Stilističko čitanje Marulićeva Evanđelistaradarhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/1883/1/11jovanovic-stcitmar.pdf · No jednom pokrenut proces traganja – ... historijska stilistika

Neven Jovanović

Stilističko čitanje

Marulićeva Evanđelistara

Nev

eN Jo

vaN

ov

ić

S

tilis

tičko

čita

nje

Mar

ulić

eva

Evan

đelis

tara

N E V E N J O VA N O V I C

S T I L I S T I C K O C I T A N J E M A R U L I C E VAE VA N Ð E L I S TA R A

IzdavacFilozofski fakultet Sveucilišta u Zagrebu

FF-press

Za izdavacaprof. dr. Damir Boras

Recenzentiakademik Darko Novakovic

dr. sc. Bratislav Lucin

TisakHitra produkcija knjiga d. o. o.

CIP zapis dostupan u racunalnome kataloguNacionalne i sveucilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 787608.

ISBN 978-953-175-410-1

Tiskanje knjige omogucio je projektProfil hrvatskog latinizma, financiran donacijom

Google Humanities Research Awards, 2011.

N E V E N J O VA N O V I C

S T I L I S T I C K OC I T A N J EM A R U L I C E VAE VA N Ð E L I S TA R A

F I L O Z O F S K I F A K U L T E T

Z A G R E B , 2 0 1 1 .

P I S A N J E K A O V J E Š T I N A S A S T O J I S E O D J E D N E J E D I N E

V J E Š T I N E : O D V J E Š T I N E P I S A N J A . T K O P I Š E , T A J P I Š E R E -

C E N I C E . R E C E N I C E S U N E P R O L A Z N I J E O D B R O N C E I O D

K A M E N A . R E C E N I C E O S T A J U P O S L I J E N A S H I L J A D E G O -

D I N A , I K A O Š T O M I D A N A S S U D I M O O S T A R I M K N J I Ž E V -

N I M C I V I L I Z A C I J A M A P O R E C E N I C A M A S T A R I N S K I H N A T -

P I S A , T A K O S E I O N A Š O J K N J I Ž E V N O J C I V I L I Z A C I J I M O Ž E

S U D I T I P O R E C E N I C A M A N A Š I H N A T P I S A .

M I R O S L AV K R L E Ž A , M O J O B R A C U N S N J I M A

R E M E A N D E M N U N C I T A C O H I B E N T , U T A D I M E R E N I H I L

Q U E A S , N U N C I T A L O C U P L E T A N T D I L A T A N T Q U E , U T N I -

H I L P O S S I S A D I U N G E R E

D E S I D E R I U S E R A S M U S , D E D U P L I C I C O P I A V E R B O R U M A C

R E R U M

P R O C A P T U L E C T O R I S H A B E N T S U A F A T A L I B E L L I

T E R E N T I A N U S M A U R U S

D U S O L L S T L E S E N L E R N E N .

K A R L L E H R S , Z E H N G E B O T E F Ü R K L A S S I S C H E P H I L O L O G E N

Uvodna napomena n

Ova je knjiga ažurirana i temeljito preradena verzija dok-torskog rada »Problemi uspostave novolatinske stilistikena primjeru Maruliceva Evandelistara« (racunalna verzijadostupna na mudrac.ffzg.hr/~njovanov/stilistika/).Taj rad, nastao pod mentorstvom Darka Novakovica,autor knjige obranio je u lipnju 2005. na Filozofskomfakultetu Sveucilišta u Zagrebu.

mudrac.ffzg.hr/~njovanov/stilistika/

Predgovor n

Preda mnom je knjiga. Otvaram je – i sve što vidim is-tovremeno je poznato i nepoznato. Slova su složena uretke, reci u »špigl«; prepoznajem prijelom, margine i živeglave. Ali slog je drugaciji od onoga na koji sam navi-kao. Slova su dekorativnija, necitljivija; odgonetavaju semucnije, »zvuce« mutnije.

Kad pocnem citati, isto se dogada i s tekstom. Rijecii recenice na jeziku su koji znam, ali ne toliko dobrokao svoj prvi; temu prepoznajem, ali danas o njoj citaju,govore, razmišljaju tek rijetki; nacin je govora drugaciji iod našeg svakodnevnog i od našeg književnog; nakanurazumijem – treba me uvjeriti, treba me promijeniti – ališto da ja s tim pocnem?

Knjiga preda mnom jest Evandelistar Marka Marulica, uprvome izdanju, tiskanom u Veneciji, svibnja 1516. Tekstje na latinskom, slog je goticki. Knjigom Marulic »sebizadaje da prihvati, a druge potice da prihvate« Božje za-kone i naputke za život u duhu Vjere, Nade i Ljubavi.Ja sam donekle u poziciji junaka Borgesove kratke price:želim, pokušavam »nastaviti biti Pierre Menard i doseg-nuti Quixotea kroz iskustva Pierrea Menarda«, istražujucizašto je Marulic rijeci i recenice Evandelistara napisao baštako kako je napisao.

Na to pitanje, dakako, nema odgovora. Nema konac-nog odgovora. No jednom pokrenut proces traganja –proces, drugacije nego kod Borgesova Menarda, ekspli-citno odreden, provjerivo zabilježen – otvorio je moguc-nost prikaza kako je nacinjen Marulicev Evandelistar ikako je jedan citalac upoznao stil toga teksta.

10

Traganje za stilom Evandelistara paralelno je dovelo i donekih uvida o suvremenoj stilistici. Evandelistar je, naime,odigrao ulogu kamena-kušaca, ili vražjeg advokata, zaraspoložive stilisticke teorije i pristupe: evo teksta koji nepripada citaocevu ni pišcevu materinskom jeziku, koji nepripada citaocevu vremenu, koji nije ni klasican ni kanon-ski, koji možda uopce nije književan (u našem današnjemsmislu); napokon, evo teksta ciji svjetonazor istraživackao citalac ne dijeli, s kojim mjestimicno vrlo teško sim-patizira. Pokazalo se da sve te »otežavajuce okolnosti«stilisticari cesto zanemaruju, ako ne i izbjegavaju, da sehistorijska stilistika i stilistika drugog jezika nalaze naobodu njihovih interesa. To onda bitno smanjuje korisnosti upotrebljivost same struke.

Traganje za stilom Evandelistara ovdje cu koncipiratii opisati kao putovanje. Izvještaj s tog putovanja bit cejednostavan racunalni model zapažanja stila zadanogteksta: strojno obradiv i javno dostupan »dnevnik« onogašto sam primjecivao citajuci. Upravo uvodenje ideje ostrojnoj, racunalnoj obradivosti i dostupnosti uspostavitce svojevrstan okvir, raširiti nad tekstom mrežu; svakinovi citalac, svako novo citanje mogu taj okvir i tu mrežuispunjavati drugacijim sadržajem, drugacijim »ulovom«. . .da bismo kasnije po rezultatima tražili odgovor na bolnopitanje: kako znamo to što znamo?

Dio I.

Stilistika

Kratka povijest opce stilistike n

Moderno doba stilistikom naziva znanstveno prouca-vanje jezicno-stilskih pojava u tekstu i diskurzu. Svakielement ove prirucne definicije ima važne implikacije.Nužno je istaknuti jezicno-stilske pojave, jer se termin»stil« susrece na brojnim drugim podrucjima: može seodnositi na najrazlicitija ponašanja i djelatnosti obilježene»karakteristicnim« osobinama: pažnje vrijednim, prepoz-natljivim i usustavljivim. Nužno je govoriti o proucavanjuda bi se djelatnost razlikovala od preskriptivne stilistike,djelatnosti koja daje tehnicke upute za proizvodnju pri-hvatljivih ili djelotvornih tekstova. Važna je i odrednicaznanstveno: ona upozorava da se djelatnost koristi tehni-kama nagovora koje novovjekovna zapadna civilizacijasmatra posebnom karakteristikom znanosti. Napokon, Da bi danas bilo prihva-

ceno kao znanstveno,proucavanje mora pokazati:a) da se bavi predme-tom koji je prepoznatljivi drugima, b) da o tompredmetu govori nešto štonije vec receno, c) da jekorisno drugima, i d) da jeosiguralo podatke za dalj-nje provjere svoje hipoteze(Eco, 1977, 37–41).

bitno je naglasiti moderno doba, jer su ranija razdoblja uce-nje o stilu shvacala drugacije: u antickoj, srednjovjekov-noj, pa i ranonovovjekovnoj Evropi refleksija o vrstama ivrlinama stila jedan je od dijelova retorike: umijeca otkri-vanja raspoloživih sredstava nagovora.

Povijest moderne stilistike i njezino trenutacno stanjepokazuju sljedece:

1. stilistika nije homogena; heterogenost uzrokuju nesamo razlicite metode, škole i fokusi istraživanja, negoi ne-znanstveni razlozi, npr. društveni i kulturalni;

2. stilistika nema posebne teorije i metode, vec ih pre-uzima; najvažniji su joj izvori lingvistika, znanost oknjiževnosti i filozofija;

14 stilisticko citanje maruliceva evanðelistara

3. stilistika nema posebnog predmeta istraživanja, jertekst i diskurz, kojima se bavi, dijeli (prvenstveno)sa znanošcu o književnosti, književnom kritikom, ilingvistikom;

4. stilistiku, kao modernu duhovnu ili humanistickuznanstvenu disciplinu, obilježava napetost izmedu ana-lize i interpretacije, tekstualizma i kontekstualizma,lingvistickog relativizma i lingvistickog univerzalizma,pa i izmedu lingvistike, znanosti o književnosti i knji-ževne kritike.

Ne, dakle, »stilistika«, vec »stilistike«. One se razlikujuod zemlje do zemlje, od jezika do jezika, od kulture dokulture. Razlikuje se i njihova svijest o drugima.1 One di-1 Od svih inozemnih teks-

tova moga radnog uzorka– stilistickih uvoda, vodicai citanki na engleskom,francuskom i njemackom– samo studentski vodicza germaniste Sowinski(1999, 58–69) referira o sti-listikama Zapadne i IstocneNjemacke, o romanistickoj,latinskoj, skandinavskoj,sovjetskoj i ruskoj, te o en-gleskoj stilistici i (posebno)onoj u SAD. S druge strane,kad se angloamericki ifrancuski stilisticari koristestranim spoznajama, upravilu se ne radi o sti-listickim studijama, vec odjelima »kanonskih autora«znanosti o književnostiopcenito, poput Bahtina,Käte Hamburger, Genettea,Greimasa.

jele, ipak, zajednicku jezgru; to je αἴτιον, prica o postankusvih njih iz susreta lingvistike i književne kritike, pricao »prodoru« lingvistike u proucavanje književnosti (usp.Petrovic, 1972, 67–74). Iznijet cu svoju verziju te price,upotpunjavajuci je podacima o stilistickom razvoju kodnas.

Pretpovijest

Prije stilistike, vrstama stila i stilskih figura bavilase retorika. Kao što smo spomenuli, ona je primijenjenaznanost, usmjerena prvenstveno poucavanju djelotvorneuporabe izražajnih sredstava (u svrhu djelovanja na pu-bliku). U retorici je zato i opisivanje stila podredeno pro-pisivanju: važnije je što treba nego što. U XVIII. i XIX. st.iz krila retorike izdvojila se stilistika, postajuci dio škol-skog programa, »nauk o nacinu, kako se imaju misliizraziti« (Tomic, 1875). Podrucje je stilistike tada šire od»književnosti«, a »stil« je nužno shvacen kao nešto nad-individualno, nešto što se može nauciti.

Takva je, preskriptivna i didakticka, nad-literarna inadindividualna, i prva hrvatska stilistika XX. stoljeca,poglavlje u Gramatici i stilistici hrvatskoga ili srpskoga knji-ževnog jezika (1899, 1931) Tome Maretica. Ondje je stil

kratka povijest opce stilistike 15

shvacen kao forma neovisna o sadržaju; Mareticeve uputenamijenjene su onome »ko zna, što ce pisati, te ima do-voljno misli i grade,« a »opce norme dobra stila« jesu jas-noca, istinitost i ljepota (Derossi, 1972, 192).Mareticevske Maretic svoje ucenje ocito

oblikuje prema Lachman-novu uceniku WilhelmuWackernagelu (Poetik,Rhetorik, Stilistik, preda-vanja iz 1836, obj. 1873),za kojeg je predmet stilis-tike »die Oberfläche dersprachlichen Darstellung,«»lediglich die Form«(cit.prema Sowinski, 1999, 24).

univerzalne norme vrijede i u današnjim preskriptivnimstilistikama, te pojedine njihove clanove prepoznajemou paru clarity and grace (Williams, 1990) ili CBS-trijadi(clarity, brevity, sincerity) koju kritizira Lanham (2003).

Pocetak stilistike kao znanstvenog proucavanja obilje-žit ce premještanje naglaska s propisivanja na opisivanje.Na to je premještanje, vec znamo, bitno utjecala lingvis-tika. No, prihvativši lingvisticke termine i procedure,stilisticari su se njima od pocetka koristili na razlicitenacine, ovisno o tome je li ih više privlacila analiza ili in-terpretacija. Pritom su se razlikovali i odabiri predmetaproucavanja: da li proucavati književne tekstove – ili svetekstove?


Bally i Spitzer

Pripadnik Ženevske lingvisticke škole Charles Bally(1865–1947) smatrao je da stilske vrijednosti jezika izraža-vaju i izazivaju osjecaje, afekte (za razliku od intelektual-nih vrijednosti jezika, namijenjenih izražavaju i prenoše-nju ideja). Ballyjeva stilistika proucava, stoga, afektivnostDok je sam Bally afektiv-

nost proucavao prvens-tveno u leksiku, njegovisu nasljednici istraživa-nja proširili na fonetiku,morfologiju i sintaksu,kao i na analize književnihdjela. Proces preobrazbeballyjevske metode mo-žemo pratiti i u Hrvatskoj:Petar Guberina istražujestilske vrijednosti akustic-kih i vizualnih elemenatagovora, te afektivnost slo-ženih recenica (uvodecioriginalnu semantickuklasifikaciju takvih rece-nica; usp. Vuletic, 2000,48–50), a istraživac sljedecegeneracije, Branko Vule-tic, Guberininu stilistiku»vrednota govornog jezika«primjenjuje na književnetekstove, razvijajuci fonetikuknjiževnosti.

u jeziku: onu prirodnu, imanentnu izražajnim sredstvima,i onu simbolicnu, indirektno odredivu, ovisnu o izvanje-zicnim faktorima (društveni položaj, povijesno razdoblje,životna dob). Ballyjeva stilisticka metoda, navodi GeorgesMolinié (2001, 19), sastoji se u izdvajanju i identificiranjuafektivnog izraza, te njegovu transformiranju u stilskineobilježen izraz (pomocu »ideološkog rjecnika«: sustavarazvrstavanja, spremanja i hijerarhizacije).

Ballyjeva teorija ne rješava pitanje izbora u jeziku. Za-što se jednom koristimo stilski neobilježenim, a drugi putstilski obilježenim izrazom? Ako je naš odabir uvjetovankontekstom, stil-kao-izbor može postojati samo u parole,u konkretnim realizacijama jezika; elementi langue, jezikakao virtualne cjeline, nose tek stilske potencijale koji se nemogu a priori cvrsto odrediti (Ax, 1976, 40). I dalje: akoje naš odabir uvjetovan kontekstom, kako taj kontekstanalizirati?

Nasuprot Ballyju, romanist Leo Spitzer (1887–1960)koristio se lingvistickim opisom kao srednjim stupnjempri interpretaciji individualnog teksta. Spitzer krece od

Spitzerovu je stilisticku kri-tiku u Hrvatskoj prikazao– i, istovremeno, procijenio– Ivo Frangeš (1986); nje-gove rezultate preuzima idopunjava Petrovic (1972,70–74). Frangeš uocava daje Spitzerova metoda namilosti i nemilosti inter-pretatora, individualnogtalenta, znanja, simpatija iperceptivnosti, dok je nje-zina lingvisticka analiza –cak i kad iziskuje ogromannapor – tek persuazivnagesta, argumentativnoruho koje zaodijeva kul-turnopovijesne, filozofske,psihoanaliticke zakljuckedo kojih se može doci idrugim putovima.

iskustva citanja književnog djela; citajuci otkriva jezicnedetalje koji kriju »kljuceve« djela. To su rijeci i stilski pos-tupci koji odražavaju znacenje cjeline. Njihovo je izvorišteu autorovoj osobnosti. Valjanost interpretacije pretpos-tavljenog kljuca treba kontrolirati višekratno putujuci odlingvistickog rezultata do književnokritickog i obratno,supostavljajuci uocenu jezicnu karakteristiku uz drugekarakteristike istoga stila. Ova interpretativna metoda jestlingvistikom nadograden i kontroliran Schleiermache-rov hermeneuticki krug: razumijevanje izdvojenih mjesta


iz cjeline, koja je dokuciva tek intuitivno, divinacijom izdijelova (Frangeš 1986, 43; Biti 1997, 125).

Opet drugacije od Ballyja, Spitzer svoje podrucje nijeogranicio na sinkroniju, vec je proucavao književna djelasvih razdoblja. Pritom je jasno zapazio historijsku uvjeto-vanost pozicije stilisticara-interpretatora.

Tako se otkriva dijalekticka opozicija srednjeg vijeka inašeg doba; ne samo da mi, moderni citaoci, kritickimpostupkom pridajemo starim djelima tu opoziciju, vec seona temelji na cinjenici da smo mi, ljudi današnjice, ba-štinici kulturnog razvoja koji se u meduvremenu odigrao[. . . ] i kad citamo i nastojimo shvatiti, onda se petnaestostoljece koje nam je pred ocima neizbježno suprotstavljadvadesetom koje je u nama. Zbog jednostavne cinjeniceda mi, ljudi XX. stoljeca, citamo djelo XV. stoljeca, naš sudautomatski postaje historijski. (Spitzer, 1928, 58)

Jakobson

Narednu fazu razvoja stilistike donijela je primjenaspoznaja strukturalne lingvistike i generativno-transfor-macijske gramatike. Kljucni je poticaj za to dao Roman Ja-kobson (1896–1982), važan clan Moskovskog lingvistickogkružoka i Praške škole, emigriravši u SAD 1941. Jakob-

Jakobsonov referat možemosmatrati i trijumfom re-torike znanosti. Suverenovladajuci metajezicima knji-ževne i lingvisticke teorije,Jakobson kampanilizmutadašnje angloamerickeknjiževne kritike, ogra-nicene na djela engleskei zapadnoevropske knji-ževnosti, nudi vatrometpodataka iz najrazlicitijihvelikih i malih svjetskihkultura, od srpskog iindijanskog narodnog pjes-ništva, preko staroindijsketeorije književnosti i ki-neske klasicne poezije, doPasternaka i Norwida; usto,svoje glavne teze, moždana Platonovu tragu, Jakob-son (1996, 17) zaodijeva ugeometrijsko-matematickemetafore: »Poetska funkcijaprojicira princip ekviva-lencije s osi selekcije na oskombinacije«.

son je 1958. predstavio »Closing statement: Linguisticsand poetics«, »u [XX.] stoljecu nesumnjivo najutjecajniji,najcešce citiran doprinos lingvistike analizi književnosti«(Cook, 1994, 153). Našavši u akademskoj zajednici SAD-a sredinu zaokupljenu problemom literarnosti (što je toknjiževnost?), Jakobson je ponudio autoritativan, jednoz-nacan, elokventan odgovor. Taj je odgovor, nadalje, obe-cavao »demokratsku« – potpuno eksplicitnu i objektivnu,provjerljivu i univerzalno primjenjivu – metodu.

Umjesto novokriticarskog pomnog citanja Jakobson jepredložio iscrpnu analizu »struktura«, medusobnih od-nosa jezicnih znakova teksta po položajnoj bliskosti (sin-tagmatskih odnosa). Ti odnosi mogu ukljucivati slicnost iopreku, sinonimiju i antonimiju, gomilanje i iskljucivanje.Sve je to u neknjiževnim tekstovima irelevantno – prolazi


nezapaženo – ali cim prevlada jakobsonovska poetskafunkcija, oni postaju »konstitutivno sredstvo sekvencije«.Zadatak je strukturalne analize: potpuno, objektivno idosljedno opisati sve fonološke, morfološke, sintaktickeodnose koji su u službi ove poetske funkcije; potom,prikazati kako iz tih odnosa nastaje vrlo visok stupanjkohezije, zbog cega poetska i referencijalna funkcija tekstainterferiraju, tj. nastaje (novokriticarska) dvosmislenost,»an intrinsic, inalienable character of any self-focusedmessage«.

Danas, pedesetak godina nakon što se pojavio »Closingstatement«, primijetili bismo: prvo, iako su Jakobsonoveteze formulirane objektivno i impersonalno (npr. poetskafunkcija je »usmjerenost«, »fokus« na poruku kao takvu),iza apstrakcija se ipak kriju osobe: netko usmjerava i fo-kusira svoju pažnju, ili tekst usmjerava i fokusira necijupažnju. Drugo: opis i inventarizacija ponavljanja, parale-lizama, devijacija ne vode sami po sebi do interpretacije;semanticku vrijednost pojavama pridaje interpretator,opet netko.22 Da interpretativni cin nije

objektivan, impersonalani apsolutno važeci, naprimjeru Jakobsonovihvlastitih interpretacijapokazuje Attridge (1996,44–46).

Riffaterre

Primaoca književnog djela pokušao je za polazišteobjektivne stilisticke analize iskoristiti Michael Riffa-terre (1924–2006) (Riffaterre, 1959). On je, naime, uvidioda lingvistickoj analizi teksta manjkaju kriteriji po kojimabi izdvojila stilski relevantne detalje. Što jest, a što nijestilski djelotvorno – to odreduje tek onaj tko djelovanjeosjeca. Primaocu, odnosno citaocu, Riffaterreova anali-ticka metoda dodjeljuje ulogu informanta: njegova reakcijana odredenu pojavu u tekstu postaje signal da ta pojavaima stilsku vrijednost. Primaoceve vrijednosne sudove is-traživac, medutim, odbacuje; oni nisu predmet stilisticke,vec metastilisticke analize. Sami ucinci nemaju fiksnu vri-jednost i znacenje, buduci da je stil tek naglasak dodaninformaciji. Funkcija je tog naglaska savladavanje otpora prikomunikaciji.


Dijakronija i sinkronija Riffaterreova promišljanja

nalaze mjesto i za ucinak vremena u komunikaciji: kôdporuke ostaje nepromijenjen, ali kôd primalaca se s vre-menom mijenja. Riffaterre se zalaže za stilistiku kojace kombinirati sinkroniju i dijakroniju, proucavajuci ipismeno fiksirane kontrolne mehanizme dekodiranja irazlicite aktualizacije potencijala književnog djela. Takvastilistika spoznaje

the degree to which and the manner in which an immu-table system can continue working in changing sets ofreference, with a widening chasm between the author’sand the reader’s codes (. . . ) we can find in the survival of[stylistic devices] as efficient units an experimental con-firmation of the expressivity revealed by other means ofinvestigation. (Riffaterre, 1959, 160)

I nacin pribavljanja spomenute »eksperimentalne pot-vrde« stilske ekspresivnosti Riffatere detaljno razraduje.Tu potvrdu opet pruža skup informanata. Mogu ga ci-niti istraživacevi suvremenici, ali i svi raniji komentatori,kriticari i vrednovatelji konkretnih mjesta u tekstu. Sta- Svaka fusnota, svaka

marginalija trag je potenci-jalnog stilskog izražajnogsredstva.

tisticka rezultanta danog skupa informanata jest averagereader (AR).

Riffaterre sam predviða ogranicenja AR eksperi-menta:

1. AR skupina može imati previše disperzirana opažanja,previše kompleksna za interpretaciju;

2. AR može griješiti dodavanjem (elementi koji su u rani-jem stanju jezika irelevantni citaocima se ukazuju kaostilske pojave)

3. AR može griješiti ispuštanjem (stilski relevantni ele-menti ranijeg stanja, prešavši kasnije u opcu upotrebu,gube ekspresivnost: za kasnije citaoce više nisu obilje-ženi).

Relevantnost opažanja stilskih pojava u tekstu iz prošlostitreba, dakle, kontrolirati. Jedan nacin kontrole jest raz-matranje konteksta zapažene pojave. Riffaterre je i ovdje


dao znacajan doprinos stilistickoj teoriji, razvijajuci modelkonteksta temeljen na kognitivnim procesima tijekomcitanja. Taj model konteksta možemo smatrati i modelompercepcije stila.

Stilski kontekst Riffaterreova predodžba o stilskomkontekstu razlikuje se od communis opinio po tome štokontekst više nije iskljucivo statican, odreden iskljucivoneposrednom okolinom ili nadredenom cjelinom stilskepojave (odlomkom i sl). Kontekst je ovdje viden kao vek-tor, linearni segment po kojem se krecemo tijekom citanja.Duž tog vektora citaoceva svijest akumulira informa-cije, formalne pojave, i sjecanje na prethodne sekvencije.Granice vektora odredene su sposobnošcu memoriranjaprethodno procitanog, i spoznajom upravo citanoga.

Unutar takvih granica, »abnormalna« jezicna cinje-nica stilski je ekspresivna ako joj prethode »normalne«cinjenice istog reda; no, ako je okružuju brojne istovrsneabnormalne cinjenice, ona svoju ekspresivnost gubi. Ab-normalnost biva preobražena u lokalnu normu, i cinjenicapostaje lokalno pretkaziva.

Kontekstualna kontrola treba, dakle, ustanoviti po-dudara li se opažanje AR s postojanjem kontekstualnogkontrasta, strukture koja nastaje iz opozicije obilježeno←→neobilježeno (ovo je kontrola AR ogranicenja 1 i 2), ili skontekstualnom konvergencijom, okupljanjem nekoliko neo-visnih stilskih sredstava u odredenoj tocki (što korigiraAR ogranicenje 3).

Ovaj dinamicki model interakcije sinkronije i dijakro-nije važna je inovacija u stilistici, koja je dotad razmišljalaprvenstveno u sinkroniji. Nadalje, polazeci od prima-laca, Riffaterre je jasno formulirao i dva razloga zaštoje lingvisticka opcejezicna (»gramaticka«) norma stilis-ticki irelevantna: 1. analiza koja se oslanja na gramatikupopisat ce devijacije, ali ce joj promaci stilski obilježeninormalni elementi; 2. citaoci (i pisci) svoja opažanja netemelje na idealnoj normi, vec na vlastitim shvacanjima


što je prihvatljivo, a što ne; ta se shvacanja tek djelomicnopodudaraju s normativnom gramatikom.

Hrvatsku je znanstvenu javnost – nedugo nakon po-

Katiciceva se kritika odnosina Riffaterreovo shvacanjeproblema prirode literar-nosti – problema omiljenoghrvatskoj znanosti o knji-ževnosti (usp. Užarevic,1986). Enkodiranje viškaobavijesti i svladavanjekomunikacijskog otporanije specifikum književnosti– te postupke susrecemo iu reklamama; dijakronijskigledano, stilisticki »višakobavijesti« isto je što i or-natus anticke retorike, kojinije dovoljan za objašnjenjefenomena književnosti(Katicic, 1960b, 8–9).

javljivanja Riffaterreova clanka – s ponudenim kriterijimaza stilisticku analizu upoznao Radoslav Katicic (1960b),odmah i kritizirajuci Riffaterreov pristup. No, Riffaterre-ove su misli potakle i samog Katicica da iznese videnjestila. Po Katicicu – a suprotno shvacanju stila kao ocito-vanja literarnosti – stilska izražajna sredstva (»stilemi«)služe citalackoj orijentaciji u unutrašnjem svijetu teksta,uvlacenju citaoca u taj moguci svijet. Stilemi su

znakovi koji unutrašnju strukturu književnog djela cineuocljivijom. I upravo ta njihova funkcionalna veza s unu-trašnjim svijetom književnog djela daje im mogucnost dakod citaoca pojacaju estetski doživljaj. (. . . ) stilemi [su]jako uocljivi elementi koji nam pomažu da utvrdimo tokunutrašnjeg zbivanja, a osobito njegove vrhunce. (Katicic,1960b, 11)3 3 Ova skica, uz sva otvorena

pitanja, anticipira petnaes-tak godina kasnije iznesenuteoriju mogucih svjetova,cija se naratološka i knji-ževnoznanstvena varijantanaziva teorijom svjetovadiskurza, discourse worldtheory (Biti, 1997; Stockwell,2002).

Objektivnost Riffaterreova stilistickog pristupa zain-trigirala je i Svetozara Petrovica (1972, 160–161). Petrovicje odobrio odbacivanje opcejezicne norme kao stilskogmjerila, pohvalio je domišljenost Riffaterreove metodolo-gije i koncept stilistickog konteksta, ali je ostao rezerviranprema beziznimnom povezivanju vrijednosnog suda istilistickog stimula iz teksta, sugerirajuci da vrijednosnisudovi mogu biti potaknuti i vanjskim uzrocima. Napo-kon, Petrovic, kao hrvatski pandan i prethodnik StanleyjaFisha, pomalo aristokratski sumnja i u mogucnost i svrho-vitost samog objektiviranja književnosti: »ako nas zanimavrijednost književnoga djela, ispitivanje reakcije prosjec-noga citaoca nece nas dovesti nikamo« (Petrovic, 1972,99).

Strukturalizam iznad recenice

Strukturalisticka stilistika, kao što vidimo, uspos-tavljala je analogije izmedu stilskih sredstava i pojedinih


jezicnih kategorija, da bi potom stil analizirala onakokako lingvistika tretira doticne kategorije. Jakobson stilrazmatra analogno metrici i stihu, a Riffaterre analognoakcentu. Književni strukturalisti (Greimas, Todorov, Bar-thes) popunjavaju sljedecu kucicu, interpretirajuci knji-ževne fenomene u gramatickim kategorijama morfologijei sintakse.

Ono što lingvistika radi unutar recenice, ti struktura-listi cine u nadrecenicnim cjelinama: identificiraju najma-nje jedinice žanra (najcešce razlicitih podvrsta narativneStrukturalisticka analiza i

njezina terminologija danassu kanonski dio pojedinihuvoda u stilistiku (Fromil-hague i Sancier-Chateau,1996, 63; Bradford, 1997,49–55; Molinié 2001, 57–76;Molinié, 2002, 64–73). Fran-cuski uvodi iz mog uzorkaosobitu pažnju poklanjajuadaptacijama Greimasovehijerarhije sem→ klasem→ izotopija (Fromilhaguei Sancier-Chateau, 1996,63; Biti 1997, 161; Molinié2001, 61), jer identificiranjesemantickih izotopija dajeempirijsku podlogu zaodredenje glavnih tema tek-sta – i, kasnije, medusobnihodnosa tih tema.

proze), razraduju pravila po kojima se te jedinice moguparadigmatski zamjenjivati i sintagmatski kombinirati. Tuje metodu Vladimir Propp primijenio na bajke (1928), Cla-ude Lévi-Strauss na mitove (1955), Tzvetan Todorov nadetektivske price (1966) i Dekameron (1969), A. J. Greimasna tekstove od Mallarméa i Baudelairea do viceva (1966),Umberto Eco na stripove o Supermanu i romane o JamesuBondu (1979).

Pregled ogranicenja i slabosti strukturalistickih ana-liza daje Cook (1994, 146–149). Vrijedi isto što i za Ja-kobsona: strukturalisti, iako pretendiraju na empirijskuobjektivnost, u biti proizvoljno odreduju korpus tekstova,definicije jedinica, pravila kombinacije i odabir znacajnihobilježja. Praksa pak zamjera da strukturalisti najuvjer-ljivije analiziraju stereotipne tekstove; analiticki su alatislabije prilagodeni »otvorenim« djelima ili diskurzima,onima koji odskacu od zatvorene i predvidive strukture –onima koje kritika cesto smatra umjetnicki vrednijima odstereotipnih.

Ova je ogranicenja problematizirao i sam Roland Bar-thes (S/Z, 1970), otvoreno priznajuci i ironizirajuci ar-bitrarnost svojih postupaka, pokazujuci koliko ovise ointerpretaciji i citaocu: svoju nedjeljivu jedinicu proznestrukture – »leksiju« – on definira kao kategoriju odre-denu uvidom jednog jedinog citaoca – Rolanda Barthesa(Cook 1994, 146; Bradford, 1997, 80–81; Biti 1997, 239).


Chomsky

Stilistika u SAD – nasuprot evropskoj, sklonijoj struk-turalizmu – posegnula je za lingvistickom teorijomgenerativno-transformacijske gramatike Noama Chom-skoga (r. 1928). Ugled generativno-

transformacijske teorije– od šezdesetih godinadvadesetog stoljeca Chom-sky slovi kao najutjecajnijiživi lingvist – pomogao jestilistici da se na americkimsveucilištima »konacnoformira kao struka s ne-zavisnim, samostalnoodredenim ciljevima«(Catano, 1997, 703).

Kopernikanski obrat Chomskoga bio je u pristupuopisivanju jezika; ono što su dotad bili podaci o distri-buciji jezicnih pojava, dobiveni proucavanjem korpusa,Chomsky je proglasio svedivim na odreden broj gene-rativnih pravila. Usvajanje tih pravila vodi do jezicnekompetencije, koja omogucava korisniku jezika da (u faziperformancije) proizvede i razumije neogranicen brojiskaza.

Rana verzija generativno-transformacijske gramatike(1957) pokazivala je kako iz dubinske strukture jezika po Generativno-

transformacijski pristupstilu identificirao je npr.Hemingwayevu »nepo-srednost« kao kombinacijuizostanka opcionalnih tran-sformacija (»nesažimanje«:He saw the road empty andhe saw movement on it) sparalelizmima površinskihstruktura koje se u dubinirazlikuju; suprotnost je tak-vom stilu obilje opcionalnihvarijacija i izbjegavanjeparalelizama kod HenryjaJamesa (Traugott i Pratt,1980, 170–175)).

transformacijskim pravilima nastaje površinska strukturarealiziranih recenica. Ovdje su stilisticari naslutili anali-ticki potencijal, zamišljajuci »stilotvornost« kao stupanjrazlike izmedu dviju struktura:

On the one hand, there are texts in which deep structurematches surface structure very closely. In others, thereis considerable difference between the two. In this lattercase, we may find that deep structures are relatively di-verse, while surface structures are relatively uniform anddeceptively simple. Or we may find that surface struc-tures are relatively diverse, whereas the deep structuresare realtively uniform. And everywhere we find tran-sformations being exploited (. . . ) also to create structuralparallelisms which add cohesion or counteract the poten-tial monotony of overcohesiveness. (Traugott i Pratt, 1980,167–168)

No stilisticki entuzijazam za generativno-transformacijskugramatiku opada vec od pojave tzv. standardne teorijeChomskoga (1965), koja primjerenije objašnjava vlastitipredmet (nacin na koji govornikov um shvaca jezik) alije manje poticajna i manje primjerena za stilisticke prena-mjene.


Fish

Ako je do ove tocke prica lingvisticke stilistike successstory, sredinom sedamdesetih nastupa preokret, κατα-σvτροφή. Stilistika doživljava udarac baš ondje gdje joj jebio najjaci adut: osporava joj se znanstvenost.

Najutjecajniji je osporavatelj bio Stanley Fish (r. 1938),autor clanka »What Is Stylistics and Why Are TheySaying Such Terrible Things about It?« (1973, drugi dio1980). Fish je vatrometom nemilosrdne retorike »sa-sjekao« reprezentativne predstavnike svih angloame-rickih lingvostilistickih trendova: prakticne stilisticarestatistickog, generativno-transformacijskog i sistemicko-funkcionalnog pristupa, kao i teoreticare koji shvacanjestila grade oko strukturalistickih i pragmatickih teorijajezika.

Svi su oni, po Fishu, krivi za sljedece: kad (za razliku odJakobsona) krenu interpretirati analizirani tekst, izmedujezicnog opisa i književne interpretacije oni umecu kom-pleksnu i impozantnu lingvisticku aparaturu (statistickeanalize, transformacije itd.) koja u stvari služi prikrivanjutemeljne proizvoljnosti i cirkularnosti stilistickih istraživa-nja. Svejedno zakljucuju li o autorovoj psihi ili o sadržajuili ucinku teksta, stilisticari u djelu pronalaze: a) ono štosu znali i prije istraživanja, b) ono što su sami onamo sta-vili. Tako biva zato što jezicne forme teksta naprosto nemogu imati stalnih, fiksnih, o kontekstu neovisnih seman-tickih i psiholoških vrijednosti. Fish pokazuje kako npr.ista sintakticka transformacija u jednom tekstu biva inter-pretirana na jedan, a u drugom na dijametralno suprotan(Fish, 1996, 99). Tako sve »objektivizirajuce« istraživackepostupke kriticar razotkriva kao kicenje perjem »tvrdeznanosti« i kao ustrašenu cežnju za »automatskom inter-pretacijom«:

Behind their theory (. . . ) is a desire and a fear: the desireto be relieved of the burden of interpretation by handingit over to an algorithm, and the fear of being left alone


with the self-renewing and unquantifiable power of hu-man signifying. (Fish, 1996, 105)

Deus ex machina za Fisha je citalac, cije je iskustvo je-dino moguce ogranicenje proizvoljnosti stilisticarskihinterpretacija. Na tragu Rolanda Barthesa (»La mort del’auteur«, 1968), citalac je taj koji, sukladno svojim intere-sima i ocekivanjima, pridaje znacenje uocenim leksickimi gramatickim obrascima. Zato valjana stilistika – Fishovaafektivna stilistika – mora prvo interpretirati same interpre-tativne aktivnosti iz kojih spomenuti interesi i ocekivanjanastaju:

what a reader, as he comes upon that word or pattern, isdoing, what assumptions he is making, what conclusionshe is reaching, what expectations he is forming, whatattitudes he is entertaining, in short, what acts he is beingmoved to perform. (Fish, 1996, 109)

Pokušavajuci kasnije objasniti kako onda nastaju zajed-nicka, nad-individualna, opce prihvacena i trajna citanja,Fish uvodi koncept interpretativnih zajednica (Is There aText in this Class: The Authority of Interpretive Communities,1980). Takve zajednice proizvode, odobravaju i održavajuautoritativne interpretacije; njihova su citanja nadredenaosobnima. Koncept interpretativnih

zajednica Fish nije dovoljnodetaljno razradio: »It isnever made clear justwhat these ’interpretivecommunities’ are, wherethey are, how they areconstituted, influenced, andchanged« (Toolan, /1990/1996, 126).

Fishova je kritika stilistike svakako pomogla povratkurazlicitih konteksta (situacije, iskustva, emocija, društva,povijesti) na obzor stilistickog istraživanja. Otrežnjava-juce je djelovalo i njegovo upozorenje da je stilistickoistraživanje tek jedan od nacina citanja, nacin koji pre-ferira odredeni stilisticar. Snažno je djelovalo i Fishovootkrivanje logickih grešaka u stilisticarskim postupcima,prepoznavanje lingvistickog opisa kao persuazivne geste,pa i metodološki caveat: koliko god privlacno i primje-njivo djelovale objektivne metode »tvrdih«, egzaktnihznanosti, stilistika, cak i kad se koristi tim metodama,ostaje humanisticka disciplina. Nadalje, preispitivanje Fi-shova koncepta interpretativne zajednice dovelo je (slicno


preispitivanju kompetencije Chomskoga) do uspostaverealisticnijeg modela: do zajednice koja nije homogenaniti posve jasno omedena, ciji clanovi ne raspolažu jedna-kim, urodenim kompetencijama; do zajednice iz koje semože izaci ili biti izbacen, koja se može mijenjati, raspastiili dijeliti pod utjecajem drugih interesa; do polifonije in-terpretativnih zajednica. Svijest o »polifonicnosti« važnaje i kad pokušavamo naci uporište za stilisticko istraživa-nje: stil je, ocito, rezultanta više vektora, plod interakcijeteksta, kontekstâ i citaoca / citalaca.

Spomenuli smo vec da je, prilicno prije Fishove kritike,u Hrvatskoj slicne sumnje u znanstvenost i objektivnoststilistike iznio Svetozar Petrovic (1972, prva verzija 1960).

»Odbijajuci da budu luceniod naucne lingvistickestilistike, isticuci svojuzasnovanost u lingvisticii egzaktnost lingvistickihmetoda, [književni stilisti-cari] stvaraju iluziju o mo-gucnosti da se književnostmetodama stilisticke kritikeobjektivno studira. U me-todološkoj i terminološkojzbrci, koja se danas stvorilaoko stilisticke kritike, nas-taje poplava djela kojimaautori nemaju talenta zakreativan kriticki posao,niti erudicije i opce meto-dološke spreme za napornulingvisticko-stilisticku ana-lizu. Dok su razlike meduvodecim predstavnicimasuvremene stilistike pri-licno jasne, prosjek je –opcinjen magijskom rijecju‚stilistika’ – granice medunjima sasvim izbrisao,metodološki se nasloniona najnevjerojatnije kom-binacije kontradiktornihgledišta i poceo proizvoditiono što je zapravo ništa.«(Petrovic, 1972, 74)

Citirajuci Charlesa Bruneaua, Petrovic odvaja »cistu«,iskljucivo lingvisticku stilistiku (ciji zakljucci mogu bitikorisni u književnoj analizi, ali mogu biti i za nju bez-nacajni), od »stilisticke kritike,« koja djelo književno in-terpretira. Premda je kontekst u kojem ovakva kritikarazmatra djelo osobit, jezicni, ipak: »Kad je uspješna, [sti-listicka kritika] je nesumnjivo vrsta književne kritike; kadnije uspješna – nije jednostavno ništa« (Petrovic, 1972,73). Petrovic negoduje oštro poput Fisha, ali prvenstvenotežeci metodološkoj i terminološkoj cistoci.

Otprilike u to doba nepovjerenje prema stilistici ja-vilo se i u Francuskoj, gdje je ulogu slicnu Fishovoj odi-grao Michel Arrivé (r. 1936), proglasivši 1969. stilistikumrtvom, tj. nesposobnom da se ustroji kao autonomnaznanstvena disciplina;4 nakon toga frankofona stilistika

4 Michel Arrivé, »Postu-lats pour la descriptionlinguistique des textes lit-téraires«, Langue française3 (1969), s. 4–13 (cit. premaLarthomas, 1998, 2, bilj. 5).

nazaduje do sredine osamdesetih (Larthomas 1998, 2, 7;Molinié, 2002, 5, 25).

Kontekst: kriticka stilistika

Da bi, slijedeci Fishov poticaj, u svoju analizu ukljucilakontekst, stilistika se okrenula, s jedne strane, lingvistic-kim granama koje se kontekstom bave: pragmalingvistici,sociolingvistici, kognitivnoj lingvistici. S druge strane,


nadahnuti filozofskim sistemima poput marksistickogi Foucaultova, stilisticari su posegnuli za konceptimakriticke analize diskurza. Istraživanje stila pocinje takoispitivati konkretne komunikativne svrhe jezicnih kodova,ali ujedno i nacin na koji tekstovi podupiru društveneinstitucije, kako manipuliraju mišljenjima, kako izraža-vaju društvene i politicke ideologije i odnose moci. Zbogdruštvenokritickih ambicija ovakva je aktivnost nazvanakritickom stilistikom; njezina je reprezentativna granafeministicka stilistika.

Radi li se ovdje opet o proizvoljnom pridruživanjudodatnog – konotativnog, impliciranog – sadržaja pojedi-nim jezicnim kategorijama (na primjer: odabir strukturatranzitivnosti utjece na poimanje ženskih likova u knji-ževnosti i masovnoj kulturi, pri cemu glagolski pasivimplicira pasivni društveni položaj)? Kriticka stilistikatakve sumnje pokušava teorijski otkloniti na više nacina.

Prvo, za konceptualni okvir ona odabire lingvisticketeorije koje proucavaju nacine korištenja jezika, a jezicneelemente objašnjavaju na osnovi njihovih funkcija u sis-temu. Otud proizlazi da odredeni element (uz podrškuostalih) može služiti odredenoj, više ili manje konkretnojkomunikacijskoj svrsi. Problem proizvoljnosti riješen je,dakle, time što su funkcije definirane i distribuirane narazini langue, a ne parole.

Drugo, radovi kriticke stilistike – kao i teorije koje impružaju okvir – neprestano upozoravaju: odnosi eleme-nata jezika i upotrebe jezika, kao i odnosi jezicnog kodai kulture koja se kôdom koristi, nisu jednostavni, jednoz-nacni i nepromjenjivi. Kriticka stilistika pokušava ostatisvjesna koliko bi naivno – cak i opasno – bilo povezivatiizolirane gramaticke fenomene s obilježjima pojedinekulture.

Trece, kriticka stilistika zna da, poput jezicnog koda, isame iz stila išcitane ideologije nisu jednostavne, homo-gene i staticne; one su kompleksne, dinamicne, kontradik-torne (Weber, 1996, 5).


Napokon, promišljajuci diskurs – interaktivne cjelineteksta i konteksta – kriticka stilistika poseže za idejamaznanosti o književnosti o komunikacijskoj izvedbi i knji-ževnom sustavu, odnosno podjeli uloga unutar tog sus-tava. Shema kakvu predlaže Sara Mills (1992, sada uWeber, 1996) cini razvidnim da u stvaranju znacenja tek-sta sudjeluje i kontekst recepcije, tj. strana citalaca – a nesamo kontekst proizvodnje, strana autora (usp. tablicu 1).Ovo ce biti korisno za našu kasniju raspravu o historijskojstilistici (v. dolje, s. 37).

Tekstovi prethodniciKnjiževne konvencije

Aktualni književni trendoviSrodnosti

Izdavacke prakseDruštveno-povijesni faktori

Autor

Književni tekst

Intendirana publikaStvarna publikaDruštveno-povijesni faktoriCitalacIzdavacke prakse

Tablica 1: Model kontekstau diskursu prema Sari Mills

Funkcionalna stilistika

Funkcionalna je stilistika lingvisticka disciplina kojaproucava upotrebu jezika u pojedinim oblastima ljudskogživota. Ideju funkcionalnih stilova iznio je 1932, u okviruPraške lingvisticke škole, Bohuslav Havránek (1893–1978),a razradili su je Jan Mukarovský (1891–1975) i Felix Vo-dicka (1909–1974). Ovu ce teoriju – paralelno s razvojem

Havránek je prvotnoidentificirao razgovorni,znanstveni i književni jezik;sovjetska stilisticarka EliseRiesel razlikuje stil javnoggovora, znanosti, tiska ipublicistike, svakodnevnoggovora, lijepe književnosti(Sowinski, 1999, 32–33).Branko Tošovic (1988,8–9) pak – slijedeci tra-dicionalnu podjelu ruskestilistike – raslojava jezikna književnoumjetnicki,naucni, administrativni,publicisticki i razgovornistil. Ovakvu klasifikacijuprihvaca i Josip Silic (2006).

stilistike na Zapadu i kao njezinu alternativu – razradivatiruska, odnosno sovjetska, cehoslovacka i istocnonjemackastilistika. U šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlogstoljeca ova je teorija postala dominantnim stilistickimucenjem zemalja Istocnog bloka; osim toga, teorija funk-cionalnih stilova prihvacena je i prvo u jugoslavenskoj, apotom u hrvatskoj stilistici (ponajviše medu lingvistima).

Temeljni je pojam ove teorije funkcionalno raslojavanje:


jezik nije jedinstven, vec se, uvjetovan društvenim funk-cijama i ekstralingvistickim faktorima, dijeli na mnoštvopodsistema (»nejednako govorimo u razlicitim prilikamai na razlicitim mjestima«, Tošovic, 1988, 21). Postoje soci-jalni, teritorijalni, individualni – te funkcionalno-stilski je-zicni podsistemi. Osobine ovih podsistema zajednicke sumnogim tekstovima; otkrivanje, sistematizacija i klasifika-cija tih osobina – uz izradu tipologije funkcionalno-stilskediferencijacije jezika – glavni su zadaci funkcionalne stilis-tike. Ona tako proucava nad-individualne karakteristikejezika, i zato je manje korisna za istraživanje stila kaoindividualnog fenomena. Usto, usprkos atributu »funkci-onalna«, pripada skupini teorija stila koje Sowinski (1999,55) naziva fenomenološkima: interesira ih prvenstvenoopis, a manje interpretacija svrha, upotreba i ucinaka.

U hrvatskim i bosanskim funkcionalnostilistickimpregledima i radovima koji su nam služili kao uzorak(Pranjic, 1968; Silic, 1997; Tošovic, 1988; Katnic-Bakaršic,2001) nalazimo uglavnom deduktivan, apodiktican i frag-mentaran pristup; nalazimo i manjak eksplicitnosti – npr.u opisivanju korpusa na osnovi kojeg su identificiranekarakteristicne stilske crte – i sustavnosti opisa. S drugestrane, funkcionalna je stilistika u Hrvatskoj naišla i nakritiku. Krešimir Bagic (1997), govoreci sa stanovišta knji-ževnog teoreticara, pokazao je da nacela funkcionalneklasifikacije nisu primjerena opisivanju jedinstvenog i ne-konvencionalnog, autonomnog i polifunkcionalnog, otvo-renog i svjetotvornog fenomena »beletristickog stila«.5 5 Na tragu Bagiceve kri-

tike, Silic (2006) iskljucuje»jezik književnoumjetnic-koga djela« iz korpusafunkcionalnih stilova »jerne podliježe društveno-jezicnim zakonitostima«.

Otud proizlazi pomalo paradoksalna situacija: funk-cionalna stilistika ne zna što bi s tipom teksta u kojemsensus communis stilsku dimenziju najviše traži i primje-cuje.

Stil, broj i kompjuteri n

Usporedno s adaptacijama lingvistickih teorija i mo-dela, javljali su se i pokušaji da se da se relevantne stilske Πρῶτος εὑρετής digitalne

humanistike po opcojje suglasnosti isusovacRoberto Busa (1913–2011), koji je 1951. objavioAquinatis HymnorumRitualium Varia SpeciminaConcordantiarum: A FirstExample of a Word IndexAutomatically Compiled andPrinted by IBM PunchedCard Machines, indeks uzdjela Tome Akvinskog.

pojave u tekstu prevedu u algoritmicki obradive podatke.Algoritmi su od XIX. st. bili izražavani matematickim for-mulama – to je grana stilometrije ili stilostatistike – da biod pedesetih godina prošloga stoljeca za obradu takvihpodataka bila korištena racunala. Kako je rasla dostup-nost racunala, rasla su i ocekivanja od njihove primjeneu humanistickim znanostima. Ocekivanja se, medutim,nisu ispunila. Umjesto promjene paradigme, racunala sudosad donijela naprosto »više istoga«. Zbog toga citavopodrucje »humanisticke informatike« ili »digitalne hu-manistike«, i zajedno s njim racunalno istraživanje stila,ostaje na periferiji, podalje od humanisticke matice: »neodbaceno, nego zanemareno.«

Stilometrija

Prva su stilometrijska istraživanja vezana uz posebnetekstove i posebne probleme: Friedrich Schleiermacheratribuirao je autorstvo na osnovi hapaksa u Prvoj posla-nici Timoteju (1807), a »krivuljama« Pavlova i Pseudo-Pavlova stila bavio se i C. Mascol (1888); Lewis Campbelluspostavljao je Platonovu kronologiju prema obilježjimaleksika (1867), a T. C. Mendenhall usporedivao distribu-ciju dužina rijeci kod Shakespearea i Bacona (1901).6

6 Fr. E. D. Schleiermacher,Über den sogenanntenersten Brief des Paulosan den Timotheos, Berlin1807, pretisak u FriedrichSchleiermacher’s sämtlicheWerke 1.2 (Berlin 1836),221-320; C. Mascol, »Curvesof Pauline and pseudo-Pauline style«, UnitarianReview, 30:452–460, 539–546, 1888; Lewis Campbell,The Sophistes and Politicusof Plato, Oxford 1867;T. C. Mendenhall, »AMechanical Solution ofa Literary Problem«, ThePopular Science Monthly, LX(1901), 97–105.

Stilometrija krece od podataka o frekventnosti bilocega što se u tekstu može izbrojiti, pa i stilskih sredstava;


primarna je njezina djelatnost prikupljanje podataka(ovime se posebno bavi »evropska škola« stilometrije cijisu centri u Liègeu i Tübingenu). Racunala i opticki ci-taci omogucili su opsežna istraživanja, poput onih kojaprovodi Étienne Brunet, analizirajuci u projektu Le voca-bulaire français de 1789 à nos jours, više od 350 autora, 1000

tekstova, 70 milijuna rijeci (Clayman, 1992, 386). Kao štocemo ubrzo vidjeti, postoje mišljenja da se upravo u opsež-nosti obradivih podataka krije glavni potencijal strojnog imatematickog istraživanja tekstova.

No upravo su ovakve super-brojacke procedure po-kazale da ni pri najsavjesnijoj i najiscrpnijoj proceduri,usprkos ugledu »jezika brojki« i »racunalne obrade«,sami podaci o stilskim pojavama nikad nece biti apsolutnii egzaktni. Postalo je, izmedu ostalog, jasno da se stil-ski (i drugi lingvisticki) podaci od podataka egzaktnih idruštvenih znanosti razlikuju kvalitativno, te je za valjanuanalizu potreban u najmanju ruku poseban matematicko-statisticki model, primjeren osebujnostima tekstualnihpojava. Kako sažimlje Clayman (1992, 386–87):

1. tekstualne su pojave ustrojene u strukture (nasuprotraspršenim ili pravilno distribuiranim podacima koji sugrada egzaktnih i društvenih znanstvenih istraživanja);

2. te su pojave podložne dijakroniji3. te su pojave medusobno zavisne

To nije sve. Osim statistickom specificnošcu grade, sti-lometrijska istraživanja uvjetovana su – poput svakedruge stilisticke analize – istraživacevim pretpostav-kama o samoj gradi: o jeziku, književnosti, konkretnomkorpusu. Tim je pretpostavkama zato Stanley Fish lakopripisao proizvoljnost i cirkularnost pri zakljucivanju(vidi gore, 24). Posljedice Fishove kritike u angloameric-kim stilometrijskim krugovima procjenjuje Susan Hockey(1999):

Fish, together with Chomsky, effectively extinguisheda lot of computer-based humanities research in North

stil, broj i kompjuteri 33

America just at the time when many possibilities were be-ginning to emerge. Fish’s (1980) condemnation of stylistics(especially computer-based work) turned many scho-lars away from close study of texts and shut the door onwork that might have led to developments with possiblyfar-reaching implications.

Humanisticka informatika

Nakon krize kasnih sedamdesetih, interes za strojnoistraživanje tekstova, za »književno racunarstvo«, obnavljase tijekom devedesetih, u doba kad su racunala i Inter-net postali sveprisutni kako u društvu opcenito, tako i uakademskoj zajednici. Formira se novo podrucje istraži-vanja, poucavanja i inovacije: »humanisticka informatika«(humanities computing) ili »digitalna humanistika« (digitalhumanities); danas podrucje obuhvaca prvenstveno digita-lizaciju i analizu grade kojom se inace bave humanistickeznanosti.

No, usprkos velikoj vidljivosti i atraktivnosti »svega ve-zanog uz kompjutere«, humanisticku informatiku muci tošto je i dalje izolirana u svojevrsni geto unutar humanis-tike: kolege naprosto ne zanima što »digitalni humanisti«rade. Uzroke ove izolacije analizirali su npr. Mark Ol-sen (1993) i Willard McCarty (2008). Suprotno Clayman,Olsen smatra da osnovni problem nije u specificnos-tima tekstualnih pojava, vec u tome što tehnologiju neprati i adekvatna teorija; McCarty neuspjeh formulirakao neuspjeh struke da bitnije doprinese interpretativ-nim postupcima kljucnim za humanisticke znanosti iznanstvenike. Dok Olsen rješenje nalazi u »više teorije« »Kompjuter je idealna se-

mioticka mašina, jer možebrzo istražiti velik brojznakova, usporedujuci nji-hovu porabu u definiranimblokovima teksta« (Olsen,1993).

(u prihvacanju strukturalistickih i poststrukturalistickihknjiževno-teoretskih modela) te u korištenju kompjuteraondje gdje su najjaci: za vrlo brzu obradu doista vrlo ve-like kolicine podataka, McCarty zagovara okretanje nezadatku, ni alatu, vec samome obrtu: propitivanje pro-cesa i prakse književne znanosti s aspekta racunarstva,korištenje racunalnih modela kao indikatora onoga »što


nekako znamo, ali ne možemo adekvatno specificirati«.Kao polaznu tocku propi-tivanja McCarty predlaže»naslijedena referentna po-magala« rjecnika, kritickogizdanja i komentara: valjaprvo pronaci koncept tekstainherentan tim pomaga-lima, i potom zamislitiili izraditi tom konceptuekvivalentan racunalniprogram.

Književni fenomen koji je u središtu takvog interesa jest»kontingentan, interaktivan, emergentan ishod koji semudro imenuje glagolskom imenicom: citanje«.

Stilometrija kao izoblicenje teksta

Velik je dio atraktivnosti stilometrije u mogucnostida se pomocu statistike jezicnih obilježja dokaže autor-stvo ili ustanovi datacija. Pretpostavimo nacas, suprotnoClayman (1992), da je ta mogucnost osnovana, da postojijedinstveni »otisak prsta« u obliku odredenih jezicnihobilježja (»tikova«) prisutnih u svim tekstovima istogautora ili istog stvaralackog perioda. Ocito, takva obilježjamoraju biti neovisna o kontekstu i funkciji (ti se ciniocimijenjaju od teksta do teksta, od casa do casa), pa i oautorovoj volji (jer on može svjesno prikrivati identitetili, jednostavno, poželjeti malo varijacije u svom pisanju).Stilometrija, dakle, mora slijediti ono o cemu autor ne raz-mišlja, što ne kontrolira, nešto cime se koristi nesvjesno iautomatski.

Eto proturjecja: ako je stil nešto što obilježava (dakle:nešto što biva zamijeceno) – na koji nacin u stilu sudjelujenesvjesna i nezapažena jezicna pojava? Odgovorit cemo,naravno: tu pojavu ne zapaža autor, vec citalac. Ali što sokolnošcu da kao predmet statisticke analize stilometrijacesto odabire funkcionalne rijeci, upravo one koje nosemalo kontekstualnog znacenja – npr. veznici, prijedlozi,zamjenice? Mogli bismo, zajedno sa Spitzerom, prihvatitipostojanje stilskih idiosinkrazija, tikova kojih autor nijesvjestan, ali ih citalac zapaža kao otklon od uobicajenogi ocekivanog; no proucavanjem funkcionalnih rijeci, ri-jeci s malo samostalnog znacenja, stilometrija se okreceonome što ne zapaža autor – ali, a fortiori, ni citalac. Todaje pojmu stila drugacije znacenje, i metafora otiska pr-sta postaje prikladna na drugaciji nacin: i otisak prstajedinstvena je karakteristika, ali takve vrste da je u uobi-

stil, broj i kompjuteri 35

cajenoj komunikaciji necemo, cak i ne možemo zapaziti.Svracajuci nam pažnju na ono što inace ne zapažamo, ci-neci nevidljivo vidljivim, stilometrija kao da stil proizvodi.

Fish bi, dakako, rekao: »To nije stil!« Otisak prsta zanjega je krajnje nezanimljiv iskaz osobnosti, njega in-teresiraju znacajnije konfiguracije: fizionomije, geste,ponašanje. Ali ako »nevidljive jezicne navike« nisu stil,što su onda? I što se onda dogada u trenutku kad ih sti-lometrija dovede u fokus naše pažnje? Stephen Ramsay(2002) tvrdi: dogada se izoblicenje (deformance) teksta,radikalno i namjerno mijenjanje kodova tekstualnosti. Za »deformativnu knji-

ževnu kritiku« usp. iMcGann (2004), osobitopoglavlje 4, »Deformanceand Interpretation«.

Umjesto da istraživani tekst citamo na uobicajen nacin –linearno, koncentrirajuci se na »semanticke« rijeci – ci-tamo ga napreskokce, tvrdoglavo odabiruci upravo onerijeci preko kojih inace u hipu prelijecemo. Polazni teksttako iz-oblicavamo, ili pre-oblikujemo, u drugi.

Oznacavanje teksta kao mjera neznanja

Kompjuterski program ili algoritam rijetko možeautomatski obradivati »izvoran«, neizmijenjen, nepri-premljen tekst (tj. ono što je izmijenjeno samo procesomunosa u kompjuter).7 Ucinkovitije je izvesti zahvat u une-

7 Sljedeci opis strojnogoznacavanja donosimuglavnom prema McCarty(1995).

seni tekst kako bismo zabilježili pojave koje stroj sam nemože ocitati. Takve pojave priredivac pretvara u podatke;pritom nužno interpretira vlastita opažanja, trudeci se dafiksira ono što je u izvorniku višeznacno. Ovo dodavanjemetatekstualnih/metajezicnih podataka u engleskoj se in-formatickoj terminologiji naziva markup (u daljnjem cemose tekstu koristiti terminom oznacavanje).

»Historically, the wordmarkup has been used todescribe annotation orother marks within a textintended to instruct a com-positor or typist how aparticular passage shouldbe printed or laid out.Examples include wavyunderlining to indicateboldface, special symbolsfor passages to be omittedor printed in a particularfont and so forth. As theformatting and printing oftexts was automated, theterm was extended to coverall sorts of special codesinserted into electronictexts to govern formatting,printing, or other process-ing.« (Burnard i Bauman,2007)

Oznake (kodovi ili »tagovi«, tags) objavljuju programu:»ovdje se pojavljuje x«. Program je potom u stanju pot-puno pouzdano pronaci oznacena mjesta i obraditi ih,npr. izdvajajanjem ili prebrojavanjem. Priredivac oznakumože unijeti autoritativno, bez ikakva opravdanja iliobrazloženja (»ovo je metafora«). No McCarty (1995) pro-duktivnijim smatra pristup »sustavnog prevodenja«, kojipokušava u pseudo-jezik sustava oznacavanja prenijetiznacenje izvornika (»ovo je metafora koja znaci/služi y«).


Procedura oznacavanja ovime problematizira sljedeciskup naših interpretativnih odluka pri citanju teksta:

1. koju pojavu oznacavamo ili zapažamo

2. kakva je kvaliteta i kakav je intenzitet našeg zapažanja

3. što sve može ciniti realizaciju odabrane pojave

4. postoje li i gdje su tocne granice takve realizacije

5. što je s dijelovima teksta onkraj realizacije

Sve su ovo, istovremeno, bitni stilisticki problemi.Dosljedno oznacavanje, temeljeno na rigorozno pro-

vedenim eksplicitnim, iz izvornika izvedenim nacelima,dovodi – prije ili kasnije, ali neumitno – do neuspjeha:sustav pseudo-jezika, model proucavanog teksta, ostajenemocan pred sustavom ljudskog jezika – pred stvarnim,izvornim tekstom. No, sa znanstvenog gledišta, neus-pjeh nije mana, vec vrlina. Umjesto da bude ušuškanu samorazumljivosti, priredivac se na svakom korakusukobljava s brutalnim ogranicenjima racunalnog alata:oznakama i kodovima bježi ono što u tekstu jasno osje-camo. Neuspjeh vodi u razvijanje sljedeceg modela, udublje upoznavanje naše interakcije s fenomenom teksta injegova stila.

Historijska stilistika n

Glavnina stilistike bavi se hic et nunc situacijom: tek-stovima na maternjem jeziku, nastalima u suvremenosti.Takve tekstove istraživac – bez obzira na deklarirano te-orijsko polazište – ocjenjuje i analizira s lakocom: kakavgod teorijski aparat primijenio, istraživac to cini na pod-lozi jezicne i kulturalne norme koja je dio njega samog,koja je produkt svih njegovih svjesnih i nesvjesnih zna-nja o bezbrojnim registrima jezika u koji je svakodnevnouronjen i izvanjezicnih konteksta (poput književnog, este-tickog, politickog, ideologijskog) s kojima se svakodnevnosusrece. No, što s tekstovima na koje se norma modernogmaternjeg jezika ne može primijeniti? Što s tekstovima nastranom jeziku, i što sa starim tekstovima?

Potonje je pitanje središnji problem historijske stilis-tike (premda, kako napominje Sowinski (1999, 50), dostahistorijskostilistickih radova svoj predmet istražuje nezamarajuci sebe i citaoce teorijskim i metodološkim re-fleksijama). Zdrav razum sugerira cetiri odgovora. Stilknjiževnog djela iz prošlosti možemo istraživati:

1. izvan bilo kakvog konteksta

2. u kontekstu vremena kada je djelo nastalo

3. u kontekstu našeg doba

4. u nekoj kombinaciji gornjih (a možda i drugih) kontek-sta

Prvi je pristup zapravo ahistorijski. Drugi je najbližifilološkim i povijesnim istraživanjima (toliko blizak dase filolozima i povjesnicarima cini samorazumljivim i


prirodnim). Trecem su pristupu, kako cemo vidjeti (s. 41),skloniji teoreticari književnosti i književni kriticari, doksolomonsko rješenje cetvrtog ovisi o sposobnostima poje-dinog istraživaca.

Razmotrit cemo pobliže probleme drugog, naoko naj-valjanijeg pristupa: stilistickog istraživanja teksta u kon-tekstu njegova vremena.

Stilisticka norma teksta iz prošlosti

Pocnimo od procjene jednog »prirodnog« (hic et nuncdjelotvornog) pristupa tekstu od nas udaljenog vremena injegovim jezicnim normama.

Cini se prirodnim da bi prije svega valjalo obaviti analizusvagdašnjeg jezika (težeci pritom da »svagdašnji jezik«razmatranog razdoblja ustanovimo kao jezik na nultojstilistickoj razini), i to sa stajališta vremena kad je djelonastalo. Ako je rijec o starijoj hrvatskoj književnosti,zadatak je to izvanredno težak. (Voncina, 1976, 53)

Ono što je Josip Voncina rekao o hrvatskoj književnosti,vrijedi za svaku stariju književnost. Kako, naime, dospjetido »svagdašnjeg jezika« prošlosti? Prvo, za lavovski diodosadašnje povijesti upuceni smo iskljucivo na pisanespomenike, a oni »svagdašnji jezik« pripuštaju tek u vecstiliziranom obliku; od norme prošlosti ostaje nam nedos-tupna citava (ili prakticki citava) dimenzija usmenosti –odnosno, o fenomenima usmenosti možemo zakljucivatiprvenstveno na nepouzdanoj osnovi analogija s našomusmenošcu, ili lociranjem tragova usmenosti u pisanimtekstovima. Tražeci normu, ne nalazimo, dakle, »svag-dašnji jezik« nego pisanost. – Nadalje, »nulta stilistickarazina« prošlog vremena – ili, što se toga tice, tude kul-ture – može se ocima našega doba i miljea ukazivati kaovec stilski obilježena (takav je slucaj npr. s nultom razi-nom antickih strucnih pisaca, ili, kako je pokazao Barthes,s normom francuske beletristike u doba Camusa). Kakoce onda istraživac razluciti »standardna« stilska obilježjaod »individualnih«?

historijska stilistika 39

Da bi tome doskocili, umjesto da konstruiraju nedo-hvatljivu nultu razinu, stilisticki radovi posežu za svjedo-canstvima konkretnih suvremenika teksta (usp. Lathuillère,1986; Kintgen, 1992). Svjedocanstva nalaze u citalackim,kritickim i poetickim iskazima iz doba nastanka djela, aindukcijom ih izvode iz autorovih revizija i korekcija. Ovametoda izgleda prihvatljivom – ukoliko takva svjedocans-tva postoje, ukoliko zakljucimo da su dovoljno brojna iiscrpna, ukoliko ih uspijemo ispravno razumjeti (i samasu ta svjedocanstva tekstovi iz prošlosti) i ukoliko odgo-varaju stvarnom stanju (deklaracije i upute mogu se, kakoznamo, prilicno razilaziti s ostvarenim).

Nadalje, cini se da istraživac može historijsku normu iusvojiti, interiorizirati – da može (slicno antropologu kojiparticipira u istraživanoj skupini) stvoriti vlastitu vari-jantu norme prošlosti, npr. ekstenzivno citajuci mnoštvotekstova koji toj prošlosti pripadaju. Tako stecene doj-move o nad-individualnom stilu žanra, stilu skupine djelaili stilu citave epohe, istraživac ce tek naknadno primije-niti za stilisticku procjenu konkretnih tekstova (Molinié,2002, 44–45). Ovaj pristup vrlo je raširen i tradicijom ovje-ren. Uostalom, on oponaša nacin na koji su sami autori injihova publika stvarali svoje stilske horizonte. S druge Provjerljivost i ponovljivost

može se donekle osiguratitime da osobno iskustvodetaljno dokumentiramo,da rigorozno definiramokorpus istraživanja, da seogranicimo na pet, petnaestili pedeset tekstova i svojizbor argumentiramo jasnoartikuliranim nacelima; notakvo historijskostilistickoistraživanje u ovdje oda-branom korpusu nisamsusreo.

strane, temeljita nacitanost oduvijek je condicio sine quanon filologa i književnih povjesnicara. No, koliko godrezultati izgledali impozantno, koliko god autoritativnobili predoceni – pristup ostaje subjektivan: teško provjer-ljiv, teško ponovljiv, a k tome i podložan kriterijima našegdoba.

Ali cemu ovo kompliciranje? Nulta stilisticka razina,razdvajanje opceg od individualnog, nije li to kod tek-stova iz prošlosti izlišno? Znamo da su originalnost iotklon kao glavne umjetnicke vrijednosti kanoniziranetek od romantizma; u ranijim razdobljima ova su svoj-stva manje bitna. Prije romantizma stil nije trag duše, vecsvjedodžba o komunikacijskoj kompetenciji. »Der Stil war


damals eine erlernte Kunst, deren Regeln in Allgemeinenkeiner seiner Individualität zuliebe übertreten durfte.«88 W. G. Müller, citiran u

Sowinski (1999, 329). Nije li takav »nauceni stil« – filolog bi rekao, διδακτά –lako opisati prema pravilima po kojima su pisci ucili?Nisu li to, do XVIII. st, naprosto pravila anticke retorike,od Aristotela do Kvintilijana?

Skup stilistickih problema ovime se tek premještakorak dalje:

1. anticka retorika nije homogen, koherentan, nekon-troverzan i zatvoren sustav kakvim ga prikazuje npr.Lausbergova sistematizacija (Ax, 1976, 142; Novakovic,1995, 11–12; Plett, 2001, 125–126)

2. umijece stila usvajalo se više imitacijom nego ucenjem

Otud stilisticka uputa koju,kao posve neprimjerenu,odbacuje Bagic (1997), »Pišikako dobri pisci pišu«.Obilježja uspješnog stilatoliko su kompleksna daih nije bilo niti isplativoniti izvedivo pretakati upravila; lakše je i efektnijepokazati ih. Opus »dobrogpisca« zbirka je prakticnihstilskih znanja, potpunijai korisnija od bilo kojegstilistickog udžbenika iliprirucnika. Dakako, posvedrugacije misli doba kojesmatra da »književnikjezikom oblikuje zaseban,ni sa cim usporediv svijet«(Bagic, 1997, 6). Pa ipak,Bagicu i Novim kriticarimausprkos, cak i na podru-cju moderne beletristikejoš je živo shvacanje stilakao vještine; tržište nudiobilje prakticnih uputa zakreativno pisanje, uputakoje nude citav dijapazonpristupa, od objašnjavanjakako glagolska lica i vre-mena funkcioniraju kaostilski efekti – pa do vježbiimitacije tipa »I Am GarcíaMárquez«. Takva imitacijane cilja ni na kakvo ropskooponašanje, vec poticupisca da na osoban nacinreinterpretira odredeno op-cerašireno, ili opcepriznato,stilsko sredstvo ili stilskikompleks.

pravila; mnogo ucinaka konkretnog teksta retorickapraecepta reguliraju odviše opcenito ili cak uopce ni-kako, posebno što se tice obligatnih (primarnih, tj.gramatickih) izražajnih sredstava, na razini ispod se-kundarnog, fakultativnog ornatus (Landfester, 1997,3)

3. postojanje kolektivne stilske razine ne iskljucuje posto-janje individualne

Poseban je problem historijske stilistike upravo ovo su-postojanje kolektivne i individualne stilske razine u pro-ucavanom tekstu. Dok u suvremenom tekstu uglavnomintuitivno razlucujemo opca stilska obilježja od posebnih,kad citamo tekst iz prošlosti tudi su nam i opce i po-sebno, i postavljaju stilistickom istraživanju zamku kraj-nosti. Spitzerovski pristup može pogrešno konstruirati,pogrešno procitati individualnost (ili devijantnost) u tek-stu cije bi kolektivisticke i konvencionalne komponentes tocke gledišta vremena u kojem je djelo nastalo bilevažne bar koliko i one individualne (Lathuillère, 1986,282). S druge strane, podemo li od nad-individualnogstila lako cemo, nalazeci posvuda zajednicko, previdjetipojedinacno.


Tekst iz prošlosti i naša stilisticka norma

Ako su upoznavanje i uspostava izvornog kontekstapristup mio filolozima, razmatranju djela stare književ-nosti iz ocišta našeg doba, tj. modernog citaoca, sklonijisu književni teoreticari i kriticari. U Hrvatskoj su neštoslicno pocetkom šezdesetih godina prošlog stoljeca pred-ložili Zdenko Škreb i Radoslav Katicic, ušavši ujedno usvojevrsnu polemiku o historijskoj stilistici.

Škreba je na razmišljanje o ulozi citaoca potakla prak-ticna komunikacijska poteškoca.

Bio sam prisutan (. . . ) kad su ucesnici [jednog tecaja]složno upravo ismijali neke Davicove pjesme. Oni su biliuvjereni, da Davico njima nema što reci, da su te pjesmedokona književnicka posla; nisu znali, da ih ne odbijaDavicova vijest o covjeku, nego njegov stil. U onim daklepjesnickim djelima, koja slušaoci, gledaoci, citaoci primajukao razgovor sa suvremenikom, problem pjesnickogajezika u prvi mah uopce se ne ce postaviti. Ali što onda,ako taj pjesnicki jezik na nas ne djeluje kao pjesnicki jezik,tj. ako pjesnicko djelo ne budi u nama nikakav estetskidojam, cak ni estetsku indiferentnost, nego nam se prici-nja kao više manje zanimljiv antikvitet? Kao dokumenatpovijesti, a ne poezije? Tako ce redovito na citaoca nestruc-njaka (. . . ) djelovati pjesnicko djelo prošlosti, tj. onogadoba, koje se u osnovnim svojim životnim problemima,pa prema tome u svom nazoru o svijetu i životu bitnorazlikuje od našega. (Škreb, 1958, 97–98)

Prema Škrebu, ocito, strano je tijelo u komunikaciji današ-njice s prošlošcu upravo stil, te je nerazumijevanje moguceprevladati jedino ako se u poucavanju takvih djelâ po-sebno usredotocimo na povijesno uvjetovanu stilizaciju– na ono što Škreb naziva das Kunstwollen prošlosti: »što

Kao primjere Kunstwollennavodi Škreb virtuoznosthrvatskog baroka, klišejunacke narodne pjesme,pateticnost preporoda.Stilisticari bi rekli da seradi o nad-individualnimstilovima razdoblja i vrste.

je pisac tog djela držao, da se u pjesnickom stvaranju ra-zumije samo po sebi, bez cega on sebi svoj pjesnicki jeziknije mogao ni zamisliti« (Škreb, 1958, 100). Kriterij kojivraca smisao pojedinom stilu bio bi, pak, uvid u motivi-ranost stila izvanknjiževnim kontekstom iz doba nastankateksta.9

9 »E, tu bi sad bilo mjestada se s ucenicima izvršiusporedba klišea narodnepjesme i klišea šund litera-ture. Pokazalo bi se, kakosu prvi izrasli iz težnje, dase snažno u poruci ocitujusvijet, heroj, ideali i etikaodredenoga stupnja ro-dovske kulture kojoj je upovijesti pošlo za rukomda stvori tip covjeka, okom je Engels govorio snajvecim oduševljenjem.Ta tehnika junacke našenarodne pjesme odlikujese zbog toga, što se slikatijesnoga, ali snažnogasvijeta tako skladno oci-tuje u jednolicnim, ali vrloizražajnim stilskim sred-stvima, velikom estetskomuvjerljivošcu. A klišei šund-literature? Oni svijesnoreduciraju šaroliku, nepre-glednu, kaoticnu stvarnostkapitalistickoga ili impe-rijalistickoga društva nanekoliko stereotipnih, alinetipicnih crta, koje nas-toje prikazati tipicnima, itime namjerno iskrivljujusliku svijeta« (Škreb, 1958,101–102).


Pojedine je Škrebove stavove Katicic (1960a) shvatiodovoljno teorijski ozbiljno da bi ih poželio korigirati dalj-njim izvodima. On je upozorio da medu književnimtekstovima iz prošlosti postoje jedni, koji su za današnjegcitaoca nedvojbeno umjetnicki mrtvi, ali i drugi – navodiHomera, Shakespearea i Mažuranica – koji i dan danassnažno djeluju. Štoviše, stari tekstovi opcenito ne izazi-vaju danas iskljucivo odbojnost i nerazumijevanje; stoljecakoja dijele doba nastanka od doba recepcije donose timtekstovima novu estetsku vrijednost: car prošlosti. Katicicuvida i da dvije »jake« interpretativne pozicije – stajalištevremena u kojem je tekst nastao, i stajalište današnjice –nisu i jedine moguce, ili jedine »ispravne«:

kod djela, koja su kao književnost živjela stoljecima, kaoHomerovi epovi ili Vergilijeva Eneida, mogla bi se teoret-ski postaviti analiza sa stajališta svakoga od tih stoljeca,u kojima su se ta djela citala. U takvim je slucajevima iz-vanredno teško luciti sva ta razna gledišta (Katicic, 1960a,66).

Ali, buduci da Katicic govori o interpretaciji, a ne ostilu, mogli bismo pomisliti da »danas živa« djela žive –u skladu sa Škrebovom tezom – usprkos svome stilu, a nezbog njega; možda u tim djelima ima neceg drugog štoprobija barijeru kakvu modernim citaocima podiže »sta-rinski« stil (npr. neceg opceljudskog, ljudima univerzalnozanimljivog). No Katicic izricito tvrdi da na modernogcitaoca djeluju i »po sadržaju posve nezanimljivi« Gundu-licevi stihovi (iz Suza sina razmetnoga):

Ovdje zaista nema nicega, osim opojno bujnih rijeci. (. . . )A ipak se caru tih virtuozno skladanih rijeci današnjiliterarno senzibilni citalac ne može oteti. Dakako, on tone cita kao suvremenu literaturu, ali ta virtuoznost rijecitako je potpuna i u sebi zaokružena da i danas djelujeuvjerljivo (Katicic, 1960a, 70).

Stavovi hrvatskih književnih znanstvenika iz pedese-tih odjekuju u nazorima glavnog toka francuske stilistikes kraja stoljeca. Molinié (2001, 55) konstatira: ono što je


ocaralo gledaoce Cida 1637. nije isto što se dopalo gleda-ocima 1660, a isti ce tekst 1993. privlaciti možda necimtrecim. U ovakvim se interpretacijama fenomen stila,ocito, ispreplece s fenomenom književne vrijednosti. Nonejasnoce i interferencije mogli smo ocekivati cim je zaindikator stila prihvacen citaocev doživljaj. Nije nužnopozivati se na Riffaterrea; vlastito nam iskustvo pokazujekoliko su doživljaji prilikom citanja nediferencirani, di-fuzni, kompleksni. Pojedinacne niti morat cemo izdvojitinaknadnom, pažljivom i konzistentnom analizom.

Latinska stilistika n

Proucavanje jezicnih stilova latinskog danas u ci-jelosti pripada historijskoj stilistici. Situacija latinskestilistike dodatno je usložnjena osobitošcu jezicnog me-dija (»mrtav jezik«) i osobitom ulogom tradicije u porabi iproucavanju tog medija (»klasican jezik«).

Dvije faze latinskog jezika

Povijest latinskog dijeli se na dvije velike faze. Pr-vih dvanaest do cetrnaest stoljeca to je jezik poput svihostalih: latinski ima izvorne govornike, svoju primarnousmenu i o pisanosti neovisnu dimenziju (vulgarni la-tinski), te sve društvene, povijesne i regionalne varijantei registre živog jezika. No, najkasnije od VI. st. n.e. odovakvog se latinskog jasno odvaja posve drugacija vr-sta: formalni, artificijelni jezik koji se može nauciti samou školi, koji nikome nije prvi i maternji u smislu spon-tano usvojenog sredstva komunikacije i izražavanja. Tajdrugi latinski nije više jezik »organskog« naroda ili ple-mena. Radi se o jeziku zamišljene zajednice, konstruiranognadnacionalnog kolektiva ujedinjenog ideologijom, reli-gijom, kulturom, civilizacijom. Formalni latinski, nazivanjoš »klasicnim« ili »ucenim«, kodificiran je pisanošcu; unjegovoj je osnovi Kunstsprache, stilizirani jezik književ-nosti, vec dugi niz godina »zamrznut« u gramatickimprirucnicima poput Donatova i Priscijanova, u opusimaškolskih autora poput Cicerona i Vergilija, te u obrazov-nom sustavu izgradenom na ovim prirucnicima i teksto-


vima. Pragmaticno gledano, upravo je u zamrznutosti,u konzervativnosti, glavna vrijednost formalnog latin-skog. Jezik koji je standardiziran, pravopisno i gramatickipostojan – bitno stabilniji od usmenih vernakulara – neo-phodno je orude za komunikaciju na vece daljine, kakoprostorne, tako i vremenske.

Latinski i retorika

Fiksiranost i konzervativizam latinskog obilježilisu i njegovu stilistiku: klasicni filolozi odupiru se no-vim trendovima i »teorijama« slicno kao što se mijenamaodupire predmet njihova proucavanja. To znaci: dokVjernost ortodoksne kla-

sicne filologije rekonstruk-ciji izvornih citanja tolikaje da se citanje teksta sastajališta modernog citaocasmatra naprosto greškom,kao u sljedecem »Kata-logu uvjeta za uspješnuinterpretaciju«: »Nichts inden Text hineinlegen, z. B.a) eine moderne Ansicht,b) eigene Assoziationen mitAntikem oder Modernemohne deutlichste Hinweiseim Text, c) Ähnlichkeitenmit anderen Texten (außereindeutigen), d) Symboli-smen« (Maurach, 1998, 101,§ 80 A).

je stilistika »živih jezika« nastala odvajanjem od reto-rike – lomom toliko drasticnim da je retorika odbacenai zaboravljena, te se u lingvistici i znanosti o književ-nosti periodicno javljaju reinterpretacije retorickih ucenja(Chaim Perelman, Roland Barthes, Groupe µ, RichardLanham, Dubravko Škiljan, zbornik Tropi i figure itd.) – uproucavanju latinskog stila ovaj se lom nikada nije odi-grao. Filološka je struka u vlasti svoga predmeta; retorikadolazi u kompletu s latinskim, kao njegovo predinstali-rano interpretativno orude. Ovjerena je najprije time štopotjece iz antike, potom time što je još od antickog dobaintegralan dio obrazovnog programa, i napokon time štoje temeljni posao filologa rekonstrukcija: razumijevanjeteksta sa stajališta vremena u kojem je nastao. Zato Wol-fram Ax, u kritickom pregledu latinske stilistike, naprostoodustaje od pregleda, tematske i metodicke sistematiza-cije klasicnofiloloških stilistickih analiza zasnovanih naantickoj retorici: takvih radova ima previše.1010 Ax (1976, 141); usp. Land-

fester (1997, XI, 1). Ovaj ce pregled stoga naznaciti koliko je, i kako, ne-izbježna retoricka osnova bila u latinskoj stilistici nado-gradivana ili preoblikovana; koliko su i kako u latinskojstilistici korišteni lingvisticki i književnoznanstveni pris-tupi stilu.

latinska stilistika 47

Latinski i stilistika

Razmotrit cemo najprije stanje stilistike u latinis-tickoj matici. Nju cine istraživanja književnih tekstovarimske poganske antike.

Latinisticke teorijske refleksije o stilu

Axova studija pocinje preispitivanjem triju teorijskih Skup ocuvanih latinskihtekstova i sinkronijski idijakronijski je širi od kor-pusa poganskih književnihtekstova; no latinska stilis-tika, u cvrstom zagrljajutradicije, malo haje zanpr. epigrafsku, kršcan-sku, srednjovjekovnu itd.gradu. U takvom je odnosuinteresa važna iznimkaEduard Norden (1909); odnovijih radova, podatkeza stilisticku interpreta-ciju književnih tekstova iznatpisa crpi npr. ThomasHabinek (1985).

refleksija: radova americkog filologa Edwarda P. Morrisa(Morris, 1915), Ballyjeva ucenika Julesa Marouzeaua(Marouzeau, 1935), te polemickog doprinosa talijanskogfilologa Cesarea Bionea (u diskusiji s Marouzeauom izgodina 1936–1938).11 Po Axu, ova su razmatranja ujedno

11 Ax (1976, 13–67)

i najvažniji klasicnofilološki pokušaji teoretiziranja o stilu.No, i njihov je utjecaj na struku ostao ogranicen.

Prije gotovo stotinu godina, Morris je ukazivao napotrebu za konstituiranjem znanstvene latinske stilistike.Kritizirao je tadašnje istraživacke navike, upozorava-juci, izmedu ostalog, na problematicnost koncentracijena vrhunce književnosti: izvrsnost stila u tudem jezikui kulturi ne možemo spoznati bez poznavanja »normal-nosti«, prosjecnosti. Sam stil Morris proglašava jezicno-psihološkim fenomenom koji postoji u autorovu umu:stvara ga nagon za igrom i ukrašavanjem, za biranjemkapricioznijeg i dopadljivijeg oblika. To je zapravo ornatusviden sa stajališta autora.

I Marouzeau polazi sa stajališta autora. Slijedeci Spit-zera, on vidi stil kao odabir iz ukupnosti potencijalasaussureovske langue. Tim odabirom nastaje parole. Stilskiodabir, po Marouzeauu, biva usmjeravan glavnim i spo-rednim kontrolnim kriterijima. Sporedni su gramatickaispravnost i situacijska primjerenost (pri cemu su i jednai druga norma rijetko odredene i definirane do u detalje).Glavni vodic pri odabiru ostaje ballyjevska afektivnost:autor izražava vlastite emocionalne reakcije, stvarajuci


»višak informacije« kojim svladava otpore pri komunika-ciji.

U Marouzeauovu sustavu stilistika analizira odnosparole i langue: promatra konkretno jezicno ostvarenje usvjetlu repertoara raspoloživih mogucnosti. Odnos pa-role i langue odreduje i kriterije za prepoznavanje stilskogobilježja: gdje postoji samo jedan jezicno ispravan izraz,izbora nema, pa stoga nema ni stila. – Marouzeau uocavai ovisnost stila o komunikacijskim odnosima: stilska vri-jednost na strani pošiljaoca može biti drugacija nego nastrani primaoca. Zato je, kao i u svakoj komunikaciji, i uprijenosu stilskih vrijednosti nužna zalihosnost, gore spo-menuti informacijski višak, te stilski elementi ne ostajuizolirani. Oni ovise o kontekstu (o sadržaju): u konac-nici, tek kontekst jednoznacno potvrduje i odreduje stil.– Pošto smo pomocu repertoara i konteksta dijagnosti-cirali stilsko obilježje i kvalitetu njegove ekspresivnosti,potrebno je pojavu i vrednovati. Marouzeauovi su vrijed-nosni kriteriji primjerenost (temi, žanru, situaciji) i odnosprema tradiciji (originalnost ili konvencionalnost).

Bione je pak osporio samu mogucnost uspostaveznanstvene stilistike. On krece s pozicija koje nisu lin-gvisticke – promatra prakticnu, normativnu stilistiku –ali dolazi do problema koji se pokazao središnjim u op-celingvistickim raspravama o stilu nakon Ballyja: postojili stil na razini langue ili parole? Bione upozorava da je»apsolutna stilska norma« apstrakcija i fikcija; zbog togagube smisao kako preskriptivna stilistika, tako i ona des-kriptivna cije je polazište u lingua commune i univerzalnimstilskim ucincima. Dakle: univerzalno vrednovanje stilanije moguce.

Iscrpivši teorijske poticaje latinske stilistike, Ax(1976, 65–67) – s osloncem na suvremene njemacke stilis-ticare – predlaže i vlastiti, sveobuhvatan nacrt znanstvenestilistike, kao discipline koja se bavi jezicnom porabom(Sprachverwendung), stilom kao parole – drugim rijecima:


istraživanjem tekstova i skupina tekstova. Axova stilis-tika ima analiticki i sinteticki dio. Analiticki treba istražitifonološke, leksicke i sintakticke pojave, odredujuci ko-liko su u tekstu ucestale, kako su razmještene i medusobnokombinirane. Slijedi interpretacija, koja dobivene podatkepovezuje u cjelovitu sliku stila, te je objašnjava utjecajemrazlicitih konteksta (jezicnog sustava, norme, osobnostiautora ili citaoca – usp. dolje, s. 55 –, situacije iskaza,sadržaja, vrste i svrhe teksta, društva, razdoblja). Takodijagnosticiran stil valja, napokon, kategorizirati, odreditimu položaj unutar stila vrste ili razdoblja.

Axovo shvacanje stila kao nacina jezicne porabe utekstu ili skupini tekstova usvaja u kratkom teorijskomuvodu svoje stilistike Landfester (1997, 3–5), brižljivonaglašavajuci dva momenta:

1. stilsku vrijednost nose ne samo fakultativni (retoricki)ornatus, nego i obligatna (gramaticka) izražajna sred-stva. Stil postoji i bez otklona i bez figura

2. stil postoji u svakom tekstu i skupini tekstova, ne samou umjetnickoj književnosti

Landfester identificira i faktore koji odreduju hoceli neka jezicna pojava biti stilsko obilježje:

1. obilježje nije uobicajeno u svim tekstovima odnosnoskupinama tekstova, tj. nije dio nad-individualnogjezicnog sustava

2. pojavljuje se više puta u danom korpusu i nije slu-cajno (no puka analiza ucestalosti nece dati dostatnustilisticku analizu, buduci da duži tekstovi cesto nisuhomogeni)

3. kombinira se s drugim slicnim stilskim sredstvima u»komplekse« (npr. stilski kompleks »slikovitost« uklju-cuje metafore, metonimije, poredbe i personifikacije)

4. cesto naglašava estetsku dimenziju, pokazuje otklon odstandardnog i razgovornog jezika


5. cine ga dominantni stilski postupci; dominantnost sedokumentira statisticki ili kontekstualno – dokazomvažnosti konkretne upotrebe pojedinog stilskog sred-stva

Na koncu, trezveno filološki, Landfester proglašava »ro-manticnim snom« spitzerovsku ambiciju da se prekodominantnih stilskih obilježja dopre do jedinstvenog,individualnog nacela koje daje oblik i znacenje citavomumjetnickom djelu, objedinjujuci sadržaj i formu.1212 »dieser Traum hat bisher

zu keinen überzeugendenErgebnissen geführt undauch nicht führen können,denn in der Regel steheneinzelne dominante Stil-merkmale (. . . ) nicht ineinem einheitlichen Fun-ktionszusammenhang zurSinneinheit des Textes,«(Landfester, 1997, 5–6).

Elemente za opis stila Landfester, kao i Ax, nalazi nauobicajenim jezicnim razinama: fonem, morfem, leksik,recenica. U skladu s novijim lingvistickim spoznajama,tome dodaje i posebna stilska obilježja na razini teksta.Katalogizirajuci stilske pojave, Landfester crpi iz so-ciolingvistike (govori o jezicnim podsistemima poputdijalekata, razgovornog jezika, i Kunst- odn. Literaturs-prachen: jezika književnih vrsta), iz historijske lingvistike(spominje razdoblja pretknjiževnog, arhajskog, klasicnogi kasnog latiniteta), iz lingvistike teksta (opisuje koheren-ciju, izmjenu teme i reme), a i iz retorike (tropi i figure).

Vidimo da opisane klasicnofilološke refleksije o stilustoje cvrsto na stajalištu autora, uzimajuci u obzir even-tualno još i »normu«, koju shvacaju kao neutralan, ho-mogen, opcejezicni entitet. Metodološki, dok Marouzeaui Ax smatraju da opis stila mora voditi interpretaciji,Landfester ovaj potonji (po Axu i bitniji) dio stilistickogistraživanja diskretno zaobilazi. Zbog toga je Landfeste-rov uvod u stilistiku zapravo detaljan prirucnik za prvuAxovu fazu, za stilisticki opis; pa i na toj razini Landfesterse ogranicava na jezicne i književne fenomene vremenau kojem je tekst nastao, izostavljajuci odnos stila premasadržaju i funkciji teksta, izvanjezicne kontekste, stranuprimaoca / citaoca (dok Ax naznacava obje ove dimen-zije, kako smo upozorili na s. 49). Iza ovoga krije se opetzazor od hermeneutickih pitanja »kako odrediti relevant-nost stilskog ucinka« i »tko opaža stilski ucinak«, pitanjakoja su – kao što smo vidjeli – zbunila i spekulaciji sklo-


niju opcu stilistiku. Klasicnofilološka stilistika cvrsto sedrži vjere u znanstvenu zajednicu i objektivnu istinu: tkobude dovoljno pažljiv i temeljit pri citanju teksta, refe-rentne literature i postojecih strucnih radova, nece imatiproblema sa stilom.

Prakticna stilistika: opce

Možda smo preuranili s ocjenama; potrebno je jošosvrnuti se na široko polje latinske stilistike primijenjeneu istraživackoj praksi. Sistematizaciju i reprezentativneprimjere ponovo nudi Ax (1976). Njegovu cemo osnovumalo reorganizirati te joj dodati – ne pretendirajuci nasveobuhvatnost – podatke o nekim novijim radovima, te onekima koje je Ax izostavio jer se nisu eksplicitno izjasnilikao stilisticki.13 13 Usp. Pinkster (1980, 782)

Stilisticku praksu Ax dijeli ovako:

1. opce stilistike (»stilisticke gramatike«), kako deskrip-tivne, tako i preskriptivne;

2. retoricke analize;

3. radovi iz povijesti stila;

4. radovi o stilu pojedinih autora.

Ta se klasifikacija zasniva na raznorodnim kriterijima(moguce je zamisliti npr. retoricku analizu pojedinogautora), te bismo mi prakticnu stilistiku antickog latin-skog radije podijelili na opcu i posebnu. Opci su radovioni koji polaze od ukupnosti ocuvanog korpusa tekstovarimske antike, a posebni proucavaju dijelove tog korpusa(razdoblje, vrstu, opus, tekst pojedinog autora ili višenjih).

Unutar ovih skupina (bilo Axovih, bilo naših) stilis-ticki se radovi razlikuju po teorijskoj osnovi, cak i kadona ostaje nereflektirana i implicitna. Jedni se oslanjajuprvenstveno na jezikoslovlje, gramatiku i historijsku lin-gvistiku, drugi na retoriku.

Ovdje prepoznajemogranice opce filološke pre-dodžbe o opsegu stilistike:u principu se ne smatrajustilistickima istraživanjakoja jezicno-stilske cinje-nice gledaju kroz prizmuknjiževnoznanstvenihteorija (npr. genologije,naratologije) i povijesti(tipa »književna kultura uRimu«). Postoje, dakako,i iznimke, kao Michaelvon Albrecht, koji se – vrlodiskretno, bez naglašavanjateorije! – oslanja na barthe-sovska naratološka ucenja,razmatrajuci pripovjednestrukture kao »sintaksu navišoj razini« (usp. Albrecht,1995, 12).


Opca stilistika pokušava sustavno opisati izražajnasredstva citavog jezika. Njezina »gramaticka« podvrstas lingvistickim je proucavanjem oblika i povezivanja ri-jeci povezana na dva nacina: prvo, istražuju isti predmet,iako s razlicitih aspekata; drugo, gramaticka stilistikagradu organizira po gramatickom sustavu kategorija(zvuk, rijec, recenica, nadrecenicna cjelina). Gramatickestilistike ceste su u živim jezicima; latinski su predstav-nici Marouzeau (1935), potom – kako smo vidjeli gore(s. 50) – Landfester (1997), te stilisticki dodaci referentnimznanstvenim gramatikama (Kühnerovoj i onima Sch-malza, Leumanna i Hofmanna, te Hofmanna i Szantyra).Neprikladnost dijakronije

kao polazišta opcestilis-tickog opisa potvrdujureferentne gramatike:»Ausgangspunkt ist dasaus seinem Kontext gelösteisolierte Sprachfaktum, dasin einer durchweg historisc-hen Perspektive auf seinenjeweils ‚eigentümlichen’Gebrauch überprüft undden einzelnen Autoren, li-terarischen Gattungen oderSprachschichten zugewi-esen wird. (. . . ) Sicherlichlässt sich nicht leugnen,dass besonders die beidenletzten Abschnitte [in derStilistik von Schmalz]Stilistiches versprechen,man wird aber vergeblichnach einem Unterschiedzwischen den ersten vierAbschnitten und dem allge-meinen Syntaxteil suchen.«(Ax, 1976, 100)

Opcu stilistiku koja se oslanja na retoricku teoriju nudekapitalni prirucnik Lausberg (1960), te Norden (1909) iLeeman (1963); potonji su tematski i metodološki na gra-nici stilistike i književne povijesti kao i na granici opce iprakticne stilistike (Ax, 1976, 195–196).

Neovisno o odabranoj teorijskoj podlozi, opca stilistikamože svoj predmet razmatrati na dva nacina: u sinkronijiili u dijakroniji. Sinkronijski ce pristup opisivati sustavstilskih pojava, a dijakronijski mijene koje su pojedina stil-ska obilježja doživjela putujuci kroz vrijeme i sudjelujuciu razlicitim sustavima. Ax (1976, 106–107) podsjeca naSaussureovu uputu da istraživac, kad bira izmedu sinkro-nije i dijakronije, treba dati prednost gledištu koje boljeodgovara specificnosti predmeta; stilisticko istraživanjemora biti primarno sinkronijsko, nije moguca stilistika kojabi bila »historijska« poput historijske gramatike. Stilskiaspekt jezika mnogo je tješnje vezan s konkretnim ostva-renjem – s tekstom u kojem postoji – nego što je to slucajs gramatickim aspektom.

Stilistika koja opisuje sinkronijsko stanje prošlog sus-tava mora znati gdje su granice tog sustava; kada granicenisu definirane (ili su definirane šire nego što je obicajemprihvaceno), kriticari se bune zbog anakronizma, zbogskracivanja perspektive14 (ako stilisticki opis biva izve-

14 Ovo je isti problemna koji Voncina (1976)– vremenski paralelnos Axom! – upozorava ukontekstu stare hrvatskeknjiževnosti; usp. gores. 38.

den sa stajališta tog prošlog sustava, što latinska stilistika


redovno cini). Nedostatak svijesti o dijakronijskim odno-sima pokazuje npr. Marouzeau (1935), kad sa stanovištapsihologije govornika bivaju interpretira dublete poputmihi / mi, -eris / -ere (Ax, 1976, 88–89). Kao potiskivanje di-jakronijske dimenzije može se shvatiti i »homogenizacija«zamijecena u Lausbergovoj sistematizaciji retorike, usp.gore s. 40.

Prakticna stilistika: posebno

Proucavanja konkretnih problema na razmedi opcei posebne stilistike bave se velikim nad-individualnimstilskim kompleksima, koje bi lingvisti nazvali funkci-onalnim stilovima (usp. gore, s. 28). Ovakvi su radovi(Hofmann, 1926, 1980, temeljen na Ballyju), (Axelson,1945, leksikološko istraživanje), te (Maurach, 1995), sis-tematizacija zasnovana na filološki preciznom »zdravomrazumu« uz standardnu gramaticku i retoricku termino-logiju. Možemo ovamo ubrojiti i

studije o ranokršcanskomlatinskom tzv. Nijmegenskeškole oko Josefa Schrijnena(nakon 1919; Schrijnen i os-tali od Meilleta preuzimajusociolingvisticke spoznaje,a jezik opisuju tradicional-nim kategorijama), ako nebismo ovakve radove radijesvrstali u stilistiku vari-janata latinskog (v. dolje,s. 63).

Potom dolaze posebni prakticno-stilisticki radovi uužem smislu. Tipove odreduje Ax (1976):

1. »imanentna« analiza i interpretacija, za koju proma-trani tekst »sam« odabire najbolji pristup; to je close re-ading klasicne filologije. Pociva na holistickom shvaca-nju stila kao umjetnicke posebnosti teksta, posebnostikoja odreduje ne samo mikrostilisticku jezicnu razinu,vec i makrostilisticke – nadrecenicne ili tekstualne –karakteristike, poput kompozicije. Pretpostavlja se dastilske pojave razlicitih razina konvergiraju, pri cemu i»gore« i »dolje« djeluje identican kreativni princip

2. gramaticko-stilisticki katalog autora ili teksta, gdjese po rubrikama popisuju morfološke i sintaktickeosobitosti »jezika i stila«, cesto bez daljnjih refleksija iinterpretacija

3. statisticke, odnosno kvantitativne analize stila (usp.dolje s. 58)


4. proucavanje imitatio, utjecaja jednog autora na drugog

5. argumentacija pri datiranju, atribuiranju i kritici tek-sta (stilistika je ovdje shvacena kao pomocna struka);nažalost, stilisticki argumenti cesto s jednakom uvjer-ljivošcu podržavaju dijametralno oprecna rješenja istogpitanja

6. diferencijacija stilova kao sredstvo karakterizacije li-kova; zasniva se na usporedivanju stilova unutar istogteksta, dovodeci tako u središte pažnje nehomogenoststila

7. geneza stila, tj. mijene stila unutar opusa pojedinogautora (npr. kako Tacit izgraduje »tacitovski« stil); iovdje proucavanja istog predmeta dovode do protu-rjecnih zakljucaka, a sredstva istraživanja najcešce sustatisticke analize leksika i sintakse

8. proucavanje ekspresivnosti, stila kao izrazu autoroveosobnosti; ovaj spitzerovski psihologizirajuci pristupu latinskoj stilistici nije osobito popularan (sjetimo se,latinistiku obilježava cvrsto uvjerenje da je u rimskojknjiževnosti udio osobnosti manji od udjela tradicije,vrste, poetike i retorike)

Kako prakticna istraživanja latinske stilistike doprinose

Iz perspektive pocetka XXI.stoljeca vrijedi podsjetitikoliki su zapravo pomak uproucavanju književnostidonijela nacela opce lin-gvistike – nacela koja senama cine samorazumlji-vima, na koje smo naviklido te mjere da ih više i neprimjecujemo kao »lingvis-ticka«. O tome je, posebnošto se ranokršcanskih ibiblijskih tekstova tice,ostavila svjedocanstvoChristine Mohrmann: »Il afallu presque 25 ans pourfaire comprendre aux non-linguistes que le terme de‚langue de groupe’, ‚languespéciale’ ne signifie pas unelangue particulière, maisune variété de la languecommune, résultant d’unedifferénciation sociale ausens le plus large du mot,«(Mohrmann, 1977, 94–95).

metodološkim i teorijskim promišljanjima? Najcešce pri-licno slabo, buduci da, bez obzira na korisnost dobivenihrezultata, glavnina radova svoja polazišta i pristupe nepropituje posebno niti ih eksplicira. Stilska se grada opi-suje standardnim i »školskim«, tj. tradicionalnim, lingvis-tickim, retorickim i književno-teoretskim kategorijama, uzeventualno reorgaiziranje grade u retorikom nadahnutecjeline (na tragu Schmalzove gramatike; npr. Maurach(1995): das Bildhafte, Setzungen und Ersetzungen, Angle-ichungen, Fügung und Ordnung). Kao pozitivan trendposebne latinske stilistike Ax (1976, 265) prepoznaje po-mak od opisivanja pojedinosti ka sintetickoj interpretacijistila u tekstu, premda takvu sintezu i dalje ometa jed-nodimenzionalno shvacanje stila (stil iskljucivo kao izrazosobnosti).


Inspirativni primjeri

Primicuci se latinskoj stilistici sa stanovišta stilistikeopcenito, našli smo medu prakticnim latinistickim istra-živanjima nekoliko zanimljivih metodoloških poticaja imomenata. To su:

1. gramaticki ogledi temeljeni na uvidima suvremenelingvistike

2. opisi funkcionalnih stilova u kontekstu jednog djela3. antropološki utemeljena istraživanja4. kvantitativna stilistika klasicnog latiniteta5. napokon – kao najzacudniji u okvirima latinske stilis-

tike – tragovi stilistickog eksperimenta, s naznakamainterveniranja u proucavani tekst

Želja da se stilske pojave jednog jezika i njegovihtekstova na latinskom interpretiraju u okviru suvremenegramatike, kao što smo vidjeli, prvi je pokretac modernestilistike. No ta je želja zapravo prilicno rijetka u kla-sicnofilološkoj stilistici. Ondje prevladava gramatikatradicionalnog tipa, a alternativni gramaticki opisi (poputonog Pinksterova) relativno su rijetki. Primjene suvreme-nih gramatickih spoznaja na stilsku dimenziju latinskihtekstova nalazimo u kontekstima u kojima je stilistika se-kundarna. U našem uzorku, kao »cisti« lingvist predstavljase Panhuis (1981, 1984), dok Hall (1998) svoj rad vidi kaoprilog »društvenoj povijesti«.

Panhuis

Dva rada Dirka Panhuisa primjenjuju lingvistickuteoriju funkcionalne recenicne perspektive (kako ju jerazradila Praška škola, osobito V. Mathesius i J. Firbas)na po jedan problem upotrebe latinskog glagola. Pro-matrane su pojave na prvi pogled gramaticke prirode:funkcija pasiva, položaj glagola u recenici. Ispostavlja se,medutim, da su snažno uvjetovane kontekstom, odnosno,prema Panhuisovoj interpretaciji, žanrom (mogli bismo


reci i: funkcionalnim stilom) diskurza kojem pripadaju.Izvodenje opcenitih za-kljucaka, poput: »Topicshift turns out to be avery important reason forpassive verbs to occur inmain clauses in ClassicalLatin narrative discourse«,(Panhuis, 1984, 238) naosnovi uzorka dobivenogod jednog autora moglo bise i metodološki osporavati.

Jednom je to topografski ekskurz u Commentarii de belloGallico (Panhuis, 1981), drugi put narratio u Ciceronovimsudskim govorima (Panhuis, 1984). U potonjem tekstuPanhuis ne otkriva što ga je navelo da opcejezicni feno-men promatra upravo na ovakvom uzorku, dok se onajprvi inspirira jednim statistickim opažanjem.

Panhuis najprije opiše uoceni fenomen, potom ga tu-maci – sa stajališta autora teksta, ili pošiljaoca poruke. ZaCezara pretpostavlja interkulturalnu i situacijom uvje-tovanu motivaciju: »Since topography has not been de-veloped in Rome as a literary genre, it retains foreignlanguage structures in Caesar’s hurried translations«(Panhuis, 1981, 305). Kod Cicerona, medutim, motivi suformulirani neutralnije, tako da vrijede i za pošiljaoca iza primaoca informacije: »the passive (. . . ) signals a topicshift« (Panhuis, 1984, 235).

Panhuisovo pisanje u strogo egzaktnoj, algoritamskojPanhuis govori o »karak-teristikama«, »registru«,»Cezarovu klasicnom lati-nitetu«, no »stil« spominjetek u sažetku i zakljucku(Panhuis, 1981, 296, 305–306), upotrijebljen bezposebnog isticanja i tema-tiziranja: »conventionalmilitary and administrativereporting style«, »Caesar’sClassical style with predo-minantly final verbs«, »thestyle of the (topographical)genre«.

formi karakteristicnoj za »tvrde« znanosti, s opreznim iopce primjenjivim, objektivno formuliranim interpreta-cijama, bez oklijevanja bismo proglasili lingvostilistickimistraživanjima – kad bi autor cešce isticao sam termin»stil«.

Zundel

Dok Panhuis istražuje dijelove tekstova, Eckart Zun-del (1981) prihvaca daljnji stilisticki izazov, proucavajucistil opsežnog djela, Kvintilijanove Institutio oratoria. Oda-brano je djelo povrh toga udžbenik, što znaci da iz naše,a djelomicno i iz anticke perspektive ne pripada »lijepojknjiževnosti«. Zundela zanima prvenstveno nehomogenostistraživanog teksta, okolnost da u njemu supostoje dvanacina govora: Lehrbuchstil i rhetorischer Stil. Stil je, u riffa-terreovskom duhu, shvacen prvenstveno interpersonalno,kao sredstvo komunikacije:


Von den Untersuchungen der Stileigenschaften einesAutors erwartet man sich ein besseres Verständnis desselbstverständlich auch in der Antike wirksamen Wech-selverhältnisses zwischen Autor und Publikum (Zundel,1981, ibid.)

Stil udžbenika Zundel identificira prema pretpostav-ljenim univerzalnim, civilizacijski neovisnim nacelima.Ovaj stil obilježavaju jasnoca i jednostavnost (dictio plana),dok se suprotni stilski pol prepoznaje po afektivnosti istandardnom retorickom ornatus. Zundel prikazuje i raz-mještaj dvaju stilova (odnosno, mjesta njihovih posebnouocljivih realizacija) u tekstu, na koncu se pitajuci zaštoKvintilijan govori na razlicite nacine, i što uvjetuje odabirpojedinog stila. Odgovori su ujedno interpretacija cijeleInstitutio oratoria s interpersonalnog stajališta: tekst želidjelovati na razlicite skupine primalaca.

Hall

Svoje interpretativno oruðe Jon Hall (1998) nalaziu pragmalingvistici (i onom dijelu antropologije na ko-jem ta grana jezikoslovlja pociva). Kroz jedno Ciceronovopismo, fam. 5,12, upuceno Luciju Lukceju, Hall prati na-petosti i balansiranja koje u interpersonalnoj komunikacijiproizvodi »face-threatening« cin zahtjeva, osobito u pisa-nom obliku (usp. Hall, 1998, 309).15 Identificirani nacini

15 »The problem that (Ci-cero) faces is this: hisambition drives him tomake a potentially intrusiverequest and tempts him tobe as coercive as possible.And yet he is also awarethat he must observe cer-tain precepts of courtesy«(Hall, 1998, 310).

rješavanja komunikacijskog problema – Hall govori o»strategijama« – bivaju naknadno potvrdeni u daljnjemCiceronovu pismu slicne namjene (fam. 9,8, Varonu). Zanas to znaci da bismo fenomene koje je Hall uocio moglitumaciti kao stilske crte jednog tipa Ciceronovih pisama,govoreci, zajedno s Michaelom von Albrechtom u sintetic-kom pregledu Ciceronovih stilova: ono što uvjetuje stilskeodabire jest inventio, autorov strateški plan odabran upromatranom tekstu (von Albrecht, 2003, 4–8).16

16 Inace, Hall je, poput Pan-huisa, rezerviran premapojmu »stil« i cini se daga shvaca prilicno usko:odreduje prethodne inter-pretacije kao »a severelylimited critical approachthat extends little beyondquestions of character orformal style«, zakljucujuci:»When Cicero describesthe letter to Atticus asvalde bella, he is referring tomuch more than its stylisticornament« (Hall, 1998, 308,318).

Suocen sa zbunjujucim fenomenima tekstova tudegvremena i tude kulture, Hall traži kategorije dovoljno


opcenite da bi ih dva vremena i dvije kulture dijelili,kategorije kao što je »obraz« (face) u meduljudskoj ko-munikaciji. Tude vrijeme i tuda kultura tu se ne tumaceiskljucivo iz toga vremena i kulture (odnosno, iz onogašto naše vrijeme i kultura misle da tude vrijeme i kulturamisle).

Hall je zanimljiv iz još jednog razloga: podsjeca da ufilološkim interpretacijama vjernost stajalištu izvornogautora, vremena i kulture ima jasne granice. Izvještaj o is-traživanju pocinje, naime, isticanjem jedne proturjecnosti:dok je Ciceron, kao autor pisma fam. 5.12, bio svojim dje-lom izuzetno zadovoljan – toliko da se time hvalio predAtikom – moderni se komentatori nad tim istim fam. 5.12

zgražaju, citajuci u pismu »nevjerojatnu taštinu i cinicnioportunizam« (Hall, 1998, 308).17 Dakle, ako se radi o17 Proturjecnost naknadno

biva izgladena tumacenjemda je Ciceron bio zadovo-ljan stilskom dotjeranošcusvoga pisma.

formi, priznavat cemo anticka svjedocenja i anticki ukus;no, cim se prijede na sadržaj, vrijede naša mjerila, našegledište odmah postaje nadmocno antickome. Ovdje uigru neizbježno ulaze subjektivnost i kulturalna uvjeto-vanost: »Whether we consider this phrasing disturbinglydirect or admirably frank depends on a variety of fac-tors, not least on our own societal norms of directness inspeech,« (Hall, 1998, 310). No klasicnofilološka matica po-željnim proglašava upravo odmicanje od ovih »društvenihnormi«.1818 In nuce verziju programa

odmicanja vidi gore, s. 46

(Maurach, 1998, 101, § 80

A).Stilometrija

Velik dio korpusa antickih tekstova (i grckih i latinskih,ukljucujuci i epigrafiku i kršcanske) danas je dostupan ustrojno citljivom obliku, u pouzdanim bazama podatakakao što su Thesaurus Linguae Graecae, Packard HumanitiesInstitute, Cetedoc Library of Christian Latin Texts i BibliothecaTeubneriana Latina, ili cak u slobodno dostupnim internet-skim zbirkama (Perseus Digital Library, The Latin Library).

Posebno bismo istakli jošslobodno dostupnu, spe-cijaliziranu višejezicnubazu Chicago Homer, koja sekoristi mogucnostima pre-trage i prikaza elektronskogteksta kako bi citaocima(i onima koji znaju grcki ionima koji ne znaju) pribli-žila posebnosti rane grckeepike. Strojno citljive baze snažan su poticaj stilometrijskim ana-

lizama. Clayman (1992) razvrstava takve analize u dvijevelike skupine:


1. Jednostavna prikupljanja podataka koji ce – najcešceprezentirani uz minimum statisticke obrade – poslužitikao temelj buducih radova:

The scholarly objective is simply to establish a baselineof information about literary language with which newdata can be compared so what is stylistically uniquewill not be confused with what is ordinary (Clayman,1992, 385)

2. Prikupljanja podataka radi provjere hipoteza, uglav-nom vezanih uz atribuciju i kronologiju. Clayman(1992, 387–88) istice postojanje metodološki osviješte-nih i sofisticiranih klasicnofiloloških radova te vrste

3. Podvrsta kvantitativnih istraživanja s hipotezom us-mjerena je na elemente koje bismo mogli nazvati tek-stualnima i književnima – elementi s razina viših odjezicnog izražavanja unutar recenica (usp. gore 21).Kao i u opcoj stilistici, tj. u stilistikama živih jezika, i uklasicnofilološkim su stilistikama takva istraživanja tekna pocetku.19 19 Neke dosad dotaknute

teme: verbalne slike starostii mladosti u Euripidovimdramama, topološke struk-ture Nove komedije, odnosstila i lika u Heroidama,kriteriji za relativnu da-taciju homerskih formula(Clayman, 1992, 388).

Zvuk i sadržaj u rimskom pjesništvu Meðu latinistic-kim stilometrijskim istraživanjima posebno bismo istaklinoviju disertaciju Matthewa Williamsa o odnosu zvuka isadržaja u poeziji, na primjeru Horacijevih Oda, knj. 1–3

(Williams, 2004). Radi se o vrlo odmjerenom, eksplicit-nom i promišljenom istraživanju koje svaki svoj korakpažljivo važe, postavlja relativno skroman cilj – Williamsželi, pod pretpostavkom da u poeziji postoji veza izmeduzvuka i sadržaja, ponuditi razraden sustav za analiziranjete veze – a za pronalaženje i procjenu »sonancija« (sonan-ces) temeljenih na »harmoniji« ili »repeticiji« koristi se»jednostavnom metodom numericke analize kojom racu-nalo može iz teksta izdvojiti potencijalne sonancije« da bipotom rezultate procjenjivao i dopunjao »prirodnijim«,»impresionistickim« nacinom pažljiva ljudskog citanja.Rezultate Williams prikazuje u dvije dimenzije: kao ka-taloge harmonijskih i repetitivnih sonancija iz cjeline Od.1–3, te kao detaljnu interpretaciju dviju zasebnih oda.


Ova analiza latinske poezije stoji na razmedi fonetikei semantike, ili književne kritike (kao najvažnijeg lingvis-tickog prethodnika Williams istice Romana Jakobsona 20,20 Roman Jakobson i

Linda R Waugh, Thesound shape of language,Indiana University Press,Bloomington, 1979

a od filologa Marouzeaua i L. P. Wilkinsona 21). Williams

21 L. P. Wilkinson, GoldenLatin artistry, UniversityPress, Cambridge, 1963

se pita što, kako i zašto: najprije razraduje teorijsku shemuza opis odnosa zvuka i sadržaja, potom nudi proces zaprocjenjivanje zvucnih svojstava poezije i za pronalaženjepažnje vrijednih skupina zvukova, da bi napokon teorijui proces provjerio prakticnom primjenom, koju ce kon-trolirati književno-kritickom interpretacijom rezultata(i onoga što postoji, ali u rezultate nije ušlo).22 Citalac22 Williams (2004, 369)

suocen s racunalom razvija, kako bi ispitao nama teškodohvatljiv fenomen, strategiju eksplicitniju i definiranijunego što je uobicajeno. I rezultati su možda ograniceniji itrezvenije formulirani (nema širokih poteza tipa »Horaci-jev je zvuk takav i takav«), ali su tijekom argumentiranjamnoge naizgled samorazumljive tocke pomno preispitanei redefinirane.2323 Usp. npr. pitanje kako se

doživljava zvuk u poeziji(Williams, 2004, 10–11), ilikojom metodom statistickimjeriti i testirati devijacije ukorpusu pjesnickih tekstova(Williams, 2004, 173–186).

Eksperiment

Ostaje jedna metoda stilistickog istraživanja koju kla-sicna filologija tek sluti, iako za nju postoji široka osnovau tradiciji upotrebe latinskog. Radi se o istraživanju stilakroz njegovo transformiranje – ili, još bolje, deformiranje(Ramsay, 2002; McGann, 2004). Evo koje smo naznakeovog pristupa prikupili u svom uzorku.

Tacit je poslužio kao polazište za propitivanje klasic-nofilološkog stilistickog pristupa opcenito (Richter (1999),Ax (1976, 271–72)). Will Richter zapazio je da sklonostjezicnim ekstravagancijama nije Tacitovo presudno obi-lježje: neobicne rijeci i sintagme mogu biti nadomještene»normalnima« a da to ne poništi das Stilganze:

Wenn infensus, supplicia luere oder consilia miscere in ihrerkonnotativen Bedeutung und ihrer singulären Fügung denWert des Gesuchten, Auffälligen haben, so bedeutet dasnicht zugleich, dass dieser Wert auch stilkonstituierendist. (Ax, 1976, 275)


Drugi je eksperiment proveo Eduard Norden u AntikeKunstprosa, pokazujuci kako bi recenicu Katona Stari-jeg, na kasnijem stupnju razvoja rimske proze, redigiraoCiceron (Norden, 1909, 166).

Ein Beispiel für die λέξις εἰρομένη (. . . ): homines defoderuntin teram dimidiatos ignemque circumposuerunt, ita interfece-runt (wofür Cicero geschrieben hätte: homines in terramdefossos igni circumposito interfecerunt. . . )

Na Nordenov opit kasniji stilisticar reagirat ce ovako:

It must be pointed out that the sentences are not identicalin content or in color, the original being fuller and moresuccessful in both respects, and that Norden’s sentence isnot particularly Ciceronian. (Gotoff, 1979, 68)

Richter, Norden i Gotoff doticu pregršt osjetljivihtocaka stilistike, kako latinske, tako i opce.

1. kroz ovakve transformacije interpretatori tekstu pris-tupaju sa stajališta citaoca, i to citaoca koji reagira natekst

U tocki 3. naglašavamopridjev »eksplicitan«, jersu i spekulativni postupcipoput rekonstrukcijeizgubljenih tekstova naosnovi fragmenata, ilipoput plemenita filološkogumijeca emendacija ikonjektura, u biti takodervrste igranja tekstom (iakose predstavljaju kao strogoznanstveni i objektivnizahvati).

2. interpretatori tekstu pristupaju aktivno, ne tretirajuciga više kao nešto dano, nepromjenjivo i »sveto«

3. zacudnost ovakva postupka unutar moderne filologijepokazuje koliko je struka nenaviknuta i na eksplicitanpristup citalackog odgovora i na eksplicitnu zaigranost.

4. ako je Tacit još uvijek Tacit i pošto mu oduzmemonjegovu najuocljiviju jezicnu karakteristiku – gdje za-pravo prebiva Tacitov stil? Nadalje, ako se ista recenicaNordenu cini ciceronovskom, a Gotoffu »ne osobito«takvom – gdje je uzrok razlicitosti njihovih mišljenja?

5. zahvat u latinski tekst iznosi na vidjelo krupan pro-blem stupnja jezicne kompetencije u latinskom (drasticnerazlike postoje medu kompetencijama korisnika kojimaje latinski drugi jezik).

Razlike u kompetenciji bitno odreduju poimanje stila ina stav prema stilu. Još se Norden – koji, naglasimo, An-

Latinisticka stilska kom-petencija trenutno je udrugom planu u hrvatskomi, koliko je meni poznato,angloamerickom visoko-školskom obrazovanju;tome se pokušavaju suprot-staviti Minkova i Tunberg(2004). S druge strane,u njemackoj filologiji jošuvijek su, cini se, važneLateinische Stilübungen, tra-dicionalno koncipirane kaoprevodenje tekstova s nje-mackog na latinski. Moždasmo se »nägelsbachovske«stilistike – one koja tekstovene opisuje, vec generira –prebrzo odrekli. Možda jeto važan stupanj pripremeza senzibiliziranje na stil,kad se radi o stilu stranogjezika.

tike Kunstprosa piše odlucno sa stajališta individualnog


citaoca, koliko god to stajalište bilo akulturacijom modi-ficirano, prošireno, nadogradeno – još se, dakle, Nordenmogao bez krzmanja upustiti u sastavljanje vlastite cice-ronovske recenice; u njegovo je vrijeme aktivna porabalatinskog još uvijek itekakav sastavni dio obrazovnih pro-grama na svim razinama, od osnovnoškolske do sveuci-lišne. Nasuprot tome, na pocetku dvadeset prvog stoljecapoznavanje je latinskoga prvenstveno pasivno. Vladanjejezikom i dalje podrazumijeva gramaticku kompetenciju– dobri ce znalci bez problema sastaviti gramaticki korek-tnu recenicu, cak i cijeli tekst – ali je stilska kompetencijau drugom planu, velikim dijelom prepuštena intuiciji.

Ovdje slutimo kljuc Richterova tacitovskog problema.O raskoraku školske stan-dardizacije i stvarnog stanjau tekstovima usp. kako vonAlbrechtova upozorenja naiznenadujucu raznolikostCiceronova stila, tako iopasku dvojice recentnihredaktora kanonske školskegramatike: »Wir warenüberrascht, wie viele ’Tat-sachen’, die wir in Schuleund Studium gelernt undin Deutsch-lateinischenKursen gelehrt haben, sichbei genauer Überprüfungder Quellen als nicht hal-tbar erwiesen« (Menge,2000, XII).

Da, neobicne Tacitove rijeci i sintagme mogu biti nado-mještene »normalnima« a da ne dovedu do stilske nepre-poznatljivosti – ali u cijim ocima? Prvenstveno u našim, uocima doba kojemu je norma pasivna poraba latinskog,doba ciji je latinski prvenstveno gramaticki standardizirani sistematiziran latinitet kanonskih školskih autora.

Stilistika varijanata latinskog n

Istakli smo da latinski jezik nije jedinstvena cjelinaniti sinkronijski niti dijakronijski (usp. gore, s. 45). Ovdje,medutim, moramo naglasiti da niti sam formalni latinski,standard rimske književnosti fiksiran pisanošcu, gramati-kama i obrazovnim sustavom, nije nepromjenjivo jezicnoustrojstvo. Ove okolnosti postavljaju pred stilisticara spe-cificne probleme, o kojima ce ovdje biti rijeci.

Najprije cemo, medutim, ukratko prikazati neke va-rijante formalnog latinskog: jednu suvremen pogansko-antickom standardu (na kršcanski latinski) i na dva dija-kronijska fenomena (srednjovjekovni latinski i novolatin-ski).

Kršcanski latinski

Tijekom II. st. n.e. »poganskoj« se latinskoj književnostipridružuje kršcanska. Njezin se jezicni izraz dramaticnorazlikuje od tradicionalnog: kršcani pišu drugacije od po-gana. Cine to dijelom zato što žele biti drugaciji, dijelom U poganskoj pisanosti

kasne antike tradicija nad-jacava suvremenost, takoda književni i strucni jezik,vjerni standardu Cicerona iCezara, postaju sve dalji odsvog povijesnog konteksta,sve knjiškiji, i sve zatvore-niji za inovacije. Ovakavsustavu novine prihvacatek izolirano, kaoticno,sporadicno, neizbježno ihkvalificirajuci kao pogreškeili pjesnicke slobode.

zato što im je publika drugacija (u prosjeku nižeg društve-nog ranga, nasuprot elitnoj publici poganskih tekstova),dijelom zato što ne znaju drugacije. Kršcanska književnostodbacuje standardne, školske retoricke tehnike (ili bitnosuzuje njihov repertoar), i otvara se jezicnim pojavamagovornog latinskog, kršeci nacela kako jezicnog purizma,tako i dolicnosti izraza (aptum).

Prevodiocima Vetus Latina najvažnije je bilo slijeditislovo svetog izvornika pa su, prema potrebi i bez krzma-


nja, naprosto prenosili grcke rijeci, kovali latinske neolo-gizme, preslikavali grcku sintaksu (a preko nje semitsku);da i ne spominjemo kako su sam izraz i slikovnost Biblijenešto posve drugo u odnosu na književnost poganskeantike. Cinjenica da su ovako »pucki«, »priprosto«, »raz-barušeno« i »svaštarski« prevodeni najautoritativnijitekstovi mlade religije osigurala je (kod kršcana) legiti-mitet brojnim zahvatima u jezik koji su za rimska mjeriladevijantni.

Postupno, stvara se amalgam biblijskog i ranocrkve-nog »anti-standarda« i pogansko-književne, retorikom iklasicizmom definirane norme. Amalgamiranje pocinjekod Tertulijana, slijedi ga (u Crkvi utjecajniji) Ciprijan.Augustin se vec suvereno krece kroz nekoliko kršcanskihregistara, od onog formalnog i bliskog klasicistickom, do»popularnog« propovjednog. Kršcanske pisce – propo-vjednike, naucitelje, širitelje i voditelje Crkve – zanimaponajprije funkcionalnost jezika: za njih su dozvoljena idobrodošla sva sredstva koja publika razumije i koja napubliku djeluju.

Postojanje kršcanskog latinskog standarda definitivnoje potvrdeno krajem IV. st, kada crkveni oci – opet osobitoAugustin – umjesto da se ispricavaju zbog kršcanskeporabe jezika pocinju opisivati ili propisivati posebnostite porabe (Mohrmann (1961a, s. 355–357), Sheerin (1996,s. 158–159)). Kršcanski latinski možda nije poseban jezik,kao što je smatrala Nijmegenska škola, ali u svakom jeslucaju skup leksickih, a osobito stilistickih posebnosti(Kramer (1997, 150), Stotz (1994, 3)).

Srednjovjekovni latinski

Pocetkom srednjeg vijeka latinski, kao što smo vecspomenuli (s. 45), prestaje biti iciji prvi jezik. Latinski jetada superstrat kulture, uceni jezik nekoliko društvenihskupina – administratora, obrazovatelja, duhovnika. Po-raba latinskoga nadilazi politicke granice; njime se koristi

stilistika varijanata latinskog 65

Romania, ali i prostori gdje su Rimljani u antici bili tekograniceno prisutni, ili posve odsutni: Irska i Engleska,Njemacka i Ugarska, Poljska i Skandinavija.

Prije karolinških reformi, pisani latinski bio je otvo-ren prema novonastajucim govornim jezicima. Stupanj sekontakta razlikovao od podrucja do podrucja; u merovin-škoj Galiji došlo je cak do »raspada norme«, te tekstovivrve pogreškama ili hiperkorektnostima. Promjene subile manje drasticne u Italiji, gdje se govorni jezik sporijei manje uocljivo udaljavao od pisanoga; na Iberskom jepoluotoku zapažamo rascjep izmedu jezicne prakse is-prava, otvorene utjecajima govorâ, i književnosti, koja sedrži starijih tradicija. S druge strane, u Engleskoj, kamoje latinski (ponovo) stigao tek s misionarima VI. i VII. st,jezik pisanosti i ucenosti ostvario je minimalan kontakt sgovornim anglosaskim, ostajuci »cist« – to znaci: i daljeoblikovan pisanom, antickom tradicijom. U Irskoj, pokr-štenoj u V. stoljecu, latinski je morao konkurirati drugomrazvijenom književnom jeziku – irskome. Osim toga, kakosu ondje anticki tekstovi bili teško dostupni, irski latinskitekstovi imali su suženu jezicnu podlogu, ogranicavajucise katkad na samo jednu knjigu, Bibliju; tako nastaju ti-picni »tekstovi na drugom jeziku«, u kojima se izrazi nerazlikuju po ucestalosti ili primjerenosti (Stotz, 1994, 11).

Karolinška reforma, koju su vodili predstavnici an-glosaske jezicne prakse, poput Alkuina, dovela je dodiferencijacije pisanog latinskog u odnosu na »živi« ili»narodni«, tj. primarno govorni jezik. Narodni se jezikpocinje doživljavati kao nešto drugacije od latinskog,illiterati više ne razumiju latinski, a normom postajuiskljucivo tekstovi. – Oni, medutim, nisu samo anticki.Latinski se uci na temelju kasnoantickih i srednjovjekov-nih gramatika (Donat, Priscijan, Graecismus Eberhardaod Béthune i Doctrinale Alexandra od Villedieua). Stilskepak finese srednjovjekovni pisci usvajaju prvenstveno izBiblije i kasnoanticke patristike. Kanonski klasici prisutnisu tek u naznakama: Cezar je u srednjem vijeku gotovo


nepoznat, tek je nekoliko Ciceronovih tekstova u optjecaju(Stotz, 1998, 420); anticka je baština vrlo cesto korištena inasljedovana ne izravno, vec »kracim putem« – na osnoviekscerpata, florilegija i citanki.Napetost izmedu komu-

nikacije s prošlošcu i ko-munikacije sa sadašnjošcuChristine Mohrmann sliko-vito prikazuje kao sukobgovornika i filozofa, pricemu ce tradiciju prvihnastaviti humanisti, atradiciju drugih skolas-tika (Mohrmann, 1961b,212–214).

Srednjovjekovni latinski tako ima dvije bitne funk-cije: on uspostavlja vezu s dalekim antickim uzorima –ali i povezuje ljude u aktualnom društvu i kulturi citaveEurope. Te su funkcije donekle suprotstavljene. U slu-cajevima kad je važnija prva funkcija, jezicnu ce normupružati intenzivno citanje i oponašanje izvornih antickihtekstova; ta ce norma ukljucivati i interpretaciju antic-kih stilskih postupaka. Kada je pak važnija druga funk-cija, uspješna komunikacija sa suvremenicima, jezicnace norma latinskog biti protumacena prvenstveno kaogramaticka korektnost. No, cak i u slucaju nasljedovanjaantike, »autoritet kanonskih tekstova« u srednjovjekov-lju treba shvatiti vrlo elasticno: imitacija još nije postalauniverzalno stilsko nacelo (Norberg, 1968, 3).2424 Valja upozoriti da su

mišljenja ovdje podijeljena.Dok se s Norbergom (»Onestill felt altogether free tocreate a personal style andto adapt the language tothe needs of the moment«)slaže Christine Mohrmann(1961b), Stotz (1998) sma-tra da je glavnina stilskihobilježja u srednjovjekovljunadindividualnog tipa:postoji sklonost ovomili onom efektu, ali »nurwenig würde sich nennenlassen, was einem Einzel-nen ganz zu eigen wäre«.Srednjovjekovna osobnostjest u karakteru mješavine,srednjovjekovni individu-alac ravan Tacitu naprostone postoji.

Skolasticki latinski

Od XIII. st. nadalje, u obrazovni se sustav intenzivnijeukljucuju sveucilišta. Ove institucije razvijaju vlastitisvjetonazor: skolasticki. Sa stanovišta stila, za skolasticaredijalektika ima prednost pred gramatikom, cinjenice predformom, a znanosti (teologija, pravo, medicina, filozofijaitd.) nad klasicnim autorima. Ucenje jezika nije put dovirtuoznosti Starih vec pristup logici, spekuliranje jevažnije od imitacije ovjerenih antickih uzora.

Nastaje jezicni izraz koji je upadljivo neliteraran, ne-ukrašen. Radi se o strucnom, funkcionalnom stilu kojiprogramatski odbacuje obilježja Kunstsprache, obiluje neo-logizmima (ukljucujuci i helenizme i arabizme), odlikujuga jednostavna sintaksa i repetitivnost. Varijacija (copiaverborum), važno obilježje latinskog književnog standarda,za skolastiku je nebitna, cak i kontraindicirana, buduci damože unijeti nejasnoce i nepreciznosti.


Kako vrednovati skolasticki latinski? Za humaniste, odPetrarke nadalje, to je etalon degenaracije i barbarizma,nadir maksimalne udaljenosti od antickog ideala. Ovuje ocjenu naslijedila i moderna klasicna filologija. No, za Po funkcionalnosti sko-

lastickom su stilu slicnimoderni idiomi znans-tvenog latinskoga, poputbotanickog i epigrafickog.

medijeviste i lingviste, skolasticki je stil trijumf vitalnosti:dokaz da se latinski može prilagodavati novim okolnos-tima, izmijeniti se do šokantnosti, oblikujuci izraz naposve drugacijem sustavu vrijednosti – na logici, umjestona retorici.

Novolatinski

Krajem XIII. st. javlja se – najprije u gradovima-državamasjeverne Italije – težnja za »obnovom« anticke kulture, kaokorelat dojma da je kontinuitet izmedu antike i moder-nosti prekinut. Ta se težnja širi na citavu Italiju, potom

»Siquidem multis iamsaeculis non modo Latinenemo locutus est, sed neLatina quidem legensintellexit; non philosophiaestudiosi philosophos, noncausidici oratores, nonlegulei iurisconsultos, noncaeteri lectores veterumlibros perceptos habuerunt,aut habent; quasi, amissoRomano imperio, nondeceat Romane nec loqui,nec sapere; fulgorem illumLatinitatis situ ac rubiginepassi obsolescere,« (Valla,1999, 60)

na Španjolsku i Francusku, ali i podrucja jugoistocneEvrope poput Hrvatske i Ugarske; tijekom XV. i XVI. st.– znacajno podržana razvojem tiska – stici ce do Nizo-zemske, Njemacke, Engleske, Skandinavije. Nezaobilazandio pokreta kulturne obnove jest i obnova latinskog je-zika, shvacena kao povratak na anticko jezicno stanje iestetske ideale. Jaca vjera u važnost purizma i imitacije,te se oba postupka provode naglašeno dosljednije nego usrednjovjekovlju.

Inzistiranje na povratku antickoj normi, inzistiranjena purizmu i imitaciji, povod je za oprecne interpretacijeutjecaja humanizma na latinski jezik. Matica moderneevropske kulture baštinila je humanisticku ocaranostantikom; program rekonstrukcije i razumijevanja antic-kog svijeta ostvaren je u razmjerima koje humanisti nisumogli ni slutiti; njihove poglede na svijet i jezik antikeusvojilo je i »klasicno obrazovanje«, okosnica školskog

»Der lateinischen Sprache,die im MA nie ganz auf-gehört hatte zu leben unddemgemäss Veränderun-gen aller Art unterworfengewesen war, wurde vondemselben Männern, diesich einbildeten, sie zuneuem dauernden Lebenzu erwecken, sie zu einerinternationalen Kultur-sprache zu machen, derTodesstoss gegeben. DieGeschichte der lateinisc-hen Sprache hört damitendgültig auf, an die Stelletritt die Geschichte ihresStudiums« (Norden, 1909,767); u najnovije se vri-jeme s ovim slaže Kramer(1997, 155), pišuci pregledpovijesti latinskog jezikani manje ni više nego zaTeubnerov uvod u klasicnufilologiju.

sustava sve do najnovijeg doba. Oni koji s humanistimadijele sustav vrijednosti po logici ce stvari odobravati ihumanisticki zahvat u standardizaciju latinskog. No onicija je perspektiva drugacija – ciji se fokus ne nalazi na


antici, ili im je vidokrug širi – inzistirat ce na Nordenovojtezi da su, paradoksalno, upravo humanisticki klasicizi-rajuci purizam i visokozahtjevno imitiranje antike zadalismrtan udarac latinskom jeziku kao mediju komunikacije.

Stilisticki pristupi varijantama latinskog

Praksa

Isto što vrijedi za stilisticka istraživanja latinistickematice (usp. s. 47), vrijedi u još vecoj mjeri za stilistickaistraživanja na podrucju varijanata latinskog. Prevlada-vajuca su deskriptivna oruda takvih istraživanja antickaretorika i školska gramatika. Stil se razmatra prvenstvenosa stajališta autora i autorova doba, ili u usporedbi s –ponajviše antickim – žanrovskim modelima. Vrlo važnomjesto zauzimaju popisi i analize izvornih metastilistic-kih razmatranja, onoga što su o stilu željeli reci autoriproucavanih razdoblja.25 Refleksije samih modernih is-25 Takav »meta-

metastilisticki« pristupuzorno realizira D’Amico(1984): »[This discussion]is not concerned withevaluating the degree oftechnical expertise a hu-manist manifested in hischosen literary style; rather,it investigates the reasonsbehind a humanist’s se-lection of one or anotherstyle. (. . . ) the details ofeach school of Latin prosecomposition are less impor-tant than the humanists’advocacy of one or moreof them.« (D’Amico, 1984,352).

traživaca o stilu ili potpuno izostaju (stil se uzima kaosamorazumljiva i jasno odredena kategorija, pa se ista jas-noca proteže i na metodologiju), ili se moraju išcitavati izrasutih napomena, odnosno interpretativnih postupaka. –Drugacije su stilisticke metode u mom uzorku ogranicenena stilometriju (Tunberg, 1992).26

26 Tunbergova studijanedvojbeno dijagnosticirau Vallinu opusu ucestalostpojedinih klauzula, no nerješava daljnju krupnunedoumicu: »If Vallapreferred certain metricalclausulae, why did he usethem so moderately? Weare not yet in a positionto give definite answers.«(Tunberg, 1992, 125).

Radovi nastali u ovakvom ozracju obicno pripadajunekom od sljedeca tri tipa (ili kombiniraju njihove ele-mente):

1. katalog s rubrikama »stilisticke gramatike« (usp.gore,s. 51)

2. interpretacija koja odabranim primjerima potvrduje iliosporava odabrane metastilisticke iskaze, upute ili teze(autora ili njihovih suvremenika, antickih autoriteta ilisamih istraživaca)

3. monografija koja unutar odabranog korpusa pratiodredeno stilsko obilježje, ili skupinu obilježja (»stilskikompleks«)


Teorijski poticaji

U oskudici refleksije, opcenit i kurzoran, ali nezane-mariv teorijski poticaj stilistici varijanata latinskog dala jeChristine Mohrmann (1903–1988).27 Osvrcuci se sedam- 27 Christine Mohrmann,

»L’étude du grec et du latinde l’antiquité chrétienne.Passé, présent, avenir.«,u Études sur le latin deschrétiens IV, sv. 4, str. 91–110. Edizioni di storia eletteratura, Roma, 1977,pretisak clanka iz 1973

desetih godina prošlog stoljeca na primjene suvremenihlingvistickih teorija u proucavanju grckih i latinskih tek-stova kršcanske antike, navodeci sve teorije s kojima u todoba eksperimentira i stilistika (strukturalizmi, semiotika,Chomsky, lingvistika teksta), Mohrmann za takve po-kuse ne nalazi puno lijepih rijeci. Ocjenjuje ih spoznajnoneplodnima, površnima, korištenjem tehnologije zbogtehnologije same; zakljucuje da bi za bolje razumijevanjekršcansko-anticke jezicne situacije plodnije bilo posegnutiza spoznajama moderne sociolingvistike o bilingvalnosti, Pristup pidginima i kre-

olima, smatram, trebaznatno modificirati da bise mogao primijeniti nakršcanski latinski, koji jeipak i dalje latinski, i kaotakav razumljiv.

trilingvalnosti itd. (upucuje na studiju Uriela WeinreichaLanguages in Contact).

Sugestija Mohrmann, bez obzira na konkretnu isko-ristivost i iskorištenost, upozorila je da su filologija istilistika (latinska, ali i opca) uzimale od opce lingvistikeredovno gramaticke spoznaje: razlicita tumacenja formalnihosobina, odijeljenih od konteksta konkretne jezicne po-rabe. No opca lingvistika ima i drugih podrucja. Što ce sedogoditi ako promotrimo situaciju neke od varijanata la-tinskog – recimo, humanistickog latinskog – kroz prizmusociolingvistike, ili neke od grana primijenjene lingvistike,npr. kontrastivne analize razlicitih jezicnih kodova, iliproucavanja usvajanja stranog jezika?

Drugu skupinu poticaja pruža jedini rad iz moguzorka koji sustavno vrednuje interpretacijske strategijestilistickih istraživanja s podrucja varijanata latinskog. Tosu Vorüberlegungen zu Stil und Stilistik im Hinblick auf daslateinische Mittelalter Petera Stotza (1998, 4, X § 1). Stotzje kriticki odvagnuo uvide Axa i kod njega navedeneopcestilisticke i klasicnofilološko-stilisticke literature,primijenio ih na prostor srednjovjekovne književnosti, iformulirao niz stilistickih polazišta. Izdvojili bismo ona


koja, smatramo, vrijede opcenito za tekstove na nestan-dardnim varijantama latinskog.

1. norme i uzori, cak i kad imaju iste nazive pod kojimaih danas poznajemo, nisu sadržajem identicni s onimešto danas podrazumijevamo (srednjovjekovna je gra-matika nešto drugo od moderne; Seneka renesanserazlikuje se od Seneke današnjice)

2. razlike izmedu našeg doba i prošlosti daleko su krup-nije na podrucju stilistike, podrucju finesa i suptilnosti,nego npr. na podrucju gramatike

3. idealno stilisticko istraživanje moralo bi raspolagatiuvidom u cjelokupnost tekstualne proizvodnje nekogdoba (ne samo u središnje i marginalne književnevrste, nego i u neumjetnicke registre poput administra-tivnog i znanstvenog; ne samo u umjetnicke vrhunce,nego i u primjere prosjecnih i ispodprosjecnih dometa)

4. u razdobljima koja priznaju autoritet klasicnog latini-teta nema originalnog stila u smislu u kojem su origi-nalni Tacit ili Hemingway. Originalnost i osobnost krijuse u kombinaciji opceraširenih postupaka. Nastaje takoprezentacijski problem: kako u znanstvenom istraživa-nju prikazati tu osebujnu mješavinu? Kako prikazatifenomen cije je osnovno obilježje dinamika?

5. standardni su lingvostilisticki pristupi neprimjerenispecificnoj komunikacijskoj situaciji varijanata latin-skog (pogotovo otkad je latinski postao iskljucivo jezikkulture, »svaciji drugi jezik«). U visoko kultiviranom,pismenošcu odredenom jeziku poput latinskog pos-toje pojave koje imaju odredenu stilsku vrijednost, alipripadaju citavoj zajednici (Stotz, 1998, 4, X § 1.8). Na-dalje, i Marouzeauova interpretacija stila kao odabiratek je ograniceno primjenjiva ondje gdje se i na podru-cju morfologije, i na podrucju sintakse, i na podrucjuleksika susrecu nichtsagende Varietäten, nezanimljive –tj. nemotivirane, znacenjem nepodržane – alternative28

28 »Nicht jeder Entscheideines Textverfassers imStil-Bereich stellt ein ‚sti-listisches Verfahren’ dar:Die Wahl zwischen zweiaus der Antike ererbtenMöglichkeiten (etwa zwis-chen niger und ater oderzwischen filius und natusbzw. gnatus) traf wohlmancher blindlings, weiler die sie unterscheiden-den Valeurs selber nichtwahrnahm, und weil sievielleicht in keinem Werküber Synonyme (. . . ) fest-geschrieben waren« (Stotz,1998, 4, X § 1.10)

6. stil se ne može svesti niti na ornatus (ostatak nakon uk-lanjanja svega nužnog i banalnog), niti na afektivnost


(ostatak nakon uklanjanja svega neutralnog). Stil nijevišak; stil je nacin na koji je uoblicena cjelina, Geform-heit des Ganzen (Stotz, 1998, 4, X § 1.19)

7. kao što klasicno razdoblje nije homogeno, vec se dijelina posebne, stilski razlicite pod-odsjecke, homogenanisu niti razdoblja u kojima se koriste varijante latin-skoga (srednji vijek traje tisucu godina!); to znaci dastilisticko istraživanje biva dodatno dijakronijski uslož-njeno. Pojava koja je u jednom razdoblju bila snažnostilski obilježena može u narednima postati uobicajen,cak banalan jezicni obrat

8. za polazište stilisticke analize Stotz preporucuje tekst:tek iz cjeline izlazi na vidjelo autorova Stilwille, premakojoj se odreduju pojedine realizacije (ovo je usmjerenoprotiv »stilskih kataloga« i njihove atomizacije teksta)

9. Stotz se dotice i shvacanja stila kao puta do menta-liteta, podrucja koje interesira modernu kriticku sti-listiku (Stotz (1998, 4, X § 1.22); usp. gore, s. 26). No,ovakve analize Stotz smatra teško izvedivim za uda-ljena povijesna razdoblja.

Polazišta stilistickog istraživanja n

Dosad izložena saznanja rezimirat cu i procijeniti eklek-ticki i pragmaticno: sa stajališta nekoga tko se pripremaza istraživanje odredenog teksta, na odredenom jeziku, izodredenog povijesnog razdoblja.

Neuspjeh stilistike

Na problemu opisa književno-umjetnickog stila susrelisu se lingvistika i znanost o književnosti. Taj se susretnije pokazao osobito sretnim. U okviru proucavanja »je-zika uopce« umjetnicki govor ostaje ekstreman, atipican,rubni fenomen, koji jezikoslovne teorije cesto ne uspi-jevaju dohvatiti. Znanost o književnosti imala je, pak,nerealna ocekivanja: umjesto da lingvisticke teorije shvatekao hipoteze, ili barem kao nacrte ili poluproizvode, knji-ževni su ih znanstvenici docekali kao gotove recepte. Uretrospektivi, defile lingvostilistickih pristupa književnostislici mijenama mode: u sezonskom ritmu, novi trendovismjenjuju stare.

Pošto je scijentisticki zanos lingvistikom splasnuo, is-traživanja književnih tekstova pokušala su u proucavanjestilotvornosti vratiti izvanjezicne fenomene: citaoca i kon-tekst porabe jezicne umjetnine. Klatno se tako zaljuljalona dijametralno suprotnu stranu, te je okretanje citaocu ikontekstu, u konacnici, vratilo stilistiku u iskljucivo kriloznanosti o književnosti i književne kritike. Na preko-mjernu dozu pozornosti poklanjane primarnim jezicnimfenomenima (fonem, rijec, recenica itd.) reagiralo se manj-


kom te pozornosti: retorika efektnih apoftegmi dekorira-nih s dva-tri primjera iz teksta opet je odmijenila retorikugrafikona, tablica i transformacijskih stabala-dijagrama.I tako, kao što je predvidao Svetozar Petrovic, više nijebilo moguce raspoznati gdje prestaje stilistika, a pocinjukritika i opca znanost o književnosti (Catano, 1997).

Što je stil?

Serija neuspjeha stilistike pokazuje da stil nije samojedan od fenomena jezika, vec cjeloviti jezicni podsustav,mikrokozam cija su svojstva sukladna svojstvima jezicnogmakrokozma. Podsustav je proturjecan, teško opisiv iteško zamisliv zbog istoga onog zbog cega je takav i samjezik-nadsustav: on je multifunkcionalan, višedimenzionalani simbolican.

Stil je, naime, istovremeno:

1. ukras, izraz afekta, posljedica navike

2. plod pošiljateljeva namjernog ili nenamjernog obliko-vanja iskaza, tekstna ukupnost stilotvornih potencijala,primateljeva reakcija na podražaje teksta (reakcija rele-vantna ili irelevantna, racionalna ili iracionalna)

3. fenomen odreden kulturom i situacijom (obje dimen-zije oblikuju i vrstu društvenog cina, i uloge sudionikau interakciji, i vrstu komunikacijskog kanala i funkcijukomuniciranja)

4. sredstvo izražavanja i organiziranja iskustva svijeta,sredstvo uspostave odnosa s drugim, sredstvo struktu-riranja informacije

5. stil ima i strukturalisticki aspekt: jezicne i stilske po-jave djeluju tek u konfiguraciji, tek kad tvore StotzovuGeformheit des Ganzen (usp. gore, s. 71).

Poci cemo od ovog posljednjeg, od shvacanja stila kaokonfiguracije, razmišljajuci o konfiguraciji obilježenog ineobilježenog.

polazišta stilistickog istraživanja 75

Figura i pozadina

Opreka obilježeno↔ neobilježeno temeljni je struktura-listicki uvid, danas poznat gotovo do trivijalnosti. Noposlužimo li se konceptom kognitivne znanosti, te oprekuzamislimo kao suprotstavljanje figure i pozadine, odmak-nut cemo se od heterogenog dvojstva »konkretni tekst –apstraktni, implicirani sustav« (npr. norma) prema ho-mogenom intratekstualnom dvojstvu. I figura i pozadinapostoje u tekstu; obje postoje na identican nacin.

Slijedi aksiom: da bi se bilo što u tekstu isticalo, morabiti okruženo onim što se ne istice. To znaci da se po-tencijalno stilotvorno sredstvo realizira kao figura tekuz prisutnost neutralne pozadine. Odavde slijedi da sestilisticko istraživanje može baviti trima stvarima:

1. onime što se istice2. onime što se ne istice3. nacinom okruživanja

Vec površno razmišljanje o nacinu okruživanja po-kazuje da je »prostor teksta« drugaciji od stvarnog, tro-dimenzionalnog prostora. Na stilsku pojavu, naime, nemože utjecati ono što slijedi: to još nismo procitali. Upi-tan je i ostatak onog »uokolo.« Možemo ga tumaciti nadva nacina: kao sve izvan teksta (tocnije: sve izvan tekstašto citalac povezuje s tekstom) ili kao procitan dio tekstakoji je još uvijek u citaocevoj svijesti.

»Sve izvan teksta« cini se teško dohvatljivom kate-gorijom; najopcenitije što o njoj možemo reci jest da neposjeduje neka svojstva koja posjeduje druga kategorija(više o tome malo kasnije).

Skup »dio teksta još uvijek u citaocevoj svijesti« mogaobi biti dostupniji analizi. Kako ce on izgledati, odredujeljudska pažnja, i to ona kratkorocna: ona koja je aktivnatijekom citanja. Ona je po prirodi stvari selektivna; odre-duju je perceptivnost i spekulativnost, pamcenje i za-borav; razumijevanje, prethodno znanje, interes. Slicnokao i u stvarnom svijetu, i u tekstu je privlaci kretanje (tj.


novina – i to ona koja ce angažirati postojece znanje), ane staticnost (stereotipija vec poznatoga). Slicno kao i ustvarnom svijetu, i u tekstu pažnja obraduje najprije po-datke iz konkretne situacije – iz onoga kroz što se upravokrece.

Intratekstualna dinamika

Pod reflektorom pažnje, tekst se segmentira. Pret-hodi ono neobilježeno – a slijedi obilježena cjelina. Citalacje doživljava kao obilježenu na pozadini skupa x poda-taka iz neobilježenog »uvoda«. Taj skup x zadržala jekratkorocna pažnja.

Dinamika pažnje djeluje i unutar obilježene cjeline:tijekom kretanja »reflektora« pažnje kroz cjelinu rastepretkazivost jezicnih cinjenica (citalac shvaca: »još istoga,još istoga«). Ono što je na pocetku segmenta bilo iznena-denje postaje, što je segment duži, sve prisnije i prisnije;y ponovljenih zapažanja potvrduje pojavu kao stilskoobilježje, ali daljnjih z zapažanja pretvara je iz figure upozadinu.

Ako pretkazivost ili automatizacija vrijede unutar seg-menta, ne vrijede nužno i u cijelom tekstu. Pošto završijedan segment – tj. pošto ga opet smijeni nešto drugo –pretkazivost se istovremeno »odmara« i biva pohranjenau »postojece znanje«. Kada (i ako) nakon odredenog tek-stualnog raspona ponovo naidemo na slicno obilježensegment, on ce ponovo djelovati kao svjež, ali i neštodrugaciji podražaj: bit ce vec prepoznat (neke ce se našespekulacije potvrditi, druge ce biti odbacene).

Oznacimo li, dakle, u tekstu segmente – obilježenena razlicite nacine – moci cemo na skupu segmenataispitivati:

1. valjanost oznacavanja (imaju li segmenti koje smoidenticno obilježili zaista identicnu vrijednost)

2. distribuciju i ucestalost segmenata (i eventualno njiho-vih sekvencija)


3. njihovu kategorizaciju (u kakve ih skupine možemorazvrstati, po kojem kriteriju)

4. od cega su sastavljeni i kolik im je opseg

5. u cemu su slicni, u cemu razliciti

Razrezivanje teksta

Gornje hipoteze pocivaju na pretpostavci da ce obi-lježeni dijelovi teksta biti jasno razgranicivi, da se nece,na primjer, »prelijevati« jedan u drugi. Još važnije, onepocivaju i na pretpostavci da »razrezivanje« teksta – uzasvu subjektivnost i performativnost takvoga postupka –ima hermeneutickog potencijala.

Što onda dobivamo ako situaciju dodatno zamrsimo,uvodeci mogucnost naknadne racunalne manipulacije»razrezanim« segmentima teksta? Zamisao segmentiranja tek-

sta podsjeca nas ne samona Rolanda Barthesa (Bart-hes, 1970), nego i na Danteakako ga je procitao JeromeMcGann (2004, 195–197):Vita Nuova svakoj uvrštenojpjesmi dodaje divisione,oznacavanje dijelova teksta.U tim je samopodjelamaDanteov pristup, konstatiraMcGann, kurzoran, izrazitoarbitraran, nacelno cak neo-visan o metrici ili gramatici;cilj podjela nije toliko ana-liza, koliko performativnost.Dante od citatelja »di tantoingegno« ocekuje da se isam upusti u igru stvaranjaznacenja.

Naša je pretpostavka: cinimo putovanje kroz tekst, ikroz upoznavanje teksta, provjerivim. Stvaramo modeltog putovanja – da se razumijemo, model beskonacno po-jednostavljen, možda cak karikiran – ali taj model možepokrenuti ciklus predocavanja onoga što znamo, testi-ranja tih predodžbi, redimenzioniranja, modificiranja,ponovnog predocavanja. . . i daljnjega opetovanja i mo-dificiranja takvoga procesa. Na to mislimo kad kažemo»provjerivost«; na to, i na okolnost da je model dostupnijidrugima.

U osnovi, model stvoren racunalnim oznacavanjemslican je primjerku knjige u kojem je citac na marginamazabilježio svoja opažanja. Negdje u pozadini svakog stilis-tickog istraživanja kriju se tako oznacena knjiga, tako oz-nacen tekst. Medutim, u »analognom« svijetu oni nužnomoraju i ostati u pozadini; malo kome pada na pamet dazajedno s pet ili pedeset stranica izvještaja o istraživanjuisporuci i fizicki trag svog citanja, bila to knjiga s mar-ginalijama, kutije s karticama, ili bilježnice. To je grada;zajednica ocekuje izvještaje i zakljucke, a što se grade tice,


zadovoljit cemo se metonimijama (odabranim primje-Nužnost metonimiziranjai metaforiziranja gradedobrim je dijelom uvjeto-vana banalnim fizickimi ekonomskim ogranice-njima: distribuirati knjiguzajedno s bilješkama pre-više je skupo ili glomazno.Elektronski tekst, doduše,tim ogranicenjima podliježeu osjetno manjoj mjeri.No, navedena nužnostuvjetovana je i zdravomznanstvenom logikom:zašto bismo trošili vrijemecitajuci ono što je netko ci-tao, kad nas taj netko možebrzo i ukratko obavijestitio svojim bitnim uvidima?Dapace – nije li cak dužnostistraživaca omoguciti nampogled na šumu, ne gubecivrijeme na drvece?

rima) ili metaforama (npr. prijevodom grade u brojke).Eventualna je alternativa žanr komentara, ali se on uhumanistickim znanostima cesto ne smatra »izvornim«istraživanjem.

Tuda stilistika

Dok razmatramo stilistiku kao pripremu za kon-kretno istraživanje renesansnog latinskog teksta, uocitcemo još jedno podrucje bjeline. Stilisticke teorije rijetkose bave stilovima drugih kultura – kako kultura stranogjezika, tako i kultura prošlih razdoblja.

Razlozi za to doimaju se neosporivima: stilski osjecajsvakog istraživaca najrazvijeniji je i najistancaniji u nje-govu hic et nunc. Traži li netko jezicno-stilisticke spoznaje,one najpouzdanije cut ce od izvornog govornika. Ali akoje tako, onda o stilu tekstova iz prošlosti ne možemo reciuopce ništa – kod stila tekstova na stranim jezicima os-tajemo na milost i nemilost izvornim govornicima – a uposebnim slucajevima (kao pred djelom na latinskom izdoba kad on više nije niciji prvi jezik) ostajemo višestrukorazoružani.

Aporije spoznavanja tudinskih stilova podsjecaju naaporije prevodenja: usprkos nesavršenostima procesa irezultata, prevoditi se može i mora, a nedostatak idealnihrješenja ne oslobada nas potrebe da tražimo ona što bolja,ili drugacija. Iskustvo govori da je moguce razviti kompe-tenciju ili senzibilitet za stil koji je tud, da je moguce steciono što Georges Molinié zove surplus de culture..»Višak kulture« podsjeca

nas da osjetljivosti zastil može nedostajati nesamo u kontekstima tudegjezika, vremena ili kulture,nego i u našem vlastitomsvijetu. Djeca, studenti,Škrebovi citaoci Davica –svi oni »stilsko culo« tektrebaju razviti, ili ga morajuusavršiti.

Modeli ucenja stila

Ako je stil podskup jezika, stilske su vještine pod-skup jezicnih. Znacilo bi to da i strani jezik i strani stilupoznajemo istim putovima, pa se i za upoznavanje tihputova možemo koristiti istim modelima. Što nam nudi


lingvisticko istraživanje procesa usvajanja jezika (lan-guage acquisition), pokazuje dijagram 1, izraden premaLittlewood (1998).

Kreativno konstruiranje: prirodno usvajanje jezika

Izlaganjestranomjeziku

//

Obradapodataka

prirodenimstrategijama

//Onaj tko ucikonstruira

sustav

Poucavanjepravilima

stranoj.sustava

//Vježbanje

krozprogramirane

aktivnosti

//Onaj tko uci

asimilirasustav

Poucavanje vještini: programirano ucenje jezika

Slika 1: Modeli usvajanjastranog jezika

Prirodno usvajamo jezik dok nam je pažnja usmjerenadrugamo, koristeci se urodenim sposobnostima (istimonima pomocu kojih smo naucili prvi jezik) da bismospontano konstruirali niz interpretacija sustava drugogjezika. Tijekom izlaganja inojezicnoj gradi u razlicitimkomunikacijskim situacijama, naši se interni modeli pos-tupno usavršavaju do mjere onih koji cine kompetencijuizvornog govornika. – Prema drugom modelu, jeziku naspoucavaju, predocavajuci prvo planski odabrane primjerei pravila dijelova jezicnog sustava koje onda, pomocuunaprijed programiranih aktivnosti (vježbanja), usvajamodo automatizma; naposljetku ih spontano, u procesu slic-nom onom iz nesvjesnog ucenja, objedinjavamo u cjelovitsustav.

Naglašavam: u prvom slucaju sami konstruiramo sus-tav, odnosno njegov svojevrsni privatni model, uz moguc-nost da se naša verzija ne poklapa sa sustavom idealnogizvornog govornika. U drugom slucaju internaliziramoizvana ponuden »idealni« sustav.


Model nesvjesnog usvajanja odlicno odgovara da-nas uobicajenoj metodi izgradnje stilske kompetencije:privatnoj lektiri. Što je naša lektira opsežnija i raznolikija,što citamo pažljivije i senzibilnije, s dubljim poznavanjemi razumijevanjem, sa življim zamišljanjem kulture i si-tuacijâ, naša ce kompetencija biti veca. Na ovakav nacinusvajanja stila racunamo kada umjesto stilistickih analizai opisa navodimo primjere (što je još od antike omiljenstilisticki postupak).

Model poucavanja i svjesnog ucenja sugerira da bismoza izgradnju stilske kompetencije mogli prakticno isko-ristiti spoznaje znanstvenih istraživanja stila. No, ovdjeiskrsava problem. Kao što smo vidjeli, stilisticka teorija istilisticka istraživanja danas su odijeljeni od ucenja stila.Stilski senzibilitet kao vještina i kompetencija predmet jerezerviran za udžbenike, dok istraživanja i teorija težeintelektualnoj spoznaji stila, njegovu denotativnom fiksira-nju.

Dodatna osiguranja

Suoceni s tekstom tude kulture, cesto smo zbunjeni:što da u tekstu promatramo kad je sve strano, nepoznato,neobicno? Nešto treba odabrati; o odabiru ovisi relevant-nost i iskoristivost pothvata.

Opet pomaže analogija s ucenjem jezika. Pocetnik cenajlakše opaziti ono što je najjasnije oznaceno. Jasnocase postiže redundancijom, višestrukim oznacavanjem.Odaberimo, dakle, za oznacavanje i modeliranje ono štoje u tekstu višestruko oznaceno: to je ujedno i ono štou tekstu jasno zapažamo. Vrlo je vjerojatno da to necebiti pojedinacna pojava (poput asonancije ili metafore),nego konfiguracija ili – prema Sowinskom – »stilska crta«(Stilzug), »odabir odredenog broja stilskih sredstava kojacitaocu zajednicki posreduju odredenu izražajnu vrijed-nost« (Sowinski, 1999, 79).


Zalažemo se, dakle, za stilisticki pristup »odozgo«.Pokušat cemo identificirati segmente teksta dovoljnoobilježene da njihovu istaknutost zapažamo i s pozicijedruge kulture, drugoga vremena, drugoga maternjegjezika. Pocet cemo samo od kategorije »obilježenog«; kas-nije cemo, kako citanje bude odmicalo, kalibrirati spoz-naju, da bismo, napokon, nauceno preispitivali analizomskupa segmenata.29 29 Alternativa je pristup

»odozdo«: odabrati jednostilsko sredstvo i bilježitimijene njegovih funkcijai razlicite oblike njegovihrealizacija. Ovdje, s jednestrane, nedostaje redun-dantnost, jamac postojanjaizražajne vrijednosti; sdruge strane, jedno sestilsko sredstvo može inaknadno pratiti kroz skupsegmenata.

Osebujnosti latinske stilistike

Unutar roda historijskih stilisticara latinisti (osobitooni koji se bave razlicitim varijantama tzv. poklasicnoglatinskog) posebna su vrsta, jer se njihov modus operandiu bitnoj nijansi razlikuje od standarda historijske stilis-tike. Podsjetimo: ova podvrsta stilistike najcešce tražiod istraživaca da zauzme poziciju Moliniéova »akultu-riranog« citaoca, nekoga tko stil doživljava kroz mjerilaprošlosti, tocnije – ishodišnog razdoblja teksta. Put je doovih mjerila pravocrtan: ovdje i sada −→ ishodište.

Poklasicni latinisti prihvacaju osnovni historijskostilis-ticki zahtjev; i oni žele razumjeti stil sa stajališta ishodiš-nog razdoblja. Do tog stajališta oni, medutim, putuju potrokutu: da bi stigli do teksta iz prošlosti, prvo posjecujujoš dalju prošlost.

Naime, kada u XXI. st. citamo latinski tekst, citamo gas pozicija nekog cija je primarna kompetencija klasicnilatinitet. Varijanta koju smo u školi upoznali najcešceje klasicni latinski, kojemu su norma i prototip »rimskiklasici«: Cezar i Ciceron, Vergilije i Ovidije (možda sunekome prvi latinski tekstovi još uvijek Vulgata, casoslovi misal, ali takvi slucajevi ne odreduju ton opce prakse).To znaci da na stilske ucinke poklasicnog teksta automat-ski reagiramo u skladu s antickom stilskom normom. Evodviju prizmi, dvaju filtera. Ono što primjenjujemo jest,kao i uvijek, moderna interpretacija izvorne norme: našarekonstrukcija prošlih shvacanja o tome što jest stilski


obilježeno, što nije, koje su funkcije stila itd. Ali u slucajulatinskoga rekonstrukcija uspostavlja normu koja je – npr.za djelo iz XV. stoljeca – tisucu i petsto godina starija odteksta.

Reci cemo: klasicni latinski kakav su oblikovali Cezari Ciceron norma je za sva potonja razdoblja; kako zanaše, tako i za kasnu antiku, i za srednjovjekovlje, i zanovovjekovlje. Ili: kada mjerimo tekstove prema vlastitomvidenju antickih normi, cinimo ono što su cinili samiautori tih tekstova, citavo njihovo doba, pa i sva kasnijarazdoblja. . .

Možemo odgovoriti dvoje. Prvo, analogija je valjanaStotz (1998, 4, X § 1.2)upozorava da je upravona podrucju stila sred-njovjekovni latinski bližikasnoj antici nego klasic-nom razdoblju. S drugestrane, IJsewijn podsjecada »klasicno« ne znaci istoza nas i novolatinske pisce:»We can, of course, use theclassical grammars andlexica as a starting point,provided that we neverforget that these tools wereelaborated in the last twocenturies on textual baseswhich can differ markedlyfrom what the readers ofthe fifteenth through eigh-teenth centuries found intheir editions« (IJsewijn iSacré, 1998, 379–80).

onoliko koliko su tocno procijenjene slicnosti i razlike us-poredivanih pojava. Da ovdje ima razloga za sumnju, saz-nali smo vec iz Stotzovih napomena u vezi sa stilistickomanalizom srednjovjekovnih tekstova (v. gore, s. 70).Drugo:cum duo faciunt idem, non est idem. Ako nam je mjerilo naševlastito videnje anticke norme, kako možemo govoriti orekonstrukciji izvorne percepcije stila iz doba nastankateksta?

Na pocetku stilistickog istraživanja poklasicnog la-tinskog teksta moramo, dakle, odluciti (a poželjno bi biloi da to eksplicitno objavimo) namjeravamo li istraživatisvoj doživljaj latinskog stila, ili rekonstruirati tudi, povi-jesni. Moguce je, dakako, i kombinirati oba pristupa – alito traži stanovite žonglerske vještine.

Iz prethodnog je odjeljka vidljivo koji smo pristupodabrali u ovome radu.

Dio II.

Stilisticki modelEvandelistara

85

Djelo Marka Marulica (Split, 1450–1524) nasta-jalo je tijekom 57 godina. Marulic je pisao na tri jezika– na latinskom, hrvatskom i talijanskom – ogledajuci seu najrazlicitijim književnim vrstama: od epske poezije imoralno-teoloških rasprava do epigrafskih zbirki i rapa-rija. Napisao je preko tri tisuce stranica (sabrana djela uizdanju Književnog kruga Split zamišljena su u dvadesetsvezaka); neke od tih stranica još uvijek nisu dostupne uvaljanim modernim izdanjima.

Citav Marulicev opus prožet je kršcanskom pobož-nošcu. Bez obzira na vrstu teksta, temeljna namjena itemeljno polazište gotovo su svuda moralna i vjerska po-uka u duhu tzv. kršcanskog humanizma (Lucin, 2001).Djelo tako promice vrijednosti koje moderna, uvelike se-kularizirana, kultura osjeca kao strane; njegove jezicne iknjiževne prakse, koliko god bile uobicajene prije petstogodina, danas se doimaju tude.

Tu slutimo neke od razloga što je broj znanstvenihradova posvecenih iskljucivo Marulicevu stilu u drama-ticnom nesrazmjeru prema opsegu autorova opusa. Velik Tematsko kazalo uz bi-

bliografiju prvih desetzbornika Colloquia Ma-ruliana (Jozic, 2001) imanatuknice atribucija / autor-stvo, estetika, naratologija,pjesnicki postupci, retorika,vrsta (književna), ali ne inatuknicu stil. Dakako,disperzija stilistickih temai uvida nije specificnostMaruliceve stilistike; pod-sjecam da je nešto slicnopotaklo recenzentsku za-mjerku Axovu istraživanjuklasicnofilološke latinskestilistike (Pinkster, 1980).

dio stilskih uvida ostaje u usputnim napomenama, pokomentarima ili bilješkama. Katkad se, opet, buduci danedostaje konsenzus što sve cini Marulicev stil, stilski fe-nomeni razmatraju u radovima koji se ne deklariraju kaostilisticki, vec kao lingvisticki ili književnoznanstveni.

Sljedeci kratak pregled stanja Maruliceve stilistikedonijet ce najprije podatke o opcim uvidima u Marulicevstil, te o postignucima na podrucju stilistickog istraži-vanja njegovih hrvatskih djela. Potom cemo razmotritistilisticke interpretacije latinskog dijela opusa, da bi-smo napokon procijenili trenutacna stilisticka saznanja oEvandelistaru. Nakon toga bit cemo spremni za opis i pro-mišljanje vlastitog »kontroliranog ucenja« stila Marulicevadjela.

Stilistika i Marulic n

Maruliceva opca stilistika

Jedini znanstvenik koji se okušao u monografskompromišljanju cjelokupnosti Maruliceva stila jest Drago Ši-mundža (2001). Njegove rezultate možemo dopuniti samoiz dva izvora: iz nacrta Maruliceve poetike koji je dalaElisabeth von Erdmann-Pandžic (2000), te iz communisopinio kakvu cemo najjasnije izraženu naci u standardnimpregledima i uvodima Tomasovic (1999) i Lucin (2001).

Šimundža odabire poziciju izvan »denotativnih igara«humanistickih znanosti, a osobito znanosti o književnosti.On prihvaca tek vlastiti izbor iz strucne terminologije,dopunjujuci je impresionistickim, ponešto ad hoc nadenimpojmovljem. Stoga njegove iskaze veci dio vremena treba»prevoditi« na uobicajeni kôd stilistike. Prema našemprijevodu, Šimundža je došao do sljedecih uvida:

1. najveci dio Maruliceva opusa oblikovan je dvjemadominantama: literarnom stilizacijom i didaktickomintencijom30 30 Šimundža (2001, 12–13)

upozorava i da izvan utje-caja ovih dominanti ostaje»jedan dio Marulicevadosad poznata opusa (. . . )malen (. . . ), vrlo malen, ali(. . . ) stvaran« (Glasgowskistihovi). Ti su tekstovi bližimodernom poimanju knji-ževne umjetnine, buducida su nastajali prvenstvenoradi zabave, na prigodnepoticaje, kao varijacije nakonvencionalne mitološketeme ili kao polemike.

2. ni jedna ni druga dominanta nisu uvjetovane tipomteksta; tip utjece samo na medusobni omjer dominanti(u prozi su važniji didakticki ciljevi, u poeziji »sklad-nost i metaforicnost«)

3. svejedno, Marulic je »i u poeziji eticar i u prozi knji-ževnik«; njegova uporabna proza (poput moralno-teoloških djela) nije oblikovana ni po tradicijama puckepobožne literature (poput Imitatio Christi) ni po kon-vencijama znanstvenog stila skolastike


4. Marulic suvereno vlada pravilima književnih vrsta,što mu omogucava da »svoj stil poetski strukturirai svjesno podešava konkretnoj temi«; pa opet, prila-godbe i transformacije stila imaju samo jednu svrhu,adekvatno i ucinkovito djelovanje na citaoca: »bezobzira na to o kojoj se vrsti, žanru ili podrucju radi– [Marulic je] pun didaktickih naboja i sugestivnihdopuna, metaforickih niti i konotativnih znacenja«

5. imperativ djelovanja na citaoca dovodi do »difuznihformi« u dužim proznim djelima; ondje se kombi-niraju, raznolikosti i osvježenja radi, mnogi tipovidiskurza i »jednostavnih oblika«3131 Npr. u Instituciji Šimun-

dža zapaža: refleksije, slike,citate, anegdote, price, eg-zempla, legende, aforizme,biografije.

6. Raznolikost je tvorbeno nacelo i u makrostrukturama(koje Šimundža zove »koncepcijom i izradom«)

Šimundžina stilistika cvrsto pociva na stanovištuautora: Marulicevi didakticki i moralizatorski ciljevi odre-duju njegov odabir stilskih sredstava. Svrha je odabiraŠimundža (2001, 26, bilj.

38) spominje Spitzera,i jezicnu razinu djelau izravnom suodnosusa sadržajnom razinom(kriticki stilisticari rekli bi:ideološkom), ali Spitzerovuteoriju preoblikuje, jer neostavlja mjesta mogucnostida bi Marulic išta nesvjesnounio u svoje djelo, dabismo u tekstovima moglitražiti znakove skrivenihrazina autorove psihe.

kako ispunjavanje citaocevih (žanrovskih) ocekivanja,tako i ocudavanje teksta (ne bi li jace djelovao). Nadalje,citirajuci latinske primjere iskljucivo u hrvatskom prije-vodu, istraživac implicira da bitne osobine Marulicevastila nisu jezicno specificne – da Marulicev stil postoji narazini koja se može percipirati i u hrvatskom, i u latin-skom, i u prijevodu. Napokon, Šimundža se zadovoljavaizvještavanjem o supostojanju razlicitih tipova diskurzau Marulicevim djelima, ali ga ne zanimaju eventualnapravila distribucije, izmjene tih tipova unutar konkretnihtekstova.

Istražujuci nacela Maruliceve poetike, i Erdmann-Pandžic (2000) razmatra književni izraz sa stajalištaautora. Gdje Šimundža vidi dvojstvo oblikotvornih po-lazišta, Erdmann-Pandžic izdvaja jedno kao izrazito karak-teristicno; dok Šimundža govori o funkcijama (didaktic-nost i literarnost), Erdmann-Pandžic govori o konkretnompostupku, i to o jednoj retorickoj figuri. Za autoricu je,

stilistika i marulic 89

naime, u temelju Maruliceve misli i Maruliceve slike svi-jeta – alegoreza. Ova figura biva smještena u povijesnikontekst (koji nam treba olakšati razumijevanje i ispravnuocjenu ovog Maruliceva postupka), povezana – prekosadržajnih i biografskih podataka – s neoplatonisticko-kršcanskom tradicijom alegorijsko-tipologijske egzegezeBiblije, ciji su predstavnici Origen, Nikola od Lire, Ju-venko (autori iz Maruliceve knjižnice), Augustin, TomaAkvinski, Bonaventura (Marulicevi izvori i modeli), teDante i Boccaccio (pobornici alegoreze u književnosti,takoder Marulicevi potvrdeni izvori). Sub specie allego-reseos kljuc za razumijevanje i interpretaciju Marulicevadjela postaje »autohermeneuticka« Tropologica Davidiadisexpositio, upravo tekst koji se »današnjem citaocu doimanajteže razumljivim«, tekst kojem je svojedobno osporena»ikakva organska veza sa samim epom« (Marcovich, 1957,XVII).

Naposljetku, u jednom od kljucnih pitanja istraživacicase odmice od stajališta autora: »Welchen Leser erziehtMarulic durch seine autohermeneutischen Erklärungen?Soll sein Leser genauso funktionieren wie der Leser derBibel?« (Erdmann-Pandžic, 2000, 321). Premda je formu-lacija osobna (»Marulic odgaja / proizvodi«), slutimo upozadini Ecovu teoriju o idealnom citaocu – ne onom te-ško odredivom i provjerljivom entitetu koga autor »imana umu« za vrijeme pisanja, vec o citaocu kao funkcijiteksta, o onome tko je u stanju shvatiti i osjetiti sve efektei ideje koje tekst sadrži.32 32 Usp. Eco (1979).

Dok je kod Šimundže na nama samo da pustimo nekaMarulicev tekst na nas djeluje (svojom meduigrom di-daktickih i estetskih komponenata), za Erdmann-Pandžicmi tek moramo postati slicnima citaocu kojeg projek-tira Marulic (odnosno, njegov tekst); da bismo to mogli,uocivši važnost alegoreze, moramo bolje razumjeti – na-uciti – njezina nacela i njezino funkcioniranje. Zbog ovoguvida smatramo analizu Erdmann-Pandžic više historij-sko-stilistickom nego što je Šimundžina.


Predodžba koju o Marulicevu stilu nude opci uvodidopunjava gore navedene spoznaje na sljedece nacine:

1. tumaceci Marulica njegovim autopoetickim iskazima(osobito na osnovi posvete Juditi, o cemu više dolje)

2. pokazujuci kako se Maruliceva djela uklapaju u knji-ževne tradicije (antike, humanizma, renesanse, hrvat-skog srednjovjekovlja)

3. promatrajuci tekstove kao stjecište citavog dijapazonaretorickih tropa i figura

4. demonstrirajuci Marulicevu intertekstualnost (i, s timvezano, nacine na koje tekstovi preoblikuju predloške)

5. upozoravajuci na simetriju makrostrukture (katkadshvacenu kao još jedno renesansno obilježje)

6. objašnjavajuci vrste stihova (osobito hrvatskih) kojeMarulic upotrebljava i etos tih vrsta

7. »posvajajuci« Marulica naglašavanjem mjesta i karakte-ristika bliskih našem današnjem senzibilitetu (»antolo-giziranjem« slikovitih, lirski metaforicnih, realisticnih,dramaticnih i prepoznatljivim koloritom obogacenihodlomaka)

Standardni je pristup Marulicu, dakle, škrebovski: upoz-

Ne podredujuci sebe djeluvec djelo sebi povlacimopotez koji u znanstvenomradu obicno ima tek se-kundarnu važnost, statuskurioziteta i eventualnepopularizacijske atrakcije.Kada netko u latinskimheksametrima Davidijadepronalazi panulavanjeugora na Barbarincu, uvje-tovani je znanstvenickirefleks nepovjerenje; in-terpretacija je »previšesubjektivna« da bismoje shvatili ozbiljno. Nostilisticaru je posvajanjezanimljivo kao važan putka akulturaciji – put ucin-kovitiji i od informiranjao stajalištu prošlosti, i odkatalogiziranja žanrovskihobilježja i retorickih fi-gura. Posvajanje, je, naime,neodvojivo od interpretacije.

navanje stajališta prošlosti trebalo bi nadomjestiti nemo-gucnost poimanja stila u sadašnjosti. Ovako komponiranaslika naglašava nad-individualne aspekte Marulicevadjela, stilske crte razdoblja i vrste.

Izuzetak predstavlja tek posljednja od navedenih stra-tegija. »Posvajanje« zapravo primorava djelo iz prošlostida znaci nešto za nas. Tako stvoreno znacenje i smisao nedjeluju intelektualno – ne sugeriraju: »moramo cijenitikvalitetu x jer ju je cijenilo Marulicevo doba« – vec afek-tivno. Izazivaju neposredne dojmove u citavom rasponu odzaintrigiranosti do užitka i katarze.


Maruliceva hrvatska stilistika

Vrednovanje i funkcije figura

Najutjecajniji rad nastao na podrucju stilistikehrvatskih Marulicevih djela nesumnjivo je studija PetraSkoka (1881–1956) O stilu Maruliceve »Judite« (Skok, 1950).Ovim je radom prvi hrvatski ep prigodno (o petstotoj ob-ljetnici autorova rodenja, a nakon dugotrajnog negiranjanjegovih književnih vrijednosti u razdoblju od pocetka Pr-vog do poraca Drugog svjetskog rata) »doživio temeljiturevalorizaciju kao pjesnicki tekst« (Tomasovic, 1999, 27).

Na prvi pogled, Skok je uspio žonglerski vješto spo-jiti oba u prethodnom odjeljku opisana stilisticka pris-tupa. On u Juditi nalazi, prikazuje i tumaci kako nad-individualne stilske crte razdoblja (renesansnu ucenosti sklonost simetriji, hrvatsku srednjovjekovnu tradiciju,retoricki aparat, tragove petrarkizma i smjera dolce stil nu-ovo), tako i nama razumljive i bliske književne postupkeslikovnosti, jezicne kreativnosti, umjetnicke samostalnostinaprama predlošku. Uocava i kontaktno podrucje ukusanašeg i Maruliceva doba: uravnoteženost i variranje stil-skih sredstava (»I ovaj dio njegova djela može još i danasugodno da djeluje«, Skok, 1950, 236).

Glavninu studije cine citati iz Judite popraceni ocje-nama »estetske vrijednosti« figura u njima. Kriterije ocje-njivanja Skok definira na samom pocetku rada, prezenti-rajuci ih vrlo apodikticno – i donekle kripticno:

hocu da u ovoj studiji apliciram i svoja tri stilisticka za-kona, koja vladaju stilom jezika. To su zakon vizuelnosti,zakon djelovanja pisca na osjecaj citaoca i zakon o držanjupisca pri pripovijedanju. (Skok, 1950, 236)

Dva su potonja »zakona«, ako dobro razumijemo, dvijestrane iste medalje. Marulic osjeca prijeku potrebu etickidjelovati na citaoce (ovaj se uvid podudara sa Šimundži-nim). Eticka tendencija, opet, »uzrok je, što pjesnik nepiše objektivnim stilom bez sudjelovanja svoje licnosti«, tj.


»u svakoj prigodi, koja mu se pruža, izražava svoje etickesudove«. Formalno, taj se udio ocituje u upotrebi »reto-rickih pitanja, raznih refleksija, usklika itd.« (Skok, 1950,185).»Potvrdeno nam je da

je Marulic bio slikar, alinemamo njegovih slika.Možemo ipak na osnovuove cinjenice pretpostaviti,da je jak vizuelan karakterimala njegova mašta, kojatocno vidi konkretne kon-ture. Naša ce stilska analizaopet pokazati, da su u Juditinajuspjeliji i najsvježiji oniodsjecci, koji se odnose nagledanje, koji odgovarajuslikarskom oku: deskriptiv-nost, pikturalnost, razvijeneporedbe i perifraza za in-dikacije vremena, koje seodnose na prirodu« (Skok,1950, 184–185).

No najvažnije mjesto u Skokovu doživljaju stila Juditepripalo je vizualnosti, koju istraživac motivira cinjeni-cama iz Maruliceve biografije. Ta kategorija omogucujeSkoku da krene od univerzalija (ili od onoga što sam pro-glašava univerzalijama), identicnih i za nas današnje i zaljude prošlosti.

Nasuprot »uspjelim i svježima«, oni drugi odsjecci svisu neuspjeli iz istog razloga: zbog problema s formom.Odabir dvostruko i još k tome preneseno rimovanogdvanaesterackog stiha nametnuo je Marulicu »težak zada-tak.« »Velike muke« u borbi s kalupom dovele su do toga»da je zbog naprezanja, da dode do rime, dobar dio stilaizgubio spontanost i stilski efekat« (Skok, 1950, 236). Dru-gim rijecima: stil mora imati dvostruku motivaciju. Kadanas forma zaokupi više od sadržaja – kada Skok postajesvjestan forme, »osjeca traženje rime«33 – to je za književni33 Sa stajališta nekoga tko

želi enkodirati doživljajstila, zanimljivo je Skokovousputno svjedocanstvoo više stupnjeva toga»osjeca se«. Za njega seponegdje traženje rimeosjeca »donekle« (npr. uporedbi Jud. 5, 281–284,Skok, 1950, 204), neka sumjesta »podnošljiva« (npr.metafore Jud. 4, 273–276,Skok, 1950, 211), a drugdjeje, nasuprot tome, traženjerime »ocito«, te se figure»osjecaju kao nasilne« ili»neprirodne«.

ukus ove studije nezadovoljavajuce i neprihvatljivo. (Skoktako zauzima poziciju dijametralno suprotnu onoj na kojuce deset godina kasnije stati Katicic, pišuci o Suzama sinarazmetnog; usp. gore s. 42.)

Usprkos brižljivo odabranim bezlicnim formulacijamai prenošenju odgovornosti na pojave iz teksta (»stil jeizgubio spontanost«), Skokov stilisticki kriterij ocito je do-življaj citaoca, onoga tko 1950. ocjenjuje tekst nastao 1501.Još tocnije, Skokov kriterij ocito je njegov vlastiti doživ-ljaj.34 Skok to nije spreman priznati – on mora nastupati

34 U ovom se svjetlu kaogotovo frojdovska omaška– podsvjesno priznanje– ukazuje Skokovo pro-glašavanje njegovih trijustilistickih zakona.

autoritativno, što ce reci »objektivno« – i zato se upušta unategnuta zakljucivanja: »Gdje god [figura] ne prinosi vi-zuelnosti prikazivanja, gdje nije spontana, uzet cemo, dase radi o potrebi stiha« (Skok, 1950, 201) (sada najedanputne postoje više tri stilisticka zakona, vec jedan jedini).

Skok se našao u raskoraku. On definitivno posvajaMarulicevo djelo, cini ga »živim« – dokazuje to i trajna


utjecajnost ovog rada – ali studija o stilu Judite zapravonije historijsko-stilisticka. Ona interpretira samo moderneaspekte Maruliceva stila; sve tude, sve što pripada isklju-civo prošlosti, studija u najboljem slucaju opisuje.35 Judita 35 Simptom ovoga rasko-

raka jest odio naslovljen»Lingvisticke osnove stilau Juditi«, koji se svodi naetimološku analizu Maru-liceva leksika i odredivanjeudjela splitske cakaviceprema ostalim dijalektima.Danas to ne bismo smatralistilistickim, pa ni lingvos-tilistickim, vec naprostolingvistickim radom, kojianalizira langue, a ne parole.

biva segmentirana na »uspjela« i »neuspjela« mjesta, pricemu uspjela cijenimo, a preko neuspjelih brže-bolje pre-lazimo. Time zapravo ne upoznajemo tude, ne ucimoosjecati stajalište tudeg vremena. Umjesto toga, prepozna-jemo u tekstu iz prošlosti podudarnosti s nama. Ono štocijenimo u Marulicevu djelu, cijenili bismo i u bilo kojemmodernom; ono što ondje ne poimamo, ne poimamo ninakon Skokove studije.

Tumacenje uloge figura u Juditi znatno proširujeDunja Fališevac (1995), donoseci umjesto Skokova sukobavizualnosti, robovanja formi i cudoredne zaokupljenostisljedeci popis:36 36 Fališevac (1995, 422-24)

navodi devet funkcija,ali ja ih vidim najvišeosam; njezina je prva»genericka« funkcija (fi-gure »imaju i funkcijuznaka o generickom us-trojstvu teksta«), a deveta»rodovsko-književnosna«(figure imaju »funkcijuuspostavljanja genusa epskou njegovoj biti«).

1. genericka funkcija (figure kao znak roda ili vrste)

2. persuazivna (figure podržavaju poucavanje i pokreta-nje citaoca)

3. aksiološka (figure otkrivaju autorov stav prema liko-vima)

4. prikazivacka (figure djeluju na osjetila – ovo je Skokovavizualizacija)

5. intertekstualna (figure uspostavljaju dijalog s Marulice-vim žanrovskim uzorima)

6. metatekstualna (figure – boraveci u tekstu i na njego-vim marginama – autohermeneuticki isticu poeticku,ideološku i žanrovsku strukturu)

7. diskurzivna (kao unaprijed definirani, prepoznatljivielementi, figure služe artikulaciji i razgranicavanju tritipa diskursa koji se smjenju u epu, one identificirajunaraciju, deskripciju i refleksiju, te odvajaju jednuod druge, omogucujuci nastajanje ravnomjernosti iharmonije)

8. svjetonazorska (figure odražavaju videnje svijeta; mibismo možda rekli da one to videnje i stvaraju)


Fališevac je posve svjesna multifunkcionalnosti figura.Na primjer, katalog lijepih žena u Jud. 4, 121–152 dje-luje na pet nacina istovremeno, doprinoseci pikturalnosti(stvara slike ženske ljepote), generickoj legitimaciji (signali-zira epski žanr), intertekstualnosti (podsjeca na Homerovei Vergilijeve kataloge, na mitološke sustave Biblije i po-ganske antike, potice citaoca da interpretira uspostavljeniintertekstualni odnos), metatekstualnosti (unutar samogkataloga postoji i dionica autoreferencijalnog, autoreflek-sivnog preispitivanja; katalog sadrži vlastiti komentar) tepersuazivnosti (retorickim sredstvima potice na kršcanskiispravno spoznavanje i ponašanje.3737 Fališevac (1995, 416–17).

No, kao i Skok, i Fališevac pojave unutar teksta opisujeizolirano, ne nacinjuci problem njihove interakcije, njihovedinamike – kako unutarnje (ako figura ima više simulta-nih funkcija, može li se nekako opisati ili prikazati udiopojedine funkcije u sinteticnom citaocevu doživljaju), takoi vanjske (kako su funkcije distribuirane u cjelini teksta;recimo, da li se djelo ucestalo legitimira kao epsko). Zatoizvan dometa analize ostaje tekst kao cjelina koja je neštoviše od zbroja vlastitih membra disiecta.

Marginalije i proza

Važnu ideju o metatekstualnosti kao funkciji stila (kojuje moguce i preokrenuti, zakljuciti da je metatekstual-nost jedno od obilježja odredenog stila) nešto je kasnijesustavno primijenio Bratislav Lucin (1996) u istraživanjumarginalnih bilježaka Judite. Ovo je istraživanje stilis-ticki znacajno jer premješta fokus znanstvene pažnje sastandardnog spektra (sâm tekst i programatski iskazi onjemu) na genetteovske paratekstualne pojave, koje seinace smatraju neizražajnima, »funkcionalnima« – alimogu bitno djelovati na citaocev doživljaj teksta i stila.3838 Osim što pomažu percep-

ciji stila glavnog teksta, pa-ratekstovi su i sami mjestastilskih pojava, mjesta gdjeMaruliceva proza djeluje»živo, skladno i jasno«(Lucin, 1996, 52–54).

U historijskostilistickom istraživanju, percipiranje necegašto inace i ne zamjecujemo jedan je od putova do drugostidjela, do tude perspektive. Možemo reci i da paratekstovipreuzimaju dio uloge Riffaterreova average reader, da nam


govore glasom Ecova idealnog citaoca, poucavajuci kakoda opažamo stilske ucinke djela.

Marginalne autorove bilješke poticaj su i kata-logiziranju »prilika« (usporedbi, comparationes) u Juditikako ga je provela Ružica Pšihistal (2008). Mada tvrdida je željela »tek izdvojiti temeljne tropološke modele ipružiti inicijalnu semanticku rašclambu bez pretenzijalingvo-stilisticke analize«, autorica vrlo dobrodošlo upo-zorava na razilaženje autora i citalaca: mjesta koja je samMarulic na margini svoga epa identificirao kao »prilike«nisu sve »razvijene usporedbe, a još manje bi se sve mo-gle opisati jednoobraznim tropološkim modelom epskihusporedaba« (kako ga je ponudio Lausberg).39 Ovaj po- 39 Od sedamnaest oznacenih

»prilika« jedna »ne zadovo-ljava ni minimalne uvjeteza razvijenu usporedbu,jedna bi [. . . ] bolje pris-tajala u antologiju koncetanegoli epskih usporedaba,«(Pšihistal, 2008, 164).

tencijalno izazovan historijskostilisticki uvid – Marulicevoautorsko oznacavanje teksta drugacije je i od našeg i od»retorickog«, zasnovanog na teoriji! – ne biva, ipak, raz-raden, a funkcija usporedbe kao stilske figure shvacena jejednostavno i nimalo problematicno.40

40 Usporedbe »služe am-plifikaciji, pojašnjavanjui ukrašavanju osnovnihmisli« (Pšihistal, 2008, 161).

Marulicevu hrvatsku prozu – i to cjelokupan ocu-vani korpus, tekst po tekst – stilisticki je analiziralaSmiljka Malinar (2002b).41 Njezino se istraživanje bavi 41 Ovaj je rad, uz sitne

razlike, uvršten i u knjiguMalinar (2002c).

prvenstveno sintaksom (sintaktostilistikom) Maruliceverecenice, i odvija se na cetiri razine. Malinar prikazujegenezu Maruliceva recenicnog stila, identificirajuci »proto-tipove« njegovih tekstova, njegove – ponajprije žanrovske– uzore i obrasce iz književne tradicije; strukturu tipic-nih recenica iz svakog od ocuvanih proznih Marulicevihdjela; obrasce kojima se Marulic najcešce koristi gradeciproznu recenicu; vrijednost (odnosno, stilski ucinak) po-jedinih sintaktickih pojava i njihovih sklopova. Tipicnoststrukture Marulicevih recenica Malinar tumaci kao rezul-tat (mi bismo radije rekli: znak) »mentalnih predložaka«.Te predloške u autorovu umu »aktiviraju« odabrana temai konkretna komunikacijska prigoda.42

42 Autorica ne odaje pori-jeklo ove »teorije mentalnihpredložaka« (sintaktickihmatrica ili navika) kojimace se koristiti u još jednomsvojem marulicevskomradu (Malinar, 2002a).


Pišuci na hrvatskom, Marulic je svoje »mentalneVrijedno je upozorenjeMalinar da naše doba imaodviše jednostavnu pre-dodžbu o repertoaru izkojeg ovakvi predlošci nas-taju. Nece sva Marulicevapisma, mada pripadajuvrsti pisma, i mada ih jenapisao humanisticki autor,automatski biti gradena poobrascima ciceronovske hu-manisticke epistolografije –poslanice Katarini Obirticajace su obilježene predloš-cima Biblije, crkvenih otacai duhovne (pastoralne idevocionalne) književnosti(Malinar, 2002b, 319–20).Dakle, odabir jezika inter-ferira s odabirom vrste istila.

obrasce« nužno stvarao kao prijevode s latinskog. Ma-linar demonstrira da se u latinskim prototipovima Ma-rulicevih tekstova može pronaci uzor i za složenije i zajednostavnije autorove recenice (pogansko-anticki teks-tovi pribavljaju jednu, kršcansko-anticki i srednjovjekovnidrugu skupinu obrazaca). Struktura recenica istražuje sekroz filter uobicajenih retoricko-gramatickih kategorija(dobrim dijelom preuzetih iz latinske gramatike, zasno-vanih na službi rijeci i formalnom opisu) i autoricinihvlastitih, najcešce prostornih metafora (»horizontalnoširenje recenicnih sklopova«, »vertikalni smjer podrediva-nja recenica«, »vertikalna kohezija teksta«, »hijerarhijskivišestruko diferencirani period«). Njezina je analiza Ma-rulicevih recenica u biti gramaticarska parafraza:

Jednak oblikovni sklad i kompozicijska vrsnoca ostvarenisu i u sljedecem, sintakticki jednostavnije strukturira-nom ulomku [Naslidovan’ja]. U prvom periodu koji sesastoji od glavne te subjektne recenice usložnjavanje jepostignuto prije svega horizontalnim širenjem i kombi-natorikom sintagmatskih figura: dvjema [!] paralelnimdvoclanim sklopovima, dijelom zrcalno rasporedenim(s. . . prihiljenim poctovan’jem, s punom mirom) te troclanimglagolskim nizom (služen’je. . . i. . . tican’je. . . i vazet’je). Usljedecem periodu izmedu prve i ostalih dviju medusobnokoordiniranih glavnih recenica umetnuta je subordinirananacinska. Iza posljednje (trece) glavne recenice dolazedvije koordinirane posljedicne, nadredene dvjema odnos-nima (u oba para koordiniranih recenica surecenice suspojene istim veznikom). (Malinar, 2002b, 283)

Primjecujemo da u ovom sustavu stilskih vrijednostiposebno važno mjesto dobiva »sklad«, podržan varira-njem i primjerenošcu.43 U cemu se, medutim,»sklad«43 Npr: »Marulic, vjeran

odabranoj stilskoj normii istodobno voden svojimumjetnickim osjecajem,ostvario je skladan i urav-notežen raspored te rit-micku alternaciju razlicitihsintaktickih mogucnosti,«(Malinar, 2002b, 300).

tocno sastoji, to citalac mora sam znati, zakljuciti ili na-uciti (uz pomoc predocenih primjera). Isto vrijedi i zaslucajeve »sintakticke vještine« i »konstruktivnog umi-jeca«.

Za Malinar, stil je prvenstveno ukras – dakle, nešto se-kundarno u odnosu na sadržaj. Ovakav ornatus, slicno


našoj interpretaciji, ima funkciju stvaranja raznolikosti(mada ta funkcija kod Malinar ne biva povezana s citaoce-vom pažnjom): Možda se radi o opreci

denotativno–konotativno,buduci da je ornatus pone-kad jaci ako je intelektualnisadržaj jednostavniji: »Enu-meratio kao dominantnosredstvo ukrašavanja i rit-micke artikulacije receniceu formalno-tehnickomsmislu vezuje prethodniodsjecak [poslanice Balistri-licu] s postupnim smanje-njem intelektualne tenzije,sa silaznom putanjomMaruliceva obrazlaganja«(Malinar, 2002b, 295).

Brojni pasusi (. . . ) potvrduju važnu ulogu ornatusa u obli-kovanju tekstovnoga tkanja. Repetitivni oblici jakog in-tenziteta redovito prate recenice jednostavnije sintaktickestrukture, te djeluju kao protuteža nedostatku hijerarhij-skog diferenciranja opsežnijih i napucenijih sintaktickihsegmenata. (Malinar, 2002b, 281)

Opcenito, autoricu interpretacija stilskih ucinaka zanimaznatno manje od sintaktickog opisa i utvrdivanja genetic-kih veza. Tako u sjeni ostaje i uvid Malinar (vrlo znacajan,barem iz perspektive našeg rada) da unutar istog Maru-liceva teksta postoji više tipova diskurza. Malinar (2002b,posebno 281, 291) jasnije navodi dva: »funkcionalni«(kojemu kao formalni signal odreduje parataksu i parale-lizam, i to pretežito onaj »binarne strukture«, tj. dvoclan)– te diskurz »složenijeg sintaktickog ustrojstva« (u kojimaMaruliceva proza pokazuje »formalnu vrsnocu« i »visokuvrijednost«, legitimirajuci se kao »primjer humanisticke,ciceronske proze«).

Problemi koje Malinar otvara mogli bi poslužiti kaotemelj za formuliranje sljedeceg niza hipoteza:

1. u Marulicevim tekstovima postoje najmanje tri razlicitevrste diskurza; svaka vrsta ima neko znacenje unu-tar teksta, a nijedna ne postoji izolirano, neovisno odrugima. – Te vrste jesu:

(a) diskurz sintakticki jednostavniji, ali obilježeniji»emotivno« i interpersonalno

(b) diskurz sintakticki složeniji, ali stilski manje obilje-žen, uvjetovan prvenstveno kompleksnim idejamakoje treba priopciti

(c) diskurz u kojem sama sintakticka složenost postajestilsko obilježje, oznaka genericke pripadnosti (tekstse pokorava estetici humanisticke proze)


2. izmjenjivanje ovih diskurza ima veze s citalackompažnjom i pretkazivošcu stila – diskurzi jedni drugimadonose osvježenje i, nakon pauze, ponovnu izražajnost.

Pravilnosti pripovjedne i tekstualne strukture

Posve nedavno Lovro je Škopljanac (2011) kratko analizi-rao dvije razine strukture Judite, pripovjednu i tekstualnu(potonja je shvacena kao “kolicina teksta”). Ustanovioje da na obje razine postoje ne samo pravilnosti, negoi simetrija: šest je pjevanja epa oblikovano istovremenobinarnom i ternarnom pravilnošcu, koje su komplemen-tarne »i mogu se prikazati u modelu s minimalno šestopisanih i jednim hipotetskim, najavljenim dogadajem.Time se naglašava jednostavnost i pravilnost narativnestrukture teksta temeljene na jednom pocetnom i šest kas-nijih dogadaja, od kojih je svako na svoj nacin u središtujednoga od šest pjevanja« (Škopljanac, 2011, 19).

Ovakva interpretacija precizira – pa i objedinjuje –uvide ranijih istraživaca (Skok, Fališevac, Pavlicic). Me-toda naratološke rašclambe cini Škopljancev rad bliskimonome što su na podrucju latinskog Maruliceva opusaostvarili Zlatar (1991), Novakovic (1986) te Stepanic (2000)(usp. niže, s. 116). Povezivanje neverbalne grade (pri-povjedne jezgre, dogadaji) s verbalnom (kolicina redakakoju Marulic namjenjuje pojedinom dogadaju) kod Škop-ljanca je urodilo dodatnom interpretativnom vrijednošcu,te je istraživac u stanju zakljuciti npr. (govoreci o petomi šestom pjevanju): »brojke pokazuju da [. . . ] narativnosredišnji dogadaji nisu i tekstualno centrirani, ali istovre-meno otkrivaju koji jesu« (Škopljanac, 2011, 18). Ovaj serad, rekli bismo, nalazi na tromedi naratologije, interpre-tacije i stilistike.

Jezikoslovlje i atribucijski prijepori

Znatan broj novijih radova pristupa Marulicevimtekstovima s lingvistickih polazišta, ali se pojave koje is-tražuju mogu smatrati i stilistickima (katkad su i u samim


radovima tako odredene). Stolac (2002) bavila se stilomatributa u Marulicevoj prozi, dok Kolenic (2003) glagol-ske oblike Marulicevih hrvatskih djela razvrstava premauobicajenim gramatickim kategorijama (»izbor glagolskihvremena i nacina«), s naglaskom na (marouzeauovskom)istraživanju morfoloških dubleta, uz povremene ambicijeodjeljivanja »poetskog« od »proznog« stila; Kolenic, slicnoMalinar, kao osnovni Marulicev stilski postupak izdvajavariranje.

Proucavanja Maruliceva prijevoda Kempenceva De Dodajmo još da Stolac(2002) nakratko uzimaMarulica kao polazište zadijakronijsko istraživanje:opis Juditina ukrašavanjaona usporeduje ne samos Vulgatom, kao mogu-cim predloškom, vec i shrvatskim prijevodimatog biblijskoga mjesta odXVII. st. do danas. Ova-kav postupak rijedak jeu Marulicevoj stilistici,zagledanoj daleko cešceunatrag nego unaprijed.Znacajno je i da se ovimepropituje citaocevo staja-lište – pratimo kako se ikada formirao naš današnji»prototip« pojave koju pre-poznajemo kao »biblijskiopis«, procjenjujemo kolikotome prototipu odgovaraMarulicevo ostvarenje.

imitatione Christi (Horvat i Peric Gavrancic, 2010; Hor-vat, 2011) identificiraju »koje lekseme možemo smatratiupravo Marulicevim prinosom hrvatskomu jezicnomizrazu« pomažuci uvidu u profil Maruliceve leksicke kre-ativnosti (kako opcenito, tako i u usporedbi s BartolomKašicem, koji je Kempencevo djelo prevodio 1641). Obiljejoš nedovoljno vrednovane stilisticke grade donose dvarada Dragice Malic (2009, 2011), koja Marulicev jezicniizraz razmatra u odnosu prema kolektivnoj podlozi jezic-nih uzusa hrvatske srednjovjekovne književnosti (osobitopjesništva), ukljucujuci i onu crkvenoslavenske tradicije.Poticajna stilisticka skica Amira Kapetanovica pristupaMarulicevoj Suzani s tri pozicije: ispituje stilske figuresinonima (i dubleta) te kataloga, usporeduje Marulicevemetafore s Vetranovicevima (metodologijom kognitivneteorije), razmišlja o znakovima funkcionalnih stilova(pravnog, pastoralnog, razgovornog) u Marulicevoj pjesmi(Kapetanovic, 2006).

Stilska su obilježja od izvjesne važnosti u prijepo-rima oko atribucije pojedinih hrvatskih tekstova Marulicu.Primjecujemo pritom da oni koji tekstove žele pripisatiMarulicu (Verdiani, Prosperov Novak, Pandžic) stilistickeocjene donose cešce impresionisticki, dajuci prednost pri-mjerima pred opisom,44 dok jasnije i argumentiranije nas-

44 Npr. »Ovo je, bar pomeni, prepoznatljiv jezicnistil Marka Marulica,«(Pandžic, 2009, 132). Izjavaslijedi nakon opširnogcitata iz rukopisa BL Add.10394, ali istraživacevostajalište ne biva više niobrazlagano ni precizirano.

tupaju osporavatelji atribucija (Malic, Moguš, Malinar).Malinar (2002a) koristi se svojim uvidom u tipologiju sin-takse Maruliceve hrvatske proze pri istraživanju Života


blaženoga svetoga Ivana Karstitela, u razlicitim verzijamasacuvanog u Firentinskom zborniku i Vartlu. Definiravšiopceniti »prozni standard« hrvatskog srednjovjekovljaDragocjenim nam se cini

jedno konkretnije stilistickoopažanje Malinar (2002a,165): u tekstovima Života,autoritarni likovi, ciji jeizricaj kategorican, sklonijisu crkvenoslavenskom,knjiškom obliku futura.

(najvažnija bi mu obilježja bila: parataksa, polisindet,izmjenjivanja sindetskih i asindetskih veza, »hijerarhijahipotakse do druge razine subordinacije«, povremeneparticipske konstrukcije, stilistickoreprizni veznici, ku-mulacija subordinativnih, koordinacijski relativizator,sintakticka inkongruencija / anakolut), te Marulicevespecificnosti prema ovom standardu, Malinar zakljucujeda Život ni u kojoj verziji nije Marulicev. (Prema Mali-nar (2002a, 205), Maruliceva je sintaksa racionalna, a neprimarno emotivna, odnosno sugestivna, kao u Životu;sastavnice su Marulicevih perioda protaza i apodoza,njegove su surecenice konstruirane »oko polova« pendensoratio i sententiae clausula45 te oko »sintaktickog i kon-45 Malinar se terminima

koristi prema Lausbergu. ceptualnog klimaksa i antiklimaksa«, »a rekurzivnostapstraktnoga morfosintaktickog nacrta konkretizira seleksemskom progresijom.«)

Malic (2004, 2010) osporava Marulicevo autorstvo mo-litvenika iz Arhiva HAZU (I. a. 5) i Muke svete Margarite.Cini to, prvo, identifikacijom nekih opcejezicnih morfolo-ških i fonoloških crta (karakteristicnijih za cakavštinu sje-verniju od Maruliceve splitske), a potom ustanovljavajucida se u proucavanim tekstovima susrecu (funkcionalne)rijeci nepotvrdene u ostatku Maruliceva hrvatskog opusa,dok izostaju one »tipicne za Marulica« (poput veznika»poni«). Slicno je kod stihotvornih pojava (izostaje ma-rulicevsko opkoracenje). Malic dokazuje da su idejne iretoricke slicnosti s Marulicevim djelima, koje su bilekljucan argument pri atribuciji, »stalna književnotvornasredstva hrvatske srednjovjekovne književnosti« (osobitovjerskopoucne i puckog pobožnog pjesništva): mogu sepojaviti u svakom i svacijem tekstu, nisu »otisak prsta«.S druge strane, Malic primjecuje da takvih »opceknjižev-nih« crta (navodi: uobicajene amplifikacije, usporedbe,citati, sintagme, te »narodski« nacin izražavanja) kodMarulica ima »ne u tolikoj mjeri i tako ocito«. Radi se o


stilizaciji, reinterpretaciji, koja je znak autorskog pristupakonvencijama vrste i roda.

Karakterizacija

Kurzoran pregled stilistickih istraživanja Ma-ruliceva hrvatskog opusa vodi nas, kao ne-kroatistickeautsajdere, do sljedecih zakljucaka:

1. i ovdje su malobrojna istraživanja koja jasno definirajukljucne termine, polazišta i metode

2. Maruliceva se djela tretiraju kao dokumenti prošlosti(»grada«), te opisi i izvještavanje imaju prednost nadinterpretacijama

3. najocitiji nacin da tekstovi iz prošlosti pocnu na nasdjelovati jest njihovo »posvajanje«; ono se i ovdje –kao i u vecem dijelu humanistickih znanosti – doživ-ljava kao ne-znanstveno, subjektivno. Zbog toga se iliprimjenjuje bez posebne refleksije (Skok, 1950), ili jeretoricki prikriveno (a spoznajno potisnuto u drugiplan)

4. Marulicevu se hrvatskom stilu najcešce pripisuje estet-ska funkcija (ostvarivanje »sklada,« »jasnoce,« demons-tracija »vještine«), što znaci da je stil najcešce shvacenkao ornatus

5. druga najpoznatija funkcija Maruliceva stila jest žan-rovska legitimacija: autor zadovoljava konvencije kojeepoha namece pojedinom tipu teksta46 46 Radovi D. Malic vrlo

jasno pokazuju da ce ova-kav pristup otkriti samonad-individualnost stilaepohe (ili vrste), dok izvandosega ostaje kreativnostpoigravanja danim kon-vencijama. A mogli bismo,potaknuti radom D. Fali-ševac, postaviti i pitanje jeli žanrovska legitimacijajedina funkcija stila.

6. sukladno svemu gore navedenom, Marulicev se stilrazmatra prvenstveno u kontekstu diskurza i književ-nih obrazaca Maruliceva doba te u kontekstu (ranijih)tekstova koji su identificirani kao »uzori« ili »modeli«;rijetki su izleti u Marulicevu buducnost (poput us-poredbe tekstova Marulica i Vetranovica, Marulica iKašica)


7. stilski fenomeni razmatraju se izolirano – izostajupitanja o djelovanju pojedine pojave u cjelini teksta(npr. odnosa »prilika« prema ostatku Judite), o interak-ciji više pojava ili funkcija, o dinamici kojom pojave (ilitipovi diskurza) mijenjaju svoje funkcije tijekom teksta

Dodajmo da su kao stilske karakteristike Marulicevihhrvatskih djela dosad isticani: interpersonalna (eticko-moralisticka) motivacija, alegoreza, vizualnost, variranje,binarna struktura (paralelizam, antiteza) recenice i nje-zina periodicna struktura (»racionalna sintaksa« premalatinskim uzorima), opkoracenje u stihu, cesta upotrebapojedinih rijeci i sveza (te izostanak drugih). Kao što vi-dimo, ovi fenomeni pripadaju sasvim razlicitim razinamateksta i konteksta.

Maruliceva latinska stilistika

Gramatika, retorika, metrika

O Marulicevu latinskom stilu najcešce je govorioBranimir Glavicic (1926–2010).47 Njegovi se radovi cvrsto47 Glavicic (1983, 1986a,

1995a,b). drže razine jezicnog izraza, a stilu pristupaju na stan-dardni klasicnofilološki nacin, baratajuci kategorijamagramatike, jezicne ispravnosti i anticke retorike, te ra-zumijevajuci stil kao ornatus. »Jezik i stil« po tom sushvacanju cjelina, pa ce npr. Glavicic (1983), u odjeljku»Stil Starozavjetnih licnosti«, odrediti opca obilježja Ma-ruliceva jezika, upozoravajuci da je vecina Marulicevihdjela pisana »izrazitim humanistickim latinitetom kakavse u književnosti tada opcenito prakticirao«. Glavicic,dakle, identificira nad-individualnu dimenziju Marulicevajezicnog izraza.

Za humanisticki latinitet, »taj bujni jezik,« karakte-risticni su:

hipotaksa, voluminoznija fraza, poduži recenicni periodi,skladno gradeni i retoricki brižno izbalansirani, biranrjecnik s traženim sinonimima te razne retoricke figure


koje su obilno zastupljene u opcega humanistickog uzoraCicerona.(Glavicic, 1983, 101)48 48 Gotovo identicne formu-

lacije nalazimo u opisuInstitucije i Evandelis-tara (Glavicic, 1986a,b);samo je karakterizacijaEvandelistara proširenadodavanjem»bujne i živenaracije«.

Citirane kvalifikacije pocivaju na citalackom iskustvu, tj.subjektivne su. Stilistickom bi istraživanju bilo zanimljivoi poucno doznati tocne parametre »voluminoznijih« frazai »podužih« perioda, saznati – kao kod Malinar – kojimsu sredstvima i strukturama postignuti »sklad« i »balans«recenice. (Ako je sklad i balans nemoguce apsolutnoeksplicitno odrediti ili analizirati – ako je situacija slicnaonoj s kuharskim receptima, gdje se preporucuje staviti»onoliko koliko treba« ili »koliko jelo traži« – i samaspoznaja nemogucnosti može postati polazište za daljnjapromišljanja i eksperimentiranja.) Posebno su nejasne kate-

gorije »biranog« rjecnikai »traženih« sinonima.Potonje donekle objašnjavakasniji rad (Glavicic, 1995a)iz kojeg proizlazi da se Ma-ruliceva sklonost sinonimijiocituje prvenstveno u tzv.kontaktnim sinonimima,kod kojih je izražajno »jaci«drugi clan para. Ovakvucopia dicendi Glavicic pro-nalazi i kod Cicerona, te jeu slucaju Marulica tumacikao »ugledanje na antickeuzore.«

Nad-individualna stilska osnova biva, prema Gla-vicicu, kod Marulica nadogradena sljedecim specificnos-tima:

1. supostoje humanisticki i srednjovjekovni latinitet, tj.jezicni standardi poganske antike i razlicitih razdobljakršcanske književnosti

2. u nekim djelima prevladava humanisticki, »ukrašen«izraz (Dijalog o Herkulu, Propovijed o Kristovu posljednjemsudu), u drugima onaj funkcionalni, bilo »jednostavan«(Pedeset prica), ili »sažet« (Starozavjetne licnosti)

3. Marulic voli varirati na svim razinama, od morfološke(koristi se dubletama), preko leksicke, sintakticke isemanticke, do tekstualne (u istom djelu susrecemorazlicite tipove diskurza, pri cemu su neki od njihuvjetovani tekstualno: »retoricki efektne ekshortacijena kraju pojedinih poglavlja i knjiga«)

4. osobito ucestale strategije sintaktickog variranja jesuhiperbat, paralelizam, hijazam, homeoteleut, te razlicitekombinacije ovih figura (Glavicic, 1983)49

49 Figure reda rijeci prisutnesu cak i u »neukrašenim«Starozavjetnim licnostima,tekstu s »nultim stupnjemstila«, tako da ih možemosmatrati necim bez cegaMarulic pisanje nije kadarzamisliti.

5. u izrazu, kao i u tekstovima, važnu ulogu imaju citati,prvenstveno oni iz kršcanske književnosti; Glavicic ih


razvrstava na a) eksplicitne (u tekstu na neki nacin oz-nacene), b) citatne aluzije, c) neoznacene, »prikrivene«

6. Marulic je sklon figurativnom izražavanju u metafo-rama (kako opceprihvacenim, tako i novostvorenim) irazvijenim poredbama5050 Posebnu pažnju Glavicic

poklanja Marulicevim sli-kama mora. Prepoznajemogestu posvajanja Maruli-ceva stila vec videnu kodSkoka i Tomasovica.

Vidimo da se Glaviciceve stilisticke opaske i priloziuglavnom zaustavljaju na identifikaciji; stil je za njegasvojevrsna legitimacija autora. Na primjer: pošto je for-mirao korpus proširenih poredaba u Marulicevoj latin-skoj prozi (našao ih je ukupno 15, najviše u Evandelistarupotom u Instituciji, De humilitate i prijevodu Hrvatske kro-nike), zakljucio je da se radi o »doduše sporadicnoj, alivrlo izražajnoj i osebujnoj razlikovnoj crti u odnosu nadruge neolatinske prozaike« (Glavicic, 1995b). No, dok ci-tamo poredbe citirane in extenso, nama se gotovo sama odsebe namecu daljnja pitanja: kojim jezicnim sredstvimaMarulic ostvaruje taj trop? na kojim mjestima svoga raz-mišljanja osjeca potrebu za njim? napokon, koji su to»drugi neolatinski prozaici« u odnosu na koje su Maruli-ceve poredbe izražajne, osebujne i razlikovne?

Uz bavljenje Marulicevim djelom, druga važna no-volatinska Glaviciceva tema bila je metrika. Dugogodišnjeanaliziranje nacina na koji hrvatski latinisti po antickomobrascu grade stihove urodilo je studijom Versifikacija hr-vatskih latinista (Glavicic, 2001), izvještajem o stihotvornimuzusima cetrdesettrojice autora, medu kojima je, dakako,i Marulic. Glaviciceva knjiga istražuje prozodijske feno-mene i obrasce. Oni pripadaju »stilistickim cesticama« –jezicnim pojavama koje su same po sebi arbitrarne, bezznacenja ili s vrlo elementarnim znacenjem.51 Suprotno51 Drugi je takav skup

pojava zvuk latinskihrijeci kako ih istražujegorespomenuti Williams(2004)

Williamsovim eksperimentima sa zvukom, Glavicic nepokušava prozodiju povezati s konkretnim znacenjem poje-dinog mjesta u tekstu. Glavna je funkcija, i ujedno glavnikriterij vrednovanja versifikacijske vještine, kod njegagenericka identifikacija: koliko autor vlada »antickommetrikom« (koliko se približio praksi Vergilija, Ovidija,


Lukrecija), a koliko stihotvorni uzusi odstupaju od an-tickih normi, pokazujuci se »srednjovjekovnima«, »ino-vatorskim« ili naprosto nezadovoljavajucima (»omaške«kakvih, Glavicicu je važno dodati, »ima i u inozemnihlatinista«). – Na primjer, Maruliceva gradnja heksametraovako je ocijenjena:

slijedi u osnovi i mnogim pojedinostima praksu klasic-kih rimskih pjesnika, što je i razumljivo imajuci u vidunjegovu humanisticku orijentaciju. Od te prakse on tu itamo odstupa unoseci pokoju crtu arhajskoga ili pak sred-njovjekovnoga heksametra, u želji da bi i tim formalnimsredstvima dao nešto specificnoga kolorita svojem djelus izrazitom biblijskom tematikom. Tako je on svojemustihu utisnuo osebujan pecat i ucinio ga prepoznatljivim umnoštvu ne samo svojih suvremenika. (Glavicic, 2001, 81)

Stilisticko bi istraživanje u Glavicicevim metrickim ana-lizama našlo prvenstveno gradu za daljnji rad.52 Napo- 52 Glaviciceve rezultate

Benic (2009) dopunio jeusporedbom Maruliceveepske prozodijske prakse sonom njegova dubrovackogsuvremenika Jakova Bu-nica (u epu De vita et gestisChristi); Benic je ustanovioda su prozodijske nepravil-nosti u Bunicevu epu rjedenego u Marulicevu.

menuli bismo takoder i da je fenomen kojim se Glavicicbavio, prozodija i prozodijski obrasci, suvremenom cita-ocu iznimno teško dostupan (uho prosjecnog modernoglatinista karakteristicne ritmicke obrasce naprosto necuje): i kod antickih autora – koji su taj ritam, smijemopretpostaviti, osjecali – »obrasce« identificiramo tek ana-lizama velikog broja podataka. Stilisticki gledano, i ovdjese (kao i kod odabira funkcionalnih rijeci, poput veznika)radi o »otisku prsta«: o crti koja bez statistike ostaje neo-sviještena i kod autora i kod citalaca.

Važan Marulicev trop, alegoriju, onako kako je re- Forma izraza Marulicevealegoreze tema je i radaJovanovic (2005), gdje pri-mjenjujemo metodu slicnuonoj kojom cemo ovdjeistraživati stil Evandelistara.Tvarne, patristicke izvorealegorija u Tropologica Da-uidiadis expositio identificirau nizu clanaka Palameta(2005, 2006, 2007, 2008).

alizirana u kontekstu jednoga konkretnog latinskog djela(Dijaloga o Herkulu), proucio je Bratislav Lucin (1993).»Silogisticku strukturu« alegoreze u Herkulu Lucin jerašclanio na cetiri stupnja (rekapitulacija price, njezinoalegorijsko tumacenje, vrednovanje alegorijske razine na-suprot doslovnoj, i zakljucak – da je kršcanin jaci, bolji, ilizaslužniji od Herkula), primjecujuci da je ovakva »formasadržaja« razlicita od »forme izraza«:

Dakako, gornja je shema samo heuristicki konstrukt:Marulic piše književno djelo, a ne logicki izvod; njegov


je Bogoslov retoricki naobražen i iskusan govornik; stogaizvedba nikako nije stroga ni shematicna, nego naprotivslobodna, varirana, ne uvijek potpuna, s nejednakomduljinom i razlicitim redoslijedom navedenih elemenata.(Lucin, 1993, 29)

Opisom makrostrukture Herkula, pak, dobili smo jošjedan doprinos upoznavanju Maruliceva variranja. Di-jalozi Pjesnika i Bogoslova, naime, simetricni su: uvod,sredinu i završetak cine izmjene kracih replika; glavninuteksta zapremaju dva na identican nacin organiziranamonologa, »na istom mjestu (. . . ) prekinuta kracim di-jaloškim umecima« sa slicnom temom. Jedini otklon odsimetrije, intervencija Bogoslova u Pjesnikovo izlaganje, utekst unosi napetost. Ovakvo komponiranje izaziva kodLucina dojam »cvrstine i preglednosti«, ali uz izbjegava-nje »odvec krute shematicnosti«. Ovakav nam se put cinipreporucljivim za stilisticku analizu: povezati citalackidojam s preciznim opisom onoga što je dojam izazvalo.

Stilisticki katalog i kraca Maruliceva djela

Bratislav Lucin zaslužan je i za važnu monograf-sku stilisticku (barem znatnim dijelom stilisticku) obraduMaruliceve latinske propovijedi De ultimo Christi iudicio(Lucin, 1998). Stilisticka je interpretacija ovdje dopunjenagenološkom, uz tumacenje interakcije dvaju aspekata:»genericki izbor podrazumijeva i zadanost stilskih iz-bora.« Kvaliteta ucinjenih izbora otkriva Marulicevužanrovsku i stilsku kompetenciju. Zakljucno ce se poka-zati da se genericki i stilski kontekst donekle razilaze,ostavljajuci dojam »djelomicne nesinkroniziranosti«.

U stilistickom dijelu rada (Lucin, 1998, 108–160) raz-matraju se dvije, tradicijom uvjetovane, razine: prva jesrednjovjekovna amplificatio (usmjerena na intelektualnouvjeravanje), a druga anticka elocutio, stilska dotjeranost,i kao ornatus i kao compositio. Ocito je da Lucin želi re-konstruirati izvorni kontekst teksta iz prošlosti, i to onajkontekst koji je mogao biti najbliži autoru.


Sredstva kojima Marulic amplificira temu obuhva-caju:

1. biblijske citate53 53 Citate Lucin iscrpnoidentificira i dokumentira,nalazeci ih oko 280, tj.cine 21,3% teksta. Dodajei apologiju Marulicevacitiranja, tumaceci ovoodstupanje od autorstvakao »obicaj vremena«.

2. njihovo konkordiranje s drugim citatima ili sa zbiljom

3. alegorezu (jednostavna i složena alegorijska tumacenja)

4. postupke slicne alegorezi (razjašnjavanje biblijskihmetafora i metonimija);

5. logicke dokazne postupke (u radu precizno rašclanjenepomocu Lausbergove retoricke terminologije)

6. exempla, u djelu slabo zastupljena

7. usporedbe (one su amplificatio, a ne ornatus, »jer seMarulic njima služi poglavito radi pojašnjavanja svojihmisli (. . . ) pa i u sklopu argumentacije«

8. etimologije

Lucin razmišlja i o verbalnim signalima ovih postupaka;popisuje, recimo, brojne izraze kojima Marulic u alegoreziuvodi preneseno znacenje, a njihovu raznolikost interpre-tira kao sredstvo održavanja »recipijentove pozornosti«,ali i kao sredstvo »da se postigne visoka literariziranostteksta; iz brige za izraz i formu razvidna je žanrovskai auktorska svijest Maruliceva kao i njegova književnavještina« (Lucin, 1998, 125).

Analiza razine elokucije otkriva pak De ultimo Christiiudicio kao iznimno stilski dotjeran tekst, s »velikim bro-jem retorickih postupaka koje svrstavamo u trope i fi-gure« (Lucin, 1998, 140). Svrha je ovolike pažnje premastilu ista kao i u netom spomenutom slucaju alegorijskihtumacenja, na isti nacin dvojaka: žanrovska i literarnalegitimacija uz citalacki užitak.

Ornatus se za Lucina ogranicava na figure iskaza,

Vrijedi istaknuti Lucinovotehnicko rješenje: prezen-tirajuci npr. paralelizmei, kasnije, organizacijuperioda, on recenice dijeliper cola et commata, a uv-lacenjem redaka sugeriranjihovu hijerarhiju i ko-respondencije. Koliko jemeni poznato, ovaj je istra-živac prvi koji je za analizuMarulicevih latinskih tek-stova mobilizirao grafickemogucnosti tiskarskogmedija.

medu kojima se osobito isticu figure ponavljanja i figureper ordinem (usp. gore Glavicicevu kvalifikaciju, s. 103).Ostvarenja tih figura Lucin iscrpno dokumentira. Po-sebno su mu zanimljiva sredstva »za koja držimo da ih je


Marulic uporabio s ocitom namjerom podizanja afektiv-nog naboja i retoricke stilizacije« (Lucin, 1998, 141), dokneke figure (poput kršcanskih metafora) bivaju izostav-ljene »zato što pripadaju u neutralnu, stilski neobilježenu(kadšto upravo petrificiranu) razinu iskaza, a k tome su irazmjerno malobrojne« (Lucin, 1998, isto, bilj. 47).

U stilskom je katalogu (Lucin, 1998, 141–148) zamjetnaucestalost kombinacija: od 37 zabilježenih »rubrika« tekje 18 – malo manje od polovice – »jednostavnih« slu-cajeva, onih u kojima je istaknuta samo jedna figura;5454 Citava »nad-kategorija«

izokolona, tj. paralelizma,javlja se »gotovo redo-vito s homeoteleutom,homeoptotom, rimom«.

kombinacije obuhvacaju prilican broj elemenata, npr.»Koacervacija, anafora, sinonimija, retoricko pitanje«.Nažalost, kako se Lucin unaprijed ogradio od pretenzijana iscrpnost, ne otvara se prostor razmišljanju o uces-talosti pojedine pojave; ne možemo znati jesu li pojavezastupljene samo jednim primjerom (npr. paronomazija) utekstu zaista jednokratne.

Posljednji je dio stilisticke analize posvecen stilskimrazinama, genera dicendi. Lucin pocinje od najuocljivijeg:od uzvišenog stila, obilježenog »povišenošcu afektivnognaboja«, na kljucnim mjestima teksta (shvacenim temas-tki: paklene muke, nebeske vizije – i tekstualno: završnamolitva), te od genus humile u povijesnom ekskursu oprogonima kršcana.55 Razmišljajuci o tradicionalnim ra-

55 »Znacajke su toga od-sjecka nizanje susljednihzbivanja u kratkim para-taksnim recenicama uzuporabu participske hipo-takse te gotovo potpunaodsutnost stilskih ukrasa.Sve to ukazuje na uporabuosobite pripovjedne tehnikekoja se naziva percursio,«Lucin (1998, 158).

zinama stila, Lucin se suocava s osnovnim problemimaove teorije: što je, zapravo, genus medium? Nadalje, postojeli samo tri razine – ili postoji i citav dijapazon nijansi?Lucin je skloniji potonjem.56

56 »prvo, zacijelo bi se mo-glo dokazati da je povijesniekskurs samo krajnji oblikniskoga stila, te da ovaj umanje ekstremnim oblicimamožemo zateci i drugdje upropovijedi, osobito u onimodsjeccima kojih je izrazitasvrha docere (. . . ); drugo,lako je zapaziti više razli-citih razina retoriziranostii emocionalnog intenzitetaunutar onih dijelova tekstakoje bismo eventualnouvrstili u genus medium«(Lucin, 1998, 159).

U opcem zakljucku odreduje se karakter genericke istilske komponente Maruliceva teksta. Unutar žanrov-ske tradicije, De ultimo Christi iudicio je hibridno djelo, isrednjovjekovno i humanisticko. Slicno se dogada i narazini stila: Marulic na citaoca želi djelovati i srednjovje-kovnim tehnikama (argumentiranjem) i humanistickomdotjeranošcu i retoriziranošcu. No, kod stila je omjer»srednjovjekovnog« i »humanistickog« drugaciji nego kodsklopa žanrovskih obilježja: odmak od tematskoga tipapropovijedi znatno je veci.


Tu je ona »nesinkroniziranost« s pocetka ovog odjeljka:kad Maruliceva stilska i genericka rješenja promišljamoprema pravilima po kojima je Marulic mogao raditi, pro-izlazi da je humanisticko-patristicka elokucija »istovre-meno i ’starija’ i ’mlada’ od genusa.« (Lucin, 1998, 164).Lucin u tome vidi »unutarnju dinamiku« i »zanimljivostjecište mnogih tradicija, koje se zahvaljujuci auktorovuumijecu amalgamiraju u jedinstvenu cjelinu«.

Lucinove rašclambe i rezultati pokazuju koliko jestilistika (osobito neofilološka) izgubila »zaboravivši«retoriku pocetkom XX. st. Procjenjujuci, medutim, meto-dologiju ovog istraživanja s mišlju na stilisticki pristupEvandelistaru, uocavam dvije osjetljive tocke. Ako nemamo uvjeta za

razmišljanje o percepcijistila, bit cemo sklonijirazmišljati o stilu iz ocištaautora ili teksta – nego izocišta citaoca.

Prvo: djelo se promatra u prvenstveno u kontekstuvremena njegova nastanka (i književnog horizonta nje-gova autora). Drugo: upravo dosljedno inzistiranje nadokumentaciji uocenih pojava i stilistickih ocjena podsjecanas na opce ogranicenja stilistike. Ono je na prvi pogledtehnicko – ali, u konacnoj liniji, utjece i na spoznaju samu.Radi se o kolicini teksta koju treba istražiti i prezentirati.S jedne strane, vidjeli smo, sam Lucin mora se pomi-riti s cinjenicom da njegova dokumentacija, ma kolikoiscrpna, nije i potpuna; zbog toga izostaju tocni podaci

Nekoliko je godina kasnijeLucin sastavio još jedanMarulicev jezicno-stilskikatalog, uz izdanje Latin-skih stihova u Marulicevimsabranim djelima (Lucin,2005). Ovdje se preglednodonose podaci o Marulice-vim neklasicnim grafijama,o leksiku, morfologiji isintaksi (posebno se upo-zorava na pojave kojepripadaju opcem »pjes-nickom stilu« latinskogajezika), prozodiji i metrici,te o glasovnim figurama,figurama ponavljanja i redarijeci, te tropima. Lucin niovdje ne pretendira na iscr-pnost zabilježenih stilskihpojava, vec se ogranicavana »one koje smatramovažnima i one o kojima sedosad manje pisalo«.

o udjelima pojedinih pojava u tekstu, što onda otežavarazmišljanje o utjecaju tih udjela na percepciju stilskihobilježja (na primjer: jesu li »stilotvornije« rijetke ili cestepojave? mogu li se odrediti granice uocljivosti?). – Nepot-pune su i Lucinove analize: izostavljaju stilski neobilježenamjesta. Impresivno djeluju nizanje i prezentacija retoricki,gorgijanski organiziranih perioda, ali nama se namecu ipitanja: što je s recenicama koje dolaze izmedu? koliko ihima? i zašto ih ne doživljavamo kao periode?

Dobili smo, tako, odlican katalog stilskih pojava u Deultimo Christi iudicio, sastavljen prema povijesno ovjere-nim i motiviranim nacelima. No, poput svakog kataloga,i ovaj je dekonstruirao cjelovitost i unutarnju dinamikuteksta. Tekst je »raspleten« – ostajuci zamrznut u toj ras-pletenosti.


Cjelovite stilisticke interpretacije dvaju kracihMarulicevih latinskih tekstova, pritom obogacene parale-lama s tekstovima drugih latinista, donio je Ruggero Cat-taneo. Cattaneo (2007) rašclanjuje Inst. 3,5 »De sacerdo-tibus honorandis«, najprije podijelivši tekst na tematskesegmente (Cattaneo hvali Marulicevu jasnocu u odnosuna pristup Valerija Maksima), potom karakterizirajuci topoglavlje jezicno – uocava variranje, »umjereni ornatus«,komunikativnost i homogenost – da bi zatim od recenicedo recenice opisivao odnos sintakticke složenosti sa sa-držajem (intelektualnim i emotivnim). Marulicev tekstCattaneo usporeduje i s obradom iste teme u De imitationeChristi (4,5 »De dignitate sacramenti et statu sacerdotali«):kod Kempenca je sintaksa »manje artikulirana«, tj. periodisu kraci; organizirani su na nacelima bipolarnosti i pa-ralelizama; Kempencev je izricaj kondenziran, te »svakarijec traži zaustavljanje i meditaciju«, a tek je kraj poglav-lja obilježen dužim i razradenijim periodom. U odnosu naKempenca, Marulicev je diskurs »širi, tecniji, živahniji«,donekle je ublažena misticno-asketska linija, a naglašena»prisnost i srdacnost s citateljem.« Rad završava daljnjimdvjema usporedbama, s Petrarkom i Filipom Lastricem,no donesene su samo sumarne ocjene (Petrarkin je »mo-ralni jezik totalno drugaciji« – od jezika Valerija Maksima)i grada za samostalno proucavanje (u slucaju Lastrica).

Analiza Poslanice papi Hadrijanu VI (Cattaneo, 2008)uvodi u stilisticka istraživanja Marulica važnu novinu(graficke) segmentacije teksta prema njegovoj »ritmickojartikulaciji«, odredenoj interpunkcijom izvornog izdanja(uz dodatno isticanje »tekstovnih konektora« radi prace-nja »nizanja autorovih misli i osjecaja«). Prema kohezijitema u segmentima Cattaneo rekonstruira kompozicijuposlanice, nalazeci simetriju (otprilike: 1 – 3 – 9 – vrhunac– 9 – 3 – 1). Dalje istraživac parafrazira sadržaj recenica usegmentima, ujedno komentirajuci figure, najcešce one perordinem. U tekstu istice, izmedu ostaloga, smjene »tona«(opisno-pripovjedackog, deliberativno-argumentativnog,»suhog« narativno-povijesnog koji kontrastira s emotiv-


nošcu) i »tempa« (ubrzavanje, usporavanje); napredovanjekroz poslanicu prekidano je usporedbama s protuturskimgovorima talijanskih humanista Francesca Filelfa i EneeSilvija Piccolominija, a usporedba egzempla s izvorni-kom, Filelfovim latinskim prijevodom Plutarha, doprinosje poznavanju Maruliceva parafraziranja. Takoder, Cat-taneo upozorava i na slicnost citatima obilježenog dijelaposlanice s Inst. 3,6.

Po orijentaciji na sintaksu recenice kao polazište sti-listicke interpretacije, Cattaneovi su radovi slicni onimaMalinar (usp. gore, s. 95). Znacajan Cattaneov doprinosMarulicevoj latinskoj stilistici vidimo u monografskomi komparativnome pristupu, a možda ponajviše u paž-ljivom segmentiranju teksta. No, ako Lucinovi katalozi»dekonstruiraju« cjelovitost teksta, u Cattaneovim namcitalackim parafrazama, koje kontinuitet cuvaju i prate,manjka rekapitulacije. Na primjer: ubrzava li se temposvuda u Poslanici Hadrijanu na isti nacin? Ima li jezicnihsredstava zajednickih narativno-povijesnom i emotivnomregistru? Važna ideja danteovskog rašclanjivanja (divisi-one, v. gore, s. 77) ostaje tako kod Cattanea, cini nam se,nedovoljno iskorištena.

Simetricna je struktura otkrivena i tematskom ana-lizom Maruliceva Tumaca uz natpise starih (Lucin, 2011,gl. 4.3-5). Zbirka je, pokazuje se, jasno organizirana u petdijelova (posveta – glavni tekst: Rome 36 natpisa, Externa76, Salonis 18 uz poseban paratekst – peroracija; 11 nak-nadno dodanih natpisa cine posebnu skupinu postearepertum). Lucin upozorava da artikuliranosti strukture i

U Lucinovu doktoratuekskursu »salonitanskogparateksta« namijenjenaje i zasebna strukturna ileksicka analiza (Lucin,2011, gl. 8). Istražuju seprvenstveno izvori leksikavezanog uz semantickopolje arhitekture (posebnohapaksa u Marulicevuopusu), te slicnosti sklasicnim piscima i hu-manistickim tekstovima.Tematski prikaz struk-ture proveden je drugacijenego u Jovanovic (2011):Lucin identificira tematsko-retoricke elemente (osobnereminiscencije, prošlostSalone, Dioklecijan, opisPalace, pohvala Papalicui refleksija, prijelazna for-mula) i parafrazira sadržaj,mi smo se bavili posebno»kretanjem« opisa (kojimse redom pojavljuju opisanifenomeni).

unutarnjoj koheziji teksta (po sebi prilicno heterogenog,jer se sastoji od niza komentiranih antickih natpisa) po-sebno doprinose dvije skupine »metatekstualnih signala«:»šavovi« i »uputnice«. – Lucinova interpretacija važan jedoprinos i za upoznavanje dosad neopisanog Marulicevažanra: komentara (toj bi vrsti pripadali, uz In epigr., sažeciuz Katula, Tropologica Dauidiadis expositio, dio marginalija


u Juditi). Ponudena je tipologija komentara uz »natpisestarih« po temama i ucestalosti: ocitavanje natpisa cini»epigrafske komentare u užem smislu«, takvih ima uz65% natpisa (kasnije ce Lucin sistematizirati i Marulicevefraze kojima se uvodi ocitavanje natpisa); komentare re-alia nalazimo uz 56%, moralistickih uz 47% natpisa (usalonitanskoj skupini najmanje; pokazuje se da su kljucnerijeci moralistickih komentara uirtus, gloria, fortis, laus),filološki su komentari uz 30% natpisa, a motivacija zaspomenik komentirana je uz 23%; parafrazirano ih je 14%,dok se ekskurzi javljaju uz njih 5% (cetiri iz salonitan-ske skupine). Naravno, vrste su komentara »nerijetkoprepletene«, te Lucin posebno razmatra koje se kombi-nacije pojavljuju cešce, a gdje je kombinirano više tipova.Zakljucuje da »postoji težnja k uspostavi rekurentnogakomentarskog obrasca«, uz sklonost ovakvom slijedu:epigrafski, filološki, realni, moralisticki komentar.

Dijakronija i intertekstualnost

Prve korake prema upoznavanju tijeka (ili mijena) Ma-ruliceva stila iz teksta u tekst poduzeo je Darko Novako-vic (1999a), priredujuci izdanje novootkrivenog rukopisas Marulicevim pjesamama. Taj rukopis, koji je sam No-vakovic pronašao u Glasgowu, sadržava ranije i kasnijeMaruliceve pjesme. Glasgowska nam zbirka stoga »omo-gucuje pratiti što se u Marulicevoj pjesnickoj radionicizbivalo više od pola stoljeca, prakticno cijeli njegov knji-ževni vijek;« »kako se formirao Marulicev stilski ukus, štoje iz naslijedenoga repertoara rado prihvatio, a što ga unjemu nije osobito privlacilo« – drugim rijecima, što sukonstante, a što varijable Maruliceva (pjesnickog) stila.5757 Novakovic je interes

za dijakroniju pokazaoi na drugacijoj razini:na podrucju Marulicevarukopisa i njegovih mijenau autografu Repertorija(Novakovic, 1998).

Ovakvo poimanje stila takoder je unutar klasicnofilolo-škog standarda. Stil je nešto što autor uci od svojih »žan-rovskih i stilskih mentora;« stilska se sredstva prepoznajuprema nad-individualnom, cak i nad-vremenskom reto-rickom katalogu tropa i figura; prostor individualnostiotvara se u odabiru iz tog kataloga – u odabiru iz prethod-


nih odabira. Tako formiran Marulicev trajni poetski biljegcine, u korpusu Glasgowskih stihova (Novakovic, 1999a,262–265):

1. variranje, kako u pripovijedanju, tako i u »figuralnomukrasu«

2. figure ponavljanja (prosapodoza, anafora, epifora,hijasticko ponavljanje) i ponavljanja u kontaktu (ano-minacija, poliptot, anadiploza)

3. antiteza i paradoks, kao figure misli.

Tumaceci stil kao rezultat autorove djelatnosti, Nova-kovic ima priliku razmišljati i o Marulicevu umjetnickomprofilu, u kojem zapaža kvalitativno drugacije crte negoSkok (ciji je Marulic, podsjecam, izrazito vizualan tip):

Poput drugih novolatinskih pjesnika i Marulic je citajuciklasike stvarao vlastitu bazu gotovih versifikacijskih rješe-nja, od formula kojima se zapocinje ili zakljucuje stih dokonektora koji uspostavljaju vezu izmedu dviju pripovjed-nih ili argumentativnih cjelina. Iz toga desetljecima talo-ženog thesaurusa gdjekad su izvlaceni višeclani doslovnicitati, gdjekad su iz njega izranjale samo razvodnjenekratke reminiscencije; neke su od tih intertekstualnih vezaposljedica svjesnoga cina, druge su proizvod amorfnepjesnicke podsvijesti. (Novakovic, 1999a, 265)

Izdanje Glasgowskih sti-hova omogucilo je i novespoznaje o Marulicevojintertekstualnosti. Done-davno se smatralo da uMarulicevoj poeziji »imarelativno malo sigurnihreminiscencija iz rimskihpjesnika« (Gortan, 1974,XIV). Novakovicevo izdanjeima Index locorum s gotovo900 lema (uz 738 stihovazbirke). Ondje se preciziraocekivano (odjeci Ovidija,Marcijala, Vergilija), ali se iotkriva nesluceno (paraleles Latinskom antologijom, skasnoantickim tekstovima,pa i s djelima kršcanskihpjesnika Paulina iz Nole,Paulina od Petrikordije, Ju-venka, Drakoncija). Daljnjeverbalne odjeke Marulicevepoezije razmatraju Jova-novic (1998), Novakovic(1999b) (sugradanin Fra-njo Božicevic), Novakovic(2001) (Davidijada premakasnoantickim kršcanskimepicarima), te Benic (2009).

Umjesto Marulica koji se »ugleda na anticke uzore«,»Marulica oponašatelja« pocinjemo nazirati Marulica kojiosvaja latinski književni stil, frazeologiju, versifikaciju;autora koji citajuci anticku i srednjovjekovnu poeziju birapojedina rješenja i cini ih svojima.

Novakovic, meðutim, ne teži književnoj interpretaciji;u Marulicevim djelima i stvaralackim postupcima on us-tanovljava tragove tudih tekstova ne postavljajuci pitanjekoju ti tragovi ulogu igraju unutar pojedinog djela, kakoda prepoznate odjeke citamo.


Genologija i naratologija

Repertoar istraživanja Maruliceva latinskog stilaširi se radovima koji proucavaju makrostilisticke strukturei književne postupke, npr. kompoziciju i pripovijedanje.Medutim, ovakva istraživanja – slicno kroatistickim istra-živanjima Maruliceva leksika – cesto se ne predstavljajukao stilisticka, vec kao »opce« književno-znanstvena.Strukturalna obilježja Marulicevih tekstova na raziniiznad recenice tu se razmatraju prvenstveno u okviružanrovskih pripadnosti: kako se tekstovi uklapaju u žan-rovske obrasce, odnosno, kako autor te obrasce transfor-mira?

Žanrovski je pristup ekono-mican i racionalan put doakulturacije: kad usvajamotudu kulturu ili strani jezik,što smo više puta, u štoviše situacija, izloženi nekojkulturnoj ili jezicnoj cinje-nici, to je veca vjerojatnostda cemo je usvojiti – dacemo je nauciti prepozna-vati i razumijevati. A akoraspolažemo temeljnim iopceprihvacenim znanjimao vrsti – ako smo usvojilistandard, shemu, prototip,horizont ocekivanja – mocicemo bolje i pouzdanijeprocijeniti i po cemu jekonkretan primjerak vrstedrugaciji.

Žanrovski okvir Marulicevih Starozavjetnih licnostiuspostavio je Novakovic (1989). Jedna »interpretativnoneprivlacna« prerada biblijske grade biva smještena u(klasicnim) filolozima privlacniji – prisniji, razumljiviji– kontekst anticke biografije. Ovim se potezom ponovopotvrduje Maruliceva humanisticka orijentacija, a isto-vremeno nam anticki žanrovski okvir objašnjava »kako jeMarko Marulic napravio svoje Starozavjetne licnosti«.

Novakoviceva analiza iznosi na vidjelo dvije Maruli-ceve crte koje su vec bile prepoznate kao stilske: sklonostvariranju (ovaj put na razini makrostrukture, teksta kaocjeline) i sklonost fikcionalizaciji. U Starozavjetnim licnos-tima »fikcionalizacijski postupci« obuhvacaju autorskekomentare, zatim izvještavanje o unutarnjem životu li-kova na nacin sveznajuceg pripovjedaca, te »proizvodnju«novissima verba – jake tocke antickih biografija – cak i kadBiblija takva verba ne bilježi. Obje crte Novakovic motivira

Kad interpretira Maruli-cevu fikcionalizaciju kao»neosviještenu koleblji-vost polazne pripovjednekoncepcije«, »nehoticnofikcionaliziranje«, kaosignal koji su postupciza našeg autora »i inaceimali posebnu narativnuatraktivnost«, Novakovicse priklanja koncepciji stilakao manire i otiska prsta,traga iz kojeg ocitavamo /rekonstruiramo autorove– lektirom oblikovane –navike i ukuse. Mehanizmisu stilske navike toliko jakida djeluju i ondje gdje se tonama može uciniti ne posvepodobnim: »kolebanjeizmedu neprikosnovenaautoriteta Pisma i ovakve,makar i minimalne inven-cije, pokazuje poznatudvojnost Marulica kao piscana smjeni epoha« (Novako-vic, 1989, 186,190). Na tragstilske navike Novakovic ceupozoriti i u Životopisu sv.Jeronima: »Marulic (. . . ) stil-ski dotjeruje poruku kojas nebesa stiže Jeronimu nasamrti, a i Jeronimov od-govor na nju« (Novakovic,2011a, 32).

Marulicevim opredjeljivanjem za jedan žanrovski modelnasuprot drugome:

variranje krute biblijske karakterizacije, svodenje višecla-nih ocjena na jednoclane, ipak [je] najlakše tumaciti Maru-licevim poznavanjem anticke biografske prakse. Posebanodvjetak te prakse tvorile su biografije u nizu. Nanizaniživotopisi, objavljeni kao jedinstvena zbirka, jednostavnone smiju ponavljati iste formulacije, pogotovo ne više istih


formulacija, na istom mjestu i s istim, dalekosežnim am-bicijama. Iako je pokazivao najdublje strahopoštovanje zadokumentarnu dimenziju Pisma, Marulic je ipak njegovumjestimicnu ostentativnu nebrigu prema bilo kakvoj sti-lizaciji pokušavao prekriti varijacijama na razini izraza. . .(Novakovic, 1989, 186–87)

Citirani Novakovicev clanak nagoviješta i osnovniproblema genericke interpretacije: ima, naime, djelâ s višežanrovskih identiteta, djelâ koja možemo podjednakoopravdano svrstati u više žanrova. »Rascjep generickelicnosti« posebno je uocljiv kod glavnih Marulicevih latin-skih djela, onih najopsežnijih i u prošlosti najuspješnijih,kod Institucije i Evandelistara. Za Instituciju pokazala je toAndrea Zlatar (2001), pitajuci se predstavlja li »generickiprimjeren okvir za razumijevanje pripovjedne strukture«hagiografska tradicija ili je interpretativno ucinkovitijerazmatranje u svjetlu antickog i srednjovjekovnog žanraegzempla.58 58 Klasicnofilološko i huma-

nisticko citanje Institucijekao zbirke egzemplapotaknuto je još jednimNovakovicevim radom:Novakovic (1987).

Dvojni identitet Institucije Zlatar je preokrenula u in-terpretativnu pomoc, tumaceci žanr egzempla kao filter(ili: skup pravila za transformacije) kroz koji ce propus-titi razlikovna obilježja žanra hagiografije. Taj filter bivarekonstruiran iz usporedbe Institucije s opcim karakteris-tikama hagiografskog žanra. Rezultat je – kao i u slucajuStarozavjetnih licnosti – Marulicev stil: specificna porabažanrovskog repertoara.

Od pet tipicnih elemenata, »motivskih jezgri«, hagi-ografskog pripovijedanja (uvodna biografska kronologija,trenutak spoznaje »poziva«, svetacko djelovanje za života,izuzetna smrt, svetacko djelovanje nakon smrti) Maru-lic »najcešce«59 u egzemple preuzima i transformira tri 59 Ovo bismo »najcešce«

rado vidjeli kvantificirano,da i ne spominjemo kakobi primjeri suprotnogMaruliceva postupanja bilipodjednako interesantni.No Zlatar se zadovoljavaopcom ocjenom, bezpotanjeg preciziranja.

(Zlatar, 2001, 83):

1. uvodnu biografiju sveca svodi na najkrace podatke(cesto sve sažeto u jednu recenicu)

2. izabire kljucne dogadaje iz svetackog života koji svje-doce o njegovoj vjeri, hrabrosti ili nekim drugim vrli-


nama, a uklapaju se kao primjeri u tematsku strukturupojedinih poglavlja Institucije

3. opisuje izuzetnu smrt kao dokaz prave vjere i potpunepredanosti Bogu

Marulica na preoblike motivira dvoje: makrostilis-ticka organizacija Institucije (strukturu ne odreduju likovi,vec teme, pojedine vrline i cudoredna djela) – ali i ka-rakteristican narativni interes, sklonost dramaticnome(Novakoviceva »fikcionalizacija«).6060 »rijec je o izboru onih

radnji koje u sebi imajudramsku napetost jer suorganizirane na principusukoba (vjera – ne-vjera) isuprotstavljanja«, (Zlatar,2001, 84)

Naratologiju su u istraživanje Maruliceva književnogopusa uveli takoder Andrea Zlatar i Darko Novakovic,baveci se Davidijadom (Zlatar, 1991; Novakovic, 1986). Nodosad najpotpuniju tipologiju Marulicevih narativnihstrategija u nekom proznom tekstu – možemo ih nazvatiMarulicevim pripovjednim stilom – razradila je GoranaStepanic (2000) za Pedeset prica,61 ustanovivši:61 Stilisticku gradu za

Pedeset prica naci cemo ikod Pšihistal (2001), kojaje analizirala kompozicijucjeline teksta i tipovealegoreze u pojedinimparabolama.

Pokazalo se da je konstrukcija prica na dogadajnoj razinirelativno tipizirana, i da velik broj prica ima identicnuosnovnu dogadajnu strukturu, odnosno, da se izvjestanbroj struktura ponavlja. (Stepanic, 2000, 422)

Prema tipologiji Stepanic, od 50 Marulicevih parabolanjih 6 uopce nema pricu; od ostalih 44, 41 predstavljajuostvarenja šest modela, podijeljenih u dvije glavne sku-pine (price s jednostrukom, odnosno s višestrukom fabu-larnom linijom). Preostale kombiniraju više prethodnoopisanih modela, a ima ih i sa znacajnim »pripovjednimviškom«: »broj dogadaja koji nisu nužni za odvijanje iliusmjeravanje radnje, opisi u nekim parabolama, dalekoprelaze opseg nužan za oslikavanje i objašnjenje nekevjerske istine ili njezine primjene u svakodnevnom ži-votu« (Stepanic, 2000, 428).

Parafraziranje

Istraživanja i objavljivanja dosad manje proucava-nih, odnosno cak posve nepoznatih Marulicevih tekstova


– poput Repertorija ili sažetaka Katulovih pjesama u tro-girskom kodeksu Petronija – upozorila su na još jedanvažnu Marulicevu spisateljsku strategiju: parafrazira-nje. Ono je stilisticki posebno privlacno, jer s parafrazommožemo usporedivati tekst od kojeg Marulic polazi, teidentificirati postupke preoblikovanja i eventualne njihovepravilnosti ili pretkazivosti. Takoder, postoje situacije Za upoznavanje i razu-

mijevanje parafraze kodMarulica posebno su važanizvor knjige koje su pri-padale splitskome piscu,odnosno Maruliceve bi-lješke na marginama tihknjiga (još uvijek velikimdijelom neocitane i nepro-ucene). Nagoviješta to inedavno objavljena bilješkapotaknuta spominjenjemkabanice sv. Pavla u cet-vrtom svesku Biblia cumcommento (Venetiis: Loca-tellus, 1489). Ondje Marulic– na margini posve druga-cijeg teksta – parafraziraKvintilijana (Posset, 2010,156-157).

kojima Marulic piše za samoga sebe, gdje je motiv »djelo-vanja na citatelja« minimalan, ili posve automatski (doda-vanje marginalija u knjige iz vlastite knjižnice, pravljenjeizvadaka za vlastitu upotrebu).

Repertorij je kao riznicu marulicevskih parafraza pred-stavio Novakovic (1998), uocavajuci da Marulic, sastav-ljajuci svoju zbirku opcih mjesta (commonplace book), rjedeparafrazira svetopisamska mjesta; da su mu uobicajenipostupci mijenjanje poretka rijeci, nadomještanje izostav-ljenog subjekta, ispuštanje modifikatora iskaza; da cešcesažimlje (pri cemu mu je sadržaj važniji od dokumen-tacijskih podataka), ali povremeno i dodaje: alegorijskatumacenja, biblijske paralele, komentare. Novakovic sezaložio za proucavanje dinamike kojom Marulic izgradujemotivski i topicki inventar. Ta je dinamika vidljiva upravoiz razlicitih parafraza istoga mjesta ili motiva u razlicitimdjelima, a Novakovicu je najzanimljivija jer može pomocida se uspostavi (relativna) kronologija Marulicevih teks-tova.

Uvide o Marulicevim navikama pri parafraziranju po-tvrdila je Lucinova tipologija postupaka u sažecima kojeje, na osnovi komentara Paladija Fuska, Marulic dodaoprijepisu Katula u tzv. trogirskom kodeksu Petronija, aLucin ih je otkrio i priredio editio princeps (Lucin, 2007).Važno je da Marulic iz Fuskova komentara nikad ne pre-pisuje doslovno; kao posebne strategije »parafraziranja iadaptiranja« u Katulovim se sažecima isticu sinonimnezamjene pojedinih rijeci, promjena reda rijeci, sintaktickepreinake, promjena govorne perspektive (subjekta) urecenici.


Parafraze su istraživane i u Tumacu uz natpise starih,gdje je Marulic preoblikovao dvije skupine tekstova: sameanticke natpise, te izvore za svoje komentare. Lucin (2011,gl. 6.2.4) donosi vrlo vrijednu zbirku grade u obliku gra-ficki oznacene, dvostupacno organizirane usporedbeparafraza iz Tumaca i odgovarajucih mjesta iz humanistic-kih prirucnika (poput Tortellija, Perottija, Maffea Vegija,Pomponija Leta). Proucavanje te tablice navodi nas na za-kljucak da Marulic posjeduje svojevrstan »parafrazatorskirefleks«: prenoseci podatke, on redovno mijenja izraze,odajuci se nekad ocitoj igri sinonimije. Tu igru možemoUsporedimo li parafrazu In

epigr. 124,3 »Prima quippecohors ceteras et numeroet dignitate superabat« sodgovarajucim mjestom izPerottijevih Cornu copiaelinguae Latinae (Per. 19,67,4)»Prima cohors reliquas etnumero militum et digni-tate antecedebat«, zapazitcemo da Marulic pridjevreliqui zamjenjuje jednakouobicajenim pridjevomceteri (u Marulicevu la-tinskom korpusu – bezIn epigr – osnove se ovihrijeci obje javljaju prilicnocesto, s tim da je ponudenasinonimska zamjena caknešto rjeda: reliqu- ima oko500 pojavnica, ceter- oko300).

shvatiti i kao skroman autorski doprinos i kao vježbupamcenja.

Pa i Marulicev se prijevod Hrvatske kronike pokazujekao posebna vrsta parafraze. Oslanjajuci se na opis stilaprijevoda uz izdanje u Sabranim djelima (Marulic, 2011.,148-166), možemo javiti da su pojedine izmjene izvornikau Regum Delmatie atque Croatie gesta uvjetovane stilskimpreferencijama: drugacijim odnosom prema svetopisam-skim citatima i brigom za eleganciju latinskog izricaja.Stil je tijesno povezan s inventio: pišuci povijesni tekst,Marulic bira rijeci i sveze antickih historiografa, a ondjegdje se govori o kršcanskim temama poseže za patristic-kim leksickim rješenjima (pojedina mjesta poticu autorana upotrebu poetskih izraza). Sažimljuci i amplificira-

Perspektiva Maruliceveporabe u ovom se osvrtu,slicno kao i u Lucin (2011),postiže kako nalaženjemloci similes antickih autora,tako i isticanjem jezicnihparalela s ostalim Marulice-vim djelima.

juci hrvatski predložak, Marulic preoblikuje struktururecenice (cesto u hipotakticki organizirane periode) i pri-povijedanja (poseže za prolepsom i analepsom, naglašenokauzalno konstruirajuci zbivanja.

Stilistika i Evandelistar n

Na putovanju od teorije prema modelu konkretnog tekstastigli smo do tocke gdje možemo konacno poceti govoritio samom tekstu. Ucinit cemo to u dva dijela; najprijecemo opisati Evandelistar, a potom prikazati dosadašnjestilisticke spoznaje o njemu.

Evandelistar

Evangelistarium (Evandelistar, u daljnjem tekstu E)Marka Marulica prozno je, moralno-teološko huma-nisticko djelo na latinskom. Sastoji se od 7 knjiga, 197

clanaka (tri uvodna teksta – jedan od njih je Index titu-lorum – i 194 poglavlja unutar knjiga). U razlicitim jeizdanjima djelo popraceno i razlicitim popratnim rado-vima, kako Marulicevim (heksametarski prepjev Petrarke»Ad Virginem beatam« s proznom posvetom JerolimuPapalicu), tako i drugih autora (od Girolama Calva, Fran-cesca Zulianija i Francesca Consorti iz prvog izdanja – doŠimundže, Tomasovica i Glavicica iz najnovijega).

Prema dosadašnjim saznanjima, nije se sacuvaoautograf, niti bilo kakav rukopis E; tekst poznajemo samoiz tiskanih izdanja. Za razdoblje izmedu 1516. i 1985. do-sad ih je opisano 22. Uz 16 latinskih postoje i prijevodi(ponekad su prevodeni tek odabrani ulomci): dva hrvat-ska, po jedan flamanski, talijanski, francuski i španjolski(Jozic i Lucin, 1998, 180–81). Ovolik broj izdanja svrstavaE u kategoriju Marulicevih kršcansko-humanistickih best-selera.


Apsolutna je datacija E problematicna. Najranije pouz-dano potvrdeno izdanje objavljeno je 1516. (u Veneciji) –to je, dakle, terminus ante quem. Relativna datacija nešto jePostoje indicije o ranijim

izdanjima E, jednome izReggio Emilia iz 1487,drugome mletackom iz1500, trecemu sine locoiz 1501, te cetvrtom izPise iz 1515. (Runje, 1992;Tomasovic, 1999; Jozic iLucin, 1998). Ove vijesti jošuvijek ocekuju definitivnupotvrdu.

lakša: pisac E vec je napisao svoje najpopularnije velikodjelo, Instituciju, takoder i Pedeset prica, pa i nikad objav-ljeno De imitatione Christi. Podaci apsolutne i relativnedatacije omogucuju pretpostavku da je E napisan oko1500, otprilike u Marulicevim pedesetima.

Ako su se tijekom više od cetiri i pol stoljeca pojavlji-vala – i bivala citana – dvadeset i dva izdanja, dvadeset idvije varijante E, filolozi i tekstolozi dobro ce znati kolikoje apstraktna, koliko opcenita razina na kojoj su sva ovaizdanja identicna. Citati E tiskan 1516. u Veneciji doživljajje drugaciji od citanja E tiskanog 1601. u Antverpenu, ilipak od citanja fragmenta istog djela prevedenog na hrvat-ski 1924. u Zagrebu; da i ne spominjemo izgled primjerkakoji citamo (koji može imati oštecenja ili tragove prijaš-njih vlasnika i citalaca), ili medij u kojem citamo (danas jedostupno barem desetak digitalizata primjeraka i izdanjaE). Za stilisticko je istraživanje važno promisliti – baremU nedostatku kritickog

izdanja možemo tek na-gadati koliko se razlikujucitanja pojedinih verzija E.Njihovi medusobni odnosi,naime, nisu istraženi. Tako-der možemo tek nagadatikoliko je za života Marulicmogao kontrolirati tiskanjei opremu svoga djela (donjegove smrti pojavila su secetiri izdanja E).

nakratko – ne samo tko cita E, nego i koji E cita. Da mjestasumnji ima, pokazala je pokusna usporedba mletackogizdanja iz 1516. s modernim splitskim iz 1985. (Jovanovic,2003); otkrivene su razlike u makrostrukturi (u odnosuprema marginalnim bilješkama, u odabiru i redoslijeduparatekstova), ali i u dijelovima recenica (neki su se »iz-gubili« negdje izmedu 1516. i 1985). Lectiones variae moguutjecati na ideološki profil teksta (npr. kad iz izdanja 1985.izostane preciziranje termina »in Christum credentes«:»tam gentiles quam Iudaei«).

Stilisticke spoznaje o Evandelistaru

O stilu E pisali su ponajprije autori koji su davali opciprikaz toga teksta ili uvod u nj (Kukuljevic Sakcinski,1869; Šrepel, 1901; Lekic, 1974; Glavicic, 1985; Tomasovic,1999; Šimundža, 2001; Lucin, 2001). No oni su to cinili

stilistika i evanðelistar 121

usputno; u propedeutickom kontekstu dovoljno je neko-liko opcenitih stilistickih ocjena i dojmova. Raniji radovistilistike se doticu uglavnom na razini makrostrukture,opisujuci podjelu E na knjige (koje su takoder okupljenepo cjelinama). Iz podataka o uspjehu E u prošlosti mo-gla se naslucivati u najmanju ruku stilska kompetencijapromatranog teksta, sposobnost E i njegova autora dazadovolje tekuce stilske norme.

Prvi koji je izrijekom istaknuo literarnost E bio jeLekic (1974), koji je govorio o estetizaciji grade (Marulicpiše »kao pjesnik«) i slikovnosti (»usporedbe s priro-dom«). Lekic je uocio i simbolicnost makrostrukture E: Dosad nije bilo pokušaja

da se E uklopi, recimo,u tradiciju evropskogrenesansnog obrazovanjatemeljenog na Bibliji,tradiciju unutar kojeGreen (1972) – doduše,prvenstveno u kontekstunjemacke Reformacije– razlikuje cetiri vrstetekstova za svetopisamskupouku: prirucnike zabiblijske perikope citaneu crkvi, zbirke pamcenjavrijedne grade, price izbiblijske povijesti, vodiceza proucavanje Biblije kaoknjige.

prva cjelina, posvecena krijeposti vjere, obuhvaca prvuknjigu E – druga, posvecena krijeposti nade, obuhvacadruge dvije knjige – a krijeposti ljubavi posvecena je zavr-šno cetveroknjižje:

Cini mi se, kao da je upotrijebio sliku korijena, debla igrana, lišca i cvjetova, da prikaže dinamiku kršcanskogživota. (Lekic, 1974, 159)

Tomasovic (1999) donosi konkretne podatke o recepciji E,o onome što su citaoci iz prošlosti smatrali privlacnim ivrijednim u Marulicevoj knjizi (to je implicitno zanimljivoza stilisticku analizu); takoder javlja što cijene modernicitaoci:

realisticke slicice iz života, psihološki artikulirane, (. . . )male studije naravi i karaktera, s primjerima za pouku ilipokudu, mjestimicno uokvirenim sentencijama, maksi-mama (. . . ) neobicno živo zapažanje stvarnosti (Tomaso-vic, 1999, 80)

Napokon, Lucin (2001) daje jasno artikuliranu obavijesto publici kojoj je upucen E: to su »prije svega svecenici,redovnici, biskupi«. Ovo je važno zbog persuazivnostiE, zbog njegove orijentiranosti na citaoca (»sav mu bijašesmier, citatelje skloniti na cudoredni i sveti život,« primi-jetio je još Kukuljevic Sakcinski (1869)); no podjednako jevažno i radi akulturacije modernog svjetovnog citaoca.


Glavicic

Stil E središnja je tema kraceg rada Branimira Glavi-cica (Glavicic, 1986a), a obilje stilistickih zapažanja donosei »Bilješke i komentari« uz moderno izdanje E koje jepriredio isti znanstvenik (Marulic, 1985).

Rad iz 1986. nicim ne odudara od opceg Glavicicevavidenja Maruliceva stila (usp. gore, s. 102); dapace, mo-žemo cak reci da je iz navedene skice teško vidjeti ima liu E icega drugacijeg nego u ostalim Marulicevim djelima.Zanimljivije su usputne opaske: nailazimo tako na svi-jest o heterogenosti stila E, pa i na podatak o distribucijirazlicitih tipova diskursa:

širokim stilom oblikovane poduže religiozne refleksije iretoricki efektne ekshortacije nalazimo na kraju poglav-lja i knjiga gdje vrše funkciju zakljucka raspravljanju opojedinim temama. (Glavicic, 1986a, 380)

Heterogenost Glavicic pronalazi u još jednoj dimenziji:u suprotstavljenosti »humanisticke« i »duhovne« razinejezika i stila. Znak su prve anticki citati, dok duhovnurazinu obilježava biblijski i patristicki leksik, kršcanskametaforika (»figurativni nacin izražavanja«), te »izvaci izupotrijebljene literature, napose Biblije« – bilo da se radio eksplicitnom citiranju, ili o »prikrivenoj,« neoznacenojintertekstualnosti. Napokon, premda je tekst naslovio»Marulicev Evandelistar kao književna umjetnina«, Gla-vicic predlaže da E citamo kao posve drugaciju vrstuteksta:

Evandelistar nije samo lijep primjer Marulicevih književ-nih ambicija i umjetnickih dostignuca nego, vjerujem, inajbolji primjer njegove, uvjetno receno, znanstvene proze,što se ogleda u sustavnosti izlaganja grade, dokumenti-ranosti, iscrpnosti, rašclanjenosti, logicnosti i neospornojstrucnosti (Glavicic, 1986a, 382).

Dvama polovima koje naziremo iz ovih napomena –»širokom«, »retoricki efektnom« stilu nasuprot »znans-tvenoj prozi« – Glavicic u »Bilješkama i komentarima«(Marulic, 1985) nije poklonio jednaku pažnju. Komentar

Glavicic se zadovoljavaobilježavanjem onoga štokao citalac primjecuje, ito je posve primjerenokomentaru, žanru u kojemnema mjesta i potrebe zasinteze i uopcavanja. Paipak, svaka od ponovljenozapaženih pojava nudipolazište za stilisticko is-traživanje; dovoljno bi bilozapitati se kojim sve sred-stvima E realizira te pojave,gdje su te realizacije smje-štene (»gdje« u relativnomsmislu – na kojem mjestuu poglavlju, u kakvoj vrstipoglavlja ili pasaža), kakavje njihov ucinak.

je fokusiran na literarnost E, pri cemu dosljedno istice:


1. citiranje i intertekstualnost (najcešce navodenje Vulgate;rjede se susrecu odjeci iz crkvenih otaca, pogansko-antickih autora i drugih Marulicevih djela – Institucije,Pedeset prica, Davidijade, De humilitate)

2. stilski kompleks slikovitosti

3. alegorezu

4. tragove situacije u kojoj je djelo nastalo (aluzije nasuvremene prilike)

5. autorske komentare

Pojedinacne bilješke upozoravaju na Marulicevo etimo-logiziranje, na upotrebu tropa i figura koji nisu u vezi sfigurativnošcu ili alegorezom, na »skladno oblikovanumisao« (Marulic, 1985, 369, bilj. 1 uz 1,25), te na adresata(»Evandelistar je, dakle, pisan u prvom redu za redov-nike.« Marulic, 1985, 379, bilj. 16 uz 4,23).

Kad je interpretirao uocene pojave, Glavicic je tocinio na stilisticki nezadovoljavajuci nacin. Te pojave,naime, više nije tretirao kao citalac, vec kao književni po-vjesnicar, i umjesto da opisuje ucinak, on je izvještavao orasprostranjenosti – kako unutar Maruliceva opusa, tako iu »književnom prostoru« razdoblja. »Tradicionalna slika,cesta i u humanistickih pjesnika«; »I u ovom se Maru- Pri susretu s nama tudom

stilskom pojavom, kolikokoristi spoznaja da jeona bila uobicajena uvrijeme nastanka teksta?Znaci li to da je možemoignorirati kao neizražajnu(ma koliko ona namazacudna bila) – ili upravoobratno, da je upravoovdje lokus literarnosti,mjesto na kojem autorpokazuje kojeg je kalibra(svi pišu metafore, ali kojesu dobre?)? Takoder, kolikonam znanje odakle stilskapojava potjece pomaže da jeosjetimo?

licevu djelu može otkriti pokoji anticki citat (. . . ) cemuovdje, strogo uzevši, ne bi bilo mjesta da ih on ne unosipo navici humanisticki obrazovanih književnika«; »još suu Marulicevo doba bila omiljena ovakva alegorijska tu-macenja«; »Ovakav figurativan nacin izražavanja s danasneobicnim metaforama karakteristican je za rane kršcan-ske pisce, a nije rijedak ni u Marulica«.

Na prvi se pogled cini da je takva historijskostilistickavizija cvrsto utemeljena na ishodišnom kontekstu, nadojmovima kakve je tekst mogao izazivati u doba svognastanka. No uocit cemo i tragove citanja sa stajalištamodernog citaoca (»Slika broda u oluji nije rijetka u mari-nista Marulica«). Nipošto nije jasno po kojim kriterijima u


komentaru jednom biva istaknut ishodišni kontekst, drugiput moderno stajalište, da bi se treci put oba pristupakombinirala.

Šimundža

Ako u oskudnom spektru stilistickih istraživanja EBranimir Glavicic predstavlja filološku stranu, DragoŠimundža zastupa onu književno-kriticku; dok su Glavici-cevi uvidi, sa stajališta stilistickog sljednika, odviše šturi,Šimundžini su i preobilni.

Stilistikom E Šimundža se bavio na tri mjesta (Šimun-dža, 1985, 1989, 2001); prvi put u okviru »opceg pristupa«E, treci put u okviru književne interpretacije cjelokupnogMaruliceva opusa, dok je u radu iz 1989. (»Literarne zna-cajke Maruliceva Evandelistara«) stil u samom središtuinteresa. Sva je tri puta Šimundža podjednako odlucan– upravo je stil differentia specifica i razlog uspjeha E. 6262 »U moru onodobne teolo-

ške, eticke, hagiografske,biblicisticke, moralne iascetskomisticne literature,Marulic se je nametnuoEvropi svojim književnimstilom, umjetnickim sen-zibilitetom i plasticnimizricajem« (Šimundža, 1989,194).

Nažalost, u cemu se tocno ta differentia sastoji, nije lakoshvatiti. Isprva je uocljivo samo da stil E Šimundža ocje-njuje iznimno pozitivno, i da neprestano proširuje popisstilskih obilježja. Ovo je pocetni skup »stilskih kvaliteta«:

Jasnoca, oštrina zapažanja i postupnost, eticki zapleti iraspleti, s kratkim poredbama i ilustracijama, metaforic-nost i stilska sugestivnost, živahnost i književni postupaku izlaganju daju ovom moralnom kodeksu dramsku dina-micnost i literarnu ponesenost. Šimundža (1985, 34)

Pasus niže slijedi nova kvalifikacija »literarnog postupka«E, opreka humanisticke forme i didaktickog sadržaja:

forma mu je humanisticki ponesena i dinamicno tkana,dok su mu motivika i sadržajna poruka didakticki obi-lježene. Obilno se služi pjesnickom rijeci i plasticnimslikama, briljantnim stilom i anegdotskim ekskursima, nonikada ne gubi iz vida svoju temeljnu opciju i konacnusvrhu. Šimundža (1985, 34–35)

Cetiri godine kasnije, Šimundža (1989) vidi literarnostkao difuzno svojstvo cijelog E – ali literarnost obuhvacaopet drugaciji (ili možda isti?) skup karakteristika:


Sav je Evandelistar protkan literarnim sredstvima, retoric-kim intonacijama, živahnim opisima, skladnom naracijom,gipkim izricajem, figurativna, metaforicna i funkcionalnosugestivna iskaza. Šimundža (1989, 204)

[Marulicev] prozni, pripovjedacki talent dolazi do izražajau njegovim biranim rijecima, ritmickim recenicama i kom-pozicijskim odnosima, u umjetnickom tkanju i brojnimknjiževnim sredstvima Šimundža (1989, 209)

U stilistickim ocima, Šimundžine radove muci isto Pripovjedacki je stil zaŠimundžu antipod »znans-tvenog«, odnosno argu-mentativnog. Odavdezapravo slijedi zakljucakdijametralno suprotanGlavicicevu, za koga je Eobrazac Maruliceve znans-tvene proze (usp. gore,s 122).

što i Glaviciceve: izneseno je što (od stilskih pojava postojiu E), ali ne i kako (na kojim mjestima, u kojim omjerima, ukakvim medusobnim vezama, kojim jezicnim sredstvimaostvareno).

Dakako, u popisivanju toga što Šimundža, poput Glavi-cica, iznosi zanimljive ideje. Šimundža (1989) u E uocava iizdvaja:

1. postojanje narativnog elementa

2. raznolikost i variranje izricaja, povezano sa sadržajem

3. »komparaciju« (tocnije: analogiju) kao osnovni logickipostupak63 Marulic »vrlo vješto varira

stil i, kada mu odgovara,upotrebljava jednostavnu,kratku recenicu, ili pakprelazi u parataksu. Radopostavlja pitanja, dijeliopomene i na svoj nacindijalogizira; poseže za tu-dim izrekama, navodima,ilustracijama. Jednomizravno citira, drugi putprepricava ili sâm komen-tira. U etickim postavkamarecenice su mu krace, zbi-jenije; u usporedbama iprimjerima duže, složenije,prelaze u zavisne periode«(Šimundža, 1989, 203).63 »ako tako i tako uciniš,kao onaj i onaj – bit ce takoi tako, odnosno: ono što sedogodilo Davidu, Samsonu,Iliji. . . dogodit ce se i tebi«(Šimundža, 1989, 206).

4. stilski potencijal (»posebnu draž, živahnost i pjesnickiton«) citata

5. najucestalije stilske figure:

(a) figure govora: paralelizam, gradaciju, kontrast,nabrajanje

(b) figure »didaktickog diskursa«, usmjerene na odr-žavanje veze s adresatom ili na zornost izlaganja(pitanja i odgovori, upravni i neupravni govori,apostrofiranja, stanke – možda digresije? –, uvelica-vanja, ironija, karikatura, primjeri)

(c) odabir i razmještaj glagola i pridjeva

Nedostatna dokumentiranost i jasnoca ocjena primoravanas ipak da ove tvrdnje smatramo hipotezama: polazištemza znanstveno konzistentniju i pregledniju provjeru.


Citati

Jednim smo radom (Jovanovic, 2003) i sami pokušaliinterpretirati odredeni stilski kompleks E, onaj koji cinemarginalije (u E iz 1516. ima ih više od 1800), citati (kojih,igrom slucaja, ima takoder nešto preko 1800) i njihovikonteksti. Zahvaljujuci tome, tekst smo prepoznali kaoIzravni citati, prvenstveno

biblijski, u E su najcešcei identificirani kao tuderijeci, bilo unutar teksta,bilo marginalnim bilje-škama. Unutar citata nalazise oko 25.220 rijeci, takoda doslovni navodi cineoko šestine (16%) unutar156.000 rijeci Marulicevadjela.

skup uputa kršcanima ne samo kako živjeti, nego i kakocitati Bibliju; kojim se biblijskim mjestima koristiti kaovodic kroz život, i kako to ciniti:

Evandelistar se kroz svoje rubne naznake ukazuje kaobiblijski metatekst, kao lako citljiv i pristupacan izborkljucnih biblijskih mjesta, tematski odabranih i preras-poredenih, a prearanžiranih i anotiranih na popularan,(Marulicevoj) suvremenosti razumljiv nacin. (Jovanovic,2003, 41–42)

Tekst Evandelistara n

Stilisticko je istraživanje koncentrirano na izraz,njegove interpretacije krecu od konkretne jezicne porabe.U takvoj situaciji izuzetno važnim pokazuje se fiksiranje –ili barem eksplicitno odredivanje – inacice teksta na kojojcemo istraživati. Koju smo, dakle, od najmanje dvadeset i Razlozi za tekstološki

oprez: gore, s. 120, kao i uJovanovic (2003).

dvije postojece varijante E uzeli kao polazište, zašto smoodabrali upravo tu varijantu, što smo s njome dalje cinili?

Naše se stilisticko modeliranje temeljilo na racunalnocitljivoj verziji najranijeg fizicki potvrdenog izdanja E,onoga mletackog iz 1516.64 Izdanje smo odabrali sma-

64 Slike primjerka ovogizdanja (Marulus Spala-tensis, 1516) slobodno sudostupne na internetu kaodigitalizat Sveucilišta uZaragozi.

trajuci ga izrazito autenticnim; s druge strane, tu smoautenticnost donekle i izoblicili, buduci da se »digitalna«verzija (svakog) izdanja nužno razlikuje od svojega »ana-lognog« predloška.

Autenticnost

Vec znamo da nemamo kritickog, tekstološki pouz-

Autenticnost izdanja iz1516. važna nam je iz istihrazloga iz kojih su priucenju stranih jezika važniautenticni, neprilagodenitekstovi (i stvarne situacije).Izvorni tekst ne oslobadanas nužnosti da ono štodoživljavamo protumacimona moderan nacin, alipovecava vjerojatnost dace taj nacin biti upravonaš, a ne tudi: takav tekstsmanjuje mogucnost lakihizlaza, stanjuje sigurnosnupregradu koju izmedu nasi uznemirujuce drugostiizvornog djela postavljajustereotipi i vrijednosnisudovi našega vremena.

danog izdanja E; nemamo ni nacina da utvrdimo što jeMarko Marulic zaista napisao i kakvu je tocno prezenta-ciju svog djela zamislio. Ne poznajemo ni »Evandelistarekroz stoljeca« – varijante koje su razlicita izdanja nudilasvojim citaocima. Znamo, medutim, da je moderna vul-gata (Glavicicevo izdanje za Književni krug Split) nepouz-dana: zbog makrostrukture, zbog razgranicenja recenicai interpunkcije, zbog ispuštanja paratekstova kao što sumarginalije i bilješke drugih autora, zbog izostavljanjacitavih sintagmi iz tijela teksta.


U prilog verzije iz 1516. govori njezina blizina Maru-licevoj autorskoj volji. Tri su indicije za tu blizinu. Prvo,to je najranije poznato izdanje, pa je najveca vjerojatnostda mu je za predložak služio autograf (odnosno prijepiskoji je sam Marulic priredio za tisak). Nadalje, renesansnaVenecija s renesansnim Splitom komunicira ažurno; ažur-nost je manje vjerojatna u slucaju splitskog dopisivanjas Baselom i Kölnom (bez obzira na kulturnu utjecajnostpotonjih središta). Napokon, mletacko je izdanje prošlokorekturu, tijekom koje je otisak iznova usporeden spredloškom. O tome svjedoci sam korektor, suizdavac isvojevrsni ante litteram urednik izdanja 1516, mletacki sve-cenik Francesco Consorti iz Lucche (u bilješci »FranciscusLucensis ad lectorem«):

Ceterum omnia ab archetypo deerrata (non omnino, utvidebis, magni momenti fuerint) codici apposui.6565 Marulus Spalatensis

(1516, f. 151v)

Plod kolacije jest popis »Errata, que recognito voluminedeprehendimus, sic emendanda sunt« (f. 152–155). Možemobiti skepticni prema savjesnosti obavljenog rada (tekst iz1516. sadrži pristojnu kolicinu grešaka koje Consorti nijeuocio), ali ostaje cinjenica da je Marulicev urednik imaouvida u »archetypus«.6666 Primjer Consortijeva

korektorskog rada vidi uDodatku, s. 231.

Pregled po temama

Tekst E rašclanjen je na sedam knjiga i 194 poglav-lja (uz posvetno pismo i predgovor, djelo cini ukupno196 manjih cjelina). Ovakva je rašclanjenost bila dovoljnovažna da se na nju upozori na samom pocetku E: u mle-tackom izdanju iz 1516. odmah nakon Maruliceva posvet-nog pisma Francescu Consortiju slijedi »Index librorumcapitulorumque Euangelistarii« (tek potom dolazi »M.Maruli praefatio in suum Euangelistarium«).67. Kazalo67 Marulus Spalatensis

(1516, f. 2r–5v); usp. Jova-novic (2003, 26)

sadržaja ocito je zamišljeno kao bitno informaticko po-magalo pri korištenju opsežne knjige; i sami su naslovipoglavlja sroceni tako da olakšavaju uvid u teme i nji-hovu organizaciju. Kazalo i naslove i ovdje cemo iskoris-

tekst evanðelistara 129

Slika 2: Prva stranica tekstaE u mletackom izdanju iz1516. (digitalizat Sveucilištau Zaragozi).


Slika 3: Pocetak teksta E(prema izdanju iz 1516)u strojnoj verziji, s xml

oznakama dodanim za po-trebe ovog rada (software:<oXygen/> XML Editor9.3).

titi za pregled E. Svoju interpretaciju tematske strukturedjela, na koju cemo se oslanjati u stilistickom istraživanju,naznacili smo okupljajuci poglavlja u tematske skupinei odredujuci latinskim pojmovima (prema Marulicevimnaslovima) teme tih skupina. Pregled donose tablice 2–8.

Upozoravamo da E ima i alternativnu makrostrukturnupodjelu: organiziran je i u cjeline vece od knjiga, simbo-licki naslovljene prema kršcanskim krepostima vjere (1),nade (2–3) i ljubavi (4–7).68 Jasne signale te alternativne68 Slicnom višestrukom

organizacijom odlikuje seep De vita et gestis ChristiJakova Bunica (1526): 16

pjevanja ondje je okupljenou 9 »andeoskih zborova« i7 »darova Duha Svetoga«;prvih 9 pjevanja dodatno sedijeli u po tri »hijerarhije«,posveceno Bogu Ocu, Sinu iDuhu Svetomu.

podjele nalazimo u formulacijama naslova knjiga mletac-kog izdanja iz 1516. (»Euangelistarii liber primus fidei«,glasi naslov prije prvog poglavlja; te smo formulacije pre-uzeli i u tablice 2–8). Signale nalazimo i unutar teksta, na»šavovima« završetka E 1 (primjer 1) i pocetka E 4 (2).69

69 Primjere smo u citavojknjizi numerirali konzeku-tivno, te ce sljedeca skupina(na s. 148) poceti brojem 3.

(1) Confecta est prima propositi operis pars, quam tituloFidei applicandam censuimus; nunc de spe, et queilli magis arbitrabimur conuenire, Spiritu Sanctoinstruente disseremus. (1,28)


(2) Que ad fidei speique uirtutem magis pertinere arbi-tror, hactenus dicta sunt. Restat ut charitatis quoqueofficia Deo adiuuante exponamus, easque simul par-tes tractemus, que illi congruere uidebuntur, bonismala more nostro conferendo, ut legentes et quidsequendum sit | et quid uitandum discant. (4,1)

Pregled u tablicama 2–8 svjedoci o kohezivnosti E,pokazujuci koliko su njegove sastavnice tijesno povezane.E 1 pocinje temom vjere, da bi prešao na temu životaonih koji najsavršenije vjeruju; E 2 s teme nade prelazina one koji žive sukladno toj nadi. (Time se uspostavljai paralelizam prvog para knjiga.) Rasprava o krepostimakršcanskog življenja prelijeva se u E 3 – podsjetimo, 2 i 3

su libri spei – spuštajuci se do detalja svjetovnog života.Obilježen odnosima s bližnjima, takav je život logicanmost prema kreposti ljubavi i njenim aspektima iz E 4–5.

Tek u E 6 dolazi do zaokreta, i to dvostrukog. Madase tema zahvalnosti logicno nastavlja na temu dobrocins-tava koja zatvara E 5, u 6 osjecaj nije upucen ljudima,vec Bogu. Naslovi se jace oslanjaju na biblijsku i crkvenupovijest. Pošto u 6,10 završi (opsežna) cjelina o dobro-cinstvima, kohezivnost knjige slabi: teme propovjednika,rada i poniznosti labavo su povezane poljem »duhovnogživota«. Na poniznost iz E 6 logicno se nastavlja E 7 ras-pravom o oholosti, antipodu poniznosti, te o srodnimkrepostima i porocima (poslušnost, trpljenje, srdžba).Pretpostavimo li da je srdžba posebna vrsta ne-trpljenja,a da su grdnje sastavni dio srdžbe, naci cemo (opet la-bavu) vezu s krepostima i porocima povezanim s rijecju,zakljucnom temom E.

Racunalni tekst

Pošto smo odabrali polazni tekst, vec smo ga sljede-cim potezom deformirali: preveli smo ga u racunalnoobradiv oblik. Slova i bjeline izvedeni na papiru tiskar-


Venerabili Presbytero Francisco Lucensi Cantori ecclesieVenete sancti Marci M. Marulus. S. P. D.

Index librorum capitulorumque Euangelistarii

M. Maruli prefatio in suum Euangelistarium

Liber primus fidei

De fide Deo prestanda c. 1De fidei constantia et uirtute c. 2De fide sine operibus c. 3De perfidia c. 4In illos qui de miraculis que scripta sunt dubitant c. 5

Fides

De Ecclesia fide fundata c. 6In eos qui in ecclesia nequiter se habent c. 7

}Ecclesia

De Lege et Euangelio c. 8In contemptores Legis uel Euangelii c. 9

}Lex

De conuersis ad Deum c. 10De auersis a Deo c. 11

}Conuersio

De animi constantia c. 12De animi inconstantia c. 13

}Constantia

De animi fortitudine c. 14De animi imbecillitate c. 15

}Fortitudo

De contemptu glorie c. 16De glorie appetitione c. 17

}Gloria

De mortis conditione c. 18De uite cupiditate c. 19

}Mors

De perfectione uite c. 20De uita solitaria c. 21

}Vita

De bono sacerdote c. 22De malo sacerdote c. 23

}Sacerdos

De studio lectionis c. 24De auditionis cura c. 25

}Lectio

Tablica 2: Knjige, poglavljai tematske cjeline E


De contemplatione c. 26De loco et tempore contemplationis c. 27De prauis cogitationibus cauendis c. 28

Contemplatio

Liber secundus spei

De spe uenie c. 1De desperatione c. 2

}Spes

De decem preceptis c. 3De mandatorum consyderatione c. 4De preuaricatorum poena c. 5

Praecepta

De uigilia c. 6De malo somnolentie c. 7De somniis c. 8

Vigilia

De oratione fructuosa c. 9De oratione infructuosa c. 10

}Oratio

De peccatorum poenitentia c. 11Qualem oporteat esse poenitentiam c. 12De obstinatione non admittentium poenitentiam c. 13

Paenitentia

Ad desperantem exhortatio c. 14}

Spes

De peccatorum confessione c. 15De iis qui confiteri negligunt c. 16

}Con f essio

De sacramento corporis Christi c. 17In eos qui sacramentum male sumunt c. 18In eos qui sacramentum sumere recusant c. 19

Sacramentum

De ieiunio et refectione c. 20Quale debet esse ieiunium et quanta sit eius uirtus c. 21De uitio uictum delicatiorem exigentium c. 22De uitio male ieiunantium c. 23De uitio ieiunare nolentium, uentrique indulgentium c. 24De remedio crapule c. 25

Ieiunium

De perseuerantia uirtutum c. 26De leuitate ad uitia relabentium c. 27

}Perseuerantia

Tablica 3: Knjige, poglav-lja i tematske cjeline E,nastavak


Liber tertius spei

De prudentia et simplicitate c. 1De prudentia uitiosa et simplicitate stupida c. 2

}Prudentia

Quid sit sapientia et ubi querenda c. 3De scientia diuinitus tradita et sapientis officio c. 4Quod sapientia donum Dei sit, et uera sapientiaChristum imitari c. 5Quod sola Dei sapientia efficit beatos c. 6Que sapientia est uitanda c. 7Quod sapiens docere alios debet c. 8

Sapientia

De demonum natura c. 9Quare creatus diabolus c. 10De nominibus demonum propriis c. 11De nominibus demonum brutalibus c. 12De nominibus demonum publice dignitatis c. 13De nominibus demonum priuate conditionis c. 14De denominatione demonum a rebus inanimatis c. 15

Daemones

Quod tentationes pati necesse sit, maxime circaprincipia conuersionis c. 16De duobus tentationum generibus c. 17Quod diabolo imminute sint uires c. 18Quomodo uincitur tentatio diaboli c. 19De tentationibus carnis c. 20De remediis contra carnis tentamenta c. 21De reparatione lapsi c. 22Oratio contra tentationes carnis: et post uictoriamactio gratiarum c. 23

Tentatio

Quod oportet nos conformari Christo c. 24}

Christus

De consortio fugiendo c. 25De consortio habendo c. 26

}Consortium

De paupertate colenda c. 27De diuitiarum confidentia c. 28De diuitiarum malo et paupertatis bono c. 29Nequis timeat necessaria sibi defutura c. 30

Paupertas



Liber quartus charitatis

De charitate erga Deum c. 1De charitate erga proximum c. 2De charitate erga inimicos c. 3De malo odii c. 4

Caritas

De pace publica et priuata c. 5De pace seruorum Dei c. 6De pace anime et corporis c. 7De pace simulata c. 8

Pax

De bonitate c. 9Quod bonitas et perfectio donum Dei sit c. 10De moderatione uirtutum c. 11De fructibus bonitatis c. 12De premio iustorum c. 13

Bonitas

De peccatis principalibus per septem lepre genera significatis c. 14De peccatorum differentia c. 15Que mala peccato accedant c. 16Que peccata sunt precipue damnabilia c. 17Vnde tanta peccantium multitudo c. 18

Peccata

De quinque sensibus c. 19De uisu c. 20De auditu c. 21De odoratu c. 22De gustu c. 23De tactu c. 24De remedio contra sensuum uoluptatem c. 25

Sensus

Liber quintus charitatis

De temperantia c. 1De uirginitate c. 2De castitate uiduali c. 3De consortio diuersi sexus uitando c. 4De remediis aduersus tentamenta libidinis c. 5

Sexus



De matrimonio c. 6De uiri uxorisque officio c. 7De coniuge diligenda temporeque continendi c. 8De coniuge eligenda c. 9De filiorum educatione familiaque regenda c. 10De fornicatione uitanda c. 11

Matrimonium

De triplici elemosinarum genere c. 12Quibus danda est elemosina c. 13Quantum pauperi sit largiendum c. 14Pro quibus facienda est elemosina c. 15De elemosine utilitate c. 16

Elemosina

De uitio auaritie c. 17De uana diuitum spe c. 18Quod auaritia multorum causa sit malorum c. 19Ad diuites exhortatio c. 20

Auaritia

De beneficiis conferendis, ut Deo similes simus c. 21De beneficiis dispensandis c. 22Qualiter nos gerere debemus in dandis beneficiis c. 23De beneficiis accipiendis c. 24De beneficiis reddendis c. 25Vtrum debemus pro beneficio, cui successit iniuria c. 26

Bene f icia

Liber sextus charitatis

Vtrum Deo reddi possit beneficium c. 1De gratis erga Deum in Testamento Veteri c. 2De gratis erga Deum in Testamento Nouo c. 3De ingratis ante diluuium c. 4De beneficiis Iudeis collatis post diluuium c. 5De ingratitudine Iudeorum in Deum, et que pro idolatria passi sint c. 6Mala decem tribuum c. 7Mala duarum tribuum c. 8Mala Iudeorum post Christi passionem propter incredulitatem c. 9De ingratitudine hereticorum et Iude proditione c. 10

Gratia



De officio catholici predicatoris c. 11Quid potissime predicandum sit c. 12Qui pretermittendi et qui docendi et qualiter corripiendi c. 13Vt predicator ab adulatione procul sit et predicandi tempora obseruet c. 14De predicantium meritis c. 15De predicantium beatitudine c. 16Quantum prodest habere predicatorem c. 17Quantum nocet predicatorem non habere c. 18

Praedicator

De corporis manuumque labore c. 19De ocio inutili et infructuoso c. 20

}Labor

De humilitatis uirtute c. 21De exaltatione humilium in Lege c. 22De exaltatione humilium in Euangelio c. 23De humilitate Christi c. 24De humilitate uitiosa c. 25

Humilitas

Liber septimus charitatis

De superbie uitio c. 1Quanta mala pariat superbia c. 2In eos, qui sanctitatis ostentatione alios carpunt c. 3Quod superbi succumbant passionibus, et que sint illa

per que notantur superbi c. 4Quod alii dignitate, alii humilitate laudari appetunt,

alii Deo quoque se audent comparare c. 5Quod sancti quandoque lapsi sint per superbiam c. 6De superbia diaboli et superborum damnatione c. 7De superborum poena c. 8

Superbia

De obedientia Deo prestanda c. 9Quorum imperio parendum sit c. 10De obedientium premio c. 11De inobedientie poena c. 12

Oboedientia



De patientia calumnie c. 13De patientia persecutionis c. 14De patientia ingratitudinis, percussionis et bonorum ablationis c. 15De patientia morbi et aduersitatum c. 16Quantum prosint res aduerse c. 17De patientia Iob, et quare bonis accidant mala c. 18De patientia martyrii c. 19De exhortationibus ad patientiam martyrii c. 20Verba sanctorum martyrum ad tyrannum in ipsos seuientem c. 21Quod non debemus ultro se offerre suppliciis c. 22Quod multum prodest in calamitatibus recolere passiones Christi c. 23De impatientie uitio erga Deum c. 24De impatientie uitio erga proximum c. 25

Patientia

De ira non uitiosa sed utili, et de ira Dei c. 26De remediis iracundie c. 27

}Ira

De benedicendi studio c. 28De maledicendi nequitia c. 29De calumnia et detractione c. 30De delatorum malignitate c. 31De maledicentie uitande cura c. 32

Benedicentia

In fine operis peroratio c. 33

Cantilena Beate Marie virginis.

FINIS

Tablica 8: Knjige, poglav-lja i tematske cjeline E,završetak


skom bojom ili njezinom odsutnošcu preoblikovani su uniz strojnih kodova (usp. slike 2 i 3). Takav se niz možeprikazivati na ekranu kompjutera, ali se njime može imanipulirati, može ga se mijenjati na razne nacine. Zatoisticemo »deformiranje«.

Na razini jezicnog izraza E iz knjige u kompjuter mi-grira bez problema; selidba traži samo što više pažnje itocnosti. No vec su na ovom prvom stupnju provedenisljedeci zahvati:

1. nije preneseno rastavljanje rijeci i podjela na retke70 70 Radi lakše i tocnijeobrade enkliticki je veznik-que crticom odvojen od ri-jeci na koju se nadovezuje.

2. ispravljene su ocite slovne pogreške

3. zadržana je ortografija modernog izdanja (1985)

4. interpunkcija izdanja 1516. nije modernizirana (logickainterpunkcija nije zamijenjena gramatickom), ali jestnormalizirana (retoricku smo artikulaciju teksta percola et commata proveli i ondje gdje predložak postupanedosljedno ili nelogicno)

5. zadržane su marginalne bilješke izdanja 1516. (premaJovanovic, 2003)

Pojedine, pak, informacije koje izdanje 1516. prenosi im-plicitno, »bibliografskim kodovima« tiskarskih, grafickihi tipografskih oznacitelja (McGann, 2004, 137–138) – for-matom, uvezom, bojom, vrstom papira, nacinom kako jetekst složen na stranici, odabirom i velicinom slova,71 ini-

71 Npr. odabir gotice,odnosno talijanske rotunde,kod talijanskih tiskaraoko 1500. signalizira»znanstvenu ili religioznuknjigu« (Jovanovic, 2004).

cijalima, živim glavama i paginacijom odnosno folijacijom– u našoj su kompjuterskoj verziji dijelom izostavljene,dijelom prevedene u eksplicitne kodove racunalnog jezikaxml. U racunalne su oznake pretvoreni znakovi tekstu-alnih podjela (knjige i glave, glavni tekst i paratekstovi– ukljucujuci i tiskane marginalije). Prema izdanju 1985.tekstu su dodane oznake citata. Nisu oznacavani tragovitudih citanja (npr. rukom dodane marginalne bilješke ipotcrtavanja ili priredivacevi komentari iz izdanja 1985).

Elektronsko izdanje teksta,u dvije verzije – s vidljivimoznakama segmenata uhtml formatu, te kao radnixml dokument – slobodnoje dostupno na internetu,na adresi http://mudrac.ffzg.unizg.hr/~njovanov/

stilistika/e.html.

http://mudrac.ffzg.unizg.hr/~njovanov/stilistika/e.html




Segmentacija i interpretacija

Kljucni zahvati našeg istraživanja bili su dijeljenjeteksta na »stilske segmente« (dodavanjem oznake zapocetak i kraj segmenta) i oznacavanje tako omedenihsegmenata. Tekst u xml formatu tada izgleda kao frag-ment na slici 4: segment je omeden parom oznaka unutarprelomljenih zagrada (<seg>. . . </seg>). Takav se par oz-naka u xml jeziku naziva »elementom«. Pocetna oznakaOpcenito o racunalnom

oznacavanju teksta Renear(2004); o tei xml Burnard iBauman (2007).

elementa sadrži i »atribute« id (jedinstvena identifika-ciija segmenta) i ana (analiticka vrijednost); iza znakajednakosti, unutar navodnika, nalazi se vrijednost atributa(id="E5.17.26", ana="citat"). Elementi i atributi una-prijed su odredeni standardom tei xml, dok vrijednostatributa može biti bilo koji niz znakova.

<seg id="E5.17.26" ana="normal dvodjelno kontrast">

Cui autem uerum diuitiis potius est,

non dona sequitur sed iustitiam.

</seg>

<seg xml:id="E5.17.27" ana="citat">

Quam quoniam opibus prefert,

ipse a Domino honorabitur,

dicente propheta:

<note place="margin"> <bibl> Esa. 33 </bibl> </note>

<q>Qui excutit manus suas ab omni munere,

iste in excelsis habitabit.</q>

</seg>

Slika 4: Dva segmenta E(Euang. 5,17) u xml for-matu, s oznakama vrijed-nosti. U segmentu 5.17.27

javljaju se i citat (unutarelemenata q) i (izvorna)marginalna bilješka kojaga dokumentira (unutarelemenata note).

Racunalno oznacavanje prema fizickom

Tekst oznacen na racunalno citljiv razlikuje se odfizicki anotiranog primjerka knjige (kakav cini tradici-onalnu podlogu književnih istraživanja) na najmanje petnacina.


1. mnogo je lakše naknadno mijenjati oznake (ujednaca-vati, utocnjavati, dodavati nove, brisati stare)

2. mnogo je lakše oznake i oznacena mjesta dalje obradi-vati (npr. izdvajajuci i usporedujuci mjesta koja sadržeistu oznaku, istražujuci odnos oznacenih segmenata iodredene jezicne pojave, prevodeci svojstva segmenatau brojcane ili vizualne prikaze)

3. mnogo je brže kretati se na relaciji metatekst (oznake) –tekst (i obratno): u racunalnoj verziji, listanje i indeksi-ranje biva zamijenjeno »skakanjem« i pretraživanjem72 72 Tekstovi u tei xml

formatu pretraživi supomocu jezika XPath,standarda za pristupdijelovima xml dokumenta(Clark i DeRose, 1999).

4. zahvaljujuci internetu, racunalni je tekst mnogo lakšeuciniti dostupnim javnosti – što znaci da se kod racu-nalnih tekstova ne moramo ogranicavati na izvještajeo istraživanju (svatko može ostvariti uvid u cjelokupnugradu)

5. napokon, mnogo je lakše i tekst i rezultate istraživanjaprikazivati na razlicite nacine (npr. graficki isticuci is-torodne segmente ili odjeljujuci raznorodne, odabirucišto ce od enkodiranih informacija biti prikazano, a štonece)

Dobitak svih ovih »mnogo lakše« nije samo u brzinii komoditetu, vec i u kapacitetu; prednosti elektronskog»citanja« posebno dolaze do izražaja kod istraživanjaopsežnog teksta (kao što je E) ili vecega korpusa tekstova.

Naša je daljnja teza, medutim – to je i jedna od temelj-nih pretpostavki »digitalne humanistike« – da ce oznaca-vanje i analiza teksta (ovdje »stranog«: renesansnog, latin-skog, religioznog) elementima racunalnog jezika dovestido epistemološkog pomaka. Ne samo »više, brže, lakše«:racunalno oznacavanje promijenit ce razumijevanje onogašto tekst i citanje jesu – u ovom slucaju, pokazujuci kakocitamo stil jednog teksta.

Model citanja stila n

Središte su našeg istraživanja cinili izrada, analiza iprovjera stilistickog modela E, osmišljenog kao modeljednog osobnog citanja, ili još tocnije: kao model procesaupoznavanja stila E. Ovdje cemo pokazati od cega se svetaj model sastoji: koja su bila njegova polazišta, kako subirani i korišteni njegovi elementi, te napokon – što jeostalo izvan njegova dosega.

Pretpostavke

Modeliranje E krenulo je s dviju u izvjesnoj mjeriproturjecnih tocaka. Prvo, stilskim smo obilježjem sma-trali ono što u tekstu zapaža citalac, te je osnova stila zanas subjektivno iskustvo. Drugo, pretpostavili smo da sezapažanje stila tijekom citanja uci, da se svijest o stilumijenja slicno kao što komunicirajuci ucimo strani jezik(ispocetka razumijemo tek osnovno, da bismo opetova-nim izlaganjem i uporabom, susretanjem istih sadržajau razlicitim kontekstima, postajali sve kompetentniji, sveosjetljiviji na nijanse). To znaci da se, kako citalac napre-duje kroz tekst, mijenja i ono što u tekstu biva zapaženo.To znaci i da citaocev doživljaj nije posve nekontroliran iproizvoljan. Subjektivni se doživljaj opet i opet sudara sne-subjektivnom »gradom«: materija pruža otpor, ad hocpretpostavke bivaju daljnjim citanjem potvrdene ili os-porene. Tragove tih potvrda ili osporavanja, pretpostavilismo, moguce je naknadno prikupiti.


Za pripremu modela koristili smo se dvama zahvatimau tekst: segmentiranjem i vrednovanjem. Segmentiranje– osim što je sugerirano tei xml shemom oznacavanja– cini naš model slicnim Danteovim divisioni (v. gore,s. 77) i Barthesovim »leksijama« (Barthes, 1970). No Dantei Barthes dijelili su tekstove koje citaju po jedinicamaznacenja; mi smo E pokušali dijeliti po »jedinicama« stila.U S/Z Barthes – namjerno

i promišljeno – graniceleksija (odlomaka Balzacovenovele Sarrasine kojimace dodati svoj komentar)postavlja mimo bilo kakve»metodološke odgovor-nosti«, tvrdeci da takopostupa zato što ga više odoznacitelja zanima oznaceno:»dovoljno je da svaka lek-sija ne sadrži više od tri ilicetiri znacenja«.

Nadalje, Barthes je svojim leksijama pridavao znacenjaputem operacija »crne kutije« subjektivnih ili tekstualnihkonotacija – bez (deklariranog) interesa da shvati kako tacrna kutija radi, namjerno ovlaš strukturirajuci shvaca-nje. Nas ne samo da zanima kako radi crna kutija ucenjastila, i ne samo da o tome imamo svoje ideje – još nas višeprivlaci zamisao da se na toj crnoj kutiji može eksperimen-tirati. Otud modeliranje, proces kao ciklickog napretkau spoznavanju kako znamo to što znamo – napretka kojiproizlazi iz sudara sa (svjesno i nesvjesno) nametnutimogranicenjima.

Takvih ogranicenja u svojem modeliranju odmah vi-dimo tri:Iz zavjetrine margine

priznali bismo i da nas uracunalnom modeliranjusirenski privlaci performativ-nost: književnoznanstvenoproucavanje koje mijenjastabilnost i integritet »fi-zickog artefakt« postajedjelovanje, bilo ono shva-ceno kao McCartyjevotinkering (»uradi sam«),McGannova »deformativnaknjiževna kritika« ili Bar-thesovo »faire du lecteur,non plus un consomma-teur, mais un producteurdu texte«. Performativnoproucavanje-pravljenje stilapribližava modeliranje idrugome (zapravo nikadsasvim odsutnom) aspektustilistike: onom disciplinestvaranja teksta.

1. racunalo kao (istovremeno nesavršen i zahtjevan) alatza aproksimaciju ljudskoga doživljaja

2. dvostupanjsko istraživanje (prva faza, bilježenje do-življaja teksta, biva evaluirana u drugoj fazi, u analizimodela)

3. opsežan predmet modeliranja (za razliku od npr. lirskepjesme, E sadrži veliku kolicinu »stilskih stimula«)

Od modela ocekujemo da bude istovremeno i katalogi dijagram stilskih pojava u tekstu. Ovisno o tome prola-zimo li skupom segmenata »horizontalno« (od pocetkado kraja) ili »vertikalno« (izdvajajuci segmente po odre-denim kriterijima), stil cemo promatrati »dinamicno«, na»vektoru« uobicajenog citanja, ili »staticno«, na »skalaru«pojedine skupine. Žargonom xml-a, iz »stablaste struk-ture« dokumenta (node tree) možemo birati kako »djecu«ili »roditelje« odredenih cvorova, tako i njihovu »bracu«.

model citanja stila 145

Predznanje

Ono što cemo bilježiti tijekom izrade modela (u svojonoj nesavršenosti koja je sudbina svakog modeliranja)bit ce, dakle, ono što smo o stilu E naucili tijekom bilježenja.No malo je tekstova pred kojima je citalac tabula rasa.Nužno je bilo zato nekako definirati predznanje, ono štosmo u tekst donijeli, što smo vec znali – o E, o stilu, olatinskom stilu.

Naše predznanje cini s jedne strane šarena skupinalingvistickih, retorickih i empirijskih znanja i predodžabao stilu (dijelom izložena u prethodnim poglavljima oveknjige). S druge strane stoji jednostavan sustav proizašaoiz medudjelovanja dvaju teorijskih poticaja: onih Riffater-rea, o dinamici neobilježenog i obilježenog (usp. gore I. )– te svetog Augustina iz De doctrina Christiana IV, 19–25.73 73 PL 34, col. 106–117. Na

Augustinovu modernostupozorili su nas radoviMilovanovic-Barham (1993)i O’Donnell (1980). Premdaoba istraživanja Augus-tinovu interpretaciju »trirazine stila« razmatraju naklasican nacin (u kontekstuanticke retoricke prakse),iznesene ideje bile su do-voljan poticaj za pažljivijestilisticko citanje izvornogteksta.

Augustinova pragmalingvistika

Opisujuci specificnu vrstu komunikacije – javni nas-tup kršcanskog govornika-duhovnog vode – Augustinmora zakljuciti da stil kršcanskog govornika, suprotnonazorima klasicne, »poganske« retorike, nije odredentemom. Ne postoji »uzvišenije« i »prizemnije«: kršcan-ska je tema uvijek ista, uvijek uzvišena, uvijek važna. ZaAugustina, glavno je razlikovno obilježje vrstâ stila dje-lovanje na slušaoce ili citaoce. Ovakvo bismo shvacanjedanas nazvali pragmatickim. Evo kljucnog mjesta iz Dedoctrina Christiana: Funkcije niskog stila kod

Augustina: »aperire clausa,et nodos solvere questi-onum [. . . ] etiam dum hocagitur, aliis quaestionibus,quae fortassis inciderint, neid quod dicimus improbe-tur per illas aut refellatur,occurrere« (Doctr. 4,20,39);usp. i novozavjetne i pa-tristicke uzorke sva tri stilakoje Augustin navodi uDoctr. 4,20,39–21,50.

non semper [doctor easdem res magnas] debet granditerdicere, sed submisse, cum aliquid docetur; temperate,cum aliquid vituperatur sive laudatur: cum vero aliquidagendum est, et ad eos loquimur, qui hoc agere debent,nec tamen volunt, tunc ea quae magna sunt, dicendasunt granditer, et ad flectendos animos congruenter.(Doctr. 4,19,38)

Formalno je obilježje dictionis submissae »znanstveni«, lo-gicki i pregledno organiziran diskurz, najprikladniji zaformuliranje problema, njihovo rašclanjivanje i rješavanje,


kao i ekstrapoliranje teza. – Nasuprot ovome, dictio tempe-rata vec je afektivno obojena. Tu se hvali ili kudi kako bi-Simetricnost srednjeg

stila: »in quibus propriapropriis tanquam debitareddita decenter excurrunt.(. . . ) membratim fusa«(Doctr. 4,20,40).

smo publiku potakli na nešto ili odvratili od neceg – kakobismo je naveli da formira stav – ali ova razina djeluje iestetski: skladnošcu, simetricnošcu forme. – Napokon,dictio grandis nema posebnog formalnog obilježja: možebiti i ukrašena i neukrašena, i simetricna i asimetricna –ali je naglašeno emocionalna, nosi pecat povišenog emoci-onalnog stanja govornika, i dojam spontanosti.

Augustin je znao i da nijedan tekst nije stilski homo-Opis uzvišenog stila:»Grande autem dicendigenus hoc maxime distatab isto genere temperato,quod non tam verborumornatibus comptum est,quam violentum animiaffectibus. Nam capit etiamilla ornamenta pene omnia;sed ea si non habuerit, nonrequirit. (. . . ) Satis enimest ei propter quod agitur,ut verba congruentia, nonoris eligantur industria,sed pectoris sequanturardorem« (Doctr. 4,20,42). Inešto kasnije, nakon citataGal. 4, 10–20: »Numquidhic aut contraria contrariisverba sunt reddita, autaliqua gradatione sibisubnexa sunt, aut caesaet membra circuitusvesonuerunt? et tamen nonideo tepuit grandis affectus,quo eloquium ferveresentimus« (Doctr. 4,20,44).

gen, da ne treba, ili cak ne može takav biti. Zato je an-ticipirao i Riffaterreova zapažanja o »lokalnoj normi«stilskog konteksta:

quantum congrue fieri potest, omnibus generibus dictiovarianda est. Nam quando prolixa est in uno genere,minus detinet auditorem. Cum vero fit in aliud ab aliotransitus, etiamsi longius eat, decentius procedit oratio:quamvis habeant et singula genera varietates suas insermone eloquentium, quibus non sinuntur in eorum quiaudiunt frigescere vel tepescere sensibus. (Doctr. 4,22:51)

Posegnuti za Augustinom kako bismo istraživalistil E ne znaci vratiti se u latinisticki trokut o kojemsmo ranije govorili (usp. s. 81). Nije stvar u kršcansko-nauciteljskoj intenciji (tu nam i dalje prijeti opasnost ana-kronizma: ta Augustina od Marulica dijeli više od tisucugodina!). Važnije su otvorenost i univerzalnost Augustino-vih kriterija.

Ako su kriteriji teme, kao i kriteriji žanra, kulturnouvjetovani, te se mijenjaju ovisno o vremenu i prostoru –kriteriji ucinka na publiku ostaju, na temeljnoj razini nakojoj ih je formulirao Augustin (priopcavanje preglednogniza argumenata, vrijednosnog stava, emocionalnog sta-nja; održavanje pažnje variranjem, unutar teksta i unutarpojedine razine), dovoljno opceniti i dovoljno opceljudskida bi bili primjenjivi i u specificno našem susretu s E, kaotekstom druge kulture i tudeg jezika, ali ipak ljudskimtekstom.


Drugim rijecima: kad se nademo pred pet stoljeca sta-rim tekstom namijenjenim usavršavanju života u duhukršcanstva, vrlo je vjerojatno da ce nam i forma i tema bititudi. Vrlo je vjerojatno da cemo i formi i temi pristupatiili cisto »arheološki«, ne osjecajuci dovoljno neposredno (aneposrednost je možda najvažnija komponenta stila, raz-log njegova postojanja) – ili cisto »deformativno«, tako danas s pošiljaocem poruke ne povezuje ništa osim cinjeniceda citamo iste nizove slova i bjelina. Tu nam Augustinnudi poveznice, otvara nam treci put: put argumentacije,estetike, afektivnosti. Postavljamo hipotezu da moderniljudi mogu s renesansnim tekstovima komunicirati nadiskurzivnim razinama argumentacije (izlaganja), estet-skog užitka (ljepote izraza) i afektivnosti – barem onakokao što su renesansni ljudi komunicirali s antickim teksto-vima.

Augustinov pragmalingvisticki pristup stilu važanje iz još jednog razloga: njime smo korigirali Riffaterreovmodel. Podsjetimo, Riffaterre je predlagao da »stilskikontekst« shvatimo kao igru obilježenih i neobilježenihsegmenata kako ih zapaža citalac. No vec ce prvi pokušajprimjene (ili provjere) te teorije pokazati da je binarnimodel (obilježeno 1, neobilježeno 0) odviše jednostavan.Recimo, u njemu nema mjesta za slijed segmenata kojisu obilježeni, ali razlicito (npr. 1, 0, 3, 0, 2, 4. . . ). Nasuprottome, Augustinovo »pra-searleovsko« prepoznavanjeilokucijske vrijednosti stila ostavlja mjesta za razliciteintencije. Augustin, majstor komunikacije, dobro je znao Pragmalingvistickim termi-

nom ilokucijske vrijednosti(illocutionary force) koris-timo se ovdje u njegovunajjednostavnijem, os-novnom znacenju funkcijekoju iskaz ima, npr. izjave,ponude, objašnjenja itd.

da se jezikom služimo iz razlicitih razloga i u razlicitesvrhe, da prenosimo razlicite vrste poruka; znao je daobilježavamo na razlicite nacine.

Mimo modela: stilske cestice

Tijekom modeliranja postalo je jasno i da neke pojaveuocavamo, ali ne želimo ih unositi u model.


Razlozi su sljedeci:

1. takve su pojave odviše ucestale2. same po sebi stvaraju premalo znacenja3. opsegom su manje od recenice

Radi se, dakle, o jezicnim pojavama koje su ekvivalentnezvucnim ucincima (»sonancijama«) razmatranim u Wil-liams (2004). Williamsove sonancije znacajne su samoukoliko je relevantna njihova veza sa sadržajem, uko-liko je ona »istinski pažnje vrijedna«; mimo takve veze,sonancije nose tek potencijal djelovanja na citaoca.Naš je dojam da je upo-

treba »stilskih cestica« biladio latinskog književnogstandarda, jezicne kompe-tencije. Blagi hiperbat, naprimjer, zapazili smo i uAugustinovoj De doctrinaChristiana, i u Kempence-voj De imitatione Christi iu Erazmovu Enhiridiju –mada je svijest o toj pojavinestala iz »kataloga znanja«usvajanog u modernimškolama.

Ovakve bismo pojave nazvali »stilskim cesticama«,smatrajuci da se one, kako bi segment postao posebnouocljiv, moraju udružiti u »molekulu« i sa znacenjem, is drugim stilskim cesticama – bilo onima iste vrste, ilidrugacijima.

Kratko cemo predstaviti izolirane primjere dviju takvihpojava zapaženih u E: »blagog« hiperbata i kontaktnihsinonima.

»Blagi« hiperbat

Kada je red rijeci izmijenjen tako da su sastavni elementisintagme razdvojeni tek jednom rijeci (obicno glagolom),i obicno na kraju recenicnog clanka, radi se, po svemusudeci, o Marulicevoj – i ne samo Marulicevoj – navici,»maniri«. Navodimo iz E (primjeri 3–12):

(3) Sancta quippe lectio sanctum decet sacerdotem (De-dic.)

(4) quis tamen tanta desipit temeritate (Praef.)

(5) nisi auxilio iuuetur diuino (1,1)

(6) premiique magnitudine tanto ampliat magis (1,14)

(7) et miserationum multitudo multitudinem tollat delic-torum. (2,1)

(8) beatitudine frueretur eterna (3,10)

(9) perniciosas mortiferasque sequitur uoluptates (4,2)7474 Ovdje je uocljiv i parkontaktnih sinonima, okojima v. sljedeci pasus.


(10) consequenti corrupit offensa (5,26)(11) cum sermonibus predicatoris instructus relicto er-

rore ad uiam sese confert ueritatis (6,17)(12) conditionis sue oblitus immundum imitetur spiritum

(7,7)

Za vrijeme obilježavanja u jednom smo casu pretpostavilida se ovakav blagi hiperbat može razlikovati od »jacega«– ali i oznaku hbaton model bilježi samo cetiri puta, iu ogranicenom rasponu (E 5,16–6,4). Radi se, dakle, ocitalackoj pretpostavci koja se pokazala neplodnom, i tovrlo brzo tijekom citanja. Znacajno je i da su se

oznake hbaton javljalenesamostalno, unutardrugih segmenata (triputoznacenih s normal – tu jehiperbat sastavnica dictiotemperata – a jednom unu-tar segmenta oznacenog smark).

Blagi hiperbat javlja se prakticki u svim Marulicevimtekstovima. Ilustracije radi, navodimo nekoliko primjeraiz (neukrašenih) Starozavjetnih licnosti (13, 14), te iz rela-tivne privatnosti Repertorija (15–18) i marginalnih sažetakauz rukopisnog Katula (19, 20).

(13) heretica subuersi prauitate catholicam Christi pertur-bant Ecclesiam Vir. ill, Abdias

(14) Sacerdotibus praue uiuentibus exprobrat, idolatrasmaledictione lacessit, principum increpat superbiam,damnat auaritiam, explicat terrores futuri iudicii. Vir.ill, Sophonias

(15) Quando anime describuntur membra Repert. Lucas,s. v. anima (Rep I, s. 46)

(16) Crudelem medicum intemperans facit eger. Repert.Seneca, s. v. inobediens (Rep II, s. 87)

(17) an hi qui precipua in deos essent ueneratione, tali-bus afficerentur premiis Repert. Sabellicus, s. v. ingra-tus (Rep II, s. 103)

(18) gubernationis optime optimarum legumque elucebitorigo Repert. Plato, s. v. rex (Rep III, s. 193)

Maruliceva navika, ali injezin stilski potencijal,dolaze do izražaja priusporedbi primjera smargina Katula s izvornimrecenicama Paladija Fuska(Lucin, 2007): usp. npr. 19

∼ Catullus hoc primoepigrammate alloquiturCornelium Nepotem,cui opus suum dedicat;20 ∼ peierat per suumcosulatum.

(19) Catullus Cornelium alloquitur Nepotem, cui suumdedicat libellum marg. Catul. 1

(20) per suum iuret consulatum marg. Catul. 52


Kontaktni sinonimi

Upotrebu para rijeci iste vrste i slicnoga znacenjakao obilježje Maruliceva stila istaknuo je Glavicic, u Deultimo Christi iudicio popisao ih je Lucin, u hrvatskimih je Marulicevim tekstovima uocavao Voncina (usp.gore s. 102, 106). Kontaktni su sinonimi i u E uobicajenastilska cestica. Navodimo samo nekoliko primjera (21–30;posebno smo demonstrirali situacije gdje se višekratnojavljaju slicni odabiri: 25–30).

(21) statui atque decreui (Praef.)

(22) de omnibus dubii atque animo suspensi (1,4)Bilježimo paralele samoiz Lucinova kataloga uzUlt. iud. (Lucin, 1998,143): usp. 23 ∼ Mihi ueroconuenientius aptiusqueuidetur; 24 ∼ crux illasuo lumine (. . . ) eoquefacilius reliquas celi lucessupereminebit atqueprecellet; 29 ∼ aucta acdilatata. . . Christianareligio; 30 ∼ in conuiuiopacis quietisque eterne.

(23) si ab oratore aliquo apte diserteque recitentur (1,25)

(24) beneficiaque (. . . ) que omnem taxationem superemi-nent et excedunt (1,26)

(25) pareant atque obsequantur (5,7); parendi atque ob-sequendi (7,9); parere atque obsequi (7,12)

(26) iure ac merito (1,12; 2,26; 7,12; 7,14; 7,25)

(27) declinare ac fugere (3,21; 3,25)

(28) dura atque aspera (4,11; 6,13; 7,15; proterua atque a.7,1; difficilia atque a. 7,21; dura asperaque 1,14)

(29) auctis ampliatisque rebus (7,19)

(30) quietis ac pacis triticum (7,31), silentium quietis etplacabilitatis est custos (7,32)

Osim što demonstriraju jezicnu kompetenciju (ili,da se izrazimo humanistickim terminom, eleganciju), po-jave ovdje proglašene cesticama nose, smatramo, manji– lokalan ili sekundaran – potencijal naglašavanja. Blagihiperbat, sam po sebi, najcešce »znaci« kraj recenice; kon-taktni sinonimi »upozoravaju« na važan pojam. No svese to u citanju cjeline pokazalo nedovoljnim (odviše sit-nim, odviše cestim) za stilsku dominantu, za prihvacanjei prijenos neke od Augustinovih ilokucijskih vrijednosti.Takvo što moramo tražiti drugdje.

Dio III.

Evaluacija modela

153

Vec smo izradom elektronske verzije preobliko-vali tekst E u nešto podatnije, manipulabilnije. Umjestoknjige, dobili smo korpus: skup znakova o kojem je, za-hvaljujuci racunalima, prakticki trivijalno lako dobivatipodatke, evidencijske (ima li necega u korpusu ili ne),frekvencijske (koliko se puta nešto pojavljuje) i relacijske(u kakvom odnosu to nešto stoji prema necemu dru-gome).75 Bez strojne podrške ovako bi nam nešto jedva 75 Usp. Tadic (2003, 31).

bilo moguce, a kamoli lako dostupno, buduci da je Eopsegom ravan petini Biblije ili jednoj i pol Ilijadi.

Dok je Marulicevo djelo bilo dostupno iskljucivo utiskanim izdanjima, odredene probleme nismo ni zapa-žali (pocevši od onoga trivijalnog: koliko E ima tocnorijeci?). Nismo ih zapažali jer su bili neprakticni, neispla-tivi; rješavanje bi zahtijevalo trud koji su ranija vremenarezervirala iskljucivo za najbitnije, najvrednije, univerzalneprojekte. No, »manipulativni troškovi« strojno pretra- Trud i rad potrebni za

izradu »pješice« sastav-ljanih rjecnika, indeksa,konkordancija. . . znacilisu da ce takve rjecnike ikonkordancije dobiti teknajvažniji jezici i tekstovi,poput grckog i latinskog,antickih klasika, Biblije.

živog teksta postaju minimalni (bez obzira mjerili ih minovcem, vremenom ili brojem angažiranih ljudi). Strojnapretraga omogucava da za doslovno nekoliko casakapronademo ne samo igle, nego i razlicite vrste slamki – ito ne samo u jednom plastu, nego i u više njih, ili u bilokojem od njih.

U casu kad sâmo traženje više nije problem, kad jednomraspolažemo i racunalnim korpusom i sredstvima zanjegovo brzo i pouzdano pretraživanje, vrlo se jasnoi bolno otvaraju daljnja pitanja: što tražiti i što ciniti spronadenim?

Istraživanje spoznajnih mogucnosti korpusa – ujednoi opis našega stilistickog modela i skiciranje nacina nakoji se model može usavršiti – pocet cemo od jednostavnekvantitativne analize. Potom cemo razmotriti gorespome-nuto trojstvo evidencije, frekvencije i relacije.

Korpus na korpusu n

Naš »strojno citljiv« stilisticki model E zapravosu dva korpusa. Onaj temeljni jest sama elektronska ver-zija teksta, kako je opisana gore (s. 131). Drugi korpuscine segmenti i oznake dodavani tekstu. Kakve stilistickeimplikacije imaju kvantitativne dimenzije ovih dvaju kor-pusa?

Slika 5: Knjige E premabroju poglavlja i rijeciRijeci i knjige

Tekst E obaseže oko 156.000 rijeci. Poglavlja od kojih jesastavljen prilicno su kratka: od 194 iz glavnog teksta, 26

ih ima manje od 400 rijeci (ispod dvije kartice teksta), asamo 8 više od 1400. Najcešce (93 poglavlja, 47%) obasežu Najkrace pojedinacno

poglavlje ima 174 rijeci (6,7»Mala decem tribuum«), anajduže 2175 (3,24 »Quodoportet nos conformariChristo«).

izmedu 400 i 800 rijeci, do tri kartice. Tako je E istovre-meno i duga i kratka knjiga, prikladna za cesta, a kracacitanja.

Knjiga Poglavlja Rijeci1 28 24.740

2 27 27.310

3 30 21.380

4 25 21.170

5 26 19.440

6 25 17.720

7 33 24.250

194 156.010

Tablica 9: Broj poglavlja irijeci u knjigama E

I knjige variraju opsegom: od 25 poglavlja i 17.720

rijeci (6) do 33 poglavlja, odnosno 27.310 rijeci (maksi-mumi nisu dosegnuti u istoj knjizi: poglavlja u 7, rijeciu 2). Detaljan pregled donose tablica 9 i slika 5. Rasponiodstupanja iznose 9590 rijeci i 8 poglavlja, što znaci danajopsežnije knjige (2 i 7) brojem rijeci i poglavlja za tre-cinu nadmašuju onu najkracu (6). Usporedimo li, pak,odnos broja poglavlja s odnosom broja rijeci po knjigama,zamijetit cemo da je raskorak najveci u 2: ondje su po-glavlja prosjecno najduža. Obratan odnos zapažamo u3, 5, 6 i 7, gdje je udio poglavlja veci od udjela rijeci; po


prosjecnoj kratkoci poglavlja osobito se isticu 3 i 6, a uslijedu 2-5 mogao bi se pretpostaviti i izvjestan ritam:knjige s više rijeci i manje poglavlja (2, 4) smjenjuju one smanje rijeci i više poglavlja (3, 5). Potencijalno važnom zastrukturu cini se i okolnost da pocetna knjiga 1 obuhvacapribližno isto onoliko rijeci (ali znatno manje poglavlja)koliko i završna 7. Naslucuje se još jedna os simetrije:dok u 1 i 2 broj rijeci nadmašuje broj poglavlja, u 6 i 7 jeobratno.

Tablica 10: Broj poglavlja irijeci po skupinama knjigaE

Skupina Poglavlja Rijecia Vjera (1) 28 24.740

b Nada (2, 3) 57 48.690

c Ljubav (4–7) 109 82.580

Ukupno 194 156.010

Ima li u broju rijeci i poglavlja E traga alternativnoj po-djeli, onoj na cjeline vjere, nade i ljubavi (v. gore, s. 128)?Prikupili smo podatke u tablici 10. Odnos a : b : c pobroju poglavlja, kao što je zapazio Lekic (1974), jest ot-prilike 1 : 2 : 4;76 no, odnos po broju rijeci približno je76 »Dakle, kao da [Marulic]

progresivno udvostrucavamateriju raspravljanjapocev od vjere, preko nade,do ljubavi: knjige 1, 2, 4;pogl. 28, 57, 108 [sic]; str.73, 143, 245«, (Lekic, 1974,159).

1 : 2 : 3. Ovime se još jednom sugerira tendencija da sepoglavlja skracuju kako knjiga odmice; istovremeno, za-pažamo da je, prema broju rijeci, sredina Maruliceva djelapribližno ondje gdje pocinje E 4 (prve tri knjige imajuzajedno oko 73.430 rijeci).

Broj rijeci i teme poglavlja

Same po sebi, prikazane su brojke za stilisticko istraži-vanje nebitne, ili cak varljivo bitne (kao da nešto znamo, azapravo ne znamo ništa). No odnos broja rijeci može, po-vezan s nekom drugom dimenzijom teksta, poslužiti kaoindikator, ili barem kao polazište za istraživanje: moženas uputiti na potencijalno znacajne dijelove E.

Gornju smo tezu pokušali provjeriti jednostavnimvizualizacijama odnosa distribucije broja rijeci po po-glavljima i tema tih poglavlja (prema podjeli na s. 132–

korpus na korpusu 157

138). Ovaj eksperiment, mada nema veze s modeliranjemkakvo smo zamislili, koristan je iz dva razloga: orijen-tacijski, daje kurzoran uvid u sadržaj djela dovoljno op-sežnoga da bude nepregledno; kompozicijski, podsjecada osim strukturne podjele na knjige i skupine knjigapostoje i podjele nižih razina, unutar knjiga (i unutar po-jedinacnoga poglavlja). O Marulicevom »arhitektonskom«pristupu kompoziciji teksta znamo dovoljno da smijemood vizualizacija nešto ocekivati.

Graficki prikazi distribucije rijeci po poglavljima usedam knjiga E nalaze se na slikama 6–12. Razlicitim ni-jansama sive i crne istaknute su razlicite tematske cjeline.

Slika 6: Teme i broj rijecipoglavlja u prvoj knjizi E.

Raspravimo. Obiljem tematskih skupina (ima ih 12)svakako se izdvaja E 1, knjiga koja i u simbolicnoj podjelicini zasebnu, vjeri posvecenu cjelinu. U njoj su ujedno– osim na pocetku i na kraju – teme ustrojene u parovepoglavlja. Nekoliko skupina ima slijed »duže–krace«(teme: crkva, 6–7; obracenje, 10–11; slava, 16–17; smrt,18–19; život, 20–21; citanje, 24–25). Takav je slijed i an-titeticki: duže poglavlje redovno je pozitivno, prikazujeagenda (1,6: »De ecclesia fide fundata«; 1,10: »De conu-ersis ad Deum«), a krace tematizira vitanda (1,7: »In eosqui in ecclesia nequiter se habent«; 1,11: »De aversis a


Slika 7: Teme i broj rijecipoglavlja u drugoj knjizi E.

Slika 8: Teme i broj rijecipoglavlja u trecoj knjizi E.


Slika 9: Teme i broj rijecipoglavlja u cetvrtoj knjizi E.

Slika 10: Teme i broj rijecipoglavlja u petoj knjizi E.


Slika 11: Teme i broj rijecipoglavlja u šestoj knjizi E.

Slika 12: Teme i broj rijecipoglavlja u sedmoj knjizi E.


Deo«). Slicne parove »duže/pozitivno – krace/negativno«susretat cemo i u E 2 i 3. Opsegom se istice samo jednopoglavlje, iznimno kratko (i vec spomenuto) E 1,7 – imasvega 184 rijeci.

E 2 i 3 komponirane su oko nešto manjeg broja tema(9, odnosno 7), ali u dužim kontinuiranim cjelinama. U2 su cešce tematske skupine po tri poglavlja (zapovijedi,E 3–5; bdjenje, 6–8; sakrament pokajanja, 11–13; sakra-ment pricesti, 17–19), u 3 broj poglavlja u skupinamaprogresivno raste (mudrost, E 3–8; demoni, 9–15; isku-šenje, 16–23). Obje knjige pocinju u ritmu »duže–krace«(2,1–2: »De spe uenie« – »De desperatione«; 3,1–2: »Deprudentia et simplicitate« – »De prudentia vitiosa et sim-plicitate stupida«); takvi su parovi još 2,6–7 (mudrost),9–10 (molitva), 15–16 (ispovijest); 3,25–26 (društvo). Po-glavlje 2,14 »Ad desperantem exhortatio« istaknuto je inaslovom i položajem (stoji u sredini: i prije i poslije jepo 13 poglavlja) i tematski – obracanje krivcu za težakzlocin koji je izgubio nadu u oprost istovremeno se nado-vezuje na temu prethodnih poglavlja i na pocetnu temu»De spe uenie«. Posebno je uocljivo i 3,24 »Quod oportetnos conformari Christo«, najduže poglavlje u citavoj knjizi(v. gore, s. 155); kao što se vidi na prikazu 8, i tematski idužinom to je poglavlje iznimno u kontekstu E 3. Slijedeci Maruliceve rijeci o

odnosu neizdane knjige deimitatione Christi i E, »non-nullis in locis eadem quein illo tractari contingat«(E, Dedicatio), potraga zapreradenom gradom rani-jeg djela mogla bi pocetiupravo od E 3,24.

Cetiri knjige posvecene ljubavi (E 4–7) donose oko pettematskih skupina po knjizi (samo 6 sadrži cetiri sku-pine, a 7 ima još zakljucnu peroraciju). Primjecujemo da4 i 5 završavaju tematskim skupinama sastavljenim odvrlo kratkih poglavlja (to su 4,19–25: osjetila, 5,21–26:dobrocinstva). Jedini par »dugo–kratko« u ovim knji-gama je 6,19–20 (o radu); ocito, poglavlja se okupljaju podrugacijim nacelima. U 4 nakon tri skupine pozitivnihvrijednosti (ljubav, mir i dobrota imaju 4 + 4 + 5 poglav-lja) slijede dvije skupine negativnih (grijesi i »opasna«osjetila: 5 + 7). Motiv opasnosti nastavlja se spolnošcuu E 5 (ovo je »šav« dviju knjiga), da bi spolnosti slijedilaprotuteža braka; tako je i vrlina milostinje suprotna po-roku pohlepe. Na temu dobrocinstva, kojom završava 5,


nadovezat ce se – opet šavom – tema zahvalnosti, kojaotvara E 6. – Kratkocom se isticu poglavlja E 5,9 i 10

(»De coniuge eligenda« i »De filiorum educatione famili-aque regenda«; Marulic u E nije htio puno pisati o ovimtemama, inace humanistima dragim), te 6,7 i 14 (7 je na-prosto informativno, »Mala decem tribuum«, a po zapo-vjednom tonu naslova 14, »Vt praedicator ab adulationeprocul sit et praedicandi tempora obseruet« ocekivali bi-smo u tekstu obilježja afektivnosti – no stilisticke oznakekažu suprotno; usp. model).Uocljivo su duga tematskiizrazito negativna poglavlja 5,17: »De uitio avaritiae« i5,19: »Quod auaritia multorum causa sit malorum«; naj-duže poglavlje u 6, medutim, donosi pohvalu (15: »Depraedicantium meritis«).

Završna knjiga nema istaknutih pravilnosti u raspodjelitema (oholost dobiva 8 poglavlja, poslušnost 4, strplje-nje 13, ljutnja 2, blagoslivljanje / benedicentia 5, uz jednopoglavlje peroratio). Zamjecujemo, medutim, da prve tricjeline završavaju naglašeno dugim poglavljima o lošimstvarima (8: »De superborum poena«, 12: »De inobedien-tie poena«, 25: »De impatientiae uitio erga proximum«).Cjelina o trpljenju mogla

bi se dalje dijeliti na manjecjeline, a u tom bi joj seslucaju mogla pripojiti ipoglavlja o srdžbi (ira) kojaje podvrsta nespremnostina trpljenje (impatientia,24–25).

Tematske granice u drugoj polovici knjige (od 7,13 do7,27) ponešto su nejasne; mogli bismo zamisliti i druga-ciju podjelu od one predložene u tablici na s. 138.

Medu kvantitativnim podacima najbrže cemo zapazitiekstreme (minimume i maksimume), i ponavljanja slijeda(obrazac »dugo–kratko«, završna pozicija u cjelini). Po-glavlja na koja nam je pregled skrenuo pozornost77 mogu77 Zapažena su: 1. kao

iznimno kratka: 1,7 – 5,9–10

– 6,7 i 6,14; 2. kao posebnoduga: 3,24 (svojevrstan»rekorder« teksta) – 5,17 i5,19 – 6,15 – 7,8, 7,12 i 7,25;3. kao tematski i položajemizdvojeno – 2,14.

poslužiti kao »ogledne skupine«: na koje se još nacinerazlikuju od ostalih u knjizi?

Segmenti

Pocetni je potez našeg modeliranja E bio oznacava-nje mjesta teksta gdje se, prema doživljaju konkretnogcitaoca, mijenja stil. Tocke takvih promjena granice sudionica koje cemo zvati »stilskim segmentima«. Segmentisu, dakle, eksplicitno i jednoznacno omedeni dijeloviteksta, pri citanju doživljeni kao stilski homogeni.


Segmentima su pridruživane dvije vrste odrednica.Prva je od njih jedinstvena identifikacija (npr. E6.10.8kratica je za »osmi segment u desetom poglavlju šesteknjige E«). Drugoj vrsti pripadaju identifikacije citalackogdoživljaja, bilježenje onih stilistickih vrijednosti koje su– po pretpostavci tijekom citanja – dominirale dionicomteksta. Takve su identifikacije (u nastavku cemo ih zvati»oznake«) namjerno bilježene šturo, jednom ili dvjemarijecima. Osim iz citalackog dojma, one su izvjesnimdijelom proizašle i iz spoznaja o stilistici prikupljenihu prethodnom, teorijskom dijelu knjige (i o tipologijioznaka bit ce još govora).

Oznacavanjem je tekst E podijeljen na 3373 segmenta,koji variraju kako dužinom (kolicinom teksta koju obu-hvacaju), tako i medusobnim odnosom (neki su samos-talni, drugi su »roditelji« koji sadrže daljnje segmente,treci su »potomci« sadržani unutar njih). Najduži seg-ment obuhvaca 1240 rijeci, a najkraci tek jednu (o odnosubroja segmenata i broja rijeci raspravljat cemo na s. 166

i kasnije). Posebne stilisticke implikacije imaju odnosisegmenata-roditelja i segmenata-potomaka, te cemo pro-vjeru modela – i demonstraciju metoda provjere – pocetiupravo od ovih odnosa.

Roditelji i potomci

Samostalnih stilskih segmenata u našem modeluima 2559. Medu njima je 287 »roditelja«: to su segmentikoji sadržavaju, osim teksta, i druge segmente. Nadalje,521 je segment potomak »u prvom koljenu« (što znaci damu je nadreden samo jedan segment, u slijedu seg/seg;primjer 31, iz E 2,3 »De decem preceptis«), a 22 su po-tomci u drugom koljenu (seg/seg/seg).78

78 Zbroj ovih cetiriju kate-gorija (2559 + 287 + 520 +23) veci je od 3373 zato štosu srednji clanovi slijedaseg/seg/seg istovremeno i»roditelji« i »potomci«.

Stilisticki, slijed seg/seg lako je objašnjiv: unutarsegmenta s jednom stilskom vrijednošcu posebno smozapazili i ogranicili dodatne pojave. Ideja »obilježenog

Prvo se »jednostrukognijezdo« segmenata javljau E1.23.22; takva gnijezdasusretat cemo sve do krajateksta.


unutar obilježenog« (sukladna našim pretpostavkama opažnji) implicira i stanovitu hijerarhiju: ako se u citanjumogu uocavati nova obilježja, a da se ne izmijeni dojamo dominantnom »tonu«, oznake novoga bit ce podredeneoznakama opceg tona. Pokazuje to vec spomenuti primjer31, gdje se opcenitoj stilskoj obilježenosti (MARK) u jednomcasu pridružilo zapažanje »okvira (kognitivne sheme)rasprave, tj. dijalektickog razmatranja suprotnog stajali-šta« (prema definiciji oznake rasprava u »kodnoj knjizi«,s. 233).

(31) <seg xml:id="E2.3.10" ana="MARK">

quanto magis hoc facere debemus,cum etiam premium proponatur longeuitatis?<seg xml:id="E2.3.11" ana="MARK rasprava">

Neque si quosdam imprimis parentum studiosos parum diu uixisse noueris,de promissione diffidas.</seg>

Ideo terrenum et temporale bonum interdum cito subducitur,ut celeste et eternum gradu beatitatis celsiore cumuletur.</seg>

Dvostruko ugnježdivanje

Što se, meðutim, dogada u slijedu seg/seg/seg, u slu-caju dvostrukog ugnježdivanja? Sjetimo se da je stilistickimodel nastao postavljanjem hipoteza za vrijeme citanja.To znaci da se, postavljajuci pitanje »što se dogada«, za-pravo pitamo: imaju li ovakva »gnijezda unutar gnijezda«kakvu spoznajnu vrijednost – ili se radi o odbacenoj hi-potezi, o pretpostavci koju je daljnje citanje opovrglo?Odgovor cemo tražiti u nekoliko koraka: 1. ispitat cemoOvakva procedura (ispiti-

vanje ucestalosti, opsega,veza sa znacenjem) biti ce iu nastavku teksta redovanput za provjeravanje teza opodacima našeg modela.

ucestalost takvih slucajeva i njihov položaj u tekstu; takocemo ustanoviti kada se hipoteza javlja, koliko je putabila potvrdena, kada je odbacena (ako jest); 2. zatim cenas zanimati opseg takvih gnijezda: koliko je segmenataobuhvaceno; 3. na koncu cemo razmotriti pokazuje li vri-jednost oznaka kakvu povezanost s ovakvom situacijom.


Izvijestimo kratko o rezultatima. »Gnijezda« seg/seg/seg

javljaju se na 14 mjesta. Njihov položaj i opseg prikazanisu, orijentacije radi, na slici 13 (brojili smo sve segmente Viši položaj trokuta na

slici 13 oznacava opsežnijuskupinu segmenata.

obuhvacene krovnim roditeljem: one u jednostrukom kaoi one u dvostrukom gnijezdu). Takva se struktura prviput javlja u E 2,14: to je ono specificno poglavlje »Ad des-perantem exhortatio« o cijem smo središnjem položaju idvostrukoj tematskoj vezi govorili na s. 161. Ucestalost Dakako, ne mora vecina

segmenata u skupini bitiugniježdena na drugojrazini; od 102 segmentaobuhvacenih ovim skupi-nama, tako su ugniježdenasamo 22 (jedna petina).

skupina s dvostrukim gnijezdima nikad nije velika, a urasponu E 3–6 ona dosljedno opada (tempom 4–3–2–1);no u E 7 zabilježili smo takve skupine triput, i to vrloblizu (unutar dva poglavlja: 7,27 »De remediis iracundie«i 7,28 »De benedicendi studio«). Najopsežnije su pojavedvostrukih gnijezda u 3,12 »De nominibus demonumbrutalibus« (ondje skupina ugniježdenih segmenata, podnadredenom oznakom aleg, »alegorijsko tumacenje«,zauzima veci dio poglavlja), te 4,16 »Que mala peccatoaccedant« (u opsežnom popisu druge polovice poglavlja– oznaka krovnog segmenta je lista – nabrajaju se »plu-rima [quae] ante damnationem peccatum consequi solentmala«). Na sedam mjesta skupina koja sadrži dvostrukognijezdo nije duža od pet segmenata.

Slika 13: Dvostruko ugni-ježdeni segmenti u E (višipoložaj trokuta oznacavaveci broj segmenata uskupini-gnijezdu).

Kljucan uvid dat ce slijed oznaka dvostruko ugniježde-nih segmenata. Citajuci oznake segmenata ocekujemo,naime, dvoje: 1. ni na kojoj razini nece jedna za drugomslijediti iste oznake (npr. aleg / aleg; oznaciti alegorezu


i u nadredenom i u podredenom segmentu znacilo bi na-prosto da je citaocu popustila pažnja); 2. nece neposrednoslijediti ni oznake istih kategorija, npr. ARG / ARG.Kategorijama i hijerarhijom

oznaka detaljno cemose baviti kasnije; zasadupucujemo na kodnuknjigu, s. 233.

Prva se pretpostavka, o slijedu istih oznaka, pokazalatocnom. No nije tako što se tice slijeda kategorija: istekategorije u nizu zatjecemo cetiri puta u tablici 11; triputse dodiruju oznake iz kategorije arg (argumentacija).Triput se ovakav slijed zatjece na drugoj, nižoj raziniugnježdivanja.

Sama je ideja o ugnježdivanju segmenata privlacna.Stilistickom modelu ona nudi mogucnost »automatskog«formiranja kategorija (ako a nikad nije ni roditelj ni dijeteb, dvije ce oznake uci u istu skupinu); još važnije, ugnje-ždivanje obecava brz uvid u stilisticki kontekst: tko su oz-naci a roditelji, djeca, »braca«? No, ugnježdivanje – madaU xml modelu dokumenta,

»braca« su svi elementi naistoj razini – npr. svi kojimaje neposredno nadreden istikrovni element.

je kao mogucnost sadržano u samoj biti xml sustava –ujedno je i vrlo složen postupak oznacavanja; postupaku najmanju ruku odviše složen za prve krugove stilistic-kog modeliranja. To se pokazalo u slucaju dvostrukihgnijezda, ali naznake smo susreli vec kod jednostrukogugnježdivanja (napokon, gnijezda u modelu takoder imauocljivo manje od segmenata bez »djece«).

S jedne strane, pojava gnijezda i dvostrukih gnijezdau modelu je neuspjeh; najelegantnije bi bilo iznova procisve ugniježdene segmente i vidjeti možemo li ih ukloniti,segmentirajuci tekst na drugaciji nacin (to bi bilo jednood »samonametnutih ogranicenja« spomenutih na s. 144).S druge strane, ovaj neuspjeh cuva stanje iz jednog krugacitanja E; modifikacije tog stanja vec znace otvaranjenovog kruga modeliranja i eksperimentiranja.

Broj segmenata i broj rijeci

Gornjom analizom nismo uzeli u obzir još jednupotencijalno korisnu dimenziju: broj rijeci koje su obuhva-cene pojedinim segmentom. Distribuciju broja rijeci posegmentima pokazuju tablica 12 i slika 14.


Segmenti Slijed oznaka Kategorije oznaka u slijeduE2.14.16-20 grande / biblij / citat-skriven poc / izr / arg

E3.6.13-20 rasprava / retpit simile / hijazam arg / afekt + sadr / red

rasprava / kontrast / paralel ARG / ARG / red

E3.12.0-12 aleg / PLANA / citat arg / poc / arg

E3.13.2-8 PLANA / aleg etimolog / homeoteleut poc / arg + sadr / red

PLANA / aleg etimolog / retpit poc / arg + sadr / afekt

PLANA / aleg etimolog / gradatio poc / arg + sadr / izr

E3.21.2-8 MARK/aleg-naopako/gradatio poc / komb / izr

MARK / interp / aleg poc / ARG / ARGE4.10.3-5 paralel / MARK / aleg izr / poc / arg

E4.12.12-15 MARK / interp aleg / dvodjelno metaf poc / arg / izr + sadr

MARK / interp aleg / MARK lista poc / arg / poc + izr

E4.16.10-27 lista / MARK / aleg izr / poc / arg

E5.2.7-11 PLANA / exempla / MARK poc / izr / poc

PLANA / exempla / tekst poc / izr / tekst

E5.7.4-12 agendum-vitandum agenda / exempla / danas sadr / izr / sadr

agendum-vitandum agenda / exempla / biblij sadr / IZR / IZRE6.22.2-12 exempla / MARK / ograda izr / poc / sadr

E7.27.13-16 uputa ti / dvodjelno / interp aleg disk + deiksa / izr / arg

uputa ti / dvodjelno / metaf disk + deiksa / izr / sadr

E7.27.21-23 aleg / period / finis nagrada-kazna arg / izr / tekst + jednokr

E7.28.4-8 lista plana-natuknice / exemplum / interp izr + jednokr / ARG / ARG

POC = pocetni skup, IZR = izraz, ARG = argumentacija, AFEKT = afektivnost, SADR = sadržaj, RED

= redoslijed, KOMB = kombinacija, TEKST = tekstualno, DISK = diskurz, DEIKSA = deikticki pomak,

JEDNOKR = jednokratno upotrijebljena oznaka

Tablica 11: Slijed oznakakod dvostruko ugniježde-nih segmenata. Treci stupacpokazuje kategorije kojimapripadaju oznake. Kurzi-vom su istaknuti nelogicnislijedovi kategorija.


Rijeci Segmenata> 10 244

10–20 723

20–30 600

30–40 447

40–50 325

50–60 226

60–70 177

70–80 134

80–90 94

90–100 67

> 100 3037

100 do 200 245

200 do 300 51

300 do 400 15

400 do 500 12

500 i više 13

Ukupno 3372

Tablica 12: Broj stilskihsegmenata E po broju rijeci

Devet desetina svih segmenata nalazi se u rasponu do100 rijeci; 60% (svih) segmenata ima izmedu 20 i 50 rijeci.Krivulja distribucije pokazuje »dugi rep«: malo je segme-nata (ukupno oko 7%) s više od 130 rijeci, ali konkretnesu brojke nepredvidive (krivulja se cetiri puta prekida).Na drugom kraju, medu segmentima s manje od 10 rijeci(takvih je opet oko 7%; usp. sliku 15), ucestalost opadauocljivo ravnomjernije. Raspodjela nas navodi na pretpos-tavku da segmentiranje kao sredstvo oznacavanja izmjenastila najbolje funkcionira kad je segmentima obuhvacenoizmedu 10 i 150 rijeci, a da iznad te granice pocinje neštodrugo.

Slika 14: Broj stilskihsegmenata E po broju rijeci

Slika 15: Distribucijastilskih segmenata s manjeod 10 rijeci


Ako je naša pretpostavka tocna, segmenti s više od 150

rijeci, oznacavajuci »nešto drugo«, cešce ce biti krovni,sadržavat ce segmente-djecu. Provjerili smo to na skupu Odstupanja u E 1 ocekivan

su znak pocetne stilistickenesigurnosti. Nepoznava-nje stila teksta dovodi domanje sposobnosti razluci-vanja, do tendencije da seduži pasaži »prelete« kaostilski homogeni.

onih s 300 i više rijeci. Od njih 39, 27 su roditelji daljnjihsegmenata; medu 13 najdužih (1240–516 rijeci) samo je-dan nije roditelj (E1.2.7). Od 12 samostalnih, 2 su djeca(E4.12.13, E5.7.5), a 6 pripada E 1; sjetimo se, ugnježdi-vanje segmenata postupak je koji smo u modelu poceliprimjenjivati tek neko vrijeme nakon pocetka oznacava-nja, prvi put u E 2,14 (gore, s. 165).

Namece se sljedeci problem: kako to da segmenti po-djednake dužine, s istim oznakama stilske vrijednosti –pa i u istim knjigama E – neki put bivaju dodatno raš-clanjeni oznacavanjem segmenata-djece, a neki put ne?Odgovor smo potražili na dva uzorka segmenata slicnihpoložajem (u tekstu) i dužinom, s istom oznakom vrijed-nosti – ali jednom su ti segmenti samostalni, drugi put sugnijezda.

Ogled 1: oznaka exempla

U prvom smo ogledu pažljivim ponovnim citanjem Metode i grada

usporedivali tekst (i oznake segmenata-djece, gdje jebilo moguce) triju segmenata oznacenih kao exempla:E4.8.3 (samostalan), E4.12.2 (gnijezdo) i E5.19.2 (gnijezdo). Oznaka exempla, kratica za

»nizanje više egzempla«,javlja se, inace, prvi put usegmentu E3.24.14.

Sadržaje teksta obuhvacenog segmentima prikazali smo udonjem popisu, a oznake segmenata-djece unutar E4.12.2(6 ugniježdenih) i E5.19.2 (9) navodi tablica 13. Rezultati

E4.8.3 (316 rijeci, poglavlje 4,8 »De pace simulata«): devet(4 + 5) starozavjetnih primjera za pax simulata; obmanji-vac i žrtva su u parovima: Šaul i David, Joab i Amasa,Jišmael i Gedalija, Jišmael i stanovnici Gedalijina grada(koji Marulic ne imenuje). Slijedi pet primjera iz knjigao Makabejcima: Antioh i grad Sion; Alkim i Hasidejci;Trifon i Jonatan i Antioh; Ptolemej i Šimun, Matatija,Juda; Andronik i Onija


E4.12.2 (407 rijeci, 4,12 »De fructibus bonitatis«): devetstarozavjetnih primjera uspješne molitve: Abrahammoli za Sodomu; Lot moli za Soar; Noa; Abraham inerotkinje; Mojsijeve tri uslišane molitve-cuda; jednaAronova; Ilijine cetiri; deset Elizejevih; Jošuina kojazaustavlja sunce i mjesec

E5.19.2 (349 rijeci, 5,19 »Quod auaritia multorum causasit malorum«): zla koja izaziva pohlepa, s primjerimaiz Starog, ali i Novog zavjeta, pa i iz Josipa Flavija;šest (4 + 2) egzempla: Laban i Jakov; Tabrimon i Baša;Joram i braca; Juda Iškariot – u drugom su dijelu eg-zempli Jišmaela i Gedalije, Titovih vojnika za opsadeJeruzalema, te Heroda i Hirtaka koji su otvorili Davi-dov grob

Tablica 13: Slijed oznaka uE4.8.3 i gnijezdima E4.12.3 iE5.19.2.

Segment-roditelj Segmenti-djeca OznakeE4.8.3 exempla

– –

E4.12.2 exempla

E4.12.3 NORMAL

E4.12.4 dvodjelno

E4.12.5 trikolon

E4.12.6 dvodjelno

E4.12.7 trodjelno-dvodjelno

E4.12.8 exemplum lista

E4.12.9 MARK quid-multa-pit

E5.19.2 exempla

E5.19.3 asindet-kao-gore

E5.19.4 conclusio

E5.19.5 MARK

E5.19.6 conclusio kratko

E5.19.7 MARK finale

E5.19.8 tekst

E5.19.9 period

E5.19.10 retpit

E5.19.11 kratko prelaz


Da bismo provjerili valjanost gnijezda u stilistickom Interpretacija

modelu, pretpostavili smo: 1. da pojave segmentirane ioznacene kao »djeca« necemo naci u samostalnom seg-mentu; 2. da cemo pri citanju zapaziti neku razliku sa-mostalnog segmenta u odnosu na gnijezda.

Dio je razlika vidljiv vec iz pregleda sadržaja. Samos- Inventio i dispositio

talni segment E4.8.3 donosi primjere koji se daju najboljeispripovijedati; unutar segmenta okupljeni su staroza-vjetni primjeri, a novozavjetni Juda Iškariot (posebnoobilježen primjedbom »ut ad nostra ueniamus«) dobivasljedeci, zaseban segment. Primjeri uslišanih molitavau E4.12.2 odudaraju od primjera himbenog mira: nara-tivna struktura »molitva – ispunjenje« (npr. »Abrahamoorante steriles foemine pepererunt«) bitno je jednos-tavnija, shematicnija, te se lako pretvara u nabrajanjeispunjenja-cudesa (usp. dolje primjer 34, a nabrajanjesugerira i kombinacija oznaka exemplum lista u tablici14). – I u 4,12 novozavjetni egzempli (apostola) ulaze udaljnji samostalan segment (4.12.10), no spektar egzemplaširi se u E5.19.2. Ondje gnijezdo po prvi put obuhvacanovozavjetne primjere, pa i one iz kasnije židovske povi-jesti. Zato ce u poglavlju 5,19 granicu segmenta-roditeljaodrediti ne podjela na Stari i Novi zavjet, vec deikticki po-mak na »današnjicu«, na ono što se zbiva »iam«, »nostraaetate«.

Unutar E4.12.2 posebno su zapažene i omedene sime- Elocutio i zakljucak

tricne recenicne strukture (usp. primjere 33 i 34). Dru-gacije je obilježen E5.19.2, gdje egzemplima biva dodanmoralisticki zakljucak, retoricki oblikovan (u primjeru35 cini ga par antiteza, u 36 spoj litote »nec timuit« i hi-perbole »hospitalem mensam amici cruore foedare«).Recenice-egzempli iz E4.8.3 (primjer 32) variraju dužinom(a > b < c), povezuju se anaforama (»Talis pax + ime fuit«)– ali nema ni recenicnih paralelizama i simetrija, ni reto-rickih otklona i akrobacija, ni moralistickih komentara.

Tocnima su se, dakle, pokazale i hipoteza o posebnimpojavama koje izdvajaju segmente-djecu, i ona o razlicisamostalnog segmenta u odnosu na gnijezda.


(32) E4.8.3 exempla: Talis pax Saulis fuit erga Dauidem.Saul

cui se pacatum ideo respondebat, ut occasionem nan-cisceretur ipsum perimendi. quod certe perfecisset |nisi lancee ictus ab eo, qui petebatur, fuisset euitatus.

Talis pax et Ioabi in Amasam, collegam suum, fuit.Ioab

erant enim ambo Dauidici exercitus duces. amice acfamiliariter ipsum alloquendo pugione transfixit.

Talis pax et Ismahelis extitit, qui amicissimum seIsmahelHiere. XLI ostendens ad Godoliam cum decem uirorum comi-

tatu uenit | et cum iisdem conuiuio gratanter fuitexceptus | nulla tamen benignitate amici motus estne perficeret, quod animo uersabat | inter epulasipsum primo Godoliam, deinde illos qui in presidioerant concidit | oppidumque occupauit.

(33) E4.12.4 dvodjelno: Iusti quippe in arca saluati sunt,iniusti omnes diluuio perierunt.

(34) E4.12.5 trikolon: Moyse orante plage Aegypti cessa-bant,

inimici uicti sunt,diuina in plebem ira placata est.

(35) E5.19.4 conclusio: Amorem ergo quem paupertasconciliauerat, opulentia distraxit.

(36) E5.19.7 MARK finale: nec hospitalem mensam amicicruore foedare timuit, qui aliena occupare concupiuit.

Još nekoliko napomena uz ovaj pokus. U promatra-nom je uzorku završetak segmentiranih cjelina svaki putjasno naznacen (primjeri 37–39). Postiže se to kombinaci-jom nekoliko efekata: deiktickog pomaka (obracanje Boguu 38, govor u prvom licu u 39), uocljive figure (retorickopitanje u 37 i 38, antiteza »adhuc magis – sed minus« u39) i gradacije (komparativi, formula »quanto magis«,odnosno »adhuc magis«), te pomocu korespondencijâ urecenicnim clancima.79 – S druge strane, unutar E4.8.379 Popis korespondencija

vidi na margini uz primjere37–39.

zapazili smo jedno mjesto na kojem bismo u sljedecemkrugu revidirali oznacavanje: izdvojili bismo kao pose-ban segment (s oznakom tekst) jednostavan, ali deikticki


obilježen tekstualni »šav«, prijelaz s primjera židovskihkraljeva na primjere iz knjiga o Makabejcima: »Talis pacisnon pauca exempla in annalibus quoque habentur Mac-habeorum« (deikticki pomak ostvaren je iskorakom iz»svijeta povijesti« u »svijet knjige«, tj. Biblije, a kohezija jeosigurana varijantom anaforickoga »talis pax« iz primjera32).

(37) E4.8.4 MARK: Nonne pax istorum omni fuit detestabi- Navodimo korespondencijeu 37: anafora »omni«,homeokatarkton »dete-«, jednak broj slogova,sinonimija. U 38: hijazam»celestia – terrena«, anafora»tibi«, homeoteleut »-ndo«,porast broja slogova udrugom clanku »regnant –dominantur« (slican porasti u 39).

lior bello? omni aperta simultate deterior?

(38) E4.12.2-E4.12.10 (prijelaz): Sol et luna ad orationemIosue ducis cursum suum frenare coacti sunt, donecille hostem persecutus ulcisceretur.

MARK Et si celestia sanctis tuis, Domine, seruiunt,quanto magis terrena?

Non immerito igitur tibi seruiendo regnant, tibifamulando dominantur.

(39) E5.19.8 tekst Proferam adhuc magis cruentumexemplum, sed minus rationis compotis uulgi.

Uzvišeni stil i gnijezda segmenata

Prije nego što razmotrimo drugi ogled, nužno je boljeupoznati doživljaj uzvišenog stila E.

Naime, osim oznaka obilježenog i neobilježenog, u atri-butima segmenata E koristili smo se još jednim skupomopcih vrijednosti: onim koji oblikuju »razine stila«, od-nosno ilokucijske vrijednosti diskurza (kao što smo vidjelina s. 145, takve vrijednosti doimaju se dovoljno univer-zalnima, dovoljno zalihosnima i dovoljno postojanima danadvladaju stoljeca povijesnih mijena). Tri razine stila u

Oznake razina stila umodelu se ne pojavljuju od-mah. Plana se po prvi putsusrece u gorespomenutomE1.1.14, prvom segmentukoji donosi oznake mimonormal i mark, no grandis

se javlja znatno kasnije, uE 1,10 »De conuersis adDeum« (segment E1.10.1).Takav je raspored još jedansignal ucenja stila. U po-cetku citanja-oznacavanja– susreta s tekstom nastranom jeziku, s tekstomstrane kulture – bili smomanje stilski kompetentni,posebno što se tice speci-ficno Marulicevih varijanatatriju razina. Osjetljivost iuvide izoštrilo je tek daljnjecitanje.

segmentima E jesu:

plana neukrašen stil, cija je svrha (prema Augustinu)informiranje, odnosno uvjeravanje logickom, racional-nom argumentacijom

normal dictio temperata, gdje je apel na citaocevu voljupojacan estetskim ucinkom (delectare), najcešce sime-tricnošcu ili skladom izraza


grandis uzvišen stil, izrazito afektivno obojena dionica;tu se na citaocevu volju više ne apelira, vec se onaslama plamenom autorova vlastitog zanosa (»cum veroaliquid agendum est, et ad eos loquimur, qui hoc ageredebent, nec tamen volunt«, usp. gore, s. 145)

Formalno, dictio grandis cini niz postupaka okupljenihoko jedne intencije – svi oni sudjeluju u izazivanju emo-cionalne, afektivne reakcije (ili barem pokušavaju navesticitaoca da prepozna emocionalnost i afektivnost). Stilistickimodel E trebao bi omoguciti uspostavu repertoara takvihpostupaka, kako bismo potom mogli razmišljati o onomešto je elementima repertoara zajednicko.

Ovdje cemo do toga doci razmatrajuci pocetke neko-liko dužih segmenata s oznakom grande (primjeri 40–47).Kako bi stilski pomak bio uocljiviji, donosimo i segmentkoji neposredno prethodi (kraj takvog segmenta istaknutje bilješkom </seg>).

(40) E1.11.1 NORMAL Et cum tanta felicitas sit eorum, quiad Deum conuersi mores suos corrigunt,non ambigimus eque grandem esse miseriam illorumqui obdurantur. </seg>

E1.11.2 GRANDE Predica, argue, obsecra, increpa |U narednom krugu mo-deliranja bili bismo sklonisegment E1.11.2 pripojitisljedecemu, a alegoreze(oznaka aleg) izdvojiti uposebne segmente-djecuunutar grande.

opportune importune | </seg>

E1.11.3 GRANDE aleg nihil proficis,cum in spinis, que sementem uerbi Dei prefocant

seminasuel super lapide, ubi semen radices agere non

ualens arescit,uel in uia ubi conculcatur et atteritur.

(41) E2.12.21 propositio Super omnia uero cauen-dum est, ne dum poenitentiam mire procrastinamus,poenitentie tempus effluat | et in peccatorum lutoadhuc defixos repente mors occupet. </seg>

E2.12.22 GRANDE Vide igitur ne te iuuenilis fallatetas | ne salubre corpus et robuste uires decipiant.

Nulli etati parcit mors | et sicut senes ita et puerosrapit.


quin immo rari admodum sunt,quos ad senectam usque patitur peruenire.Plurimos preterea eadem dies sanos fortesque

incedere uidit | et exanimes concidere.Nulla uite securitas est semper inter pericula uer-

santium.Potes uel morbi ui | uel uenenati cibi haustu |uel serpentis ictu | uel sicarii alicuius improuiso

percussuuel alio aliquo inopinato casu protinus extingui.denique quod multis accidit, potest et tibi.

(42) E2.13.1 incipit mark paralel Nunc illos conueni-amus,

qui peccandi assuetudine obdurantur | I kod segmenta E2.13.2 raz-mišljamo o reviziji: recenica»Enitendum. . . hauserunt«ušla je u segment uzviše-nog stila zbog dojmljivemetafore povracanja pro-gutanog otrova; no, ako jeposeban znak dictio grandisdeikticki pomak, recenicubi se moglo uvrstiti i uprethodni segment (timprije što on vec nosi oznakumark). Svakako se radi ogranicnom slucaju.

quique graui aliquo execrandoque commissocrimine ueniam desperant.

et cum ad poenitentiam conuerti alteris arduumuideatur, alteris uanum,

utrique in proposito perditissime uite immobilesperseuerant. </seg>

E2.13.2 GRANDE Enitendum est, si quo modopossimus,

quod irrationabiliter conceperunt, ratione discu-tere.

qua fortasse compulsi |mortiferum uenenum euomere curabunt quod

hauserunt.Tu qui multum temporis peccando consumpsisti |et etatem ad bene agendum datam |in deliciis, in luxuriis, in obscoenitatibus turpiter

contriuisti,quo excideris cogita | et uel in fine de regione

longinqua incipe redire ad patrem quem reliquisti.

(43) E2.27.2 propositio Ad eum igitur qui talis estnunc nostra conuertatur oratio. </seg>

E2.27.3 GRANDE Diabolo et pompis eius renunci-aueras,


ad Ecclesiam confugeras,castitatem, humilitatem, paupertatem professus

fueras, ut te Dei seruum exiberes |cur iterum contempta desyderas? relicta repetis?

ad seculum unde fugeras reuerteris? et mortiferiseius deliciis frui concupiscis, ut Sathane seruias?

(44) E5.11.16 MARK Grauius est enim in abyssum infernidetrudi | quam lapidum ictibus interimi,Resipiscite, korišteno u

E5.11.17, jak je znak uMarulicevoj apostrofikršcanskih vladara, »iz-ražajnom vrhu« PoslaniceHadrijanu VI; Cattaneo(2008, 101), Posset (2009,140), Novakovic (2011b,230, 236–238).

et anime quam corporis pati mortem. </seg>E5.11.17 GRANDE Resipiscite igitur impudici,redite ad cor fornicatores,exurgite de stercore meretrices,

�

dum licet, dum poenitentie superest tempus,ne post hec tristius uobis acerbiusque contingat |quam Sodomitis, quam Gomorreis,quam Zambri et Madianitidi scorto,quam denique est illud quod in puniendo adulte-

rio Lex decernit.Nihil enim terribilius dici aut excogitari potest |igni inextinguibili, tenebris exterioribus,uerme immortali, perenni fletu,nunquam quieturo dentium stridore | poenisque

illis,quarum grauitas neque intermittenda | neque

eleuanda |neque seculis ullis unquam speratur finienda.

(45) E5.21.2 teza dvodjelno Dare beneficia Deumimitari est,

cum Dei natura maxime benefica atque benignasit. </seg>

E5.21.3 GRANDE Iam primum ut in psalmis dici-Dei beneficiaPs. 135

�tur,

fecit celos in intellectu,firmauit terram super aquas,fecit solem, lunam, stellas, ignem, aera, uentos,

diem, noctem, uer, estatem, autumnum, hiemem.foecundauit humum fructibus, herbis, arboribus,


distinxit fluminibus,ligauit montibus,ditauit metallis,ornauit gemmis,repleuit bestiis.

(46) E6.9.3 NORMAL Nam depositum quoque ac sepul-tum custodiri iusserunt.

cumque ipsi custodes perendie reuersi eum amortuis resurrexisse testarentur,

pecunia data redemerunt mendacium,ut rursum hi falso assererent,se uidelicet nocte preterita dormientibus clam

uenisse Discipulos | corpusque furto sustulisse,ut qui sepultus fuerat ad uitam credatur reuersus.

</seg>

E6.9.4 GRANDE Quid autem infelix Iudea alios Inuida(!) in Christuminsurgentem.celare iuuat, cuius ipsa conscia es, ueritatem?

si non surrexit, cur pecuniam porrigis? �si surrexit, cur Saluatorem tuum non agnoscis?aut si nihil custodibus donaueris |nihilque illi prius testati fuerint |quam quod postremo dixerunt,nonne sic interrogatos oportuit:Vidistisne accessisse ad sepulchrum Discipulos |

an non?si non uidistis multo sopore fortasse oppressi,quomodo scire potestis?sin uidistis, cur non comprehendistisinermes armati,paucos multi,onere sublati corporis grauatos expediti?

(47) E6.10.5 danas Sola quidem adhuc Machumetana Machumetus.

heresis extat, et uiribus aucta | seuit in Christianos,ut qui Christi sunt, calamitatum patientia proben- �

tur,donec et illa sua corruat impietate ac dissoluatur.Quemadmodum autem Iudeorum olim fuit in


Deum ingratitudo ad idola conuerti, ita nunc nos-trorum par flagitium erit | de Christo parum piesentire. </seg>

E6.10.6 GRANDE Quod si tam ingrati sint, qui soloIudas.

errore delinquunt,quid de te dicam perfide Iuda? quibus uerbis�

tuam accusem ingratitudinem? que maior est quamut fando exprimi queat.

Non solum que uera rectaque erant, que salutaria,que sancta, que perfecta | a Magistro ac Domino tuodidiceras,

uerum etiam in consortium ascitus fueras aposto-lorum |

et tanquam ceteris fidelior apostolice familie oeco-nomus factus et loculos habens,

ut que omnibus offerebantur, solus dispensares.at tu (proh nefas!) tantorum beneficiorum prorsus

immemoret pecunie cupiditate superatus,ut triginta argenteos acciperes,Dominum in mortem tradidisti.

Svi primjeri dictio grandis u E temama i stavom odgova-raju onome što Kvintilijan naziva communes loci:

Communes loci (de iis loquor quibus citra personas inipsa uitia moris est perorare, ut in adulterum, aleatorem,petulantem) ex mediis sunt iudiciis et, si reum adicias, ac-cusationes: quamquam hi quoque ab illo generali tractatuad quasdam deduci species solent, ut si ponatur adultercaecus, aleator pauper, petulans senex. (Quint. 2,4,22)

I naši su primjeri listom napadi, optužbe ili grdnje upu-cene grešnicima (inventio je povezana s odabirom stila).Dijele još neka obilježja: svi su jasno najavljeni recenicamau drugacijem stilu, drugacije oznacenima; svi su, nadalje,obilježeni deiktickim pomakom, apostrofom, i afektiv-nim iskazima (uzvicima, pitanjima); u svima se javljaju»teške«, afektivno obojene rijeci i predodžbe (mors, tur-piter, diabolus, fornicatores, meretrices, perfidus). Recenice


su uocljivo organizirane u cola et commata koja su kratka(do 4-5 rijeci), a ostvaruju simetriju na nacelu koje nijedvodjelnost (cak i kad postoje dva clanka, oni se redovnomogu podijeliti na još dva, tako da je podjela zapravocetverodjelna).

Dakako, nema svaki segment u svakoj recenici sve gorenabrojene elemente; isto tako, u segmentima cemo naci irecenice koje ne odgovaraju gornjem opisu (npr. u 41 nizopcih misli »Nulli etati parcit mors. . . inter pericula uer-santium«); napokon, svaki bismo segment mogli i daljedijeliti, izolirajuci uocene dominantne efekte (nabrajanje,tetrakolon, biblijske aluzije). Važno je, medutim, da ništaod toga ne mijenja osnovni stilski dojam. Cak i u slucajuda je ton pojedinih recenica drugaciji od uzvišenog, takvedionice prekratko traju da bi utjecale na afektivnost. Cinise da dictio grandis daje tekstu svojevrstan zalet, inerciju(pritom znacajnu ulogu igraju afekti i odabir teme, a itematsko jedinstvo održava koheziju). Slicne su pohvale dobile

oznaku grande i u E1.26.9(usp. niže, primjer 55), te uE2.6.36 (pohvala bdjenja):»His aduersus mortifereuoluptatis illecebras ar-mamur, his diaboli uiresfrangimus | et in diesefficimur fortiores. In hisorando, legendo, medi-tando, quam suauis estDominus gustamus. Perhas mundatur animus,acuitur intellectus, mens adcelestia contemplanda er-rigitur | et gaudia illa queeloqui nescit, se interdumsensisse miratur«.

Izuzetan je u našem uzorku primjer 45. Ovdje se neradi o optuživanju grešnika, vec o drugoj afektivnoj kraj-nosti: o pohvali Božjih djela. Uocljivo je da je i nacingovora ponešto drugaciji: nema apostrofe, a kao deiktickipomak mogli bismo shvatiti tek referenciju na psalme(»ut in psalmis dicitur«). No i ovdje ostaje sklonost nabra-janju i paralelnim clancima organiziranim u cjeline veceod dvodjelnih.

Ogled 2: oznaka grande

Sada možemo drugacije formulirati problem kojinas je zanimao u drugom ogledu, vezanom uz gnijezdasegmenata oznacenih s grande. Ako segmenti uzvišenogstila mogu sadržavati krace dionice »neceg drugog«, a dase osnovna (afektivna) intonacija segmenta ne izmijeni– je li u oglednom uzorku zaista tako? Pretpostavljamo,dakle: 1. segmenti-djeca unutar segmenta grande bit cena neki nacin proturjecni obilježjima uzvišenoga stila uE, kako smo ih gore opisali; 2. ako segment nema djece,


necemo u njemu naci nijednu pojavu koja bi proturjecilaobilježjima uzvišenog stila.

Usporedivali smo citanja i oznake triju segmenata:Metode i grada

E5.21.3 (samostalan; v. gore primjer 45), E6.9.4 (gnijezdo;primjer 46) i E6.10.6 (gnijezdo, primjer 47). Pregled sadr-žaja opet je u popisu, a pregled ugniježdenih oznaka utablici 14.

E5.21.3 (316 rijeci, poglavlje 5,21 »De beneficiis conferen-dis, ut Deo similes simus«): prethodno najavljena tezao Božjem dobrocinstvu (»Dei natura maxime beneficaatque benigna sit«) razraduje se pohvalnim nabraja-njem svega što je Bog stvorio: od sunca do godišnjihdoba, od životinja, preko svega vidljivoga i nevidlji-voga, do covjeka i uzvišenosti njegova razuma; uzrazum, covjek je dobio i zapovijedi kao obecanje bla-ženstva; Bog ga oslobada istocnog grijeha poslanstvomSina, koji je prvi obecao kraljevstvo nebesko, prvi po-kajnicima otvorio vrata raja, prvi onamo uzašao

E6.9.4 (637 rijeci, 6,9 »Mala Iudeorum post Christi passi-onem propter incredulitatem«): apostrofom se napada»nesretna Judeja« (»Quid autem infelix Iudea. . . «)zbog tajenja vijesti o Isusovu uskrsnucu; ako nisu vje-rovali u uskrsnuce, valjalo je stražare ispitivati na druginacin; no, Židovi više vole propast u laži nego spasu istini; potvrduju to i mnoge njihove kasnije patnje,mnogo vece od onih starozavjetnih; bez domovine suod rimskoga razaranja Jeruzalema pa do danas (»iammille quadringenti et octuaginta anni sunt«); njihovisveti spisi najavljuju Mesiju, ali ovakvo ih nijekanjecini nezahvalnima; autor ih poziva na obracenje (»ag-noscite beneficium et confitemini Christum«), velicaKristovo utjelovljenje, muku i smrt, upozorava da cenezahvalnost uroditi ne samo vremenitim, nego i vjec-nim patnjama; sretni su oni koji su, u znak zahvalnosti,pretrpjeli muke radi Krista, nekad i sad


E6.10.6 (415 rijeci, 6,10 »De ingratitudine hereticorum etIude proditione«): apostrofa Jude kao najveceg neza-hvalnika; sva je dobrocinstva prezro za trideset srebr-njaka, nadmašio je i nezahvalnost Židova: bio je apos-tol, a Isus ga nije odbio ni na posljednjoj veceri; Judaje i sam priznao grijeh, ali je jednako teškim grijehomsamoubojstva pokazao da se ne nada oprostu; cekajuga najteže kazne u paklu, i time je strašan primjer ne-zahvalnosti Bogu (»nunc tu is quidem suppliciis terresnos«); valjano je zahvalan onaj tko cijeni Boga više odnovca, tko ne gubi vjeru u Božje milosrde, tko ce radijeumrijeti nego zgriješiti protiv Boga

Roditelj Djeca OznakeE5.21.3 GRANDE

– –

E6.9.4 GRANDEE6.9.5 PLANAE6.9.6 citat kratkoE6.9.7 dvodjelnoE6.9.8 NORMAL

E6.10.6 GRANDEE6.10.7 NORMAL

Tablica 14: Slijed oznaka uE5.21.3 i gnijezdima E6.9.4 iE6.10.6

Konstatiramo da je naša prva pretpostavka, o Interpretacija

segmentima-djeci koji su na neki nacin proturjecni obi-lježjima uzvišenog stila u E, tocna. Neobilježeni stil(normal) i jednostavan stil (plana) pripadaju u našojkodnoj knjizi istoj skupini oznaka, onoj za stilske ra-zine (kako ih je vidio npr. Augustin), te su nužno na nekinacin suprotstavljeni dictio grandis; segment normal unu-tar segmenta u uzvišenom stilu znaci da u istim rijecimasupostoje silnice uzvišenosti i neobilježenosti.

Segment oznacen s dvodjelno dobro se uklapa u našutezu da su clanci uzvišenog stila E organizirani u troclanai cetveroclana cola et commata, ali ne i dvoclana. Tekst


toga segmenta u neposrednom okruženju (primjer 48)pokazuje da su clanci E6.9.7 duži od clanaka prethodnerecenice, da su sindetski dok su prethodni asindetski, ada segment uzvišenog stila opet pocinje deiktickim poma-kom i poticajima (imperativima), opet u kratkim clancima(»Agnoscite beneficium / et confitemini Christum«).

Nasuprot tome, segment E6.9.6 (citat kratko, primjer49) izdvaja se od okoline prvenstveno najavom i navode-njem tudih rijeci, ali i deiktickim pomakom (s množinena jedninu i opet natrag); intenzitet prije citata pojacavaconduplicatio »credite, credite«, a nakon njega poliptot mi-ssus / misit (cemu možemo po zvucnoj slicnosti pribrojiti imiserebitur).

(48) Hic enim qui missus est,Dei uerbum est,Dei sapientia est,Dei uirtus est.negat talia esse in Deo qui Christum negat.E6.9.7 dvodjelno Carnem animamque hominisassumpsit,ut pro hominibus pati ac mori posset.Itaque non inuitus sed uolens crucem sustinuit,ut suo sanguine a peccatis credentes lauaret mor-teque redimeret. </seg>Agnoscite beneficium et confitemini Christum.

(49) Credite, credite, et salui eritis.E6.9.6 citat kratko

Hic est enim cui dixit Propheta:Ps. 79

Excita potentiam tuam et ueni,ut saluos facias nos. </seg>Conuertimini igitur ad eum,qui missus est uobis,et ille qui misit,miserebitur uestri.

Zapazili smo vec da oba promatrana segmenta-roditelja sadrže po jedno dijete oznaceno kao normal,


»neobilježeni stil E«. Proturjecnost takvog ugnježdivanjavec smo naznacili. Sad se pitamo još: jesu li segmenti-djeca iz 6,9 i 6,10 slicni po icemu osim po oznakama kojenose oni i njihovi roditelji? Izdvajaju li se razmatrani seg-menti od »uzvišene« okoline na slican nacin? (Kasnijecemo moci postaviti i pitanje: ne izdvaja li se na taj na-cin baš ništa u E5.21.3?) – Segmente neobilježenog stilaunutar uzvišenog i njihov neposredan kontekst donoseprimjeri 50 i 51; kurzivom smo istakli neka od jezicnihsredstava kojima se ostvaruju razlicite vrste koresponden-cija cola et commata.

(50) E6.9.4 (. . . ) Agnoscite beneficium et confitemini Chris-tum.Venit enim uos | non de manu regis Babylonis,sed de potestate diaboli liberare.non ad Hierosolymam reducere |nec regno restituere terreno,sed quod longe felicius est, ad paradisum transferre,in supernis celi sedibus collocare |et sempiterne sue glorie participes facere.E6.9.8 NORMAL Quod si aduersus tantam Dei uestrinostrique benignitatem |Christum suum non recipiendo ingrati esse pergetis,de temporalibus miseriis istisad eternas descendatis necesse est.Nulla enim maior in Deum Patrem ingratitudo fieripotest |quam in Filium ei coequalem et coeternum et consubs-tantialem nolle credere. </seg>Felices illi, qui olim ne ingrati essent, ipsum uobisgentibusque predicare non timuerunt.qui ut nomen eius denegarent, nec minis | nec tor-mentis | nec cedibus compelli potuerunt.

(51) E6.10.6 (. . . ) O dirum et crudele mortis genus,nequitie tamen tue conueniens |tuaque impietate dignum,non magis quia iustum uendideris |


quam quod de misericordis misericordia desperaueris.E6.10.7 NORMAL Vtrunque sane inter crimina grauissi-mum, ac nescio quod maius,nisi quod alterum remitti poterat,si alterum remissionis impetrande aditum non pre-clusisset.Eo igitur tua te perduxit in Dominum ingratitudo,ut pro grauissimis criminibus grauissimas quoquepoenas dare credaris in inferno, quo corruisti. </seg>Nunc tu is quidem suppliciis terres nos,nequid sinistrum de Saluatore nostro sentiendo in-grati simus |et tuis flagitiis ostendiscontrarias illis actiones ad gratitudinem pertinere.

Tijek argumentacije, rekonstrukciju Maruliceve invencije idispozicije, prikazali smo u sljedeca dva odjeljka (granicesegmenata-djece naznacene su kosim crtama):

E6.9.4 1. apel: »confitemini Christum«; 1a. razlog: Once vas osloboditi ropstva goreg od babilonskog, dativam kraljevstvo bolje od vremenitog; / 2. contrarium: aako necete, doživjet cete i vjecne patnje. 2a. razlog: nevjerovati u Sina najveca je nezahvalnost prema Ocu. /3. exemplum contrarium, uzvik: sretni oni koji nisu htjelibiti nezahvalni, naviještajuci Sina; 3a. razlog: da ga nezanijecu, trpjeli su muceništvo.

E6.10.6 1. uzvik: ta [Judina] smrt je užasna, ali dostojnazlocina! 1a. razlog: prodao si pravednoga, izgubionadu u samilost. / 2. komentar: oba su zlocina teška, anajstrašnija je njihova kombinacija. 3. zakljucak: tvoja tenajteža nezahvalnost odvela u najtežu kaznu u paklu./ 4. contrarium: tom kaznom nas odvracaš, svojim nampatnjama pokazuješ da je zahvalnost u postupcimasuprotnim tvojima.

Rekonstrukcija argumentacije podsjeca nas da su i Ži-dovi i Juda u tekstu E zapravo primjeri, i to negativni. Oninisu stvarni adresati. Obracanje oboma fiktivan je postu-


pak, jedan od nacina da se istakne i naglasi stav suprotannjihovom. Otud povratak uzvišenog stila kod pozitivnihprimjera (misionara-mucenika i nas koji smo pouceniJudinom kaznom): ono valjano i vrijedno, agendum, ta-koder mora biti istaknuto, mora se osigurati protutežaonome što je vitandum. U ovakvoj konfiguraciji segmenti Odmor od afektivnog

intenziteta ne znaci da jedionica normal neobilježenaili »prazna«; njezina seobilježenost razlikuje povrsti, a ne po kolicini.

koje smo oznacili vrijednošcu normal služe kao prijelazii kao »odmor« pažnje izmedu dvije uzvišene dionice.S druge strane, ti segmenti citalacku pažnju angažirajuna intelektualnoj razini, iznoseci nove ideje koje zahtije-vaju objašnjenje (nova informacija segmenta E6.9.8 jestne posve samorazumljiva teza da je neprihvacanje Krista– nezahvalnost; u E6.10.7, izazov je – i logicki i sintak-ticki – u prikazu uzajamnog pojacavanja dvaju najtežihgrijeha: »si alterum remissionis impetrande aditum nonpreclusisset«). No iznoseci te nove i zakucaste ideje autorne poseže za paralelizmima: gradi clanke koji su predugi(E6.9.8 »nulla enim maior. . . nolle credere«; E6.10.7 »eoigitur tua te. . . quo corruisti«) ili sintaksom i redom rijeciodviše razliciti (E6.9.8 »de temporalibus. . . necesse est«)da bi simetricnost bila posebno uocljiva.

Pogledajmo sada još samostalan, dalje nerašclanjeni Metode i grada

segment uzvišenog stila E5.21.3, prateci tijek argumenta-cije slicno kao u gornjim primjerima.

E5.21.3 1. nabrajanje, »kao u psalmima«: što je sve Bog Rezultati 1

stvorio – do covjeka, kojem sve treba služiti; 2. citat:uzvišenost covjeka dokazuje usklik iz psalma (citat stemom gdje je covjek i što mu sve služi); 3. razlog: co-vjeku sve zemaljsko služi zahvaljujuci razumu i jeziku,koji ga cine slicnim Bogu; 4. proširenje teze: Božji zakonii zapovijedi put su nadilaženja zemaljskog i prolaz-nog ka vjecnom blaženstvu; 5. proširenje teze: put kaprvobitnom blaženstvu jest i poslanje Sina Božjega, kojije žrtvom otkupio sve bez razlike, pa i nezahvalnike igrešnike; 6. dokaz i proširenje teze 1: prvi je vjernicimaobecao kraljevstvo nebesko; 7. dokaz i proširenje teze 2:prvi je pokajnike pustio u raj, 8. proširenje teze: prvi


je onamo uzašao u tijelu; 9. obecanje: ondje ceka danagradi one koji ga slijede

Iz sažetka se vidi da ovaj segment funkcionira više kaoInterpretacija

meditacija nego kao dijalekticko rasudivanje. Još i mo-žemo uspostaviti logicnu vezu tocaka 2. i 3, ali pomak s3. na 4. više je konotativan – s »razuma i jezika« na »za-kon i zapovijedi«, sa »svega zemaljskog« na »nadilaženjezemaljskog«. Slicno je s pomakom s 4. na 5: poveznica jeideja puta k blaženstvu (ali glavna tema 4. nije put, negozakon i zapovijedi). Vezu teze 5. s proširenjima 6. i 7. ra-zumjet cemo tek u kontekstu gore spominjane židovskeili Judine nezahvalnosti, koja je istovremeno i nevjera (uslijedu E takvo se tumacenje nezahvalnosti pojavljuje teknaknadno).

Valja napomenuti da uzvišeni ton i obrazac kratkihRezultati 2

korespondirajucih clanaka privremeno slabe u nekolikorecenica E5.21.3 (primjeri 52–54; recenice manje uzvišenogtona omedene su kosim crtama).

(52) /Cuius dignitatem et excellentiam Propheta con-templatus et ad autorem suum conuersus in uocemprorupit dicens:/Quid est homo, quod memor es eius?Ps. 8

aut filius hominis, quoniam uisitas eum?

(53) /Vt autem omnia subiecta essent homini, intelli-gentia, ratione, sapientia et cogitationum interpretelingua eum insigniuit | ac sibi in parte similem red-didit./

Eidem leges preceptaque dedit,per que ueram eternamque beatitudinem consequi

possetde terra translatus in celum,de corruptione ad incorruptionem,de mortalitate ad immortalitatem.

(54) /filium suum unigenitum misit,qui humane mortalitatis carne assumptapro homine se Deo Patri in sacrificium obtulit |


omnesque per primorum parentum culpam submaledicto uenundatos

suo ipse sanguine redemit,etiam in ingratos beneficus et in delinquentes

pius./Primus in se credentibus regnum celeste promit-

tere coepit.Primus poenitentibus paradisi ianuam aperuit

(. . . )

Primjer 52 obuhvaca samo dva clanka (doduše duga) Interpretacija

i služi kao najava citatu, cijim se uzvišeno-jednostavnimretorickim pitanjima obnavlja osnovni ton. Primjer 53,mada apelira na logos entimemom (podrazumijeva se Navodimo Maruliceve

varijacije za »carne ho-minis assumpta«: LS 189

(Ad Virginem beatam), 85:humanis indutus carnibus;Dauid. 4,286: Deposuitfragilem mortalis carnisamictum; Vlt. iud. multicarne adhuc mortali uiuen-tes; Humil. uestem carnishumane, quam exuerat,a mortuis resurgendoassumpsit; ibid. perindeac Deus in carne humanacolendus et adorandus; ibid.assumpte carnis humilitas;ibid. homo carne adhuc ter-rena et mortali uelatus; ibid.suscepte carnis species;Repert. Hieronymus, s. v.Deus in uelamento carnisassumpte; ibid. Heretici, s. v.A Ioannes carne tantumhominis assumpta.

premisa »razum i jezik sredstva su pokoravanja svijeta«),ukljucuje i dojmljivu enumeratio od cetiri clana – tri u si-nonimiji – koji se dijele na dvije skupine: »intelligentia,ratione, sapientia / et cogitationum interprete lingua«.Napokon, primjer 54 sadrži jace obilježenu varijaciju krš-canske sveze »carne hominis assumpta«: sliku »humanemortalitatis carne assumpta«; posebnost slike potvrdujei cinjenica da u ovom kontekstu zamjenu konkretne ime-nice apstraktnom na taj nacin ne nalazimo nigdje drugdjeu Marulicevu opusu. Recenica završava simetricnimparom kratkih clanaka »in ingratos beneficus / et in de-linquentes pius«: oni su istovremeno uvod u niz anaforas »primus« i enigmaticna misao koja ce biti objašnjena unastavku segmenta.

Zakljucimo. Ovoliko smo prostora posvetili prouca-vanju gnijezda segmenata i »neceg drugog« u njima iz trirazloga: prvo, kako bismo demonstrirali funkcioniranjestilistickog modela E i njegova ogranicenja (inherentnasamoj ideji modeliranja). Drugo, vec smo sada pokazalikako se u modelu uocavaju i kako se interpretiraju sti-listicki fenomeni. Razina citavog teksta predstavljenaje oznakama i brojkama; one signaliziraju potencijalnozanimljiva mjesta i odnose, no to su samo signali, pret-postavke; nužno ih treba provjeriti na razini pojedinih


recenica i recenicnih clanaka, citanjem i usporedivanjem.Trece, spomenuto »nešto drugo« u istovjetno oznacenimsegmenatima prepoznali smo kao suodnos inventio, dispo-sitio i elocutio.

Slika 16: Suodnos odabira,rasporeda i oblikovanjagrade.

O kakvom se suodnosu radi? Odabir grade utjece naoblikovanje: logicka argumentacija odgovara neobilježe-nom stilu, emocionalni apel uzvišenom. Raspored utjecena odabir grade i oblikovanje: dva susljedna emocionalnaapela moguca su zahvaljujuci logicko-argumentativnom»mostu«, koji je istovremeno i tematska poveznica i od-mor od afektivnosti. Utjece li, medutim, oblikovanje (us-taljen suodnos ili konfiguracija jezicnih pojava »nižegreda«) na odabir i raspored? Da bismo o tome mogli raz-mišljati, moramo najprije doznati koje stilske vrijednostistupaju u odnose – koje konfiguracije tvore – i na kojinacin to cine.Podsjetimo da po pravi-

lima xml-a element možesadržavati atribute koji sunosioci razlicitih vrijed-nosti. U našem modelu,element seg ima atributana, cijom smo vrijednošcubilježili stilske fenomenedoživljene kao dominantneu odredenom segmentu.Zahvaljujuci atributimai njihovim vrijednostimamodel je dobio i trecu ra-zinu (prvu cine same rijeciteksta, drugu segmenti).

Stilske vrijednosti segmenata n

Mada smo se vec susreli s pojedinim stilskim vrijed-nostima stilistickog modela E, tek cemo sada sustavnorazmotriti nacela odabira i kategorizaciju tih vrijednosti,kao i evidencijske, frekvencijske i relacijske podatke o su-djelovanju pojedinih vrijednosti u modelu. Kao i u slucajurijeci i segmenata, i razinu oznaka stilskih vrijednosti mo-žemo opisivati i istraživati i kvalitativno i kvantitativno. Prvi stilski obilježen seg-

ment izdvojili smo u po-sveti djela: to je kratak, aliprominentan citat Juvena-lova poslovicnog podgrija-nog kupusa, repetita crambe.Zapažamo i odabir rijeci(grecizam), i najavu samogcitata, i položaj (na krajurecenice), i humanistickuvrijednost geste – radi seo erazmovskom upletanjuantickih adagia u vlastiti (ito epistolarni) tekst.

Stilske vrijednosti u 3373 stilska segmenta E oznacenesu s ukupno 4401 oznaka-pojavnica (broj oznaka vecije od broja segmenata jer se unutar istog atributa možekombinirati više vrijednosti, npr. E2.26.5 aleg tekst

interp). Razlicnica, individualnih oznaka, ima 136. Onenajcešce popisane su u tablici 15. Manje od 9 puta javljase 76 individualnih oznaka, što znaci da 55% razlicnicaobuhvaca 5% pojavnica.

Teorijska polazišta odredila su najucestalije stilske vri-jednosti, oznake mark (847 pojavnica) i normal (662), te oz-nake razina stila plana (181) i grandis (127). Na pocetkucitanja razlikovali smo, posve opcenito i riffaterreovski,stilski obilježene segmente i one druge, bilježeci iskljucivooznake mark i normal (od toga smo po prvi put odstupiliu segmentu E1.1.14). Odabir ostalih vrijednosti namjernosmo ostavili slobodnim, puštajuci da ga oblikuje medu-igra citalackih dojmova i citalacke kompetencije.

Citajuci tablicu 15 može se uciniti neobicnim što oz-naka mark ima (za cetvrtinu) više pojavnica nego normal.Po Riffaterreovoj zamisli (izmjena stilski neoznacenog i


oznacenog: 0, 1, 0, 1, 0. . . ) možda bismo ocekivali izjed-nacen odnos ili prevlast oznake normal, ali iz naših poda-taka slijedi da je norma jednog teksta statisticki u manjini;štoviše, segmenti koji sadržavaju oznaku normal nisu uvecini ni po tome što su duži od ostalih: obuhvacaju oko32.600 rijeci (približno petinu ukupnog teksta), dok je usegmentima s oznakom mark sadržano oko 45.700 rijeci(gotovo trecina E).

Oznaka Brojpojavnica

mark 847

normal 662

aleg 212

citat 188

plana 181

grande 127

tekst 122

interp 121

kratko 115

retpit 112

ti 100

dvodjelno 97

exemplum 97

rasprava 90

lista 89

Tablica 15: Petnaest naj-cešcih stilskih vrijednostiu segmentima E. 11% oz-naka obuhvaca 67% svihpojavnica.

Ovakav nas odnos ucvršcuje u uvjerenju da je stil naj-bolje tumaciti kao konfiguraciju pažnje: da bi se pažnjaodržala, »neobilježenih« ili »obicnih« mjesta ne mora bitimnogo, moraju biti dobro rasporedena. Vec smo vidjelii da strukturalisticku obilježenost stila ne možemo za-misliti kao puku binarnu opreku (gore, s. 147). To znacida vrijednost normal nece nužno prethoditi svakom dru-gacije obilježenom segmentu ili svaki takav segmentslijediti, vec ce se raznolikost potrebna pažnji jednako us-pješno postici slijedom razlicitih obilježja, npr. incipit /

rasprava / mark / rasprava / mark conclusio (E2.5.1–2.5.5). Napokon, norma teksta ne može postojati u vaku-umu: ponekad ce je odredivati tekst sâm, ali mnogo cese cešce ona nadogradivati na nešto što citalac vec zna,što u tekstu, zahvaljujuci postojecoj jezicnoj kompeten-ciji, prepoznaje. Odavde proizlazi da se oznaka normal umodelu pridaje segmentima u kojima se stimuli iz tekstapodudaraju sa »shemom«: s citalackom predodžbom oneobilježenom izrazu latinskog književnog standarda.

Slika 17: Udio segmenata soznakom mark u cjelinamaE. Kvadrat prikazuje udiou skupu svih segmenatacjeline, a romb udio rijeciobuhvacenih segmentimamark u skupu svih rijecicjeline. Upozoravamo naporast broja segmenata soznakom mark u E 4.

U modelu ucenja stila E oznaka mark ima još jednufunkciju. Tom smo se oznakom koristili smo kao »džo-kerom« u svim slucajevima dvojbe i neodlucnosti, svudagdje nismo znali pobliže odrediti stilsku obilježenost.No, ako produženo izlaganje stranom stilu povecavakompetenciju i stilski senzibilitet, vodeci do spontanogkonstruiranja vlastitoga jezicno-stilskog sustava, razložnoje ocekivati da se ucestalost oznake mark smanjuje se kakocitanje odmice, buduci da ce dvojbi i neodlucnosti bitisve manje. Ovu smo hipotezu provjerili prebrojavanjem

stilske vrijednosti segmenata 191

segmenata s vrijednošcu mark. Relativna ucestalost takvihsegmenata, kao i njima obuhvacenih rijeci, u knjigama E(odnosno cjelinama, buduci da treba ukljuciti i uvodnetekstove) prikazana je dijagramom na slici 17.

Broj segmenata s oznakom mark najprije je u padu,da bi porastao u E 4. Sjetimo li se da ondje pocinje novaskupina knjiga (libri charitatis), kao i da smo u toj skupinivec konstatirali nova nacela kompozicije (usp. s. 161),moci cemo postaviti daljnju hipotezu: u E 4–7 javlja senešto novo, nešto što treba iznova uciti.

Neukrašeni stil i slijed segmenata

Kvantitativno, segmenata s oznakom plana ima gotovoza trecinu više od onih s grandis. Pa ipak, opseg tekstaobuhvacenog ovim potonjim oznakama (12.704 rijeci)za trecinu je veci od opsega obuhvacenog segmentima soznakom plana (8.128). Ovo je u skladu s pretpostavkomo prirodi stilova: jednostavan ce izraz biti ujedno i kraci.

Segmenti Rijeci u segmentuplana (približno)

E1.26.7–9 (k) 30

E3.24.28–30 (k) 20

E7.15.10–12 (k) 40

E3.7.1–3 30

E4.1.1–3 60

E4.8.7–9 90

E5.12.1–3 20

E7.11.1–3 60

Tablica 16: Konteksti seg-menata s oznakom plana

odabranih za usporedbui njihova dužina. Kon-trolni su primjeri oznacenislovom k.

Kao što smo gore na nekoliko primjera prikazali os-novna obilježja uzvišenog stila E (s. 173), tako cemo ovomprilikom upoznati osobine neukrašenog stila – tocnije,osobine segmenata s oznakom plana. Usporedit cemoodabrane takve segmente, približno iste dužine, u pri-bližno istim stilskim kontekstima (tj. unutar identicnihslijedova oznaka segmenata), ali na raznim tockama djela.


Ukoliko je citanje pouzdano – ukoliko nije odviše pro-izvoljno ili nedosljedno – usporedivani ce segmenti dje-lovati pomocu slicnih jezicnih pojava, imat ce slicnu (iliistu) stilsku quidditas.

Za usporedbu smo izdvojili slijed tekst / PLANA.Primjere za kontrolu tražilismo i u poglavljima kojasmo na s. 162 prepoznalikao potencijalnu oglednuskupinu, onima koja seizdvajaju dužinom, temomili položajem. Iz te jeskupine primjer 56.

Podaci o segmentima koje smo usporedivali navedeni suu tablici 16.

Traženih slijedova u citavom E našlo se ukupnodevet; tri su bila izvan željenog opsega od 20–90 rijeci

Valja napomenuti da suprimjeri 58–63 odabraniiskljucivo po kriterijimaslijeda oznaka (segmenttekst / segment plana);cak ni položaj unutarpoglavlja nije bio posebanparametar, a ni oznake nigranice segmenata nisunaknadno mijenjane.

(E3.13.2, E3.24.24, E4.16.9), a svih preostalih šest pred-stavljeno je u primjerima 58–63. Za bolje razumijevanjeproblema uspostavili smo i kontrolnu skupinu, izbor seg-menata oznacenih s plana, ali izvan konteksta oznaketekst (i pritom u kontrastu sa segmentima srednjega iuzvišenog stila). To su primjeri 55–57, posebno indeksi-rani slovom k.

(55) (k) E1.26.7 NORMAL Ad illa ergo consurgat animusterrenis negotiis expeditus,et non solum ea que oculis cernimus,sed etiam que intellectu percipiuntur cogitet.Veruntamen ab his que uidentur incipiat,ut quasi per gradus ascendendo ad ea que nonuidentur queat peruenire. </seg>E1.26.8 PLANA ti Primum itaque cum Propheta adDeum conuersus dic: Meditabor in operibus tuis.Ps 76

Quenam sunt opera ista? Terra, mare, celum.quorum ille admiratione captus in eam tandem

prorupit uocem: </seg>E1.26.9 GRANDE Quam magnificata sunt opera tua,Ps 103

Domine! Omnia in sapientia fecisti.In medio enim firmasti terram sua mole libratam,partim aridam, partim aquis circumfusam.collocasti tam uaria in mari piscium generaquam in sicco quadrupedumpedibusque carentium reptilium |et supra terram aera permeantium uolucrum. (. . . )


(56) (k) E3.24.28 NORMAL

Non est itaque Christi discipulus,qui bonum pro malo nescit reddere |et pro inimicis quoque suis Deum deprecari.Eiusdem Domini exemplo discamus | Predicatio

non nostre tantum saluti,sed etiam aliorum prospicere,uite disciplinis eos imbuendo |et exhortationibus piis ut ad uirtutis uiam dirigan-

tur solicitando. </seg>E3.24.29 PLANA Circuibat ille totam Iudeam,totam Galileam |per castella et uicos |docens ignaros | et uerbo curans egrotos,ut corpore simul et animo saluos redderet. </seg>E3.24.30 aleg Precepta dedit discipulis in monte,in planitie plebi,ut discas altiores mysteriorum sensus illis qui

magis capacis ingenii sunt predicare.

(57) (k) E7.15.10 GRANDE retpit metaf Quod si uaselectionis tanta ac talia pertulerit, quid indignaturuas ire, siquid eiusmodi sibi accidat? </seg>

E7.15.11 NORMAL Quando tibi predia et opes aufe-runtur,

Dominici precepti recordare:Qui uult inquit tecum in iudicio contendere | et Matt 5

tunicam tuam tollere,dimitte ei et palium,hoc est, paratus esto plura potius perdere ad con-

seruandam animi patientiam |quam ad infringendam altercationibus deseruire.

</seg>

E7.15.12 PLANA Eundem sensum habet quod inLuca dicitur:

Qui aufert que tua sunt ne repetas; Luc 6

ne forte repetendo et raptorem irrites |et tuam in Domino conturbes quietem.Patientia enim pauperum (ut in psalmo habetur) Ps 9

non peribit in fine. </seg>


U kontrolnoj skupini segmenti neukrašena stila dijelekratkocu clanaka (ceste su nezavisne recenice), odsutnostjakog afekta, te retoricku vrlinu koja se obicno naziva per-spicuitas – jasnocu kako intelektualnu (rijeci se koriste udenotativnom znacenju, segmenti tumace druge iskaze),tako i jezicnu (prvenstveno sintakticku). – Necemo, da-kako, ocekivati da mjesta s oznakom plana budu potpunoidenticna. I neukrašen stil može imati stupnjeve i nijanse,i on u razlicitoj mjeri pripušta Kvintilijanovo aliquid ni-toris: pitanja i odgovori oznaceni s plana u primjeru 55

jednostavniji su od anafora i paralelizama plana iz 56.

(58) 3,7 Quae sapientia est vitandaE3.7.1 tekst utrumque Hanc autem uerissimamsapientiam, quam Deo tradente accepimus,quo attentius accuratiusque amplectamur, queren-dum restat,quenam sit illa quam cauere debemus,indigna quidem hoc nomine, cum uerius stulticia sitdicenda quam sapientia. </seg>E3.7.2 PLANA Est igitur quedam sapientia,que mundana siue secularis dicitur,de qua Apostolus: Sapientia, inquit, huius mundi |Ad Cor I 3

stulticia est apud Deum.et iterum: Stultam fecit Deus sapientiam huius

seculi. </seg>E3.7.3 NORMAL Hic sane fuit antiquorum deos co-

lentium error, qui olim uidebatur esse sapientia |sed postquam Euangelii ueritas etiam ab iis, qui

eam persequebantur, recepta est,apparuit colendorum deorum ritum non sapien-

tiam fuisse sed stulticiam. </seg>

(59) 3,11 De nominibus demonum propriisE3.11.1 incipit tekst propositio Ad hec ut

plenius demonum deprauata natura nobis nota sit,scrutemur in Scripturis,quam uarie aliquando appellati fuerint |et ipsa nominum diuersitas diuersa illorum uitia

monstrabit.


atque ut a propriis peculiaribusque incipiamus.</seg> E3.11.2 PLANA Demones uocantur, demon

non quia daemones, id est scientes sint,sed dimenin (ut Eusebius inquit) hoc est terrere

consueuerunt.terrori enim sunt nobis,cum uisibiles apparent.Diabolus appellatur, Diabolus

quia peccatorum accusator est.quem enim Greci diabolum,eum nos criminatorem dicimus.Sathanas et Zabulon Hebraicum est; Sathanas / Zabulon

hic fluxus noctis interpretatur, ille aduersarius.</seg> E3.11.3 biblij

quoniam in tenebris demonum sunt opera |et perpetuo odio persequuntur sanctitatem.

</seg>

(60) 4,1 De Charitate erga deumE4.1.1 tekst Que ad fidei speique uirtutem magis

pertinere arbitror, hactenus dicta sunt.Restat ut charitatis quoque officia Deo adiuuante

exponamus easque simul partes tractemus,que illi congruere uidebuntur,bonis mala more nostro conferendo, ut legenteset quid sequendum sit |et quid uitandum discant. </seg>E4.1.2 PLANA Diliges, inquit Saluator, Dominum Matth xxii

Deum tuum ex toto corde tuo,et ex tota anima tua,et ex tota mente tua.hoc est maximum et primum mandatum.Secundum autem simile est huic.Diliges proximum tuum sicut teipsum.In his duobus mandatis uniuersa Lex pendet et

prophete.Maxima igitur charitas est, quam Deo debemus;huic propinqua, qua homines prosequendi sunt.

</seg>


E4.1.3 NORMAL Deum ex toto corde tunc diligimus,cum nihil eius dilectioni equamus,sed quecunque nobis chara sunt,secundo loco habemus.quod nisi prestabimus,Deo frui non poterimus. (. . . )

(61) E4.8.7 interp tekst Si te ista parum terrent |ut paulo perplexius dicta,audi etiam illud in Hieremia scriptum,quo nihil planius apertiusque dici queat:Hier 9

Sagitta uulnerans lingua eorum dolum locuta est.in ore suo pacem cum amico suo loquitur,et occulte ponit ei insidias.nunquid super his non uisitabo dicit Dominus,aut in gente huiusmodi non ulciscetur anima mea?E4.8.8 PLANA Sunt preterea qui amice admodum ac

beneuole loquuntur cum altero,et statim eidem absenti detrahunt.Vbi audit commendant et extollunt.ubi autem non audit carpunt et sugillant,et quem modo laudauerant,rursum dictis petulantibus incessere non uerentur.Istos quoque Dei sapientia reprobat in Prouerbiis

dicens:Proverb 8

Arrogantiam et superbiam et uiam prauam et osbilingue detestor.

Displicet igitur illi, cui nullum placere potest ma-lum,

simulata pax,non solum illorum qui factis offendunt,sed etiam istorum qui de absente uerbis obloquun-

tur.de quibus in Iob est scriptum:Iob xxxvi

Simulatores et callidi prouocant iram Dei. </seg>E4.8.9 MARK Ne ergo in iram istam, qua nihil est

horribilius, incidere tibi contingat,noli fratri tuo intendere dolos.noli uerbis lenibus eum palpare,


ut nihil metuentem uel facilius euertas |uel securius infames. (. . . )

(62) 5,12 De triplici elemosinarvm genereE5.12.1 tekst Satis ista de castitate ac pudicicia |nunc magis proximam charitati uirtutem explicabi-

mus,erga egenos liberalitatem. </seg>E5.12.2 PLANA Domini nostri, cuius omnia sunt,

preceptum est: Qui petit a te, da ei, et uolenti mutu- Mat 5

ari abs te ne auertaris. </seg>E5.12.3 MARK kontrast Aliorum inopie tua succur-

rat opulentia, ut obedias Deo. </seg>

(63) 7,11 De obedientium premioE7.11.1 tekst Videamus nunc quenam bona polli-

cetur obedientibus Dominus. </seg>E7.11.2 PLANA Obediens inter aduersa securus est.dicente Dei sapientia: Prouerb 1

Qui me audierit, absque terrore quiescet,et abundantia perfruetur, malorum timore sublato.In Ecclesiaste quoque dicitur: Ecclesiastes 8

Qui custodit preceptum, non experietur quicquammali.

Iustis enim et aduersa bene cedunt,dum ea ferendo superant.Huic simile est quod in Esaia loquitur Dominus et

ait: Esa 1

Si me audieritis, bona terre comedetis. </seg>E7.11.3 MARK retpit At uero Apostoli et sancti

martyres quos obedientes fuisse negare non possu-mus,

angustias, persecutiones et supplicia passi sunt |quomodo ergo bona terre comederunt,cum tribulationes in uita tolerarint? </seg>

Što je nulti stupanj latin-skog izražavanja? To jestupanj elementarne je-zicne kompetencije: kadbi trebalo prevesti »Postojidakle neka mudrost koja senaziva svjetskom ili svje-tovnom«, cak bismo i danassmjeli ocekivati recenicuslicnu Marulicevoj »Estigitur quedam sapientiaque mundana siue secularisdicitur«.

I u primjerima 58–63 koriste se verba propria (denota-tivno, ne konotativno), s uocljivim udjelom zamjenica.Nadalje, recenica »Est igitur quedam sapientia. . . « u


primjeru 58 vrlo je blizu »nultom stupnju« latinskogaizražavanja, a slicne jednostavne obrasce nalazimo i uprimjerima 62 (»Domini nostri, cuius omnia sunt, precep-tum est«) i 60 (»Maxima igitur charitas est, quam Deodebemus«; potonji je iskaz u nastavku razvijen pomocusinonimije, poliptota i paralelizma: »caritatem alicui de-bemus« dobiva analogiju »caritate aliqui prosequendisunt«).Sadržajno, u primjeru 61,

E4.8.8, citava je recenica»Vbi audit commendant. . .incessere non uerentur«commoratio una in re, po-navljanje vec recenoga radiafektivnog ucinka. Posebnouocljiva expolitio postižese kombinacijom litote iperifraze (detrahere ∼ »dictispetulantibus incessere nonuereri«). Dojam neukraše-nosti (ili manje ukrašenosti)ovoga segmenta omogu-cen je kontrastom premaonome što prethodi –prema metafori, antitezi,hijazmu, retorickim pita-njima Ier 9,8–9 (razina jepodignuta i prije samogcitiranja, litotama, sino-nimima i deiksom uvoda»Si te ista parum. . . nihilplanius apertiusque diciqueat«).

Svi primjeri slice položajem (izuzev 61, svaki se putradi o drugom po redu segmentu u poglavlju) i funkcijomu izlaganju: segment oznacen s tekst najavljuje temu,dok plana iznosi teze (nekad kao izravne citate: 60, 62)i argumentira ih (nekad citatima: 58, 61, 63). Citati subitan dio svih primjera (u slucajevima 58, 61, 63 radi secak o nizu biblijskih navoda, a 58, 60 i 62 gotovo da sesvode na navodenje rijeci Biblije; donekle je iznimka 59,koji ipak vrlo jasno pokazuje na tudi – Euzebijev – tekst,i na tude znanje – tumacenje grckih i hebrejskih imena).Zapažamo da su i sami citati jednostavnog izricaja, baškao i autorski dio segmenta. Meduigra citata i autorskogteksta posebno je uocljiva u 63, gdje se kratak, sintaktickijednostavan autorski obrazac (prosta recenica + ablativapsolutni, odnosno vremenska zavisna, te najava citata)ispreplece s biblijskim citatima slicnoga kalupa (subjektnaodnosna + futurska glavna recenica).

Stil autorskog teksta prati stil citata i u primjeru 61,Kombinacija verbum di-cendi + »et ait« susrece sedevedesetak puta u Maru-licevu latinskom opusu, nosamo dvaput vrlo slicnoovome: Vlt. iudic. »Porrode maiestate aduenientis etpotestate in Mattheo ipsede se loquitur et ait. . . «;Humil. »De ipsorum inopiaet alibi idem propheta estlocutus et ait. . . «

gdje metafore Prv 8,13 (»uia praua«, »os bilingue«) od-govaraju jace obilježenom ostatku segmenta plana (pa-rafraza Jeremije niže kontaktne sinonime i paralelizme:»amice admodum ac beneuole«, »commendant et extol-lunt«, »carpunt et sugillant«). Na slican smo nacin uprimjeru 63, E7.11.2, za citiranje (nama) zacudnih rijeciIs 1,19 »bona terrae comedetis« pripremljeni zgušnjava-njem iskaza (»ferendo superant«) i pleonazmom (»loqu-itur Dominus et ait«).

Ovaj ogled sugerira, prvo, da oznake stilske razine bi-lježe neku konstantnu vrijednost; drugo, da bi spoj slijeda


oznaka stilskih vrijednosti i opsega rijeci u segmentu mo-gao biti valjan kriterij za pronalaženje stilskih slicnosti – amožda i za otkrivanje spisateljskih strategija (na primjer:»ako nakon najave teme glavnu tezu podupire jednosta-van biblijski citat, i okolina ce citata biti jednostavna«).Pritom opet uocavamo kako su inventio, dispositio i elocutiomedusobno uvjetovane.

Kategorizacija stilskih vrijednosti

Ostale oznake našeg modela, za razliku od mark,normal, plana i grandis, nisu bile posebno teorijski ute-meljene, vec su proizašle iz empirije. Tu se otvaraju pi-tanja: kakav je status tih ostalih oznaka u stilistickommodelu? Kakav je njihov odnos prema obilježenosti ineobilježenosti, prema razinama stila? I kako sudjeluju ukonfiguriranju stila?

Tražeci odgovore, pokušali smo – pošto je zakljucenprvi krug oznacavanja stila – oznake kategorizirati. Isprvase formiralo šest skupina: Figurae elocutionis nas-

taju pomocu tri principaizmjene – dodavanja, iz-ostavljanja, premještanja(adiectio, detractio, transmu-tatio), a figurae sententiaepomocu cetvrtog – izmjeneznacenja (immutatio); La-usberg (1960, 310, § 604),Sowinski (1999, 102).

1. figure izraza2. figure sadržaja3. tekstualni fenomeni4. deikticki fenomeni5. tip diskurza6. mješovite

Takva kategorizacija naznacava prvenstveno citaocevkompetencijski horizont, ono što smo donijeli u tekst.Prve su dvije skupine, ocito, u tradiciji klasicne retorike, itrag su opceg filološkog obrazovanja. Sljedece su tri sku-pine povezane sa suvremenim spoznajama lingvistiketeksta, pragmalingvistike i kognitivne stilistike. Pritomsu tekstualnima smatrane one jezicne geste koje pomažucitaocevoj orijentaciji u tekstu, a deikticki su fenomeniraznovrsna jezicna pokazivanja (»upiranja prstom«) –prvenstveno osobna deiksa (premještanje fokusa na govor-nika, adresata i ostale, što djelomicno odgovara apostrofi


i ostalim figurama obracanja klasicne retorike, usp. La-usberg (1960, 376–379, § 759–765)) i ona vremenska (unašem slucaju, izricito smještanje teksta u »sadašnje«vrijeme, koje danas citamo kao autorovu suvremenost).Napokon, oznake tipa diskurza odreduju segmente kojesmo prepoznavali prema osobnoj kognitivnoj shemi –identificirajuci ih kao npr. zakljucivanje, molitvu, tumace-nje, filozofiranje, satiru.

Velik nedostatak ovakve kategorizacije nagoviještenje u posljednjoj skupini, onoj pod brojem 6. Što su to mje-šovite stilske vrijednosti? Iz njihova djelomicnog popisau tablici 17 vidimo da se radi o jezicno specificnim reali-zacijama figura sadržaja (alegoreza ciji elementi dolazeodredenim slijedom, neuobicajena prezentacija citata) ilisadržajno specificnim figurama izraza (govor o nagradii kazni, kao i »utrumque«, zapravo su Lausbergovo an-titheton). Zapažamo i oznaku cija je vrijednost odredenaspojem položaja u tekstu (na kraju poglavlja) i uocljivajezicnog »ukrašavanja« (finale).

Mješovite oznake stilskih vrijednosti nisu jedininacin povezivanja stilskih fenomena. Ono se ocituje i ugnijezdima i slijedu segmenata, a ubrzo cemo ga susresti iu kombinacijama oznaka unutar atributa. Sve to svjedocio važnosti konfiguracija u stilu nekog teksta. Stilske pojaveuspostavljaju razlicite veze, stupaju u razlicite odnose – soznakama iste vrste, s onima drugih vrsta, s elementimainvencije (sadržaja), s elementima dispozicije (položaj utekstu, odnosno poglavlju). Sa svim tim vezama i odno-sima mora nekako izaci na kraj istraživanje koje želi dativiše od kataloga stilskih pojava jednog teksta. Štoviše,upravo konfiguracije mogu pomoci da razumijemo onošto ostaje skriveno u susretu sa samostalnom oznakom.Zašto smo jedan segment s biblijskim citatom oznacilikao citat, a drugi, formalno isti takav, oznakom plana?Ili: ako opreka obilježeno–neobilježeno funkcionira kaostimulacija pažnje, ako su razine stila u službi ilokucijskih


Tablica 17: Popis oznakamješovitih stilskih vrijed-nosti (iz prve kategoriza-cije).

1. aleg-cum: alegoreza s prijedlogom (significatum cumsignificante), 3

2. aleg-naopako: prvo significatum, onda significans, 4

3. citat-cum: »citat najavljen cum-frazom«(usp. aleg-cum), 3

4. citat-iznebuha: navodenje biblijskog mjesta u oblikuupravnog govora, ali bez najave, 2

5. citat-skriven: neidentificiran, nenajavljen citat, 4

6. finale: priprema završetka u velikom stilu, 2

7. interp-sprijeda: tumacenje prethodi citatu, 3

8. nagrada-kazna: »govor o nagradi i kazni«, 2

9. paralel-gore: »segment pokazuje paralelizam s pret-hodnim«, 9

10. quanto-magis: ako a, tim / cim više b, ekshortacija, 13

11. quid-multa-pit: frazom quid multa naglašeno pitanje, 2

12. utrumque: i plus i minus, paralelizam ili antiteza, 23

Masnim brojkama naveden je broj pojavnica u modelu.


vrijednosti i intencija (docere, delectare, movere) – koja jefunkcija alegoreze, koja retorickog pitanja?

Put do odgovora na ove i ovakve nedoumice vodipreko razmišljanja o odnosima razlicitih stilskih oznakaunutar istog atributa.

Kombinacije vrijednosti u atributu

Vecim brojem oznaka u istom atributu obicno smose koristili kad nismo bili sigurni koja stilska vrijednostu segmentu preteže, kad smo istovremeno zapažali višestvari. Kombinacije oznaka, dakle, signaliziraju supostoja-Kombinacije stilskih vrijed-

nosti unutar istog atributajavljaju se u 987 segmenata(29%). Najduža sadrži petoznaka (primjer 64). Ukombinacije unutar atributaulazi 114 razlicnica (83%svih oznaka), a njih 29

(21%) javlja se iskljucivou kombinacijama, nikadsamostalno.

nje stilskih obilježja.

(64) E2.14.10 MARK poliptot Cur non potius cum Da-uide peccatum lugente exclamas: Miserere mei Deus

Ps 50

secundum magnam misericordiam tuam | et se-cundum multitudinem miserationum tuarum deleiniquitatem meam!

Magna misericordia magnum delet crimen,et miserationum multitudo multitudinem remittit

peccatorum. </seg>E2.14.11 PLANA paralel Dominus clamat:Nolo mortem peccatoris, sed ut conuertatur et

uiuat.Et tu mori mauis quam conuerti?et ueniam desperare quam poscere?Dominus soluit compeditos,Dominus errigit ellisos.Et tu tam mortifero peccati uinculo non uis abso-

lui?tam graui casu ellisus non curas errigi?de medico qui omnes in se confidentes in unico

uerbo sanat diffidis? </seg>

E2.14.12 PLANA sermocinatio retpit anafora

ironia

Graue est inquis peccatum meum.nunquid grauius quam istorum,


quorum modo mentionem fecimus?quibus tamen quod nequiter deliquerant,clementer dimissum constat.Nunquid etiam grauius est peccatum tuum quam

celum, quam terra quam mare?sed qui potuit creare ista,non poterit sceleris tui pondus eleuare |et ubi abundauit delictum,ibi gratiam abundare facere? </seg>

E2.14.13 rasprava Nonne ille quoque qui dice-bat:

Iniquitates mee supergresse sunt caput meum,et sicut onus graue grauate sunt super me,precatus est dicens:Domine ne in furore tuo arguas me | neque in ira

tua corripias me.haud ita orasset | nisi spem haberet impetrandi

quod orabat. sperauit et orauit et uoti compos factusest.

Razmislimo li malo, niz vrijednosti PLANA sermocinatio

retpit anafora ironia razotkrit ce se kao paradoksa-lan. Kako može »neukrašen stil« imati toliko ukrasa? Utom slucaju, kombinacija oznaka prije ce ukazivati naanomaliju: uoceno je jezicno ostvarenje koje se doima jed-nostavnim usprkos svim zapaženim fenomenima. Ucinakjednostavnosti ostaje cak i uz formalne efekte oponaša-nja razgovora, retorickog pitanja, ponavljanja pocetnerijeci, i uz znacenjsku igru »izražavanja stvari rijecju kojaoznacava njezinu suprotnost«.

Poveznica su segmentaE2.14.12 neoznaceni, neposebno uoceni poliptoti– »graue. . . grauius«,»quorum. . . quibus«, »de-liquerant. . . delictum«,»potuit. . . poterit«, »abun-dauit. . . abundare« – idoslovna ponavljanja (»pec-catum« i »quam«). Obojeosigurava tematsku kohe-ziju, ali je i važan faktordojma jednostavnosti (uzkratkocu clanaka, obiljezamjenica i sintaktickuperspicuitas, osobito izrazituu primjedbi »težak je grijehmoj«).

Citajuci segment E2.14.12 primjecujemo da razlicitestilske vrijednosti nemaju posve podudarne protežnostiunutar segmenta. Sermocinatio je ogranicena na grešni-kovu primjedbu (»Graue est inquis peccatum meum«),koja je zapravo argumentacijska anticipatio – iznošenjemoguceg prigovora autorovoj tezi – uoblicena u upravnigovor. Retoricka pitanja cine tri od pet recenica segmenta;u jednom od tih pitanja javlja se i ironija (gradena na na-


mjernoj, tropom prouzrocenoj dvosmislici: »Nunquidetiam grauius est peccatum tuum quam celum. . . «), a dvaclanka recenica s pitanjima povezuje anafora (»nunquidgrauius. . . Nunquid etiam grauius. . . «). Uocene figureizraza i misli ocito podržavaju jedna drugu, djelujuci za-jedno, na istim mjestima segmenta. Ipak, nisu uspjelestvoriti dovoljan afektivni naboj niti su se tematski do-voljno izdvojile da bi u ovakvom kontekstu, u ovom kruguoznacavanja, nastao dojam uzvišenog stila.

Kombinacije su oznaka unutar atributa, dakle, znakproblematicnih, stilski višeznacnih – katkad i proturjecnih– mjesta. Istovremeno, kombinacije su i naznaka da je onajednom spomenuta quidditas negdje drugdje, da opci do-jam »jednostavnosti stila« može nadjacati i sermocinaciju,i retoricko pitanje, i anaforu, i ironiju.

Subalternacija, komplementarnost, suplementarnost

Suprotnost nije jedini moguci odnos stilskih vrijed-nosti. Ako pocetnu skupinu oznaka E (mark, normal,

plana, grandis) zamislimo kao dvodimenzionalnu, dvo-katnu strukturu, vidjet cemo da elementi te strukture

Naknadno razmatranjepokazuje da je na našdoživljaj hijerarhije utjecaomodel podataka xml

sustava oznacavanja, gdje»cvorovi« mogu biti ili»roditelji i djeca« (»preci ipotomci«), ili »braca«.

mogu uspostavljati dvije vrste odnosa: komplementar-nosti, izmedu ravnopravnih oznaka, i subalternacije, iz-medu nadredenih, odnosno podredenih. Ustroj prikazujeslika 18.

Slika 18: Dvodimenzionalnimodel pocetnog skupaoznaka. Puna crta ozna-cava komplementarnost,isprekidana subalternaciju.

mark normal

plana grandis

U komplementarnim se odnosima oznake medusobnoiskljucuju; u odnosu subalternacije podredena dopunjuje– za nas, precizira – nadredenu. To znaci da u modelu


ne bi smjelo biti (a zaista i nema) segmenta istodobnooznacenog s normal i mark, ili s plana i grandis – takavbi slucaj bio kontradiktoran. Unutar istog atributa javljase, medutim, na prvi pogled neobicna, a zapravo subal-ternirana kombinacija mark grandis (E 1.19.5, 1.24.18,2.6.32).

Razmatranje kontekstâ segmenata (recimo, u primjeru65) pokazuje da su subalternacije »snimka« ucenja stila;ostao je zabilježen trenutak u kojem se opcenita stilskaobilježenost pocela diferencirati.

(65) E1.20.20 NORMAL Hac certe dulcedine affecti erantapostoli, cum inter flagella gauderent,quoniam digni habiti sunt pro nomine Iesu contume-liam pati.Et cum seuissimi tyranni tormenta proponerent,necem minarentur,ne Iesum euangelizarent,tacere omnino non poterant.tanto illis nomen Domini sui iocundius fuit |quam uite presentis usus |aut doloris per supplicia infligendi euasio. </seg>E1.20.21 MARK aleg Tales itaque esse debent quiuoluntmontem excelsum conscendere cum Petro |et operarii fieri uinee Domini |et abiecta seculi huius sarcina per foramen acus tran-sire |

percalcatisque mundi angustiis ad beatam illamregni celestis amplitudinem peruenire. </seg>E1.20.22 MARK aleg ti Tu igitur qui relicta syn-done nudus impiorum manus effugisti,ne reuertaris tollere tunicam tuam,nec aratrum tenens respicias retro,

ut aliquando imprudenter concupiscere incipias,quod propter Christum prudenter reliquisti.

Multo melius est non uouisse uiam perfectionis |quam postquam uoueris regredi uelle |et cum Anania Saphiraque Spiritui Sancto mentiri

audere. </seg>


U primjeru 65 obilježen je izraz segmenta E1.20.21 (clancisu ustrojeni kao oratio trimembris, pri cemu se posljednjiclanak sam dijeli na daljnja dva clanka; granice su clanakadodatno obilježene aliteracijama »tollere tunicam tuam«,»respicias retro«).80 Na tu se obilježenost nadovezuje ale-80 O mogucnostima ustroja

latinskog troclanog periodaNägelsbach (1905, § 176).

goreza, kao posebno sadržajno, hermeneuticko obilježje.Jezicnim je izrazom tumacenje alegorije uocljivo nesamos-talno – tek implicirano, sažeto u genitive (»uinea Domini«,»seculi huius sarcina«; tek je glavna alegoreza razvijena u(dvoclanu) zavisnu recenicu »ut aliquando imprudenter. . .prudenter reliquisti« (obilježenu i figurom adnominatio).Konfiguracija izraza i alegoreze dalje je nadogradena de-ikticki, apostrofom koja odvaja E1.20.22 od prethodnogCitajuci »cum Petro«,

»cum Anania Saphiraque«,citalac se mora prvo sjetitiprice, da bi onda samdekodirao simbolikui vrijednosti njezinihelemenata. Implicitan jesignal alegoreze i gomilanjesituacija, iz cega citalactreba sam izvesti obrazaci tumacenje: povratakpo tuniku »objašnjen«je aluzijom na Lk 9,62,parabolu o polaganju rukena plug i osvrtanju natrag.

segmenta i povisuje afektivnu razinu.Odnos vrijednosti MARK i aleg odnos je subalternacije:

svaka je alegoreza u našem modelu stilski obilježena, nepostoji alegoreza s atributom NORMAL aleg.81 S druge

81 U modelu postoje trignijezda s glavnom ozna-kom NORMAL koji sadržesegment s oznakom aleg:E6.13.1, E7.12.8, E7.30.11.Indikativno je da takvihslucajeva ima malo, dasu pri kraju djela. Moždase radi o niskom stupnjuobilježenosti. U svakom bislucaju ta mjesta trebalopreispitati u sljedecemkrugu oznacavanja.

strane, odnos vrijednosti ti i aleg (deiktickih fenomena ifigura sadržaja) suplementaran je: može postojati alego-reza u obliku apostrofe, ali mogu postojati i samostalnaapostrofa i samostalna alegoreza (a i na neki drugi nacinuoblicena apostrofa ili alegoreza).

Sjetimo li se još onoga što smo na primjeru 64 ustano-vili o protežnosti oznaka unutar segmenta, moci cemorezimirati. Proucavanje kombinacija oznaka stilskih vri-jednosti unutar istog atributa pokazuje da oznake us-postavljaju tri vrste odnosa: komplementarnost (jednaje oznaka oprecna drugoj, medusobno se iskljucuju), su-balternaciju (podredena je specifican slucaj nadredene),suplementarnost (jedna je dodatak drugoj, oznacava spe-cificnu konfiguraciju stila u segmentu). Suplementarneoznake u istom atributu mogu se usto odnositi na razli-cite dijelove segmenta.

Na ovoj smo osnovi izgradili novu sistematizaciju oz-naka. Rasporedivali smo onih 114 koje se javljaju u kom-binacijama (s izuzetkom polaznih cetiriju). Skupove smoformirali po semantickoj srodnosti, pri cemu su nam kao


kontrola služile zabilježene kombinacije: ako se oznakejavljaju unutar istog atributa, ne mogu biti komplemen-tarne. Dobivene smo skupine dalje organizirali prema Za imenovanje ucinaka

ovdje smo odabrali glagole,a ne više pridjeve uz dictio(plana, temperata, grandis),želeci naglasiti ucinak nacitatelja, ali i okolnost danijedna kombinacija oznakanije sama po sebi dala»uzvišen«, »srednji« ili»jednostavan« stil.

uocenim stilskim konfiguracijama – citanje nas je npr. po-ucilo da se vrijednosti koje pripadaju skupinama deiksa

i afekt susrecu u emocionalno obojenim segmentima.»Meta-vrijednosti« – one koje ne sadrže nijednu oznaku,ali su im sve ostale oznake podredene – prepoznali smou retorickom trojstvu ucinaka govora: docere, delectare, mo-vere. Dobiveni sustav prikazan je dijagramom na slici 19;pripadnost oznaka skupinama pokazuju tablice 18 i 19.Za proucavanje tablice i dijagrama, nažalost, nužna je sta-novita strpljivost – ali najvažnije cemo momente istaknutiu komentaru koji slijedi.

docere delectare movere

herme-neutika

sadržaj dužina arhitek-tonika tekst deiksa afekt

dio f orma strate-gija

strate-gija

f orma dio strate-gija

Vodoravne crte oznacavaju odnos suplementarnosti, kose i okomite odnos subalternacije.Suplementarnost u kombinacijama moguca je i medu oznakama skupina razlicitih »koljena«

(npr. dužina + arhitektonika/forma).

Slika 19: Odnosi skupinaoznaka u kombinacijamaunutar atributa.

Oznake stilskih vrijednosti rasporedili smo u 14 sku-pina (dvaput po sedam). Opcenitije su skupine: ona kojaokuplja razlicite postupke tumacenja (hermeneutika), onakoja okuplja teme (sadržaj); potom, zapažanja u vezi s du-žinom recenicnih sastavnica, s organizacijom tih sastav-nica (arhitektonika) i s odnosom sastavnica prema tekstuu cjelini (tekst); napokon, skupina znakova »jezicnog po-kazivanja« (deiksa) i znakova emocionalnog iskaza (afekt).Medu ovim opcenitijim skupinama, cetiri nemaju po-sebno razlucenih podskupina (sadržaj, dužina, deiksa, afekt);


unutar preostalih tri (hermeneutika, arhitektonika, tekst) upodskupine smo izdvojili oznake jezicne geste kao dijelavece cjeline, kao specificne komunikacijske strategije, ilispecificne jezicne forme.

Slika 19 ukazuje na važnu novinu u odnosu na našupolaznu kategorizaciju (gore, s. 199): to je »trokatna« hije-Supostojanje razlicitih

funkcija u istome iskazuposve je ocekivana pojava.Susrecemo je i na razinicitavog teksta: osnovnaintencija E u cijelostisvakako je docere – poucitizasadama kršcanskogživota – ali istovremeno imovere, pridobiti citaocaza takav život i odvratitiga od svega drugoga, kaoi delectare, uciniti to nadopadljiv nacin.

rarhizirana struktura s naznakama odnosa. Oznake svakeskupine mogu se kombinirati s oznakama bilo koje drugeskupine u istome redu, npr. neka oznaka skupine herme-neutika s nekom oznakom skupine dužina (takav slucaj umodelu susrecemo npr. u segmentima E5.12.19, E7.24.6,E7.29.7: interp kratko). Ta vrsta kombinacije signali-zira odnos suplementarnosti, obavještava da je segmentciji je sadržaj neko tumacenje oblikovan na poseban nacin(kratkim recenicnim clancima). Javljaju se, dakle, jedan uzdrugi i ucinak docere i ucinak delectare (iz njihove interak-cije nastaje nešto slicno jednostavnom stilu; nešto slicno,ali ne dovoljno da bismo segment oznacili kao plana; radise o stilskom medustupnju).

S druge strane, u istom se atributu mogu susrestii oznake razlicitih razina, poput kombinacije skupinaafekt i tekst/dio (E4.11.22, E5.1.14: retpit finis) ili tekst,tekst/strategija i tekst/dio (E3.24.1: linkprev propositio

incipit). Tada se radi o odnosu subalternacije – bilo ne-posredne (to je drugi slucaj, gdje zamjecujemo opcenitmetatekstualni iskaz sastavljen od povezivanja teksta svec recenim i najave teme koja ce biti raspravljena), biloposredne (naš prvi slucaj, gdje retoricko pitanje ima spe-cifican položaj u tekstu – nalazi se na kraju poglavlja). Toznaci da se npr. ucinak delectare ostvaruje razlicitim jezic-nim gestama (u drugom slucaju), odnosno da se ucinciniže razine delectare udružuju s ucincima više razine mo-vere.

Iz ovakve se strukture pocinje pomaljati stilski profilE kako je doživljen u našem polaznom citanju. Vidimoviše od cinjenice da su u tekstu prisutne tri retoricke in-tencije (docere, delectare, movere): vidimo na koji se nacinostvaruju. Docere u E ukljucuje obilje hermeneutickih


Movere

deiksa ti (67/100), vi (4/6), mi (24/34), ego (4/6), ego-autor (5/5),ego-Christus (1/1), danas (8/13)

afekt retpit (47/112), biblij (24/60), molitva (7/9), diatribe(13/14), apel (4/6), uzvik (2/2), uputa (6/8), opomena (5/6),igra-rijeci (3/3), hiperbola (1/5), propovijed (1/2),govor-citatima (1/1)

Delectaredužina kratko (77/115)

arhitektonika strategija anafora (12/18), poliptot (4/5), adnominatio (3/4),hijazam (2/5), anakolut (1/1), non-solum (1/1)

forma period (14/22), dvodjelno (66/98), trikolon (9/18),paralel (21/38), decrescendum (1/3),crescendum (13/27), asindet (2/2), parenteza (2/2),trodjelno-dvodjelno (1/3), homeoteleut (5/11),homeoteleut-rima (2/4)

tekst tekst (63/122), prelaz (11/13), link-prev (5/5), uvod (6/6)dio incipit (16/17), finis (66/73)strategija kontrast-gore (3/5), paralel-gore (3/9),

asindet-kao-gore (1/2)

Tablica 18: Druga kate-gorizacija oznaka stilskihvrijednosti. U zagradamaiza pojedine oznake na-veden je broj pojavnica ukombinacijama, te ukupanbroj pojavnica u modelu.


Doceresadržaj etimolog (9/13), leksik (8/10), lingvist (1/5),

agendum-vitandum (12/14), agenda (4/4), vitanda (2/2),nagrada (4/5), kazna (2/2), nagrada-kazna (2/2), realia (2/2),aluzija (1/2), exemplum-naturale (1/2)

hermeneutika interp (61/121), citat (113/188), citati (20/69),kontrast (35/47)dio conclusio (49/81), propositio (42/63), uvod

(6/6), commentum (4/10), teza (3/9), narratio(3/4), afterthought (2/2), rezime (1/1),citat-intro-aleg (1/1)

strategija aleg (95/212), metaf (50/78), simile (20/38),exemplum (44/97), exempla (20/79), utrumque (12/23),correlatio (4/4), parafraza (13/15), varijacija(1/1), rasprava (31/90), conciliatio (3/3),paradoks (3/9), analogia (2/8), gradatio (3/13),restriktivno (3/3), hipotetski (2/3), ex-negativo(1/1), generalizacija (1/1), aforizam (16/24),ironia (1/2), definicija (3/5), opis (3/3)

forma lista (50/89), quanto-magis (11/13), quanto-minus(1/1), sermocinatio (8/9), q-a (9/9), pitanje (3/3),odgovor (1/3), oponent (2/2), quid-multa-pit (2/2),erotema (1/1), quidni-pit (1/1), unde (1/1), aleg-cum(3/3), citat-cum (1/3), interp-sprijeda (2/3),Seneka (1/1)

Tablica 19: Druga kate-gorizacija oznaka stilskihvrijednosti, nastavak


postupaka – ali vrlo rijetko naraciju (za razliku od, naprimjer, Institucije ili Pedeset prica), nikad simbolizam ilimožda enigmu (Marulic nije mistik). Delectare funkcionirana razini recenice (dužine i organizacije clanaka), ali icitavog teksta, odnosno tekstualnih cjelina (tako se pos-tiže kohezija djela). Napokon, movere ukljucuje izazivanjeemocija – no za djelovanje na citaoca jednako je važnastrategija otklon od neutralnog treceg lica. Primjer govora s pozicije

Krista, E2.5.29 (pocetak ikraj segmenta naznacenisu dvjema kosim crtama):cum ipse Christus dicat:Quicunque fecerit uolunta-tem Patris mei qui in celisest, ipse meus frater, sororet mater est. // Quasidiceret: Is mihi in celestiregno erit coniunctissimus| atque arcta imprimiscognatione copulatus, quihic in exequendis Dei man-datis mihi proximus efficistuduerit. ut sit particepsChristi glorie, qui Christiprius extiterit obedientiecomes.//

Dosad su zapažanja ostala prilicno opcenita. Kon-kretnijim ce ih uciniti pogled na same oznake uvrštene upojedinu skupinu.

Vidimo tako da Maruliceva deiksa ukljucuje ne samoobracanje tebi ili vama, ne samo izjave u ime »mene«ili »nas«, vec i govor s izricite pozicije autora (»ja« kojese susrece drugdje u E je »genericko«, oznacava »bilokoga«), ali i s pozicije biblijskoga Krista (tada se radi ospecificnoj varijanti parafraze). Nadalje, u skupini emo-cionalno obojenih postupaka (afekt) nalaze se neki oce-kivani (retoricka pitanja, uzvici), ali i neki koje ne bismoodmah onamo svrstali: tek citanjem E naucili smo daje »biblijski nacin izražavanja« ondje uvijek povezan spovišenim patosom. – Zapazili smo i razlicite postupkeza razlicite stupnjeve afektivnosti. Primjerice, uputa jemnogo blaži nacin djelovanja na citaoca od šibanja porokau registru anticke dijatribe. – Napokon, pojedine od tihneocekivano afektivnih oznaka zapravo su upute na ti-pove tekstova (molitva, propovijed). Samo po sebi, ništane jamci da ce propovijed (kao žanr) biti afektivno obo-jena; no registar propovijedi u E uvijek znaci i afektivnost(isto vrijedi i za pojedine efekte koje bi retoricari smatralifigurama, kao što su igre rijecima i hiperbolicni iskazi).

Kategorija dužine recenice sadrži samo jednu oznaku;posebno smo uocavali samo kratke iskaze. Oni iznimnodugi nisu bili posebno zapažani niti posebno stilski obi-lježeni – ocito su se nalazili u takvoj konfiguraciji da jeuocljivije nešto drugo, a ne dužina.


Strategije arhitektonike prije svega su razne vrsteponavljanja (anafora, poliptot, adnominatio). Kako poka-zuju podaci o ucestalosti (u zagradama iza imena oznakeu tablici 18), medu oblicima recenicne strukture posebnoje zastupljena binarna organizacija clanaka, dikolon, doktrikolon za njim bitno zaostaje.

Oznake srednje razine u kategoriji tekst imaju jasnuorijentacijsku funkciju: one pokazuju »naprijed« ili »na-trag« (uvodom u novu temu, prelazom s jedne cjeline nadrugu, podsjecanjem na prethodno). Pritom su posebnoobilježeni, naravno, poceci i krajevi tekstualnih cjelina;u E je finis cešce bilježeno nego incipit, što znaci daje kraj poglavlja bitnije mjesto za posebno jezicno obli-kovanje, za delectare. A ako opce tekstualne vrijednostiosiguravaju koherenciju (eksplicitno signalizirajuci odnoseizmedu dijelova teksta), ucinci u skupini strategija

pojacavaju koheziju, semanticku povezanost teksta, uspos-tavljajuci odnos s prethodnim segmentom.

Najviše oznaka ulazi u skupinu docere. Važni su sa-Jedan smo specifican slucajegzempla – primjer uzet izprirode (E2.13.7, E6.19.33)– uvrstili ovamo, a ne uhermeneuticku skupinu,smatrajuci da je ono što gaposebno obilježava upravosadržaj.

držaji Maruliceve pouke prvenstveno govor o onome štotreba ciniti i o onome što treba izbjegavati (agendum-vitan-dum i sve varijante); s tim je u vezi i govor o nagradi, od-nosno kazni. Posebnu pažnju privlace lingvisticka tuma-cenja poput etimologija, te poganske ili biblijske starine(realia) i aluzije na druge tekstove.

Hermeneutika je, kako se vidi iz broja okupljenihoznaka, osnova citavog E. Valja zapaziti da se u tekstutumaci (da se uvjerava i dokazuje) prvenstveno citatima(dakako, ponekad su citati i predmet tumacenja); javljaju sei citati ulancani tzv. konkordiranjem, pri cemu se sljedecicitat kljucnim rijecima nadovezuje na prethodni, ujednoga objašnjavajuci. – Pri tumacenju biblijskih mjesta sre-dišnji je postupak E alegoreza; kombinacija citiranja ialegorijskog tumacenja (citat i aleg oznake su ucesta-lije i od oznaka razina stila plana i grandis) ono je štootkriva E kao svojevrsnu meta-knjigu, kao pouku za pri-mjenu rijeci Biblije pri tumacenju i oblikovanju vlastitogživota. I metafora je u takvoj knjizi više od pjesnickog


ukrasa, buduci da služi prvenstveno povecavanju jas-noce teze – povecavanju zornosti; obzirom da funkcionirana istom principu kao alegoreza (oznaceno i oznaciteljzbog neceg su poistovjeceni), u modelu ih je ponekadteško razgraniciti, teško je odluciti radi li se o metaforiili alegorezi. – Važan je hermeneuticki postupak još iobjašnjavanje pomocu primjera, jednog ili više (ovakvoobjašnjavanje osnova je drugog Maruliceva velikog djela,Institucije). – Dokazivanje ponekad inzistira na punini,na eksplicitnom izricanju obiju strana nekog procesa.82

82 Primjer za utrumque:». . . ut correptio ipsa etcorripientem commendet| et emendet peccantem«(E6.13.13)– Parafraza je, kao što vec znamo, Marulicev spisateljski

refleks; i u E je zapažena kao samostalan fenomen (dakle,nevezano uz neku drugu stilsku pojavu), osobito kodtumacenja biblijskih citata. – Napokon, hermeneutickestrategije ukljucuju i pojave slicne Lausbergovim »dijalek-tickim figurama«: jezicne geste koje osobito uocljivo služepojacavanju argumentacije »vlastite strane« u raspravi,bilo jednostavnim iznošenjem mogucih prigovora i od-govaranjem na njih (rasprava), bilo (katkad hipotetskim)

Kataloška nabrajanja kaoposebno obilježje udžbe-nika prepoznaje Zundel(1981, 75), konstatirajuciu istom dahu da takvihnabrajanja ima u njegovuistraživanom tekstu, Kvin-tilijanu, »manje nego štobi se ocekivalo u jednomudžbeniku. Kvintilijan je,cini se, izbjegavao takveneglamurozne tekstualneoblike.«

priznavanjem da bi i protivna strana mogla u necemu bitiu pravu (conciliatio).

Posebno zapažani dijelovi tumacenja jesu pocetak i kraj(slicno kao kod dijelova poglavlja): najava teme (bilježenas nekoliko oznaka: propositio, teza, uvod) i zakljucak(conclusio, jednom rezime). Katkad – no to je, pokazujufrekvencijski podaci, rjede – Marulic tumacenjima dodajei spekulativnije komentare (commentum, afterthought).

Najuocljivije formalno obilježje tumacenja – ono kojeE dijeli s didaktickim tekstovima udžbenickog tipa –jesu kataloška nabrajanja, oznacena kao lista. Grada secesto izlaže pomocu variranja pitanja i odgovora, uobi-cajenog nacina komunikacije izmedu ucitelja i ucenika(q-a, sermocinatio, pitanje, odgovor). Napokon, zapa-žen je niz jezicno specificnih nacina na koje se realizi-raju tumacenja: dokazi u obliku pitanja (quanto-magis,

Primjerom ilustrirajmokako izgleda citat-cum:»Beatus est qui cum psal-mista dicere potest: Concu-piuit anima mea desyderareiustificationes tuas in omnitempore« (E2.26.17). Pri-mjer za aleg-cum: »Horumprofecto que tibi propo-nimus modo, si memorfueris, iam cautior conten-tiorque factus | neque cumfiliis Heli carnes de cacaborapies, ne Deum offendaset morte mulcteris, nequecum Esau pro edulio lentisprimogenita tua uendes,ne patris benedictionemamittas. . . «

quanto-minus), zakljucci ili obrazloženja u obliku pita-nja (quidmulta-pit, quidni-pit), te alegoreza i citiranjeosobiti po upotrebi prijedloga cum (aleg-cum, citat-cum).


Vrijedi upozoriti i na dvije osebujnosti – segment ciji izrazpodsjeca na Senekin stil (E3.4.12, pritom oznacen i kaoaforizam) i dokazivanje u kojem interpretacija prethodicitiranju, odnosno navodenju primjera.

Model kao trag ucenja stila n

Izraðujuci sistematizaciju oznaka i njihovih od-nosa, trudili smo se uspostaviti konzistentan sustav,uvidajuci sve vrijeme nesavršenost i provizornost togsustava. Sistematizacija, naime, pociva na segmentima injihovim oznakama, a oboje je trag jednog citanja E, jednefaze ucenja stila toga teksta. Pogledati unatrag, pokušatirazvrstati skup oznaka i segmenata stvoren tim citanjemi ucenjem, znaci odmah otvoriti novi krug ucenja, citanjai modeliranja; poceti uocavati mjesta na kojima je mo-del nesavršen znaci upustiti se u reviziju i popravljanje.No ne samo da je proces modeliranja potencijalno be-skonacan (njegov je ideal model koji je u svemu identicanoriginalu, što se za sustav kompleksan poput teksta E ciniteško dostižnim) – novi nas krug modeliranja udaljava odneznanja s kojim smo u ucenje stila ušli, udaljavajuci nasujedno i od svih onih koji još nisu prošli kroz iskustvotakvog ucenja. Upravo je to, medutim, naša publika.

Odlucili smo iz tih razloga »zamrznuti« modeliranje ufazi refleksije o pocetnom citanju, o prvom krugu segmen-tiranja i oznacavanja. Za takvu refleksiju gore izneseniuvidi o jezicnim pojavama i njihovim konfiguracijama,koje u E profiliraju docere, delectare i movere, podjednakosu bitni kao ono što ce slijediti u ovome odjeljku: izvještajo ogranicenjima uvida na trenutacnom stupnju modeli-ranja. Vidjeli smo što smo o stilu E naucili, ovdje cemonaznaciti što bismo još morali nauciti.

Ogranicenja sustava koji cine segmenti, njihove oznakei hijerarhija tih oznaka postaju vidljiva obratimo li pažnju


na ucestalost oznaka, njihovu nomenklaturu i njihovekombinacije.

Ucestalost oznaka

Oznake stilskih pojava u E ne signaliziraju apsolutnoprisutnost oznacenih pojava u tekstu. Cinjenica da mo-del sadrži 212 segmenata oznacenih s aleg ne znaci dau E ima 212 alegoreza; ona znaci da smo prilikom cita-nja na 212 mjesta, u 212 segmenata, uocili alegorezu kaofenomen vrijedan samostalne oznake. Zapravo u 212 seg-Podatke o ucestalosti po-

jedine oznake u modelu iu kombinacijama unutaratributa tablica 18 navodisamo kao orijentir, kao po-moc za grubo razlikovanjeucestalosti zapažanja.

menata modela ništa nije interferiralo s alegorezom na tajnacin da bi »nadglasalo« njezin ucinak – kao što je za-pravo na 212 mjesta naše citanje bilo dovoljno kompetentnoda alegorezu zamijetimo (na primjer, alegoreza svakakoima i prije segmenta E1.3.6, u kojem se oznaka aleg javljaprvi put).

No, buduci da je prvo citanje ukazalo na nedvojbenuvažnost alegoreze – kako u E, gdje je broj segmenata oz-nacenih s aleg iznimno velik (cak i ako pretpostavimoda nije oznacena svaka alegoreza), tako i u citavu Ma-rulicevom opusu, pa i u šesnaestostoljetnoj religioznojmisli opcenito – možemo ovako zamisliti sljedeci stupanjistraživanja: citajuci iznova E, sada vec s povecanim sen-zibilitetom za alegorezu, sada vec provjeravajuci našeprvobitne segmente i oznake, naišavši na alegorijsko tu-macenje koje nije oznaceno s aleg, pitali bismo se: zašto seto dogodilo? Što je na takvom mjestu s alegorezom interfe-riralo? – Nadalje, posebnu bismo pažnju morali obratiti

Nije posve jasno niti koji jeretoricki status citata. Njih,naime, u Lausbergovojsistematizaciji uopce nema,barem ne na nacin koji jeod ranonovovjekovlja važnaargumentativna gesta;kod Lausberga se, kao diopraeexercitamenta, pojavljujuhrije (»poucne kratke aneg-dote koje mudar sadržajpredstavljaju kao životnustvarnost«, Lausberg (1960,536–537, § 1117)), ali ne i»navodenje dijela tudegteksta radi tumacenja iliargumentiranja«. Važnostcitata i citiranja u novovje-kovnom pisanom, odnosnotiskanom uvjeravanju ski-cira npr. Connors (1998,1999).

jezicnom ruhu alegoreze (kako to sugeriraju vec i oznakepoput aleg-cum). U novoj bi se verziji modela segmentis alegorezama tako dijelili na prethodno uocene i pret-hodno neuocene, kao i na podskupine prema obrascimaizraza.

Slicnu bismo reviziju morali poduzeti i za druge izra-zito ceste oznake, osobito za citat i exemplum.

model kao trag ucenja stila 217

S druge strane, nejasnim se pokazuje status rijetkihoznaka. Ako se segmenti oznaceni s aleg i citat u mo-delu broje u stotinama, što s oznakama koje se javljajudeset ili stotinu puta rjede?

Možemo zamisliti tri objašnjenja za nisku ucestalost.Možda se radi o pojavi koja je u tekstu zaista rijetka (go-vor u Kristovo ime, ego-Christus, mogao bi biti primjertako necega). Možda se radi o pojavi koja je stilski slabouocljiva, zato što je – kao što smo nagovijestili vec goreu slucaju alegoreze – »prigušuje« nešto drugo, bilo daje to drugo fenomen nadredene razine, kojemu je niskoucestala pojava subalternirana, ili da se radi o kombini-ranju s pojavom toliko stilski obilježenijom da može našrjedi fenomen potisnuti ne u drugi plan, nego sasvim upozadinu, u tek nesvjesno, ili podsvjesno percipiranje(trikolon bi mogao biti medu takvim pojavama). Na-pokon, moguce je i da se radi naprosto o loše odabranojoznaci, o hipotezi koja se pokazala netocnom: u nastavkucitanja, tijekom daljnje izgradnje stilske kompetencije,nešto se drugo nametnulo kao bolje rješenje. Preispitivanje ce biti po-

sebno važno za oznake kojesu u modelu hapaksi, kojese javljaju samo jednom.Od 136 oznaka-razlicnica(usp. gore 189) hapaksa je27 (20%) – približno ono-liko koliko ih se pojavljuje20 puta i više (takvih je 26,tj. 19%).

Za otkrivanje »suvišnih« oznaka, onih koje su is-tovremeno trag ucenja i znak razvoja citalacke kompe-tencije, važan su indikator i raspon i trajanje. U modeluzamjecujemo, naime, oznake »ogranicenog raspona«,one koje se javljaju u odredenom broju relativno bliskihsegmenata (popis u tablici 20), te oznake »ogranicenogtrajanja«, one kojima smo se prestali koristiti znatno prijekraja samog E. Obje bi skupine trebalo revidirati. Na-ime, ako nije rijec o hipotezama koje smo nakon nekogvremena napustili, onda se radi o izražajnom sredstvukoje autor primjenjuje samo u odredenom dijelu teksta. Tobi bio stilski vrlo znacajan uvid – no citanje opisa ovakoogranicenih oznaka cini nas vrlo sumnjicavima što se temogucnosti tice. Malo je vjerojatno da se takvih pojavanece naci i drugdje u E.


Nomenklatura i kombinacije

Rasporeðivanje oznaka u skupine pokazalo je i dabi neke od njih bilo korisno objediniti, ujedno pojed-nostavnjujuci repertoar oznaka. Primjerice, mogli bismoVelik udio u skupu oznaka

ima ne osobito diferen-cirano mark; drugi krugmodeliranja i citanje navišoj razini kompetencijesvakako bi smanjili ucesta-lost mark na korist drugih,diferenciranijih oznaka.

izjednaciti oznake propositio, uvod, teza (sve nave-dene podrazumijevaju istu jezicnu gestu, »tvrdnju kojutreba dokazati navedenu na pocetku dionice teksta«), ilioponent i sermocinatio (»sugovornik« je u E redovnoprotivnik), ili agendum-vitandum u kombinaciji s agenda,odnosno vitanda. S druge strane, vecoj bi razlucivostiunutar modela pomoglo razdvajanje kompleksnih »mno-žinskih« oznaka (citati, exempla) na pojedinacne, s timda takvi segmenti – kao iznimka u odnosu na našu pola-zišnu teoriju o oznacenom i neoznacenom – mogu nepo-sredno slijediti jedan iza drugog. Preciziranje bi oznaka,u konacnici, urodilo daljnjom sistematizacijom unutarnajnapucenijih skupina (afekt, arhitektonika-forma,hermeneutika-strategija, hermeneutika-forma), kojebismo mogli podijeliti na dodatne podskupine.

Hijerarhijski sustav oznaka, kako smo ga izložiligore, izostavlja aspekt potencijalno važan za upoznava-nje stilskog profila E: podatke o tome koje se oznake –i koje skupine – zaista kombiniraju s drugima, i kolikoucestalo. Podatke o kombinacijama nismo navodili iz dvaOno što je opisano na s. 204

i prikazano dijagramom naslici 19 jesu moguci odnosi.Medu stvarno postojecimkombinacijama oznakazajamceno nema nijednekoje se u sustav odnosa nebi uklapala. Ima, medutim,nerealiziranih kombinacija,»praznih kucica« u tablici.

razloga. Prvo, u ovoj fazi oznacavanja nizanje oznaka uistom atributu ne razlikuje »serijske« veze (kombinacijaaleg citat znaci da nakon alegorijskog tumacenja dolazicitat) od »paralelnih« (kombinacija interp aleg znacida je tumacenje oblikovano kao alegoreza). Drugo, vecsmo upozorili da oznake, osobito one rijetke, zahtijevajureviziju; neke bi trebalo objediniti, neke pak rašclanitiradi boljeg nijansiranja. Stil E bolje bismo profilirali koris-teci se tako revidiranim skupom oznaka. Napokon, kakobismo u potpunosti iskoristili spoznajni potencijal kom-biniranja, bilo bi najbolje da oznake unutar istog atributapovezujemo sustavno – to znaci, svuda gdje zapažamointerakciju više stilskih vrijednosti.

model kao trag ucenja stila 219

Tablica 20: Oznake ograni-cenog raspona i ogranice-nog trajanja

Oznake koje se javljaju susljednou ogranicenom rasponu teksta:apel »obracanje (fiktivnom) adresatu«, u E 2, pri

cemu od 6 pojavnica u 2.13 srecemo 4 (ovo je slicno»grozdu«, o kojem vidi niže): 2.3.7, 13.4, 13.12, 13.22,13.28, 25.14

propovijed »diskurz propovijedi«, oba puta u rasponuE 3.19–20: 3.19.1, 20.8

kratko-dugo »izmjena kratkih i dugih perioda«, obaputa u rasponu E 3.25–27: 3.25.18, 27.1

conciliatio »argument protivne strane biva iskori-šten za potvrdu vlastite teze«, sve 3 pojavnice u 7.26:7.26.14, 26.17, 26.20

nagrada-kazna »govor o nagradi i kazni«, oba puta urasponu E 7.27–29: 7.27.23, 29.17

Oznake »ogranicenog trajanja«,nestaju znatno prije kraja teksta:

paralel-gore »segment pokazuje paralelizam s prethod-nim«, svih 9 pojavnica unutar E 2.16–3.1: 2.16.6, 18.13,26.11, 26.25 – 3.1.8, 1.10, 1.12, 1.14, 1.15

diatribe »satirican, sarkastican, filozofski diskurz, ja-kog afektivnog naboja«, 14 pojavnica u knjigama E 2,4 i 5 (to je istovremeno i primjer »iznenadne ponovnepojave«): 2.10.20, 20.12, 22.2, 24.5, 24.7, 24.14, 24.22 –4.22.1, 22.4 – 5.17.31, 17.38, 19.45, 22.17, 25.10

incipit, »pocetak poglavlja ili cjeline«, 21 pojavnica,ucestalo u E 1, 2 i 3, potom samo jednom u E 5: 1.19.1,20.1, 21.1, 22.1, 23.1, 24.1, 26.1, 27.1, 28.1 – 2.1.1, 5.1, 7.1,11.1, 13.1, 16.1 – 3.1.1, 3.1, 10.1, 11.1, 23.1 – 5.16.1

Moguca stilistika Evandelistara n

Tražili smo pristup stilu, stilu jednog teksta, stilujednog novolatinskog teksta: teksta koji pripada drugojkulturi, drugom vremenu, drugom jeziku. Naša se si-tuacija osjetno razlikuje od vecine današnjih stilistickih

E je tekst vrlo prikladanza ucenje stila. Radi se,naime, o didaktickom djelu,o knjizi cija je svrha izrazitopersuazivna: ona svakimsvojim slovom želi uvjeriticitaoca, angažirati ga,pridobiti ga za nacin životai svjetonazor koji iznosi.Zato E nije i ne može bitineutralan poput udžbenikamatematike; Marulicev jetekst pristran i angažiranribar duša, ucitelj (ilitrener) koji snagom svoganagovora želi prenijetiucenika preko prepreka ibarikada, želi svladati svakiotpor na koji nailazi.

pristupa. Oni podrazumijevaju bliskost citaoca i teksta(zato se u slucaju antickih tekstova analize cesto pretva-raju u rekonstruiranje stajališta citatelja iz prošlosti).

Manjak bliskosti potaknuo nas je da upoznavanje stilaMaruliceva Evandelistara sagledamo kao ucenje tog stila,kao proces slican »prirodnom« usvajanju stranog jezika(usp. gore, s. 78): suocen s nizom neobicnih podataka,onaj tko uci formira hipoteze; neke se od njih potvrduju,a neke ne; tocne se interpretacije ustrojavaju u sustav kojionda nazivamo »kompetencijom«.

Naš je cilj tako postao pokretan, ili se udvostrucio.Trebalo je ne samo stvoriti predodžbu o stilu E, nego i onacinu na koji smo taj stil ucili. Može se ciniti da to vodiu frustraciju. Umjesto da zadovoljno izvijestimo »stil je Etakav i takav«, moramo priznati: »pokušali smo upoznatistil E, došli smo do te i te faze, zamijetili smo to i to što bidalje trebalo istražiti.«

Svoj smo put prema cilju otežali na još jedan nacin.

Lanac segmentiranja,uocavanja bitnih obilježja,etiketiranja i zakljucivanjana osnovi etiketa odgovaraproceduri jednostavnogstrojnog ucenja glazbenogastila, kako je prikazujeDannenberg (2010). Di-jagramsku usporedbuDannenbergove i našeprocedure vidi na slici20. Možemo, dakle, recida smo u susretu s teks-tom osim pozicije citaocazauzeli i poziciju stroja.

Umjesto da, slijedeci tradiciju humanistickih znanosti,izvještavamo o dojmovima stecenim nakon pomnogacitanja i koncentriranog razmišljanja, nižuci odrednice tihdojmova ilustrirane šacicom dobro odabranih primjera,pozivajuci citaoca da prihvati iznesene uvide kao pravila


koja vrijede za citav E – odlucili smo svoje upoznavanjestila prikazati racunalnim modelom. Taj se model sastojiod teksta samoga podijeljenog na arbitrarne segmentehomogene po stilskoj vrijednosti – i ta je homogenostarbitrarna, odnosno uvjetovana našim dojmom tijekomcitanja – te oznacena »etiketom«. Stoga je naš govor ostilu E istovremeno i govor o ucenju tog stila kako gabilježi racunalni model toga ucenja.

Klasificiranje stilova glazbene improvizacije

Zvuk // Obilježja // Klasi f ikator // Rezultat

Tekst // Segmentii oznake

// Klasi f ikacija // Rezultat

Stilisticki model EvandelistaraSlika 20: Dijagram tokaDannenbergova strojnogklasificiranja glazbenihstilova (gore) i izradestilistickog modela E(dolje).

Trostrukom smo se otuðenju – i od teksta, i od stila,i od sebe – izložili u nadi da ce prisilna objektivizacijajednog subjektivnog fenomena, prevodenje našeg doživ-ljaja stila u racunalno obradive zapise i oznake, uroditieksplicitnijim, dosljednijim i sveobuhvatnijim pristupomtome doživljaju.

Eksplicitnost je privlacna jer se dobar dio stilistickih

Dužina teksta, koja je uuobicajenom humanistic-kom istraživanju hendikep– poznato je da se analizestila najbolje izvode nakratkim tekstovima ili naodabranim odlomcima –za naš se koncept ucenjastila pokazala kao pred-nost: imali smo dovoljnoprostora da svaka stilis-ticka pretpostavka budevišestruko provjerena,da svaka hipoteticki re-levantna pojava dokažesvoju relevantnost (pojav-ljujuci se višekratno tijekomcitanja-obilježavanja).

interpretacija, osobito na vrlo ogranicenim podrucjimakao što je proucavanje jednog autora ili jednog teksta,temelji na implikacijama, na pretpostavkama koje seuzimaju »zdravo za gotovo« (u našem slucaju, recimo,pretpostavka da je poznavanje retoricke teorije, antickeili humanisticko-renesansne, dobra osnova za razumije-vanje novolatinskog stila). Dosljednost je važna iz istog

moguca stilistika 223

razloga iz kojeg i sveobuhvatnost: osim što pripada dru-goj kulturi, vremenu i jeziku, E je i izrazito dug tekst.Tocnost naših zapažanja, konzistentnost naših dojmova ipretpostavki, moramo provjeravati na razlicitim mjestimateksta – na udaljenosti od nekoliko stotina stranica, uzucestalost od nekoliko stotina pojavnica. Ili, formulirajucikomplementarnu hipotezu s pozicije ucenja stila: ako senaša percepcija stila mijenjala kako je naše citanje napre-dovalo – ta ce se mijena ocitovati kao nedosljednost (bilokao »ogranicena valjanost« pojedinih oznaka, bilo kao»konkurencija« više oznaka koje signaliziraju u biti slicnupojavu).

Valja upozoriti i na dva sporedna, ali nipošto bez-nacajna aspekta racunalnog modeliranja. Prvo, strojnocitljiva verzija znacajno olakšava i ubrzava manipuliranjeskupom od 156.000 rijeci koje cine E, kao i svim ozna-kama koje cine model našeg citanja. To znaci da su lakoizvedivi vrlo složeni eksperimenti – brojenja i preslagi-vanja koja bi s »analognim« tablicama ili karticama bilajednostavno preskupa, zahtijevajuci previše vremena zavrlo neizvjestan rezultat. Drugo, osnova našega modela Bili bismo sretni da naš

model E bude korišten,nadogradivan, mijenjan,kritiziran; smatramo, me-dutim, da je »otkrivanjesvih karata«, izlaganje bo-kova, i samo po sebi važaninterpretativni gambit. Nainternetu objavljen modelsvatko može pogledati ikontrolirati, svatko moževidjeti njegove nedostatkeili greške; cak i ako nitkoto zaista ne ucini, takva jeprovjera moguca. Svijest oprovjerljivosti cini osnovuovoga rada.

– xml datoteka koja sadrži tekst E i oznake segmenata –nije dio ove knjige, ali ipak je javno dostupna: to su namomogucili internet i racunala. Tako nešto nije uobicajenou humanistickim znanostima. Znanstvenici pišu mono-grafije, prireduju kriticka izdanja, katkad i komentirajutekstove (u hrvatskoj filologiji prilicno rijetko) – ali nestavljaju na uvid ukupnost svoje grade, sve svoje bilješke.Ono što obicno biva objavljeno jest sinegdoha, reprezen-tativni izbor (o tome svjedoci iznimnost forme Barthesoveknjige S/Z, »komentara s tezom« uz cijelu Balzacovu no-velu); jedina moguca provjera interpretacije u takvom jeslucaju povratak od interpretacije tekstu, vlastito pomnocitanje praceno više-manje improviziranom rekonstruk-cijom interpretatorova putovanja kroz djelo. Zahvaljujuciracunalima, nismo ograniceni na sinegdohu: možemoobjaviti sve – možemo svaki segment stilistickog modela


E, onako kako smo ga oblikovali, izložiti provjeri, tudimistraživanjima, tudim usavršavanjima.

Tekst smo, dakle, pretvorili u nešto drugo, neštonovo. Marulicevih 156.000 rijeci, 196 poglavlja, 7 knjigapreraspodijelili smo u 3373 segmenta razlicite dužine,a pravila citanja koja sugeriraju pisac i djelo – medita-tivno kretanje od poglavlja do poglavlja, po temama (ilimožda od citata do citata, po marginalnim bilješkama), iunutar poglavlja od recenice do recenice – zamijenili smovlastitim pravilom kretanja od segmenta do segmenta,koncentrirajuci se na stilske relevantnosti umjesto na onekršcansko-moralne. Izmijenili smo i svrhu Marulicevadjela. Umjesto da pustimo da na nas djeluje snaga nje-govog izraza i argumentacije, pokušavali smo doneklerašclaniti kompleksnost ucinaka iz kojih spomenuta snaganastaje. Kompleksnost smo u svome modelu rašclanjivaliKažemo »donekle«, jer je

malo vjerojatno da ce sekompleksnost književneumjetnine dati svesti na tri,cetiri ili deset sastavnica, ajednako je malo vjerojatnoi da ta kompleksnostproizlazi iskljucivo izonoga što citalac svjesnozapaža (ili: da citalaczapaža sve obrasce kojistvaraju kompleksnost).Kao u glazbi, »dojam« jerezultat ljudske sposobnostida integrira golem skupnezavisnih elemenata ujednu vrijednost.

najcešce na srednjem nivou – onome lokalnom, ali još ne»molekularnom«. Tako se nismo koncentrirali niti na stilE »u cjelini« (kao vecina dosadašnjih istraživaca), niti nafenomene ispod recenice ili surecenice; mjera naših stil-skih segmenata – odnosno, vecine njih – krece se negdjeoko stotinu rijeci, negdje izmedu jedne i pet Marulicevihrecenica.

Evaluaciju modela poceli smo od razlicitih nacinakombiniranja oznaka stilskih vrijednosti. Kombinacije

Napomenimo usput da su iugnježdivanje segmenata ipovezivanje više vrijednostiu atributima formalnipotencijali tei xml shemekojima implikacije još nisudokraja ispitane, kao štoni nacini primjene još nisusasvim razradeni.

signaliziraju interakciju razlicitih stilskih vrijednosti, is-tovremeno nam govoreci što je razlicito i što se s cimepovezuje.

Prvu smo vrstu kombiniranja nazvali ugnježdivanjem:stilski segmenti u sebi sadrže druge stilske segmente, kaomjestimicne izboje necega drugacijeg. Ovakva je proce-dura pomogla pri promišljanju što zapravo radimo – oz-nake segmenata »roditelja« prepoznavali smo kao pojavekompleksnije od onih oznacenih kod segmenata »djece«,pa nas je vec to usmjerilo prema organiziranju oznaka uhijerarhiju. Inace, ugnježdivanje ce najkorisnije biti kad


vec raspolažemo predefiniranim skupom oznaka i želimoprovjeriti hipoteze o njihovim medusobnim odnosima.Na ovom, manje-više eksperimentalnom stupnju ozna-cavanja, »gnijezdima« smo se koristili prvenstveno kaosignalima. Segmenti-djeca pomogli su nam da prepoz- »Isto, ali drugacije« os-

novno je nacelo variranja,stilskoga pristupa koji jeiznimno bitan kako za Ma-rulica, tako i za renesansuopcenito.

namo i interpretiramo pojave koje su »iste, ali drugacije«,situacije u kojima je osnovna argumentacijska strategija(poput egzempla) usložnjena dodavanjem razlicitih efekata,ili obradom grade koja je po necemu drugacija (poputstarozavjetnih primjera u odnosu na novozavjetne, ili pri-mjera iz Biblije u odnosu na one kasnije židovske povijestiili autorova vremena). Razmatrajuci gnijezda

segmenata vidjeli smo kakofunkcionira uzvišeni stil E,kako mu afektivnost dajesvojevrstan »zalet«. Slijedsegmenata doveo nas je pakdo boljeg razumijevanja ne-ukrašenog stila i njegovihrazlicitih stupnjeva.

Druga vrsta kombiniranja koju smo ispitivali bio jeslijed segmenata. Usporedujuci tekst podjednako dugihsegmenata s istim oznakama, zakljucili smo da poduda-ranje tih triju svojstava (slijed, oznake, dužina) može bitiindikator stilske slicnosti.

Napokon, razmatrali smo i kombinacije više stilskihoznaka u opisu istog segmenta. Takve kombinacije signa-liziraju dvoje. Prvo, možda bi razgranicavanje segmentamoglo biti revidirano – možda je podrucje djelovanjajedne oznake uže od podrucja djelovanja druge (tu bismomogli ugnijezditi novi segment), a možda se segmentmože i drugacije razdijeliti. Drugo, kombinacije oznakaupucuju na postojanje nijansi, razlicitih stupnjeva unutarjedne stilske razine: u izvjesnim slucajevima, figure kojesu same po sebi afektivne (retoricko pitanje, ironija) iliargumentativne (sermocinacija) ne mogu nadvladati opcidojam jednostavnog, neukrašenog stila. U zamišljenomtrokutu spektra stilova ili njihovih funkcija stilova (kao naslici 21) takve bismo varijante dictio plana smjestili neštobliže funkcijama movere, odnosno delectare.


movere

planaretpit

•

docere • delectare

planasermocinatio

Slika 21: Dva primjerasmještaja kombinacija uspektru stilova. U finije ka-libriranom modelu stilskabi vrijednost kombinacijabila sugerirana i udalje-nošcu tocaka od vrhovatrokuta.


Kombinacije oznaka unutar istog atributa potaklesu nas da uspostavimo hijerarhiju stilskih vrijednosti E.Hijerarhija je izgradena na odnosima komplementarnosti,subalternacije i suplementarnosti, pri cemu su skupinevrijednosti rasporedene u tri razine. Vrijednosti koje pri-padaju istoj skupini i istoj razini komplementarne su – toznaci da se u kombinacijama ne susrecu kao oznake istogstilskog segmenta (jedna bi drugu poništila, odnosno nad-jacala). Vrijednosti koje pripadaju povezanim skupinamarazlicitih razina u odnosu su subalternacije: kad se naduu istom atributu, jedne su kompleksnije i nadredene,druge jednostavnije i prvima podredene. Napokon, vri-jednosti koje pripadaju razlicitim skupinama istih razina,ili nepovezanim skupinama razlicitih razina, suplemen-tarne su, i mogu se slobodno medusobno kombinirati.

Hijerarhija stilskih vrijednosti, zajedno sa spek-trom stilova kakav smo naznacili gore, omogucava namda pocnemo rješavati krupan stilisticki problem – kakoustanoviti koja je funkcija pojedine figure. Naime, osta-nemo li samo na identificiranju figura (na sastavljanju»stilistickog kataloga«) – cak i ako se ogranicimo na onedominantne u pojedinom odjeljku, na one relevantne ili»stilotvorne« – necemo znati cemu figure zapravo služe(retoricko pitanje, mada nacelno afektivna figura, možebiti upotrijebljeno naprosto kao »malo jace obojeno« sred-stvo poucavanja), po cemu jesu ili nisu stilotvorne. S drugestrane, identificiramo li samo stilove, necemo znati pocemu se jedan razlikuje od drugog (što cemo kad re-toricko pitanje nademo i u dictio plana i u temperata i ugrandis?). Napokon, krenemo li popisivati i bilježiti isto-vremeno i dominantne figure i stilove, riskiramo da seizgubimo, da Gestalt citalackog dojma bude mravinjakomanalitickih detalja izoblicen do neizražajnosti.

U istovremenoj potrazi za funkcijama i obilježjima,za cjelinom i detaljima, pomaže cinjenica da se modelira-nje odvija u ciklusima, u fazama; iluzorno je ocekivati da


cemo kompleksnost zreloga, rafiniranog, polifonog jezic-nog stila u opsežnome tekstu savladati nadušak, jednimudarcem. Pomaže i racunalna obrada prikupljenih poda-taka, kao i okolnost da je racunalne podatke moguce vrlolako mijenjati (cak i kad se radi o mnogo njih).

Ohrabreni konceptom modeliranja, krenuli smo odprilicno neodredenih pojmova o razinama stila i pustilitekst da nas uci; dopustili smo meduigri naše pažnje inaše kompetencije (obje podliježu oscilacijama) da tekstnadograde nizom segmenata i oznaka. Zatim smo riznicutako prikupljenih podataka organizirali na nacin koji cenadvladati i neodredenost s jedne strane (svaku skupinucine tocno definirane oznake, i svatko može u svakomtrenutku iz teksta izdvojiti sve segmente u kojima se poje-dina oznaka javlja), i staticnost ili nekoherentnost s druge(odredili smo i nacela po kojima se vrijednosti okupljaju uskupine i tipove odnosa medu tim skupinama).

Mnogo toga nismo ucinili, i mnogo se puteva otvarapošto je jednom ucinjen pocetni korak i izraden prvimodel. I model i njegove postavke podliježu provjerii usavršavanju; procedura ceka da je primijene drugiznanstvenici, na druge tekstove; sami podaci prikupljenimodeliranjem – skup stilskih vrijednosti, odnosi medunjima, segmenti teksta kao podloga svega – spremnisu za daljnju upotrebu, za daljnje usporedbe i daljnjeucenje, kako u korpusu Marulicevih djela (latinskih ihrvatskih), tako i u korpusu hrvatskih latinista, evropske(i opcenito zapadne) novolatinske književnosti. Vrijednostmetode i njezin napredak izravno su proporcionalni brojuprimjena.

Naše je istraživanje nagovijestilo još dva kriticnamjesta novolatinske stilistike. Ako jezicna umjetnina nas-taje kroz meduigru inventio, dispositio i elocutio, kako tumeduigru prikazati? Pokazali smo kako odabir gradei njezin raspored utjecu na jezicno oblikovanje; sljedecije izazov ispitati mogu li sa svoje strane karakteristicne


strategije oblikovanja (karakteristicne za nekog autora,neku vrstu, neko razdoblje) utjecati na odabir i raspo-red grade. I naposljetku, u ovom smo radu razvili skupprocedura za opisivanje novolatinskog stila; jednako biprivlacno bilo naci procedure za prepoznavanje i generiranjestila, procedure za preoblike kojima cemo danu latinskurecenicu ili tekst moci uciniti »ne-marulicevskima«, »ne-humanistickim« – ili obratno. To je vec, medutim, novoputovanje, novi krug ucenja. Hoc monstrandum alio locodifferimus.


Primjer korektura E u izdanju 1516

Donosimo izvadak iz Consortijeva korektorskog do-datka »Errata | que recognito volumine deprehendimus Sicemendanda sunt« u mletackom izdanju E:

fol. 59 a fron(te) li(nea) 12. postil(la) 2. clypeus. li. 16.posti. mons Seir. 35. li. 20. erexierat pro erexerat li. 24.postil. Matth. 17. li. 26. postil. profundum .3. a ter(go) li.17. postil. ad Thimoth. 3.3.

fol. 60 a fron. li. 25. illectus deinde pro illectus. deinde. li.dicta peccatum peccatum pro peccatum | peccatum li. 31.notandum. li. 39. deseruirent pro deseuirent. a ter. li. 15.notandum. li. 32. iudicinm pro iudicium.

fol. 61. a fron. li. 34. muncdi pro mundi. li. 35. relitumpro relictum. a ter. li. s. ingesserittentatio pro ingesserittentatio.

fol. 62. a fronte. li. 6. viuimus declarat pro viuimus| declarat. li. 28. ab Ade pro Ab Ade. a tergo. li. 24.nisce(n)damus pro insendamus <inscendamus?>. li. 34.restringunt pro restinguat. li. 42. meliora si pro meliora |si.Marulus Spalatensis (1516, f. <153v>)

Consorti, dakle, upozorava po sljedecem obrascu: repro-ducira pogrešku, koja je otisnuta pro (umjesto) onoga štostoji u »arhetipu«. Errata ispravljaju uobicajene tiskarskeomaške u slovima i razdvajanju rijeci, ali i interpunkciju imarginalije.


Slika 22: Detalj folija 153vmletackog izdanja E iz1516, s Consortijevimispravkama (digitalizatSveucilišta u Zaragozi).


Kodna knjiga stilistickog modela E

Stilisticke su oznake u ovom popisu razvrstane pogrupama, potom abecedno (pri cemu se, preglednostiradi, ponovno navode i one iz grupa). Model sadržiukupno 133 oznake. XML datoteka s modelom

dostupna je preko internet-ske adrese ffzg.unizg.hr/

~njovanov/stilistika/.Najcešce oznake, distribuirane kroz citav tekst

1. Pocetni skup

1.1. mark: otklon od normalnog stila

1.2. normal: neobilježeni stil E (nije automatski i neobi-lježen stil u latinskom opcenito)

1.3. plana: dictio plana, jednostavan stil

1.4. grandis: uzvišeni stil

2. Argumentacija

2.1. alegoreza: alegorijsko tumacenje, otkrivanje dubljegsmisla (biblijske) slike ili situacije

2.2. citat: posebno uocljivo navodenje auctoritas, drugogteksta (najcešce Biblije)

2.3. exemplum: dokazivanje, odnosno nagovor, uspored-bom s povijesnom (najcešce biblijsko-povijesnom) iliopcevažecom res gesta

2.4. interpretacija: tumacenje na koji nacin citati (v.niže) potkrepljuju autorovu tezu

2.5. kontrast: suprotstavljanje situacija, iskaza ili dije-lova iskaza; antiteza, polarna opozicija

2.6. rasprava: okvir (kognitivna shema) rasprave, tj.dijalektickog razmatranja suprotnog stajališta

3. Afekt

retoricko pitanje: upitni iskaz izražava πάθος ilireljefnije istice tijek misli

ffzg.unizg.hr/~njovanov/stilistika/

ffzg.unizg.hr/~njovanov/stilistika/


4. Sadržaj

metafora: poistovjecivanje dvaju pojmova, ali bezpotankog objašnjavanja slicnosti (i zato suprotnoalegorezi)

5. Tekst

5.1. conclusio: završavanje jedne tematske cjeline (od-lomka); istovremeno osvježava pamcenje, rezimira iutjece na afekte

5.2. finis: metatekstualan iskaz na završetku poglavlja

5.3. link-prev: povezivanje s prethodnim poglavljem

5.4. propositio: navodenje teme o kojoj ce se govoriti,onoga što treba dokazati ili preispitati

5.5. tekst: tekst govori sam o sebi (metatekstualan is-kaz)

5.6. uvod: najava ili priprema za sljedeci odlomak /poglavlje

6. Izraz

6.1. biblijski: prepoznata shema »biblijskog nacinaizražavanja«, ali izvan (izrijekom identificiranog)citata

6.2. citati: nizanje više citata

6.3. dvodjelno: dvoclani iskaz (δίκωλος περίοδος)

6.4. exempla: nizanje više egzempla

6.5. kratko: kratka κῶλα ili recenice

6.6. lista: nabrajanje (enumeratio), nizanje više κῶλα iliκόμματα, kao koordiniranih dijelova cjeline

7. Deiksa

ti: pojacava se kontakt s publikom, bilo putem apos-trofiranja konkretnog adresata (citalac kao 2. l. sg.)ili putem okretanja od »normalne« publike drugimadresatima – najcešce »negativcima«


Jednokratne oznake

1. Jednokratne izvan kombinacija

1.1. anafora-prethodno: anafora na razini segmenata– raspon teksta je tolik da se anafora otkriva teknaknadno (E2.17.20)

1.2. citat-intro-aleg: citat kao uvod u alegorezu(E5.14.16)

1.3. citat-ponovo: ponavljanje netom citiranog (E3.20.5)

1.4. digressio: odstupanje od glavne teme (E2.24.19)

1.5. exemplum-fictum: primjer koji je izmišljen, odnosnoopcenit, a ne povijesni (E7.22.5)

1.6. filozofski: prepoznavanje sheme filozofskog di-skurza (E4.11.15)

1.7. paralel-citatu: autorski tekst cini paralelu biblij-skom navodu (E3.25.22)

1.8. percursio: pripovijedanje sažeto i zgusnuto donejasnoce (E6.2.12)

1.9. personifikacija: fictio personae: uvodenje stvari kojegovore (E3.2.6)

1.10. proverbium: poslovici slicno izražavanje (E6.12.18)

1.11. tetrakolon: cetverodjelni period, ili njegov dio(E3.6.19)

1.12. vi-citat: citat koji apostrofira 2. l. pl. (E6.11.11).

2. Jednokratne oznake unutar kombinacija

2.1. anakolut (incipit): sintakticki nepotpuno (2.16.1)

2.2. ego-Christus (mark interpretatio): govor expersona Christi kao posebna vrsta sermocinatio (2.5.29)

2.3. ex-negativo (dvodjelno): obrazac argumentacije:da nije a, ne bi bilo b (6.2.3)

2.4. generalizacija (kratko): opcenita ocjena (5.19.42)

2.5. govor-citatima (mark anafora): biblijski citati utudim ustima (4.7.10)


2.6. kazna (hipotetski): govor o onostranoj kazni(6.8.10)

2.7. non-solum (dvodjelno): ovaj veznik uvodi grada-ciju (7.30.16)

2.8. plana-natuknice (lista): natuknice (u popisu),jednostavan stil, dictio plana (7.28.4)

2.9. quanto-minus (mark retoricko-pitanje): ako a,tim manje b: dehortacija (7.25.37)

2.10. quidni-pit (mark): konektorom quidni naglašenoretoricko pitanje (2.19.6)

2.11. realia (normal opis): posebna evidentia: konkre-tan opis, nešto iz stvarnog svijeta (7.8.10)

2.12. rezime (mark): sažimanje recenoga (2.12.23)

2.13. Seneka (aforizam): prepoznavanje senekinskogstila (3.4.12)

2.14. unde (citati): argumentacija teze uvedena konek-torom unde (7.10.25)

2.15. varijacija (mark biblijski): ponavljanje pret-hodnog na drugi nacin (4.8.2)

Abecedni popis svih oznaka upotrijebljenih u modelu

Opisima oznaka koje nisu razvrstane u gornje grupe pri-družene su sigle prve klasifikacije: IZR = figure izraza,SADR = figure sadržaja, DISK = tip diskurza, TEKST = tek-stualno, DEIK = deiksa, KOMB = kombinacije. Dodatno sunaznacene oznake ogranicenog raspona (RASP), ograni-cenog trajanja (TRAJ), »grozdovi« (GRZD) i »povratnici«(POVR).

1. abstract: abstractum pro concreto, IZR. 2 pojavnice

2. adnominatio: tvorba iz istog korijena, IZR. 4 poj.

3. aforizam: pregnantno, dojmljivo, kratko, IZR. 24

4. afterthought: na kraju primetnuta opaska, IZR. 2

5. agenda: što treba ciniti; pozitivan pol para agenda-vitanda, SADR. 4


6. agendum-vitandum: što treba ciniti, što ne, SADR. 14

7. aleg: alegoreza: alegorijsko tumacenje, otkrivanjedubljeg smisla (biblijske) slike ili situacije. 212

8. aleg-cum: alegoreza s prijedlogom (significatum cumsignificante), KOMB. 3

9. aleg-naopako: prvo significatum, onda significans,KOMB. 4

10. aluzija: aluzija na opcepoznati tekst, SADR. 2

11. anafora: anafora, IZR. 18

12. anafora-prethodno: anafora na razini segmenata – ras-pon teksta je tolik da se anafora otkriva tek naknadno.1 (E2.17.20)

13. anakolut (incipit): sintakticki nepotpuno. 1 (2.16.1)

14. analogia: analogija; slicna poredbi, cf. i exemplum-naturale, SADR. 8

15. apel: »obracanje (fiktivnom) adresatu«, u E 2, pri cemuod 6 pojavnica u 2.13 srecemo 4: 2.3.7, 13.4, 13.12,13.22, 13.28, 25.14; DEIK, RASP. 6

16. asindet: nizanje κῶλα bez veznika, IZR. 2

17. asindet-kao-gore: asindet pod utjecajem prethodnoga,IZR.2

18. biblijski: prepoznata shema »biblijskog nacina iz-ražavanja«, ali izvan (izrijekom identificiranog) citata.60

19. citat-cum: »citat najavljen cum-frazom«, 3 pojavnice:2.26.17 – 7.10.20, 16.23; (cf. aleg-cum), KOMB, POVR. 3

20. citati: nizanje više citata 69

21. citat: posebno uocljivo navodenje auctoritas, drugogteksta (najcešce Biblije). 187

22. citat-intro-aleg: citat kao uvod u alegorezu (E5.14.16); 1

23. citat-iznebuha: navodenje biblijskog mjesta u oblikuupravnog govora, ali bez najave, KOMB. 2

24. citat-ponovo: ponavljanje netom citiranog (E3.20.5); 1

25. citat-skriven: neidentificiran, nenajavljen citat,KOMB. 4


26. commentum: »interpretacija u obliku autorova komen-tara«, od 10 pojavnica 8 je u E 7: 2.20.11 – 6.17.5 – 7.5.7,12.21, 13.13, 25.33, 25.34, 27.3, 27.5, 27.6; DISK, GRZD. 10

27. conciliatio: »argument protivne strane biva iskori-šten za vlastitu korist«, sve 3 pojavnice u 7.26: 7.26.14,26.17, 26.20; SADR, RASP. 3

28. conclusio: završavanje jedne tematske cjeline (od-lomka); istovremeno osvježava pamcenje – rezimira – iutjece na afekte. 81

29. correlatio: podvrsta paralelizma, IZR. 430. crescendum: cjelina u kojoj nešto raste, IZR. 2731. danas: vezano uz sadašnje stanje, hic et nunc, SADR. 1332. decrescendum: suprotno od crescendum: nešto se

smanjuje, IZR. 333. definicija: odredivanje nekog pojma, dictio plana,

DISK. 534. diatribe: »satirican, sarkastican, filozofski diskurz,

jakog afektivnog naboja«, 14 pojavnica u knjigama E 2,4 i 5 (to je istovremeno i primjer »iznenadne ponovnepojave«): 2.10.20, 20.12, 22.2, 24.5, 24.7, 24.14, 24.22 –4.22.1, 22.4 – 5.17.31, 17.38, 19.45, 22.17, 25.10; DISK,TRAJ. 14

35. digressio: odstupanje od glavne teme (E2.24.19); 136. dvodjelno: dvoclani iskaz (δίκωλος περίοδος). 9737. ego: »govor u 1. l. sg, ali ne s pozicije autora«, 5 po-

javnica, prvo u E 1.14, potom u 5.24, 6.1 i 7.23: 1.14.7 –5.24.8 – 6.1.3 – 7.23.1, 23.3; DEIK, POVR. 5

38. ego-autor: autor osobno istupa, DEIK. 539. ego-Christus (mark interpretatio): posebna vrsta

sermocinatio – govor ex persona Christi (2.5.29); 140. etimolog: etimologija, SADR. 1341. ex-negativo (dvodjelno): obrazac argumentacije: da

nije a, ne bi bilo b (6.2.3); 142. exempla: nizanje više egzempla. 7943. exemplum: dokazivanje, odnosno nagovor, uspored-

bom s povijesnom (najcešce biblijsko-povijesnom) iliopcevažecom res gesta 97


44. exemplum-fictum: primjer koji je izmišljen, odnosnoopcenit, a ne povijesni (E7.22.5); 1

45. exemplum-naturale: primjer iz prirode, SADR. 2

46. exemplum-universale: opci, nespecificirani primjer,SADR. 2

47. filozofski: prepoznavanje sheme filozofskog diskurza(E4.11.15); 1

48. finale: priprema završetka u velikom stilu, KOMB. 2

49. finis: metatekstualan iskaz na završetku poglavlja. 73

50. generalizacija (kratko): opcenita ocjena (5.19.42); 1

51. govor-citatima (mark anafora): biblijski citati utudim ustima (4.7.10); 1

52. gradatio: »postupno zakljucivanje: s a na b, s b na c, sc na d. . . «, 13 pojavnica, 2 u 2.26, 8 u knjizi 3 (od cega3 u 3.21): 2.26.20, 26.24 – 3.5.2, 13.5, 17.15, 21.1, 21.8,21.13, 24.34, 29.4 – 4.9.26 – 6.17.10 – 7.24.12; IZR, GRZD.13

53. grande: dictio grandis, uzvišeni stil. 127

54. hbaton: hiperbaton, IZR. 4

55. hijazam: chiasmus, IZR. 5

56. hiperbola: pretjerivanje, SADR. 5

57. hipotetski: tip interpretacije: »bolje bi bilo da. . . «,SADR. 3

58. homeoteleut: podudaranje završetaka, IZR. 11

59. homeoteleut-rima: ekstremno podudaranje, IZR. 4

60. igra-rijeci: igra rijeci, IZR. 3

61. incipit, »pocetak poglavlja ili cjeline«, 17 pojavnica,ucestalo u E 1, 2 i 3, potom samo jednom u E 5: 1.20.1,21.1, 23.1, 26.1, 27.1 – 2.1.1, 5.1, 7.1, 11.1, 13.1, 16.1 –3.1.1, 3.1, 10.1, 11.1, 23.1 – 5.16.1. TEKST, TRAJ. 17

62. interp: tumacenje na koji nacin citati potkrepljujuautorovu tezu. 121

63. interp-sprijeda: tumacenje prethodi citatu, KOMB. 3

64. ironia: ironicno, SADR. 2

65. kazna (hipotetski): govor o onostranoj kazni (6.8.10); 1


66. kontrast: suprotstavljanje situacija, iskaza ili dijelovaiskaza; antiteza, polarna opozicija. 47

67. kontrast-gore: suprotnost s prethodnim segmentom,IZR. 5

68. kratko: kratka κῶλα ili recenice. 115

69. kratko-dugo: »izmjena kratkih i dugih perioda«, obaputa u rasponu E 3.25–27: 3.25.18, 27.1; IZR, RASP. 2

70. leksik: dojmljiv izbor rijeci, IZR. 9

71. lingvist: lingvisticka interpretacija, DISK. 5

72. link-prev: povezivanje s prethodnim poglavljem. 5

73. lista: nabrajanje (enumeratio), nizanje više κῶλα iliκόμματα, kao koordiniranih dijelova cjeline. 89

74. mark: otklon od normalnog stila 843

75. metaf: metafora – poistovjecivanje dvaju pojmova, alibez potankog objašnjavanja slicnosti (i zato suprotnoalegorezi) 79

76. metaf-militia: »vojska kao element metafore«, od5 pojavnica 4 u E 3 (2 u 3.18), potom jednom u E 5:3.16.14, 18.3, 18.6, 23.23 – 5.5.3; SADR, POVR. 5

77. mi: govor u 1. l. pl, DEIK. 34

78. molitva: diskurz molitve, DISK. 9

79. nagrada: govor o (onostranoj) nagradi, SADR. 5

80. nagrada-kazna: »govor o nagradi i kazni«, oba puta urasponu E 7.27–29: 7.27.23, 29.17; KOMB, RASP. 2

81. narratio: pripovijedanje, DISK. 4

82. non-solum (dvodjelno): ovaj veznik uvodi gradaciju(7.30.16); 1

83. normal: neobilježeni stil E, hipotetska norma (nijeautomatski i neobilježen stil u latinskom opcenito). 659

84. odgovor: odgovor (i na retoricko pitanje!), DISK. 3

85. ograda: dopuštanje više interpretativnih rješenja,SADR. 2

86. opis: opis ili skica, DISK. 4

87. opomena: stroža pouka što treba raditi, slicna uputi,DISK. 6


88. oponent: govori protivnik u raspravi; javlja se uzrasprava: i sermocinatio, SADR. 2

89. paradoks: paradoksalna izjava, SADR. 9

90. parafraza: parafraza (biblijskog) teksta, IZR. 15

91. paralel: paralelizam, IZR. 38

92. paralel-citatu: autorski tekst cini paralelu biblijskomnavodu (E3.25.22); 1

93. paralel-gore: »segment pokazuje paralelizam s pret-hodnim«, svih 9 pojavnica izmedu E 2.16–3.1: 2.16.6,18.13, 26.11, 26.25 – 3.1.8, 1.10, 1.12, 1.14, 1.15; KOMB,TRAJ. 9

94. parenteza: napomena u zagradi, IZR. 2

95. percursio: pripovijedanje sažeto i zgusnuto do nejas-noce (E6.2.12); 1

96. period: period se istice dužinom ili strukturom, IZR. 22

97. personifikacija: fictio personae: uvodenje stvari kojegovore (E3.2.6); 1

98. pitanje: upit, formuliranje problema, DISK. 3

99. plana: dictio plana, jednostavan stil. 181

100. plana-natuknice (lista): natuknice (u popisu), jed-nostavan stil, dictio plana (7.28.4); 1

101. poliptot: poliptoton ili više njih, IZR. 4

102. prelaz: prelaz s jedne teme na drugu, TEKST. 13

103. propositio: navodenje teme o kojoj ce se govoriti,onoga što treba dokazati ili preispitati. 60

104. propovijed: »diskurz propovijedi«, oba puta u ras-ponu E 3.19–20: 3.19.1, 20.8; DISK, RASP. 2

105. proverbium: poslovici slicno izražavanje (E6.12.18); 1

106. Q-A: (pitanje-odgovor): pitanje i odgovor, DISK. 9

107. quanto-magis: ako a, tim / cim više b: ekshortacija,KOMB. 13

108. quanto-minus (mark retoricko-pitanje): ako a, timmanje b: dehortacija (7.25.37); 1

109. quid-multa-pit: frazom quid multa naglašeno pitanje,KOMB. 2


110. quidni-pit (mark): konektorom quidni naglašenoretoricko pitanje (2.19.6); 1

111. rasprava: prepoznavanje okvira (kognitivne sheme)rasprave, tj. dijalektickog razmatranja suprotnog stajali-šta. 90

112. realia (normal opis): posebna evidentia: konkretanopis, nešto iz stvarnog svijeta (7.8.10); 1

113. restriktivno: sužavanje važenja prethodne teze, preci-ziranje, SADR. 3

114. retpit: retoricko pitanje – upitni iskaz izražava πάθοςili reljefnije istice tijek misli. 112

115. rezime (mark): sažimanje recenoga (2.12.23); 1

116. Seneka (aforizam): prepoznavanje senekinskog stila,IZR. 1 (3.4.12)

117. sermocinatio: oponašanje razgovora, TEKST. 9

118. simile: poredba, SADR. 38

119. tekst: tekst govori sam o sebi (metatekstualan iskaz).122

120. tetrakolon: cetverodjelni period, ili njegov dio (E3.6.19); 1

121. teza: postavka koja ce dalje biti razradena, DISK. 9

122. ti: pojacavanje kontakta s publikom, bilo putem apos-trofiranja konkretnog adresata (citalac kao 2. l. sg.)ili putem okretanja od »normalne« publike drugimadresatima – najcešce »negativcima«. 100

123. trikolon: segment od tri dijela, IZR. 18

124. trodjelno-dvodjelno: kombinacija τρίκωλα i δίκωλα, 3

pojavnice: 1.1.14 – 4.12.7 – 5.2.3; IZR, POVR. 3

125. unde (citati): argumentacija teze uvedena konekto-rom unde (7.10.25); 1

126. uputa: pouka što treba raditi, slicna opomeni, DISK. 8

127. utrumque: i plus i minus, paralelizam ili antiteza,KOMB. 23

128. uvod: najava ili priprema za sljedeci odlomak / poglav-lje. 6

129. uzvik: uzvik, DISK. 2


130. varijacija (mark biblijski): ponavljanje prethod-nog na drugi nacin (4.8.2); 1

131. vi: apostrofiranje 2. l. pl, DEIK. 6

132. vi-citat: citat koji apostrofira 2. l. pl. (E6.11.11). 1

133. vitanda: negativni pol para agenda-vitanda, SADR. 2

Bibliografija

Michael von Albrecht, Meister römischer Prosa von Catobis Apuleius. Interpretationen, Francke, Tübingen - Basel,3. izdanje, 1995.

Derek Attridge, »Closing statement: Linguistics andpoetics in retrospect«, u The Stylistics Reader: FromRoman Jakobson to the Present, str. 36–53. Arnold, London,1996.

W. Ax, Probleme des Sprachstils als Gegenstand der La-teinischen Philologie, Georg Olms Verlag, Hildesheim,1976.

Bertil Axelson, Unpoetische Worter: ein Beitrag zur Ken-ntnis der lateinischen Dichtersprache, Skrifter utgivna avVetenskaps-societeten i Lund. Ohlsson – Gleerup, Lund,1945.

Krešimir Bagic, »Beletristicki stil: pokušaj odredenja«,Kolo: casopis Matice hrvatske, 6[7!](2), 5–16, 1997.

Roland Barthes, S/Z, Tel quel. Éd. du Seuil, Paris, 1970.

Mislav Benic, »Prozodija u Marulicevu epu Davidiasi Bunicevu epu De vita et gestis Christi«, ColloquiaMaruliana, 19, 163–182, 2009, URL hrcak.srce.hr/file/

78930.

Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene književne teorije,THEORIA. Matica hrvatska, Zagreb, 1997.

hrcak.srce.hr/file/78930

hrcak.srce.hr/file/78930


Richard Bradford, Stylistics, The New Critical Idiom.Routledge, London and New York, 1997.

Lou Burnard i Syd Bauman (ur.), TEI P5: Guidelinesfor Electronic Text Encoding and Interchange, poglavlje AGentle Introduction to XML, Text Encoding InitiativeConsortium, 2007, URL www.tei-c.org/release/doc/

tei-p5-doc/en/html/SG.html.

James V. Catano, Stylistics, Johns Hopkins UP, Baltimore,MD, 1997, URL www.press.jhu.edu/books/guide.

Ruggero Cattaneo, »Napomene o stilu MaruliceveInstitucije«, Colloquia Maruliana, 16, 49–61, 2007, URLhrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_

jezik=18261.

Ruggero Cattaneo, »O stilu i kulturnom znacenju Maru-liceve Poslanice papi Adrijanu VI.«, Colloquia Maruliana,17, 91–115, 2008, URL hrcak.srce.hr/index.php?show=

clanak&id_clanak_jezik=37657.

James Clark i Steve DeRose, XML path language (XPath)version 1.0. w3c recommendation 16 november 1999,internet, 1999, URL www.w3.org/TR/xpath/.

D. L. Clayman, »Trends and Issues in QuantitativeStylistics«, Transactions and Proceedings of the AmericanPhilological Association, 122, 385–930, 1992.

Robert J. Connors, »The Rhetoric of Citation Systems,Part I: The Development of Annotation Structures fromthe Renaissance to 1900«, Rhetoric Review, 17(1), pp.6–48, 1998, URL www.jstor.org/stable/465742.

Robert J. Connors, »The Rhetoric of Citation Sys-tems, Part II: Competing Epistemic Values in Cita-tion«, Rhetoric Review, 17(2), pp. 219–245, 1999, URLwww.jstor.org/stable/466152.

Guy Cook, Discourse and Literature, Oxford AppliedLinguistics. Oxford University Press, 1994.

www.tei-c.org/release/doc/tei-p5-doc/en/html/SG.html

www.tei-c.org/release/doc/tei-p5-doc/en/html/SG.html

www.press.jhu.edu/books/guide

hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=18261




www.w3.org/TR/xpath/

www.jstor.org/stable/465742


bibliografija 247

J. D’Amico, »The Progress of Renaissance Latin Prose:The Case of Apuleianism«, Renaissance Quarterly, 37(3),351–92, 1984.

Roger B. Dannenberg, »Style in Music«, u ShlomoArgamon, Shlomo Dubnov, i Kevin Burns (ur.), TheStructure of Style: Algorithmic Approaches to UnderstandingManner and Meaning, poglavlje 3, str. 45–57. Springer-Verlag, Berlin Heidelberg, 2010.

Julije Derossi, »U susret modernoj hrvatskoj stilistici«,Umjetnost rijeci, 16(2-3), 187–202, 1972.

Umberto Eco, Come si fa una tesi di laurea. Le materieumanistiche, Bompiani, Milano, 1977.

Umberto Eco, Lector in fabula: la cooperazione interpretativanei testi narrativi, V. Bompiani, Milano, 1979.

Elisabeth von Erdmann-Pandžic, »Zur Poetik von MarkoMarulic (I). Der geistige Schriftsinn: Allegorie und Typo-logie«, u Bratislav Lucin i Mirko Tomasovic (ur.), Col-loquia Maruliana IX. Radovi s medunarodnog skupa MarkoMarulic, hrvatski pjesnik i katolicki humanist: prijedlog zaEuropu treceg tisucljeca, Rim, 26–29. studenoga 1998. Split,19–20. travnja 1999., str. 315–327, Pontificium consiliumde cultura, Književni krug Split - Marulianum, Papinskihrvatski zavod sv. Jeronima, Split i Rim, 2000.

Dunja Fališevac, »Figura u epu (na primjeru Maruliceve“Judite”)«, u Živa Bencic i Dunja Fališevac (ur.), Tropii figure, str. 399–425, Zavod za znanost o književnosti,Zagreb, 1995.

Stanley E. Fish, »What is stylistics and why are theysaying such terrible things about it?«, u The StylisticsReader: From Roman Jakobson to the Present, str. 94–116.Arnold, London, 1996, pretisak rada iz 1973.

Ivo Frangeš, Nove stilisticke studije, Globus, Zagreb, 1986.


Catherine Fromilhague i Anne Sancier-Chateau, Intro-duction à l’analyse stylistique, 2. entièrement revue et corrigéeedition, Dunod, Paris, 1996.

Branimir Glavicic, »O jeziku i stilu Marulicevih Sta-rozavjetnih licnosti«, Radovi FF Zadar, 21-22, 89–105,1983.

Branimir Glavicic, »Uvodna rijec«, u Marko Marulic,Evandelistar = Marci Marvli Evangelistarivm. Preveo, ko-mentirao i latinski tekst priredio Branimir Glavicic, str. 9–11,Književni krug, Split, 1985.

Branimir Glavicic, »Marulicev “Evandelistar” kao knji-ževna umjetnina«, Mogucnosti, (4-5), 380–382, 1986a.

Branimir Glavicic, »Maruliceva latinska djela«, u MarkoMarulic, Pouke za cestit život s primjerima. Preveo i pro-tumacio Branimir Glavicic, str. XLI–L, Globus, Zagreb,1986b.

Branimir Glavicic, »Pogled u Marulicev latinski rjecnik«,u Vedran Gligo, Bratislav Lucin, i Mirko Tomasovic (ur.),Colloquia Maruliana IIII, sv. 4, str. 5–11, Književni krug,Split, 1995a.

Branimir Glavicic, »O Marulicevu figurativnom nacinuizražavanja (I)«, u Colloquia Maruliana V, sv. 4, str. 13–19,Književni krug Split, Marulianum, Split, 1995b.

Branimir Glavicic, Versifikacija hrvatskih latinista, Bi-blioteka znanstvenih djela, 113. Književni krug, Split,2001.

Veljko Gortan, »Predgovor«, u Marko Marulic Dalmatinac,Davidijada. Trece izdanje priredio i uvod napisao VeljkoGortan. Preveo i komentar sastavio Branimir Glavicic,Hrvatski latinisti, str. V–XVI, JAZU, Zagreb, 1974.

Harold C. Gotoff, Cicero’s Elegant Style. An Analysis of thePro Archia, University of Illinois Press, Urbana, Chicago,London, 1979.

bibliografija 249

Lowell C. Green, »The Bible in Sixteenth-Century Hu-manist Education«, Studies in the Renaissance, 19, pp.112–134, 1972, URL www.jstor.org/stable/2857089.

Thomas N. Habinek, The Colometry of Latin Prose, sv. 25,University of California publications: classical studies, Uni-versity of California Press, Berkeley and Los Angeles,1985.

Jon Hall, »Cicero to Lucceius (Fam. 5.12) in Its SocialContext: Valde Bella?«, Classical Philology, 93(4), 308–321,1998.

Susan Hockey, Is there a computer in this class?, inter-net, 1999, URL www.iath.virginia.edu/hcs/hockey.

html.

J. B. Hofmann, Lateinische Umgangssprache, Indogerma-nische Bibliothek. Carl Winters Universitätsbuchhand-lung, Heidelberg, 1926.

Johann Baptist Hofmann, La lingua d’uso latina, Testie manuali per l’insegnamento universitario del latino.Pàtron, Bologna, 3 izdanje, 1980, prvo izd. 1951.

Marijana Horvat, »Rjecotvorje u Marulicevu i Kaši-cevu prijevodu De imitatione Christi (na primjerimafilozofsko-teološkog leksika)«, Colloquia Maruliana, 20,255–263, 2011, URL hrcak.srce.hr/index.php?show=


Marijana Horvat i Sanja Peric Gavrancic, »Zapažanjao leksiku Maruliceva Naslidovan’ja – od latinskogaizvornika do hrvatskoga prijevoda«, Colloquia Maruliana,19, 223–234, 2010, URL hrcak.srce.hr/index.php?show=


Jozef IJsewijn i Dirk Sacré, Companion to Neo-Latin Stu-dies. Part II: Literary, linguistic, philological and editorialquestions, sv. 14, Supplementa humanistica Lovaniensia,Leuven University Press, Leuven, 1998.


www.iath.virginia.edu/hcs/hockey.html

www.iath.virginia.edu/hcs/hockey.html






Roman Jakobson, »Closing statement: Linguistics andpoetics«, u The Stylistics Reader: From Roman Jakobson tothe Present, str. 10–35. Arnold, London, 1996, pretisakrada iz 1960.

Roman Jakobson i Linda R Waugh, The sound shape oflanguage, Indiana University Press, Bloomington, 1979.

Neven Jovanovic, »Moja muza, Mnemozina: Iz kom-parativne konkordancije Davidijade, Otmice Kerbera iEpitalamija«, u Vedran Gligo, Bratislav Lucin, i MirkoTomasovic (ur.), Colloquia Maruliana VII, str. 75–94, Knji-ževni krug, Marulianum, Split, 1998.

Neven Jovanovic, »Paratekst i loci Biblici kao put odstila do tumacenja Maruliceva Evandelistara«, u BratislavLucin i Mirko Tomasovic (ur.), Colloquia Maruliana XII,str. 23–46, Književni krug Split, Marulianum, Split, 2003.

Neven Jovanovic, »Tipografske i tekstološke posebnostiMaruliceva Dijaloga o Herkulu«, u Bratislav Lucin iMirko Tomasovic (ur.), Colloquia Maruliana XIII, str. 67–88, Književni krug Split, Marulianum, Split, 2004.

Neven Jovanovic, »Tijelo alegoreze: jezicni izraz Tro-pologica Dauidiadis expositio«, u Colloquia MarulianaXIV, Književni krug, Marulianum, Split, 2005, URLwww.ffzg.hr/~njovanov/tropaleg/, u tisku.

Neven Jovanovic, »Marulic i laudationes urbium«,Colloquia Maruliana, 20, 141–163, 2011, URL hrcak.srce.

hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=100571.

Branko Jozic, »Bibliografija Colloquia Maruliana I–X(1992–2001)«, u Colloquia Maruliana X, str. 590–616,Književni krug, Split, 2001.

Branko Jozic, »Maruliceva demonologija«, ColloquiaMaruliana, 20, 227–236, 2011, URL hrcak.srce.hr/

index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=100619.

www.ffzg.hr/~njovanov/tropaleg/





bibliografija 251

Branko Jozic i Bratislav Lucin, Bibliografija Marka Maru-lica. Dio 1: Tiskana djela (1477–1997), Biblioteka Maruli-anum. Književni krug - Marulianum, Split, 1998.

Amir Kapetanovic, »Leksik Maruliceve Suzane«, Col-loquia Maruliana, 15, 15–25, 2006, URL hrcak.srce.hr/


Radoslav Katicic, »Problemi interpretacije književnihtekstova prošlosti«, Umjetnost rijeci, 4(1), 65–73, 1960a.

Radoslav Katicic, »Nauka o književnosti i lingvistika«,Umjetnost rijeci, 4(3-4), 1–11, 1960b.

Marina Katnic-Bakaršic, Stilistika, Ljiljan, Sarajevo, 2001.

Eugene Kintgen, »Reconstructing the Interpretive Con-ventions of Elizabethan Readers«, u Michael Toolan(ur.), Language, Text and Context: Essays in Stylistics, str.93–107. Routledge, London, 1992.

Ljiljana Kolenic, »Glagolski oblici u Marulicevim stiho-vima i prozi«, u Bratislav Lucin i Mirko Tomasovic (ur.),Colloquia Maruliana XII, str. 119–130, Književni krug,Marulianum, Split, 2003.

Johannes Kramer, »Geschichte der lateinischenSprache«, u Fritz Graf (ur.), Einleitung in die klassischePhilologie, str. 115–162. B.G. Teubner, Stuttgart und Leip-zig, 1997.

Ivan Kukuljevic Sakcinski, »Marko Marulic i njegovadoba«, u Pjesme Marka Marulica. Skupio Ivan Kukulje-vic Sakcinski, Stari pisci hrvatski, knj. I, str. I–LXXVII,JAZU, Zagreb, 1869.

Manfred Landfester, Einführung in die Stilistik der gri-echischen und lateinischen Literatursprachen. Mit einemBeitrag von Barbara Kühn über Formen des Prosarhyt-hmus., Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt,1997.




Richard A. Lanham, Analyzing Prose, Continuum Inter-national Publishing Group, London – New York, 2003.

Pierre Larthomas, Notions de stylistique générale, PressesUniversitaires de France, Paris, 1998.

Roger Lathuillère, »La quête de la stylistique«, XVIIesiècle, 38(152), 279–288, 1986.

Heinrich Lausberg, Handbuch der literarischen Rhetorik,Max Hueber, München, 1960.

A. D. Leeman, Orationis ratio. The stylistic theories andpractice of the Roman orators historians and philosophers,Adolf M. Hakkert, Amsterdam, 1963.

Bono Vl. Lekic, »Život i djelo Marka Marulica«, Dobripastir, 24(1-4), 147–191, 1974.

William T. Littlewood, Foreign and Second LanguageLearning. Language-acquisition research and its implicationsfor the classroom, Cambridge Language Teaching Library.Cambridge University Press, 1998.

Bratislav Lucin, »Marulicev Hercules moralisatus: o ale-goriji u Dijalogu o Herkulu«, u Vedran Gligo, BratislavLucin, i Mirko Tomasovic (ur.), Colloquia Maruliana II, str.122–124, Književni krug, Split, 1993.

Bratislav Lucin, »O marginalnim bilješkama u Juditi«, uVedran Gligo, Bratislav Lucin, i Mirko Tomasovic (ur.),Colloquia Maruliana V, str. 31–56, Književni krug, Split,1996.

Bratislav Lucin, Genericke i stilske znacajke propovijediMarka Marulica o Kristovu posljednjem sudu: magistarskirad, Sveucilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb,1998.

Bratislav Lucin, »Moc rijeci ili klasik za trece tisucljece«,u Marko Marulic, Duhom do zvijezda, str. 5–28. Mozaikknjiga, Zagreb, 2001.

bibliografija 253

Bratislav Lucin, »O ovom izdanju i o jeziku Marulicevihlatinskih stihova«, u Latinski stihovi, str. 9–42. Književnikrug, Split, 2005.

Bratislav Lucin, »Marul, Katul i Trogirski kodeks Pe-tronija (Codex Parisiensis Lat. 7989 olim Traguriensis)«,Colloquia Maruliana, 16(5-44), 2007, URL hrcak.srce.hr/


Bratislav Lucin, Jedan model humanisticke recepcije klasicneantike: In epigrammata priscorum commentarius Marka Ma-rulica: doktorski rad, Sveucilište u Zagrebu, Filozofskifakultet, Zagreb, 2011, Prilog: Marci Maruli In epigram-mata priscorum commentarius: str. 284-407.

Smiljka Malinar, »Marulicanske atribucijske aporije:Život blaženoga svetoga Ivana Karstitela«, u Od Marulicado Marina, str. 145–206. Ex Libris, Zagreb, 2002a.

Smiljka Malinar, »Maruliceva hrvatska proza«, u Bra-tislav Lucin i Mirko Tomasovic (ur.), Colloquia MarulianaXI, str. 269–322, Književni krug, Marulianum, Split,2002b.

Smiljka Malinar, Od Marulica do Marina, Ex Libris,Zagreb, 2002c.

Dragica Malic, »Zašto tzv. Marulicev molitvenik nijeMarulicev«, Colloquia Maruliana, 13, 5–19, 2004, URLhrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_

jezik=12126.

Dragica Malic, »Marulic i crkvenoslavenska tradicija«,Colloquia Maruliana, 18, 161–206, 2009, URL hrcak.srce.


Dragica Malic, »Zašto Margarita nije Maruliceva?«,Colloquia Maruliana, 19, 185–218, 2010, URL hrcak.srce.


Dragica Malic, »Odjeci najstarije hrvatske pjesmarice uMarulicevim stihovima«, Colloquia Maruliana, 20, 75–102,










2011, URL hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_

clanak_jezik=100513.

Miroslav Marcovich, M. Maruli Davidiadis libri XIV. Ecodice Taurinensi in lucem protulit Miroslavus Marcovich,poglavlje Prologo, str. XIII–XVII, Direccion de cultura dela Universidad de los Andes, Merida, Venezuela, 1957.

J. Marouzeau, Traité de stylistique appliquée au latin, LesBelles Lettres, Paris, 1935.

Marko Marulic, Evandelistar = Marci Marvli Evangelis-tarivm. Preveo, komentirao i latinski tekst priredio BranimirGlavicic, Sabrana djela Marka Marulica. Opera omnia.Knjiga cetvrta, svezak treci. Književni krug, Split, 1985.

Marko Marulic, Latinska manja djela II., Sabrana djelaMarka Marulica = Opera omnia. Književni krug, Split,2011.

Marcus Marulus Spalatensis, Evangelistarium, Industriaac summa diligentia Francisci de consortibus lucensis(...) in edibus Iacobi leuci (...) Impensis vero Melchiorissesse, Venetiis, 1516, URL roble.unizar.es/record=

b1552399~S6*spi, Digitalizat Sveucilišta u Zaragozi.Signatura: General-Fondo Antiguo G-67-38.

Gregor Maurach, Lateinische Dichtersprache, Wissenschaf-tliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1995.

Gregor Maurach, Methoden der Latinistik: ein Lehrbuchzum Selbstunterricht, Wissenschaftliche Buchgesellschaft,Darmstadt, 1998.

Willard McCarty, Literary and mechanical thinking: aposition paper on the boundaries of computer-assistedliterary analysis, Center for Medieval and RenaissanceStudies, UCLA, November 1995, URL www.kcl.ac.uk/

humanities/cch/wlm/essays/lit/.

Willard McCarty, Digitising is questioning, or else.,internet, 2008, URL staff.cch.kcl.ac.uk/~wmccarty/

essays/McCarty,Digitisingisquestioning.pdf.



roble.unizar.es/record=b1552399~S6*spi

roble.unizar.es/record=b1552399~S6*spi

www.kcl.ac.uk/humanities/cch/wlm/essays/lit/

www.kcl.ac.uk/humanities/cch/wlm/essays/lit/

staff.cch.kcl.ac.uk/~wmccarty/essays/McCarty, Digitising is questioning.pdf

staff.cch.kcl.ac.uk/~wmccarty/essays/McCarty, Digitising is questioning.pdf

bibliografija 255

Jerome McGann, Radiant textuality. Literature after theworld wide web, PALGRAVE, New York, 2004.

Hermann Menge, Lehrbuch der Lateinischen Syntax undSemantik. Völlig neu bearbeitet von Thorsten Burkard undMarkus Schauer, Wissenschaftliche Buchgesellschaft,Darmstadt, 2000.

Celica Milovanovic-Barham, »Three Levels of Stylein Augustine of Hippo and Gregory of Nazianzus«,Rhetorica, XI(1), 1–25, 1993.

Milena Minkova i Terence Tunberg, Readings & Exercisesin Latin Prose Composition, Focus Publishing/R. PullinsCo., 2004.

Christine Mohrmann, »Saint Augustine and the "Elo-quentia"«, u Études sur le latin des chrétiens, sv. 1, str.351–370. Edizioni di storia e letteratura, Roma, 1961a,pretisak clanka iz 1947.

Christine Mohrmann, »Le latin médiéval«, u Étudessur le latin des chrétiens, str. 181–232. Edizioni di storia eletteratura, 1961b, pretisak clanka iz 1958.

Christine Mohrmann, »L’étude du grec et du latin del’antiquité chrétienne. Passé, présent, avenir.«, u Étudessur le latin des chrétiens IV, sv. 4, str. 91–110. Edizioni distoria e letteratura, Roma, 1977, pretisak clanka iz 1973.

Georges Molinié, La stylistique, Presses Universitaires deFrance, Paris, 3, corrigée izdanje, 2001.

Georges Molinié, Stilistika, Ceres, Zagreb, 2002, Prijevoddjela La stylistique (Que sais-je, 1997).

Edward P. Morris, »A Science of Style«, Transactionsand Proceedings of the American Philological Association, 46,103–118, 1915, URL www.jstor.org/stable/282937.

Karl Friedrich von Nägelsbach, Lateinische Stilistik,Konrad Geiger, Nürnberg, 9. izdanje, 1905.



Dag Ludvig Norberg, Manuel pratique de latin médiéval,A. et J. Picard, Paris, 1968, URL books.google.com/

books?id=T15iAAAAMAAJ.

Eduard Norden, Die antike Kunstprosa. Von VI. Jahrhun-dert v. Chr. bis in die Zeit der Renaissance, B.G. Teubner,Leipzig und Berlin, 1909.

Darko Novakovic, »Maruliceva "Davidijada" kao prica«,Latina et Graeca, 28, 5–16, 1986.

Darko Novakovic, »Genericki kontekst MaruliceveInstitucije«, u Marko Marulic, Institucija (II. dio), str. 9–31,Književni krug, Split, 1987.

Darko Novakovic, »Maruliceve "Starozavjetne licnosti"i anticka biografska tradicija«, u Nikola Batušic (ur.),Dani Hvarskog kazališta (15): Marko Marulic, str. 176–192,Književni krug, Split, 1989.

Darko Novakovic, »Stilska dimenzija figura u antickojretorickoj tradiciji«, u Živa Bencic i Dunja Fališevac (ur.),Tropi i figure, str. 11–51, Zavod za znanost o književnosti,Zagreb, 1995.

Darko Novakovic, »Zašto nam je važan Marulicev Re-pertorij?«, Colloquia Maruliana, 7, 9–24, Travanj 1998,URL hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_

clanak_jezik=14560.

Darko Novakovic, »Marulicevi glasgowski stihovi«,u Marko Marulic, Glasgowski stihovi. Preveo i priredioDarko Novakovic, str. 253–270, Matica hrvatska, Zagreb,1999a.

Darko Novakovic, »Božicevic i Marulic: Jesmo li seprerano odrekli važnoga svjedoka?«, u Bratislav Lucini Mirko Tomasovic (ur.), Colloquia Maruliana VIII, sv. 10,str. 47–64, Književni krug, Marulianum, Split, 1999b.

Darko Novakovic, »La Davidiade di Marulic e gli epiciprotomedievali latini«, u Bratislav Lucin i Mirko Toma-

books.google.com/books?id=T15iAAAAMAAJ

books.google.com/books?id=T15iAAAAMAAJ



bibliografija 257

sovic (ur.), Colloquia Maruliana IX, sv. 10, str. 205–218,Književni krug, Marulianum, Split, 2001.

Darko Novakovic, »Svetac sa sretnog dalmatinskog žala:Marulicev Životopis sv. Jeronima«, u Marko Marulic,Latinska manja djela II., str. 11–39. Književni krug, Split,2011a.

Darko Novakovic, »Glava nam je svima on: Marulicevaposlanica Hadrijanu VI.«, u Marko Marulic, Latinskamanja djela II., str. 229–244. Književni krug, Split, 2011b.

Anne M. O’Donnell, »Rhetoric and Style in Erasmus’"Enchiridion militis Christiani"«, Studies in Philology,77(1), pp. 26–49, 1980, URL www.jstor.org/stable/

4174027.

Mark Olsen, »Signs, Symbols and Discourses: A NewDirection for Computer-aided Literature Studies.«, Com-puters and the Humanities, 27(5–6), 1993.

Miroslav Palameta, »Maruliceva Tropologija u svje-tlu patristicke alegoreze (I.)«, Colloquia Maruliana, 14,127–162, 2005, URL hrcak.srce.hr/index.php?show=


Miroslav Palameta, »Maruliceva Tropologija u svjetlupatristicke alegoreze (II.)«, Colloquia Maruliana, 15,81–119, 2006, URL hrcak.srce.hr/index.php?show=


Miroslav Palameta, »Maruliceva Tropologija u svjetlupatristicke alegoreze (III.)«, Colloquia Maruliana, 16,131–162, 2007, URL hrcak.srce.hr/index.php?show=


Miroslav Palameta, »Maruliceva Tropologija u svjetlupatristicke alegoreze (IV.)«, Colloquia Maruliana, 17,247–285, 2008, URL hrcak.srce.hr/index.php?show=













Zvonko Pandžic, Nepoznata proza Marka Marulica: onovootkrivenim i novoatribuiranim hrvatskim rukopisima,Tusculanae Ed., Zagreb, 2009.

Dirk Panhuis, »Word Order, Genre, Adstratum: ThePlace of the Verb in Caesar’s Topographical Excursus«,Glotta, 59(3-4), 295–308, 1981.

Dirk Panhuis, »Topic Shift and Other Discourse Fun-ctions of Passives in Latin Narratives«, Glotta, 62(3-4),232–240, 1984.

Svetozar Petrovic, Priroda kritike, Liber - Izdanja institutaza znanost o književnosti, Zagreb, 1972.

Harm Pinkster, »Wolfram Ax: Probleme der Sprachstilsals Gegenstand der Lateinischen Philologie. Hildesheim/ New York: Olms 1976. X, 304 S. (Beitr. zur Altertum-swiss. 1.)«, Gnomon, 52(8), 780–782, 1980, (recenzija).

Heinrich F. Plett, »Modernizing Classical Rhetoric«,Logo. Revista de Retórica y Teoría de la Comunicación, 1(1),125–132, Enero 2001, URL www.asociacion-logo.org/

revista-logo.htm.

Franz Posset, »Open Letter of a Croatian Lay Theologianto a "German" Pope: Marko Marulic to Adrian VI«,Colloquia Maruliana, 18, 135–157, 2009, URL hrcak.srce.


Franz Posset, »The Illustrated Biblia cum comento fromthe Library of the Father of Croatian Literature, withSamples of his Marginalia«, Colloquia Maruliana, 19,141–158, 2010, URL hrcak.srce.hr/index.php?show=


Krunoslav Pranjic, Jezik i književno djelo, školska knjiga,Zagreb, 1968.

Ružica Pšihistal, »Znacenjsko i retoricko-argumentacijsko ustrojstvo Marulicevih “Parabola”«,u Colloquia Maruliana X, str. 137–166, Književni krug,Split, 2001.

www.asociacion-logo.org/revista-logo.htm

www.asociacion-logo.org/revista-logo.htm





bibliografija 259

Ružica Pšihistal, »Razvijene usporedbe u Juditi: o Ma-rulicevim prilikama«, Colloquia Maruliana, 17, 157–187,2008, URL hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_

clanak_jezik=37663.

Stephen J. Ramsay, Unnatural Language: Algorithmic Mo-dels of Reading and Interpretation, PhD thesis, Universityof Virginia, 2002.

Allen H. Renear, Text Encoding, poglavlje 17., Blackwell,2004, URL www.digitalhumanities.org/companion.

W. Richter, »Tacitus als Stilist. Ein Kapitel philologischerForschungsgeschichte«, u Politik und literarische Kunst imWerk des Tacitus, Altsprachliche Unterricht XIV, Beih. I,str. 111–128. Klett, Stuttgart, 1999.

M. Riffaterre, »Criteria for Style Analysis«, Word, 15,154–74, 1959.

Petar Runje, »O ranim izdanjima Evandelistara i Institu-cije«, u Vedran Gligo, Bratislav Lucin, i Mirko Tomasovic(ur.), Colloquia Maruliana III, str. 93–98, Književni krug,Split, 1992.

Daniel Sheerin, »Christian and Biblical Latin«, u F.A.C.Mantello i A.G. Rigg (ur.), Medieval Latin: An Introduc-tion and Bibliographical Guide, str. 137–156, The CatholicUniversity of America Press, Washington, D.C., 1996.

Josip Silic, »Znanstveni stil hrvatskoga standardnogjezika«, Kolo, 6(2), 397–415, 1997.

Josip Silic, Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, Disput,Zagreb, 2006.

Petar Skok, »O stilu Maruliceve Judite«, u Zbornik MarkaMarulica, str. 167–241, JAZU, Zagreb, 1950.

Bernhard Sowinski, Stilistik. Stiltheorien und Stilanalysen,Metzler, Stuttgart, 2. izdanje, 1999.



www.digitalhumanities.org/companion


Leo Spitzer, Wortkunst und Sprachwissenschaft (Stilisticae linguistica), Universale Laterza. M. Hüber, München,1928.

Gorana Stepanic, »Quinquaginta parabolae: tipologijapovršinskih narativnih struktura«, u Bratislav Lucini Mirko Tomasovic (ur.), Colloquia Maruliana IX. Radovis medunarodnog skupa Marko Marulic, hrvatski pjesnik ikatolicki humanist: prijedlog za Europu treceg tisucljeca,Rim, 26–29. studenoga 1998. Split, 19–20. travnja 1999., str.419–430, Pontificium consilium de cultura, Književnikrug Split - Marulianum, Papinski hrvatski zavod sv.Jeronima, Split - Rim, 2000.

Peter Stockwell, Cognitive Poetics. An introduction, Ro-utledge, London and New York, 2002.

Diana Stolac, »Sintaktostilisticki pristup Marulicevoj Ju-diti«, u Bratislav Lucin i Mirko Tomasovic (ur.), ColloquiaMaruliana XI, str. 235–250, Književni krug, Marulianum,Split, 2002.

Peter Stotz, Die lateinische Sprache im Mittelalter,1994, URL www.unizh.ch/mls/mittellatein.html,neobjavljeni njemacki izvornik teksta "Le sorti del latinonel medioevo", u Lo spazio letterario del medioevo, 1: Ilmedioevo latino, Direttori: Guglielmo Cavallo, ClaudioLeonardi, Enrico Menestò, vol. II: La circolazione deltesto, Roma 1994, s. 153–190.

Peter Stotz, Handbuch zur lateinischen Sprache des Mittelal-ters, sv. 4, poglavlje Formenlehre, Syntax und Stilistik, C.H. Beck’sche Verlagsbuchhandlung, München, 1998.

Drago Šimundža, »Opci pristup Marulicevu Evande-listaru«, u Marko Marulic, Evandelistar = Marci MarvliEvangelistarivm. Preveo, komentirao i latinski tekst priredioBranimir Glavicic, str. 13–40, Književni krug, Split, 1985.

Drago Šimundža, »Literarne znacajke Maruliceva Evan-delistara«, u Nikola (et al.) Batušic (ur.), Dani Hvarskog

www.unizh.ch/mls/mittellatein.html

bibliografija 261

kazališta (15): Marko Marulic, str. 193–211, Književni krug,Split, 1989.

Drago Šimundža, »Estetsko i eticko jedinstvo u Maru-licevim djelima«, u Colloquia Maruliana X, str. 11–28,Književni krug, Split, 2001.

Lovro Škopljanac, »Još o pravilnostima ’Judite’«, Repu-blika, 67(7–8), 8–19, 2011.

Zdenko Škreb, »Pjesnicki jezik i prošlost«, Jezik, 4(8),97–103, 1958.

Milivoj Šrepel, »O Marulicu«, u Rad JAZU, knj. 146, sv.146, str. 154–220, Zagreb, 1901.

Marko Tadic, Jezicne tehnologije i hrvatski jezik, Ex libris,Zagreb, 2003.

Mirko Tomasovic, Marko Marulic Marul: monografija,Erasmus naklada, Književni krug — Marulianum, ZAZ-NOK, Zagreb – Split, 1999.

Janko Tomic, Hrvatska stilistika, D. Albrecht,Zagreb, 1875, URL www.archive.org/details/

hrvatskastilist00tomigoog.

Michael Toolan, »Stylistics and its discontents; or, get-ting off the Fish ’hook’«, u The Stylistics Reader: FromRoman Jakobson to the Present, str. 117–135. Arnold, Lon-don, /1990/ 1996.

Branko Tošovic, Funkcionalni stilovi, BibliotekaLingvistika-poetika. Svjetlost, Sarajevo, 1988.

E. C. Traugott i M. L. Pratt, Linguistics for Students ofLiterature, Harcourt Brace Jovanovitch, New York, 1980.

T. Tunberg, »The Cursus in L. Valla«, HumanisticaLovaniensia, 41, 104–133, 1992.

Josip Užarevic, »“Umjetnost rijeci”: književnost i jezik«,Umjetnost rijeci, 30(4), 289–321, 1986.

www.archive.org/details/hrvatskastilist00tomigoog

www.archive.org/details/hrvatskastilist00tomigoog


Lorenzo Valla, De linguae latinae elegantia / Laurentii Val-lensis: ad Ioannem Tortellium Aretinum per me M. NicolaumIenson Venetiis opus feliciter impressum est. M.CCCC.LXXI/ ed. Santiago López Moreda, Grammatica Humanistica.Serie Textos. Universidad de Extremadura, Cáceres,1999.

Michael von Albrecht, Cicero’s style: a synopsis, Brill,Leiden; Boston, 2003.

Josip Voncina, »Jezicno interpretiranje starih književnihtekstova«, Radovi zavoda za slavensku filologiju, 14, 53–68,1976.

Branko Vuletic, »Stilistika Petra Guberine«, Umjetnostrijeci, 44(1), 47–62, 2000.

Jean Jacques Weber (ur.), The Stylistics Reader: FromRoman Jakobson to the present, Arnold, London, 1996.

L. P. Wilkinson, Golden Latin artistry, University Press,Cambridge, 1963.

Joseph M. Williams, Style: toward clarity and grace, TheUniversity of Chicago Press, Chicago and London, 1990.

Matthew Williams, The relationship between sound and con-tent in Latin poetry, PhD thesis, University of Adelaide,2004, URL digital.library.adelaide.edu.au/dspace/

handle/2440/37945.

Andrea Zlatar, Maruliceva Davidijada: Epska tehnika ibiblijski predložak u Marulicevu spjevu Davidias, NumberKnjiga XII in Biblioteka Latina et Graeca: Radovi. Latinaet Graeca, Zagreb, 1991.

Andrea Zlatar, »Transformacije hagiografske matrice uMarulicevu djelu De institutione bene beateque vivendi perexempla sanctorum«, u Colloquia Maruliana X, str. 77–86,Književni krug, Split, 2001.

digital.library.adelaide.edu.au/dspace/handle/2440/37945

digital.library.adelaide.edu.au/dspace/handle/2440/37945

bibliografija 263

Eckart Zundel, Lehrstil und rhetorischer Stil in Quinti-lians institutio oratoria: Untersuchungen zur Form einesLehrbuchs, Haag und Herchen, Frankfurt/Main, 1981.


Bilješka o piscu

Neven Jovanovic roden je 1968. u Zagrebu. Klasicnu fi-lologiju studirao je na Filozofskom fakultetu Sveucilištau Zagrebu, gdje je diplomirao (1993), magistrirao (1998)i doktorirao (2005). Od 1994. radi na istom fakultetu,na Katedri za latinski jezik i rimsku književnost u Od-sjeku za klasicnu filologiju. Teme njegova znanstvenograda jesu hrvatska novolatinska književnost i digitalnahumanistika. Za Maruliceva Opera omnia koja objavljujeKnjiževni krug Split priredio je kriticko izdanje RegumDelmatie atque Croatie gesta u svesku Latinska manja djela II.Osmislio je i uredio digitalnu zbirku Croatiae auctores La-tini (ffzg.unizg.hr/klafil/croala). Autor je knjige esejaNoga filologa (2006). Za kazališne je izvedbe preveo Euri-pidove drame Heraklo i Alkestida (Zagreb, 2004), EshilovuOrestiju (Dubrovacke ljetne igre, 2006), Plautova Amfitru-ona (Sisak, 2008). Živi u zagrebackom naselju Špansko.

ffzg.unizg.hr/klafil/croala

Sadržaj

I. Stilistika 11

Kratka povijest opce stilistike 13

Stil, broj i kompjuteri 31

Historijska stilistika 37

Latinska stilistika 45

Stilistika varijanata latinskog 63

Polazišta stilistickog istraživanja 73

II. Stilisticki model Evandelistara 83

Stilistika i Marulic 87

Stilistika i Evandelistar 119

Tekst Evandelistara 127

Model citanja stila 143

III. Evaluacija modela 151

Korpus na korpusu 155

Stilske vrijednosti segmenata 189


Model kao trag ucenja stila 215

Moguca stilistika 221

Bibliografija 245

Documents

Stilističko čitanje Marulićeva Evanđelistaradarhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/1883/1/11jovanovic-stcitmar.pdf · No jednom pokrenut proces traganja – ... historijska stilistika