SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Igor Maljković

REVIZIJSKI ASPEKTI NASTAVKA POSLOVANJA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

REVIZIJSKI ASPEKTI NASTAVKA POSLOVANJA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Revizija Mentor: dr. sc. Neda Vitezić Student: Igor Maljković

Studijski smjer: Financije i bankarstvo JMBAG: 0081095540

Rijeka, rujan 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ...................................................................... 2

1.2. Radna hipoteza .......................................................................................................... 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ......................................................................................... 3

1.4. Znanstvene metode istraživanja................................................................................. 3

1.5. Struktura rada ............................................................................................................ 3

2. REVIZIJA KAO VAŽAN ČIMBENIK UPRAVLJANJA PODUZEĆEM ................. 5

2.1. Uloga revizije danas i njeni korisnici ........................................................................ 6

2.2. Vrste revizija i njihove karakteristike ........................................................................ 7

2.2.1. Interna revizija .................................................................................................... 8

2.2.2. Državna revizija ................................................................................................ 10

2.2.3. Eksterna revizija ............................................................................................... 12

2.4. Obveznici financijskih izvještaja ............................................................................. 15

3. REVIZIJA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA ............................................................... 17

3.1. Načela revizije ......................................................................................................... 17

3.2. Revizijski standardi ................................................................................................. 19

3.2.1. Općeprihvaćeni revizorski standardi ................................................................ 19

3.2.2. Međunarodni revizorski standardi .................................................................... 20

3.3. Revizijski rizici ........................................................................................................ 22

3.4. Postupak i aktivnosti revizije financijskih izvještaja ............................................... 24

3.3.1. Faza planiranja i predrevizijski postupci .......................................................... 24

3.3.2. Faza provjere internih kontrola i procjenjivanja rizika ..................................... 25

3.3.3. Faza provjere vjerodostojnosti podataka .......................................................... 27

3.3.4. Objedinjavanje rezultata i izvješćivanje ........................................................... 28

3.4. Mišljenje kao rezultat revizije financijskih izvještaja ............................................. 29

4. NASTAVAK POSLOVANJA U REVIZIJI .............................................................. 32

4.1. Standard vremenske neograničenosti poslovanja .................................................... 32

4.1.1. Pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja ....................................... 32

4.1.2. Odgovornost menadžmenta .............................................................................. 33

4.1.4. Odgovornost revizora ....................................................................................... 36

4.1.4.1. Razmatranje planiranja i vrednovanje procjene menadžmenta .................. 37

4.1.4.2. Revizorski zaključci ................................................................................... 39

5. PROGNOZIRANJE NASTAVKA POSLOVANJA .................................................. 40

5.1. Uzroci poslovnih poremećaja .................................................................................. 40

5.2. Modeli predviđanja poslovnih poremećaja.............................................................. 41

5.2.1. Statistički modeli .............................................................................................. 42

5.2.1.1. William H. Beaver...................................................................................... 43

5.2.1.2. Edward I. Altman ....................................................................................... 44

5.2.1.3. Edward. B. Deakin ..................................................................................... 46

5.2.1.4. James A. Ohlson ......................................................................................... 47

5.2.1.5. M. E. Zmijewski ......................................................................................... 48

5.2.1.6. Christine V. Zavgren .................................................................................. 49

5.2.1.7. Peter Kralicek ............................................................................................. 50

5.2.2. Ekspertni sustavi ............................................................................................... 50

5.2.3. Teorijski modeli ................................................................................................ 52

6. ISTRAŽIVANJE NASTAVKA POSLOVANJA U REVIZIJI FINANCISKIH

IZVJEŠTAJA ................................................................................................................. 53

7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA O POVEZANOSTI NASTAVKA POSLOVANJA I

POSLOVNE USPJEŠNOSTI SUBJEKTA .................................................................... 60

7.1. Rezultati poslovanja poduzeća s procijenjenim upitnim nastavkom poslovanja .... 63

7.2. Zaključak istraživanja nastavka poslovanja ............................................................ 67

8. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 70

LITERATURA ............................................................................................................... 73

POPIS TABLICA ........................................................................................................... 77

POPIS GRAFIKONA ..................................................................................................... 79

1

1. UVOD

Naglim razvojem gospodarstva u 20. stoljeću i stvaranja globalnog tržišta poduzeća su

se počela suočavati sa sve težim situacijama na konkurencijskom polju. Ne opreznost i

ne pripremljenost na novonastale situacije na tržištu dovodile su poduzeća u financijske

probleme gdje je rezultat najčešće bio stečaj ili likvidacija. Kako je globalno tržište u fazi

razvoja imalo strelovit rast a većina sudionika na tržištu se prilagođavala slabo ili nikako

svijet je pogodila velika ekonomska kriza koja je definirala daljnji razvoj ekonomskog

razmišljanja i istraživanja.

Poduzeća da bi opstala u dinamičnim i složenim uvjetima na modernom tržištu trebala su

promijeniti način razmišljanja, reorganizirati svoje interno okruženje te prilagodit se

svom eksternom okruženju kako bi bila jedan korak ispred konkurencije. Prve i osnovne

promjene su bile u vođenju poduzeća gdje ne znanju i ne kompetenciji više nije bio mjesta

u upravljačkoj strukturi poduzeća. Novi način upravljanja doveo je do kreiranja i nove

vlasničke strukture koje su stvorile korporativni oblik upravljanja za kojeg je

karakteristično da uz vlasnike u upravljanju sudjeluju dionici, investitori i kreditori. Novi

sudionici u vlasničkoj strukturi sve manje su bili zainteresirani za procese proizvodnje i

usluga kojim se poslovni subjekt bavi, već ih je zanimao samo povrat uloženih sredstava

tj. profit. Takav način razmišljanja u korporativnom upravljanju doveo je do poslovnih

poremećaja koji se bili pogubni za sve sudionike poslovnog subjekta i dovodio je do

bankrota tj. stečaja.

Kako bi se izbjegli rizici iz poslovanja i zaštitili od loših poslovnih rezultata počele su se

razvijati ideje o kontroli svih procesa u samom poslovnom subjektu te je bilo potrebno

razviti način predviđanja poslovnih neuspjeha. Struktura poduzeća se je razvijala

postepeno i stvorila se interna kontrola kao oruđe menadžmenta u nadgledanju, provjeri

i upravljanju. Područje predviđanja poslovnih neuspjeha počelo je se pionirskim

istraživanjem Beavera (1966.) i Altmana (1968.) koji su postavili tvrdi temelj na kojem

se baziraju daljnja razmišljanja i istraživanja godinama koje slijede.

Uz sav razvoj razmišljanja i ustrojstva poduzeća nedostajalo je nešto što bi otklonilo

rizike koji proizlaze iz krive prezentacije financijskih izvještaja na čijim rezultatima

vlasničke i upravljačke strukture razvijaju strategije i donose poslovne odluke. Odluke

donesene na lažnim rezultatima dovode do pogubnih poslovnih rezultata, do stečaja

2

poduzeća ili likvidacije. Na ovom problemu iznjedrila je potreba za uslugama revizije

kako interne u samom poslovnom subjektu tako i eksterne revizije čije usluge vlasnička

struktura angažira kako bi dobila neovisno mišljenje o istinitosti prezentiranih podataka

u financijskim izvještajima. Zadaća revizije kao profesije je prikupiti sve podatke iz

cjelokupnog poslovnog subjekta te analizirat ih kako bi se otkrile pogreške u prikazivanju

financijskih rezultata koje će iznijeti u svom izvještaju vlasnicima, te će u sklopu toga

izvještaja priložiti i svoje mišljenje o sposobnosti poslovnog subjekta da nastavi

poslovanje s pretpostavkom vremenske neograničenosti. Na osnovi tog mišljenja koje je

potkrijepljeno znanstvenim analitičkim metodama vlasnička struktura može donositi

isprave poslovne odluke kojima će povećati profiti ili ih pripremiti na mogući stečaj ili

likvidaciju. U ovom radu pod temom „Revizijski aspekti nastavka poslovanja“

predstavlja se povezanost procjene nastavka poslovanja i uspješnosti poslovnog subjekta.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja je: prilikom sastavljanja financijskih izvještaja radi raznih internih

i eksternih razloga dolazi do krivog prezentiranja pokazatelja ekonomske uspješnosti te

takvi izvještaji koji ne prikazuju realno podatke, za korisnike tj. investitora predstavljaju

rizik zbog čega dolazi do gubitaka ili stečaja poslovnih subjekata.

Predmet istraživanja je: istraživanje i analiza financijskih pokazatelja i metoda njihove

obrade koje ukazuju na probleme koje dovode do negativnih poslovnih rezultata.

Sintezom problema i predmeta istraživanja dolazi se do objekta istraživanja koji je u

ovom radu procjena vremenski neograničenog nastavka poslovanja u financijskim

izvještajima poslovnih subjekata.

1.2. Radna hipoteza

Sintezom predmeta, problema i objekta istraživanja postavljena je radna hipoteza:

poučavanjem revizijskih postupaka i aktivnosti prilikom izvođenja revizije financijskih

izvještaja te statističkom obradom prikupljenih podataka moguće je otkriti poslovne

poremećaje koji ukazuju na sumnju nastavka poslovanja tj. stečaj ili likvidaciju

poslovnog subjekta.

3

Radna hipoteza pobliže se može definirati s pomoćnim hipotezama:

1. PH1: ocjenom postojećih revizijskih rizika u postupku revizije moguće je utvrditi

namjerne ili nenamjerne pogreške u iskazivanju podataka i njihov utjecaj na

revizijsko mišljenje

2. PH2: korištenjem odgovarajućih modela previđanja moguće je prognozirati

financijske poremećaje u poduzeću

3. PH3: poduzeća kod kojih je naglašena sumnja u nastavak poslovanja su i manje

uspješna.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha i ciljevi ovog istraživanja su ukazati na važnost vjerodostojne revizorske procjene

nastavka poslovanja na temelju analitičkih postupaka prikupljenih podataka o poslovnom

subjektu i ocjeni menadžmenta u vezi nastavka poslovanja.

Za ispunjenje svrhe i ciljeva istraživanja potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. Što je revizija te koja je njena uloga u upravljanju poduzećem?

2. Koje su sličnosti a koje su razlike između pojedinih vrsta revizija?

3. Koje su sve faze i aktivnost tijekom revizije financijskih izvještaja?

4. Što je procjena nastavka poslovanja te tko sudjeluje u procjeni?

5. Zašto je procjena nastavka poslovanja od ključne važnosti za poduzeće?

6. Koji su modeli predviđanja poslovnih poremećaja u reviziji?

7. Koja je povezanost nastavka poslovanja i poslovne uspješnosti poduzeća?

1.4. Znanstvene metode istraživanja

Prilikom formiranja istraživanja i izrade rada korištena je kombinacija znanstvenih

metoda koje omogućuju viši stupanj sigurnosti pri prikupljanju i obradi podataka te

omogućuju provjeru rezultata. Znanstvene metode koje su korištene pri izradi su: analiza

i sinteza, induktivna i deduktivna metoda, metoda dokazivanja i opovrgavanja, metoda

uzorka, statistička metoda i metoda deskripcije.

1.5. Struktura rada

Rezultati istraživanja predočeni su u sedam međusobno povezanih dijelova.

4

U prvom dijelu, Uvodu, definirani su problem, predmet i objekt istraživanja, svrha i

ciljevi istraživanja, radna hipoteza te pomoćne hipoteze, navedene su znanstvene metode

koje su korištene tijekom istraživanja i naposljetku predstavljena je struktura rada.

Revizija kao važan čimbenik upravljanja poduzećem, naslov je drugog dijela rada u

kojem predstavljena uloga revizije danas, tko su korisnici revizije, karakteristike i podjela

revizije te tko su obveznici financijskih izvještaja.

Treći dio rada s naslovom Revizija financijskih izvještaja obrađuje temelje na kojima

počiva revizija, a to su revizorska načela i revizorski standardi, rizici koji nalaze u

revizorskom postupku te podjela aktivnosti i faze revizije financijskih izvještaja te vrste

revizijskog mišljenja.

Naslov četvrtog dijela rada je Nastavak poslovanja u reviziji, o ovom dijelu definira se

vremenska neograničenost poslovanje, njene pretpostavke, odgovornosti koje stavlja na

menadžment i revizore te razmatranje procjene vremenske pretpostavke.

Prognoziranje nastavka poslovanja naslov je petog dijela rada koji obrađuje uzroke

poslovnih poremećaja te modele koji služe za prognoziranja i otkrivanje poslovnih

poremećaja.

Naslov šestog poglavlja je Istraživanje nastavka poslovanja u reviziji financijskih

izvještaja, u ovom dijelu rada prezentira se uzorak na kojem je istraživanje bazirano,

podatci koji su korišteni te definirane varijable. Ovaj dio rada je uvod u rezultate

istraživanja prognoziranja nastavka poslovanja.

Sedmi dio rada s naslovom Rezultati istraživanja o povezanosti nastavka poslovanja

i poslovne uspješnosti subjekta, prezentira i definira ekonomske pokazatelje čijim

izračunom se dolazi do empirijskih podataka kojim se potvrđuje postavljena hipoteza, te

se iznose razudati provedenog istraživanja na definiranom uzorku.

Zaključak, koji je posljednji dio rada, sažeto i koncizno se prezentiraju najvažniji

rezultati istraživanja kojima se potvrđuje postavljenu hipotezu te je predstavljena sinteza

cijelog rada.

5

2. REVIZIJA KAO VAŽAN ČIMBENIK UPRAVLJANJA PODUZEĆEM

Danas kada su procesi na tržištu promjenjivi te globalna ekonomija nestabilna, a

korporativno upravljanje je dominantan oblik strukture poslovnog subjekta. Javlja se

potreba vlasnicima, investitorima i dioničarima za neovisnim eksternim mišljenjem

vezano na financijske izvještaje. Pošto je koncept korporativnog upravljanja balans

između općih interesa društva i interesa vlasnika, revizija postaje posrednik između njih,

te revizorska mišljenja postaju temelj za donošenje pravovaljanih odluka, strategija i

ciljeva koji će usmjeriti društvo u stabilno buduće poslovanje. Prije svega, da bi razumjeli

uloge, ciljeve, sudionike i svrhu, reviziju definiramo kao:

Revizija se najjednostavnije može definirati pomoću porijekla riječi, latinski „revidere“,

što u prijevodu znači ponovno pogledati tj. preispitati. Iz niza definicija koje se suštinski

ne razilaze, moguće je istaknuti ključne elemente revizije: ispitivanje financijskih

izvještaja, podataka o poslovanju, poslovnih knjiga i drugih dokumenata s ciljem

dobivanja pouzdanog mišljenja o ekonomskom i financijskom položaju klijenta

(Filipović, 2009: 11).

Definicijom koja je u Republici Hrvatskoj postavljena Zakonom o reviziji (ZORev),

revizija je: postupak provjere i ocjene financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih

izvještaja obveznika revizije te podataka i metoda koje se primjenjuju pri sastavljanju

financijskih izvještaja, na temelju kojih se daje stručno i neovisno mišljenje o istinitosti i

objektivnosti financijskog stanja, rezultata poslovanja i novčanih tokova (Zakon o

reviziji, NN 146/05, članak 2).

Iz sadržaja prethodnih definicija kao rezime može se zaključiti: reviziju obavlja revizor,

neovisni eksterni ili interni stručnjak koji je prikupio, obradio te procjenio sve raspoložive

podatke i dokaze o poslovnom subjektu koji je predmet njegovog rada. Nakon detaljne

analize na temelju svojih znanja, vještina i kriterija definiranih načelima i standardima

struke, iznosi nezavisno mišljenje o sposobnosti nastavka poslovanja i općenito

zakonitosti poslovanja poslovnog subjekta. Izvješće koje revizor predaje vlasnicima

predstavlja vjerodostojnu informaciju iako se može razlikovati u iskazanim numeričkim

6

podatcima od finaciskog izvjšća koje je nerevidirano, te na temelju te informacije koja

usuglašena s važećim računovodstvenim standardima i propisanim zakonima vlasnici i

investitori planiraju daljnje poslovanje, strategije i ciljeve.

2.1. Uloga revizije danas i njeni korisnici

Rizici u poslovanju su svakodnevna pojava bili oni globalnog, državnog, lokalnog ili

internog karaktera samog poslovnog subjekta. S tim situacijama nepovoljnih utjecaja na

poslovanje cilj revizije je ispitivanje realnosti informacija o poslovnom subjektu prema

definiranim kriterijima, načelima, standardima i zakonima. Svrha revizije je korisnicima

tih informacija pružiti jamstvo u istinitost i vjerodostojnost informacija koje koriste u

svom poslovanju. Te iz toga možemo zaključiti da je uloga revizije osiguravanje jamstva

u istinitost i realnost informacija korisnicima tih informacija.

Korisnici koji se služe informacijama iz financijskih izvještaja mogu se podijeliti u dvije

opće skupine, koji zadovoljavaju svoje interese na temelju njih (Filipović, 2009: 15):

1. Interni korisnici – korisnici koji su dio samog poslovnog subjekta:

· uprava – zainteresirana za sve informacije potrebne pri planiranje,

donošenju kvalitetnih poslovnih odluka i kontrolu

· radnici i sindikati – zainteresirani za informacije koje im omogućuju

procjenu stabilnosti i profitabilnosti poslodavaca, sposobnost osiguranja

plaća, mirovinskog i socijalnog prava te zapošljavanje,

2. Eksterni korisnici – korisnici koji spadaju izvan poduzeća ili njegovu okolinu:

· investitori (ulagači) – isključivo zainteresirani za procjenu rizika koji je

svojstven ulaganju kapitala kako bi se zaštitili loših poslovnih odluka

· postojeći dioničari – interesiraju ih informacije radi procjene da li im je

isplativije zadržati ili prodati dionice

· zajmodavci – kako bi se osigurali da će im se pozajmljeni novac i

pripadajuća kamata vratiti proučavaju informacije o poslovnom subjektu

koji je zatražio njihovu uslugu

· dobavljači i ostali vjerovnici – zainteresirani za informacije koje im

omogućuju spoznaju pravodobne naplate iznosa koje potražuju i ocjene

boniteta trgovačkog društva za buduće poslovne aktivnosti,

7

· kupci – prvenstveno ih zanima ocjena boniteta trgovačkog društva kako

bi planirali daljnju poslovnu suradnju

· vlada i njezine agencije – isključivo ih zanimaju informacije o uspješnosti

trgovačkih društava, da li redovno plaćaju poreze, pristojbe, carine i dr.

· javnost – zainteresirana za informacije o uspješnosti i prosperitetu

poslovanja trgovačkih društava na njezinu području, jer je to važna

pretpostavka za moguća otvaranja novih radnih mjesta, ulaganja u

infrastrukturu i sl.

· znanstvenici, analitičari i strukovne organizacije – kako bi zadovoljili

vlastite interes, zainteresirani su za informacije o poslovanju i uspješnosti

poslovnog subjekta

2.2. Vrste revizija i njihove karakteristike

U suvremenoj teoriji i praksi postoji vise načina podjele revizije, najučestalija podnijela

koja se koristi osnovna podjela koja dijeli vrste revizija u dvije grupe: podjela prema

objektu te podjela prema subjektu koji provodi reviziju (Filipović, 2009: 16).

S obzirom na predmet poslovanja tj. objekt revizije dijelimo ju na (Popović i Vitezić,

2009: 27):

· Revizija financijskih izvještaja

· Revizija poslovanja

· Revizija pravilnosti ili zakonitosti

Revizija financijskih izvještaja bavi se prikupljanjem dokaza o financijskim

informacijama, te utvrđuje jesu li financijski izvještaji sastavljeni i objavljeni u skladu s

računovodstvenim načelima te međunarodnim i hrvatskim standardima za financijsko

izvješćivanje. Detaljnije će revizija financijskih izvještaja biti obrađena u nastavku

(Filipović, 2009).

Revizija poslovanja ispituje operativne postupke, procedure i metode cjelokupnog

poslovanja ili samo aktivnosti nekih organizacijskih jedinica društva. Mjeri efikasnost i

efektivnost poslovnog subjekta, kako oni nisu čvrsto definirani kao financijski pokazatelji

koji se koriste u reviziji financijskih izvještaja, ovaj oblik revizije uglavnom je internog

8

karaktera i služi za ocjenu i upravljanje rizicima u poslovanju društva (Tušek i Žagar,

2008; Popović i Vitezić, 2009).

Revizija pravilnosti ili zakonitosti, ova vrsta revizije bavi se ispitivanjem usklađenosti

pravila, zakona, ugovora, državnih propisa koji se primjenjuju (Popović i Vitezić, 2009).

Prema subjektu koji provodi reviziju, dijelimo ju na (Popović i Vitezić, 2009: 28):

· Internu reviziju

· Državnu reviziju

· Eksternu reviziju

U nastavku će biti upoznati pojedini oblici revizije podijeljeni prema subjektu koji provodi reviziju te njihove sličnosti i različitosti.

2.2.1. Interna revizija

Ovaj oblik revizije je integriran u samo poduzeće, ono je jedan od instrumenata

menadžerske kontrole svih razina upravljanja i procesa u poduzeću. Glavna zadaća

interne revizije je nadzor procesa upravljana kojima se postižu zadani ciljevi, tj.

doprinijeti povećanju efikasnosti i efektivnosti poslovnog subjekta, te ispitivanje rizika

koji prijete iz vanjske i unutarnje okoline poslovnog subjekta (Popović i Vitezić, 2009).

Temeljne značajke pomoću kojih se može pojmovno odredit internu reviziju su (Tušek i

Sever, 2007: 278):

· internu reviziju provode osobe zaposlene u poduzeću čije se poslovanje ocjenjuje

· radi se o neovisnoj funkciji ispitivanja, prosuđivanja i ocjenjivanja, bez ikakvih

ograničenja ili restrikcija na prosudbu internog revizora

· sve aktivnosti poduzeća spadaju u djelokrug rada internog revidiranja

· interna revizija organizira se kao podrška i pomoć menadžmentu i organizaciji u

cjelini, stoga je savjetodavna (stožerna), a ne linijska funkcija poduzeća.

Internu reviziju obavlja ovlašteni interni revizor. Da bi se postalo ovlašteni interni revizor

potrebno je dobiti certifikat od Hrvatskog instituta internih revizora polaganjem za to

pripremljenog ispita pod nazivom CIA ispit (http://www.hiir.hr/default.aspx?id=12).

9

Pristup ispitu imaju sve osobe koje posjeduju visoku stručnu spremu i minimalno tri

godine radnog iskustva u poslovima financija, revizije, kontrolinga ili računovodstva .

Iako je zaposlenik u društvu koji je predmet procjenjivanja, interni revizor u svojemu

radu mora prije svega piti stručan, što znači da će svoju djelatnost obavljati neovisno,

objektivno i etično. Da bi obavili svoj posao na najvišoj razini stručnosti koja se od

internih revizora traži svoju djelatnost obavljaju na temelju Međunarodnih standarda za

profesionalno obavljanje interne revizije koji su doneseni od Međunarodnog instituta

internih revizora (IIA – The Institute of Internal Auditors). U sklopu Hrvatske zajednice

računovođa i financijskih djelatnika 1998. godine osnovan je Sekcija internih revizora

koja je usvojila na osnovu međunarodnog instituta, Hrvatske standarde interne revizije.

Standardi interne su podijeljeni u dvije grupe

(http://hiir.hr/userDocsImages/novosti/brosure/okvir%20profesionalnog%20djelovanja.

pdf):

1. Opći standardi (1000-1999) – ovim standardima definirana je djelatnost same

interne revizije, upute kako neovisno i objektivno izvršiti internu reviziju te kako

stručno i s dužnom pažnjom postupati s predmetom ispitivanja

2. Standardi izvođenja (2000-2999) – planiranje, ovlasti, odgovornosti,

koordinacija, procjenjivanje kvalitete rada te upravljanje osobljem definirani su

ovom skupinom standarda kako bi internom revizoru pružili upute i smjernice

kako svoju okolinu prilagoditi što kvalitetnije i ustrojiti je za što efikasnije

poslovanje

Hrvatski institut internih revizora osnovan je 2006 godine i djeluje u četiri sekcije

(http://www.hiir.hr/default.aspx?id=14):

1. Sekcija bankara i financijskih institucija – cilj ove sekcije je izgradnja mreže

internih revizora u financijskim institucijama, te učvrstiti status uspostavljanjem

međusobnog povjerenja i poboljšanja komunikacije s nadzornim institucijama

(HNB, HANFA, FINA)

2. Sekcija za javni sektor – sudjeluje u unaprijeđenu, poboljšanju i olakšanju

djelatnosti internih revizora u javnim poduzećima i društvima. Cilj je da korisnici

državnog proračuna posluju po definiranim standardima i da ustroj tih društava

bude prema donesenim zakonskim kriterijima.

10

3. Sekcija za gospodarstvo – kroz zajednički rad i suradnju internih revizora javnih

društava te internih revizora privatnih društava, aktivno doprinijeti unaprjeđenju

struke interne revizije u Hrvatskoj

4. Sekcija za informacijske sustave (IS) – razvoj informacijskih tehnologinja na

području interne i eksterne revizije, metodologija, osposobljavanje i obrazovanje

korisnika za korištenje ove tehnologije samo su neki od ciljeva ove sekcije

Za razumijevane interne revizije potrebno je razlikovat internu kontrolu od interne

revizije, tako je interna kontrola zadužena za zakonska usklađenja s propisima,

pouzdanost financijskih izvještaja i učinkovitost poslovanja, te za ranu detekciju i

prevenciju rizika s poslovanja tj. obavlja prethodni nadzor poslovnih događaja. Dok je s

druge strane interna revizija zadužena za naknadni nadzor poslovnih događaja koji nastali

(Messier, 2000).

Nakon procjene poslovanja i izvršene revizije, svoj zaključak tj. izvještaj interni revizor

predaje nadzornom odboru poslovnog subjekta u kojem je zaposlen i kojem direktno

odgovara za svoj rad. U izvještaju interni revizor iznosi svoja zapažanja, mišljenje i

preporuke da bi poslovni subjekt što lakše nastavio poslovati i izbjegavati rizike iz

poslovanja.

2.2.2. Državna revizija

Reguliranje institucija koje se financiraju iz državnog proračuna, javnih poduzeća, javnih

društava i drugih pravnih osoba u kojima je država većinski vlasnik je predmet državne

revizije. Regulirana je Zakonom o državnom uredu za reviziju (NN, 80/11). Državni ured

za reviziju je samostalan i neovisan u svom radu te je najviša revizorska institucija u

Republici Hrvatskoj. Smješten je u Zagrebu, a njime upravlja glavni državni revizor kojeg

imenuje Hrvatski Sabor na osam godina uz mogućnost ponovnog imenovanja. Državni

ured za reviziju osnova ne 1993. godine na temelju Zakona o državnoj reviziji, s radom

počine u studenome 1994. godine (http://www.revizija.hr/). Izvještaje podnosi

Hrvatskom saboru, a sredstva za rad ureda osigurana su iz proračuna koja planira

samostalno. Iz obavljenih poslova revizije može ostvarit vlastiti prihod koji koristi za

unaprjeđenje rada Državnog ureda za reviziju (Zakon o državnom uredu za reviziju NN,

80/11).

11

Reviziju obavlja ovlašteni državni revizor, neovisna stručna osoba koja ispunjava

sljedeće uvjete (Zakon o državnom uredu za reviziju NN, 80/11, članak 17):

· da je državljanin Republike Hrvatske,

· da ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani

preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni

studij ekonomskog, pravnog ili drugog odgovarajućeg usmjerenja

· da nije osuđivan za kaznena djela, te

· posjeduje certifikat ovlaštenog državnog revizora: koji se polaže prema

programu kojeg donosi glavni državni revizor. Kandidat za polaganje ispita

mora imati najmanje tri godine radnog iskustava u struci. Ispit se polaze pred

povjerenstvom kojeg izabire glavni državni revizor ( Zakon o državnom uredu

za reviziju, NN 80/11, članak 18).

Nakon što je ispunio sve potrebe uvijete i postao ovlašteni državni revizor, obavlja

reviziju kojoj podliježu (Zakon i državnom uredu za reviziju, NN 80/11, članka 6):

državni prihodi i rashodi, financijski izvještaji i financijske transakcije jedinica državnog

sektora, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba koje se

financiraju iz proračuna, pravnih osoba kojima je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica

lokalne i područne (regionalne) samouprave, društava i drugih pravnih osoba u kojima

Republika Hrvatska, odnosno jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju

većinsko vlasništvo nad dionicama, odnosno udjelima te korištenje sredstava Europske

unije i drugih međunarodnih organizacija ili institucija za financiranje javnih potreba. Pod

jedinicama državnog sektora i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, u

smislu ovoga Zakona, podrazumijevaju se sva tijela zakonodavne, izvršne i sudbene

vlasti, kao i sve agencije, institucije i drugi subjekti na razini Republike Hrvatske i razini

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, financirana iz državnog proračuna

ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Revizija izvještaja o

izvršenju državnog proračuna obavlja se svake godine, a izvješće o obavljenoj reviziji

dostavlja se Hrvatskom saboru do 1. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu.

Revizija je, u smislu ovoga Zakona, ispitivanje dokumenata, isprava, izvješća, sustava

unutarnje kontrole i unutarnje revizije, računovodstvenih i financijskih postupaka te

drugih evidencija radi utvrđivanja iskazuju li financijski izvještaji istinit financijski

12

položaj i rezultate financijskih aktivnosti u skladu s prihvaćenim računovodstvenim

načelima i računovodstvenim standardima. Revizija je i postupak ispitivanja financijskih

transakcija u smislu zakonskog korištenja sredstava. Revizija obuhvaća i davanje ocjene

o djelotvornosti i ekonomičnosti obavljanja djelatnosti, te davanje ocjene o učinkovitosti

ostvarenja ciljeva poslovanja ili ciljeva pojedinih financijskih transakcija, programa i

projekata (Zakon o državnom uredu za reviziju, NN 80/11, članka 7).

Država revizija obavlja se prema načinu i postupcima utvrđenim u okviru revizijskih

standarda INTOSAI (The International Organization of Supreme Audit Institutions,

Intosai revizorski standardi, NN 93/94, NN 146/11) prema kojima su propisani standardi

i načela, te Kodeksom profesionalne etike državnih revizora.

2.2.3. Eksterna revizija

Za razliku od interne revizije, gdje je revizor zaposlenik društva koji je predmet procjene,

eksterni revizor je stručna, neovisan i ovlaštena osoba koja će obaviti svoju uslugu

revizije na temelju ugovora s poslovnim subjektom čiji nije zaposlenik ili vlasnik, tj. nema

nikakav vezu sa samim subjektom osim ugovora o reviziji. Eksterni revizor će ispitati

objektivnost i realnost financijskih izvještaja poslovnog subjekta koji ga je unajmio i

donijeti zaključak na temelju svoje neovisnosti i etičnosti kako bi vlasnicima što realnije

predstavio zatečeno stanje društva i ukazao na sumnje i nepravilnosti ako postoje.

Da bi ovaj oblik revizije postojao potrebne su institucije koje donose standarde, propise,

pravila i kodeks. Najvažnije institucije su Međunarodna federacija računovođa (IFAC -

International Federation of Accountnts) i Europska federacija računovođa (FEE - The

Federation of European Accoutants)( http://www.revizorska-komora.hr/). U Republici

Hrvatskoj to je Hrvatska komora revizora, osnovana 2006. godine

(http://www.revizorska-komora.hr/index.php/o-nama.html), koja je članica i

međunarodne i europske federacije računovođa. Hrvatska revizorska komora je stručna

organizacija revizorskih društava, samostalnih revizora i ovlaštenih revizora na teritoriju

republike hrvatske koja ima čitav niz zadaća i nadležnosti vezne za reviziju ali i druga

stručna područja koja se nadovezuju na reviziju sukladno odredbama Zakona o reviziji

(Zakon o reviziji, NN 146/05, članak 32):

1. prevodi, objavljuje i daje tumačenja Međunarodnih revizijskih standarda,

13

2. donosi kodeks profesionalne etike revizora,

3. donosi tarifu revizorskih usluga,

4. predlaže program revizorskih ispita, program poznavanja zakonodavstva

Republike Hrvatske, provodi stručno obrazovanje i organizira ispite za stjecanje

zvanja ovlaštenog revizora,

5. izdaje certifikat ovlaštenog revizora,

6. propisuje uvjete i provodi nostrifikaciju stranih isprava - certifikata ovlaštenih

revizora,

7. vodi registar ovlaštenih revizora i registre samostalnih revizora, zajedničkih

revizorskih ureda i revizorskih društava,

8. daje prethodnu dozvolu za upis osnivanja revizorskih društava u sudski registar i

upis promjena u vezi s tim društvima u sudski registar,

9. izdaje i oduzima dozvole za rad samostalnim revizorima i revizorskim društvima,

10. određuje stopu doprinosa, iznos članarine i druge prihode,

11. brine se o ugledu revizijske profesije,

12. izrađuje minimalnu metodologiju obavljanja provjere kvalitete rada revizorskih

društava, samostalnih revizora i ovlaštenih revizora,

13. nadzire rad i provjerava kvalitetu rada revizorskih društava, samostalnih revizora

i ovlaštenih revizora, prema potrebi vodi stegovne postupke te poduzima potrebne

mjere da se utvrđene nepravilnosti uklone i sankcioniraju, o čemu svakih šest

mjeseci obavještava Ministarstvo financija,

14. organizira stručna savjetovanja s ciljem stručnog usavršavanja ovlaštenih revizora

i donosi program obrazovanja,

15. utvrđuje jedinstvena stajališta i objavljuje prijevode tumačenja u vezi s primjenom

propisa o reviziji, uz stalno praćenje stručnog razvoja revizorske struke,

16. daje stručna mišljenja i obrazloženja članovima Komore i trećim osobama na

njihov zahtjev,

17. prati provedbu propisa, predlaže izmjenu propisa i sudjeluje u postupku donošenja

ili izmjena propisa,

18. obavlja i druge zadaće određene ovim Zakonom, odnosno Statutom Komore

Da bi se postalo eksterni revizor potrebno je od komore steći certifikat koji dokazuje

stručnost i profesionalnost. Kandidat prije svega mora imati određene uvijete da bi dobio

14

certifikat (Zakon o reviziji, NN 146/05, članak 7): mora imati visoko stručno obrazovanje

i najmanje tri godine radnog iskustva pod mentorstvom na području revizije, mora

položiti ispit za ovlaštenog revizora, služiti se aktivno u čitanju i pisanju hrvatskim

jezikom, imati hrvatsko državljanstvo te dokaz da nije kažnjavan u području platnog

prometa i poslovanja. Kada stekne zvanje ovlaštenog revizora ima obvezu za daljnjim

usavršavanjem. Ovlašteni revizor s certifikatom uz poslove revizije može obavljati i

usluge iz područja financija i računovodstva, financijskih analiza i kontrola, poreznog i

poslovnog savjetovanja, usluge procjenjivanja vrijednosti poduzeća, imovine i obveza,

usluge sudskog vještačenja i izrade ekonomske ocjene investicijskih projekata. Uz

samostalno poslovanje samostalni revizor s certifikatom može otvoriti i (Zakon o reviziji,

NN 146/05, članci 9 i 10):

1. Zajednički revizorski ured – dva ili više samostalno revizora mogu ugovorom

osnovati zajednički revizorski ured radi obavljanja usluga revizije. Moraju dobiti

odobrenje od Komore koja ih upisuje u registar zajedničkih ureda.

2. Revizorsko društvo – osniva se kao trgovačko društvo u skladu s odredbama

Zakona o reviziji i Zakona o trgovačkim društvima, u upravi može biti jedan ili

više samostalnih revizora ali moraju imati tri četvrtine glasačkog prava u upravi

društva. Strana revizorska društva mogu poslovati na teritoriju Republike hrvatske

uz uvjet da posluju u skladu s zakonima Republike hrvatske.

Eksterni revizori da bi zadržali svoju radnu dozvolu strogo se moraju pridržavati

restrikcija struke (Zakon o reviziji, NN 146/05, članci 21 i 22), ne smiju obavljati reviziju

za poslovni subjekt u kojem su vlasnici ili posjeduju vlasnički udjel i dionice, ne smiju

obavljati reviziju ako su pomogli pri vođenju poslovnih knjiga ili izradi financijskih

izvještaja za godinu u kojoj obavljaju reviziju. Ako su članovi uprave, nadzornog odbora,

ako su zaposlenici poslovnog subjekta ili je u krvnom srodstvu do drugog koljena s nekim

od njih, te ako postoje druge okolnosti koje bi mogle dovesti do sumnje u sposobnost

neovisnosti i objektivnosti revizora. Ista zabrana vrijedi za samostalne revizore i

revizorska društva. Samostalni revizor ili društvo sa samo jednim zaposlenim ovlaštenim

revizorom ne mogu obavljati reviziju financijskih izvještaja u sljedećim uvjetima (Zakon

o reviziji, NN 146/05, članak 26):

15

· dioničkih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji je godišnji prihod

veći od 40.000.000,00 kuna,

· trgovačkih društava čiji vrijednosni papiri kotiraju na burzi u prvoj kotaciji ili

kotaciji javnih dioničkih društava,

· banaka, investicijskih fondova, mirovinskih fondova i društava, osiguravajućih

društava, brokerskih društava, odnosno dugih pravnih osoba koje obavljaju

financijske usluge i za koje zakon koji uređuje obavljanje tih usluga određuje

dodatni opseg revizije konsolidiranih financijskih izvještaja.

Financijski izvještaj koji revizor sastavi eksternom revizijom objavljuje se javno i svatko

ima pristup uvidu. Sve informacije koje revizori doznaju prikupljanjem i obradom

podataka, a nisu vezani na financijske izvještaje dužan je čuvati kao poslovnu tajnu

sukladno Zakonom o zaštiti tajnosti podataka. Revidiran financijski izvještaj društvo

mora predati do 30. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu nadležnoj financijskoj

agenciji, za konsolidirani revidirani izvještaj rok je 30. rujna, te za društva čije dionice

kotiraju na burzi rok za predaju revidiranog i revidiranog konsolidirano financijskog

izvještaja je 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu (Roška, 2012: 18-19).

2.4. Obveznici financijskih izvještaja

Kako se globalna ekonomija nalazi u turbulentnom razdoblju nakon globalne

gospodarske krize, te su vidljive svakodnevne oscilacije u padu i rastu vodećih svjetskih

gospodarskih sila. Sukladno tome Republika Hrvatska se nalazi u situaciji gdje

antiresecijske mjere se uvode prekasno te je vidljiva nesposobnost države da pokrene

gospodarstvo i zaštiti poduzeća od nepovoljnih utjecaja proizašlih iz uzdrmanog tržišta.

S tim u vidu da bi se izbjegao scenarij gdje veliki broj poduzeća zbog ne otkrivanja rizika

na vrijeme odlazi u stečaj ili likvidaciju, prevencije radi određeni poslovni subjekti su

dužni obaviti godišnju reviziju financijskih izvještaja.

Sukladno Zakonu o reviziji (NN 146/05, članak 6) i Zakon o izmjenama i dopunama

zakona o reviziji (NN 144/12, članak 6a) sljedeći poslovni subjekti moraju obaviti

reviziju godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih godišnjih financijskih

izvještaja:

16

· sva dionička društva, komanditna društva i društva s ograničenom odgovornošću

kojima ukupni prihod ne prelazi 30.000.000,00 kuna u godini koja prethodi

reviziji, odnosno konsolidirani ukupan prihod u godini koja prethodi reviziji

prelazi 30.000.000,00 kuna ako obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja

ne podliježu sukladno odredbama članka 17. stavaka 1. i 2. Zakona o

računovodstvu.

· sve banke, osiguravajuća društva, investicijski fondovi, mirovinski fondovi,

mirovinska osiguravajuća društva te druga društva po posebnim propisima.

· sva povezana društva bez obzira na veličinu ako vladajuće društvo podliježe

reviziji

Sukladno Zakonu o računovodstvu (NN 109/07, članak 3 i 17) reviziji podliježu svi

financijski godišnji izvještaji i konsolidirani godišnji izvještaji za sljedeće poslovne

subjekte:

· veliki poduzetnici – su oni kojim je ukupna aktiva je veća od 130.000.000,00

kuna, i prihodi veći 260.000.000,00

· srednji poduzetnici – su oni kojima ukupna aktiva ne prelazi 130.000.000,00 kuna

te im prihod ne prelazi 260.000.000,00

· poduzeća čije su dionice ili dužnički vrijednosni papiri uvršteni ili se obavlja

priprema za njihovo uvrštenje na organizirano tržište vrijednosnih papira

· poduzeća koja posluju po posebnim propisima

17

3. REVIZIJA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Za praćenje uspješnosti rezultata poslovanja te kretanja poslovnog subjekta i obavljanja

detaljne analize u odnosu na konkurenciju od temeljne važnosti su ispravni i objektivno

sastavljeni financijskim izvještaji, u kojima su objedinjene informacije o imovini,

obvezama, prihodima, rashodima, likvidnosti, solventnosti i profitu subjekta. Predmet

revizije financijskih izvještaja su financijski izvještaji, a cilj je prikupljanje dokaza koji

se nalaze u njima te na osnovu njih procijeniti da li menadžment sastavlja izvještaje na

osnovu općeprihvaćenih računovodstvenih načela i da li postoje nepravilnosti u

prikazivanju podataka.

Reviziju financijskih izvještaja ugovaraju klijenti, prvenstveno vlasnici i dioničari, kako

bi dobili neovisno mišljenje o uspješnosti poslovnog subjekta u njihovom interesu.

Svjedoci smo svakodnevnih financijskih malverzacija, prijevara i nezakonitih radnji koje

pogađaju poduzeća iz njihovog unutarnjeg i vanjskog okruženja, te iz toga se javlja

potreba vlasnika i dioničara za ugovor vanjskog, neovisnog i objektivnog revizora da im

prikupi dokaze i da iznese svoje mišljenje o zdravlju poslovnog subjekta.

Kako bi se obavila revizija financijskih izvještaja potrebno je prije svega upoznati

revizijska etička načela i standarde koja su stup struke te revizijske rizike koji prijete u

svakom revizijskom postupku.

3.1. Načela revizije

Razvojem revizije razvijale su se temeljne odrednice, koje su polako mijenjale,

oblikovale i usavršavale revizorsku djelatnost kakvu danas poznajemo. Kako revizija u

svojoj suštini provjera, ispravlja i ukazuje na nepravilnosti kod sastavljanja financijskih

izvještaja, ukazala se potreba za stvaranjem etičkih načela koje bi revizori usvojili i

poštivali, da bi se uklonila mogućnost nezakonitih radnji i navještavanja financijskih

izvještaja zbog osobne koristi u samom procesu revizije. Osnovna načela koje svaki

revizor treba usvojiti te imajući ih na umu tijekom cijelog proces revizije podijeljena su

na sljedeći način (Filipović, 2009: 48):

· Načelo zakonitosti – nalaže revizoru da prilikom ispitivanja financijskog

izvještaja utvrdi da li je sastavljen prema postojećim normama, propisima i

zakonima.

18

· Načelo profesionalne etike – prilikom izvršavanja svoje profesije revizor se treba

pridržavati Kodeksa profesionalne etike. Što znači da prije svega treba biti iskren

i pošten prema svima u njegovoj radnoj okolini. Ne smije biti pristran i dopustiti

da uđe u sukob interesa. Prilikom prikupljanja podataka uvijek se dođe do

informacija koje nisu vezane na financijski izvještaj ali mogu dovesti poslovni

subjekt u nepovoljnu poziciju s konkurencijom, stoga revizor mora piti povjerljiv

i sve takve informacije zadržati za sebe kao poslovnu tajnu. Kako bi ostao u toku

i izvršavao zadaće profesionalno revizor mora stalno usavršavati svoje znanje i

vještine te mora prtit izmjene i dopune zakona kako ne bi narušio vlastiti ugled i

ugled profesije općenito (Tušek i Žager, 2008: 146- 149; Popović i Vitezić, 2009:

41-45).

· Načelo neovisnosti – osoba koja obavlja reviziju nasmije biti niti u

profesionalnom niti u obiteljskom odnosu s predmetom svoje procjene kako se ne

bi došlo do sukoba interesa i nelojalnih radnji koje dovode zakonskog progona i

kažnjavanja (Filipović, 2009)

· Načelo stručnosti i kompetentnosti – pošto je revizija profesija tako su revizori

profesionalci u svojoj djelatnosti što prvenstveno znači da moraju imati

odgovarajuće stručno obrazovanja i znanje potrebno za obavljanje revizorskih

zadatka (Filipović, 2009)

· Načelo odgovornosti – u trenutku kada revizor otkrije nepravilnosti u poslovanju

predmeta procjene tj. nepravilnosti u njegovom financijskom izvještaju. Njegova

je dužnost da utvrdi konkretnu odgovornost za nastale nepravilnosti, ako revizor

prikrije nepravilnost i stvarno stanje poduzeća sam snosi odgovornost, posljedice

tj. sankcije (Filipović, 2009).

· Načelo dokumentiranosti (pribavljanja dokaza) – kako bi stvorio čvrstu podlogu

za svoju analizu poslovanja subjekta revizor prikupiti svu raspoloživu financijsku,

statističku, računovodstvenu i ostalu operativnu dokumentaciju, kako bi na

temelju svih dokaza napravio ispravan, istinit, realan i objektivan izvještaj

(Filipović, 2009).

· Načelo korektnog izvješćivanja – kada je gotov s revizijskom procjenom i iznosi

svoje mišljenje, revizor mora uzeti obzir sve stavke koje je obradio i na temelju

19

njih iznosi istinito, korektno i neovisno mišljenje temeljem kojeg menadžment i

vlasnici mogu prilagođavat svoje ciljeve i strategije poslovanja (Filipović, 2009).

Iz navedenih načela koja služe kao osnovne upute za pravilno izvršavanje revizije

postavljeni su temelji iz kojih su se tijekom niza godina usavršavanja razvili revizijski

standardi.

3.2. Revizijski standardi

Pri izvršavanju svoje profesije revizorima su potrebne upute kako bi obavili ugovoreni

posao što profesionalnije i jednostavnije. Pošto je revizija financijskih izvještaja jedna od

kompleksnijih aktivnosti revizorske struke, tako potreba za setom pravila i uputa je

prijeko potrebna. Stoga su se tijekom povijesti razvili standardi kako bi unaprijedili,

ubrzali i olakšali procese revizije financijskih izvještaja.

Standardi za reviziju se mogu razmatrati u kontekstu američkih općeprihvaćenih

revizorskih standarda i međunarodnih revizorskih standarda (Filipović, 2009: 49).

3.2.1. Općeprihvaćeni revizorski standardi

Nastali su u Sjedinjenim Američkim Državama četrdesetih godina prošlog stoljeća te od

tada do danas izmijenjeni vrlo malo što govori o njihovoj kvaliteti i vrijednosti.

Općeprihvaćeni revizorski standardi podijeljeni su u 3 skupine (Tušek i Žager, 2008: 122-

127):

· Opći standardi :

1. Znanje, vještine i iskustvo – samo osobe koje ih posjeduju su kvalificirane

za provođenje revizije

2. Neovisnost - u svim pitanjima vezanim kod izvršavanja zadanog predmeta

revizije

3. Stručna pažnja - pri izvršavanju ispitivanja te sastavljanja izvještaja

potrebna je na najvišem nivou

· Standardi obavljanja revizije:

1. Planiranje – potrebno je provesti temeljito planiranje te nadzor nad svim

zaposlenicima koji su prisutni u ovoj fazi

2. Interna kontrola – kako bi se utvrdili pouzdani rezultati na kraju revizije,

potrebno je proučiti i procijeniti trenutnu internu kontrolu

20

3. Dokazni materijal – da bi se stvorila osnova za mišljenje o financijskom

izvještaju potrebno je skupiti dovoljno dokaznog materijala kroz

inspekcije, promatranja i upitnike

· Standardi izvješćivanja:

1. Sklad izvještaja - da bi izvješće valjalo potrebno je istaknuti jesu li

financijski izvještaju u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim

načelima

2. Ispravno razdoblje – potrebno je u izvješću istaknuti jesu li u tekućem

razdoblju u odnosu na prethodno razdoblje dosljedno primjenjivana

računovodstvena načela

3. Istinitost informacija – ako drukčije nije istaknuto u financijskom

izvješću, objavljene informacije su odgovarajuće i istinite

4. Mišljenje – mora biti izraženo za cijeli financijski izvještaj, temeljeno na

dokazima. Ako nije moguće izraziti mišljenje potrebno je navesti razloge

koji su utjecali. Mišljenje može biti jedno od četiri moguća: pozitivno ili

bezuvjetno, mišljenje s rezervom ili uvjetno, negativno ili nepovoljno

mišljenje te odricanje od mišljenja ili suzdržavajuće mišljenje.

Općeprihvaćeni revizorski standardi su okosnica revizorske struke, vrlo su kratki ali zato

su jasni i informativni što ih čini temeljnim svakodnevnim alatom svakog revizora pri

izvršavanju revizije financijskih izvještaja.

3.2.2. Međunarodni revizorski standardi

Međunarodni revizijski standardi, za razliku od općeprihvaćenih revizijskih standarda

koji su ostali skoro nepromijenjeni od svog nastanka, nisu strogo definirani. To

prvenstveno znači da se kontinuirano unaprjeđuju i usavršavanju novim situacijama.

Zahvaljujući svojoj fleksibilnosti, države koje nemaju svoje vlastite standarde kao na

primjer Republika hrvatska, mogu ih prilagoditi vlastitoj situaciji i potrebama (Filipović,

2009). Tako Republika hrvatska u odsustvu vlastitih standarda koristi međunarodne

revizijske standarde (MRevS) koji su originalno označeni brojevima od 100 do 999

raspoređenih u devet skupina. Za potrebe izvršavanja revizorskih zadaća u hrvatskoj se

koristi podjela od sedam skupina označenih brojevima od 200 do 899, detaljna podjela

21

skupina s standardima izgleda ovako (http://www.revizorska-

komora.hr/pdf/MRevS/1_KB-za-CIP-124.pdf) :

· Odgovornost (MRevS 200 - Opći ciljevi neovisnog revizora i obavljanje revizije

u skladu s međunarodnim revizijskim standardima, MRevS 210 - Dogovaranje

uvjeta revizijskih angažmana, MRevS 220 - Kontrola kvalitete za reviziju

financijskih izvještaja MRevS 230 - Revizijska dokumentacija, MRevS 240 -

Revizorska odgovornosti u vezi s prijevarama u reviziji financijskih izvještaja,

MRevS 250 - Razmatranje zakona i regulative u reviziji financijskih izvještaja,

MRevS 260 - Komuniciranje s onima koju su zaduženi za upravljanje, MRevS

265 - Priopćavanje nedostataka u internim kontrolama onim koji su zaduženi za

upravljanje i menadžmentu)

· Planirane (MRevS 300 - Planiranje revizije financijskih izvještaja, MRevS 315 -

Prepoznavanje i procjenjivanje rizika značajnih pogrešnih prikazivanja tijekom

stjecanja razumijevanja subjekta i njegovog okruženja, MRevS 320 - Značajnost

u planiranju i obavljanju revizije, MRevS 330 - Revizorove reakcije na

procijenjene rizike)

· Interna kontrola (MRevS 402 - Revizijska razmatranja u vezi sa subjektima koji

koriste rad uslužnih organizacija, MRevS 450 - Ocjenjivanje pogrešnih prikaza

ustanovljenih tijekom revizije)

· Revizijski dokazi (MRevS 500 - Revizijski dokazi, MRevS 501 - Revizijski

dokazi posebna razmatranja za odabrane stavke, MRevS 505 - Eksterne

konfirmacije, MRevS 510 - Početni revizijski angažmani - Početna stanja, MRevS

520 - Analitički postupci, MRevS 530 - Revizijsko uzorkovanje, MRevS 540 -

Revidiranje računovodstvenih procjena, uključujući računovodstvene procjene fer

vrijednosti i s tim povezana objavljivanja, MRevS 550 - Povezane stranke,

MRevS 560 - Naknadni događaji, MRevS 570 - Vremenska neograničenost

poslovanja, MRevS 580 - Pisane izjave)

· Korištenje radom drugih (MRevS 600 - Posebna razmatranja – revizije

financijskih izvještaja grupe (uključujući rad revizora komponente), MRevS 610

- Korištenje radom internih revizora, MRevS 620 - Korištenje radom revizorovog

eksperta

22

· Zaključci revizije i izvješća (MRevS 700 - Formiranje mišljenja i izvještavanje

o financijskim izvještajima, MRevS 705 - Modifikacije mišljenja u izvještaju

neovisnog revizora, MRevS 706 - Odjeljci za isticanje pitanja i odjeljci za ostala

pitanja u izvještaju neovisnog revizora, MRevS 710 - Usporedne informacije -

usporedni iznosi i usporedni financijski izvještaji, MRevS 720 - Revizorove

odgovornosti u vezi s ostalim informacijama u dokumentima koji sadrže

revidirane financijske izvještaje

· Posebna područja (MRevS 800 - Posebna razmatranja - revizije financijskih

izvještaja sastavljenih u skladu s okvirima posebne namjene, MRevS 805 -

Posebna razmatranja - revizije pojedinačnih financijskih izvještaja i određenih

elemenata, računa ili stavaka financijskih izvještaja, MRevS 810 - Angažmani

radi izvještavanja o sažetim financijskim izvještajima)

Za potrebe ovog diplomskog rada ova podjela će biti dovoljna za razumijevanje procesa

pri izrade revidiranog financijskog izvještaja koja će se obrađivati u daljnjem dijelu.

3.3. Revizijski rizici

U postupak revizije revizor ulazi s profesionalnom sumnjom da postoji mogućnost

pogrešnog prikazivanja podataka u financijskim izvještajima. Ta mogućnost za revizora

znači rizik da će financijski izvještaji biti pogrešno objavljeni tj. da neće otkriti

nepravilnosti te će korisnicima pružiti netočne informacije na temelju kojih neće moći

donijeti pravovaljane odluke vezane za poslovanje subjekta. Rizik je veći što revizor

manje ispituje njegovo postojanje, a to predstavlja veću štetu za korisnika koji prevaljuje

krivnju na revizora i dovodi u pitanje njegova profesionalnost. Rizik se može promatrati

na razini financijskih izvještaja gdje ga revizor procjenjuje u fazi planiranja i na razini

stanja računa i transakcija koji se procjenjuje u završnoj fazi revizorskog postupka ( Tušek

i Žagar, 2008).

Vrste revizijskog rizika su sljedeće (Tušek i Žagar, 2008: 179-181; Filipović, 2009: 75-

80):

· Inherentni rizik – ako postoji značajne pogreške prikazivanja i nepravilnosti u

provedbi interne kontrole prije nego šti je revizor započeo s ispitivanjem

poslovnog subjekta za revizora predstavlja rizik. Kako je ovaj rizik pod utjecajem

nepravilnosti u prikazivanju podatka iz prošlog poslovnih razdoblja revizor nema

23

veliki utjecaj na njegovo reduciranje ali o njemu će uvelike ovisiti oblik

revizorskog mišljenja.

· Kontrolni rizik – predstavlja nepravilnosti koje su prikazane na računima,

transakcijama i financijskim izvještajima, da bi se otkrio revizor mora provjeriti

funkcioniranje internih kontrola poduzeća i računovodstvenu politiku poslovnog

subjekta. Pri otkrivanju ovog oblika rizika potrebno je napraviti testove kontrole

internih sustava na temelju kojih revizor donosi zaključak o obujmu rizika. Uvijek

je prisutan ali je cilj smanjiti ga što više je moguće, jer o njemu ovisi točnost

prikazanih podataka u gotovom financijskom izvještaju i vjerodostojnost

revizorskog mišljenja.

· Rizik neotkrivanja – u procesu prikupljanja i analize podataka o poduzeću,

postoji rizik da revizor svojim postupcima neće otkriti pogreške prikazivanja koje

se nalaze u financijskim izvještajima, računima i transakcijama. Za razliku od

inherentnog i kontrolnog rizika o kojima je odgovaran menadžment koji

organizira internu kontrolu, za rizik neotkrivanja odgovoran je revizor koji svim

svojim znanjem i vještinama nije otkrio njegovu prisutnost ( Tušek i Žagar, 2008,

181). Pri otkrivanju rizika neotkrivanja revizori se koriste sljedećim modelom

(Popović i Vitezić, 2009: 67):

Rd =

Gdje je :

Rd= planirani detekcijski rizik

Rr = prihvatljivi revizijski rizik

Ri = inherentni rizik

Rk = kontrolni rizik

Kada je obavljeni postupci procjene rizika te su utvrđene moguće okolnosti koje utječu

na pogrešno prikazivanje podataka revizor je spreman obaviti sve aktivnosti i postupke

koji su potrebni da bi mogao pravovaljano izvršiti reviziju i iznijeti svoje mišljenje o

poslovanju subjekta koji je predmet revizije.

24

3.4. Postupak i aktivnosti revizije financijskih izvještaja

Za obavljanje revizije financijskih izvještaja nisu nam dovoljna načela i standardi premda

nam oni daju čvrsto uporište i sukladno njima provodimo sve faze. Kako bi započeli

proces revizije financijskih izvještaja koji je izuzetno kompleksan revizori ga moraju

podijeliti u faze. Rješavanju ovog tipa revizije pristupa se na način da cijeli postupak

revizije se mora podijeliti na njegove dijelove koji ga sačinjavaju od najjednostavnijih do

najsloženijih i takvom metodologijom dok god se ne izgradi cijela slika, u ovo slučaju

reviziju financijskih izvještaja. Iz tog proizlazi da je prvi korak raščlamba na manje

dijelove, faze.

Svaka od pojedinih faza u cjelokupnom procesu djeluje kao lanac, ne možemo započeti

sljedeći korak ako prethodni nije riješen.

3.3.1. Faza planiranja i predrevizijski postupci

Učinkovitost obavljanja revizije financijskih izvještaja leži u detaljnom planiranju. Prije

stvaranja plana revizor se mora upoznati s poslovnim subjektom, njegovom djelatnošću

upravljačkom i vlasničkom strukturom te financijskom i tržišnom položaju. Zatim

definira strategiju i ciljeve revizije te formira revizijski tim koji može biti sastavljen od

pripravnika do revizijskih eksperata (Filipović, 2009; Popović i Vitezić, 2009).

Prikupljanje prethodnih informacija je prvi korak u ovoj fazi a počinje razgovorom prije

sastavljanja ugovora između revizora i mogućeg klijenta. Revizora zanimaju da li je prije

drugi revizor ili revizorsko društvo obavljalo reviziju te koji su uzroci prekida ugovora.

Dogovaraju cijenu i vremenski period potreban za izvršenje revizije. Obavljaju ispitivanje

povezanosti revizora i klijenta da bi se uklonio sukob interesa u samom startu. U slučaju

da je revizor već obavljao reviziju za poslovni subjekt razmotrit će samo novonastale

situacije (Popović i Vitezić, 2009).

Upoznavanje s poslovanjem i okruženjem poslovnog subjekta, kako bi se revizija obavila

stručno revizor nakon potpisivanja ugovor o reviziji tj. Ugovor o angažmanu mora

proučiti strukturu i organizaciju poduzeća, mora se upoznati s djelatnošću s kojim se

poduzeće bavi te odnos snage s konkurenciju u grani, utvrditi da li postoje neke zakonske

regulative. Mora upoznati struktura, ciljevi i strategije menadžmenta i upravnog odbora,

kakva je računovodstvena primjena, koje financijske pokazatelje koriste za mjerenje

25

uspješnosti poduzeća te kako ih izračunavaju i naposljetku upoznaju se s internom

kontrolom poslovnog subjekta (Popović i Vitezić, 2009).

Da bi obavio procjenu značajnosti ili profesionalne prosudbe i ocjenu rizika tj.

neizvjesnost u fazi planiranja revizor će obaviti preliminarne analitičke postupke kako bi

bolje upoznao poslovanje subjekta te kako bi dobio upozorenje i lakše ocijenio nastavak

poslovanja i što prije uvidio da li postoji greške u vođenju poslovnih knjiga kako bi što

brže otkrio mogući rizik ako postoji (Popović i Vitezić, 2009; Tušek i Žager, 2008).

Rano upoznavanje sa sustavom internih kontrola je vrlo je važno kako bi se u kasnijim

fazama proces financijskih izvještaja lakše obavili testovi kontrole. U ovoj fazi revizora

zanimaju pitanja vezana za procedure kojima menadžment osigurava ispunjavanje

zacrtanih ciljeve, tj. kako funkcionira sustav i postoje li kontrolni rizici, ako postoje

revizor će obratit pozornost menadžmentu na njih i probleme koje oni nose (Filipović,

2009; Popović i Vitezić, 2009)

Nakon detaljne analize svih aspekata iz unutarnjeg i vanjskog okruženja poslovnog

subjekta te procjene rizika slijedi Izrada plana i programa revizije. Plan mora uključiti

sljedeće stavke kako bi bio pregledan i valjan (Popović i Vitezić 2009: 71): opis poduzeća,

ciljeve revizije, opis ostalih vrsta usluga, vrijeme i redoslijed obavljanja revizije, opis

poslova koji će obaviti zaposleni u poduzeću, ključne datume i prethodnu ocjenu

značajnosti i funkcioniranja sustava internih kontrola. Funkcija programa je da koristi

pomoćnicima kao kontrola ispravnosti rada, sadrži brojne podatke o revizijskom

postupku, uzorku ispitivanja, postupcima kako doći do rezultata iz uzorka, rasporedu

testiranja i slično (Popović i Vitezić, 2009: 72).

3.3.2. Faza provjere internih kontrola i procjenjivanja rizika

Nakon što je revizor upoznao poduzeće i njegovu okruženje, utvrdio način na koji

menadžment organizira internu kontrolu te kako ona funkcionira u poslovnom subjektu.

Da bi otkrio kontrolni rizik ako postoji spreman je izvršiti testove kontrole. Testovi

kontrole predstavljaju postupke kojima revizor pomoću prikupljenih podataka iz

razgovora sa zaposlenicima, menadžmentom i vlasnicima, te iz financijskih i podatak

interne kontrole utvrđuje da li postoji kontrolni rizik, tj. da li postoje značajne greške pri

prikazivanju podataka poslovnog subjekta. Cilj testova kontrole je otkrivanje kontrolnog

rizika te njegovo smanjivanje na najmanju moguću razinu (Popović i Vitezić, 2009).

26

Ako su otkivane pogreške u prikazivanju podataka revizor u ovaj fazi provodi dokazne

testove, a to su postupci kojima se prikupljaju i testiraju revizorski dokazi o pogreškama

izraženim u novčanim jedinicama koje s nalaze u računima i financijskim izvješćima

poslovnog subjekta. Glavni cilj zbog kojeg revizor izvršava dokazne testove je rizik

neotkrivanja prikazanih značajnih pogrešaka u računima i financijskim izvještajima

poduzeća. Revizor se koristi analitičkim postupcima u dokaznim testovima, gdje iste

financijske pokazatelje uspoređuje s prethodnim razdobljima i procjenjuje da li postoje

značajna neobjašnjena odstupanja (Popović i Vitezić, 2009; Filipović, 2009).

Informacije temeljem kojih revizor provodi testove, izračunava pokazatelje analitičkim

postupcima te naposljetku na osnovu kojih izražava zaključak i mišljenje nazivaju se

revizorski dokazi (MRevS 500, točka 5c: 378). Da bi informacije ispunile kriterije na

temelju kojih revizor može iznijeti valjan zaključak moraju biti pouzdane i relevantne

(MRevS 500, točka A1: 379), gdje pouzdanost znači da informacija koju revizor prikupi

iz unutarnjeg vanjskog ili vanjskog okruženja mora imati neovisan i objektivan utjecaj

prema poslovnom subjektu. Relevantnost predstavlja logičku povezanost informacije sa

smjerom provođenja revizorskog postupka.

Kada u procesu revizije financijskih izvještaja revizor prikupi veliku količinu podatka

radi lakše analize izdvaja uzorak tj. manju skupinu podataka koja reprezentira ukupno sve

prikupljene podatke koje nazivamo populacija ili statistička masa. Ovaj postupak se

naziva metoda uzorka i pomoću nje donosi zaključak za populaciju. Postoje dva tipa

metode uzorka (Popović i Vitezić, 2009: 79; Tušek i Žager, 2008: 232-243):

· Statistička metoda uzorka – uzimaju se podaci za koje je moguće objektivno

testirati i izmjeriti pogreške, ovo metoda daje mogućnost matematičke točnosti ali

zbog toga stvara veće troškove prilikom obavljanja revizije

· Nestatistička metoda uzorka – revizor na temelju iskustva prosudbom odabire

uzorak koji koristi u analizi ali uvijek postoji rizika da uzorak pogrešno

reprezentira populaciju

Prilikom postupka metode uzorka potrebno je pažljivo odabrati podatke da bismo izbjegli

greške u prikazivanju te je potrebno definirati tri uvjeta (MRevS 530, točka 15: 441-443):

27

· Oblikovanje uzorka – u uzorak revizor uzima samo one podatke pomoću kojih će

donijeti pouzdan zaključak za traženu populaciju

· Veličina uzorka – veličina uzorka je obrnuto proporcionalna riziku ne otkrivanja,

što je manji rizik revizor voljan prihvatiti to će uzeti veći uzorak koji je

reprezentativniji

· Stavke koje se testiraju – revizor testira one stavke temeljem kojih donosi stvarne

zaključke o populaciji, odnosno one stavke koje imaju tipične karakteristike

populacije

Nakon što je formirao uzorak i izračunao ga, mora testirati uzorak tj. utvrditi da li postoje

pogreške i statistički rizik prije nego donese zaključak. Najčešće metode koje koristi

prilikom testiranja su metoda odstupanja, metoda omjera i metoda srednje vrijednosti

(Popović i Vitezić, 2009: 85).

Da bi revizija financijskih izvještaja bila sukladna Međunarodnim revizorskim

standardima revizor za svaki korak koji izvodi mora imati dokumentaciju na osnovu koje

se može provjeriti neovisnost i objektivnost prilikom izvršavanja revizije. Svi prikupljeni

dokazi, svi provedeni testovi te rezultati tih testova, svi rukopisi i elektronski dokumenti

i svi dokumenti od svakog člana revizijskoga tima posebno nazivaju se radna

dokumentacija na temelju koje revizor donosi svoj zaključak (MRevS 230, točka 6: 145).

3.3.3. Faza provjere vjerodostojnosti podataka

Prije završetka postupka revizije financijskih izvještaja i donošenja svog zaključka

revizor treba provjeriti vjerodostojnost prikupljenih i testiranih podataka iz prethodnih

faza. Provjeru vrši na dva načina, analitičkim postupcima provjere vjerodostojnosti i

testovima detalja (Popović i Vitezić, 2009).

Analitički postupci u završnoj fazi (MRevS 520) pomažu revizoru da otkloni posljednje

sumnje prije završetka izvještaja. U ovoj fazi ako su otkrivene nepravilnosti, revizor će

morati ponovit pojedine ili sve analitičke postupke iz prethodnih faza dok ne dobije

zadovoljavajuće rezultate. Provjera ispitivanja financijskih podataka u računima,

izvještajima, pogotovo u bilanci je temeljna zadaća ove analize (Tušek i Žager, 2008).

Ovdje je vrlo važna stavka revizijska procjena vremenske neograničenosti poslovanja

(MRevS 570) koju ćemo detaljnije obraditi u sljedećem poglavlju.

28

Ako su u bilanci otkrivene nepravilnost za utvrđivanje točnih uzroka tih nepravilnosti

revizor mora provoditi Testove detalja. Provode se na način da se testiraju, provjeravaju

te naposljetku ispravljaju sve sumnjive pojedine transakcije u bilanci (Popović i Vitezić,

2009).

3.3.4. Objedinjavanje rezultata i izvješćivanje

Nakon što je kompletirao svu radnu dokumentaciju te obavio sve potrebne postupke iz

svih prethodnih faza voditelj na čelu revizorskog tima objedinjavanje rezultate kako bi

završio reviziju i predao izvještaj. U ovoj fazi još jedanput provjeravaju je li obavljena

revizija bila u skladu s računovodstveni i revizijskim standardima i zakonskim propisima.

Kada procjene da su sve naveden stavke spremne za objavu, moraju prvo kontaktirati

predsjednika uprave ili nekog drugog ovlaštenog člana poslovnog subjekta koji je

postavljen za praćenje revizije, da bi prije objave raspravili o uočenim nepravilnostima i

nezakonitostima. Revizorska obveza je upozoriti u svom dijelu korisnike financijskih

izvještaja na te nepravilnosti ako ih upravni odbor nakon konzultacije s revizorima odluči

ostaviti u financijskom izvještaju (Popović i Vitezić, 2009).

Revizorski izvještaj je posljednji korak u procesu revizije financijskih izvještaja, njezin

rezultat. Sastavlja se u skladu Međunarodnih revizorskih standarda, te u pismenom obliku

predstavlja jasno mišljenje o financijskom izvještaju u cjelini. Revizorsko izvješće u svoje

ime potpisuje ovlašteni samostalni revizor ili u ime revizorskog društva za koje radi.

Sastavlja se na hrvatskom jeziku te se prilaže uz financijski izvještaj predmeta revidiranja

(Zakon o reviziji, NN 146/05, članak 17).

Sadržaj revizijskoga izvještaja (MRevS 700):

v Naslov – navodi se da je to Izvješće neovisnog revizora

v Naslovnik – navodi se subjekt koji je ugovorio reviziju za poslovni subjekt koji je

u njegovom vlasništvu, njegov je dioničar ili je u njegovom menadžmentu

v Uvodni odjeljak – navodi se poslovni subjekt čiji su financijski izvještaji

revidirani, revizor mora izjaviti da su financijski izvještaji revidirani, navodi se

naziv svako financijskog izvještaja sadržanog u financijskim izvještajima, dati

poziv na sažetak značajnih računovodstvenih politika i druge informacije za

pojašnjenja te navesti datum ili razdoblje svakim financijskim izvještajem

29

v Odgovornost menadžmenta – navodi se odgovornost uprave za sastavljanje i

objektivan prikaz financijskih izvještaja u skladu s Međunarodnim standardima

financijskog izvješćivanja, funkcioniranje i organiziranje interne kontrole

relevantne za fer prikazivanje financijskih izvještaja bez značajnog pogrešnog

prikazivanja uslijed prijevare ili pogreške, prikladnost računovodstvenih

evidencija koje su razumne u danim okolnostima

v Odgovornost revizora – navodi da je odgovornost revizora izraziti mišljenje o

financijskima izvještajima temeljeno na reviziji, upućuje da je pri sastavljanju

financijskog izvještaja radio u skladu s revizorskim standardima i etičkim

načelima i pravilima, upućuje da revizorska odgovornost je različita od

odgovornosti menadžmenta koji je sastavljao financijski izvještaj, navodi da

pribavljeni dokazi čine dostatnu i prikladnu osnovu za izražavanje mišljenja

v Revizorovo mišljenje – navodi svoje objektivno i neovisno mišljenje za period u

kojem je revizija obavljena

v Ostale odgovornosti – u nekim zakonodavstvima revizor može imati dodatne

odgovornosti izvješćivanja o ostalim pitanjima koje se izražava u financijskima

izvještajima

v Revizorski potpis – mora biti potpisano kako bi bilo pravovaljano

v Datum revizorskog izvještaja – revizor navodi datum kada je obavio sve postupke,

za period poslije datuma nema odgovornost

v Revizorova adresa – izvješće mora sadržavati adresu samostalnog revizora ili

društva na kojoj obavlja poslovanje

3.4. Mišljenje kao rezultat revizije financijskih izvještaja

Ono zbog čega su vlasnici, dioničari, menadžment ugovorili eksternu reviziju je

revizijsko mišljenje. Kratki, jasni, neovisni, objektivan i istinit dokaz, rezultat o stanju

poslovnog subjekta, putokaz kojim će se kretati dalje u poslovanju, te na temelju kojeg

će donijeti strateške poteze za budućnost. Revizor na temelju svih dokaza i postupka koje

je proveo tijekom obavljanja revizije iznosi u skladu s Međunarodnim revizorskim

standardima (MRevS 700 i MRevS 705).

Podjela mišljenja koja revizor može izrazit je pozitivno mišljenje kada je postupak

revizije prošao zadovoljavajuće u skladu sa standardima i nisu otkivane značajne greške

30

ili jedno od modificiranih mišljenja koji se dijele na pozitivno mišljenje s isticanjem

pitanja bez utjecaja na mišljenje, mišljenje s rezervom, suzdržanost od mišljenja ili

negativno mišljenje. Modificirano mišljenje se odnosi na ona mišljenja kad revizor u

postupku revizije otkrije nepravilnosti te ne može sastaviti standardno izvješće (Popović

i Vitezić, 2009).

Pozitivno mišljenje kada je revizor uspio obaviti sve postupke tijekom revizije a

financijski izvještaji su sastavljeni u skladu računovodstvenih načela i zakonskih propisa

te istinito i fer prikazuju u izvještaju rezultate poslovanja po svim značajnim odrednicama

(MRevS 700, točke 16-19: 648 i 649).

Pitanje bez utjecaja na mišljenje je pozitivno mišljenje koje uz odjeljka u kojem izražava

mišljenje revizor dodaje odjeljak s isticanjem pitanja koje ne utječe na mišljenje te zbog

toga ga čini modificiranim mišljenjem. Premda je izvještaj sastavljen istinito i fer

isticanjem pitanja revizor upućuje korisnika na postojanje određenih okolnosti na koje

treba obratiti pažnju (Popović i Vitezić, 2009).

Razlozi isticanja pitanja su sljedeći (Soltani, 2009: 339):

· Neadekvatna primjena općeprihvaćenih računovodstvenih načela

· Odstupanje od objavljenih računovodstvenih načela

· Značajna sumnja u sposobnost subjekta za vremenski neograničeno poslovanje

· Događaji nakon datuma bilance koje je revizor uvidio prilikom perioda obavljanja

revizije a bitno utječu na mišljenje

Mišljenje s rezervom se izražava u slučaju kada revizor tijekom postupa revizije nije

prikupio dovoljno dokaza s kojima bi otkrio pogrešno prikazivanje te ne može izraziti

temeljito mišljenje ali zaključuje da neotkrivene pogreške ako su prisutne ne bi utjecale

na sve značajne odrednice financijskih izvještaja (MRevS 705, točka 7: 675). Kada dođe

do neopravdanih odstupanja od općeprihvaćenih računovodstvenih načela,

neprimjerenog objavljivanja ili se revizor susreo ograničenjem u postupku revizije

također izražava ovaj tip mišljenja (Roška, 2012: 93). Prije izražavanja mišljenja

sastavlja se odjeljak s nazivom Osnova za mišljenje s rezervom u kojem sa navodi razlozi

za ovakvo mišljenje (MRevS 705, točka 16: 677).

Suzdržanost od mišljenja u slučaju kada revizor nije pribavio dovoljno dokaza za

izražavanje temeljitog mišljenja a pretpostavlja da pogrešna prikazivanja se odnose na

31

većinu značajnih odrednica financijskih izvještaja izražava ovaj tip mišljenja, te u slučaju

kada je prikupio dovoljno dokaza ali procjenjuje višestruke neizvjesnosti zbog kojih nije

u stanju izraziti mišljenje o financijskom izvješću (MRevS 705, točka 9 i 10: 676).

Negativno mišljenje se izražava u situacijama kad revizor prikupi dovoljan broj dokaza

iz koji zaključuje da su pogrešna prikazivanja prisutna u financijskim izvještajima

(MRevS 705, točka 8: 676). Zaključa je da u svim značajnim odrednicama financijski

položaji ne prikazuju fer i istinito. Negativno mišljenje se izdaje kada financijski

izvještaji, rezultati poslovanja i novčani tok nisu sastavljeni u skladu s opće prihvaćenim

računovodstvenim načelima i korisnike navode na krive procjene uspješnosti poslovnog

subjekta (Popović i Vitezić, 2009).

Tablica 1. Vrste modificiranog mišljenja

Vrste pitanja koje uzrokuju

modifikaciju

Revizorova prosudba o prožetosti učinaka ili mogućih

učinaka na financijsko izvješće

Značajni ali ne prožimajući Značajni i prožimajući

Financijski izvještaji su

značajno pogrešno

prikazani

Mišljene s rezervom Negativno mišljenje

Nemogućnosti pribavljanja

dostatnih i primjenjivih

revizijskih dokaza

Mišljenje s rezervom Suzdržanost od mišljenja

Izvor: MRevS 705, str 680

32

4. NASTAVAK POSLOVANJA U REVIZIJI

Procjena vremenske neograničenosti poslovanja je temeljna računovodstvena

pretpostavka, te pri sastavljanju financijskih izvještaja menadžment mora procijeniti da li

je kompanija sposobna poslovati s pretpostavkom vremenske neograničenosti. Pri toj

procjeni pomažu mu međunarodni računovodstveni standardi kako bi mu na temelju

svojih zakona i pravila olakšali sastavljanje financijskih izvještaja, temeljem kojih

naposljetku može se procijeniti da li kompanija ima ili nema sposobnost neograničenog

vremena poslovanja.

4.1. Standard vremenske neograničenosti poslovanja

Standard koji definira pravila po pitanju revizijske procjene vremenske neograničenosti

poslovanja je međunarodni revizijski standard (MRevS 570), koji osigurava upute za

pravilno ocjenjivanje financijskih izvještaja. S obzirom da je pretpostavka

neograničenosti poslovanja jedna od temeljnih računovodstvenih pretpostavki, tako ovaj

standard osigurava upute revizoru da na odgovoran, pravovaljan i legitiman način daje

točnu i istinitu ocjenu o mogućnosti neograničenog nastavka poslovanja poslovnog

subjekta koji je predmet njegove ocjene. Prilikom razmatranja revizor mora uzeti u obzir

i menadžment procjene poslovanja s pretpostavkom neograničenog nastavka poslovanja

prije iznošenja konačnih rezultata svoje procjene.

4.1.1. Pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja

Pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja temeljno je načelo za sastavljanje

financijskih izvještaja. Prema pretpostavci vremenske neograničenosti poslovanja smatra

se da subjekt nastavlja s poslovanjem u doglednoj budućnosti s time da se ne očekuje, niti

namjerava likvidacija, smanjenje obujma poslovanja ili traženje zaštite od vjerovnika

temeljem zakona ili propisa. Prema tome, imovina i obveze se iskazuju uz pretpostavku

da je subjekt sposoban iskoristiti svoju imovinu i podmiriti svoje obveze u normalnom

tijeku poslovanja (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN

28/07, MRevS 570, točka 3).

Da bi pretpostavka vremenske neograničenosti bila primjenjiva to podrazumijeva

uporabu nekih od metoda vrednovanja pozicije imovine i obveza, i to s imovinske strane:

trošak nabave, tekući trošak, tržišna ili dnevna cijena, trošak zamjene, utrživa vrijednost,

neto vrijednost koja se može realizirati, nadoknadiv iznos, sadašnja vrijednost, fer

33

vrijednost i vrijednost podmirenja. Pozicije obveza uobičajeno se mogu vrednovati

metodama troška nabave, tekućega troška, sadašnje vrijednosti, vrijednosti podmirenja i

fer vrijednosti (Zenzerović i Peruško, 2009: 350).

Kada se ne može pretpostaviti vremenska neograničenost poslovanja, uzimamo samo

odabrane metode koje najrealnije odražavaju vrijednost poslovnog subjekta. Kako u toj

situaciji poslovni subjekt prestaje obavljati svoju djelatnost. Zbog podmirenja

neispunjenih obveza poslovni subjekt će najvjerojatnije prodati imovinu kako bi podmirio

obveze i eventualan višak nakon prodaje raspodijelio vlasnicima. Što znači da

korištenjem imovine se neće ostvariti buduće ekonomske koristi, te je menadžment

primoran promijeniti osnovu po kojoj vrednuju imovinu poslovnog subjekta (Zenzerović

i Peruško, 2009).

Stoga se imovinske pozicije, radi što realnijega iskazivanja, mogu vrednovati po: tržišnoj

vrijednosti, utrživoj vrijednosti, neto vrijednosti koja se može realizirati i/ili vrijednosti

podmirenja (Zenzerović i Peruško, 2009: 351).

4.1.2. Odgovornost menadžmenta

Primarna obveza postavljanja pretpostavke vremenske neoročenosti poslovanja je

menadžmenta. On mora za razdoblje od najmanje 12 mjeseci od datuma na bilanci

sastaviti financijski izvještaj s pretpostavkom vremenske neograničenosti poslovanja.

Sastavlja financijski izvještaj na osnovi svih raspoloživih podatak i osnovnih

računovodstvenih pretpostavi, te ako postoji sumnja mora se bez zadržavanja i objaviti u

izvještaju (Zenzerović i Peruško, 2009).

Pri sastavljanju financijskih izvještaja menadžment treba procijeniti je li poduzeće u

mogućnosti i nadalje primijeniti temeljnu računovodstvenu pretpostavku neograničenog

vremena poslovanja. Financijski se izvještaji trebaju sastavljati na osnovi

računovodstvene pretpostavke neograničenog vremena poslovanja, osim ako

menadžment ne namjerava likvidirati poduzeće, prestati poslovati ili ako nema realnih

alternativa da se to učini. Ako menedžment pri navedenom prosuđivanju ima saznanja o

neizvjesnostima koje se odnose na poslovne događaje i uvjete koji mogu značajno dovesti

u sumnju mogućnost da i nadalje primjenjuje temeljnu računovodstvenu pretpostavku

neograničenog vremena poslovanja, te se neizvjesnosti trebaju objaviti. Ako se financijski

34

izvještaji ne sastavljaju na osnovi neograničenog vremena poslovanja ta se činjenica treba

objaviti zajedno s osnovom na kojoj su financijski izvještaji sastavljeni kao i razlozima

zašto poduzeće ne primjenjuje prethodno navedenu temeljnu računovodstvenu

pretpostavku neograničenog vremena poslovanja (MRS 1, NN 3/99, točka 23).

Kod prezentiranja financijskih izvještaja prema MRS 1 procjena sposobnosti

neograničenosti poslovanja je obvezna. Dok u drugim okvirima financijskog

izvještavanja zahtjev menadžmentu da napravi procjenu vremenske neograničenosti

poslovanja nije obvezan, ali pošto je to temeljno računovodstveno načelo on ima

odgovornost da obavi procjenu. Pogotovo ako postoje veće financijske neizvjesnosti i

događaji koji narušavaju sposobnost društva i dovode u pitanje sposobnost poslovnog

subjekta u neograničenost nastavka poslovanja (Zenzerović i Peruško, 2009).

Pri procjenjivanju je li temeljna pretpostavka neograničenog vremena poslovanja

prikladna, menadžment uzima u obzir sve raspoložive informacije za predvidivo buduće

razdoblje, koje bi trebalo najmanje biti za razdoblje od dvanaest mjeseci od datuma

bilance, s time da razdoblje nije ograničeno. Ovo razmatranje ovisi o činjenicama za svaki

slučaj posebno. Ako poduzeće ima podatke o svojim ranijim profitabilnim poslovanjima

i redoviti pristup financijskim izvorima, zaključak da je računovodstvena osnova

neograničenog vremena poslovanja prikladna, može se postići bez podrobnih analiza. U

drugim će slučajevima menadžment možda trebati razmotriti veliki broj čimbenika koji

utječu na tekuću i očekivanu profitabilnost, planove otplate duga i moguće izvore zamjene

financiranja prije nego se zaključi da je prikladna primjena temeljne računovodstvene

pretpostavke neograničenog vremena poslovanja (MRS 1, NN 3/99, točka 24).

Procjena menadžmenta o ispravnosti primjene pretpostavke nastavka vremenski

neograničenog poslovanja uključuje donošenje prosudbi o budućim ishodima događaja

ili uvjetima koji u sebi sadrže značajne elemente neizvjesnosti. Čimbenici koji ukazuju

na te pretpostavke su (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN

28/07, MRevS 570 točka 7):

1. Stupanj neizvjesnosti vezan za ishod događaja ili okolnosti značajnije raste, što se

ranije prosuđuje mogući učinak tih budućih događaja ili okolnosti. Iz tog razloga,

najveći broj okvira financijskog izvještavanja koji izričito zahtijevaju

35

menadžmentovu procjenu određuju i razdoblje za koje menadžment mora uzeti u

obzir sve raspoložive informacije.

2. Prosudbe o budućnosti temelje se na raspoloživim informacijama u trenutku kada

je prosudba rađena. Kasniji događaji mogu biti u suprotnosti s prosudbom koja je

bila prihvatljiva u vrijeme kada je rađena.

3. Veličina i složenost subjekta, priroda i uvjeti njegovog poslovanja, te stupanj u

kojem je podložan utjecaju eksternih čimbenika su sve ono što utječe na prosudbe

vezane za ishode događaja i okolnosti.

Ako u financijskom izvještaju postoji sumnja da poslovni subjekt nema mogućnost

nastavka s vremenski neograničenim poslovanjem, ta se sumnja bez ikakve rezerve mora

objaviti. Menadžmentu u procjeni pomažu primjeri događaja i okolnosti koji su navedeni

u standardu i koji ukazuju da postoji sumnja u negativnu procjenu vremenski

neograničenog poslovanja (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda,

NN 28/07, MRevS 570, točka 8):

v Financijski:

1. Subjekt ima neto obveze ili neto tekuće obveze.

2. Posudbe uz konvenciju nepromjenjivih uvjeta približavaju se dospijeću bez

realnih izgleda za njihovo obnavljanje ili reprogramiranje; ili prekomjerno

oslanjanje na kratkoročne posudbe za financiranje dugotrajne imovine.

3. Postojanje indikacija o otkazivanju financijske suradnje od strane vjerovnika i

drugih kreditora.

4. Negativni novčani tokovi iz poslovanja što je vidljivo iz proteklih ili

prognostičkih financijskih izvještajima.

5. Negativni ključni financijski pokazatelji.

6. Značajni gubici u poslovanju ili značajno smanjivanje vrijednosti imovine

korištene za stvaranje novčanih tokova.

7. Kašnjenje u isplatama dividendi ili obustava isplata.

8. Nemogućnost isplata vjerovnika na datume dospijeća.

9. Nemogućnost poštivanja uvjeta iz ugovora o kreditima.

10. Promjena kreditnih uvjeta dobavljača na isporuke tek po prethodnom plaćanju.

11. Nemogućnost dobivanja financijskih sredstava za razvoj važnog novog proizvoda

ili drugih značajnih ulaganja.

36

v Poslovni:

1. Gubitak ključnih rukovodećih osoba bez mogućnosti njihove zamjene.

2. Gubitak glavnih tržišta, povlastica, licenci ili glavnog dobav-ljača.

3. Teškoće sa zaposlenicima ili nedostatak važnih zaliha.

v Ostali:

1. Ne udovoljavanje potrebnoj visini kapitala ili drugim zakonskim zahtjevima.

2. Sudski ili zakonski postupci protiv subjekta koji su u tijeku i mogu, kad se

okončaju, presudama za koje je malo vjerojatno da će se po njima moći postupiti.

3. Promjene zakonskih propisa ili politike vlade za koje se očekuje da će za subjekt

imati nepovoljan učinak.

Često razni čimbenici mogu ublažiti značaj gore navedenih događaja ili okolnosti. Tako

su standardu su navedeni neki od primjera ublaživanja čimbenika kao što su: prodaja

imovine, reprogramiranje otplate duga, pribavljanje dodatnog kapital, gubitak glavnog

dobavljača i slično (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN

28/07, MRevS 570,točka 8).

4.1.4. Odgovornost revizora

Sukladno standardima revizor pri izvršavanju svoje djelatnosti moraju dati ocjenu

pretpostavke vremenske neograničenosti poslovanja za poslovni subjekt koji je predmet

njihovog rada, moraju ocijeniti je li procjena menadžmenta valjana. Uz menadžment u

ocjenjivanju vremenske neograničenosti poslovanja važnu ulogu imaju revizori.

Sukladno s Međunarodnim revizorskim standardom obvezni su procijeniti financijska

izvješća te dati svoju ocjenu vremenske pretpostavke (Zenzerović i Peruško, 2009).

Odgovornost je revizora razmotri prihvatljivost menadžment ove primjene pretpostavke

vremenske neograničenosti poslovanja pri sastavljanju financijskih izvještaja, kao i

razmotri da li postoje značajne neizvjesnosti vezane za sposobnost subjekta da nastavi s

vremenski neograničenim poslovanjem koje bi trebale biti objavljene u financijskim

izvještajima. Revizor razmatra prihvatljivost menadžmentove pretpostavke vremenske

neograničenosti poslovanja čak i kada okvir financijskog izvještavanja korišten pri izradi

financijskih izvještaja ne sadrži izričit zahtjev menadžmentu da obavi posebnu procjenu

sposobnosti subjekta za nastavak vremenski neograničenog poslovanja (Odluka o

objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN28/07, MRevS 570, točka 9).

37

Revizor ne može predvidjeti buduće događaje i okolnosti koje mogu prouzročiti da

subjekt prestane s vremenski neograničenim poslovanjem. Prema tome, nepostojanje

pozivanja u izvješću revizora na neizvjesnost nastavka vremenski neograničenog

poslovanja ne može se sagledavati kao garancija da će subjekt biti sposoban nastaviti s

vremenski neograničenim poslovanjem (Odluka o objavljivanju međunarodnih

revizorskih standarda, NN 28/07, MRevS 570, točka 10).

4.1.4.1. Razmatranje planiranja i vrednovanje procjene menadžmenta

U fazi planiranja revizije, revizor pregledava preliminarnu procjenu vremenske

neograničenosti poslovanja koju bi trebao sačiniti menadžment, kako bi pravovremeno

raspravili planove i rješenja.

Kada planira reviziju, revizor treba razmotriti da li postoje događaji ili okolnosti koje

mogu ukazivati na postojanje značajne sumnje u subjektovu sposobnost da nastavi s

vremenski neograničenim poslovanjem (Odluka o objavljivanju međunarodnih

revizorskih standarda, NN 28/07, MRevS 570 točka 11).

Ako je preliminarna procjena obavljena revizor pregledava je kako bi ustanovio jesu li

otkriveni neki događaji i okolnosti (prethodno pod poglavlje) te planove koji se na njih

odnose. U suprotnom ako preliminarna procjena nije obavljena, revizor će raspraviti s

menadžmentom po kojoj osnovi će koristiti pretpostavku vremenske neograničenosti

poslovanja te da li postoji neki događaji i okolnosti koji ukazuju na sumnju (Odluka o

objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN 28/07, MRevS 570, točka 15 i

16).

Revizor treba biti na oprezu glede dokaza o događajima i okolnostima, pribavljenih u

postupku revizije, koji bi mogli ukazivati na postojanje značajne sumnje u sposobnost

subjekta da nastavi neograničeno svoje poslovanje. Ukoliko je uočeno postojanje takvih

događaja ili okolnosti, revizor treba, pored provođenja dodatnih revizorskih postupaka

(MRevS 570, točka 26)., razmotriti da li oni utječu na njegovu procjenu komponenti

revizijskog rizika (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN

28/07, MRevS 570, točka 12).

Nakon menadžmentove preliminarne procjene vremenske neograničenosti poslovanja,

revizor ocjenjuje komponente ustanovljenih događaja i okolnosti i procjenjuje da li

38

postoji rizik sposobnosti poslovnog subjekta da nastavi vremenski neograničeno

poslovanje.

Revizor treba pri razmatranjima uzeti u obzir isto razdoblje koje je koristio menadžment

u svojoj procjeni prema okviru financijskog izvještavanja. Ako se menadžmentova

procjena subjektove sposobnosti da nastavi s vremenski neograničenim poslovanjem

odnosi na razdoblje kraće od dvanaest mjeseci od datuma bilance, revizor treba tražiti od

menadžmenta da proširi svoje razdoblje procjene na razdoblje od dvanaest mjeseci od

datuma bilance (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN 28/07,

MRevS 570, točka 18).

Ključni dio revizorskog razmatranja pretpostavke vremenske neograničenosti poslovanja

je ocjena menadžerove procjene. Revizor razmatra postupke koji su prethodili

menadžmentovom donošenju procjene, pretpostavke na kojima se temeljila procjena i

planovi menadžmenta u vezi budućih aktivnost. Nakon ovih postupaka revizor dolazi do

zaključka o sposobnosti vremenske neograničenosti poslovanja poslovnog subjekta koji

je predmet njegove ocjene.

U slučaju kada su utvrđeni događaji ili okolnosti koje mogu stvarati značajnu sumnju u

sposobnost subjekta da nastavi s vremenski neograničenim poslovanjem, revizor treba

obaviti dodatne revizorske aktivnosti (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih

standarda, NN 28/07, MRevS 570, točka 26):

· pregledati menadžmentove planove budućih aktivnosti utemeljene na njihovoj

procjeni nastavka vremenski neograničenog poslovanja;

· prikupiti dovoljno odgovarajućih revizijskih dokaza kako bi se potvrdilo ili

otklonilo, pomoću provođenja postupaka za koje se smatra da su nužni,

uključujući tu i razmatranje učinaka pojedinih menadžmentovih planova i drugih

ublažavajućih čimbenika, da li postoji, ili ne postoji, značajna neizvjesnost; i

· tražiti od menadžmenta pismena obrazloženja u svezi s njihovim planovima

budućih aktivnosti.

Događaji ili okolnosti koje mogu stvarati značajnu sumnju u s sposobnost subjekta da

nastavi s vremenski neograničenim poslovanjem mogu se ustanoviti tijekom planiranja

revizije ili u postupku obavljanja revizije. Postupak razmatranja događaja ili okolnosti

39

napreduje to više što postupak revizije dolazi u višu fazu. Određeni postupci mogu dobiti

dodatno na značaju, ukoliko revizor smatra da takvi događaji ili okolnosti mogu stvarati

značajnu sumnju u subjektovu sposobnost da nastavi s vremenski neograničenim

poslovanjem. Revizor propitkuje menadžment o njihovim planovima budućih djelovanja,

uključuju njihove planove za prodaju imovine, posudbe ili restrukturiranje dugova,

smanjivanje ili odgode izdataka ili povećavanje kapitala. Revizor isto tako razmatra jesu

li od datuma na koji je menadžment izradio svoju procjenu, na raspolaganju još neke

dodatne činjenice ili informacije. Revizor prikuplja dovoljno odgovarajućih revizijskih

dokaza da su menadžmentovi planovi izvedivi, te da će ishod tih planova poboljšati

situaciju (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN 28/07,

MRevS 570, točka 27). Neki od relevantnih postupaka pri utvrđivanju sumnje u

sposobnost vremenski neograničenog poslovanja su: analiziranje i razmatranje novčanih

tokova, profita, pregledavanje ugovora o kreditiranju, proučavanje zapisnika sa sjednica

dioničara, propitkivanje subjektovih odvjetaka, razmatranje planova vezanih za

neizvršena narudžbe kupaca i slično (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih

standarda, NN 28/07, MRevS 570, točka 28).

4.1.4.2. Revizorski zaključci

Nakon što je prikupio sve potrebne dokaze, revizor treba odrediti da li iz svih događaja i

okolnosti koje je pregledao postoji značajna neizvjesnost poslovnog subjekta koji je

predmet njegove djelatnosti u sumnju sposobnosti vremenski neograničenog poslovanja.

Analizirajući sve navedene informacije koje mu je menadžment predao revizor dolazi do

jednog od tri mišljenja ako postoji sumnja u sposobnost pretpostavke vremenski

neograničenog poslovanja (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda,

NN 28/07, MRevS 570, točke 30-38):

1. Pozitivno mišljenje s isticanjem pitanja vremenske neograničenosti poslovanja

2. Mišljenje s rezervom

3. Negativno mišljenje

U nastavku rada detaljno će biti opisane sve vrste revizorskog mišljenja s izraženom

sumnjom u nastavak poslovanja, uzroci takvog stanje te modeli njihovog otkrivanja i

prognoziranja.

40

5. PROGNOZIRANJE NASTAVKA POSLOVANJA

Prognoziranje poslovnih poremećaja u poslovanju poduzeća od ključne je važnosti.

Svjedoci smo kako su poduzeća krhka na nagle i nepredvidive poslovne događaje koji

proizlaze iz globalne ekonomske krize, te kako je težak i mukotrpan put do pozitivnih

rezultata za poslovne subjekte koji su bili pogođeni njezinim utjecajem. Prognoziranje

financijskih neuspjeha započinje 60-ih godina prošlog stoljeća zbog katastrofalnih

utjecaja velike ekonomske krize koja je pogodila svijet 30-ih godina. Cilj svakog

poslovnog subjekta je prognoziranje, rano otkrivanje i izbjegavanje poslovnih

poremećaja, bankrota, stečaja, likvidacije i sl. Za sprječavanje negativnih utjecaja na

poslovanje poduzeća koriste se modeli za prognoziranje poslovnih poremećaja.

5.1. Uzroci poslovnih poremećaja

Poslovni subjekti u svom životnom vijeku prolaze kroz poslovne cikluse u kojima ne

ostvaruju rezultate koje su planirani niti zacrtane ciljeve. Uzroci takvom stanju mogu biti

razni poremećaji ali najčešće se javljaju kao posljedica proizašla iz internih ili eksternih

situacija u poslovanju. Gledajući ovo poslovni poremećaji se mogu klasificirati prema

stupnju rizičnosti (Vitezić, 2009: 40):

· uobičajene koji su svakodnevno prisutni u poslovnom procesu, nemaju značajniji

utjecaj na rezultate, no treba ih redovito pratiti i otklanjat da se ne bi transformirali

u poremećaje višeg stupnja

· signalne poslovne poremećaje koji su najčešće mogu sagledati kroz smanjen

financijski rezultat i općenito pratiti financijskim pokazateljima. Ovo je stupanj

poremećaja koji se relativno lako može uočiti s obzirom na jednostavnost

mjerenja kroz iskazane rezultate i ne traži posebne modele prognoziranja. Vrlo je

bitno u ovom stupnju pravovremeno reagirati i otkloniti poremećaj posebno

ukoliko je on posljedica internih slabosti.

· alarmni poslovni poremećaji su uglavnom oni koji su rezultat ne samo internih

slabosti već i situacije u okruženju i koje je moguće dijelom otkloniti, no u svakom

slučaju potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere kako ne bi došlo do najtežeg

oblika a to je,

· krizni poremećaj koji traži jaču pomoć vlasničke i upravljačke strukture, često i

intervenciju države kako ne bi došlo do stečaja i likvidacije poduzeća.

41

Kada se govori o poslovnom neuspjehu i uzrocima koji dovode do takvog stanja mora se

ukazati na interne uzroke. Prvu skupinu internih uzroka čine uzroci za koje je odgovoran

menadžment. Najčešći uzroci u ovoj skupini su nejasne i slabo razrađene vizije, ciljevi i

strategije, slabosti u vođenju i upravljanju, nekvalitetno upravljanje rizicima, problemi u

upravljanju ljudskim resursima te odnos prema okruženju. Drugi uzrok poslovnih

poremećaja proizlazi iz odnosa poduzeća prema potrošačima i tržištu. Ovaj uzrok je

direktno vezan na probleme ulaganja u znanje, inovacije i istraživanje te marketing.

Negativni rezultati dovode do slabosti u financijskoj dimenziji koja je treća skupina

uzroka koji ukazuju na poslovni poremećaj. Na poremećaje u financijskoj dimenziji

ukazuju nelikvidnost, prezaduženost, neučinkovit sustav kontrole, neadekvatna procjena

poduzeća, bonitet i mnogi drugi financijski pokazatelji. Naposljetku kao četvrta skupina

uzroka neuspjeha poduzeća proizlazi iz neodgovarajućih operativnih mehanizama i

strukture koja ukazuju na nekonkurentna poduzeća na tržištu, ovdje se mogu svrstati

tehnološki, organizacijski problemi, problemi u informacijskom i komunikacijskom

sustavu i sl. (Vitezić, 2009).

Pod eksterne uzroke možemo svrstati globalna kretanja, institucionalna i zakonodavna

rješenja, kretanja ponude i potražnje na tržištu roba i usluga, klimatske promjene,

ekološke katastrofe i sl. (Vitezić, 2009).

5.2. Modeli predviđanja poslovnih poremećaja

Primarni i osnovni uzrok poslovnih poremećaja, financijskih neuspjeha i općenito

negativnih utjecaja u upravljanju poslovnim subjektom smatraju se neznanje i

nekompetentnost. Korporativno upravljanje je dominantan oblik danas stoga se postavlja

pitanje sposobnosti upravljanja poduzećem te sposobnost predviđanja negativnih utjecaja

na pretpostavku neograničenog nastavka poslovanja. Nakon suočavanja s globalnom

financijskom krizom te nošenja s problemima i posljedicama koje je ona ostavila. Pitanje

nastavka poslovanja te kvalitetno predviđanje negativnih utjecanja na tu pretpostavku

postaje prioritet u revizorskom poslu. Da bi revizor uspješno predvidio poslovne

poremećaje on se služi nizom metoda i modela za prognoziranje pretpostavke vremenski

neograničenog nastavka poslovanja. Danas se uglavnom koriste modeli predviđanja

raspoređeni u tri skupine: statistički modeli, ekspertni sustavi i teorijski modeli.

42

5.2.1. Statistički modeli

Klasični statistički modeli fokusiraju se na analizu pomoću financijskih pokazatelja.

Začetnicima klasičnih statističkih modela smatraju se Beaver, W. H. i Altman E., I. 60-ih

godina prošlog stoljeća. Koristili su pri svom istraživanju jednovarijantnom i

multivarijantnom diskriminantnom analizom (MDA), (Vitezić, 2013).

Tehnika MDA se sastoji u analizi opažanja značajki poduzeća i njihovom razvrstavanju

u nekoliko „a priori“ kategorija temeljenih na tim opažanjima, njihovim značajkama i

međusobnim odnosima. Uz pomoć MDA izvodi se linearna kombinacija tih značajki koje

će se najbolje razlikovati pojedine kategorije. Jednovrijantni modeli ispunjavaju

pojedinačno utjecaj svake varijable, a multivarijantni utjecaj više varijabli (Vitezić, 2009:

52).

Korištenjem MDA dolazi se do jedne veličine koju nazivamo Z-faktor. Taj faktor, broj,

koristi se kako bi poduzeća se razvrstala o ona koja su pred stečajem i ona koja nisu prema

njihovim karakteristikama. Klasični statistički modeli fokusiraju se na analizu pomoću

financijskih pokazatelja (Vitezić, 2013).

Nakon njihovog pionirskog doprinosa istraživanju, modeli predviđanja dobivaju nove

autore koji razvijaju i unaprjeđuju postojeće modele. Ovdje treba istaknuti prije svega

Kralicek, P., Deakin, E., Ohlson, J. A., te Zmijewski, M.

Tablica 2. Prednosti i nedostaci statističkih modela

Model Prednost Nedostaci

Statistički

-Brzi, jeftini, jednostavni,

egzaktni

-Koriste pretežno interne podatke koji su uvijek

dostupni

-Ne zahtijevaju posebnu

stručnost i edukaciju

-Baziraju se na

računovodstvenim podacima koji odražavaju povijesni karakter i mogu

biti podložni raznim manipulacijama

-Ne uzimaju u obzir

kvalitativne pokazatelje

-Fokusirani na simptome

neuspjeha a ne uzorke

Izvor: Prilagođeno prema Vitezić N. (2009): Učinkovitost modela prognoziranja poslovnih poremećaja, Zbornik referatov XXIV. Posvetovanja računovodij, finančnikov in revizorjev Maribor, Maribor

43

Uz jednovarijantne i multivarijantne analize, najčešće se koristi modeli (Zenzerović i

Peruško, 2009; 8):

· Model linearne vjerojatnosti – linearnom kombinacijom nezavisnih varijabli

procjenjuje se vjerojatnost otvaranja stečajnog postupka.

· Logit i probit model – nadopunjuje nedostatke modela linearne vjerojatnosti.

Logit i probit modeli za predviđanje stečaja rezultiraju izračunom vjerojatnosti

pokretanja stečaja u intervalu od 0 do 1. Isto tako odnos između zavisne varijable

i nezavisnih varijabli je nelinearan što je mnogo bliže stvarnosti i čini ove modele

posebno aktualnim u predviđanju stečaja.

Modeli koji su navedeni koriste obračunske kategorije, pokazatelje, koji su navedeni u

financijskim izvještajima i predstavljaju financijski izraz poslovnog uspjeha odnosno

neuspjeha. Najreprezentativniji pokazatelji poslovnog uspjeha poduzeća jesu likvidnost i

solventnost. Pored njih kao važan pokazatelj uzima se zaduženost, tj. prezaduženost kao

pokazatelj poteškoća. Naposljetku efikasnost poslovanja se mjeri i pokazateljima

rentabilnosti i koeficijentima obrtanja. Svi ovi pokazatelji prisutni su nekom obliku kod

svakog autora (Vitezić, 2009).

U nastavku će biti govora o najvažniji modelima i autorima zaslužnim za njihov doprinos

istraživanju vremenske neograničenosti poslovanja

5.2.1.1. William H. Beaver

Istraživanje je proveo 1966. godine, testirao je korisnost financijskih pokazatelja za

predviđanje financijskog neuspjeha. Za Beavera poslovni neuspjeh je nesposobnost

poslovnog subjekta da podmiri dospjele obveze (Beaver, 1966, 71). Testiranje je proveo

na uzorku koji je podijelio na dvije skupine, svaka je skupina imala 79 poduzeća iz

razdoblja od 1954. do 1964. godine. Prvu skupinu sačinjavali su poslovni subjekti koji su

ušli u stečaj dok drugu skupinu su sačinjavaju zdravi poslovni subjekti. Podatke je

prikupio iz baze podataka standardne klasifikacije djelatnosti (SIC kodeks). Prikupljene

informacije bile su za razdoblje od 5 godina prije nastanka financijskog neuspjeha za prvu

skupinu, te za isto razdoblje prikupljeni su podaci za drugu skupinu radi usporedbe

pokazatelja (Tearney i Vitezić, 1996; Zenzerović i Peruško, 2009).

44

Za potrebe istraživanja odabrao je trideset financijski pokazatelja grupiranih u šest

skupina. Svaki pokazatelji je podvrgnut klasifikacijskom testu raščlambe iz svake skupine

pokazatelja te su odabrani najbolje prezentirali analizu (Vitezić, 2013):

1. cash-flow/ukupne obveze

2. neto dobit/ukupna imovina

3. ukupne obveze/ukupna imovina

4. radni kapital/ukupne imovina

5. kratkotrajna imovina/kratkoročne obveze

Model kojim je izvršena analiza je jednovarijantna diskriminantna, te se pokazalo da

tekući pokazatelji imaj prednost ispred pokazatelja stanja (Tearney i Vitezić, 1996).

5.2.1.2. Edward I. Altman

Jedan od najvažnijih i najznačajnijih doprinosa na području istraživanja predviđanja

stečaja donio je Edward I. Altman. Rezultatima svog istraživanja iz 1968. godine objavio

je prvo multivarijantno istraživanje odnosa između financijskih pokazatelja i vjerojatnosti

za stečaj, smatrajući da za razliku od Beawerovog jednovarijantnog modela korištenje

samoj jednog pokazatelje za predviđanje stečaja može dovesti do krive interpretacije,

ukoliko je taj pokazatelji izjednačen s nekim drugim pokazateljem koji pokazuje drukčije

vrijednosti stečaja (Tearney i Vitezić, 1996).

Multivarijantnu diskriminantnu analizu (MDA), obavio je na uzorku od 66 poduzeća iz

razdoblja od 1946. do 1965. godine, podijeljene u dvije grupe. Prva grupa od 33 poduzeća

koja su bila u stečaju i druga grupa koja je obuhvaćala stabilne poslovne subjekte

približno iste veličine kao i prva grupa. Za sva poduzeća izračunato je 22 pokazatelje, od

koji je izabrano pet onih koji najbolje i najpreciznije utvrđuju razliku između poduzeća u

stečaju i onih koji zdravo posluju, te je iz toga proizašla sljedeća diskriminantna funkcija,

tzv. Altmanov Z-score model (Tearney i Vitezić, 1996; Zenzerović i Peruško, 2009):

Z = 0,012X1 + 0,014X2 + 0,033X3 + 0,006X4 + 0,999X5,

gdje je:

X1 = kratkotrajna imovina – kratkoročne obveze / ukupna imovina

X2 = zadržani dobitak / ukupna imovina

X3 = bruto dobit / ukupna imovina

45

X4 = tržišna vrijednost dioničarskog kapitala / knjigovodstvena vrijednost ukupnih

obveza

X5 = prihodi od prodaje / ukupna imovina

Z = cjelokupni indeks ( Z-faktor)

Rezultati koji su proizašli iz analize utvrdili su da što je vrijednost Z-score veća da je

manji rizik odlaska u stečaj. Prosječan Z-faktor se je kretao u intervalu os 0,258 za

neuspješna poduzeća do 4,885 za uspješna poduzeća, te je Altman na temelju toga došao

do zaključka (Tearney i Vitezić, 1996) :

· vrijednosti manje od 1,8 predstavljaju kandidate za stečaj

· vrijednosti između 1,8 i 2,99 predstavljaju tzv. „sivu zonu“ koja predstavlja

područje u kojoj se ne može klasificirati poduzeća na uspješna i neuspješna

· vrijednosti veće od 2,99 predstavljaju uspješna poduzeća koja nemaju rizik od

stečaja

Kako Z-score model se ne odnosi na poduzeća čije dionice nisu izlistane na burzi. Altman

je kasnije razvio Z'-score model na kojem napravio dvije korekcije. Prva je prilagodila

model za predviđanje stečaja poslovnih subjekata čije dionice ne kotiraju na burzi, stoga

je prilikom izračunavanja varijable X4 zamijenio tržišnu vrijednost glavnice,

knjigovodstvenom vrijednošću. Prilagođeni su i ponderi te novi model izgleda ovako

(Zenzerović i Peruško, 2009: 12):

Z' = 0,717X1 + 0,847X2 + 3,170X3 + 0,420X4 + 0,998X5,

Korekcijom modela mijenjaju se i njegove kritične vrijednosti, te se sada raspon kreće:

· vrijednosti manje od 1,23 predstavljaju kandidate za stečaj

· vrijednosti između 1,23 i 2,90 predstavljaju „sivu zonu“

· vrijednosti veće od 2,90 predstavljaju zdrave poslovne subjekte

Druga korekcija, nastojala je prilagoditi model da je njime moguće predviđati stečaj

neproizvodnih poslovnih subjekata, s tom namjerom varijabla X5 je isključena jer ona

čini razliku između proizvodnih i neproizvodnih poslovnih subjekata. Nakon izmjena

model izgleda ovako (Zenzerović i Peruško, 2009: 12):

Z'' = 6,56X1 + 3,26X2 + 6,72X3 + 1,05X4

46

Nove kritičke vrijednosti kreću se u rasponu:

· vrijednosti manje od 1,10 predstavljaju neuspješne poslovne subjekte

· vrijednosti između 1,10 i 2,60 predstavljaju „sivu zonu“

· vrijednosti veće od 2,60 predstavljaju uspješne poslovne subjekte

5.2.1.3. Edward. B. Deakin

Edward B. Deakin 1979. godine je objavio rezultate svoje studije, u kojoj je kombinirao

istraživanja Beavera i Altmana. Svoje istraživanje je izvršio na uzorku od 64 poslovna

subjekta, koje je podijelio u 2 skupine. U prvoj grupi bila su 32 poduzeća nad kojima je

pokrenut stečajni postupak, dok je druga grupa sastojala od 32 poduzeća s pozitivnim

financijskim rezultatom, tj. uspješna poduzeća. Podaci za obje skupine prikupljeni su za

razdoblje od 1964. do 1970. godine. Deakin za svoje istraživanje koristio metodu

multivarijantne diskriminantne analize s 14 Beaverovih pokazatelja koji su se pokazali

kao najbolji za ukazivanje prognoze mogućnosti stečaja. Pokazatelji koje je koristio u

istraživanju su sljedeći (Tearney i Vitezić, 1996; Zenzerović i Peruško, 2009):

1. cash-flow / ukupno dugovanje

2. dobit / ukupna imovina

3. ukupno dugovanje / ukupna imovina

4. kratkotrajna imovina / ukupna imovina

5. kratkotrajna imovina – zalihe / ukupna imovina

6. radni kapital / ukupna imovina

7. gotovina / ukupna imovina

8. kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze

9. kratkotrajna imovina – zalihe / kratkoročne obveze

10. gotovina / kratkoročne obveze

11. kratkoročna imovina / prodaja

12. kratkotrajna imovina – zalihe / prodaja

13. radni kapital / prodaja

14. gotovina / prodaja

Istraživanje je proveo na temelju dvije metode, prvom kojom se je služio i Beaver ponovio

je provođenje klasifikacijskog testa raščlambe. Rezultati koje je dobio potvrdili su

zapažanja do kojih je došao i Beaver (Zenzerović i Peruško, 2009).

47

Druga metoda je obuhvaćala istih 14 pokazatelje, ali je provodila multivarijantnu

diskriminantnu analizu koristeći te pokazatelj. Provođenjem ove statističke analize

Deakin je došao do dva zapažanja (Tearney i Vitezić, 1996):

· Eliminiranje varijabli s niskim ponderom u funkciji bitno utječe na povećanje

broja pogrešaka koji utječu na pogrešnu klasifikaciju poslovnih sposobnosti

poduzeća.

· Utvrdio je da se relativan doprinos pokazatelja često mijenja, što znači da su neki

značajniji kada je stečaj blizu dok drugi su značajnija kad stečaj nije istaknut.

Istraživanje ukazuje kako jednostavni model može biti dovoljan u predviđanju neuspjeha,

ali samo ako je neuspjeh moguće zapaziti, model nije pogodan za prognoziranje

neuspjeha u dalekoj budućnosti poslovanja poduzeća.

5.2.1.4. James A. Ohlson

Model iz 1980. godine, kojim je James A. Ohlson statističkom metodom logit, umjesto

dotadašnjom multivrijantnom diskriminantnom analizom, istražio prognoziranje stečaja.

Analizu je izvršio na 2163 proizvodnih poslovnih subjekata u razdoblju od 1970. do 1976.

godine. Slično kao i dotadašnjim modelima, uzorak je podijelio u dvije grupe za koje je

prikupio podatke za razdoblje od 3 godine prije otvaranja stečajnog postupka. Prva grupa

se je sastojala os 105 poduzeća koja su ušla u stečaj, dok se druga grupa sastojala od 2058

financijski zdravih poslovnih subjekata. Na temelju prikupljenih financijskih izvještaja

poslovnih subjekata izračunati su sljedeći pokazatelji (Tearney i Vitezić, 1996;

Zenzerović i Peruško, 2009):

1. log(ukupna imovina) / indeks bruto nacionalnog proizvoda

2. ukupne obveze / ukupna imovina

3. radni kapital / ukupna imovina

4. kratkoročne obveze / kratkotrajna imovina

5. dobit / ukupna imovina

6. gotovina osigurana kroz redovno poslovanje / ukupne obveze

7. gdje je NIt dobit u sadašnjem razdoblju

8. Dummy varijabla 1 ( Dummy varijable se koriste u slučajevima kada se u

funkcijama želi neko obilježje istaknuti prisutno ili odsutno, u slučaju kada se

48

ističe prisutnost nekog obilježja poprima vrijednost 1,dok u suprotnom poprima

vrijednost 0): 1 ako ukupne obveze prelaze ukupnu imovinu inače 0

9. Dummy varijabla 2: 1 ako je dobit negativna u posljednje dvije godine (gubitak),

inače 0

Nakon izračuna pokazatelja provedena je logit statistička analiza koja je kao rezultat dala

tri modela za predviđanje stečaja (Tearney i Vitezić, 1996):

· Model 1 – predviđa stečaj unutar prve godine, te ima preciznost 96,12%

predviđanja stečaja

· Model 2- predviđa stečaj unutar dvije godine, ali samo pod uvjetom da stečajni

postupak nije pokrenut u prvoj godini, preciznost predviđanja stečaja ovog

modela je 95,55%

· Model 3- predviđa stečaj unutar razdoblja od 2 godine, preciznost predviđanja

stečaja iznosi 92,84%

5.2.1.5. M. E. Zmijewski

Ovaj model za predviđanje bankrota razvijen je 1984. godine. Pri izradi korišteni su

pokazatelji za mjerenje uspješnosti poslovanja, zaduženost i likvidnost. Uzorak na

temelju kojeg je razvijen model, sastoji se od podataka za 800 poduzeća koja su imala

uspješno poslovanje te 40 poduzeća čije je poslovanje završilo likvidacijom. Prilikom

izrade modela autor se je služio probit analizom (Vitezić, 2013).

Model glasi:

X = - 4,803 - 3,599X1 + 5,406X2 – 0,100X3,

gdje je:

X1 = neto dobit / ukupna imovina

X2 = ukupni dug / ukupna imovina

X3 = kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze

Kako bi se postigla veća točnost Zmijewski je svaki ponder u jednadžbi korigirao tako

da je pomnožio svaki ponder varijablom vjerojatnosti, tj. probit korekcijom (1,8138). Da

li je poslovnom subjektu prijeti stečaj ili likvidacija odluka se donosi izračunavanjem

status neispunjavanja obveza na sljedeći način (Vitezić, 2013: 7):

49

Z =

Iz čega proizlazi da ako je dobiveni rezultat jednak ili veći od 0,5 poslovni subjekt ima

velike šanse za stečaj ili likvidaciju. Uspješnost prognoziranja Zmijewski probit modela

bila je 90% za prognoziranje uspješnosti poslovanja i 20% uspješnosti prognoziranja

bankrota (Vitezić, 2013: 7).

5.2.1.6. Christine V. Zavgren

Najveći doprinos istraživanja Christine V. Zavgen iz 1985. godine je u odabiru varijabli

predviđanja. Preuzela je varijable iz faktorske analize koju je proveo George E. Pinches,

te ih je reducirala na one koje su prikladne za upravljanje (Tearney i Vitezić, 1996). S tim

je reducirala vjerojatnost multikolinearnosti kao i mjerenja svih aspekata financijskih

aspekata položaja i poslovanja poslovnog subjekta. Sedam pokazatelje koje je Zavgren

preuzela iz Pinches-ova i koristila u svojem istraživanju su (Zenzerović i Peruško, 2009:

16):

1. rentabilnost ulaganja = dobitak / ukupna imovina

2. obrtaj kapitala = prihod od prodaje / neto oprema

3. obrtaj zaliha = zalihe / prihod od prodaje

4. financijska zaduženost = obveze / ukupni kapital

5. obrtaj potraživanja = potraživanja / zalihe

6. kratkoročna likvidnost = imovina – zalihe / kratkoročne obveze

7. stanje gotovine = gotovina / ukupna imovina

Za potrebe istraživanja korišten je uzorak od 45 proizvodnih poduzeća nad kojima je

pokrenut stečajni postupak te isto toliko financijski zdravih poslovnih subjekata. Analiza

je izvršena za razdoblje od 1972. do 1978. godine. Logit metoda pokazala kao

najprihvatljivija jer osim jednostavnog razvrstavanja na uspješna i neuspješna poduzeća

omogućava procjenu vjerojatnosti stečaja (Tearney i Vitezić, 1996).

Rezultati analize su utvrdili da je vjerojatnost od stečaja značajno različita između

pojedinih grupa poduzeća u razdoblju od pet godina prije stečaja, te da postoje značajne

razlike u vrijednostima pokazatelja u tim godinama. Pokazatelji zaduženosti je značajan

svih pet godina, dok su koeficijent obrtaja zaliha i kapital više značajni kako se broj

godina prije stečaja povećava (Tearney i Vitezić, 1996).

50

5.2.1.7. Peter Kralicek

Peter Kralicek, jedan od najpoznatijih neameričkih istraživača svoj doprinos modelima

predviđanja stečaja pridonio je Quicktest modelom. Za razliku od Altmanovog modela,

Kralicek podjednako se oslanja na statističke i dinamičke pokazatelje. U svojoj verziji

multivarijantne diskriminante analize koristio se podacima iz financijskih izvještaja

njemačkih, austrijskih i švicarskih poslovnih subjekata. Svrha modela je procjenjivanje

financijske uspješnosti, tj. rentabilnosti imovine, likvidnosti i stabilnosti poslovanja

promatranog poslovnog subjekta. Veličine ovog modela su postavljene u odnos na

sljedeći način (Zenzerović i Peruško, 2009; Vitezić 2013):

DF = 1,5X1 + 0,08X2 + 10X3 + 5X4 +0,3X5 + 0,1X6

gdje je:

DF - vrijednost diskriminantne funkcije

X1 - čisti novčani tok / ukupne obveze

X2 - ukupna imovina / ukupne obveze

X3 - dobit prije kamata i poreza / ukupna imovina

X4 - dobit prije kamata i poreza / ukupni prihodi

X5 - zalihe / ukupni prihodi

X6 - poslovni prihodi / ukupna imovina

Vrijednosti funkcije DF prema Karlicku može poprimiti pozitivne i negativne vrijednosti,

pri čemu negativne vrijednosti ukazuju na insolventnost, a pozitivne na solventnost

promatranog poslovnog subjekta. Kritičke vrijednost DF funkcije kreću se u intervala :

veće vrijednosti od 3 ukazuju na izvrsnost te financijsku stabilnost, manje vrijednosti od

početak insolventnosti dok vrijednosti manje od -0,1 ukazuju na izrazitu insolventnost

(Vitezić, 2013).

5.2.2. Ekspertni sustavi

Sustavi koji za rješavanje zadanog problema koriste složene i sofisticirane matematičke i

statističke modele u području umjetne inteligencije. Razvijeni su za iste svrhe kao i

statistički modeli ali pri rješavanju zadatka koriste se složenim kompjuterskim software-

ima s naglaskom da pri novim i promjenjivim uvjetima rada uče i prilagođavaju se novim

iskustvima (Vitezić, 2013).

51

Tablica 3. Prednosti i nedostaci ekspertnih modela

Model Prednost Nedostaci

Ekspertni

-Dopuštaju kvalitativne varijable

-Adaptivni tj. nemaju

fiksnu strukturu već se sukladno ulaznim

informacijama

-Imaju sposobnost

„učenja“ i modeliranja izuzetno kompleksnih

odnosa

-Postignuta preciznost je

na razini statističkih modela

-Zahtijevaju programiranje

i ovisni su o kompjuterskoj

tehnologiji

-Iziskuju visoke troškove, izuzetno znanje i stoga

neisplativi kod

jednostavnijih odnosa

među varijablama

-Osjetljivi u pogledu

nepotpunih i netočnih podataka

-Usmjereni sna simptome

neuspjeha

Izvor: Prilagođeno prema Vitezić N. (2009): Učinkovitost modela prognoziranja poslovnih poremećaja, Zbornik referatov XXIV. Posvetovanja računovodij, finančnikov in revizorjev Maribor, Maribor

Kada se govori o ekspertnim sustavima najčešće koristimo ove modele (Zenzerović i

Peruško, 2009; Vitezić 2013):

· Neuronska mreža - je oblik nelinearne optimizacije, simulira neuronsku mrežu tj.

procese rada mozga. Neuronske mreže sastavljene su od niza čvorišta

raspoređenih po razinama. Na najnižoj razini svako čvorište predstavlja jednu

ulaznu varijablu koja može obuhvaćati financijsko ili neko drugo obilježje

poslovnog subjekta. Između najniže, srednje i najviše razine postoje određene

veze. Slično kao i kod statističkih modela, jakost veza između ulaznih i izlaznih

varijabli, odnosno između različitih razina utvrđena je putem pondera. Srednja

razina sastavljena je od neurona koji predstavljaju aktivacijske funkcije u okviru

kojih se ulazne varijable transformiraju korištenjem zadane funkcije. Treća,

najviša razina predstavlja izlaznu varijablu koju čini ponderirani zbroj neurona i

koja zapravo prikazuje vjerojatnost nastupa uvjeta za pokretanje stečajnog

postupka. Može se uočiti da statistički modeli o kojima je bilo ranije rijeci

predstavljaju zapravo posebne oblike neuronskih mreža.

52

· Genetski algoritam – kao ideja uzeta je Darwinova teorija evolucije bazirana na

genetskom nasljeđu. Model funkcionira na principu da iz velikog broja solucija

pronađe optimalno rješenje na principu stohastičke istraživačke tehnike.

5.2.3. Teorijski modeli

Teorijski modeli određuju uzroke neuspjeha poduzeća, što je glavna razlika u odnosu na

statističke i ekspertne modele. Polazna teorija ovog modela je mogućnost predviđanja

poremećaja pozicije bilančnih neravnoteža ako se uoče promjene u strukturi imovine i

obveza. Poslovni subjekt više ne može održavati ravnotežu te nastavlja poslovati bez

obzira na vjerojatnost dodatnog gubitka, dok ne dođe do bankrota (Vitezić, 2013).

Tablica 4. Prednosti i nedostaci teorijskih modela

Model Prednost Nedostaci

Teorijski

-Pored kvantitativnih

bazirani su i na

kvalitativnim podacima

-Ulaze u uzroke neuspjeha

-Za potvrdu teorijskih

postavki koriste statističke tehnike

-Uglavnom koriste

informacije koje mogu

zadovoljiti teorijske

postavke

Izvor: Prilagođeno prema Vitezić N. (2009): Učinkovitost modela prognoziranja poslovnih poremećaja, Zbornik referatov XXIV. Posvetovanja računovodij, finančnikov in revizorjev Maribor, Maribor

53

6. ISTRAŽIVANJE NASTAVKA POSLOVANJA U REVIZIJI FINANCISKIH

IZVJEŠTAJA

Procjena nastavka poslovanja razvila se s razvojem globalnog tržišta kako bi se što prije

predvidjeli rizici koji prijete poslovnim subjektima i adekvatno suočili s njima. Cilj ovog

istraživanja je korištenjem deskriptivne statističke analize vidjeti je li moguće napraviti

vjerodostojnu analizu procjene vremenske neograničenosti nastavka poslovanja.

Za istraživanje procjene vremenske neograničenosti poslovanja poslovnih subjekata u

Republici Hrvatskoj korišteni su službeni podaci redovnog tržišta Zagrebačke burze i

podaci koje prikuplja FINA temeljem financijskih izvještaja. Ovo istraživanje obuhvaća

uzorak od 378 poslovnih subjekata, a podaci u uzorku odnose se na vremensko razdoblje

od tri godine, što uključuje 2010., 2011. i 2012. godinu. Broj poslovnih subjekata po

godinama prikazan u Tablici 5.

Tablica 5. Broj poslovnih subjekata po godina

Godina Broj subjekata

2010 132

2011 123

2012 123

∑ 378

Prikupljani podaci za potrebe istraživanja obuhvaćaju odabrane financijske podatke,

podatke o veličini poslovnog subjekta, ime revizorske tvrtke, vrstu revizijskog mišljenja

i revizorsku procjenu sposobnosti vremenske neograničenosti nastavka poslovanja. U

analizirane financijske podatke ubrajaju se kratkotrajna imovina, ukupna imovina, zalihe,

kratkoročne obveze, ukupne obveze i neto dobit. Veličina poslovnog subjekta je sukladna

podjeli FINA-e na velike, srednje i male poslovne subjekte. Izvršitelji revizije grupirani

su u dvije skupine, prva skupina su poslovni subjekti koje su revidirali pripadnici

revizorske „velike četvorke“ (Deloitte, E&Y – Ernst & Young, KPMG, PWC) i druga

skupina oni koji su reviziju obavili putem usluge ostali ovlaštenih revizora ili društva.

Revizorska mišljenja sukladno Međunarodnom revizorskom standardu (MRevS 700 i

MRevS 705) određena su ocjenama pozitivno, pozitivno s isticanjem pitanja, mišljenje s

rezervom, suzdržano od mišljenja ili negativno. Procjena vremenske neograničenosti

54

nastavka poslovanja za ovo istraživanje prikazana je pozitivnom (oznaka 0) ili

negativnom ocjenom (oznaka 1), tj. da li je subjekt sposoban poslovati s pretpostavkom

vremenske neograničenosti ili ne.

Tablica 6. Distribucija uzorka po veličini poslovnog subjekta

Godina Veliki Srednji Mali Sveukupno

2010 77 42 13 132

2011 74 40 9 123

2012 74 39 10 123

∑ 225 121 32 378

Grafikon 1. Distribucija uzorka po veličini poslovnog subjekta

U Republici Hrvatskoj djeluje veliki broj domaćih revizorskih tvrtki, uz domaće tvrtke

djeluju i četiri najveće svjetske revizorske tvrtke nazvane „Big 4“ ili „velika četvorka“.

60%

33%

7%

2011

33

60%

32%

8%

SVEUKUPNO

Veliki

subjektSrednji

subjektMali

subjekt

60%

32%

8%

2012

58%32%

10%

2010

55

U istraživanom uzorku hrvatske revizorske tvrtke su obavljale približno 75% usluga

revizije dok je ostalih 25% revizorskih usluga povjereno „velikoj četvorci“.

Tablica 7. Distribucija revizorskih tvrtki u uzorku

Godina BiGN 1 BiGN 0

2010 37 95

2011 33 90

2012 30 93

∑ 100 278

BiGN 1 – usluge revizije „velike četvorke“, BiGN 0 –usluge revizije ostalih revizorskih društava

Od ukupnog broja poduzeća u uzorku za njih 74% su reviziju financijskih izvještaja

obavile srednje i manje revizijske tvrtke registrirane u Hrvatskoj dok je 26% uglavnom

velikih poduzeća reviziju povjerilo nekoj od «velikih četiri».

Grafikon 2. Struktura revizijskih tvrtki u uzorku

BiGN 1

BiGN 0

0.00%

10.00%

20.00%

30.00%

40.00%

50.00%

60.00%

70.00%

80.00%

2010 2011 2012 ∑

28.03% 26.83%24.39% 26.46%

71.97% 73.17%75.61% 73.54%

BiGN 1 BiGN 0

56

Tablica 8. Distribucija oblika mišljenja u uzorku

Godina MR 0 MR 1 MR 2 MR 3 MR 4

2010 88 29 14 1 0

2011 89 14 19 1 0

2012 74 22 26 0 1

∑ 251 65 59 2 1

MR 0 – pozitivno mišljenje, MR 1 – pozitivno mišljenje s isticanjem pitanja, MR 2 – mišljenje s

rezervom, MR 3 – suzdržanost od mišljenja, MR 4 – negativno mišljenje

Grafikon 3. Vrste revizorskog mišljenja u uzorku

Uočava se da je u svim promatranim godinama najveći broj tj. preko 60% izdanih

pozitivnih mišljenja, te ako se pridodaju pozitivna mišljenja s istaknutim pitanjem onda

ih je oko 84%. Ostalih 16% se odnosi na mišljenje s rezervom, a suzdržanih i negativnih

66

.67

%

21

.97

%

10

.61

%

0.7

6%

0%

72

.36

%

11

.38

%

15

.45

%

0.8

1%

0%

60

.16

%

17

.89

% 21

.14

%

0% 0

.81

%

66

.40

%

17

.20

%

15

.61

%

0.5

3%

0.2

6%

M R 0 M R 1 M R 2 M R 3 M R 4

2010 2011 2012 ∑

57

mišljenja je ispod 1%. Negativna mišljenja su vrlo rijetka i u promatranom uzorku samo

je jedno u 2012. godini.

Vrste revizorskog mišljenja (Odluka o objavljivanju međunarodnih računovodstvenih

standarda, NN 28/07, MRevS 570, točke 30-38):

· Pozitivno mišljenje revizor izdaje kada tijekom revizije financijskih izvještaja

nije se suočio sa značajnim propustima, kada su sastavljeni u skladu s

računovodstvenim načelima i zakonima te rezultate poslovanja prikazuju istinito

i fer.

· Pozitivno mišljenje s isticanjem pitanja vremenske neograničenosti poslovanja

– kada je menadžment sastavio financijsko izvješće na odgovarajući način i

objavio točku u kojoj navodi isticanje pitanja sumnje u neizvjesnost nastavka

poslovanja. U tom slučaju revizor će izraziti pozitivno mišljenje, ali će

modificirati revizorsko izvješće u kojem će istaknuti postojanje značajne sumnje

u sposobnost poslovnog subjekta za nastavak s pretpostavkom vremenski

neograničenog poslovanja, te će u njemu naglasiti sve okolnosti i događaje koji

utječu na takvo mišljenje.

· Mišljenje s rezervom – revizor će izraziti ovo mišljenje u jednom od dva slučaja.

Prvo, kada menadžment nije objavio u financijskom izvješću bilješku o postojanju

značajne sumnje u nastavak poslovanja gdje ta sumnja ne utječe na realnost i

objektivnost financijskog izvještaja. Drugo, kad menadžment nije obavio

procjenu pretpostavke nastavka poslovanja, te to odbija učinit nakon zahtjeva

revizora iz čega revizor ne može prikupiti dokaze u vezi procjene pretpostavke

vremenski neograničenog poslovanja.

· Negativno mišljenje – u slučaju kada menadžment u objavljenim financijskim

izvještajima nije naveo bilješku o postojanju neizvjesnosti o nastavku poslovanja

gdje ta neizvjesnost značajno utječe na realnost i objektivnost tog financijskog

izvješća. Ako u razdoblju dvanaest mjeseci od datuma objavljivanja financijskog

izvještaja koji je sastavljen na temelju pretpostavke vremenske neograničenosti

nastavka poslovanja, revizor procjeni da poslovni subjekt neće bit sposoban

nastaviti poslovanje izrazit će negativno mišljenje

58

Kako je sposobnost nastavka vremenski neograničenog poslovanja temeljni cilj koji

svako poduzeće želi postići tako je revizorova procjena od ključne važnosti. Vlasnici,

investitori i dioničari zainteresirani su za informacije koje im daju uvid poslovanje

subjekta čiji su upravljački dio, da bi mogli donositi pravovaljane poslovne odluke

potrebni su im točni podaci a do njih dolaze korištenjem usluga revizorskih tvrtki. Iz toga

se može zaključiti kako je revizorovo mišljenje o nastavku poslovanja ključni instrument

za donošenje poslovnih odluka koje će definirati poslovni subjekt u budućnosti.

Tablica 9. Distribucija revizijske procjene sposobnosti vremenske neograničenosti nastavka poslovanja

GC 0 – poduzeća bez sumnje u sposobnost vremenski neograničenog poslovanja

GC 1 – poduzeća s izraženom sumnjom u nastavak vremenski neograničenog poslovanja

U uzorku vremenska neograničenost poslovanja je upitna kod 50 poslovnih subjekata ili 13% od svih revidiranih poduzeća u godinama koje su uključene u istraživanje.

Grafikon 4. Distribucija revizijske procjene sposobnosti vremenske neograničenosti nastavka poslovanja

Godina GC O GC 1

2010 118 14

2011 110 13

2012 100 23

∑ 328 50

0.00%

10.00%

20.00%

30.00%

40.00%

50.00%

60.00%

70.00%

80.00%

90.00%

2010 2011 2012 ∑

Chart Title

GC O GC 1

59

U uzorak su uključene sve djelatnosti sukladno Zakonu o nacionalnoj klasifikaciji

djelatnosti (Odluka o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, NN 2007), tako su subjekti

podijeljeni u dvije skupine po djelatnosti kojom se bave, u prvoj skupini su poslovni

subjekti koji se bave:

1. Poljoprivreda, šumarstvo ribarstvo

2. Rudarstvo i vađenje

3. Prerađivačka industrija

4. Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija

5. Opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti

sanacije okoliša

6. Trgovina na veliko i malo, popravak motornih vozila i motocikala

7. Prijevoz i skladištenje

8. Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane

9. Informacije i komunikacija

10. Poslovanje nekretninama

11. Stručne znanstvene i tehničke djelatnosti

12. Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

13. Umjetnost, zabava i rekreacija

U drugu skupini su poslovni subjekti koji se bave financijskim djelatnostima:

· Novčana posredovanja, djelatnosti holding-društava, fondacijska društva,

djelatnosti osiguranja, reosiguranja, mirovinski fondovi, obvezno socijalno

osiguranje

Ova podjela na dvije skupine napravljena je radi specifičnosti poslovanja subjekata koji

se bave financijskim djelatnostima te načinom izvještavanja koji se razlikuje u od ostali

djelatnosti. Statistički podaci se razlikuju između skupina tako da je analize napravljena

za uzorak sumarno, za subjekte koji se bave financijskim djelatnostima posebno te

posebno za subjekte koji se bave ostalim djelatnostima, rezultati za sve tri skupine nalaze

se u sljedećem poglavlju.

60

7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA O POVEZANOSTI NASTAVKA POSLOVANJA I POSLOVNE USPJEŠNOSTI SUBJEKTA

Cilj ovog istraživanja je ispitivanje povezanosti uspješnosti poslovanja i iskazanog

revizorskog mišljenja u kojem se naglašava sumnja u nastavak poslovanja. Dakle, da li

su poduzeća kod kojih je naglašena sumnja u nastavak poslovanja i manje uspješna. To

se promatralo kroz odabrana tri ključna pokazatelja koja se inače i najčešće naglašavaju

u okviru procjene financijskog neuspjeha temeljem financijskih podataka.

Ekonomski pokazatelji koji su korišteni u istraživanju vremenske neograničenosti

poslovanja :

Ø QR – koeficijent ubrzane likvidnosti (eng. quick ratio). Svojstvo

likvidnosti je da se imovina poduzeća pretvori u gotovinu radi pokrivanja

kratkoročnih obveza i tekućih aktivnosti. Koeficijent tekuće likvidnosti je

sposobnost poduzeća da najlikvidnijim sredstvima imovine pokrije

kratkoročne obveze, to je najbrži oblik likvidnosti poslovnog subjekta, ali

da pritom ne mora prodati zalihe. Što je vrijednost koeficijenta veća to je

sposobnost likvidnosti bolja, za poslovne subjekte koji imaju vrijednost

koeficijenta manju od 1.5 smatra se da bi u doglednoj budućnosti mogla

ostati bez sredstava za podmirenje kratkoročnih obveza. Poslovni subjekti

kojima koeficijent padne ispod 0.9 posjeduju rizik da postanu nelikvidni u

roku godine dana (Šarlija, 2009:

http://www.mathos.unios.hr/analizapp/Files/Financijska_analiza.doc.pdf;

http://www.investopedia.com/terms/q/quickratio.asp ).

Koeficijent ubrzane likvidnosti se izračunava sljedećom formulom:

QR =

Ø Lev – stupanj zaduženosti (eng. leverage ratio), generalno pokazatelji

zaduženosti ukazuju na strukturu kapitala poslovnog subjekta ta kako on

financira svoju imovinu. Stupanj zaduženosti ukazuje do koje mjere se

poslovni subjekt zadužuje novim sredstvima kako bi financirao svoje

poslovanje. Što se više zadužuje povećava se financijski rizik to jest da

neće moći isplatiti svoje obveze prema kreditorima i investitorima.

61

Poslovni subjekti koji imaju visok stupanj zaduženosti gube svoju

financijsku fleksibilnost i postaju nepoželjni za nove investitore što na

kraju dovodi do bankrota tj. prekida poslovanja poduzeća. Kako bi

poduzeće zadržalo svoju financijsku fleksibilnost stupanj zaduženosti bi

trebalo zadržavati ispod 50% (Šarlija, 2009:

http://www.mathos.unios.hr/analizapp/Files/Financijska_analiza.doc.pdf;

http://www.investopedia.com/terms/l/leverageratio.asp).

Formula za izračunavanje stupnja zaduženosti je:

Lev =

Ø ROA – povrat na imovinu (eng. return on assets) je indikator uspješnosti

imovine u stvaranju dobiti. Poduzeća koja su u proizvodnji kapitalno

intenzivnija (npr. autoindustrija) imaju veću intenzivnost imovine od onih

koji su manje kapitalno intenzivni (npr. agencije za oglašavanje). Što je

viši stupanj intenzivnosti imovine to je niža dobit po novčanoj jedinici

uloženoj u proizvodnju. Iz tog proizlazi opće pravilo koje kaže da ako je

vrijednost povrata na imovinu manja od 0,05 to je visok stupanj

intenzivnosti imovine, a ako je veća od 0,2 nizak je stupanj intenzivnosti

imovine (Šarlija, 2009:

http://www.mathos.unios.hr/analizapp/Files/Financijska_analiza.doc.pdf;

http://www.investopedia.com/terms/r/returnonassets.asp). Pri izračunu

povrata na imovinu uzimano je stanje imovine iako bi prosjek bio točniji.

Povrat na imovinu izračunava se pomoću sljedeće formule:

ROA =

Analizom uzorka sumarno tj. svih poduzeća u uzorku, gore navedenih pokazatelja

dobiveno je da aritmetička sredina za koeficijent ubrzane likvidnosti iznosi 1.18,

standardna devijacija 1.56. Za stupanj zaduženosti aritmetička sredina iznosi 0.50 te

standardna devijacija 0.36. Povrat na imovinu ima aritmetičku sredinu -0.03 i standardnu

devijaciju 0.12. Ostali statistički podaci prikazani su u Tablici 10, te se ukazuje da mod

nije bilo moguće izračunati u uzorku zbog limita veličine uzorka.

62

Tablica 10. Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja

Aritmetička

sredina Medijan

Prosjek

srednjih

vrijednosti

Standardna

devijacija Varijanca Minimum Maksimum

QR 1.18 0.77 0.98 1.56 2.43 0.01 12.79

Lev 0.50 0.44 0.47 0.36 0.13 0.00 3.26

ROA -0.03 0.00 -0.01 0.12 0.02 -1.22 0.97

Kako su u istraživanju korišteni financijski pokazatelji svih poslovnih subjekata koji

kotiraju na redovnom tržištu Zagrebačke burze, financijske institucije (banke,

osiguravajuća društva, investicijske fondacije) i ostali poslovni subjekti. Zbog različitosti

njihovih djelovanja u nastavku će biti prikazani za obje skupine djelatnosti posebno.

Analizom svih poslovnih subjekata osim onih koji se bave financijskim djelatnostima

dobiveni su sljedeći rezultati. Za koeficijent ubrzane likvidnosti aritmetička sredina

iznosi 1.05 i standardna devijacija 1.28. Aritmetička sredina stupnja zaduženosti iznosi

0.48 a standardna devijacija 0.35. Povrat na imovinu ima aritmetičku sredinu -0.02 te

standardnu devijaciju 0.11. U izračunu pokazatelja uzeti su i podaci o odnosu gubitka i

prosječno angažirane imovine poduzeća, a ne samo onih koji su rentabilni tj. imaju

iskazanu dobit ili povrat u odnosu na angažiranu imovinu.

Tablica 11. Statistički podaci financijskih pokazatelja poslovnih subjekata nefinancijskih

djelatnosti

Aritmetička

sredina Medijan

Prosjek

srednjih

vrijednosti

Standardna

devijacija Varijanca Minimum Maksimum

QR 1.05 0.66 0.85 1.28 1.65 0.01 9.56

Lev 0.48 0.42 0.45 0.35 0.12 0.02 3.26

ROA -0.02 0.00 -0.01 0.11 0.01 -0.52 0.97

Za poslovne subjekte koji se bave financijskim djelatnostima analizom su utvrđeni

sljedeći podaci. Aritmetička sredina za koeficijent ubrzane likvidnosti iznosi 1.86, a

standardna devijacija 2.47, za stupanj zaduženosti aritmetička sredina iznosi 0.60 i

standardna devijacija 0.39. Za financijski pokazatelj povrata na imovinu aritmetička

sredina iznosi -0.05 i standardna devijacija 0.17. Tablicom 12 prikazani su svi statistički

podaci korišteni za ovu skupinu poslovnih subjekata.

63

Tablica 12. Statistički podaci financijskih pokazatelja poslovnih subjekata financijskih djelatnosti

Aritmetička

sredina Medijan

Prosjek

srednjih

vrijednosti

Standardna

devijacija Varijanca Minimum Maksimum

QR 1.86 0.92 1.39 2.47 6.10 0.02 12.79

Lev 0.60 0.86 0.73 0.39 0.15 0.00 0.96

ROA -0.05 0.00 -0.03 0.17 0.03 -1.22 0.05

Podaci o likvidnosti zaduženosti i financijskom rezultatu ( dobiti ili gubitku) u odnosu na

imovinu su bolji kod financijskih djelatnosti nego kod ostalih nefinancijskih djelatnosti.

7.1. Rezultati poslovanja poduzeća s procijenjenim upitnim nastavkom poslovanja

Kako je cilj ovog istraživanja rano otkrivanje financijskih pokazatelja koji ukazuju na

sumnju u sposobnost vremenski neograničenog poslovanja poslovnog subjekta tako su u

daljnjem dijelu uspoređeni financijski pokazatelji poslovnih subjekata za koje je revizor

u svom mišljenju utvrdio da nemaju tu sposobnost i subjekata koji imaju sposobnost

vremenski neograničenog poslovanja.

Za cijeli uzorak ustanovljeno je da 50 poslovnih subjekata ima izraženu sumnju u

vremenski neograničeni nastavka poslovanja od čega se tri poslovna subjekta bave

financijskim djelatnostima, a 47 ostalim oblicima djelatnosti. Najčešći uzroci izražavanja

sumnje su:

· problemi likvidnosti poslovnog subjekta,

· preneseni gubitci iz prošlih razdoblja,

· neriješeni imovinsko pravni odnosi,

· trenutni sudski postupci,

· blokirani žiro račun,

· kratkoročne obveze veće od imovine,

· prezaduženost, te

· kod poslovnih subjekata financijskih djelatnosti najčešći problem koji ukazuje na

nesposobnost je kada jamstveni kapital je veći od propisanog.

Analizom poslovnih subjekata s izraženom sumnjom u nastavak poslovanja dobiveni su

sljedeći rezultati za ekonomske pokazatelje:

64

Tablica 13. Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja poduzeća s upitnim

nastavkom poslovanja

Aritmetička

sredina Medijan

Prosjek

srednjih

vrijednosti

Standardna

devijacija Varijanca Minimum Maksimum

QR 0.47 0.27 0.37 1.00 0.99 0.01 7.08

Lev 0.64 0.54 0.59 0.51 0.26 0.02 2.93

ROA -0.11 -0.07 -0.09 0.13 0.02 -0.52 0.02

Uočava se da su poduzeća koja imaju problem s nastavkom poslovanja nelikvidna, tj.

svega je 37% kratkoročnih obaveza pokriveno novcem i potraživanjima, te prezadužena

jer obaveze čine skoro 60% u odnosu na imovinu. Također su nerentabilna jer na svakih

100 kuna angažirane imovine ostvaruju 9 kuna gubitka.

Subjekti koji se bave nefinancijskim djelatnostima ( njih 47), a procijenjena im je sumnja

u sposobnost nastavka poslovanja, imaju utjecaj na cijeli uzorak pa im se vrijednosti

pojedinih pokazatelja ne razlikuju značajnije.

Tablica 14. Statistički podaci financijskih pokazatelja s upitnim nastavkom poslovanja

poslovnih subjekata koji se bave nefinancijskim djelatnostima

Aritmetička

sredina Medijan

Prosjek

srednjih

vrijednosti

Standardna

devijacija Varijanca Minimum Maksimum

QR 0.45 0.26 0.35 1.02 1.05 0.01 7.08

Lev 0.64 0.54 0.59 0.53 0.28 0.02 2.93

ROA -0.11 -0.07 -0.09 0.13 0.02 -0.52 0.02

Analiza financijskih pokazatelja poslovnih subjekata s procijenjenom sumnjom u

nastavak poslovanja (njih 3) koji se bave financijskim djelatnostima je nešto bolja zbog

posebnosti njihove djelatnosti.

65

Tablica 15. Statistički podaci financijskih pokazatelja s upitnim nastavkom poslovanja

poslovnih subjekata koji se bave financijskim djelatnostima

Aritmetička

sredina Medijan

Prosjek

srednjih

vrijednosti

Standardna

devijacija Varijanca Minimum Maksimum

QR 0.78 0.70 0.74 0.18 0.03 0.65 0.99

Lev 0.76 0.86 0.81 0.26 0.07 0.46 0.95

ROA -0.13 -0.14 -0.13 0.07 0.00 -0.19 -0.05

Kod poduzeća koja se bave financijskim djelatnostima a imaju problem s nastavkom

poslovanja uočava se da je oko 74% kratkoročnih obveza pokriveno novcem i

potraživanjima, dok je zaduženost izraženija nego kod nefinancijskih djelatnosti i obveze

su približno 81% u odnosu na imovinu. Nerentabilna su jer za svakih 100 kuna angažirane

imovine ostvaruju 13 kuna gubitka.

Zbog mogućnosti uspoređivanja financijskih pokazatelja poduzeća s procijenjenom

sumnjom u nastavak poslovanja analizirani su i statistički podaci poslovnih subjekata s

pozitivnom procjenom nastavka poslovanja. Analizirano je 328 poslovnih subjekata od

čega 271 poslovnih subjekata koji se bave svim djelatnostima osim financijskih te 57

poslovnih subjekata koji se bave financijskim djelatnostima.

Analizom poslovnih subjekata s pozitivnom procjenom vremenski neograničenog

poslovanja dobiveni su sljedeći rezultati.

Tablica 16. Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja poduzeća s pozitivnim nastavkom poslovanja

Aritmetička

sredina Medijan

Prosjek

srednjih

vrijednosti

Standardna

devijacija Varijanca Minimum Maksimum

QR 1.29 0.85 1.07 1.60 2.56 0.01 12.79

Lev 0.48 0.43 0.45 0.33 0.11 0.00 3.26

ROA -0.02 0.00 -0.01 0.12 0.01 -1.22 0.97

Za poduzeća kod koji nije izražena sumnja u nastavak poslovanja u odnosu na ona kod

kojih je sumnja izražena likvidnija su i manje zadužena. Vrijednost koeficijenta ubrzane

likvidnosti je manja od preporučenih 1,5 što ukazuje da u doglednoj budućnosti poslovni

subjekti neće moći podmiriti kratkoročne obveze, koeficijent zaduženosti ne prelazi 50%

66

što ukazuje da poduzeća imaju određenu financijsku fleksibilnost. Povrat na imovinu

ukazuje na nerentabilnost jer za svakih 100 kuna angažirane imovine ostvaruje 1 kunu

gubitka.

Analiza poslovnih subjekata koji se ne bave financijskim djelatnostima (najzastupljenije

djelatnosti u istraživanom uzorku su turističke u vidu hotela i apartmana, prerađivačke i

prehrambene industrije te poslovni subjekti koji se bave prijevoznim uslugama) s

pozitivnom procjenom nastavka poslovanja ima nešto lošije rezultate u odnosu na cijelu

populaciju, a što se vidi iz sljedeće tablice:

Tablica 17. Statistički podaci financijskih pokazatelja s pozitivnim nastavkom poslovanja poslovnih subjekata koji se bave nefinancijskim djelatnostima

Aritmetička

sredina Medijan

Prosjek

srednjih

vrijednosti

Standardna

devijacija Varijanca Minimum Maksimum

QR 1.16 0.81 0.98 1.30 1.68 0.01 9.56

Lev 0.45 0.42 0.44 0.31 0.09 0.03 3.26

ROA -0.01 0.00 0.00 0.10 0.01 -0.47 0.97

Za poslovne subjekte koji se bave nefinancijskim djelatnostima i nemaju izraženu sumnju

u nastavak poslovanja koeficijent ubrzane likvidnosti je malo više od rubne vrijednosti

0,9 za koju se smatra da će poduzeća s tom vrijednošću prestati poslovati unutar godine

dana. Koeficijent zaduženosti ukazuje na određen stupanj financijske fleksibilnosti jer je

ispod 50%, a povrat na imovinu ukazuje da su poduzeća sumarno gledano na rubu

rentabilnosti i nerentabilnosti tj. za svakih 100 kuna angažirane imovine poduzeće ne

ostvaruje dobit niti gubitak.

Poslovni subjekti koji se bave financijskim djelatnostima (njih 57) te imaju izraženo

pozitivno revizorsko mišljenje po pitanju vremenski neograničenog poslovanja imaju

sljedeće rezultate analize ekonomskih pokazatelja. Subjekti koji se bave financijskim

djelatnostima u istraživanom uzorku su banke, osiguravajuća društva te investicijske

fondacije.

67

Tablica 18. Statistički podaci financijskih pokazatelja s pozitivnim nastavkom poslovanja poslovnih subjekata koji se bave financijskim djelatnostima

Aritmetička

sredina Med

Prosjek

srednjih

vrijednosti

Standardna

devijacija Varijanca Minimum Maksimum

QR 1.92 0.93 1.42 2.52 6.36 0.02 12.79

Lev 0.59 0.86 0.72 0.40 0.16 0.00 0.96

ROA -0.05 0.00 -0.02 0.17 0.03 -1.22 0.05

Poslovni subjekti koji se bave financijskim djelatnostima a nemaju sumnju u nastavak

poslovanja imaju vrijednost koeficijenta ubrzane likvidnosti 1.42 koja je nešto manje od

granične vrijednosti 1,5 koja ukazuje na poslovne subjekte sposobne za izvršavanje

kratkoročnih obveza. Koeficijent zaduženosti je iznad 50% ali pošto su to financijske

djelatnosti takve vrijednosti se smatraju uobičajenima. Povrat na imovinu ukazuje na

nerentabilnost to jest da je niža dobit po uloženoj novčanoj jedinici.

7.2. Zaključak istraživanja nastavka poslovanja

U uvodnom dijelu ove analize navedene su opće prihvaćene vrijednosti korištenih

ekonomskih pokazatelja koje ukazuju na prisustvo rizika prekida poslovanja poslovnog

subjekta. Tako su vrijednosti kod koeficijenta ubrzane likvidnosti ispod 0,9 indikator da

poduzeće neće moći poslovati jer ne pokriva kratkoročne obveze. Za vrijednosti stupnja

zaduženosti veće od 0,5 ukazuje da poslovni subjekt više nije financijski fleksibilan te što

je vrijednost veća to je subjekt bliže bankrotu. Vrijednost povrata na imovinu ukazuje na

stupanj intenziteta korištenja ili angažiranja imovine i to manji od 0,05 kad je visok

stupanj intenzivnosti, a veća vrijednost od 0,2 nizak stupanj intenzivnosti imovine (vidi

objašnjenje str. 62).

Prva skupina poslovnih subjekata u kojoj su oni kojima je revizor izrazio svojim

mišljenjem sumnju u nastavak poslovanja imaju sljedeći prosjek srednjih vrijednosti

ekonomskih pokazatelja:

68

Tablica 19. Prosječna srednja vrijednost ekonomskih pokazatelja poduzeća s izraženom

sumnjom u nastavak poslovanja

Ekonomski

pokazatelji Sumarno

Financijske

djelatnosti

Ostale

djelatnosti

Koeficijent ubrzane

likvidnosti 0.37 0.74 0.35

Stupanj

zaduženosti 0.59 0.81 0.59

Povrat na

imovinu -0.09 -0.13 -0.09

Rezultatima prosječnih srednjih vrijednosti iz Tablice 19. dolazi se do zaključka da su

vrijednosti svih promatranih ekonomskih pokazatelja u promatranim skupinama niži od

preporučenih vrijednosti za svaki pojedini pokazatelji iz čega zaključujemo da promatrani

subjekti opravdano su ocjenjeni s sumnjom u pretpostavku vremenski neograničenog

poslovanja. Može se potvrditi da su opće prihvaćene vrijednosti kod ocjenjivanja rizika

prestanka poslovanja prihvatljive ta da se mogu koristiti kao indikator u jednostavnoj

procjeni sposobnosti poslovnog subjekta za nastavak poslovanja.

Druga skupina poslovnih subjekata u analizi predstavlja ona poduzeća koja u

financijskim izvještajima nemaju izraženu sumnju u nastavak poslovanja, te su

korištena za uspoređivanje statističkih rezultata prve skupine koja ima izraženu sumnju u

nastavak poslovanja.. Njihova prosječna srednja vrijednost ekonomskih pokazatelja je

prikazana Tablicom 20.

69

Tablica 20. Prosječna srednja vrijednost ekonomskih pokazatelja poduzeća bez izražene

sumnje u nastavak poslovanja

Ekonomski

pokazatelji Sumarno

Financijske

djelatnosti

Ostale

djelatnosti

Koeficijent ubrzane

likvidnosti 1.07 1.42 0.98

Stupanj

zaduženosti 0.45 0.72 0.44

Povrat na

imovinu -0.01 -0.02 0.00

Rezultati ukazuju da su vrijednosti ekonomskih pokazatelja iznad minimalnih

preporučenih općeprihvaćenih vrijednosti kod dva pokazatelja- likvidnosti i zaduženosti.

No, i u ovoj skupini većina poduzeća posluje nerentabilno jer poduzeća iskazuju 1kn

gubitka u odnosu na 100 kn angažirane imovine. Poslovni subjekti koji se bave

financijskim djelatnostima imaju veću vrijednost stupnja zaduženosti od preporučene ali

to je opravdano posebnošću njihove djelatnosti u odnosu na ostale skupine djelatnosti.

Temeljem dobivenih vrijednosti može se zaključiti da promatrana skupina je opravdana

rezultatima. Poduzeća sa sumnjom u sposobnost nastavka poslovanja imaju prema

odabrana tri pokazatelja niže vrijednosti od preporučenih u skladu s općeprihvaćenim

vrijednostima procjene rizika nastavka poslovanja, te je opravdano revizijsko mišljenje.

Usporedni rezultati Tablice 19. i Tablice 20. potvrđuju da su poduzeća s izraženom

sumnjom u nastavak poslovanja i manje uspješna od poduzeća bez izražene sumnje u

nastavak poslovanja.

70

8. ZAKLJUČAK

Revizija je postupak ispitivanja, provjere i ocjene financijskih izvještaja, poslovnih knjiga

i svih podataka koji proizlaze iz poslovanja iz kojeg kao rezultat proizlazi neovisno i

stručno mišljenje o istinitosti financijskog položaja i poslovnog položaja subjekta koji je

predmet ispitivanja. Revizija pruža jamstvo njenim korisnicima da su informacije u

financijskim izvještajima točne i pouzdane te da temelju njih mogu donositi poslovne

odluke. Podjela revizije se vrši s obzirom na subjekt koji provodi reviziju i na predmet

poslovanja. Prema podjeli s obzirom na subjekt koji vrši reviziju, revizija se dijeli na

državnu reviziju gdje je zadaća reguliranje institucija koje se financiraju iz državnog

proračuna, internu reviziju koja je instrument kontrole menadžmenta u samom

poslovnom subjektu i eksternu reviziju za koju je karakteristično da revizor nije

zaposlenik poslovnog subjekte već se njegove usluge dogovaraju temeljem ugovora sa

subjektom kako bi dobili neovisno stručno mišljenje o položaju poduzeća. S obzirom na

predmet poslovanja revizija se dijeli na reviziju poslovanja koja je uglavnom internog

karaktera i služi kao instrument procjene efikasnosti i efektivnosti poslovnog subjekta,

revizija pravilnosti ima zadaću ispitivanja usklađenosti revizije s pravilima, zakonima i

standardima, te revizija financijskih izvještaja.

Revizija financijskih izvještaja za cilj ima ispitivanje ispravnosti i objektivnosti

sastavljenih financijskih izvještaja koju ugovaraju vlasnici poduzeća s neovisnim

eksternim ovlaštenim revizorom ili revizorskim društvom kako bi dobili neovisno

mišljenje o uspješnosti poslovnog subjekta u svojem vlasništvu. Ovaj oblik revizije

zahtjeva stručnost revizora na najvišoj razini te da posjeduje snažan etički i moralni

kodeks kako ne bi došao u sukob interesa i pogodovao nekom obliku financijske prevare.

Kako bi izbjegao iskušenja eksterni revizor se služi pravilima, računovodstvenim i

revizorskim standardima te revizorskim načelima koji mu daju upute i potrebne

informacije kako bi ugovoreni posao revizije obavio na obostrano zadovoljstvo. Prilikom

provođenja revizije financijskih izvještaja potrebno je pristupiti s dužnom pažnjom te

reviziju obaviti na stručan način što znači da treba obaviti sve faze, postupke i aktivnosti

koje su potrebne kako bi se dobio vjerodostojni zaključak. Revizor svoj zaključak o stanju

i sposobnosti poslovnog subjekta iznosi u revizorskom izvještaju u kojemu pored svega

iznosi i svoje mišljenje koje vlasniku poslovnog subjekta služi kao putokaz za daljnje

poslovne odluke.

71

Najvažnija stavka u revizorskom izvještaju zbog koje su vlasnici ugovorili posao revizije

je mišljenje revizora o procjeni nastavka poslovanja poduzeća. Pretpostavka vremenski

neograničenog nastavka poslovanja je temeljna računovodstvena pretpostavka koja daje

procjenu da će poslovni subjekt nastaviti s poslovanjem u doglednoj budućnosti bez

opasnosti od stečaja ili likvidacije, to je potvrda da je subjekt u stanju iskoristiti svoju

imovinu i podmiriti svoje obveze. Revizor prije iznošenja svojeg mišljenja o nastavku

poslovanja analizira procjenu koju je iznio menadžment u financijskom izvještaju

analitičkim postupcima podataka koje je prikupio prilikom procesa revizije. Rezultat

procjene je pozitivno mišljenje ako je subjekt sposoban poslovati s pretpostavkom

vremenske neograničenosti poslovanja ili jedan od oblika modificiranog mišljenja u

kojemu iznosi razloge za takvo mišljenje.

Prije procjene nastavka poslovanja revizor mora utvrditi da li postoje poremećaji koji

ukazuju na sumnju u sposobnost nastavka poslovanja. Postoji više uzroka poremećaja

koji se nalaze u internom i eksternom okruženju poduzeća. Prilikom procesa vremenske

procjene revizor analitičkim postupcima na temelju podatka ekonomskih pokazatelja

modelima za predviđanje poslovnih poremećaja dolazi do rezultata kojima utvrđuje

postoje li poremećaji koji ukazuju na sumnju sposobnosti nastavka poslovanja. Postoji

više modela za utvrđivanje poslovnih poremećaja koji se dijelu u tri skupine: statistički

modeli su najbrojniji te je za njih karakteristično da se služe financijskima pokazateljima

koje analiziraju i na temelju te analize se dolazi do rezultata, ekspertni sustavi da bi došli

do rezultata služe se složenim statističkim i matematičkim modelima na području umjetne

inteligencije i teorijski modeli koje karakterizira da utvrđuje poslovne neuspjehe.

Kako bi se razumjela važnost nastavka poslovanja za poduzeće ovim radom provedeno

je istraživanje koje uključuje sve poslovne subjekte koji kotiraju na redovnom tržištu

zagrebačke burze za 2010., 2011. i 2012. godinu. Analizom financijskih pokazatelja iz

financijskih izvještaja tih poduzeća i pregledom revizorskih mišljenja dolazi se do

vrijednosti ocjene rizika. Vrijednost procjene rizičnosti temeljila se na odabiru tri

pokazatelja kojima se mjeri likvidnost, zaduženost i rentabilnost poslovanja kao onih koji

se najčešće koriste u prognozi. Kad se rezultate uzorka usporedi s općeprihvaćenim

vrijednostima procjene rizika tj. granične vrijednosti pojedinih pokazatelja kao npr.

likvidnosti i zaduženosti dolazi se do zaključka: uzorak sumarno ima vrijednosti niže od

preporučenog minimuma općeprihvaćenih vrijednosti što znači da većina poduzeća u

72

Republici Hrvatskoj ima neki oblik poslovnog poremećaja ili će se u skoroj budućnosti

suočit s nekim od njih, ali velika većina je dobila pozitivno revizorsko mišljenje (84%).

Sumarni uzorak poduzeća kojima je revizor dao pozitivnu ocjenu za nastavak poslovanja

imaju vrijednosti ekonomskih pokazatelja procjene rizika neznatno iznad granice

dopuštenog minimuma dok kod uzorka poslovnih subjekata kojima je izražena sumnja u

nastavak poslovanja vrijednosti ekonomskih pokazatelja za ocjenu rizika su niže od

graničnih općeprihvaćenih vrijednosti što opravdava izraženo mišljenje sa sumnjom u

sposobnost nastavka poslovanja. Iz svega navedenog može se zaključiti da su poduzeća s

izraženom sumnjom u nastavak poslovanja u istraživanom uzorku i manje uspješna u

poslovanju od poduzeća bez izražene sumnje u nastavak poslovanja.

Analiza je provedena deskriptivnom statistikom iz čega se može zaključiti da se i

jednostavnijim statističkim metodama, ukoliko ne postoji mogućnost složenijih, također

može doći do valjanih rezultata u procjeni nastavka poslovanja poduzeća temeljeći se na

financijskim podacima uspješnosti.

73

LITERATURA

A. KNJIGE

- Filipović, I. 2009, Revizija, Singerija nakladništvo d.o.o., Zagreb

- Popović, Ž., Vitezić, N. 2009, Revizija i analiza instrumenti uspješnog donošenja

poslovnih odluka, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb

- Tušek, B., Žagar, L. 2008, Revizija, Hrvatske zajednica računovođa i financijskih

djelatnika, Zagreb

- Messier Jr. W. F. 2000, Revizija – priručnik za revizore i studente, Faber & Zgombić

Plus, Zagreb.

- Soltani, B.: Revizija – Međunarodni pristup, MATE d.o.o., Zagreb, 2009

B. ČLANCI

- Beaver, W. H. 1966, Financial Ratios as Predictors of Failure, Jurnal of Accounting

Research, str 71-111

- Tearney, M., Vitezić, N. 1996, Dijagnosticiranje financijske krize pomoću cash-flow

modela, izvorni znanstveni rad UKD: 338.246.2:336.74:519.86, str 49-68

- Vitezić, N. 2009, Učinkovitost modela prognoziranja poslovnih poremećaja, Zbornik

referatov XXIV. Posvetovanja društva računovodij, finančnikov in revizorjev

Maribor, ISSN -1318-3230, str 39-53

- Tušek, B., Sever, S. 2007, Uloga interne revizije u povećanju kvalitete poslovanja

poduzeća u Republici Hrvatskoj – empirijsko istraživanje, Zbornik Ekonomskog

fakulteta u Zagrebu, izvorni znanstveni rad UDK 657.6:658.011.4(497.5), str 274-294

- Zenzerović, R., Peruško, T. 2009, Ocjenjivanje pretpostavke vremenske neograničenosti

poslovanja u tranzicijskom okruženju – empirijski nalazi u Republici Hrvatskoj, Izvorni

znanstveni rad UDK 657.31:658.14.011.1(497.5) JEL Classification M40, G30, C40, str 348-

368

74

- Vitezić, N. 2013, Modeli predviđanja poslovnih poremećaja, Kontrolor- bilten Udruge

hrvatskih kontrolora, RIMA d.o.o., Rijeka

- Vitezić, N. 2013, Učinkovitost prognostičkih modela u ocjeni nastavka poslovanja,

Računovodstvo i financije, Zagreb, stručni članak UDK 336.64

- Zenzerović, R., Peruško, T. 2006, Kratki osvrt na modele za predviđanje stečaja,

pregledni rad: UDK 347.736:336.02]:303.7

C. OSTALO

- Zakon o reviziji, NN 146/05, 139/08

- Zakon o državnom uredu za reviziju, NN 80/11

- Zakon o izmjenama i dopunama zakona o reviziji, NN 144/12

- Zakonu o računovodstvu, NN 109/07

- Međunarodni revizorski standard 230 – Revizijska dokumentacija

- Međunarodni revizorski standard 500 – Revizijski dokazi

- Međunarodni revizorski standard 520 – Analitički postupci

- Međunarodni revizorski standard 530 – Revizijsko uzrokovanje

- Međunarodni revizorski standard 570 – Vremenska neograničenost poslovanja

- Međunarodni revizorski standard 700 – Formiranje mišljenja i izvještavanje o

financijskim izvještajima

- Međunarodni revizorski standard 705 – Modifikacije mišljenja u izvještaju neovisnog

revizora

- Međunarodni računovodstveni standard 1, NN 3/99

- Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN 28/07

- Intosai revizorski standardi, NN 93/94, NN 146/11

- Odluka o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, NN 2007

75

- Roška, V. 2012, Skripta predavanja iz predmeta revizija, Zagreb, preuzeto:

15.06.2014., https://moodle.oss.unist.hr/mod/resource/view.php?id=14004

- Hrvatski institut internih revizora, Polaganje ispita za ovlaštenog internog revizora

(CIA), preuzeto: 22.06.2014., http://www.hiir.hr/default.aspx?id=12

- Hrvatski institut internih revizora, Okvir profesionalnog djelovanja, preuzeto:

22.06.2014.,

http://hiir.hr/userDocsImages/novosti/brosure/okvir%20profesionalnog%20djelova

nja.pdf

- Hrvatski institut internih revizora, Sekcije pri institutu internih revizora, preuzeto

22.6.2014., http://www.hiir.hr/default.aspx?id=14

- Hrvatska revizorska komora, Međunarodna članstva Hrvatske revizorske komore,

preuzeto: 24.06.2014., http://www.revizorska-komora.hr

- Hrvatska revizorska komora, Opis Hrvatske revizorske komore, preuzeto:

24.06.2014., http://www.revizorska-komora.hr/index.php/o-nama.html

- Hrvatska revizorska komora, Međunarodni revizorski standardi, preuzeto:

24.06.2014., http://www.revizorska-komora.hr/pdf/MRevS/1_KB-za-CIP-124.pdf

- Šarlija, N. 2009, Financijska analiza, preuzeto: 30.06.2014.,

http://www.mathos.unios.hr/analizapp/Files/Financijska_analiza.doc.pdf

- Definicija i primjer koeficijenta ubrzane likvidnosti, preuzeto: 30.06.2014.,

http://www.investopedia.com/terms/q/quickratio.asp

- Definicija i primjer stupnja zaduženosti, preuzeto 30.06.2014.,

http://www.investopedia.com/terms/l/leverageratio.asp

- Definicija i primjer povrata na imovinu, preuzeto 30.06.2014.,

http://www.investopedia.com/terms/r/returnonassets.asp

- Službeni podaci poduzeća koja kotiraju na redovnom tržištu zagrebačke burze,

preuzeto: 17.2.2014., http://zse.hr/default.aspx?id=26472

76

- Službeni podaci FINA-e o poslovanju poslovnih subjekata, Jedinstveni registar

financijskih izvještaja, preuzeto: travanj.2014., http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-

web/jsp/prijavaKorisnika.jsp

- Državni ured za reviziju, Podaci o državnom uredu za reviziju, preuzeto:

22.06.2014., http://www.revizija.hr

77

POPIS TABLICA

Tablica 1 Vrste modificiranog mišljenja 31

Tablica 2 Prednosti i nedostaci statističkih modela 42

Tablica 3 Prednosti i nedostaci ekspertnih modela 51

Tablica 4 Prednosti i nedostaci teorijskih modela 52

Tablica 5 Broj poslovnih subjekata po godina 53

Tablica 6 Distribucija uzorka po veličini poslovnog subjekta 54

Tablica 7 Distribucija revizorskih tvrtki u uzorku 55

Tablica 8 Distribucija oblika mišljenja u uzorku 56

Tablica 9 Distribucija revizijske procjene sposobnosti vremenske

neograničenosti nastavka poslovanja

58

Tablica 10 Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja 62

Tablica 11 Statistički podaci financijskih pokazatelja poslovnih subjekata

nefinancijskih djelatnosti

62

Tablica 12 Statistički podaci financijskih pokazatelja poslovnih subjekata financijskih djelatnosti

63

Tablica 13 Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja poduzeća s

upitnim nastavkom poslovanja

64

Tablica 14 Statistički podaci financijskih pokazatelja s upitnim nastavkom

poslovanja poslovnih subjekata koji se bave nefinancijskim

djelatnostima

64

Tablica 15 Statistički podaci financijskih pokazatelja s upitnim nastavkom

poslovanja poslovnih subjekata koji se bave financijskim

djelatnostima

65

Tablica 16 Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja poduzeća s

pozitivnim nastavkom poslovanja

65

Tablica 17 Statistički podaci financijskih pokazatelja s pozitivnim

nastavkom poslovanja poslovnih subjekata koji se bave

nefinancijskim djelatnostima

66

Tablica 18 Statistički podaci financijskih pokazatelja s pozitivnim

nastavkom poslovanja poslovnih subjekata koji se bave

financijskim djelatnostima

67

78

Tablica 19 Prosječan srednja vrijednost ekonomskih pokazatelja poduzeća

s izraženom sumnjom u nastavak poslovanja

68

Tablica 20 Prosječan srednja vrijednost ekonomskih pokazatelja poduzeća

bez izražene sumnje u nastavak poslovanja

69

.

79

POPIS

GRAFIKONA

Grafikon 1 Distribucija uzorka po veličini poslovnog subjekta 54

Grafikon 2 Struktura revizijskih tvrtki u uzorku 55

Grafikon 3 Distribucija oblika mišljenja u uzorku 56

Grafikon 4 Distribucija revizijske procjene sposobnosti vremenske

neograničenosti nastavka poslovanja

58

80

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom REVIZIJSKI ASPEKTI NASTAVKA

POSLOVANJA izradio samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Nede Vitezić. U radu sam

primijenio metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristio literaturu koja je navedena na

kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno

ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirao sam i povezao

sa korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Student

Igor Maljković