- 1 -

Standardi revizije

Izdao Odbor za standarde revizije na XIV-om Kongrsu INTOSAI-a 1992. god u Vašingtonu, SAD; dopunjeni na XV-om Kongresu INTOSAI-a 1995. god.

u Kairu, Egipat.

Sadržaj Uvod Predgovor Poglavlje I Osnovna načela državne revizije Poglavlje II Opšti standardi državne revizije

Nezavisnost

Kompetentnost

Dužna pažnja

Ostali opšti standardi za VRI Poglavlje III Standardi rada državne revizije na terenu

Planiranje

Nadzor i pregled

Proučavanje i procjenjivanje interne kontrole

Usklađenost sa primjenom zakona i propisa

Dokazi revizije

Analiza finansijskih izvještaja Poglavlje IV Standardi izvještavanja državne revizije Pojmovnik

- 2 -

Uvod Ovo dopunjeno izdanje INTOSAI revizorskih standarda predstavlja značajan korak naprijed na putu razvoja istinski međunarodnih standarda revizije. Ono proističe iz preporuka sa XIII INCOSAI (Berlin) na kome je rečeno da se prethodne verzije dopune kako bi se uzele u obzir posebne potrebe zemalja čije su VRI konstitusane kao računski sudovi. U ime Odbora za standarde revizije mogu da kažem da cijenimo napore koje su učinili članovi INTOSAI prilikom razvijanja ovih standarda. Naročito bih želio naglasiti neprocjenjiv doprinos Računskog suda Belgije, najnovije članice INTOSAI Odbora za standarde revizije, i drugih SAI-a konstituisanih kao računski sudovi. Takođe bih želio da se zahvalim svim kolegama iz Odbora na podršci i pozivitnom doprinosu reviziji. Iako INTOSAI standardi revizije nemaju obligacioni karakter, oni ipak odražavaju primjenu »najbolje prakse« dogovorene među VRI. Svaka VRI treba sama da procijeni do koje mjere treba ove standarde obavezno primjenjivati. Mišljenje je kako Upravnog odbora tako i Odbora za standarde revizije da ovi Standardi predstavljaju »živi« dokument. Kao takvi, oni treba da odražavaju, koliko je moguće, aktuelne tokove, rješenja i probleme u metodolgiji i praksi revizije. Upravni odbor je odobrio ove Standarde na svojoj 35. sjednici u Vašingtonu, oktobra 1991. Članovima INTOSAI preporučujem dopunjene standarde. J.C. Tazlor Predsjenik Odbora za standarde revizije

Predgovor Kao predsjednik INTOSAI Odbora za standarde revizije, zadovoljstvo mi je da predstavim završnu verziju nacrta našeg rada. Naš Odbor je osnovan u maju 1984. god. kako bi predstavio preporuke i planove sa ciljem razvoja projekta INTOSAI standarda revizije. Shodno tome, Odbor je proširen kako bi primio Vrhovne revizorske institucije sledećih zemalja:

− Austrije, ex-Officio − Argentine − Australije − Brazila − Kosta Rike − Japana − Filipina − Saudijske Arabije: Predsjedavajući − Švedske − Velike Britanije − SAD-a.

Upravni odbor je na svom sastanku u Sidneju marta 1985. god. predstavio i odobrio radni plan za Odbor. Po tom radnom planu formirane su četiri radne grupe koje su izvršile podijelu posla kao što slijedi:

- 3 -

− U prvu grupu spadaju SAD (koordinator grupe), Kosta Rika i Filipini. Oni će raditi na pitanju »Osnovnih načela u

državnoj reviziji«. − U drugu grupu spadaju Australija (koordinator grupe) i Argentina. Oni će raditi na pitanju »Opštih standarda u

državnoj reviziji«. − U treću grupu spadaju Švedska (koordinator grupe) i Japan. Oni će raditi na pitanju »Standardi rada državne

revizije na terenu«. − U četvrtu grupu spadaju Velika Britanija (koordinator grupe) i Brazil. Oni će raditi na pitanju »Standardi

izvještavanja državne revizije«. Svaka od ove četiri grupe je napravila rezime diskusije vezan za svoju oblast i svaka od njih je uzela u obzir, analizirala i proučila komentare i sugestije drugih članica Odbora. U prvobitno izloženom nacrtu pojedinačnih pitanja unijete su sugestije i komentari na osnovu rezimea koje su sačinile radne grupe. Kasnija istraživanja, prijedlozi i komentari Upravnog odbora INTOSAI i članica Odbora uvrštena su prilikom pripreme konačne verzije izloženog nacrta. Upravni odbor je odobrio te nacrte na sastanku u Beču, maja 1987. god, i zadužio Odbor da se sastane u Londonu u cilju usklađivanja terminologije i načina obrade ova četiri nacrta. Grupa eksperata ispred Odbora prisustvovala je petodnevnom sastanku u Londonu u junu 1987. god. Na tom sastanku je pripremljena konačna, konsolidovana verzija nacrta. Ovu grupu eksperata su sačinjavali: g. Abdullah I. Al Saleh i dr. Issam J. Merei iz Saudijske Arabije (predsjedavajući), g. W.A. Broadus (SAD), g. Nazario Anis (Filipini), g. Cyril Monaghan (Australija), g-đa Gunhild Lindstrom (Švedska), g. Fernando Goncalves (Brazil) i gospoda John Pearce i Andy Burchell (Velika Britanija). Upravni odbor se na svojoj 31. sjednici u Berlinu složio da, vezano za ponovno izlaganje INTOSAI standarda revizije i dobijenih primjedbi, postupi kao što slijedi: 1. Generalni sekretar treba da objedini i proslijedi Upravnom odboru dobijene komentare. 2. Predsjednik INTOSAI Odbora za standarde revizije i Generalni sekretar treba zajedno da odluče koliko su

potencijalne izmjene neophodne i prikladne. 3. Taj dokument, potom, treba dostaviti na usvajanje na kongresu u Berlinu. Predsjednik Odbora i Generalni sekretar su analizirali dostavljene komentare i izvršili prikladne izmjene. Iako se riječ »standardi« koristi u dokumentu, treba imati u vidu da ovu riječ treba koristiti uporedo sa rječju »smjernice« koja ostavlja pravo na izmjene unutar svake Vrhovne revizorske institucije. Želio bih da se zahvalim svim članovima INTOSAI Odbora za standarde revizije na njihovoj posvećenosti i saradnji u ostvarivanju ovog projekta. Posebnu zahvalnost dugujem grupi eksperata koji su usavršili završnu verziju nacrta tokom svog sastanka u Londonu.

Omar A. Fakieh, ministar

Predsjednik Glavne revizorske kancelarije Saudijske Arabije

Predsjedavajući INTOSAI Odbora za standarde revizije

Rijadh, marta 1989. god.

- 4 -

Poglavlje I Osnovna načela državne revizije 1. Opšti okvir revizorskih standarda Međunrodne organizacije vrhovnih revizorskih Institucija - MOVRI (izvorna skraćenica: INTOSAI) proizašao je iz deklaracija u Limi i Tokiju, stavova i izvještaja koje je usvojio INTOSAI na raznim kongresima i izvjestaja Ekspertske grupe Ujedinjenih nacija sa sjednica o javnom računovodstvu i reviziji zemalja u razvoju. 2. Revizorski standardi INTOSAI sastoje se od četiri dijela (vidjeti šemu na stranici 15) i to:

(a) Osnovna načela (b) Posebni standardi (c) Standardi izvještavanja.

INTOSAI je razvio ove standarde u cilju obezbjeđivanja okvira za uspostavljanje postupaka i aktivnosti koje treba primjenjivati u sprovođenju revizije, uključujući reviziju kompjuterski podržanih sistema.Oni treba da budu razmotreni u zavisnosti od važećeg ustavnog i zakonskog okvira, i drugih uslova u kojima djeluje revizorska institucija. 3. Osnovna načela revizorskih standarda su osnovne pretpostavke, preduslovi konzistentnosti, logički principi i zahtjevi koji pomažu u razvijanju revizorskih standarda i služe revizorima u oblikovanju njihovih mišljenja i izvještaja, a posebno u slučajevima kada se ne mogu primijeniti specifični standardi. 4. Revizorski standardi treba da budu u skladu sa načelima revizije. Oni predstavljaju i minimalne smjernice revizoru koje mu pomažu u određivanju obima revizorskih aktivnosti i postupaka koje treba primijeniti tokom revizije. Revizorski standardi predstavljaju kriterijume, odnosno mjerila prema kojima se procjenjuje kvalitet revizorskih rezultata. 5. Tumačenje i objašnjenje ovih standarda su u iskljičivoj nadležnosti Administrativnog savjeta INTOSAI, dok su izmjene i dopune u nadležnosti Kongresa INTOSAI. 6. Osnovna načela su:

a) VRI treba da razmotri stepen usaglašenosti sa revizorskim standardima INTOSAI o svim pitanjima koja su materijalne prirode. Određeni standardi mogu ne biti primjenjivi na neke poslove iz nadležnosti VRI, uključujući i one VRI koje su organizovane u obliku računskog suda, niti na ne-revizorski rad koji vrši VRI. VRI treba da utvrdi primjenjive standarde za takve poslove, u cilju obezbjeđivanja visokog kvaliteta takvog rada. b) VRI treba da primjenjuje nepristrasnu ocjenu u različitim situacijama koje nastaju u vršenju državne revizije. c) Sa podizanjem javne svijesti, očigledno je porasla potreba za javnom odgovornošću lica i subjekata koji upravljaju javnim sredstvima, tako da postoji potreba za uspostavljanjem i efektivnim funkcionisanjem postupka polaganja računa. d) Stvaranje odgovarajućih sistema informisanja kontrole, ocjenjivanja i izvještavanja u okviru državih organa olakšaće postupak polaganja računa. Menadžment je odgovoran za tačnost i obim forme i sadržaja finansijskih iskaza i drugih informacija. e) Odgovarajući organi treba da obezbijede donošenje prihvatljivih računovodstvenih standarda za finansijsko izvještavanje i objavljivanje koje odgovara potrebama države, a subjekti revizije treba da razviju specifične i mjerljive ciljeve i norme uspješnosti.

- 5 -

f) Dosljedna primjena prihvatljvih računovodstvenih standarda treba da ima za posljedicu pravilno prikazivanje finansijske pozicije i rezultata poslovanja. g) Postojanje odgovarajućeg sistema interne kontrole smanjuje rizik od grešaka i nepravilnosti. h) Zakonske odredbe treba da olakšaju sardnju sa subjektima kod kojih se obavlja revizija u održavanju i omogućavanju pristupa svim relevantnim podacima neophodnim za cjelokupnu ocjenu aktivnosti koje podliježu reviziji. i) Sve revizorske aktivnosti treba da budu u okviru revizorskog ovlašćenja VRI. j) VRI trteba da rade na unapređenju tehnike za reviziju primjenjivosti kriterijuma za mjerenje uspješnosti. k) VRI treba da izbjegavaju sukob interesa između revizora i subjekata gdje se obavlja revizija.

7. Sljedeći stavovi objašnjavaju značaj osnovnih načela revizije. 8. Osnovna načela revizije utvrđuju da VRI treba da provjeri usaglašenost sa revizorskim standardima INTOSAI u svim pitanjima koja se smatraju materijalnim. Određeni standardi mogu ne biti primjenjivi na pojedine poslove iz nadležnosti VRI, uključujući i one vrhovne revizorke institutcije koje su organizovane kao računski sud, kao ni na ne-revizorske poslove iz nadležnosti VRI. U tom slučajuVRI treba da odredi primjenjive standarde za takve poslove kako bi osigurao visokokvalitetan rad. 9. Uopšteno uzevši,predmet se može procijeniti materiajlnim (bitnim) ako se smatra da bi saznanje o tome moglo uticati na korisnika finansijskih iskaza ili izvještaja o reviziji uspješnosti. 10. Materiajlnost se često izražava kao vrijednost, ali svojstvo ili obilježje stavke ili grupe stavki takođe mogu dati predmetu materijalni značaj – na primjer, ako zakon ili propis zahtijevaju da se ta stavka objavi odvojeno, nezavisno od vrijednosti. 11. Uz materijalnost zbog vrijednosti ili prema svojstvu, predmet može biti materijalan i zbog konteksta u kojem se pojavljuje. Na primjer, razmatranje pozicije u vezi sa :

a) opštim stavom datim o finansijskoj informaciji, b) cjelinom čiji je ona čini dio. c) povezanim pojmovima, d) odgovarajućim iznosima ranijih godina.

12. VRI često obavlja aktivnosti koje po preciznoj definiciji ne pripadaju reviziji, ali koje značajno doprinose boljem upravljanju.Primjeri rada koji je nerevizorske prirode mogu biti :

a) prikupljanje podataka bez sprovođenja bitnih analiza, b) pravnički rad, c) informisanje Skupštine RCG o ispitivanju projekcije bugžeta, d) pomoć poslanicima Skupštine u istraživanjima i konsulatcijama datoteka VRI, e) administrativne aktivnosti i f) funkcije kompjuterske obrade. Navedene nerevizorske aktivnosti pružaju značajne informacije donosiocima odluka i treba da budu visokokvalitetne.

- 6 -

13. Zbog pristupa i strkture VRI, ne primjenjuju se svi revizorski standardi na sve aspekte njihovog rada. Na primjer, revizije koje sprovode računski sudovi kolegijalne i sudske strukture temeljito se razlikuju od finansijske revizije i revizije uspjeha koju obavljaju VRI,organizovane prema hijerarhisjskom ustrojstvu na čijem je čelu glavni revizor ili glavni kontrolor. 14. Da bi se osigurao visokokvalitetan rad moraju se poštovati odgovarajući standardi. Ciljevi pojedinih vrsta rada ili pojedinih zadataka treba da diktiraju posebne standarde koji se primjenju. Svaka VRI treba da utvrdi politiku primjene INTOSAI standarda ili drugih specifičnih stndarda kojih treba da se pridržava, u obavljanju različitih vrsta rada kojima se organizacija bavi, kako bi se osigurao visokokvalitetan rad i rezultati toga rada. 15. Osnovna načela revizije utvrđuju da VRI treba da primjenjuje svoju sopstvenu ocjenu različitih situacija koje nastaju tokom državne revizije. 16. Revizorski dokaz ima značajnu ulogu u donošenju odluka revizora prilikom izbora predmeta i oblasti revizije, kao i vrste vremenskog okvira i obima revizorskih testova i postupaka. 17. Obim i granice revizorskog ovlašćenja VRI imaju pretežnu važnost nad drugim računovodstvenim ili revizorskim aktivnostima sa kojima su u koliziji, pa sledstveno imaju odlučujući značaj u pogledu revizorskh standarda koje primjenjuje VRI. Shodno tome, revizorski standardi INTOSAI – i bilo koji spoljni revizorski standardi ne mogu imati automatski obaveznu primjenu za VRI ili za članove njenog osoblja. 18. VRI mora procijeniti obim u kojem su spoljni revizorski standardi kompatibilni sa ovlašćenjima VRI. Međutim,VRI treba da uvažava činjenicu da preuzeti revizorski standardi INTOSAI predstavljaju opšti konsenzus mišljenja državnih revizora i da ih pokuša primijeniti, ako su u saglasnosti sa ovlašćenjima VRI.VRI treba da otklanja neusaglašenosti, ako je to neophodno da bi omogućio usvajanje poželjenih standarda. 19. Zbog nekih elemenata u ovlašćenjima VRI, posebno u pogledu revzije finansijskih iskaza, ciljevi revizije VRI mogu biti slični ciljevima revizije u privatnom sektoru. Shodno tome, revizorske standarde za finansijske iskaze privatnog sektora, koje su donijela nadležna službena tijela može primjenjivati državni revizor. 20. Osnovna načela revizije utvrđuju da je s povećanjem javne svijesti porasla potreba za javnom odgovornošću osoba ili subjekata koji upravljaju javnim resursima, tako da postoji veća potreba za uspostavljanjem i efikasnim funkcionisanjem postupka polaganja računa. 21. U nekim zemljama od odgovornihg subjekata zahtijeva se da izvještavaju predsjednika, vladara ili vladu,ali oni uglavnom izvještavaju izabrano zakonodavno tijelo, direktno ili putem izvršne vlasti. Neke VRI imaju sudska ovlašćenja. Zavisno od zemlje, njihova se sudska ovlašćenja odnose na račune, računovođe ili na nosioce upravnih funkcija. Ocjene i odluke koje te institucije donose predstavljaju dopunu funkciji upravne revizije koja im je stavljena u nadležnost. Njihove sudske aktivnosti treba da budu dio logike opštih ciljeva eksterne revizije, a naročito onih ciljeva koji se odnose na područje računovodstva. 22. Od javnih preduzeća se takođe zahtijeva da ispune obaveze javne odgovornosti. Javna preduzeća mogu se baviti i komercijalnim poslovima, to jest oni subjekti koji su osnovani zakonom, odlukom izvršne vlasti, ili u kojima država ima udio kojim kontroliše te subjekte. Nezavisno od načina na koji su ti subjekti konstituisani,njihovih funkcija, stepena samostalnosti ili finansiranja, konačno su odgovorni vrhovnom zakonodavnom tijelu . 23. Osnovna načela revizije utvrđuju da razvoj odgovarajućih sistema informisanja, kontrole, procjene i izvještavanja u okviru države,olakšavaju postupak odgovornosti. Menadžment je odgovoran za ispravnost i dovoljnost oblika i sadržaja finansijskih izvještaja i drugih informacija. 24. Tačnost i dovoljnost finansijskih iskaza i izvještaja izražavaju finansijki položaj i rezultate poslovanja subjekta. Obaveza subjekta je, takođe, da oformi praktični sistem koji će pružiti relevantne i pouzdane informacije.

- 7 -

25. Osnovna načela revizije utvrđuju da odgovarajući organi vlasti treba da obezbijede donošenje prihvatljivih računovostvenih standarda za finansijsko izvještavanje i objavljivanje primjereno potrebama države, a subjekti kod kojih se obavlja revizija treba da razviju spcifične i mjerljive ciljeve i norme uspjeha. 26. VRI treba da djeluje zajedno sa organizacijama koje donose računovodstvene standarde da bi se obezbijedilo da odgovarajući računovodstveni standardi budu doneseni za javnu reviziju. 27. VRI takođe treba da preporuči subjektima, u kojima se obavlja revizija, da ustanove mjerljive i jasno definisane ciljeve, kao i da utvrde zahtjeve za mjerenje uspješnosti ostvarivanja tih ciljeva. 28.Osnovnim naćelima revizije utvrđeno je da dosljedna primjena prihvatljivih računovodstvenih standarda treba da rezultira ispravnim prikazivanjem finansijskog položaja i rezultata poslovanja. 29. Pretpostavka da dosljedna primjena računovodstvenih standarda predstavlja preduslov ispravnosti, znači da subjekat revizije mora da primijeni odgovarajuće računovodstvene standarde u tim okolnistima, kao i zahtjev da ti standardi budu primijenjeni na dosljedan način. Revizor ne treba da smatra da je dosljedno poštovanje računovodstvenih standarda konačan dokaz ispravnosti prikazivanja finansijskih iskaza. Ispravnost je izraz revizorovog mišljenja koje se ne odnosi samo na dosljednu primjenu računovodstvenih standarda. Tom pretpostavkom naglašava se da su revizorski standardi samo minimalni zahtjevi u pogledu obaveza revizora. Da li će revizor izaći izvan okvira tog minimuma zavisi od njegove ocjene. 30. Osnovnim načelima revizije utvrđuje se da postojanje odgovarajućeg sistema interne kontrole smanjuje rizik grešaka i nepravilnosti. 31. Subjekti kod kojih se obavlja revizija odgovorni su za razvijanje sistema interne kontrole radi zaštite svojih sredstava. To nije odgovornost revizora. Obaveza subjekta kod kojeg se obavlja revizija je i da osigura postojanje i funkcionisanje sistema kontrole radi obezbjeđivanja primjene i poštovanja zakona i propisa, kao i radi poštenog i ispravnog odlučivanja. Međutim, to ne oslobađa revizora od podnošenja predloga i preporuka subjektu kod kojeg se obavlja revizija, ako utvrdi da je sistem kontrole ne postoji ili je neodgovarajući. 32. Osnovna načela revizije utvrđuju da zakoni i drugi propisi treba da olakšaju sardanju subjekata revizije u čuvanju i omogućavanju pristupa releventanim podacima neophodnim za cjelokupnu ocjenu aktivnosti koje su predmet revizije. 33. VRI mora imati pristup svim izvorima informacija i podacima, kao i pristup rukovodiocima i zaposlenim kod subjekta gdje se obavlja revizija kako bi ispravno izvršila svoju revizorsku dužnost. Zakonom je potrebno utvrditi uslove pristupa revizora takvim informacijama i osoblju što će umanjiti moguće buduće probleme. 34. Osnovna načela revizije utvrđuju da sve revizorske aktivnosti treba da budu u okviru revizorskog ovlašćenja VRI. 35. VRI obično osniva vrhovno zakonodavno tijelo, ili se VRI osniva Ustavom. U nekim slučajevima elementi uloge VRI mogu proizilaziti iz ustaljene prakse, a ne iz zakonskih odredaba. Uobičajeno je da se zakonom ili propisom kojim se osniva VRI, postavlja i njen oblik (kao što je sud, odbor, komisija, sekretarijat, ili ministarstvo) rokovi i uslovi nadležnosti, službovanje, prava, obaveze, funkcije i opšte odgovornosti, i druga pitanja koja se odnose na obavljanje,razrješenje i prestanak funkcija ili dužnosti. 36. Bitna funkcija VRI je unapređivannje i podizanje nivoa javne odgovornosti. U nekim zemljama, VRI je sud sastavljen od sudija, koji imaju ovlašćenja nad državnim računopolagačima, koji im moraju polagati račune. Ovakva sudska funkcija zahtijeva da VRI obezbijedi da joj sva lica koja imaju ovlašćenja u raspolaganju javnim fondovima odgovaraju i da u tom pogledu podliježu njenoj nadležnosti. 37. Ako postoji sudska nadležnost važna je komplementarnost izmedju nje i drugih karakteristika revizije. Ove karakteristike treba posmatrati kao dio logike opštih ciljeva eksterne revizije, a posebno onih koji se odnose na upravljanje računovodstvom.

- 8 -

38. Cjelokupni djelokrug državne revizije uključuje reviziju zakonitosti i reviziju uspjeha (efikasnosti i efektivnost). 39.Revizija zakonitosti obuhvata:

a) potvrđivanje finansijske odgovornosti subjekata koji podliježu reviziji, uključujući ispitivanje i procjenjivanje finansijskih dokumenata i iznošenje mišljenja o finansijskim izvještajima. b) provjera finansijske odgovornosti državne uprave u cjelini; c) revziju finansijskih sistema i transakcija, uključujući procjenu usklađenosti s primijenjenim zakonima i propisima; d) reviziju funkcija interne kontrole i interne revizije; e) reviziju ispravnosti i cjelishodnosti upravnih odluka koje su donesene unutar subjekata u kojima se revizija obavlja; f) izvještavanje o svim drugim pitanjima koja se pojavljuju ili se odnose na reviziju, aVRI smatra da to treba objaviti.

40. Revizija uspjeha odnosi se na reviziju ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti i obuhvata:

a) reviziju ekonomičnosti upravnih aktivnosti u skladu sa zdravim upravnim načelima i praksom i politikom uprave. b) Reviziju efikasnosti korišćenja ljudskih, finansijskih i drugih resursa, uključujući ispitivanje informacionih sistema, mjera uspješnosti kontrolnih i drugih postupaka, kod subjekata kod kojih se obavlja revizija, radi otklanjanja uočenih nedostataka; c) reviziju efektivnosti uspjeha u odnosu na postignute ciljeve subjekta u kojem se obavlja revizija i, reviziju ostvarenih rezultata aktivnosti u poređenju sa namjeravanim rezultatima.

41. Može se u praksi pojaviti i međusobno preklapanje revizije zakonitosti i revizije uspjeha, i u takvim slučajevim razvrstavanje revizija zavisi od njihove primarne svrhe. 42. Ovlašćenja za reviziju uspjeha u mnogim zemljamna mogu ne obuhvatati reviziju političkih osnova vladinih programa. U svakom slučaju, ovalašćenjima treba jasno razgraničiti prava i odgovornosti VRI u odnosu na reviziju uspjeha i to u svim područjima državne aktivnosti, čime će VRI olakšati primjenu odgovarajućih revizorskih standarda. 43. U nekim zemljama ustav ili odgovarajući zakon ne daju ovlašćenja VRI da vrši revizije «efektivnosti» i «efikasnosti» finansijskog upravljanja izvršne vlasti. U tim slučajevima, procjena primjerenosti ili korisnosti administrativnih odluka i efektivnosti menagžmenta pripada ministrima kojima se daju zadaci organizacije upravnih usluga, a oni su odgovorni za svoj menadžment prvenstveno zakonodavnom tijelu. Izraz koji se javlja kao adekvatan da opiše reviziju VRI, koja prevazilazi tradicionalni okvir pravilčnosti i zakonitosti je «revizija dobrog upravljanja». Takva revizija ima za cilj analizu javnih rashoda u svijetlu opštih načela zdravog upravljanja. Te dvije vrste revizije: revizija zakonitosti i upravljanja, u praksi se mogu obaviti jednom operacijom tim prije što se međusobno nadopunju: revizija zakonitosti može da bude osnov revizije upravljanja, a revizija upravljanja ima za posljedicu otklanjanje razloga koji dovode do nepravilnosti. 44. Javna odgovornost će se više podstaći tamo gdje ovlašćenja omogućavaju VRI da vodi ili usmjerava reviziju zakonitosti i reviziju uspješnosti svih javnih preduzeća. 45. Opštim načelima revizije utvđuje se da VRI treba da djeluje na unapređivanju tehnika revizije mjera uspjeha.

- 9 -

46. Proširenje revizorske uloge zahtijevaće od revizora da unapređuju i razvijaju nove tehnike i metodologije kako bi se moglo ocijeniti da li je subjekat u kojem se obavlja revizija koristio razumne i valjane mjere uspjeha.Revizori treba da se koriste tehnikom i metodologijom drugih disciplina. 47. Opštim načelima revizije predviđa se da VRI treba da izbjegava sukob interesa izmedju revizora i subjekata koji podliježu reviziji. 48. VRI obavlja svoju ulogu vršenjem revizije i izvještavanjem o rezultatima. Da bi ispunila ovu ulogu, VRI treba da sačuva nezavisnot i objektivnost. Primjena odgovrajućih opštih revizorskih standarda pomaže VRI da udovolji tim zahtjevima. 49. Obim revizorskog ovlašćenja određuje i obim standarda koje treba da primjenjuje VRI.

Poglavlje II Opšti standardi državne revizije 50. Ovo poglavlje obrađuje opšte standarde državne revizije.Opšti revizorski standardi utvrđuju kvalifikacije revizora i revizorskih institucija, tako da oni mogu izvršavati svoje zadatke koji se odnose na standarde u određenoj oblasti i izvještavanju,na stručan i djelotvoran način. 51. Opšti revizorski standardi sadrže standarde koji se primjenjuju kako na revizore tako i na VRI, i standarde koji se odnose na VRI. STANDARDI KOJI SU ZAJEDNIČKI I ZA REVIZORE I ZA VRI SU:

a) revizor i VRI moraju biti nezavisni, b) revizor i VRI moraju imati odgovarajuće stručne sposobnosti, c) revizor i VRI moraju raditi sa dužnom pažnjom i brinuti se o saglasnosti sa revizorskim standardima INTOSAI. Dužna pažnja je potrebna pri planiranju, specifikaciji, sakupljanju i procjenjivanju dokaza, te u izvještavanju, nalazima, zaključcima i preporukama.

52. Jedan od opštih stanadarda revizije je da VRI treba da usvoji politike i procedure za

a) zapošljavanje osoblja sa odgovarajućim kavalifikacijama, b) razvijanje i osposobljavanje zaposlenih kod VRI kako bi im se omogućilo da uspješno obavljaju svoje poslove i definišu osnove za unapređivanje revizora i drugog osoblja , c) sastavljanje priručnika i drugih pisanih smjernica i uputstava koja se odnose na sprovođenje revizije,

d) podršku sposobnostima i iskustvu raspoloživom u okviru VRI i uočavanje sposobnosti koje nedostaju; predvidjeti dobar raspored sposobnosti za revizorske zadatke i dodijeliti dovoljan broj osoblja za reviziju;imati pravilno planiranje i nadzor kako bi se postigli ciljevi na odgovarajućem nivou dužne pažnje i brige, e) pregled uspješnosti i efektivnosti internih standarda i postupaka VRI. NEZAVSNOST 53. Utvrđuje se da revizor VRI moraju biti nezavisni. Sljedeće tačke objašnjavaju nezavisnost kao revizorski standard. Posebno tačke 56-63 koje objašnjavaju nezavisnost od zakonodavstva, zatim tačke 64-75 nezavisnost od izvršne vlasti i tačke 76-80 od subjekata u kojima se obavlja revizija.

- 10 -

54. Potreba za nezavisnošću i objektivnošću revizije je bitna bez obzira na oblik vlasti. Odgovarajući stepen nezavisnosti i od zakonodavne i od izvršne vlasti je bitan za vođenje revizije i za vjerodostojnost njenih rezultata. 55. Kriterijume za ustanovljavanje i održavanje odgovarajuće nezavisnosti VRI mogu donijeti samo one zemlje u kojima se izabrano zakonodavno tijelo razlikuje od izvršnog organa vlasti (nezavisno da li su članovi vlade takođe članovi zakonodavnog tijela). Budući da takva rješenja postoje u velikom broju zemalja koje su članice INTOSAI, ovi standardi postavljaju kriterijume nezavisnosti za njih,ističući da će u drugim zemljama biti neophodna modifikacija i prilagodjavanje tih kriterijuma. 56. Zakonodana vlast je jedan od glavnih korisnika usluga VRI. Ovlašćenja VRI proizilaze iz ustava ili od zakonodavne vlasti, a funkcija VRI je često i da informiše zakonodavno tijelo. Od VRI se može očkivati da djeluje blisko sa zakonodavnim tijelom, uključujući odbore koje Skupština ovlasti da razmatraju izvještaje VRI. Takva povezanost doprinosi efikasnom praćenju rada VRI. 57. Slično navedenome,zakonodavno tijelo treba da se upozna pomoću izvještaja ili posebnih obavještenja sa značajnim rezultatima revizije državnog budžeta i državne uprave kao i o sporovima i neslaganjima sa subjektima kod kojih se obavlja revizija. 58. Posebni odbori zakonodavnog tijela mogu se zadužiti da ispitaju,u prisustvu ministra, opunomoćenike i druge predstavnike iz subjekata u kojima se vrši revizija o komentarima datim u izvještajima VRI i posebnim obavješetenjima.Uska povezanost zakonodavnog tijela i VRI može se ,takođe , uvesti preko ankete o budžetu i kao tehnička pomoć za parlamentarne odbore koji su ovlašćeni za ispitivanje nacrta budžeta. 59. VRI može dati članovima zakonodavnog tijela sažeti pregled revizorskih izvještaja, ali je važno da VRI sačuva svoju nezavisnost od političkog uticaja kako bi zaštitio nepristrasan pristup svojim revzorskim odgovornostima. To podrazumijeva da VRI ne može prihvatati obaveze prema željama pojedinih interesnih grupa. 60. Premda se VRI mora pridržavati zakona koje je donijelo zakonodavno tijelo, odgovarajuća nezavisnost zahtijeva da VRI ni na koji način ne bude pod uticajem Skupštine u programiranju, planiranju i vođenju revizija.VRI je potrebna sloboda da postavi prioritete i program svojega rada u skladu sa svojim ovlašćenjima i usvoji metodologiju prikladnu za revizije koje treba preduzeti. 61. U nekim zemljama revizija finansijskog menadžmenta izvršne vlasti je prerogativ parlamenta ili izborne skupštine; to se ,takođe, može primijeniti na reviziju prihoda i rashoda na regionalnom nivou, gdje je spoljna revizija odgovornost zakonodavne skupštine. U tim slučajevima revizija se obavlja u ime toga tijela pa je normalno da VRI uzme u obzir zahtjeve tog tijela za posebna istraživanja tokom programiranja zadataka revizije. Važno je, ipak, da VRI sačuva slobodu u određivanju načina na koji će obavljati svoj rad,uključujući i one zadatke koje zahtijeva parlamenat. 62. Potrebno je da Skupština odredi minimum zahtjeva za izvještavanje, uključujući i pitanja koja treba da budu predmet mišljenja revizora i razumno vrijeme za izradu izvještaja. Osim toga, očuvanju nezavisnosti pomoćiće i fleksibilna rješenja za izvještavanje VRI zakonodavnog tijela, bez ograničenja u vezi sadržaja ili vremenskog okvira. 64. Izvršni organi države i VRI mogu imati neke zajedničke interese u unapređenju javne odgovornosti. Međutim, suštinska veza s izvršnom vlašću je veza te vlasti sa spoljinim revizorom. Tako, naprimjer, izvještaji VRI pomažu izvršnom organu ukazujući na nedostatke u upravljanju i preporučuju poboljšanja. Potrebno je paziti da se izbjegne učešće u funkcijama bilo kakvog izvršnog organa koji bi mogao ugroziti nezavisnost i objektivnost VRI u izvršavanju svojih ovlašćenja. 65. Za nezavisnost VRI važno je da izvršna vlast nema ovlašćenje da usmjerava VRI u vršenju njenih zadataka. VRI ne treba da bude obavezna da izvršava, mijenja ili se uzdržava od vršenja revizije, niti da umanjuje ili modifikuje nalaze, zaključke ili preporuke revizije. 66. U nekim područjima određeni stepen saradnje VRI i izvršnog organa je poželjan. VRI treba da savjetuje izvršnu vlast o nekim pitanjima kao što su računovodstveni standardi,politika i oblik finansijskog izvještavanja. Kod davanja

- 11 -

takvog savjeta VRI mora da izbjegne bilo kakve eksplicitne ili implicitne obaveze koje bi mogle umanjiti nezavisnost izvršenja njenog revizorskog ovlašćenja. 67. Održavanje nezavisnosti VRI ne znači da izvršna vlast gubi svako pravo da predlaže neka pitanja za reviziju. Međutim, ako se želi postići odgovarajuća nezavisnost, VRI mora biti u stanju da odbaci svaki takav zahtjev. Suštinsko u konceptu nezavisnosti VRI jeste da odluke u vezi poslova sadržanih u programu treba, na kraju, da donese VRI. 68. Kritično pitanje u odnosima VRI i izvršne vlasti je zbog obezbjeđenja sredstava za rad VRI. Na različitim nivoima, koji su odraz ustavnih i institucionalnih razlika, rješenja za obezbjeđivanje sredstava VRI mogu biti povezana sa dijelom državnih finansija koji se odnose na izvršnu vlast i politikom opštih rashoda. Nasuprot tome, djelotvorno unapređenje javne odgovornosti zahtijeva da se VRI pruži dovoljno sredstava za rad kako bi joj se omogućilo da ispuni svoju odgovornost na razuman način. 69. Bilo kakav nalog ili druga ograničenja od izvršne vlasti, koja bi mogla spriječiti izvršenje ovlašćenja VRI, trebalo bi da budu odgovarajući predmet za izvještaje VRI zakonodavnom tijelu. 70. Zakonsko ovlašćenje treba da predvidi potpuni i slobodni pristup VRI svim prostorijama i dokumentaciji od značaja za subjekte revizije i njihovo poslovanje i da obezbijedi odgovarajuća prava za VRI da dobija relevantne informacije od osoba ili subjekata koje ih posjeduju. 71. Isto tako, prema zakonskoj odredbi ili sporazumu, izvršni organ treba da dozvoli pristup VRI povjerljivim informacijama koje su neophodne i značajne za ispunjenje odgovornosti VRI. 72. Uslovi za vršenje funkcije rukovodstva VRI mogu doprinijeti nezavisnosti VRI od izvršne vlasti. Naprimjer, putem imenovanja, dužine trajanja tog imenovanja ili određivanjem godine penzionisanja. Uslovi obavljanja funkcija koji mogu dovesti da VRI bude izložena pritiscima izvrašne vlasti mogli bi imati razoran uticaj na nezavisnost VRI. Zbog toga je poželjno da prestanak ili razrješenje sa funkcije mogu biti sprovedeni samo u postupku potrebnom za razrješenje ili prestanak funkcije sudije ili nekog sličnog poziva. 73. VRI koje imaju sudsku nadležnost i koje su najčešće organizovane na kolegijalnoj osnovi, treba da osiguraju nezavisnost svojih članova raznim garancijama, posebno načelom nesmjenjivosti sudija, privilegijom sudske nadležnosti, određivanjem statusa zakonom i nezavisnošću rukovodilaca koji vrše ispitivanja. 74. Kako ne bi samo izgledalo da VRI svoje funkcije izvršava nezavisno od izvršne vlasti, već da to stvarno i čini, potrebno je da ovalšćenja i nezavisnost VRI budu potpuno razumljivi. VRI treba, ako to prilike dozvoljavaju, da razvija odgovarajuću obuku u tom pogledu. 75. Funkcionalna nezavisnost VRI ne mora da isključi aranžmane sa izvršnom vlašću u pitanjima kao što su poslovni odnosi, kadrovaska problematika, upravljanje imovinom ili zajedničkom nabavkom opreme i roba, ali izvršna vlast ne bi smjela da ima poziciju da donosi odluke koje bi mogle izložiti opasnosti nezavisnost VRI prilikom ispunjavanja svojih ovlašćenja. 76. VRI mora ostati nezavisna prema subjektu kod kojeg obavlja reviziju.VRI međutim, treba da nastoji da razvija razumijevanje svoje uloge kod subjekata kod kojih se vrši revizija i da sa njima održava dobre odnose. Dobri odnosi mogu pomoći VRI da dobije informacije slobodno i iskreno i da vodi raspravu u atmosferi međusobnog uvažavanja i razumijevanja. U tom duhu, čuvajući svoju nezavisnost, VRI može prihvatiti promjene koje je planirala državna uprava u područjima kao što su javni računi, finansijsko zakonodavstvo, kao i savjetovanje u vezi sastavljanja nacrta zakona ili pravila koja utiču na nadležnost ili ovlašćenja VRI. U tim slučajevima to nije pitanje uplitanja VRI u administrativni menadžment, već pitanje saradnje s određenim administrativnim službama dajući im tehničku pomoć ili im stavljajući na raspolaganje iskustvo finansijskog menadžmenta VRI. 77. Nasuprot reviziji u privatnom sektoru, gdje su revizorovi ugovoreni zadaci nabrojani u pismu o preuzimanju obaveze revizije, subjekat u kojem se obavlja revizija nije komitent VRI. VRI ispunjava svoje ovlašćenje slobodno i

- 12 -

nepristrasno, uzimajući u obzir gledišta uprave kod oblikovanja revizorskog mišljenja, zaključaka i preporuka, ali bez odgovornosti menadžmentu subjekta revizije za sadržaj ili vrstu revizija koje su preduzete. 78. VRI ne treba da učestvuje u upravljanju ili poslovanju subjekta kod kojeg se vrši revizija. Osoblje revizije ne smije biti član upravnih odbora. Ako VRI treba da da revizorski savjet on može biti dat u obliku savjeta ili preporuke, s tim da je jasno prepoznatljiv. 79. Osoblje VRI koje je blisko povezano srodstvom, društveno ili nekim drugim odnosom sa menedžmentom subjekta kod kojeg se obavlja revizija, ne treba da vodi reviziju koda takvih subjekta, jer bi to moglo da vodi smanjenju objektivnosti. 80. Osoblje VRI ne treba da se bavi davanjem instrukcija osoblju subjekta kod kojeg se obavlja revizija. U onim primjerima gdje VRI odluči da osnuje svoju kancelariju, kod subjekta gdje se obavlja revizija, sa namjerom da olakša tekuću reviziju kod tog subjekta, osoblje VRI ne treba da se angažuje prilikom donošenja bilo koje odluke ili postupka odobrenja koje se smatra odgovornošću menadžmenta subjekta kod kojeg se obavlja revizija. 81. VRI može sarađivati sa visokoškolskim institucijama i ulaziti u formalne odnose sa profesionalnim tijelima, kako bi se koristili savjetima i iskustvima članova struke u širem smislu, uz uslov da ti odnosi ne sprečavaju nezavisnost i objektivnost. KOMPETENTNOST 82. Opšti standardi za revizore i VRI podrazumijevaju da revizor i VRI moraju imati određene stručne sposobnosti. Sposobnost kao revizorski standard objašnjavaju sljedeće tačke. 83. Ovlašćenje VRI obično propisuje obavezu formiranja i izjašnjavanja revizorskih mišljenja, zaključaka i preporuka. Kod nekih VRI ova se obaveza može propisati za rukovodioce organizacije. U VRI koje su organizovane na kolegijalnoj osnovi, obaveza se obično stavlja na samu instituciju. 84. Rasprave unutar VRI unapređuju objektivnost i autoritativnost mišljenja i odluka. Tamo gdje je VRI organizovana na kolegijalan način, konačna mišljenja i odluke predstavljaju stav organizacije kao cjeline, čak i ako se radnje preduzimaju ili obavljaju u tijelima različitim po svojem sastavu, a ne po ovlašćenju - na primjer, u vijeću, zajedničkom vijeću ili odjeljejnju vijeća. Ako VRI ima jednog rokovodioca, on donosi sva mišljenja i odluke ili se one donose u njegovo ime. 85. Budući da su obaveze i odgovornost VRI bitne za koncept javne odgovornosti, VRI je obavezna da u revizijama primjenjuje najkvalitetniju metodologiju i praksu. VRI je obavezna da oblikuje postupke kako bi osigurala efikasno izvršenje svojih obaveza za revizorske izvještaje, ne umanjujći ni najmanje potpunu privrženost osoblja ili spoljnih stručnjaka svojim standaradima, planiranim postupcima, metodologijma i nadzoru. 86. VRI treba da se obaveže na visok stepan znanja i iskustva neophodnih za efikasno izvršenje svojih ovlašćenja. Kakva god vrsta revizije da se preduzima, taj rad treba da preduzima osoblje odgovarajućeg obrazovnja i iskustva sa vrstom, djelokrugom i složenošću zadatka revizije. VRI treba da bude opremljena najnovijim revizorskim metodologijma, uključujući i tehnike zasnovane na sistemima, zatim metode analitičkog pregelda podataka i statističke metode uzoraka, kao i automatsku obradu podataka. 87. Što je šira nadležnost i diskreciona prava VRI, to je kompleksniji zadatak obezbjeđivanja kvaliteta obavljenog posla u okviru čitave nadležnosti. Stoga ovlašćenje VRI da po svom diskrecionom pravu odlučuje o učestalosti revizija i prirodi izvještaja zahtijeva visoki standard upravljanja i odlučivanja u okviru VRI. DUŽNA PAŽNJA 88. Opšti standari za revizora i VRI podrazumijevaju da revizor i VRI treba da rade sa dužnom pažnjom i u saglasnosti s revizorskim standardima INTOSAI. To obuhvata dužnu pažnju u specifikaciji, skupljanju i procjenjivanju dokaza, i u izvještavanju o nalazima, zaključcima i preporukama.

- 13 -

Slijedeće tačke obajašnjavaju dužnu pažnju kao revizorski standard: 89. VRI mora biti objektivan u reviziji subjekata i javnih preduzeća i takvom mora biti smatrana.VRI treba da bude pravična u procjenjivanju i izvještavanju o rezultatima revizija. 90. Uspjeh i upotreba tehničkih sposobnosti treba da budu primjerene složenosti revizije. Revizor treba da bude oprezan u situacijama kao što su nedostaci kontrole, neodgovarajuće čuvanje dokumenata, greške i neuobičajene transakcije ili rezultati koji bi mogli ukazivati na prevaru, nepravilne ili nezakonite izdatke, neovlašćena poslovanja, rasipanje, neefikasnost ili nedostatak poštenja . 91. Tamo gdje ovlašćeni ili mjerodavni organi postavljaju standarde ili smjernice računovodstva i izvještaja javnih preduzeća, VRI može, tokom ispitivanja, koristiti takve smjernice. 92. Ako VRI angažuje spoljne stručnjake kao konsultatnte, to se mora učiniti sa dužnom pažnjom da bi se obezbijedila odgovarajuća stručnost i sposobnost konsultatnata za te posebne zadatke. Ovaj se standard, takođe, primjenjuje tamo gdje su spoljni revizori angažovani na osnovu ugovora sa VRI. Sa povećanom pažnjom, mora se se obezbijediti da revizorski ugovori sadrže odgovarajuća prava kojim se određuje planiranje, djelokrug revizije, objavljivanje i izvještavanje o rezultatima revizije. 93. Ako je, u vršenju svojih funkcija, VRI potreban savjet od specijalista izvan VRI, standardi poštovanja dužne pažnje u takvim aranžmanima, takođe, zahtijevaju da se sačuva kvalitet obavljanja revizije. Dobijanje savjeta od spoljneg stručnjaka ne oslobađa VRI od odgovornosti za izneseno mišljenje ili donesene zaključke o revziji. 94. Kad VRI koristi rad drugih revizora, moraju se primjenivati odgovarajući postupci kako bi se obezbijedilo da ti revizori rade s pažnjom i zadovoljavaju relevantne revizorske standarde. VRI može pregledati rad drugih revizora kako bi se zadovoljio zahtjev u pogledu kvaliteta rada. 95. Informacije dobijene tokom revizorova rada, kod subjekta gdje se revizija obavlja, ne mogu se koristiti u druge svrhe izvan obsega revizije i radi formiranja mišljenja i izvještavanja u okviru odgovornsti revizora. Bitno je da VRI sačuva tajnost u pogledu revizorskih predmeta i informacija koje nastanu iz revizorskog zadatka. Međutim,VRI se mora ovlastiti da prijavi prestupe odgovarajući organima gonjenja. OSTALI OPŠTI STANDARDI ZA VRI 96. Opšti standardi za VRI podrazumijevaju da VRI treba da usvoji politiku i postupke zapošljavnja osoblja s odgovarajućim kvalifikacijama. Revizorski standard objašnjava sledeća tačka: 97. Osoblje VRI treba da ima odgovarajuće akademske kvalifikacije i odgovarajuće radno iskustvo obuku.VRI treba da ustanovi i redovno revidira minimum zahtjeva u pogleduo brazovanja za postavljanje revizora. 98. Opšti standardi za VRI uključuju potrebu da VRI usvoji politiku i postupak za razvoj i obuku zaposalenih kako bi ih osposobio da svoje poslove obave uspješno, kao i da se definiše osnova za napredovanje u službi revizora i drugog osoblja. Usavršavanje i razvoj, kao dio revizorskog stnadarda, objašnjavaju sledeće tačke: 99. VRI treba da preduzme odgovarajuće mjere kako bi osigurala kontinuirani profesionalni razvoj svoga osoblja, uključujući i obavezu za obuku unutar VRI i podsticanje učestvovanja na spoljnim kursevima. 100. VRI treba da ima podatke o sposobnostima osoblja, kako bi joj to pomoglo u planiranju revizija kao i određivanju potreba profesionalnog razvoja. 101. VRI treba da ustanovi i postavi kriterijume, uključujući i obrazovne zahtjeve, za napredovanje revizora u službi i drugog osoblja VRI.

- 14 -

102. VRI, takođe, treba da ustanovi i održava politiku priprema za profesionalni razvoj osoblja u pogledu revizorskih tehnika i metodologija primjenjivih na određene stepene revizije koje preduzima VRI. 103. Osoblje VRI treba dobro da razumije funkcionisanje države, uključujući i takve aspekte kao što je uloga zakonodavnog tijela, zakonska i institucionalna rješnja koja se odnose na djelatost izvršne vlasti i poslovanje javnih pr eduzeća. Slično tome, uvježbano revizorsko osoblje VRI mora poznavati odgovarajuće revizorske standarde politike, postupake i prakse. 104. Revizija finansijskih sistema, računovodstvenih evidencija i finansijskih izvještaja zahtijeva obučenost u računovodstvu i povezanim disciplinama kao i poznavanje primjenjivih propisa i odluka izvršne vlasti koje utiču na odgovornost subjekta kod kojeg se obavlja revizija. Najzad, rukovodjenje revizijom uspješnosti može zahtijevati, osim navedenog, obučenost u takvim oblastima kao što su administracija, menadžment, ekonomija i društvene nauke. 105. VRI treba da podstiče svoje opsoblje da se učlanjuje u profesionalne organizacije, koje su važne za njihov rad, i da učestvuje u aktivnostima tih organizacija. 106. Opšti standardi za VRI uključuju:

Usvajanje politike i postupaka za sastavljanje priručnika, drugih pisanih uputstava i smjernica koje se odnose na vođenje revizije. Pisane smjernice kao revzorski standard objašnjavaju sledeće tačke:

107. Radi održavanja kvalitetnog nivoa revizije važno je obavještavati osoblje VRI pomoću cirkularnih pisama koja sadrže smjernice kao i ažurno osavremenjavanje revizorskog priručnika koji sadrži politiku, stanadarde i praksu VRI. 108. Opšti standardi za VRI uključuju usvajanje politike i postupaka kako bi se podržale sposobnosti i iskustvo kojima se raspolaže u okviru VRI, kao i da se identifikuju one sposobnosti koje nedostaju. VRI treba da osigura dobru distribuciju sposobnosti po pojedinim revizorskim zadacima kao i dovoljan broj osoblja za sprovođenje revizije. Osim toga, treba pravilno planirati vršiti nadzor kako bi se ostavrili ciljevi na potrebnom nivou dužne pažnje i brižljivosti. Korišćenje sposobnosti kao revizorski standard objašnjavju sledeće tačke: 109. Potrebna sredstva za rad za vršenje svake revizije treba procijeniti tako da se osoblje sa odgovarajućim kvalifikacijama rasporedi na te zadatke i da se omogući kontrola korišćenja ljudskih resursa za vršenje revizija. 110. Nivo akademskog obrazovanja osoblja utvrđuje se prema zadatku revizije,što zavisi od vrste revizije koja se preduzima. Nije neophodno da svaki revizor ima sposobnosti u svim aspektima revizorskog ovlašćenja. Međutim, politika i postupci koji se odnose na određivanje osoblja za revizorski posao treba da imaju za cilj korišćenje osoblja koje ima potrebane revizorske sposibnosti prema vrsti revizorskog zadatka, tako da tim koji je uključen u pojedinu reviziju posjeduje sposobnost i stručnost u cjelini. 111. Potrebno je stvoriti mogućnost da VRI koristi specijalizovane sposobnosti iz spoljnih izvora, ako to zahtijeva uspješnost obavljanja revizije, tako da su revizorski nalazi, zaključci i preporuke jasni i čvrsto utemeljeni, kao i da odražavaju adekvatno poznavanje oblasti koja je predmet revizije. VRI treba da procijeni u pojedinačnim okolnostima u kojoj mjeri njene potrebe može da zadovolji sopstvena ekspertiza, a u kojoj mjeri je neophodno angažovanje spoljnjih stručnjaka. 112. Politika i postupci koji se odnose na nadzor revizije važan su činilac u obavljanju uloge VRI na odgovarajućem nivou stručnosti. VRI treba da obezbijedi da revizije nadziru i planiraju revizori koji su sposobni i koji poznaju standarde i metodologije VRI. Oni, takođe, treba da poznaju osobenosti i posebnosti okruženja.

- 15 -

113. Tamo gdje ovlašćenje VRI obuhvata i reviziju finansijskih izvještaja, koji pokrivaju izvršnu vlast kao cjelinu, revizorski timovi treba da budu sposobni da preduzmu koordiniranu evaluaciju računovodstvenih sistema pojedinih sektora, kao i ministarstava u cjelini, a posebno rješenja koja se tiču koordinacije i mehanizama kontrole. Od tih timova se zahtijeva poznavanje važećeg državnog računovodstva i sistema kontrole, kao i odgovarajuće za revizorske tehnike koju primjenjuje VRI u ovoj vrsti revizje. 114. Ukoliko u razumnom vremenskom roku VRI ne može preduzeti sve željene revizije, kao i revizije uspjeha koje se odnose na cjelinu poslovanja svakog subjekta revizije, neophodno je utvrditi kriterijume za određivanje obima revizorskih ativnosti koje, u okviru revizorskog perioda ili ciklusa, u najvećoj mjeri obezbjeđuju javnu finansijsku odgovornost subjekata revizije . 115. U određivanju rasporeda svojih resursa između različitih revizorskih aktivnosti, VRI mora dati prednost bilo kojem revizorskom zadatku, koji prema zakonu mora biti završen u određenom vremenskom roku. Strategijskom planiranju mora se pristupiti pažljivo, tako da se odredi odgovarajući redosljed prioriteta za revizije koje će se preduzeti prema sopstvenom diskrecionom pravu. 116. Određivanje prioriteta, saglasno održavanju kvaliteta uspjeha, u okviru ovlašćenja, uključuje ocjenu VRI u svijetlu raspoloživih informacija. Čuvanje vlastistih podataka koji se odnose na strukturu, funkcije i poslovanje subjekata revizije pomoći će VRI u identifikaciji područja materijalnosti, posebno osjetljiva područja i područja u kojima postoji mogućnost za unapređenje državnog upravljanja. 117. Prije preduzimanja svake revizije, tačnim ovlašćenjem za početak treba odrediti i osoblje određeno u okviru VRI. To ovlašćenje treba da sadrži jasnu izjavu o ciljevima revizije, opsegu i fokusu interesovanja, ljudskim resursima koji će biti korišćeni u reviziji u pogledu sposobnosti i obima, aranžmanima za praćenje toka sprovođenja revizije na pojedinim njenim nivoima, kao i rokovima u okviru kojih treba okončati terenski rad i podnijeti izvještaj o reviziji. 118. Opšti standardi za VRI uključuju usvajanje politike i postupaka za preispitivanje efikasnosti i djelotvornosti internih standarda i postupaka VRI. Preispitivanje obezbjeđivanja kvaliteta rada i revizorskih standarda objašnjavaju sljedeće tačke: 119. Zbog važnosti da VRI osigura visok standard rada, posebnu pažnju treba posvetiti kvalitetu kako bi se unaprijedilo obavljanje revizije i njen rezultat. Da bi se ostvarile prednosti iz tih programa neophodno je obezbijediti odgovarajuće resuse za ovu svrhu. Važno je da se upotreba tih resursa poveže sa prednostima koje treba izvući. 120. VRI treba da uspostavi sisteme i postupke radi:

a) potvrđivanja da su integralni postupci obezbjeđenje kvaliteta funkcionisali na zadovoljavajući način; b) obezbjeđivanje kvaliteta izvještaja o reviziji; c) obezbjeđivanja unapređivanja rada i izbjegavanja ponavljanja slabosti;

121. Za obezbjeđivanje kvaliteta rada,osim preispitivanja revizorskih aktivnosti, koje obavlja osoblje po linijskoj odgovornosti za te revizije, poželjno je da VRI formira sopstvene sisteme za obezbjeđivanje kvaliteta rada. To znači da bi planiranje, sprovođenje i izvještavanje u vezi sa uzorkom revizija moglo biti dubinski preispitano od strane odgovarajućeg kvalifikovanog osoblja VRI, koje nije bilo direktno uključeno u sprovođenje tih revizija, uz konsultacije sa odgovarajućim linijskim menadžmentom za te revizije u pogledu rezultata interne kontrole kvaliteta i periodičnog izvještavanja najvišeg rukovodstva SAI. 122. Preporučljivo je da VRI formira sopstvenu internu reviziju sa širokim spektrom nadležnosti, koja bi po pomagala VRI da postigne djelotvornan menadžment sopstvenih aktivnosti i održi kvalitet sopstvenog rada. . 123. Kvalitet rada VRI može se poboljšati inteziviranjem sopstvene interne revizije (preispitivanja) i, vjerovatno, nezavisnom ocjenom svojeg rada.

- 16 -

124. U nekim zemljama revizija pravilnosti i zakonitosti predstavlja oblik preventivne kontrole javnih rashoda, tako što VRI i odobrava te rashode. 125. Uopšteno uzevši,preventivnu reviziju treba razumjeti kao reviziju koja se obavlja u vrijeme kada je još moguće da revizorska institucija spriječi akt koji ocijeni kao nepravilan. 126. Dok «a posteriori» revizija može naći samo nepravilnosti koje su se već dogodile i koje je teško ispraviti, «a priori» revizija donosi sankcije odmah: odbija se odobravanje plaćanja u slučaju nezakonitosti ili računovodstvene nepravilnosti koju utvrdi SAI. 127. Neke VRI pomažu razvoijanje ili revidiraju i odobravaju računovodstvene sisteme, a kasnije preispituju zahtjeve dobijene od istih sistema kada su već u funkciji. funkcionisanje. 128. VRI treba da obezbijedi korišćenje primjenjivih standarda tokom pred-revizije i naknadne revizije, kao i da se odstupanja od postavljenih standarda koja se smatraju prihvatljivim na odgovarajući način dokumentuju.

Poglavlje III Standardi rada državne revizije na terenu 129. Svrha standarda rada na terenu je da ustanovi kriterijume ili opšti okvir za svrsishodne.sistematične i izbalansirane korake ili aktivmosti koje revizor treba da preduzima. Ovi koraci i aktivnosti predstavljaju pravila istraživanja koje revizor, kao tražilac revizorskih dokaza primjenjuje radi postizanja određenih rezultata. 130. Standardi rada na terenu utvrđuju okvir za sprovođenje i rukovođenje revizorskim radom. Oni su povezani sa opoštim revizorskim standardima, koji utvrđuju osnovne zahtjeve za preduzimanje poslova obuhvaćenih standardima rada na terenu. Oni se, takođe, odnose na standarde izvještavnja koji obuhvataju aspekt saopštavanja ishoda revizije, budući da rezultati primjene standarda rada na terenu predstavljaju glavni izvor sadržaja mišljenja i izvještaja. 131. Standardi rada na terenu primjenjivi na sve vrste revizije su:

a) planiranje revizije na način koji obezbjeđuje da se visokokvalitena revizija obavlja ekonomično, efikasno i efektivno i blagovremeno. b) rad revizorskog osoblja tokom revizije, na svakom nivou i u svakoj fazi, treba da bude nadziran na odgovarajući način; dokumentovani rad treba da pregleda viši član revizorskog osoblja; c) u određivanju obima i opsega revizije, revizor treba da ispita i ocijeni pouzdanost interne kontrole; d )u obavljanju (finansijske) revizije pravilnosti treba napraviti test usaglašenosti s primjenjivim zakonskim propisima. Revizor treba da planira radnje i postupke revizije kako bi se osiguralo otkrivanje grešaka, nepravilnosti i nezakonitosti koje mogu imati neposredan i materijalni efekat na stavke u finansijskim izvještajima, ili na rezultate revizije pravilnosti. Revizor treba da bude svjestan mogućnosti nezakonitih aktivnosti koje bi mogle imati, posredan, ali materijalan uticaj na finansijske izvještaje ili rezultate revizije pravilnosti.

Kod obavljanja revizije uspjeha potrebno je ocijeniti usaglašenost sa važećim zakonima i propisima kad je neophodno da se zadovolje revizorski ciljevi. Revizor treba da planira reviziju kako bi se obezbijedilo otkrivanje nezakonitosti koje bi mogle značajno uticati na ciljeve revizije. Revizor, takođe, treba da bude oprezan prema stuacijama ili transakcijama koje bi mogle ukazivati na nezakonitosti i imati indirektan uticaj na rezultate revizije.

- 17 -

Svaka indicija koja bi ukazivala na nepravilnosti, nezakonite radnje, prevaru ili grešku sa materijalnim efektom na reviziju trebalo bi da ima za posljedicu da revizor proširi postupak radi potvrđivanja ili odbacivanja takvih sumnji. Revizija pravilnosti je bitan aspekt državne revizije.Važan cilj je mogućnost da se VRI uvjeri, pomoću svih sredstava koja joj stoje na raspolaganju, da su državni budžet i završni računi cjeloviti i valjani. To će pružiti parlamentu i drugim korisnicima revizorskih izvještaja uvjerenje o veličini i promjenama finansijskih obaveza države. Da bi se postigao ovaj cilj, VRI treba da ispita račune i finansijske izvještaje državne uprave kako bi se uvjerila da su sve djelatnosti pravilno preduzete, dovršene, odobrene, plaćene i registrovane. Ako nema nepravilnosti, postupak revizije obično rezltira davanjem tzv. «razrješnice».

e) Dokazi koji se dobijaju treba da potkrijepe ocjene i zaključke revizora u pogledu organizacije, programa, aktivnosti ili funkcija koji su predmet revizije i oni moraju biti mjerodavni, relevantni i razumni. f) U (finansijskoj) reviziji ispravnosti, kao i u drugim vrstama revizije kada je to primjenjivo, revizor treba da analizira finansijske izvještaje kako bi ustanovio da su u skaldu sa primjenjivanim računovodstvenim standardima za finansijsko izvještavnje i objavljivanje. Analizu finansijskih izvještaja treba obaviti na takvom nivou da se dobije racionalna osnova za iznošenje mišljenja o finansijskim izvještajima.

PLANIRANJE 132. Standardi rada na terenu uključuju: Revizor planira reviziju na način koji osigurava da se revizija visokog kvaliteta obavi ekonomično, efikasno, efektivno i blagovremeno. Planiranje kao revizorski standard objašnjavaju sljedeće tačke: 133. VRI treba da da prioritet svakom revizorskom zadatku koji se preduzima na osnovu zakona, a o oblastima gdje ima diskreciona ovlašćenja,u okviru mandata VRI, sama utvrđuje prioritete. 134. U planiranju revizije revizor treba :

a) da identifikuje značajne asepkte okruženja u kojima djeluje subjekat kod kojeg se obavlja revizija; b) utiče na unapređivanje shvatanja odnosa odgovornosti (polaganja računa); c) uzme u obzir formu, sadržaj i korisnike revizorskih mišljenja, zaključaka i izvještaja; d) precizira ciljeve revizije i ispitivanja potrebna da bi se oni postigli; e) identifikuje najvažnije sisteme upravljanja i kontrole i obavlja prethodne procjene kako bi se identifikovale njihove prednosti i nedostaci; f) utvrđuje materijalnost pitanja koja su predmet ispitivanja. g) pregleda internu reviziju subjekta gdje se obavlja revizija i njegov program rada; h) procijenjuje pouzdanost drugih revizora, naprimjer interne revizije; i) utvrđuje najefikasniji i najefektivniji pristup reviziji; j) obezbjeđuje pregled prethodnih izvještaja o rezultatima revizije i preporuka od strane nadređenih lica, u cilju utvrđivanja da li su preduzete odgovarajuće radnje; i k) obezbjeđuje odgovarajuću dokumentaciju plana revizije za potrebe predloženog rada na terenu;

- 18 -

135. Revizijom su obično obuhvaćeni sledeće faze planiranja:

a) skupljanje informacija o subjektu gdje se obavlja revizija i o njegovoj organizaciji kako bi se procijenio rizik i utvrdila materijalnost; b) definisanje cilja i opsega revizije; c) prethodno analiziranje kako bi se odredio pristup koji treba usvojiti, kao i prirodu i obim ispitivanja; d) označavanje posebnih problema, koje je moguće predvidjeti prije nego što je revizija planirana; e) pripremanje budžeta i vremenske dinamike revizije; f) identifikacija potrebnog osoblja i tima za revziju; g) upoznavanje subjekta kod kojeg se obavlja revizija o opsegu, ciljevima i kriterijumima ocjene predstojeće revizije, a po potrebi o ovome raspraviti sa subjektom revizije;

VRI može promijeniti plan tokom revizije, ako je to neophodno. NADZOR I PREGLED 136. Standardi rada na terenu uključuju da rad revizorskog osoblja na svakom nivou i fazi revizije treba da bude na odgovarajući način nadzirana, a dokumentacija o obavljenom radu treba da bude pregledana od strane nadređenog člana revizorskog osoblja. Nadzor i pregled, kao revizorski standard, objašnjavju sljedeće tačke: 137. Nadzor je bitan kako bi se obezbijedilo ispunjenje ciljeva revizije i održao kvalitet revizorskog rada. Odgovarajući nadzor i kontrola je stoga nužna u svim slučajevima, nezavisno od stručnosti pojedinih revizora. 138. Nadzor treba usmjeriti na sadržaj i metod revizije. Nadzor osigurava da:

a) članovi revizorskog tima pravilno razumiju plan revizijre; b) revizija se obavlja u skladu sa revizorskim stanadardima i praksom VRI; c )plan revizije i faze aktivnosti navedeni u tom planu se sprovode, osim ako se dozvoli promjena; d) radna dokumentacija sadrži dokazni materijal, koji na odgovarajući način potkrepljuje zaključke, preporuke i mišljenja; e) revizor postiže određene ciljeve revizije; f) revizorski izvjštaj sadrži odgovarajuće revizorske zaključke, preporuke i mišljenja,

139. Rad revizije treba da pregelda viši član revizorskog osoblja prije nego su mišljenja i izvještaji finalizovani. Preglede treba obavljati tokom svake faze revizije. Pregledom se obezbjeđuje više nivoa iskustva i ocjene za izvršenje revizorskog zadatka, kao i da:

a) sve ocjene i zaključci budu čvrsto utemeljeni i podržani od mjerodanih, relevantnih i razumnih revizorskih dokaza, kao osnova za završno revizorsko mišljenje ili izvještaj; b) sve greške, nedostaci i neuobičajenosti treba da budu na odgovarajući način identifikovanina njih mora biti ukazano nadređenom licu u VRI;

- 19 -

c) treba uočiti promjene i poboljšanja neophodna za vođenje budućih revizija, evidentirati ih i uzeti u obzir u kasnijim revizorskim planovima, kao i aktivnostima za usavršavanje osoblja;

140. Ovaj standard djeluje različito u VRI organizovanim na kolegijalnoj osnovi. Kod takve strukture, odluke se donose kolegijalno na odgovarajućem nivou i prema značaju pitanja, osim onih pitanja koja su rutinske prirode. Takva institucija kao cjelina odlučuje o opsegu revizije i ispitivanjima koja treba preduzeti i metodama koje treba koristiti. PROUČAVANJE I PROCJENJIVANJE INTERNE KONTROLE 141. Standardi rada na terenu sadrže obavezu da revizor, u određivanju obima i opsega revizije treba da prouči i procijeni pouzdanost interne kontrole. Internu kontrolu kao revizorski standard objašnjavaju sljedeće tačke: 142. Proučavanje i procjenjivanje interne kontrole treba da se obavi u skaldu sa vrstom preduzete revizije.U slučaju (finansijske) revizije ispravnosti proučavanje i procjenjivanje se vrši uglavnom u vezi onih kontrola koje pomažu zaštitu imovine i resursa, a osiguravaju i tačnost i cjelovitost računovodstvenih evidencija. U slučaju revizije zakonitosti proučavanje i procjenjivanje se vrši uglavnomna onim mehanizmima kontrole koji pomažu menandžmentu u primjenjivanju zakona i propisa. Prilikom obavljanja revizije uspjeha proučavanje i procjena vrše se na mehanizmima kontrole koje pomažu da se poslovanje subjekta revizije obavlja na efikasan, ekonomičan i efektivan način, obezbjeđujući usaglašenost sa politikom menadžmenta i pripremajući blagovremeno pouzdane finansijske i upravljačke informacije. 143. Obim proučavanja i procjenjivanja interne kontrole zavisi od ciljeva revizije i zahtijevanog stepena pouzdanosti. 144. Gdje su računovodsteveni i drugi informacioni sistemi kompjuterizovani, revizor treba da odredi da li interne kontrole funkcionišu ispravno kako bi osigurale bebijednost, pouzdanost i cjelovitost podataka. Usaglašenost sa primijenjivim zakonima i propisima 145. Stanadardi rada na terenu zahtijevaju da: Kod sprvođenja (finansijske) revizije pravilnosti treba da se izvrši ispitivanje usaglašenosti sa primijnjivim zakonima i propisima. Revizor treba da planira korake i postupke kako bi imao razumnu uvjerenost da će greške, nepravilnosti nezakonite radnje koje bi mogle imati direktan i materijalan uticaj na stavke finansijskih izvještaja ili rezutate revizije pravilnosti. Revizor, takođe, treba da bude svjestan mogućnosti nezakonitih radnji koje bi mogle imati indirektan, ali materijalan uticaj na finansijske izvještaje ili rezultate revizija pravilnosti. Prilikom sprovođenja revizija uspjeha treba procijeniti usaglašenost sa primjenjivim zakonima i propisima, ukoliko je to neophodno, da bi se zadovoljili ciljevi revizije. Revizor treba da planira reviziju, tako da se obezbijedi razumno pouzdanje da će nezakonite radnje koje bi mogle značajno uticati na rezultate revizije biti otkrivene. Revizor, takođe, treba da bude oprezan u situacijama ili transakcijama koje bi mogle ukazivati na nezakonite radnje, što bi moglo imati indirektan uticaj na rezultate revizije. Revizja pravilnosti je bitan aspekt državne revizije. Važan cilj ove revzije je da se VRI uvjeri ,pomoću svih sredstava koja joj stoje na raspolaganju, da su državni budžet i računi cjeloviti i valjani. Cilj je da se parlamentu i drugim korisnicima da pouzdana informacija o veličini i promjenama finansijskih obaveza države. Da bi se postigao ovaj cilj, VRI će ispitati račune i finansijske izvještaje državne uprave, kako bi se uvjerio da su sve aktivmosti pravilno preduzete, okončane, odobrene, plaćene i registrovane. Ako nema nepravilnosti, postupak revizije obično rezultira davanjem tzv, «razrješnice». Usaglašenost sa zakonom (zakonitost) kao revizorski standard objašnjavaju sljedeće tačke:

- 20 -

146. Ispitivanje usglašenosti sa zakonima i propisima posebno je važno kada se vrši revizija vladinih programa, jer je donosiocima odluka potrebno da znaju da li su poštovani zakoni i propisi, dali su njima postignuti željeni rezultati,i ako to nije slučaj, kakvi su amandamni odnosno, promjene neophodni. Pored toga državne organizacije, programi, usluge, aktivnosti i funkcije, koje se ustanovljuju zakonima i propisima, predmet su više posebnih pravila. 147. Oni koji planiraju reviziju moraju dobro poznavti zakonske zahtjeve koji se odnose na subjekte revizije u pogledu zakonitosti. Budući da su zakoni i propisi koji se mogu primijeniti na reviziju često brojni, revizor treba da izvprocjenu određivanja onih zakona i propisa koji bi mogli imati značajan uticaj na ciljeve revizije. 148. Revizor treba da bude svjestan situacija i transakcija, koje bi mogle ukazivati na nezakonite radnje od uticaja na reviziju. Ako postupci revizije ukakazuju da su mogle biti počinjene nezakonite radnje, revizor treba da odredi obim u kojem te nezakonitosti mogu uticati na rezulatat revizije. 149. Kad se revizija sprovodi u skladu sa ovim stanadrdom, revizor treba da odabere i primjenjuje mjere i postupke revizuje, koje su prema njegovoj profesionalnoj ocjeni adekvatne tim okolnostima. Ti postupci i mjere revizije treba da se planiraju tako da se dobije dovoljan, mjerodavan i relevantan dokaz koji će pružiti razumnu osnovu za revizorske ocjene i zaključke. 150. Uopšteno uzevši, menandžment je odgovoran za ustanovaljavnje efektivnog sistema internih kontrola, kako bi se obezbijedilo primjenjivanje zakona i propisa. U oblikovanju koraka i postupaka ispitivanja i ocjene zakonitosti, revizor treba da procijeni internu kontrolu subjekta i procijeni koliki je rizik da kontrolna struktura nije mogla da spriječi ili otkrije nezakonitost. 151. Pazeći da to ne utiče na nezavisnost VRI, revizor treba da postupa sa profesionalnom dužnom pažnjom i opreznošću u proširivanju revizorskog postupka koji se tiče nezakonitih radnji, na način da ne utiče na moguće buduće istrage ili sudske procese. Dužna pažnja treba da obuhvata konsultovanje nadležnih pravnih službi i organa nadležnih za sprovođenje odnosnih zakona, radi utvrđivanja mjera i spostupaka revizije koju treba preduzeti u nastravku rada. REVIZORSKI DOKAZ 152. Standardi rada na terenu, predviđaju da je neophodno dobiti mjerodavni, relevantan i pouzdan dokaz, kako bi se potkrijepile ocjene i zaključci revizora u pogledu organizacije, programa, aktivnosti ili funkcije koje podliježu reviziji. Revizorski dokaz kao revizorski standard objašnjavaju sljedeće tačke: 153. Revizorski nalazi, zaključci u preporuke moraju se zasnivati na dokazu. Budući da će revizori imati vrlo rijetko mogućnost razmatranja svih informacija, subjekata gdje se obavlja revizija, bitno je da su skupljanje podataka i tehnike revizije na bazi uzorka pažljivo izabrani. Kada su sistemi kompjuterskih baza podataka bitan dio revizije, a pouzdanost podataka je od ključne važnosti za postizanje ciljeva revizije, revizori se moraju uvjeriti da su podaci pouzdani i mjerodavni. 154. Revizori treba da razumiju tehniku i postupke kao što je inspekcija, posmatranje, ispitivanje i potvrđivanje u prikupljanju revizorskih dokaza. VRI treba da osobezbijedi da korišćene tehnike budu dovoljne za otkrivanje svih kvantitativno materijalnih grešaka i nepravilnosti. 155. U izboru pristupa i postupaka treba uzeti u razmatranje kvalitet dokaza, to jest dokaz treba da bude mjerodavan, relevantan i razuman. 156. Revizori treba da na odgovarajući način dokumentuju revizorski dokaz u radnoj dokumentaciji uključujući obim i širinu planiranja, rad koji je obavljen i nalaze revizije. 157. Odgovarajuća dokumentacija je važna iz nekoliko razloga. Dokumentacija će:

a) potvrditi i potkrijepiti revizorova mišljenja i revizorove izvještaje;

- 21 -

b) povećati efikasnost i efektivnost revizije; c) poslužiti kao izvor informacija za pripremu izvještaja ili odgovaranje na pitanja subjekta kod kojeg se obavlja revizija ili trećih lica; d) poslužiti kao dokaz da je revizor poštovao revizorske standarde; e) olakšati planiranje i nadzor; f) pomoći profesionalnom razvoju revizora; g) obezbijediti da se raspoređeni rad zadovoljavajuće obavi;i h) pružiti dokaz o obavljenom radu, ako se ubuduće pozove na taj rad.

158. Revizor treba da bude svjestan da sadržaj i oblik radne dokumentacije odražava stepen revizorove profesinalnosti, iskustva i znanja. Radna dokumenatacija treba da bude dovoljno cjelovita i detaljna da omogući iskusnom revizoru, koji ranije nije bio u vezi sa tom revizijom, da naknadno iz te dokumentacije utvrdi koji rad je obavljen, kako bi se potkrijepili zaključci. ANALIZA FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA 159. Stanadardi rada na terenu utvrđuju da: u (finansijskoj) reviziji pravilnosti, a i u drgim vrstama revzije, kad je to potrebno ,revizori treba da analiziraju finansiujske izvještaje da bi se ustanovilo da li su u skaldu sa prihvatljivim računovodstvenim stanadardima za finansijsko izvještavanje i objavljivanje. Analiza finansijskih izvještaja vrši se do takvog nivoa da se obezbijdi racionalan osnov za davanje mišljenja o finansijskim izvjštajima. Analizu finansijskih izvještaja, kao revizorski standard, objašnjavaju sljedeće tačke: 160. Analiza finansijskih izvještaja usmjerena je na utvđivanje postojanja očekivane povezanosti unutar i između različitih elemenata izvještaja, identifikujući sve neuobičajene povezanosti i sve neočekivane trendove. Stoga revizor treba, da putem analize finansijskih izvještaja, utvrdi jesu li:

a) finansijski izvještaji sastavljeni u skladu sa prihvatljivim računovodstvenim standardima. b) finansijski izvještaji prezentirani uz razmatranje okolnosti subjekta kod kojeg se obavlja revizija. c) objavljeni podaci o različitim elementima finansijskih iskaza dovoljni; i d) različiti elementi finansijskih izvještaja pravilno procijenjeni, mjereni i prezentirani.

161. Metode i tehnike finansijskih analiza zavise u visokoj mjeri od prirode, opsega i cilja revizije, kao i od znanja i ocjene revizora. 162. Ako se od VRI zahtijeva da pruži izvještaje sprovođenja zakona o budžetu, revizija treba da sadrži:

a) za račune prihoda, provjeru da li prognoze odgovaraju onima iz projekcije budžeta, i da li revizije evidentiranih poreza i drugih dažbina i ostvarenih prihoda mogu biti izvršene upoređivanjem sa godišnjim finansisjkim izvještajem aktivnosti koja je predmet revizije; b) za račune rashoda, provjeru odobrenja u korist užih budžeta, zakona o rebalansima i, za prenose iz prethodnih godina, finansijske izvještaje iz tih godina.

- 22 -

Poglavlje IV Standardi izvještavanja državne revizije 163. Nije praktično postaviti pravila za izvještavanje kod svake posebne situacje. Ovi standardi pomažu, ali nemaju pretežnu važnost u opreznoj ocjeni revizora prilikom davanja mišljenja ili priopremna izvještaja. 164. «Izvještavanje» obuhvata revizorsko mišljenje i druge napomene u vezi skupa finansijskih izvještaja kao rezulat (finansijske) revizije ispravnosti i revizorov izvještaj o izvršenoj reviziji uspjeha. 165. Revizorovo mišljenje na skup finansijskih izvještaja obično je u konciznom, standardizovanom formatu koji sadrži rezultate velikog broja ispitivanja i drugog revizorskog rada. Često postoji zahtjev za izvještavanje o tome dali su transakcije izvršene u skladu sa zakonima i propisima, kao i za izvještavanjem o adekvatnosti sistema kontrole, nezakonitim radnjama i prevarama. U nekim zemljama može biti ustavna ili zakonska obaveza VRI da izvještava, posebno o izvršenju zakona o budžetu, sravnjivanjem budžetskih projekcija i odobrenja sa rezultatima iskazanim u finansijskim izvještajima. 166. U reviziji uspjeha, revizor izvještava o ekonomičnosti i efikasnosti s kojom su sredstva nabavljena i korišćena, kao i o efektivnosti s kojom su postignuti ciljevi. Takvi se izvještaji mogu razlikovati po opsegu i prirodi, na primjer, da obuhvate odgovore da li su sredstva trošena na ispravan način, da komentarišu uticaj politika i programa i da preporuče promjene koje bi imale za rezltatrazna poboljšanja. 167. Da bi se zadovoljile opravdane potrebe korisnika, može biti neophodno da revizorov izvještaj i kod revizije ispravnosti i kod revizije uspjeha, obuhvati širi osvrt na pojedine periode izvještavanja ili cikluse, kao i ispuni zahtjeve u pogledu obezbjeđivanja dodatnih podatkaka. 168. Radi lakšeg razumijevanja riječ «mišljenje» se u ovom poglavlju koristi da se označe revizorovi zaključci, kao rezultat (finansijske) revizije ispravnosti, i može obuhvatiti pitanja opisana u tački l65. Riječ «izvještaj» se koristi da se označe revizorovi zaključci po osnovu revizije uspjeha, kao što je opisano u tački 166. 169. STANDARDI IZVJEŠTAVANJA SU:

a) Na kraju svake revizije revizor teba da sastavi pismeno mišljenje ili izvještaj, u zavisnosti od toga šta je adekvatno, izlažući nalaze u odgovarajućoj formi; sadržaj mišljenja ili izvještaja treba da bude lako razumljivi bez nejasnoća ili dvosmislenosti, te treba da uključi samo informacije koje su potkrijepljene mjerodavnim i relevantnim revizorskim dokazima, kao i da budu nezavbisni, objektivni, pravični i konstruktivni. b) Na VRI, kojoj pripadaju, je da konačno odluči o akcijama koje treba preduzeti u vezi sa prevarnim radnjama ili ozbilnim nepravilnostima otkrivenim od strane revizora. Kod revizije pravlnosati, revizor treba da sastavi pismeni izvještaj, koji može biti ili dio izvještaja o finansijskim iskazima, ili poseban izvještaj o ispitivanjima usklađenosti sa zakonima i propisima. Ovaj izvještaj treba da sadrži stav o pozitivnom uvjerenju kod onih pozicija za koje je utvrđeno da su u skaldu sa zakonom inegativno uvjerenje o pozicijama koje nisu provjerene. Kod revizija uspjeha, izvještaj treba da sadrži sve konstatovane nezakonitosti koje se odnose na ciljeve revizije.

Sljedeće tačke objašnjavaju izvještavanje kao revizorski standard. Tačka 170. odnosi se na mišljenja i izvještaje, tačke 171.-182. odnose se na mišljenja, a tačke 183.-188. na uzvještaje. 170. Oblik i sadržaj svih revizorskih mišljenja temelji se na sljedećim načelima:

- 23 -

a) Adekvatan naslov ili zaglavlje treba da prethodi mišljenju ili izvještaju, koje će pomoći čitaocu da ga razlikuje od izvještaja ili informacija koja su izdali drugi. b) Potpis i datum. Mišljenje ili izvještaj treba da budu na odgovarajući način potpisani. Navođenje datuma upoznaje čitaoca da su rezultati događaja ili transakcija koje je saznao revizor uzeti u obzir do datuma revizije (koji u slučaju (finansijske) revizije ispravnosti može biti poslije perioda finansijskih izvještaja). c) Ciljevi i opseg. Mišljenja ili izvještaji treba da se pozivaju na ciljeve i opseg revizije. Ova informacija utvrđuje svrhu i granice revizije. d) Potpunost. Mišljenje je potrebno priključiti i publikovati uz finansijske izvještaje na koje se ono odnosi, ali izvještaj o reviziji uspjeha može biti samostalan. Revizorova mišljenja i izvještaji treba da budu prezentirani onako kako ih je sastavio revizor. Koristeći se svojim statusom nezavisnosti VRI treba da bude slobodna da uključi sve ono što smatra za potrebno, ali s vremena na vrijeme VRI može doći do informacije koja zbog nacionalnog interesa ne može biti slobodno objavljena. To može uticati na cjelovitost revizorskog izvještaja. U tom slučaju revizoru ostaje obaveza da razmotri potrebu za sastavljanjem izvještaja, dok bi povjerljiva ili osjetljiva informacija bila dio odvojenog, nepublikovanog izvještaja.

e)Adresat. U mišljenju ili izvještaju treba da budu navedeni adresati, kao što zahtijevaju okolnosti preduzete revizije, te domaći propisi i praksa. To ne mora biti nužno tamo gdje postoje formalni postupci za njihovu dostavu. f) Oznaka predmeta revizije. U mišljenju ili izvještaju treba da bude naveden fnansijksi izvještaj (u slučaju (finansisjke) revizije pravilnosti) ili oblasti (u slučaju revizije uspjeha) na koji se isti odnosi. Ovo obuhvata podatke kao što su naziv subjekta kod kojeg se obavlja revizija, datum i razdoblje na koje se odnosi finansijski izvještaj i predmet razamatranja koji je obuhvaćen revizijom.

g) Pravni osnov. Revizorska mišljenja i revizorski izvještaji treba da navedu osnov u zakonu ili ovlašćenje za reviziju dobijeno iz drugog izvora. h) Primjenjivanje standarda. Revizorska mišljenja ili izvještaji treba da ukažu na revizorske stnadarde ili praksu, koji su korišćeni u vršenju revizije i na taj način pruži uvjerenje čitaocu da je revizija sprovedena u skladu sa opšte prihvaćenim postupcima. i) Rokovi. Revizorsko mišljenje ili revizorski izvještaj treba da bude promptno na raspolaganju kako bi bilo od najveće koristi čitaocima i korisnicima, posebno onima koji moraju preduzimati neophodne mjere.

171. Revizorsko mišljenje se daje u standardnom formatu i odnosi se na finansijske izvještaje kao cjelinu, čime se izbjegava potreba pojedinačnog navođenja predmeta na koji se odnosi, ali se daje čitaocu opšta informacija u pogledu njegovog značenja. Kako će to biti formulisano zavisiće od zakonskog okvira za reviziju, ali sadržaj mišljenja mora nedvosmisleno ukazivati na to da li se radi o kvalifikatorno samo u pogledu određenih pitanja ili je negativno (tačka 176) ili se radi o uzdržavanju od davanja mišljenja (tačka 1) 172. Nekvalifikatorno mišljenje se daje kad je revizor uvjeren u svakom materijalnom pogledu da su:

a) finansijski izvještaji sastavljeni koristeći prihvatljive računovodstvene osnove i politike koje su dosljedno primjenjivane; b) Izvještaji su usklađeni sa zakonskim zahtjevima i relevantnim propisima; c) Gledište prezentirano u finasijskim izvještajima je u saglasnosti sa revizorovim saznanjima o subjektu revizije; i d) Prezentirani i objavljeni podaci o svim materijalnim pitanjima relevantinim za finansijske izvještaje.

- 24 -

173. Isticanje pojedinih pitanja. U određenim okolnostima revizor može smatrati da čitalac neće dobro razumjeti finansijske izvještaje ukoliko njegova pažnja nije usmjerena na neka neuobičajena ili značajna pitanja. Opšte je načelo da se revizor, ako izražava nekvalifikatorno mišljenje ne poziva na popsebne aspekte finansijskih izvještaja u mišljenju, jer bi to bilo pogrešno shvaćeno kao kvalčifikacija. U cilju da se izbjegne sticanje takvog utiska, sve reference na «isticanje pojedinih pitanja» sadržane su u odvojenoj tački izvan samog mišljenja. Međutim, revizor ne treba da koristi «isticanje pojedinih pitanja» kao ispravku u slučaju nedostatka podataka u finansijskim izvještajima, niti kao alternativu ili nadomještanje za davanje kvalifikatornog mišljenja. 174. Revizor možda neće moći da izrazi nekvalifikatorno mišljenje kada neka od sljedećih okolnosti postoji, i prema ocjeni revizora, njihov efekat može biti od materijalnog značaja za finansijske izvještaje:

a) postojanje ograničenja u pogledu opsega revizije; b) revizor smatra da su izvještaji necjeloviti, i da vode pogrešnom zaključku ili da postoji neopravdano odstupanje od prihvatljivih računovodstvenih standarda; ili c) postoji sumnja u pogledu iskaza u finansijskim izvještajima.

175. Kvalifikatorno mišljenje. Kad se revizor ne slaže ili kad postoji sumnja u jednu ili u više pozicija u finansijskim izvještajima, koje su materijalne, ali nisu od fundamentalnog značaja za razumijevanje finansijskih izvještaja, tada treba dati kvalifikatorno mišljenje. Način izražavanja obično sadrži jasnu i konciznu izjavu o pitanju gdje postoji neslaganje ili nesigurnost, a koje je osnov za davanje kvalifikatornog mišljenja. Korisnicima izvještaja koristiće ako revizor utvrdi finansijski efekat koji rezultira iz neodređenosti ili neslaganja, iako ovo nije uvijek izvodivo ili relevantno. 176. Negativno mišljenje. Ako revizor nije u mogućnosti da formira mišljenje o finansijskim izvještajima u cjelini, zbog neslaganja koje je toliko bitno da negira prezentiranu poziciju u mjeri da kvalifikatorno mišljenje o pojedinim aspektima ne bilo adekvatno, daje se negativno mišljenje. Formulacija takvog mišljenja jasno naznačava da finansijski izvještaji nisu pošteno sačinjeni, jasno i precizno ukazujući na sva pitanja gdje postoji neslaganje. I u ovom slučaju od pomoći bi bilo kvanitfikovanje finansijskog efekta na finansijski izvještaj kada je to izvodivo i relevantno. 177. Uzdržano mišljenje. Ako revizor nije u mogućnosti da stekne mišljenje u pogledu finansijskih izvještaja u cjelini, zbog nesigurnosti ili ograničenja u opsegu, koje je od tako bitne važnosti da kvalifikatorno mišljenje o pojedinim aspektima ne bi bilo adekvatno, revizor se uzdržava od davanja mišljenja. Formulisanje uzdržavanja od davanja mišljenja treba da nedvosmisleno ukaže na to da mišljenje ne može biti dato jasno i koncizno precizirajući sva pitanja kod kojih postoji nesigurnost. 178. Uobičajeno je da VRI daje detaljan izvještaj, obrazlažući mišljenje u okolnostima kada nije bila dati nekvalifikatorno mišljenje. 179. Pored navedenoga, revizije pravilnosti često zahtijevaju da se izrade izvještaji, ako postoje nedostaci u sistemima finansijske kontrole ili računovodstva (za razliku od aspekta revizije uspjeha). To se može dogoditi ne samo tamo gdje nedostaci utiču na postupke subjekta kod kojeg se revizija vrši, već i tamo gdje se nedostaci odnose na njegovu kontrolu nad aktivnostima drugih. Revizor, takođe, treba da obavijesti o značajnim nepravilnostima, bilo da su primijećeni ili su mogući, u pogledu nedosljednosti primjene propisa ili u pogledu prevare i korupcije. 180. VRI koja ima sudsko ustrojstvo može preduzimati mjere povodom određenih nepravilnosti, koje su otkrivene u finansijskim izvještajima. One mogu biti ovlašćene da sravne račune pripremljene od strane računovođa i da računovođama izreknu novčane kazne, mjere suspenzije ili daju nalog za razrješenje dužnosti. 181. Kod izvještavanja o nepravilnostima ili slučajevima neprimjenjivanja zakona i propisa, revizor treba da pažljivo utvrdi razmjere svojih nalaza. Obim nezakonitosti u postupanju može biti doveden u odnos sa brojem ispitanih slučejeva ili novčano izražen.

- 25 -

182. Izvještaji o nepravilnostima mogu se sastaviti nezavisno od kvalifikacija datih mišljenjem revizora. Ovi izvještaji često sadrže veliku mjeru kritičnosti, ali kako bi bili konstruktvni trebalo bi i da obrade buduće aktivnosti radi otklanjanja nepravilnosti,tako što će, između ostalog, inkorporisati izjave date od strane subjekta revizije i samog revizora, uključujući zaključke i preporuke. 183. Suprotno od revizije pravilnosti, koja podliježe preciznim zahtjevima i očekivanjima, revizija uspjeha je široka po opsegu i prirodi i otvorenija za ocjenu i tumačenje; ona je, takođe, selektivnija i može se obavljati u ciklusu od nekoliko godina, a ne samo u jednom finansijskom periodu; nije uobičajeno da se ona odnosi na pojedine finansijske ili druge izvještaje. Prema tome, kod revizije uspjeha, izvještaji su raznovrsniji i sadrže više razmatranja, obrazložrnja i argumentacije. 184. Izvještaj o reviziji uspjeha treba jasno da definiše ciljeve i opseg revizije. Izvještaj može da sadrži ili kritiku (kao kada se, u javnom interesu ili na osnovu javne odgovornosti skreće pažnja na ozbiljno rasipništvo, pretjerano trošenje ili neefikasnost) ili nezavisnu informaciju, savjet ili stav da li je i u kom obimu postignuta ekonomičnost, efikasnost i efektivnost. 185. Od revizora se obično očekuje da da opšte mišljenje o postignutoj ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti subjekta kod kojeg se obavlja revizija na isti način kao i kod mišljenja o finansijskim izvještajima. Gdje vrsta revizije dopušta da se ovo obavi u vezi sa posebnim oblastima aktivnosti subjekta revizije, revizor će pripremiti izvještaj u kojem će opisati posebne okolnosti i izvesti posebne zakjljučke radije nego standardizovani izvještaj. Gdje je revizija ograničena na razmatranje postojanja dovoljne kontrole za obezbjeđivanje ekonomičnoti, efikasnosti i efektivnost, revizor daje uopšteno mišljenje. 186. Revizori polaze od toga da njihove ocjene treba da se primijene na aktivnosti koje su proizašle iz ranijih odluka menandžmenta. Zato takve ocjene treba da budu date pažljivo, a izvještaji treba da prikažu vrstu i obim razumno raspoloživih informacija (ili onih koje mogu biti raspoložive) subjekata kod kojih se vrši revizija u vrijeme kad su odluke donesene. Jasnim definisanjem opsega, ciljeva i nalaza revizije, izvještaj demonstrira čitaocu da je revizor pravičan. Pravičnost takođe podrazumijeva da se prikazivanje slabosti u nalazima koji su kritičke prirode vrši na takav način da se ohrabri njihovo otklanjanje i da se poboljšaju sistemi i usmjeravanje, odn. upravljanje u okviru subjekta revizije. Shodno, činjenice se obično razmatraju sa subjektom revizije u cilju obezbjeđivanja njihove potpunosti, tačnosti i pravičnog prikazivanja u izvještaju o reviziji. Može takođe postojati potreba da se u izvještaj uključi i odgovor subjekta revizije u pogledu pokrenutih pitanja, ili doslovno ili sumarno, a posebno kada VRI prikazuje svoje sopstvene stavove ili preporuke. 187. Revizije uspjeha ne treba usmjeravati isključivo na kritiku prethodnog perioda, ali kritike treba da budu konstruktivne. Revizorovi zaključci i preporuke su važan aspekt revizije te se gdje god je to potrebno registruju pismeno kao smjernice za rad. Uopšteno uzevši, ove preporuke sugerišu koja su poboljšanja potrebna, a ne kako ih sprovesti. Ipak, iz nekih okolnosti mogu nastati posebne preporuke, na primjer, da se ispravi nedostatak u zakonu, što bi doprinijelo poboljšanju upravljanja. 188. U formulisanju i praćenju primjene preporuka, revizor treba da sačuva objektivnost i nezavisnost, i da pažnju usmjeri na to da li su identifikovani nedostaci ispravljeni, a ne da li su navedene preporuke usvojene. 189. U formulisanju svog mišljenja ili izvještaja, revizor treba da uzme u obzir materijalnost pitanja kojima se bavi u kontekstu finansijskih izvještaja ((finansijska) revizija pravilnosti), a kod revizije uspjeha na vrstu subjekta kod kojeg se obavlja revizija ili na vrstu aktivnosti subjekta. 190. Kod (finansijskih) revizija pravilnosti ako revizor, prosudivši prema najadekvatnijim kriterijumima, zaključi da predmet revizije ne utiče suštinski na stavove sadržane u finansijskim izvještajima, mišljenje ne treba da bude kvalifikatorno. Ako revizor odluči da je predmet materijalan, mišljenje treba da bude kvalifikatorno, i da utvrđuje vrstu kvalifikacije (tačke 174.-177.) 19l. U slučaju revizije uspjeha ta procjena će biti više subjektivna kad se izvještaj odnosi direktno na finansijske ili druge izvještaje. Prema tome, revizor može naći da je materijalnst po prirodi pitanja ili po kontekstu važniji motiv za razmatranje od materijalnosti po vrijednosti.

- 26 -

POJMOVNIK

Administrativni kontrolni sistem Niz postupaka, kji čine sastavni dio sistema interne kontrole, a tiču se administrativne procedure neophodne radi donošenja odluka uprave, postizanja najviše moguće ekonomične i administrativne efikasnoti i sprovođenja principa uprave, bilo da se tiču finasijskih ili drugih poslova. Bitnost i značaj (bitna pitanja) U opštim crtama, nešto se može smatrati bitnim ako bi znanje o tome moglo uticati na korisnika finansijskog izvještaja ili na rezultate izvještaja o reviziji. Značaj se često posmatra u okviru novčanog iznosa, međutim svojstvena priroda ili karakteristike neke stavke ili grupe stavki takođe može učiniti nešto važnim – na pr. kada zakon ili neki drugi propis zahtijevaju da se nešto odvojeno razmatra bez obzira na visinu novčanih sredstava. Pored važnosti po iznosu ili po prirodi, nešto može biti važno zbog konteksta u kome se javlja. Na pr.: razmatranje nekog pitanje u odnosu na cjelokupni pregled dat u prikazu; cjelina čiji je dio; pod određenim uslovima; odgovarajući iznos u prethodnim godinama. Revizorska evidencija igra značajnu ulogu prilikom donošenja odluke o reviziji a tiče se odabira predmeta i oblasti revizije i prirode, vremena i obima kriterijuma i procedura revizije. Cilj revizije Jasna izjava o tome šta se namjerava postići prilikom revizije i/ili pitanja na koja će se revizijom odgovoriti. To može obuhvatiti pitanja vezana za finansije, regulativu ili realizaciju postavljenih ciljeva. Dužna pažnja Adekvatni stepen pažnje ili umjeća koji obučeni revizor treba da primjenjuje imajući u vidu težinu zadatka revizije, kao što su pažnja prilikom planiranje, sakupljanja i evaluacije dokaza, sastavljanje mišljenja, zaključaka i preporuka. Efektivnost Do koje mjere su postignuti ciljevi, i odnos između željenog rezultata i postignutog rezultat neke aktivnosti. Efikasnost Odnos između rezultata, u terminima dobara, usluga ili drugih rezultata, i utrošenih finansijskih sredstava da bi se taj rezultat postigao. Ekonomičnost Minimalni utrošci pri obavljanju neke djelatnosti, vodeći računa o kvalitetu. Finansijski sistemi Procedura pripreme, zavođenja i izvještavanja o pouzdanim podacima koji se tiču finansijskih transakcija. Fundamentalno Nešto postaje fundamentalno (u dovoljnoj mjeri bitno) rađe nego bitno kad njegov uticaj na finansijske izvode postane toliko značajan da postoji prijetnja da ih učini netačnim kao cjelinu. Interna kontrola Cjelokupan sistem finansijske i druge kontrole, uključujući organizacionu strukturu, metode, procedure i internu reviziju, koji postavlja neka uprava unutar svojih okvira, u cilju pomaganja pri vođenju poslova subjekta revizije na zakonit, ekonomičan, efikasan i efektivan način; obezbjeđivanje poštovanja pravila uprave; sačuvanje sredstava; obezbijeđivanje tačnosti i cjelovitosti računovodstvenih iskaza; i izrada finansijskih i upravnih informacija na vrijeme i pouzdano. Interna revizije Funkcionalni način kojim neka uprava dobija uvjerenje od jedinice unutar sebe da procesi koji izazivaju finansijske uticaje funkcionišu na način koji će minimalizirati mogućnost krađe, greške ili neefikasnog ili neekonomičnog poslovanja. Ona ima mnoge karakteristike eksterne revizije ali može samo da izvršava uputstva na nivou uprave kojoj odgovara.

- 27 -

Izvještaj Pismeno mišljenje revizora ili druge primjedbe vezane za skup finansijskih izjava proistekle iz revizije finansija ili revizije pravilnosti ili nalazi revizora po izvršenoj reviziji. Izvršna vlast Dio vladi koji izvršava zakon. Javna odgovornost Obaveza pravnih ili fizičkih lica, uključujući javna preduzeća i organizacije, u kojima država ima udjela u vlasništvu, da se odazovu finansijskim, upravnim i programskim odgovornostima koje su im povjerene, i da izvještavaju one koji su im te odgovornosti prenijeli. Međunarodna organizacija vrhovnih revizorskih institucija (INTOSAI) Međunarodno i nezavisno tijelo koje ima za cilj da promoviše razmjenu ideja i iskustava među Vrhovnim revizorima u sferi kontrole javnih finansija. Mišljenje Pismeni zaključak revizora vezano za određeni broj finansijskih iskaza kao rezlutat finansijske ili regularne revizije. Nadzor Osnovna pretpostavka u reviziji koja zahtjeva pravilno vođstvo, uputstva i kontrolu u svim stupnjevima kako bi se obezbjedile kompetentne, efektivne veze između aktivnosti, procedura i standarda koje se izvode i koje treba ostvariti. Načela Osnovne pretpostavke, jedinstvena načela, dosledni principi i uslovi koji predstavljaju opšti okvir za razvoj standarda revizije. Nalazi, zaključci i preporuke Nalazi predstavljaju posebnu evidenciju koju je prikupio revizor kako bi odgovorio ciljevima revizije; zaključci su izjave koje revizor izvodi iz tih nalaza; preporuke su tokovi djelovanja koje revizor predlaže vezano za ciljeve revizije. Nezavisnost Sloboda koju VRI ima, a tiču se revizije, da se ponaša u skladu sa svojim ovlašćenjima revizije, bez spoljašnje direktive ili uplitanja bilo koje vrste. Obim revizije Okvir ili opseg revizije i predmet revizije. Opšti standardi Kvalifikacije i kompetentnost, neophodna nezavisnost i objektivnost, i upražnjavanje dužne pažnje, koji se zahtijevaju od revizora prilikom kompetentnog, efikasnog i efektivnog izvršenja zadataka vezanih za terenske standarde i standarde izvještavanja. Planiranje Definisanje ciljeva, određivanje principa i određivanje prirode, svrhe, obima i vremena vezano za procedure i kriterijume koji su potrebni da bi se postigli ciljevi. Postupak revizije Kriterijumi, uputstva ili detalji obuhvaćeni programom revizije koje treba sprovesti sistematično i uz rasuđivanje. Revizorski dokaz Saznanja koja predstavljaju osnovu za mišljenje, zaključak ili izvještaj revizora ili VRI-a. Kompetentno: podatak koji je kvantitativno dovoljan i adekvatan da se završi proces revizije; i kvalitativno je neparcijalan tako da uliva povjerenje i da se na to može osloniti.

- 28 -

Relevantno: podatak koji je od značaja za cilj revizije. Prihvatljiv: podatak koji je ekonomičan u smislu da troškovi za njegovo dobijanje odgovaraju cilju koji je revizor ili VRI htio da postigne. Revizija menadžmenta (upravljanja) Analiza javne potrošnje u svjetlu opštih principa dobrog upravljanja. Revizija pravilnosti Provjera finansijske odgovornosti subjekata revizije, uključujući ispitivanje i procjenjivanje finansijskih izvještaja i davanje mišljenja vezano na finansijske izvještaje; provjera finansijske odgovornosti državne uprave kao cjeline; revizija finansijskih sistema i transakcija, uključujući procjenju usaglašenosti sa pravosnažnim statutima i regulativama; revizija interne kontrole i funkcionisanja interne kontrole; revizija «čestitiosti» i «doličnosti» odluka uprave koje su donijete unutar subjekta revizije; i izvještavanje vezano za bilo koju drugu pitanje koje se javi posredno ili neposredno putem vršenja revizije a koje VRI smatra da treba provjeriti. Revizija uspjeha Revizija ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti kojom subjekat revizije upravlja svojim finansijska sredstva prilikom obavljanja svojih dužnosti. Revizorska ovlašćenja (mandat) Revizorska odgovornost, ovlašćenje, sloboda odlučivanja i dužnosti date VRI po Ustavu ili zakonu neke države. Revizorski standardi Standardi revizije, predstavljajući minimum uputstava za revizora, koji pomažu prilikom određivanja u kojoj će se mjeri primjeniti postupci i procedura revizije kako bi se ispunio cilj revizije. Oni su kriterijumi ili mjerila na osnovu kojih se procjenjuje kvalitet rezultata revizije. Sistem računovodstvene kontrole Niz postupaka za koje se smatra da su dio sistema ukupne interne kontrole čija je svrha realizacija računovodstvenih ciljeva jedinice. To obuhvata usaglašenost sa računo-vodstvenim i finansijskim principima i procedurama, čuvanje finansijskih sredstva jedinice i pripremanje pouzdanih finansijskih izvještaja. Standardi terenskog rada Okviri unutar kojih revizor sistematski ispunjava ciljeve revizije, uključujući planiranje i nadzor revizije, prikupljanje mjerodavnih, relevantnih i prihvatljivih podatak, i adekvatno proučavanje i evaluacija internih kontrola. Standardi izvještavanja Okviri u kojima revizor može da podnese rezultat revizije, uključujući smjernice vezane za formu i sadržaj izvještaja revizora. Subjekt kod kog se obavlja revizija (subjekt revizije) Organizacija, program, aktivnost ili dužnost koji je predmet revizije VRI. Ustavno pitanje Nešto što osnovni zakon jedne države dozvoljava ili dopušta. Vrhovna revizorska institucija (VRI) Javno tijelo države koje, kakogod bilo osmišljeno, konstituisano ili organizovano, zakonom izvršava funkciju najviše javne revizije države. Zakonodavna vlast Vlast koja u nekoj zemlji donosi zakone, kao npr. Skupština.