HRVATSKI REALIZAM.UVOD

Nova hrvatska knjievnost 2 ak. god. 2013/14. Doc. dr. sc. Ivan Trojan*

Okvir*Glavni nositelji hrvatskog realizma: Eugen Kumii, Ante Kovai, Ksaver andor Gjalski, Josip Kozarac, Vjenceslav Novak i Silvije Strahimir Kranjevi (roeni krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina 19. stoljea) - u knjievnosti se pojavljuju oko 1881. godine /smrt A. enoe/Samo desetak godina poslije - J. Leskovar: Misao na vjenost (1891.); A. G. Mato: Mo savjesti (1892.) periodizacijski obiljeen poetak razdoblja moderneTo ne znai kraj realistike paradigme hrvatske knjievnosti tijekom posljednjeg desetljea XIX. stoljea mladi tek ispisuju svoje programe, a nastaju ponajbolja djela hrvatskih realista: J. Kozarac: Tena (1894.), Mira Kodolieva (1895.), Oprava (1899.); V. Novak: Posljednji Stipanii (1899.), Dva svijeta (1901.), Tito Dori (1906.); E. Kumii: Kraljica Lepa (1902.)

*

Realistike tendencije prisutne /posebice u programskim najavama/ i petnaestak godina prije pojave spomenutih pisaca:August enoaJanko JurkoviAdolfo Veber TkaleviAntun StareviBeletristike naznake realizma u nekim novelistikim tekstovima iz pedesetih i ezdesetih godina: Veberova Zagrepkinja (1855.); Perkoveva Stankovaka uiteljica (1875.)Prethodna generacija najavljuje putove kojima e krenuti pisci osamdesetih i devedesetih godina na tom naratajnom prijelomu ne dolazi do znatnijeg meugeneracijskog razmimoilaenja oko shvaanja smisla i zadae knjievnostiNo, dolazi do sukoba unutar generacije realista estokih polemika meu samih realista oko poimanja realizma i naturalizma /pravog i zdravog realizma i estetike rugobe/

*

enoa na udaru mladih /ureivanje Vienca/: napadaju ga pravai kao narodnjaka i trosmajerovca, a ne kao pisca; optuuju ga za neobjektivno ureivanje Vienca u kojem proteira knjievnike narodnjake, onemoguujui mlaima suradnju u listu /najei napadi od A. Kovaia/Stiavanje sukoba enoinom smru kada se njegovo stvaralatvo poinje analizirati sa stajalita literarnosti, a ne ideoloke opredijeljenosti

Polemika realizam vs. naturalizam*Nova polemika u kojoj su opet glavnu ulogu igrale politike opcije: narodnjaka i pravakaTreba li se opredijeliti za realizam ili naturalizam u suvremenom hrvatskom stvaralatvu?Polemika nastaje kao odjek traenja uzora meu piscima vodeih europskih literaturaEugen Kumii: O romanu (1883.) otvara polemiku; naturalistiki manifest u hrvatskoj knjievnosti; pokree lavinu napisa i polemika za i protiv naturalizma ili realizmaNo, ni sam Kumii ne uspijeva razlikovati realizam od naturalizma -prepisujui jedino od Zole kako su knjige naturalistikih pisaca znanost, analiza, anatomija drutva.

O romanu (Hrvatska vila, 1883.)*Epitet naturalista E. Kumii stjee uglavnom svojim lankom O romanu objavljenom u Hrvatskoj vili, br. 8, iz 1883. godine pod pseudonimom Jenio Sisolski. U njemu iznosi misli koje pokazuju da je dobro poznavao poznati Zolin manifest Le roman experimental, pa se mogu primijetiti gotovo cijele Zoline reenice, prepisane u Kumiievu naturalistiku manifestu. Meutim na toj je slinosti programa, poetike naturalizma sve i ostalo.Kumii ipak povrno shvaa bit Zolina naturalizma. Od njega teorijski prihvaa teze: 1. O intelektualnom, racionalnom pristupu fenomenu ljudskoga ivota; 2. O ovisnosti ovjekove sudbine o sredini (milieu); 3. O povijesnoj, drutvenoj, socijalnoj ovjekovoj odrednici; 4. O tome da knjievno djelo ne smije nastajati iz mate, nego iz autentinog, istinitog biljeenja stvarnosti koja pisca okruuje. Gdje se i zbog ega javlja paradoks?

*

I Zola u njega upada u eksperimentalnom romanu kada s jedne strane inzistira da pisac nikako ne smije biti moralist, ve ralanjiva dogaaja, anatom, a s druge da mu je dunost raditi na poboljanju, ozdravljenju graanskog drutva a to je vie nego oito moralna kategorija. Zato Zola svojim djelom prevladava vlastite teorijske paradokse?Zahvaljujui tradiciji na koju mu se doista nije bilo teko nastaviti. Tradiciji Balzaca i Flauberta gdje izmeu Balzacova realizma i Zolina naturalizma gotovo ne moemo povui crtu razgranienja.A koga ima na Kumii? Samo Augusta enou. I tu poinju njegovi nesporazumi i problemi: umjesto odupiranja, suprotstavljanja enoinoj, u krajnjoj liniji romantiarskoj koncepciji knjievnosti, Kumii polazi upravo od nje pa e tako sam sebe dovesti do raskoraka izmeu vlastite teorije i prakse.

*

Nadodajmo tomu jo i nau konkretnu povijesnu, politiku, socijalnu i kulturnu situaciju nedravni poloaj Hrvatske, posebno nakon Hedervaryjevog dolaska, to oivljava potrebu za ponovnim angairanjem literature; Nae graansko drutvo jo uvijek nije bilo definirano u zapadnoeuropskom smislu, pa naega graanina u traenju svojeg mjesta pod suncem nije napustilo zanimanje za vlastitu povijest, a manje je zaokupljen ozbiljnom kritikom, analizom i tumaenjem postojeeg drutva, ba zato jer je jo uvijek u fazi formiranja.

*

Gorljivi oponent Kumiieva naturalizma Josip Pasari: Hoemo li naturalizmu? (Vienac, 1883.); tri dominantne silnice koje istie Pasari:Vjerna i istinita slika ivotaVjerno i istinito prikazivanje karakteraEtinost poruke (tendencije) knjievnog djela; ukazivanje na idealno i plemenito

U emu je bit nesporazuma? Spor oko poetika dvaju smjerova ili neto drugo?

*

enoin odnos prema povijesti sasvim je objektivistiki /epoha obiljeena historicizmom i empirizmom/:Inzistiranje na povijesnoj autentinosti /arhivi, biblioteke../Dosljedan kronoloki raspored grae /sugerira neporemetivi tok povijesnog vremena/Sveznajui pripovjeda inzistira na tonim datacijama, na injenicama preuzetim iz stvarnog povijesnog konteksta, na dokumentarnoj graiRoman mora pokazati veze koje povijesna zbivanja uspostavljaju izmeu autentinih linosti i neznanih junaka historijeAkcent stavljen na podruje privatnosti, na svakodnevni ivot i na osobno iskustvo

*

enoini su povijesni romani u velikoj mjeri povijest individualnih osobnosti, ambicija i tatina. U karaktere i obine dogaaje projicira se neto od ivota i obiaja prolih vremena.Opisani su svi drutveni slojevi ime se iskazuje socijalno i demokratsko opredjeljenje.