I. Turizam i globalni procesi - · PDF fileI. Pojmovni obuhvat turizma Tko je turist? Što je turizam? Svjetska turistička organizacija UNWTO ima ključnu ulogu u procesu definiranja,

I. Turizam i globalni procesi

asistent: Ante Mandić[email protected] – nova zgrada211 – EFST

© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja Ante Mandić mag.oec.

Sadrţaj

• Pojmovni obuhvat turizma

• Turizam kao sustav

• Heterogenost i pluralnost turističkog proizvoda

• Uloga turizma u privredi• Sektor turizma

• Supply side – demind side approach

• (Ekonomski) učinci razvoja turizma

• Turizam u globalnom (međunarodnom) kontekstu

© Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja Ante Mandić mag.oec. 2

I. Pojmovni obuhvat turizma

Tko je turist? Što je turizam?

Svjetska turistička organizacija UNWTO ima ključnu ulogu u procesu definiranja, utvrđivanja terminologije i kriterija koji se povezuju sa “mjerenjem”turizma.

Sukladno navedenom, komisija za statistiku pri UNWTOu (UNSTAT) je prihvatila niz sugestija, te je 1994.godine objavila “Recommendations on Tourism Statistics”, čime

je omogućeno da se od1995.godine, temeljem prikupljenih podataka, od strane UNWTO-a, iz statističkih ureda svih zemalja članica, mogu vršiti komparacije između

svih zemalja koje imaju statistički zabiljeţene turističke tijekove.

Candela i Figini (2012) navode kako statistička perspektiva omogućava definiranje pojma turist na različite načine. Takva heterogenost u procesu definiranja jednog naizgled jednostavnog pojma rezultat je izrazite sloţenosti teorijskog definiranja i

identificiranja turizma kao fenomena.


http://www2.unwto.org/en

http://unstats.un.org/unsd/default.htm

Osvrt na povijesni razvoj definicije turizma upućuje nas na zaključak da su prvotne definicije pojma turist bile više tehničke negoli konceptualne, budući da se značajan fokus stavljao na tipologiju posjetitelja, te sastavne elemente turističke aktivnosti.


“tourist” Herman Von Schullard

Liga Naroda International Union of Official Travel - UNWTO

1910.

”Tourism” is the total sum of operators,

mainly of an economic nature, which

directly relate to the entry, stay and

movement of foreighners inside and

outside a certain country, city or a

region.

Foreigner? 1937.

A tourist is the individual that spends

a period of time of at least 24h in a

country different than of residence.

1968.

A visitor is defined as the person who

travels to a country other than that of

residence, for any reason other than

paid work.

Motivational factor?

“Visitor” posjetitelj je osoba koja

putuje, temeljem odreĊenih motiva (da

bi zadovoljila odreĊenu potrebu).

“Day tripper ili Same day visitor” je

osoba koja boravi u odreĊenoj

destinaciji izvan svog uobiĉajenoj

mjesta boravka kraće od 24 sata.

“Tourist” je osoba koja putuje izvan

svog uobiĉajenog mjesta boravka i

boravi u destinaciji dulje od 24 sata,

odnosno ostvaruje minimalno jedno

noćenje.


“tourism” UNWTO & UNSTAT 1994.

“TURIZAM” podrazumijeva aktivnosti osoba koje putuju i borave izvan svog uobiĉajenog mjesta boravka u

razdoblju kraćem od godine dana zbog odmora, osobnih ili poslovnih razloga, što iskljuĉuje zasnivanje radnog

odnosa.

ŠTO RAZLIKUJE TURIZAM OD

OSTALIH OBLIKA PUTOVANJA?

1. “MOVEMENT” gdje turist putuje?

UNWTO – turist putuje izvan svog uobiĉajenog okruženja.

To podrazumijeva promjenu geografskog okruženja (meĊutim

ne mora nužno). Primjerice, student ili radnik se neće ubrajati

u kategoriju turista. Stoga bi bilo jednostavnije definirati tko se

ne ubraja u kategoriju turista: osobe koje putuju radi

obrazovanja, posla, lijeĉenja, shoppinga, zasnivanja radnog

odnosa, diplomatski predstavnici, vojna lica, politiĉki azilanti, te

nomadi. Ograniĉenje ovakvog definiranja turizma leži u

nedostatnosti informacija o razlozima zbog kojih se osobe

odlučuju promijeniti svoju rutinu te se uključiti u turističke

tijekove.

Maksimalna duljina boravka u destinaciji

je 1 godina! Sve preko toga se ne smatra

turizmom.

UNWTO definira:

1. Visitor – osoba koja putuje, te se ne

zadržava dulje od 24 sata u destinaciji.

2. Tourist – osoba koja u destinaciji

ostvaruje minimalno jedno noćenje.

3. Excursionists – kraće se zadržavaju u

destinaciji i ne ostvaruju noćenje.

2. “TIME” koliko dugo turist putuje,

zadrţava se u destinaciji?

3. “MOTIVATION” zašto turist

putuje?

1. Leisure

2. Business

3. VFR (posjeti prijateljima i rodbini)

4. Kultura i baština.....

Definicija UNWTO-a u kategoriju turista

ne ukljuĉuje osobe koje su u destinaciju

došle obavljati odreĊene aktivnosti

(migranti radnici).

Tourism is the study of man away from his usual habitat, the industry which respond to his needs, and that both he and the industry have on the socio-

cultural, economic, and physical environments.

(Jafari 1997.p.6)

Tourism is deemed to include any activity concerned with the temporary short term movement of people to destinations outside the plaes where they

normally live and work, and their activities during the stay at these destinations.

(Burkart & Medlik 1974.)

Tourism is an umbrella concept.

(Lundberg et al. 1995. p.4)


Tipovi turizma


Candela i Finini (2012) navode 4 temeljna tipa turizma

Tablica 1 – Tipovi turističkih tijekova

PORIJEKLOM IZ REGIJE PORIJEKLOM IZVAN REGIJE

DESTINACIJE UNUTAR REGIJE 1. Domaći turizam 2. Inbound tourism

DESTINACIJE IZVAN REGIJE 3. Outbound tourism 4. Transit tourism

1. Domaći turizam – putovanje rezidenata odreĊene zemlje na teritoriju te zemlje. (Hrvati u Hrvatskoj)

2. Inbound turizam – dolazna putovanja ne rezidente odreĊene zemlje na teritoriju promatrane zemlje. (Slovenci u

Hrvatskoj)

3. Outbound turizam – putovanja rezidenata odreĊene zemlje u neke druge destinacije izvan teritorija njihove zemlje.

(Hrvati u Sloveniju)

4. Tranzitni turizam – aktivnosti posjetitelja dok prolaze kroz zemlju, koja nije njihova zemlja podrijetla niti odredišna

destinacija. (Slovenac koji prolazi kroz Hrvatsku da bi došao do Crne Gore)

5. NACIONALNI TURIZAM = ∑ DOMAĆI I OUTBOUND (ODLAZNI) TURIZAM

6. INTERNI TURIZAM = ∑ DOMAĆI I INBOUND (ULAZNI) TURIZAM

7. MEĐUNARODNI TURIZAM = ∑ INBOUND(ULAZNI) I OUTBOUND (ODLAZNI) TURIZAM

8© Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja Ante Mandić mag.oec.

International

Tourist

(1963)

International

Visitor

(1981)

International

travellers

II. Turizam kao sustav

Petrić (2014) navodi da se turizam u literaturi često prikazuje kao podsustav društvenog sustava koji, unutar sebe i prema višem sustavu, uspostavlja sloţen sustav veza. Stoga je moguće zaključiti, da je upravo

činjenica da je turizam sustavu u kojemu elementi ostvaruju brojne interakcije presudna u nastojanju da se definiraju njegove granice kao sustava.


Prikaz sustava turizma

Kaspar C.: “Die Fremdenverkehrslehre in Grundriss”

Stuttgart – Bern 1975.,11.

VIŠI SUSTAV

SUSTAV

TURIZMA

Turistički

subjekti

(turisti)

Turistička

organizacijaINSTITUCIONALNI

PODSUSTAV

TURISTIČKE PONUDE

EKOLOŠKO OKRUŢENJE

EKONOMSKO OKRUŢTENJE

TEHNOLOŠKO OKRUŢENJE

DRUŠTVENO OKRUŢENJE

POLITIČKO OKRUŢENJE

Elemente turističkog sustava moţemo svrstati u tri temeljna podsustava: POTROŠAČI, PROIZVOĐAČI TE DRŢAVNE I OSTALE ORGANIZACIJE I INSTITUCIJE.

Dulčić i Petrič (2001) ih dijele na:

I. PODSUSTAV organa i organizacija koje vrše upravljačke uloge u sustavu – obuhvaća elementekoji proizlaze iz drţavnog, regionalnog odnosno lokalnog ustroja, razne nevladine organizacijete brojne međunarodne organizacije. U Republici Hrvatskoj drţavnu organizaciju turizma nainstitucijonalnoj razini formiraju Hrvatski sabor i Vlada.

II. PODSUSTAV elemenata koji ima ulogu izvršitelja osnovnih zadataka sustava sastoji se odpoduzetnika, strukovnih udruga, komora – najšira osnovica turističkog sustava. Formirajusektorske organizacije koje nastaju udruţivanjem poduzeća radi promicanja njihovih poslovnihciljeva, stvaranja povoljnijih uvijeta poslovanja, obrazovanja, promicanja ponude itd. UHrvatskoj bi smo mogli istaknuti OMH (Udruţtenje malih i obiteljskih hotela).

III. PODSUSTAV trţišnih elemenata turističkog sustava formiraju brojni domaći i inozemni turisti, ali isam turistički proizvod, odnosno usluga.


http://www.omh.hr/

Model sektora turizma


PROIZVOĐAĈI DISTRIBUTERI POSREDNICI I INFORMATORI POTROŠAĈI

PRIJEVOZ

ATRAKCIJE

SMJEŠTAJ

OSTALE

USLUGE

INCOMING

AGENCIJE

TURISTIČKI VODIČI I

INFORMACIJE

TUROPERAT

ORI

PUTNIČKI

AGENTI

VE

RT

IKA

LN

A IN

TE

GR

AC

IJA

HORIZONTALNA INTEGRACIJA I KONSOLIDACIJA

ORGANIZATORI I POSREDNICI U PUTOVANJU

Pivĉević, S. 2015.

(autorizirana predavanja)

III. Heterogenost i pluralnost turističkog proizvoda

Iz ekonomske perspektive, aktivnost određenog turista manifestira se u obliku potraţnje za dobrima i uslugama na području određene turističke destinacije. Stoga se upravo se na

području turističke destinacije odvija najveći dio turističke aktivnosti, ali i javljaju ekonomski problemi proizvodnje, zapošljavanja, lokalizacije, kvalitete itd.

Na koji način definirati output TURISTIĈKE INDUSTRIJE?

ŠTO TO TOĈNO turistička poduzeća PROIZVODE?

Koje su TEMELJNE KARAKTERISTIKE turističkog proizvoda?


Candela i Figini (2012) prema Gardini (1986) definiraju turistički proizvod kao

“skup dobara i usluga koje zahtjeva posjetitelj za vrijeme svog putovanja i boravka u destinaciji.”


Baza prirodnih, kulturno povijesnih i

organizacijskih resursa

Rekreacijske mogućnostiTematski parkovi

ManifestacijeKongresi

Festivali....

Suvenirnice Antikvarijati

Obrti Lokalni proizvodi

Trţnice...

BrodBicikl

AvionVlak

AutobusAutomobil

MotocikL...

KampHotel

HostelPrivatni smještaj

RestoraniBarovi...

TRANSPORT UGOSTITELJSKI OBJEKTI

ATRAKCIJE SHOPPING

The success of a product in meeting the needs of tourists is determinate by how well each element is designed and integrated with the others. The tourism product is not a simple combination of the five elements, but result of synergistic interaction among all the components.

Source: Stephen L. J. Smith, The Tourism Product


Generički turistički proizvod / The Generic Tourism product

PP (Physical Plant)

S (Service)

H (Hospitality)

PC (Freedom of Choice)

I (Involvement)

15

Source: Stephen L. J. Smith, The Tourism Product

© Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja Ante Mandić mag.oec.

TP kao skup različitih atributa/ TP as bundle of characteristics

16

Source: Lancastera (1966), and Rosena (1974)

© Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja Ante Mandić mag.oec.

(1)

pri čemu predstavlja mjerenu vrijednost privatne karakteristike , a predstavlja mjerenu vrijednost javne

karakteristike za poduzeća u zajednici , uz pretpostavku o postojanju privatnih i javnih

karakteristika

Turistički proizvod moţemo opisati i istraţiti s obzirom na dva kriterija: HETEROGENOST I PLURALNOST.

NJEGOVA HETEROGENOST očituje se tome da turistički proizvod predstavlja skup

dobara i usluga, koji su outputi različitih djelatnosti, a koji objedinjeni djeluju

sinergijski na zadovoljenje sloţene turističke potrebe.

NJEGOVA PLURALNOST manifestira se u sloţenoj strukturi turističke potraţnje, koja

zbog specifičnosti turističkih potreba određenih trţišnih niša, rezultira razvojem

niza selektivnih oblik turizma.


18© Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja Ante Mandić mag.oec.







IV. Uloga turizma u privredi


Turizam je jedan od najznačajnijih i najdinamičnijih sektora u

modernoj ekonomiji!




Temeljna

karakteristika

modernog turizma je

njegova otpornost!

Turizam se uspješno

razvija na onim

podruĉjima na kojima

su (trajno) zadovoljeni

geopolitiĉkih uvjeti

njegovog razvoja:

politička stabilnost

(mir); prometna

povezanost; lokalna

infrastruktura i

turistička

suprastruktura!




Iako je podložan

negativnim utjecajima

brojnih dogaĊanja

(ekonomske,

politiĉke, zdravstvene

krize), turizam se

uspješno oporavlja,

pri ĉemu se brzina

oporavka razlikuje od

regije do regije,

meĊutim gotovo

uvijek je potaknuta

rastućim

ekonomijama.

Razloge takvog

uspješnog opravka

pronalazimo u

prostornoj

(geografskoj)

redistribuciji

turističkih tijekova!



Na primjeru Republike Hrvatske

moguće je jasno pokazati na koji naĉin

se negativni dogaĊaji mogu odraziti na

razvoj turizma, ali jednako tako i izrazitu

otpornost i sposobnost oporavka ove

djelatnosti!

Nakon izrazito uspješnog predratnog

razdoblja, kada je RH u sklopu

Jugoslavije oblikovala kvaliteta i

prepoznatljiv turistiĉki proizvod,

uslijedile su 90te godine i Domovinski

rat, u kojemu se ostvaruje

samostalnost. U narednom desetljeću,

u procesu pretvorbe i privatizacije,

prekinuti turistiĉki tijekovi doživljavaju

svoj oporavak, koji traje gotovo 20

godina, budući da je RH tek 2014.

godine premašila broj dolazaka iz

1985.godine. Uspješnom procesu

izgradnje imagea sigurne i kvalitetne

turističke destinacije, paralelno se

odvija proces izgradnje kvalitetnog

turističkog proizvoda, u svim

njegovim komponentama.

Intenzitet utjecaja i snaga određene djelatnosti u promatranom gospodarstvu definiraju njegov percipirani značaju u promatranoj privredi.

U Republici Hrvatskoj, prema podacima MINT-a, u turizmu je direktno zaposleno 6,9% ukupno zaposlenih osoba u 2015.godini; od toga 5,2% u pravnim osobama i 16,7% u

obrtima i slobodnim zanimanjima!

A što je sa indirektnim i induciranim efektima turizma na zapošljavanje? Što je sa sivom ekonomijom?


Indirektni i inducirani učinci? Siva ekonomija?

http://www.mint.hr/UserDocsImages/TUB2015HR.pdf

Struktura ekonomskih učinaka turizma u privredi

U ovom predavanju se osvrćemo isključivo na ekonomske učinke turizma u privredi, prvenstveno zbog toga što je obrada ekoloških i sociokulturoloških učinaka predviđena u narednim predavanjima.

Kada govorimo o ekonomskim učincima turizma u privredi tada se primarno referiramo na ekonomski značajan doprinos turističke potrošnje ključnim makroekonomskim varijablama GDP-U; ZAPOSLENOSTI, RASPOLOŢIVOM DOHOTKU KUĆANSTAVA, DODANOJ VRIJEDNOSTI,

PLATNOJ BILANCI i sl.

Doprinos turizma promatranim varijablama moţe biti klasificiran kao:

1. DIREKTNI

2. INDIREKTNI

3. INDUCIRANI


EKONOMSKI DOPRINOS TURIZMA pokazuje veličinu i cjelokupni značaj turističke “industrije” u gospodarstvu; EKONOMSKI UĈINAK se referira na promjene u

ekonomskom doprinosu koje su rezultat specifičnih događaja ili aktivnosti koje uključuju i šokove u turističkom sustavu (Dwyer i ostali 2009.).

I. DIREKTNI UĈINCI TURIZMA

Direktni učinci turističke potrošnje odnose se na prihode koje ostvaruju ponuditelji usluga i dobarana turističkom trţištu, koji svoja dobra i usluge prodaju direktno turistima. Neki od ovih ponuditeljase nalaze unutar, a neki izvan onoga što smatramo “turističkom industrijom”.

Inicijalna turistička potrošnja ima direktne učinke na ekonomsku aktivnost te se javlja u oblikuprihoda od prodaje; prihoda poduzeća koji dobra i usluge prodaju direktno turistima; plaćazaposlenih koji rade u turizmu i turističkim firmama; poreznih prihoda koji su povezani sa turizmom.


II. INDIREKTNI UĈINCI TURIZMA

Generirani su cirkulacijom turističke potrošnje unutar destinacije, kroz lokalne transakcije. Rezultat sutakozvanih “flow-ons ili upstream effects”-a, a nastaju kada direktni ponuditelj turističkogproizvoda kupi input od druge firme koja se nalazi u destinaciji. Ova indirektna potrošnjapredstavlja prihod za druga poduzeća, domaćinstva, lokalnu upravu i sl.

III.INDUCIRAN UĈINCI TURIZMA

Inducirani učinci nastaju kada primatelj direktne i indirektne potrošnje (primjerice vlasnici firmi ilinjihovi zaposlenici troše svoj narasli dohodak).

Suma direktnih, indirektnih i induciranih učinaka predstavlja ukupni učinak turističke potrošnje.



GOVERNMENT

BUSINESS

HOUSEHOLDS

TOURISM

EXPENDITURE

IMPORTS

GOVERNMENT

BUSINESS

HOUSEHOLDS

IMPORTS

GOVERNMENTBUSINESS HOUSEHOLDSIMPORTS

INDUCIRANI

DIREKTNI INDIREKTNI

Direktni, indirektni i inducirani uĉinci turistiĉke potrošnje, Ennew (2003)

ODLJEVI (LEAKAGES eng.)

U gotovo svakoj fazi multiplikativnog procesa u gospodarstvu događaju se odljevi. Glavni oblici odljeva iz direktnih i indirektnih efekata promjena u turističkoj potrošnji su

1. ŠTEDNJA – lokalno stanovništvo ne mora nuţno sav zarađeni prihod potrošiti. Određeni dio mogu pohraniti u obliku štednje. Na taj način prihod koji su izdvojili u štednju ne doprinosi

(stimulira) više lokalnu ekonomiju.

2. POREZI – porezi, u svim oblicima, direktni ili indirektni utječu na smanjenje novca u lokalnoj ekonomiji, barem kratkoročno. Porezi utječu na smanjenje kupovne moći poreznih obveznika,

onemogućavaju na taj način njihov daljnji doprinos lokalnoj ekonomiji.

3. UVOZ – svaki element finalnog turističkog proizvoda koji je uvezen predstavlja odljev za lokalnu ekonomiju! Navedeno predstavlja izrazit problem brojnih turističkih destinacija uključujući i

Republiku Hrvatsku! Odljevi ovog tipa manifestiraju se na različite načine, najčešće kroz izvlačenje profita u strane zemlje gdje su smještena središta turističkih kompanija; servisiranje

dugova stranih kreditora; plaćanje za uvoz i potrošnju kapitalnih dobara; plaćanje promocije i oglašavanja u inozemstvu i sl.


Zbog navedenog nameče se kao nuţno adekvatno statističko praćenje turističkih tijekova.

Turizam = industrija?

Iako prema sustavu nacionalni računa turizam nije na popisu industrija (zbog heterogenosti turističkog proizvoda), snaga i intenzitet njegovo utjecaja kako na nacionalnu privredu tako i na

globalno gospodarstvo rezultiraju korištenjem pojma turistička industrija.

Upravo taj sustav nacionalnih računa koji, primijenjen i ujednačen na globalnoj razini čini osnovu za prikupljanje, analiziranje te kompariranje statističkih podataka na globalnoj razini nije primjenjiv u

turizmu. Naime, standardna metodologija praćenja određene industrije ima dva temeljna koraka:

1. Sustav nacionalnih računa identificira svaku ekonomsku aktivnost s obzirom na tip dobra i usluga koje se proizvode tom aktivnosti.

2. Različite ekonomske aktivnosti se agregiraju u industrije temeljem:

1. tehnoloških karakteristika outputa i inputa koji se koriste za proizvodnju; ili

2. temeljem procesa koji se koristio u proizvodnji; ili

3. temeljem finalnog odredišta proizvoda ili usluge koja je proizvedena.

U ekonomiji se industrije identificiraju temeljem dva kriterija: TEHNOLOŠKI I TRŢIŠNI KRITERIJ!


I. TEHNOLOŠKI KRITERIJ: industrija uključuje poduzeća koja koriste slične proizvodne tehnologije. Primjerice Mercedes i BMW. Tehnološki kriterij se fokusira na karakteristike proizvodnog procesa i outputa, bez obzira na krajnje odredište outputa. STOGA SE POSTAVLJA PITANJE o mogućnosti primjene tehnološkog kriterija u turizmu.

II. TRŢIŠNI KRITERIJ: industrija je identificirana temeljem stupnja supstitutivnosti (sličnosti) proizvoda koje različite firme proizvode. Ključno je promatrati stupanj supstitutivnosti jednog proizvoda drugim kako bi smo dva proizvođača smjestili u istu industriju. STOGA SE POSTAVLJA PITANJE o potencijalu i mogućnosti supstitutivnosti turističkog proizvoda.

Heterogenost turističkog proizvoda: smještaj u hotelu, transfer avionom, ručak u restoranu,razgledavanje grada u pratnji vodiča, suvenir u lokalnoj suvenirnici. Dok neki od aspekataturističkog proizvoda NEMOGU BITI PROIZVEDENI već predstavljaju DODANU VRIJEDNOS, aponekad i TEMELJNI MOTIV dolaska u turističku destinaciju – kulturno povijesni i prirodni resursi.

Boravak u hotelu i ručak u restoranu predstavljaju sastavni dio turističkog proizvoda. Ukoliko bi smopo TRŢIŠNOM KRITERIJU takav proizvod svrstali u “industriju turizma”, to bi podrazumijevalonjihovu “apsolutnu supstitutivnost”. Moţete li zamisliti u realnim uvjetima turista koji bi spavao urestoranu?


Određeni autori poput Wahaba(1975); Lundberga (1976); McIntosha i ostalih (1995) te Leipera(1990) favoriziraju promatranje turizma kao industrije. Naime, navodeći kako različite firme ipoduzeća posluju u uvjetima virtualnog ekonomskog trţišta, koje im omogućava da oblikujujedinstven i cjelovit proizvod.

Primjerice, zamislimo da je jedini mogući način odlaska na odmor kupnja all inclusive putovanja. Utoj situaciji aktivnosti turoperatora = aktivnosti cjelokupne turističke industrije. Turistički sektor bismo mogli definirati kao skup opipljivih i neopipljivih aktivnosti koje su usmjerene na zadovoljenječovjekove potrebe za odmorom. Samim tim, turizam bi smo mogli promatrati kao sintetičkuindustriju nastalu na kriţanju tradicionalnih industrija, gdje se križanje identificira prema udjeluindustrijskog outputa s obzirom na potražnju turista


Ovakav pristup je korišten u procesu izrade TURISTIĈKE SATELITSKE BILANCE (TSA). On egzogeno

ne odreĊuje turistiĉki sektor, već endogeno ukljuĉuje u turistiĉki sektor sve one aktivnosti koje su

fokusirane na zadovoljenje turistiĉke potrebe!

Definiranje statistiĉkog sustava koji se fokusira na mjerenje ekonomskih uĉinaka turizma je kompleksan

zadatak, koji se može riješiti primjenom dva razliĉita pristupa:

Supply side i Demand side pristup.

Supply side pristup

Začetnici ovog pristupa su Smith (988) i Medlik (1988) koji promatraju turista kao osobu kojakupuje dobra i usluge. Fokusiraju se na ex ante definiciju turističkog sektora koja se temelji nastrukturi njegove ponude!

Smith (1988) identificira 2 dijela turističke ponude:

1. Ponuda usmjerena isključivo na turiste (firme koje ne bi postojale bez turizma:hotel, turistička agencija.)

2. Ponuda usmjerena na turiste i ne turiste (rezidente) (restorani, taxi, lokalneatrakcije.).

Kako bi smo generalizirali problem identificiranja različitihaktivnosti uključenih u turistički sektor, iste je mogućesvrstati u kategoriju turističkih

CORE i KOMPLEMENTARNIH USLUGA.


Supply side pristup

CORE USLUGE: uključuju sljedeće:

1. Transport (zračni, brodski, cestovni, ţeljeznički....)

2. Smještaj i usluge hrane i pića (hoteli, hosteli, kampovi, apartmani, restorani...)

3. Atrakcije (prirodne i kulturno povijesne, zabavni parkovi....)

4. Sektor turističkog posredništva (turoperatori, agencije...)

5. Destinacijski menadţment (nacionalna, regionalna i lokalna organizacija...)

Komplementarne Usluge:1. Javne (škole za turizam, infrastruktura, policija, zdravstvo...)

2. Privatne (mjenjačnice, banke, osiguravateljske firme...)

Supply side pristup promatra turistički sustav analizirajući pojedine turističke odjele; agregatnu ponuduturističkih poduzeća, s kojima je turistički sektor identificiran. Temeljna slabost ovog sustava leţi učinjenici da se referira na egzogenu definiciju turističkog sektora (uzimajući u obzir i potrošnjulokalnog stanovništva).


Supply side pristup

S obzirom na tehnološke specifičnosti, vrstu procesa ili finalno odredište dobra ili usluge pojedineaktivnosti u turizmu moguće je agregirati, te sukladno tome identificirati turističke odjele (Costa i

Rispoli (1992) i Cooper i ostali (2008)):

Hospitaliti; Food and baverage; Transport; Congresses and Conferences;

Catering; Leisure management; Wholesale and retail; Financial intermediaries;

Real estate sale and rental; Infrastructure management; Cultural and environmental;

Trip planing and management; Travel agency; Public goods of support to tourism;

Public administration; Education and training.

Ova lista pokazuje jedan od ključni problema vezano za praćenje tijekova turizma – određene aktivnosti su fokusirane direktno na posjetitelja, dok su određene fokusirane isključivo na njegovo zadovoljstvo. U konačnici, određeni broj aktivnosti podjednako je fokusiran na lokalno stanovništvo i na posjetitelje.


Demand side pristup

Ovaj pristup olakšava definiranje granica turističkog sektora, analizirajući turističku potrošnju!

Promatranjem turističke potrošnje; u mogućnosti smo indirektno odrediti količinu proizvodnje (injene krossektorske distribucije), koja je u stvari potrebna da bi se zadovoljila turistička potraţnjaimplicitno procjenjujuči njene ekonomske učinke. Pri tome nam Input-Output model omogućavarazumijeti u kojoj mjeri je turizam integriran sa drugim sektorima, te ulogu turizma u generiranjudohotka i zapošljavanja u gospodarstvu.

I-O model se fokusira na ekonomsku strukturu gospodarstva određene zemlje evidentirajućitransakcije koje se odvijaju između bilo kojeg odabranog sektora i ostalih sektora gospodarstva.Sastoji se od dvosmjerne tablice u kojoj je svaki sektor predstavljen kroz jedan red i jedan stupac.

I-O model, primjenom Demand side pristupa, prikazujući nezavisne sektore u obliku tablice, imamogućnost uhvatiti se u koštac sa sloţenim problemom kvantifikacije turističkog sektora.Odnosno, primjenom I-O modela je moguće izmjeriti udio turističke potraţnje u ukupnojproizvodnji.


Demand side pristup

Kako bi se to postiglo, nuţno je identificirati cjelokupnu potrošnju koja se moţe povezati saturističkim aktivnostima. Turistička potrošnja se identificira kao ∑ potrošnje za turistički output, teostale turističke potrošnje.

Demand side pristup analizira turističku potraţnju, te primjenom I-O modela, radi procjenu outputa(proizvodnje) koja je potrebna da bi se za potraţnja zadovoljila. Iako je ovaj pristup u mogućnostivršiti endogenu identifikaciju turističke aktivnosti, susreće se sa ozbiljnim problemom praćenjaturističke potraţnje. Drugim riječima, kvantitativno praćenje turističke potrošnje izraziti je izazov!

U teorijskom smislu demand side pristup je superioran supply side pristupu; međutim zadrţava efikasnost isključivo ukoliko se temelji na kontinuiranom dnevnom praćenju turističke potraţnje,

koja je eventualno strukturirana na pojedine tipove turizma i turista.



Supply side

approach

Demand side

approach

Tourism

departments

Production of

the tourist

system

Tourist

demand

Kroz analizu i promatranje poduzeća

koja posluju u turizmu (pojedinim

turistiĉkim odjelima) moguće je mjeriti

agregatnu proizvodnju

Tourists

demand

Production of

the tourist

system

Tourism

departments

Tablica sektorske neovisnosti (agregiranje i

interpretacija podataka dobivenih anketiranje

posjetitelja - trade-offs izmeĊu toĉnosti i

svrsishodnosti dostupnih informacija) i I-O model

V. Turizam u međunarodnom kontekstu

Visoka razina tuističke potrošnje ima dvojake signifikantne učinke; s jedne strane doprinosi pogoršanju bilance plačanja emitivne destinacije (primjerice Njemačka), dok s druge strane doprinosi poboljšanju neto priljeva u receptivnoj ekonomiji (primjerice Hrvatska).

Stoga je moguće zaključiti da, turizam moţe utjecati na smanjenje ili povećanje ovisnosti nacionalne ekonomije u odnosu na druge zemlje, te moţe biti od izrazitog značaja posebno za zemlje u razvoju čiji se gospodarski razvoj, nerijetko, osim na primarnoj

proizvodnji, bazira i na turizmu.

Sinclair (1991) navodi, kako unatoč tome što domaći i međunarodni turizam u dugom perijodu značajno doprinose gospodarskom razvoju određene zemlje, njegov potencijal u

generiranju dohotka i zapošljavanju u destinaciji moţe biti ograničen mogućnošću te ekonomije da opskrbi “turističku industriju” dobrima i uslugama koje turisti konzumiraju.

Stoga, budući da turistička ponuda i s njom povezana distribucija prihoda od turističke potrošnje imaju značajan učinak na nacionalno gospodarstvo i blagostanje, nuţno je i

korisno, analizirati kretanja koja se događaju na globalnoj razini!


Potencijal analiziranja međunarodnog turizma primarno baziran na trgovinskoj teoriji

Velika večina međunarodnih turističkih tijekova odnosi se na interregionalna putovanja, što podrazumijeva putovanja između geografski relativno bliskih zemalja, pri čemu su

putovanja primarno motivirana poslovnim razlizima ili odmorom.

U posljednja dva desetljeća, značajan broj turista odlučuje se na putovanje u udaljene destinacije (long-haul tourism eng.), u razvijene ekonomije i one u razvoju, čemu je značajno doprinio i razvoj učinkovitog i cijenovno pristupačnog zračnog prijevoza.

Pri tome se brojne zemlje u razvoju, unatoč izrazito velikom udjelu prihoda ostvarenih putem “ nevidljivog izvoza” zbog znatnih odljeva susreću s neto gubitkom (s aspekta

turističkih prihoda); stoga se takve zemlje (inače primarno orijentirane na izvoz proizvoda iz prmarne proizvodenje) odlučuju diverzificirati svoje gospodarstvo te

poticati razvoj turizma, i privlačenje što većeg broja posjetitelja.

Stoga je logično postaviti pitanje zašto se zemlje u razvoju oslanjaju na razvoj turizma?


Odgovor na to pitanje moguće je potraţiti analiziranjem alternativnih teorija, kako bi smo što bolje utvrdili povezanost između turizma i trgovine na međunarodnoj razini.

S jedne strane promatramo teoriju komparativnih prednosti koja je orijentirana na ponudu; dok su druge strane promatramo teoriju preklapanja ukusa koja naglašava

ulogu potraţnje.

KOMPARATIVNE PREDNOSTI: RICARDOVA TEORIJA

Temeljna ideja Teorije leţi u tome da čak i ako je jedna zemlja efikasnija, u apsolutnim uvjetima, u proizvodnji dobara, od neke druge zemlje, kratkoročna dobit od trgovine

moţe se ostvariti ukoliko se zemlja specijalizira u proizvodnji i izvozu dobara koja je sposobna proizvesti relativno učinkovito; odnosno u čijoj proizvodnji ima komparativne

prednosti (Krugman i Obstfeld, 2009).

Prema Ricardovoj teoriji, u zadanim uvjetima konkurentnosti, cjenovni omjer (non trade) svake zemlje u potpunosti je determiniran uvjetima koji vladaju na strani ponude, te relativnom učinkovitošću proizvodnje koja je posljedica tehnološke razvijenosti. Post trade cjenovni omjer je pri tome determiniran uvjetima na strani ponude, ali i onima na strani potraţnje koja se temelji na preferencama potrošača prema proizvodima

koji se javljaju na trţištu.


KOMPARATIVNE PREDNOSTI: HECKSHER – OHLINOV TEOREM

H-o teorem navodi da su komparativne prednosti određene zemlje više uvjetovane proizvodnošću faktora proizvodnje (rad, kapital, zemlja), nego relativnom efikasnošću

proizvodnje (Agiomirgianakis i ostali 2006)!

Stoga bi zemlje poput Hrvatske, koje imaju “veliku ponudu radne snage”, dovoljno zemlje i prirodnih, biljnih i ţivotinjskih resursa, planine i plaţe imale komparativne

prednosti u razvoju turizma.

Sloţenost turizma kao djelatnosti, i njegova razvojna destinacijska specifičnost (gotovo nikada nećemo pronaći dva apsolutno supstitutivna turistička proizvoda ili razvojna modela), naglašava potrebu propitivanja pretpostavki H-O teorema o homogenosti faktora proizvodnje (rad, kapital, zemlja). Stoga bi u budućnosti ključno bilo istraţiti među destinacijske raznolikosti u kontekstu faktora proizvodnje koji su angaţirani u

turizmu, te načina na koji bi pojedine zemlje resurse mogle koristiti efikasnije. Tome u prilog ide i zaključak Stablera i ostalih (2010) koji navode kako bi procjena intenziteta korištenje faktora proizvodnje u turizmu u različitim zemljama, u različitim razdobljima

bila korisna za procjenu potencijala turizma u smanjenju nezaposlenosti u destinacijama.


KOMPARATIVNE PREDNOSTI: HECKSHER – OHLINOV TEOREM

Razvoj turizma u određenoj destinaciji moţe zahtijevati veliku količinu kapitala i adekvatno educirane radne snage; kao primjerice u Turskoj koja se smatra zemljom

bogatom radnom snagom Diamond (1974).

Studije koje su se bavile proučavanjem odnosa uloga kapitala i outputa (ICOR –Incremental capital –output ratio), odnosno koliko je jedinica kapitala potrebno da bi

se proizvela dodatna jedinica outputa ili dohotka; u turističkom sektoru Kenije, Mauricijusa i Turske rezultirale su sljedećim procjenama:


TURIZAM PRIMARNI SEKTOR SEKUNDARNI SEKTOR

Kenija (Mirchell, 1970) 2,4 - 3,0 2,7 4,4

Mauricijus (Wanhill,

1982)

2,5 3,3 3,9

Turska (Diamond,

1974, 1977)

4 2,3 2,1

MEĐUNARODNI TURIZAM I TRŢIŠTE NE SAVRŠENE KONKURENCIJE: PREKLAPANJE UKUSA

Sa strane TURISTIĈKE PONUDE, turistička trţišta karakterizira multiplikativnost strukture i proizvoda; dok sa strane TURISTIĈKE POTRAŢNJE turističko trţište karakteriziraju sloţeni zahtjevi

turista za širokom paletom tipova odmora.

LINDER (1961) navodi kako ponuditelji dobara i usluga iz određene zemlje inicijalno nude raznolike proizvode kako bi zadovolji potraţnju na domaćem trţištu. U slučaju turizma, mogli bi smo govoriti o različitim oblicima paket aranţmana, sastavljenim od različitih komponenti

odmora, tipova smještaja, aktivnosti i sl.

Ponuđači potom nude paletu proizvoda za izvoz, primjerice paket aranţmana pripremljenih za plasman putem turoperatora, kako bi zadovoljili potrebe gostiju iz inozemstva.

Prema Linderu, što je sličnije potraţnja za dobrima (proizvodima) koje opskrbljuju različite zemlje, veća je vjerojatnost da će se među njima realizirati trgovina.

Objašnjenje se temelji na tome da je priroda potraţnje od strane potrošača, determinirana razinom per capita dohotka u zemlji. Stoga je moguće očekivati da će rezidenti zemalja sa

visokim razinama per capita dohotka zahtijevati visoko kvalitetne proizvode.


MEĐUNARODNI TURIZAM I TRŢIŠTE NE SAVRŠENE KONKURENCIJE: PREKLAPANJE UKUSA

S druge strane stanovnici zemalja u razvoju će generirati veću potraţnju za dobrima niţe kvalitete.

Posljedično, javlja se veće preklapanje u potraţnji za dobrima iste ili slične kvalitete u zemljama sa istim ili sličnim razinama dohotka.

Linderova teorija olakšava pojasniti visok stupanj razvoja odnosa u području trgovine i turizma između zemalja koje, u suprotnosti sa pretpostavkama H-O teorema, imaju relativno sličan

kapitalni doprinos.

Stoga teorija predviđa razinu kvalitete, ali ne i specifikacije turističkih proizvoda koje bi određena zemlja trebala nuditi!

DIFERENCIJA TURISTIĈKOG PROIZVODA I RAZVOJ TURISTIĈKIH NIŠA


GLOBALIZACIJA I TURIZAM

Globalizaciju je moguće definirati kao proces u kojemu geografska udaljenost između ekonomskih faktora, proizvođača i kupaca postaje faktor opadajućeg značaja kao rezultat pojave brţih i učinkovitijih oblika putovanja, komunikacije i financija (Fletcher i Westlake 2006:464 prema

Robertson 1992).

WTO (1999) navodi da je globalizacija posljedica liberalizacije.

1. LIBERALIZACIJA MEĐUNARODNE TRGOVINE – zemlje u razvoju mogu slobodno nuditi na trţištu svoje proizvode razvijenim zemljama → raste potraţnja → rast prihoda od potrošnje vodi rastu zaposlenosti i investicija. Liberalizacija trgovine ima potencijal negativnog utjecaja na zemlje u razvoju zbog niske razine dohodovne elastičnosti njihove proizvodnje, za razliku od visoke dohodovne elastičnosti proizvoda proizvedenih u razvijenim zemljama. S vremenom se liberalizacije trgovine negativno odraţava na zemlje u razvoju.

2. LIBERALIZACIJA MOBILNOSTI FAKTORA - omogućava migracije radne snage iz nerazvijenih u razvijene zemlje. Eklektičan karakter migracija – odlaze mladi i obrazovani.

3. SLOBODNA MOBLINOS FAKTORA - razvijene zemlje nude više stope povrata na uloţeni kapital. Realokacije kapitala vode u daljnja ulaganja, a time i u rast dohotka i investicija. Odljevi iz gospodarstva!

Turizam kao i ostale industrije nije isključen iz globalizacijskih tijekova, dapače heterogenost i diverzificiranost turističkog proizvoda čini ga podloţnim snaţnim utjecajima. Globalizacijski učinci posebno su izraţeni u

području hotelijerstva. Istraţivanja autora pokazuju da su turističke firme koje su više fokusirane na internacionalnu suradnju manje pod utjecaje globalizacije od onih koje se fokusiraju na kreiranje sloţenih

lanaca vrijednosti i horizontalnih i vertikalnih integracija. © Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja Ante Mandić mag.oec. 56

I. Turizam i globalni procesi

Konzultacije:

•Četvrtkom 16:15 – 17:00 (isključivo uz prethodnu najavu putem emaila)

•Ponedjeljkom na Ekonomskom fakultetu (ured 211, od 16:15-17)

antemandic.com

/Ante Mandić

© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja Ante Mandić mag.oec.

Documents

I. Turizam i globalni procesi - · PDF fileI. Pojmovni obuhvat turizma Tko je turist? Što je turizam? Svjetska turistička organizacija UNWTO ima ključnu ulogu u procesu definiranja,