INKLUZIVNO VOLONTIRANJE - vcos.hr · str 1. Uvod 2 I. dio – Opći aspekti inkluzivnog volontiranja 5. 1. Organizacije koje uključuju volontere i inkluzija 5 2. Važnost kvalitetnog

Preporuke koordinatorima volontera za razvoj inkluzivnijih volonterskih programa

INKLUZIVNO VOLONTIRANJE

str 1

Uvod 2

I. dio – Opći aspekti inkluzivnog volontiranja 5

1. Organizacije koje uključuju volontere i inkluzija 5

2. Važnost kvalitetnog menadžmenta volontera u OUV-ima 11

3. Sustavi podrške volonterima i koordinatorima volontera 15

4. Stvaranje mreže partnerskih organizacija ili dionika 15

II. dio – Upravljanje volonterima 17

Kako čitati ovu publikaciju 17

Uključivanje volontera s oštećenjima sluha 18

Uključivanje volontera s oštećenjima vida 23

Uključivanje volontera s tjelesnim invaliditetom 27

Uključivanje volontera s teškoćama mentalnog zdravlja 32

Uključivanje volontera s poremećajima iz autističnog spektra 38

Uključivanje osoba treće životne dobi i starijih osoba u volontiranje 42

Uključivanje migranata kao volontera 47

Uključivanje dugotrajno nezaposlenih kao volontera 52

Uključivanje bivših zatvorenika kao volontera 55

Uključivanje beskućnika i donedavnih beskućnika kao volontera 60

Kontakt podatci partnerskih organizacija 68

SADRŽAJ

Ova je publikacija pripremljena kao dio dvogodišnjeg projekta Volontiranje kao alat za inkluziju (2013.-2015.) koji je provelo osam partnerskih organizacija iz sljedećih europskih zemalja: Hrvatske, Danske, Mađarske, Irske, Italije, Latvije, Rumunjske i Slovačke.

Tijekom projekta partneri su imali mogućnost posjetiti sve zemlje i priliku vidjeti primjere inklunzivnog volontiranja. Imali su mogućnost i razgovarati o razinama inkluzivnosti u volontiranju svake od zemalja te podijeliti primjere pozitivne prakse iz pojedinačnih studija slučaja, projekata i programa temeljenih na načelima socijalne inkluzije.

Jedna važna zajednička osobina svih zemalja uključenih u ovaj projekt nesklad je između deklarativne inkluzivnosti u većini organizacija koje uključuju volontere (OUV) i stvarnog stanja na terenu. Postalo je jasno da, kada je riječ o svakodnevnom radu s volonterima, svega je nekoliko organizacija koje aktivno uključuju volontere iz ranjivih skupina. Međutim, u svim zemljama sudionicama postoje primjeri projekata i programa usmjerenih na specifične ciljne skupine (kao što su beskućnici, bivši ili sadašnji zatvorenici i nezaposlene osobe) ili slučajeva kada su pojedinci/ke postali volonteri organizacija u kojima su prethodni bili korisnici.

Posjete su pružile osnovu za postizanje glavnog cilja ovog projekta: dati preporuke za stvaranje inkluzivnijih volonterskih programa. Nastojali smo OUV-ima

UVOD

str 3

pružiti korisne i praktične savjete o tomu kako raditi sa specifičnim skupinama volontera i kako pomoći organizacijama u otvaranju prema ranjivim skupinama volontera.

Ova knjižica sastoji se od dva dijela. Prvi dio obrađuje općenite aspekte inkluzivnog volontiranja, a Drugi dio uključuje preporuke koordinatorima volontera o tomu kako raditi s različitim skupinama – osobama s oštećenjima sluha, osobama s oštećenjima vida, osobama s tjelesnim invaliditetom, osobama sa psihičkim teškoćama, osobama treće životne dobi, migrantima, dugotrajno nezaposlenim osobama, bivšim zatvorenicima i osobama u riziku od beskućništva te beskućnicima.

Sve su ove preporuke pripremljene u suradnji sa stručnim organizacijama koje rade sa specifičnim skupinama i željeli bismo im zahvaliti na svim komentarima i prijedlozima.

Vjerujemo da je volontiranje namijenjeno svima i da postoji uloga za sve one koji bi se željeli uključiti i podržati organizacije ili zajednice u kojima žive. Nadamo se da će ova publikacija doista pomoći koordinatorima volontera da postanu otvoreniji i sigurniji u prihvaćanju različitosti u svojim organizacijama.

Više informacija o partnerskim organizacijama možete pronaći na kraju ove publikacije.

Ova publikacija je ostvarena uz financijsku potporu Europske komisije. Ova publikacija odražava isključivo stajalište autora publikacije i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.

page 5

1. Organizacije koje uključuju volontere i inkluzija„Volontiranje je za sve” i „svatko može biti volonter” – slogani su koje koriste volonterski centri i organizacije koje uključuju volontere (OUV) kada žele privući pozornost na volontiranje i potaknuti više ljudi da isprobaju volontiranje. Kada pitate koordinatora volontera smatra li organizaciju u kojoj radi inkluzivnom, trenutni je odgovor najčešće „Da, naravno!”. Međutim, čini se kako je stvarnost nešto drukčija jer nije lako pronaći primjere koji to potvrđuju.

U okviru projekta Volontiranje kao alat za inkluziju postalo je jasno da su dva najčešća tipa inkluzivnog volontiranja:

• Projekti i programi usmjereni specifičnim marginaliziranim skupinama (npr. beskućnici, migranti, nezaposlene osobe i osobe sa psihičkim poteškoćama).

• Volontiranje bivših korisnika (npr. slijepa osoba koja je bila korisnica organizacije usmjerene na pružanje pomoći osobama s oštećenjima vida i koja je postala volonter u toj organizaciji; korisnik usluga dnevnog centra za osobe sa psihičkim poteškoćama koji ima specifične vještine i koji je počeo tu volontirati kako bi pomogao ostalima).

Primjeri pojedinaca iz ranjivih skupina koji su se pridružili organizacijama bez ikakve prethodne veze s njima ili bez odnosa korisnik – pružatelj usluge su najrjeđi. Naišli smo, međutim, na mali broj takvih i oni služe kao dokaz da su takve situacije moguće i mogle bi se događati češće. Ne želimo implicirati kako su prva dva primjera manje vrijedna, već radije predstaviti naše nalaze i identificirati prilike za moguća poboljšanja.

I. DIO Opći aspekti inkluzivnog volontiranja

str 5

Što je inkluzivno volontiranje?Inkluzivno volontiranje najlakše se može objasniti sljedećom ilustracijom1:

Ako govorimo o inkluziji onako kako se obično govori u obrazovnom okruženju i primijenimo to na volontiranje, tada je inkluzija sudjelovanje osobe s invaliditetom ili nekom drugom poteškoćom koja joj smanjuje mogućnosti da se uključi u redovno volontiranje. Inkluzivno volontiranje može se definirati kao volonterske mogućnosti dostupne svim ljudima bez obzira na njihovu dob, kulturu, rod, seksualnu orijentaciju, nacionalnost, vjeroispovijest, socijalni status ili invalidnost.

Zapreke inkluzivnom volontiranjuBrojne zapreke sprječavaju češće pojavljivanje inkluzivnog volontiranja.

Zapreke na strani koordinatora volontera/organizacija:

• Nedostatak iskustva u radu sa specifičnim ciljnim skupinama i posljedično strah od njihova uključivanja u volontiranje.

• Zabrinutost da će rad s ovim volonterima biti teži i vremenski zahtjevniji.

• Ograničeno znanje o tomu koje bi volonterske pozicije bile prikladne za volontere.

• Strah od prihvaćanja izazova.

• Nedovoljno znanja o postupanju u slučaju problema.

• Stereotipi i predrasude koje postoje u organizaciji ili društvu.

1 www.advocacyforinclusion.org/publications/Publications/Information_Sheets/Education/inclusion_and_integration.pdf

str 7

Zapreke na strani potencijalnih volontera:

• Nedostatak svijesti o tomu što volontiranje jest.

• Nedostatak svijesti o dostupnim volonterskim pozicijama (često ne znaju da mogu volontirati, a ako znaju, ne znaju gdje bi počeli).

• Osjećaj da kao volonteri neće biti dobrodošli u organizaciju zbog nedostatka samopouzdanja i povjerenja.

• Prethodna negativna iskustva u pokušaju da postanu volonteri.

• Dojam o volontiranju kao o aktivnosti samo za određene skupine ljudi ili aktivnosti utemeljenoj na tradicionalnom modelu „pomagač i primatelj pomoći”, pri čemu „sposobni” pomažu osobama s invaliditetom.

• Strah da će tražiti previše od njih.

• Strah od predrasuda.

• Strah od gubitka socijalne pomoći.

• Vrlo služben proces regrutacije, doživljen skoro kao proces prijave za posao.

• Sporo ili nikakvo praćenje od strane organizacije.

• Fizičke zapreke i bez pristupa volonterskim mjestima.

• Nema nadoknade troškova.

Načini uklanjanja zapreka Dajemo nekoliko ideja kako ukloniti zapreke volontiranju:

• Nastojte stvoriti mrežu organizacija u zajednici u kojoj možete razmjenjivati znanje i ideje i riješiti se straha od rada s nedovoljno zastupljenim skupinama.

• Pokušajte smisliti inkluzivne načine oglašavanja raspoloživih volonterskih mogućnosti u vašoj organizaciji koristeći različite kanale koji će vam pomoći doći do nedovoljno zastupljenih osoba u volontiranju (npr. distribucija plakata i letaka u lokalnoj zajednici koja bi obuhvatila mjesta kao što su centri u zajednici, vjerski objekti, zdravstvene ustanove, knjižnice, poštanski uredi, željezničke postaje i dr.).

• Pokušajte koristiti inkluzivne slike i jezik u vašim promotivnim materijalima i materijalima za regrutaciju, pobrinite se da oslikavaju različitost vaših volontera i koristite jednostavan i jasan jezik.

• Pokušajte uključiti vaše reklame u postojeće komunikacijske materijale drugih organizacija kao što su škole i centri u zajednici, a koji već rade s nedovoljno zastupljenim skupinama (npr. bilten koji se dostavlja članovima skupina s invaliditetom).

• Uložite neko vrijeme u izgradnju odnosa s lokalnim organizacijama i neformalnim mrežama koje već rade s nedovoljno zastupljenim skupinama u volontiranju i koje mogu pomoći vašem osoblju u slučaju potrebe.

• Razmislite kako možete pomoći volonterima da se bolje pripreme za volontiranje (npr. održite dane otvorenih vrata, organizirajte predvolonterski trening, dodijelite mentora novim volonterima koji možda trebaju više vremena za izgradnju povjerenja). Neki volonteri možda trebaju malo više pažnje i vremena pa je vrlo važno osigurati temeljit uvod i postaviti jasna očekivanja za obje strane.

• Pokušajte pojednostavniti proces regrutacije, neka bude manje služben. Smanjite broj obrazaca koje treba popuniti i pazite na jezik kojim se služite (npr. radije pozovite nove volontere na neformalni razgovor, nego na službeni intervju). Istovremeno, pobrinite se da imate jasne procedure i pravila o regrutaciji jer to pomaže transparentnosti procesa i osigurava da se svi osjećaju jednako tretirani.

• Odvojite vrijeme za stvaranje inkluzivnog ozračja u organizaciji nudeći osoblju i volonterima trening o različitosti te razvijajući politike jednakih mogućnosti.

• Unaprijedite fizičku dostupnost volonterskog mjesta (npr. osigurajte prijevoz ili troškove prijevoza, razmislite o stvaranju mogućnosti za online volontiranje).

str 9

• Usredotočite se na vještine i iskustva svakog volontera i razmislite kako možete uklopiti i prilagoditi volonterske uloge njihovim sposobnostima.

• Osigurajte vašim volonterima smislenu podršku (npr. odgovarajuću obuku, vršnjačku podršku i trajnu superviziju), ponudite različite mogućnosti izbora i osigurajte putne troškove.

• Osigurajte smislenu podršku koordinatorima volontera ako rade s nedovoljno zastupljenim skupinama, uključujući superviziju ili konzultacije sa stručnjacima koji rade s određenim ciljnim skupinama.

• Ako je moguće, podijelite svoja iskustva o inkluzivnosti u volontiranju s drugim organizacijama kako biste im pomogli u prihvaćanju različitosti.

Koristi od inkluzivnog volontiranjaUnatoč zaprekama, rad s tradicionalno isključenim volonterima može u velikoj mjeri obogatiti i donijeti mnogo koristi volonterima, organizacijama kao i široj zajednici. Sljedeća lista sadrži koristi koje su uobičajene za različite skupine, ali jednom kada prihvatite inkluzivno volontiranje u vašoj organizacija, otkrit ćete i druge koristi.

Koristi za organizacije koje uključuju volontere (OUV):

• Prilika proširiti i diversificirati izvore volontera/bazu potencijalnih volontera;

• Prilika ostalim volonterima i zaposlenicima dati mogućnost naučiti nove vještine i proširiti im perspektive;

• Prilika koordinatoru volontera da stekne nove vještine i iskustvo;

• Način kako postati otvoreniji prema volonterima iz ranjivih skupina;

• Prilika postati vodeća organizacija po pitanju inkluzivnosti;

• Osoblje i volonteri skloniji su uključiti se i ostati u organizaciji koja je inkluzivna i dobro upravlja različitošću;

• Uključivanje volontera iz socijalno isključenih skupina pomaže boljem pružanju usluga; korisnici usluga koji postanu volonteri, bolje pružaju usluge korisnicima jer bolje razumiju njihovu stvarnost.

Osim toga, uključivanje volontera s iskustvom društvene isključenosti daje vam priliku živjeti organizacijske vrijednosti i raditi ono što propovijedate. Uključivanje ovih skupina volontera doprinosi njihovu osobnom razvoju i tako pomaže smanjivanju socijalne isključenosti, a što u konačnici omogućuje organizacijama posvećenima smanjenju socijalne isključenosti ostvariti svoju svrhu. Koristi za volontere:

• Iskustvo komuniciranja i života izvan njihovih uobičajenih krugova;

• Pristup novim socijalnim mrežama i novim mogućnostima;

• Povećano samopouzdanje i samopoštovanje;

• Prilika za stjecanje novih vještina, znanja i iskustava;

• Prilika za borbu protiv diskriminacije i dokaz da mogu biti poštovani članovi tima;

• Postati pozitivan primjer i nadahnuće drugima;

• Smanjenje usamljenosti i isključenosti;

• Stvoreni bolji izgledi za zapošljavanje.

Koristi za društvo ili zajednicu:

• Prilika za izgradnju mreže između pružatelja socijalnih usluga, državnih institucija i OUV-a kako bi se povećanjem dostupnih aktivnosti bolje zadovoljile potrebe osoba iz ranjivih skupina.

• Dati priliku osobama iz ranjivih skupina da postanu punopravni članovi društva, što je posebno važno u situacijama kada ne mogu pronaći posao.

• Prilika dobiti dodatni par ruku za aktivnosti koje se provode na lokalnoj razini te povećati kvalitetu života u toj zajednici.

2. Važnost kvalitetnog menadžmenta volontera u OUV-ima

Kako bi bili uspješni, svi volonterski programi trebali bi biti utemeljeni na najboljim primjerima iz prakse. Za OUV-e koji odluče postati inkluzivniji nužno je da već primjenjuju dobar sustav menadžmenta volontera. Trebali bi imati određenog koordinatora volontera, učinkovit sustav regrutiranja, transparentne procedure odabira, odgovarajuću orijentaciju/obuku te pružati poticaj i podršku svojim volonterima kako je opisano na sljedećem dijagramu:

Izvor: www.getscheduled.co.uk/volunteer-management-software

str 11

Kako možete postići učinkovite prakse menadžmenta volontera?U nekim slučajevima procedure zadržavanja i motiviranja volontera mogu iziskivati više vremena i truda (npr. za proces regrutacije, za pružanje dodatne podrške volonterima i za upoznavanje volontera s organizacijom).

Barem u početku, neki bi volonteri morali imati osobu kojoj se mogu obratiti (u idealnom slučaju to bi bio koordinator volontera) kako bi mogli izgraditi povjerenje prema toj osobi i cijeloj organizaciji. Dodjeljivanje jedinstvene kontakt osobe uvijek je korisno jer su volonteri skloniji podijeliti svoje brige i govoriti o potencijalnim problemima ako se osjećaju ugodno i prihvaćeno. To će pomoći i da ih motivirate i održite njihovo zanimanje za volontiranje.

Potrebno je unaprijed planirati i osigurati dovoljno vremena za menadžment volontera. Vrlo često uloga koordinatora volontera nije ograničena samo na menadžment, već uključuje i različite druge organizacijske poslove. Kako biste bili učinkoviti u menadžmentu volontera, morat ćete odrediti vrijeme za upravljanje volonterima i ne raditi kompromise oko toga. Uvijek je dobro podsjetiti sebe i organizaciju na koristi od uključivanja volontera i na to kako volonteri nadopunjavaju vašu viziju i misiju.

Uloga koordinatora volontera ne smije se podcjenjivati. Ako su otvoreni i spremni koristiti vještine, iskustvo i znanje svakog volontera bez obzira na njegovu pozadinu, ta će organizacija biti doista otvorena inkluzivnosti. U stvari, mnogi koordinatori volontera kažu kako ne vide bilo kakvu razliku u radu između običnih volontera i volontera iz marginaliziranih skupina.

str 13

Kako je to lijepo rekla Virginia Moyles iz Volonterskog centra Galway u Irskoj, a koja radi na projektu koji uključuje osobe sa psihičkim poteškoćama u volontiranje: „Zapravo nemam nikakvih savjeta za vas kada govorimo o podršci osobama sa psihičkim poteškoćama u volontiranju, osim da se odnosite prema njima kao što bismo se trebali odnositi prema svakom volonteru.”

Ovo znači da biste trebali:• Zaželjeti im srdačnu dobrodošlicu. • Prepoznati da volonteri u pravoj ulozi mogu dati koristan dopinos organizaciji. • Uvjeriti volontere da su na pravom mjestu i da će dobiti svoju ulogu.• Potaknuti ih da vam kažu što ih stvarno zanima i što ih motivira.• Podržati ih u pronalaženju uloge u kojoj će uživati i od koje će imati koristi.• Ohrabriti ih da vam kažu o bilo kakvim potrebama za podrškom koje možda imaju. • Savjetovati im koja bi organizacija bila najprikladnija za pružanje potrebne podrške ako ih vi niste u mogućnosti primiti u svoj tim volontera (npr. uputiti ih na lokalni volonterski centar).

O osobama s invaliditetom ili suočenima s drugim izazovima često se razmišlja u kontekstu toga što ne mogu raditi, umjesto da se njima da vrijeme za razmišljanje o tomu što mogu ponuditi. Vrlo često raspolažu nevjerojatnim vještinama i iskustvima i zbilja su poticajni pojedinci koji su naučili kako prevladati svoja ograničenja. Važno je stalno se podsjećati da je u središtu inkluzije prepoznavanje sposobnosti, ne invaliditeta, pojedinaca.

Postoje i situacije u kojima koordinator volontera nije nužno svjestan ranjivosti postojećih volontera (npr. u slučaju nezaposlenih volontera, volontera koji dolaze iz socijalno ugroženih sredina ili volontera sa psihičkim poteškoćama). Koordinator možda ne zna za okolnosti u kojima se volonter nalazi, osim ako volonter ne odluči to podijeliti. To može značiti da već uključuju osobe iz marginaliziranih skupina što bi mogla biti savršena prilika da se pokuša aktivnije raditi na tomu i počne svjesnije uključivati različite volontere.

Kako se nositi s poteškoćama?Ako u timu volontera imate volontera iz ranjive skupine i ako imate neka pitanja ili probleme, najprije pokušajte utvrditi je li problem nastao zbog invaliditeta ili ograničenja koje osoba ima. Ako je to slučaj, razgovarajte s drugim koordinatorima volontera ili se javite stručnjaku koji radi s tom specifičnom skupinom. Oni će vas moći savjetovati kako se nositi s takvom situacijom i kako volonteru pružiti potrebnu pomoć i podršku. Obično je lako prepoznati pojedince s potrebnim znanjem i iskustvom u krugu vaših kolega, obitelji, prijatelja i volontera.

Važno je naglasiti kako rješavanje problema bez dogovorene procedure može biti bolno iskustvo, ne samo za volontera i koordinatora volontera u pitanju, već i za organizaciju u cjelini. Imati standardiziranu proceduru u primjeni može olakšati proces. Kao što je slučaj i sa svim vašim pravilima i procedurama o menadžmentu volontera, dobro je imati u primjeni smjernice za postupanje u teškim situacijama prije nego što počnete uključivati volontere. Na taj način izbjegavate nejasnoće, a slijedeći standardne procedure vaša organizacija pokazuje svoju transparentnost i jednak odnos prema svima.

str 15

3. Sustavi podrške volonterima i koordinatorima volontera

Kao što svi znamo, za volontere i koordinatore volontera važno je da vode odgovarajuću brigu o svojoj dobrobiti. OUV-i koji imaju dobar sustav menadžmenta volontera obično osiguravaju svojim volonterima redovnu superviziju, pojedinačnu ili grupnu. Koordinatorima volontera osiguravaju internu superviziju ili ih upućuju na redovnu superviziju u druge organizacije ili lokalne volonterske centre (ako je dostupno).

Podrška i supervizija neophodni su bez obzira na zadatke koje volonteri obavljaju. Čak i volonteri koji obavljaju administrativne ili manualne poslove i ne rade izravno s korisnicima trebaju imati priliku razgovarati o bilo kakvim problemima s kojima se susreću tijekom volontiranja.

Međutim, podrška i supervizija nisu vezani samo uz rješavanje problema. One također pružaju mogućnost za pozitivnu povratnu informaciju i poticaj volonterima da nastave. Podrška i supervizija dva su najmoćnija alata kada je riječ o zadržavanju volontera. Osiguravaju bolju komunikaciju unutar organizacije jer svi su potaknuti da izraze svoje mišljenje, izazove i prijedloge. Volonteri s kojima se redovito razgovara osjećaju da su ravnopravan i važan dio organizacije.

4. Stvaranje mreže partnerskih organizacija ili dionika

Ako razmišljate o postavljanju volonterskog programa i kako postati inkluzivniji, dobro je razmisliti o mreži pojedinaca i organizacija ili institucija koje su već uključene u rad s različitim marginaliziranim skupinama.

Odgovori na sljedeća pitanja pomoći će vam prepoznati mrežu potencijalnih podržavatelja koji će vam pomoći u povezivanju s ciljnim skupinama: • Ima li ciljna skupina neku zagovaraču organizaciju na nacionalnoj razini (npr. udruga osoba s oštećenjima sluha, udruga osoba sa psihičkim poteškoćama, krovna organizacija usmjerena borbi za jednaka prava marginaliziranih osoba)?• Postoji li državna organizacija koja je u redovnom kontaktu s ciljnom skupinom (npr. specijalna srednja škola, ured za socijalnu skrb ili zavod za zapošljavanje)?

• Postoje li neki pružatelji usluga koji rade izravno s ovom ciljnom skupinom?• Ima li ova ciljna skupina svoju grupu podrške ili organizaciju? (Grupe podrške se negdje još zovu i grupe uzajamne pomoći, grupe samopomoći. Riječ je o grupama osoba koje pružaju pomoć jedni drugima. U grupama podrške članovi imaju isti problem ili izazov, npr. bolest ili ovisnost. Zajednički cilj im je pomoći jedni drugima u rješavanju problema, ozdravljenju ili oporavku.)• Poznajete li nekog stručnjaka koji radi u ovom području? Odgovori na ova pitanja trebali bi vam dati popis organizacija, institucija ili pojedinaca koji vam mogu pomoći razviti inkluzivniji volonterski program ili vam pružiti ad hoc preporuke ili savjet kada je to potrebno. Ovo će učiniti vašu suradnju s volonterima iz marginaliziranih skupina učinkovitijom i potencijalno uspješnijom.

Ova je publikacija temeljena na savjetima stručnjaka koji rade s određenim skupinama. Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi sa specifičnim ciljnim skupinama, možete se javiti partnerskim organizacijama uključenima u projekt. One će vam moći pružiti savjete, kontakt informacije stručnjaka te, u nekim slučajevima, dodatne materijale koji su objavljeni o određenim temama.

str 17

U ovom dijelu pronaći ćete preporuke za rad sa specifičnim ciljnim skupinama:

• Osobe s oštećenjima sluha• Osobe s oštećenjima vida• Osobe s tjelesnim invaliditetom • Osobe sa psihičkim poteškoćama• Osobe treće životne dobi• Migranti• Dugotrajno nezaposlene osobe• Bivši zatvorenici• Beskućnici i od nedavno bivši beskućnici

Odabir upravo ovih ciljnih skupina uvjetovan je određenim iskustvom projektnih partnera u radu s ovim skupinama i njihovom željom da podijele svoja iskustva.

Kako čitati ovu publikacijuOva je publikacija sastavljena kako bi služila kao priručnik za koordinatore volontera koji možda trebaju savjet o tomu što kada volonter koji treba dodatnu podršku pristupi organizaciji.

Možete odmah otvoriti odabrano poglavlje ili pročitati cijeli odlomak. Ako odlučite pročitati cijelu publikaciju možda ćete pronaći neke informacije ponovljene kod različitih ciljnih skupina zato što su neke informacije zajedničke različitim skupinama. Nadamo se da će vam raspored biti koristan i praktičan.

II. DIO Upravljanje volonterima

Uključivanje volontera s oštećenjima sluha

Opis ciljne skupinePrema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije više od 5% svjetske populacije, tj. 360 milijuna ljudi ima teško oštećenje sluha (328 milijuna odraslih osoba i 32 milijuna djece). Teško oštećenje sluha odnosi se na gubitak sluha veći od 40 dB na uhu s boljim ostatcima sluha kod odraslih i gubitak sluha veći od 30 dB na uhu s boljim ostatcima sluha kod djece. Većina ovih ljudi živi u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Otprilike trećina ljudi starijih od 65 pogođena je teškim oštećenjem sluha.2 (WHO, veljača 2014.)

Gornji podatci ukazuju na to da koordinatori volontera mogu naići na volontere oštećenog sluha u svojim volonterskim programima kao i na osobe treće životne dobi koje također pate od slušnih poteškoća.

Postoji široki spektar osoba sa slušnim problemima. Neke osobe ne čuju gotovo ništa, dok druge imaju samo blage ili umjerene probleme sa sluhom. Sve ih se opisuje kao gubitak sluha koji može biti blag, umjeren, težak i potpun. Stupanj gubitka sluha i drugi faktori utječu na govorni jezik i kvalitetu komunikacije. Osobe s potpunim gubitkom sluha često koriste znakovni jezik za komunikaciju.

Općenito korištena terminologija• Nagluh/a (gubitak sluha između 26 i 80 dB)

Osobe u ovoj skupini pate od umjerenih problema sa sluhom do teških problema sa sluhom. Moguće je ovu vrstu gubitka sluha nadoknaditi slušnim pomagalima kako bi osobe razumjele govorni jezik ili barem razlikovale neke vrste zvukova, što im pomaže u boljoj integraciji u socijalno okruženje.

• Gluh/a (gubitak sluha veći od 81 dB)

Osobe u ovoj skupini mogu imati sposobnost čuti neke zvukove čak i ako gubitak sluha postoji. Ova vrsta gubitka sluha djeluje na sposobnost razumijevanja vanjskog slušnog podražaja i komunikacije s vanjskim svijetom. U većini slučajeve osobe u ovoj skupini ne mogu razumjeti govorni jezik, čak ni nakon brojnih slušnih treninga, i umjesto toga koriste vizualne kanale (znakovni jezik i čitanje s usana).

2 Izvor: www.who.int/mediacentre/factsheets/fs300/en/

str 19

Slijede neke osobine govora kod osoba s oštećenjima sluha:

• Intenzitet glasa nije postojan.

• Glas često zvuči umjetno i neprirodno.

• Ritam glasa nije onakav na kakav smo navikli; govor nije tečan.

• Mogući su problemi s disanjem dok se govori.

• Rječnik je obično ograničen.

• Obično imaju svoju gramatiku jer znakovni jezik ima svoju logiku koja je različita od govornog jezika.

• Mogu imati problema u razlikovanju riječi koje slično zvuče (na primjer, konac i lonac).

• Često imaju problema s frazeologijom (njihovo je razumijevanje fraza doslovno).

• Glagolski oblici im često mogu biti ograničeni na infinitive.

• Mogu imati poteškoće s razumijevanje pisanog teksta zbog ograničenog rječnika i zbog toga što je njima to „drugi jezik”.

Upravljanje volonterima s oštećenjima sluhaKljučna stvar u radu s osobama s oštećenjima sluha je sporazumijevanje. Ne samo koordinator/ica volontera, već i ostalo osoblje i volonteri moraju biti upoznati s najučinkovitijim i prihvatljivim načinima sporazumijevanja s osobama s gubitkom sluha.

Ovdje je nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći u učinkovitom upravljanju volonterima s gubitkom sluha:• Saznajte o kojoj vrsti oštećenja sluha je riječ.• Saznajte koju vrstu sporazumijevanja volonter/ka koristi (govorni ili znakovni jezik, čitanje s usana). Poštujte to i pojednostavnite za volontera/ku što je više moguće (npr. kada imate volontera/ku koji/a čita s usana, govorite razgovijetno).• Pripremite kolege i ostale volontere na uključivanje volontera/ke oštećenog sluha.• Provjerite da volonter/ka razumije što treba napraviti – tražite neka vam ponovi ili neka ukratko opiše svoju ulogu/zadaću.• Pobrinite se da se volonter/ka osjeća dobrodošao/la u vašu organizaciju.• Pobrinite se da nisu izolirani od ostatka grupe te da komuniciraju s ostalim volonterima i osobljem.

Učinkovito komuniciranje Komunikacija je ključ uspjeha u radu s volonterima s oštećenjima sluha.

Pravila za komunikaciju s volonterima s gubitkom sluha:• Govorite im polako i tečno. • Usne osobe koja govori trebale bi biti u blizini visine očiju osobe koja čita s usana.• Udaljenost između osobe koja govori i osobe koja čita s usana ne bi trebala biti veća od 1,5 metara. • Govorite razgovijetno – otvarajte usta kako bi vam osoba mogla lako čitati s usana.• Ne povisujte ton, ne vičite – osoba vas neće čuti, a to će i otežati čitanje s usana. • Pripazite na rasvjetu u sobi ili uredu. Svjetlo ne bi trebalo biti iza vas kada razgovarate s volonterom/kom; kada ste u sjeni, volonter/ka vas neće moći dobro vidjeti. Najbolje osvjetljenje je odozgo ili sa strane. • Održavajte kontakt očima s volonterom/kom.

str 21

• Pobrinite se da ništa ne ograničava čitanje s vaših usana. Ne stavljajte ruke preko usta, nemojte pušiti, nemojte jesti i nemojte žvakati žvaku. • Ne pomičite glavu previše dok razgovarate.• Ako trebate privući pozornost osobe s gubitkom sluha, probajte mu/joj mahnuti, blago ga/ju dodirnuti po ruci ili ramenu (izbjegavajte leđa i glavu) ili koristite vibracije (lupnite nogom o pod, pokucajte o stol) ili svjetlo (par puta upalite/ugasite svjetlo).• Ako volonter/ka koristi znakovni jezik, nije potrebno da ga i vi znate. Možete koristiti pisanu komunikaciju, ali pazite da koristite samo kratke i jasne rečenice.

Važan savjetSvi u organizaciji trebaju poštivati pravila komunikacije i primjenjivati ih u praksi kako bi se volonteri s gubitkom sluha osjećali dijelom organizacije. Nema potrebe za dodatnim promjenama u uvjetima rada.

RegrutacijaNajbolji način za regrutiranje volontera iz ove skupine je povezivanje sa školama, organizacijama (zagovaračkim ili za samopomoć) ili ustanovama koje rade s osobama s oštećenjima sluha te, još bolje, izravni kontakt. S obzirom na to da vjerojatno nikad prije nisu volontirali, pokušajte ih najprije uključiti u grupne aktivnosti kako se ne bi bojali novog okruženja.

Prikladne volonterske pozicijeIako ima mnogo osoba s oštećenjima sluha koje mogu čitati s usana i vrlo dobro se sporazumijevaju, dajemo nekoliko prijedloga za prikladne volonterske aktivnosti:

• Izbjegavajte aktivnosti u kojima volonteri trebaju koristiti verbalnu komunikaciju, uključujući komunikaciju telefonom i komunikaciju s ljudima koji ne znaju za volonterov gubitak sluha ili s korisnicima organizacije koji možda nisu spremni na to.

• Odgovarajuće pozicije uključuju administrativne poslove, manualne aktivnosti i rad na računalu.

Zahvala: Ovaj odlomak temelji se na savjetima dr. Anne Šmehilove iz Effeta – Centra sv. Franje Saleškog, Slovačka. (www.effeta.sk)

str 23

Uključivanje volontera s oštećenjima vida

Opis ciljne skupinePrema najnovijim procjenama Svjetske zdravstvene organizacije 258 milijuna ljudi diljem svijeta ima oštećenja vida.3 Od toga je 39 milijuna slijepih osoba, a 246 milijuna ima umjerena do teška oštećenja vida. Ukupno 28% osoba koje žive s umjerenim i teškim oštećenjem vida su u radno-aktivnoj dobi, a 82% slijepih osoba starije su od 50 godina.

U većini izvještaja o osobama s oštećenjima vida ističe se da ih je većina nezaposlena i sa smanjenim mogućnostima zapošljavanja zbog nedostatka obrazovnih mogućnosti, tehničkih pomagala ili pristupačnog okruženja. Većina slijepih osoba koje žive u industrijski razvijenim zemljama navode kako su njihovi životi u većoj mjeri pogođeni nedostatkom mogućnosti, nego nedostatkom sposobnosti.

Općenito korištena terminologijaPostoje četiri razine oštećenja vidne funkcije, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti: normalni vid, umjereno oštećenje vida, teško oštećenje vida i sljepoća.

U opisu razina oštećenja vida koristi se nekoliko različitih pojmova. Ovi pojmovi uključuju slabovidan/na, teško slabovidan/na, legalno slijep/a4 i potpuno slijep/a.5

• Teško slabovidan/na

Biti teško slabovidan/na znači da osoba ima neki oblik vizualnog invaliditeta koji može iziskivati posebna pomagala. To uključuje čitače, audio zapise tekstova i reljefne crteže. Teško slabovidne osobe možda mogu koristiti knjige s uvećanim tiskom i zaslonska povećala ili druga pomagala za povećavanje.

• Slabovidan/na

Slabovidne osobe doživljavaju gubitak vidne oštrine zadržavajući neki dio vida. Odnosi se na pojedince koji vide, ali ne mogu čitati novine na normalnoj udaljenosti, čak i uz pomoć naočala ili kontaktnih leća. Slabovidne osobe često trebaju prilagodbu rasvjete ili uvećani tisak kako bi nešto pročitale. Neke osobe možda moraju koristiti Brailleovo pismo.

3 Izvor: www.who.int/mediacentre/factsheets/fs282/en/”4 Pojam „legalno slijep/a“ (legally blind) službeno se ne primjenjuje u Republici Hrvatskoj.5 U izvornom materijalu korištena je američka klasifikacija oštećenja vida koja nije jednaka klasifikaciji koja se primjenjuje u

Republici Hrvatskoj. Pojmovi „partially sighted” i „low vision” su u hrvatskom jeziku prevedeni pojmovima „slabovidan” i „teško slabovidan”.

• Legalno slijep/a

Legalno slijep/a osoba ima vidnu oštrinu od 20/200 (6/60) ili manje u zdravijem oku s najboljom mogućom korekcijom ili s vidnim poljem manjim od 20 stupnjeva. Legalno slijepe osobe ne vide jasno i često koriste Brailleovo pismo ili druge oblike nevizualnih medija.

• Potpuno slijep/a

Biti potpuno slijep/a osoba znači da osoba mora koristiti Brailleovo pismo, reljefne crteže, audio zapise i druge oblike nevizualnih medija kao pomoć u pristupu vizualnim materijalima.

Oštećenje vida pojam je koji se koristi za opis svih gore nabrojanih pojmova. Riječ je o općem pojmu koji se koristi za gubitak vida koji je posljedica različitih medicinskih stanja.

Upravljanje volonterima s oštećenjima vidaUčinkovita komunikacija s volonterima s oštećenjima vida jedan je od ključnih elemenata dobrog volonterskog iskustva. Važno je da razumijete kako možete podržati volontera/ku s oštećenjem vida.

Obratite pozornost na sljedeće:• Saznajte koju vrstu oštećenja vida ima volonter/ka – razumijevanje stupnja oštećenja nečijeg vida pomoći će vam u osmišljavanju načina učinkovitog komuniciranja i suradnje. • Pitajte ih koje potrebe imaju i koju vrstu podrške trebaju. Učinite to prije nego počnu volontirati u vašoj organizaciji kako biste saznali kako ih možete podržati. • Prije nego što volonteru/ki s oštećenjem vida date informacije u pisanom obliku, provjerite u kojem bi je obliku htjeli dobiti. Neke osobe možda žele dobiti informaciju unaprijed u elektroničkom obliku kako bi mogli upotrijebiti specijalizirani računalni program za čitanje. • Razmislite o tomu da prijavni obrazac za volontiranje radije popunite s nekim tijekom neformalnog razgovora, nego da tražite od njih da ga popune. • Tijekom uvođenja u organizaciju, upoznajte volontera/ku s ostalim članovima tima i osigurajte im vrijeme za razgovor kako bi volonter/ka dobio/la priliku prepoznati druge glasove. Pobrinite se da volonter/ka zna komu se obratiti ako ima pitanja i komu se treba obratiti ako treba podršku.• Kao koordinator volontera, razmislite kako možete pomoći

str 25

nekomu da se upozna s okolišem u kojemu će volontirati. Nastojte ne pomicati stvari ili ostavljati nepotrebne stvari uokolo. • Kad pripremate događanja kao što je trening, razmislite o metodologiji i kako na najbolji način odgovoriti na potrebe osobe s oštećenjem vida (npr. povećajte veličinu slova u studiji slučaja koju koristite ili zamolite nekog od sudionika da pročita tekst naglas umjesto da svatko čita za sebe).

Učinkovito komuniciranjeVažno je postaviti dobre temelje za učinkovitu komunikaciju i stvaranje pozitivnog volonterskog iskustva.

U nastavku dajemo nekoliko korisnih savjeta koje biste trebali uzeti u obzir prilikom komuniciranja s volonterima s oštećenjem vida:

• Govorite prvi i predstavite se.

• Ako je riječ o grupi, predstavite ostale prisutne.

• Gledajte volontera/ku za vrijeme razgovora i zauzmite isti položaj kao volonter/ka, tj. sjedite ili ustanite.

• Ne ustručavajte se koristiti normalni jezik i koristite riječ kao „vidjeti”, „gledati”, „čitati”, imajući na umu kako slijepe i slabovidne osobe imaju isti rječnik kao osobe normalnog vida.

• Objasnite šumove i zatišja i nemojte vikati.

• Ne očekujte i ne tražite od drugih da govore za slijepe osobe. Obraćajte se izravno njima, a ne preko treće osobe.

• Uvijek prvo provjerite je li pomoć potrebna.

• Budite precizni kada dajete upute – davanje uputa uz pokazivanje „to je ovdje dolje” nije od velike pomoći i nepromišljeno je.

• Ako je volonter u pratnji psa vodiča, životinju se nikada ne smije ometati. Ne mazite psa vodiča dok je „na dužnosti”.

• Nemojte napustiti prostoriju bez najave.

• Ako ćete voditi volontera/ku, neka on/a vas primi za ruku. Nemojte hvatati njegovu/njezinu ruku.

• Spomenite sve potencijalne opasnosti koje se nalaze pred vama i recite gdje su; pazite na predmete koji se nalaze u visini glave.

• Kada se približavate rubnjacima ili stepenicama, recite idu li uzbrdo ili nizbrdo dok im prilazite.

• Objasnite promjene na površinama kojima se krećete, ističući neravnine na tlu.

• Ako vodite nekoga do sjedala, postavite njegovu/njezinu ruku na naslon sjedišta prije nego sjedne kako bi se mogao/la sam/a orijentirati.

Regrutacija Razmislite o predstavljanju u zajednici osoba s invaliditetom kako biste obavijestili potencijalne volontere o mogućnostima u vašoj organizaciji i pozvali ih da se uključe. Najbolji način uključivanja osoba s oštećenjima vida je odlaskom u obrazovne ustanove, organizacije i institucije koje rade s osobama s oštećenjima vida. Možete im i izravno pristupiti obraćajući se potencijalnim volonterima i organizacijama koje rade s osobama s oštećenjima vida.

Prikladne volonterske pozicijeSpajanje volonterskih pozicija s volonterima vrlo je subjektivan proces s obzirom na to da osobe s oštećenjima vida pronalazimo u raznim poslovima. Sposobni su obavljali različite zadatke i uloge, uključujući i poslove koji uključuju direktan rad s ljudima (npr. volonteri-prijatelji u programima posjeta ili volonteri u telefonskim savjetovalištima).

Postoje različiti uređaji za osobe s oštećenjima vida koji im omogućavaju obavljanje poslova na računalu (npr. posebna povećala, diktafoni, pisaći strojevi za Brailleovo pismo ili računalni programi koji povećavaju ili čitaju tekst). Međutim, ovakva oprema može biti skupa i većina OUV-a ih ne može priuštiti. Uvijek provjerite s volonterom/kom što žele raditi i što trebaju kako bi obavili dodijeljeni zadatak. Ako ne možete nabaviti traženi uređaj ili pomagalo, probajte pronaći drugu ulogu ili zadatak za volontera/ku.

Iako korištenje posebnih pomagala i uređaja pomaže u obavljanju mnogih zadataka, ne bi bilo uputno da volonteri s oštećenjima vida obavljaju poslove kao što su čišćenje ili bojanje, ili zadatke koji uključuju puno kretanja.

Zahvala: Ovaj odlomak temelji se na savjetima i radu „Društva slijepih Liepaje“, Latvija. (www.ngolatvia.lv/en)

str 27

Uključivanje volontera s tjelesnim invaliditetom

Opis ciljne skupinePojam „tjelesni invaliditet” odnosi se na invaliditet uzrokovan kašnjenjem u razvoju, bolestima središnjeg i perifernog neurološkog sustava, traumama ili drugim prirođenim bolestima lokomotornog sustava. Većina tjelesnih invaliditeta može biti posljedica problema uzrokovanih bolestima ili izostankom pojedinih razvojnih faza.

Teško je reći koliko je u svijetu ljudi s tjelesnim invaliditetom jer se statistike odnose općenito na osobe s invaliditetom. Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja (MKF) definira invaliditet kao opći pojam za oštećenja, ograničenja u obavljanju aktivnosti i sudjelovanju u aktivnostima. Invaliditet je interakcija između pojedinca sa zdravstvenim stanjem (npr. cerebralnom paralizom, Downovim sindromom i depresijom) i osobnih i okolišnih faktora (npr. negativni stavovi, nepristupačan prijevoz i javne zgrade te ograničena socijalna podrška).

U informativnom biltenu o invalidskim kolicima koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija u listopadu 2010. godine navodi se da oko 10% svjetske populacije, tj. oko 650 milijuna ljudi ima neki oblik invaliditeta. Studije ukazuju da jedna od deset osoba od toga broja treba invalidska kolica.

Oštećenja pokretljivosti kreću se u rasponu od oštećenja donjeg dijela tijela (koji mogu tražiti korištenje štapova, štaka, hodalica ili invalidskih kolica) do oštećenja gornjeg dijela tijela koja mogu dovesti do smanjene pokretljivosti ili potpune nepokretljivosti ruku. Osobama sa smanjenom pokretljivošću može trebati više vremena da dođu s jednog mjesta na drugo i, pored gore navedenih pomagala, mogu trebati prilagodbe stambenog prostora (npr. prilaznu rampu ili prilagodbe prostora kao što su kupaonica i toalet za korištenje osoba u invalidskim kolicima).

Nekim osobama s oštećenjima pokretljivosti može biti otežano ili nemoguće koristiti pojedine predmete, okretati stranice, pisati olovkom, tipkati ili dohvaćati dokumente bez dodatnih pomagala kao što su pomagalo za okretanje stranica, stalci za knjige, prilagođeni hvat olovke, prilagođena tipkovnica ili računalni program za prepoznavanje glasa.

Oštećenje može biti u rasponu od blagog do teškog; može imati minimalan utjecaj na osobu ili može u velikoj mjeri utjecati na njihovu sposobnost funkcioniranja. Učinci invaliditeta mogu se smanjiti na najmanju moguću mjeru odgovarajućim prilagodbama okoliša ili korištenjem odgovarajućih pomagala.

U nekim slučajevima tjelesni invaliditet može biti kombiniran s nekim drugim invaliditetom pa ne zaboravite pitati volontera/ku na početku i redovno tijekom volontiranja koju vrstu podrške treba.

Spremnost organizacije na inkluzivno volontiranjeMogućnosti volontiranja osoba s invaliditetom su ograničene. Razlog tomu mogu biti zapreke kao što su nedostatak svijesti i razumijevanja u široj zajednici, fizičke zapreke i pristup prijevoznim sredstvima ili percepcija osoba s invaliditetom samo kao korisnika volontiranja, a ne i kao volontera.

Uobičajeni mitovi i izazovi u vezi s volontiranjem osoba s invaliditetom uključuju:• Nedostatak razumijevanja o tomu što osobe s invaliditetom mogu doprinijeti. • Uvriježeno mišljenje da osobe s invaliditetom mogu obavljati jedino „lagane poslove”.• Zabrinutost da osoba s invaliditetom neće biti pouzdana kao zdrava osoba zbog lošeg zdravlja.• Organizacije ne mogu osigurati fleksibilne radne dogovore, fizički pristup i opremu.

Kako bi prevladali ove izazove, ključno je ne podcijeniti vještine takvih ljudi i koristiti individualni pristup volonterovim/kinim potrebama, sposobnostima, vještinama, iskustvu i motivaciji. Uvijek pitajte volontera/ku o njegovim/njezinim očekivanjima, ali saznajte i njegove/njezine potrebe. Ako u vašim uredima postoje arhitektonske barijere, razmislite o drugim mogućnostima kao

str 29

što su zadatci koji se mogu raditi od kuće ili u drugim prostorijama u organizaciji ili na nekom drugom mjestu. Ako volonter/ka radi od kuće, ne zaboravite provjeriti kako napreduje jer redovni kontakt za njega/nju može biti vrlo koristan. Ako niste u mogućnosti volonteru dati odgovarajuću ulogu, razmislite o drugim organizacijama kojima bi mogao/la pomoći i uputite ga/ju tamo ili u lokalni volonterski centar.

Upravljanje volonterima s tjelesnim invaliditetomKada razmišljamo o uključivanju volontera s tjelesnim invaliditetom, moramo biti svjesni prepreka u okolišu i, kada je moguće, pobrinuti se za to. Za volontere s tjelesnim invaliditetom ključno je uzeti u obzir sljedeća područja: • Prijevoz – putovanje ponekad može biti teško za osobe s

tjelesnim invaliditetom, ali oni koji su voljni volontirati vjerojatno su već stručnjaci u putovanju i znaju sve dostupne opcije. Međutim, nemojte zaboraviti pitati ih kakvu podršku ili pomoć trebaju u dolasku na mjesto volontiranja. Ako vaša organizacija ima kapaciteta, možda možete osigurati prijevoz za njih ili im biti pratnja u javnom prijevozu.

• Pristupačnost – pobrinite se da volonter/ka može doći do mjesta volontiranja. Razmislite koliko je lako ući u zgradu, a promislite i o rasporedu ureda, radnih mjesta i sanitarnih čvorova.

• IT podrška – neki volonteri možda će trebati posebna pomagala ili opremu kako bi mogli obaviti neke zadatke, npr. uredski volonteri/ke možda trebaju tipkovnicu s „velikim tipkama”. Ako su ovakve prilagodbe u radnom okruženju preskupe, probajte pronaći drukčiju zadaću za volontera/ku koja će mu/joj biti i zanimljiva i vrijedna, a istovremeno neće iziskivati posebna ulaganja vaše organizacije.

• Mentoriranje i razvoj individualnih vještina – mentoriranje je jedan odličan način podrške volonterima s invaliditetom. Važno je radije raditi uz volontere i voditi ih, nego bdjeti im nad glavom. Mentori/ce trebaju biti strpljivi, pouzdani, prijateljski nastrojeni, uvažavajući i s razumijevanjem za potrebe pojedinca.

Upamtite da volonteri s invaliditetom nisu „glupi”. Ovo je očigledno, ali ponekad se ljudi okolo ponašaju blesavo. Ponižavajuće je za volontera/ku kada mu/joj se obraćate sporim monotinim glasom i, još gore, kada o njemu/njoj govorite u trećem licu dok su prisutni.

Ako je potrebno, odvojite više vremena za uvođenje i obuku volontera s invaliditetom, ne zato što će im trebati više vremena da bi razumjeli, već zato što bi logistika mogla biti složenija. To može uključivati dodatnu pripremu prostorije za obuku ili razgovor kako biste na najprikladniji način odgovorili na potrebe pojedinca. Kao i sa svakom drugom ciljnom skupinom, dobra komunikacija ključ je za uspješnu integraciju.

U nastavku su neki prijedlozi za komuniciranje s osobom s oštećenjima pokretljivosti:• Ponudite pomoć (otvoriti vrata, ponijeti nešto) ako vam se čini prikladnim. Zapitajte se: „U sličnoj situaciji, bih li ja želio/ljela pomoć?”• Hodalicu ili invalidska kolica smatrajte produžetkom tijela osobe koja ih koristi. Zato nije u redu niti naslanjati se na invalidska kolica ili hodalicu, niti stavljati nogu na kotač. • Osobi koja koristi invalidska kolica, hodalicu, štap ili štake obraćajte se glasom normalne glasnoće i tona. • Kad god je moguće, s osobom u invalidskim kolicima razgovarajte u razini očiju – sjednite umjesto da stojite. • Slobodno koristite fraze kao što su „Pozdravljam, trčim dalje!” ili „Hodam po tankom ledu” s osobom koja ne može hodati. Takve izraze uobičajeno koriste i osobe u invalidskim kolicima.

str 31

RegrutacijaKada želite regrutirati volontere iz ove ciljne skupine, razmislite o kontaktiranju odgovarajućih škola, zagovaračkih skupina, organizacija za samopomoć, dnevnih centara ili centara za zapošljavanje s obzirom na to da volontiranje može biti dobra alternativa za njih, pogotovo ako su dugotrajno nezaposleni.

Prikladne volonterske pozicijeNeki primjeri prikladnih pozicija uključuju:

• različite uredske poslove, kao što su administrativni poslovi, rad na računalu ili organiziranje dokumentacije, koji se mogu obavljati u sjedećem položaju;

• različite mogućnosti direktnog rada s ljudima, kao što su čitanje i mentoriranje za djecu;

• facilitiranje radionica s različitim temama (ovisno o sposobnostima govora i komunikacije uopće) ili pomoć s prijavama sudionika na konferencije i sl.

Zahvala: Ovaj odlomak temelji se na savjetima dobivenim od organizacije IHTIS iz Rumunjske. (www.asociatia-ihtis.ro)

Uključivanje volontera s teškoćama mentalnog zdravlja

Napomena: Informacije se odnose na osobe koje se oporavljaju od poremećaja mentalnog zdravlja, ne na osobe u akutnom stanju bolesti.

Opis ciljne skupine Potreba za naglašavanjem važnosti mentalnog zdravlja u programima javnog zdravstva sve je prepoznatljivija u Europi tijekom proteklih nekoliko desetljeća. Problemi mentalnog zdravlja pogađaju jednu od četiri osobe u nekom trenutku njihova života. Najčešći oblici problema mentalnog zdravlja anksiozni su poremećaji, stres i depresija. U mnogim su zemljama teškoće mentalnog zdravlja vodeći uzrok invaliditeta i odgovorne su za 30-40% svih kroničnih bolovanja. Štoviše, glavni su razlog za više od 50 000 samoubojstava svake godine – više nego što je godišnji broj umrlih u Europi od posljedica prometnih nesreća, ubojstava ili HIV-a/AIDS-a.

Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici”. Teškoće mentalnog zdravlja mogu značiti da je u pitanju suprotno stanje. Opisuje ih kombinacija problematičnih misli, emocija, ponašanja i odnosa s drugima.

Problemi mentalnog zdravlja poprilično su uobičajeni i mogu se kretati od privremenih osjećaja stresa do dugotrajnih, kroničnih osjećaja duboke depresije, tjeskobe ili bipolarnog poremećaja. Odnose se i na stanja psihoza koja mogu uključivati halucinacije, sumanute ideje ili smetnje i poremećaje mišljenja.

Zbog svega toga nemoguće je dati sveobuhvatan popis osobina ove skupine, no općenito je određena kombinacijom toga kako se osoba osjeća, postupa, razmišlja ili doživljava neposrednu okolinu. Njihovi obrasci ponašanja uzrokuju patnju i smanjeno su sposobni vladati vlastitom životnom situacijom ili svakodnevnim životom. Često se osjećaju usamljeno, stigmatizirano i isključeno iz zajednice te se često nalaze u situaciji kada moraju koristiti socijalnu pomoć. Ponekad ih se doživljava kao osobe koje trebaju poseban tretman, umjesto da ih se smatra aktivnim i korisnim građanima.

str 33

Posljedično, često se nalaze u situaciji u kojoj se osjećaju uskraćeni za mogućnosti dobrovoljnog doprinosa zajednici kakve imaju drugi – ili se ne osjećaju pozvanima na sudjelovanje.

Učinkovito komuniciranje Nema preciznih smjernica kada je u pitanju komuniciranje s osobama s teškoćama mentalnog zdravlja jer se njihovi kapaciteti i komunikacijske vještine mogu uvelike razlikovati.

Kao koordinator/ica volontera morate biti svjesni da svi neće biti voljni razotkriti svoje probleme s mentalnim zdravljem. Važno je, međutim, biti svjestan da se netko suočava s izazovima mentalnog zdravlja. U suprotnom, doživljavat će ih kao različite i njihovo ponašanje može biti označeno kao čudno i neprilično što može dovesti do toga da ljudi počnu neprilično komentirati i zbijati šale. Kao koordinator volontera, u fazi regrutacije svakomu možete postaviti sljedeća pitanja:• Ima li nešto što mislite da bismo kao organizacija trebali znati kako bismo se pobrinuli da imate najbolje iskustvo volontiranja? • Imate li potreba za dodatnom podrškom kojih bismo trebali biti svjesni?

Jednom kada saznate za nečije poteškoće s mentalnim zdravljem, obavezno s potencijalnim volonterom/kom razgovarajte koliko informacija o njegovom/njenom mentalnom zdravlju treba podijeliti s drugima (ako je uopće potrebno) te o najboljim načinima komuniciranja s njim/njom. Važno je koristiti jasan i jednostavan jezik u komunikaciji, što uključuje i pisanu komunikaciju kakva je e-pošta i letci.

U nastavku je nekoliko korisnih podržavajućih konverzacijskih strategija koje mogu biti od pomoći kada komunicirate s osobama s poteškoćama mentalnog zdravlja:• Budite svjesni utjecaja ometanja i pozadinske buke (npr. u bučnom kafiću, dok hodate ulicom).• Nastojte odjednom razgovarati samo o jednoj temi.• Neka vaša komunikacija bude jednostavna i izravna – izbjegavajte složene izraze i zaobilazne uvode u temu.• Budite spremni ponoviti o čemu raspravljate.• Dajte osobi vremena za odgovor prije nego nastavite dalje s razgovorom. • Upamtite da osoba može trebati više vremena za obradu informacija nego inače. • Pitajte je li osoba razumjela i objasnite joj da je u redu reći da nije. • Budite dobar/ra slušatelj/ica i nemojte se bojati tišine. • Provjerite što osoba misli ili kako se osjeća – nemojte pogađati.• Pažljivo slušajte. • Postavljajte pitanja kako biste provjerili jeste li dobro razumjeli.• Parafrazirajte što ste čuli. • Zapišite datume i vrijeme sljedećeg sastanka ako je potrebno. • Ako osoba redovito odluta od teme razgovora, obzirno ju vratite na temu rečenicom: „Govorili smo o…, reci mi više…”.

RegrutacijaZa regrutiranje volontera iz ove skupine bilo bi korisno ostvariti osoban kontakt i dobiti mogućnost razgovora gdje biste imali priliku za izravnu komunikaciju o njihovim individualnim mogućnostima i koristima od volontiranja u vašoj organizaciji. Nadalje, važna je i priprema za individualni volonterski proces u kojem ćete uzeti u obzir njihove potrebe za podrškom. Najizravniji način regrutiranja osoba s izazovima mentalnog zdravlja povezivanje je s osobama ili organizacijama, klubovima i ustanovama koje izravno rade s ciljnim skupinama.

str 35

Brojne su i različite potrebe koje je potrebno uzeti u obzir, zbog čega je važno primjenjivati individualni pristup svakom volonteru/ki i njegovim/njenim sposobnostima i vještinama. Ključno je od početka imati jasna očekivanja od organizacije i od volontera kako bi povezivanje između potreba organizacije i interesa pojedinca stvorilo najbolje uvjete za pozitivno iskustvo i napredak za obje strane. Ovdje navodimo neka od pitanja koja će vam pomoći u stvaranju jasnije slike tijekom formalnog ili neformalnog razgovora nakon što je voloner/ka razotkrio/la teškoće mentalnog zdravlja:• Koja je ranjivost pojedinca/ke i što je izazov?• Kako pojedinac/ka želi raditi na prevladavanju tog izazova?• Kako organzacija može pomoći s tim izazovima?• S kojom se vrstom socijalnih odnosa volonteri osjećau dobro, a s kojima osjećaju nelagodu?• Što volonter/ka očekuje naučiti ili u čemu očekuje postati bolji/a?• Koje metode ili stilovi komunikacije odgovaraju volonteru/ki?• Koja vrsta problema bi se mogla pojaviti tijekom volontiranja (npr. umor, nedostatak zanimanja, problemi s koncentracijom zbog lijekova itd.) i koji su mogući načini rješavanja tih problema?• Tko je kontakt osoba za volontera/ku ako se pojave problemi?

Dodatne preporuke• Bilo bi dobro uključiti nekoliko osoba s teškoćama mentalnog

zdravlja koje se poznaju kroz različite grupne aktivnosti, jer međusobna podrška može pomoći u prevladavanju straha od nepoznatog.

• Volonter/ka s teškoćama mentalnog zdravlja u pratnji osobe s kojom je blizak/ska i u koju ima povjerenja također je dobro rješenje. Ovakva podrška može biti pružana barem na početku volontiranja i pomogla bi prevenirati osjećaj nesigurnosti.

• Objašnjenja volonterskih aktivnosti i uloge volontera/ke trebala bi biti dana unaprijed i trebala bi biti jasna i jednostavna za razumijevanje.

• S obzirom na to da potreba za prilagodbom novim uvjetima i okruženju može biti stresna za osobu s teškoćama mentalnog zdravlja, osigurajte im dovoljno vremena i prostora za odgovore i pobrinite se da volonteri razumiju svoje zadatke, prava i odgovornosti.

• Izbjegavajte pokroviteljski pristup i ne ponašajte se previše zaštitnički.

• Prihvatite njihove potrebe. Osobe s teškoćama mentalnog zdravlja uglavnom znaju kada se njihvo mentalno zdravlje počne pogoršavati. Poštujte njihove potrebe i njih ako se ne pojave na nekoj aktivnosti ili ako trebaju stanku. Pobrinite se da razgovarate o tim i takvim situacijama na početku i objasnite im kada će se se morati unaprijed javiti kako bi otkazali volontersku dužnost.

Prikladne volonterske pozicijeSpajanje volonterske pozicije i volontera/ke s teškoćama mentalnog zdravlja subjektivan je proces jer su njihovi kapaciteti i vještine različiti u jednakoj mjeri kao i kod drugih volontera. U tom smislu osobe s teškoćama mentalnog zdravlja mogu sudjelovati u različitim vrstama volonterskih aktivnosti, ali to će, naravno, ovisiti o ranjivosti pojedinca/ke.

Međutim, nekoliko je potencijalnih izazova koji mogu odrediti njihovu prihvatljivost za pojedine pozicije: • Mogu imati dobre i loše dane, što može značiti da im se potrebe

mijenjaju i njihova pouzdanost može biti izazov.

• Za neke osobe s teškoćama mentalnog zdravlja obavljanje dugotrajnih i monotonih aktivnosti može biti izazovno. Rješenje može biti podjela posla u kraće smjene sa stankama te kombiniranje različitih vrsta aktivnosti.

• Započnite s jednostavnijim zadatcima i radite na tomu onim tempom koji odgovara volonteru/ki kako bi osigurali da uspiju u volonterskoj ulozi.

• Odnosi s korisnicima i drugim volonterima mogu ponekad predstavljati izazov jer se mogu dogoditi situacije u kojima se volonter/ka osjeća nelagodno u društvu drugih osoba ili je preumoran/na ili nije raspoložen/na komunicirati s drugima.

• Stvaranje sigurnog okruženja gdje možete govoriti otvoreno o ranjivosti osoba s teškoćama mentalnog zdravlja može biti izazov.

• Ako razmišljate o povezivanju osoba s teškoćama mentalnog zdravlja s drugim ranjivim korisnicima usluga, dobro promislite o tomu jer takve uloge mogu tražiti mnogo emocionalne otpornosti i može biti potrebno provjeriti sa svakim volonterom jesu li spremni poduhvatiti se takvog zadatka.

str 37

Zahvale: Ovaj odjeljak temelji se na:

• Savjetima organizacije „Frivilligcenter Vesterbro”, Kopenhagen, Danska; (www.frivilligcentervsv.dk)• Savjetima i radu Jennifer Brophy, voditeljice projekta provođenog tijekom 2015. godine pod naslovom „Head Out” u okviru „Volunteer Training Programme”, Dublin, Irska.

Uključivanje volontera s poremećajima iz autističnog spektra

Opis ciljne skupineKako se navodi u izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije „Poremećaji iz autističnog spektra i ostali razvojni poremećaji – Od razvoja svijesti do izgradnje kapaciteta”6, krovni pojam poremećaji autističnog spektra (eng. ADS) obuhvaća stanja kao što su autizam, dječji disintegrativni poremećaj i Aspergerov sindrom.

Ključni simptomi uključuju kombinaciju smanjenih sposobnosti za recipročnu socio-komunikacijsku interakciju i ograničene, stereotipno ponavljajuće serije interesa i aktivnosti. Neurorazvojna oštećenja u komunikaciji i socijalnoj interakciji te netipični načini percepcije i obrade informacija mogu otežati svakodnevno funkcioniranje osoba s ovim poremećajima i onemogućiti njihva obrazovna i socijalna postignuća.

Statistike se razlikuju, ali u prosjeku 1 od 70 do 100 djece je unutar autističnog spektra. Općenito, podatci ukazuju na opći porast ove vrste poremećaja, ali to se može objasniti povećanjem svijesti o ovim poremećajima i poboljšanom dijagnostikom. Ovaj je poremećaj četiri puta češći kod dječaka nego djevojčica i nema rasnih, etničkih ili socijalnih granica. Obiteljski prihodi, životni stil ili razina obrazovanja ne utječu na djetetove šanse da bude autistično.

Važno je naglasiti da je autizam poremećaj širokog spektra, što znači da se simptomi razlikuju od osobe do osobe. Bilo koja dva autistična pojedinca nikada nemaju iste simptome. Jedna osoba može imati teški oblik hiper ili hipoaktivnosti na osjetne podržaje s dobrim socijalnim vještinama i izvršnom funkcijom, dok druga može imati zanemarive probleme s osjetnim podražajima i mučiti se s osnovnom socijalnom interakcijom. Zbog ovakvih varijacija u simptomima, teško je davati općenite izjave o ovom stanju.7 Ne ponašaju se sve autistične osobe jednako pa je važno naglasiti potrebe pojedinaca – to moramo imati na umu u radu s autističnim volonterima.

Upravljanje volonterima s poremećajima iz autističnog spektraS obzirom na to da je je komunikacija ključna stvar s volonterima

6 http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/103312/1/9789241506618_eng.pdf7 http://autism.ehoow.net/?p=105

str 39

koji imaju poremećaje iz autističnog spektra, moramo biti svjesni nekih posebnosti koje nam mogu pomoći u učinkovitom koordiniranju i komunikaciji s ovim volonterima. Kada u timu imate autističnog volontera/ku, obavijestite ostale volontere i osoblje organizacije o tomu kako bi se volonter/ka osjećao dobrodošlo i uvaženo.

Donosimo nekoliko detalja o autističnim osobama, sažetih u članku pod naslovom „Kako ljudima objasniti autizam”:8

Budite svjesni razlika u komunikaciji. Nekim autističnim osobama komuniciranje s drugima vrlo je teško. Neki od njihovih zajedničkih simptoma uključuju neobičan ili ravan ton glasa, stvaranje neobičnih ritmova i tonova, ponavljanje pitanja ili fraza, teškoće u izražavanju potreba i želja te doslovno tumačenje jezika. Može im trebati i više vremena za razumijevanje izgovorenog, a mogu se zbuniti velikim brojem riječi izgovorenim prebrzo.

Autistične osobe imaju drukčiju interakciju sa svijetom oko sebe. Kada razgovarate s autističnim osobama, možete se uhvatiti kako razmišljate obraćaju li uopće pozornost na vas ili briga li ih uopće što ste tu. Neka vas njihova reakcija ne brine. Imajte na umu da:• Nije neuobičajeno za autistične pojedince/ke da izgledaju nezainteresirano za okolinu – možda jednostavno nisu svjesni ili zainteresirani za ljude oko sebe. • Autistična osoba može ostavljati dojam da ne čuje kada joj se netko obraća. Razlog tomu može biti sporost slušne obrade ili previše elemenata koji odvraćaju pozornost u prostoriji. Predložite da se premjestite na tiše mjesto i osigurajte stanke u razgovoru kako biste autističnoj osobi dali vremena za razmišljanje. • Interakcija s drugim osobama može biti izazov za autistične osobe zato što uključuje različite socijalne norme ili prejaka osjetna iskustva. Može im biti lakše odvojiti se. • Općenito, autistični pojedinci/ke bolje se nose sa situacijama kada znaju što očekivati pa prvo pitajte prije nego napravite nešto što bi autističnog pojedinca moglo uplašiti. • U nekim slučajevima autistične osobe ponavljaju pitanje 10 ili više puta (npr. „Stvarno imaš psa?”. Možete im odgovoriti tri puta. Nakon toga biste ih trebali pitati slično pitanje („Da, imam psa.” Onda postavite pitanje: „Imaš li i ti psa?”)

8 http://autism.ehoow.net/?p=105

Autistične osobe mogu izbjegavati kontakt očima. Kontakt očima može biti izuzetno svladavajuć i autistična osoba možda neće moći uspostaviti kontakt očima i slušati što osoba govori u isto vrijeme (negledanje u oči ne znači da ne slušaju). Za autistične osobe, odvraćanje pogleda nije isto što i neslušanje. • Nikada nemojte inzistirati na kontaktu očima. • Jasno stavite do znanja kada želite razgovarati s autističnom osobom. Budite im blizu, koristite ime osobe i, po mogućnosti, budite im u vidokrugu. Ako autistična osoba ne odgovori kada joj se obratite, pokušajte ponovo jer možda nije primijetila.

Neke autistične osobe ne mogu se nositi s fizičkim kontaktom. Razlog tomu su osjetni problemi. Reakcije na dodir uvelike se razlikuju između autističnih pojedinaca/ki pa je važno provjeriti s autističnom osobom smeta li im dodir.

Autistične osobe ne mogu razumjeti sarkazam, humor, ton glasa, držanje ili migove koje ljudi daju. Teško im je razumjeti različite tonove glasa, pogotovo kada izraz lica osobe koja govori nije usklađen s tonom glasa. Ne mogu shvatiti neka pitanja koja su drugim ljudima očita. Na primjer, ne mogu razumjeti znakove koje im dajete ako želite završiti razgovor ili promijeniti temu. Najbolje je biti izravan/na.

Mnogi autistični pojedinci/ke ne mogu se nositi s određenim osjetnim podražajima. Prejaka rasvjeta može im izazvati glavobolju ili mogu skočiti i početi plakati ako vam posuda ispadne na pod. Ponavljamo, budite izravni i precizni te ih pitajte je li im prihvatljiv, primjerice, rad u bučnom okruženju.

Autistični pojedinci imaju osjećaje kako i svi drugi. Autistične osobe osjećaju ljubav, sreću i bol kao i svi ostali. Samo zato što se možda doimaju odsutni povremeno, ne znači da su lišeni osjećaja – u stvari, mnoge autistične osobe gaje vrlo duboke osjećaje. Stalo im je i do osjećaja drugih, ali ne razumiju nužno kako se osjećate ili na koji način bi bilo najbolje reagirati na vaše osjećaje.

Autistične osobe mogu manifestirati neka netipična ponašanja. Demonstriraju samopodražavajuća ponašanja koja im mogu pomoći da se smire, fokusiraju i komuniciraju te spriječe slom pa ih ne pokušavajte spriječiti. Navodimo nekoliko primjera takvog ponašanja:

str 41

• Ljuljanje naprijed-nazad• Ponavljanje riječi ili glasova (eholalija)• Lamatanje rukama• Pucketanje prstima• Lupanje glavom (ako ovo postane problem, obavijestite obitelj)• Skakanje uokolo i pljeskanje od uzbuđenja

Autistične osobe vole strukturu. Mogu razviti visoko strukturirane rutine za svaki svoj dan. Razlog je tomu što nepozanti podražaji mogu lako uznemiriti autistične osobe pa sigurnost rasporeda djeluje umirujuće. Autističnim osobama lako je slijediti strogu rutinu (npr. slaganje predmeta kao što je slaganje knjiga po boji i veličini), a neočekivane promjene kao što je promjena u prostoru volontiranja za njih je vrlo uznemirujuća.

Budite svjesni intenzivnih strasti koje mogu pratiti autizam. Mnoge su autistične osobe strastvene oko nekoliko specifičnih tema i mogu o njima opširno pričati.

Prikladne volonterske pozicijeŠto se tiče volontera iz ove skupine, pokušajte pronaći aktivnosti koje će odgovoriti na njihova očekivanja i biti usklađene s njihovim sposobnostima i vještinama. Ako ih strastveno zanima neka određena aktivnost ili tema, razmislite kako to možete iskoristiti za organizaciju. S obzirom na to da osobe s autističnim poremećajima nisu sklone promjenama, budite jasni i precizni u komunikaciji i pitajte ih o njihovim očekivanjima i aktivnostima u koje bi željeli biti uključeni.

Najprije isprobajte individualne aktivnosti jer autistične osobe mogu imati probleme s interakcijom. Uvijek im objasnite što mogu očekivati (okolinu, osobe s kojima će biti u kontaktu, vrste aktivnosti i vremenski okvir) i uvjerite se da im to odgovara. Uvijek poštujte njihove želje i nastojte biti sistematični i strukturirani u svojim zahtjevima. Budite svjesni da će njima možda biti draže samostalno obavljati individualne aktivnosti, bez uključivanja drugih osoba.

Zahvala: Ovaj odjeljak pripremila je „Platforma volonterskih centara i organizacija” iz Slovačke. (www.dobrovolnickecentra.sk)

Uključivanje osoba treće životne dobi i starijih osoba u volontiranje

Opis ciljne skupineOčekivani životni vijek u Europi je u porastu, dok je stopa nataliteta i dalje niska. Kao rezultat toga, udio radno sposobnog stanovništva u Europi je u padu, a broj umirovljenika u porastu. Važno je planirati za ovo starenje stanovništva i fokusirati se na stvaranje uvjeta za duži aktivniji i zdraviji život ljudi. Volontiranje može igrati važnu ulogu u pomaganju ljudima da ostanu aktivni i uključeni na razini zajednice.

U Europskoj uniji starija se osoba definira kao osoba od 65 godina ili starija, ali ta se definicija razlikuje među pojedinim zemljama i često uključuje osobe starije od 55 godina ili umirovljene osobe.

Starije osobe raznolika su skupina stanovništva. Odlikuje ih rastuća raznolikost po pitanjima zdravlja, životnih stilova, vrijednosti i mogućnosti te problema. S obzirom na to da ljudi ostaju zdraviji i žive duže, ova bi baza potencijalnih volontera mogla biti veliki dobitak za OUV-e.

Neki su od razloga zbog kojih bi vaša organizacija možda trebala razmisliti o uključivanju starijih odraslih soba kao volontera:

• proširivanje i diverzifikacija baze volontera;

• pristup visoko kvalificiranim pojedincima/kama koji imaju bogatstvo životnog iskustva, posvećenosti i zrelosti;

• uključivanje osoba koje mogu ponuditi fleksibilnost, npr. dostupnost tijekom dana;

• dobivate priliku odraziti i prigrliti međugeneracijske aspekte njihove zajednice i pružiti uzore mladima;

• postajete model za druge organizacije u zajednici po pitanju otvorenosti i inkluzivnosti.

Motivacija za sudjelovanje i razlozi za volontiranjeBrojni su razlozi zbog kojih se stariji ljudi odlučuju na volontiranje. Jedan od njih je što žele pomoći drugima. Kada starija osoba primijeti određenu potrebu u zajednici ili kada joj je posebno stalo do određenog pitanja, daleko je vjerojatnije da će se osjetiti pozvanima i uključiti se. Ostali razlozi za volontiranje mogu

str 43

uključivati zadovoljstvo vidljivim rezultatima, spremnost na dijeljenje profesionalnog iskustva i želja za nastavkom profesionalnog razvoja, upoznavanje novih ljudi i stjecanje novih prijatelja.

U nastavku su prijedlozi kako starije volontere održati motiviranima:• Osigurajte povratnu informaciju. Redoviti osvrti vašim će

volonterima pružiti informaciju o važnosti njihove uloge te komu su i kako pomogli.

• Jasno navedite svoje ciljeve. Kada oglašavate volontersku poziciju, bilo bi dobro naglasiti krajnje ciljeve i očekivane rezultate. Stariji volonteri posebno će cijeniti detaljne opise o tomu zašto je njihova pomoć potrebna te o vrijednosti koju će donijeti organizaciji.

• Stvorite zajednicu volontera. Redoviti grupni sastanci omogućavaju volonterima raspravu i davanje povratne informacije o njihovu iskustvu volontiranja te služe upoznavanju drugih volontera. To je posebno važno za uloge koje od volontera traže rad u izolaciji.

• Fokusirajte se na vještine. Kada intervjuirate potencijalne volontere svakako se raspitajte o njihovim vještinama i iskustvu te ih upoznajte s mogućnostima dodatne obuke.

• Probna volontiranja. Potaknite starije volontere na isprobavanje aktivnosti kroz probni rok kako biste im omogućili da utvrde jesu li sposobni za tu ulogu, bez osjećaja obveze.

Učinkovito komuniciranje Kada komunicirate sa starijim osobama koristite jezik i pojmove prikladne njihovim godinama kako ne biste prenijeli krivu poruku. Možda biste trebali uzeti u obzir sljedeće preporuke za komuniciranje sa starijim osobama:• Nema „loših” riječi, ali ima riječi koje će vam pomoći komunicirati

na inkluzivniji način. Primjerice, razmislite o korištenju riječi kao što su starije osobe, preko 50, neovisan/na, iskusan/na, mentor/ica, trener/ica itd. Svakako pitajte volontere kako žele da ih zovete.

• Nema „loših” pojmova, ali ima pojmova koji stereotipiziraju ljude.

Važno je i biti svjestan/na kanala koje koristimo u komunikaciji. Mnogi istraživači smatraju kako sposobnost ljudi da koriste tehnologiju počinje značajno opadati nakon 55. godine života. Istodobno, broj starijih osoba koje koriste internet u ukupnom je porastu i mrežne stranice trebale bi biti dizajnirane tako da su prilagođene korisniku/ci. Ključno je da uzmete u obzir različite promotivne i regrutacijske metode.

Regrutacija Vrlo je važno da organizacije tijekom procesa regrutacije uzmu u obzir specifične i pojedinačne interese, sposobnosti i životne stilove starijih osoba – u protivnom organiazcija bi se mogla mučiti s privlačenjem i zadržavanjem starijih volontera. Stariji ljudi u volontiranje mogu donijeti vrijeme, znanje i iskustvo, ali može im biti teško saznati za lokalno dostupne mogućnosti ili prepoznati što je za njih najprikladnije. Može im biti teško i obavijestiti organizacije da su zainteresirani za volontiranje.

S obzirom na to da ljudi žive duže i zdravije, nastoje duže ostati aktivni. Stariji ljudi mogu imati dosta obaveza, kao što su čuvanje unuka, putovanja ili bavljenje hobijima. Neki volonteri s veseljem će prihvatiti redovnu obvezu, dok će drugi možda biti zainteresirani za jednokratne projekte ili kratke i rijetke zadatke. Fleksibilnost je važna jer će privući više ljudi i povećati postotak zadržavanja u organizaciji.

Birokracija koja je dijelom uključivanja volontera identificirana je kao posebna zapreka, uzrok tjeskobe i muke za ljude. Sljedeće procedure i postupci mogu biti potencijalna prepreka za uključivanje u volontiranje: online prijave, popunjavanje opširnih prijavnih obrazaca, službeni razgovori koji mogu nalikovati na razgovore za

str 45

posao i provjere iz sudskih evidencija. Uvijek je dobra ideja odvojiti vrijeme kako biste objasnili razloge za određene elemente postupka regrutacije.

Savjeti za vašu organizaciju• Načini regrutacije. Budite svjesni da se u regrutaciji starijih

osoba ne možete osloniti na internet. Umjesto toga koristite lokalne novine i radio. Usmena predaja i neformalni sastanci dobra su metoda regrutacije, po mogućnosti uz čaj i kavu. Štoviše, ne podcjenjujte svoje postojeće volontere – potaknite ih neka djeluju kao ambasadori u pristupanju novim, starijim volonterima.

• Mjesta za regrutaciju. Postavite obavijesti u lokalne trgovine, banke, poštanske urede, knjižnice, domove zdravlja, vjerske ustanove, domove za starije, dnevne boravke, u župna glasila i kontaktirajte aktivne umirovljeničke udruge i grupe.

• Prikladni jezik. Koristite neformalni ili blaži jezik, kao jezik koji koristite na neformalnim druženjima, umjesto onoga kakav biste koristili u službenom razgovoru; „obrazac iskaza interesa” umjesto prijavnog obrasca može prijavnicu učiniti manje zastrašujućom. Prijavni obrasci ne bi smjeli biti previše složeni i morali bi dati informacije na jasan i sažet način bez korištenja žargona.

• „Sistem kompanjona”. Dozvolite volonteru/ki da se poveže s drugim volonterom/kom ili mentorom/icom. Uparivanje prijatelja može imati dobar učinak jer može ohrabriti ljude da se inicijalno uključe.

• Pokrivanje troškova. Pokrivanje putnih troškova i osiguranja može biti važno za zadržavanje volontera.

• Djelujte lokalno. Lokalno volontiranje za starije ljude smanjit će troškove i vrijeme putovanja, a nadoknada troškova ili usluge organiziranog prijevoza mogu biti presudan jezičac na vagi za sudjelovanje volontera; alternativno, potičite i organizirajte zajednički prijevoz kao dostupnu opciju.

• Informacije o pravima volontera. Osigurajte informacije s obzirom na socijalne naknade i isplate mirovine.

Prikladne volonterske pozicijeKoordinator volontera treba odabrati aktivnosti za svakog volontera/ku na način koji će zadovoljiti njihova očekivanja i koji će biti u skladu s njihovim sposobnostima i vještinama. Dobar je

pristup pitati volontera/ku što bi želio/ljela raditi umjesto dodijeliti mu/joj zadatak koji mu/joj može biti neugodan. Međutim, prije svega važno je razjasniti postoji li neki zdravstveni problem koji bi mogao volontere ograničiti u ugodnom obavljanju zadataka.

Ima nekoliko određenih vrsta volonterskih aktivnosti koje su popularne među starijim osobama, kao što su zdravstvene i socijalne usluge. Uključuju kontakt licem u lice s drugim ljudima ili telefonsku podršku ili informacije osobama koje su izolirane. Brojni su drugi primjeri volonterskih aktivnosti kao što je obrazovanje, cjeloživotno učenje i kultura. Svaki ovisi o setu vještina, iskustvu i interesima volontera.

Potrebni radni uvjeti Potrebno je prilagoditi se potencijalnim ograničenjima volontera kao što su zdravstveni problemi ili smanjena pokretljivost. Stvarajući sigurno i ugodno ozračje, olakšat ćete volonterima da progovore o svojim ograničenjima i omogućit će vam pronalaženje rješenja. Važno je objasniti specifične zahtjeve volonterske pozicije (npr. ako je u pitanju puno stajanja ili putovanja). Osigurajte da su lokacije volontiranja lako dostupne, sigurne i dobro osvijetljene ako volonteri rade do kasno.

Zahvala: Ovaj odjeljak u velikoj se mjeri temelji na izvješću Dublin City Volunteer Centre, Experience Counts: Volunteering amongst people aged 55 and over in the Dublin city area, Dublin, 2015. (www.volunteerdublincity.ie).

str 47

Uključivanje migranata kao volontera

Opis ciljne skupineEuropa je etnički raznolik kontinent. Države članice EU-a imaju oko 500 milijuna stanovnika, a 2013. godine unutar granica EU živjelo je oko 33 milijuna ljudi rođenih izvan njenih granica, kao i 17 milijuna ljudi rođenih u nekoj drugoj državi članici EU od one u kojoj trenutno žive.

Pojam „migrant” podrazumijeva osobu koja napušta jednu zemlju kako bi se trajno naselila u drugoj. Migranti su na različite načine povezani sa zemljama u koje emigriraraju: neki su rođeni i odrasli u toj zemlji dok su drugi studenti na razmjeni, zaposlenici s članovima obitelji, pojedinci s trajnim boravištem, izbjeglice ili tražitelji azila. Nije moguće dati opći opis migranata zbog različitosti kultura iz kojih dolaze, obiteljskih obrazaca i vjerskih opredjeljenja.

Socijalna i ekonomska isključenost ostaju svakodnevni izazov za milijune migranata koji žive u Europi. Pored jezičnih, kulturnih i vjerskih granica, govorimo i o problemima integracije koji, pored ostalih, uključuju nejednak pristup uslugama zdravstvene i socijalne skrbi, nezaposlenost, slabu povezanost sa zajednicom i, općenito, nalaze se u nepovoljnijem položaju kada je riječ o pristupu jednakim mogućnostima kao i domaćem stanovništvu. Moguće su i velike razlike u razumijevanju volontiranja jer u brojnim zemljama volontiranje nije prepoznato i vrednovano na isti način kao u Europi.

Spremnost organizacije za uključivanje volontera migrantaUključivanje migranata osigurava različitost među volonterima i omogućit će organizaciji da odrazi različitost šireg društva. Brojne su prednosti uključivanja volontera migranata: • Povećan opseg različitih vještina i kompetencija, novih znanja i

ideja te novih, jedinstvenih doživljaja stvari.

• Kulturalne kompetencije – volonteri migranti imaju bolje razumijevanje različitih kultura te će moći bolje pružiti usluge korisnicima s useljeničkom poviješću.

• Jezične vještine – obično govore više od jednog jezika.

• Svježe ideje/nove inicijative – mogu pomoći organizaciji u razvoju novih inicijativa ili osiguranju kvalitete postojećih.

• Suočavanje sa stereotipima – njihovo uključivanje pomaže u izgradnji uzajamnog poštovanja u organizaciji.

Učinkovito komuniciranje

Kada je riječ o komuniciranju s volonterima migrantima, vaša organizacija mora uzeti u obzir njihovo znanje lokalnih jezika i potencijalne probleme koje to može prouzročiti. Važno je biti vrlo jasan u komunikaciji. • Sastanak licem u lice

Mnogi migranti često doživljavaju osobni kontakt, licem u lice, kao pouzdaniji oblik komunikacije. Takav će pristup ujedno smanjiti jezičnu barijeru jer je lakše razgovarati s nekim izravno nego telefonom ili e-poštom. Mogla bi biti dobra ideja izbjeći ili smanjiti razinu pisane komunikacije kao što je pismo, obavijesti na oglasnoj ploči, brošure i oglasi jer mnogi migranti njeguju tradiciju usmene komunikacije.

• Prijevod materijala

Mogli biste razmisliti o prevođenju vašeg promotivnog materijala na jezik/e lokalnih etničkih manjina i osigurati da su svi važni materijali napisani svakodnevnim i jednostavnim jezikom.

• Koristite manjinske medije

Kako bi vašu organizaciju učinili poznatom u migrantskim zajednicama, razmislite o obavještavanju različitih lokalnih manjinskih medija o aktivnostima vaše organizacije i mogućnostima za volontiranje.

str 49

Savjeti o interkulturalnoj komunikaciji

Regrutacija Koncept volontiranja može se razlikovati od jedne do druge zemlje. Važno je imati na umu kako nemaju sve zemlje jednaku tradiciju demokracije i neovisnih volonterskih organizacija, a neki ljudi jednostavno nisu navikli na ideju izražavanja solidarnosti i pružanja uzajamne pomoći. Obična korisnost je, s druge strane, uobičajena i u mnogim se kulturama od obitelji i prijatelja očekuje da jedni drugima ponude pomoć.

Kada migrantima objašnjavate volontiranje, osigurajte si dovoljno vremena i koristite jednostavan jezik. Govorite o korijenima

DA

• Govorite polako, pojednostavnite poruku i preformulirajte ju.

• Redovito provjeravajte s korisnikom/icom jeste li se razumjeli.

• Postavljajte pitanja ako je nešto nejasno ili ako trebate razumjeti zašto se netko ponašao na određeni način.

• Koristite vizualna pomagala i pisanu riječ – pokušajte u treninge uključiti simbole i/ili grafičke prikaze.

• Budite otvoreni, tolerantni i puni poštovanja prema različitim načinima izražavanja.

• Poučite vaše volontere osnovnim pravilima kulture vaše zemlje.

• Stvorite svoju zalihu interkulturalnog znanja. Pitajte volontere o njihovim zemljama i podrijetlu, o njihovim običajima i osnovnim podatcima o njihovim zemljama.

NE

• Izbjegavajte korištenje akronima, idioma, kolokvijalizama, šatre ili stručnih izraza.

• Izbjegavajte korištenje telefona za objašnjavanje složenih pitanja – umjesto toga pošaljite tekstualnu poruku ili e-poštu.

• Ne mijenjajte ime osobe u oblik sličniji vašem jeziku, osim ako volonter to sam ne zatraži (npr. John u Ivan ili Marcus u Marko).

• Nemojte pretpostaviti kako osoba sve razumije – neki ljudi oklijevaju s postavljanjem pitanja kako ih ne bi doživjeli nepristojnima. Tražite verbalnu potvrdu da je volonter/ka razumio/jela.

• Nemojte pretpostaviti da je osoba neobrazovana ili neiskusna ako ne poznaje domaće akronime ili šatru ili ne govori dobro vaš jezik.

volontiranja, kako je volontiranje organizirano, o vrijednostima na kojima počiva te o nepisanim pravilima volontiranja. Bilo bi dobro volontiranje opisati koristeći druge pojmove kao što su pomaganje drugima, sudjelovanje i pokretanje akcija. Takav bi pristup mogao pomoći ljudima u boljem povezivanju s konceptom volontiranja.

Najbolji način za uključivanje volontera iz etničkih skupina izravni je kontakt. Najprije provjerite imate li volontere ili osobe u svom krugu koje su u kontaktu s migrantskim skupinama. Dobra ideja je i približiti se lokalnim zajednicama etničkih manjina, ključnim vođama zajednica, tvrtkama i obrtima koji su u vlasništvu pripadnika etničkih manjina, vjerskim zajednicama, mjestima na kojima se okupljaju tražitelji posla i školama koje pohađaju djeca iz migrantskih obitelji.

Dobar način za pristup širem krugu volontera iz ove ciljne skupine odjednom je organiziranje aktivnosti ili prezentacija u stambenim četvrtima ili lokalnim kulturnim centrima gdje se obično okupljaju migranti. Na taj način dobit ćete priliku za otvaranje dijaloga s njima.

U nastavku je nekoliko dodatnih savjeta vezanih uz regrutaciju, uvođenje i zadržavanje volontera migranata:• Ojačajte osjećaj za zajednicu i pripadnost zajednici

organiziranjem ili poticanjem društvenih događaja.

• Razmislite o drukčijim stavovima prema hrani i alkoholu (npr. osobe islamske vjeroispovijesti jedu samo halal meso i ne jedu svinjetinu).

• Uzmite u obzir kulturalne razlike. Primjerice, neki bi se volonteri mogli osjećati nelagodno radeći poslove koje doživljavaju kao ženske poslove – kao što su pranje ili čišćenje.

• Kada organizirate događanja, odaberite neutralna mjesta kako bi se svi osjećali dobrodošlo (npr. neki volonteri/ke možda se neće osjećati ugodno ako je sastanak u kafiću u kojemu se poslužuje alkohol).

• Govorite o pozitivnom doprinosu volontera i učinite vidljivim kako čine razliku – na primjer, izvjesite fotografije uspješnih događaja i iskustava.

• Stvorite ozračje posvećenosti, pohvale i priznanja. Volonteri moraju osjetiti da netko ima koristi od njihova rada i da čine razliku.

str 51

Prikladne volonterske pozicijeVažno je svakom volonteru/ki pristupiti individualno te uzeti u obzir njihove pojedinačne sposobnosti, motivacije, vještine i očekivanja. Budite otvoreni, pitajte i slušajte kako biste razumjeli njihovu osobnu priču i interese. Pitajte ih što žele, umjesto da procjenjujete njihove potrebe na temelju različitih poimanja kulture i religije. Volonteri migranti mogu se uključiti u bilo koji oblik volontiranja osim ako postoji jezična barijera. U takvim slučajevima bilo bi dobro razmisliti o ulogama koje neće zahtijevati tečno poznavanje jezika (npr. pomoć pri praktičnim zadatcima kao što su vrtlarenje ili održavanje, fotografiranje ili posluživanje osvježenja na događajima).

Zahvale: Ovaj se odjeljak temelji na:• savjetima organizacije Dobbeltminoriteter (Dvostruke manjine) iz Taastrupa u Danskoj; (www.handicap.dk)• Radnog alata nastalog u okviru međueuropskog projekta GIVE (Grassroots Integration Through Volunteering Experiences). • (www.giveproject.eu)

Uključivanje dugotrajno nezaposlenih kao volontera

Opis ciljne skupine Eurostat procjenjuje kako je u prosincu 2014. godine 24 milijuna muškaraca i žena u EU bilo nezaposleno. Nezaposlenost – pogotovo dugotrajna nezaposlenost – može imati poguban učinak na uključene pojedince/ke i narušiti mentalno i fizičko zdravlje. Volontiranje nije samo aktivnost slobodnog vremena, već može biti i inovativan način za stjecanje novih vještina i kompetencija koje poslodavci priznaju. Kao nusproizvod volontiranja tijekom nezaposlenosti mogu se stvoriti novi odnosi i veze, a može se povećati i samopouzdanje. Istovremeno, organizacija ima koristi od volonterovih/kinih znanja i vještina.

Postoje različiti tipovi nezaposlenih osoba, s različitim karakteristima. Na primjer, postoje dugotrajni i kratkotrajni tražitelji posla, mlade osobe koje izlaze iz obrazovnog sustava te osobe starije od 50 godina koje poslodavci mogu smatrati nedovoljno prilagodljivima i prestarima za pojedine poslove.

Pored gubitka prihoda, gubitak posla dolazi i s drugim ozbiljnim gubitcima od kojih se s nekima može biti još teže suočiti: • gubitak profesionalnog identiteta,

• gubitak samopouzdanja i samopoštovanja,

• gubitak dnevne rutine,

• gubitak svrhovitog djelovanja,

• gubitak poslovno-uvjetovanih socijalnih mreža,

• gubitak osjećaja sigurnosti.

Ponekad nezaposlene osobe dođu do točke na kojoj više nisu u stanju uspostaviti kontakt s drugim ljudima i zajednicom i mogu postati izolirani. Plaćeno zaposlenje mnogo je više od načina na koji zarađujemo za život. Ono utječe na to kako vidimo sami sebe, kao i na to kako nas drugi vide. Daje nam strukturu, svrhu i smisao.

Međutim, kao organizacija koja uključuje volontere, morate uzeti u obzir da u nekim slučajevima možda nećete znati da je volonter/ka nezaposlen/a dok vam on/ona to sam/a ne kaže. Nezaposlenost kao takva nije stanje isljučenosti, ali brojni drugi problemi povezani su s njom, kao što su zdravstveni problemi i depresija.

str 53

Učinkovito komuniciranje Ponekad nezaposleni volonteri, posebno dugotrajno nezaposleni ili maturanti/diplomanti, nemaju ozbiljniju povijest radnog iskustva pa će možda trebati više vodstva od drugih volontera. Što se tiče svega ostalog, opća načela upravljanja volonterima trebala bi biti dovoljna – budite otvoreni, uvažite volonterova/kina očekivanja i nastojte ih povezati s potrebama organizacije te učinite volontiranje pozitivnim iskustvom.

Smjernice za komuniciranje s nezaposlenim volonterima:• Komunicirajte bez predrasuda.

• Obratite pozornost na individualne razlike koje su jedinstvene za svakog volontera; poštujte njihovu osobnost i individualnost.

• Istaknite i izrazite koristi od volontiranja; ponudite primjere drugih nezaposlenih osoba koje su volontirale i što su time dobile.

• Ponudite potvrde i priznanja koja mogu potvrditi što su volonteri naučili tijekom volontiranja.

• Često dajte povratnu informaciju kako bi ojačali samopouzdanje. Nisko samopouzdanje često je glavni problem dugotrajno nezaposlenim volonterima.

• Često provjeravajte jesu li zadovoljni volonterskim zadatcima i pitajte trebaju li dodatnu podršku.

• Nemojte se raspitivati o razlozima nezaposlenosti osim ako je relevantno ili ako volonter/ka odluči to podijeliti s vama.

RegrutacijaAko planirate volonterski projekt ili program s ciljem uključivanja nezaposlenih volontera/ki, razmislite o oglašavanju na mjestima kao što su zavodi i uredi za zapošljavanje, uredi lokalne uprave, bolnice, domovi zdravlja, knjižnice, sveučilišta i druga javna mjesta. Koristite i internet, društvene mreže i druge medije, ali budite svjesni kako ti kanali možda neće biti jednako učinkoviti za sve tipove nezaposlenih osoba (mogu biti dobar izbor za maturante/diplomante, ali ne za dugotrajno nezaposlene osobe).

Prikladne volonterske pozicijeKada oblikujete prikladnu volontersku poziciju, imajte na umu kako bi volonteri mogli napustiti organizaciju čim pronađu posao. U stvari, ako primaju socijalnu pomoć u obvezi su to učiniti. Vodite računa o tomu kada oblikujete uloge i nemojte nuditi dugoročne volonterske zadatke s visokim razinama odgovornosti. Međutim, ponekad volonteri nastavljaju pomagati organizacijama i nakon što pronađu zaposlenje. Možda će promijeniti volontersku poziciju kako bi uskladili volontiranje s novim radnim rasporedom.

Sljedeća pitanja mogu biti od pomoći u planiranju prikladnih uloga za nezaposlene volontere: • Što motivira nezaposlene volontere? Zašto se žele uključiti u

volontiranje?

• Koliko vremena realno imaju između traženja posla, pohađanja tečajeva i ostalih zaduženja?

Radni uvjeti za učinkovito volontiranjeNezaposleni volonteri mogu trebati određenu razinu fleksibilnosti oko vremena i mjesta kako bi mogli odlaziti na razgovore za posao. Ako je moguće, OUV-i bi trebali ponuditi nadoknadu troškova nezaposlenim volonterima jer, za razliku od drugih volontera, manje je izvjesno da će osobe bez posla moći priuštiti izdatke kao što su autobusne karte, topli obrok i posebna odjeća.

Zahvala: Ovaj je odjeljak pripremio Nacionalni volonterski centar iz Budimpešte u Mađarskoj. (www.oka.hu)

str 55

Uključivanje bivših zatvorenika kao volontera

Opis ciljne skupine2013. godine bilo je 1,5 milijuna zatvorenika u zatvorima diljem Europe, prosječne starosti od 34 godine. Najčešće su vrste kaznenih djela zlouporaba droga (18%), krađa (16%), pljačka (14%) i ubojstva (12%). Ovi su podatci korisni koordinatorima volontera za razumijevanje profila ljudi koji žive u europskim zatvorima. Uglavnom je riječ o muškarcima, često imaju probleme s ovisnošću i zdravljem kao i složene psihološke probleme.

Za bivše zatvorenike život može biti iznimno težak. Mnogi od njih suočavaju se s problemima vezanim uz stanovanje, zapošljavanje, financije, veze, drogu i alkohol te kontakte s drugim ljudima. Kako su bivši zatvorenici zahtjevna skupina za rad, nekoliko je pitanja koja će se prirodno pojaviti u vašoj organizaciji.

Uključivanje bivših zatvorenika u vašu organizaciju • Postoji veliki broj visoko osposobljenih i motiviranih bivših

zatvorenika. Fokusirajući se na prethodne kriminalne radnje, društvo se lišava mogućnosti korištenja talenata, vještina i energije ovih pojedinaca.

• Ljudi s kriminalnim dosjeom često cijene drugu priliku i obično su vrlo posvećeni, vrijedni radnici i lojalni volonteri.

• Možete postati primjer drugim OUV-ima ukazujući im na prednosti uključivanja bivših zatvorenika kao volontera.

• Spremnost na uključivanje osoba s kriminalnim dosjeom u volontiranje vrijedna je usluga za zajednicu.

Kako se nositi s potencijalnim rizicimaPotreban je nepristran i zdravorazumski pristup kada razmišljate o uključivanju osobe s kaznenom presudom. Procjena rizika uključuje usporedbu volonterovih vještina, iskustva i kaznenih okolnosti s kriterijima rizika u vezi s volonterskom ulogom.

Procjena treba uzeti u obzir: • Prirodu kaznenog djela. Hoće li kazneno djelo stvoriti

neprihvatljive rizike za druge zaposlenike ili korisnike?

• Kada je kazneno djelo počinjeno? Koliko je vremena prošlo od počinjenja? Koliko je vremena prošlo od izlaska iz zatvora?

• Okolnosti počinjenja djela. Jesu li se okolnosti u međuvremenu promijenile?

• Reakcije drugih. Morate objektivno procijeniti moguće reakcije drugih volontera, zaposlenika i korisnika usluga. Sasvim je normalno da izraze određenu zabrinutost i propitaju odluku o uključivanju bivših zatvorenika pa je važno odvojiti vrijeme za analizu i rješavanje problema. Dobra je ideja održati trening koji se bavi stvarnošću zatvorskog života, koristima od uključivanja zatvorenika i potencijalnim izazovima. Posjet zatvoru i izlaganje nekog od zaposlenika zatvora također mogu biti jedna mogućnost.

• Priroda volonterske pozicije. Daje li realnu mogućnost volonteru za ponavljanje djela?

• Smanjenje rizika. Procijenite čimbenike koji bi mogli umanjiti predvidljive rizike, uključujući i postojeće kao što je stupanj supervizije.

str 57

Upravljanje povjerljivim informacijama o bivšim zatvorenicima• Kako biste ohrabrili volontere da otkriju bivše presude, morate

stvoriti krug povjerenja u kojem će razumjeti kako će i zašto takva informacija biti korištena.

• Najbolji je pristup pitati kandidate o kaznenim presudama. Možete to učiniti izravno tako što ćete tražiti od potencijalnog volontera očitovanje o njegovim kaznenim presudama u obliku pisane izjave uz koju će biti priložen i službeni dokument sljedećeg sadržaja: “Podatak o kaznenim presudama potreban je kao pomoć u postupku odabira i uzet će se u obzir samo u slučaju kada se procijeni kako je presuda bitna za volontersku ulogu“. Možete to učiniti i neizravno, pitajući „Ima li nešto što mislite da bismo kao organizacija trebali znati kako bismo osigurali da imate najbolje iskustvo volontiranja?“ Osigurajte odgovarajući prostor u kojemu kandidat može iznijeti detalje o presudi/ama.

• Upamtite da, osim ako je ovo pitanje postavljeno tijekom procesa regrutacije ili tijekom intervjua, kandidat nije u obvezi otkriti te podatke.

• Primjenjujte politiku jednakih mogućnosti te u nju ugradite izjavu o uključivanju bivših prekršitelja. Svakako uključite izjavu o tomu da se nepovezane presude ne moraju otkrivati ili raspravljati.

Trebate li podijeliti osjetljive informacije s drugim ljudima?Mišljenja o tomu trebaju li suradnici i volonteri od početka biti upoznati s tim da je novi volonter bivši zatvorenik podijeljena su. Do odgovora na ovo pitanje nije lako doći iz sljedećih razloga:• Iako podržava transparentnost organizacije, može dovesti i

do problema kao što je veći pritisak na bivšeg zatvorenika po pitanju izvedbe kao i stroži nadzor njihova rada.

• Može i izolirati bivšeg zatvorenika te stvoriti napetosti u okolini i odnosima.

S druge strane, ako suradnici nisu od početka informirani i slučajno saznaju, posljedice mogu biti ozbiljnije. Na primjer, bivši zatvorenici mogu čak i napustiti organiazciju, osjećajući kako je odnos s drugima uništen. Potrebno je stoga propitati komunikacijske politike organizacije kako bi pomogle u odlučivanju o najboljem pristupu u danim okolnostima pojedinog slučaja. Ključno je i obavijestiti volontera koje će informacije biti podijeljene i s kim.

Upravljanje i podrška bivšim zatvorenicima Kako biste potaknuli uspješnu tranziciju bivših zatvorenika u volontiranje, treba obratiti pozornost na sljedeće mjere: • Potrebno je dobro razmisliti kako osigurati podršku višeg

menadžmenta. Njihova je podrška ključna; ako je inicijativa podržana na vrhu, bit će podržana i na dnu.

• Prema volonteru/ki treba se odnositi kao prema bilo kojoj drugoj osobi, a sigurno neće htjeti biti izdvajan/a zbog bilo kakve posebne pozornosti. Međutim, važno je biti svjestan/na povijesti volontera/ke. Na primjer, ako dugo nije bio/la aktivan/na ili sudjelovao/la u aktivnostima, malo strpljenja svima će dobro doći.

• Mnogi od bivših zatvorenika pate od niskog samopouzdanja i imaju osjećaj da svi o njima misle najgore. Važno je odnositi se prema novom volonteru kao prema svakom drugom, stvarajući prijateljsko i pozitivno okruženje i pružajući jasne upute i očekivanja.

• Mogla bi biti dobra ideja dodijeliti novacima „kompanjona” za početak njihovog volonterskog iskustva kako bi im pomogli steći iskustvo i osigurali da nsiu preopterećeni ili izolirani.

Učinkovito komuniciranjeKomunikacija je prvi izazov u radu s ljudima koji su dugo živjeli u zatvoru. U mnogim slučajevima, odnos zatvorskih čuvara prema njima bio je bezličan. Komuniciranje bez predrasuda prvi je korak prema stvaranju plodnog odnosa. Evo nekoliko korisnih savjeta: • Odnosite se prema bivšim zatvorenicima kao prema normalnim

osobama sa željama, brigama i ocjećajima, a ne kao prema maloljetnicima koji nisu sposobni razumjeti i ponašati se kao odrasli.

• Gledajte ih ravno u oči. Ne izbjegavajte kontakt očima.

• Pokažite im poštovanje koristeći službeni jezik dok ne požele opušteniji pristup.

• Budite jasni oko pravila i politika.

• Ako volonter/ka nije prikladan/na, jasno objasnite razloge. Na primjer, zato što otvoreno volontersko mjesto isključuje osobe s kaznenom presudom ili zbog razloga koji nije povezan s tim.

str 59

RegrutacijaMožete se javiti pružateljima usluga koji brinu o osobama koje su izašle iz zatvora (posebice socijalnih ili zdravstvenih usluga) ili pokušajte kontaktirati osobe koje rade s ljudima koji će biti uskoro pušteni iz zatvora (socijalni radnici, terapeuti, svećenici). Oni mogu prenijeti informaciju o mogućnostima volontiranja ovoj ciljnoj skupini i uputiti vam bivše zatvorenike. Dobra ideja je početi malim koracima. Primite jednog bivšeg zavorenika i učite iz iskustva.

Prikladne volonterske pozicijeKada razmišljate o prikaldnim pozicijama za bivše zatvorenike, svakako provedite procjenu rizika za svaku od uloga i obratite pozornost postoji li rizik od ponavljanja djela. Procjena rizika trebala bi usporediti informacije o prirodi djela i dosuđenoj presudi s jedne strane i aktivnostima predviđenima volonterskom pozicijom s druge strane. Više nego sigurno, pojedinci koji su počinili seksualne zločine neće biti prikladni za volontiranje s djecom ili ranjivim skupinama. Morat ćete razmisliti o drugim presudama koje će spriječiti bivše zatvorenike u direktnom radu s korisnicima. Istodobno, mogu biti od velike pomoći sa zadatcima koji ne uključuju izravan pristup djeci ili ranjivim osobama.

Iskustvo pokazuje kako mnogi bivši zatvorenici često vole manualne poslove. No, pristupajte im kao pojedincima i uvijek ih pitajte koja su njihova očekivanja i interesi vezani uz volontiranje.

Zahvale: Ovaj se odjeljak temelji na: • „Irsko udruženje za socijalnu integraciju prekršitelja” (IASIO),

Hiring Someone with a Criminal Conviction – Frequently Asked Questions for Employers; (www.iasio.ie)

• Volunteer Now, Ex-Offenders and Volunteering Checklist, lipanj 2009. (www.volunteernow.co.uk/fs/doc/publications/ex-offenders-and-volunteering-checklist-nl.pdf)

Uključivanje beskućnika i donedavnih beskućnika kao volontera

Opis ciljne skupineTeško je utvrditi koliko u svijetu ima beskućnika jer države zakonski različito definiraju beskućništvo. Prema podatcima UN-a, 2005. godine oko 100 milijuna ljudi diljem svijeta bili su beskućnici.

Temeljni je problem beskućništva nedostatak smještaja, topline i sigurnosti. Beskućnici se često suočavaju s različitim socijalnim zaprekama kao što su, pored ostalih životnih potreba, ograničen pristup privatnim i javnim uslugama. Često su izloženi fizičkom nasilju, a mogu ih i ignorirati ili ismijavati, pljuvati po njima i nazivati pogrdnim imenima. Posljedično, mogu imati nisko samopouzdanje i samopovjerenje, osjećati se beskorisnima za zajednicu i mogu biti nesposobni uspostaviti vezu s drugim ljudima i zajednicom te postati izolirani.

Iako su mnoge države razvile socijalne politike za rad s beskućnicima, mali broj ih je prepoznao snagu volontiranja kao alata za socijalnu inkluziju.

Uključivanje osoba koje su trenutno beskućnici (ili su do nedavno bili beskućnici) kao volontera može pomoći u njihovu izlasku iz društevene izolacije. Također, može pomoći i s propitivanjem stereotipa vezanih uz beskućništvo (npr. beskućnici nemaju što ponuditi svojoj zajednici). Važno je upamtiti kako su uzroci beskućništva brojni i različiti: od nedostatka kvalitetnog i pristupačnog smještaja do problema kao što su ovisnosti, teškoće mentalnog zdravlja, poteškoće u učenju, siromaštvo, nezaposlenost, nasilne veze i raspad obitelji. Osobe koje su živjele u udomiteljskim obiteljima i mladi ljudi koji izlaze iz sustava skrbi također su izloženi visokom riziku od beskućništva.

Savjeti za uključivanje beskućnika kao volonteraBeskućnici često nemaju kapaciteta za volontiranje i obično ne traže mogućnosti za volontiranje jer je njihov glavni cilj preživjeti – pronaći nešto za jelo i osigurati smještaj. Iz tih razloga nisu uobičajena ciljna skupina kada govorimo o volontiranju. Međutim, za beskućnike je uobičajeno, a posebno za osobe koje su izašle iz beskućništva, da u određenoj mjeri volontiraju za organizacije koje

str 61

skrbe o njima kao korisnicima. Takve organizacije često upoznaju beskućnike s volontiranjem i u tomu vide dobar način njihove resocijalizacije.

Kada uključujete beskućnike i osobe koje su izašle iz beskućništva u volontiranje, važno je dobro isplanirati volonterski program. Ovo znači da trebate pripremiti vaše korisnike, zaposlenike i druge volontere kako bi prihvatili beskućnike kao vrijedne suradnike te stvoriti ozračje otvorenosti i jednakog odnosa prema svima. To se može postići samo ako je osoblje koje upravlja volonterima propisno obučeno i podržano u obavljanju svojih poslova. Važno je i biti spreman i svjestan predrasuda u zajednici prema beskućnicima te imati na umu kako neki korisnici također mogu imati predrasude prema volonterima beskućnicima.

Evo nekoliko savjeta za razvoj inkluzivnog volonterskog programa koji uključuje beskućnike ili osobe koje su izašle iz beskućništva: • Upoznajte se s problemima koje beskućnici imaju u vašoj

zajednici.

• Pripremite vaše zaposlenike, korisnike i druge volontere na uključivanje beskućnika kroz razgovore sa stručnjacima ili organizacijama koje rade u području beskućništva.

• Započnite s uključivanjem zainteresiranih i motiviranih beskućnika zajedno s drugim volonterima u neke od usluga koje pružate. To će pomoći stvoriti pozitivan primjer i pomoći drugima da razmisle o takvoj mogućnosti.

• Ako je potrebno, tražite savjet i pitajte stručnjake (socijalne radnike/ice, psihologe/inje, pravnike/ice itd.).

• Pokušajte predvidjeti potencijalne izazove (potencijalni nedostatak pouzdanosti ovih volontera, problemi vezani uz osobnu higijenu ili glad) i unaprijed smislite kako rješavati te probleme.

• Razmislite o granicama kada uključujete bivše beskućnike volontere u programe usluga za beskućnike. Imajte na umu kako bivši beskućnici mogu poznavati neke od korisnika usluga i da za njih može biti izazov odvojiti se od skupine kojoj su nekada pripadali. Također, neki korisnici usluga bivše će beskućnike volontere doživjeti kao inspiraciju, ali nekima taj odnos može biti zahtjevan (npr. mogu se osjećati kao da su podbacili u usporedbi s volonterima).

• Uključite njihove mreže podrške. Ako vam potencijalni volonter kaže da stanuje u potpomognutom smještaju ili koristi neku od besplatnih usluga u zajednici, trebali biste raspraviti mogućnost kontaktiranja njihovog osoblja radi razgovora o mogućim potrebama za podrškom. Suradnja će biti korisna za sve uključene – osigurat će kvalitetnu podršku i razvoj.

• Razmislite o važnosti policijske provjere za pojedinu volontersku ulogu. Obavijestite potencijalnog volontera o pravilima koje imate o pravomoćnim presudama (vrste djela, vrijeme proteklo od presude). Možda ćete morati napraviti procjenu rizika informacija koje je kandidat dao o sebi i uzeti ih u obzir kod odabira prikladne volonterske uloge.

• Pitanje mentalnog zdravlja mora biti otvoreno i u fazi prijave i u fazi razgovora. Možda možete razgovarati o tomu što utječe na kandidata i kako bi moglo utjecati na njegovo volontiranje. Morate napraviti procjenu rizika za volontersku uloge u odnosu

str 63

na bilo kakav problem s mentalnim zdravljem – uzimajući u obzir elemente kao što su rad na samo, uloga i zadatci, potencijalni stres, razina supervizije, kakvi se oblici podrške mogu dodatno osigurati, lijekovi, priroda usluga i vrste korisnika.

RegrutacijaNajbolji način za regrutaciju volontera iz ove skupine je kontaktirati ustanove i organizacije koje rade s beskućnicima, kao što su prihvatilišta za beskućnike, udruge koje rade na problemima beskućništva, pučke kuhinje i centri za socijalnu skrb. Ne uklapaju se svi koji su iskusili beskućništvo u uvriježene stereotipe o osobama koje spavaju na otvorenom, imaju probleme s mentalnim zdravljem i neki oblik ovisnosti.

Dajući kandidatu vremena da u neformalnom razgovoru progovori o svojim iskustvima, pomažete sebi u odabiru najboljeg pristupa. Neke osnovne informacije možete dobiti i iz prijavnog obrasca, primjerice iz otvorenih pitanja kakvo je „Osjećate li potrebu za nekim oblikom podrške?”. Može to biti i određeno pitanje kao što je „Jeste li ikada bili beskućnik/ica?”. Takva pitanja moraju biti objašnjena i opravdana ili mogu uvrijediti potencijalne volontere.

Prikladne volonterske pozicijeKada pokušavate pronaći prikladnu volontersku poziciju za beskućnika ili osobu koja je izašla iz beskućništva, važno je utvrditi njihove potrebe i motivaciju i onda ih povezati s odgovarajućim volonterskim pozicijama. Uvijek koristite osobni pristup i upoznajte svakog beskućnika, njihove probleme i prošlost. Ljudi koji su iskusili beskućništvo možda su imali problema s ovisnošću ili sa zakonom, ali upamtite kako mnogi ljudi završe kao beskućnici zbog ekonomskih razloga.

Savjetujemo vam da napravite procjenu rizika za svaku volontersku ulogu. Na primjer, neke uloge mogu zahtijevati da je volonter „čist” neko najkraće propisano vrijeme ili potencijalne volontere treba obavijestiti o potrebnim policijskim provjerama.

Kada razmišljate o mogućim ulogama za volontere, bilo bi dobro uzeti u obzir uglavnom kratkoročne i ad hoc aktivnosti, radije

nego redovno dugoročno volontiranje. Neki beskućnici mogu imati problem s koncentracijom i često su ponajprije zaokupljeni svojim svakodnevnim problemima, a ne volontiranjem, što je sasvim prirodno. Također mogu imati poteškoće vezane uz različite ovisnosti, a to može dovesti do nedovoljne odgovornosti s njihove strane.

Dobra ideja je pozvati ih na različite aktivnosti i pokazati im da su dobrodošli, ali ne držati se strogog rasporeda (npr. bolje je reći da mogu doći u bilo koje vrijeme od jutra do večeri, nego da mogu doći na točno određen broj sati). Ne primjenjujte sankcije ako ne dođu, čak i ako su obećali doći. Dobra ideja je i uključiti ih u aktivnosti koje za njih mogu donijeti neka poboljšanja, što i jest razlog zašto ih je lakše uključiti u organizacije u kojima su bili (ili još uvijek jesu) korisnici usluga.

Pokušajte potaknuti bivše beskućnike da isprobaju volontiranje na nekoliko tjedana ili mjeseci pa provjerite kako im se sviđa. Prilagodba na rutinu redovnog volontiranja može biti izazov za osobe koje su duže vrijeme bez posla.

str 65

Ovisno o njihovim kapacitetima i zdravstvenom stanju, beskućnici i bivši beskućnici mogu dati prednost uključivanju u aktivnosti kao što su: • Manualni rad (popravci, ličenje, održavanje),

• Fizički rad u zajednici (čišćenje parkova ili drugih javnih prostora),

• Aktivnosti u izvanrednim/hitnim situacijama ili usluge humanitarne pomoći,

• Administrativni poslovi u uredu,

• Aktivnosti koje uključuju brigu o životinjama (mnogi beskućnici imaju ljubimce i imaju snažne osjećaje prema životinjama i njihovim pravima),

• Kreativne aktivnosti kao što su slikanje i dizajn (mnoge osobe koje su iskusile beskućništvo imaju sklonosti prema umjetnosti),

• Zadatci vezani uz rad s korisnicima organizacije, ako je prihvatljivo.

Ako beskućnike ili bivše beskućnike uključite u administrativne poslove, budite spremni, barem na početku, provjeravati rezultate. Mnogi su od njih dugotrajno nezaposleni pa je njihova sposobnost koncentracije i poreuzimanja odgovornosti za ishode posla možda oslabljena.

Uključivanje beskućnika i bivših beskućnika u volontiranje treba se raditi pojedinačno jer može biti izazov upravljati grupnom dinamikom, pogotovo ako se potencijalni volonteri međusobno poznaju. Svakako je lakše raditi na individualnoj osnovi.

Učinkovito komuniciranjeVažno je uspostaviti dobre odnose s volonterima tijekom cijelog procesa.

U nastavku dajemo nekoliko savjeta za komuniciranje s beskućnicima ili osobama koje su izašle iz beskućništva:• Nađite vremena za pojedinačne razgovore sa svakim/om

volonterom/kom.

• Nemojte ih prisiljavati na razgovor o privatnim stvarima ako ne žele.

• Ako je važno za ulogu, otvoreno ih pitajte o životnim navikama i potencijalnim ovisnostima ili liječenju od ovisnosti ili nedavnim prekršajima/kršenjima zakona.

• Stvarajte odnose temeljene na povjerenju – dajte im pozornosti, ali se istovremeno pobrinite da jasno objasnite svoju ulogu koordinatora volontera.

• Slušajte i pokušajte razumjeti njih, njihove probleme i potrebe.

• Budite ljubazni i podržite ih u obavljanju volonterskih zadataka.

• Budite spremni reći ne. Beskućnici mogu očekivati reciprocitet i tražiti od vas pomoć ako su vam pomogli volontiranjem. Ako traže podršku i pomoć koje izlaze iz okvira vaše uloge, recite da im ne možete pomoći i uputite ih na druge ustanove/organizacije koje im mogu pružiti potrebnu podršku.

Podrška volonterima i koordinatorima volonteraNekim koordinatorima volontera i ljudima koji izravno rade s beskućnicima može biti teško ne uključiti se u teške životne priče o kojima slušaju. Stoga se proporuča dodatna podrška, uključujući redovitu superviziju, koordinatorima volontera.

Zahvale: Ovaj se odjeljak temelji na savjetima: • Sanje Bunić iz Knjižnica grada Zagreba i njihovom iskustvu

provedbe inkluzivnih volonterskih programa za beskućnike; (www.kgz.hr)

• Dublin Simon Community u Irskoj; (www.dubsimon.ie)

• Organizacije Depaul iz Irske. (www.depaulireland.org)

str 67

Kontakt podatci partnerskih organizacija

HrvatskaVolonterski centar OsijekLorenza Jagera 12, 31 000 Osijek, [email protected]

DanskaFrivillig centre og Selvhjælp Danmark (FriSe)Østerågade 2, 9000 Aalborg, [email protected]

MađarskaÖnkentes Központ AlapitvanyMarczibányi tér 3., 1022 Budapest, Hungarywww.onkentes.hu, [email protected]

IrskaVolunteer Ireland18 Eustace Street, Temple Bar, Dublin 2, [email protected]

ItalijaVolontariato Torino – Vol.ToVia Giolitti 21, 10123 Torino, Italywww.volontariato.torino.itcentroservizi@volontariato.torino.it

Latvijabrīvprātīgais.lvZiedu iela 8-8, Aizpute, LV-3456, [email protected]

RumunjskaPro Vobis – Centrul National De Resurse Pentru Voluntariat6, Rene Descartes Street, Cluj-Napoca, [email protected]

SlovačkaPlatform of Volunteer Centers and OrganisationsHviezdoslavova 119, 900 31 Stupava, Slovakiawww.dobrovolnickecentra.skplatforma@dobrovolnickecentra.sk

Documents

INKLUZIVNO VOLONTIRANJE - vcos.hr · str 1. Uvod 2 I. dio – Opći aspekti inkluzivnog volontiranja 5. 1. Organizacije koje uključuju volontere i inkluzija 5 2. Važnost kvalitetnog