instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna ... · SUDSKA PRAKSA 6. GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO: Izviđaji – specifi čna pravna radnja suda Željko Borić, sudac Općinskog

3

TISKANICAPoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb

www.novi-informator.net

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja

©ISSN 0537 6645

Nakladnički savjet Novog informatora predsjednik: Mladen Žuvela, dipl. iur. članovi: prof. dr. sc. Mate Babić • akademik Jakša Barbić • dr. sc. Ivo Grbin • Damir Kontrec, dipl. iur. • mr. sc. Hrvoje Momčinović

BROJ 6406

na stranicama 3. TRADITIO IURIDICA, br. 382, prof. dr. sc. Marko Petrak 4. SUDSKA PRAKSA

6. GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO: Izviđaji – specifi čna pravna radnja suda Željko Borić, sudac Općinskog suda u Splitu 8. ZEMLJIŠNOKNJIŽNO PRAVO: Pravni lijekovi u zemjišnoknjižnom postupku nakon izmjene Zakona o zemljišnim knjigama iz 2013. Zinka Bulka, dipl. iur., sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici10. GOSPODARSTVO: Novine u sankcioniranju nepoštenih trgovaca mr. sc. Alida Saračević Moslavac11. JAVNA NABAVA: Neuobičajeno niska cijena ponude u postupcima javne nabave Ante Loboja, dipl. iur.

15. PRAVO OSIGURANJA: Ugovori o osiguranju (troškova) pravne zaštite doc. dr. sc. Loris Belanić, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

16. PREDSTEČAJNO PRAVO: Pobijanje predstečajne nagodbe Bruno Damjanac, mag. iur., odvjetnički vježbenik u Požegi

18. POREZI: Porez na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi, s osvrtom na poseban postupak, mr. sc. Mirjana Mahović Komljenović

20. UPRAVNO PRAVO: Sporazum o rastu osnovice za obračun plaće državnim i javnim službenicima, Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

21. NOVI PROPISI

22. VI PITATE - MI ODGOVARAMO

Nastavak na 2. stranici

ZAGREB, 22. 2. 2016.

prof. dr. sc. BRANKO SMERDEL, predstojnik Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

1. Uvodne napomeneU javnosti je prepoznata situacija u kojoj

smo se našli s problemom reizbora ustavnih sudaca. Razloge je sumirala predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec: volja za neo-graničenom moći, praćena arogancijom, oslo-njena na neznanje.

Mišljenja smo, ipak, da nema razloga pa-nici. Postoje primjenjiva i u cijelosti ustavno utemeljena rješenja. Namjera mi je ponuditi ono koje ja vidim kao najjednostavnije. Zato ću se samo vrlo kratko osvrnuti na do sada spomenute mogućnosti. Ukratko, ne zato što bih te prijedloge podcjenjivao, nego zato što želim sačuvati vrijeme za obrazloženje mojeg prijedloga i raspravu o njemu.

Vremena nema previše: odumiranje Ustavnog suda ne smije se dopustiti. Napu-štanje ustavnog nadzora nad zakonodav-cem, striktno pravno gledano, bitno bi i defi -nitivno izmijenilo ustavni poredak Republike Hrvatske, na način kojim se vrijeđaju njego-

ve temeljne ustavne vrednote: vladavina prava i poštovanje prava čovjeka.2 Politički gledano, zajamčena bi prava i slobode osta-le bez djelotvorne zaštite pred djelovanjem zbiljske, izvršne vlasti, Vlade i ministarstava.

2. Kritika ponuđenih rješenjaGlavni je ustavnopravni prigovor, zajed-

nički svima zajedno, i svakom posebno od iznesenih prijedloga: zanemaruje se da je izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hr-vatske na način i uz ograničenja propisana Ustavom, u isključivoj nadležnosti Hrvatskog sabora. Dakle, svaki od alternativnih prijedlo-ga koji to ignorira, trpi od ozbiljnih slabosti:

2.1. Intervencija predsjednika Republike

Intervencija predsjednika Republike, na temelju članka 94. Ustava, na način da imenuje ustavne suce, bila bi protuustavna. Takva intervencija ni u kojem slučaju ne bi mogla izdržati strogi test razmjernosti. In-tervencija šefa države u izbor tijela kojem je jedino odgovoran u slučaju povrede Ustava, ne bi mogla biti protumačena kao nužna izuzetna mjera u cilju stabilizacije ustavnih institucija u demokratskom društvu.3

2.2. ReferendumReferendum o ukidanju Ustavnog

suda, kako je ispravno upozorila pred-sjednica Suda Jasna Omejec, ako bi uopće bio moguć, morao bi se odnositi na promje-

prof. dr. sc. BRANKO SMERDEL

1 Uvodno priopćenje na znanstvenom skupu: Jamac legalno-sti Ustavni sud Republike Hrvatske, HAZU, 10. veljače 2016.

Prijedlog ustavno utemeljenog rješenja1

2 Rokovi su doista pitanje političke volje. U zimu 1989./90. godine sudjelovao sam u radnoj skupini, čijim je djelova-njem osigurano usvajanje primjenjivog izbornog zakona u razdoblju od tri mjeseca, od prosinca do veljače. U je-sen iste godine sudjelovao sam u radnoj skupini koja je u ukupno tri mjeseca formulirala Nacrt novog Ustava. U proljeće 2000. godine radna skupina predsjednika Republike u roku mjesec dana formulirala je elaborat promjene Ustava. S druge strane, pak, Hrvatski sabor 7. saziva nije uspio iznjedriti prihvatljiv prijedlog Zakona o referendumu; niti u godinu dana uskladiti Ustavni zakon o Ustavnom sudu s Promjenom Ustava iz 2010.

3 Branko Smerdel: Promemorija za Predsjednicu Republi-ke, Jutarnji list, 15.12. 2015.; Može li nas ustavni poglavar izvesti iz blokade?, Informator, 6397, 21.12. 2015., str. 1-2. Time smo tek započeli raspravu o tome što znači ovlast ‘voditi brigu o nečemu’, koja u SAD-u traje otkad je Ustav donesen.

Kako odgovoriti na prijetećuKako odgovoriti na prijeteću krizu ustavnog sudstva?krizu ustavnog sudstva?

U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u organizaciji Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava, održan je 10. veljače 2016. skup pod nazivom »Jamac legalnosti Ustavni sud Republike Hrvatske«. Uvodna izlaganja održali su akademik Davorin Rudolf, predsjednik Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU i prof. dr. sc. BrankoSmerdel, a skup je moderirao akademik Vlatko Silobrčić. Brojne uvažene dužnosnike zakonodavne, izvršne i sudske vlasti pozdravio je akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU. Za opstojnost Ustavnog suda zalagao se u svojoj uvodnoj riječi predsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner kao i drugi sudionici u raspravi. U diskusiji su sudjelovali prof. dr. sc. Jasna Omejec, Vladimir Šeks, prof. dr. sc. Sanja Barić, prof. dr. sc. Biljana Kostadinov, Ivan Zvonimir Čičak, prof. dr. sc. Robert Podolnjak, Josip Leko, dr. sc. Mato Arlović i drugi uvaženi sudionici.

2 22. 2. 2016.br. 6406

Nastavak sa 1. stranice

nu cijelog ustavnog sustava ustrojstva vlasti, i to u smjeru u kojem to ne bi bilo moguće bez povrede međunarodnog pravnog poret-ka OUN-a, Vijeća Europe i Europske unije.4

Međutim, s obzirom na popularnost referenduma građanske inicijative, kao i ustavnu odredbu o odlučivanju na referen-dumu većinom onih koji su glasovali, ovdje treba upozoriti na oprez! Ograničenja izrav-ne demokracije, konstitucionalističke ideje, teško se prihvaćaju u javnosti, što izuzetno olakšava manipulacije. U apsurdnom susta-vu uređenja referenduma, koji se namjerno održava, žestoka organizirana kampanja, uz angažman vještih i beskrupuloznih manipu-latora javnim mišljenjem, mogla bi donijeti potrebnu većinu glasova, makar glasovalo stotinjak građana. 5

2.3. Prijedlog o prijenosu ovlastiPrijedlog o prijenosu ovlasti nadzora

ustavnosti zakona na Vrhovni sud, pri čemu se isticao premijer Zoran Milanović i uski krug njegovih pravnih stručnjaka iz SDP-a, značio bi ukidanje nadzora nad ustavnošću zakonodavstva6. Oni su očigledno nesvjesni da su ta stajališta već mnogo raspravljana, jer ih je 90-ih zastupao istaknuti ustavni sudac i predsjednik Vrhovnog suda Milan Vuković7. Tijekom približavanja europskim integracijama, uz domaća, prevladala su sta-jališta stručnjaka iz Vijeća Europe i kasnije Europske Unije u prilog Ustavnom sudu. Na-suprot ustaljenim stajalištima, nezadovoljan djelovanjem Suda, koji je odlučno reagirao na uporno donošenje formalno i materijal-no neustavnih i nezakonitih propisa od stra-ne njegove Vlade, premijer Milanović navo-dio je primjere Švedske i Velike Britanije kao zemalja koje nemaju ustavne sudove. Nika-kva pojašnjenja zašto bi to bilo značajno za bilo koju od takozvanih novih demokracija, koje su sve odreda, uz izuzetak Latvije, uvele ustavne sudove.8 Trend dijele i ‘zrele demo-kracije’. Velika Britanija ustavnom je refor-mom još prije deset godina uvela Vrhovni sud, s nekim ovlastima nadzora nad zako-nodavstvom. Primjer francuskog Ustavnog vijeća poslije reforme iz 2008. godine, vrlo je značajan u tom pogledu9.

2.4. Europski sud za ljudska pravaEuropski sud za ljudska prava mogao

bi, prema mišljenju drugih političara, kao, primjerice, predsjednice Laburista N. Tireli i zastupnika Mosta I. Lovrinovića, uspješno

nadomjestiti Ustavni sud. Kao pravni laici, oni potpuno nesvjesni da bi se time, u najmanju ruku, vrijeđale bitne odredbe Europske kon-vencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda o primarnoj nadležnosti domaćeg pravosuđa i uvjetu iscrpljenih domaćih prav-nih lijekova. Kao odgovorni političari, trebali su se o tome informirati. Potpuna neobavije-štenost o općepoznatoj činjenici da je pravda spora, zaprepašćuje. Više od toga, Europski sud za ljudska prava preopterećen je zao-stalim predmetima i pitanje reorganizacije u cilju povećanja djelotvornosti Suda, središnje je pitanje, skoro pa usporedivo s hrvatskim beskonačnim reformiranjem pravosuđa. 10

2.5. Reinterpretacija odredbe članka 126. Ustava

Reinterpretacija odredbe članka 126. Ustava, koja bi, kako je nakon isteka svojeg mandata predložio akademik D. Krapac, zna-čila produljivanje mandata ustavnih sudaca sine die, sve dok na dužnost ne stupi novoiza-brani sudac, izravno proturječi slovu članka 126. prema najjednostavnijem, gramatičkom tumačenju11. Još važnije, ona proturječi i op-ćem pravilu tumačenja propisa prema koji-ma se iznimke ne mogu tumačiti ekstenzivno (Exceptiae sunt strictissimae interpretationis)12.

Pravno gledano, takva reinterpretacija izričite ustavne odredbe ne bi bila moguća u okviru pozitivnog ustavnog sustava. Izričita iznimka ne može se interpretirati kao pravi-lo. Upravo obratno: iznimka potvrđuje pra-vilo u svim slučajevima koji nisu izrijekom izuzeti exceptio probat regulam, in casibus non exceptis.

Njezinom bi se primjenom izravno vri-jeđale čak i odredbe članka 1. Ustava, pre-ma kojem vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Narod svoju vlast provodi izborom svojih zastupnika ili izravnim odlučivanjem. Ne može se izvan Ustavom predviđenog postupka, tacite mijenjati ustavno uređenje države. Iz propusta parlamentaraca da djelu-ju ne mogu se izvoditi nikakvi, a kamoli vre-menski neograničeni mandati. Sve njihove ‘grijehe’, nastale strančarenjem i propušta-njem odgovornosti, treba sankcionirati na izborima. Ovdje uopće nije pitanje tko je kriv (zastupnici), a tko nevin (ustavni suci), kako postavlja autor elaborata, već kako očuvati demokratsko ustavno uređenje države.

Vademecum o izboru sudaca Veneci-janske komisije13 upozorava na oprez već glede reizbora ustavnih sudaca te prepo-

ruča ograničavanje na jedan dulji mandat, dopuštajući pri tome, iznimno (Sic!), ponav-ljanje mandata samo za izuzetno sposobnog i istaknutog suca. Naime, smatra se da nit-ko ne smije biti doveden u položaj gdje bi, uslužnošću prema zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti, sam mogao utjecati na svoj reizbor. Još gore, bez vremenskog ograničenja produlje-nja mandata na šest mjeseci, svaki sudac i Sud u cjelini, mogli bi, pogodovanjem poli-tičkim moćnicima, utjecati na produljivanje mandata bez ograničenja.14

Takvo nešto nikome se ne smije dopustiti u sustavu ustavne demokracije. Utemeljitelji američkog Ustava napisali su da ni sami sebi ne možemo toliko vjerovati da bismo si povje-rili neograničenu vlast. Posluživši se njihovom formulom, dakle: gospođe i gospodo, upozo-ravam: ni mene osobno, pa tako ni moje ko-lege, ne smijete staviti u takvu poziciju! Moje opće upozorenje odnosi se na sve i svakoga, pa stoga nikoga ne bi trebalo uvrijediti.

Ograničavanjem produljenja mandata suca u ustavnim promjenama 2010. godine dopuštena je, prema našem mišljenju, najdu-lja dopustiva iznimka. To je dobro! Nije nam poznato da bi ijedna država Vijeća Europe prihvatila ustavnu odredbu o produljenju mandata u obliku kakav bi ona imala u nas, da nije usvojeno spomenuto ograničenje: u kom-binaciji sa samokandidiranjem, pojedinačnim tajnim glasovanjem i zahtjevom za dvotrećin-skom većinom. Zbog toga, u okviru ustavno-pravnog poretka uspostavljenog Ustavom iz 1990. godine, izuzimanje odluke o izboru sudaca iz nadležnosti Hrvatskog sabora, ili pak pripisivanje šutnji Sabora važne pravne posljedice, dramatično bi vrijeđalo temeljne vrednote ustavnog poretka iz članka 3. Usta-va, koje su temelj za tumačenje Ustava.

Profesor Željko Potočnjak, bivši sudac i predsjednik Ustavnog suda, u spomenutoj televizijskoj raspravi, ukazao je da rješenja ne treba tražiti putem reinterpretacija, nego da političke stranke u Hrvatskom saboru mora-ju, u skladu sa svojom ustavnom odgovor-nošću, pristupiti izboru svih sudaca kojima su mandati istekli, kao akademiku Krapcu, ili su pred istekom. Premda je time rečeno sve bitno, s obzirom na višegodišnje iskustvo s neodgovornošću navedenih čimbenika, po-trebno je raspraviti sve prijedloge i potražiti rješenja za slučaj da promjena vlasti ne bude dovoljna za buđenje svijesti i odgovornosti zastupnika u tom pogledu.

3. Naš prijedlog: novi Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske

3.1. Potreba unošenja reda u pravni kaos

U proteklih pet godina postalo je, bez ikakvih dvojbi, razvidno da je ključ problema pogrešna prosudba prema kojoj je odredbu o izboru sudaca dvotrećinskom većinom mo-guće izravno primijeniti, bez razrade drugih uvjeta na koje je ukazivao Vademecum i cijeli korpus pravnih stajališta Venecijanske komi-sije, kao i manji dio hrvatske teorije koji se zalagao za promjene načina izbora ustavnih sudaca. Pasivnost zastupnika ne može i ne smije biti osnovom produljivanja mandata sine die. Ali jednako, ona ne smije biti niti uzorkom tako krucijalne ustavne promje-ne kakvu bi donijelo napuštanje institucije Ustavnog suda.

Za rješenje problema obnove perso-nalnog sastava Ustavnog suda Republike Hrvatske na raspolaganju nam je prikladan

alat: Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona za provedbu Ustava (Nar. nov., br. 137/85 - u nastavku teksta: UZPRH)15. Doista nema nikakva ozbiljnog pravnog ra-zloga koji bi sprječavao Hrvatski sabor da posegne za tim pravnim alatom. Time bi se na vrijeme prevenirale štetne i nepopravljive posljedice dulje nesposobnosti Suda da dje-luje na nadzoru ustavnosti zakonodavstva, da uopće ne spominjemo (horibile dictu) ide-je o odumiranju Ustavnog suda prešutno, to jest nedjelovanjem Hrvatskog sabora.

Koji je bitni ratio našeg prijedloga? Duboko smo uvjereni da bi novi sastav Hrvatskog sabora relativno lako postigao suglasje o potrebi očuvanja institucije Ustavnog suda.16 To bi, pak, nametnulo bitno ozbiljniji pristup pri izboru ustav-nih sudaca, koje bi Sabor izabrao većinom svih zastupnika.17

Kako smo već ukazali, doista nam je po-trebna reinterpretacija odredbe o dvotrećin-skoj većini, ali u sljedećem smislu: tu odred-bu nije bilo moguće izravno primijeniti, nego je u tu svrhu bilo nužno potrebno unijeti kompleksne promjene u Ustavni zakon. To implicite podrazumijeva članak 6. UZPU-a, koji nalaže usklađivanje Ustavnog zakona o Ustavnom sudu s odredbama Ustava u roku od jedne godine od dana proglašenja toga Ustavnog zakona. Takvo usklađivanje do danas nije provedeno, ali je praksa dokazala da je ocjena o prikladnosti promjene načina izbora ustavnih sudaca od obične u dvotre-ćinsku većinu, bila temeljno pogrešna. Nije se lako snaći u takvom pravnom neredu, ali moglo bi se reći: nije svako zlo, za zlo! Ili, kao što su govorili američki Utemeljitelji, ‘sred-

4 Članak 35. EKZLJPTS-a određuje supsidijarnost konvencij-ske zaštite; šire Jasna Omejec: Strasbourški Acquis, op. cit. 533.

5 Vidjeti Anketu o ukidanju Ustavnog suda na http://www.monitor.hr/anketa/?page=vote, results,1757 : 76,35 po-sto glasova za ukidanje: 35,65 posto protiv. Uzorak je 892 ispitanika, te zaključujemo da 108 nije htjelo izraziti svoje stajalište. Bilo bi smiješno kada takav rezultat na referen-dumu ne bi značio ukidanje Suda.

6 http://www.vecernji.hr/hrvatska/provodi-li-se-projekt-gasenja-ustavnog-suda-i-sto-bi-se-dogodilo-da-ga-se-ukine-1037438

7 http://www.hkv.hr/izdvojeno/tribine/pridruivanja/7751-dr-milan-vukovi-hrvatsko-sudstvo-i-europska-unija.html; http://www.hrt.hr/arhiv/99/01/26/HRT0054.html

8 Ministar pravosuđa drži da je uvođenje common lawa u Hrvatsku pitanje donošenja zakona, http://www.jutarnji.hr/jedna-presuda-bit-ce-obvezna-za-sve-sudo-ve/1365357/

9 https://www.supremecourt.uk/about/significance-to-the-uk.html

10 http://www.jutarnji.hr/ne-vjeruje-u-puni-mandat-no-ve-vlade-tireli--ovakav-ustavni-sud-treba-ukinuti--a-slicnog-misljenja-je-u-pregovorima-bio-i most

11 Podneseno sjednici Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2015. Ustavni sud odlučio se, ispravno, za sa-moograničenje: Ustavni sud nije sudionik rasprave o prijed-logu akademika Krapca, ali smatra da ga on, kao istaknuti pravni znanstvenik, može u svoje ime podnijeti državnim tijelima. Tako je elaborat prvi put predstavljen na HTV-u, u emisiji ‘Otvoreno’ 16. siječnja 2016. godine. Osnovnu ideju iznio je Vladimir Šeks, uz asistenciju voditelja.

12 Dragomir Stojčević, Ante Romac: Dicta et Regulae Iuris, Beograd 1970., 214 na str. 96.

13 Vademecum on Constitutional Justice, European Co-mmission for Democracy Through Law (Venice Com-mission), Strasbourg, 11 May 2007, CDL-JU(2007)012, available at http://www.venice.coe.int/ docs/2007/CDL-JU%282007%29012-e.asp . A Vademecum is a compilati-on of extracts taken from opinions adopted by the Venice Commission on a given issue. It specifi cally aims at ser-ving as a source of reference for drafters of constitutions and of legislations on constitutional courts, researchers as well as the Venice Commission’s members, who are requested to prepare comments or expertises.

14 Dakako, to se odnosi na svaki, a ne samo na sadašnji sa-stav Ustavnog suda. Preventivne mjere koje polaze od pre-sumpcije da je bolje spriječiti ambivalentne situacije, kao kod sukoba interesa, slabo se razumiju i prihvaćaju u nas.

Kako odgovoriti na prijetećuKako odgovoriti na prijeteću krizu ustavnog sudstva?krizu ustavnog sudstva?

15 Izglasan je dvotrećinskom većinom po žurnom postupku, nakon što je Promjena Ustava od 16. lipnja stupila na sna-gu proglašenjem, dakle prije nego što je objavljena, 22.10. 2010. Za naš su prijedlog bitne slijedeće odredbe: Članak 2. Odredbe Ustava za čiju se primjenu, prema Ustavu, ne mora donijeti Ustavni zakon ili zakon, primjenjuju se ne-posredno od dana proglašenja Ustava; Članak 3. Zakoni kojima se omogućuje primjena odredaba Ustava koje se ne mogu neposredno primijeniti, donijet će se u rokovima propisanim ovim Ustavnim zakonom; Članak 6. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske uskladit će se s odredbama Ustava u roku od godine dana od dana proglašenja ovoga Ustavnog zakona; Članak 7. Zakoni kojima se omogućuje primjena odredaba Ustava koje se ne mogu neposredno primijeniti, uskladit će se u roku šest mjeseci od dana proglašenja ovoga Ustavnog zakona. Zakonima iz stavka 1. ovoga članka uredit će se pitanja koja se odnose na: obranu, Oružane snage Republike Hrvatske, Kazneni zakon, Državni ured za reviziju, sudo-ve, Državno sudbeno vijeće, državno odvjetništvo, izbor predsjednika Republike Hrvatske, referendum, pravo na pristup informacijama, obrazovanje, pučkog pravobra-nitelja, te ostali zakoni i Poslovnik Hrvatskoga sabora. Narodne novine, br. 121/10.

16 Uostalom, predsjednik Hrvatskoga sabora Željko Reiner, dosljedno je, kao oporbeni zastupnik, podržavao Ustavni sud, da bi važnost suda višekratno naglasio, kao i pot-predsjednik, profesor Ustavnog prava Robert Podolnjak. http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/zeljko-reiner-ustavni-sud-dosada-je-radio-vrlo-korektno---422650.html . U SDP-u ne dijele svi stajališta svog predsjednika: bivši pred-sjednik Sabora Josip Leko, kao i nekoliko drugih ugled-nika, nikada se nije tako izjašnjavao, a činjenica je da se 2010. kandidirao za suca Ustavnog suda http://www.vecernji.hr/izbori2015/leko-glasao-za-reinera-jer-zeli-po-stati-sudac-ustavnog-suda-1048313.

17 Na sjednici saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i poli-tički sustav održanoj 30. lipnja 2010., došlo je do ozbiljnih kontraverzi oko pitanja ima li se na izbor jednog ustav-nog suca koji je u tijeku, primijeniti odredba članka 25. promjene Ustava, koja za izbor ustavnog suca zahtijeva dvotrećinsku većinu. Prema izvješću tiska, svih pet kan-didata, uglednih pravnika s dugačkim iskustvom u stru-ci, izbjegli su odgovoriti na stručno pitanje koji se propis ima primijeniti. Nema sumnje da je to nezaobilazan dio sudačkog posla, ali i da je njegova važnost neizmjerno porasla izmjenom članka 5. i članka 117. Ustava, prema kojoj „sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međuna-rodnih ugovora i drugih važećih izvora prava“, pri čemu nota bene, ustavotvorac ne misli samo na acquis Europ-ske unije, nego i na case law Europskog suda pravde i Eu-ropskog suda za ljudska prava, dok je prijedlogom ustav-ne promjene sam Ustavni sud otvorio i pitanje primjene tzv. soft lawa, preporuka Vijeća Europe, pa čak i mišljenja Venecijanske komisije. Pristupnici koji su se redom sami kandidirali, neki i opetovano, uglavnom su tvrdili da zna-ju odgovor, ali ga ne žele reći jer izaziva pravne i političke prijepore. Kakvi bi to bili ustavni suci koji na dužnost stu-paju zahvaljujući ponižavajućoj autocenzuri? ‘Htjeli bi u Ustavni sud ali bez zamjeranja’, Novi list, 1. srpnja 2010., 7.

322. 2. 2016.br. 6406Traditio Iuridica

prof. dr. sc. MARKO PETRAK*

Traditio Iuridica (382)

* prof. dr. sc. Marko Petrak, predstojnik Katedre za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

stva zla’ mogu biti iskorištena da se učini do-bro. Hrvatska ustavnopravna znanost mora znati odrediti problem i nalaziti rješenja i u košmarnoj situaciji u kojoj se nalazi naš prav-ni sustav.18

3.2. Prijedlog sadržaja novog Ustavnog zakona

Podnosimo, dakle, sljedeći prijedlog. Novim Ustavnim zakonom, koji bi izmijenio i dopunio UZPURH iz 2010., utvrđuje se da se norma o izboru ustavnih sudaca dvotrećin-skom većinom ne može izravno primjenjiva-ti. Odnosno, točnije rečeno, nije se mogla niti se može ponovno primijeniti, bez usklađenja s Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu (u nastavku teksta: UZPU), kako je i predviđeno člankom 6. UZPU-a. Za tu se promjenu odre-đuje primjeren rok: primjerice, dvije godine. Do te prilagodbe ustavni suci birat će se veći-nom glasova svih zastupnika. Ustavni zakon donio bi se po žurnom postupku, dvotrećin-skom većinom - jednako kao što je donesen Ustavni zakon koji se njime nadopunjava i mijenja.

Razlozi su sljedeći:- prije 24 mjeseca protekao je rok od go-

dine dana za usklađivanje Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske s Pro-mjenom Ustava iz 2010. godine

- praksa je pokazala da je ocjena da se procjena izražena u normi članka 6. UZPURH-a, o izboru sudaca dvotrećinskom većinom može izravno promijeniti bila pogrešna. U nabrajanju u članku 7. UZPURH-a dodaju se riječi: izbor sudaca Ustavnog suda dvotrećin-skom većinom

- izravnom primjenom te odredbe nije moguće postići ciljeve zbog kojih ju je usta-votvorac 2010. godine unio u Ustav

- potrebno je propisati postupak osigu-ranja javnosti kandidiranja i pregovaranja o kandidatima

- potrebno je urediti slučajeve bojkota rada u saborskim odborima, tako da pasiv-nost oporbe ne može dovesti do prednosti na strani vladajućih, čime se vrijeđa višestra-nački sustav kao temeljna vrednota ustavnog poretka.

Zbog toga, novim člankom 6.UZPURH-a određuje se sljedeće:

1.) u roku tri mjeseca od dana stupanja na snagu toga Ustavnog zakona, Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav dužan je izraditi i javno objaviti Nacrt Ustavnog zako-na o izmjenama i dopunama UZUSRH-a.

2.) Minimalan sadržaj Nacrta mora biti određenje uvjeta i postupka izbora sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske.

3.) Do razrade uvjeta i postupka primje-ne ustavne odredbe o izboru ustavnih su-daca dvotrećinskom većinom, suci se biraju većinom svih zastupnika Hrvatskog sabora.

Hrvatski sabor treba odmah pristupi-ti izradi Nacrta novog Ustavnog zakona za provedbu Ustava. Kao i prethodni UZPURH iz 2010., taj će se Ustavni zakon donijeti po žurnom postupku, dvotrećinskom većinom svih zastupnika.

4. Ustavni zakoni za provedbu Ustava u teoriji i praksiU prilog našem prijedlogu u potpunosti

je usmjereno Izvješće Ustavnog suda Hrvat-skom saboru od 15. veljače 2012., o pitanju donošenja i stupanja na snagu zakona o pro-vedbi ustavnih promjena19.

U teoriji, zakon za provedbu Ustava, kojim se uređuju rokovi za donošenje zako-nodavstva i drugih propisa, postupci izbora i imenovanja dužnosnika i druga važna pita-nja uključivanja ustavnih odredaba u pravni poredak, trebao bi popratiti svaku promje-nu Ustava. On bi morao imati pravnu snagu Ustava, kako bi mogao obvezivati i samog zakonodavca. Zbog toga bi se trebao donijeti po postupku donošenja i promjene Ustava.20 U praksi to pravilo nijednom nije primije-njeno: ustavni zakoni za provedbu ustavnih promjena donošeni su većinom svih zastu-pnika, dvotrećinskom većinom, ili nisu niti donošeni. Zbog toga Ustavni je sud konsta-tirao da se radi o organskom zakonu, koji se donosi dvotrećinskom većinom, te na-ložio da se tako uredi Ustavom. Osim toga, Ustavni je sud naglasio da ustavni zakon za provedbu Ustava nema ustavnu snagu, jer nije niti donesen po postupku donošenja i promjene Ustava.

U navedenom Izvješću Ustavni sud kon-statira:

»Prethodno prikazani razvitak instituta ustavnog zakona za provedbu Ustava ukazuje na sljedeće činjenice:

- ustavotvorac do sada nije smatrao ustavni zakon za provedbu Ustava trajnim ustavnim institutom; njegova pravna egzisten-cija u pravnom poretku Republike Hrvatske ovi-sila je o odluci ustavotvorca koju je on donosio od slučaja do slučaja, to jest od jedne do druge promjene Ustava;

- ustavotvorac je vezivao pravno važenje ustavnih zakona za provedbu Ustava uvijek i isključivo uz konkretne promjene Ustava; ti su zakoni stoga prestajali vrijediti po naravi stvari trenutkom kad su sve obveze koje su u njima sadržane bile provedene u praksi (to jest, kad su bile ‘konzumirane’) ili donošenjem novih promjena Ustava;

- nijedan dosadašnji ustavni zakon za provedbu Ustava nije imao snagu Ustava jer nijedan taj zakon Hrvatski sabor do sada nije donio u postupku za promjenu Ustava, već u zakonodavnom postupku;

- međutim, Hrvatski sabor je sve dosa-dašnje ustavne zakone za provedbu Ustava, u pravilu, sam proglašavao i prihvaćao većinom glasova svih zastupnika (ponekad i 2/3 veći-nom glasova svih zastupnika, kao što je bio slučaj s UZPU/2001 i UZPU/2010), a njihovo je stupanje na snagu, u pravilu, vezivao uz dan proglašenja, a ne uz dan objave u Narodnim novinama (uz iznimku UZID-a Ustava/1997). Navedeni elementi (proglašenje, dan stupanja na snagu na dan proglašenja), koji su inhe-rentni isključivo postupku donošenja Ustava i ustavnih zakona s ustavnom snagom, uka-zuju na neprihvatljivo odstupanje od primjene članka 90. stavak 1. Ustava, koji propisuje da ‘prije nego što stupe na snagu zakoni ... objav-ljuju se u Narodnim novinama, službenom li-stu Republike Hrvatske’;

- iako je Promjenom Ustava iz 2000. godi-ne ustavotvorac uveo, u odnosu na nacionalne manjine, posebnu kategoriju ‘ustavnog zako-na koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona’, on nikada nije ustavne za-kone za provedbu Ustava podveo pod tu kate-goriju zakona.«

Zaključno, iako se nazivaju »ustavnim« i iako su se u postupku njihova donošenja do sada primjenjivali pojedini instituti inheren-tni samo ustavnim zakonima ustavne sna-ge (proglašenje, dan stupanja na snagu na dan proglašenja), nijedan dosadašnji ustavni zakon za provedbu Ustava nije

imao ustavnu snagu, jer Hrvatski sabor ni-jedan nije donio u postupku za promjenu Ustava. Ustavni je sud stoga bio nadležan ocjenjivati suglasnost s Ustavom svih dosa-dašnjih ustavnih zakona za provedbu Ustava jer oni, unatoč tome što su se nazivali »ustav-nim«, nisu bili ustavni zakoni s ustavnom sna-gom.

Ustavni sud u tom smislu podsjeća i da je ustavotvorac odnosno zakonodavac du-žan urediti pitanje pravne naravi i snage tih ustavnih zakona. Ustavotvorac im može dati: 1.) ustavnu snagu, u kojem slučaju taj zakon mora biti donesen po revizionom postupku i proglašen u Saboru; 2) snagu or-ganskog zakona, s jasnom naznakom većini; 3) dati mu snagu »običnog« zakona, onda nije potrebna posebna odredba o tome u samom tekstu Ustava. Izvješće je Hrvatski sabor do danas jednostavno ignorirao.

Zaključno, Ustavni sud utvrdio je da na temelju Ustava, koji je danas na snazi, u ustavnom poretku Republike Hrvatske postoji samo jedan ustavni zakon. To je Ustavni zakon o Ustavnom sudu Repu-blike Hrvatske, koji ima snagu Ustava. UZPU/2010 nema ustavnu snagu. Zbog svoje zakonske, a ne ustavne snage, nje-gov je naziv »falsa nominatio«.

Zahtjevi pravne konzistentnosti i zahtje-vi koji proizlaze iz načela vladavine prava, a

osobito iz načela pravne sigurnosti i pravne izvjesnosti objektivnog pravnog poretka, ukazuju na potrebu da se dosadašnja zako-nodavna praksa vezana uz ustavne zakone za provedbu Ustava s njima uskladi, odno-sno da se na ustavnopravno prihvatljiv na-čin standardizira u svim budućim slučajevi-ma.

5. ZaključakNa raspolaganju nam je pogodan

zakonski alat za krčenje nastale prav-ne šikare i nereda, te nema prepreka da ga uporabimo, ne samo za sprječavanje tragične prijetnje odumiranjem Ustav-nog suda, već i za početak nužne akcije unošenja reda u ustavnopravni poredak. Odumiranje Ustavnog suda ne smije se dopustiti!

Na sreću, situacija nije toliko dramatična kako nam se čini. Moram reći da ipak najviše začuđuje nevoljkost stručne javnosti da se upusti u polemiku. Mislim na suce, odvjetni-ke, državne odvjetnike i sveučilišne profeso-re pravnih znanosti. Također, uvažavam od-luku sjednice Ustavnog suda da suci Ustav-nog suda ne sudjeluju o raspravi o ideji da im se reinterpretacijom bez ograničenja produljuju mandati, nešto drugo ne bi niti smjeli odlučiti jer je prijedlog 2010. godine izvorno potekao od Ustavnog suda.21 Ali, pozivam stručnu javnost, pa i kolege ustav-ne suce, da se uključe u raspravu o mojem prijedlogu, gdje takvih ili drugih obzira ne trebaju imati.

18 Na to smo ukazali nakon bezuspješnih znanstvenih upo-zorenja na slabosti rješenja iz oba prijedloga Ustavnih promjena, vladinog i oporbenog. Branko Smerdel: Hrvat-ski Ustav nakon ustavnih promjena 2010. godine, Hrvat-ska pravna revija, 2010., 10 (2010.), 9;1-8.

19 Broj: U-X-838/2012, Zagreb, 15. veljače 2012. 20 Branko Smerdel: Ustavno pravo europske Hrvatske, Na-

rodne novine, Zagreb 2013., 63-64.

21 Premda Ustavni sud nema ovlasti predlagati ustavne promjene, prijedlog je na sjednici Odbora za Ustav iznio i žestoko branio njegov predsjednik Vladimir Šeks, dok je prijedlogom ustavne promjene Ustavni sud otvorio i pita-nje primjene tzv. soft lawa, preporuka Vijeća Europe, pa čak i mišljenja Venecijanske komisije.

SI NON FUERINT PARTES SOCIETATI ADIECTAE, AEQUAS EAS ESSE CONSTAT, lat. ako u ortaštvu nisu određeni ulozi, smatra se da su jednaki. U rimskoj pravnoj tradiciji izreka koja sadržava pravilo obveznog prava prema kojem kod ugovora o ortaštvu (societas), ako drukčije nije ugovoreno, ulozi svakog ortaka trebaju biti jednaki odnosno jednake vrijednosti. Izreka je nastala na temelju jednog fragmenta klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 17, 2, 29, pr.), a navedeno shvaćanje preuzeto je i u moderne europske pravne sustave. Tako, primjerice, Opći građanski zakonik (ABGB/OGZ), u svom paragrafu 1184 određuje da je svaki ortak »obvezan priložiti jednak dio u zajedničku glavnicu, izuzevši slučaj, ako je što drugo ugovoreno«. Navedeno pravilo ugrađeno je i u suvremeno hrvatsko obvezno pravo. Tako članak 640. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisuje da su ortaci obvezni na jednake uloge, ako nije drukčije ugovoreno. Navedenom pravilu, temeljeći se na načelu jednakosti, srodno je sljedeće pravilo rimskog prava: Et illud certum est, si de partibus lucri et damni nihil inter eos conuenerit, tamen aequis ex partibus commodum et incommodum inter eos commune esse (»u slučaju da ništa među ortacima nije ugovoreno o udjelima u dobiti i gubitku, jasno je da će korist i šteta biti podijeljeni na jednake dijelove«). Navedeno pravilo o udjelima u dobiti i gubitku kod ugovora o ortaštvu, koje je u navedenom obliku formulirao klasični pravnik Gaja (Gaius) (Institutiones 3, 150), preneseno je i u Justinijanove Institucije (Institutiones 3, 25, 1): Et quidem si nihil de partibus lucri et damni nominatim convenerit, aequales scilicet partes et in lucro et in damno spectantur (»Ako ortaci ništa izričito ne ugovore o udjelima u dobiti i gubitku, onda se ti udjeli smatraju jednakima«). Isto pravilo ugrađeno je i u suvremeno hrvatsko obvezno pravo. Tako članak 651. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima određuje sljedeće: »Ako udjeli ortaka u dobiti i gubitku nisu utvrđeni ugovorom o ortaštvu, svaki ortak ima, neovisno o vrsti i veličini uloga, jednak udio u dobiti i gubitku.«. Navedena dva pravila rječito govore o tome u kojoj je mjeri rimska pravna tradicija i danas temelj suvremenog reguliranja ugovora o ortaštvu.

4 22. 2. 2016.br. 6406

Sudska praksaParnični postupak – revizija protiv presude

Kada je u različitim odlukama donesenimu istom sporu drugostupanjski sud o određenom pravnom pitanju zauzeorazličita pravna shvaćanja, ne može sesmatrati da je to pitanje važno zaosiguranje jedinstvene primjene pravai ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,jer nije riječ o pitanju o kojem bi postojala različita praksa drugostupanjskih sudova

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE,BR. Rev-x 1152/14-2 OD 31. OŽUJKA 2015.

Tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - u nastavku teksta: ZPP) zbog sljedećeg prav-nog pitanja:

»Uzima li se u smislu odredbe članka 374. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91 i 3/94), s obzirom na različitu praksu drugostu-panjskog suda, kao dan početka računanja zastare osnovni pravni posao kupoprodaje, u konkretnom slu-čaju računi koje je tužitelj ispostavio tuženiku (12. trav-nja 1991.) ili se kao dan početka računanja zastare ima računati datum saznanja da akceptni nalog nije plaćen -uzimajući u obzir prirodu akceptnog naloga kao sred-stva plaćanja gdje se on ne vraća kao nenaplativ, već ostaje u naplati čekajući da račun postane solventan, a u konkretnom slučaju nakon završetka stečajnog po-stupka kad je akceptni nalog vraćen i proglašen nena-plativim (20. listopada 1992.)«, ističući da je »važnost postavljenog pitanja za jedinstvenu primjenu prava iznimno važan, a revizijski sud o tome nije donio mi-šljenje.«.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti tako da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Revizija je nedopuštena.Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a, u sluča-

jevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postu-povnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstve-ne primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1.) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2.) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda ute-meljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shva-ćanjem;

3.) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju.

Prema odredbi stavka 3. toga članka, u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno na-značiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstve-ne primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Obrazlažući zašto smatra da je pravno pitanje zbog kojeg je izjavio reviziju važno za osiguranje jedinstve-ne primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbe članka 382. stavak 2. ZPP-a, tužitelj navodi da je u ovom predmetu isti sudac Žu-panijskog suda u Z. u odnosu na navedeno pravno pitanje zauzeo različita shvaćanja u rješenju od 27. si-ječnja 2009., kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje i u ponovljenom postupku donesenoj pobijanoj presudi.

U situaciji kada je u različitim odlukama donese-nim u istom sporu drugostupanjski sud o određenom pravnom pitanju zauzeo različita pravna shvaćanja, ne može se smatrati da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u nje-govoj primjeni, jer nije riječ o pitanju o kojem bi posto-jala različita praksa drugostupanjskih sudova.

Različita praksa drugostupanjskih sudova, koju ujednačava ovaj sud, postoji kada o istom pravnom pitanju postoje različite odluke koje su donijeli različiti drugostupanjski sudovi ili odluke istog drugostupanj-skog suda donesene u različitim predmetima, a što ov-dje nije slučaj.

Sukladno tome, pravno pitanje zbog kojeg je izjavljena predmetna revizija nije važno za osigura-nje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je na temelju odredbe članka 392.b stavak 3. ZPP-a reviziju kao nedopuštenu valja-lo odbaciti.

Napomena: Na snazi je novi Zakon o obveznim odnosi-ma (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

informator, broj 6406 • 22. 2. 2016.

Kazneno pravo – kaznena djela protiv imovine

U radnjama osuđenika stječu se svi bitnisubjektivni i objektivni elementi kaznenogdjela prikrivanja kada je sud, na temeljudokaza izvedenih u postupku, utvrdio da se prikriva stvar koja je pribavljena kaznenim djelom, bez obzira na to što nije otkrivenokrivljenik koji je stvar otuđio

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE,BR. III Kr 70/2014-4 OD 24. LIPNJA 2014.

Osuđenik tvrdi i da za ostvarenje kaznenog dje-la prikrivanja »mora postojati glavno djelo, u ovom slučaju krađa ili teška krađa, koja se nig-

dje ne spominje«, pa »nije jasno kako je moguće pri-krivati nešto što nije učinjeno«. Za postojanje kazne-nog djela prikrivanja traži se da je stvar koju počini-telj prikriva »pribavljena kaznenim djelom«. Za takvo

utvrđenje nije nužno postojanje pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđeno da je stvar pribavljena po-činjenjem nekog kaznenog djela jer bi to predstav-ljalo dokazno zakonsko pravilo koje u zakonu nije predviđeno. Dovoljno je da sud u postupku koji se odnosi na kazneno djelo prikrivanja, na temelju do-kaza izvedenih u tom postupku, utvrdi da se prikriva stvar koja je pribavljena kaznenim djelom. O tome se upravo ovdje i radi jer to proizlazi iz dokumentacije i iskaza svjedoka radnika »K.«, gdje su telefonski bono-vi otuđeni, ali počinitelj nije pronađen. Okolnost da je počinitelj koji je otuđio telefonske bonove nepoznat, nema utjecaja na kaznenu odgovornost osuđenika kao prikrivača jer su prvostupanjski i drugostupanjski sud i te navode utvrđivali i ocjenjivali te jasno naveli sve nužne objektivne i subjektivne sastavnice kazne-nog djela prikrivanja koje je počinio osuđenik. Stoga nije niti povrijeđen Kazneni zakon na štetu osuđenika, a to neosnovano tvrdi osuđenik u zahtjevu. Slijedom navedenoga, na temelju članka 519. u svezi s član-kom 512. Zakona o kaznenom postupku (Nar. nov., br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - proč. tekst, 91/12 - Od-luka USRH i 143/12), trebalo je odbiti zahtjev osuđeni-ka za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer je neosnovan.

informator, broj 6406 • 22. 2. 2016.

Tužba za pobijanje odluke glavne skupštine – tužbeni zahtjev

Neovisno o tome temelji li tužitelj tužbu na razlozima ništetnosti iz članka 355. ZTD-a ili na razlozima pobojnosti iz članka 360. ZTD-a, tužbeni zahtjev može glasiti samo na utvrđenje određene odluke glavne skupštine ništetnom

ODLUKA VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Pž-1330/09 OD 19. LIPNJA 2013.

Nadalje, ovaj sud napominje da tužba radi utvr-đenja ništavosti, kao i tužba za pobijanje odlu-ka glavne skupštine, moraju sadržavati tužbeni

zahtjev da sud utvrdi ništavom (ništetnom) određenu odluku glavne skupštine. Odredbom iz članka 355. točka 5. (Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 121/99 - vjero-dostojno tumačenje, 52/00 - Odluka USRH, 118/03 i 107/07 - u nastavku teksta: ZTD) propisano je da je odluka glavne skupštine ništava ako je pravomoćnom presudom donesenom u povodu tužbe za pobijanje odluke proglašena ništavom. Prema tome, iz stipula-cije navedene odredbe proizlazi da neovisno o tome na kojim razlozima tužitelj temelji tužbu (na razlozima ništavosti iz čl. 355. ZTD-a ili na razlozima pobojnosti iz čl. 360. ZTD-a), tužbeni zahtjev može glasiti samo da se utvrdi da je određena odluka glavne skupštine ništava (ništetna). Slijedom navedenoga, tužitelj u ovom parničnom predmetu nije ni morao postavljati možebitni tužbeni zahtjev za poništenje odluka glav-ne skupštine niti je sud prvog stupnja o tom zahtjevu trebao odlučivati.

informator, broj 6406 • 22. 2. 2016.

522. 2. 2016.br. 6406Uredio Hrvoslav Bašić, dipl. iur.

Vrste posjeda – savjestani nesavjestan posjed

U zemljišnoj knjizi upisani suvlasnik i posjednik cijele nekretnine, koji je tijekom stjecanja i obavljanja toga posjeda bio upoznat s pravnim temeljem te načinom stjecanja suvlasništva ostalih upisanih suvlasnika i neposjednika, zna da mu ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine pa se ne može smatrati savjesnim posjednikom

ODLUKA ŽUPANIJSKOG SUDA U BJELOVARU,BR. Gž 2458/2013-2 OD 30. SIJEČNJA 2014.

Odredbom članka 18. stavak 3. Zakona o vla-sništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,

79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 30/10 i 143/12 -u nastavku teksta: ZVDSP) propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posum-njati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu taj posjed ne pri-pada. Isto tako, i odredbom članka 72. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Nar. nov., br. 53/91 - u nastavku teksta: ZOVO) bilo je propisano da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

U provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetnih nekret-nina te da je na predmetnim nekretninama upisana kao suvlasnik u 90/120 dijela, i da je taj upis izvršen na te-melju ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je ona sklopila 11. veljače 1988., kao davatelj uzdržavanja sa svojim suprugom I. M., kao primateljem uzdržavanja, da je I. M. prije braka s tužiteljicom bio u braku s E. M., koja je umrla 8. lipnja 1985., da je u ostavinskom postupku (...) iza pokojne E. M., 30. lipnja 1988. doneseno rješenje o nasljeđivanju, kojim je utvrđeno da je E. M. vlasnica predmetnih nekretnina u 60/120 dijela te da navedenu ostavinsku imovinu nasljeđuju suprug (I. M.) tužiteljice u 30/120 dijela, a preostalih 30/120 dijela braća, sestre i nećaci ostaviteljice (tuženici), da su tuženici sudjelovali u navedenom ostavinskom postupku te su se nasljed-nim izjavama prihvatili nasljedstva iza pokojne E. M., a njezinu suprugu I. M. priznali pravo doživotnog uživa-nja na predmetnoj nekretnini, da je u ugovoru o doži-votnom uzdržavanju navedeno da je njegov predmet samo suvlasnički dio I. M. na predmetnoj nekretnini, da je u tijeku ostavinski postupak iza pokojne E. M. te da je i ona u određenom dijelu suvlasnik, što će biti utvrđeno u navedenom ostavinskom postupku.

Iz navedenih utvrđenja, a osobito imajući na umu sa-držaj ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji predstav-lja pravni temelj stjecanja njezina suvlasništva u 90/120 dijela, kao i sadržaj rješenja o nasljeđivanju donesenog u ostavinskom postupku iza pokojne E. M., potpuno izvjesno proizlazi da je tužiteljica znala da posjeduje djelomično i tuđu nekretninu - odnosno da posjeduje nekretninu koja u određenom dijelu (30/120) predstav-lja suvlasništvo tuženih. Tužiteljici je bilo poznato da je predmetna nekretnina bila bračna stečevina I. M. i nje-gove prve supruge E. M., jer je to i navedeno u ugovoru o doživotnom uzdržavanju te i utvrđeno rješenjem o na-sljeđivanju iza pok. E. M. Tuženici se u ostavinskom po-stupku iza pokojne E. M., kao njezini zakonski nasljednici, nisu odrekli nasljedstva na predmetnim nekretninama, već su se u postupku danim nasljednim izjavama prihva-tili toga nasljedstva, a I. M. su priznali pravo doživotnog uživanja, što je sve tužiteljici sasvim sigurno bilo pozna-to, odnosno nije joj nikako moglo ostati nepoznato.

Prema tome, i prema ocjeni ovog, drugostupanj-skog suda, tužiteljica je tijekom obavljanja posjeda predmetnih nekretnina znala da joj ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine, već da joj kao suvlasniku pripada pravo samo na suposjed. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da obavljanje posjeda

preko njezina suvlasničkog dijela nema potrebnu kva-litetu - poštenje u smislu odredaba članka 72. stavak 2. ZOVO-a i članka 18. stavak 3. ZVDSP-a, i da zbog toga nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću na suvla-sničkom dijelu predmetne nekretnine tuženih.

informator, broj 6406 • 22. 2. 2016.

Obvezno pravo – nevaljanost ugovora – ništetni ugovori

Nije ništetan ugovor kojim je zakonskizastupnik trgovačkog društva izdaomjenice nakon što je podnio ostavku namjesto direktora društva, a prije negošto je ostavka počela djelovati

ODLUKA ŽUPANIJSKOG SUDA U SPLITU,BR. Gžx 215/2012 OD 17. LISTOPADA 2013.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ne-zakonitim i ponište mjenice izdane od prednika tužitelja u korist tuženika, koje su pobliže označe-

ne u izreci presude.Prvostupanjski je sud po provedenom postupku

prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio da je bivši direktor prednika tuženika, D. Č., dao ostavku na mjesto direktora 16. veljače 2003., da je D. Č. 21. ožujka 2003., dakle nakon što je dao ostavku, izdao mjenicu u korist tuženice I. V. na iznos od 24.140,78 kuna te u korist tuženika P. D. na iznos od 24.221,77 kuna, da je osim tih mjenica D. Č. izdao mjenice u korist još nekoli-ko radnika tužitelja, pa tako i u svoju korist, da je odlu-kom Nadzornog odbora prednika tužitelja D. Č. razrije-šen dužnosti direktora društva 25. ožujka 2003., da su predmetne mjenice izdane radi naplate tražbine rad-nika tužitelja na osnovi neisplaćenih plaća, da sporne mjenice udovoljavaju svim pretpostavkama za njihovu valjanost propisanim Zakonom o mjenici (Nar. nov., br. 74/94 - u nastavku teksta: ZM), da je izdavanjem spor-nih mjenica bivši direktor tužitelja postupio protivno odredbi članka 7. točka 5. Društvenog dogovora tužite-lja od 22. veljače 2001., jer mu je za takvo raspolaganje bila potrebna suglasnost Nadzornog odbora društva.

Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostu-panjski je sud smatrao da je postupanje bivšeg direktora tužitelja u konkretnom slučaju bilo nemoralno i protiv-no dobrim poslovnim običajima, jer je sporne mjenice izdao selektivno, samo određenom broju radnika, i to nakon podnesene ostavke na mjesto direktora društva, s ciljem ostvarenja koristi, radi čega je te mjenice utvrdio nezakonitim, pozivom na odredbu članka 103. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u nastavku teksta: ZOO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o ob-veznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08).

Navedeni zaključak prvostupanjskog suda nije mo-guće prihvatiti.

Naime, ništav je, u smislu odredbe članka 103. sta-vak 1. ZOO-a, ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

Točno je da je bivši direktor tužitelja, D. Č., kao zakonski zastupnik tužitelja izdao predmetne mjeni-ce nakon što je podnio ostavku na mjesto direktora društva, a prije nego što je nadzorni odbor prihvatio tu ostavku. U tom je razdoblju direktor tuženika i nada-lje bio ovlašten obavljati poslove direktora društva, pa u sklopu tih poslova izdavati i mjenice u ime tužitelja, kao što je i učinio u konkretnom slučaju.

Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 118/03) u tekst toga Zakona dodan je novi članak 424.a, kojim je u stav-ku 1. propisano da predsjednik i član uprave mogu dati ostavku neovisno o zahtjevu za naknadu štete, koji druš-tvo zbog toga može imati prema njima iz ugovora koji su sklopili s društvom. Za prestanak članstva u upravi nije potrebna odluka u društvu. Ne proizlazi li iz izjave

kojom je ostavka dana što drugo, ona djeluje, ako za nju postoji važan razlog, od dana kada je izjavljena društvu, u protivnom tek nakon proteka 14 dana od toga dana.

Navedene izmjene Zakona o trgovačkim društvima nisu bile na snazi u vrijeme izdavanja predmetnih mjeni-ca, pa nije bilo ograničenja da direktor tužitelja u ostavci i nadalje poduzima poslove i radnje na koje je ovlašten kao član uprave društva, sve do prihvaćanja ostavke od nadzornog odbora. Sporne su mjenice izdane od ovla-štene osobe tužitelja radi naplate neisplaćene plaće radnicima, pa se prema ocjeni ovoga suda, izdavanje tih mjenica ne može okarakterizirati nemoralnim i protiv-nim dobrim poslovnim običajima. Financijske teškoće tužitelja ne mogu biti opravdanje za neisplatu dospjelih, a neisplaćenih plaća radnicima, niti se izdavanje mjenica u svrhu naplate tih potraživanja može smatrati doloznim ponašanjem i namjernim nanošenjem štete tužitelju.

Za izdavanje navedenih mjenica, protivno zaključku prvostupanjskog suda, direktor tužitelja nije trebao priba-viti suglasnost Nadzornog odbora tužitelja, jer se prema odredbi čanka 7. točka 5. Društvenog dogovora tužitelja od 22. veljače 2001., takva suglasnost tražila za pojedi-načna ulaganja veća od 25.000 DEM ako nisu uključena u odobreni godišnji plan poslovanja ili za davanje kredi-ta, jamstava, opcija ili druge fi nancijske pomoći veće od 25.000 DEM, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

Slijedom navedenoga, a uz neosporive činjenice da sporne mjenice udovoljavaju svim pretpostavkama za njihovu valjanost prema odredbama ZM-a, kao lex spe-cialis, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio mate-rijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

informator, broj 6406 • 22. 2. 2016.

Prouzročenje štete – imovinska šteta

Kad je protupravna radnja tuženika bila usmjerena prema stvari u suvlasništvu tužitelja (životinji - mački), tada tužiteljima pravo samo na naknadu imovinske štete prema vrijednosti koju je ta stvar imala za njega (afektivna vrijednost), ali ne i pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje

ODLUKA ŽUPANIJSKOG SUDA U VARAŽDINU,BR. Gž 1113/2012-2 OD 11. PROSINCA 2013.

Maloljetni tužitelj u ovom postupku uopće niti ne tvrdi da je neosporivo protupravna radnja tuženika bila usmjerena prema njemu, već

prema stvari u njegovu suvlasništvu i njegove obitelji (životinji-mački), a samim time što je on bio očevidac oštećenja stvari za koju je bio, u što ovaj sud ne sumnja, emotivno vezan i zbog čijeg je ustrjeljenja po tuženi-ku, kako to vještak zaključuje, promijenio ponašanje u obliku povlačenja u sebe, razdražljivosti, čestog plača, depresije ili prkosa, traženja stalne zaštite obitelji, ne-mogućnosti učenja i koncentriranja na nastavu, ne daje mu pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdrav-lje, već možebitno na naknadu imovinske štete prema vrijednosti koju je ta stvar imala za njega, sukladno članku 1089. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/11 - u nastavku teksta: ZOO) (afektivna vrijednost). Jedino kada osobe prema kojima nije usmjerena štetna radnja, dakle posredni oštećenici, imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu kojom se popravlja pretrpljena po njima neimovinska šteta, jesu članovi uže obitelji zbog smrti ili teškog in-validiteta neke osobe (čl. 1101 ZOO-a), ali nikako ne osobe kojima je štetnom protupravnom radnjom štet-nika oštećena njihova stvar, upravo zbog kojeg kazne-nog dijela je tuženi pravomoćnom kaznenom presu-dom prvostupanjskog suda, br. K-, i proglašen krivim.

informator, broj 6406 • 22. 2. 2016.

6 22. 2. 2016.br. 6406građansko procesno pravo

1. UvodU parničnom postupku1 o žalbama

protiv presude prvoga stupnja odlučuje drugostupanjski sud (arg. iz čl. 348. st. 3. ZPP-a). Poseban postupak propisan je glede postupanja višeg, drugostupanj-skog suda, s obzirom na podnesenu žal-bu, u odnosu na pobijanu prvostupanj-sku presudu. Kojim ovlastima propisanim zakonom raspolaže drugostupanjski sud, napose u odnosu na prvostupanjski sud koji je donio pobijanu presudu, kakva je suradnja između navedenih dvaju sudo-va dopuštena u žalbenom stadiju par-ničnoga postupka, koje su nedoumice prisutne glede uređenja navedenoga pravnog odnosa - neka su od pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u ovoj stu-diji. Pritom ćemo poseban naglasak dati u odnosu na specifi čne procesnopravne radnje suda u obliku tzv. izviđaja.

2. Sudac izvjestiteljKad spisi po žalbi stignu drugostu-

panjskom sudu, odredit će se sudac iz-vjestitelj (čl. 361. st. 1. ZPP-a). Naime, drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća (arg. iz čl. 362. st. 1. ZPP-a). Odlučivanje drugostupanjskog suda o žalbi protiv presude je kolegijalno. Time se otvara pitanje odnosa između članova

kolegija odnosno između suca izvjestite-lja i ostalih članova vijeća. Premda, dodu-še, ima neke posebne dužnosti u odnosu na ostale članove vijeća (infra), sudac iz-vjestitelj zapravo je primus inter pares.

Međutim, faktično je uloga suca izvje-stitelja značajna u odnosu na ostale čla-nove vijeća (infra). Pritom treba razlučiti dvije procesnopravne situacije. Naime, sjednice vijeća, u pravilu, održavaju se bez stranaka. Međutim, kad vijeće drugo-stupanjskog suda nađe da je to radi do-nošenja odluke o žalbi potrebno, može pozvati stranke ili njihove zastupnike na sjednicu vijeća (arg. iz čl. 362. st. 2. ZPP-a).

Kada će vijeće drugostupanjskog suda naći za primjereno da je radi dono-šenja odluke o žalbi potrebno na sjednicu vijeća pozvati stranke ili njihove zastupni-ke - nije jasno određeno. Proizlazi da će se vijeće drugostupanjskog suda na to od-lučiti prema vlastitom nahođenju, odno-sno prema diskrecijskoj ocjeni2. Napose je odredbom članka 362. st. 2. ZPP-a na-glašena ovlast vijeća drugostupanjskog suda da na sjednicu vijeća, prema svom izboru, pozove ili stranke ili njihove za-stupnike. Naime, formulacija iz navedene zakonske odredbe upućuje na zaključak o alternativnom izboru vijeća drugostu-panjskog suda. Naizgled je neprihvatlji-vo da stranka u parničnom postupku, u stadiju sjednice vijeća drugostupanjskog suda, bude lišena zastupanja od strane svojega zastupnika, prema nahođenju toga vijeća. Međutim, odredbu članka 362. st. 2. ZPP-a treba protumačiti u sve-zi s mjerodavnom odredbom članka 89. st. 1. ZPP-a. Prema potonjoj zakonskoj odredbi, stranke mogu poduzimati rad-nje u postupku osobno ili preko opuno-moćenika, ali sud može pozvati stranku koja ima opunomoćenika da se pred su-dom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici. Ovlast suda da pozove stranku koja ima opunomoće-nika da se pred sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici, djelomično okrnjuje pravo stranke da je pritom zastupa njezin zastupnik, ali isklju-čivo u dijelu koji se da podvesti pod izjaš-njenje o činjenicama koje treba utvrditi u parnici.

3. Ovlasti suca izvjestiteljaNaglasili smo u prethodnom izlaganju

da je spram ostalih članova vijeća drugo-stupanjskog suda sudac izvjestitelj primus inter pares. Međutim, spram prvostupanj-skog suda, koji je donio žalbom pobijanu presudu, ovlasti suca izvjestitelja značaj-ne su. Prije svega, sudac izvjestitelj može, prema potrebi, od prvostupanjskog suda pribaviti izvještaj o povredama odredaba postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda provedu izviđaji (čl. 361. st. 3.

ZPP-a). S druge strane, ako žalitelj tvrdi da su u prvostupanjskom postupku po-vrijeđene odredbe parničnog postupka, sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda, prema po-trebi, dat će objašnjenje u povodu navo-da žalbe koji se tiču tih povreda, odnosno provesti izviđaje da provjeri istinitost tih navoda u žalbi (čl. 360. st. 2. ZPP-a).

Objašnjenje u povodu navoda žalite-lja o tome da su u prvostupanjskom po-stupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, prema potrebi, dat će sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda. Ako on to ne uči-ni3, a sudac izvjestitelj vijeća drugostu-panjskog suda zaključi da je potrebno pribaviti izvještaj o povredama odreda-ba postupka, odnosno zatraži da se radi utvrđivanja tih povreda provedu izviđaji - sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bit će dužan postupiti u skladu s tim.

U glavi osamnaestoj ZPP-a, naslov-ljenoj »DOKAZI I IZVOĐENJE DOKAZA«, među predviđenim dokaznim sredstvi-ma ne ističu se napose izviđaji4. Ako bi izviđaje, pošavši od spomenute Anićeve defi nicije, poistovjetili s uviđajem odno-sno očevidom5, mogli bismo zaključiti da se izviđaji poduzimaju kad je za utvr-đivanje kakve činjenice ili za razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda (arg. iz čl. 227. st. 1. ZPP-a). Funkcija izviđaja, prema razmatranim zakonskim odredbama, upućuje na nje-gov uviđajni karakter, jer i pri izviđaju i pri uviđaju posrijedi je neposredno opažanje suda kao sredstvo utvrđivanja kakve či-njenice odnosno razjašnjenja kakve okol-nosti.

4. Relacija izviđaj – uviđajIpak, postoje određene dogmatske

teškoće u takvom načinu poimanja. Na-ime, uviđaj je kao dokazno sredstvo izri-jekom predviđen mjerodavnim odredba-

ma ZPP-a. To ne vrijedi u odnosu na tzv. izviđaj. U provođenju dokaza, sukladno načelu kontradiktornosti6, stranke, u na-čelu, neposredno sudjeluju tijekom po-stupka. To, pak, u načelu, nije slučaj u od-nosu na provođenje izviđaja (infra).

Predmet izviđaja, kao posebnih pro-cesnih radnji koje provodi prvostupanjski sud, u bìti je isti, neovisno o tome je li pro-vođenje tih radnji inicirao sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanj-skog suda ili, pak, sudac izvjestitelj vijeća drugostupanjskog suda. On se odnosi na utvrđenje jesu li u prvostupanjskom po-stupku povrijeđene odredbe parničnog postupka. To je potrebno provjeriti. Pritom je važno istaknuti jednu distinkciju. Nai-me, sudac pojedinac odnosno predsjed-nik vijeća prvostupanjskog suda ovlašten je provesti izviđaje isključivo da provjeri istinitost navoda žalitelja da su u prvostu-panjskom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka (arg. iz čl. 360. st. 2. ZPP-a). S druge strane, sudac izvjestitelj vijeća drugostupanjskog suda ovlašten je onda kada se za to pokaže potreba zatraži-ti da se radi utvrđivanja povreda odredaba parničnog postupka provedu izviđaji (arg. iz čl. 361. st. 3. ZPP-a). To podrazumijeva da je postupanje suca pojedinca odnosno predsjednika vijeća prvostupanjskog suda u izloženom smislu uvjetovano navodi-ma žalitelja istaknutim u žalbi. S druge strane, postupanje suca izvjestitelja dru-gostupanjskog suda, ako navodi žalitelja ne upućuju na to7, uvjetovano je isključi-vo postojanjem potrebe za utvrđivanjem povreda odredaba parničnog postupka. Ta se potreba treba prosuđivati u skladu s mjerodavnom odredbom članka 365. ZPP-a8.

Da bi utvrdio jesu li u prvostupanj-skom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, potrebno je da sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda provjeri istinitost navoda žalitelja s tim u svezi odnosno da postupi u skladu s uputom suca izvjestitelja vijeća drugostupanjskog suda. To ne podrazumijeva preispitivanje raspravnog gradiva, jer je svoju ocjenu o činjenično-pravnom stanju predmeta sud već dao u pobijanoj presudi. Zadaća je suca pojedinca odnosno predsjednika vijeća prvostupanjskog suda da pozor-nim uvidom u stanje u spisu i na drugi dopušteni način provjeri je li bilo povreda odredaba parničnog postupka odnosno u čemu se one ogledaju. Sudac pojedinac

Izviđaji – specifična pravna radnja sudaŽELJKO BORIĆ, sudac Općinskog suda u Splitu

O žalbama protiv presude prvostupanjskog suda odlučuje drugostupanjski sud. Postupanje višeg suda po žalbi posebno je propisano. O tome kojim ovlastima raspolaže viši sud, napose u odnosu na prvostupanjski sud, kakva je suradnja između njih dopuštena u žalbenom stadiju, koje su dvojbe pri tome prisutne, pišemo u ovom članku. Poseban naglasak dajemo u odnosu na specifi čne procesnopravne radnje suda u obliku tzv. izviđaja.

1 U parničnom postupku sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima gra-đana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješa-va prema pravilima kojega drugog postupka (arg. iz čl. 1. Zakona o parničnom postupku - Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u nastavku teksta: ZPP).

2 Izvjesna sloboda u neposrednom reguliranju (postu-panju), da se u okviru danih ovlasti postupi na najsvr-hovitiji način. Tim se postupovnim putem stvaraju sa-mostalne ocjene u određenom slučaju; Berislav Perić, Struktura prava, XI. izdanje, Narodne novine, Zagreb, 1990., str. 26.

3 I u slučaju kada bi sudac pojedinac odnosno pred-sjednik vijeća prvostupanjskog suda samoinicijativno dao objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču povreda odredaba parničnog postupka, odnosno kada bi on samoinicijativno proveo izviđaje da pro-vjeri istinitost tih navoda u žalbi, sudac izvjestitelj vijeća drugostupanjskog suda ovlašten je naknadno zahtijevati nadopunu navedenog objašnjenja, odno-sno dodatnu provedbu odgovarajućih izviđaja ako se za to ukaže potreba. To zato što ovlast suca pojedinca odnosno predsjednika vijeća prvostupanjskog suda da samoinicijativno poduzme navedene procesne radnje, ne umanjuje pravo suca izvjestitelja vijeća drugostupanjskog suda da zahtijeva izvještaje o po-vredama odredaba postupka, odnosno da zatraži da se radi utvrđivanja tih povreda provedu izviđaji. Kri-terij rukovođenja i suca prvog stupnja i suca drugog stupnja potreba je koja se za to ukaže. Ona je mjerilo kasnijeg vrednovanja njihova postupanja s tim u sve-zi (infra).

4 Prema Aniću, imenica izviđaj ima sljedeće značenje: sakupljanje dokaznog materijala radi provođenja sudskog postupka; pritom se naznačuje da je riječ o arhaizmu te se upućuje na neologizam koji predstav-lja imenica očevid; Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Treće, prošireno izdanje, Novi liber, Zagreb, 1998., str. 358.

5 Uviđaj - pojam koji se koristi u ZPP-u i očevid, kao uvriježeni pojam u našoj sudskoj praksi - zapravo su istoznačnice.

6 Shvaćenom u širem smislu tako da u sebi obuhvaća i tzv. otvoreno pravosuđenje odnosno da stranke budu upoznate sa stajalištima suda o kojima ovisi usmjera-vanje parnice i njezina sudbina.

7 Kada navodi žalitelja upućuju na postojanje povreda odredaba parničnog postupka, drugostupanjski sud dužan je utoliko ispitati pobijanu prvostupanjsku pre-sudu (arg. iz čl. 365. ZPP-a).

8 Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presu-du u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba par-ničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijal-nog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

722. 2. 2016.br. 6406Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur.

odnosno predsjednik vijeća prvostupanj-skog suda pritom ne provodi dokaze u klasičnom smislu riječi, jer bi u protivnom bez nazočnosti stranaka bilo povrijeđe-no načelo saslušanja stranaka9, odnosno preciznije rečeno - načelo otvorenog pra-vosuđenja (supra).

Sudska praksa: VERDISSIMO d.o.o. iz B., kao subjekt upisa brisanja pravne osobe, podnio je žalbu protiv uvodno navedenog rješenja kojim je određe-no brisanje žalitelja iz registra. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svo-jim rješenjem broj Pž-6244/04-3 od 14. prosinca 2004., žalbu je odbacio kao nepravodobnu, jer je podnesena nakon proteka prekluzivnog roka od osam dana. Protiv tog rješenja subjekt upisa podnio je ustavnu tužbu, koju je Ustavni sud Republike Hrvatske svo-jom Odlukom broj U-III-799/2005 od 21. lipnja 2005. usvojio te ukinuo pobi-jano rješenje i predmet vratio Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. U nastavku po-stupka ovaj žalbeni sud svojim dopi-som od 13. rujna 2005. zatražio je od Trgovačkog suda u R. da se provede izviđaj i obavijesti žalbeni sud o toč-nom datumu kada je izjavljena žalba. To, stoga, što u prvotnom popratnom dopisu nije navedeno kada je žalba izjavljena, već je u toj rubrici samo na-vedeno da je žalbu izjavio B. G. iz B., a naveden je i broj lista 32 koji, međutim, nije u presliku dostavljen žalbenom sudu. Iz prvotnog žalbenog spisa pro-izlazilo je da je žalba zaprimljena 29. rujna 2004., što je vidljivo iz prijamnog štambilja Trgovačkog suda u R. Udo-voljivši zahtjevu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Trgovački sud u R. dostavio je traženo očitovanje. Iz očitovanja proizlazi da je predmet-na žalba predana na poštu 28. rujna 2004., a zaprimljena na Trgovačkom sudu u R. 29. rujna 2004. Ta činjenica nije bila poznata Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske prilikom do-nošenja prvog rješenja po žalbi. Neo-visno o tome iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je predmetna žalba pravodobna, u smislu odredbe čl. 16. st. 1. Zakona o sudskom registru (Nar. nov., br. 1/95, 57/96, 45/99 i 54/05) (Vi-soki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-4405/05-5 od 29. prosinca 2005.).

5. Pravna prirodaIzviđaji, kako ih je predvidio zakono-

davac, nisu dokazno sredstvo. U tome je glavna razlika u odnosu na uviđaj, kao prima facie dokazno sredstvo. Naprotiv, izviđaji su specifi čna pomoćna, sui gene-ris procesna sredstva; njima se služi sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća pr-vostupanjskog suda na posredni zahtjev žalitelja10, odnosno na inicijativu suca iz-

vjestitelja vijeća drugostupanjskog suda. Prema svom sadržaju procesne radnje, koje se daju podvesti pod pojam izviđaja, svode se isključivo na opažajnu djelat-nost u odnosu na procesno gradivo na kojem je zasnovana pobijana presuda.

Da je tako, potvrđuje nadalje odredba članka 360. st. 3. ZPP-a. Naime, primjerak objašnjenja odnosno izvješća o obav-ljenom izviđaju sudac pojedinac, odno-sno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će strankama, koje mogu dati svoje očitovanje u roku osam dana (čl. 360. st. 3. ZPP-a). Post hoc postupa-nje spram stranaka u postupku u odnosu na obavljene izviđaje, gdje se strankama praktično ostavlja mogućnost isključivo naknadnog očitovanja u odnosu na to - jasno govori u prilog tezi da izviđaji pre-ma svom sadržaju i važnosti nemaju kon-stitutivna obilježja dokaznih sredstava u postupku.

Iznimno, ako ocijeni da je to potrebno, sudac pojedinac odnosno predsjednik vi-jeća prvostupanjskog suda može pozvati stranke da prisustvuju provedbi izviđa-ja iz stavka 2. ovoga članka (čl. 360. st. 4. ZPP-a). Time je svakako na izvjestan način koncedirano pravu stranaka na otvoreno pravosuđenje. No, kakve su pritom ovla-sti/dužnosti stranaka, zakon ne daje ne-posredan odgovor. Da bismo na to pitanje odgovorili, potrebno je dublje proniknuti u pravnu prirodu izviđaja.

Izviđaji se, kao posebna procesna radnja suda, odvijaju nakon što je bila zaključena glavna rasprava, odnosno nakon što je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu. Zaključenjem glavne rasprave, u načelu, prvostupanjski sud nije više ovlašten - do odluke drugostu-panjskog suda o podnesenoj žalbi pro-tiv pobijane presude - provoditi dokaze odnosno donositi odluke11. Legitimaciju prvostupanjskom sudu za provođenje izviđaja, nakon što je glavna rasprava zaključena, s jedne strane daje mjero-davna odredba članka 360. st. 2. ZPP-a, odnosno daje ju - s druge strane - su-dac izvjestitelj vijeća drugostupanjskog suda (arg. iz čl. 361. st. 3. ZPP-a). Među-tim, i u prvospomenutom slučaju iz član-ka 360. st. 2. ZPP-a legitimacija prvostu-panjskog suda uvjetovana je žaliteljevim navodima o povredi odredaba parnič-nog postupka tijekom prvostupanjskog postupka. U krajnjem slučaju, legitima-cija prvostupanjskog suda za izvođenje procesnih radnji u obliku izviđaja izvire u žalbenom postupku, koji slijedi nakon što je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu; s tim da je u drugom spomenu-tom slučaju ona izravno delegirana od strane višeg, drugostupanjskog suda, tj. suca izvjestitelja vijeća toga suda. Tome dosljedno, zaključujemo da, provode-ći izviđaje, prvostupanjski sud zapravo postupa prema delegiranoj ovlasti od vi-šeg, drugostupanjskog suda odnosno u funkciji donošenja odluke o podnesenoj žalbi protiv pobijane presude.

Sudska praksa: Pregledom prvo-stupanjskog predmeta ovaj sud je utvr-dio da je nakon tuženikova podnošenja žalbe na prvostupanjsku presudu (upu-ćene prvostupanjskom sudu putem pošte preporučeno 1. listopada 2004.) prvostupanjski sud, s obzirom na sa-držaj žalbenih navoda, proveo izviđaj, u smislu odredbe čl. 360. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - u nastavku teksta: ZPP), s obzirom na izneseni žalbeni prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, prema kojem tuženik nije osobno primio tuž-bu tužitelja uz poziv da dade odgovor na tužbu u roku 15 dana. Na izviđajnom ročištu održanom kod prvostupanj-skog suda 1. prosinca 2004., tužitelja je zastupao njegov opunomoćenik koji je zatražio naknadu troška zastupanja na tom ročištu u iznosu od 610,00 kn. Županijski sud u V. nakon toga donio je presudu br. Gž-078/04-2 od 9. prosinca 2004., kojom je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu te odlučio da se tužitelju ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu, dok nije odlučio o troškovima izviđaj-nog ročišta. Na izviđajno ročište pri-stupio je opunomoćenik tužitelja, koji je očito pozvan po prvostupanjskom sudu 19. studenoga 2004. Izviđajno ro-čište provodi se u fazi žalbenog postup-ka, pa je o troškovima tog ročišta nad-ležan odlučivati drugostupanjski sud. U tom smislu osnovano tužitelj traži da se o troškovima tog ročišta naknadno od-luči, jer to nije učinjeno pri odlučivanju o troškovima žalbenog postupka odlu-kom o glavnoj stvari koju je donio ovaj sud pod br. Gž-2078/04-2 (odlučeno je samo o trošku odgovora na žalbu). Pre-ma ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravo na naknadu troška zastupanja po odvjetniku na izviđajnom ročištu kojem je pristupio njegov opunomoćenik (Žu-panijski sud u V., Gž-2078/05-2 od 26. listopada 2005.).

6. Vraćanje predmeta na ponovno suđenjePrimjetna je u sudskoj praksi izvjesna

sklonost da se na određeni način zaobi-đu imperativna pravila iz članka 366.a ZPP-a. Zato je potrebno ukazati na slje-deće. Prvostupanjska odluka u povodu žalbe može se ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno su-đenje najviše jedanput (čl. 366.a st. 1. ZPP-a). Navedeno pravilo podrazumi-jeva zapravo dvoje: 1.) da se pobijana prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti samo jedanput, 2.) da se predmet može vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje samo jedan-put. Ako drugostupanjski sud nađe da bi prvostupanjsku presudu trebalo uki-nuti i nakon što je ona bila već jedanput ukinuta u povodu žalbe i predmet vra-ćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, drugostupanjski sud sam će provesti postupak, uz odgovarajuću pri-mjenu odredaba o postupku pred prvo-stupanjskim sudom radi otklanjanja ne-dostataka zbog kojih bi prvostupanjsku odluku trebalo ponovno ukinuti i pred-

met vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 366.a st. 2. ZPP-a).

Izričito je propisana zabrana da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje više od jednog puta. Suđenje podrazumijeva izvođenje dokaza i donošenje odluka u postupku. Doduše, propisana je određena iznimka, u odred-bi članka 373.b st. 3. reč. 2. ZPP-a, prema kojoj ako za to postoje važni razlozi, vije-će drugostupanjskog suda može odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred sucem pojedincem ili predsjednikom vijeća pr-vostupanjskog suda. Međutim, zalažemo se za izrazito restriktivnu primjenu po-tonje zakonske odredbe. Iz kompozicije cjelokupnog članka 373.b ZPP-a proizlazi da je mogućnost da se određeni dokazi izvedu pred sucem pojedincem ili pred-sjednikom vijeća prvostupanjskog suda zapravo predviđena kao iznimka iznimke (infra). Naime, kad vijeće drugostupanj-skog suda nađe da je radi pravilnog utvr-đivanja činjeničnog stanja potrebno da se pred drugostupanjskim sudom ponove već izvedeni dokazi, zakazat će raspravu pred drugostupanjskim sudom (čl. 373.b st. 2. ZPP-a)12. To je temeljno pravilo koje u opisanoj procesnoj situaciji upućuje na primarnost zakazivanja rasprave pred dru-gostupanjskim sudom. Tek iznimno vijeće drugostupanjskog suda može odlučiti da se određeni dokazi izvedu u sudskoj zgra-di prvostupanjskog suda, pred sucem iz-vjestiteljem drugostupanjskog suda (arg. iz čl. 373.b st. 3. reč. 1. ZPP-a).

Koji su, pak, važni razlozi kojima bi se vijeće drugostupanjskog suda trebalo voditi prilikom odlučivanja da se, izni-mno13, određeni dokazi izvedu pred su-cem pojedincem ili predsjednikom vijeća prvostupanjskog suda - zakon ne nudi neposredan odgovor. Treba pritom ima-ti na umu da vijeću drugostupanjskog suda u danoj procesnoj situaciji ponaj-prije stoji na raspolaganju mogućnost da određene dokaze izvede u sudskoj zgradi prvostupanjskog suda pred sucem izvje-stiteljem drugostupanjskog suda (arg. iz čl. 373.b st. 3. reč. 1. ZPP-a). Prema tome, važni razlozi za to da se određeni dokazi izvedu pred sucem pojedincem ili pred-sjednikom vijeća prvostupanjskog suda, a ne u sudskoj zgradi prvostupanjskog suda pred sucem izvjestiteljem drugo-stupanjskog suda - svode se zapravo na »negativne« razloge zbog kojih nije svr-hovita potonja procesna solucija; ili dru-gim riječima, ako i kada budu postojali opravdani razlozi za to da se u sudskoj zgradi prvostupanjskog suda pred sucem izvjestiteljem drugostupanjskog suda ne izvode određeni dokazi, nametat će se kao svrhovito rješenje da se ti dokazi izvedu pred sucem pojedincem ili pred-sjednikom vijeća prvostupanjskog suda.

9 V. infra izniman slučaj kada je strankama dana mo-gućnost da prisustvuju provođenju izviđaja.

10 Posredan je utoliko što žalitelj u žalbi, između osta-loga, ističe određene povrede odredaba parničnog postupka; ali ne ističe ih zato da bi sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda proveo izviđaje s tim u svezi, nego zato da bi viši sud prihvatio navode iz žalbe kao osnovane te ukinuo od-nosno preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu. U tome se ogleda posrednost zahtjeva žalitelja.

11 Iznimno, kada je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja, sudac pojedi-nac odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori (arg. iz čl. 305. ZPP-a). Dakle, preduvjet za dopunu postupka odnosno za razjašnjenje pojedinih važnijih pitanja nakon što je glavna rasprava bila zaključena, ponov-no je otvaranje glavne rasprave.

12 Ovdje, doduše, treba istaknuti da, u pravilu, drugo-stupanjski sud odlučuje o žalbi bez rasprave (arg. iz čl. 373.b st. 1. ZPP-a).

13 Prvospomenuta iznimka odnosi se na istaknuto te-meljno pravilo prema kojem u opisanoj procesnoj situaciji vijeće drugostupanjskog suda zakazuje ra-spravu pred drugostupanjskim sudom. Ta iznimka predstavlja procesnu mogućnost da se određeni do-kazi izvedu u sudskoj zgradi prvostupanjskog suda, pred sucem izvjestiteljem drugostupanjskog suda. Drugospomenuta iznimka odnosi se na prvospome-nutu iznimku. Ona, pak, predstavlja daljnju procesnu mogućnost da se određeni dokazi izvedu pred sucem pojedincem ili predsjednikom vijeća prvostupanjskog suda, ako za to postoje važni razlozi (supra).

8 22. 2. 2016.br. 6406zemljišnoknjižno pravo

1. UvodZemljišnoknjižni postupak posebna

je vrsta izvanparničnog postupka na koji se ponajprije odnose odredbe Zakona o zemljišnim knjigama i Zemljišnoknjižnog poslovnika,3, a ako ta dva propisa nešto ne propisuju, tada se primjenjuju pravna pravila bivšeg Zakona o sudskom izvan-parničnom postupku od 24. srpnja 1934. (Sl. nov., br. 175-XLV/1934 - u nastavku teksta: ZVP), koji se, kao pravno pravilo, primjenjuje prema Zakonu o načinu pri-mjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Nar. nov., br. 73/91 - u na-stavku teksta: ZNP), na odnose koji nisu uređeni važećim propisima Republike Hrvatske, ako su u skladu s Ustavom i za-konima Republike Hrvatske (čl. 2. ZNP-a), a podredno se primjenjuju pravila par-ničnog postupka. Iako je zemljišnoknjižni

postupak vrsta sudskog postupka i po-dredno se primjenjuju pravila i parničnog postupka4, postoje određene posebnosti koje se odnose na pravne lijekove u nave-denom postupku.

2. Vrste pravnih lijekova u zemljišnoknjižnom postupku Pravni lijekovi u zemljišnoknjižnom

postupku su prigovor i žalba5 i dopušte-ni su protiv rješenja u zemljišnoknjižnom postupku. Prigovor ili žalbu u zemljišno-knjižnom postupku ovlaštene su podnijeti stranke u postupku. Stranke u postupku su osobe koje stječu, gube ili im se mijenjaju knjižna prava. Stranke su ovlaštene stavi-ti prijedlog za upis koji bi imao značenje uknjižbe ili predbilježbe.

Osobe kojima se rješenje dostavlja samo radi obavijesti ne smatraju se stran-kama u postupku te nisu ovlaštene podno-siti pravne lijekove. Stoga, ako zemljišno-knjižni sud dostavi svoje rješenje uredu za katastar radi obavijesti, on nije stranka u postupku i nije ovlašten na podnošenje pravnog lijeka.

Rok za izjavljivanje prigovora ili žalbe iznosi 15 dana od dana dostave odluke. Izjavljeni pravni lijekovi (prigovor ili žalba) ne odgađaju provedbu upisa, što znači da su pravni lijekovi u zemljišnoknjižnom po-stupku nesuspenzivni. Prigovor ili žalba dostavit će se protivnoj strani na odgovor. Ista odredba upućuje na to da su pravni li-jekovi u zemljišnoknjižnom postupku dvo-strani.

Što se tiče razloga zbog kojih se mogu podnijeti pravni lijekovi u zemljiš-noknjižnom postupku, navedeno je samo da se u prigovoru i žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti prilagati nove isprave. Međutim, kako se u zemljišnoknjižnom postupku supsidijarno primjenjuju odred-be parničnog postupka, tako se pravni lijek može izjaviti iz razloga kao i u parničnom postupku.6

O prigovoru ili žalbi sud odlučuje samo na temelju činjeničnog i pravnog stanja kakvo je bilo u trenutku kada je zemljišno-knjižni prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu. Kada provodi upis naložen odlukom u povodu prigovora ili žalbe, zemljišnoknjižni sud neće donositi posebno rješenje, nego će neposredno provesti odluku. U praksi je dolazilo do apsurdnih situacija da nakon što je drugostupanjski sud preinačio odluku pr-vostupanjskog suda, tada je zemljišnoknjiž-

ni sud donosio provedbeno rješenje na koje su se stranke ponovno mogle žaliti, iako je odluka već bila pravomoćna.

3. Prigovor7

3.1. Odlučivanje o prigovoru protiv rješenja koje je donio zemljišnoknjižni referent i sudski savjetnik

O prigovoru izjavljenom protiv rješe-nja ovlaštenog zemljišnoknjižnog re-ferenta ili sudskog savjetnika odlučuje zemljišnoknjižni sudac, što znači da je pri-govor remonstrativan pravni lijek, jer o njemu odlučuje isti sud koji je odluku donio8.

Ako je ovlašteni zemljišnoknjižni re-ferent odbacio ili odbio prijedlog, a ze-mljišnoknjižni sudac ocijeni da je prigovor osnovan jer je bilo mjesta primjeni odredbe članka 109. st. 7. ZZK-a9, pozvat će stranku da dostavi ispravu i dopuni prijedlog. Ako stranka to učini, tada će odlučiti o prijed-logu, a ako se u roku ne dostavi ono što je traženo, tada će odbiti prigovor i potvrditi prvostupanjsku odluku. Ako zemljišnoknjiž-ni sudac ocijeni da prigovor nije utemeljen, odbit će ga rješenjem i potvrditi rješenje ovlaštenoga zemljišnoknjižnog referenta ili sudskog savjetnika te će se zabilježba odbi-jenog ili odbačenog prijedloga izbrisati po službenoj dužnosti kad se okonča postupak u povodu žalbe. Ako zemljišnoknjižni su-dac ocijeni da prigovor nije osnovan, odbit će rješenjem prigovor i potvrditi rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta ili sudskog savjetnika. Zabilježba odbijenog

ili odbačenog prijedloga izbrisat će se po službenoj dužnosti kad se okonča postu-pak u povodu žalbe. Odluka suda kojom se preinačuje pobijano rješenje i dopušta upis, mora sadržavati i nalog za upis.

3.2. Prigovor protiv rješenja koje je donio zemljišnoknjižni sudac10

Prigovor protiv prvostupanjskog rje-šenja dopušten je i ako je rješenje o upi-su donio zemljišnoknjižni sudac. U tom slučaju o prigovoru odlučuje isti sudac koji je donio prvostupanjsko rješenje ili drugi sudac istog prvostupanjskog suda. Ako je rješenje u povodu prijedloga za upis donio zemljišnoknjižni sudac, on može u povo-du izjavljenog prigovora preinačiti svoje rješenje ili ga ukinuti i ponovno odlučiti o stvari.

4. ŽalbaProtiv rješenja zemljišnoknjižnog suca

kojim je odlučio o prigovoru na rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta ili sudskog savjetnika dopuštena je žalba drugostupanjskom sudu11. Kako o žalbi odlučuje sud drugog stupnja, tako je žalba devolutivan pravni lijek.

Protiv rješenja zemljišnoknjižnog suca, kada odlučuje o prigovoru na rješenje koje je donio zemljišnoknjižni sudac, uvijek je dopuštena žalba.

Rok za podnošenje žalbe je 15 dana, a o žalbi odlučuje sud drugog stupnja.12 Zakašnjele žalbe odbacit će odmah sud pr-vog stupnja, bez obzira na to je li zabilježba nepovoljne odluke izbrisana.

4.1. Odluke drugostupanjskog suda o žalbi

Kad odlučuje u povodu žalbe, žalbeni sud će, ako ocijeni da je žalba osnovana, svojim rješenjem, donijeti sljedeće odluke:

1 Zakon o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13 - u nastavku teksta: ZZK).

2 Člankom 16. Ustava RH (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u po-stupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlašte-nim tijelom.

3 Pravilnik o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjiž-nim odjelima sudova (Zemljišnoknjižni poslovnik) (Nar. nov., br. 81/97, 109/02, 123/02, 153/02, 145/05, 60/10, 55/13 i 60/13).

Pravni lijekovi u zemljišnoknjižnom postupku nakon izmjene Zakona o zemljišnim knjigama iz 2013.1

ZINKA BULKA, dipl. iur.,sutkinja Županijskog sudau Velikoj Gorici

Pravo na pravni lijek protiv odluka sudova ili drugih tijela ubraja se u temeljna ustavna prava.2 Tako i u zemljišnoknjižnom postupku strankama pripada pravo na pravni lijek protiv rješenja, i to neovisno o tome je li odluku donio ovlašteni zemljišnoknjižni referent, sudski savjetnik ili sudac. Zbog remonstrativnosti i devolutivnosti pravnog lijeka te nesuspenzivnosti izjavljene žalbe, pravni lijekovi u zemljišnoknjižnom postupku posebni su i specifi čni.

4 Parnični postupak propisan je Zakonom o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - u nastavku teksta: ZPP).

5 Pravni lijekovi u zemljišnoknjižnom postupku propi-sani su u čl. 123. ZZK-a.

6 Žalba se, sukladno čl. 353. toč. 1.-3. ZPP-a, može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog po-stupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7 Pravo na prigovor te odluke suda propisano je čl. 123.a. ZZK-a.

8 Ako zemljišnoknjižni sudac ocijeni da je prigovor ute-meljen, tada može svojim rješenjem:

1) preinačiti rješenje o odbijanju prijedloga za upis, dopustiti predloženi upis, naložiti njegovu provedbu i brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga

2) preinačiti rješenje o odbacivanju prijedloga za upis, dopustiti predloženi upis, naložiti njegovu pro-vedbu i brisanje zabilježbe odbačenog prijedloga

3) preinačiti rješenje kojim je dopušten upis, odbiti prijedlog za upis, naložiti uspostavu zemljišnoknjiž-nog stanja kakvo je bilo prije dopuštenog upisa i nalo-žiti upis zabilježbe odbačenog prijedloga

4) ukinuti rješenje o upisu kojim je dopušten upis, od-baciti prijedlog za upis, naložiti uspostavu zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije dopuštenog upisa i upis zabilježbe odbačenog prijedloga

5) ukinuti rješenje o odbijanju prijedloga za upis, od-baciti prijedlog i naložiti upis zabilježbe odbačenog prijedloga

6) ukinuti rješenje o upisu kojim je dopušten upis, vratiti na ponovni postupak, naložiti uspostavu pri-jašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i ponovni upis svih plombi, ako se utvrdi da je u prvom stupnju povrijeđe-no pravilo o prvenstvenom redu

7) ukinuti rješenje kojim je odbijen ili odbačen pri-jedlog za upis, vratiti na ponovni postupak, naložiti brisanje zabilježbe odbijenog odnosno odbačenog prijedloga i ponovni upis svih plombi, ako se utvrdi da je u prvom stupnju povrijeđeno pravilo o prvenstve-nom redu.

9 Člankom 109. st. 7. ZZK-a propisano je da, iznimno, sud može pozvati predlagatelja nepotpunog prijedlo-ga da dostavi isprave koje ne predstavljaju tabularne isprave, ako je nedostatak takvih priloga jedina za-preka da se udovolji prijedlogu za upis.

10 Članak 124. ZZK-a.11 Protiv rješenja zemljišnoknjižnog suca kojim je odlu-

čio o prigovoru na rješenje ovlaštenog zemljišnoknjiž-nog referenta ili sudskog savjetnika nije dopuštena žalba:

- kada je zemljišnoknjižni sudac ukinuo rješenje o upisu kojim je dopušten upis, vratio na ponovni po-stupak, naložio uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjiž-nog stanja i ponovio upis svih plombi, ako je utvrdio da je u prvom stupnju povrijeđeno pravilo o prven-stvenom redu

- kada je zemljišnoknjižni sudac ukinuo rješenje ko-jim je odbijen ili odbačen prijedlog za upis, vratio na ponovni postupak, naložio brisanje zabilježbe odbi-jenog odnosno odbačenog prijedloga i ponovni upis svih plombi, ako je utvrdio da je u prvom stupnju po-vrijeđeno pravilo o prvenstvenom redu.

U navedenim slučajevima nije dopuštena žalba, i to zbog toga jer u tim slučajevima na povredu prven-stvenog reda sud pazi po službenoj dužnosti.

12 O žalbama odlučuju županijski sudovi, i to nakon 1. srpnja 2015. o žalbama odlučuju tri županijska suda u Republici Hrvatskoj: Županijski sud u Velikoj Gorici, u Bjelovaru i u Splitu (čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova - Nar. nov., br. 128/14).

922. 2. 2016.br. 6406Uredila Biljana Barjaktar, dipl. iur.

1.) preinačiti rješenje zemljišnoknjiž-nog suca o prigovoru, dopustiti zahtijevani upis te odrediti brisanje zabilježbe odbije-nog ili odbačenog prijedloga

2.) preinačiti rješenje zemljišnoknjiž-nog suca o prigovoru, odbiti ili odbaciti prijedlog, naložiti brisanje provedenog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja te brisanje zabilježbe žalbe

3.) ukinuti rješenje zemljišnoknjižnog suca o prigovoru i odbaciti prigovor te naložiti uspostavu prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja i brisanje zabilježbe žalbe odnosno odbijenog prijedloga

4.) ukinuti oba nižestupanjska rješenja i odbaciti prijedlog te naložiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i brisa-nje zabilježbe žalbe

5.) ukinuti rješenje o odbacivanju pri-jedloga za upis i predmet vratiti na ponov-ni postupak, naložiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, ponovni upis svih plombi te brisanje zabilježbe odbače-nog prijedloga

6.) ukinuti oba nižestupanjska rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak ako utvrdi da je povrijeđeno pravilo o prven-stvenom redu odlučivanja te istodobno odrediti uspostavu prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja i brisanje zabilježbe žalbe odnosno odbijenog prijedloga te ponovni upis plombi.

Ako ocijeni da žalba nije osnovana, tada će sud drugoga stupnja odbiti žal-bu, potvrditi rješenje zemljišnoknjižnog suca, naložiti brisanje zabilježbe žalbe ili zabilježbe odbijenog ili odbačenoga pri-jedloga.

Na povredu prvenstvenog reda upisa žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti13.

Bitno je isto tako naglasiti da u zemljiš-noknjižnim predmetima, jer se odlučuje rješenjem, uvijek odlučuje sudac pojedi-nac drugostupanjskog suda.

5. Prigovor protiv rješenjao besteretnom otpisuPosebna vrsta pravnoga lijeka u ze-

mljišnoknjižnom postupku je prigovor protiv rješenja o besteretnom otpisu.14 Vlasnik koji želi besteretno otpisati dio zemljišnoknjižnog tijela bez prijenosa te-reta, može predložiti zemljišnoknjižnom sudu da pozove one ovlaštenike knjižnih prava čiji bi pristanak bio potreban da u roku 30 dana od dostave poziva, pri-govore besteretnom otpisu. Ako oni ne prigovore, takav će otpis biti dopušten, a njihova će knjižna prava glede otpisanog dijela prestati.

Pravodobno podneseni prigovori spr-ječavaju besteretni otpis. Za navedeni pravni lijek karakteristično je da se pravo na njega ostvaruje po prijedlogu vlasnika zemljišnoknjižnog tijela i po pozivu suda te da takav prigovor ne mora biti obrazlo-žen.

Nepravodobne prigovore (rok za podnošenje prigovora je 30 dana od poziva suda) zemljišnoknjižni sud će od-baciti. Sud će prigovor odbiti ako dug bude plaćen, a plaćanje duga dokazuje se

ispravom koja ispunjava pretpostavke za uknjižbu.

Pri besteretnom otpisu male vrijedno-sti15 dopušten je prigovor kao pravni lijek, i to samo iz razloga da je besteretnim ot-pisom smanjena vrijednost zemljišta preko mjere koja se može smatrati neznatnom. U tom slučaju prigovor također mora biti pravodoban (rok je također 30 dana) jer će nepravodobne prigovore zemljišnoknjižni sud odbaciti.

Prilikom odlučivanja o prigovorima zemljišnoknjižni sud postupat će prema pravilima izvanparničnog postupka te pri tome nastojati da se postigne sporazum među sudionicima. Tek ako ne bi došlo do sporazuma, o prigovoru će zemljišnoknjiž-ni sudac odlučiti rješenjem.

Ako sudac udovolji prigovoru, tada će se nakon pravomoćnosti takvog rješenja u zemljišnoj knjizi po službenoj dužnosti uspostaviti prijašnje stanje. Iako u zakonu nije izrijekom navedeno pravo na žalbu na takvo rješenje zemljišnoknjižnog suca kojim je odlučio o prigovor pri besteret-nom otpisu jer se uspostava prijašnjeg stanja u zemljišnoj knjizi provodi nakon pravomoćnosti, upućuje da na to rješenje postoji pravo žalbe o kojem odlučuje viši sud.

6. Tužba za ispravak kao »pravni lijek«Tom tužbom traži se ispravak upisa

provedenih u zemljišnoj knjizi u povodu prijave ili prigovora u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku odnosno provedba ili ispravljanje upisa u novoosnovanoj knjizi koje je zemljišnoknjižni sud od-bio provesti. To je prejudicijelna tužba stvarnopravnog karaktera. Cilj je te tužbe uklanjanje prvobitnih pogrešnih zemljiš-noknjižnih upisa nastalih pri osnivanju ze-mljišnih knjiga. Kao posljedica zakonske odredbe da nije dopušten pravni lijek -žalba protiv odluke zemljišnoknjižnog suda donesene na raspravi za ispravak, javlja se mogućnost podnošenja tužbe za ispravak, kao specifi čne tužbe zemljišno-knjižnog prava.

Tužba za ispravak može se podnijeti samo kada je proveden ispravni postu-pak odnosno kada se provodila rasprava za ispravak. To se provodi prilikom osni-vanja zemljišnih knjiga te se s otvaranjem zemljišne knjige otvara i postupak isprav-ljanja upisa u njoj (ispravni postupak)16, obnavljanja17 i dopunjavanja18 zemljišnih knjiga. Tužbom za ispravak pobijaju se upi-

si koju su izvršeni u postupcima osnivanja, obnove i dopunjavanja zemljišnih knjiga, i to ne samo uknjižbe, već i upisi izvršeni drugim zemljišnoknjižnim upisima.19

Tužbu za ispravak ovlaštene su podni-jeti osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili dje-lomično udovoljio u ispravnom postup-ku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naložio iz-mijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

Prijavom se traži da se u zemljišnu knjigu upiše nešto što u zemljišnoj knjizi nije upisano, dok se prigovorom traži da se neki upis ili prvenstveni red nekog upi-sa izmijeni, izbriše ili nadopuni20. Prijave i prigovori moraju biti utemeljeni na javnim ili privatnim ispravama kojima se čini vje-rojatnim postojanje knjižnog prava čiji se upis zahtijeva.

Postavlja se pitanje jesu li ovlaštene podnijeti tužbu i osobe čiji su prigovori odbačeni kao nepravodobni. Naime, na raspravi za ispravak ne raspravljaju se pri-jave ili prigovori podneseni nakon isteka roka za ispravak niti se dokazuje njihova osnovanost. O takvim nepravodobnim pri-govorima i prijavama zemljišnoknjižni sud na raspravi za ispravak će raspravljati, ali samo u slučaju ako se nazočne osobe na raspravi za ispravak sporazumiju da će se s prijavom ili prigovorom koji je stigao do zakazivanja rasprave, postupiti kao da su podneseni u roku za ispravak. Ako se takav sporazum ne postigne, osobe koje su pod-nijele nepravodobne prijave ili prigovore mogu također podnijeti tužbu za ispravak, a ostaje im i mogućnost zahtijevati upis njihovih izvanknjižno stečenih prava pre-ma općim pravilima.21

Tužba se podnosi protiv osoba, odno-sno sljednika osoba u čiju je korist prove-den upis na koji se odnosi tužba. Što se tiče rokova u kojima se tužba za ispravak može podnijeti, to ovisi o tome je li stjecatelj ne-pošten ili pošten22.

Tužba za ispravak protiv neposrednog stjecatelja, nepoštenog stjecatelja i nje-govih sljednika može se podnijeti sve dok ne nastupe činjenice zbog kojih bi pravo povrijeđeno upisom, u povodu kojega se traži ispravak, ionako trebalo prestati. Protiv poštenog stjecatelja s uspjehom može se podići tužba u roku tri godine od dana provedbe upisa, odnosno od kada je osobi čiji je prijedlog ili prijava odbijena, dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

Tužba za ispravak može se podnijeti i u slučaju da se provodi pojedinačni ispravni postupak23. Nju su ovlaštene podnijeti iste osobe koje su ovlaštene podnijeti i tužbu

za ispravak u ispravnom postupku te u istim rokovima i iz istih razloga. Naime, gle-de podnesenih prijava i prigovora u povo-du podnesenog prijedloga za pojedinačni ispravni postupak primjenjuju se odredbe o prijavama i prigovorima u ispravnom po-stupku (čl. 188. ZZK-a).

7. Je li u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena revizijaPri reviziji kao izvanrednom pravnom

lijeku razlikujemo tzv. redovnu reviziju, čija dopuštenost ovisi o vrijednosnom kri-teriju 24 i prema kauzalnom kriteriju,25 od-nosno s obzirom na to kakav je postupak prethodio donošenju presude koja se njo-me pobija26, i izvanrednu reviziju, koja je dopuštena protiv svih presuda, ali samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih.27 Na temelju pravnog shvaćanja Vrhov-nog suda Republike Hrvatske, zauze-tog na sjednici Građanskog odjela 5. prosinca 2013., u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena je revizija iz član-ka 382. st. 2. ZPP-a, dakle izvanredna revizija.

8. ZaključakPravo na pravni lijek protiv odluka su-

dova ili drugih tijela pripada temeljnim ustavnim pravima.28 Tako i u zemljišno-knjižnom postupku strankama pripada pravo na pravni lijek protiv rješenja, i to neovisno o tome je li odluku donio ovla-šteni zemljišnoknjižni referent, sudski savjetnik ili sudac. Prigovor je remon-strativan pravni lijek, odnosno o njemu odlučuje sud koji je i donio odluku koja se pobija prigovorom, dok je žalba de-volutivan pravni lijek, o kojem odlučuje viši sud i, u stvari, predstavlja neku vrstu »trostupnjevitosti« u postupku u povodu pravnih lijekova, po čemu se razlikuje od ostalih sudskih postupaka gdje u najve-ćem broju predmeta postoji dvostupnje-vitost u postupku pravnih lijekova. Izjav-ljeni pravni lijek ne sprječava provedbu rješenja u zemljišnim knjigama, već se rješenje provodi, a u zemljišnim knjigama zabilježuje se žalba. Upravo postojanje i remonstrativnog i devolutivnog pravnog lijeka te nesuspenzivnost izjavljene žalbe čine pravne lijekove u zemljišnoknjižnom postupku posebnima.

13 Povreda prava prvenstvenog reda propisana ječl. 128. st. 1. toč. f. ZZK-a.

14 Besteretni otpis te prigovori na njega propisani sučl. 150.-157. ZZK-a.

15 Besteretni otpis dijela zemljišnoknjižnog tijela male vrijednosti otpis je kojim se bez prijenosa tereta otpi-suje dio zemljišnoknjižnog tijela koji ne prelazi stoti dio površine neprekinutoga dijela zemljišnoknjižnog tijela, a njegovim otpisivanjem ne umanjuje se znatno vrijednost zemljišta koja ostaje u zemljišnoknjižnom tijelu iz kojeg se provodi otpis. Pretpostavke za postu-pak besteretnog otpisa male vrijednosti su da dio koji se otpisuje ne prelazi stoti dio površine neprekinutog dijela zemljišnoknjižnog tijela te da se otpisom ne smanjuje vrijednost, kao i da u posljednjih pet godina nije bio proveden upis prema pravilima o besteret-nom otpisu dijelova male vrijednosti.

16 Članak 180. st. 3. ZZK-a.17 Članak 179. st. 8. ZZK-a propisuje da se na obnavlja-

nje zemljišne knjige na odgovarajući način primjenju-ju odredbe ZZK-a o postupku osnivanja i ispravnom postupku.

18 Članak 179. st. 9. ZZK-a propisuje da se na dopunu zemljišne knjige na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZZK-a o postupku osnivanja i ispravnom po-stupku.

23 Pojedinačni ispravni postupak propisan je čl. 200., 200.a, 200.b, 200.c, 200.d, 200.e, 200.f, 200.g ZZK-a, a provodi se kada za to postoji opravdan razlog, i to glede jednog ili više zemljišnoknjižnih uložaka.

24 Revizija kao izvanredni pravni lijek može se podni-jeti protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

25 Ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovo-ra o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđivanja radnog odnosa.

26 Revizija je dopuštena ako je drugostupanjska presuda donesena prema čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

27 Članak 382. st. 2. ZPP-a.28 Člankom 16. Ustava RH (Nar. nov., br. 56/90, 135/97,

113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - Odluka USRH) jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

19 Zemljišnoknjižni upisi su uknjižba, predbilježba i zabi-lježba - čl. 30. st. 1. ZZK-a.

20 Članak 188. st. 1. ZZK-a.21 Osobe čiji su prigovori i prijave nepravodobni mogu

zahtijevati upis svojih izvanknjižno stečenih prava vlasničkim tužbama prema čl. 127. st. 2. Zakona o vlasništvu ili drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 -u nastavku teksta: ZV), zatim prema čl. 128. st. 3. ZV-a, čl. 130. st. 2. ZV-a, ali i prema čl. 15. st. 3. ZZK-a.

22 Člankom 197. st. 2. ZZK-a propisano je da pravo tuž-bom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ZZK-om za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od trenutka provedbe spornog upisa odnosno od kada je dostavljeno rješe-nje o odbijanju prigovora ili prijave.

10 22. 2. 2016.br. 6406gospodarstvo Uredio Hrvoslav Bašić, dipl. iur.

1. UvodZakonom o izmjenama i dopunama

Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov., br. 41/14 - u nastavku teksta: ZZP), objavlje-nim u Narodnim novinama 110 od 13. listopada 2015., uvedeni su određeni novi oblici sankcioniranja nepoštenih trgovaca. Tako je djelomično izmijenjen odnosno dopunjen zakonodavni okvir po pitanju mogućnosti kažnjavanja ne-savjesnih trgovaca, koji izigravanjem za-konskih obveza, na raznorazne načine, manipuliraju potrošačima, tj. građanima. Najvažnije novine odnose se na članak 137. stavak 4. ZZP-a, glede prava tržiš-nog inspektora da naloži određene rad-nje trgovcu-prekršitelju, odnosno članak 138. ZZP-a, koji je izmijenjen u cijelosti i predviđa visoke novčane kazne u ras-ponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna za trgovce pravne osobe za ukupno 84 prekršaja iz ZZP-a, odnosno za odgovor-ne osobe u pravnoj osobi novčane kazne od 10.000,00 do 15.000,00 kuna, dok za trgovce - fi zičke osobe propisuje novča-ne kazne od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.

2. Rješenja tržišnog inspektora nepoštenom trgovcuPrema Noveli ZZP-a, iz članka 137.

stavak 4. ZZP-a, tržišni inspektor će rje-šenjem naložiti trgovcu: 1. vraćanje više naplaćenog iznosa oštećenom potrošaču ako utvrdi da se nije pridržavao istaknute maloprodajne cijene i uvjeta prodaje (čl. 7. st. 7.); 2. vraćanje uplaćenog predujma

uvećanog za zakonske zatezne kamate, računajući od dana primitka predujma do dana isplate, što je moguće prije, a najka-snije u roku sedam dana od dana raskida ugovora (čl. 13. st. 2.); 3. vraćanje novča-nog iznosa oštećenom potrošaču ako utvrdi da je naplatio izdavanje opomene (čl. 15. st. 1.); 4. vraćanje više naplaćenog iznosa oštećenom potrošaču ako utvrdi da nije primijenio obračun i cijenu ure-đenu posebnim propisom (čl. 24. st. 2.); 5. vraćanje dodatno naplaćenog novčanog iznosa oštećenom potrošaču bez njego-va izričitog pristanka (čl. 47.) i 6. vraćanje potrošaču uplaćenog iznosa na temelju ugovora, ako je potrebno i plaćene troš-kove dostave, ako utvrdi da je potrošač jednostrano raskinuo ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili na daljinu, a trgovac mu nije vratio plaćeni iznos (čl. 76. st. 1.).

2.1. Vraćanje više naplaćenog iznosa oštećenom potrošaču

Trgovac se mora pridržavati istaknu-te maloprodajne cijene i uvjeta prodaje, prema članku 7. stavak 7. ZZP-a. Stoga, označena cijena, primjerice, na proizvo-du koji u naravi predstavlja poslasticu za kućnog ljubimca, a taj proizvod na istoj blagajni u istom trgovačkom cen-tru bude naplaćen po višoj cijeni, pred-stavlja slučaj više naplaćenog iznosa potrošača. Oštećeni potrošač, dakako, ako obrati dužnu pozornost, mora moći ostvariti opće pravo na vraćanje više na-plaćenog iznosa jer se trgovac nije pri-državao istaknute maloprodajne cijene i uvjeta prodaje.

2.2. Vraćanje uplaćenog predujmaZa slučaj plaćanja predujmom, ako tr-

govac nije ispunio ugovor, on ima obvezu vratiti potrošaču uplaćeni iznos predujma uvećanog za zakonske zatezne kamate, računajući od dana primitka predujma do dana isplate, što je moguće prije, a najka-snije u roku sedam dana od dana raskida ugovora. Riječ je također o novini, propi-sanoj Novelom ZZP-a. Ako nepošteni tr-govac ne postupi prema odredbi članka 13. stavak 2. ZZP-a, tržišni inspektor rješe-njem će naložiti povrat uplaćenog iznosa predujma, uvećan za zakonske zatezne kamate, koje teku od dana primitka pre-dujma do dana povrata predujma.

2.3. Vraćanje novčanog iznosa oštećenom potrošaču zbog naplate opomene

Godinama je ta nepoštena praksa bila razlogom sudskih sporova jer su trgovci uredno, zbog »rupa u zakonu«, uz glav-nicu i kamate, naplaćivali još i troškove izrade, slanja i dostave opomena potro-šačima koji su bili neuredni platiše. Stro-go je zakonski zabranjeno trgovcima, na temelju članka 15. stavak 1. ZZP-a, izda-vanje opomene radi naplate neplaćenih dospjelih novčanih potraživanja.

2.4. Vraćanje više naplaćenog iznosa oštećenom potrošaču ako utvrdi da nije primijenio obračun i cijenu uređenu posebnim propisom

Vraćanje više naplaćenog iznosa ošte-ćenom potrošaču ako se utvrdi da trgo-vac nije primijenio obračun i cijenu ure-đenu posebnim propisom, predviđeno je za slučajeve ispostavljanja računa od strane trgovca za pružanje javnih usluga potrošačima, poput distribucije različi-tih oblika energije, javne vodoopskrbe i odvodnje, dimnjačarskih usluga, uslu-ga javnog prijevoza, poštanskih usluga, prikupljanja otpada i slično. Specijalnim propisima uređeni su uvjeti pružanja i obračunavanja te naplate javnih usluga građanima. Detaljno su normirani način ili vrste obračuna pojedine usluge, uklju-čujući sve dopuštene stavke, kao i dopu-štenu cijenu koju trgovci smiju naplatiti, tako da za slučaj naplate većeg iznosa od propisanog, potrošači ostvaruju pravo na povrat više naplaćenog iznosa ošteće-nom potrošaču. O tome tržišni inspektor također može izdati odgovarajuće rješe-nje i njime naložiti trgovcima koji su se oglušili o odredbe posebnih propisa, da postupe sukladno zakonu.

2.5. Vraćanje dodatno naplaćenog novčanog iznosa oštećenom potrošaču bez njegova izričitog pristanka

Prije nego što potrošač sklopi ugo-vor ili bude obvezan odgovarajućom ponudom, trgovac mora zatražiti njegov izričit pristanak za bilo koje dodatno plaćanje koje bi potrošač bio dužan izvr-šiti, osim plaćanja koje je ugovoreno kao protučinidba za glavnu činidbu trgovca (čl. 47. st. 1. ZZP-a). U slučaju da potrošač nije dao izričit pristanak, već se trgovac poslužio opcijom prešutnog prihvata od strane potrošača, potrošač ima pravo zatražiti povrat bilo kojeg dodatnog iznosa koji je platio na temelju takve op-cije (čl. 47. st. 2. ZZP-a). Tržišni inspektor rješenjem će naložiti trgovcu vraćanje dodatno naplaćenog novčanog iznosa oštećenom potrošaču bez njegova izriči-tog pristanka, u slučajevima iz članka 47. stavak 1. i 2. ZZP-a

2.6. Vraćanje više naplaćenog iznosa ako je potrošač jednostrano raskinuo ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili na daljinu

Nebrojeni su slučajevi kada trgovački putnici nude po kućama i domovina gra-đana, potrošača različite usluge pravnih osoba koje predstavljaju. Tako vrlo često nude super brzi internet, usluge fi ksne i mobilne telefonije, različite televizijske pakete i drugo. Potrošači uglavnom u relativno kratkom roku po potpisivanju ugovora za navedene usluge, shvate da nisu dobili ono što su tražili, odnosno da je priča prilikom prodaje bila jedna, a u konačnici rezultat potpisanog ugovora

nešto je posve drugo. U takvim i sličnim slučajevima potrošači imaju pravo i mo-gućnost jednostrano raskinuti ugo-vor, pri čemu se, nakon Novele, trgovci izlažu opasnosti da im tržišni inspektor posebnim rješenjem naloži da vrate više naplaćeni iznos, zbog nepoštenog i ne-savjesnog poslovanja. Dakle, iskoristi li potrošač svoje pravo na jednostran ra-skid ugovora iz članka 72. ZZP-a, trgo-vac mora, bez odgađanja, a najkasnije u roku 14 dana od dana kad je zaprimio obavijest o odluci potrošača da raskida ugovor sukladno članku 74. ZZP-a, vrati-ti potrošaču sve što je ovaj platio na te-melju ugovora, i to na temelju odredbe članka 76. stavak 1. ZZP-a.

3. ZaključakSankcioniranje nepoštenih odredaba,

poslovnih praksi i trgovaca nije poželjan način rješavanja problema zaštite inte-resa potrošača, građana, ali je, nažalost, nužno, jer bez prijetnje kaznom, istjeri-vanje pravde na sudovima bio bi Sizifov posao. Zakonodavac je prepoznao važ-nost propisivanja odgovarajućih kazni i davanja ovlasti tržišnom inspektoru da sankcionira nepoštene trgovce. Kazne jesu visoke, ali nisu drakonske i očigledna im je namjera odvraćanje trgovaca od ne-savjesnog postupanja i nepoštenog od-nosa prema potrošačima, stoga zaslužuje pohvalu. Uloga tržišnog inspektora ispu-njava se kroz izdavanje rješenja kojim nalaže nepoštenom trgovcu vraćanje više naplaćenog iznosa oštećenom potrošaču ako utvrdi da se nije pridržavao istaknute maloprodajne cijene i uvjeta prodaje, vra-ćanje uplaćenog predujma uvećanog za zakonske zatezne kamate, računajući od dana primitka predujma do dana isplate, što je moguće prije, a najkasnije u roku se-dam dana od dana raskida, vraćanje nov-čanog iznosa oštećenom potrošaču ako utvrdi da je naplatio izdavanje opomene, vraćanje više naplaćenog iznosa ošteće-nom potrošaču ako utvrdi da nije primi-jenio obračun i cijenu uređenu posebnim propisom, vraćanje dodatno naplaćenog novčanog iznosa oštećenom potrošaču bez njegova izričitog pristanka i vraćanje potrošaču uplaćenog iznosa na temelju ugovora, ako je potrebno i plaćene troš-kove dostave, ako utvrdi da je potrošač jednostrano raskinuo ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili na daljinu, a trgovac mu nije vratio plaćeni iznos. Oso-bito je opasno prijevarno postupanje u odnosu na potrošače koji jednostrano raskidaju ugovor sklopljen izvan poslov-nih prostorija ili na daljinu, jer se u praksi u takvim situacijama nerijetko prijavljuje počinjenje kaznenog djela. Prva Novela ZZP-a u tom je dijelu posvetila značajan prostor izmjenama i dopunama upravo segmenta mogućnosti kažnjavanja nepo-štenih trgovaca, od pravnih osoba, zajed-no s odgovornim osobama u tim pravnim osobama, do fi zičkih osoba, trgovaca.* Grad Virovitica. Stajališta iznesena u ovome članku is-

ključivo su osobna stajališta autorice i ne predstavlja-ju službeno stajalište institucije u kojoj je zaposlena.

Novine u sankcioniranju nepoštenih trgovacamr. sc. ALIDA SARAČEVIĆ MOSLAVAC*

Sankcioniranje nepoštenih trgovaca nije poželjan način rješavanja problema zaštite interesa potrošača, građana, ali je, nažalost, nužno. Zakonodavac je prepoznao važnost propisivanja odgovarajućih kazni i davanja ovlasti tržišnom inspektoru da sankcionira nepoštene trgovce. Očigledna namjera kazni je odvraćanje trgovaca od nesavjesnog postupanja i nepoštenog odnosa prema potrošačima. O svemu tome autorica piše u nastavku teksta.

1522. 2. 2016.br. 6406Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur. pravo osiguranja

1. UvodTroškovi pravne zaštite ili troškovi

ostvarivanja pravnih interesa predstav-ljaju iznose koji se mogu osigurati na te-melju ugovora o osiguranju. Osiguranje pravne zaštite (u nastavku teksta: OPZ) predstavlja posebnu granu imovinskog osiguranja, u kojemu osiguratelj snosi troškove ostvarivanja pravnih interesa osiguranika u različitim pravnim postup-cima pred nadležnim tijelima (najčešće sudovima, ali i u izvansudskim postupci-ma). Radi se, dakle, o osiguranju u kojem osiguratelj, umjesto osiguranika, plaća troškove pravnog zastupanja i savjeto-vanja osiguranika u različitim pravnim postupcima (tj. troškove usluga odvjetni-ka), troškove različitih sudskih, upravnih

ili drugih pristojbi, troškove vještačenja i ostalih dokaznih sredstava, kao i sve osta-le pravne troškove koje je osiguranik du-žan snositi u različitim postupcima prav-ne zaštite, odnosno postupcima u kojima osiguranik ostvaruje svoja prava ili prav-ne interese ili u kojima ostvaruje obranu od tuđih zahtjeva (Ivanjko, 2005., str. 39, Ćurković, 1993., str. 22-23). Osiguranje pravne zaštite pokriva troškove aktivne i pasivne strane u postupku te pravne troš-kove neovisno o ishodu samog postupka, tj. neovisno o tome je li osiguranik (stran-ka) ostvario uspjeh u postupku ili nije.

Osiguranje (troškova) pravne zaštite nastaje na temelju ugovora o osiguranju, kao ugovora kojim se osiguratelj obvezu-je isplatiti troškove pravne zaštite osigu-raniku (ili korisniku osiguranja) iz iznosa osiguranja kada nastupi osigurani slučaj (tj. potreba za pravnom zaštitom intere-sa osiguranika), a ugovaratelj osiguranja obvezuje se platiti premiju osiguranja (Poltera, 1999., str. 11). Takva defi nici-ja ugovora o osiguranju pravne zaštite proizlazila bi i iz opće defi nicije ugovora o osiguranju iz članka 921. Zakona o ob-veznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/11 - u nastavku teksta: ZOO).

Neposredna svrha OPZ-a bila bi pre-uzimanje rizika nastanka pravnih troško-va, odnosno troškova pravnog spora kao određene pravne situacije u kojoj se javlja potreba za pravnom pomoći osiguraniku. Posredna svrha OPZ-a je olakšavanje osi-guranicima ostvarivanje pravnih interesa pred nadležnim tijelima time što će se iz osigurateljska pokrića »fi nancirati« pravni troškovi. Tako se omogućuje osigurani-ku da sudjeluje u pravnim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima bez fi nancijskog opterećenja njegova imovinskog stanja, i to neovisno o ishodu takvog postupka.

Osiguranje pravne zaštite, kao i neka druga osiguranja (npr. osiguranje od od-govornosti), izgrađeno je na načelu spe-cijalnosti osiguranih rizika. To znači da ne postoji neko opće osiguranje pravne zašti-te koje pokriva sve pravne troškove u svim situacijama kada je osiguraniku pravne zaštite potrebno snositi troškove pravne zaštite, već ono pokriva troškove pravne zaštite samo u pojedinim, posebno ugo-vorenim pravnim odnosima, područjima ili pravnim situacijama u kojima se osi-guranik može naći kada mu je potrebna pravna zaštita odnosno pravna pomoć. To zbog toga jer bi u tzv. općem OPZ-u bilo teško procijeniti osigurani rizik, a premija osiguranja bila bi vrlo visoka te je većina osiguranika ne bi mogla podnijeti (Hatba-uer, 2004., str. 579).

Stoga su se u osigurateljskoj praksi razvili pojedini tipovi ili vrste ugovora o OPZ-u kojima se osiguravaju troškovi pravne zaštite prema određenim osoba-ma, svojstvima tih osoba, pravnim po-dručjima te područjima ljudske djelatno-sti, a koji čine, samostalno ili u međusob-noj kombinaciji, pojedinu vrstu OPZ-a.

Broj pojedinih vrsta OPZ-a nije ograničen te se stalno pojavljuju nove vrste, ovisno o tomu kako se razvijaju pojedine vrste ljudske djelatnosti u kojima se javlja po-treba pravne zaštite te postoji li za tim novim vrstama OPZ-a potreba na tržištu osiguranja.

2. Sistematika pojedinihvrsta osigurateljskog pokrića OPZ-aOsiguranje pravne zaštite pokriva

troškove ostvarivanja pravnih interesa iz područja javnoga i privatnoga prava. No, zbog visokog rizika troškova pravne zašti-te, ne pokrivaju se cjelokupna područja javnoga i privatnog prava, već je osigura-teljsko pokriće pravnih troškova raspodi-jeljeno na pojedina pravna (pod)područja unutar područja javnog i privatnoga prava (Harbauer, 2004., str. 587).

Tako u području privatnoga prava po-stoji osigurateljska zaštita posebno za: 1.) obveznopravne odnose, s tim da se u tom podpodručju osigurateljska zaštita, u pra-vilu, dijeli posebno za ugovorne odnose, a posebno za odnose iz naknade štete (uključivši i ostale izvanugovorne odno-se), 2.) stvarnopravne odnose, s tim da se i u tom podpodručju osigurateljska zašti-ta dijeli na ostvarivanje pravnih interesa iz stvarnih prava na pokretnim stvarima te iz stvarnih prava na nekretninama, 3.) nasljednopravne i obiteljskopravne od-nose i 4.) ostvarivanje pravnih interesa iz radnopravnih odnosa.

U području javnog prava, osigura-teljska zaštita dijeli se na sljedeća pravna podpodručja iz: 1.) područja kaznenog i prekršajnog prava u provođenju kazne-nog ili prekršajnog postupka zbog po-činjenog kaznenog djela ili prekršaja, 2.) područja upravnog prava i 3.) područja poreznog prava.

Ne postoji numerus clausus tipova tih ugovora te je moguće, sukladno osigu-rateljskoj praksi i ako zato postoji potre-ba na tržištu osiguranja, uvesti i druga pravna (pod)područja u osigurateljsko pokriće (Buschbell, Hering, 2007., str. 291). Također, navedena sistematizacija osiguranja pravne zaštite prema pojedi-nim pravnim (pod)područjima ne mora se nužno pojavljivati samostalno, već u kombinaciji s pokrićem osiguranja prav-ne zaštite iz nekih drugih spomenutih pravnih (pod)područja.

3. Ugovor o osiguranju pravne zaštite u prometnim stvarimaOsiguranjem pravne zaštite u pro-

metu pokriveni su rizici snošenja raznih troškova vezanih uz ostvarenje ili obranu prava u pravnim postupcima vezanih uz promet i motorno vozilo (Lui, 1990., str. 55-56). Moguće je razlikovati više pojav-nih oblika pokrića OPZ-a u prometnim stvarima.

3.1. Vlasnik vozila ili ovlašteni posjednik

Ono se najprije javlja u obliku u kojem osobe osiguranika pravne zaštite u pro-metnim stvarima imaju položaj vlasnika vozila ili ovlaštenog posjednika vozila. U takvom obliku pokrića OPZ-a u promet-nim stvarima u polici osiguranja mora-ju biti navedene i točno označne osobe vlasnika vozila ili ovlaštenog posjednika, jer se osiguranje sklapa s obzirom na njih kao osigurane osobe. Osigurateljsko pokriće proširuje se i na osobe koje se u njihovim vozilima prevoze: a) suputnici u vozilima namijenjenim za privatan prije-voz te b) putnici u vozilima namijenjenim za javni prijevoz putnika. Zatim, i osoba vozača koja upravlja vozilom čiji je vlasnik ili ovlašteni posjednik osiguranik pravne zaštite u prometnim stvarima, također ulazi u krug osiguranih osoba. Nadalje, kada se vlasnik ili ovlašteni posjednik vozila kao osiguranik u prometu pojavi u svojstvu osobe izvan vozila, dakle kao pješak ili biciklist, također će biti pokri-ven osigurateljskom zaštitom u snošenju pravnih troškova. Broj i vrsta vozila, koja su u vlasništvu ili u posjedu osiguranika, bitni su za određivanje visine premije, ali se polica osiguranja ne sklapa u odno-su na postojeća vozila, već samo postoji dužnost osiguranika da nakon promjene broja i vrste vozila tu činjenicu prijavi osi-guratelju (Harbauer, 2004., str. 651). Sama prijava promjene broja i vrste vozila ima deklaratoran učinak, jer se osigurateljsko pokriće automatski proširuje i glede upo-rabe i korištenja novih i drugih vozila čim se ona nađu u vlasništvu ili ovlaštenom posjedu osiguranika (vlasnika i ovlašte-nog posjednika), a osigurateljsko pokriće prestaje glede onih vozila koja prestaju biti u vlasništvu ili nisu više u ovlaštenom posjedu osiguranika.

3.2. OPZ glede točno određenog vozila

Kao drugi način u kojemu se OPZ može pojaviti u prometnim stvarima jest kada se ono promatra sa stajališta samog vozila glede kojeg je ugovoreno pokriće OPZ-a. Tada se ugovor o OPZ-u sklapa samo glede točno određenog vozila te se to vozilo unosi prema svojim identifi kacij-skim oznakama u policu osiguranja. Kao osiguranici, ovdje se također javljaju vla-snici vozila i njegovi ovlašteni posjednici (što su i osobe koje posjeduju vozilo pre-ma posebnom pravnom temelju poput zakupca, posudovnika i dr.), ali oni gube svojstvo osiguranika otuđenjem vozila (Harbauer, 2004., str. 709). S druge strane, onaj tko postane vlasnik takvog vozila ili njegov ovlašteni posjednik stječe polo-žaj osiguranika. I u tom se obliku OPZ-a u prometnim stvarima osigurateljska za-štita proteže i na osobe koje se prevoze vozilom, kao putnici ili suputnici, kao i na

Ugovori o osiguranju (troškova) pravne zaštitedoc. dr. sc. LORIS BELANIĆ, Pravni fakultet Sveučilištau Rijeci

Ugovorom o osiguranju pravne zaštite osiguratelj preuzima obvezu pokrića pravnih troškova koji pogađaju osiguranika kada se nađe u situaciji da mu je potrebna pravna pomoć. Ne postoji opće pokriće osiguranja troškova pravne zaštite koje bi se odnosilo na sve pravne situacije u kojima bi osiguraniku bilo potrebno snositi troškove pravne zaštite. Osiguranje pravne zaštite pokriva troškove pravne zaštite samo u pojedinim, posebno ugovorenim pravnim odnosima, područjima ili pravnim situacijama u kojima se osiguranik može naći kada mu je potrebna pravna zaštita, odnosno pravna pomoć. Razlog tome je što biu tzv. općem osiguranju pravne zaštite bilo teško procijeniti osigurani rizik,a premija osiguranja bila bi vrlo visoka te je većina osiguranika ne bi mogla podnijeti. Stoga su se u osigurateljskoj praksi razvili pojedini tipovi ili vrste ugovora o osiguranju pravne zaštite kojima se osiguravaju troškovi pravne zaštite prema pojedinim vrstama djelatnosti, pravnim područjima i sl.,a što ujedno predstavlja i predmet ovog članka.Članak objavljujemo u tri dijela.

Nastavak na 16. stranici

16 22. 2. 2016.br. 6406Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur.

vozače. Ne obuhvaća osobe izvan vozila, dakle pješake i bicikliste.

3.3. Osiguranik u položaju vozača tuđeg vozila

Konačno, kao treći način OPZ-a u prometnim stvarima jest kada se kao osi-guranik javlja osoba koja često ili stalno, privatno ili poslovno upravlja tuđim vozi-lima, odnosno vozilima koja nisu u njezi-nu vlasništvu (Harbauer, 2004., str. 719). Dakle, radi se o situaciji kada je osigura-nik u položaju vozača tuđeg vozila. Takvo osiguranje osobito je pogodno za one koji nemaju vlastito vozilo ili ga imaju, ali se ne žele osigurati glede pravnih troško-va koji mogu nastati u svezi s upravlja-njem tim vozilom, nego često voze tuđa vozila. Pogodno je i za poduzeća koja na taj način mogu osigurati svoje zaposle-nike koji su vozači njihovih vozila (Van Bühren, Plote, 2007., str. 231). Moguće je i proširenje tog osigurateljskog pokrića i na putnike u javnom prijevozu, pješake i bicikliste. Glede pješaka i biciklista pokri-vaju se pravni troškovi koji nastaju samo radi ostvarivanja zahtjeva za naknadu štete te troškovi zastupanja u prekršaj-nom i kaznenom postupku. Kazneno dje-lo, prekršaj ili štetni događaj moraju biti u svezi s prometnom aktivnošću pješaka i biciklista da bi se mogao takav događaj tretirati kao osigurani slučaj u OPZ-u u prometnim stvarima.

Osigurateljsko pokriće u svim oblici-ma pokrića OPZ-a u prometnim stvarima odnosi se na sva vozila koja se kreću (ko-pnom, zrakom, morem) snagom vlastita motora te priključna vozila (Harbauer, 2004., str. 667).

3.4. Opseg pokrićaOpseg pokrića iz OPZ-a u prometnim

stvarima proteže se na: a) područje na-knade štete iz prometnih delikata, b) po-dručje obveznopravnih ugovora i stvar-nopravnih odnosa glede motornih vozila, c) područje prometnih kaznenih djela i prekršaja, d) područje različitih (u pravilu, upravnih) postupaka koji se odnose na vozačke dozvole te e) područje porezno-pravnih i drugih javnopravno-fi nancijskih pitanja glede motornih vozila.

Glede naknade štete pokriće OPZ-a odnosi se na snošenje pravnih troškova koji nastaju na strani tužitelja (oštećeni-ka) u postupcima u kojima se odlučuje o zahtjevu za naknadu štete nastale upora-bom motornog vozila, a ne na snošenje pravnih troškova za obranu odgovorne osobe od odštetnih zahtjeva jer je to dru-go zadaća osiguranja od odgovornosti u području prometa. Osigurateljska zaštita u tom pravnom području postoji kada osiguranik u navedenim svojstvima vla-snika vozila, ovlaštenog posjednika, su-putnika, pješaka, biciklista ili, pak, u svoj-stvu putnika kao suosigurane osobe, ista-kne prema štetniku zahtjev za naknadu štete po nastanku štetnog događaja koji predstavlja nastup osiguranog slučaja.

Kao obveznopravni ugovori koji se odnose na motorna vozila, a glede ko-jih postoji osigurateljska zaštita, dolaze u obzir kupoprodajni ugovori, ugovori o čuvanju vozila, ugovori o popravku vozila, ugovor o najmu te ugovori o fi -nanciranju kupnje ili upotrebe vozila (Van Bühren, Plote, 2007., str. 231). OPZ-om pokrivaju se pravni troškova nastali iz sporova koji se vode u svezi s takvim ugovorima kako glede isticanja zahtjeva iz takvih ugovora, tako i glede obrane od zahtjeva koji proizlaze iz takvih ugovo-ra. Istim pokrićem pokrivaju se i pravni troškovi iz sporova koji se odnose na pravo vlasništva glede motornog vozila, ali i glede ostalih stvarnopravnih odnosa (npr. založno pravo, fi ducijarno vlasniš-tvo), uključujući i posjedovne parnice.

U osigurateljsko pokriće OPZ-a u prometnim stvarima ulaze i pravni troš-kovi koji nastaju zbog vođenja kaznenog ili prekršajnog postupka protiv osigura-nika kao sudionika u prometu, a zbog povrede prometnih propisa. Zahtijeva se da se navedeni kazneni ili prekršaj-ni postupci vode upravo zbog povrede prometnih propisa. Ako kaznenim dje-lom ili prekršajem, osim prometnih pro-pisa, povrijede i neke druge propise koji nisu prometnog karaktera, odnosno ako se u jednom prekršajnom ili kaznenom postupku odlučuje i o kaznenim djelima i prekršajima koji ne nastaju povredom prometnih propisa, tada pravni troškovi koji nastaju vođenjem takvih kaznenih ili prekršajnih postupaka, ne ulaze u osigu-rateljsko pokriće. Moguće je ugovoriti i franšizu, tj. da pravni troškovi iz osigura-teljskog pokrića pokrivaju samo prekrša-je koji imaju zaprijećenu novčanu kaznu iznad određenog iznosa.

Osigurateljska zaštita postoji i kada se osiguranik u svojstvu vozača ili, pak, vlasnika ili ovlaštenog posjednika vozila nađe u situaciji da nadležno tijelo odlu-čuje o oduzimanju, ograničavanju ili pro-duljivanju njegove vozačke dozvole, a pri čemu mogu nastati određeni pravni troš-kovi (troškovi postupka i pravne pomoći).

Konačno, u osigurateljsko pokriće OPZ-a u prometnim stvarima ulaze i pravni troškovi koji nastaju u poreznim postupcima u kojima se odlučuje o pore-zu na vozilo.

3.5. Gubitak prava iz osiguranjaU uvjetima osiguranja propisani su i

razlozi gubitka prava iz pokrića OPZ-a u prometnim stvarima: a) vožnja bez vo-začke dozvole (ili određena ograničenja glede vozačke dozvole, oduzeta vozačka dozvola i sl.), b) uporaba vozila koje nema prometnu dozvolu i c) neovlaštena vo-žnja. Radi se zapravo o obvezama osigu-ranika na određeno ponašanje (vožnja uz valjanu vozačku dozvolu, postojanje prometne dozvole za motorno vozilo i da vožnja bude ovlaštena) pa njihova povre-da dovodi do oslobođenja osiguratelja od obveze prema osiguraniku (Böhme, 2007., str. 340).

pravo osiguranja

Nastavak sa 15. stranice

Ugovori o osiguranju (troškova) pravne zaštite

UvodOd 1. rujna 2015., kada je na snagu

stupio Stečajni zakon1, Zakon o fi nan-cijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi2 prestao je vrijediti u dijelu u kojemu se odnosi na predstečajni po-stupak i predstečajnu nagodbu. Bez obzira na to što odredbe ZFPPN-a o predstečajnoj nagodbi više nisu u pri-mjeni, pravni oblik predstečajne na-godbe sklopljene u obliku sudske na-godbe čini ukinute odredbe ZFPPN-a i danas zanimljivima.

Kontrolne ovlasti suda pri sklapanju sudske nagodbe

Kontrolne ovlasti dispozitivnih rad-nji stranaka ovlašćuju sud da ne uvaži raspolaganja koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku3). Te kontrolne ovlasti propi-sane su ZPP-om i predviđaju različit re-žim za pojedina disponiranja stranaka. Kod određenih stranačkih dispozicija oblik i intenzitet4 kontrolnih ovlasti suda je jači, a kod drugih, pak, slabiji. Tako je člankom 331. st. 2 i člankom 331.a st. 3. ZPP-a propisano da sud neće donijeti presudu na temelju odricanja/priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima ako utvrdi da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.) te je stavkom 3. članka 331. propisa-na odgoda donošenja presude dok se ne pribave obavijesti o okolnostima iz stavka 2. članka 331. Identično rješenje predviđeno je i za donošenje presude na temelju odricanja. Za zaključenje sudske nagodbe korišten kontrolni mehanizam glasi: Kad sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastat će se s postupkom dok to rješenje ne postane pravomoćno.5; dok stavak 4. istog član-ka propisuje nemogućnost zaključenja nagodbe o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati. Potpunije propisa-na procesna pravila sudske kontrole za presude na temelju priznanja/odricanja, ne bi trebala u praksi dovesti do različi-tih postupanja suda u slučaju sklapanja sudske nagodbe.

Pravne posljedice i pobijanje sudske nagodbe

Sudska nagodba sklapa se potpisiva-njem zapisnika, koji sadržava tekst sud-ske nagodbe, te ona kao takva predstav-lja javnu ispravu. Dalekosežne pravne posljedice vežu se uz sudsku nagodbu. Njezin procesnopravni aspekt ogleda se u tome da sud po službenoj dužnosti pazi je li o predmetu spora zaključena sudska nagodba6. Otvoreno je pitanje veže li sudska nagodba sud glede onoga što je u njoj utvrđeno, tj. snagom apso-lutne predmnjeve s obzirom na moment njezina zaključivanja, a snagom oborive predmnjeve za vrijeme nakon toga.7 Na to pitanje dan je pozitivan odgovor.8

Pobijanje predstečajBRUNO DAMJANAC, mag. iur., odvjetnički vježbenik u Požegi

U Informatoru, broj 6351,od 2. veljače 2015., obrađena je tematika pravne prirode predstečajne nagodbe.U ovom ćemo članku nastaviti obrađivati problematiku pobijanja predstečajne nagodbe. S obzirom na to da predstečajna nagodba u bìti jest sudska nagodba, u članku ćemo najprije prikazati kontrolne ovlasti suda prilikom sklapanja sudske nagodbe, potom ćemo analizirati pravne posljedice i pobijanje sudske nagodbe te konačno specifi čnosti pri pobijanju predstečajne nagodbe sklopljene prema odredbama Zakona o fi nancijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Nar. nov., br. 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13), koje se primjenjuju na postupke započete za vrijeme njegova važenja. Naime, od 1. rujna 2015., kada je stupio na snagu Stečajni zakon, Zakon o fi nancijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prestao je vrijediti u dijelu u kojem se odnosi na predstečajni postupak.

1 Čl. 445. st. 2. Stečajnog zakona (Nar. nov., br. 71/15 -u nastavku teksta: SZ).

2 Zakon o fi nancijskom poslovanju i predstečajnoj na-godbi (Nar. nov., br. 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 -u nastavku teksta: ZFPPN).

3 Zakon o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u nastav-ku teksta: ZPP).

4 Triva, S.; Dika, M., Građansko parnično procesno pra-vo, Narodne novine, Zagreb, 2004., str. 138 (u nastav-ku teksta: GPPP).

5 Čl. 321. st. 5. ZPP-a.6 Čl. 288. st. 2. ZPP-a.7 Dika, M., Građansko parnično pravo - Sudske odluke

i sudska nagodba, Narodne novine, Zagreb, 2013.,str. 622.

1722. 2. 2016.br. 6406predstečajno pravo

Glede toga res iudicialiter transacta izjed-načena je s pravnim posljedicama presu-đene stvari, res iudicata, stoga je njezino pobijanje teže i složenije od obične na-godbe, ugovora prema Zakonu o obve-znim odnosima9. Stajališta pravne teori-je i sudske prakse u raskoraku su jedno s drugim.

U pravnoj teoriji zastupljeno je sta-jalište da se sudska nagodba može po-bijati prijedlogom za ponavljanje po-stupka. U režimu prije donošenja ZPP-a iz 1976., u tom se smislu izjašnjavaju autori Juhart, Zuglia, Poznić i Triva, no suprotno tome Bazala se opredijelio za stajalište da se sudska nagodba pobija redovitom tužbom, odnosno tužbom za poništenje i tužbom za utvrđenje ni-štavosti. Tom stajalištu da se nagodba pobija tužbom, priklonila se i praksa, osobito nakon donošenja ZPP-a iz 1976. Ne ulazeći u daljnja izlaganja teoretskih postavki, može se zaključno iznijeti da postoji nerazumijevanje pravne teorije prema zakonodavcu za de lege ferenda neuvrštavanjem sudske nagodbe u ra-zloge za ponavljanje postupka, odno-sno detaljnijem uređenju toga članka. Tako i Dika10 zaključuje da ne postoje uvjerljivi razlozi za drukčiji tretman sudske nagodbe i presude na temelju odricanja odnosno presude na temelju priznanja.

De lege lataSudska nagodba prema de lege lata

i sudskoj praksi može se pobijati samo tužbom. Razlozi pobijanja mogu biti procesnopravne i materijalnopravne prirode. Procesnopravni razlozi pobija-nja sudske nagodbe nisu diferencirani, no prema pravnoj doktrini analogni su razlozima zbog kojih se prijedlogom za ponavljanje postupka može pobijati pre-suda na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, osim zbog drukčijeg rješenja prethodnog pitanja i novota.11 U krug razloga za pobijanje ulaze i mane volje istaknute člankom 421. st. 3. ZPP-a. Materijalnopravni razlozi pobijanja obu-hvaćali bi skupinu zbog koje se može pobijati izvansudska nagodba odnosno nagodba sklopljena prema odredbama ZOO-a. Zaključno, Dika de lege ferenda predlaže slovensko rješenje, koje pro-pisuje i razloge i rokove u kojima bi se mogla pobijati sudska nagodba. Sudska praksa ostala je dosljedna svom staja-lištu o pobijanju sudske nagodbe tuž-bom: sudska nagodba zbog nevaljanosti može se pobijati posebnom tužbom te se postupak koji je okončan sklapanjem sudske nagodbe može vratiti u stanje

kakvo je bilo prije sklapanja nagodbe ovisno o pravomoćnoj odluci koja je do-nesena u povodu tužbe kojom se pobija sudska nagodba.12

Procesnopravni razlog pobijanja, svakako, predstavlja neuredno zastupa-nje. Naime, sposobnost ugovarača kao element dopuštenosti sudske nagod-be obuhvaća da strane ugovornice na-godbe trebaju imati pravnu i stranačku sposobnost, a osobe koje nagodbu ne-posredno zaključuju, i poslovnu i par-ničnu sposobnost. Parnična sposobnost je svojstvo određene osobe da s proce-snopravnim učinkom poduzima proce-sne radnje u parnici.13 U većini slučaje-va pokrenutih postupaka predstečajne nagodbe, Republika Hrvatska javlja se kao vjerovnik. Dužnikova dugovanja na osnovi poreza, tražbine su Ministarstva fi nancija, no kako dugovanja postoje i s drugih naslova, odnosno kao vjerovnici javljaju se i druga ministarstva, pitanje je tko će ta ministarstva zastupati. Članak 32. st. 2. Zakona o državnom odvjetniš-tvu14 propisuje: »Županijska državna od-vjetništva zastupaju Republiku Hrvatsku u postupcima pred županijskim sudom, trgovačkim sudom i upravnim sudom, ako zakonom ili na njemu utemeljenom odlukom nadležnoga državnog tijela nije određeno drukčije.« Članak 211.a Općeg poreznog zakona15 daje ovlast Vladi Republike Hrvatske da propiše uvjete, način i postupak odlučivanja o pravima poreznog tijela iz porezno-dužničkog odnosa u stečajnom postupku, postup-ku predstečajne nagodbe i skraćenom postupku predstečajne nagodbe te je na temelju te ovlasti Vlada i donijela Uredbu o uvjetima, načinu i postupku raspolaga-nja tražbinama s naslova poreznog duga u postupku predstečajne nagodbe16, u kojoj je određeno da Republiku Hrvat-sku kako u upravnom dijelu postupka, tako i u postupku pred sudom zastupa ovlaštena osoba poreznog tijela. O ovla-sti iz OPZ-a Vlade RH da uredbom ukida odredbe ZDO-a o zastupanju Republike Hrvatske, nije bilo govora, stoga neured-no zastupanje jedne od stranaka nagod-be može predstavljati osnovani razlog za pobijanje već sklopljene predstečaj-ne nagodbe.17 Uporište za osnovanost pobijanja daje i sudska praksa: ništava je sudska nagodba u čijem zaključenju

stranku nije zastupao njezin zakonski za-stupnik.18

Pobijanje predstečajne nagodbe

Predstečajna nagodba može se po-bijati tužbom pod istim pretpostavkama koje su propisane za pobijanje sudske nagodbe (čl. 83. nevažećeg ZFPPN-a).

Sklopljena predstečajna nagodba može imati svojih nedostataka te se ona kao i svaka nagodba sklopljena pred su-dom može pobijati razlozima karakteri-stičnim za pobijanje sudske nagodbe. Da prijedlog za ponavljanje postupka ne bi bio istaknut s uspjehom, tužitelj bi svoj interes morao ostvariti podnoše-njem nove tužbe. Podnošenjem tužbe radi pobijanja nagodbe u kojoj sudjelu-je mnoštvo stranaka, otvara se pitanje njihova sudjelovanja u parnici odnosno suparničarstva.

Suparničarstvo (litis consortium), na-ime, predstavlja procesnopravni odnos u kojemu na jednoj ili obje strane u po-stupku sudjeluje više osoba u svojstvu stranke19 te njegova kvalifi kacija odre-đuje broj procesnih odnosa, jer kumula-ciju procesnih subjekata prati, u pravilu, i kumulacija tužbenih zahtjeva20. Supar-ničarstvo može biti materijalno i formal-no, zatim obično, jedinstveno i nužno. Materijalno suparničarstvo zasniva se na stvarnoj ili pravnoj zajednici koja je postojala izvan i prije parnice s obzirom na predmet spora21, stoga bi sudska na-godba predstavljala pravni odnos čime bi stranke defi nitivno bile materijalni suparničari. Daljnji problem odnosa stranaka iz sudske nagodbe jest pitanje jedinstvenih i nužnih suparničara. Sama obilježja karakteristična jedinstvenim suparničarima prema ZPP-u22, stranke sudske nagodbe čine jedinstvenim su-parničarima, što potvrđuje i sudska prak-sa: »Više sudionika u parnici radi pobijanja sudske nagodbe, na jednoj ili drugoj strani (tužitelj ili tuženik) imaju status jedinstve-nog suparničara …«23, no to nam ne daje odgovor na pitanje nužnih suparničara. Naime, nužno suparničarstvo predstav-lja kategoriju subjektivne kumulacije, čije postojanje uvjetuje dopuštenost tužbe. Svaki nužni suparničar mora biti obuhvaćen tužbom i svaki nužni supar-ničar jest ujedno i jedinstveni. Stoga, do-puštenost zahtjeva usmjerenog tužbom radi pobijanja predstečajne nagodbe ovisi o broju osoba koje se nalaze na stra-ni tuženika. Ako podnesenom tužbom ne budu obuhvaćene sve stranke sudske nagodbe, a oni su nužni suparničari, sud

će odbaciti tužbu ne ulazeći u meritum spora zbog nedostatka procesne legiti-macije za vođenje parnice. Predstečaj-nom nagodbom utvrđene su tražbine, način i rokovi njezina namirenja za sva-kog vjerovnika koji jest obuhvaćen sud-skom nagodbom. Pobijanjem predste-čajne nagodbe, ako ne bi bile obuhva-ćene sve strane nagodbe, osnovano bi mogli tvrditi (neobuhvaćeni tužbom) da je povrijeđeno njihovo pravo na pravič-no suđenje iz članka 6. EKLJP-a te pravo na raspravljanje u postupku (arg. ex čl. 354. st 2. toč. 6. ZPP-a). Stoga bi trebalo uzeti da se radi o nužnim suparničarima.

Slijedom navedenoga, pobijanje predstečajne nagodbe moguće je po-kretanjem parnice i obuhvaćanjem svih njezinih stranaka, ali se treba imati na umu i dostava. Podnošenjem tužbe, člankom 142. st. 2. ZPP-a određena je obveza osobne dostave. S obzirom na postupanje u slučaju neuspjele dosta-ve, postoji mogućnost znatnog odugo-vlačenja parnice, a množinom tuženika znatno se povećavaju i troškovi koji se trebaju predujmiti u slučaju podnošenja tužbe.

ZaključakIzloženo zakonodavno normiranje

mogućnosti pobijanja sudske nagodbe, povezano s bivšom odredbom ZFPPN-a s naslovom »Pobijanje predstečajne na-godbe«, ukazuje na nedostatak učinko-vitog pravnog sredstva protiv sudske odluke, a što ima za posljedicu povredu ustavnog (čl. 18. Ustava RH) i konvencij-skog (čl. 13. EK-a) prava na pravno sred-stvo protiv sudske odluke. U tom smjeru zaključuje i Maganić24. No, iako nedostat-no normirano pobijanje predstečajne nagodbe, de lege lata ipak je moguće te, stoga, treba vidjeti na koji će način prak-sa reagirati na zaključene predstečajne nagodbe.

Kako je već uvodno istaknuto, od 1. rujna 2015. predstečajni postupak ure-đen je odredbama SZ-a, i to člancima 21.-74. (Glava II.). Bitno koncepcijski pro-mijenjen prestečajni postupak prema SZ-u završava pravomoćnošću rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma (arg. ex. čl. 61. st. 4. SZ-a) te se predstečajni sporazum više ne sklapa u obliku sudske nagodbe kako je propisivao bivši ZFPPN. Glede tražbina ili dijela tražbina koje su osporene tijekom predstečajnog postup-ka vjerovnici će moći nastaviti prekinute postupke prema dužniku nakon pravo-moćnosti rješenja iz članka 61. st. 4. SZ-a (arg. ex. čl. 68. st. 5. SZ-a). U povodu takvih izmjena, predstečajni sporazum ne bi se više pobijao prema pravilima o pobijanju sudske nagodbe, jer se predstečajni spo-razum ne sklapa u obliku sudske nagod-be, no i interes vjerovnika za pobijanje u bitnome je smanjen, čemu pridonosi, uz spomenuti članak 68. st. 5. SZ-a, i izostav-ljanje odredaba prema kojima bi mane volje dužnika bile omogućene putem pri-jave nepostojećih tražbina.

ne nagodbe

8 Opširnije vidi ibid.9 Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05,

41/08, 125/11 i 78/15 - u nastavku teksta: ZOO).10 Ibid.11 Čl. 421. st. 1. toč. 8.-10. ZPP-a.

12 Gž-2326/07-2, presuda od 14. 6. 2007., www.iusinfo.hr, stanje od 8. 2. 2016.

13 GPPP, str. 308.14 Zakon o državnom odvjetništvu (Nar. nov., br. 76/09,

153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15 i 82/15 - u nastavku teksta: ZDO).

15 Opći porezni zakon (Nar. nov., br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15 - u nastavku teksta: OPZ).

16 Uredba o uvjetima, načinu i postupku raspolaganja tražbinama s naslova poreznog duga u postupku predstečajne nagodbe (Nar. nov., br. 3/13).

17 U tom smjeru iskazuje i sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu, dr. sc. Jelena Čuveljak. Vidi više na portalu www.iusinfo.hr, članak: Tražbine Republike Hrvatske u postupku predstečajne nagodbe; stanje od 8. 2. 2016.

18 Dika, op. cit. (bilj. 7), str. 625.19 Dika, M., Građansko parnično pravo: stranke, njihovi

zastupnici i treći u parničnom postupku, Narodne no-vine, Zagreb, 2008., str. 127.

20 GPPP, str. 440.21 GPPP, str. 441.22 Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa

spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), oni se sma-traju kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu rad-nju učinak parničnih radnji koje su poduzeli drugi su-parničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli (čl. 201. ZPP-a).

23 VSRH Rev 2655/1992-2, od 7. 4. 1993., www.iusinfo.hr, stanje od 8. 2. 2016.

24 Opširnije vidi A. Maganić: Pravna sredstva protiv predstečajne nagodbe, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 65, (3-4)/2015.

18 22. 2. 2016.br. 6406porezi

1. Plaćanje poreza na dohodak po godišnjoj poreznoj prijaviGodišnju poreznu prijavu obvezno podnosi porezni obveznik ako u kalendarskoj godini

kao poreznom razdoblju ostvari dohodak od samostalne djelatnosti, a koji se utvrđuje kao razlika između naplaćenih primitaka i plaćenih porezno priznatih izdataka nastalih u obav-ljanju djelatnosti.

Prema članku 39. st. 5. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04–136/15 - Ured-ba - u nastavku teksta: Zakon), porezni obveznici koji imaju obvezu podnošenja porezne prijave, dužni su u njoj iskazati dohodak za koji je ta obveza propisana i dohodak od nesa-mostalnog rada, osim dohotka koji Republika Hrvatska (u nastavku teksta: RH), u skladu s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja izuzima od oporezivanja. Međutim, ako uz dohodak za koji su obvezni podnijeti godišnju poreznu prijavu i dohodak od nesamostal-nog rada iskažu bilo koji dohodak iz ostalih izvora, tada su u poreznoj prijavi obvezni iskazati ukupno ostvareni dohodak u poreznom razdoblju.

Međutim, s primjenom od 1. siječnja 2015., a prema odredbama članka 37. st. 6. Za-kona, obveza plaćanja poreza po godišnjoj poreznoj prijavi za porezne obveznike koji obavljaju samostalnu djelatnost promijenjena je te se porez na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi plaća s danom podnošenja godišnje porezne prijave.

To znači da se fi zičkim osobama koje obavljaju samostalnu djelatnost godišnji porez za proteklo porezno razdoblje ne utvrđuje više poreznim rješenjem koje je nakon obrade pore-zne prijave dostavljala Porezna uprava, već se godišnji porez fi zičkim osobama utvrđuje na temelju podataka iz podnesene godišnje porezne prijave, pri čemu se razlika za uplatu po godišnjem obračunu mora uplatiti s danom podnošenja prijave.

Prema tome, obrtnik za kojeg će se za ostvareni dohodak u prethodnoj 2015. godini, utvrdi-ti razlika za uplatu po godišnjem obračunu, obveza plaćanja poreza na dohodak dospijevat će s danom podnošenja godišnje porezne prijave, što znači najkasnije do 29. veljače 2016., a ne više kao do sada u roku 15 dana od dana dostave rješenja. U slučaju ako se porez na dohodak ne plati u propisanom roku, na utvrđenu obvezu poreza obračunavaju se kamate po stopi od 8,14 % godišnje, sukladno članku 116. OPZ-a i članku 29. Zakona o obveznim odnosima.1

Ako je po godišnjem obračunu fi zičkoj osobi koja obavlja samostalnu djelatnost, utvr-đena razlika više plaćenog predujma poreza na dohodak u odnosu na utvrđenu godišnju obvezu, iznos više plaćenog poreza može se, u skladu s odredbama članka 37. st. 7. Zakona te članka 81. st. 6. Pravilnika, kao i do sada:

a) vratiti poreznom obvezniku na temelju podnesenog pisanog zahtjeva za povrat, ilib) koristiti za izmirivanje obveza tekućeg razdoblja, odnosno uračunati u predujam poreza

sve do iskorištenja preplaćenog iznosa, ako fi zička osoba ne podnese pisani zahtjev za povrat.Međutim, sukladno članku 113. st. 6. Općeg poreznog zakona2 (u nastavku teksta: OPZ),

povrat preplaćenog poreza može se obaviti samo ako porezni obveznik nema istodobno do-spjele, a neplaćene druge poreze ili druga javna davanja čiju analitičku evidenciju i naplatu obavlja Porezna uprava, kao što su: porez na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: PDV), do-prinosi za obvezno mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, zapošljavanje, porez na tvrtku, porez na promet nekretnina, porez na nasljedstva i darove, porez na kuće za odmor, porez na potrošnju i dr. Ako su na analitičkim knjigovodstvenim evidencijama Porezne upra-ve evidentirane nepodmirene obveze, tada se najprije od iznosa preplaćenog poreza moraju podmiriti dugovi, a tek preostali iznos može se vratiti poreznom obvezniku.

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 137/15), koji je stupio na snagu 24. prosinca 2015., propisao je da se mijenjaju Obrazac DOH i Prilog UPO te popis dugotrajne imovine - Obrazac DI, a koji su fi zičke osobe u izmijenjenom obliku dužne primjenjivati u postupku utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak i prireza za 2015.

2. Izmjene u oporezivanju samostalnih djelatnostiIzmijenjene odredbe Zakona i Pravilnika o porezu na dohodak koje se odnose:- na promjenu načina oporezivanja i obvezni prelazak s plaćanja poreza na dohodak na

porez na dobit, po ispunjenu propisanih uvjeta tena iskazivanje poslovnih primitaka poreznog razdoblja po osnovi državnih pomoći, po-

ticaja i potpora namijenjenih za nabavu dugotrajne imovine, a u iznosu obračunane amorti-zacije te dugotrajne imovine u istom poreznom razdoblju, fi zičke osobe morale su primjenji-vati u svojem poslovanju od 1. siječnja 2015.

Međutim, od 1. siječnja 2016. na poslovanje fi zičkih osoba koje obavljaju samostalnu dje-latnost, primjenjuju se i druge izmijenjene zakonske odredbe, koje se odnose:

- na obvezu plaćanja godišnjeg poreza na dohodak s danom podnošenja porezne prija-va na Obrascu DOH

- na uplatu razlike godišnjeg paušalnog poreza s danom podnošenja Obrasca PO-SD- na novi način utvrđivanja predujma poreza na dohodak od samostalne djelatnosti na

temelju podataka iz podnesene godišnje porezne prijave tena ukidanje rješenja PU o utvrđivanju obveze doprinosa za osiguranike koji obavljaju sa-

mostalnu djelatnost od koje dohodak utvrđuju na temelju poslovnih knjiga, te uvođenju obve-ze podnošenja Obrasca JOPPD radi obračunavanja i plaćanja doprinosa za osobno osiguranje.

Prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak, koji je stupio na snagu 24. prosinca 2015., propisano je da se mijenjaju Obrazac DOH i Prilog UPO koji je sastavni dio godišnje porezne prijave, te popis dugotrajne imovine - Obrazac DI, a koji se u izmijenjenom obliku primjenjuju u postupku utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 2015.

Nadalje, istekom roka za podnošenje godišnje porezne prijave za 2015., za sve porezne obveznike koji obavljaju samostalnu djelatnost, prestaju vrijediti rješenja o plaćanju preduj-mova poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti, a koja su izdana do toga dana.

Također, u Narodnim novinama, broj 136 od 18. prosinca 2015. donesena je i Ured-ba o izmjenama Zakona o porezu na dohodak čije se izmijenjene odredbe odnose na oporezivanje kapitalnih dobitaka u okviru dohotka od kapitala pri otuđenju fi nancij-skih instrumenata i priznavanje kapitalnih gubitaka u godišnjem izvješću u kojem se iskazuju ukupno ostvareni kapitalni dobitci, na posljednji dan poreznog razdoblja za koje se izvješće sastavlja i podnosi, a koje također stupaju na snagu 1. siječnja 2016.

Ako Porezna uprava prihvati zahtjev poreznog obveznika za promjenom načina oporezivanja i plaćanja poreza na dobitak umjesto poreza na dohodak, to obvezuje poreznog obveznika na primjenu sljedeće tri godine, što znači da u roku tri godine fi zička osoba ne može ponovno mijenjati način oporezivanja.

2.1. Obvezna dostava pisanog izvješća o promjeni načina oporezivanjaPrema odredbi članka 3. st. 2. Pravilnika o porezu na dobit, ako su fi zičke osobe koje obav-

ljaju samostalnu djelatnost ispunile jedan od navedenih uvjeta, odnosno dva navedena uvje-ta, radi čega su po sili zakona obvezne prijeći u sustav poreza na dobitak, dužne su o tome dostaviti pisano izvješće nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svojem prebivalištu ili uobičajenom boravištu, i to do kraja godine, a najkasnije 20. dana po isteku poreznog raz-doblja odnosno kalendarske godine u kojoj su ispunjeni propisani uvjeti. Promjenom načina oporezivanja na temelju vlastitog zahtjeva ili obvezno, po sili zakona, fi zička osoba može započeti samo na početku novog poreznog razdoblja odnosno kalendarske godine. Pritom obrtnik koji je izabrao promjenu načina oporezivanja te umjesto poreza na dohodak postaje obveznikom plaćanja poreza na dobitak, i nadalje ostaje fi zička osoba - obrtnik koji obavlja djelatnost, sukladno odredbama Zakona o obrtu te nije postao u statusnopravnom smislu pravna osoba prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima.

U nastavku dajemo primjer pisanog zahtjeva obrtnika, kojim obavještava nadležnu is-postavu Porezne uprave o ispunjenju propisanih uvjeta za prijelaz u sustav poreza na dobit.

Naziv djelatnosti: Trgovačka radnja »LAKO«Ima i prezime poduzetnika, OIB: Lucija Librić, OIB: 11111111122Adresa: Zagrebačka 10, Bregana

Ministarstvo fi nancija - PUPodručni ured Središnja Hrvatska

Ispostava Samobor

Predmet: Ispunjenje propisanih uvjeta za prijelaz u sustava poreza na dobit

Prema članku 2. st. 4. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04–143/14) i članku 3. st. 2. Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05–137/15), izvješćujem vas da sam obavljanjem djelatnosti trgovačke radnje u 2015. ostvarila dva propisana uvjeta za prela-zak u sustav poreza na dobit, i to po osnovi: ostvarenog dohotka u iznosu od 403.000,00 kn vrijednosti dugotrajne imovine na dan 31. prosinca 2015. u iznosu od 2.051.666,67 kn.

U Samoboru 20. siječnja 2016. Potpis i pečat

2.2. Obvezni rok za primjenu promijenjenog načina oporezivanjaPrema članku 26. st. 3. te članku 29. st. 5. Zakona o porezu na dobit, obveza plaćanja

poreza na dobit i vođenja poslovnih knjiga prema propisima o računovodstvu, obvezuje poreznog obveznika na primjenu sljedeće tri godine, umjesto prijašnjih zakonskih odredaba kada je bilo propisano pet godina. To znači da je sljedeće tri godine fi zička osoba obvezna plaćati porez na dobit i u navedenom razdoblju ne može opet promije-niti način oporezivanja.

3. Ukidanje rješenja o mjesečnom predujmu poreza na dohodak od samostalne djelatnosti Sve fi zičke osobe koje ostvaruju dohodak od obrta i slobodnih zanimanja te drugih

djelatnosti koje se oporezuju kao obrtničke, a za svoje poslovanje vode poslovne knjige i

Porez na dohodak po godišnjoj poreznoj mr. sc. MIRJANA MAHOVIĆ KOMLJENOVIĆ

U Informatoru, broj 6405 od 15. veljače 2016., objavili smo članak vezan uz problematiku izmjene i dopune zakonskih i podzakonskih propisa glede oporezivanja dohotka, s naglaskom na poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak za prethodnu, 2015. godinu.U nastavku članka bit će više riječi o godišnjoj poreznoj prijavi, kao i osvrtu autorice na poseban postupak oporezivanje.

1 Nar. nov., br. 35/05–78/15.2 Nar. nov., br. 147/08–26/15.

1922. 2. 2016.br. 6406Uredio Dražen Kozulić, dipl. oec.

evidencije, dužne su tijekom kalendarske godine kao poreznog razdoblja, plaćati mjesečni predujam poreza na dohodak.

Prema izmijenjenim odredbama članka 47. Zakona, za porezne obveznike koji dohodak od samostalne djelatnosti utvrđuju na temelju poslovnih knjiga, ukida se rješenje o preduj-mu poreza na dohodak te je propisano da se mjesečni predujam u 2016. utvrđuje i plaća na temelju podataka iz podnesene godišnje prijave poreza na dohodak.

Navedeno znači da za porezne obveznike koji obavljaju samostalnu djelatnost, istekom roka za podnošenje godišnje porezne prijave za 2015. prestaju vrijediti i sva rješenja o plaćanju predujmova poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti, a koja su izdana do toga dana.

Prema članku 71. st. 1. Pravilnika, tako utvrđeni predujmovi vrijede sve do podnošenja nove porezne prijave za sljedeće porezno razdoblje, pod uvjetom da u tijeku poreznog raz-doblja nije došlo do izmjene visine predujma, po službenoj dužnosti ili na temelju pisanog zahtjeva poreznog obveznika.

Naime, prema članku 47. st. 3. Zakona, Porezna uprava može na zahtjev poreznog ob-veznika izmijeniti visinu predujma i odrediti novi iznos predujma, a prema podnesku koji sadržava sve bitne podatke iz godišnje porezne prijave. Navedeno znači da fi zička osoba uz zahtjev za izmjenu visine predujma, sastavlja i prilaže izvadak iz poslovnih knjiga, koji sadr-žava sve poslovne primitke i poslovne izdatke, na temelju kojih se utvrđuje dohodak, za što porezni obveznik mora posjedovati vjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju. U sluča-ju da Porezna uprava ne udovolji zahtjevu poreznog obveznika, tada će se donijeti rješenje kojim se odbija podneseni zahtjev za izmjenom predujma.

3.1. Predujam poreza na dohodak prema godišnjoj poreznoj prijavi za 2015.Predujmovi poreza na dohodak od samostalne djelatnosti plaćaju se mjesečno, do po-

sljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec, i to na osnovi podataka iskazanih u godišnjoj poreznoj prijavi za prethodno porezno razdoblje. Porezna obveza za koju se utvrđuje mje-sečni predujam, dijeli se s brojem mjeseci istog razdoblja u kojem se samostalna djelatnost obavljala. Navedeno znači da se u slučaju ako je porezni obveznik obavljao djelatnosti cijele godine, porezna obveza dijeli s 12 mjeseci, odnosno s onolikim brojem mjeseci u kojima se obavljala djelatnost tijekom poreznog razdoblja, a za koji je podnesena godišnja porezna prijava, ako je porezni obveznik započeo obavljati djelatnosti u tijeku godine.

Primjerice, poreznom obvezniku koji je obavljao samostalnu djelatnost tijekom cijele go-dine, a kojem je po godišnjoj poreznoj prijavi za 2015. (koja se dostavlja najkasnije do 29. veljače 2016.), utvrđena razlika za uplatu poreza u iznosu od 15.480,00 kn, mjesečni predu-jam za mjesec ožujak 2016. bit će određen u iznosu od 1.290,00 kn (15.480,00 kn : 12 mj.), s valutom plaćanja do kraja travnja 2016.

Posebno ističemo, ako porezni obveznik u godišnjoj poreznoj prijavi koju obvezno pod-nosi, uz dohodak od samostalne djelatnosti iskaže i dohodak iz ostalih izvora, primjerice od nesamostalnog rada, imovine i imovinskih prava, osiguranja, kapitala ili drugi dohodak, pre-dujam poreza na dohodak za sljedeće razdoblje utvrđuje se samo od porezne obveze proizašle od obavljanja samostalne djelatnosti.

Prema odredbi članka 47. st. 4. Zakona, porezni obveznici koji počinju obavljati samo-stalnu djelatnost ne plaćaju predujam poreza na dohodak od samostalne djelatnosti sve do podnošenja prve porezne prijave. Podnošenjem godišnje porezne prijave utvrđuje se po-rezna obveza za porezno razdoblje u kojem je porezni obveznik počeo obavljati djelatnost, odnosno utvrđivati dohodak na način propisan za samostalnu djelatnost, od kada i postoji obveza plaćanja mjesečnog predujma poreza na dohodak od samostalne djelatnosti za slje-deća porezna razdoblja.

4. Utvrđivanje dohotka u slučaju nastavka poslovanjaU članku 30. Pravilnika propisano je da se za porezno razdoblje iza kojeg slijedi nastavak

poslovanja dohodak utvrđuje prema podatcima iz poslovnih knjiga i evidencija. O nastavku samostalne djelatnosti obrta i slobodnog zanimanja radi se i u slučaju prodaje ili predaje (otuđenja) cijele gospodarstvene djelatnosti, pod uvjetom da sljednik preuzme u svoje po-slovne knjige stvari i prava prema popisu dugotrajne imovine prema vrstama, količinama i vrijednostima te zalihe, tražbine i obveze koje se odnose na preuzetu kratkotrajnu i dugotraj-nu imovinu. Predaja cijele gospodarstvene cjeline obvezuje sljednika da nekretnine prema popisu dugotrajne imovine upiše u zemljišne knjige, a motorna vozila prenese u vlasništvo.

Prema članku 5. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na doho-dak, pri prodaji (otuđenju) cijele gospodarske djelatnosti, uz uvjet da se poslovanje nastavlja te da nije došlo do promjene načina oporezivanja, sljednik stječe pravo i na prijenos poreznog gubitka.

Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da pri prijenosu cijele gospodarske cjeline, sljednik koji nastavlja obavljati djelatnost, ima pravo i na prijenos poreznog gubitka od samostalne djelatnosti ako nije stariji od pet godina, a koji se može nado-knađivati odnosno pokriti samo od ostvarenog dohotka od samostalne djelatnosti u budućim poreznim razdobljima.

5. Poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodakPrema odredbama Zakona, posebnim postupkom utvrđivanja godišnjeg poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak smatra se postupak čijom primjenom porezni obveznici koji u poreznom razdoblju ostvare dohodak za koji se obvezno ili dobrovolj-no podnosi porezna prijava, nemaju više obvezu podnošenja godišnje porezne prija-ve, već tu obvezu umjesto njih preuzima Porezna uprava.

Naime, primjenjujući poseban postupak, Porezna je uprava obvezna na temelju evidencija i podataka s kojima raspolaže po službenoj dužnosti, utvrditi poreznom obvezniku godišnji dohodak ostvaren u poreznom razdoblju te razliku poreza na do-hodak i prireza za uplatu ili povrat, o čemu donosi privremeno porezno rješenje, najka-snije do 30. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu, a to se rješenje dostavlja pore-znom obvezniku prema adresi njegova poreznog prebivališta.

Upućivanjem privremenog poreznog rješenja na navedenu adresu smatra se da je izvršena osobna dostava pismena poreznom obvezniku.

Protiv privremenog poreznog rješenja donesenog na temelju izračuna godišnjeg poreza na dohodak i prireza od strane Porezne uprave, porezni obveznik može pod-nijeti prigovor najkasnije do 31. srpnja tekuće za prethodnu godinu, ako se ne slaže s podatcima iz privremenog poreznog rješenja zbog toga jer su nepotpuni ili netočni.

O prigovoru odlučuje prvostupanjsko tijelo - nadležna ispostava Porezne uprave rješe-njem, u roku 30 dana od dana njegova zaprimanja, pri čemu podneseni prigovor odgađa izvršenje privremenog poreznog rješenja, sve dok prvostupanjsko tijelo ne donese rješenje.

Nakon izvršene provjere podatka iskazanih u privremenom poreznom rješenju, a postu-pajući po podnesenom prigovoru, prvostupanjsko tijelo može:

� uvažiti navode iz prigovora - ako postoji osnova za izmjenu privremenog poreznog rješenja, kada se donosi novo porezno rješenje, protiv kojeg nije dopuštena žalba, a porezna obveza utvrđena poreznim rješenjem smatra se konačno utvrđenom poreznom obvezom, s obvezom plaćanja u roku 15 dana od dana dostave rješenja, ili

� odbiti navode iz prigovora jer nisu osnovani - kada se donosi porezno rješenje kojim se odbija prigovor, a protiv takvog rješenja dopuštena je žalba u roku 30 dana od dana nje-gove dostave.

Za sve porezne obveznike koji ne podnesu prigovor na izračun godišnjeg poreza na do-hodak od strane PU, obveza utvrđena privremenim poreznim rješenjem smatrat će se konač-no utvrđenom poreznom obvezom. PU će na temelju dostavljenih privremenih poreznih rje-šenja, izvršiti zaduženje poreznih obveznika za utvrđenu razliku poreza na dohodak i prireza za uplatu ili će poreznim obveznicima izvršiti povrat ako porezni obveznik nema neizmirenih drugih obveza na knjigovodstvenim karticama koje se analitički prate u PU.

Međutim, poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

- ako porezni obveznik ostvaruje dohodak od samostalne obrtničke djelatnosti, za što je obvezan sam utvrditi svoju poreznu obvezu i podnijeti godišnju poreznu prijavu

- ako PU ne raspolaže podatcima o ostvarenom dohotku poreznog obveznika u pore-znom razdoblju, i to samo u slučaju kada PU u okviru svojeg djelokruga rada prema poseb-nim propisima nije odgovorna za neraspoloživost podataka

- ako porezni obveznik nema obvezu podnošenja godišnje porezne prijave, a ostvaruje razliku za uplatu godišnjeg poreza i prireza te

- ako bi troškovi utvrđivanja i naplate poreza bili nerazmjerni naplaćenom porezu na do-hodak i prirezu, kada radi ekonomičnosti postupka, PU neće takvim poreznim obveznicima dostavljati privremeno porezno rješenje.

Prema tome, iako je zakonskim odredbama propisan postupak čijom primjenom porezni obveznici koji u poreznom razdoblju ostvare dohodak, nemaju više obvezu podnošenja go-dišnje porezne prijave, već tu obvezu umjesto njih preuzima PU, od navedenoga izuzete su fi zičke osobe koje za svoje poslovanje vode poslovne knjige i obvezne su podnijeti godišnju poreznu prijavu do kraja veljače 2016. za 2015.

6. Ukidanje rješenja Porezne uprave o utvrđivanju obveze doprinosa za osiguranike koji obavljaju samostalnu djelatnostS primjenom od 1. siječanja 2016. uvodi se novi način utvrđivanja obveze doprino-

sa osiguranicima po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti obrta, koji od tih djelat-nosti utvrđuju dohodak prema podatcima iz propisanih poslovnih knjiga, tako što se ukida rješenje o vrsti i iznosu obveze doprinosa i osnovici prema kojoj su se doprinosi obračunavali, te propisuje samostalna obveza obračunavanja doprinosa za osobno osiguranje i podnošenje izvješća o utvrđenoj obvezi na Obrascu JOPPD.

Međutim, prema odredbi članka 64. Zakona o doprinosima,3 a s primjenom od 1. siječnja 2016., osiguranici po osnovi obavljanja samostalnih djelatnosti obrta, slo-bodnih zanimanja (profesionalne djelatnosti), sportaša, poljoprivrede i šumarstva te ostalih samostalnih djelatnosti, koji od obavljanja tih djelatnosti utvrđuju dohodak od samostalne djelatnosti, sami su obveznici doprinosa te obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa za osobno osiguranje, za što su obvezni podnositi Obrazac JOPPD.

Navedeno znači da od 1. siječnja 2016. Porezna uprava tim kategorijama osigura-nika više neće izdavati rješenja o mjesečnoj osnovici i iznosima doprinosa, već će osi-guranici kao samostalni obveznici doprinosa sami obračunavati obvezu za doprinose i o tome podnositi Obrazac JOPPD, za što su Pravilnikom propisane nove oznake za iskazivanje obveze doprinosa, a prema kategorijama osiguranika ovisno o samostal-noj djelatnosti koju porezni obveznik obavlja.

Prema članku 76. st. 4. Pravilnika, fi zičke osobe koje su sami obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa, podnose Poreznoj upravi Obrazac JOPPD na dan uplate doprinosa, od-nosno na dan kada se doprinosi obvezno moraju obračunati i uplatiti sukladno posebnim propisima ili najkasnije sljedeći dan.

prijavi, s osvrtom na poseban postupak

3 Nar. nov., br. 84/08–143/14.

20 22. 2. 2016.br. 6406

1. Uvodno Glede određivanja osnovice za određivanje plaće državnim i javnim službeni-

cima, na temelju posebnih zakona i sukladno autonomnim izvorima radnog prava kao što su kolektivni ugovori i sklopljeni sporazumi između Vlade RH i sindikata državnih odnosno javnih službi, osnovicu za obračun njihove plaće utvrđuje posebnom odlukom Vlada Republike Hrvatske.

Za državne i javne službenike od 1. travnja 2009. na snazi je Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike1 i Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama2, kojima je utvrđena osnovica za obračun plaća za državne i javne službenike i namještenike u visini od 5.108,84 kune bruto, koja vrijedi do danas.

Međutim, sindikati državnih i javnih službi potpisali su 2006. Sporazume da se njiho-va osnovica za obračun plaća za 2007., 2008. i 2009., povećava za najmanje 6 % godišnje. Navedeni Sporazumi poštovali su se u 2007. i 2008. sve do travnja 2009., kada je Vlada vratila osnovicu na razinu 2008., odnosno na visinu od 5.108,84 kune bruto.

U 2009. sindikati državnih i javnih službi i Vlada zaključili su Dodatak osnovnom spo-razumu te su u 2011. i 2012. redefi nirali Sporazume, odnosno zaključili izmjene i dopune Dodatka sporazumima, kojima je usuglašeno da će osnovica automatski rasti za 6 % kada podatci Državnog zavoda za statistiku pokažu rast realnog BDP-a na međugodiš-njoj razini za 2 % i više za dva uzastopna tromjesečja, odnosno da bi nakon službene objave iznosila kao i iz siječnja 2009. godine 5.415,37 kn bruto. Prema navedenim Spo-razumima, u slučaju rasta BDP-a od 2 % i više za državne službenike ta uvećana osnovica primijenila bi se automatski od prvog siječnja sljedeće godine, a za javne u mjesecu u kojem službeni pokazatelji ukažu na dogovoreni rast.

2. Osnovica za obračun plaće državnim službenicimai namještenicima

Glede ostvarivanja plaće i ostalih prva u svezi s plaćom državnih službenika primjenjuje se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike3. Prema članku 41. Kolektivnog ugovora, plaću službenika odnosno namještenika čini umnožak koe-fi cijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik, odnosno namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. U odnosu na visinu osnovice za izračun plaće, člankom 121. Kolektivnog ugovora utvrđeno je da je sastavni dio toga Ugovora i Sporazum o osnovici za plaće u državnim službama, koji je zaključen između sindikata državnih službi i Vlade Republike Hrvatske 21. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu od 21. studenoga 2006., sklopljen-im 23. ožujka 2009. i Sporazum o promjeni visine plaće u državnim i javnim službama, zaključen 4. lipnja 2013.

2.1. Sporazum o osnovici za plaćeNa temelju Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama iz 2006., sindi-

kati državnih službenika i namještenika i Vlada RH usuglasili su se da osnovica za obra-čun plaća za državne službenike i namještenike u državnom proračunu za 2007., 2008. i 2009., povećava za najmanje 6 % godišnje. Sukladno navedenom Sporazumu, Vlada je

donijela u 2007. i 2008. Odluke o visini osnovice za izračun plaće korisnika državnog pro-računa4, kojima je porasla osnovica za 6 % te je u 2007. iznosila 4.819,66 kn, a u 2008. -5.108,84 kn i u prvom tromjesečju 2009. iznosila 5.415, 47 kn.

2.2. Dodatak SporazumuSlijedom navedenoga Sporazuma, i u cijeloj 2009. osnovica za izračun plaća državnim

službenicima također je trebala rasti za 6 %. Međutim, zbog fi nancijske krize, Dodatkom Sporazumu od 21. studenoga 2006., sklopljenim 23. ožujka 2009. sporazumne strane usuglasile su se da se od 1. travnja 2009. primjenjuje osnovica za izračun plaća za državne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn. Također, navedenim Dodat-kom Sporazumu ugovoreno je da će se u trenutku kad službeni pokazatelji ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast realnog BDP-a na međugodišnjoj razini 2 % i više za dva uzastopna tromjesečja, nakon službene objave, automatski početi primjenjivati osnovica za obračun plaća iz siječnja 2009., odnosno u visini 5.415, 47 kn bruto.

Sukladno Dodatku Sporazuma, 1. travnja 2009. Vlada RH donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike, kojom je utvrđena osnovica za obračun plaća za državne službenike i namještenike u visini od 5.108,84 kn bruto, koja vrijedi do danas.

2.3. Sporazum o izmjenama i dopunama Dodatka SporazumaU kolovozu 2012. revidiran je Dodatak sporazumu od 23. ožujka 2009. te je zaključen

Sporazum o izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u držav-nim službama od 23. ožujka 2009.

2.4. Izvadak iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, sklopljenog2. kolovoza 2012.

SPORAZUM O IZMJENAMA I DOPUNAMADodatka Sporazumu o osnovici plaće u državnim službama

od 23. ožujka 2009. godine.

Članak 1.Stranke ovog Sporazuma suglasne su da se članak III. Dodatka Sporazumu o

osnovici za plaće u državnim službama mijenja i glasi: »U trenutku kada službeni pokazatelji ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast realnog BDP-a na međugo-dišnjoj razini 2 i više posto za dva uzastopna tromjesečja, nakon službene objave, osnovica iz siječnja 2009. godine, odnosno u visini 5.415,37 kuna bruto, primijenit će se automatski od prvog siječnja iduće godine.

U trenutku kada službeni pokazatelji iz stavka 1. ovoga članka ukažu na po-boljšanje stanja, Vlada i sindikati započet će pregovore o osnovici u sljedećem razdoblju.

Dakle, prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u dr-žavnim službama, ako postoji rast međugodišnjeg realnog BDP-a za dva uzastopna tro-mjesečja za 2 % ili više, osnovica bi trebala porasti automatizmom za 6 %, i to od prvog siječnja sljedeće godine.

3. Osnovica za obračun plaće u javnim službamaPrema Zakonu o osnovici plaće u javnim službama5, osnovica plaće u javnim služba-

ma utvrđuje se kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za sljedeću godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

Osnovica za obračun plaće javnih službenika utvrđena je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto i pri-mjenjuje se od 1. travnja 2009., počevši s plaćom za mjesec travanj 2009., koja je bila isplaćena u mjesecu svibnju 2009., te vrijedi do danas.

Kao i kod državnih službenika i namještenika, osnovnim Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama, koji je zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Repu-blike Hrvatske 23. studenoga 2006., ugovoreno je povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za 2007., 2008. i 2009.

Međutim, Dodatkom Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, koji je za-ključen između potpisnika 13. svibnja 2009., ugovoreno je da se danom potpisa toga Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. Navedenim Dodatkom Sporazumu ugovoren je i način povrata osnovice.

Sporazum o rastu osnovice za obračun plaće državnVESNA ŠIKLIĆ ODAK, dipl. iur.

S obzirom na to da prema dodatnom izračunu Državnog zavoda za statistiku rast realnog međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za posljednja dva tromjesečja 2015. godine u pet decimala iznosi 1,99948 % te da sporazumima nije defi nirano na koliko se decimala računa prosjek rasta, nejasno je jesu li ispunjeni uvjeti za rast osnovice od 6 %. Radi usuglašavanja toga pitanja, a i dodatnih troškova za državni proračun, mogu se očekivati daljnji pregovori između sindikata državnih i javnih službi i Vlade RH.U nastavku ovoga članka dajemo kronološki pregled zaključenih osnovnih sporazuma i kasnije redefi niranih sporazuma zaključenih između sindikata državnih i javnih službenika i Vlade RH te prikaz službenih pokazatelja rasta BDP-a od 4. prosinca 2015.

1 Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 40/09).2 Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Nar. nov., br. 40/09).3 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 104/13, Dodatak I., 104/13 i Dodatak II. 150/13).

4 Odluka o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. (Nar. nov., br. 142/06) i Odluka o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2008. (Nar. nov, br. 130/07).

5 Zakon o osnovici plaće u javnim službama (Nar. nov., br. 39/09 i 124/09).

upravno pravo

2122. 2. 2016.br. 6406novi propisi

broj 7od 22. siječnja 2016.

Pravilnik o Registru postupaka stečaja potrošača - stupio na snagu 23. siječnja 2016. Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja Očevidnika savjetovališta i posrednika - stupio na snagu 23. siječnja 2016. Pravilnik o pretpostavkama i načinu izbora povjerenika metodom slučajnoga odabira - stupio na snagu 23. siječnja 2016. Pravilnik o priznavanju inozemnih stručnih kvalifi kacija iz područja turizma - stupio na snagu 30 . siječnja 2016. Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i životu u drugom rodnom identitetu Pravilnik o dokumentaciji za izdavanje poslova ili funkcija društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Pravilnik o uvjetima za obavljanje funkcije člana uprave i člana nadzornog odbora društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Pravilnik o uvjetima za obavljanje ključne funkcije u društvu za osiguranje/društvu za reosiguranje - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Pravilnik o uvjetima za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalifi ciranog udjela u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Pravilnik o sadržaju zahtjeva i dokumentaciji koja se dostavlja uz zahtjev za izdavanje odobrenja za provođenje statusnih promjena društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Pravilnik o drugim uslugama koje može pružati društvo za zastupanje u osiguranju - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Pravilnik o dodatnim poslovima koje može obavljati društvo za posredovanje u osiguranju i reosiguranje - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Pravilnik o tehničkim i organizacijskim uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju u stanici za tehnički pregled vozila - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Pravilnik o uvjetima za stjecanje i provjeru stručnih znanja potrebnih za obavljanje poslova ovlaštenog aktuara - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Pravilnik o sadržaju zahtjeva za izdavanje odobrenja za prijenos odnosno preuzimanje portfelja osiguranja društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o utvrđivanju neto vrijednosti imovine i cijene udjela dobrovoljnog mirovinskog fonda - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o utvrđivanju neto vrijednosti imovine i vrijednosti obračunske jedinice obveznog mirovinskog fonda - stupio na snagu 30. siječnja 2016. Odluka kojom se utvrđuje Lista izmiritelja Centra za mirenje pri Hrvatskoj komori inženjera građevinarstva - stupila na snagu30. siječnja 2016.

broj 8od 23. siječja 2016.

Pravilnik o prestanku važenja Pravilnika o pomoći Europskoj komisiji i suradnji između Europske komisije i Republike Hrvatske u znanstvenom razmatranju pitanja o hrani - stupio na snagu 31. prosinca 2016. Izmjena Registra šumskih sjemenskih objekata tijekom 2015. godine Pravilnik o izmjenama Pravilnika o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti - stupio na snagu 31. prosinca 2016.

Rješenje Ministarstva zdravlja KLASA:UP/I-510-01/15-01/12, URBROJ: 534-04-1-2/7-16-14 od 15. siječnja 2016. Pravilnik o uvjetima i načinima nastavka obrazovanja za višu razinu kvalifi kacije - stupio na snagu 31. siječnja 2016. Odluka o donošenju Programa stjecanja pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore - stupila na snagu 31. siječnja 2016.


Pravilnik za dodjelu oznake kvalitete ugostiteljskog objekta vrste hotel - stupio na snagu 27. siječnja 2016. Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu - stupio na snagu 4. veljače 2016. Odluka kojom se stavljaju van snage nastavni planovi i programi za učenike s teškoćama - stupila na snagu 4. veljače 2016. Odluka kojom se stavljaju van snage nastavni planovi i programi za stjecanje srednje stručne spreme - stupila na snagu 4. veljače 2016. Odluka kojom se stavljaju van snage nastavni planovi i programi za stjecanje niže stručne spreme - stupila na snagu 4. veljače 2016. Odluka o prestanku važenja Odluke o prikupljanju podataka o ostvarenim platnim transakcijama s inozemstvom između rezidenta i nerezidenta - stupila na snagu 1. veljače 2016.


Odluka o privremenom raspoređivanju sredstava za rad političkih stranaka i nezavisnih zastupnika - stupila na snagu 26. siječnja 2016. Uredba o izmjenama i dopuni Uredbe o Glavnom tajništvu Vlade Republike Hrvatske - stupila na snagu 30. siječnja 2016. Uredba o izmjenama i dopuni Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja - stupila na snagu 30. siječnja 2016. Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga - stupio na snagu6. veljače 2016. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o obrazovanju potrebnom za rukovanje izvorima ionizirajućeg zračenja i primjenu mjera radiološke sigurnosti - stupio na snagu 6. veljače 2016. Pravilnik o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstvenim propisima - stupio na snagu 6. veljače 2016. Pravilnik o detaljnim pravilima i kriterijima poštivanja osobne okolnosti spola - stupio na snagu 6. veljače 2016. Odluka Agencije za elektroničke medije KLASA: UP/I-612-12/16-05/0001, URBROJ:567-06-16-01 od 25. siječnja 2016.

broj 11od 3. veljače 2016.

Pravilnik o sadržaju, metodama i načinu provedbe psihološkoga testiranja - stupio na snagu 11. veljače 2016. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju Osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - stupila na snagu 18. veljače 2016. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju Dopunske liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - stupila na snagu 18. veljače 2016. Odluka o utvrđivanju Popisa posebno skupih lijekova utvrđenih Odlukom o utvrđivanju Osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - stupila na snagu 18. veljače 2016. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu provođenja nadzora i kontrole - stupio na snagu 4. veljače 2016. Odluka o izmjeni Odluke o izgledu, obliku, sadržaju i načinu korištenja iskaznice dopunskog zdravstvenog osiguranja - stupila na snagu 4. veljače 2016. Odluka o zajamčenom prinosu obveznih mirovinskih fondova za 2015. godinu - stupila na snagu 4. veljače 2016.

nim i javnim službenicima3.1. Način povrata osnovice

U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republi-ke Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 % ili više (mjereno aritmetičkom sredinom dvi-ju stopa realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tro-mjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

Sindikati javnih službi i Vlada zaključili su, 26. listopada 2011., Izmjene i dopune Do-datka Sporazumu o visini osnovice u javnim službama, prema kojima se za izračun plaća u javnim službama primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto.

3.2. Izvadak iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, sklopljenog26. listopada 2011.

IZMJENE I DOPUNE DODATKA SPORAZUMUo osnovici za plaće u javnim službama

IU Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. godine članak I mijenja se i glasi:»Sporazumne strane suglasno utvrđuju da je dana 23. studenog 2006. godi-

ne zaključen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama temeljem kojeg se osnovica za izračun plaća u javnim službama u razdoblju od 2007.-2009. godine uvećava za 6% godišnje.

Sporazumne strane suglasno utvrđuju da je dana 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu iz stavka I ovog članka.«

IIČlanak II mijenja se i glasi: »Potpisnici Izmjena i dopuna suglasni su da se od

dana potpisa Dodatka primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kuna bruto.«

IIIČlanak III mijenja se i glasi:»Način povrata osnoviceOsnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto

za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) pro-sječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.«

Dakle, prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, ako postoji rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 % ili više, osnovica bi trebala porasti automatizmom za 6 %, i to za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na takav rast.

4. Rast BDP-aPrema podatcima Državnog zavoda za statistiku6 o rastu BDP-a, stopa rasta za drugo

tromjesečje bila je 1,2, a za treće 2,8 iz čega proizlazi da je prosjek 2. Međutim, dodatnim izračunom DZS-a na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2 % te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. iznosi 1,99948 %. Naime, tom računicom stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880 %, a u trećem 2,84015 %.

S obzirom na to da Sporazumima nije defi nirano na koliko se decimala računa pro-sjek rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a, upitno je hoće li se taj prosjek tumačiti kao 2 %, na temelju čega bi osnovica za obračun plaća u državnim i javnim službama iznosila 5.415,37 kn bruto.

U slučaju tumačenja prosjeka rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za posljednja dva tromjesečja kao 2 % (bez decimala), osnovica za obračun osnovne plaće državnih i javnih službenika trebale su automatski porasti za 6 %, odnosno sa 5.108,84 kn na 5.415,37 kn bruto, i to od siječnja 2016. za državne službenike, a za javne od prosinca 2015.

Međutim, neovisno o tumačenju rasta BDP-a, radi proračunskog defi cita Republike Hrvatske, sindikati i Vlada nužno moraju sjesti i dogovoriti se o primjeni Sporazuma i utvrđivanja visine osnovice u sljedećem razdoblju.

6 Vidi: http://www.dzs.hr/.

Uredila Davorka Foretić, dipl. iur.

22 22. 2. 2016.br. 6406

besplatni odgovori na pitanja pretplatnika

[email protected]

pitateodgovaramovi miIzdavanje računa izvan radnog vremenaTrgovac treba izdati račun za isporučeno dobroili pruženu uslugu ako postoji takva obvezapropisana zakonskim i podzakonskim propisima, pa i u slučajevima kada iz opravdanih razloga isporučivanje dobra ili pružanje usluge završi izvan radnog vremena, kao i kada se isporučivanje dobra ili usluga, osim u redovito prijavljeno radno vrijeme, pruža i dodatno, prema dogovoru, ali za to trebaizdati interni akt dostupan u slučaju inspekcije Porezne uprave

vi Trgovina smo na malo i za prodane proizvode izdajemo potrošačima račune. Smijemo li za prodane proizvode

potrošačima izdavati račune izvan uredovnog radnog vremena naše prodavaonice?

Pita: L. M., Križevci

mi Prema odredbi članka 57. stavak 1. Zakona o trgovini (Nar. nov., br. 87/08–30/14), trgovac

određuje radno vrijeme prodavaonice i drugog oblika trgovine na malo (u nastavku teksta: prodavaonica), u skladu s ovim Zakonom, pri čemu će uzeti u obzir po-trebe kupaca, broj radnika zaposlenih u prodavaonici i poštovanje njihovih prava uređenih tim Zakonom, Zakonom o radu, drugim radnopravnim propisima, ko-lektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim izme-đu poslodavca i radničkog vijeća i ugovorom o radu, posebno glede plaće i naknade plaće, dodataka na pla-ću, rasporeda i preraspodjele radnog vremena, preko-vremenog i noćnog rada te stanke, dnevnog, tjednog i godišnjeg odmora.

Međutim, radno vrijeme trgovina na malo propisa-no je odredbama članka 2. Pravilnika o radnom vreme-nu prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo (Nar. nov., br. 80/01 i 87/08 - v. čl. 78. Zakona o trgovini - u nastavku teksta: Pravilnik o radnom vremenu). Prema odredbi članka 3. Pravilnika o radnom vremenu, trgo-vac može poslovati i izvan radnog vremena koje odredi poglavarstvo općine odnosno grada, ako se to poslo-vanje obavlja u vremenu i u skladu s odredbama član-ka 2. Pravilnika, o čemu je dužan obavijestiti nadležno tijelo općine odnosno grada. U tom slučaju, kad se radi o trgovini na malo, trgovac bi mogao izdavati račune izvan radnog vremena sukladno toj odredbi članka 3. Pravilnika o radnom vremenu. U svakom drugom slu-čaju treba voditi računa o radnom vremenu - radnim danima, kao i propisima koji reguliraju neradne dane, državne i vjerske praznike.

Glede izdavanja računa izvan radnog vremena sre-dišnji ured Porezne uprave izdao je i Uputu o obvezi izdavanja računa izvan radnog vremena obveznika fi skalizacije (KLASA br. 011-01/13/01/265; URBROJ: 513-07-21-01/13-3) od 22. srpnja 2013., gdje je, iz-među ostaloga, za potrebe provedbe postupka fi ska-lizacije izdavanja računa, podatak o radnom vreme-nu sastavni dio sadržaja podataka koje je potrebno dostaviti o poslovnom prostoru u kojem se obavlja

djelatnost. Ako nastanu promjene kod postojećeg poslovnog prostora, a tiču se, između ostaloga, i pro-mjene radnoga vremena, obveznik fi skalizacije dužan ih je naknadno dostaviti kroz uspostavljeni sustav raz-mjene podataka, i to prije slanja prvog računa koji je potrebno izdati u tom poslovnom prostoru kod kojeg je došlo do promjene radnog vremena. Za svaku ispo-ruku dobara ili izvršenu uslugu za koje postoji obveza izdavanja računa, račun je potrebno izdati, neovisno o prijavljenom radnom vremenu. Naime, u praksi po-stoje slučajevi:

- kada porezni obveznik isporučuje dobro ili pruža uslugu i izvan prijavljenog radnog vremena. Primje-rice, kada u uslužnim djelatnostima pružanje usluge klijentu započne u prijavljenom radnom vremenu, a iz opravdanih razloga pružanje usluge završi se izvan prijavljenog radnog vremena, u kojem je trenutku po-trebno izdati i račun.

- kada porezni obveznici uslugu pružaju prema do-govoru, primjerice stomatolozi koji ordiniraju prema dogovoru s klijentom. Tada je potrebno i u internom aktu propisati da se usluga pruža u prijavljeno radno vrijeme te prema dogovoru. Napominjemo da pri sva-koj promjeni radnog vremena, što može biti i sezonsko produljenje radnog vremena, tu promjenu obveznik fi skalizacije mora evidentirati putem uspostavljenog sustava razmjene podataka, ali i u internom aktu. Nad-zor nad radnim vremenom poreznog obveznika pro-vodit će se u suradnji s drugim nadležnim institucija-ma. Osim promjene u radnom vremenu, na isti je način potrebno prijaviti promjenu adrese ili slučaj prestanka rada poslovnog prostora. Promjene poput korištenja kolektivnog godišnjeg odmora ili kratkotrajne adapta-cije poslovnog prostora, kada se prostori privremeno zatvaraju, moraju se dostaviti u sustav slanjem XML po-ruke. To je bitno radi evidentiranja nastalih promjena o privremenom zatvaranju poslovnog prostora, kao i naknadnom otvaranju. Zaključno ističemo da je uvijek i u svakom slučaju potrebno izdati račun za isporuče-no dobro ili pruženu uslugu ako postoji takva obveza propisana zakonom, pa i u slučajevima kada iz oprav-danih razloga pružanje usluge završi izvan radnog vre-mena, kao i kada se usluga, osim u redovito prijavljeno radno vrijeme, pruža i dodatno, prema dogovoru. Ako dođe do promjene u podatcima koji se tiču poslovnog prostora obveznika fi skalizacije, navedene promjene potrebno je dostaviti putem uspostavljenog sustava razmjene podataka s Poreznom upravom, i to prije tre-nutka izdavanja prvog računa koji je potrebno izdati nakon nastale promjene. Sukladno navedenom, Hrvat-ska komora dentalne medicine izdala je i Uputu svo-jim članovima, gdje navodi da je rad doktora dentalne medicine dopušten i izvan službenog radnog vremena te se ne kosi sa Zakonom o fi skalizaciji prometa gotovi-nom (Nar. nov., br. 133/12) i Pravilnikom o fi skalizaciji u prometu gotovinom (Nar. nov., br. 146/12). Na računu će biti navedeno stvarno vrijeme kada je račun izdan, bez obzira na to je li izdan u ili izvan radnog vremena. Ono što treba napraviti jest donijeti interni akt kojim će se defi nirati da ordinacija smije raditi i izvan službeno prijavljenog radnog vremena odnosno prema potrebi.

Taj interni akt ne treba nositi u Poreznu upravu i ovje-ravati, nego ga samo imati u ordinaciji u slučaju inspek-cije Porezne uprave.

Sukladno navedenom, trgovac treba izdati račun za isporučeno dobro ili pruženu uslugu ako postoji takva obveza propisana zakonskim i podzakonskim propisima, pa i u slučajevima kada iz opravdanih razlo-ga isporučivanje dobra ili pružanje usluge završi izvan radnog vremena, kao i kada se isporučivanje dobra ili usluga, osim u redovito prijavljeno radno vrijeme, pru-ža i dodatno prema dogovoru, ali za to treba izdati in-terni akt dostupan u slučaju inspekcije Porezne uprave.(8-0, D. K., 9. 2. 2016.)

informator, broj 6406 • 22. 2. 2016.

Prestanak službe po sili zakona u lokalnoj samoupraviSlužbeniku prestaje služba po sili zakona kadanavrši 65 godina života i najmanje 20 godinamirovinskog staža, i to posljednjeg dana godineu kojoj su ostvareni ti uvjeti

vi Može li službeniku koji tijekom ove godine navršava 65 godina života, prestati služba po sili zakona ako službenik istovremeno

ima navršenih 15 godina mirovinskog staža?

Pita: Grad V.

mi Članak 112. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14 - u nastavku teksta: ZR) popisao je da ugovor o

radu prestaje, između ostaloga, i na način kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik ne dogovore drukčije.

Pojam odnosno defi niciju mirovinskog staža nala-zimo u odredbi članka 8. Zakona o mirovinskom osi-guranju (Nar. nov., br. 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15), prema kojoj je mirovinski staž skupni naziv za razdo-blja provedena u obveznom mirovinskom osiguranju i produljenom osiguranju (staž osiguranja) i razdoblja provedenih izvan osiguranja koja se pod određenim uvjetima priznaju u mirovinski staž (posebni staž).

Zakonom o službenicima i namještenicima u lokal-noj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 86/08 i 61/11 - u nastavku teksta: ZSNLP(R)S), u članku 110. propisano je da službeniku raspoređenom na rad-no mjesto u upravnom tijelu jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave služba prestaje: sporazumom, otkazom, istekom roka, po sili zakona i na drugi način propisan zakonom. ZSNLP(R)S propisu-je i da se opći propisi o zabrani prestanka rada pojedi-nim kategorijama ne primjenjuju na službenike kojima služba prestaje jer nisu zadovoljili na probnom radu ili kojima služba prestaje po sili zakona.

Nadalje, kada je riječ o prestanku službe službeni-ku raspoređenom na radno mjesto u upravnom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, zbog ispunjavanja uvjeta dobi i mirovinskog staža, pri-mjenjuju se odredbe posebnog propisa, ZSNLP(R)S-a. Stoga odredba članka 115. ZSNLP(R)S-a propisuje da

2322. 2. 2016.br. 6406Telefonski savjeti radnim danom od 9 do 15 sati

službeniku služba prestaje po sili zakona, među osta-lim načinima prestanka po sili zakona, i kada službenik navrši šezdeset pet godina života i najmanje dvadeset godina mirovinskog staža, i to posljednjeg dana godi-ne u kojoj su ostvareni ti uvjeti.

Budući da je ZSNLP(R)S poseban propis kojim se uređuju službenički odnosi u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, a koji na različit način pro-pisuje prestanak službe pri ispunjavanju uvjeta na-vršene životne dobi i potrebnih godina mirovinskog staža od ZR-a, službeniku u jedinici lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave prestaje služba po sili zakona kada navrši šezdeset pet godina života i naj-manje dvadeset godina mirovinskog staža, posljed-njeg dana godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti. (1-3/0.,K. O., 19. 1. 2016.)

informator, broj 6406 • 22. 2. 2016.

Nedostatak prodane stvariAko je kupac pravodobno obavijestio prodavatelja o nedostatku prodane stvari, može postaviti poseban zahtjev za sniženje cijene, ali može i istaknuti takav prigovor u parnici koju je prodavatelj pokrenuo radi isplate cijene

vi U slučaju da prodana stvar ima nedostatak, mora li kupac samo tužbom zahtijevati sniženje cijene ili postoji i drugi način?

Pita: V. L., Varaždin

mi Prema članku 410. Zakona o obveznim odnosi-ma (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/11), kupac

koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, može, prema svojem izboru, između ostaloga, zahtijevati sniženje cijene. U kojim je roko-vima kupac dužan obavijestiti prodavatelja o nedo-statcima, ovisi o tome radi li se o vidljivim ili skrivenim nedostatcima (čl. 403. i 404. Zakona o obveznim od-nosima).

Kupac koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostataka, svoje pravo, pa i pravo na sniženje cijene, može ostvariti u roku dvije godine, ra-čunajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, osim ako je prodavateljevom prijevarom kupac bio spriječen da ih ostvaruje. Nakon proteka toga roka nje-gova prava se gase.

Od toga pravila postoji izuzetak propisan stavkom 2. članak 422. Zakona o obveznim odnosima. Prema toj odredbi, kupac koji je pravodobno obavijestio proda-vatelja o postojanju nedostataka, može i nakon prote-ka roka od dvije godine (o kojem je bilo riječi), ako još nije isplatio cijenu, zahtijevati da se cijena snizi ili da mu se nadoknadi šteta, u obliku prigovora protiv pro-davateljeva zahtjeva da mu se isplati cijena.

Dakle, kupac, osim što može zasebnim zahtjevom tražiti sniženje cijene, može u parnici koju vodi proda-vatelj protiv njega radi isplate cijene, to istaknuti kao prigovor. Jasno, pod uvjetom da cijenu još nije isplatio. (17-2/1, J. S., 15. 2. 2016.)

informator, broj 6406 • 22. 2. 2016.

Osobni identifi kacijski broj ovršenika strane osobeKada je ovršenik strana fi zička ili pravna osoba, sud ili javni bilježnik mogu donijeti rješenje o ovrsi bez osobnog identifi kacijskog broja ovršenika

vi U ovršnom postupku ovršenik je strana osoba i ne možemo doći do njezina osobnog identifi kacijskog broja. Može li se donijeti

rješenje o ovrsi bez osobnog identifi kacijskog broja strane osobe?

Pita: M. H., Zagreb

mi Prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu, u kojemu će biti naznačena ovršna ili

vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha,

ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifi kacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti.

Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati: 1. zahtjev da sud naloži ovršeniku da u roku osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku tri dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajed-no s odmjerenim troškovima i 2. ovršni zahtjev iz stav-ka 1. članak 39. Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 112/12, 25/13 i 93/14).

Prijedlog za ovrhu koji ne sadržava sve podatke iz stavaka 1. i 2. navedenog članka, sud će odbaciti rje-šenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi, osim u ovrsi radi vraćanja zaposlenika na rad ili u službu.

Ako prijedlog za ovrhu ne sadržava osobni identi-fi kacijski broj ovršenika, nadležni sud ili javni bilježnik pribavit će ga po službenoj dužnosti. Sud ili javni bi-lježnik dužan je najkasnije u roku osam dana od dana primitka prijedloga za ovrhu, odnosno dopune poda-taka o ovršeniku, uputiti zahtjev Ministarstvu fi nancija, Poreznoj upravi za dostavu podataka o osobnom iden-tifi kacijskom broju.

Ako Ministarstvo fi nancija, Porezna uprava obavi-jesti sud ili javnog bilježnika o nemogućnosti dostave podatka o osobnom identifi kacijskom broju ovršenika, sud ili javni bilježnik dužan je u roku osam dana od dana primitka obavijesti uputiti poziv ovrhovoditelju da dopuni podatke o ovršeniku u roku osam dana od dana primitka poziva.

Ako ovrhovoditelj u navedenom roku ne dostavi tražene podatke ili ako sud ili javni bilježnik na teme-lju dopunjenih podataka ne uspije pribaviti osobni identifi kacijski broj ovršenika, sud će odbaciti prijedlog za ovrhu, osim ako je ovršenik strana fi zička ili pravna osoba, kada će sud ili javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi bez osobnog identifi kacijskog broja ovršenika.(3-1/3, H. B., 9. 2. 2016.)

informator, broj 6406 • 22. 2. 2016.

Lokalna i područna (regionalna) samouprava – prijam u službu na određeno vrijeme Za popunjavanje slobodnoga radnog mjesta na određeno vrijeme oglas se ne mora objaviti ako u upravnim tijelima iste lokalne jedinice ima službenika primljenih u službu na određeno vrijeme kojiispunjavaju uvjete za to radno mjesto. Navedena mogućnost ne može se primijeniti ako se radi o istom radnom mjestu, odnosno istim poslovima te bi zadržavanje službenika u službi dulje od 12 mjeseci bilo protivno odredbi članka 28. stavak 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi

vi Može li se na službenike primljene u službu na određeno vrijeme zbog povećanog opsega poslova (poslovi legalizacije, odnosno

ozakonjenja nezakonito izgrađenih građevina) na vrijeme od šest mjeseci, kojima je nakon toga služba produljena još šest mjeseci, primijeniti odredba članka 29. stavak 5. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ili se mora ponovno raspisati oglas za prijam u službu na određeno vrijeme te mogu li se u postupku provedbe oglasa za prijam u službu primiti isti službenici za obavljanje istih poslova (legalizacija) na vrijeme od šest mjeseci te im se prema potrebi produljiti služba još šest mjeseci?

Mogu li se na navedene službenike primijeniti odredbe članka 12. Zakona o radu?

Pita: Grad K.

mi Prema odredbama članka 28. Zakona o službe-nicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj

(regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 86/08 i 61/11 - u nastavku teksta: ZSNLS) službenik može biti pri-mljen u službu na određeno vrijeme radi obavljanja privremenih poslova, poslova čiji se opseg privremeno

povećao i zamjene dulje vrijeme odsutnog službenika. Služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao može trajati najdulje šest mjeseci i može se produljiti za još šest mjeseci.

Na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZSNLS-a, osobe se u službu na određeno vrijeme primaju pu-tem oglasa koji se obvezno objavljuje putem nadležne službe za zapošljavanje, a može se objaviti i u jednom dnevnom ili tjednom listu.

Sukladno članku 29. stavak 5. ZSNLS-a, za popunja-vanje slobodnoga radnog mjesta na određeno vrijeme oglas se ne mora objaviti ako u upravnim tijelima iste lokalne jedinice ima službenika primljenih u službu na određeno vrijeme koji ispunjavaju uvjete za to radno mjesto.

Iz upita je vidljivo da je iskorištena mogućnost iz članka 28. stavak 2. ZSNLS-a za produljenje službe na određeno vrijeme radi obavljanja poslova čije se opseg privremeno povećao.

Mišljenja smo da se u navedenom slučaju ne može primijeniti odredba članka 29. stavak 5. ZSNLS-a, jer se radi o istim radnim mjestima, odnosno istim poslovima te bi zadržavanje službenika u službi dulje od 12 mje-seci bilo protivno odredbi članka 28. stavak 2. ZSNLS-a.

Budući da u ZSNLS-u nije predviđena mogućnost da se osobama primljenim na određeno vrijeme zbog povećanog opsega poslova u upravna tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave služba produlji i nakon 12 mjeseci rada, mišljenja smo da pro-tekom toga roka, ako i dalje postoji potreba za službe-nicima na određeno vrijeme na istim poslovima, treba u skladu s člankom 29. stavak 1. toga Zakona, kod nad-ležne službe za zapošljavanje objaviti oglas za prijam u službu na određeno vrijeme.

S obzirom na to da se kod popunjavanja radnog mjesta na određeno vrijeme na temelju oglasa radi o novom postupku prijma u službu, u maksimalno trajanje službe od 12 mjeseci iz članka 28. stavak 2. ZSNLS-a ne treba uračunati trajanje prethodne službe na određeno vrijeme. Također, osobama koje su prije bile u službi na određeno vrijeme ne može se priječi-ti da podnesu prijavu na oglas te mogu ponovno biti primljene u službu ako ispunjavaju formalne uvjete za prijam te na prethodnoj provjeri znanja i sposobnosti kandidata ostvare najbolje rezultate.

Pitate mogu li se na službenike primljene u službu na određeno vrijeme primijeniti odredbe članka 12. Za-kona o radu (Nar. nov., br. 93/14).

Prema članku 12. Zakona o radu, ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na odre-đeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto dulje od tri godine, osim ako je to po-trebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine. Prema članku 12. stavak 7. Zakona o radu, ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odred-bama toga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod po-slodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklo-pljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

Prema članku 3. stavak 3. ZSNLS-a, na pitanja koja nisu uređena ovim ili posebnim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona ili kolektivnim ugovo-rom primjenjuju se opći propisi o radu.

S obzirom na to da je u članku 28. stavak 5. ZSNLS-a izrijekom propisano da služba na određeno vrijeme ne može postati služba na neodređeno vrijeme, osim ako tim Zakonom nije drukčije određeno, mišljenja smo da se na službenike primljene na određeno vrijeme u upravna tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, sukladno članku 3. stavak 3. toga Zakona, ne može primijeniti odredba članka 12. stavak 7. Zakona o radu. (1-3/0, S. P. / D. F., 15. 2. 2016.)

informator, broj 6406 • 22. 2. 2016.

izlazi ponedjeljkom www.novi-informator.net e-mail: [email protected] GLAVNA UREDNICA: Davorka Foretić UREDNIŠTVO: Biljana Barjaktar, Hrvoslav Bašić, Davorka Foretić, Dražen Kozulić, Krešimir Orešković i Jerko Slovinić

GRAFIČKI UREDNIK: Nenad Novak GRAFIČKA PRIPREMA: Jadranka Prišlin LEKTURA: Meri Odak TISAK: GZH, Zagreb PRAVNI SAVJETI: 01/4612-551, 01/4612-549 EKONOMSKI SAVJETI: 01/4612-537

DOKUMENTACIJA LISTA I PRAVNI SAVJETI: 01/4612-539 NAKLADNIK: Novi informator d.o.o. Zagreb, Kneza Mislava 7/I MB 3718603 telefon: 01/4555-454, telefaks 01/4612-553 DIREKTORICA: Marina Šurbek

IBAN: HR2823400091100150348 Privredna banka Zagreb d.d. ODJEL PRETPLATE I PRODAJE: telefon 01 4555-454, telefaks 01/4612 553 e-mail: [email protected] Pretplata na TISKANO IZDANJE iznosi 1.800,00 kn,

na INTERNET IZDANJE 1.250,00 kn s PDV-om za 2015. godinu CIJENE OGLASA s PDV-om: 1/1 str. 6.100,00 kn, 1/2 str. 3.550,00 kn, 1/3 str. 2.100,00, 1/4 str. 1.550,00 kn, posljednja stranica +30 %. Za dva uzastopna oglašavanja popust od 10%,

a za tri i više 20% popusta. Pretplatnici imaju dodatni popust od 10% . Ako se pretplata na list ne otkaže najkasnije 15 dana prije isteka roka na koji je sklopljena, smatra se produženom na neodređeno vrijeme. Rukopisi se ne vraćaju.

2. ožujka 2016. (srijeda) u 9,30 satiSheraton Zagreb Hotel, Kneza Borne 2, Zagreb 2. ožujka 2016. (srijeda) u 9,00 sati

Sheraton Zagreb Hotel, Kneza Borne 2, Zagreb

R AD I O N I C A

FINANCIRANJE JEDINICA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE

Predavači i teme:

Nevenka Brkić, dipl. oec., voditeljica Službe za fi nanciranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u Sektoru za pripremu proračuna države i fi nanciranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Ministarstva fi nancija Republike Hrvatske

9,30 – 10,15 RASPODJELA POREZA NA DOHODAK TEMELJEM ČLANKA 45. ZAKONA O FINANCIRANJU JEDINICA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE

Mladenka Karačić, dipl. oec., voditeljica Službe za državno računovodstvo i računovodstvo neprofi tnih organizacija u Sektoru za izvršavanje državnog proračuna Ministarstva fi nancija Republike Hrvatske10,15 – 12,00 SASTAVLJANJE I PREDAJA IZJAVE O

FISKALNOJ ODGOVORNOSTI ZA 2015. GODINU

12,00 – 12,30 STANKA

mr. sc. Mirjana Mahović Komljenović, Viša upravna savjetnica, Porezna uprava - Područni ured Zagreb12,30 – 13,15 STATUS JEDINICE LOKALNE I PODRUČNE

(REGIONALNE) SAMOUPRAVE U SUSTAVU POREZA NA DODANU VRIJEDNOST

Desa Sarvan, dipl. iur., Viša savjetnica za pravne poslove Istarske županije13,15 – 13,45 OVRHA DUGA KOMUNALNE NAKNADE I

KOMUNALNOG DOPRINOSA, ZASTARA I OTPIS POTRAŽIVANJA

13,45 – RASPRAVA I ODGOVORI NA PITANJA

Kotizacija: Naknada za sudjelovanje na radioniciiznosi 980,00 kn (s PDV-om) po sudioniku.

Pogodnost za pretplatnike Informatora: Pretplatnici lista Informator koji su podmirili obvezu za 2016., plaćaju kotizaciju u iznosu od 833,00 kn (s PDV-om) po sudioniku.

Naknada uključuje:Sudjelovanje na radionici, radni materijal i napitak za vrijeme stanke.

Naknada se uplaćuje unaprijed na transakcijski račun Novog informatora d.o.o. HR2823400091100150348,poziv na broj: 01 020316-1– OIB TVRTKE, najkasnije do dana održavanja radionice.

Sve dodatne informacije o radionici možete dobiti na telefon: 01/4555-454, faks: 01/4612-553 [email protected]

R AD I O N I C ANovi informator d.o.o.., Kneza Mislava 7/I, 10 000 ZAGREB, ovlašteni nositelj

Programa izobrazbe u području javne nabave (Evidencijski broj programa usavršavanja 2015-0347)Organizira Program usavršavanja iz područja javne nabave pod nazivom

ELEKTRONIČKAJAVNA NABAVA

Miljenko Cvitanović, dipl. iur., ovlašteni trener predavač 9,00 – 10,30 PRAKSA DRŽAVNE KOMSIJE ZA KONTROLU

POSTUPAKA JAVNE NABAVE• općenito o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne

nabave i Sudu EU• statistički pokazatelji prakse DKOM• prikaz važnih instituta Zakona o javnoj nabavi kroz rješenja

DKOM• prikaz nekih od najvažnijih presuda Suda EU na području

javne nabave u posljednjih nekoliko godina

(2 nastavna sata)10,30 – 10,45 STANKADanijela Pažur Ivančić, dipl. iur., ovlašteni trener predavač10,45 – 12,15 PONUDE I OBILJEŽJA e-NABAVE

• dostava ponuda od strane ponuditelja• obveze ponuditelja vezane uz elektronički potpis• primjer standardiziranog i nestandardiziranog troškovnika

(2 nastavna sata)12,15 – 12,45 STANKAVesna Jurasović, dipl. iur., ovlašteni trener predavač 12,45 – 14,15 PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O JAVNOJ NABAVI

• predmet i područje primjene nove direktive• izbor sudionika i dodjela ugovora prema direktivi• očekivanja uz prijedlog izmjena Zakona o javnoj nabavi

(2 nastavna sata)14,15 – 14,30 STANKAIvančica Franjković, dipl. oec., ovlašteni trener predavač

14,30 – 16,00 ELEKTRONIČKA JAVNA NABAVA I DOSTAVA PONUDA• priprema dokumentacije za nadmetanje kod dostave

elektroničkih ponuda• poziv na nadmetanje i objava u EOJN• primjer standardiziranog i nestandardiziranog troškovnika• prikaz e-javnog otvaranja ponuda korak po korak

(2 nastavna sata)POTVRDE O POHAĐANJU PROGRAMA USAVRŠAVANJA IZDAJU SE POLAZNICIMA PROGRAMA

Kotizacija: Naknada za sudjelovanje na programu usavršavanja iznosi 980,00 kn (s PDV-om) po sudioniku.Pogodnost za pretplatnike Informatora: Pretplatnici lista Informator koji su podmirili obvezu za 2015., plaćaju kotizacijuu iznosu od 833,00 kn (s PDV-om) po sudioniku.Naknada uključuje:Sudjelovanje na programu usavršavanja, radni materijal i napitak za vrijeme prve stanke.Naknada se uplaćuje unaprijed na transakcijski račun Novog informatora d.o.o. HR2823400091100150348,poziv na broj: 01 020316-2– OIB TVRTKE, najkasnije do dana održavanja programa usavršavanja.Sve dodatne informacije o programu usavršavanja možete dobiti na telefon: 01/4555-454, faks: 01/4612-553 [email protected]

male stranice

– primjeri iz prakse Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave –

javna nabava

Informator, broj 6406 Zagreb, 22. veljače 2016.

SADRŽAJ

ANTE LOBOJA, dipl. iur.

Neuobičajeno niska cijena ponude u postupcima

javne nabave

Uredio Krešimir Orešković, dipl. iur.

1. Umjesto uvoda ...................................................... 22. Traženje objašnjenja cijene pravo je, a ne i obveza naručitelja ....................................... 23. Primjena načela javne nabave kod neuobičajeno niske cijene .................................... 24. Kada se može raditi o neuobičajeno niskoj cijeni ponude .............................................. 35. Odbijanje ponude s neuobičajeno niskom cijenom ..................................................... 56. Osvrt na odredbe o neuobičajeno niskoj cijeni prema novim direktivama Europske unije ....................................................... 87. Ponuda s neuobičajeno niskom cijenom kao »neprihvatljiva ponuda« u smislu članku 29. točka 2. Zakona ................................... 88. Zaključno razmatranje .......................................... 8

U članku autor piše o još uvijek aktualnoj temi iz područja javne nabave - neuobičajeno niskoj ci-jeni ponude u postupcima javne nabave, dajući pri tome primje-re iz prakse Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave i naručitelja u postupcima javne nabave.

2 male stranice

javna nabava

1. Umjesto uvodaU postupku javne nabave, nakon otvaranja ponu-

da, naručitelj provodi pregled i ocjenu ponuda, u ko-jemu može postupiti sukladno člancima 91., 92. i 95. Zakona o javnoj nabavi (u nastavku teksta: Zakon),1 odnosno može tražiti od ponuditelja objašnjenje ne-uobičajeno niske cijene ponude ili pojedine jedinične cijene, a također može od ponuditelja zahtijevati po-jašnjenje ili upotpunjavanje traženih dokumenata u svezi s razlozima isključenja i propisanim uvjetima spo-sobnosti. Nadalje, može pozvati ponuditelje da poja-sne pojedine elemente ponude u dijelu koji se odnosi na ponuđeni predmet nabave te može od najpovolj-nijeg ponuditelja s kojim(a) namjerava sklopiti ugovor o javnoj nabavi ili s kojima namjerava sklopiti okvirni sporazum. Isto tako, može zatražiti dostavu izvornika ili ovjerenih preslika jednog ili više dokumenata traženih dokumentacijom za nadmetanje.

Ovaj tekst bavi se institutom neuobičajeno niske cijene te donosi analizu prakse Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (u nastavku teksta: Državna komisija) i naručitelja.

2. Traženje objašnjenja cijene pravo je, a ne i obveza naručiteljaU praksi javne nabave događa se da ponuditelj, iz

različitih razloga, ponudi robu, usluge odnosno radove po izuzetno niskim cijenama (npr. radi ekonomičnosti u načinu gradnje, proizvodnom procesu ili pružanju uslu-ga; radi zakonito dodijeljene državne potpore; radi posje-dovanja određenih zaliha robe koja je predmet nabave; radi pogreške u iskazivanju cijene, radi toga što je cijena određene stavke uključena u neku drugu stavku i sl.), bilo da se radi o cijeni ponude ili pojedinoj jediničnoj cijeni, koje izazivaju sumnju naručitelja u sposobnost izvrše-nja ugovora po ponuđenoj cijeni. Zakon je u članku 91. propisao način postupanja naručitelja u takvim situaci-jama, dajući naručitelju ovlast da prihvati takvu ponu-du (ako smatra da ponuditelj može izvršiti ugovor), ili da je odbije ako sumnja u sposobnost ponuditelja da izvr-ši takav ugovor - u kojem je slučaju naručitelj obvezan, pisanim putem, od ponuditelja zatražiti objašnjenje, s podatcima o sastavnim elementima ponude, koje sma-tra bitnima za izvršenje ugovora.

U tom smislu naručitelj mora provjeriti podatke o sastavnim elementima ponude iz objašnjenja ponudi-telja, uzimajući u obzir dostavljene dokaze. Provjerava jesu li cijene ekonomski objašnjive i logične, a osobito može provjeriti jesu li u cijeni bitnih stavki sadržani svi troškovi (osoblja, materijala, uređaja, usluga, itd) te je li cijena za tržišno vrjednije odnosno kvalitetnije stavke, u pravilu, viša nego za tržišno manje vrijedne odnosno manje kvalitetne stavke.

Dakle, potrebno je naglasiti da je postupanje su-kladno članku 91. Zakona, tijekom postupka pregleda i ocjene ponuda odnosno traženje objašnjenja neuo-bičajeno niske cijene pravo, a ne i obveza naručitelja. On će tražiti objašnjenje ponuđene cijene, u pravilu, samo ako posumnja u mogućnost izvršenja ugovora po ponuđenoj cijeni.

U skladu s postojećim zakonskim rješenjima i prak-sa Državne komisije, kao žalbenog tijela nadležnog za

rješavanje o žalbama u svezi s postupcima javne naba-ve, čiji je značajan broj odluka u odnosu na žalbene na-vode žalitelja o obvezi postupanja naručitelja sukladno članku 91. Zakona, obrazložen tako da »naručitelj može, ukoliko to ocijeni potrebnim, a zbog sumnje u mogućnost izvršenja ugovora po ponuđenoj niskoj cijeni, pozvati po-nuditelja na objašnjenje neuobičajeno niske cijene«. U nastavku teksta navodimo jedan tipičan primjer takve odluke žalbenog tijela.

Primjer iz prakse: Naručitelj može, ako to ocijeni potrebnim, poduzeti određene radnje vezane uz po-nudu s neuobičajeno niskom cijenom, zbog sumnje u mogućnost izvršenja ugovora po ponuđenoj niskoj cijeni, ali nema obvezu takvog postupanja.

Naručitelj, G. Z., objavio je 16. srpnja 2014., u EOJN RH, poziv na nadmetanje i dokumentaciju za nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave broj: 2105/S 002-00304620, za predmet nabave: stručni nadzor na izgrad-nji 2. etape B. ulice, od Z. do H.

Na Odluku o odabiru žalbu je Državnoj komisiji izja-vio žalitelj J. p. d.o.o. Z. Žalitelj u žalbi, između ostaloga, osporava valjanost odabrane ponude zajednice ponudi-telja. Ističe da ponuđena cijena odabrane ponude dovodi u sumnju mogućnost izvršenja ugovora te da je naručitelj, sukladno članku 91. Zakona, takvu ponudu bio dužan odbiti.

U odgovoru na žalbu naručitelj ističe da odredbe članka 91. Zakona ne nalažu naručitelju odbijanje ponu-de s neuobičajeno niskom cijenom kao obvezu, već kao mogućnost te da u konkretnom slučaju naručitelj nije ocijenio da je u ponudi odabrane zajednice ponuditelja iskazana neuobičajeno niska cijena.

Sukladno članku 91. stavak 1. Zakona, ako je u po-nudi iskazana neuobičajeno niska cijena ponude ili ne-uobičajeno niska pojedina jedinična cijena, što dovodi u sumnju mogućnost isporuke robe, izvođenja radova ili pružanja usluga koji su predmet nabave, javni naručitelj može odbiti takvu ponudu. (…)

Državna komisija ističe da navedeni izvori prava ne-maju obvezujući karakter prema naručitelju, odnosno naručitelj određene radnje vezane uz ponudu s neuobiča-jeno niskom cijenom može poduzeti ocijeni li to potreb-nim, a zbog sumnje u mogućnost izvršenja ugovora po tako niskoj cijeni, ali nema obvezu postupanja. Navodi da iz dokumentacije spisa proizlazi da naručitelj nije sma-trao da je u ponudi odabrane zajednice ponuditelja iska-zana neuobičajeno niska cijena, pa stoga nije niti podu-zimao radnje vezane uz ponudu s neuobičajeno niskom cijenom. Stoga, navodi se u obrazloženju odluke Državne komisije, odabirom ponude s najnižom cijenom, kao kri-terijem odabira u konkretnom postupku javne nabave, naručitelj nije povrijedio Zakon. Žalbeni navod je neosno-van. (Rješenje KLASA: UP/II-034-02/14-01/985)

3. Primjena načela javne nabave kod neuobičajeno niske cijeneNačela javne nabave temeljne su odrednice susta-

va javne nabave. Načela su u najvećoj mjeri implemen-tirana u odredbe Zakona. Članak 3. Zakona propisuje načela javne nabave te određuje da su prilikom provo-đenja postupaka iz Zakona, naručitelji obvezni u odnosu na sve gospodarske subjekte poštovati načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastana i načelo slobode pružanja usluga te načela koja iz toga proizlaze, 1 Nar. nov., br. 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14 - Odluka USRH.

3male stranice

kao što su načelo tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzaja-mnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transpa-rentnosti. Stavak 2. istoga članka propisuje da naručitelji moraju primjenjivati odredbe toga Zakona na način koji omogućuje učinkovitu javnu nabavu te ekonomično tro-šenje sredstava za javnu nabavu.

Jedno od najvažnijih načela je načelo jednakog tretmana. Ono znači da se prema svim gospodarskim subjektima kao potencijalnim ponuditeljima ili natjeca-teljima u postupcima javne nabave naručitelji moraju ponašati na jednak način te dati jednaku priliku svima da njihove ponude budu odabrane kao najpovoljnije. Pred-metno načelo nalazi svoju afirmaciju u svim fazama postupka javne nabave, pa tako i u postupku pregleda i ocjene ponude, odnosno i prilikom odlučivanja naru-čitelja hoće li postupiti sukladno članku 91. Zakona.

Također, iako prema rješenju iz članka 91. Zakona, naručitelj može tražiti od ponuditelja objašnjenje neuo-bičajeno niske cijene odnosno ima zakonsku ovlast pri-hvatiti takvu ponudu ili je odbiti ako sumnja u sposob-nost ponuditelja da izvrši takav ugovor, u nekim primje-rima iz prakse Državne komisije navedena »opcija« za naručitelja ipak je ograničena njegovom obvezom da u postupku javne nabave poštuje načela javne nabave.

Primjer iz prakse: Prilikom pregleda i ocjene po-nuda naručitelj nije primijenio jednake kriterije za grupu 11. i grupu 5. predmeta nabave, a osobito na-čelo jednakog tretmana.

Naručitelj, HŠ d.o.o. Z., objavio je 3. travnja 2013., u EOJN RH, poziv na nadmetanje i dokumentaciju za nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave, broj: 2013/S 002-0030801, za predmet nabave: usluge ustupa-nja radnika (po grupama).

Na Odluku o odabiru za grupu 5. predmeta nabave žalbu je Državnoj komisiji izjavio žalitelj A. d.o.o. O. Žali-telj u žalbi, između ostaloga, navodi da je odabrani po-nuditelj za grupu 5. predmeta nabave ponudio nerealno nisku cijenu te da je prilikom njegova odabira došlo do primjene nejednakih kriterija jer naručitelj nije postupio kao u grupi 11. predmeta nabave, gdje je tražio pojašnje-nje neuobičajeno niske cijene od istoga ponuditelja te je nakon dobivenog mišljenja odbio njegovu ponudu.

U odgovoru naručitelja navodi se da u postupku pre-gleda i ocjene ponuda naručitelj samostalno procjenjuje radi li se o neuobičajeno niskoj cijeni te da za 5. grupu na-ručitelj nije procijenio da se radi o takvoj cijeni, pa zbog toga nije niti tražio pojašnjenje cijene.

Uvidom u dokumentaciju predmetnog postupka dostavljenu od strane naručitelja, utvrđeno je da je na-ručitelj u postupku pregleda i ocjene ponuda (od istoga ponuditelja čija je ponuda odabrana kao najpovoljnija za grupu 5. predmeta nabave), zatražio pojašnjenje ponude za grupu 11. predmeta nabave, kao i da naručitelj nije prihvatio pojašnjenje ponuditelja radi čega je njegova ponuda odbijena zbog toga što, prema mišljenju naru-čitelja, ponuditelj ne bio u mogućnosti kvalitetno izvršiti ugovorne obveze po ponuđenoj cijeni.

Sukladno članku 91. stavak 1. Zakona, ako je u po-nudi iskazana neuobičajeno niska cijena ponude ili ne-uobičajeno niska pojedina jedinična cijena, što dovodi u sumnju mogućnost isporuke robe, izvođenja radova ili pružanja usluga koji su predmet nabave, javni naručitelj može odbiti takvu ponudu, ali prije odbijanja takve ponu-de mora od ponuditelja zatražiti objašnjenje o sastavnim

elementima ponude koje smatra bitnim za izvršenje ugo-vora. Dakle, iz odredbi članka 91. Zakona proizlazi da je naručitelju ostavljena mogućnost da traži pojašnjenje, ali ga Zakon na to ne obvezuje. Međutim, članak 3. Zakona propisuje da su prilikom provođenja postupaka iz Zako-na naručitelji obvezni u odnosu na sve gospodarske su-bjekte poštovati načela javne nabave, a osobito načelo jednakog tretmana. Stavak 2. istoga članka propisuje da naručitelji moraju primjenjivati odredbe istoga Zako-na na način koji omogućuje učinkovitu javnu nabavu te ekonomično trošenje sredstava za javnu nabavu.

Iz postupanja naručitelja prilikom pregleda i ocjene ponuda proizlazi da naručitelj u predmetnom postupku nije imao jednake kriterije za grupu 11. i grupu 5. predme-ta nabave. Naime, u grupi 11. naručitelj je u od ponuditelja s najnižom cijenom tražio pojašnjenje cijene te je u konač-nici ponudu istoga ponuditelja i odbio, dok u grupi 5. od istoga ponuditelja nije tražio pojašnjenje neuobičajeno niska cijene, iako se stavak za koji je predviđen najveći broj radnih sati podudara po opisu poslova i u 11. i u 5. grupi predmeta nabave. Također, razlika u cijeni između najpo-voljnijeg ponuditelja i drugorangiranog ponuditelja u gru-pi 5. predmeta nabave je čak dvostruko veća nego u grupi 11., a u kojoj je naručitelj tražio pojašnjenje. Na opisani na-čin naručitelj, prilikom pregleda i ocjene ponuda, nije po-stupio u skladu s načelom jednakog tretmana, jer su ponu-ditelji u 5. grupi, posebice žalitelj koji je drugorangirani po cijeni, stavljeni u nepovoljniji položaj od ponuditelja u 11. grupi, u kojoj je naručitelj tražio pojašnjenje neuobičajeno niske cijene od najpovoljnijeg ponuditelja. Stoga je žalbeni navod osnovan. (Rješenje KLASA: UP/II-034-02/14-01/985)

4. Kada se može raditi o neuobičajeno niskoj cijeni ponudeEuropski sud pravde donio je više presuda vezanih

uz pitanje neuobičajeno niske cijene u postupcima javne nabave. Primjerice, predmet Fratelli Costanzo v. Comunedi Milano, Case 103/88 od 22 lipnja 1989., koji se odnosi na propise talijanskog prava, kojima je predviđeno odbijanje ponude s neuobičajeno niskom cijenom prema matematičkom kriteriju. U tom smislu, ponuda čija je »cijena bila za više od 10 % niža od pro-sjeka cijena svih podnesenih ponuda, smatrana je neva-ljanom te bi zbog toga bila odbijena«. Sud je utvrdio da »automatsko« odbijanje ponude, bez njezina ocjenji-vanja, onemogućuje ponuditelju koji ju je dostavio, da dostavi objašnjenje u svezi s njezinim sadržajem. Zbog toga se za navedeni propis talijanskog prava smatra da nije u skladu s odredbama direktiva.

Prijašnji Zakon o javnoj nabavi2, koji je bio u primje-ni do 31. prosinca 2007., također je sadržavao je odred-bu o neuobičajeno niskoj cijeni ponude. Člankom 58. stavak 1. toga Zakona o javnoj nabavi bilo je propisano: »Ako je cijena najpovoljnije ponude, bez poreza, niža od 30 % u odnosu na prosječno ponuđenu cijenu svih pri-hvatljivih ponuda, naručitelj može, ocijeni li to potrebnim, a zbog sumnji u mogućnost izvršenja ugovora po tako niskoj cijeni, zatražiti od ponuditelja u primjerenom roku pisano objašnjenje i analizu ponude. Naručitelj može prihvatiti objašnjenje na temelju primijenjene metode ili tehničkog rješenja, povoljnih uvjeta koji su ponuditelju na raspolaganju ili originalnosti koju predlaže ponuditelj.«.

Važeća Uredba o načinu izrade i postupanju s do-

2 Nar. nov., br. 117/01 i 92/05.

4 male stranice

javna nabava

kumentacijom za nadmetanje i ponudama (u nastav-ku teksta: Uredba),3 kao provedbenih propisa Zakona, u članku 21. stavak 7. donosi jedan primjer kada bi se moglo raditi o neuobičajeno niskoj cijeni te propisu-je: »Naručitelj smije od ponuditelja tražiti objašnjenje cijene ponude koju smatra neuobičajeno niskom ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. cijena ponude je za više od 50 % niža od prosječne cijene preostalih valjanih ponuda, 2. cijena ponude je za više od 20 % niža od cijene drugoran-girane valjane ponude, te 3. zaprimljene su najmanje tri valjane ponude. Naručitelj može od ponuditelja zatražiti objašnjenje cijene ponude, ako smatra da je ona neuobi-čajeno niska i iz drugih razloga.«.

Dakle, iako rečena odredba sadržava formulaciju: »Naručitelj smije od ponuditelja tražiti objašnjenje cije-ne ponude koju smatra neuobičajeno niskom ….«, tom odredbom ne daje se ovlast naručitelju da zatraži objaš-njenje cijene koju smatra neuobičajeno niskom. Takvu ovlast naručitelju daje odredba članka 91. Zakona. Ci-tirana odredba zapravo daje jedan ogledni, iskustveni primjer kada bi se doista moglo raditi o neuobičajeno niskoj cijeni, odnosno kada naručitelj može opravdano posumnjati da se radi o ponudi s takvom cijenom. Da-kako, ponuditelj koji bi dao takvu ponudu, pozivajući se na razloge iz članka 91. stavak 3. Zakona (ekonomičnost u načinu gradnje, originalnost radova, robe ili usluga koje nudi ponuditelj i sl.), ili neke druge objektivne razloge, u stvarnosti može dokazati da će izvršiti ugovor po ponu-đenoj, iako neuobičajeno niskoj cijeni.

Novija praksa Državne komisije, u slučajevima kad su ispunjene pretpostavke iz članka 21. stavak 7. Ured-be, u primjeni Zakona povezuje navedenu odredbu Uredbe i obvezu naručitelja propisanu člankom 3. sta-vak 1. Zakona, iz koje proizlazi da prilikom provedbe postupka javne nabave naručitelj mora poštovati nače-la javne nabave. U tom smislu, Državna komisija smatra da bi naručitelj u takvim slučajevima trebao, i/ili bio du-žan, od ponuditelja tražiti objašnjenje cijene ponude.

Primjer iz prakse: Naručitelj prilikom provođenja postupka nabave nije osigurao poštovanje načela javne nabave, a osobito načela tržišnog natjecanja.

Naručitelj, Grad S. B., objavio je 23. lipnja 2015., u EOJN RH, poziv na nadmetanje i dokumentaciju za nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave broj: 2015/S 002-0023519, za predmet: izrada projektne doku-mentacije za izgradnju školskog kompleksa OŠ M. A.

Na Odluku o odabiru žalbu je Državnoj komisiji izja-vio žalitelj B. U. d.o.o. S. B. Žalitelj u žalbi, između ostaloga, navodi da je odabrani ponuditelj ponudio neuobičajeno nisku cijenu, a što je razvidno iz vrijednosti ostalih valja-nih ponuda i usporedne, iskustvene i tržišne vrijednosti arhitektonskih i inženjerskih usluga, (…).

Člankom 91. stavak 1. Zakona propisano je da ako je u ponudi iskazana neuobičajeno niska cijena ponu-de ili neuobičajeno niska pojedina jedinična cijena, što dovodi u sumnju mogućnost izvršenja ugovora, na-ručitelj može odbiti takvu ponudu, ali prije odbijanja ponude naručitelj mora pisanim putem od ponuditelja zatražiti objašnjenje s podatcima o sastavnim elemen-tima ponude koje smatra bitnima za izvršenje ugovora te da pri ocjeni cijena javni naručitelj uzima u obzir us-poredne iskustvene i tržišne vrijednosti te sve okolno-sti pod kojima će se izvršavati određeni ugovor. (…).

Uvidom u ponudu odabranog ponuditelja i u Zapi-snik o pregledu i ocjeni ponuda, Državna komisija utvr-dila je da je vrijednost ponude odabranog ponuditelja 187.000,00 kn, bez PDV-a, da je zaprimljeno 14 valjanih ponuda te da je prosječna vrijednost preostalih 13 valja-nih ponuda 402.965,15 kn, kao i da je vrijednost drugo-rangirane, žaliteljeve ponude 308.000,00 kn. Iz navede-noga proizlazi da su ispunjene pretpostavke iz članka 21. stavak 7. Uredbe, odnosno da je cijena ponude odabra-nog ponuditelja za više od 50 % niža od prosječne cijene preostalih 13 valjanih ponuda, da je cijena odabrane po-nude za više od 20 % niža od cijene drugorangirane valja-ne ponude te da je zaprimljeno više od tri valjane ponude. Iako naručitelj na temelju članka 21. stavak 7. Uredbe nije dužan provjeravati i od ponuditelja tražiti objašnjenje cijene ponude, s obzirom na to da se radi o njegovu dis-pozitivnom pravu, istovremeno je naručitelj na temelju članka 3. stavak 1. Zakona obvezan prilikom provedbe postupka javne nabave, pa tako i kod odlučivanja o tome hoće li koristiti ili neće koje od svojih dispozitivnih prava, voditi računa o poštovanju načela javne nabave, pa tako i načela tržišnog natjecanja.

S obzirom na to da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 21. stavak 7. Uredbe, to je kod na-ručitelja trebalo izazvati sumnju na neuobičajeno nisku cijenu, pa je vodeći računa o obvezi iz članka 3. stavak 1. Zakona, naručitelj u konkretnom slučaju trebao i/ili bio dužan od odabranog ponuditelja tražiti objašnjenje cijene ponude, a što naručitelj nije učinio, pa je time po-stupio protivno svojoj obvezi da u postupku javne nabave osigura poštovanje načela iz članka 3. stavak 1. Zakona. Stoga je žalbeni navod žalitelja osnovan. (Rješenje UP/II-034-02/15-01/599)

Primjer iz prakse: Žalitelj u žalbi navodi da je odabrani ponuditelj u troškovniku naveo nejasne vrijednosti, jer je za jednu stavku troškovnika naveo jediničnu cijenu u iznosu od 125,00 kn, a za vrlo slič-nu stavku ponudio je jediničnu cijenu od 5,00 kn.

Naručitelj, H., Z., objavio je 3. studenoga 2014., u EOJN RH, poziv na nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave broj: 2014/S 002-0050428, za predmet nabave: rekonstrukcija brze ceste i izgradnja spojne ceste za luku i Grad P.

Na Odluku o odabiru žalbu je Državnoj komisiji izja-vio žalitelj V. d.d. Z. Žalitelj u žalbi, između ostaloga, navo-di da je odabrani ponuditelj u troškovniku naveo nejasne vrijednosti, jer je za stavku 3.7.2.1.2. troškovnika naveo jediničnu cijenu u iznosu od 125,00 kn, dok je za sljedeću, vrlo sličnu stavku troškovnika 3.7.2.1.3. ponudio jediničnu cijenu od 5,00 kn. Smatra da je naručitelj za spornu stav-ku troškovnika odabranog ponuditelja trebao, sukladno članku 91. Zakona, pozvati na pojašnjenje ponude te je zbog neuobičajeno niske cijene odbiti.

U odgovoru na žalbu žalitelja navodi se da je razlika u cijeni između odabrane ponude i ponude žalitelja manja od 3 % i da se u konkretnom slučaju ne radi o neuobiča-jeno niskoj cijeni niti pogrešci u ispunjavanju troškovnika. Ističe da je izvršena računska kontrola svih ponuda i da je od ponuditelja u čijim je ponudama utvrđena računska pogreška zatražen prihvat ispravka računske pogreške, a što je razvidno iz Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda. (…)

U preambuli troškovnika, koji je sastavni dio doku-mentacije za nadmetanje, propisano je, između ostaloga, da »ponuditelj mora upisati cijene ili jedinične cijene stav-3 Nar. nov., br. 10/12.

5male stranice

ki troškovnika, bez obzira na to jesu li količine navedene ili ne. Ako ponuditelj nije naveo cijenu, smatrat će se da su troškovi takvih stavki pokriveni drugim cijenama na-vedenim u troškovniku. U stavkama troškovnika moraju biti uključeni svi troškovi poštovanja uvjeta ugovora. U slučaju kada nema stavki smatrat će se da su troškovi raspoređeni i uključeni u cijene povezanih stavki radova.«

Državna komisija utvrdila je sljedeće. Stavkom 3.7.2.1.2. troškovnika, tražena je izrada prva dva sloja na-sipa, debljine 40+40 cm (…) Obuhvaća nabavu, dopremu i ugradnju materijala u nasip. Obračun je po m3 ugrađe-nog materijala u nasip. Stavkom 3.7.2.1.3. troškovnika (izrada preopterećenja nasipa materijalom A kategorije, u visini 10-30 % konačne visine nasipa i kolničke kon-strukcije. Obuhvaća nabavu, dopremu i ugradnju materi-jala u nasip te potrebno škrapiranje i adekvatno konačno uređenje pokosa. Obračun po m3 ugrađenog materijala u nasip. Državna komisija u obrazloženju Rješenja u da su predmetne stavke troškovnika različite.

Uvidom u Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda ra-zvidno je da je naručitelj izvršio računsku kontrolu svih ponuda i da u odabranoj ponudi nije utvrđena računska pogreška, pa slijedom toga naručitelj od odabranog po-nuditelja nije zatražio pojašnjenje ponuda. Iz troškovnika odabrane ponude, na str. 497/622-607/622 utvrđeno je da je za stavku 3.7.2.1.2. troškovnika navedena jedinična cijena u iznosu od 125,00 kn dok je za stavku 3.7.2.1.3. troškovnika navedena cijena od 5,00 kn.

Sukladno članku 91. stavak 1. Zakona, ako je u po-nudi iskazana neuobičajeno niska cijena ponude ili ne-uobičajeno niska pojedina jedinična cijena, što dovodi u sumnju mogućnost isporuke robe, izvođenja radova ili pružanja usluga koji su predmet nabave, javni naručitelj može odbiti takvu ponudu. (…). Također, sukladno član-ku 21. stavak 7. Uredbe, naručitelj smije od ponuditelja tražiti objašnjenje cijene ponude koju smatra neuobičaje-no niskom ako su ispunjeni rečenom odredbom propisani uvjeti. (U konkretnom slučaju, razlika u cijeni između oda-brane ponude i ponude žalitelja manja je od 3 %.)

Iz prethodno navedenog razvidno je da je naručitelj kao kriterij odabira ponude odredio najnižu cijenu te je u skladu s tim, kao najpovoljniju, odabrao valjanu ponudu s najnižom cijenom. Slijedom navedenoga, za predmetne stavke troškovnika odabrani ponuditelj iskazao je cijene, pa je neosnovana tvrdnja žalitelja da se radi o neuobi-čajeno niskim cijenama, kao i da je troškovnik popunjen nejasno i da sadržava pogrešku koju naručitelj nije uočio. Stoga je žalbeni navod neosnovan. (Rješenje UP/II-034-02/15-01/400)

Primjer iz prakse: Žalitelj osporava neuobičaje-no niske cijene pojedinih stavki troškovnika (njih 15) u ponudi odabranoga ponuditelja, kao i objašnjenje odabranoga ponuditelja vezano uz ponuđene jedi-nične cijene.

Naručitelj, H. O. d.o.o. E. D. S., objavio je 11. rujna 2013., u EOJN RH, poziv na nadmetanje u otvorenom po-stupku javne nabave broj: 2013/S 005-0076558, za pred-met: građevinski radovi za potrebe intervencija, održava-nja, građenja i izgradnje priključaka.

Na Odluku o odabiru za grupu 2. predmeta nabave žalbu je Državnoj komisiji 29. studenoga 2013. izjavio ža-litelj I. d.o.o. S. Žalitelj u žalbi, između ostaloga, osporava neuobičajeno niske cijene pojedinih stavki troškovnika (15) u ponudi odabranoga ponuditelja te objašnjenje odabranoga ponuditelja vezano uz ponuđene jedinične

cijene. Navodi da se prilikom analize i ocjene ponuda nisu primijenjena načela iz članka 3. stavak 1. Zakona.

U odgovoru na žalbu naručitelj u bitnome navodi da je postupio sukladno članku 91. Zakona, da je tijekom pre-gleda i ocjene ponuda tražio od najpovoljnijeg ponuditelja objašnjenje neuobičajeno niske cijene za stavke troškovni-ka 1.2., 2.1., 2.8., 3.7., 4.5., 5.4., 5.8., 5.17., 5.18., 5.20., 5.21., 5.22., 5.23., 6.3. i 7.17.(a) te je za objašnjenje dao primjeren rok. Odabrani ponuditelj je 6. studenoga 2013. dostavio traženo, slijedom čega je dostavljenim objašnjenjem ot-klonio sumnju u mogućnost izvođenja predmetnih rado-va, odnosno pojedinačnih stavki troškovnika. Naručitelj navodi da je cijena koju ponuditelj nudi rezultat njegove poslovne politike te da se svaki ponuditelj za određivanje pojedinačnih cijena vodio vlastitim iskustvom i kalkulaci-jom. Navodi da je uvidom u ponude odabranog ponudite-lja i žalitelja utvrdio da je cijena odabrane ponude niža za 5 % od cijene ponude žalitelja.

Odabrani ponuditelj u svome očitovanju u bitnome navodi da žalbeni navodi o nerealno niskim cijenama pojedinih stavki troškovnika nisu argumentirani, da je na poziv naručitelja jasno i nedvojbeno izjavio kako u cijelosti ostaje kod svoje ponude i da ja kalkulacija poje-dinih stavki ukalkulirana u druge stavke. Dalje navodi da je dostavio jamstvo za ozbiljnost ponude, da je ponuda u okviru procijenjene vrijednosti nabave, a iskazanim troškovnikom nije dovedena u sumnju ozbiljnost ponude, odnosno naručitelj nije imao razloga posumnjati u mo-gućnost izvođenja radova u predviđenim rokovima.

Državna komisija utvrdila je da je odabrani ponuditelj 6. studenoga 2013. telefaksom poslao objašnjenje naru-čitelju, u kojem navodi da ima iskustvo na sličnim radovi-ma te resurse za izvođenje predmetnih radova, kvalitetno i u ugovorenom roku, da su jedinične cijene proizišle iz detaljnog proučavanja troškovnika, kao i na temelju do-sadašnjeg iskustva na sličnim poslovima.

Članak 91. Zakona i članak 21. stavak 7. Uredbe pro-pisuju postupanje naručitelja u slučaju ako želi odbiti po-nudu u kojoj je iskazana neuobičajeno niska cijena, što dovodi u sumnju mogućnost izvršenja ugovora (…).

Zaključno Državna komisija navodi da je naručitelj od odabranog ponuditelja tražio objašnjenje neuobi-čajeno niskih pojedinih jediničnih cijena, da je odabrani ponuditelj postupio po zahtjevu naručitelja i dostavio obrazloženje u zadanom roku, koje je za naručitelja bilo prihvatljivo, odnosno odabrani ponuditelj dostavljenim objašnjenjem otklonio je sumnju u mogućnost izvođenja predmetnih radova, odnosno pojedinačnih stavki troš-kovnika, po ponuđenim cijenama koje su rezultat poslov-ne politike ponuditelja. Stoga je žalbeni navod žalitelja neosnovan. (Rješenje UP/II-034-02/13-01/1934)

5. Odbijanje ponude s neuobičajeno niskom cijenomČlankom 91. stavak 2. Zakona propisano je da, prije

odbijanja ponude s neuobičajeno niskom cijenom, jav-ni naručitelj mora pisanim putem od ponuditelja zatra-žiti objašnjenje s podatcima o sastavnim elementima ponude koje smatra bitnima za izvršenje ugovora. U tu svrhu ponuditelju se daje primjeren rok. Dakle, naru-čitelj sam ocjenjuje hoće li prihvatiti takvu ponudu, u kojem slučaju nije potrebno tražiti objašnjenje, ili će je odbiti, u kojem slučaju prethodno mora od ponuditelja zahtijevati odgovarajuće objašnjenje ponude.

6 male stranice

javna nabava

Podatci o sastavnim elementima ponude koje naručitelj smatra bitnima za izvršenje ugovora o jav-noj nabavi, mogu se posebice odnositi na sljedeće: 1. ekonomičnost u načinu gradnje, proizvodnom proce-su ili pružanju usluga, 2. izabrana tehnička rješenja i/ili iznimno povoljne uvjete koji su dostupni ponuditelju pri izvođenju radova, isporuci robe ili pružanju usluga, 3. ori-ginalnost radova, robe ili usluga koje nudi ponuditelj, 4. pridržavanje odredaba koje se odnose na poreze, zaštitu okoliša, zaštitu radnoga mjesta i radne uvjete koje su na snazi u mjestu na kojem će se izvoditi radovi, pružati uslu-ge ili isporučivati roba, 5. mogućnost da ponuditelj prima državnu potporu.

Sukladno članku 23. stavak 1. točka 32. Uredbe, sastavni dio zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda čini zahtjev za objašnjenje neuobičajeno niske cijene, do-stavljena pojašnjenja, objašnjenja i dokumenti.

Primjer iz prakse: Naručitelj je objašnjenje cijene ponude odabranog ponuditelja smatrao prihvatlji-vim, a dostavljeni dokaz o dodijeljenoj državnoj pot-pori valjanim.

Naručitelj, H., Z., objavio je 26. lipnja 2012., u EOJN RH, poziv na nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave broj: 2012/S 005-0034237, za predmet nabave: redizajn web sjedišta H. grupe.

Na Odluku o odabiru žalbu je Državnoj komisiji izja-vio žalitelj P. M. d.o.o. Z. Žalitelj u bitnome navodi da je odabrani ponuditelj na zahtjev naručitelja za objašnje-njem cijene ponude dostavio traženo objašnjenje, ali da predmetno objašnjenje za naručitelja nije prihvatljivo.

U odgovoru na žalbu naručitelj navodi da je oda-brani ponuditelj, unatoč niskoj cijeni ponude, dokazao da može kvalitetno izvršiti traženu uslugu. Naručitelj je tražio i očitovanje HAMAG-a, pri čemu je on potvrdio da su dobivena sredstva uložena u novu računalnu opremu, marketing i uvođenje normi. U očitovanju odabranog po-nuditelja, između ostaloga, navodi se da je u 2010. godini dobio državnu potporu za razvoj sustava koji je jedno-kratno financiran, ali čije pozitivne učinke nije moguće vremenski ograničiti.

Državna komisija utvrdila je da je odabrani ponudi-telj dopisom od 28. kolovoza 2015. odgovorio na naruči-teljev Zahtjev za objašnjenje cijene ponude. Uz odgovor, odabrani ponuditelj je priložio i Odluku HAMAG-a o do-djeli sredstava u okviru projekta »Jačanje konkurentnosti malog gospodarstva« za 2010., iz koje je razvidno da je odabranom ponuditelju G. d.o.o. Z., dodijeljena potpo-ra za uvođenje novih tehnologija, marketing i tehničko usklađivanje. Također, iz priloženih dokaza razvidno je da je naručitelj 4. rujna 2012. od HAMAG-a tražio očitovanje jesu li sredstva potpore potrošena i u kojem iznosu te da je HAMAG odgovorio da su dodijeljena sredstva u cijelosti utrošena u 2010., za projektom predviđene namjene, što je odabrani ponuditelj opravdao dostavljanjem računa i izvoda o plaćanju nabave nove računalne opreme, mar-keting i uvođenje certifikata/normi.

Člankom 91. stavak 1. i 2. Zakona propisan je način postupanja naručitelja ako je u ponudi iskazana neuo-bičajeno niska cijena ponude ili neuobičajeno niska po-jedina jedinična cijena. Stavkom 4. propisano je da javni naručitelj mora provjeriti podatke o sastavnim elementi-ma ponude iz objašnjenja ponuditelja, uzimajući u obzir dostavljene dokaze. Stavkom 5. propisano je da ako javni naručitelj utvrdi da je cijena neuobičajeno niska zbog dr-žavne potpore koju je primio ponuditelj, javni naručitelj

smije tu ponudu odbiti samo onda ako ponuditelj, nakon zahtjeva javnog naručitelja unutar primjerenog roka koji je postavio javni naručitelj, ne dostavi valjan dokaz o za-konito dodijeljenoj državnoj potpori.

Dakle, naručitelj je tražio objašnjenje cijene ponude odabranog ponuditelja te je kod nadležnog tijela pro-vjerio podatke navedene u dobivenom objašnjenju. Na-ručitelj je objašnjenje odabranog ponuditelja smatrao prihvatljivim, a dostavljeni dokaz o dodijeljenoj državnoj potpori valjanim. Prema članku 143. stavak 2. Zakona, žalitelj je obvezan dokazati postojanje postupovnih pret-postavki za izjavljivanje žalbe, kao i povrede postupka i/ili materijalnog prava koje su istaknute u žalbi. S obzirom na to da žalitelj nije dokazao da odabrani ponuditelj nije naručitelju dostavio prihvatljivo i istinito objašnjenje ne-uobičajeno niske cijene u primjerenom roku, ovaj žalbeni navod je neosnovan. (Rješenje UP/II-034-02/12-01/1139)

Primjer iz prakse naručitelja (1)Naručitelj je uputio Zahtjev za pojašnjenje neuobiča-

jeno niske jedinične cijene, navodeći da je u ponudi, u ponudbenom troškovniku ponuditelja, utvrđeno da je u nekim stavkama ponuđena neuobičajeno niska jedi-nična cijena:

IV: Tesarski radovi:4. Razupiranje vodovodnog rova radi sigurnog izvo-

đenja potrebnih radovaRazupiranje se obavlja odgovarajućom velikoploš-

nom čeličnom oplatom (kao »KRINGS« ili jednakovrijed-no) po cijeloj dužini rova obostrano. Stavka uključuje sve potrebne radove i opremu za razupiranje i osiguranje rova od urušavanja prema tehnologiji izvođača radova, u skladu s propisanim uvjetima zaštite na radu. Razupi-ranje bočnih strana iskopanog rova provesti u količini od 100 % od površine bokova rova.

Upisana jedinična cijena je - 0,10 kn.VIII: Ostali radovi:4. Pobijanje čeličnog žmurjaPobijanje čeličnog žmurja u opsegu 1 metra od vanj-

skog zida komore. Jedna ploča žmurja je duljine 12 metra (dubina pobijanja). Stavka uključuje montažu i naknad-nu demontažu svih potrebnih ukruta i razupora te čelič-nog žmurja kao LARSSEN 605. Obračun po m2 pobijenog žmurja.

Upisana jedinična cijena je - 1,00 kn.Cijene za predmetne radove, neuobičajeno su niske te

dovode u sumnju mogućnost izvođenja radova. Uzimaju-ći u obzir iskustvene i tržišne vrijednosti te ostale okolnosti pod kojima će se izvršavati radovi koji su predmet ovog ponudbenog troškovnika, odnosno budućeg ugovora, činjenica je da u okviru ponuđenih cijena izvoditelj nije u mogućnosti izvesti zaštitu rovova i građevinskih jama te omogućiti izvođenje i siguran rad radnicima, a sve su-kladno odredbama Zakona o zaštiti na radu.

Stoga je, sukladno članku 91. stavak 2. Zakona, zatra-žio pisanu analizu ponuđenih cijena.

U Zahtjevu se navodi: »Analizom pojedinačne jedi-nične cijene u obvezi ste iskazati jediničnu normu i cijenu rada radnika, trošak materijala, trošak amortizacije, sve druge troškove koji su uključeni u izvedbu radova razu-piranja vodovodnog rova i radova pobijanja čeličnog žmurja. Molimo da nam tražene dokumente dostavite najkasnije u roku pet dana.«.

Primjer iz prakse: Odgovor ponuditelja na Za-htjev za objašnjenje neuobičajeno niskih jediničnih

7male stranice

cijena (Izgradnja spojnog vodoopskrbnog cjevovoda (Č-V-NV-P))

Na temelju Zahtjeva naručitelja od 22. siječnja 2015. dostavljamo pojašnjenje za stavke troškovnika IV/4 i VIII/4:

1. jedinična norma rada radnika - sav trošak rada i mehanizacije sadržan je u ostalim stavkama troškovnika;

2. trošak materijala - direktni trošak materijala ne postoji, koristi se oprema za višekratnu uporabu koju za-jednica ponuditelja ima u vlasništvu;

3. trošak amortizacije - potrebna oprema je amorti-zirana;

4. ostali troškovi koji su uključeni u izvedbu radova razupiranja vodovodnog rova i radova pobijanja čelič-nog žmurja - sadržani su u ostalim stavkama troškovnika.

Naime, zajednica ponuditelja ima u vlasništvu po-trebnu opremu za izvođenje radova sukladno stavkama troškovnika IV/4 i VIII/4, što je prilikom izrade ponude i uračunano tako da se ne mora plaćati najam. Oprema je amortizirana i često se koristi kod izvođenja istih ili sličnih radova, iako nije posebno specificirana troškovnikom, a upravo zbog sigurnog i ispravnog izvođenja radova sukladno Zakonu o zaštiti na radu. Izabrana tehnička rješenja predstavljaju ekonomičnost u načinu gradnje s obzirom na niske troškove.

Na temelju navedenoga s potpunom sigurnošću izjav-ljujemo da smo u okviru ponuđenih cijena u mogućnosti izvesti zaštitu rovova i građevinskih jama te omogućiti izvođenje i siguran rad radnicima, a sve sukladno Zakonu o zaštiti na radu. Navedene cijene dviju pojedinačnih stav-ki nikako ne dovode u sumnju mogućnost urednog izvo-đenja radova. Ukupna cijena ponude bitno ne odstupa od cijene ponude ostalih ponuditelja. Također, ističemo da izvoditelj radova prilikom potpisa Ugovora daje naručite-lju jamstvo za dobro izvršenje ugovora, tako da ne treba dovoditi u pitanje mogućnost izvođenja radova.

Međutim, naručitelj u konkretnom slučaju nije pri-hvatio objašnjenje ponuditelja o razlozima nuđenja neuobičajeno niskih jediničnih cijena te je ponudu od-bio pozivom na članak 93. stavak 2. Zakona, kojim je propisano: »Javni naručitelj može odbiti ponudu ponu-ditelja koji unutar postavljenog roka nije dao zatraženo objašnjenje ili njegovo objašnjenje nije za javnog naruči-telja prihvatljivo u skladu s člankom 91. Zakona.«.

Primjer iz prakse naručitelja (2)Zahtjev za objašnjenje neuobičajeno niskih jedi-

ničnih cijenaNa temelju članka 91 Zakona, molimo vas pisano

objašnjenje neuobičajeno niske cijene, i to za: GRUPA 1. Rezervni dijelovi prijenosnog sustava za vozila marke »M.«: stavke pod rednim brojevima: 606., 632., 662., 842., 846., 848. i 852.

Usporedbom s cijenama ponuda drugih ponuditelja u istom postupku javne nabave i analizom tržišnih cijena za navedene stavke, utvrđeno je da se radi o realno naj-skupljim dijelovima (motori i mjenjači), a u popunjenom ponudbenom troškovniku o neuobičajeno jeftinim dije-lovima, tj. o stavkama s neuobičajeno niskim jediničnim cijenama.

Kako bi se izbjegla situacija da zbog nemogućnosti ponuditelja da isporuči neki od navedenih artikala po spomenutoj cijeni za vrijeme trajanja okvirnog sporazu-ma dođe do raskida okvirnog sporazuma ili ugovora, što bi zaustavilo daljnju nabavu ostalih rezervnih dijelova za »M.« vozila, molimo vas da nam dostavite objašnjenje o

cijenama navedenih artikala (izjavu o mogućnosti ispo-ruke rezervnog dijela po ponuđenoj cijeni stavke).

U svrhu što brže komunikacije, molimo da pisano objašnjenje dostavite u roku najviše 5 (pet) dana od dana dostave ovog zahtjeva putem e-maila (…) ili na faks (…) te naknadno u izvorniku na adresu naručitelja.

Primjer iz prakseOdgovor ponuditelja na Zahtjev za objašnjenje

neuobičajeno niskih jediničnih cijena za grupu 1. predmeta nabave: Rezervni dijelovi prijenosnog su-stava za vozila marke »M.«.

Ponuditelj, C. d.o.o. Z., od 14. srpnja 2014. dostavio je objašnjenje ponuđene cijene, za: GRUPA 1. Rezervni dijelo-vi prijenosnog sustava za vozila marke »M.«: za stavke pod rednim brojevima: 606., 632., 662., 842., 846., 848. i 852.

Ponuditelj u predmetnom objašnjenju cijena navodi da će, ako njegova ponuda bude odabrana kao najpo-voljnija za grupu 1. predmeta nabave, isporučiti rezervne dijelove za vozila marke »M.«: stavke pod rednim brojevi-ma: 606., 632., 662., 842., 846., 848. i 852., po ponuđenim cijenama.

Primjer iz prakse: Državna komisija utvrdila je da je naručitelj postupio sukladno članku 91. Zakona i prihvatio objašnjenje ponuditelja.

Naručitelj H. 8. siječnja 2013., u EOJN RH, objavio je po-ziv na nadmetanje i dokumentaciju za nadmetanje u otvo-renom postupku javne nabave broj: 2013/S 002-0000980, za predmet nabave: održavanje i popravak dizala.

Na Odluku o odabiru žalbu je Državnoj komisiji izja-vio žalitelj T. K. D. d.o.o. Z. Žalitelj u žalbi, između ostaloga, navodi da su za većinu stavki ponuđene nerealno niske cijene.

Državna komisija utvrdila je da je troškovnikom za održavanje dizala naručitelj po stavkama tražio dobavu rezervnih dijelova, hitnu intervenciju - rad po satnici, ra-dove i potrebne rezervne dijelove za usklađivanje dizala s tehničkim propisima za sva 24 dizala koja su obuhvaćena ponudom. Troškovnik se sastoji od 163 stavke. Iz ponude odabranog ponuditelja razvidno je da se na stranicama od 46/2 do 46/10, nalazi popunjeni troškovnik. U stavku 13. - Dobava Graničnik brzine 1,0,8 ili 0,63 m/s - ponuđe-na je cijena od 10,00 kuna, (dok je prema navodu žalitelja nabavna cijena kreće oko 850,00 kn); stavka 23. Dobava klizni ležaj za motor - ponuđena cijena je 8,00 kn (dok je prema navodu žalitelja nabavna cijena oko 550,00 kn); stavka 26. Dobava kočna čeljust W3T za pogonski stroj - ponuđena cijena je 5,00 kn (dok je prema navodu žalitelja nabavna cijena oko 240,00 kn) (…).

Uvidom u Zahtjev naručitelja za objašnjenje neuobi-čajeno niskih pojedinih jediničnih cijena od 31. siječnja 2013. (…), razvidno je da je naručitelj od ponuditelja O. d. d.o.o. Z., zatražio da, sukladno članku 91. Zakona, objasni pojedine jedinične cijene, jer je cijena njegove ponude za 35,5 % niža od cijene drugorangirane valjane ponude te da su jedinične cijene u dijelu Troškovnika »Preventivno i interventno održavanje dizala« u gotovo svim stavkama niže od jediničnih cijena u drugorangiranoj ponudi (30-99 %). U odgovoru na naručiteljev Zahtjev ponuditelj O. d. d.o.o. ističe da cijena za preventivno i interventno održa-vanje dizala uključuje i rezervne dijelove, a s obzirom na to da je dizala koja su predmet održavanja isti ponuditelj održavao već niz godina, za njih je morao na skladištu osigurati veći dio rezervnih dijelova koji su obuhvaćeni troškovnikom. U dopisu ponuditelj navodi da je, da bi

8 male stranice

javna nabava

postigao bolju cijenu kod dobavljača, naručio veću količi-nu dijelova, tako da sada nema troška nabave rezervnih dijelova, već mu oni predstavljaju nekurentan materijal i opterećuju skladišno poslovanje.

Iz dokumentacije je također razvidno da je naručitelj, uz Zahtjev za objašnjenje tražio od ponuditelja Izjavu, potvrđenu pečatom i potpisom ovlaštene osobe, ovje-renu kod javnog bilježnika, kojom se potvrđuju navodi iz dopisa, odnosno u kojoj će biti jasno i nedvojbeno po-jašnjeno da su kao element izračuna pojedinih jediničnih cijena uzete u obzir nekurentne zalihe materijala kojim je opterećeno njegovo skladišno poslovanje te su one razlog ponuđenih niskih cijena. Uvidom u Izjavu ponuditelja od 15. veljače 2013., na kojoj je ovjeren potpis predsjednika i članova Uprave društva, razvidno je da se njome potvr-đuju navodi iz dopisa koji se odnosi na pojašnjenje neu-običajeno niskih pojedinih jediničnih cijena iz ponude. (…). Državna komisija ocijenila je da je naručitelj postu-pio sukladno članku 91. Zakona i prihvatio objašnjenje ponuditelja. Stoga je žalbeni navod žalitelja neosnovan. (Rješenje UP/II-034-02/13-01/354)

6. Osvrt na odredbe o neuobičajeno niskoj cijeni prema novim direktivama Europske unijeNove direktive Europskog parlamenta i Vijeća,

koje reguliraju područje (»klasične«) javne nabave (Di-rektiva 2014/24/EU) i nabave subjekata koji djeluju u području vodnog gospodarstva, energetskom i pro-metnom sektoru i sektoru poštanskih usluga (Direktiva 2014/25/EU), objavljene su u Službenom listu Europske unije od 28. ožujka 2014., a stupile su na snagu 17. trav-nja 2014. Države članice moraju ih transponirati u naci-onalna zakonodavstva najkasnije do 18. travnja 2016., uz mogućnost odgode primjene određenih odredaba.

Tako nova »klasična« Direktiva, u uvodnom dijelu (Uvodne odredbe 103), vezano uz institut neuobičajeno niske cijene, navodi sljedeće: »Ponude koje su izuzetno jeftine s obzirom na radove, robu ili usluge, mogle bi biti utemeljene na tehnički, ekonomski ili pravno nevjerodo-stojnim pretpostavkama ili praksama. Ako ponuditelj ne može pružiti zadovoljavajuće objašnjenje, javni naručitelj trebao bi biti ovlašten odbiti ponudu. Odbijanje ponude trebalo bi biti obvezujuće u slučajevima u kojima je javni naručitelj ustanovio da izuzetno niska ponuđena cijena ili troškovi proizlaze iz nesukladnosti s obvezujućim pravom Unije ili nacionalnim pravom koje je usklađeno s njime u području socijalnog prava, radnog prava ili prava okoliša ili s odredbama međunarodnog radnog prava.«.

Članak 69. Direktive 2014/24/EU donosi odredbe o neuobičajeno niskoj cijeni (»Izuzetno niske ponude«). Nova sektorska direktiva donosi istovrsnu odredbu koja se odnosi na sektorske naručitelje, u članku 84. na-vedene odredbe o neuobičajeno niskoj cijeni, u bitno-me slijede odredbe direktiva Europskog parlamenta i Vijeća, broj 17. i 18. iz 2004. godine. U stavku 1. članka o neuobičajeno niskoj cijeni navodi se da javni odnosno sektorski naručitelji »zahtijevaju od gospodarskih subje-kata da objasne cijenu ili trošak predložen u ponudi, ako se čini da su ponude izuzetno niske s obzirom na radove, robu ili usluge«. U stavku 2. članka o izuzetno niskoj cije-ni ponude, slično kao i u važećem Zakonu, navode se, kao primjer, neki elementi odnosno razlozi na koje se ponuditelj može u svojem objašnjenju neuobičajeno niske cijene pozvati.

Novina je propisivanje obveze naručiteljima da od-biju ponudu ako utvrde da je ponuda izuzetno niska jer ne udovoljava primjenjivim obvezama iz članka 18. stavak 2. iste Direktive, u području prava okoliša, so-cijalnog i radnog prava. U tom smislu, Direktiva odre-đuje da bi se u svrhu odgovarajuće integracije okolišnih, socijalnih i radnih zahtjeva u postupke javne nabave trebale poduzeti odgovarajuće mjere za osiguravanje poštovanja obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava, koje se odnose na mjesto na kojemu se izvode radovi ili pružaju usluge. Nadzor nad poštovanjem odredaba prava okoliša, socijalnog i radnog prava trebao bi se provoditi u svim fazama postupka nabave, pri pri-mjeni općih načela o izboru sudionika i dodjeli ugovora, pri primjeni kriterija za isključenje i pri primjeni odredaba o izuzetno niskim ponudama.

7. Ponuda s neuobičajeno niskom cijenom kao »neprihvatljiva ponuda« u smislu članku 29. točka 2. ZakonaSukladno članku 29. točka 2. Zakona: »neprihvatljiva

ponuda je ponuda koja zbog formalnih ili drugih objek-tivnih razloga ne može biti odabrana, primjerice zakaš-njelo dostavljena ponuda, ponuda ponuditelja kod kojeg su stečeni razlozi za isključenje u skladu s člancima 67. i 68. Zakona, ponuda ponuditelja koji nije dokazao svoju sposobnost u skladu s dokumentacijom za nadmetanje i odredbama toga Zakona, ponuda kojoj nedostaje jam-stvo za ozbiljnost ponude, nedopuštena alternativna po-nuda, ponuda čija je cijena veća od osiguranih sredstava za nabavu te ponuda s neuobičajeno niskom cijenom«.

Ako javni naručitelj tijekom provedbe otvorenog ili ograničenog postupka ili postupka natjecateljskog dijaloga, u postupku pregleda i ocjena ponuda utvrdi da je u jedinoj pristigloj ponudi iskazana neuobičajeno niska cijena, koja je, u smislu članka 29. točka 2., »nepri-hvatljiva« ili u slučaju da su u postupku javne nabave sve pristigle ponude »neprihvatljive« iz navedenog ra-zloga, on može, sukladno odredbama članaka 26.-28. Zakona, provesti pregovarački postupak javne nabave s prethodnom objavom, jer je istim odredbama propi-sano da se navedeni postupak javne nabave može pro-vesti »ako su u provedenom otvorenom ili ograničenom postupku javne nabave ili u natjecateljskom dijalogu sve dostavljene ponude bile nepravilne ili neprihvatljive, pod uvjetom da se izvorni uvjeti ugovora bitno ne mijenjaju«.

8. Zaključno razmatranjeAko je u ponudi iskazana neuobičajeno niska cijena

ponude ili pojedina jedinična cijena, naručitelj može prihvatiti takvu ponudu. Međutim, ako ponuđena ci-jena izaziva sumnju u mogućnost izvršenja ugovora, naručitelj može odbiti takvu ponudu, ali prije odbi-janja ponude, tijekom postupka pregleda i ocjene ponuda, mora pisanim putem od ponuditelja zatražiti objašnjenje s podatcima o sastavnim elementima po-nude koje smatra bitnima za izvršenje ugovora. Ako po-nuditelj ne dostavi traženo objašnjenje u određenom roku ili ako objašnjenje nije prihvatljivo za naručitelja, naručitelj će odbiti takvu ponudu. Prilikom korištenja instituta pojašnjenja ponude s neuobičajeno niskom ci-jenom, naručitelj mora poštovati načela javne nabave, a osobito načelo jednakog tretmana ponuditelja.

Documents

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna ... · SUDSKA PRAKSA 6. GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO: Izviđaji – specifi čna pravna radnja suda Željko Borić, sudac Općinskog