Historijska traganja [broj 8, 2011.]

8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]

1/172

ISSN 1840-3875UDK 94 (497.6)

INSTITUT ZA ISTORIJU Br. 8,1-170, Sarajevo 2011.

INSTITUTE FOR HISTORY No. 8,1-170, Sarajevo 2011

Historijska

traganjaHistorical

Searches


2/172

Historijska traganja Historical Searches

Izdava Publisher

INSTITUT ZA ISTORIJU, Sarajevo, Bosna i HercegovinaINSTITUTE FOR HISTORY, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

Meunarodna redakcija International Editorial BoardDAMIR AGII, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Philosophy, ZagrebALE GABRI, Intitut za novejo zgodovino, Ljubljana / Institute for Recent History, LjubljanaADNAN VELAGI, Fakultet humanistikih nauka, Mostar / The Faculty of Humanities, MostarRADMILA RADI, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd / Institute of Recent History of Serbia,BeogradSERGEY ROMANENKO, Institute of Economy Russian Academy of Sciences, Moscow, RussiaMUHIDIN PELESI, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo

Glavni i odgovorni urednik Editor-in-chiefVERA KATZ, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, [email protected]

Sekretar SecretaryAIDA LIINA, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, [email protected]

asopis izlazi dva puta godinje / This is semi-annual magazine

Rukopisi se alju na adresu Instituta za istorijuManuscripts to be sent to the Institute for History(sa naznakom) za asopis HISTORIJSKA TRAGANJA/ indicating that it isfor HISTORICAL SEARCHES71000 SARAJEVO, Alipaina 9Bosna i Hercegovina

telefon/faks/phone/fax: 033/ 209-364 033/ 217-263http://www.iis.unsa.ba

e-mail: [email protected]

Rukopisi se ne vraaju / Manuscripts will not be returned to their authors

Urednitvo ne odgovara za navode i gledita iznesena u pojedinim prilozima.The Editorial board is not to be held responsible for the assertions and views presented inthe contributions it publishes.

Prijava o izdavanju asopisa Historijska traganjaubiljeena je u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteciBosne i HercegovineApplication for the publishing of Historical searches has been registerd at: National and University

Library of Bosnia and Herzegovina


3/172

3Historijska traganja Historical searches

Sadraj Content

Rije redakcije................................................................................................ 5

lanci Articles

Marko Pijovi

PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U PROLOSTI

THE APPROACHES TO THE STUDY OF IDENTITIES IN THE PAST .......9

Haris ZaimoviARHIVSKA GRAA AUSTROUGARSKE UPRAVEU HISTORIJSKOM ARHIVU SARAJEVO

ARCHIVAL SOURCES OF THE AUSTRO-HUNGARIANADMINISTRATION IN THE HISTORICAL ARCHIVESOF SARAJEVO ...............................................................................................61

Alma Leka

UDRUENJE PROFESIONALNIH FOTOGRAFA BOSNEI HERCEGOVINE I DRUTVO AMATER FOTOGRAFA SARAJEVO(Iz rada prvih bosanskohercegovakih fotografskih drutava)

THE ASSOCIATION OF PROFESSIONAL PHOTOGRAPHERSOF BOSNIA AND HERZEGOVINA AND THE SOCIETYOF AMATEUR PHOTOGRAPHERS IN SARAJEVO(From the work of the first photography societies in Bosniaand Herzegovina) ...........................................................................................81

UDK 94 (497.6) ISSN 1840-3875Historijska traganja, Br. 8, Sarajevo, 2011, [ str. 1-170 ]


4/172

4 Historijska traganja Historical searches

Mina Kujovi

OSTAVTINA HADI SAVE KOSANOVIA,DABRO-BOSANSKOG MITROPOLITA

THE BEQUEST OF HADI SAVA KOSANOVI,METROPOLITAN OF DABRO-BOSNIA................................................... 93

Max Bergholz

UDNA UTNJA ZATO NEMA SPOMENIKAZA MUSLIMANSKE CIVILNE RTVE UBIJENE U BOSNI

U DRUGOM SVJETSKOM RATU?THE STRANGE SILENCE WHY WERE THERE NO MONUMENTSFOR MUSLIM CIVILIANS KILLED IN BOSNIA DURING THE SECONDWORLD WAR? ....................................................................................... 109

Denis Beirovi

ODUZIMANJE IMOVINE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVEU BOSNI I HERCEGOVINI (1945.-1961.)

THE SEIZURE OF PROPERTY BELONGING TO THE SERBIAN

ORTHODOX CHURCH IN BOSNIA AND HERZEGOVINA(1945-1961)............................................................................................. 149

Upute autorima priloga ........................................................................ 169

UDK 94 (497.6) ISSN 1840-3875Historijska traganja, Br. 8, Sarajevo, 2011, [ str. 1-170 ]


5/172


Rije Redakcije

Cijenjeni itatelji !

S predstavljamo vam osmi broj asopisa Hi-storijska traganja za 2011.godinu sa est znanstvenih radova u rubricilanci.Potrudili smo se da za Vas izaberemo najzanimljivije radove od

ponuenih za ovaj broj.Naalost, i u ovom broju izostala je naa povremenarubrika Predavanja sa Tribine Instituta za istoriju u Sarajevu.

lanci su u ovom broju raznovrsni, neki su teorijske prirode, a ima i kon-kretnih istraivakih lanaka napisanih na osnovi arhivske grae. Meu njimaje i jedan koji prezentira odreene arhivske fondove u jednom od sarajevskiharhiva. Osim prvog, ostali su radovi u asopisu svrstani prema kronolokomprincipu povijesnih dogaanja.

U prvom radu Marko Pijovi raspravlja o problematici identiteta s teo-rijske razine i iz perspektive povjesniara. Poznato je da je bavljenje identi-tetnom problematikom zahtjevno samo po sebi, zbog vieslojnosti fenomenakoji nazivamo identitetom, a autor naglaava da je u sluaju povijesnog istra-ivanja ove teme jo zahtjevnije zbog vrlo esto oskudne izvorne povijesnegrae iz dalekih perioda prolosti.

Ako vas zanima vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini,preporuujemo vam rad Harisa Zaimovia u kojem su prezentirani fondovi otoj problematici, sauvani u Historijskom arhivu Sarajevo.

Dolaskom Austro-Ugarske Monarhije u Bosnu i Hercegovinu pokrenutisu i neki modernizacijski procesi, meu njima i razvoj fotografije. O prvimudruenjima fotografa i njihovom radu proitajte u lanku Alme Leko.

Uloga pojedinaca u drutvenom ivotu jedne sredine uvijek je zanimljivatema. Prilog biografiji Hadi Save Kosanovia, dabrobosanskog mitropolita,dala je Mina Kujovi slijedei povijesne podatke o sudbini njegove ostavtine.

RIJE REDAKCIJEHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 5-7 ]


6/172


7/172


8/172


9/172


UDK: 316:323.1

Pregledni rad

PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U PROLOSTI

Marko Pijovi

Zagreb, Hrvatska

U lanku se raspravlja o problematici identiteta s teoretske razine i izperspektive povjesniara. Autor nastoji dati kratak presjek pristupaispitivanju povijesnih identiteta, odnosno identitetnih skupina. Meuostalim, ukratko problematizira koncept subjektivnog i objektivnog

vezano za identitete, odnosno njihove nositelje, kao i za same istraiva-e koji se tih kategorija u svojem radu dotiu. Takoer se raspravlja i oauto i hetero predodbama, i njihovoj vanosti za upoznavanje iden-titeta u prolosti. Jedan bi od ciljeva svakog znanstvenog zanimanja zaovu temu trebao biti to detaljnije i potpunije upoznavanje fenomena skojima se povjesniar susree, imajui dakako na umu i problem samihpovijesnih izvora koji su potencijalnom istraivau na raspolaganju.Stoga se u radu navode mogue perspektive gledanja na identitete, ra-zliite razine s kojih bi povijesne identitetne skupine trebalo istraivati,kao i viedimenzionalnost samih identiteta o kojoj bi povjesniari tre-bali voditi rauna. Bavljenje je identitetnom problematikom zahtjevnosamo po sebi, zbog vieslojnosti fenomena koji nazivamo identitetom,

a u sluaju povijesnog istraivanja ove teme jo je vie tako zbog vrlo e-sto oskudne izvorne povijesne grae iz daljeg/dubljeg perioda prolosti.Iz tog razloga u lanku se ukazuje i na potrebu za veim oprezom priistraivanju povijesnih identiteta, a posebno prilikom donoenja (dale-kosenih) zakljuaka o istima.

Kljune rijei: identiteti, povijest, individualno, kolektivno, autopre-dodba, heteropredodba, subjektivno, objektivno, kultura, etnicitet,historiografija

Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]


10/172


Uvod

P , terminolokih odrednica koje se koriste za ozna-avanje odreenih ljudskih zajednica, kao i pitanje pripadnosti tihzajednica,1samo su neke od gotovo beskrajno mnogo tema i izazova

s kojima se povjesniar susree u svojim istraivanjima. Stoga u se u ovomeradu ukratko osvrnuti na neke od moguih razina pristupa problematici iden-titeta i prouavanja raznih povijesnih zajednica, tj. identitetnih skupina, od-nosno pretpostavljenih identitetnih skupina. Za poetak u rei neto osnov-

no o konceptu identiteta, odnosno pokuati razjasniti znaenje samog terminaidentitet,2dakako, u smislu u kojem se on upotrebljava u drutvenim, odnosnodrutveno-humanistikim znanostima.3

Solidno objanjenje za taj koncept ponudio je D. Zori: Od latinskogapojma idem (to znai isto) izvedenje pojam identitas to bi u naem je-ziku najblie odgovaralo pojmu istovjetnost. Pojam identifikacije (kojom seostvaruje identitet) izveden je od latinskih pojmova idem+facere (initi) paje identifikacija injenje poistovjeivanja a identitet je produkt toga injenja.Podruje stvaranja identiteta povijesno je promjenjivo. Ono se kree u raspo-

nu od mitskog do ideologijskog i u njemu su isprepleteni imbenici religijskog,

1Vjerske, etnike, politike ili neke druge pripadnosti.2Detaljnije o pojmu, odnosno konceptu identitetavidi npr. u: Vignoles V. L., Schwartz S. J.,Luyckx K. 2011.; Branaman A. 2010.; Kalanj R. 2010.; Sekuli D. 2010.; Burke P. J., Stets J. E.2009.; Buckingham D. 2008. 1-11.; Jenkins K. 2008.; Penjak D. 2006.; Koruni P. 2006. 188-197., 287-296.; Cifri I., Nikodem K. 2006.; Maleevi S. 2006. 1-57.; Preli M. 2005.; Tomi-Koludrovi I. Kneevi S. 2004.; Burke P. J., Owens T. J., Serpe R. T., Thoits P. A. 2003.; HerakE. 1998. 79- 80.3U ovom radu nee se razmatrati koncept identiteta izvan sfere drutvenih znanosti, kaonpr. identitet u matematikom smislu, ali svakako je potrebno napomenuti da postoje brojniprigovori vezani za upotrebu pojma identitet u drutvenim znanostima, pa ak i prijedlozida se termin identitet iz njih posve izbaci, jer je tu njegova primjenjivost daleko slabijanego u matematici ili logici, recimo. Iako sam zbog ogranienog opsega ovog rada kao izbog injenice da u njemu i sam raspravljam o odreenim problematinim elementima kojiproizlaze npr. iz koncepta kolektivnog identiteta odluio ovom prilikom ne ulaziti dubljeu navedeno pitanje, napominjem da smatram mnoge od primjedbi na raun upotrebe pojmaidentitet u drutveno-humanistikim znanostima opravdanima i vrijednima ozbiljnijegarazmatranja nego to je to dosad bio sluaj. Za neke od tih primjedbi vidi npr. u: Maleevi S.

2006. 13-36.



11/172


rasnog, etnikog, profesionalnog i sl. karaktera. Identitet je, kao posljedica ina

poistovjeivanja, skup odlika (ili ak temeljna crta) koje odreuju subjektivnupripadnost skupu uvjerenja, injenja (ili ljudi), koji (i kojima se) pojedinca po-vezuju s odreenom sredinom, ljudima, stvarima i dogaajima i na taj nain gaobiljeuju. (Zapravo bi tonije bilo rei da se na taj nain ovjek esto nesvje-sno obiljeuje). Osobnost i pripadnost temeljne su odrednice identiteta a objesu proizvod procesa poistovjeivanja. Na taj nain se zatvara krug od izvornoglatinskog znaenja pojma identitas do naeg shvaanja pojma identiteta.4Usvakom sluaju, za koncept identitetakao operativnog pojma u drutvenimznanostima moe se ugrubo rei kako je u pitanju znanstveni konstrukt kojise odnosi na samopoimanje neke osobe kao odvojenog, odnosno specifinogi samosvojnog entiteta (tj. posebnog u odnosu na druge, dakako), odnosno nashvaanje ljudi (npr. neke skupine individua) o samima sebi kao pripadnicimaodreene (specifine) grupe.5

Prema fenomenu identiteta, njegovoga nastajanja, odravanja i razvijanja,zauzimale su se u znanosti razliite pozicije. Stoga prije nego krenem na glavnidio rada, nije na odmet spomenuti i dva najea, ili makar najsukobljenijapristupa.

Jedan od njih je esencijalizam. Najkrae reeno, esencijalizam podrazumi-jeva postojanje nekakve biti stvari, ija bi odlika bila neponovljivost i stalnost.6Prevedeno u svijet identiteta, moglo bi se rei kako esencijalistiki pogled po-lazi od pretpostavke da identitet prethodi pojedincu, ime zapravo determi-

4Zori D. 1991. 196.5In social theory and identity theory, the self is reflexive in that it can take itself as an object andcan categorize, classify, or name itself in particular ways in relation to other social categories orclassifications. This process is called self-categorization in social identity theory; in identitytheory it is called identification. Through the process of self-categorization or identification,an identity is formed. In social identity theory, a social identity is a persons knowledge that heor she belongs to a social category or group. A social group is a set of individuals who hold a co-mmon social identification or view themselves as members of the same social category. Througha social comparison process, persons who are similar to the self are categorized with the self andare labeled the in-group; persons who differ from the self are categorized as the out-group. StetsJ. E., Burke P. J. 2000. 224-225. Vidi usput i: Riley A., Burke P. J. 1995.6 Prema klasinom esencijalizmu postoje osnovne istinite forme ili sutine; izmeu razliitihformi ne postoji kontinuitet varijacija nego diskontinuitet, a te istinite forme s vremenom sene menjaju. Moderni esencijalizam ini verovanje da su izvesni fenomeni prirodni, neizbeni i

bioloki odreeni. Delamater D. D., Hajd D. . 2002. 203.



12/172


nira ljudsko djelovanje; on percipira identitet/e kao fenomene prilino vrsto

definirane, oblikovane, kao unaprijed zadane pojave s odreenom bitnostikoja je nepromjenjiva ili teko promjenjiva. Primjer bi esencijalistikog pri-stupa bio kada bi se recimo govorilo o vjenoj danosti neke narodnosti, ilireligijske pripadnosti: kada bi se inzistiralo da netko tko je roen od roditeljaNijemaca ili protestanata, ne moe, i ne smije biti nita drugo osim Nijemacili protestant, jer bi to bilo neprirodno, te ni njegovi potomci ne mogu biti ilipostati neto drugo, jer su to nijemstvo ili to protestantstvo zauvijek zadanii neizmjenjivi.7

Nasuprot takvom shvaanju, u znanosti se pozicioniralo shvaanje da jestvarnost drutveno uvjetovana, te drutveno konstruirana,8pa se takav pri-stup naziva konstruktivistikim. To vrijedi, dakako, i za identitete, kao sastavnidio ljudske realnosti. Identitet se, dakle, gradi i razrauje, odnosno mijenja,te bi u velikoj mjeri bio stvar subjektivnog izbora, koji ipak u odreenoj mjeri

7 No, takva shvaanja koja nazivamo esencijalistikim ne moraju biti prisutna samo kada jerije o identitetu kao takvom, odnosno o nekoj drutvenoj grupi, ve i kad se radi o fenome-nima drutvene naravi u irem smislu, kao to je recimo jezik. Kao primjer takvog, esencija-

listikog pristupa, samo vezanog za sferu lingvistike, a ne identitetnih odrednica i njihovihnositelja, moe se uzeti jedna opaska De Saussurea, u kojoj govori o pogrenom pristupunekadanjih lingvista izuavanju razliitih razvojnih pojava u jeziku: Prvi jezikoslovci nisushvatili prirodu fenomena analogije, koji su nazivali lanom analogijom (...) Svaki otklon oduspostavljenog reda za njih je nepravilnost, krenje idealnog oblika. Do tog je dolo zbog iluzijesvojstvene tom razdoblju kad su u prvobitnom stanju jezika vidjeli neto vie i savreno, a da sepritom nisu ni zapitali je li prije tog stanja postojalo neko drugo. Svaka sloboda koja bi se uzelabila je za njih odstupanje od pravila, anomalija. De Saussure F. 2000. 241. Upravo zato nagla-ava: Najozbiljnija metodska pogreka (...) sastoji se u tome da se neki fonetski zakon formulirau prezentu kao da su pojave koje on obuhvaa dane jednom zasvagda, ane da se raaju i umiruu dijelu vremena. Tako dolazi do kaosa jer se dokida vremenski slijed dogaaja. Isto. 222. Te po-tom upozorava: (...)izlaemo se opasnosti da u trajno svojstvo pretvorimo jednu izrazito povi-jesnu injenicu. Isto. 223. Za nas ovdje dakako nisu bitne jezine pojave same po sebi razlozizbog kojih se javljaju, naini na koje se one javljaju, niti okolnosti njihova nastanka ve naszanima upravo pozivanje lingvista na izvorno, prvobitno, nepromjenjivo, vjeno i traj-no, te na nekakav prauzor kojemu bi se sve trebalo pokoravati. Sve te navedene kategorije,odnosno misaoni sklop iz kojeg proizlaze njihove upotrebe u prethodnom primjeru, zapravosu podudarni s onime to se javlja u diskursu o identitetima kada se govori o prvobitnosti,zadanosti, i nepromjenjivosti.8Vidi detaljnije u izuzetnoj studiji: Berger P. L., Luckmann T. 1992.; kao i u: Delamater D. D.,Hajd D. . 2002. 208-209. A usput vidi i vana opaanja o esencijalizmu i konstruktivizmu:

Sekuli D. 2010. 28-45.



13/172


zavisi od drutvenog okruenja (koje se, dakako, i samo mijenja).9Drutva

nastoje utjecati na misli i ponaanje individue (ali i kolektiva), premda, kaoto znamo, drutvena stvarnost i kultura su rijetko kada uniformne, odnosnopojedinci i kolektivi nisu samo pasivni promatrai u svijetu drutvenosti. No,ono to je ovdje bitno rei jest da ljudi stvaraju i odravaju razliite drutve-ne fenomene (meu njima i identitet/e) putem drutvene prakse, a time sestvarnost ispostavlja proizvodom drutvene interakcije, odnosno: mi kao ljudikonstruiemo svoje i tue identitete kroz svakodnevne meusobne susrete i dru-ge drutvene interakcije.10

Razliku izmeu esencijalistikog i kostruktivistikog stajalita dobro jesroio Sekuli: Osnovni put osporavanja esencijalizma je upozoravanje na so-cijalne i kulturne procese na kojima su identiteti konstruirani i koji ih mijenja-ju. Ako hrvatski identitet ne lei u hrvatskome genu, nego u sloenom procesusukoba, asimilacije i povlaenja granice prema drugima, onda je jasno da onnije objektivno bioloki ili povijesno dan i zadan, nego stvoren, konstruiran ipodlijee rekonstrukciji. Nasuprot tom konstruktivistikom shvaanju identitetastoji esencijalistiko, objektivistiko shvaanje, koje smatra da identiteti imajuneku svoju sutinu, esenciju, koja se nalazi iza provodne promjenljivosti i

gdje je zadatak znanosti da otkrije tu sutinu. (...) S druge strane stoji socijalnikonstruktivizam koji kae da takve esencije nema i da razumijevanje identitetanije nita drugo nego razumijevanje povijesnoga procesa njegove konstrukcije.Iz tih dviju orijentacija izvlae se i fundamentalno razliita pitanja koja moe-mo postaviti znanosti. Sa stajalita esencijalizma opravdano je postaviti pitanjeo pravom identitetu. Mora postojati objektivni, znanstveni, esencijalistiki

9Pritom se uzima da je realnost svakodnevnog ivota umnogome zajednika:druge osobeopaaju realnost na umnogome slian nain, sastavljenu od slinih dogaaja, osoba, radnji ireda. Delamater D. D., Hajd D. . 2002. 210. Tu je krucijalna uloga jezika, jer nam on dajeosnove na kojima formiramo smisao svijeta, odnosno osigurava nam znaenje kojim inter-pretiramo doivljaje, omoguavajui nam istovremeno da podijelimo svoje iskustvo, te da vla-stite doivljaje uinimo dostupnim drugima (usput o jeziku i identitetu vidi u: ThornborrowJ., 2004.). Jezik nam obezbeuje kategorije ili tipizacije koje koristimo da bismo klasifikovalidogaaje i osobe i da bismo ih doveli u red. Delamater D. D., Hajd D. . 2002. 210. Ta tipi-zacija stvarnosti vremenom se institucionalizira: zajednika tipizacija ljudi i dogaaja vodi dostvaranja navike. Stvaranje navike ini da ponaanje drugih bude predvidivo, i podstie aktiv-nosti udruivanja. Jednom kada tipizacija ili praksa postanu navika, to ih ini oekivanim, amehanizmi socijalne kontrole razvijaju se da ih ouvaju. Isto.

10Ber V. 2001. 41.



14/172


15/172


kolektiva) moe znaiti i svijest o sebi17 te o svojim obiljejima (i njihovim

vrijednostima) u odnosu na (vrednovanje) obiljeja nekoga drugoga (stoga seodnos prema sebi moe promatrati i kao samoprocjena (pojedinca ili skupine)o sebi).18Zato su za identitet/e pojedinca ili kolektiva, odnosno drutvenihskupina, posebno znaajna ona obiljeja koja ih ine prepoznatljivima u oi-ma i svijesti drugih, odnosno ona obiljeja za koja oni smatraju da ih inedrugaijima od drugih, posebnima u odnosu na druge, dakle, koja ih inedrugima u odnosu na druge.19Pritom je krucijalno imati na umu sljedee:Svaka je identifikacija u isti mah i diferencijacija. U procesu identifikacije (...)na prvome je mjestu upravo htijenje da se oznai razgranienje izmeu njih inas, naime da se utvrdi ono to se naziva granicom. (...) Ono to razdvaja dvijeetniko-kulturne grupe nije prvotno kulturna razlika (... odvojenost, granicustvara htijenje za razlikovanjem.20

Jedna skica za poetak (tri razine promatranja identiteta)

Za poetak u tek skicirati pristup prouavanju identitetnih fenomenakoji bi za cilj imao to bolje upoznavanje istih. Poeljno je da vodimo raunao barem tri razine(promatranja) identiteta koje su od znaaja za istraivaa,te na koje bi svakako trebalo obratiti pozornost i sve ih pokuati uzeti u obzirprilikom bavljenja identitetima.

U pitanju su: ime, odnosno ono to moemo nazvati identitetnom oznakom(i to se

odnosi na nazivneke zajednice) naravidentiteta, odnosno pitanje kakav je identitet, tj. o kojem se tipu

identiteta radi (da li o vjerskom, stalekom, odnosno klasnom, etni-kom itd.)

sadraj identiteta, tj. pitanje koje se dotie raznih elemenata (npr.obrasci ponaanja, razni rituali i obiaji, nonja, i uope folklor itd.)koji konstituiraju, ili bar karakteriziraju (tj. koji su karakteristini za)

17Usput vidi: Kihlstrom J. F., Beer J. S., Klein S. B. 2003.18Vidi npr.: Stryker S., Burke P. J. 2000.19Pod pojmom drugi, odnosno drugost, moe se, naravno, podrazumijevati itav niz sadr-aja, tj. razlikovanje se moe vriti po brojnim osnovama.

20Kalanj R. 2003. 64. Vidi usput i: Schpflin G. 2001. 5-9.



16/172


odreeni identitet, odnosno zajednicu koja posjeduje tj. batini taj

identitet. Pritom istraiva problem sadrajamoe promatrati s neko-likopodrazina:

a) obraanjem pozornosti na one elemente koje pripadnici odreenezajednice dre znaajnima za svoj identitet i svoju meusobnusolidarnost (nezavisno od toga koliko znaajnima te elementemoda doivljava sam istraiva);

b) obraanjem pozornosti na one elemente koje istraiva smatraznaajnima za odreenu identitetnu skupinu (nezavisno od toga

doivljava li te iste elemente i sama ta skupina znaajnima ili ne);c) obraanjem pozornosti na sveelemente koji se mogu primijetitii povezati s nekom skupinom: nezavisno od toga jesu li moda tielementi, odnosno neki od njih, svojstveni i za neke druge zajednice(ova opaska takoer vrijedi i za a i b primjere); nezavisno od togasmatra li te elemente sam istraiva posebno znaajnima ili ne, zaidentitet i postojanje prouavane zajednice te nezavisno od togasmatra li ih prouavana zajednica posebno znaajnima ili ne, zasamu sebe.21

Ove se navedene razine,dakako, daju istraivati, odnosno pokuati istra-iti, sagledavajui fenomen identiteta kako iz perspektive autopredodbi, takoi iz perspektive heteropredodbi.22

21Naravno, podrazumijeva se da e od mjere u kojoj se, iz kojeg god razloga, neki kulturnielementi doivljavaju vanima za identitet neke zajednice, zavisiti i to koliko e se u svakod-nevnom ivotu tim elementima pridavati panja od strane iste te zajednice.22Jasno, najpotpunije bi, odnosno najmanje manjkavo istraivanje bilo ono koje bi se uspje-lo dotaknuti svih navedenih razinaproblematike i to iz perspektive oba spomenuta tipapredodbi. Vidi usput o nekim aspektima ove problematike u: Vignoles V. L., Schwartz S. J.,Luyckx K. 2011. 4-5. O autoi heteropredodbama biti e rijei nie u radu. Detaljnije o toj

problematici vrijedi konzultirati i: Duki D. 2009.



17/172


Primjer jednog od moguih pristupaprouavanju identiteta (i njegovih nositelja)

Za poetak bih napomenuo kako pojam identitetna skupina/identitetnazajednicau ovom radu koristim kao kolokvijalan termin koji se odnosi na bilokoju (pretpostavljenu) zajednicu koja ima neki (pretpostavljeni) identitet, neulazei pritom u narav tog identiteta (odnosno u pitanje radi li se o vjerskom,etnikom, regionalnom, ili kakvom drugom identitetu).

Historijska su svjedoanstva o nekome ili neemu, s kojima se prilikom

svojih istraivanja povjesniar susree, moglo bi se rei neujednaena. Tiizvori, kako ih esto nazivamo, razliitih su profila i kreu se od raznihtipova pisanih izvora, do irokoga spektra razliitih drugih vrsta materijal-nih ostataka koji su nam ostali sauvani iz ovog ili onog perioda prolosti.Ipak, sva se ta svjedoanstva o prolosti ukoliko diskutiramo o identitetima mogu ugrubo podijeliti na dva tipa svjedoanstava: svjedoanstva osamomesebii svjedoanstva odrugome. Stoga bi se na ovome mjestu u raspravu moglouvesti dva koncepta koja bi se odnosila na maloprije spomenutu podjelu,odnosno na tipove svjedoanstava s kojima se susreemo, a to bi bili ovdje

ih uvjetno tako nazivam unutarnji momenti vanjski moment. Unutarnji bisemomentodnosio na percepciju samoga sebe i na svjedoanstva o sebi, dokbi se, s druge strane, termin vanjski momentodnosio na percepciju (nekogaili neega, tj. neke pojave) od strane promatraa, odnosno na svjedoanstva(izvana) o drugome. U znanosti je uglavnom uobiajeno ta dva momentanazivati autopredodbomi heteropredodbom, stoga u se od sada te nomen-klature drati u ovom radu.

Pritom je vano napomenuti da se imagologija,23u okviru koje se esto

koriste ovi pojmovi (auto i hetero predodbi), kao istraivaka grana kom-parativne knjievnosti, primarno bavi prouavanjem knjievnih predodbi ostranim zemljama i narodima (heteropredodbe) te o vlastitoj zemlji i narodu(autopredodbe).24Ukoliko problem nastojimo sagledati (i) iz povjesniarskeperspektive, ovdje nas naelno nee zanimati samo knjievne predodbe, vebilo kakve predodbe, odnosno izvori/podaci bilo kakve provenijencije, a koji

23Vidi detaljnije u: Leerssen J. 2007.

24Duki D. 2009. 5.



18/172


svjedoe o nekome/nekima ili neemu. Takoer, ne trebaju nas interesirati

samo podaci o zemlji, ili samo podaci o narodu ve o bilo kakvom identitet-nom fenomenu, odnosno pojedincu ili skupini ljudi za koje pretpostavljamoda su posjedovali nekakav identitet. Ovo treba imati na umu, budui da timedonekle modificiramo, odnosno proirujemo sferu interesa u odnosu na onukoja je najee (iako ne i iskljuivo) prisutna u imagologiji.25

Dakle, moemo rei da nas, kada prouavamo odreenu ljudsku zajed-nicu, te kada se konzultiramo s izvorima koji u ovom ili onom kontekstu onjoj svjedoe, zanima ukoliko takva svjedoanstva postoje to i kako tazajednica (ili netko tko joj pripada) svjedoi sama o sebi. Ujedno nas zanimai to o dotinoj zajednici svjedoi netko izvana, tj. eventualni promatrai (na-ravno, ukoliko ih ima). Jasna stvar, u takvim svjedoanstvima moe postojatii mnogo vie podataka od puke informacije o tome kako se npr. neka zajedni-ca zove, odnosno imenuje, stoga bismo radi potpunijeg pojanjenja konceptauto i hetero predodbe mogli nadopuniti konstatacijom kako se konceptautopredodbene odnosi samo na to kako netko sam sebe percipira (tj. pre-poznaje), odnosno kako netko sam sebe naziva (odnosno identificira) negoi na sva druga svjedoanstva koja je netko posvjedoio, te ostavio o samome

sebi; dok se koncept heteropredodbene odnosi samo na to kako netkoizva-na(npr. promatrai, putopisci, kroniari itd.) prepoznaje (ili recimo imenuje)neku osobu/grupu ljudi koju promatra nego i na sva druga svjedoanstvaod strane nekog promatraa, odnosno izvanjca, koja je taj promatra (ili vienjih) ostavio o nekoj zajednici koja nas zanima.26

Ovo navedeno je tek skica, tj. pojednostavljeni prikaz. Naime, taj povijesninetko, dakle taj na promatra ili svjedok, ne mora nuno biti jedna osoba(iako naravno moe), tj. ne mora se raditi o svjedoanstvu jedne individue,

niti ak o nekakvom pisanom tragu, ve se moe raditi i o svjedoanstvimakoja su npr. nastala kao rezultat nekakvog drugaijeg nastojanja ire zajednice,ili jednog njenog dijela. Tako bismo, primjera radi, pod autopredodbumoglisvesti i kakve rimske freske koje prikazuju npr. scene iz seoskog ivota antikihRimljana, a koje su ouvane na zidu neke graevine iz rimskoga perioda. To

25Vidi jo o imagologiji kod: Dyserinck H. 2003.26U kontekstu rasprave o auto i hetero predodbama, vidi usput za etsko i emsko kodkulturolokih istraivanja u: Rihtman- Augitin D. 1984. 15.; Supek-Zupan O. 1976. 57-76.;

Spaji-Vrka V. 1996. 278.



19/172


bi nam, dakle, bilo svjedoanstvo koje su nam ostavili ili sami protagonisti tih

rimskih seoskih rabota, ili (mnogo vjerovatnije) njihovi sunarodnjaci kojisu bili zainteresirani za (slikovno) biljeenje stvarnosti koja ih je okruivala. Sdruge strane, neke od rimskih slavoluka koje su dali izraditi pojedini impera-tori, tj. one dijelove tih slavoluka koji, recimo, prikazuju bitke Rimljana s neki-ma od barbarskih naroda, odnosno s pripadnicima tih barbarskih naroda(u njihovim karakteristinim nonjama, i s njihovim specifinim orujem isl.), mogli bismo uzeti kao neto to se moe svesti pod heteropredodbu, jerna neki nain predstavlja (izvanjsko) svjedoanstvo o nekoj zajednici s kojomsu se izvanjci (u ovom sluaju Rimljani) imali prilike susresti. Ovakvih i sli-nih primjera iz blie ili dalje prolosti, te iz raznih dijelova svijeta, ima dakako

vrlo mnogo.27

Osubjektivnomi objektivnom(s obzirom na provenijenciju izvora)

Na ovome bih mjestu elio, za potrebu rasprave, u priu o (historijskim)svjedoanstvima uvesti jo dvije podjele, odnosno (pod)grupe za koje ta-koer treba imati na umu da su proizvoljne, tj. uvjetne. Njih bi inila subjektiv-na svjedoanstvai objektivna svjedoanstva. Pitanje koncepta kako subjektiv-nog, tako i objektivnog, ini se nezaobilaznim kada se govori o ovoj temi, pa jepotrebno pozabaviti se i time. Za poetak vrijedi citirati poznato Carrovo sta-jalite koje se dotie pitanja subjektivnogi objektivnogu povijesnoj znanosti: Ujednom ranijem predavanju ve sam ustvrdio da se drutvene znanosti meunjima i povijest ne mogu prilagoditi teoriji spoznaje koja razdvaja objekt isubjekt i namee strogo odvajanje izmeu promatraa i promatranog (...). i-njenice u povijesti ne mogu biti posve objektivne jer su one postale povijesniminjenicama samo na temelju znaenja koje im je dao povjesniar.Objektivnost

u povijesti ako jo uvijek elimo upotrebljavati uobiajeni termin ne moebiti objektivnost injenice, ve jedino objektivnost odnosa, odnosa izmeu inje-nice i interpretacije, izmeu prolosti, sadanjosti i budunosti.28

27Za primjere iz srednjeg vijeka i antike vidi u: Cameron A. 1992; Hlscher T. 2004. Usput, ukontekstu spominjanog imagolokog pristupa, vidi i zanimljive studije: Grorichard A. 1988.;Duki D. 2004.; kao i korisne zbornike radova: Beller M., Leerssen J. 2007.; Alenius K., Flt O.K., Mertaniemi M. 2008.

28Carr E. H. 2004. 100.



20/172


Ne ulazei u analizu same autorove izjave, ovdje bih se prije svega e-

lio dotaknuti predmeta te njegove misli, naprosto kako bih pokuao makarpovrno oslikati neke aspekte problema s kojima se susreemo, ako i kada uraspravu o (povijesnim) identitetima uvodimo koncepte objektivnog isubjek-tivnog.29Kada govorimo o objektivnom,upotreba e tog pojma dakako zavisitii od razine s koje se gleda na prouavani fenomen, kao i od samog sadrajakoji dovodimo u vezu s tim terminom. Naveo bih samo dva primjera:

Prvibi se primjer odnosio na situaciju u kojoj, recimo, imamo posla spojmom objektivnokao sinonimom za izvanjsko svjedoanstvo o nekomeili neemu i to izvanjsko u smislu da potjee izvana, dakle od nekoga tkodolazi izvan kruga same zajednice koju se prouava.

Drugi bi se primjer odnosio na objektivnokao izvanjsko ali u ovomsluaju bi se radilo o izvanjskom kao neemu to se odnosi na svjedoanstvao vanjskim, u smislu materijalnim (a ne duhovnim, odnosno misaonim), od-nosno izvana uoljivim i prepoznatljivim, tj. izvana vidljivim (kulturnim) ele-mentima koji krase neku zajednicu nezavisno od toga jesu li svjedoanstvapotekla od izvanjca, ili od samih pripadnika promatrane skupine.

to se tie prvog primjera, kada dakle spominjemo objektivnokao izvanj-

sko svjedoanstvo, tj. objektivnou smislu (npr. pisanog) svjedoanstva kojedo nas dolazi preko nekog izvanjca (dakle nekog tko nije izvorno pripad-nik prouavane zajednice),30potrebno je primijetiti kako se esto upravo nasvjedoanstva koja nam o nekoj zajednici dolaze od nekoga izvana oslanjamokada se bavimo razmatranjem povijesti razliitih podruja i zajednica kojesu na njima obitavale. To je npr. sluaj s veinom skupina koje su naseljavaleBalkan u rano srednjovjekovno doba gdje nam za prvih nekoliko stoljeanjihove povijesti (npr. pisani) podaci potjeu uglavnom iz stranih izvora (fra-

nakih, bizantskih itd.), ali recimo i s mnogim zajednicama koje su naseljavaleantiku Europu o kojima nam pisane informacije gotovo iskljuivo potjeuod helenskih i rimskih autora (tj. autora koji su pisali grkim i latinskim jezi-kom). U takvim sluajevima nam je kategorija objektivnog zapravo neizbjenopovezana s onom subjektivnog, jer se u tom sluaju suoavamo i s (krajnje)uvjetno reeno objektivnimsvjedoanstvom utoliko to nam se donosi po-

29Vidi usput poneto o subjektivnom, objektivnom i sociologiji u: Sekuli D. 2010. 25-28.30U ovom bi se sluaju impliciralo da subjektivnooznaava svjedoanstvanekoga iz same za-

jednice koja je u pitanju u odnosu na objektivnokoje bi dolazilo od nekoga tko je izvanjac.



21/172


gled promatraa, dakle osobe koja promatra neku zajednicu, ali ne ivi nuno

njihovu svijest, i ne dijeli nuno njihov sustav vrijednosti, ili njihove obiaje,ve ih moda tek biljei. S druge strane ujedno nesumnjivo imamo posla i sasubjektivnimsvjedoanstvom utoliko to nam se daje pogled iz perspektiveneke osobe, tj. linosti, a time je i samo svjedoanstvo u odreenoj mjeri nei-zbjeno subjektivno. Iz te perspektive gledajui, moemo rei kako neto to bise moglo nazvati objektivnimu punom smislu te rijei zapravo i ne postoji,budui da su ljudska svjedoanstva gotovo uvijek obiljeena nekim specifi-nim kontekstima u kojima su nastajala, emocionalnim i drugim stanjima onihkoji su ih biljeili i tome slino.

U sluaju drugog primjera, kad govorimo o objektivnomkao neemu tose odnosi na svjedoanstva o izvanjskim u smislu: izvana uoljivim, odno-sno izvana vidljivim elementima koji krase neku zajednicu,31tj. koji svjedo-e o njoj, opet nailazimo na opravdane razloge za oprez. Tu, naime, moemoimati posla s podacima koji do nas dolaze kako preko autopredodbe, tako iputem heteropredodbe i mogu se odnositi na razne fenomene poput npr.podataka o narodnoj nonji,32kultovima, te uope folkloru, pa zatim go-voru, ali i podatke u vidu materijalnih ostataka: poput nakita, orua, oruja,

zatim arhitekture itd. Ovdje se dakle moe raditi i o informacijama koje su donas stigle putem svjedoanstva nekog autora, odnosno nekog pisanog izvora odanim kulturnim karakteristikama neke skupine, ali se moe raditi, recimo, io arheolokim ostacima koji nam svjedoe o neijoj kulturi, odnosno kultur-nom stvaralatvu.

31U ovom bi se sluaju impliciralo da subjektivnooznaava samoizjanjavanje, tj. samopoima-nje, odnosno unutarnju, psiholoku, tj. na prvi pogled skrivenu dimenziju neke prouavanepojave (osobe, ili grupe ljudi) u odnosu na objektivnokoje bi prije svega oznaavalo vanjskudimenziju, tj. odnosilo se na materijalne manifestacije i na izvana uoljive karakteristike teprouavane pojave.32Pojam narodnaovdje stavljam pod navodnike jer se ponekad iz znanstvenog diskursa stje-e dojam da su jedine narodne nonje i uope narodni obiaji oni seoski, tj. oni izruralnih sredina, kao da u gradovima ne ivi narod koji takoer ima obiaje i vjerovanja,

ve valjda neto drugo. To je, dakako, pogrena percepcija, dijelom uvjetovana i kulturnimnasljeem koje je dobrano ruralno (ili se barem ta percepcija stvarala, tj. ta ruralna dimen-zija kulture (pre)naglaavala) a iz kojega dobar dio svog sadanjeg kulturnog oslonca crpemnoge suvremene jugoistonoeuropske nacije. O tom se problemu narodnog, te nesrazmjeruu inzistiranju na ruralnim elementima kulture u odnosu na urbane, poneto moe nai u:

Ivanevi R. 1999. 228-229.; te kod: Rihtman-Augutin D. 1984. 186.



22/172


Za ovaj se profil izvora, tj. svjedoanstava, takoer moe navesti odre-

ene probleme vezane za objektivno, tj. objektivnost. Recimo, na prvi bise pogled moda moglo uiniti kako bi objektivnije objektivno svjedoan-stvo, odnosno nepristranijeizvanjsko svjedoanstvo o nekoj zajednici, tj. onekom drutvu, mogli predstavljati upravo razni tipovi arheolokih ostataka,odnosno elemenata materijalne kulture. Ali, ni tu stvari nisu jednostavne. Sjedne strane, budui da su nam arheoloki ostaci nasljee ostavljeno od nekekonkretne zajednice, moemo se zapitati u kojoj je mjeri uope mogue od-vojiti samopoimanje te zajednice od onoga to ona stvara i ostavlja za sobom;dok s druge strane ipak moramo biti oprezni pri eventualnom zakljuivanju oarheolokim ostacima kao o neemu to bi bilo usko vezano uz samopoimanjeneke skupine (a takoer treba voditi rauna i o tome da moe postojati vierazina i tipova samopoimanja o kojima bi se u nekom konkretnom sluajumoglo raditi) i to zato to je materijalno stvaralatvo kao takvo (npr. obua,odjea, tj. nonja, predmeti za svakodnevnu upotrebu, ili recimo arhitektura,kao i materijal koji se koristi pri gradnji) u velikoj mjeri vezano i za meteoro-loke, ekoloke, geografske, i druge (dakle od ljudi i njihovog samopoimanjanezavisne) uvjete u kojima oni koji ga kreiraju ive. Zato je ovdje potrebno

naglasiti kako je unatrag nekoliko desetljea praksa poistovjeivanja raznihmaterijalnih (arheolokih) ostataka i primjera radi navodnog etnikogidentiteta onih kojima su ti ostaci pripadali, tj. izjednaavanja neije etnino-sti i arheolokih ostataka koji bi o toj etninosti navodno svjedoili, s pravomdovedena u pitanje, a zatim i odbaena od brojnih znanstvenika. Pojednostav-ljeno reeno, kultura i etninost ne mogu se a prioripoistovjeivati, a kulturnese granice rijetko preklapaju s granicama etnosa/naroda.33

Kao interesantan primjer moemo navesti dinarske prostore. Iz injeni-

ce da postoje slinosti u nonjama kao i u mentalitetu, izvode se ponekadzakljuci o istorodnosti dinarskih populacija, a koja bi proizlazila iz tih na-vedenih slinosti. Za ovu raspravu pritom uope nije bitno jesu li dinarskepopulacije (one s junoslavenskih prostora) etniki ili jezini srodne (oito jeda jesu), ve je bitno to da se tek iz nonje i mentaliteta to svakako ne moeizvoditi kao zakljuak. Etnika, ili recimo jezina srodnost Dinaraca Srba,

33Neto vie informacija o toj temi, zajedno s pregledom dijela literature koja se tim pitanjemdetaljnije bavi, donose npr.: Dino D. 2008. i Curta F. 2007.; a vidi usput i: Trubaov O. 2005.

43., 68., 70-71. 76-83., 119-120.



23/172


Crnogoraca, Bonjaka i Hrvata sigurno ne proizlazi iz njihove nonje, niti

iz mentaliteta. Naime, identian, ili makar izuzetno slian mentalitet imaju iMakedonci Mijaci, pa Grci po planinskim predjelima Moreje, tj. Peloponeza iKrete, zatim Talijani dijelova june Italije, ili recimo sa Sicilije, kao i neke ar-menske grupacije s Kavkaza, da ne nabrajam dalje. Ta srodnost koja je zaistavidljiva u mnogim sferama poput nonje (npr. karakteristine kape koje aso-ciraju na nau dinarsku kapu, zatim odjea od vune, kao rezultat uzgoja ovaca,tj. sitne stoke), potom slini glazbeni instrumenti, slini elementi arhitekture(kamene kue), te neosporne slinosti u mentalitetu (naglaeno patrijarhalni iesto violentni tip linosti) sve je to prisutno irom spomenutih mediteran-skih prostora. No pritom, te srodnosti i slinosti u obiajima, kulturi i men-talitetu nisu rezultat nekakvog narodnog, ili recimo jezinog srodstva, nitinekakvih paleobalkanskih, odnosno paleomediteranskih ostataka u naimkulturama, ve prije svega geolokih, ekolokih, meteorolokih, odnosno kli-matolokih i sl. uvjeta u kojima ive spomenute populacije. Radi se naprostoo tome da isti, odnosno slini uvjeti ivota utjeu na stvaranje veoma slinihnavika, obiaja, obreda, nonji itd. Ali, kada ne bismo imali dovoljno izvornogmaterijala, te kada bismo sudili samo na osnovu tih izvanjskih manifestaci-

ja, bez uvida u bilo kakve druge elemente kulture i identiteta nekih grupacija,moda bismo zaista bili u iskuenju da zakljuimo kako su ove gore spomenu-te grupacije, tj. makar neke od njih koje ive blizu jedne drugima, isti narodili da potjeu od istog naroda.

U svakom sluaju, svjesna promjena i manipulacija izvjesnim segmentimamaterijalne kulturne batine s ciljem stvaranja i odravanja, ili ak poveava-nja razlika izmeu sebe i drugoga, negdje je manje, a negdje vie izvodljiva,a ponegdje je mogua tek u takvoj mjeri da ju je nerijetko dosta teko izvana

(npr. na temelju sauvanih materijalnih ostataka) uoiti dakako, sve ovopod uvjetom da je u odreenim zajednicama i u odreenim situacijama uopepostojala elja za produkcijom izvjesnih kulturolokih razlika tog tipa. Sva-kako treba imati na umu da su efekti indoktrinacije raznih vrsta u dananjimdrutvima esto mnogo vei i dublji nego u prolosti, jer je mogunost dopi-ranja do nadubljih razina drutva zahvaljujui komunikacijskim medijima danas enormna, i u naelu bitno vea u odnosu na ono to je u vezi s timpitanjem bilo izvedljivo u mnogo daljoj prolosti. Konano, ovjek danas estomoe voditi vrlo uspjene bitke s prirodom, dok je u prolosti to bilo znatno

tee izvodljivo. Moda je danas, npr., izvodljivo da u okviru istog ekosistema,



24/172


istih geografskih uvjeta i identinih meteorolokih prilika, jedna skupina ljudi

razvije i odrava posve drugaiju (ili bar znatno drugaiju) materijalnu kul-turu, tj. vanjska obiljeja, pa ak i etnopsiholoki profil od neke druge grupeljudi koja ivi u njihovom neposrednom susjedstvu i s njima dijeli to prirodnookruenje. Ali, prije nekoliko stoljea, a kamoli tisuljea, takvo to bilo je da-leko tee izvesti posebno ako bi se u takav sustav eljelo uklopiti najire slo-jeve stanovnitva bar onim drutvima koja nisu bila izrazito bogata i monate si nisu mogla dopustiti ak ni pokuaje takvih transformacija. Naime, da bise postigla kakva-takva unificiranost ljudskog ponaanja i izgleda, potrebnisu mediji, odnosno sredstva kojima bi se potreba za time konstantno promo-virala i kojima bi se taj ideal uporno podraavao. Toliko uinkoviti medijinisu postojali prije nastanka tiskarskog stroja i irenja njegove upotrebe, paak niti prije razvoja mnogih drugih drutveno-ekonomskih tendencija kojesu karakteristine tek za moderno doba. Dakle, sami materijalni preduvjeti zakontinuirani rad na uniformiranju drutva bili su relativno slabi. To, dakako,ne znai da pokuaj uniformiranja nisu postojali, ili da nisu u izvjesnoj mjeriuspijevali, ali ako/kada i jesu, uglavnom su bili ogranieni na odreene slojevepopulacije (najee tzv. elitu).

Dobar primjer mogunosti, tj. nemogunosti postizanja takvih ciljeva,unato vievijekovnom upornom radu na tome, pokazuje (rimsko) kranstvou Europi. Bez obzira na uloeni napor, u biti, uniformiranje je postignuto tekna najvioj razini, razini kranske elite, uz dakako brojne i nezanemarive re-gionalne i druge razlike koje su se zadrale. Same kranske mase nisu nikadaniti mogle biti obuhvaene tim stupnjem uniformiranja vlastitog ponaanja irazmiljanja, a zadrala su se brojna praznovjerja, poganizmi i tome slino.Pritom, naravno, treba voditi rauna o tome da je Rimska crkva bila daleko

najbogatija srednjovjekovna institucija, pa je ona jedina i mogla takvo to po-kuati, te postii kakav-takav uspjeh. Sve druge politike instance, ak i kadsu operirale na mnogo manjem prostoru, i s mnogo manjim masama koje sumoda eljele navesti na uklapanje u odreene obrasce ponaanja, imale suvrlo velike probleme.

S obzirom na sve reeno, trebamo imati na umu da se ti izvanjski, tj.izvana vidljivi elementi koji krase neku ljudsku zajednicu, dotiu i samopoi-manja, odnosno da se samopoimanje(tj. o ono to zovemo autopredodbom)u manjoj ili veoj mjeri dotie i njih, iako i to (ta mjera) zavisi od konkretne

situacije i konteksta, tj. od mnogo razliitih faktora. Uz neke ve ranije nave-



25/172


dene, poput meteorolokih, geografskih, ekolokih, i drugih uvjeta, tu moe-

mo navesti i pitanje toga koliko dugo npr. postoji konkretna identitetna zajed-nica o kojoj se radi, kakav je tip politike, tj. drutvene organizacije kod isteprisutan, odnosno koliko je spomenuto drutvo kompleksno,34potom koji jestupanj materijalnoga razvoja konkretne zajednice, kakvo su ekonomsko i de-mografsko stanje te konkretne zajednice, zatim kakve su drutveno-politike,ekonomske, demografske i druge okolnosti prisutne u okruenju te zajednice(tj. kod njoj susjednih drutava) i jo mnogo toga.

Pritom se nikako ne smije izgubiti iz vida nezaobilazna injenica, koja jegore u tekstu ve spomenuta, a to je da je i vie nego est sluaj da se nebrojenikulturni elementi kod raznih identitetnih skupina preklapaju, tj. da kultur-ne karakteristike koje primjeujemo kod neke skupine nisu i ne moraju bitispecifine samo za tu identitetnu skupinu;35te konano da i razne kulturnekarakteristike neke identitetne zajednice mogu biti transformirane i promije-njene, a da pritom ista ta zajednica i dalje zadri svoj (npr. etniki) identitet.36Vano je na koncu naglasiti kako nam ti objektivni(tj. izvanjski u smisluizvana uoljivi i prepoznatljivi) elementi ee svjedoe o povezanosti razlii-tih identitetnih zajednica putem sline, tj. srodne kulture, nego o njihovoj raz-

dvojenosti i meusobnoj kulturnoj udaljenosti.37 I u ovome sluaju, dakle,

34Za pitanje kompleksnosti drutava detaljan pregled s analizama vidi u: Tainter J. 2007.35Za poneto o tome vidi u: apo-mega J. 1999. 233-234.; Rihtman-Augitin D. 2001. 119.;Koruni P. 2006. 359-360.36Vidi npr. kod ai-Kumpes J. 1999. 9.37Usput, o pitanju kulture kao faktoru prepoznavanja, tj. kao beznaajnom faktoru za poku-aj prepoznavanja nekakvih etnikih granica, odnosno etno-identiteta, moe se nai npr. u:

Vrcan S. 1999. 22-24.; Kordi S. 2010. 228-233.; dok za neke detaljnije informacije i shvaanjao konceptu kulturevidi npr. u: Kale E. 1977.; Rihtman-Augutin D. 1984. 12-13.; Fabietti U.,Malighetti R., Matera V. 2002.; Burke P. 2006.; West B. 2010. Ovdje elim jo neto napome-nuti. Zamislimo situaciju gdje imamo nekoliko razliitih identitetnih zajednica (razliitih usmislu da na primjer svaka ima svoju identitetnu oznaku/etiketu/ime, tj. razliito se naziva, inpr. ini posebnu politiku cjelinu) koje u isto vrijeme batine slinu kulturu, odnosno nekesegmente kulture koji su slini. Tu nije iskljuena mogunost da e taj neki zajedniki elementkulture (bilo da je rije o religiji, jeziku, slinostima u nonji i mentalitetu, ili neem desetom)postati osnova za nekakvo identitetno pribliavanje, tj. razvoj shvaanja kako su oni unatorazlikama srodni, tj. ine cjelinu (dakako, pod pretpostavkom da ta svijest o srodnosti nijepostojala ve od ranije, tj. jo u fazi prije nego su se te zajednice formirale kao nekakvi poseb-

ni entiteti). Pritom, te zajednice mogu ostati i dalje politiki odvojene, imati i dalje razliita



26/172


koncept objektivnogje prilino problematian.

Ovdje je potrebna jedna digresija. Naime, est je sluaj da se mnogi istra-ivai, posebno oni koji se bave tzv. nacionalnom povijeu, ponaaju, makarpreutno, kao da je njihova identitetna zajednica ili izvorna i posve jedin-stvena (to su, najblae reeno, promaeni koncepti), ili da je upravo ona takoja je prva posjedovala odreene kulturne elemente i koji onda iz posveneznanstvenih motiva poinju odreeni kulturni tip, ili karakteristiku (ili i-tav niz kulturnih odlika) proglaavati usko vezanima za tu konkretnu iden-titetnu zajednicu (dakle, najee istu onu kojoj sam taj istraiva pripada).Prema tome onda isti ponekad konstruiraju itave narodne genealogije iproglaavaju tu favoriziranu zajednicu izvorom odreenih kulturnih i tkozna kakvih jo posebnosti. Iz toga bi, dakako, proizlazilo da su sve ostaleidentitetne zajednice koje takoer batine takve ili sline kulturne karakteri-stike samo nusprouzvod, ili kakvo potomstvo ove prvotne zajednice kojaje navodno tu kulturu ili stvorila, ili je prva preuzela, pa je tek zatim udarivijoj svoj prepoznatljiv peat (koji je najee prepoznatljiv tek dotinimistraivaima, i jedino njima) proslijedila drugima (kao da bi to, ak i kadabi bilo istina, samo po sebi bilo dokaz kakvog identitetnog roditeljstva). Na-

ravno, i ovdje bismo mogli postaviti pitanje gdje je nekakva granica? Na pri-mjer, imamo recimo jedan etnosi on kroz generacije izgradi izvjesne kulturne

imena za sebe, itd., ali na onoj osnovi po kojoj su sline one mogu u isto vrijeme initi jednuidentitetnu cjelinu (pritom ne ulazim u pitanje koliko bi ta cijelina bila vrsto povezana,odnosno jedinstvena, budui da takve stvari uvijek zavise od konteksta, a on nije stalan vese mijenja). Takve su pojave svakodnevna stvar: npr. Srbi i Grci (tj. oni meu njima koji supravoslavni) ine, odnosno mogu sainjavati, jedinstvenu identitetnu zajednicu pravoslava-ca, dok su nesumnjivo u isto vrijeme i dalje u pitanju dvije razliite identitetne zajednice u

etnikom, ili recimo u jezinom pogledu. Isto je sa Srbima i Bonjacima, recimo. U pitanjusu dva naroda, odnosno dvije etnike zajednice, ali u isto vrijeme Bonjaci i Srbi, tj. oni meunjima koji imaju svijest o tome i do toga dre, sjedinjeni su kroz injenicu da priaju slaven-skim jezikom, pa su nesumnjivo identitetno gledajui i Slaveni. Na jednoj razini dakle, netko/neto moe biti dio jedinstvene identitne skupine, a opet, na drugoj razini, istovremeno moeiniti posebnu identitetnu zajednicu. Svi mi participiramo u razliitim identitetima i tipovimazajednitva kroz svoj ivot. Identiteta je itavo mnotvo i oni se izmjenjuju, te ponekad pre-

vagne jedan, a ponekad drugi ili trei tip zajednitva. Premda je ovo poznata injenica, ipakje ovdje navodim zato da podcrtam potrebu za oprezom kada se govori o nekome ili neemukao identitetu ili dijelu neke identitetne zajednice, jer se esto deava da se ak i istrai-

vai ovih pojava toliko usmjere na samo jedan identitet, ili samo jedan aspekt identiteta, da

naalost smetnu s uma da nijedno ljudsko bie (a kamoli drutvo) nije jednodimenzionalno.



27/172


karakteristike. I onda pod njegov utjecaj doe jo poneki etnospa i njegova

kultura postane srodna kulturi ovog prvog etnosa kako emo imenovati tukulturu? Imenom prvih, drugih, ili i jednih i drugih? Je li uope potrebno bilokakvo etniko, odnosno identitetnoimenovanje? Lako je npr., ako etnos kojije izgradio odreene kulturne fenomene, a koji su kasnije i od drugih preuzeti,izumre, tj. nestane (odnosno bude asimiliran, ili to ve). Onda je relativnojednostavno raspolagati imenima i izmiljati porijekla, ili naprosto koristitinazive koji odgovaraju onima koji su ostali za tim izumrlim etnosom. Aliukoliko imamo situaciju da nekoliko razliitih identitetnih (ne nuno i etni-kih) skupina batini neku slinu, ili gotovo identinu kulturu kako se u tomsluaju postaviti? Postoje li autorska prava na kulturne fenomene, a ako ne,hoemo li ih uvesti (isto vrijedi i za jezik kao kulturnu karakteristiku, posebnoiz ove nae, balkanske perspektive)?

Na taj se problem osvre Sokolovi kada, govorei o primjeru grke kul-ture, kae: Kultura nastala u jednom narodu definira identitet tog naroda, alinarod iji su najistaknutiji pripadnici stvorili tu kulturu ne definira tu kulturukao etniku. Utoliko manje to je ta kultura postala opeljudska i vjena. S drugestrane, to ne ukljuuje pravo da se vrijednostima koje su postale batinom o-

vjeanstva negira njihovo etniko porijeklo.38Na ovaj je stav potrebno iznijetinekoliko primjedbi. Kao prvo, rekao bih kako je daleko primjerenije govo-riti o eventualnom etnikom (ili uope identitetnom) porijeklu stvarateljaodreenih kulturnih vrijednosti, nego o etnikom porijeklu samihkulturnihvrijednosti kao takvih jer ipak trebamo razlikovati to dvoje. Dakle, kultur-ni artefakti nemaju etniko porijeklo, jer u pitanju nisu ljudi: iskljuivo jeza ljude karakteristino forsiranje koncepta identiteta kao takvog, pa onda ietnikog identiteta. Osim toga, autor grijei i kada kae da kultura koja je na-

stala u okviru jednog kolektiva, npr. naroda, definira identitet tog naroda. Touope ne mora biti sluaj, a najee i nije. Najee zapravo odreene kul-turne pojave koje su nastale u okviru nekog kolektiva definiraju tek dio togkolektiva, a ne itav kolektiv.

No, osim ovih primjedbi, takoer se postavlja jedno naelno pitanje: za-to bismo uope pojavu izvjesnih kulturnih fenomena promatrali iz etnike,nacionalne, tj. uope, iz identitetne perspektive? Je li se recimo tzv. slavon-ska nonja pojavila kao rezultat masovnog napora stotina tisua Slavonaca da

38Sokolovi D. 2006. 178. Vidi jo detaljnije u: Isto. 157-163.



28/172


stvore neki kulturni artefakt ili naprosto kao povijesna sluajnost? Je li ele-

ment hrvatske nacionalne kuhinje poput kulena i sl. prehrambenih proizvo-da (inae karakteristinih za panonske prostore kao takve, a ne samo za Slavo-niju) kojem se u nae doba daje etiketa izvornog hrvatskog nastao takoto je netko rekao hajde da stvorimo neko jelo koje e biti izvorno hrvatskoi koje e biti napravljeno od hrvatskih sastojaka, hrvatskim rukama, samo zaHrvate? Ili je to jelo nastalo naprosto zato jer su ljudi u Slavoniji bili gladni, apri ruci su im bili odreeni sastojci od kojih su mogli sklopiti upravo onakavproizvod koji nazivamo kulenom? I na koncu, to znai negirati etniko po-rijeklo nekog kulturnjaka, ili autora nekog kulturnog proizvoda? Otkud miuvijek moemo znati je li netko stvorio neto iz etnikih pobuda? Je li MarinDri pisao svoja djela zbog svog slavenstva, i to je jo vanije, je li bio talenti-ran pisac zato to je govorio slavenskim, a ne recimo germanskim jezikom? Bili u ovom drugom sluaju bio manje talentiran? Je li Nikola Tesla bio genijalanznanstvenik zbog svog srpstva, i imaju li samo Srbi talente i sklonosti za elek-trotehniku ili strojarstvo? Na ovakvim banalnim primjerima zapravo vidimokoliko je uope (pre)naglaavanje porijekla, ili navodnog porijekla (najeepo etnikoj osnovi) neke osobe ili grupacije, kada se raspravlja o kulturnim

fenomenima, neproduktivna stvar, koja najee ne objanjava nita o onomeo kome se govori, ve mnogo vie o onima koji tog nekog etiketiraju onakokako ga etiketiraju.

Jasno je, dakle, da ogroman dio artefakata i kulturnih fenomena, od gr-kog pisma, preko arapskih brojki, pa do dalmatinske kuhinje, nisu nastaliplanirano, od strane itavih kolektiva, ve su to fenomeni koji su esto nastaliposve individualno i nevezano za bilo kakve kolektive ili kolektivna nastoja-nja, odnosno kao rezultat sakupljanja, tj. taloenja iskustava brojnih generaci-

ja ljudi, dakle individua, ili manjih grupacija te ih se ne moe etiketirati kaorezultat jedne ideologije, ili djelovanja jedne grupe ljude koja je pri stvaranjutih artefakata bila voena jednom ideologijom. To, naravno, ne znai da nisupostojali ili da ne postoje fenomeni koji su nastajali, nastaju, ili su inspiriranii nekim upravo identitetnim (nacionalnim, religijskim, etnikim etc.) motivi-ma i ideologijama. Ali, ak i ti kulturni proizvodi i artefakti koji nastaju kaorezultat ideolokih motiva, nikad nisu rezultat kolektivnog, ve individualnognastojanja, ili nastojanja manje grupe ljudi (tzv. elite) unutar ireg kolektiva. Ibez obzira eli li ta manja grupa ljudi te kulturne obrasce proglasiti kolektiv-

nim dobrom i kolektivnim vlasnitvom ili ih eli nametnuti nekom kolektivu,



29/172


nikad se ne deava da te kulturne artefakte kao svoje prihvati itav kolektiv

kojemu je to namijenjeno, ve samo jedan njegov dio.

O vanostiautopredodbeza upoznavanje identiteta

Oito je da je meuodnos pojma objektivnoi pojma subjektivnosloen,posebno u kontekstu prouavanja prolosti. Sami se termini mogu odnositina razliite stvari ili, bolje reeno, na razliite situacije i drutveno-povijesnekontekste. Na primjer, to kako ja percipiram samoga sebe, neto je to u naeluoznaavamo kao subjektivno. S druge strane, ako ja to neto svoje, tj. subjek-

tivno, iznesem na svjetlo dana, ja sam to na neki nain objektivizirao. Jer, akosam svoju subjektivnu (unutranju) realnost, tj. dimenziju (samopoimanje)izrazio npr. tako to sam pred drugima izjavio da sam budist, tj. preko svog(javnog) svjedoanstva je uinio prepoznatljivom, pa je time promatraimai istraivaima postalo poznato da ja sebe doivljavam budistom, to je mojesamopoimanje ja sam budist, koje je izvorno bilo dio neeg subjektivnog(da-kle mog unutranjeg svijeta), ujedno postalo i objektivnim, odnosno postalo jejavnom stvari i injenicom jer je npr. zabiljeeno znanstvenim sredstvima,tj. istraivanjem.39Ili uzmimo npr. da imamo neku grupu ljudi, skupinu A, i

da uz nju imamo i nekoliko drugih zajednica, tj. identitetnih skupina koje supovremeno u meusobnom kontaktu. Mogli bismo rei kako je npr. identitetkoji skupina A pripisuje sama sebi gledajui iz perspektive koja obuhvaa,tj. uzima u obzir sve spomenute skupine subjektivansve do momenta dokne postane poznat i ostalim skupinama (B, C, D itd.). Time je neto toje bilo subjektivno, tj. dio svijesti i znanja samo te skupine koja je nosiladotini identitet, postalo dio ire sfere znanja, te se irenjem te informacijemeu ostale zajednice u susjedstvu pretvorilo u neto to moemo nazvati

objektivnim, tj. znanstveno provjerljivom injenicom jer sada to vie nijetek neto to je dio drutvenog imaginarija, tj. svijesti samo skupine A, veje i dio imaginarija i svijesti jedne ire socijalne stvarnosti koja ukljuuje (tj.obuhvaa) i druge skupine (B, C, D, itd.) koje su u nekakvoj interakci-ji sa skupinom A. Dakako, moda gore spomenute skupine naseljavaju npr.

39Inae, o objektivnomi subjektivnom, objektivizacijii subjektivizacijite uope o brojnim pi-tanjima vezanim za drutvenu stvarnosti, nastanak, odravanje i transformaciju iste a ijasu razmatranja povjesniaru od velike koristi vrijedi konzultirati: Berger P. L., Luckmann

T. 1992.



30/172


jedan kontinent, dok na susjednim kontinentima postoje neke druge skupine

koje ne poznaju ovaj prvi kontinent, ili tek povrno znaju o njemu i njego-vim stanovnicima, i nisu obavijeteni o njihovoj samopercepciji i obiajima.Na toj novoj, tj. iroj razini, pojam subjektivno i objektivno oito dobivanovo znaenje, jer nam u svijet drutvenosti ili onoga to bi intenziviranjemmeusobne interakcije ta dva kontinenta i njihovih populacija moglo postatinovim svijetom drutvenosti ulaze novi akteri. Stoga bismo mogli rei kakopitanje subjektivnogi objektivnogzapravo uvelike zavisi i od reda veliine, tj.od razine s koje se neto promatra, odnosno pojednostavljeno reeno odtoga bavimo li se u odreenom momentu istraivanja s makro ili mikrorazinom nekog problema i od toga uvaava li se dovoljno svaka posebna razinas koje u danom momentu razmatramo neki problem. putem raznih socijal-nih kontakata neto to je subjektivnomoe postati objektivno, i obratno,neto to je na jednoj razini promatranja objektivno, u nekom irem kontekstudobiva vrijednost subjektivnog, te se ujedno kroz te kontakte i komunikacijuono to bismo nazvali subjektivnimi objektivnimzapravo ispreplie, tj. na nekinain proima.40

Iz svega maloprije spominjanog proizlazi dakle i objektivnokoje je vezano

za samopoimanje(koje je subjektivna stvar, ali kad postane dostupna kao in-formacija i drugima, postaje objektivnom). Stoga, kada npr. govorimo o nekimnacionalnim i etnikim zajednicama, moemo kao objektivnotretirati i neijesubjektivnoshvaanje (dakle, zapravo osjeanje) o pripadnosti nekoj konkret-noj zajednici. Ovo spominjem stoga to nije rijedak sluaj da je za trenutak ukojem je neka takva samoidentifikacija zabiljeena (posebno ako govorimoo neemu to je bilo u daljoj prolosti) zapravo jedino to po pitanju nekogidentiteta (tj. pripadnosti identitetnoj zajednici) uistinu moemo tvrditi upra-

vo to da u tom konkretnom trenutku taj subjektivni moment (samopercepci-ja, odnosno samoidentifikacija) ujedno predstavlja moda i jedini objektivnimoment(u smislu: jedini koji je u danom trenutku izvana, tj.promatranjemustanovljiv). Dakako, to nadasve vrijedi u sluaju kada nemamo gotovo nika-kvih drugih podataka o nekome ili neemu, osim takvog ina samoizjanjava-nja koji nam je (preko nekog posrednika) dostupan. A ako se tu jo uzme uobzir i nerijetko preklapanje kulturnih karakteristika koje su esto srodne, tj.

40A to esto znanstvenicima oteava postupak klasifikacije i kategorizacije ili ga ak ini ne-

moguim.



31/172


sline za mnoge ljudske zajednice, tj. ako uzmemo u obzir da vrlo esto mnogi

kulturni fenomeni nisu iskljuiva karakteristika jedne identitetne skupine, vevie razliitih identitetnih skupina (stoga esto ne mogu biti rabljeni kao jasankriterij za prepoznavanje neke npr. etnike, ili nacionalne skupine), postajejasno kako je esto to se tie neije pripadnosti odreenim identitetimagrupacijama, te mogunosti definiranja neijeg identiteta ono subjektivnoujedno i jedino to je objektivno (tj. gotovo jedino to objektivno moemo udanom trenutku ustanoviti o prouavanome fenomenu).41

Budui, dakle, da su esto objektivni, tj. izvanjski kriteriji prepoznava-nja, koje primjeujemo kod neke grupe u prolosti poput nonje, arhitekture,pogrebnih obiaja itd. slini, ili gotovo identini, povjesniar e moda pastiu napast da zakljui kako je na tom nekom prostoru, u tom nekom perioduprolosti, ivio isti narod, odnosno ista etnika ili uope identitetna skupi-na/zajednica, budui da je itav niz obiaja i ivotnih okvira tim ljudima bioisti ili veoma slian: pa ako im je kultura bila srodna, mora da su se percipiralikao dio jedinstvene zajednice. No, kao to je ve spomenuto, to uope nije mo-ralo biti tako, iako je, naravno, i moglo. Ali, kako bismo upotpunili neko istra-ivanje, i zaista mogli mirne savjesti rei kako smo dali sve od sebe da upo-

znamo neki istraivani fenomen, trebali bismo prvo konzultirati jedini pravi

41Bilo bi, dodue, lako kad bi se izuavanje povijesnih identiteta, tj. njihovih nositelja svo-dilo samo na izuavanje, tj. registriranje etikete/imena kojom se neke skupine ili individueoznaavaju/etiketiraju. No, istraivanje povijesnih fenomena daleko je sloenije, a i teko jezamisliti da e se istraivaki interes zaustaviti samo na uoavanju injenice da je negdje uprolosti postojala neka zajednica koja se nazivala (ili koju su drugi nazivali) nekim imenom.Ipak, ovdje se vrijedi opet vratiti na ranije ve citiranog De Saussurea, i njegova razmatranjao jeziku, jer su nam u kontekstu identiteta vrlo korisna: Gramatiar je vrlo esto sklon vidjeti

pogreke u spontanoj analizi jezika; a zapravo, subjektivna analiza nije nimalo vie lana negolana analogija (...) Jezik se ne vara; samo, njegovo je stajalite drukije, i to je sve. Ne moese uope usporeivati analiza pojedinanih govornika i analiza povjesniara jezika (...) Jedna idruga analiza su opravdane, jer svaka zadrava vlastitu vrijednost; ali, na kraju, govornikovaje jedina vana, jer se zasniva izravno na jezinim injenicama. De Saussure F. 2000. 267-268.Dakle, prevedeno u svijet identiteta i identitetnih skupina, vano je da se pravi razlika izmeupogleda istraivaa na istraivani fenomen, te istraivanog fenomena na samog sebe. Ono toDe Saussure naziva jezine injenice, mi moemo nazvati identitetne injenice. Istraivamoe istraivati koje god aspekte identiteta, ili pretpostavljenog identiteta eli, ali na koncu,nositelj nekog (navodnog) identiteta je onaj kojeg se posljednjeg pita to je u tom identitetui oko njega kljuno i radi li se tu uope o nekakvom identitetu jer on odreuje identi-

tetne injenice.



32/172


kriterij, odnosno, da budem precizniji, najvaniji kriterij, a to je onaj samih

ljudi koje istraujemo: dakle, njihova samoidentifikacija, tj. autopredodba.Ako mi, primjera radi, nemamo niti jedan jedini pisani spomenik iz ranog

srednjovjekovnog perioda u kojem bi se razliita slavenska plemena s po-druja dananje Makedonije i sjeverne Grke sama nazivala razliitim imeni-ma: Strumljani, Vlaho-rinhini, itd., a koja im daju bizantski autori, otkud ondaznamo jesu li oni zaista inili posebne (etnike) zajednice unutar ireg slaven-skog svijeta, sa svojim posebnim (etnikim) identitetima koje im pripisujuBizantinci? Pritom, odakle znamo da im ta navedena imena naprosto nisudodijelili njihovi grki susjedi, prema nekom svom, nama danas nepoznatomkriteriju? Isto, dakako, vrijedi i za brojne druge antike i srednjovjekovne gru-pacije (odnosno pretpostavljene grupacije), poput npr. Dukljana, s podrujadananje jugoistone Crne Gore i sjeverozapadne Albanije pa, recimo, Timo-anaiz dananje sjeveroistone Srbije itd. Pritom, dakako, ne znai da se nekeod spomenutih grupacija nisu smatrale i dijelom jedne ire slavenske jezikeskupine, odnosno jedne slavenske identitetne zajednice. Ali, jesu li u isto vri-jeme predstavljali i posebne identitetne skupine (npr. po etnikoj osnovi), toje veliko pitanje. Ako nemamo pisani i jasno dokumentirani kriterij po kojem

neki izvor naziva neku pretpostavljenu grupu ljudi u prolosti nekim imenomi predstavlja ih nekim identitetom, odakle da znamo koji su kriteriji po kojemsu autori tog/tih izvora radili svoju klasifikaciju? Jesu li plemena poputantikih Labeata i Dokleata (s podruja dananje Crne Gore) zaista bila po-sebna plemena ili etnike zajednice, ili su ih Rimljani tako nazvali i razlikovalinekom drugaijom logikom koja nama danas nije poznata ili nam je slabijepoznata? Je li recimo rimski pojam pleme/tribus, kad je bio primjenjivan zaetiketiranje pojedinih skupina u rimskome Iliriku uvijek bio jasno definiran?

Je li odgovarao samopercepciji tih navodnih zajednica, ili su ga Rimljani kori-stili na nain koji se danas kolokvijalno naziva loose talk (kao npr. kad jo idanas, tj. u suvremeno doba, poneki promatra sa tzv. Zapada narode (i drugeidentitetne zajednice) s Balkana nazove plemenima ili kad, recimo, ponekuregionalnu, ili vjersku skupinu pogreno poasti imenom naroda)?42 Ja-

42Evo primjera koji dobro ilustrira ovaj problem: Antropoloka uporaba termina pleme zamale, nezapadne i izolirane zajednice bila je posljedicom nekritikog preuzimanja kolonijalnihnaziva i kolonijalne ideologije. Velik dio opisa afrikih i azijskih kultura s kraja prologa i po-etka ovog stoljea odnosi se na zajednice koje je kolonijalna administracija homogenizirala,

imenovala i pretvorila u plemena posebnih kulturnih obiljeja. Tako je npr. E. E. Evans-Pritc-



33/172


sna stvar da primjedbe ovog tipa nisu vezane samo za situaciju kada nam se

javlja koncept plemena u neijem opisu drugoga, jer ovdje uope nije rijeo plemenu kao takvom ve, generalno, o tome da kada god imamo posla sheteropredodbama, tj. pogledom izvana na neku zajednicu, odnosno navod-nu zajednicu, trebamo pokuati analizirati o emu se tu zaista radilo. Tako,recimo, imamo mnogo sluajeva kroz prolost da je neto to nam neki povi-jesni izvor biljei kao nekakav kolektiv zapravo bio pseudokolektiv. Odgova-rajui primjer za to je sluaj antikih Ilira, koji su, krajnje pojednostavljeno,zapravo bili projekcija, odnosno konstrukcija rimsko-helenskog svijeta, doku praksi o nekakvoj identitetnoj zajednici Ilira, a kamoli o narodu, pogo-tovo prije rimskog osvajanja zapadnog Balkana, ne moemo uope govoriti.43Pritom treba rei da sve ovo ne znai da se iz neega to je pseudoidentitet, ipseudokolektiv, zaista vremenom nee razviti i prava identitetna zajednicakoja e svoj identitet makar dijelom bazirati i na karakteristikama ili navod-nim karakteristikama koje su joj pripisivali ljudi izvana.44

hard pisao o kulturi Nuera preuzevi ime plemena kojim su kolonizatori stotinjak godina prijeobjedinili nekoliko etnikih skupina u junom Sudanu. Spaji-Vrka V. 1996. 276.

43Preesto se indigena populacija antikoga Ilirika prikazivala kao vie-manje romaniziraniIliri, to je danas besmislena terminologija s obzirom da je koncept romanizacije kao preuzi-manja uniformnoga templata rimskosti u antici nepovratno uzdrman, dok o Ilirima kao za-jednikom identitetu eljeznodobne populacije kasnijega rimskog Ilirika nemamo to govoriti jerse radi o pseudoetnikom kolonijalnom konstruktu mediteranskoga svijeta. Dino D. 2009. 42.44Vidi usput interesantnu studiju koja se u izvjesnoj mjeri dotie ove teme: Roymans N. 2004.Ovdje u samo dati jedan primjer situacije o kakvoj govorim. Imamo razliite identitetnegrupacije na nekom prostoru, koje ive moda i posve nezavisno jedne od drugih, ili teku nekakvim provrnim meusobnim vezama. Onda dou stranci na taj prostor i okupirajuga. Recimo da su ti stranci Britanci, odnosno Anglo-Kelti, i da su okupirali ono to danas

zovemo Australija. Na tom prostoru ivjele su desetine razliitih jezinih i etnikih, i uoperazliitih identitetnih zajednica koje su mogle, ali nisu morale, imati (a esto i nisu imale)veze jedne s drugima. No, iz perspektive ovjeka bijele koe svi ti tamnoputi ljudi bili sudrugi. Stalnom upotrebom, vremenom je za njih postalo uobiajeno ime Aboridini, to jeizvedenica iz latinskog jezika i znai uroenici. Taj pojam, dakle, zapravo nita ne oznaavaukoliko pokuavamo preko njega shvatiti poneto o tim ljudima. Ali, iz perspektive britanskihdoseljenika, bio je koristan. No, putem upornog koritenja dolo je do toga da danas potomcitih uroenika etiketiraju sami sebe Aboridinima na engleskom jeziku, a kako mnogi odnjih vie i ne priaju svoje stare, predkolonijalne jezike, zapravo pojam Aboridin esto biva

jedini termin koji i oni sami poznaju za sebe. Vidimo, dakle, dobar primjer kako jedan pojamkoji je u biti posve besmislen utoliko to uope ne uvaava samopercepciju nekih ljudi, postaje

putem okupacije, indoktrinacije, te kolonijalizma, dijelom autopredodbe, odnosno samo-



34/172


Ovdje je takoer potrebno podcrtati da to to stavljamo naglasak na

samopercepciju,45ne znai da se u izvjesnoj mjeri neemo sloiti sa shvaanji-ma poput ovog: Identitet je uvijek kompromis, neka vrsta dogovora, izmeuosobno definiranog samoidentiteta i heteroidentiteta ili egzoidentiteta definira-nog od drugih. (...) Hoe li samoidentitet imati vie ili manje legitimnosti negoheteroidentitet, to prije svega ovisi o karakteru relacione situacije, naime o od-nosu snaga meu grupama, o igri moi i iskljuivanja ;46odnosno:A commontheme in these perspectives is the idea that identities cannot be established byindividuals on their ownclaims to a particular identity need to be recogni-zed by a social audience if they are to be secure.47No, pritom moramo imatina umu da bi nas manje trebalo zanimati je li neiji identitet osiguran ililegitimiziran jer je na koncu i to relativno: neki identitet moe danas bitipriznat da bi ve sutra bio osporavan. Istraiva bi, svakako, trebao nastojatiustanoviti poklapaju li se, ili ne, auto i heteropredodbe; a pritom je jasno dae istraiva, ukoliko eli dati ozbiljan i utemeljen pregled nekog fenomenakoji istrauje, nastojati problem sagledati i iz perspektive promatranoga fe-nomena, kao i iz perspektive promatraa (ili susjeda/okupatora/drave) skojim je promatrani fenomen u nekakvom pretpostavljenom odnosu.48No, i

dalje ostaje kao injenica to da je autopredodba neke grupacije ili individuekljuan element, bez ijeg upoznavanja nae istraivanje ne moe pretendirati

etikete (dakle autonim) tih ljudi. Ovakvih primjera ima zaista bezbroj kroz itavu povijest, iposvuda po svijetu. (Za prostor novog svijeta, odnosno Sj. Amerike, N. Zelanda, Australi-

je, Kanade, i uope tzv. Commonwealtha, ini se primjerenijim koristiti pojam Anglo-Kelti,nego Englezi ili Anglo-saksonci, zbog toga to je ogroman dio doseljenika u te krajeve, a koji

je dolazio s podruja Britanskog otoja, osim engleskog, odnosno anglo-saksonskog, bioi keltskog porijekla (koti, Velani, Irci, te keltsko stanovnitvo Cornwalla) ali je ve tadakoristio i engleski jezik (a nerijetko i samo engleski jezik, budui da su do tog perioda mnogiod njih bili ve jezino asimilirani), te u tom smislu pripadao (i) engleskom govornom po-druju.)45Pogledaj usput u: Cast A. D., Stets J. E., Burke P. J. 1999.; Cast A. D., Burke P. J. 2002.46Kalanj R. 2003. 57.47Vignoles V. L., Schwartz S. J., Luyckx K. 2011. 3. Vidi usput i: Preli M. 2005. 203-204. A

vrijedi konzultirati i zanimljiv lanak na ovu temu iz pravne perspektive: Jovanovi M. 2009.48Vidi usput dvije zanimljive studije: Page G. 2008. i Kaldellis A. 2008.; kao i vrlo koristanzbornik radova: Laiou A. E., Mottahedeh R. P. 2001.; koji se bave identitetitima i percepcijama

istih, uglavnom za srednjovjekovni period.



35/172


na ozbiljnost i potpunost.49Pritom nema sumnje da istraiva ima neka svoja

istraivaka pitanja i interese na kojima ustraje, ali nikada ne smije zaboravitida je, ako ne ve najvanije, a onda barem jednako vano i ono to prouava-ni fenomen misli o sebi i kako sebe vidi, tj. kako se vidio ukoliko se radi ohistorijskom istraivanju. Ne moe, dakle, istraiva nametati istraivanoj po-javi svoje kriterije i svoju volju. Na koncu, na kategorijalni aparat kao i naeteorije nisu tu da bismo u njih utrpavali povijesne fenomene, kao ni fenomenesadanjosti, ve da bismo ih pokuali bolje razumjeti. Onoga momenta kadase istraiva pone ponaati kao da predmet istraivanja postoji jedino radinjegovog istraivanja, tj. istraivakog procesa, a ne istraivaki proces radirazumijevanja samog tog predmeta/fenomena tada itavo istraivanje gubisvoju znanstvenu dimenziju.

Primjera za ovakve situacije ima zaista mnogo. Optereeni suvremenimkonvencijama i kontekstima drutva, tj. drutava u kojima ive a koja imajuneke svoje interese i organizacijske principe istraivai/povjesniari estopolaze u svoje istraivanje upravo motivirani pitanjima koja su u njihovomdrutvu posve normalna, no naalost, pritom esto zanemaruju da ta ista pita-nja i interesi nisu nuno bili aktualni i u periodu povijesti koji prouavaju. Po-

49Uzmimo za kraj u obzir i jedan suvremeniji primjer, koji nam otkriva donekle slian pro-blem. Brojni su kulturni obrasci i obiaji, kao i vjerske navike kod Bunjevaca u Vojvodiniidentini ili vrlo slini. Je li stoga ispravan zakljuak da svi Bunjevci u Vojvodini ine jed-nistven narod, ili ak naciju? Jasno da ne, i to zato jer dio Bunjevaca u Vojvodini sebe nesmatra posebnim narodom, ve samo dijelom hrvatskog naroda, dakle Hrvatima bunjevakeprovenijencije. S druge strane, dio Bunjevaca u Vojvodini za hrvatstvo ne eli niti uti, i sebesmatra naprosto Bunjevcima, posebnim junoslavenskim narodom, a ne dijelom hrvatskognaroda. Neki istraiva ili putopisac, povrno promatrajui, moda e doi do zakljuka daizmeu ove dvije (dominantne) grupe Bunjevaca nema gotovo nikakve kulturne i vjerske

razlike pogotovo ne u izvanjskim/objektivnim elementima, pa ak ni u imenu kao takvom(i jedni i drugi su Bunjevci) te da stoga oni ine jedan narod. Ali, takav zakljuak oito neodgovara realnosti jer postoji bitna razlika u autopredodbi a ona je ipak najvaniji kriterij. Iopet se vrijedi pozvati na De Saussura: Povijesna je analiza samo izvedeni oblik iz govornikove.Ona se sastoji u tome da na jednom jedinom planu projicira konstrukcije iz razliitih razdoblja.Jednako kao i spontano razlaganje, ona ide k prepoznavanju podjedinica koje ulaze u rije, samoto ona ini sintezu svih podjela provedenih tijekom vremena radi upoznavanja one najstarije.Rije je kao zdanje kojemu smo u vie navrata promijenili unutarnji raspored i namjenu. Objek-tivna analiza sabire i slae jednu na drugu te uzastopne raspodjele; ali za one koji u kui iveraspodjela je uvijek jedna. De Saussure F. 2000. 268. U ovome je citatu dovoljno samo zamije-niti pojmove rije, odnosno kua, s nama ovdje zanimljivim pojmom identitet i odmah

dobijamo jasnu sliku poeljnog istraivakog pristupa kod prouavanja identiteta.



36/172


37/172


svoje konvencije i okvire koji se s dananjim uope nisu morali preklapati.

Dakle, za svaku ozbiljnu historijsku studiju, pa i onu koja se bavi identitetnomhistorijom, pitanje konteksta je naprosto nezaobilazno.

Gornji primjeri takoer ukazuju na potrebu za razlikovanjem izmeu di-jakronije i sinkronije, odnosno dijakronijskog i sinkronijskog pristupa istra-ivanom fenomenu. Iako De Saussure u dosad navoenim citatima govori ofenomenu jezika, njegova su opaanja u biti posve primjenjiva i na pitanjeidentiteta, odnosno izuavanja identiteta, gdje takoer treba razlikovati ta dvapristupa.51Pojednostavljeno, sinkronijski pristup bavio bi se jednovremenimprikazom identiteta, tj. izuavanjem identitetnog fenomena u odreenomtrenutku (ili kraem vremenskom odsjeku, tj. periodu) njegova postojanja.Pritom se, dakako, identitetni fenomen moe promatrati iz razliitih perspek-tiva, odnosno s razliitih razina.52Dijakronijskibi se pristup, s druge strane,bavio historijom identiteta, odnosno razvojem nekog identitetnog fenomenatijekom vremena. On, dakle, podrazumijeva prouavanje identiteta kroz vrije-me, tj. dui vremenski period, dakako analizirajui sve promjene, strukturalnetransformacije itd. koje je neki identitetni fenomen (odnosno njegovi nosi-telji) proivio kroz povijest.

Jo malo oautopredodbi/samopoimanju

Kod svih ranije navedenih perspektiva sagledavanja tzv. identitetne pro-blematike moemo se baviti nekom vrstom seciranja, tj. analize. Naravno,mogunost za ozbiljnije bavljenje takvim neim prije svega zavisi od toga jesuli izvori, tj. podaci koji nam govore o konkretnom identitetu, odnosno zajed-nici koja ga batini, dovoljno detaljni.

Na primjer, kada govorimo o samoidentifikaciji, mogli bismo postaviti

nekoliko pitanja poput toga razmiljaju li nositelji nekog identiteta uope onaravi, odnosno o karakteru svog identiteta? Ako da, kako je oni percipiraju,tj. analiziraju li svoj identitet i u kojoj mjeri? Moe li, recimo, nacionalni iden-titet biti nacionalniu nekakvom punom smislu te rijei, ukoliko nositelji togidentiteta nisu niti svjesni njegovoga znaenja ili nekakve njegove definicije?

51Detaljnije o sinkronijii dijakroniji (u lingvistici) vidi u: De Saussure F. 2000. 165-166., 215-218.52Za primjer toga vidi ranije poglavlje: Jedna skica za poetak (tri razinepromatranja iden-

titeta).



38/172


39/172


no pozornosti nainu na koji raspolae pojedinim identitetnim odrednicama

(odnosno terminologijom), tj. da kontinuirano kritiki preispituje svoj vlastitiodnos prema identitetu/identitetima koji razmatra/prouava.

Jasna stvar, pitanje je identiteta, a posebno etnikog i nacionalnog identi-teta, koji su u suvremeno doba vrlo popularne kategorije, jo problematinijeako se vratimo u prolost posebno dalju. Treba ozbiljnije problematiziratipitanje same upotrebe odreene terminologije, ukoliko su tj. u sluajevimakada su fenomeni kojom ih oznaavamo tako slabo istraeni i poznati dazapravo esto nismo sigurni s ime tono imamo posla. Ako i kada neku takvuzajednicu i imenujemo npr. kao etniku, moramo imati na umu da to u naeluvrijedi tek uvjetno.Konceptom etniciteta(kao i nekih drugih vrsta identite-ta) posebno kada se odnosi na dalju prolost treba raspolagati i vie negooprezno i voditi rauna o tome da ta terminoloka odrednica nije nuno ade-kvatna u nekakvom punom smislu, odnosno da se ne radi o konceptu koji biu doba koje prouavamo nekome nuno morao biti relevantan. A kada bismoi mogli dokazati moebitnu relevantnost takvog koncepta (etnicitetaili nacijerecimo), to samo po sebi ne bi znailo da se poimanje etniciteta, ili nacije kodnekadanjih ljudi poklapalo s naim poimanjem istog (koje je uostalom pro-

blematino i jo uvijek nedovoljno razjanjeno) jer, kao to znamo, znaenjai sadraji pojmova kroz povijest se mijenjaju. Stoga vrijedi imati na umu dase esto radi o nazivima, odnosno terminologiji koju bi u prvom redu trebalokoristiti uvjetnoi koja je tu moda prije svega da (putem klasifikacije i kate-gorizacije) potpomogne same istraivae, tj. da im olaka snalaenje u nepre-glednom moru raznih povijesnih identiteta, odnosno povijesnih zajednica ietiketa za iste koje susreemo istraujui izvore.

Kao primjer raspravljanog moemo spomenuti univerzitetske/sveuiline

nacije u srednjem vijeku. Kada su na pojedinim europskim sveuilitimaetiketirali ljude s odreenoga prostora kao pripadnike neke nacije ugarske,francuske, pikardijske, normandijske, engleske itd. jasno je da nisu mislili naneto to bi zaista bilo podudarno s dananjim poimanjem nacije, pogotovoonim (balkanskim, odnosno jugoistonoeuropskim) koje podrazumijeva lju-de istoga jezika, obiaja, etnikog porijekla i sl. Radilo se prije svega o zaviaju,

England since this is a world in which individuality is complexly balanced with non-individuali-stic social forms of rank and patriarchal family (...) Identity is a historical product of modernitywhich discovered the depths, potentials and ingenuity of the human self created on the ruins of

the traditional order. Maleevi. S. 2006. 23.



40/172


odnosno regiji iz koje se dolazi, te su prema tom kriteriju ljudi bili svrstavani

u nacije, premda nema sumnje da su kriteriji takoer mogli biti i politikavlast s ijeg podruja dolazi uenjak, odnosno student. Tako su Hrvati moglibiti svrstani pod Ugre, a recimo Velani pod Engleze, dok su jedno vrijemena sveuilitu u Veroni studenti s raznih podruja dananje Italije bili svrsta-ni u ak 12 nacija.55Tek u tom smislu regionalnog, tj. zemaljskog (pa ak ipolitikog) porijekla, postoji izvjesna podudarnost tog koncepta sveuili-ne nacije u srednjem vijeku s dananjim konceptom nacije, prvenstveno uzapadnoeuropskom smislu te rijei; dok je ve njeno suvremeno shvaanje ujugoistonoj Europi mnogo jae obiljeeno primordijalizmom (i esencijaliz-mom), pa jedva da ima dodirnih toaka sa srednjovjekovnom percepcijomsveuilinih nacija. Pritom, naravno, treba voditi rauna i o tome da to tose koncepti nacije danas i prije 700 ili 800 godina ne poklapaju, ne znai daljudi koji su bili etiketirani kao pripadnici neke nacije u to davno doba nisuosjeali neku privrenost toj svojoj naciji. Potrebno je, dakle, voditi raunao tome da ne mijeamo svoje dananje zamisli o identitetima, te o vrijednostikoju pojedini tipovi identiteta imaju ili trebaju imati, sa shvaanjem nekada-njih ljudi o tim pitanjima.

U svakom sluaju, moe se rei da ljudi u prolosti esto nisu posebnoto dalje po vremenskoj skali idemo unatrag raspolagali terminologijom(tj. dijelom terminologije) koju mi danas koristimo za oznaavanje pojedi-nih tipova identiteta, odnosno za klasifikaciju identiteta (npr. prema njiho-voj naravi). U tom smislu, ini se izvjesnim da se pitanje npr. naravi nekogidentiteta, kako ga mi vidimo, nee nuno poklapati s vienjem (ako je istouope postojalo) koje su ljudi, tj. zajednice koje prouavamo, imali o vlastitomidentitetu.

Documents

Historijska traganja [broj 8, 2011.]