xxx

Usporedba FED-a i HNB-a

SEMINARSKI RAD

Sveučilište u Zagrebu

Ekonomski fakultet – Zagreb

Zagreb, siječanj 2008.

1

SADRŽAJ

1. UVOD 1.

1.1. Predmet i cilj rada 1.

1.2. Sadržaj i struktura rada 1.

1.3. Izvori podataka o metode prikupljanja 1.

2. STRUKTURA SREDIŠNJIH BANAKA 2.

2.1. Struktura FED-a 2.

2.2. Struktura HNB-a 5.

3. MONETARNA POLITIKA SREDIŠNJIH BANAKA 9.

3.1. Osnove monetarne politike 9.

3.2. Glavni instrumenti monetarna politike FED-a 9.

3.3. Glavni instrumenti monetarne politike HNB-a 10.

4. ZAKLJUČAK 14.

5. LITERATURA 15.

6. POPIS ILUSTRACIJA 16.

2

1. UVOD

1.1 Predmet i cilj rada

Uspoređivanje dviju zemalja kao što su Hrvatska i Sjedinjene Američke Države (u daljnjem

tekstu SAD) nije ni u čemu lagano. Naročito kada uspoređujemo sa ekonomskog gledišta. S

obzirom na njihovu površinu, veličinu njihove populacije, ekonomsku moć i dr. Međutim,

zajednička im je jedna vrlo bitna činjenica. Obje zemlje temelje svoje gospodarstvo na

tržišnoj ekonomiji. Dio su globalnog tržišta roba, usluga i kapitala. Hrvatska na svom putu

tranzicije teži izgraditi ekonomski sistem kakav postoji na zapadu. Tako je između ostalog i sa

financijskim sustavom. Osnova financijskog sustava svake zemlje jest centralna(središnja)

banka. U ovom ću seminarskom radu usporediti središnje banke SAD-a i Republike

Hrvatske(u daljnjem tekstu RH).

1.2. Sadržaj i struktura rada

U radu će se usporediti dva aspekta postojanja tih dviju središnjih banaka. Prvo ćemo

usporediti organizacijsku strukturu i način funkcioniranja. Nakon toga ćemo usporediti načine

na koje centralne banke vode monetarnu politiku te kako time utječu na ekonomsko stanje u

pojedinoj zemlji.

1.3. Izvori podataka

Svi podaci i informacije su prikupljeni sa internetskih stranica samih središnjih banaka. Kao

dodatak tim izvorima služila je i stručna literatura koja se rabi na predavanjima Ekonomskog

fakulteta u Zagrebu i neke druge internetske stranice.

3

2. STRUKTURA SREDIŠNJIH BANAKA

2.1. Struktura FED-a

VIJEĆE GUVERNERA. Vrlo važna komponenta uspješnog funkcioniranja federalnog

sustava rezervi jest upravo njegova struktura. Vijeće Guvernera koje je smješteno u

Washingtonu pruža vodstvo cijelog sistema. Ono se nalazi na vrhu hijerarhije sustava. Još se

naziva Vijeće federalnih rezervi. Sastoji se od 7 članova odabranih od predsjednika države i

potvrđenih od senata. Guverneri služe 14 godina, s time da se predsjednik i potpredsjednik

izabiru svakih 4 godine i mogu se ponovno izabrati ovisno o vremenskim ograničenjima

izdržavanja mandata.

Neke od dužnosti tog vijeća su vođenje monetarne politike, analiza domaćeg i međunarodnog

gospodarstva, vođenje povjerenstva koja proučavaju izdavanje novca, kao što su zakoni o

komercijalnom bankarstvu i elektroničkom poslovanju. Vijeće također kontrolira industriju

financijskih servisa, administrira određene regule o zaštiti potrošača, i nadgleda nacionalni

platni sistem. Također nadgleda aktivnosti banaka rezervi, te određuje razinu diskontne stope.

Najvažnija uloga Vijeća guvernera jest provođenje politike operacija na otvorenom tržištu

( FOMC ) koja određuje monetarnu politiku SAD-a. Vijeće čini glasačku većinu uz još 5

glasova koji dolaze od članova preostalih banaka rezervi. Predsjednik podnosi izvještaj

kongresu dva puta godišnje o ciljevima Fed-ove monetarne politike, govori o raznim drugim

pitanjima, te se redovito sastaje sa tajnikom državne riznice. Vijeće financira svoje operacije

kroz procjenu banaka za savezne rezerve radije nego kroz raspoređivanje od strane kongresa.

Njegovi financijski računi se jednom godišnje revidiraju od strane nezavisne revizorske

tvrtke, a također ih revidira i Glavni računovodstveni ured.

BANKE FEDERALNIH REZERVI. Mreža 12 banaka federalnih rezervi i 25 ogranaka su pod

nadzorom Vijeća guvernera. One su objekti preko kojih upravlja Centralna banka. Svaka od

12 banaka služi jednoj od 12 regija u kojima su smještene. Svaka je dobila naziv po gradu u

kojem se nalazi. Tako imamo slijedeće banke: Boston, New York, Philadelphia, Cleveland,

Richmond, Atlanta, Chicago, St. Louis, Minneapolis, Kansas City, Dallas, i San Francisco.

One služe državnoj riznici, i ,indirektno, javnosti. Još ih nazivaju '' banka bankara''. Banka

rezervi pohranjuje kovanice i valute, obrađuje čekove i elektronička plaćanja. Također

nadgleda poslovne banke u regiji, uplate i isplate iz državne riznice, prodaje državne

obveznice. Banke rezerva sudjeluju u regionalnim, nacionalnim i internacionalnim

istraživanjima spornih ekonomskih pitanja. Istraživanje ima važnu ulogu u provođenju buduće

monetarne politike jer pruža predsjednicima informacije o nekim gospodarskim kretanjima.

Te informacije njima služe kao podloga za donošenje odluka i glasanje na sastancima

4

FOMC-a. Banke članice drže dionice u Bankama rezervi i za to primaju dividende. Za razliku

od dioničara u javnim kompanijama, te banke ne mogu prodati te Fedove dionice. Banke

rezervi djeluju međusobno sa poslovnim bankama u regiji kroz ispitivanje i pružanje

financijskih servisa i tako pomažu saveznom sistemu da obavlja svoj posao efikasnije.

BANKE ČLANICE. Oko 38% od 8039 poslovnih banaka u SAD-u su članovi Saveznog

sustava rezervi(tzv. banke članice). Nacionalne banke moraju biti članovi, ovlaštene državne

banke mogu biti članice ako ispune određene zahtjeve. Banke članice su dioničari Banaka

rezervi u svojoj rezervi i kao takve moraju držati 3% svojega kapitala u tim dionicama.

OSTALE DEPOZITARNE ISTITUCIJE/AMERIČKI NAROD. Uz otprilike 3000

banaka članica, oko 17000 drugih depozitarnih institucija osiguravaju američkim građanima

kontrolu depozita i ostale bankarske servise. Te ostale depozitarne institucije sačinjavaju

poslovne banke koje nisu članice saveznog sistema, štedionice, štedno-kreditne zadruge i

kreditne udruge. Iako formalno nisu dio Saveznog sustava rezervi te institucije su dio

5

Slika 1. Prikaz sjedišta regionalnih Fedova i regija za koje su zaduženi.

regulativnog sistema, uključujući propisane rezerve, a također imaju pristup servisu za platni

promet.

FOMC. Operacije na otvorenom tržištu čine glavni instrument djelovanja Sustava federalnih

rezervi. Njima se služi kako bi se provodila politika kojoj je cilj osigurati stabilnu inflacija, te

gospodarski razvoj. Pomoću FOMC-a se određuje ponuda novca na tržištu. Glasački tim u

FOMC-u čine članovi Vijeća guvernera, predsjednik Banke federalnih rezervi New Yorka, i

članovi preostalih četiri Banaka federalnih rezervi koji se redovito izmjenjuju. Predsjednik

Vijeća guvernera predsjeda FOMC-om. Oni se obično sastaju 8 puta godišnje u Washingtonu

gdje diskutiraju o stanju Američke ekonomije i monetarnoj politici. FOMC je primjer

V.G.

Banke saveznih rezervi

Banke članice/Ostale depozitarne institucije

Američko građanstvo

FOMC

Grafikon 1. Prikazuje strukturu Feda. Struktura je hijerarhijska s time da postoji velika međuovisnost između različitih razina hijerarhije. FOMC je zasebni entitet koji čini tijelo monetarne politike Feda, a u čine ga članovi 1. i 2. razine hijerarhije.

6

međuovisnosti koja je ugrađena u Fedovu strukturu. Kombinira stručnost Vijeća i 12 Banaka

rezervi. Regionalne informacije od direktora Banke za rezerve i savjetničkih skupina donosi

privatnom sektoru poglede FOMC-a i osigurava temeljne inpute za odluke o monetarnoj

politici.

2.2. Struktura HNB-a

SAVJET HNB-a. Savjet Hrvatske narodne banke nadležan je i odgovoran za ostvarivanje

ciljeva i zadataka Hrvatske narodne banke te utvrđuje politike koje su vezane uz djelovanje

Hrvatske narodne banke. Zadaci Savjeta Hrvatske narodne banke su:

utvrđivanje monetarne i devizne politike

donošenje financijskog plana Hrvatske narodne banke

donošenje financijskih izvješća HNB-a i izvješća o monetarnoj politici iz čl. 58.

Zakona o HNB-u

donošenje Statuta Hrvatske narodne banke

utvrđivanje uvjeta odobravanja kredita bankama

utvrđivanje kamatnih stopa Hrvatske narodne banke i naknada za usluge Hrvatske

narodne banke

utvrđivanje osnovice za obračunavanje obvezne rezerve i stope obvezne rezerve, kao i

načina, uvjeta i rokova udovoljavanja obvezi izdvajanja i održavanja obvezne rezerve i

uvjeta korištenja obveznom rezervom

izdavanje i oduzimanje odobrenja za rad banaka i podružnica stranih banaka i za

obavljanje pojedinih poslova

utvrđivanje insolventnosti banaka i odlučivanje o davanju prijedloga za pokretanje

stečajnog postupka nad bankama ili o oduzimanju odobrenja za rad banaka

davanje suglasnosti za pripajanje banaka i za stjecanje dionica banaka u skladu sa

zakonom koji regulira poslovanje banaka

davanje suglasnosti za imenovanje predsjednika i članova uprava banaka

donošenje odluka kojima se regulira devizno poslovanje pravnih i fizičkih osoba i

poslovanje ovlaštenih mjenjača

izdavanje odobrenja za rad međubankovnih platnih sustava i donošenje odluka kojima

se propisuje način njihova rada

odlučivanje o apoenima i obilježjima novčanica i kovanog novca i njihovu puštanju u

optjecaj i povlačenju iz optjecaja

određivanje strategije i politike upravljanja međunarodnim pričuvama Republike

Hrvatske

7

odlučivanje o članstvu Hrvatske narodne banke u međunarodnim organizacijama

odlučivanje o osnivanju i zatvaranju podružnica i predstavništava Hrvatske narodne

banke.

Savjet Hrvatske narodne banke čine 14 članova. To su guverner Hrvatske narodne banke,

zamjenik guvernera, četiri viceguvernera po svom položaju te osam vanjskih

članova(nezavisnih stručnjaka).

ODLUČIVANJE SAVJET HNB-a. O poslovima iz svoga djelokruga Savjet Hrvatske narodne

banke odlučuje na sjednicama. Statutom Hrvatske narodne banke određuje se koje poslove iz

svoje nadležnosti Savjet Hrvatske narodne banke može prenijeti na guvernera Hrvatske

narodne banke. Predsjednik Savjeta Hrvatske narodne banke je guverner Hrvatske narodne

banke. Sjednice Savjeta Hrvatske narodne banke saziva i njima predsjedava guverner

Hrvatske narodne banke. Predsjednika Savjeta Hrvatske narodne banke u odsutnosti

zamjenjuje zamjenik guvernera. Za valjano održavanje sjednice Savjeta Hrvatske narodne

banke potrebno je sudjelovanje dvotrećinske većine svih članova Savjeta Hrvatske narodne

banke. Savjet Hrvatske narodne banke odlučuje dvotrećinskom većinom nazočnih članova.

Savjet Hrvatske narodne banke održavat će sjednicu najmanje deset puta u jednoj

kalendarskoj godini. Ako Savjet Hrvatske narodne banke kad odlučuje ne donese odluku, a

guverner Hrvatske narodne banke ocijeni da se bez nje ne može osigurati provedba zadataka

ili normalan rad u Hrvatskoj narodnoj banci, guverner Hrvatske narodne banke ovlašten je

donijeti odluku. Članovi Savjeta Hrvatske narodne banke primaju naknadu za svoj rad.

GUVERNER HNB-a. Guverner Hrvatske narodne banke odgovoran je za provođenje odluka

Savjeta Hrvatske narodne banke. Guverner Hrvatske narodne banke ima slijedeće dužnosti i

ovlasti:

upravlja i rukovodi poslovanjem Hrvatske narodne banke

organizira rad Hrvatske narodne banke

predstavlja i zastupa Hrvatsku narodnu banku

propisuje pobliže uvjete i način obavljanja kontrole, vrste, rokove, redoslijed i

postupak poduzimanja mjera prema bankama

donosi rješenja u postupku kontrole nad bankama

donosi akte o funkcioniranju i razvoju informacijskog sustava Hrvatske narodne banke

imenuje i razrješuje osobe s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u Hrvatskoj

narodnoj banci

8

donosi opći akt o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u Hrvatskoj

narodnoj banci te opće akte kojima se utvrđuju prava, obveze i odgovornosti

zaposlenika Hrvatske narodne banke

donosi odluke i opće akte iz djelokruga Hrvatske narodne banke koji zakonom nisu

stavljeni u nadležnost Savjeta Hrvatske narodne banke

odlučuje o drugim pitanjima za koja je prema ovom Zakonu, drugim zakonima i

propisima nadležan kao i o pitanjima za koja ga ovlasti Savjet Hrvatske narodne

banke.

 

IMENOVANJE I STATUS ČLANOVA HNB-a. Guvernera Hrvatske narodne banke imenuje

Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove uz mišljenje

Odbora za financije i državni proračun. Hrvatska narodna banka ima jednog zamjenika

guvernera i najviše četiri viceguvernera. Zamjenika guvernera i viceguvernere imenuje

Hrvatski sabor na prijedlog guvernera Hrvatske narodne banke.

Vanjske članove Savjeta Hrvatske narodne banke imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Odbora

za izbor, imenovanja i upravne poslove uz mišljenje Odbora za financije i državni proračun.

Članovi Savjeta Hrvatske narodne banke moraju biti državljani Republike Hrvatske s

priznatim osobnim ugledom i profesionalnim iskustvom na monetarnom, financijskom,

bankarskom i pravnom području .Članovi Savjeta Hrvatske narodne banke imenuju se na šest

godina. Tijekom obnašanja dužnosti guverner Hrvatske narodne banke, zamjenik guvernera i

viceguverneri Hrvatske narodne banke imaju pravo na plaću i ostala materijalna prava u

skladu s općim aktima Hrvatske narodne banke. Na ostale njihove obveze i prava primjenjuje

se Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika.

9

10

Grafikon 2. Shematski prikaz organizacijske strukture HNB-a. Glavnu politiku vodi članovi Savjeta HNB-a, a imaju razne sektore koji im pružaju logičku potporu u donošenju odluka

3. MONETARNA POLITIKA CENTRALNIH BANAKA

3.1 Osnove monetarne politike

Monetarna politika naziv je za čimbenike koje provodi neka centralna banka kako bi utjecala

na količinu ponude novca i kredita. Promjena tih čimbenika utječe na kamatnu stopu (cijenu

kredita) i na učinkovitost ekonomije. Sa ovime u svezi vrlo je važna inflacija, jer upravo

promjena ponude novca može utjecati na nju. Inflacija je pojam koji označuje konstantan rast

općih cijena, što je zapravo ekvivalentno opadanju vrijednosti novca ili kupovne moći novca.

Ako ponuda novca i kredita raste previše brzo tokom uzastopnih mjeseca, rezultat će biti

inflacija. Upravo to želi spriječiti svaka država, jer u suprotnom dolazi do značajnih

problema, kao npr.:

- Ako građanima ne rastu nadnice proporcionalno stopi inflacije, opada njihov životni

standard

- Zemljovlasnici su u gorem položaju jer za zemlju koju prodaju dobivaju manje

vrijedan novac

- Štediše gube, jer novac koji šparaju danas neće vrijediti očekivano u budućnosti

- Zbog nesigurnosti padaju investicije

Tri su glavna cilja monetarne politike a to su: održivi ekonomski rast, puna zaposlenost i

stabilnost cijena. Preko monetarne politike centralne banke su najviše u stanju održavati

stabilnu razinu cijena a time omogućavati ekonomski rast i punu zaposlenost.

3.2. Glavni instrumenti monetarne politike FED-a

Tri su glavna instrumenta monetarne politike koja se rabe u SAD-u, a to su: operacije na

otvorenom tržištu, politika diskontne ili eskontne stope, i obvezne rezerve. Operacije na

otvorenom tržištu uključuju prodaju i kupnju državnih obveznica od strane Feda, što utječe na

ponudu novca na tržištu. To je vrlo koristan i najčešće rabljen instrument. Diskontnom

stopom Fed određuje kamatu po kojoj depozitarne institucije mogu davati zajmove u

kratkome roku. Obvezne rezerve označuju koliki postotak depozita banke moraju čuvati ili u

svojoj riznici ili dati na čuvanje u Fed. Kako su operacije na otvorenom tržištu najčešće

rabljen instrument monetarne politike u daljnjem ćemo tekstu vidjeti kako se te operacije vrše.

To je vrlo fleksibilan i efektivan instrument. Kako taj sistem funkcionira? Naime, kada Fed

želi povećati ponudu novca kako bi oživio gospodarstvo, povećao potrošnju, proizvodnju i

investicije, on kupuje državne obveznice. Kupnjom državnih obveznica od banaka, on izdaje

svoji novac i povećava zalihe bankovnih rezervi. Tako se povećava količina novca u

11

optjecaju, smanjuje kamatna stopa, raste potražnja za novcem, a time i potrošnja i investicije.

Uglavnom Fed ne želi trajno povisiti ili sniziti rezerve tako da se obično angažira u

transakcijama uz zakašnjenje od dan, dva. To znači da današnja injekcija u povećanje optoka

novca može biti povućena sutra ujutro, samo da bi se obnovila do neke razine nekoliko sati.

Ove kratkoročne transakcije se zovu reotkupni ugovori, posrednik prodaje vladine

vrijednosnice i ugovara da će ih ponovno otkupiti na neki kasniji dan.

3.3. Glavni instrumenti monetarne politike HNB-a

Može se reći da su tri glavna instrumenta monetarne politike kojima se sluzi HNB: devizne

intervencije, obvezna pričuva i u novije vrijeme operacije na otvorenom tržištu(obratne repo

operacije).

Godine 2005. uveden je novi provedbeni okvir koji je postavio neke nove odrednice u

provođenju monetarne politike. Operacije na otvorenom tržištu relativno su novi instrument

monetarne politike koji koristi HNB. Njegovo korištenje započelo s potrebom upravljanja

domaćom likvidnošću i kamatnim stopama što prije nije bilo toliko izraženo. Operacije na

otvorenom tržištu dijelimo na redovite operacije, operacije fine prilagodbe i strukturne

operacije. Dok je prije nekoliko godina HNB putem redovitih aukcija izdavao blagajničke

zapise u kunama kojima je povlačio likvidnost, uz novi provedbeni okvir omogućuje se za

redovito vođenje monetarne politike korištenje redovite obratne repo operacije, kojima se

kreira likvidnost. Redovite obratne repo operacije provode se održavanjem aukcija, i to

svakog tjedna (srijedom) , a na kojima mogu sudjelovati domaće poslovne banke. Rok

dospijeća ugovora je tjedan dana, a kao prihvatljiv kolateral služe trezorski zapisi Ministarstva

financija u kunama. Kako se tim operacijama kreira likvidnost u sustavu one dolaze do

izražaja tek kad dođe do smanjenja domaće likvidnosti. Redovitim repo operacijama trebala bi

se određivati referentna kamatna stopa na domaćem tržištu.

Operacije fine prilagodbe, služe za privremeno smanjenje ili povećanje likvidnosti u sustavu.

One se također provode putem repo i obratnih repo operacija, te izravnom prodajom i

kupnjom vrijednosnih papira. Njihova učestalost i dospijeće nisu standardizirani, a provode se

na aukcijama putem nestandardnih ponuda ili bilateralnim putem, s užim krugom sudionika.

Treći oblik operacija na otvorenom tržištu jesu strukturne operacije koje će se koristiti u

slučaju potrebe za dugoročnijom prilagodbom strukturne pozicije likvidnosti. Provode se kao

i operacije fine prilagodbe a na aukcijama sudjeluju banke. Prihvatljiv kolateral za ovaj oblik

operacija je širi i obuhvaća veći broj državnih vrijednosnih papira.

Obvezna pričuva je glavni instrument sterilizacije viška likvidnosti u sustavu. Postoji stopa

obvezne pričuve koja iznosi određeni postotak, dok se od toga iznosa jedan dio izdvaja u

12

devizama a drugi izdvaja u kunama. Obveznici izdvajanja su domaće banke, štedionice i

podružnice stranih banaka. Banke ju izdvajaju na temelju primljenih depozita i kredita u

kunama, deviznih računa, deviznih depozita i primljenih deviznih kredita. Obračunsko

razdoblje je jedan mjesec. Na kunski dio obvezne rezerve HNB plaća bankama određenu

kamatu koja se zaračunava na godišnjoj razini. Ako banka želi udovoljavati svojim obvezama

za isplatu u gotovini, mora držati jedan dio sredstava u likvidnoj formi ( ta su sredstva rezerve

likvidnosti).Primjena ovog instrumenta monetarne politike ovisi o stupnju razvijenosti

financijskog tržišta: što je ono razvijenije uloga mu je manja. Svrha politike obvezne rezerve

jest utjecaj na likvidnost banaka, njihov kreditni potencijal, multiplikator i količinu novca u

opticaju. Promjenom stope obvezne rezerve neposredno utječe na vrijednost monetarnog

multiplikatora, a time i na kretanje novčane mase: snižavanjem stope monetarni multiplikator

se povećava i obrnuto.

Devizne intervencije su još uvijek glavni instrument monetarne politike. Devedeset i devet

posto aktive HNB-a su devize. Razlog tako velikoj količini deviza su doprinosi hrvatskih

stanovnika koji su radili u inozemstvu, ulaganja stranih država u Hrvatsku, a osobito

rasprodaja Hrvatske imovine. Deviznim intervencijama se kontrolirala tečaj, a ujedno i

likvidnost u financijskom sustavu. Ako kuna počne aprecirati, HNB će kupovati devize kako

bi dovela tečaj u ravnotežu. Tim potezom HNB povlači višak deviza na tržištu i oslobađa

dodatnu svotu kuna. I obrnuto, ako kuna počne slabiti HNB će počet prodavati devize kako bi

spriječila deprecijacijske pritiske.

Mjere za ograničavanje rasta inozemnog zaduživanja. Središnja je banka tijekom 2006.

dodatno pooštravala postojeće i uvodila nove instrumente za usporavanje i zaustavljanje rasta

inozemnog duga, te je uvela i jednu novu mjeru radi ograničavanja rasta plasmana banaka,

koja se primjenjuje od 2007. Instrument granične obvezne pričuve doživio je nekoliko

izmjena kako bi se proširio njegov obuhvat, a uvedena je i posebna obvezna pričuva na

obveze banaka s osnove izdanih vrijednosnih papira s istom svrhom kao i granična obvezna

pričuva. Uz to, koncem 2006. godine uvedena je nova mjera, s primjenom od 2007., radi

ograničavanja rasta plasmana banaka u obliku upisa obveznih blagajničkih zapisa HNB-a.

Granična obvezna pričuva. Do siječnja 2006. osnovicu za obračun granične obvezne pričuve

činila je pozitivna razlika između prosječnoga dnevnog stanja izvora sredstava od

nerezidenata i pravnih osoba u posebnom odnosu s bankom u obračunskom te u početnom

razdoblju, pri čemu se za početno razdoblje uzimalo razdoblje od 1. lipnja do 30. lipnja 2004.

Banke su na prirast inozemne pasive obračunavale graničnu obveznu pričuvu po stopi od

40%. Od siječnja 2006. proširena je osnovica za obračun granične obvezne pričuve i uvedeno

13

je dodatno početno obračunsko razdoblje. U osnovicu za obračun granične obvezne pričuve

uključene su garancije i jamstva za račun stranih osoba na osnovi kojih se domaće osobe

zadužuju u inozemstvu te sredstva primljena od društava za lizing koja nisu u posebnom

odnosu s bankom. U skladu s tim, banke su na porast prosječnoga dnevnog stanja sredstava

primljenih od društava za lizing koja nisu u posebnom odnosu s bankom te potencijalnih

obveza koje proizlaze iz garancija i jamstava u korist stranih osoba u kunama i u stranoj valuti

na osnovi kojih se domaće osobe zadužuju u inozemstvu, obračunavale graničnu obveznu

pričuvu po stopi od 55%. Dodatno početno obračunsko razdoblje od kojeg se mjerio porast

prosječnoga dnevnog stanja navedenih izvora sredstava i potencijalnih obveza bilo je

razdoblje od 1. do 30. studenoga 2005. Istodobno, banke su uz redoviti obračun granične

obvezne pričuve po stopi od 40%, na porast prosječnoga dnevnog stanja izvora sredstava od

nerezidenata i pravnih osoba u posebnom odnosu s bankom u odnosu na njihovo prosječno

stanje u početnom razdoblju od 1. do 30. studenoga 2005. dodatno obračunavale graničnu

obveznu pričuvu po stopi od 15%. Dodatno proširenje obuhvata granične obvezne pričuve

provodi se od srpnja 2006. nakon uvođenja obračuna granične obvezne pričuve po stopi od

55% na porast sredstava primljenih od nerezidenata i pravnih osoba u posebnom odnosu s

bankom koja se koriste za financiranje domaćih pravnih i fizičkih osoba u obliku sindiciranih

kredita ili koje domaća banka plasira domaćim pravnim i fizičkim osobama u ime i za račun

nalogodavca (mandatni poslovi), pri čemu se primljena odnosno plasirana sredstva

nalogodavca ne iskazuju u bilanci banke nego u zasebnoj bilanci (bilanci mandatnih poslova).

Početno razdoblje od kojeg se mjerio porast prosječnoga dnevnog stanja navedenih izvora

sredstava bilo je razdoblje od 1. do 30. svibnja 2006. Cjelokupna granična obvezna pričuva

izdvaja se u stranoj valuti na devizne račune HNB-a, pri čemu na izdvojena sredstva središnja

banka ne plaća naknadu. Ukupni izvori sredstava od nerezidenata i pravnih osoba u posebnom

odnosu s bankom u siječnju 2006. iznosili su 70,5 mlrd. kuna te su rasli sve do lipnja kad su

dosegnuli maksimum od 77,7 mlrd. kuna. Iako su se u sljedećem razdoblju ukupni izvori

smanjivali, od listopada 2006. ponovo rastu te u prosincu, zbog ponovnoga velikog porasta

sredstava nerezidenata, dosežu razinu od 75,0 mlrd. kuna što je za 6,4% više nego na početku

godine. Usporedo s rastom izvora porasla je i osnovica za obračun granične obvezne pričuve s

te osnove, i to s 15,6 mlrd. kuna na 19,8 mlrd. kuna. Izvori sredstava osoba koje obavljaju

djelatnost financijskog najma (lizinga) porasli su sa 100,9 mil. kuna u siječnju 2006. na 114,8

mil. kuna u prosincu, dok su se garancije i jamstva u korist nerezidenata na osnovi kojih se

domaće osobe zadužuju u inozemstvu u istom razdoblju smanjile s 4,6 mlrd. kuna na 4,2

mlrd. kuna. Zbog toga se smanjila i osnovica za obračun granične obvezne pričuve sa 109,6

mil. kuna u siječnju na 72,2 mil. kuna u prosincu. Sredstava primljena od nerezidenata i

14

pravnih osoba u posebnom odnosu s bankom za financiranje domaćih osoba u obliku

sindiciranih kredita te sredstva nalogodavaca (mandatni poslovi) za plasmane domaćim

osobama u lipnju su ukupno iznosila 2,5 mlrd. kuna, a do prosinca su smanjena na 2,4 mlrd.

kuna. Istodobno je osnovica za obračun granične obvezne pričuve na osnovi tih sredstava

porasla sa 71,1 mil. kuna na 277,8 mil. kuna. Ukupna je obračunata granična obvezna pričuva

u prvom dijelu 2006. godine porasla sa 7,1 mlrd. kuna u siječnju na 11,0 mlrd. kuna u lipnju.

U idućem se tromjesečju smanjivala, do 6,1 mlrd. kuna u rujnu, nakon čega je u posljednjem

tromjesečju ponovo zabilježen njezin rast, te je u prosincu iznosila 9,6 mlrd. kuna što je porast

od 35,2% u odnosu na stanje na početku godine.

Što se tiče uporabe monetarne politike u zadnje vrijeme (posljednji kvartal 2007. godine), ona

se koristila za ublažavanja pritisaka na aprecijaciju valute koja je uzrokovana velikom

potražnjom za kunama prilikom upisa ponuda za kupnju dionica T-HT-a zbog je čega

središnja banka pojačano kreirala primarni novac. Tijekom javne ponude, koja je završila

krajem rujna, uplaćeno je na posebne namjenske račune otvorene kod banaka agenata oko 12

mlrd. kuna za kupnju tih dionica, a povrat preplaćenih novčanih sredstava uslijedio je

sredinom listopada. Tako je krajem rujna i početkom listopada zabilježena jaka potražnja za

kunama, koja se očitovala u visokim ponudama banaka na obratnim repo aukcijama,

intenzivnijem korištenju lombardnih kredita i aprecijaciji tečaja kune pa je HNB 1. listopada

intervenirao na deviznom tržištu. S postupnim povratom preplaćenih sredstava u sustavu se

pojavio višak likvidnosti. Tečaj kune potom je počeo deprecirati, što je posebice bilo izraženo

u drugoj polovini listopada. Radi povlačenja prekomjerne likvidnosti središnja banka nije

održavala obratne repo aukcije sve do sredine studenoga i početka novog razdoblja

održavanja obvezne pričuve.

15

4. ZAKLJUČAK

Uspoređivanjem ove dvije središnje banke dolazi se do spoznaje da su one u mnogočemu

slične. Ako se prvotno pogleda samo struktura tih banaka vidi se da su one dosta slične. Fed

ima Vijeće Guvernera koje se nalazi na vrhu same upravljačke strukture i vodi glavnu riječ u

donošenju odluka. Sastoji se od 7 guvernera odabranih od predsjednika i potvrđenih od

senata. Međutim, pravo glasa i sudjelovanje u glasačkoj većini imaju i 5 predsjednika

regionalnih banaka rezervi. O glavnim odlukama u HNB-u odlučuje Savjet HNB-a koji osim

guvernera, čini i zamjenik guvernera, 4 viceguvernera i 8 nezavisnih vanjskih stručnjaka.

Obje vrhovne strukture čini 14 članova, među kojima odlučuje većina. Kako Fed ima tzv.

banke članice tako i HNB- ima banke koje imaju udjele u HNB-u kojima ne mogu trgovati a

za koje primaju dividendu. Značajnija razlika u strukturi je ta što HNB- nema regionalne

podružnice kao Fed( tzv. banke rezervi) zbog toga što je Hrvatska puno manja zemlja od

SAD-a.

Dva glavna instrumenta monetarne politike ovih dviju središnjih banaka su isti a to su:

operacije na otvorenom tržištu i politika obvezne rezerve. Treći glavni instrumenti monetarne

politike koji se razlikuje su devizne intervencije koje koristi HNB, naspram politike diskontne

ili eskontne stope koju češće rabi Fed. Najčešće korišten instrument monetarne politike kod

Fed-a su operacije na otvorenom tržištu. HNB najčešće rabi devizne intervencije kao

instrument reguliranja novčane ponude što je i logično s obzirom na specifičnosti kojima je

izloženo Hrvatsko novčano tržište. Operacije na otvorenom tržištu se u Hrvatskoj počinju

rabiti u novije vrijeme( 2005.g.) s time da imaju sve važniju ulogu u određivanju novčane

ponude. Obvezna rezerva ima također značajnu važnost u našem bankarskom sustavu kao i u

bankarskom sustavu SAD-a. Fed neprestano koristi i politiku diskontne ili eskontne stope

kojom regulira aktivnu kamatnu stopu banaka i tako utječe na potražnju za kreditima, dok se

HNB do sada neznatno služio tim instrumentom monetarne politike.

16

5. LITERATURA

Leko, V.: Financijske institucije i tržišta, Zagreb, 2004.

www.federalreserve.gov

www.hnb.hr

www.limun.hr

17

6. POPIS ILUSTRACIJA

Popis grafikona

Grafikon Stranica

I. Hijerarhijska struktura FED-a 4.

II. Organizacijska struktura HNB-a 7.

Popis slika

Slika Stranica

I. Prikaz sjedišta regionalnih FED-ova i regija za koje su zaduženi 2.

18