvima.

Ratovi izmeu stoernih drava nije vjerojatan, a dva razloga zbog kojih bi ipak mogle doi u sukob su:

1. rat moe nastati zbog eskalacije sukoba du razdjelnice izmeu lokalnih skupina gdje bi stoerne drave mogle priskoiti u pomo svojim civilizacijskom srodnicima (no vea je mogunost da e stoerne drave pokuati na miran nain rijeiti sukob), i

2. do rata izmeu stoernih drava moe doi zbog promjena u globalnoj ravnotei moi izmeu civilizacija.

ISLAM I ZAPAD

Neki Zapadnjaci tvrde da nemaju problema s islamom nego samo sa nasilnim islamistikim ekstremistima. Povijest pokazuje drugaije stanje stvari. Odnosi islama i kranstva esto su bili i jesu burni. Viestoljetne borbe nam govore o tome. Islam je jedina civilizacija koja je dovela opstanak Zapada u pitanje, i to najmanje dvaput. Huntington smatra da uzroci ne lee u prolaznim pojavama kao to su kranski ar u 12. stoljeu ili muslimanski fundamentalizam u 20. stoljeu. Oni proistjeu iz prirode dviju vjera i civilizacija koje se na njima temelje. S jedne strane sukob je potjecao iz njihovih razlika, a s druge strane i iz njihovih slinosti. Islam politiku i vjeru spaja, on je sami nain ivota, a zapadno kranstvo odvaja Boga i dravu. Sdrruge strane obje su vjere monoteistike, univerzalistike i misionarske, a paralelne koncepcije dihada i kriarskog rata nisu samo sline ve dijele ove dvije religije od ostalih velikih svjetskih religija, te obje dijele teleoloki pogled na povijest.

Kombinacija faktora poveava sukob izmeu islama i Zapada potkraj 20. stoljea. Prvo, rast muslimanskog stanovnitva stvorio je velik broj nezaposlenih mladih ljudi koji se sele na Zapad. Drugo, preporod islama dao je muslimanima ponovno povjerenje u zasebni znaaj i izvrsnost njihove civilizacije. Tree, uporno nastojanje Zapada sa svojim univerzalizmom izaziva sve vee ogorenje muslimana. etvrto, slom komunizma odstranio je zajednikog neprijatelja Zapada i islama, pa sad jedni druge smatraju najveom prijetnjom. Peto, sve vei meusobni kontakt ovih civilizacija potie u jednima i drugima osjeaj vlastitosti i razlika istih.

Prema tome, izvor sukoba izmeu islama i Zapada lei u temeljnim pitanjima moi i kulture. Povijesno, sukob islama i kranstva bio je uglavnom zbog teritorija, dok su dananji uzroci ira meucivilizacijska pitanja kao irenje naoruanja, ljudska prava i demokracija, kontrola nafte, migracije, islamistiki terorizam i zapadna intervencija.

Mnogi teoretiari danas tvrde da je rat ve poeo, i slau se da to nije rat religija nego civilizacijski rat koji se vodi zbog kulturnih razlika. Muslimani sve vie napadaju Zapad ne zbog njegove pogrene vjere nego zbog neprihvaanja nikakve religije. U njihovim oima zapadni sekularizam, nereligioznost, pa i nemoral vea su zla od zapadnog kranstva koje ih je stvorilo, (westoxication zatrovanost muslimanskih drutava zapadnim vrijednostima). Zapad protiv bezbonog komunizma, a u posthladnoratovskim godinama muslimani protiv bezbonog Zapada.

Muslimanski protuzapadni osjeaji jaaju sa sve veom zabrinutou Zapada zbog islamske prijetnje koju osobito predstavlja muslimanski ekstremizam. Islam se smatra izvorom irenja nuklearnog oruja, terorizma, a u Europi, i neeljenih useljenika. Prema Huntingtonu, ako muslimani tvrde da Zapad vodi rat protiv islama, a zapadnjaci tvrde da islamistike skupine vode rat protiv Zapada, ini se razumnim zakljuak da je posrijedi neto vrlo nalik na rat. (SAD ---- Iran, Sudan, Irak, Libija, Sirija, Saudijska Arabija) Temeljni problem sukoba su razliite kulture.

AZIJA, KINA I AMERIKA

Kotao civilizacija. Gospodarske promjene u Aziji svrstavaju se u najznaajnije dogaaje u svijetu u drugoj polovici 20. stoljea. Tako je gospodarski rast stvorio politike nestabilnost u pojedinim zemljama i izmeu zemalja. Trgovina izmeu zemalja stvara sukob kao i dobit.

Gospodarski razvoj Azije stvara naruava meunarodnu politiku bar na tri naina:

1. on omoguava azijskim dravama da poveaju svoje vojne potencijale to donosi nesigurnost,

2. pojaava intenzitet sukoba izmeu azijskih drutava i Zapada, posebno SAD-a, i

3. gospodarski rast najvee azijske sile jaa kineski utjecaj u regiji kao i vjerojatnost ponovne afirmacije tradicionalne kineske hegemonije.

Ako meunarodne odnosi imaju svoje prvenstveno poprite, to je onda Azija, osobito Istona Azija, ona je kotao civilizacija. Sama Istona Azija obuhvaa drutva iz est civilizacija japanske, kineske, pravoslavne, budistike, muslimanske i zapadne. Stoerne drave etiriju civilizacija Japan, Kina, Rusija i SAD, glavni su akteri u Istonoj Aziji.

Po svojoj prirodi, odnosno postojanju niza sila i civilizacija, Azija se razlikuje od Zapadne Europe, a gospodarske i politike razlike pojaavaju taj kontrast. Potkraj 20. stoljea Europu vezuje razliite meunarodne organizacije, dok Istona Azija nema sline organizacije, osim ASEAN-a koji ne obuhvaa nijednu vanu silu.

Za razliku od Europe sukobi u Aziji su vjerojatniji. Opasne toke su one izmeu dviju Kina i dviju Koreja, na naa autor smatra da u budunosti do veih sukoba ipak nee doi zbog zajednikih kulturnih znaajki. U Istonoj Aziji sukobe naslijeene iz hladnog rata dopunjavaju i zamjenjuju drugi mogui sukobi koji odraavaju stara suparnitva i nove gospodarske odnose. Poslije stoljea sukoba, Europa je mirna, no u Aziji su ratovi mogui, pa bi prolost Europe lako mogla biti budunost Azije.

Azijsko-ameriki hladni ratovi. Potkraj osamdesetih i poetkom devedesetih, izmeu SAD-a s jedne strane i Kine i Japana s druge strane, mogao bi se opisati kao hladni rat. Japansko-ameriki odnosi sve su se vie zaotravali zbog sporova kao npr. uloge Japana u Zaljevskom ratu, amerike vojne prisutnosti u Japanu, japanskog stava prema amerikoj politici ljudskih prava, i to je najvanije, gospodarskog odnosa i trgovine. Izmeu dviju zemalja postojalo je oito neto nalik na trgovinski rat. Tijekom tih godina javnost u objema zemljama postajala je sve manje sklona drugoj zemlji.

Isti antagonizam dogodio se i s Japanom, pa tako u kolovozu 1995. dravna novinska agencija izjavljuje da su kinesko-ameriki odnosi na najnioj toki otkako su dvije zemlje uspostavile diplomatske odnose 1979.godine. Koneski elnici su smatrali da SAD eli teritorijalno podijeliti Kinu, politiki je potkopati, strateki je okruiti i gospodarski je osujetiti.

Sve jai antagonozam u objema zemljama poticala je i domaa politika, pa je po miljenju amerike javnosti 1993. samo Iran bio ispred Kine kao zemlja koja predstavlja najveu opasnost za SAD.

iri su faktori djelovali i promicali sukob u azijsko-amerikim odnosima. Prvo, sve vea interakcija izmeu azijskoh drava i SAD-a u obliku poveanih komunikacija, trgovine i ulaganja umnoila je probleme i dovela do sukoba interesa. Drugo, kraj hladnog rata odstranio je najvaniji zajedniki problem Sovjetski Savez, i sada ih nita vie ne vee. Tree, gospodarski razvoj istonoazijskih zemalja promijenio je ope ravnoteu moi izmeu tih zemalja i SAD-a. Ove promjene meunarodnog okruenja u prvi plan su dovele temeljne kulturne razlike izmeu azijske i amerike civilizacije. Izvori sukoba lee u kulturnim i drutvenim razlikama. Npr. problem 2japanske ekonomije koja ne slijedi zapadnu logiku ne moe se rijeit bez promjene prirode jedne ili druge ekonomije to opet vodi do problema da bi se trebali mijenjati osnove drutva ili kultura jedne ili obiju zemalja.

Politikom otvorenih vrata prema Kini, SAD nastoji postii premo u svijetu. Da bi to postigle u Europi su vodile dva svjetska rata i hladni rat protiv carske Njemake, carskog Japana, Sovjetskog Saveza i komunistike Kine. Ako se nastavi jaanje Kine kao premone regionalne sile, ameriki interes bit e ugroen. Amerika i Kina se ne slau o buduoj ravnotei moi u Istonoj Aziji, i to je temeljni uzrok njihovog sukoba.

Kineska hegemonija: uspostava ravnotee i pridruivanje. Povijest, kultura, tradicije, veliina, gospodarska dinaminost i predodba o sebi potiu Kinu da preuzme hegemonistiki poloaj u Istonoj Aziji. Taj je cilj prirodna posljedica njezina brzog gospodarskog razvoja. Sve druge velike sile uputale su se u vanjsku ekspanziju, afirmaciju i imperijalizam da bi stekle vojnu i gospodarsku mo, i nema razloga zato s Kinom ne bi bilo isto.

Potkraj osamdesetih godina Kina je poela pretvarati svoje ekonomske resurse u vojnu mo i politiki utjecaj. Ako se nastavi, taj proces konverzije poprimit e vane razmjere. Kina je na putu da postane dominantna sila u Istonoj Aziji, i ona pokuava svesti na minimum zapreke na putu prema postizanju regionalne vojne nadmoi.

Openito govorei, drave mogu reagirati na uspon nove sile na jedan nain ili kombinacijom dvaju naina. One mogu pokuati, zajedno ili u koaliciji s drugim dravama, zatiti svoju sigurnost uspostavljanjem ravnotee s novom silom, obuzdavanjem te sile ili ratom kako bi je porazile. S druge strane, drave se mogu pridruiti novoj sili, nagoditi se s njom i preuzeti sekundarni ili podreeni poloaju odnosu na novu silu. Prema zapadnoj teoriji meunarodnih odnosa, uspostava ravnotee obino je poeljniji izbor te se njoj obino ee pribjegava nego pridruivanju.

Kako e drave reagirati ako Kina postane hegemonistika sila u Istonoj Aziji? Ako SAD-e nije spreman boriti se protiv Kine izgubit e svoj primarni poloaj. S druge strane, SAD moe pribjei pridruivanju (s Japanom), no ona bi opet bila sekundarni sudionik to vjerojatno ne bi zadovoljilo SAD. Jedan od najveih problema je da je tipino europski djelotvorni sistem ravnotee moi stran Aziji. (Nema dva sunca na nebu, na zemlji ne mogu postojati dva cara.; konfucijevska vizija paljivo ustrojenog hijerarhijskog drutva)

Kineska e hegemonija smanjiti nestabilnost i sukob u Istonoj Aziji. Konfucijevsko nasljee Kine koje naglaava autoritet, red, hijerarhiju i prevlast kolektivne cjeline nad pojedincem namee zapreke demokratizaciji. Azija je suoena s izborom izmeu ravnotee moi po cijenu sukoba ili po cijenu mira i hegemonije. Zapadna bi drutva vjerojatno odabrala sukob i ravnoteu, dok povijest, kultura i realnosti moi ukazuju da e Azija odabrati mir i hegemoniju. Kina ponovno zauzima mjesto regionalnog hegemona, a Istok dolazi na svoje.

CIVILIZACIJE I STOERNE DRAVE: NOVA SVRSTAVANJA

U posthladnoratovskom, multicivilizacijskom svijetu nema istaknutog rascjepa, no dok traju muslimanski demografski uspon i azijski gospodarski uspon, sukobi izmeu Zapada i civilizacija-izazivaa bit e u svketskoj politici vaniji nego druge crte rascjepa. Suprotstavi li se SAD hegemoniji Kini mogao bi izbiti veliki rat. U tim e se uvjetima konfucijevsko-islamska veza nastaviti, amoda i proiriti i produbiti. U toj vezi najvanija je suradnja drutava muslimanskog i kineskog civilizacijskog kruga to se suprotstavljaju Zapadu u odnosu na irenje oruja, ljudska prava i druga pitanja. U sri te suradnje su bliski odnosi Pakistana, Irana i Kine koje spaja suprotstavljanje Zapadu, zabrinutost za sigurnost zbog Indije i elja da se suzbije turski i ruski utjecaj u Srednjoj Aziji. Godine 1995. kineski predsjednik Zemin izjavio je da Kina nee sklapati saveze s drugim zemljama to odraava klasino kinesko gledite da Kini nisu potrebni saveznici, prije e ostali uvidjeti da je suradnja s Kinom u njihovu interesu.

Odnosi drugih civilizacija prema Zapadu su manje napeti. June civilizacije, Latinska Amerika i Afrika, nemaju stoernih drava, ovisne su o Zapadu te su vojno i gospodarski razmjerno slabe. One e vjerojatno krenuti u suprotnim pravcima. Latinska Amerika napreduje, ali je kulturno bliska Zapadu. Afrika razina sukoba je neto via, ali Afrika je tako slaba. No ima nekih vanih problema, kao npr. Juna Afrika nije odustala od programa proizvodnje nuklearnog oruja, ona je unitila proizvedeno oruje, ali sposobnost proizvodnje ne moe se unititi.

Dok se Latinska Amerika pozapauje, Afrika se odzapauje, no obje si ovisne o Zapadu i ne mogu, osim glasovanja u UN-u, odluno utjecati na ravnoteu izmeu Zapada i onih koji mu se suprotstavljaju.

U posthladnoratovskom razdoblju, rusko-kineski odnosi su kooperativniji, posebno zbog toga jer je ta veza sredstvo suprotstavljanja zapadnoj moi u univerzalizmu. Pored svega toga, Rusija ima svije interese i u Europi i u Aziji, pa je jedna od njiuih civilizacija.

Indija je takoer njiua stoerna drava koja je tijekom rata bila saveznik Sovjetskog Saveza, vodila je jedan rat s Kinom i nekoliko njih s Pakistanom. Zavretkom hladnog rata napetost izmeu Kine i Indije se smanjila, ali nije vjerojatno da e taj trend potrajati. Mo Kine se iri, mo Indije e znatno porasti u 21. stoljeu. Sukob se ini vrlo vjerojatnim. Indija e se potruditi da postane ne samo neovisni centar moi u multipolarnom svijetu, nego i protutea kineskoj moi i utjecaju. A ekspanzija indijske moi moe samo posluiti amerikim interesima.

10. OD PRIJELAZNIH RATOVA DO RATOVA NA RAZDJELNICIPRIJELAZNI RATOVI: AFGANISTAN I ZALJEV

Zaljevski rat i sovjetsko-afganistanski rat su prvi ratovi koji su se pretvorili u civilizacijske ratove te su bili uvod u razdoblje u kojem ratovi postaju sve vie etniki.

Afganistanski rat zapoeo je kao nastojanje Sovjetskog Saveza da odri satelitski reim. Postao je hladnoratovski kada su se SAD-e umijeale u rat. Bio je to poraz SS-a koji je znatno pridonio raspadu sovjetskog carstva. No ono to je Zapad smatrao pobjedom slobodnog svijeta, muslimani su smatrali pobjedom islama. Ameriki dolari i rakete bili su prijeko potrebni da bi se porazili Sovjeti, ali je prijeko potreban bio i kolektivni trud islama. Sovjete su na kraju porazila tri faktora: amerika tehnologija, saudijski novac, muslimanska mnogoljudnost i ar.

Rat je ostavio za sobom i nelagodnu koaliciju islamistikih organizacija usredotoenih na promicanje islama protiv svih nemuslimanskih snaga. Jedan ameriki dunosnik izjavio je da je islam potukao jednu od dviju svjetskih velesila, a sada rade na drugoj. Afganistanski rat postao je civilizacijski rat zato to su ga muslimani posvuda shvatili kao takvog i okupili se protiv Sovjetskog Saveza. Zaljevski rat postao je civilizacijski rat zato to je Zapad vojno intervenirao u muslimanskom sukobu.

Iako su muslimanske vlade isprva bile podijeljene, arapsko i muslimansko javno miljenje bilo je od poetka premono protuzapadno. Smatrali su da je intervencija u Zaljevskom ratu samo briga za svoje sebine interese u svrhu odranja podreenosti Arapa Zapadu. Prevladavalo je sljedee gledite: Saddam nije imao pravo izvesti invaziju, Zapad je jo manje imao pravo intervenirati, stoga Saddam ima pravo boriti se protiv Zapada, a mi imamo pravo podravati ga. Saddam Hussein je poistovjetio svoj dotada svjetovni reim s najprivlanijim idealom islamom, i tako je za muslimane rat postao rat civilizacija u kojemu je na kocki bila nepovredivost islama.

Tako je Zaljevski rat poeo kao rat izmeu Iraka i Kuvajta, zatim postao rat izmei Iraka i Zapada, pa izmeu islama i Zapada, a s vremenom su ga mnogi nezapadnjaci poeli smatrati ratom Istoka i Zapada, ratom bijelaca, novom provalom starinskog imperijalizma.

ZNAAJKE RATOVA NA RAZDJELNICI

Ratovi izmeu rodova, plemena, etnikih skupina, vjerskih zajednica i nacija prevladavaju u svakoj eri i svakoj civilizaciji, jer su ukorijenjeni u identitetima naroda. Sukobi na razdjelnici su sukobi izmeu drava ili skupina koje pripadaju razliitim civilizacijama, to su sukobi koji su postali estoki i dugotrajni. S obzirom na to da se vode zbog temeljnih pitanja skupnog identiteta i moi, teko ih je rijeiti pregovorima i kompromisom.

Mnogi od tih ratova su samo najnovija runda u dugoj povijesti krvavih sukoba, a nasilje potkraj 20. stoljea opire se nastojanjima da se takvo stanje trajno dokraji. Premda se ratovi na razdjelnici odlikuju dugotrajnou, visokom razinom nasilja i ideolokom podvojenou kao i drugi lokalni ratovi, oni se od potonjih razlikuju na dva naina:

1. do ratova moe doi zbog etnikih, vjerskih, rasnih ili jezinih skupina, no kako je vjera glavna odrednica civilizacija, ratovi na razdjelnici gotovo uvijek izbijaju izmeu naroda razliitih regija i

2. ostali ratovi izmeu razliitih skupina obino su partikularistiki, dok ratovi na razdjelnici izbijaju po definiciji izmeu skupina koje su dio veih kulturnih identiteta.

Karakteristika ovih ratova je i razvoj meunarodne mree za potporu, tzv. sindrom srodne zemlje, to u velikoj mjeri produava sukobe.

UESTALOST: KRVAVE GRANICE ISLAMA

Tijekom hladnog rata dogodila su se 32 etnika sukoba, a na ratove zbog identiteta otpada oko polovica ratova tijekom 40-ih i 50-ih, a prelazei u idua desetljea taj postotak se poveava. Prema Huntingtonu, dogodili se neto to nalikuje provali etnikih sukoba.

Na makrorazini prvenstveni sukob je onaj Zapada i ostalih, a na mikro ili lokalnoj razini sukobljavaju se islam i ostali (Pakistan i Indija, Arapi i idovi, muslimansko-kranski rat u Sudanu.).

Postavlja se pitanje vrijedi li ova zakonitost sukoba muslimana i nemuslimana. Huntington je na temelju istraivanja zakljuio da poetkom devedesetih muslimani su bili umijeani u vie nasilnih sueljavanja izmeu skupina nego nemuslimani, a na sukobe izmeu muslimana i nemuslimana otpadaje dvije treine do tri etvrtine meucivilizacijskih ratova, granice islama doista su krvave, a takva je i njegova utroba.(dio iz Huntingtonova lanka objavljenog u Foreign Affairs koji je izazvao brojne kritike primjedbe) Na autor takoer tvrdi da to pokazuje i velik stupanj militarizacije s kojim povezuje sam islam. Meu velikim silama samo je sklonost Kine (76,9%) prema nasilju prelazila sklonost muslimanskih drava (53,5%).

UZROCI: POVIJEST, DEMOGRAFIJA, POLITIKA

Ratovi 20. stoljea vuku svoje korijene kroz povijest, no to nije dovoljno objanjenje zato je nasilje ponovno buknulo u 20. stoljeu. Povijest sama ne moe objasniti slom mira i ekspanziju ratova, no koji su drugi faktori koji su utjecali na ponovno sukobljavanje.

Jedan od takvih faktora je promjena demografske ravnotee. Brojana ekspanzija jedne skupine stvara politike, gospodarske i drutvene pritiske na druge skupine i potie kompenzirajue odgovore. Npr. ratove na razdjelnici izmeu Rusa i muslimanskih naroda na jugu pothranjivale su razlike u rastu stanovnitva; Kosovo, 1961. 67% albanskih muslimana i 24% pravoslavnih Srba, 1991. 90% muslimansko i 10% srpsko. Mnogo se civilizacijski sukoba moe objasniti promjenama demografske ravnotee, no to nije sluaj u sukobu Hrvata i Srba, politika bi mogla biti glavni krivac.

Huntington takoer navodi da je islam od poetka bio religija maa i da glorificira vojne vrline, sam Muhamed ostao je pamenju kao vjet borac i vojni zapovjednik. Drugo, od svojih poetaka u Arabiji irenje islama doveo je muslimane u neposredni dodir s mnogim razliitim narodima. Trei mogui izvor sukoba muslimana i nemuslimana obuhvaa ono to je jedan dravnik nazvao neprobavljivou muslimana.

Militarizam, neprobavljivost i blizina nemuslimanskih skupina stalne su znaajke islama i mogle bi objasniti sklonost muslimana prema sukobu, ako je to posrijedi. Tri druga vremenski ograniena faktora mogla bi pridonijeti toj sklonosti u 19. i 20. stoljeu:

1. muslimani zastupaju objanjenje da su zapadni imperijalizam i podvrgavanje muslimanskih drutava u 19. i 20. stoljeu stvorile predodbu o muslimanskoj vojnoj i gospodarskoj slabosti, i tako potiu neislamske skupine da ih vide kao privlaan cilj,

2. uvjerljiviji faktor koji objanjava sukobe i izvan i unutar islama je taj da islam nema stoerne drave, zzbog toga je izvor nestabilnosti, i

3. demografska eksplozija u muslimanskim drutvima i raspoloivost velikog broja esto nezaposlenih mukaraca u dobi od 15 do 30 godina prirodni su izvora nestabilnosti i nasilja kako unutar islama tako i protiv nemuslimana.

Starenje te nabujale generacije u 21. stoljeu i gospodarski razvitak muslimanskog drutva mogla bi dovesti do znatnog smanjenja muslimanske sklonosti prema nasilju.

11. DINAMIKA RATOVA NA RAZDJELNICIIDENTITET: USPON CIVILIZACIJSKE SVIJESTI

Kad jednom zaponu, ratovi na razdjelnici obino poprimaju vlastiti ivot i razvijaju se u skladu sa zakonitostima akcije-reakcije. Identiteti koji su prije bili viestruki i leerni, postaju usredotoeni i tvrdi; sukobe izmeu razliitih skupina primjereni nazivaju ratovima identiteta. Civilizacijska svijest jaa, javlja se dinamika mrnje, usporediva sa sigurnosnom dilemom u meunarodnim odnosima, u kojoj se meusobno pothranjuju uzajamne bojazni, nepovjerenje i mrnja.

Tijekom rata viestruki idemtiteti blijede, a prevladava identitet koji najvie znai u odnosu na sukob. Taj je identitet gotovo uvijek odreen vjerom. Vjera je psiholoki najuvjerljivija i daje opravdanje za borbu protiv bezbonih sila koje smatra prijetnjom. Civilizacijske identitete meu sudionicima ratova na razdjelnici jaaju i druge civilizacije, ali to posebno prevladava meu muslimanima, npr. muslimani apelirajui na cijeli islam, to je bio sluaj i s antifundamentalistiki i svjetovno orijentiranim Saddamom Husseinom. Do dramatinog uspona identiteta dolo je i u eeniji, Pakistanu, Bosni

Huntington nadodaje da identiteti zajednice u Bosni tijekom povijesti nisu bili jaki, Srbi, Hrvati i Muslimani mirno su ivjeli zajedno kao susjedi. No kad se iri jugoslavenski identitet uruio zapoele su borbe, zajednitvo je nestalo i svaka se skupina identificirala sa svojom irom kulturnom zajednicom te se odredila i u vjerskom smislu.

U bivoj Jugoslaviji Hrvati su sebe smatrali junakim pograninim braniteljima Zapada od nasrtaja pravoslavlja i islama. Srbi su definirali svoje neprijatelje ne samo kao bosanske Hrvate i Muslimane, nego su ih nazivali i Vatikanom, islmskim fundamentalistima, i podlim Turcima koji stoljeima ugroavaju ovjeanstvo. Sukob je sve vie asimilirao znaajke vjerske borbe odreene trima velikim vjerama rimokatolicizmom, istonim pravoslavljem i islamom.

OKUPLJANJE CIVILIZACIJA: SRODNE ZEMLJE I DIJASPORE

Za razliku od hladnog rata, u posthladnoratovskom svijetu viestruki sukobi izmeu razliitih skupina zamijenili su sukob velesila. Zbog sindroma srodne zemlje mogunost eskaliranja kod sukoba na razdjelnici mnogo je vea nego kod unutarcivilizacijskih sukoba. Za razliku od hlsdnog rata, sukob se ne iro odozgo ve kipti odozdo.

Razina angairanosti drava i skupina u ratovima razlikuje se od sluaja do sluaja. Na primarnoj razini su strane koje se bore i meusobno ubijaju. U te sukobe migu biti i umijeani sudionici sekundarne razine i to su obino drave neposredno povezane s primarnom stranom. Sa sukobom su slabije povezane tercijarne drave koje su udaljenije od stvarne borbe, ali imaju civilizacijske veze sa sudionicima.. Ulozi ostalih strana u sukobu nisu jednaki ulozima sudionika na primarnoj razini, ali veliku ulogu ima dijaspora. Dijaspore su na ovaj ili onaj nain ukljuene u sve ratove na razdjelnici u 90-im godinama 20. stoljea. Npr. Sovjetski Savez je bio primarni sudionik u afganistanskom ratu, a u posthladnoratovskim godinama je primarni sudionik u eenskom ratu, sekundarni u borbama u Tadikistanu te tercijarni u ratovima u bivoj Jugoslaviji.

Biva Jugoslavija je bila poprite najsloenijeg, najzamrenijeg i najpotpunijeg skupa ratova na razdjelnici poetkom 90-ih godina. Prema naem autoru, na primarnoj razini, u Hrvatskoj su se hrvatske vlast i Hrvati borili protiv hrvatskih Srba, dok su se u BiH bosanske vlasti borile protiv bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, koji su se takoer borili jedni protiv drugih. Na sekundarnoj razini, srpske su vlasti promicale veliku Srbiju, dok su hrvatske vlast teile velikoj Hrvatskoj i podravale bosanske Hrvate. Na tercijarnoj razini, u masovno okupljanje civilizacija ukljuile su se Njemaka, Austrija, Vatikan i druge europske katolike zemlje te kasnije SAD na stranu Hrvatske; Rusija, Grka i druge pravoslavne zemlje i skupine podrale su Srbiju; a Iran, Saudijska Arabija, Turska, Libija, islamistika internascionala i islamske zemlje podrale su bosanske Muslimane. Takoer su hrvatska dijaspora u Njemakoj i bosanska u Turskoj pritekle u pomo. Crkve i vjerske skupine bile su aktivne na svim trima stranama.

Potpora koju su pruile sekundarne i tercijarne zemlje bila je bitna za voenje rata, a ogranienja koja su one nametnula bila su bitna za njegovo zaustavljanje. Sva tri zaraena naroda su primala znatnu pomo od svojih civilizacijski srodnika .

Rat u Bosni bio je rat civilizacija. Tri primarna sudionika potjecala su iz razliitih civilizacija i ispovijedale su razliite vjere. Sveukupne poruke bosanskog rata, prema naem autoru, bili bi sljedee:

1. primarni sudionici u ratovima na razdjelnici mogu raunati na primanje pomoi od svojih civilizacijski srodnika,

2. takva pomo moe znatno utjecati na tijek rata i

3. vlade i narodi jedne civilizacije ne troe krv ili bogatstvo kako bi pomogli narodu neke druge civilizacije u ratu na razdjelnici.

Djelomina iznimka bile su SAD-e, iji su elnici retoriki bili skloni Muslimanima. Meutim, u praksi je njihova potpora bila ograniena.

Huntington tvrdi da ratovi izmeu vjerskih zajednica na Balkanu mogu jenjati, pa i privremeno stati, ali nitko vjerojatno nee postii odlunu pobjedu, a ako nema pobjede, nema kraja. Bosanski rat on usporeuje sa panjolskim ratom koji je bio uvod u II. svjetski rat smatrajui da je bosanski rat jo jedna krvava epizoda u tekuem sukobu civilizacija.

ZAUSTAVLJANJE RATOVA NA RAZDJELNICI

Postavlja se pitanje mora li svaki rat zavriti. Odgovor bio da, ali ratovi na razdjelnici imaju karakteristiku izbijanja u suzbijanja jer su duboko ukorijenjeni u kulturi, vjeri i povijesti dvaju drutava. Sukob se tijekom stoljea moe razviti, a temeljni sukob moe i nestati. Isto tako, sukob moe prestati brzo i brutalno ako jedna skupina istrijebi drugu. No, ako se ne dogodi nijedno, sukob se opetovano nastavlja. Ratovi na razdjelnici su povremeni; sukobi n razdjelnici su vremenski neogranieni.

Postizanje makar privremenog zaustavljanja rata, obino ovisi o dvjema stvarima. Prva je iscrpljenost primarnih sudionika, no takve stanke omoguavaju objema stranama da se odmore i popune sredstva. Drugi faktor je angaman sudionika na neprimarnoj razini koji su zainteresirani za dovoenje boraca za stol i posjeduju mo da to uine.

Sukobi zemalja sa zajednikom kulturom mogu se ponekad rijeiti posredovanjem tree nezainteresirane strane, dok je to u sukobima izmeu skupina izuzetno teko. Ratove na razdjelnici mogu moda jedino dokrajiti sekundarne i tercijarne strane koje su pritekle u pomo svojim srodnicima i mogu s jedne strane pregovarati o sporazumima sa suprotnom stranom. Ratovi bez sekundarnih i tercijarnih strana vjerojatno se manje iri od ostalih, ali ih je tee zaustaviti, kao i ratove izmeu skupina iz civilizacija koje nemaju stoerne drave. Primjerice, ako SAD-e povuku svoje vojnike iz Bosne, ni europske sile ni Rusija nee imati stimulansa da nastave provoditi sporazum. Bosanska vlada, Srbi i Hrvati bit e itekako stimulirano da obnove sukob kad se svi osvjee.

Sporazum o zaustavljanju rata na razdjelnici bit e uspjean, pa bilo samo privremeno, u onoj mjeri u kojoj odraava lokalni ravnoteu snaga meu primarnim stranama te interese sekundarnih i tercijarnih strana. Primarni sudionici sami za sebe ne mogu zaustaviti ratove na razdjelnici. Spreavane ovakvih ratova je u rukama stoernih drava glavnih svjetskih civilizacija. Ratovi na razdjelnici kipte odozdo, a mir na razdjelnici kaplje odozgo.

V. poglavlje: BUDUNOST CIVILIZACIJA

12. ZAPAD, CIVILIZACIJE I CIVILIZACIJA

OBNOVA ZAPADA?

Kad se pojavi univerzalna drava odreene civilizacije, njezin narod zaslijepljuje ono to je Toynbee nazvao fatamorganom besmrtnosti i on postaje uvjeren da je njegovo drutvo konani oblik ljudskog drutva. Primjeri za to su Rimsko carstvo, Abasidski kalifat, Mogulsko carstvo i Osmanlijsko carstvo koji su smatrani Obeanom zemljom. No drutva koja pretpostave da je njihova povijest zavrila obino su drutva ija je povijest pri zalazu.

Je li Zapad iznimka tih zakonitosti? Je li zapadna civilizacija nova vrsta, neusporediva od svih ostalih to su ikada postojale? Prijeti li njezino svjetsko irenje mogunost razvitka ostalih civilizacija? Zapad se oito razlikuje od svih ostalih civilizacija po svom premonom utjecaju na sve ostale civilizacije koje su postojale od 1500. godine. Takoer je uveo proces modernizacije i industrijalizacije koji se proirio cijelim svijetom. Ali i pored toga istraivai komparativne povijesti ukazuju na injenicu da Zapad znatno ne odstupa od civilizacijske evolucije i dinamike koje prevladavaju u svim drugim civilizacijama.

No, islamski preporod i gospodarska dinaminost Azije pokazuju da su druge civilizacije ive i zdrave i da barem potencijalni ugroavaju Zapad. Veliki rat u kojeg bi bili umijeani Zapad i stoerne drave drugih civilizacija nije neizbjean, ali bi se mogao dogoditi. S druge strane, postupno i neravnomjerno propadanje Zapada, koje je zapoelo u ranom 20. stoljeu, moglo bi se nastaviti desetljeima, pa i stoljeima. A mogao bi doivjeti i preporod.

Carroll Quigley u vjerojatno najkorisnijoj periodizaciju razvoja povijesnih faza sagledava opu zakonitost u sedam faza; zapadna civilizacija postupno je poprimala oblik od 370. do 750. godine, razdoblje trudnoe od sredine 8. stoljea do kraja 10. stoljea, izmjenino gibanje izmeu faza ekspanzije i faza sukoba. Prema Quigleyu, ini se da Zapad sada izlazi iz faze sukoba. Zapadna je civilizacija postala sigurnosna zona, Zapad razvija svoj ekvivalent univerzalnog carstva, postao je zrelo drutvo i na ovo razdoblje e se u budunosti gledati kao na zlatno doba.

U ranijim civilizacijama ta je faza blaenog zlatnog doba s njegovim vizijama besmrtnosti zavrila bilo dramatino i brzo pobjedom nekog vanjskog drutva, bilo polagano i podjednako bolno unutarnjim raspadom. Hoe li Zapad doivjeti ijedno od navedenog?

Najvanija pouka povijesti civilizacija je da su mnoge stvari vjerojatne, ali da nita nije neizbjeno. Sredinje je pitanje za Zapad moe li on, bez obzira na eventualne vanjske izazove, zaustaviti i obrnuti unutarnji proces propadanja. (Quigley smatra da e zapadna civilizacija prestati postojati oko 2500. godine)

Sredinom 90-ih Zapad je pokazivao mnoge znaajke propadanja. Zapad je bio bogatiji od drugih, ali bio je suoen s niskom stopom gospodarskog rasta, stope tednje i stope ulaganja, nizak natalitet. No, problemi moralnog propadanja, kulturnog samoubojstva i politikog nejedinstva mnogo su vaniji od ekonomike i demografije. Primjeri toga su rast antisocijalnog ponaanja(zloini, droge, nasilje), propadanje obitelji(razvodi, nezakonita djeca), pad drutvenog kapitala(humanitarne i volonterske udruge), openito slabljenje radne etike i uspon kulta poputanja osobnim uicima i sve slabije opredjeljenje za uenje i intelektualnu aktivnost.

Budue zdravlje Zapada i njegov utjecaj na druga drutva ovise znatno o njegovom uspjehu u suoavanju s tim trendovima, to potie tvrdnje muslimana i Azijaca o moralnoj superiornosti.

Zapadnoj kulturi prijete i skupine u zapadnim drutvima. Jedna takva prijetnja potjee od useljenika koji se ne ele asimilirati nego ostaju privreni svojim kulturama (muslimani u Europi, u manjoj mjeri Hispanci u SAD-u). Ono to bi moglo potkopati Zapad je i njegova sredinja komponenta kranstvo. Nije vie u pitanju ni odbojnost prema religiji, sada je dolo do ravnodunosti prema njoj.

U SAD-u postoji neposrednija i opasnija prijetnja. U povijesnom smislu, ameriki nacionalni identitet odreen je kulturno nasljeem Europe, a politiki naelima amerikog Creda: sloboda, demokracija, individualizam, jednakost pred zakonom, ustavnost, privatno vlasnitvo.

U drugoj polovici 20. stoljea obje su komponente izloene utjecajnoj skupini intelektualaca i publicista. Otri napadi multikulturalista ele rijeiti Amerikance grjene europske kulture i traiti iskupiteljske infuzije iz nezapadnih kultura. Oni ele stvoriti zemlju mnogih civilizacija, tj. zemlju koja ne pripada nijednoj kulturi i kojoj nedostaje kulturna jezgra. U multicivilizacijskom svijetu u kojem je vana kultura, SAD bi jednostavno mogle biti posljednji iznimni ostatak sve slabijeg zapadnog svijeta u kojem je ideologija bila vana.

Odbacivanje Creda i zapadne civilizacije bio bi kraj SAD-a kakve poznajemo, a znailo bi i kraj zapadne civilizacije. Zbog svih navedenih razloga javila se potreba za obnovom transatlantskog odnosa to je dovelo do potpisivanja opsenog pakta izmeu Unije i Sjedinjenih Drava.

Zapad je najprije proao europsku fazu razvitka i ekspanzije, a zatim drugu ameriku fazu u 20. stoljeu. Ako Sjeverna Amerika i Europa obnove svoj moralni ivot i nadograde svoje kulturno zajednitvo te razviju tijesne oblike ekonomske i politike integracije kao dopunu suradnje u NATO-u mogle bi generirati treu, euroameriku fazu zapadnog gospodarskog obilja i politikog utjecaja. Potvrdni odgovor ovisi o tome hoe li SAD ponovno potvrditi svoj identitet kao zapadna nacija.

ZAPAD U SVIJETU

Svijet u kojem su kulturni identiteti od sredinje vanosti, a kulturne sklonosti i razlike oblikuju saveze, antagonizme i politiku drava, podrazumjeva tri vane implikacije za Zapad openito, a za Sjedinjene Drave osobito.

Prvo, dravnici mogu konstruktivno mijenjati stvarnost samo ako je priznaju i shvaaju. Nova politika kulture, sve vea mo nezapadnih civilizacija i sve jaa kulturna prodornost tih drutava su priznate u nezapadnom svijetu. Europski elnici istiu kulturne sile koje meusobno privlae narode i razdvajaju ih. Nasuprot tome, amerike elite sporo prihvaaju te nove realnosti i sporo se snjima suoavaju. Amerika se vlada teko prilagoavala eri u kojoj svjetsku politiku oblikuju kulturne i civilizacijske plime i oseke.

Drugo, amerika vanjskopolitika razmiljanja takoer su optereena nevoljkou da se napusti, promijeni, ili ponekad ak preispita politika usvojena radi potreba to ih je nametao hladni rat. Kod nekih je to poprimilo oblik zadranog vienja uskrslog Sovjetskog Saveza kao potencijalne prijetnje.

Tree, kulturna i civilizacijska raznolikost osporava zapadno te osobito ameriko vjerovanje u sveopu znaajnost zapadne kulture. To se uvjerenje izraava i deskriptivno i normativno. U deskriptivnom smislu, tvrdi se da ljudi u svim drutvima hoe usvojiti zapadne vrijednosti, institucije i praksu (ako ne, rtve su lane svijesti). U normativnom smislu, zapadno univerzalistiko vjerovanje pretpostavlja da bi svi trebali pigrliti zapadne vrijednosti, institucije i kulturu jer one utjelovljuju najviu, najliberalniju, najracionalniju, najmoderniju i najciviliziraniju misao ovjeanstva.

U novom svijetu etnikog sukoba i civilizacijskog sraza, zapadno vjerovanje u univerzalnost zapadne kulture pati od tri problema: lano je, nemoralno i opasno. Lano je jer opa zapadna pretpostavka da je kulturna raznolikost povijesni kuriozitet kojega naglo nagriza rast zajednike, zapadno orijentirane, anglofonske svjetske kulture koja oblikuje nae osnovne vrijednosti.jednostavno nije istinita. Nemoralno je znog onoga to bi nezapadni narodi trebali uiniti da bi usvojili zapadnu kulturu. Azapadni univerzalizam je opasan za svijet jer bi mogao dovesti do velikog meucivilizacijskog rata izmeu stoernih drava, pa ak i do poraza Zapada.

Kako bi se sauvala zapadna civilizacija, prema Huntingtonu, Sjedinjene Drave i Europa bi trebale:

postii veu politiku, gospodarsku i vojnu integraciju te uskladiti svoju politiku;

ukljuiti u EU i NATO zapadne zemlje srednje Europe (SLO, HRV);

poticati pozapaivanje Latinske Amerike;

obuzdati razvitak konvencionalne i nekonvencionalne vojne moi kineskih i islamskih zemalja;

usporiti odmicanje Japana od Zapada i njegovo primicanje Kini;

prihvatiti Rusiju kao stoernu dravu pravoslavlja i veliku regionalnu silu zainteresiranu za sigurnost svojih junih granica;

odrati zapadnu tehnoloku i vojnu nadmo nad drugim civilizacijama;

i najvanije, priznati da je zapadno mijeanje u stvari drugih civilizacija vjerojatno najopasniji pojedinani izvor nestabilnosti i potencijalnog svjetskog sukoba u multicivilizacijskom svijetu.

CIVILIZACIJSKI RAT I POREDAK

Sveopi rat u koji bi bile umijeane stoerne drave glavnih svjetskih civilizacija nije vjerojatan, sli ni nemogu. Takav rat mogao bi se razviti iz eskalacije rata na razdjelnici izmeu skupina razliitih civilizacija, te bi bio najvjerojatnije rat izmeu muslimana i nemuslimana. Promjena ravnotee snaga izmeu civilizacija i njihovih stoernih drava opasniji je izvor globalnog meucivilizacijskog rata.

Ako se taj proces nastavi, uspon Kine i sve vea prodornost tog najveeg igraa u povijesti ovjeka izloit e meunarodnu stabilnost golemom stresu poetkom 21. stoljea. Pojava Kine kao dominantne sile u Istonoj i Jugoistonoj Aziji bila bi suprotna povijesno shvaenim amerikim interesima.

S obzirom na taj ameriki interes, kako bi moglo doi do rata izmeu Sjedinjenih Drava i Kine? Zamislimo da je 2010. godina (knjiga pisana sredinom 90-ih 20. stoljea)

Ameriki vojnici otili iz Koreje, koja je sada ujedinjena, smanjena amerika vojna prisutnost u Japanu, Tajvan i kontinentalna Kina postigli nagodbu, Tajvan primljen u UN pokroviteljstvom Kine, iskoritavanje naftnih izvora u Junom kineskom moru ubrzano se odvija pod okriljem Kine, na podrujima pod vijetnamskom vlau djeluju amerike kompanije, Kina zbog samopouzdanja objavljuje da e uspostaviti nadzor nad cijelim morem, Vijetnamci se tome suprotstave, izbija sukob, Vijetnamci apeliraju na ameriku pomo, Kinezi upozoravaju SAD, Japan i druge azijske drave oklijevaju, SAD kau da ne mogu prihvatiti kinesko osvajanje Vijetnama, SAD trai sankcije za Kinu i alju pomo, Kinezi to shvate kao povredu kineskih teritorijalnih voda, pregovori glavnog tajnika UN-a i japanskog premijera za prekid vatre ne uspijevaju, borbe se proiruju na ostala podruja Istone Azije.No i Kina i SAD posjeduje nuklearno oruje pa borba stoji neodluena, upotrijebiti ga ili ne, u ranim fazama ne, ali bojazan postoji.

Amerikanci se i dalje pitaju zar je vano kontrolira li Kina Juno kinesko more, Vijetnam ili ak cijelu Istonu Aziju. ak za te ratove mogu rei ovo nije na rat. Meutim, rat u meuvremenu utjee na glavne drave drugih civilizacija.

.Kina postie vojne uspjehe, Japan joj se nervozno poinje prikljuivati, dolazi do evakuacije amerikih snaga iz Japana, SAD objavljuje blokadu Japanu i slijedi sukob, iako Rusija ima pakt s Kinom, ona mijenja smjer jer joj nije u interesu, sukob oko Sibira, a pobune u Mongoliji kontrola nafte, vlast u arapskim zemljama osvajaju islamisti, zapadu jedini dotok nafte iz ruskih, kavkavskih i srednjoazijski izvora, Zapad nastoji privui Rusiju, Kina i Iran strahuju da se zapadne zemlje ne svrstaju sa SAD-om i tajno postavljaju projektile s nuklearnim glavama u Bosni i Aliru i upozoravaju Europu, Sad trai intervenciju no prije nego stigne Srbi upadaju u Bosnu da zatiti kranstvo od Turaka, upada i Hrvatska i nastavlja se nedovreni rat iz 90-ih, Albanija i Turska nastoje pomoi Bosancima, Grka i Bugarska upadaju u Istambulu meuvremenu projektil s nuklearnom glavom, lansiran iz Alira, eksplodira nedaleko od Marseillesa, a NATO uzvraa razornim zranim napadima na sjevernoafrike ciljeve

Tako su SAD, Europa, Rusija i Indija ule u zaista globalnu borbu protiv Kine, Japana i veine islama. Kako bi takav rat zavrio? Obje strane posjeduju velike nuklearne potencijale i oiti je da bi glavne zemlje bile uglavnom unitene kad bi se ti kapaciteti iskoristili iznad minimuma.

Prema Huntingtonu, veliki dobitnici rata civilizacija su one civilizacije koje su se od njega suzdravale. Sile koji bi imale priliku izdignuti se i prijei u vodee su Indija i Indonezija ime bi se sredite svjetske politike premjestilo na jug.

Da bi izbjegli meucivilizacijske sukobe stoerne drave bi se trebale suzdrati od intervencije u drugim civilizacijama i, jednako vano, trebali bi se pridravati pravila zajednikog posredovanja prema kojem stoerne drave trebaju meusobno pregovarati radi blokiranja ili zaustavljanja ratova na razdjelnici.

Huntington takoer naglaava da bi idealno bilo kada bi svaka civilizacija imala jednu ili dvije stoerne drave koje bi mogle posjedovati nuklearno naoruanje, te kada bi svaka civilizacija onda imala barem jedno stalno mjesto u Vijeu sigurnosti.

ZAJEDNIKE OSOBINE CIVILIZACIJE

Multikulturalni je svijet neizbjean jer je svjetsko carstvo nemogue. Ouvanje Sjedinjenih Drava i Zapada zahtijeva obnovi zapadnog identiteta. Sigurnost svijeta zahtijeva prihvaanje svjetske multikulturalnosti. U mjesto promicanja navodno univerzalnih znaajki jedne civilizacije, kulturni suivot zahtijeva traganje za onimto je zajedniko veini civilizacija. U multicivilizacijskom svijetu konstruktivni kurs pretpostavlja odbacivanje univerzalizma, prihvaanje raznolikosti i traganje za zajednikim osobinama.

Ako e ljudska bia ikada razviti univerzalnu civilizaciju, ona e morati imati tri znaajke: pravilo o uzdravanju, pravilo o zajednikom posredovanju i pravilo zajednikih znaajki. To bi nastojanje doprinijelo ne samo ograniavanju sraza civilizacija, ve i jaanju Civilizacije u jednini. No, ini se da na svjetskom planu Civilizacija u mnogoemu ustupa pred barbarstvom, to stvara predodbu besprimjerenog fenomena, sveopeg Mranog doba koje bi se moglo dogoditi ovjeanstvu.

Na autor smatra da budunost i mira i Civilizacije ovise o razumijevanju i suradnji politikih, duhovnih i intelektualnih voa glavnih svjetskih civilizacija. U srazu civilizacija, Europa i Amerika preivjet e samo u slozi, a propasti usamljene. U irem srazu, svjetskom 2realnom srazu izmeu Civilizacije i barbarstva, velike svjetske civilizacije, takoer e preivjeti samo u slozi, a propasti ako ostanu same. U novoj eri, sukobi civilizacija najvea su prijetnja svjetskom miru, i meunarodni poredak koji se temelji na civilizacijama najbolja je zatita od svjetskog rata. Tu su drave koje mogu iskoristiti priliku kao npr. Indija,