AUSTRIJA

PU

d

Ya

Qa

+ *)h

D ==sF

o

FN R. SUGOSL AV IJA

DUBR{

gsl DRZNVNA GRANIcA --- - ' GRANICA NARODNIH RE'-- ---- - GRANTCA AU TONo/t4Nf

SLOVEN

LJIIBLJANA

OGULIN

SENJ

o

P:' ,

ADAR

"OAKOVO

RAJEYO

1

a

--f4

. i r \ ( L t ( l \A i\ " \

' t os / tAET ' :

!\'.- )A r)Dr --a. tq

- -/l\.i .-

'*",. -- i' "':,.,

T*t t - *

i \$qp: {f,,'

'\..J" TIT0GRAD

nrrF{

t +

?r / : .

:y '19 .( i t MAK ONIJA

) BtfKA *l l. - l

0BLASfl -:Z

I

trfr,s

/ \

u easr DESETGoDTSNJTcE osLo'BoDENJA

1945 1955

I

ETNOGRAFS'KI MU BG

R E D A K C I I A I Z L O Z B N E G R A D E I T U M A C A :

KATICA BOSKOVICPAULA GABRICBLAZENA MOHACEK. SZENCZIJELKA RIBARIC

O V I T A K I C R T E Z I :

MELITA BOSNJAK

F O T O G R A F I I A :

ANTUN FUIS

OVA KNJIGA IZLAZI U ENGLESKOM

IZDANTU SA SKRACENIM UVODOM

S A D R Z A J

Uvod

Eksponati

Panonska nizinaSjeverna FlrvatskaNarodna noinja sjeverne HrvatskeHrvatska PosavinaNarodna no5nja Hrvatske PosavineSlavonijaNarodna no5nja SlavonijeBaranjaNo5nja podravske Baranje

Hrvatska 86No5nia sela Peroj u Istri 93Noinja otoka Paga 97

Jadransko primorie ro4I Istra ro8

.t . ( Otok Krk rr3

Dubrovnik r24Narodna no5nia dubrovaCke okolice r28Konavli 43N a r o d n a n o 5 n i a K o n a v a l a . . . r 3 8

Dinarske planine r5rTursko-orijentalna no5nja 16oLjetni stanovi dinarskih stoEara . 163Narodna nolnja dinarske oblasti 166Kordun i Lika r72Zapadna- Bosna . r78Cetinska Kraiina r83Zatriiebad r88

Napomene r93

strana

7

r3

r5r725444859667779

CrteZi u tekstu prikazuju uzorke sa fragmenata starinskog tekstila iz Slavonije u tehnikama bijelogveza i tkanog prebora, medusobno kombiniranim. To je bio ukras naroCne noinje i folklornog tek-stila osamnaestog ili najkasnije prvih decenifa devetnaestog stolje6a. Nekoliko desetaka ovakvih fragme-nata, danas u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebn, potiede iz zbirke Milka Cepeliia, koji ih je ve6kao starinske sakupio u osamdesetim godinama proSlog stolje6a u svom rodnom slavonskom zavidaju.

Muzejska izlo|ba Etnografskog muzeia u Zagtebu, koju obja5njuje ovaj tumad, u prvom

ie svom oUiiku postavljena io5 god. r95r., a zatim u nekoliko navrata nadopuniavana, te je

god. 1955. postigla tako definitivno rje5enje, da je se moZe smatrati stalnom kroz izvjesno

vriieme toliko, koliko se uop6e izlaganie malog diiela muzeiskog inventara smatra stalnim'

No i ovako izlotena grada taii obia5nienje, Sto pomo6u Zive riiedi u samim zbirkama, Sto

posredstvom Stampanog rumada ili vodida. Ali dok i sama izloLba i njeno usmeno tumadenje

iraju kratko i brzo ih se zaboravlja, Stampano slovo ima trajnu vriiednost pa tako nadZivliuje

predmet svog razlaganja. To nas je ponukalo da obja5nienje o izloZenoi gradi ne damo na

nadin uobidajenog muzejskog vodida, u kom bi redom bili nabrojeni i imenovani izlozeni

predmeti i teme. Ovakav ie rad naime veoma bliz opasnosti da mnogima dosadi: poznavaocu

oUif"n je muzeiski vodid suvi5an, a kod ostalih posietilaca, a ti su u ve6ini, nizanje specifidnih

naziva i suhoparnih podataka izazivlie sumoran doiam malo korisnog, 6ak suvi5nog posla'

Sirok krul posjetilaca naseg muzeja, od kojih su mnogi trajni prijatelii ove na5e bogate i

lijepe ustanove, veoma je raznolik. Dok usmeno tumadenie lako prilagodimo slu5ateliu, ma tko

on bio, - Stampana rijed u isto vrijeme mora voditi brigu o onom strudnom ili naudnom rad-

niku, stranom i doma6em, koiem pogled roni duboko u poriieklo na5eg folklora, jednako tako

kao i onom srednjo5kolcu, koji nam se obrada pitaniem, Sto li su to 'rtoke od tri oke<, kakvi

su to rpo2i pozlaieni< i jo5 mnogo tog nerazumliivog, 5to susre6e u svom Skolskom radu' a

Bto danabnjem pokoljenju ne daie ni5ta vi5e osim poetskog zvuka. Ovaj na5 tumad nastoji

zadovoljiti obje strane, pa Sirokim rasponom obuhvata poneka zanimljiva pitania iz na5e kul-

turne ba5tine, no bez namjere da dade sistematski prikaz etnografske grade ili da se pretopi

u neke vrsri etnografski prirutnik. Zato ie u niem obraden mali dio na5e cjelokupne etno-

grafske grade - upravo onoliko, koliko u nevelikom izboru prikazuje na5a dana5nia postava.

i po nadinu, koiim su gva pitanja obradena, obra6amo se Sirem krugu posietilaca, pa je

naudni aparat sveden na najmanju mjeru.

No osim prvenstvene zadate da obiasni izloienu gradu, ovaj tumad poku5ava dati aktu-

alan odgovor na pitanje, 5to je uop6e etnografska grada, koii ie njen sadrzai i idejni smisao,

i' dalje, dosljedno tomu, koju ulogu treba da vr5e etnografski muzeii u na$oj sredini' Danas

se kod nas o ovim pitanjima iuiu dva miSljenia, dvije nepomirljivo suprotne krainosti' Jedni,

to su oni, koji svoj pogled veLu uz romantidan rLazor o sviietu' gledaiu u etnografskoj gracli

dokaz o narodnom prastvaralaStvu, a u reprezentativnim, likovno pozitivnim folklornim

predmetima autohtono narodno blago. Oni neutiesno Lale za tim, Sto im Eizta srurina nestaje

ispred odiju i sentimentalnim marom nastoje kako bi folklorne predlo5ke vje5tadki prenijeli

u na5 suvremeni Zivot, Sto bi prema njihovu mi5lienju na5oi danaSnjici imalo dati pravi na-

rodni znaiaj. Drugi opet u folkloru vide jedino znak na5e kulturne zaostalosti i nemilice goneiz Livota i najmanji trag folklornog naslijeda. Osobito oni napredni pojedinci, koji su samiponikli i odrasli u sredini, Sto jo5 Zivi folklornim Zivotnim stilom, nakon Sto su poprimilisuvremene gradanske navike, odridu se svega onog, Sto su usisali majdinim mlijekom, kao daSto brZe i Sto potpunije Zele u sebi samima izbrisati uspomenu na sredinu, koja ih ie rodila.Cjelokupni kompleks na5e folklorne ba5tine, po njihovu mi5ljenfu, samo je ostatak kulturnezaostalosti, Sto je posljedica ranijih historijskih dogadaja, a Sto sve treba odbaciti i uiednaditiZivot s ostalim civiliziranim sviietom u svim navikama. Upravo u tom leZi dru5tveno pro-tivurjedje. Osnovna razlika izmedu onih naroda, koji su svoj uspon doZivjeli u teZi5tu povi-jesnog zbivanja i onih bezimenih, utonulih u nepoznati tok pro5lih vremena) ogleda se unjihovu odnosu prema vlastitoj pro5losti. Historijski narodi proZivljavaju svoj viiek svijesnoi osvr6u se na svoju problost sa Zeljom da je upoznaju do dna. Oni je ne kriju ni onda,kad je pro5lost crnom gordinom ispisivala povijesne stranice, jer se upravo u najteZem rvanjus objektivnim te5ko6ama mjeri ulog, Sto ga je pojedini narod unio u izgradnju op6e kulturnezajednice. Ovako promatrajuii proSlost svog naroda, ne moZe se na5a dana5nia etnografijasuglasiti ni s iednim od dva navedena pogleda, - ni s onim, koji folklornu ba5tinu precjenjuje,a ni s onim, koji ie netragom briSe.

Kao sve grane kulturne povijesti i etnografija je u traZenfu naudne istine slobodna odunaprijed spremljenih teorija. Ona svoju problematiku proudava na osnovu vlastitih izvora,a upravo to je sama etnografska grada, dakle sav onaj materijalni inventar, koji je sada5niostzatekla kao karakteristidan posjed naj5irih narodnih masa, uslovljen dru5tvenim i ekonomskimodnosima ranijeg historijskog razvoia. Prekinur'Si s nazorom, koji etnografski objekt promatrastatiaki kao svr5eno djelo, a da kraj tog ne pita za zakone dru5tvenog razvoja, o kojim je

zakonima ovisilo oblikovanje odredenog materiialnog inventara, mi danas na ovom sektoruna5e povijesti traZimo novi put, po kojem etnografska grada sama po sebi, sami materiialnipredmeti, progovaraju kao vjerodostojan povijesni izvor. Kao i ostali nepisani spomenici takoi etnografska grada sluZi da pomodu nje osvijetlimo mnoga pitanja iz na5e pro5losti, i toupravo iz onog zbivanja, o kome pisani izvori iedva govore. Iz zbivanja u krugu pozadinskogpuka, iz pokreta onih bezimenih pokoljenja, Sto ih pisani izvori kriju pod tankom pokoricomvladaju6ih dru5tvenih klasa, progovorit 6e naoko neznatni svakodnevni predmeti etnograf-skog sadrZaja. Reklo bi se, da se u tom poslu problemi i metoda rada na5eg podrudja do-diruju s prehistorijom. U ovom povest iemo se za miSljenjem prehistoridara Pittionia, pokojemu su doista prehistorija i etnografija dvije grane jednog te istog stabla kulturne histo-rije. Po njemu obje discipline proudavaju kompleks agrafidnih kultura, tek se u tom posluprehistorija sluZi predmetima arheolo5kih nalaza, dok etnografiji sluZi recentna grada, sadu-vana do danas ili do nedavna u Zivotnoj funkciji. Ovako promatrana, etnografska gradadobiva u suprotnosti s oba izloLena stanovi5ta, nov aktualan sadrlaj, pa prema ovomu miniti Zalimo, Sto je iz Zivota nestaje, niti je s prezirom odbacujemo kao suvi5nu i bezvrijednu.Pod ovakvim vidom etnografski predmet dobiva punu vrijednost naudnog instrumenta i kul-turnog spomenika.

Dosadilo je vei govoriti o tom, kako etnografska grada iz dana u dan nestaje iz Livota.Temeljita Zivotna promjena, Sto je na5a zemlja proLivljava u svim pa i u najzabitnijim kraje-vima, na5a narodna revolucija i izgradnja socijalizma izazivlju dalekoseZne promjene, u ko-

iima nema viSe opstanka ba5tinjenim Zivotnim oblicima. Oslobadanje novih proizvodnih

snaga, otvaranie novih privrednih mogu6nosti do kraja obradunavaju s prastarim proiz-

vodnim odnosima, koji su u nekim na5im kraievima u okamenjenim oblicima doprli do u

sadaSnjost jo5 iz samog osvita kulturnog Zivota. Opravdani zahtjev za podizanjem Zivotne

osnovice, za dostignu6em suvremenih tekovina bez traga briSe zaostalost, koju nam je te5ka

pro5lost ostavila u ba5tinu. IJ ovom pobjedonosnom naporu nema vi5e mjesta ni rezidualnim

kulturnim oblicima, ni ustajalom Zivotu, po kome se folklor kao slika posebnog svojevrsnog

Zivotnog stila saduvao u sada5njos'ti. No upravo zbog ovih naglih i dubokih promjena u

Zivotu cjelokupnog naroda, pred na5om etnografijom stoji duZnost da Sto brZe i Sto svestra-

nije utvrdi, pobiljeZi, prikupi i obradi etnografsku gradu kao rjedito svjedodanstvo ranijeg

zbivanja.

Upravo zbog toga;Sto ovakav pogled na etnografsku gradu u na5oj iavnosti nije ni

dovoljno poznat ni usvojen, nama 6e mnogi stavljati prigovore. Neki ie naii, da u na5em

tumadenju etnografske grade nema uobidajenih pohvala narodnom blagu ni jadanja zbog

njegova nestajanja. Drugi opet bit 6e nezadovoljni tim Sto se i suvi5e desto navode one

Zivotne navike, s kojima je do nedavna bio povezan razvoj etnografske grade, i koje su do

same dana5njice bile odludne u Zivotu Sirokih slojeva naroda. Tako na pr. govoredi o Zenskoj

narodnoi no5nji desto spominiemo polazak Zena i djevojaka u crkvu, o Sto 6e se neki spotaknuti.

No treba pomisliti na to, da mi ne opisujemo dana5njicu naSeg narodnog iivota, nego pro-

Slost, a to dinimo i onda, kad je ta pro5lost svojim posljednjim izdancima urasla u zbivanje

sada5njosti. Zivot obradunava s pojavama pro5losti, ali nauka mora voditi raduna o tom, koji

su i kakvog su poriiekla oni momenti, Sto su bili odludni u zbivanju narodnih masa sve do

nedavna. Na sve religije i crkve, koje su do nas doprle, neke io5 uvijek Zivotno snaZne, adruge samo u tragovima, mi gledamo jednakim pogledom pa s ravnomjernom objektivnostitumadimo jednako tako drevne poganske obidaje, ponikle iz straha pred prirodnim silama u

doba, kad je dovjek jo5 vitalno ovisio o prirodi oko sebe, kao i ono djelovanje, Sto su ga

stolje6ima vr5ile razlidite vojujuie crkve i kroz to mnogu znatajnu crtu kao Zig utisnule u

narodni otgarizam. Kad bismo brisali ove oznake, kad bismo ih hotice pre5udivali i prikri-

vali, mi bismo se sami li5ili mjerila, koiim 6e jedinim bududa pokoljenja odmjeriti onaj

mo6ni korak, Sto ga ostvarujemo upravo mi, dana5nje na5e revolucionarno pokoljenje, u od-nosu prema svem starom, zaostalom, no zadanom po neumitnoj historijskoj zakonitosti.

Zapravo je ovakav odnos prema vlastitoj kulturnoj ba5tini u nas vei ostvaren na cjelo-

kupnom historijskom podrudju. Novina na5eg pogleda leZi jedino u tom, Sto isto gradanskopravo, Sto ga uZivaju svi pisani i materijalni povijesni spomenici, traZimo i za etnografskugradu. Da navedemo uporedbu moLda i suviSe pojednostavljenu, no potrebnu. Nikom nepada na pamet traLii, da se uni5ti na pr. Radovanov portal s tvrdnjom, da je to djelo, koje

nosi dubok Zig mradnog srednjeg vijeka. Obratno od tog, svatko u tom spomeniku gleda

dokaz na5eg vlastitog kulturnog napora iz onog povijesnog ruzdoblja, ma da sam spomenikgovori jasnim jezikom o mistici srednjeg vijeka. S ovim istim' pogledom promatrat 6emo

etnografski predmet kao djelo pro5lih dogadaja i kao povijesni izvor, koji nam govori o timpro5lim dogadajima, upravo tako kao Sto o tom govore i likovi Radovanovih skulptura. Nore6i ie netko, Radovanov je spomenik Zivot sam ved odavno stavio izvan Zivotne upotrebe,

a drveni plug na pr. jo5 uvijek nam je kodnica u na5em napredovanju. No o tom se upravo

i radi, t. j. da se i drveni plug i sva ostala etnografska grada makne rz ilota, ali ne da se

baci u vatru, nego da se kao naudni instrumenat, koji svjedodi o ranijim proizvodnim obli-

eima, spremi i duva na onaj naiin, kako se duvaju i ostali povijesni izvori. A ono, Sto je

pozitivno u folkloru, jer povijesni spomenici pa i etnografska grada ne govore samo o nega-

tivnim pojavama na5e pro5losti, nego mnogo puta osviietljuju onaj mo6ni ulog stvarala5tva,

Sto su ga pro5la bezimena pokoljenja ugradila u temelje na5e narodne kulture, - to neka

ostane na5a kulturna reprezentacija upravo tako, kao Sto je to Radovanov portal ili bilo koji

drugi spomenik na5e pro5losti. Kako treba pozitivne folklorne momente osvijetliti i pretvoriti

u kulturnu reprezentaciju, nije pitanje, koje stoji pred etnografom. O tom se u na5oj iavnostimnogo raspravlja. S naSe strane stavit 6emo ovom poslu opasku, da prije nego Sto se folklor

prebacuje u sada5nji umjetnidki rad, treba poznavati elemente folklora, njegov stil i zakone

njegova oblikovanja. Zadata je ovog tumaia, da ovo posljednje osvijetli, protumadi i objasni.

Re6i ie se, da je o svemu ovom u na5oj favnosti suvi5no govoriti. No na priielomu sa

dosad usvojenim pogledima, u na5oj sredini treba o pitanju etnografske grade i folklorne

ba$tine govoriti jasnim jezikom. Unaprijed je sigurno, da iemo s ovim na5im stanovi5tem

sa mnogih sftana izazvati ne samo prigovor nego i Stogod krupnije, i to upravo zbog duboke

razlike u poredenju sa ranijim shva6anjima, jo5 uvijek veoma uvrijeZenim u na5oi iavnosti.Prerna svemu) Sto smo rekli u opravdanju na5ega novog puta u etnografiii, mi se ne 6emo

sluZiti ni dosad uobidajenim izrazima, pa tako ni nazivima seljadka umjetnost i seljadka

kuhura. SadrZaj seljadke kulture mogli bismo jo5 donekle usvojiti govoreii o problematici

na5ih sjevernih krajeva, gdje se u nizini oko srednjeg Dunava i njegovih pritoka od mladeg

kamenog doba dalje razvijao polfodjelski nadin Zivota, gdie je dakle od najstarijih vremena

poljodielac bio nosilac dru5tvenog zbivanja. No mi5ljenie, Sto ga desto susreiemo jo5 danas

u na$oj javnosti, kako je selja5tvo nosilac sasvim osobitih autohtono izgradenih vrednota, ima

svoj korijen u romantidnom gledanju na stara proSla vremena kao na zlatno doba uopie i na

selja$tvo kao na sretno i zadovoljno druStvo tih starih dobrih vremena. lJ osnovi, ovakvo

izdvaianie seljadke klase kao onog dru5tvenog faktora, koji Zivi sam o sebi bez dodira s osta-

lim dru5tvenim cjelinama klasnog dru5tva, potide iz kasnog feudalizma, koii je doista u fol-

kloru na5ih sjevernih zemalja ostavio poznatu oStru razliku izmedu dviiu druitvenih klasa,

seliadke i vlasteoske. U daljnjem razmatranju upoznat 6emo medutim, da ie folklor speci-

fidan vid kulturne ba5tine ne samo polfodjelske seljadke klase, nego i prastare, odavno urbani-

zirane kulture u basenu Sredozemnog mora, koja svoje osnove ne povladi iz poliodjelske

ekonomike, i koja je vec pred vi5e tisu6a godina usvojila gradski nadin Zivota' osnovan

na vladanju morem. Poliodjelstvo nije bilo ekonomska osnovica ni na5oj tre6oj etnografskoj

cjelini. U Dinarskim planinama najstariji Zivotni oblici iavljaju se od prvog prijelaza sa saku-

pliadke i lovatke privrede do stodarskih oblika, saduvanih jo5 do danas na svim stupnjevima

nomadizma.

S ovakvog je stanoviSta u na5em razlaganjt protumaden onaj dio etnografske grade iz

inventara na5eg muzeja, koji fe do sad obraden u novoj izloLbenoi postavi. Osim novo na-

bavljenih predmeta, obradenih prema gornjem stanovi5tu vec prigodom predradnje na terenu

i same nabave, u sada5njoj muzejskoj izloLbi mnogo smo se koristili bogatim zbirkama' koie

na$ muzej od prije posjeduie. U prvom redu treba spomenuti fond, koji je prigodom osnutka

ovog muzeia god. r9r9., ulao u inventar na5e ustanove. Etnografski muzej u Zagrebu osno-

van je malo vremena nakon Prvog svjetskog rata trudom onda5niih na5ih radnika na tom

poliu, i to najvi5e zalaganjem Samuela Bergera, izvrsnog poznavaoca i odu5evlienog saku-

pljada na5eg folklornog tekstila, i Milana Rojca, tada Sefa kulturnog odsjeka pokraiinske

hrvatske vlade. Novi je muzej ostvaren tako, da su u njegov posjed odmah u5le gotove zbirke

ranije prikupljenog materijala, Sto privatne, otkupljene u tu svrhu, a Sto izludene iz inventara

tada$njih srodnih ustanova u prvom redu Skolskogmuzeia i Muzeja za umjetnost i obrt. Od pri-

vatnih zbhaka najbogatija je bila ona S. Bergera, koja tako dini osnovni fond ovog muzeja. Tako

je u inventar ove ustanove u5la grada, koja se ve6 u vriieme na5eg prvog kolekcionarskog

prikupljanja na obratu pro5log stoljeia rijetko mogla naii, pa se aesto radi o primjercima,

kofi potjedu iz prve pol. 19. stoli., ili dak s kraja 18. stolj., Sto je osim rijetkih primjeraka

iz 17. stolj. kronolo5ki na5a najstariia grada. IJsprkos tome, Sto je u toku ovog na5eg prvog

sakupljadkog rada glavni, pa dak i iedini kriterij u ocjeni tada prikupljenog materijala bio

samo estetski, ipak nam ove na5e najstarije zbirke predstavljaju dragocjen posjed. Jednolikost

ovih zbiraka, nakon osnutka muzeja nastojalo se oZivieti sistematskim prikupljanjem daljnie

grade i to ne vi5e samo s estetskog stanovi5ta, nego prvenstveno kao grade iz narodnog

Zivota uopde. No ovaj se posao punim zamahom mogao razviti tek nakon Oslobodenia, a

tim je ujedno do5lo i do prijeloma u ranijim shvataniima o etnografskoj gracli i o ciljevima

etnografskog rada uop6e, kao Sto je to gore izneseno.

Prigodom osnivanja muzej je bio smjeSten privremeno u zgradu na MaZurani6evom

trgu r4., gdje se i danas nalazi. Pojadani rad ovog muzeja odavna ie pre5ao prostorni kapa-

citet, kojim raspolaZe, pa je to jedan od onih objektivnih momenata' koji odreduju raspon

na5ih izloZaba. No dijapazon na5eg rada ovisi i o drugome zadanom momentu, isto tako

krutom kao Sto je to na5 suvi5e mali prostor. To su raspoloZiva materiialna sredstva, koja

predstavljaju zadani i nepremostivi okvir radnih mogucnosti ove ustanove.

Tredi zadani momenat, kojeg smo ipak laglje rijesili, ma da i tu skudeni materiialnim

okvirom, pitanje je etnografskog manekena. Prikazivanje ljudskog lika, koji sluZi kao nosilac

folklornog kostima nema ni u inostranoj muzeologiji konadnog rje5enja. Uglavnom ovo se

pitanje rjeSava na dva naiina, od kojih svaki stoji na stanovi5tu, da je jedino ispravan. Jednoje podavanje naturalistidki vjernog lika s antropoloikim oznakama odredenog ljudskog tipa.

Drugi nadin bri5e ljudski lik uop6e i izlaLe kostim sam o sebi apstrahirajuci svako podraZa-

vanje tjelesnih oblika. Na5oj postavi ne odgovara ni jedna od ovih dviiu krajnosti. Namjesto

grubo Sematiziranog lika, koji je po Thillenius-ovu uzoru sluZio u ranijim postavama ovog

muzeja, mi smo odludili da damo skulptorski stilizirani lik, u kom je tjelesni oblik podreden

kostimu, ali ipak tako, da maneken nadomje5tava liudski lik. Koliko smo uspjeli u rie5avanju

ovog teSkog pitanja, neka prosude na5i posietioci.

U odabiranju eksponata nije nas vodio sludajni izbor iz bogatog posjeda ovog muzeja,

koji sadrZi oko 4o.ooo inr,entarnih predmeta, a ni ocjena prema dopadljivosti, nego smo

htjeli gradu dati u tipolo5ki obradenim temama. Zato je izloLeni ma.eriial rasporeden prema

regionalnom prostiranju etnografskih tipoto5kih oblasti. Ove se regionalne podjele ipak nismo

mogli do kraja dosljedno pridrZavati, ier nas je u tom kodio raspoloZivi prostor, ne samo

pretiiesan nego i kruto zadan u na5oj zgtadi. Izlolbu podinjemo gradom iz najblile okoline

Zagreba, da onda dalje nastavimo prikazom nekih tema iz sjeverne i juZne okoline na5eg

grada te iz ostale sjeverne Hrvatske, osobito Hrvatske Posavine, pa preko veoma sumarnog

prikaza Slavonije do kratkog izvatka narodne no5nje iz Baranie. IJ ovom je dakle diielu

prikazana grada iz ponekih na5ih sjevernih nizinskih krajeva, koji se u cielini danas oznaduiu

skupnim imenom Panonska nizina. Nakon toga nastavljamo prikazom dviju juZnih etnograf-

skih oblasti. To su Jadransko primorje i Dinarske planine, i to tako, da se ove dvije kulturne

oblasti medusobno mnogo bliZe povezuju, kako ie to tipolo5ki opravdano. Po ovako prika-zanoi tematskoj obradbi etnografskih po-clrudja prelazimo gdjekad granice NR Hrvatskeu nastojanju, da damo znadajnu etnografsku sliku ovih triju etnografskih cjelina. Priie samogtumada izloi,ene grade, o svakoi od tih etnografskih cjelina dano je kratko obavje5tenje toliko,koliko je potrebno, da bi ditalac upoznao Zivotnu osnovicu samoga kraja, da bi mogao razu-mjeti i njegov etnografski materijalni inventar, u prvom redu narodnu nosnju, koja u nasemmuzeju, kao i uop6e u folkloru na5ih naroda daje dominantnu sliku.

U tumadenju desto nam se nameie svoievrstan rjednik. Navodedi originalne nazive poje-dinih predmeta, od kojih su neki vei zastarjeli, a drugi lokalno obojeni, nuZno se javljapotreba da se ovi specifidni izrazi objasne. Kako bi izbjegli vokabularno nizanje, specifidnisu nazivi u tekstu Stampani kurzioom, a protumadeni su najbliZim dana5njim izrazom ili imznadenje proizlazi iz samog teksta. U navodenju povijesnih izvora i citata tekst je dan rasta-vlienim slogom, dok su sve napomene i odnosna literatura dodane u napomenama nakraju teksta i to se u pravilu navode samo najvaZnija citirana djela i autori, kako bi samtumad bio osloboden od glomaznog aparata i ostao bliz i nestrudnom ditaocu i posjetiocumuzeja.

Posebno su navedeni izloLeni predmeti i to tako, da redni brojevi ukazuiu na pojedineteme. Ovaj isti broj nosi tema u muzejskoj izlolbi, oznaden na vitrini ili na predmetu, atome odgovara i rubna oznaka u tekstu tumada. Tako su muzejska izlolba i sam tekst cielo-vito povezani.

Fotosnimke, reproducirane u prilogu najve6im dijelom prikazuju izloilene predmete.S nekoliko terenskih snimaka nastojali smo muzejsku gradu povezati sa Zivotom i tako na5eeksponate staviti u dru5tvenu sredinu, iz koje su ponikli.

!d

II

E K S P O N A T I

strana

r. Ponutrica ku6e iz sela Deldevec krai Zagreba. 2rz. Ponutrica ku6e iz sela Rinkovec, Hrvatsko Zagorie 22

3. Ponutrica kude iz sela Drnje u Podravini 23

4. Ponutrica ku6e iz Andrijevaca u Brodskoi Kraiini 23

5. Londarstvo sieverne Hrvatske . 246. Nodnja sela Remete kraj Zagreba 277. Gornie ruho sjeverne Hrvatske 288. No5nia Bratine i Kupinca 29

9. Nabiranie i spremanje rublia 36ro. No5nia Jamnice i Pisarovine 38rr. Tkaladki stan, kro$na 4612. Posavsko tkanje 46r3. No5nia Sunie krai Siska 5014. No5nia Posavine 5515. Barokni utiecai'u posavskoj noinji 5816. Slavonsko 6ilimsko tkanje. 6rr7. Slavonske tikvice 6218. Ukrasni rog panonskog goveda 6319. Pastirska drvena da5a 64zo. Slavonska keramika 652r. No6n;a Slavoniie 7222. No5nia Baranje 8o23. No6nia sela Peroi 9324. Svila u vezu i tkaniu iadranske i dinarske no5nie 932j. No5nia otoka Paga 9726. Bijeli vez i iipka u jadranskoi i dinarskoi nolnji roo27. Ponutrica istarske ku6e ro828. Prijeklad iz Istre ro929. NoSnia planinske i srednje Istre. rro

30. NoInia otoka Krka 116

3r. NoSnia Orleca na otoku Cresu rr8

32. No5nia otoka Suska rr9

33. Nosnia otoka Oliba r2o

34. Pribor i nakit uz jadransko ruho . r2o

35. Konavoski vez r22

36. No5nja otoka Mlieta r28 r3

stftna

37. NoSnia otoka Lastova r2g38. No5nja Orebi6a na Pelielcu r3r39, No$nia Konavala krai Dubrovnika r4340. Dinarski pokriva6i, 6ebad i biljci 1564r. Bosanski 6ilimi 15642. Sareni sto rS743. Dinarski kovEeg. r5744. Orijentalni namje$tai r5845. Dinarski prijeklad r5846. Metalni pribor u muslimanskoj kudi r5947. Orrzje r5948. Tursko-oriientalna noSnia 16049. Rudinjska koliba brvnara 1635o. Ko5ulja u dinarskom ruhu 1675r. Pribor i nakit u dinarskoj noSnii 16952. Dinarska obucs r7r53. No5nia Korduna. r7254. No5nja Like r7355. Ukras dinarskih drvenih predmeta r7456. Gusle r7S57. Ukras i izradba kovnih predrneta t7658. Dinarska keramika r7759. Noinja Ovdareva kraj Travnika r786o. No$nia Suice i Livanjskog polfa. r7g6r. No5nja Vrlike u Dalmaciji r8462. Tkanice, pregade i torbe 18663. No5nja Zatrijepla r88

r4

PANONSKA NIZINA je geografsko ime nizozemlia, koje zaprema basen oko srednjegDunava i onih dunavskih pritoka, 5to ih ova rijeka prima u svom srednjem toku, a najvaZnijesu Tisa i Tami5 s lijeve, te Drava i Sava s desne strane. Morava, koja je takoder desnipritok Dunava, samo u svom najniZem toku pokazuje panonske znadajke, dok u gornjemslivu obiju izvori5nih rijeka dini prelazno podrudje izmedu panonskog basena i sredi5njihkrajeva Balkanskog poluotoka. Panonski basen oblikovan je pliocenskim morem, kojeg neg-da5nje obale iine danas najniZe laporaste stepenice panonskog rubnog gorja. To je u prvom

redu veliki luk Karpata, koji seZu od Dunava do Bratislave te ogradujuii Panonsku nizinusa sievera) sjeveroistoka i istoka, dosiZu Derdapsku klisuru, dijom probojnicom Dunav ostavljaPanonski basen. Sa zapada u Panonsku nizinu silaze najistodniji obronci srednjoevropskih Alpa.Postepeno, u nizu maniih i ve6ih zavalja, alpske zemlje prelaze u nizinu, gdje leZe Blatnoi NeZidersko jezero kao ostaci pliocenske vodene povr5ine. Na jugu ulaze u Panonsku nizinunajsjeverniii obronci Dinarskog planinskog sistema, silazeii postepeno u otvorenu Posavinu.No tek na lijevoj obali Dunava, u Potisju, prostire se prava ravnica. To je ujedno kraj, gdjesu i u podneblju ve6 veoma osjetni uticaji kontinentalne crnomorske klime sa stepom kaoglavnim predstavnikom biljnog pokrivada. U titavom svom prostiranju, Panonska je nizina

bogata plodnim tlom, pa tu ima i pravog dernozema. Na desnoj obali Dunava diZu se jo5

neuravnjene eolske tvorbe kao nevisoke praporne uzvisine, od kojih se istide Fru5ka Goranad srijemskom ravnicom. Kako je Panonski basen bogat vodom, a i klima je u ve6em dijeluniegova prostiranja umjerena i vlaLna, to je, osim stepnih insula na jugoistoku, ditavo nizo-zemlje podrudje jake vegetacije, u kom su se nekad izmjenjivale moine hrastove Sume s buj-nim, 6esto natapanim livadama. S ovakvim osnovnim Zivotnim uslovima Panonska se nizinaved u mlade kameno doba javlja kao kraj stalno naselien, s puianstvom, kojem su obradivanietla i uzgoj bilja, uz lov, ribolov, gajenje domaiih Zivotinja i skupljanje Sumskih i poljskihplodova bili glavni ergolo5ki oblici. Zbog tog je vei od onih davnih vremena prirodna vege-tacija uzmakla pred dovjekom i njegovim radom. Tako je do danas ditava Panonska nizinaostala hljebni hranitelj svog stanovni5tva s visokim proizvodnim vi5kom u ona mirna razdoblja,kad su zemlja i narod bili po5tedeni od ratnog pusto5enja. Osim bijelih Zita u prvom redup5enice, tu uspijevaju i sve ostale kulturne biljke umjerenog pojasa, a na prapornim stepenica-ma i na laporu rubnih panonskih terasa od rimskih se vremena uzgaja prvovrsna vinova loza.

Kao prometna arterija, Dunav veZe srednju Evropu s blizim Istokom, na kojem je putuPanonska nizina vaZna etapa i raskrsnica. Od najstarijih vremena ovuda se kretao promet uoba smjera, pa su se na Dunal'u, na u56u Save u ovu rijeku, tamo gdje je nekad bilo pra-staro naselje Singidunum, a danas je tu prijestolnica FNR Jugoslavije Beograd, - sastajala r5

dva puta. Jedan je kretao uz Dunav i dalje na Blatno jezero i Bedko zavalje, a drugi je

dolinom rijeke Save vodio dalje u Alpe i preko Ljubljane - Aemone izbijao vratima

izmedu Alpa i kra5kih planina na sjeverni Jadran, gdje su Trst:Tergestica i Oglej-Aqui-

leia bile njegove zavr5ne stanice.

U na5e daljnje razmatranje ulazi samo jugazopadni dio Panonske nizine, gdje se pro-

stiru najsjeverniji hrvatski krajevi, zatim dalje uza Savu Posavina, u sva tri svoja dijela kao

Hrvatska, Slavonska i Bosanska Posavina, te Slavonija izmedu Save i Drave, a onda preko

Drave Baranja, koja je u na5em prikazu najsjevernija tipolodka cjelina.

r6

SJEVERNA HRVATSKA, gdje na juZnim obroncima gore Medvednice nedaleko ri ieke

Save leZi Zagreb, glavni grad NR Hrvatske, zaprema iugozapadni rubni dio Panonske nizine.

Od srednjeg Dunava, uz rijeku Dravu i Savu i uz njihove pritoke, Panonska nizina postepeno

ulazi u sredogorje, dok je na jugu na desnoj strani rijeke I(upe zatvorena Sumovitim plani-

nama. To su Dinarske planine, koje iine razvodnicu izmedu crnomorskog i jadranskog sliva.

Po svom poloZaju sjeverna Hrvatska je oduvijek bila prelazno podrudje, u kojem su s jedne

strane postojali jednaki, ili bar veoma slidni Zivotni uslovi kao i u ostaloj Panonskof nizini,

a s druge strane, ovamo se slijevao vi5ak Ziteljstva iz juZnih planinskih strana.

Od najstarijih vremena, otkako se ovaj kraj javlja u povijesnom zbivanju, ovuda su pro-

lazile saobra6ajne veze, koje su posredovanjem Panonske nizine povezivale sjevernu i srednju

Evropu s Jadranom i dalje s ostalim Sredozemljem. Tako su se vei od neolita ovim putem

izmjenjivali visoki proizvodi Sredozemlia sa sirovinama dobivenim iz Sumovitih predjela

srednje Evrope i njezinog, dijelom sojenidkog pudanstva. Pa i veza izmedu Baltika i Sredo-

zemlja, poznata pod nazivom jantarna cesta, i5la je upravo ovim krajem izbiiaju6i u jednom

svom smjeru na more dolinom rijeke Une. Ovom dolinom, samo obratnim smjerom, zapo-

delo je na obratu na5e ere rimsko osvajanje srednjeg i donjeg Podunavlja i za daljnjih pet

stotina godina odludilo sudbinom panonskih naroda. No i poslije Seobe naroda ona od rim-

skih naselja, koja su kao utvrdena mjesta preLivjela katastrofu avarske najezde, sluZila su i

dalje novom slavenskom pudanstvu. Tako ulazi u Srednji vijek Sisak na u5iu Kupe u Savu,gdje je rimska Siscia nastavila Zivot nekada5njeg opseZnog prehistorijskog naselia, smje5tenog

usred modvara, a sredovjedni VaraZdin zamijenio je nedaleko rimsko naselje Aquae Vivae.

Ova dva mjesta, oba na longitudinalnorh putu izmedu srednje Evrope i Sredozemnog mora

postaju lokalna gravitaciona sredi5ta svojih oblasti na juZnoj i sjevernoj periferiji dana5nje

sjeverne Hrvatske. Druga ie valna saobra6ajna veza, koja se s onom longitudinalnom ukr5tava

na mjestu dana5njeg Zagreba, tok rijeke Save. To je transverzalni put izmedu alpskih i

balkanskih zemalia. Uporedo s rijekom kao plovnim putem, vodi suhi put s brodovima igazovima preko rijeke. Na raskrsnici ovih putova, kraj jednog ovakvog prelaza na Savi u

rimsko doba nastaje Siroko nizinsko naselje Andautonija, dok se kasniie, u srednjem vijeku,

naselje povladi na sklonjenija brda, gdje zatim nastaje binuklearni grad, dana5nji Zagreb.

Saobra6ajna veza dui, Save ostala je i u suvremenosti glavna transverzala, koja veZe tri naj-

iada grada Jugoslavije, Ljubljanu, Zagreb i Beograd, a preko njih ujedno zapadnu i srednju

Evropu sa Bliskim Istokom.

Za pet stoljeia rimskog vladanja Zivot se u ovoi zemlji u mnogome pretodio u oblike

zna(ajne za antiknu latinsku civilizaciju. Taj je proces brZe izvr5en duZ glavnih puteva, u r7

urbaniziranim naseljima i njihovoj bliZoj okolini, dok je pokrajina, i mimo jezidnog romani-zfuanja, ostala i dalje ekstenzivno poliodjelska s autarkidnim podmirivanjem osnovnih Zivotnihpotreba. Tako moZemo tumaditi pojavu da uz antikni inventar, znatajan za arheolo5ke na-laze ve6ih naselja i vojnidkih upori5ta, i dalje produZuju Zivjeti hal5tatski materijalni oblici,kako ih nalazimo na rubnom prigorju, na povi5im mjestima, odijeljenim od nizozemlja tadamocnim Sumskim pojasom. Ali i u nizozemlju, na mjestima udaljenim od jadih naselja i pro-metnih veza, klasidni oblici pretapaju se u provincijalnu rustiku s mnogo neasimiliranih,najde56e latenskih oznaka. No i nakon Sto se u Seobi naroda izmijenio etnidki sadrZai nizo-zemlja, rubno prigorje nasuprot otvorenoj nizini zadrLava jo5 i dalje tradiciju hal5tatskihilirskih naselja. U to doba, za vrijeme Seobe naroda, nestaje rimskih gradova, pudanstvo seu iitavoj zemlji prorjeduje, pa Suma prerijske formacije ponovno prekriva zemlji5te, koie ierunije za ekonomskog uspona hal5tatske epohe bilo privedeno kulturi. U ditavoj zemlji dolazido etnidkih promiena, o kojima nam pisani izvori jedva Sto govore. Nakon svih smjena iratnih pohoda znadajnih za Seobu naroda u 6. su stolj. na5e ere zemliu konadno naseliliSlaveni, koji joj daju ime. Ovo se ime u Srednjem vijeku u neprekinutom prostiranju pruZaod alpskih dolina Save i Drave sve do Karpata pa i na jug do Solunskog primorja. To iekolektivno etnidko ime Slovjene, Slaveni, koie se zatim kao ime zemlje javlja u poznatom

obliku Slavonija. Ovim se imenom bez posebnih plemenskih razlika zove sve do 15. stolj.sva sjeverna Hrvatska. Iz tog Sto arheolo5ki nalazi ranog srednjeg vijeka u ditavom nizozemljupruZaju dokaze o etnidkom avaro-slavenskom konglomeratu, a na breZuljcima okolnog Pri-goria produZuje se Zivotna slika hal5tatske kulture, vidimo da se na rubnom podrudju Pa-nonske nizine slavenska infiltracija odvijala postepeno kroz dulje vrijeme, i da su se prigorskanaselja, zatvorena od nizine Sumama cera i pitomog kestena, i u ekonomici razlikovala odnizinskih sela. Dok je u nizini glavna privreda i nadalje ostala uzgoj bijelih Zita i stoke

krupnog grla te svinja, dotle se u Prigorju produZila kultura vinove loze kao najjade privrednegrane, uz kori5tenje Sume. Tek postepeno ovo prigorsko stanovni5tvo, a to su vei davnoprije uvelike romanizirane ilirokeltske grupe, podlijeZe procesu poslavenjenja. Ova temeljnarazlika u ekonomici i materijalnom inventaru izmedu polojnog, etnidki naskroz slavenskognizozemlia i arhaidnog Prigorja, zadrLava se u etnografskoi slici sjeverne Hrvatske jo5 i danas,pa tako podvojenost izmedu Prigoraca s iedne strane i s druge Poljana, Polajnca ili Zabara,kako Prigorci zovu stanovnike modvarnih nizina, daje znatajnu crtu u etnografskoj gradi

sieverne Hrvatske.

Prigorska sela leZe na laporastim obroncima panonskog pribreZja, gdje mr5avo tlo nemoie Litom ishranjivati svoje stanovni5tvo, pa gdje i danas glavna Litna hrana, a to je novo-vjeki kukuruz, slabo uspijeva. No to bolje rastu ovdje vinogradi stare loze koriste6i se suncemjednako za Larkih ljeta, kao i za vedrih zimskih dana, visoko nad nizinskim maglama. Zimi,na ovim je bregovima poznata pojava inverzne temperature. IJ dane, kad nizinsko porjedjepriti5tu hladne magle i zimski mrazevi, prisojno prigorje ima znatno jadu insolaciju, naro-tito za snjeZnih zima, a i vi5u dnevnu temperaturu, Sto veoma koristi vinovoj lozi. Otuda

ie u Prigorju Zivot dodu5e oskudan, ali relativno uravnoteZen. U vinogradarstvu rano sejavlja potreba za vi5im oblicima telenia zemlje, pa i za racionalnim gospodarenjem, kakobi se iz nevelikog posjeda i neplodnog tla izbio Sto viSi prihod potreban za svagda5nji hljeb,ah i za rezervu u onim oskudnim godinama, koje oscilirajuiim ritmom prate Zivot poljodjelcau na5em podneblju. U toj ekonomiji, gdie preteZe privreda, koja ne pruZa direktno hlieb,

rano dolazi do razmjene r,lastitog prihoda sa Zitnim proizvodima susjednog nizozemlja. Aliod te razmjene u oskudnom domacinstvu Prigorca ne ostaje mnogo viSka, koji bi mogaoposluZiti za podmirenje vi5ih Zivotnih potreba, Sto 6e se odraziti u kuinom inventaru, pa iu noSnji.

Kad u ve6 poodmaklom srednjem vijeku pisani spomenici podinju osvjetliavati Zivothrvatskog Prigorja, nalazimo seljadke zajednice na obrani njihovih tradicionalnih dru5tvenihprava ispred posizanja feudalnih velika5a. U to doba patrijarhalni gentilni sistem stoji naobrani svog postoianja, iako je vec do rz. stolj. u mnogome podlegao feudalnim zahtjevima.U tom procesu, u toku daljnjeg drubtvenog raslojivanja, poneke od tih zajednica i samepostaiu feudalni dru5tveni faktor unose6i pod razliditim vidom svoje negda5nje gentilno pravou novo dru5tvo. U toku ovog razvitka niZe seljadko plemstvo postaie sastavni faktor staleZai redova u hrvatskom saboru srednjeg vijeka, iako po svojim privrednim moguinostima inadalje ostaje agrarni proizvodad. No ne proZivljuje ditavo Prigorje ovaj isti razvoj. Na pod-rudju gore Medvednice, u zaledu zagrebadke biskupije, osnovane god. ro94., gentilno jedru5tvo rano uzmaknulo pred arpadovskim feudalizmom. Otud upravo u najbliZoj okoliniZagreba susre6emo sloZene pojave s mnogolikim vidom feudalnog dru5tva sve od zemaljskegospode dlanova velika5kih porodica kao nasljednih velikih posjednika, preko slobodnih podlo-Znika kralievskoga grada, pa do seljaka vezanih uz zemlju, bilo u odnosu robova, serva, napoli-dara, kolona ili drugih oblika neslobodne radne snage. JoS danas imena prigorskih sela na juZnimobroncima Medvednice nose oznaku svog dru5wenog poloZaja. Dok selo Dedi6i podsjeiana pravni poredak unutar gentilne zajednice,' a isto to govore i imena sela, po postanku pa-tronimidka, kao Sto su Luk5i6i pa Mikulidi, koji se u ispravama rz. stolj. zovu sinovi Miku-lini, - dotle ime sela Vrapde, znati da su ovdje rabi, servi, obradivali vinograde, posjedzagrebadkog kaptola. Selo Gradani bili su kmetovi kraljevskog Gradeca, isto tako kao Sto suRemete, kmetovi pavli6anskog samostana nazvani po svojim gospodarima eremitama. Uz staroselo na kraljevoj krdevini, - Kralievec, leZe Sestine, kojima samo ime govori o ve6em poda-vanju od uobidajene desetine u doba kasnog feudalizma. Tek u istoinom dijelu gore Med-vednice opseina zbirna seh euderie, Psarjevo, Nespe5 i Moravie zadrLala su se kao slobodnoniZe plemstvo, iednako kao i seljaci Sliivari u okolini KriZevaca. Nasuprot tim prigorskimplemenita5ima-seljacima, u nizini uz Savu jedino se Zupa Turopolje odrlala sa svojim slo-bodnim teritorijem, ali i to pod cijenu gubitka svojih gentilnih prava, pretopiv5i se u pod-loZnike, jobage kraljevskoga grada. Ostala gornja Posavina, a i ditavo Zagorje jedva u rrago-vima zadrlava stare pravice, dok se u velikim kompleksima rano javlja kao posjed feudalnevlastele. No rani feudalizam na osnovu zakonitosti medusobne pomodi i zabtite onih dru-Swenih faktora, od kojih selja5tvo ostaje jedini agrarni proizvodad, ostavlja moguinost da seZivot poljodjelskog stanovni5tva odvija i dalje u okviru patrijarhalne porodice, a na osnovicigospodarske autarkije. Tek u kasnom srednjem vijeku, kad agrar jedne zemlje ne dostajevi5e za podmirenje njenih potreba, dolazi do tog, da feudalac sve jade iskori5tava radnusnagu, sad vei sasvim neslobodnog agrarnog proizvodada.

Osim ove pojave, opdenite u razvoju evropskog dru5tva, na5e zemlje od kraja 15. stolj.dalje padaju pod udar te5ke politidke i kulturne katastrofe. To su ratovi s Turcima. NakonSto se osmanlijska sila iz balkanskih zemalja primakla Podunavliu i Posavini, sredovjednuSlavoniju podinju ti5tati mnoge nedaie. S jedne strane, stalna opasnost od turskih provalaugroZava svaku ekonomsku stabilnost, a s druge strane trajni ratovi, naoruZanje, pa narodito

xn

teZak teret zidania i uzdrLavania tvrdih gradova na granici, dovodi u 16. stolj. do opadaniaprosperiteta, a u toku r8. stolj. i do ekonomske iscrpenosti svih drubtvenih klasa. U takvimprilikama oni agrarni krajevi, koji su podalje od prometnih putova, upadaju u posvema5nju

ekonomsku i kulturnu izoliranost. 'Iim je zaustavljen daljnji ruzvoj proizvodnih snaga, pa

ostajuii u autarkidnom krugu podmirivanja vlastitih potreba, Zivotni oblicr zadrl,avaju posti-

gnuti stepen i onda, kad ostali svijet u proizvodnom i dru5tvenom razvoju ve6 davno krodi

naprijed. U toj sredini, kojoj konzervativnost postaje dru5tveni zakon, ostaje u iivotnoj

upotrebi materijalni inventar, postignut u doba visokog prosperiteta, a zateten etapnim

zastojem. Pod tim vidom promatramo arhaidno naslijede dana5nje sjeverne Hrvatske, pa

iemo u etnografskoj gradi naii mnogu znadajnu crtu ranijeg Zivotnog stila.

Od svih na5ih krajeva Hrvatsko Zagorie podleglo je u doba kasnog feudalizma najjadem

iskori5civanju seljadke radne snage. Pod pritiskom njemadkih rodova, u prvom redu grofova

Celjskih, Zagorje vei od r4. stolj. stagnira na slabom, iscrpljenom tlu u zaostalim proiz-

vodnim oblicima. Zemaljski gospodari idu za tim, da se saduva kruti okvir patrijarhalne poro-

dice, kako bi time zadri,ali za sebe vi5ak radne snage, koja na mr5avoj zemlji prije ili kasnijemora podle6i potrebi iseliavania. Ovo dovodi do pojave endogamije i do znatne prenapude-

nosti ditavoga kraia. Nakon oslobodenja seljabtva god. 1848. zemlja najve6im dijelom i dalje

ostaje u rukama vlastele, dok selo, do kraja osiroma5eno, na veliko izbacuje u svijet svoju naj-

bolju i najradiniju snagu.

Od 15. stoli. dalje, od negdadnje sredovjedne Slavonije ostaje slobodan samo kraj od

Siska do VaraZdina. To su ostaci ostataka negda5njega hrvatskog kraljevstva, dije ime gasne

na jugu, a ptelazi upravo na ove ostatke, kako ga ovamo donose bjegunci iz jui:nih predjela,

Pojedinaino, do5ljaci i prebjezi ulaze u staro stanovni5tvo i u niem se gube. No kad od

kraja ry. i u roku 18. stoli., dolazi do seoba velikih razmiera, novo pudanstvo naseljuje ratompoharane i opusto5ene krajeve na granici. Ovdje ono preuzimlje funkciju stalne vojnidkc obrane

od turskih upada. Tako se postepeno razviia Vojna Granica ili l(rajina, s kojim je razvojem

u vezi i utemeljenje I(arlovca krajem 16. stolj., koji je uz Sisak najvaLniia utvrda na ovom

dijelu granice. Uskoci naseljuju i Zumberak, brdovit kraj prema Sloveniji, od Metlike do

Stojdrage, gdje su se sa svojim posebnim znadajkama oduvali do danas.

I pored kasnijih promjena izazvanih seobama i ratovima pod Turcima, ukazuju naselja

sjeverne Hrvatske jedinstven tip. Ta su sela nastala obiino iz okupljenih domova jedne dru-

Stvene zajednice, desto povezane istim prezimenom. Pojedini domovi, ku6e s okucnicom i

najbliZom zemljom, daju sliku naselja, okupljenog oko prvotne zajednidke jezgre. Ne suvi5e

zbijenu, dovoljno labavu strukturu ovih sela uvjetovala je sama ekonomika ekstenzivne zemljo-

radnje, u kojoj okuinica sa gospodarskim zgradama, ba5tom i vodnjakom zaprema dovoljnoprostora, tako da ku6e ne mogu stajati preblizu. Njive i oranice, izmjenidno obradivane i

ostavljene na ugaru) zahvataju po mogucnosti sto vi5e obradive zemlje seoskog podrudja.

T'e su njive i oranice nasljedna ba5tina, djedovina, pojedinih porodica, dok su pa5njaci i

Sume zajednidke ditavom selu. Osim sela, okupljenih oko prvotne iezgre, u daljnjem su nase-

ljivanju nastali na svjeZim krdevinama zaseoci, koji, ma da i udaljeni od svoga sela, i dalje

ostaju s njime povezani u istom organizmu. Jedino u Hrvatskom Zagorju, zaseoci, nastali iz

razliditih jezgara, sastaju se na granici negda5njih seoskih podrudja, pa se slijevaju u konti-

nuiranu naseljenost, u kojoj sitne, sasvim razdrobljene destice obradive zemlje pokazuju pre-

napudenost i osiroma5enje. U prostranim nizinama Pokuplja, Posavine, Moslavine i Podravine,

sela rek danas iz arhaidne rustidne slike prelaze Ll suvremena agrarna naselja. Pa i kuca, i

to jednako tako seljadka zadruLna kuia, kao i ku6a, koja je kao dvor ili kurija sluZila ladanj-

skom plemstvu, bila je gradena redovno od drvene grade i to od hrastovih greda s uglom

na zasjek, a pokrivena slamom, lopont, ili drvenim da5dicama, lindrom. U VaraZdinskom poliu

pa dalje u Podravini, osim ovakve drvene kuie od hrastovine, gradi se ku6a sa konstruk-

cijom od drvenih greda i sa stijenama od obradene ilovade pomije5ane s pljevom, a tek sasvim

od nedavna, selo u slevernoj Hrvatskoj prelazi na gradniu ku6a iz opeke i betona.

U prigorskim je selima sjeverno od Zagreba, do nedavna sluZila inokosnoj porodici

nevelika drvena ku6a. U ovom kraiu, gdje je feudalni posjed zapremao sve najbolje poloZaje,

seljaci zbijeni na nevelikom zemlji5tu, Zive od blizine grada. U malim vrtovima uz kuiu

uzgajait zelen i voie, sto uz perad, jaja i mlijeko od po jedne krave, prodaiu na blizom

gradskom trZi5tu. Oni zemlju koriste do te mjere, da u vinogradima, koji su u samoj blizini

seoskih kuda, izmedu redova loze sade po dvije vrste sezonskog povria. Osim ove sitne,

no unosne zarade, grad ovim selima pruZa i druge mogu6nosti privrede, pa svaki odrasli

mu5karac dnevno odlazi u grad na posao. Tako obradivanje zemlje ostaje u Zenskim rukama.

Osinr tog Lene iz sela najbliZih gradu, to su Remete, Sestine, Gradani i Kraljevec, preuzimaju

na pranje rublje iz grada, koje ispiru u bistrim gorskim potocima. Danas je prijevoz tog rublia

organiziran, iako za to osim kamiona joS uvijek sluZi volovska zaprega. I pored ovih tijesnih

veza s blizim gradom, ova su sela do u sada5njost saduvala starinsku Zivotnu sliku, pa tek

sada zagrebadko Prigorje prelazi na poluurbanizirano stanovanje i odijevanie. Otud i slika

ponutrice seoske ku6e iz ovog kraja kako nam je prikazuje na5 eksponat.

Selo De5devec, smje5teno nedaleko Zagreba na podnoZiu gore Medvednice, javlja se u pisa-

nim spomenicima god. 1326. kao kmetsko seli5te zagrebadke crkve. Selo leZi na laporastim obron-

cima uz rub Sume, koja je i nakon 1848. god. ostala u

velikom posjedu. Ovo selo saduvalo ie do danas raniji

nadin stanovanja u nevelikoj kuii sa skromnim, gotovo

oskudnim namje5tajem, ali je znadajno da soba ima drveni pod od dasaka. Osnovno pokuc-

stvo dini srol sa dvije klupe u uglu, smjeitene nasuprot pe6i tako, kako je to stalni raspored

u seoskim kuiama sjeverne Hrvatske uopce. Osim klupa uza stol fe jo5 po koji sroliek.'Za

bolje zgode stol se pokriva stolnjakom od doma6eg platna. Nad klupom, visoko pod tramimaje polica, klinieniak. Starinska kratka i mala postelja sluLi za dvoje, dok djeca spavaiu na

klupama ili na podu. Zbog toga je na postelji dosta posteljine, pa se stroEak, blazina, oanjhu{i

zglavnjaki i mali aanjker.{/ prostru po potrebi na pod. Danju je postelja pokrivena pokrivadem

od domaieg platna, to je pisani plaztet. Takve su i male zavjese na prozorima. Kraj posteljeje zibaia, kolijevka za malo dijete. Nad pe6i, kofe nema u na5em eksponatu, stavlja se lui

da bude suha, kad je treba zapaliti. JoS uvijek u ovim selima tako blizu Zagreba, lud sluZi kao

pomoina rasvieta, dok glavnu rasvjetu u sobi daje lampa petrolejka, koja visi o tramu nad

stolom. Danas se ova sela elektrificiraju. U kutu kraj pe6i na tram'ima visi drug, pre6ka za

vje5anje odijela i rutnika. U ovakvoj starinskoj sobi, kakva je u muzej nabavljena god. 1934.,

nije bilo ormara) nego su za spremanje rublja i odijela sluZile starinske ikrinje.

Selo Rinkovec leZi u Hrvatskom Zagoriu, u kraju zvanom Bednja, nedaleko Lepoglave.

U ditavom kraju io5 uvijek stoje starinske ku6e, hi1e, starc do dvjesta i viSe godina, gradene

od te5kih hrastovih greda. Predmeti na5eg eksponata (sl. S.) ve6im su dijelom nabavljeni

za muzej god. 1923., .a nadopunjeni nekim novim nabavama. Ova se prostorija u zagorskoj

PONUTRICA KUCE IZ SELADESCEVEC KRAJ ZAGREBA

ku6i zove hiia, a uz kuhinju i ulazni hodnik, zvan lojpa, to je jedina soba za dnevni boravaki za poiinak noiu. eesto se u zagorskoj kuii pod istim krovom, uz jednu lojpu i kuhinju sa

PoNUTRICA KUCE Iz SELA RINKoVEC, dva komena' nalaze po dvije takve hiEe' odredene

i{RnAisid'z'aconle za porodice od dva brata. U srednjem je viiekuselo Rinkovec bilo posjed dazmanskog kaptola.

Kao mnoga kmetska seli5ta u crkvenom posjedu, i sela Hrvatskog Zagoria bila su u dobakasnog feudalizma te5ko iskori56ivana. Narod je Zivio u zaostalim ekonomskim prilikama,za koje zemaljski gospodar nije uopde mario. On je jedino traZio podavanja, koja su u osi-roma5enju na5ih zemalia od 16. stolj. unaprijed bivala sve teLa i nesnosnija. Borba za starepraztice izbria u seljadkim bunama, koje Hrvatsko Zagorje zahvataju uporedo s istim pokretimaonda5nie srednje Evrope, pa mulka punta ostaje geslo siroma5nog Zagorca i u kasnijim sto-lie6ima. U primitivnim ekonomskim odnosima saduvala su se u ku6nom priboru arhaidnaproizvodna sredstva. Tako je rudni mlin, Eraanj, kako stoji u ovom eksponatu, sluZio dnevnoza mljevenje Zitnog zrna, najde56e kukuruza ili jedma, a samo za osobite zgode p5enice. JoSprije uranka mati domadica zapodela bi te5ki rad okretanj em Lrvnja. Do jutra ona bi braSnosamljela, umijesila i ispekla kruh za svu druZinu u ku6i. Zrvanj obidno stoji u lojpi ili kuhinji,ali kako je u veoma napudenoj kuii malo prostora, lrvanj je desto i u sobi, a tu se nalazi idrugi pribor za jelo, zdelnjak, ovje5en o zid, ilitnjak na zidu ili za tamom, pa solenka na pe6i.Sro/, dvije klupe na ugao, postelja uz koju stoji klupa-obrtai, stalno su poku6stvo svake zagorskeku6e, jednako kao i starinske skrinje,ladice, koje se ovdje javljaju u obje vrste s plosnim i sasedlastim poklopcem. Sav ovaj namje5taj govori o tom, da poriieklo materijalnog inventaraHrvatskog Zagorja treba traZiti u Zivotnom okviru srednjega vijeka. Likovi svetaca, izradeniu tehnici slikanja na staklu i doneseni u Hrvatsko Zagorje iz alpskih zemalja, te kriE, koji u

,.r"::':-'"I

zagorskoi kuci ima stalno mjesto u uglu nad stolom, govore o iakom pritisku, kojim ie katolidka

reakcija u doba novovjekih ideolo$kih pokreta, zaroblla ovaj kraj. JoS uviiek lui sLuLi za rasvietu,

uz svijedu i uz petrolej, koii je op6enito u upotrebi.

Soba iz ku6e sela Drnje u Podravini nabavljena je za muzej god. 1925., a upotpuniena je

predmetima iz sela Tortec u istom kraju. Podravina, bogata poljodjelska zemlja na desnbj

obali Drave, podela je medu prvim na5im krajevima napu-

Stati starinski Zivotni okvir i prelaziti na suvremeni nadin

stanovanja. NaS eksponiat pokazuje gradu, kako je joS pred

PONUTRICA KUCE IZ SELA -,DRNJE U PODRAVINI J

dvije generaciie sluZila opienito u Zivotu. Kao obidno, stol s klupam4 na ugao' kratka postelja

s klupom za proSirivanje leLaja, nekoliko drvenih stolica i skrinja, sve to dini glavni namje5taj

podravske ku6e. No dok 6emo jo5 u Slavoniji susresti pod od nabijene zemlie, kao Sto smo

ga naSli u Hrvatskom Zagoriu, u podravskoj je kuci pod od hrastovih dasaka, kako je i

pokufstvo izradeno od ovog drva. Zdelnjak na zidu, ladica za hranu i kruh, pa zdele i tanjuri

u sobi pokazuju, da je u ovoj sitoj zemlii pripremanie hrane ostalo jedan od glavnih ku6nih

poslova, pa da joS uvijek ovai posao nije bio odijeljen od funkciie samog stanovanja, kako

je to u doba prosvjetiteljstva u5lo u obidaj u blizoj Slavoniji. Ali mnogi taniuri, medu kojima

se istide lijepa slovadka roba, poredani na policama nad stolom, nisu vi5e samo upotrebni

predmeti, nego su zadobili i sluZbu dekoriranja stambenog prostora. JoS u ve6oj mjeri ukra-

Suju sobu slike na staklu, koje u Podravini nisu samo importirane, nego se upravo u ovom

kraiu ova tehnika toliko udomacila da je dala podlogu sjajnom razvoiu ove vrsti suvremenog

hrvatskog slikarstva. Ipak jo5 uvifek zipka, kolljevka za malo dijete, u kojoi dijete leZi na

slami, pa starinske ladice i skrinje govore o veoma arhaidnom inventaru'

Ponutrica ku6e iz Andriievaca, sela u okolini Slavonskog Broda, nabavljena za muzei god.

r9ir., daje sliku stanova nja iz kraja, koji je nakon oslobodenja od Turaka pripao Voinoj IGajini.

Priie turskih osvajanja, ovaj ie krai saiiniavao sastavni dio

ostalih hrvatskih zemalja. Za Tvaka zemlja proZivliuie tesko PoNUTRICA KUCE IZ SELA

nazadovanje, pa se dak i stanovanie vra6a ";r:il;J;#;

ANDRIJEVA"A " "*t?Rfr\R{ 4

zemunice. Nakon oslobodenja Slavoniie, god. 1699' Brodska

Krajina, kao i ostala Slavonija, dolazi pod utjecaj prosvjetiteljskih reforama. Tako se i u

ovom na5em inventaru, ma da u veoma skromnom okviru, gdje jo5 uvijek prevladava goli pod,

nabijen gnjilom, glinom, ipak vec ukazuje podjela ku6nog prostora prema glavnim Zivotnim

potrebama, pa je samo stanovanje odijeljeno od pripremanja hrane. Osim Ebanje, korita, koie

je obidno u kuhinji, u ovoj sobi nema suda ni drugih kuhinjskih predmeta. Hodaljka za dijete

i male djetje stotice pokazuju, da se podelo misliti na to, kako bi se maiku doma6icu odviklo

od starinskog no5enja malog djeteta na rukama, da bi ioj Sto vi5e vremena ostalo za ku6anstvo.

Kratki kreaet, ktupa za obrtanje, stol, zvan ovdje sinija, klupe i sav ostali drveni namie5tai,

izraden je iz hrastovine, a svi ovi predmeti ukazuju na to, da se raniji sredovjedni nadin Zivota

zadrLao u ovim krajevima i usprkos nastoianju naprednih pojedinaca, koji su kao Reljkovid,

nastojali da se izbri5e iz Livota turska skula, mnoge starinske Zivotne navike.

Londarstvo sjeverne Hrvatske danas je uglavnom svedeno na dva proizvodna sredi5ta: na

kraj oko Petrinje i samu Petrinju iuZno od Siska, i na sela kod Ivanca u Hrvatskom Zagoriu.

Ranija proizvodnja zemljanog suda i pecnjaka bila je podjednako rasprostranjena u iitavoi

zemlji, gdjegod je bilo podesne gline. No u drugoj polovini 19. stolj., kad su manufaktura

i tvorniiki proizvodi naglo stali potiskivati preda5nji. starinski inventar, loniarstvo se u

intenzivnoj proizvodnii zadrLalo u onim krajevima, gdje je zbog oskudnog posjeda i slabogtla, poljodjelac morao potraZiti zaradu i pored svoje zemlje, koja ga nije mogla prehraniti.Tako se kod nas londarstvom bave mu5karci kao neke vrsti seoskim obrtom, koieg vr5e upo-redo sa sezonskim radovima u vrtu ili na polju. Pa i nadin kako seoski londari prodaju svoju

LoNCARSTvo robu, ukazuje na odnose u naturalnoj ekonomici. Loniar povremeno

5JEVERNE HRVATSKE vozi svoju robu u sela i na sajmove, gdje je mijenja za Lito. Kolidi-na Lita, Sto je londar dobiva za svoju robu, moZe nam sluZiti kao

indeks odnosa, koji vladaju na trZi5tu izmedu poljodjelskih i manufakturnih produkata. Kakose ta kolidina mijenja, i to od ravne mjere, t. j. pun lonac Lita za takav lonac, do dvostruke,pa i trostruke kolidine Zita za nov lonac, to po ovom moZemo ocijeniti ekonomske prilike nekogodredenog ruzdoblja.

Nadin proizvodnie londarskih predmeta u sjevernoj je Hrvatskof jednak poznatom manu-fakturnom postupku na noZnom londarskom kolu. U ovom kraju nema tragova prvotnomlijepljenju zemljane posude, pa ni primitivnom rudnom kolu, poznatom jo5 danas u Dinar-skim planinama i na nekim otocima. Osu5ena se roba pede, prevladi i bojadi5e te polijevaocaklinom prema postupcima poznatim u ostaloj srednjoj Evropi. I oblici posuda, to suuglavnom lonci za mlijeko, zdjele, tanjiri, oriezti, sztrabljioci i drugo, upu6uju nas na op6eevropske forme sa suzdrZanim koloritom i ukrasom, koji "u najboljim primjercima pokazuiubarokne crte. Ipak postoji jo5 u danaSnioi recentnoj proizvodnji i upotrebi Hrvatskog Za-gorja vrsta zemljanih posuda, koja ukazuje na prastaru rustidnu proizvodnju neobojene ineglazirane keramike. To su prije svega bonje, pa lonci za kuhanje veiih kolidina hrane u peii,a i velike zemljane posude za spremanje zimnice. Bonie sluLe za duvanje sjemenja i sipkehrane (sl. 9.). One pokazuju izvrsno rjeienje obuhvadenog prostora, te u svim svojim vari-jantama daju zrelo keramidko oblikovanje. U ovakvim iednostavnim oblicima keramika po-stiZe savr5eno rje5enje vei u pradavnim vremenima, s kojima moZemo povezati ovu kategorijuna5e rustidne keramije. Kasniji barokni uticaji, koji preteZu u dana5njem londarstvu, razu-mljivi su to viSe, Sto je zagorska proizvodnja sve do sredine r9. stolj. bila jedan od onih mnogihnadina, kojim je kasno feudalno dru5tvo eksploatiralo radnu snagu svojih kmetova, kao jednimod mnogih i te5kih podavanja, Za titav su stepen tehnolobki bolji od zagorskih keramidki pro-izvodi Banije. Ovo londarstvo je srodno sa glaziranom slavonskom robom, Sto nas upuiujena etnografsko jedinstvo negda5nje sredovjedne Slavonije prije Turaka.

z4

NARODNA NoŠNJA SJEVERNE HRVATSKE usprkos toga što pokazuje raz l i -čitu sliku mnogih svojih varijanata, nastala je iz jedinstvenog osnovnog odjevnog tipa' Pra-stara je slavenska riječ rub danas zadržala još samo suŽeno značenie ivičnog dijela bilo kakvetkanine, no nekad je ova riječ kao i mnoge njene izvodenice označivala tekstilni inventaruopóe. Tako rublje, rubenina, rubina, rubača, rub i rubac ranije označuju različite tekstilnepredmete, od kojih su ruhača i rub,ina elementarno odijelo panonskog seljaka uopóe. ovo seodijelo i danas nosi ljeti i zirrri i to tako, da ljeti predstavlja jedinu odjeóu uopóe, a zimiono gdjekad postaje donje rublje, preko kojeg se oblače raz|ičiti gornji ogrtači, kaputi, kaba.nice i drugi plaštevi. U krajevima, gdje se ovakva nošnia sačuvala do naših dana, narod još

ni danas ne pozna suvremeno donje rublje.Rublje' rubenina, bijelo platneno ruho odijeva tijelo od ramena do gležnja ili do ispod

koljena, ali obično ne u jednom dijelu, nego u nevelikom, stalnom broju odjevnih predmeta.Muško odijelo sastoji se redovno od dva dijela. To su gaóe, koje pokrivaju tijelo od pasa naniže, a oblače i noge do stopala, i rubača, košulja s rukavima, koja se naglavce navlači nagornii dio tijela. Žensko odijelo sastojalo se pfvotno od jedne platnene haljine. To ie upravosama rubina, rubača celača od ramena do gležn|a, u struku opasana pojasom. ovakvo ele-mentarno platneno ruho susreóemo najranije na rimskim prikazima barbarskih naroda Po-dunavlja u prvim stoljeóima naše ere', pa je veó tada sačinjavalo bitni materijalni inventarondašnjih stanovnika Podunavlja.

Ma da etnički i jezično različite, sve populacione smjene, koje su u toku nama vidnihprehistorijskih i kasnijih historijskih epoha, preslojile srednje i donje Podunavlje došavšijednom ovamo) ušle su u istu životnu ekumenu' otuda Su se etnogenetski procesi odvijalipod istim životnim uslovima, u okviru jednake ekonomike, koja je nove došljake svagdaponovno uvlačila u jedan te isti životni krug sjedilačkog poljodjelstva. Krčenie šume vatromi primitivnim orudem, skuplianje pira i drugog samoniklog žita na močvarnim poljanama,sa prelazom na plužno teŽenje polojne zem|je i ugara pomoóu govečeta, rano je veó panonskeravnice učinilo podesnim za onaj Životni okvir, koji kroz tisuólieóa, od neolita unaprijed,daje uslove materijalnom i kulturnom razvoju njihova stanovništva. U tom okviru životpu|zira u stalnom ritrrflr izmjene godišnjih dobi. Topli dulji period, od proljeóa do kasnejeseni, sav je ispunjen poslovima oko zemlje i stoke, tako da i kratke noói služe za rad, na pr.za košnju ili za noónu pašu. Zime provodi čovjek mirnije, uz vatru pod suhim i toplim kro-vom' trošeói skupljene zalihe. ovim načinom života uslovljena je elementarna odjeóa panon-skog seljaka. Priredivanie platna iz lana i konoplje vlastite sadnje daie gradu za glavno ruho,ljetno i zimsko, a samo Za obranu od studeni ili od oborina služi krzno, koža ili vuna, kao 25

materiial povremenih gorniih odjevnih predmeta. Ovo elementarno panonsko ruho, kako je

do nas došlo u konačnim oblicima, prolazilo je rane razvojne ťaze u pradavnoj prošlosti. U

oblicima, veoma blizim današnjima, ono ie postojalo veó početkom naše ere, o čemu nam

svjedoče spomenuti rimski prikazi. Muški likovi Dačana na Trajanovu slavoluku odjeveni

su u gaóe i u košulju dugih rukava i opuštenih skuta. Žensko odijelo nije tako lako raspoznati.

Ipak pod mnogim naborima i pokrivačima, razabiremo dvije značajne crte onog odijela' što

čini naidonji sloj, kojim je dakle, pfema opravdanoi pretpostavci, ocljeveno samo tijelo. ove

dvije značaine crte jesu: karakteristično nabiranje ruha oko Vratnoga izrezai postojanje dugog

rukava. Ako i iest u prikazu ovog ruha jaka antikna manira nabiranja, ipak ne moŽe se poreói,

da ie ruho Dačana bilo sašiveno, i to iz neke tanke materije, koja se nabirala uZ tielesne

pokrete, a koju bismo najlaglje mogli označiti kao platno.

Dok današnje muško ruho u svim varijantama panonskog platnenog rublja odgovara

upfavo ovim temeljnim odjevnim predmetima) pa gaóe i košulia, nošena slobodno van gaóa,

sa poiasom ili bez niega, daje današniem muškom ruhu svih naših nizina glavnu sliku' žensko

odijelo nije se sačuvalo u tako jednostavnom sklopu.Koliko se iz navedena dva elementa ženskog ruha može vidjeti' dačkim prikazima naj-

bliŽe stoji ona ženska košulja-rubina, koja se i danas još u ovoi istoj dunavskoj nizini nosi

kao glavno ruho bez drugog donjeg rublja, a sa vunenim gorniim prekrivačima, od kojih su

nešivane pregače, možda i pas, vjeroiatno stariie nego platnena košulja. Nabrana oko \/rata'

s dugim rukavom, koji se nastavlja od vratnog izreza, a ne na ramenu' i fednako je tako

nabran uz vtat kao prednji i straŽnji dio opleéa, cjelovita u pasu' dužine redovno do gležnja

ili do ispod koliena, ova platnena rubina prostire se u tipološki cjelovitoj oblasti na donjem

i srednjem Dunavu. Pa i. rubina Slavonije i ona Baranje dvije su, medusobno tiiesno srodne

varijante ovog arhaičnog panonsko.dačkog Ženskog ruha na zapadnoj granici njegova pro-

stiranja.Ne ulazeói zasad u dalinie tazmattanje slavonskog i podunavskog ruha, srodnost S pra-

tipom panonske rubine nalazimo i u nekim varijantama sjeverne Hrvatske. No tipološko

odredivanje u naoko veoma sličnim elementima, bit óe tr sjevernoj Hrvatskoj sloŽenije, nego

u krajevima istočno od negdašnje tursko-hrvatske granice.

Drugog poriiekla nego što je opisana rubina, mora da je ona rubača hrvatskih sela' kojoi

bismo etiologiiu mogli protumačiti iz prvobitnog platnenog omotača, koji je, naiprije nesa-

šiven, a kasnije cjevasto sastavljen, pokrivao Žensko tijelo od pazuha do gležnja ostavliajuói

ruke i ramena nepokrivena, odnosno ogrnuta posebnim odjevnim predmetom, opleóem. Kako

i kada se ovaj pratip ženskog ruha, poznat iz nalazíšta danskog brončanog doba, proširio i

razvio u ruho, u kom još naziremo niegovu osnovnu značaiku, a to je cievasta košulia od

pazuha do gleŽnja, bez rukava, - ne óe se u tami pradavnog zbivanja moói zagledati u cielini

razvojne linije' Dalekom derivatu ovog pratipa mogla bi odgovarati Ženska rubača zagre-

bačkog Prigoria u ruhu, poznatom u našo| javnosti pod nazivom šestinska nošnja.

Porodica iz sela Remete kraj Zagreba odjevena je u ovakvu nošnju' i to na način, kako se

nosi ljeti. Usprkos blizine grada ova su sela sačuvala nošnju još uvijek u recentnoi upotrebi

iako uglavnom samo u reprezentativnoj primjeni. Domaói poluprofesionalni tkalci izraduju

platno, - do nedavna od domaóeg lana, a danas pamučno' - od kojeg seljačke krojačice

šiju ruho za odrasle i za djecu, - Muško se odijelo sastoji od dva dijela, od rubače i od gaóa'

koji su, kako vidjesmo, stalno ruho panonskih seljaka uopóe. Gaóe su pri dnu ili otvorene,

ili omotane, usukane, remenjem od opanaka. Rubača je opasana kožnim pasom' a i lietiogróe se veoma ukrašen prsluk, lajbek' koji je jednako kao i surina' sLtrka, proizvod doma-óih majstora. Još do nedavna postojali Su u starom dijelu Zagrebazartrlt|ije čohaši, koji su proizvodili suknene ogrtače, kapute i surke NoŠNJA sEL^'t"J$ffiN

za seljačku upotrebu. - Dok platnena rubača Ženi služi kao ljetnoi zimsko odijelo, muški oblače zjrrri osobito u svečanim zgodama, hlače od sukna, bijeleili tamnomodre, svagda ukrašene našivenim gajtanima. ove hlače pritegnute Su uz noBu' pa

donjim dijelom ulaze u čizme. Muško ruho upotpunjuje škrlah' šešir malenog oboda. Danasje usvojeno mišlienje' da je ovakav šešir ušao u običaj u selima zagrebačkog Prigorja teku II. pol. I9. stolj. Ubrzo je postao karakterističan predmet u vedroj slici ovog rustičnogruha, jednako kao i crvena ambrela, kišobran, koii u praktičnom formatu služi muškarcui ženi.

Žensko odijelo ovih sela (sl. 6.) sastoji se od tri di|ela, od rubače, opleóa i zasnra. Sva sutri dijela od istog bijelog platna, pa su jednako kao i muška rubača, ukrašeni što utkanim pru-gama u samo platno, a što opet vezom' izvedenim na gotovom sašivenom ruhu. Utkanica ivez jednake su crvene boje s malo dodataka jednostavne modre, zelene i žute. U selimazapadnog prostirania ove nošnje, od sela Lukšióa i Mikulióa dalje na zapad s prelazom uBistru i Gornju Posavinu, crvena boja, obična u Remetama i Šestinama' ustupa mjestotamnijem višnjevom tonu. - Rubača je u čitavoj širini, potrebnoj za skute, nabrana veó uvisini pazuha, gdje posrijed leda vodoravna utkanica - parta - označuie njen gornii rub'hipotetski samostalan gornji završetak ovog, oko struka pasonx pridržavanog ruha.

ovakav glavni dio rubače bio bi od pazuha na niže oviešen pomoóu poramenica prekooba ramena. ovo bi bio praoblik viseóe platnene rubače. Medutim današnja šestinska rubačapoviše opisane parte nastavlja se, u nevelik prslučió, zvan kiklišóe' otvoren sprijeda na prsima.Dužina čitave rubače udešava se na kiklišóu pomoóu uzice na oba ramena. IJ ovom načinuvezanja naziremo ostatak negdašnjih poramenica, koje su pridržavale viseóu rubaču. Akoovako shvatimo žensku rubaču šestinske nošnie, onda je možemo odrediti kao jednu odrazvijenih varijanata tipa pendule, koia |e u srednii vijek ušla iz ranijeg prehistorijskoginventara.

Rubača je oko pasa u cijeloj širini opasana suknenim pasom tako da u mekim pregibima,bez posebno slaganih nabora pada niže koljena. Na gornji dio tijela ispod rubače stavljenoje opleóe i1i rukaaci. odijeljeno od rubače, a od istog materijala s istim crvenim ukrasom,opleóe dolazi pod rubaču, koja se na prsima lagano povezuje crvenom vrpcom' zaponcem.Cjelina rubače i opleóa upotpunjena je prednjim zastorotn' zvanim u ovom kraju i fertun. Poobliku i po službi .aasror šestinske nošnje odgovara zastoru ostalih nošnja sjeverne Hrvatske.

Kao nakit Prigorka nosi oko vrata kraluže, ogrlicu od crvenih koralja i pod njom svilenuvrpcu' rožu, a svileni rubac zaÍiče kao trougao u pas sprijeda povrh zastora ili u pas zatičeu nekoliko petlja složenu crvenu vrpcu' fertušnicu. Vrpce i svileni. rupci tvornički su proiz-vod 19. stolj.' koji je sasvim potisnuo predašnje odavno izgubl|ene predmete. Kao ukrasdanas sluŽi i prslučió od janjeóeg krzna' zvan kožulec. Nekad upotrebni predmet za obranuod hladnoóe, kožulec je postao sasvim dekorativan tako, da ga djevojke i mlade žene uz sve-čano ruho danas nose i u najtoplijim ljetnim danima. Polihromno ukrašen kožnatim aplika-cijama, ovakav kožulec je proizvod domaóih seoskih majstora kožušara, I mekane opanke odžute.kože, zvane žutanjki, izraduje seoski opančar'

6

27

7

Dok djevojke pletu kosu u pletenice te ie vežu šarenim vrpcama i pokrivaiu kupovnimcrvenim rupcem' žene u podignute pletenice uplióu drveni podložak, kunč, na koji su donedavna stavljale peču. Peča je četverokut od jednakog domaóeg platna kao i ostalo odijelosa dviie ukrasne pruge. Složiti peču kako je to po starinskom načinu prikazano u našemeksponatu, jedva danas znade po koja starica, dok mlade žene redovno nose samo kupovnerupce. Ali |oš uvijek pod ovim rupcima upleóu u kosu kunč, pa i onda kad su sasvim usuvremenom odiielu. Kod nestajanja starinske nošnje, obično se najprije miienja oglavlje.U prigorskim selimao medutim, tek sada počinju djevojke i mlade žene podrezivati kosu,a i to samo onda, kad se uporedo presvlače u gradansko odijelo.

Zimi se žensko i muško odijelo upotpunjuje različitim kaputima, odievenim na objeruke i sprijeda otvorenim, ili samo prebačenim preko ramena. osim bijele ženske rekle spIe-tene na dvije igle od debele pamučne niti, danas veóinom tvorničke, kao gornji ogrtači služeukrašene surhe, nekad bijele za žene i smede za muškarce, a sad nošene izmjenično. - Zna-čajna je crta prigorskog ruha, što se djecu od nairanije dobi oblači u ruho, koje u pojedinimdijelovima potpuno odgovara odijelu odraslih, što je takoder značajka sredovječnog životnogstila. U obične dane djeca trče polugola, pa i zimi u kuói na drvenom ili zemljanom poduznaju biti bosa. U svečanim zgodama diečia odiielca još pojačavaju čistu i veselu sliku dobroočuvane nošnje ovog dijela Prigorja.

Naš muzej posjedovao je od ranije tek neko desetak predmeta iz ovoga kraja. Zbog tog

ie veói dio izloženih predmeta nabavljen god. r95r. i t95z., i to na uŽem području selaRemeta, gdje i danas rade domaói tkalci, krojačice i opančari, što za potrebu svojih sela, ašto zaposleni u proizvodnji primijenjene narodne umjetnosti.Kožuh bio je prvotno pokrivalo, koie je panonskog seljaka povrh elementarnog lanenog ruhačuvalo od klimatskih nepogoda. ova osnovna služba koŽuha stara je isto toliko, koliko i

samo čovječanstvo) pa se iedino prema stilskom oblikovanju pred-GORNJE RUHO5JEyERNE HRVATSKE meta, može osvijetliti pitanje kulturnog porijekla. S ovog Stano-

višta vidimo, kako Su Sva gornja pokrivala, što prate panonskoplatneno ruho, jednaka kod nas kao i kod ostalih naroda, koji danas nastavaju Panonskunizinu, i to i slavenskih naroda, Čeha i Slovaka, kao i Madara i Rumunja. obično se misli,da je formiranie velikog koŽanog i krznenog ogrtača proizašlo iz pastirskog pokrivala, pa seprema tomu ova vrst panonskog odijela dovodi u vezu s madarskim naseljenjem Podunavlia.Ipak ne smijemo sav ovaj inventar odrediti kao nacionalno dobro jednog od mnogih narodaPanonskog basena, nego je ono opói kulturni inventar svih panonskih naroda. Tijesna sim-bioza izmedu brojčano jačeg sjedilačkog poljodjelca i tanjeg sloja nomadskog zavojevača, -

a ta je simbioza u Panonskoi nizini jednako kao i u ostalim evrazijskim ravnicama zakonitapojava cjelokupnog historijskog razvitka ovih zemalja, - dovela je do tog, da su elementi,proizašli prvotno iz nomadske ekonomike, postali opóenit posjed sveukupnog pučanstva.Tako i kožuhe i sve pastirske kabanice Slaveni Panonske nizine jednakim pravom kao iostali narodi u srednjem Podunavlju posjeduiu kao vlastito kulturno naslijede, primljeno utoku veó odavno izvršenih etnogenetskih procesa.

Tri načina ukrasa na kožuhu, bio to mali prsluk, kožulec ili veliki koŽnati kaput, kožuh,nalazimo u sjevernoj Hrvatskoj. Jedno ie aplikacija kože na koŽu. Tai smo način susreli uženskoj nošnji šestinske varijante, a odavde možemo ga pratiti kroz odru i Turopolje daljena istok. I drugi način ukrašivanja vanjske površine kožuha isto je tako opóenit u panonskom

.-

inventaru, a sastoji u primjeni tekstilne niti svilene, ili vunene, kojom je ukras izvezen ukoži. ovu vrst koŽuha naói óemo u Jamnici' ali ga moŽemo utvrditi veó na južnoj zagrebačkojperiferiji' a odatle ga proslijedujemo na istok, gdje se u Slavoniji oba načina bujno preslojuju.U jednom i drugom ukrasu važnu ulogu imaju ogledalca ili svijetle metalne pločice, nekadmagijsko-apotropejskog značenja kao na čitavom orijentu. Samo treói način, slikanje šarenoguzorka bojom na bijelo učinjenu janjeóu kožicu, zadtžao se kao izraziti alpski elemenat nanevelikom prosriraniu s jedne i druge strane Save izmedu Gorjanaca i Medvednice, pa gajoš danas poznaju, iako ne više u postupku, nego jedino na očuvanim kožusima, sela u oko-lici Samobora, Sv. Nedjelje i na čitavom područiu Bistre, na zapadnim obroncima Med-dvednice.

Isti oblici kaputa, kabanica, ogrtača, prsluka i svih ostalih gorn)ih odjevnih predmeta'kako su prvotno nastali bili u krznu i koži, izraduju se danas i u pustu, pustini ili darovcu.To je sukno izatkano od vune i ustupano ili izvaljano tako, da čini čvrst, gotovo nepoderivmateriial. od ovog materijala poznate su velike kabanice zvane čohe ili madarskim nazivomk,epenki, koje se danas veóinom pribrajaju u nošnju Turopolia, ali koje su se nekad opóenitonosile u svim krajevima uz Savu i u hrvatskom Prigorju. Čohama su se zimi ogrtali starijimuškarci i žene, pa Su na ovom opseŽnom sektoru postojale regionalne varijante, kojih suse majstori čohaši stalno pridržavali, S poznatim modifikacijama Za različitu dob, od jarko

crvenog ukrasa do svih tamnijih tonova. Na čohama javlja se isti stilski ukras kao na koži,prenesen s kože na sukno, a sastoji se u aplikaciji sukna, šarene kože i Vunenog veza Íeogledalaca po istom likovnom rješenju kao i na koŽanim predmetima ove Vrsti.

Kao velike kabanice i čohe' tako se i surhe izraduju od pustine ili od sukna i ukrašujuvezom ili aplikacijama. Pa i muški i ženski prsluk, lajbek, koji danas redovno prati platnenoruho, u svim krajevima Hrvatske, iztaden je od sukna, a danas često veó i od obične tvorničketkanine. Poneki kraj još zadržava stalnu boju i oblik muškog ili ženskog prsluka, ali u mno-gome veó su se starinske navike izgubile, pa se prešlo na sasvim obični gradanski prslukr9. sto l j .

Dok je na podnoŽju gore Medvednice na sievernoj periferiji Zagreba starinska nošnja jošu životnoj funkciji' pa tek danas počinje dobivati značajke arhaizirane grade, koju život od-bacuje iz svagdašnie upotrebe, da ostane sačuvana samoza pojedine zgode narodne reprezentacije, dotle u južnoj NoŠNJA BRATINE I KUPINCAokolini grada Zagreba, u selima uz Savu i preko overijeke, negdašnje je nošnje posve nestalo. Samo još u pojedinim porodicama čuva se po kojivrijedan stariji odjevni predmet, pa je tako nedavno uspjelo nabaviti za naš muzej diieloveneviestinskog oglavlja iz negdašnjeg sela Trnje, koje je danas sastavni dio grada Zagteba. IJselima preko Save, u kraju od Hrvatskog Leskovca preko Stupnika i Demerja do Odre iBrezovice prevladao ie suvremeni način odijevania. Pojedine starinske primjerke uspielo jepravovremeno nabaviti za ovai muzej. Veó pred trideset godina ovi su predmeti manje višebili izvan upotrebe) a potiecali su još iz vremena' kad je nakon Prvog svjetskog rata u ovomkraju starinska nošnja počela naglo propadati. JuŽnija sela, Bratina i Kupinec, još su donekleočuvala stare elemente, ali sa tako degenerativnim oznakama, da i u današnjemu reprezenta-tivnom izdanju, ova nošnja, kako sad služi za folklorne nastupe, ne pokazuje gotovo ništaod negdašnjeg Stila. Crtež i kolorit novog ornamenta' unesen u ovaj krai kroz loše shvaóenuprimjenu starinskih uzoraka, zamijenio je raniji arhaični likovni izraz,koji ie očuvan samo u sta-

8

29

3o

rim primjercima. osobito je vrijednost starinskog inventara ukinuta timc, štcl su na ranije stilskeelemente silom nakalamljeni novi oblici. Tako je na pr. duga sitna nabrana platnena rubačaskraóena prema Suvremenom Ženskom odijevanju, pa jedva pokriva koljena. Kako rani|astilizacija platnene rubače ovakvu kratkoóu uopóe ne podnosi, dovodi to do groteske i dotakvog iznakaživanja starinskog inventara da je očito, kako starinska nošnja u suvremenostinema uslova za da|jnií razvoi.

Nošnja, što je prikazujemo u slijedeóe dvije vitrine, potiče iz ove juŽne okoline Zagreba,Prostiranje nekad cielovite tipološke slike moŽe se danas utvrditi samo još po sporadičnimnalazima, a obuhvatalo je kraj izmedu Turopolja i Odre te Jamnice s jedne strane i Samo-borskog odnosno Jastrebarskog Prigorja s druge. Na rijeci Savi, na pragl Zagreba, započi-njala je nekad ova cjelina, a sezala je preko Kupe sve do ispred Karlovca. U ovom se poiasudanas mogu utvrditi dva središta, izmedu kojih odnos još nije dovoljno osviietljen' Sjevernijesredište čine mjesta Kupinec i Bratina, a južno je I(upčina i još dalje Draganiói. Ma da našmuzej posjeduje pojedine primjerke muške i ženske nošnje iz sela na Savi i blizu Save, izStupnika, Demerja i Kupinečkog Kraljevca, pa i iz odre i Draganióa, dosljedno našem za-datku da gradu dajemo u zaokruženim temama, ne iz|ažemo ove Sporadične slučajeve' negodajemo iz ove oblasti kupinečko-bratinsku variiantu, a uporedno njoj jamničko ruho' Jednui drugu varijantu panonskog tipa prikazujemo u nekoliko uporedno postavlienih modaliteta.U prvoj vitrini sa bratinskom gradom morali Smo Se zbog prostora ograničiti na prikazženske nošnje, dok u slijedeóoj vitrini pokazujemo i jedan od muških načina odiievanja.

Bratina leŽi južno od Zagreba, nedaleko od ceste' koja iz Zagreba vodi u Jastrebarskoi dalje u Karlovac. Samo ime je nekad obuhvatalo. čitav kraj, a ne tek jedno selo, upravoonako, kako to obično u vezi s kojom rijekom ili potokom znače još i danas nazivi poiedinihpredjela sjeverne Hrvatske, na pr.: Velika Hrvatska u Hrvatskom Zagorju, Bistra, Odra i sl.Središte sela Bratine danas čine dvije osamljene zgrade, Narodna škola i Kulturni Dom, a tosu dvije moderne kuóe na cesti' koia vodi od željezničke stanice u Pisarovinu i dalje preko

I

II

IiI

R

Kupe u Lasinju. Čitavo ostalo selo uopóe ne pokazuje u svojoj strukturi jedinstvenu cjelinu,pa tek ime povezuje pojedine dijelove ovog amorfnog naselja. Pojedini zaseoci sela Bratinesvaki u svom nazivu, koii je ujedno prezime zajedničko niihovim stanovnicima, pokazujuporijeklo od jednog roda. Da li su ti zaseoci ranijeg postanka, ili su nastali tek kao selišta-sesije u vezi s feudalnim iskorišóivanjem radne snage i urbarnog zemljišta, u kojem oblikuti zaseoci ulaze u 19. stolj', _ nije još dovolino proučeno, ati je vjeroiatnija ova posljednjapretpostavka. Kuóe su veóinom drvene, obično sa po dvije prostorije za stanovanje uz jednukuhinju, kako smo to našli i u kuói Hrvatskog Zagorja, Danas u čitavom ovom kraju brojpučanstva opada, pa kuóa veóinom služi samo jednoj nevelikoj porodici. Kuóe su pokri-vene slamom, šopom, a tek rijetko je koja nedavno podignuta zidanica pokrivena crijepomi gradena na gradski način, iako je selo sasvim nadomak velikomu grfldu. Na posjedu rodaErdÓdy ovi su seljaci bili kmetovi sve do 1848' god. no ipak su po materijalnom inventarui po društvenim običajima veoma blizi ostalim seljacima plemenitašima u Posavini i Pokuplju'

Središte čitavog kraja je Kupinec. Dok Bratina leŽi sva u nizini, Kupinec je smještenna povišem brežuljku laporaste panonske terase. To je okupljeno selo s crkvom i s veóimi ljepšim drvenim kuóama od bratinskih zaselaka, pa je Kupinec očito i ranije bio lokalnosredište čitavog kraja. Vidimo to i po tom, što se njegovim imenom u novijoj upotrebi odre-divala i imena ostalih sela u okolini, tako na pr. Kupinečki Kraljevec, koji se tako zove zarazliku od ostalih sela ovog imena, koja su u blizini, na pr' Leskovački Kraljevec' U čitavomje kraju oko Kupinca i u Bratini iednaka nošnja, pa ie tako i označujemo kao kupinečko-

hgglq$ _vglUe4!_p4_rtqr-E&og ri pa. _Veé prvi lik' djevojka iz sela Bratine, pokazuje glavne značajke ove nošnje, koje nam se

dalie ponavljaju u svim ostalim modalitetima. I ovo se žensko ruho kao i ono u zagrebačkomPrigorju sastoji od tri temelina dijela. To su rubača, opleček i zastor. Ipak je velika razlikaizmedu ove kupinečko-bratinske i one šestinske varijante, Usprkos veoma srodnim etiolo-škim oznakama' na koje ukazuje laneno platno kao osnovna sirovina ovog ruha, njegov utkaniukras pa i sama trodjelna kompozicija ruha' - Žensko ruho iz Bratine pokazuje sasvimosobitu sliku, u kojoj doduše nema one vedre svjeŽine, tako značajne za prigorsku odjeóu,ali zato u starinskom bratinskom ruhu leži veoma mnogo vlastitog osebuinog stila, U svomtemeljnom obrisu bratinsko žensko ruho riješeno je u Strogo linearnoj vertikali s naglašenimkonturama svoje pune duŽine'n Tek temeljna boja odijela označuje društvene modaliteteprema dobi i staležu. Široki raspon crvene boje od otvorene' vatreno narančaste prematamnijem crvenilu, sve do višnjevatog i sasvim crnog ili bezbojnog bijelog, a sve rješavano natektonski istom zadanom liku, daje veoma uspielu likovnu kompoziciju. No osim ove formalneljepote, individualno zadani kolorit ostaje nosilac dubljeg sadržaia, društvenih oznaka pa imagijskiLp{glpčab4:Il9-Qj3!-u'. Tu je dakle očuvano shvaóanie nošnje kao vanjskog znakadruštvenog položaja, dok su se u šestinskoj varijanti izgubile ove negdašnje razlike, tako dadanas jedna te ista nošnja prati ženu kroza sav njen život od najmlade dobi pa do sasvimduboko u starost.

Bratinska rubača je platnena, a po tom što ima oblik prsluka i obične Ženske suknje,ona podsjeóa na onu pučku nošnju, koja od 16. stolj. postaje opóa svojina evropskog gradan-skog i seljačkog društva. Prsluk zvan hiktič po imenu i u kroju Veoma je b|iz istom diielušestinske rubače, ali seže sve do struka, gdje jenani našivenqkrilorubače, kiklja,sastavljenood četiri pole platna. Na prsima hiklió je lagano stegnut vrpcom' zaponcem' IJ svom donjem 3 t

dijelu' rubača je sloŽena u krute i sitne nabore pa se po svom uskom i oštrom obrisu ipakrazlikuie od spomenute barokne suknje' Za dnevnu upotrebu služi rubača od čistog lanenogplatna, a rubača pisanka za bolje zgode t' za po|azak u crkvu, gusto je protkana jednolikorn

tehnikom tkanja na šibe. No u svakom slučaju starinska rubača je uvijek duŽinom sezala svedo obuóe. Kao materijal za protkivanie rubače mora da je nekad sluŽio domaói obojeni lani vunena nit. U ovom našem primjerku rubača je ukrašena vunom) ma da ne domaóom negokupovnom vunicom. Na sačuvanim bratinskim primiercima za pretkivanje najčešóe susre-óemo pamuk u različitim tonovima crvene boje, zvan pismo,

Pod rubačom na gornji dio tijela oblači se opleóe s rukavima zvano opleóek. Ruhaz;i suglatki bez ukrasnog tkania, ravni, dugi do šake i tu otvoreni. U kupinečko-bratinskoj varijantina ove se rukave redovno navlači dodatni ukrasni rukav' ukrašen isto takvim tkanjem kaorubača í zastor, Stegnutim gornjim dijelom ovaj se dodatak veže na podlakticu' a otvorenimravnim krajem prekriva šaku do prstiiu. Par ovakvih dodatnih rukava zove Se mclini ili tacne.U baroknoj odjeói t7. stolj. ovim se imenom u alpskim zemljama zovu različite ukrasnemanšete od čipaka ili tankog nabranog platna, koje se vežu nad šakom i proviruju iz rukavagornjih kaputa ili suknenih i svilenih haljetaka i padaju katkad do vrhova prstiiu. Po ovomelementu, a i po prije spomenutoj tektonici rubače, kao da bismo mogli utvrditi dodir izmedurustičnog inventara kupinečko-bratinskog i pučke barokne mode nedalekih alpskih zema|ia.Ipak su ove novije intruzije uronile u sliku starijeg oblikovanja' tako da ih u bratinskoj nošniijedva prepoznajemo. Bratinske tacne su samo leksikalno' a možda i u konačnom momentusamostalnog dodatnog ukrasa, influencirane baroknim utiecaiem. U biti ovo je negdašnjidonji dio crvenog tkanog platnenog rukava, koji je ranije bio sastavni dio opleóa, ili što je

vierojatnije, prvotne cijele košulje s rukavima, isto onako kako to još često nalazimo i u ruhuBratine, a još i daleko na drugoj krajnioj periferiji prastarog crvenoB ruha, u nošnji Mordvei Basurmana na Volgi.u Drugi je dodatni dio bratinskog opleóa kraljut i|i prikopček, ukrasniplďsiiďn, s iednakom utkanicom kao rubača i mclini. ovaj se prikopčeh sa svojim visokimokovratnikom prikapča na prsi. I zastor bratinske nošnie zvan danas i fertun, samo je leksi-kalno preslojen njemačkim nazivom Vortuch, dok je po obliku i po sadržaju bratinski fertunravnopravan zastoru ostalih posavskih varijanata. U svakodnevnom ruhu, kad za običnidnevni posao služi jednostavna rubača od lanenog platna, zastor je sav izatkan, tek ne uonako iednolikoj plohi kao što to nalazimo na rubači, nego gustim horizontalnim prugama.rsto ovo tkanje pokazuje i sav kuóni tekstil ovoga kraia, gdje su velika posteljna plalta, plaata,plafta i ručnik isto ovako ukrašeni.

Djevojka je gologlava s dvije pletenice, kičke, spIetene Straga i dignute oko glave. Spri-jeda su kičke pokrivene partom. Kad djevojka doraste do udaje, ona stavlja na glavu znakdjevojaštva. U mnogim hrvatskim krajevima to je djevojačka parta, a u nekim opet ovu uloguima djevojački vijenac, kako je to do nedavna bio običaj i u nedalekoj Brezovici. U Bratiniznak djevojaštva ie jednostavna nevelika parta, vtpca gusto našivena staklenim zrnjem. Bra-tinska je parta za razliku od istovrsnog posavskog predmeta, mekana i uska, a stavlja se nasamu kosu, od uha do uha. - Djevojačko ruho našeg eksponata odredeno je za svečaniz|azak. To odaje rubača pisanka s gustim tkanjem, a i vatreno crvena boja čitavog odijela,koja ie značajna upravo za ovaj naš kraj, a kojoj analogiju medu svim ostalim srodnim nošnjamaponovo nalazimo tek na mordvinskom tekstilu Povolžja.u Ruho našeg eksponata nabavljenoje za muzej god. 1953. kao starinski primjerak izvan žívotne upotrebe'

J l

32

Na nogama djevojka ima čižme, gusto izvezene, našz'savane. Čitava sjeverna Hrvatska

pozna za mušku i Žensku obuóu opanke i uporedo čižnle, škornje, koje sluŽe kao bolja obuóa

od svakodnevnog opanka, u boljem izdanju navezene i nakióene okovom.

Mlada sneja, nezlesta, u istovrsnom je ruhu, kakvo je protumačeno u prijašnjem ekspo.

natu' tek nešto tamniie crvene boie, jer ie za tkanie posluŽio kupovni tamnocrveni pamuk,

pismo. I ovo ie odijelo svečano, pa sluŽi i za nevjestinsko ruho, ovako bogato ukrašeno i na-

kióeno. ovako opremljena, kako ie dajemo u ovom 7iku, ner:esta bi za vjenčanje imala na glavi

svadbenu krunu, torniček, od crvenih pera, cvijeóa i staklenog zrnja. No samo bratinsko

oglavlie udate žene' ovakvo, kako ie dano u našem prikazu, tako je zanimljivo da zahtijeva

posebno objašnjenje.

Žena plete kosu u dvije kičke, koje čvrsto povezuje na potiliku i medu njih horizontalno

stavlja jednostavan drveni podložak, drzlce. Na ovako priredenu kosu dolazi daljnji podložak'

fanjek' danas od žice, a nekad od šibe ili trstike. Fanjek stoji od potiljka vertikalno prema

tiemenu i uza nj se stavlja podmetalo, to je jastučió, ispunien nepredenim lanom. Droce,

fanjek i podmetalo daju temeljni oblik glavi, koji se onda još zaobljuje pomoóu bijele donie

kapice, premetnute preko tog podloška i čvrsto povezane oko glave. Kad još na ovu potkapicu

dolazi gorn|a kapica, glava dobiva oblik ne suviše visokog, ali veoma karakterističnog jedno-

roga. J Sve starije, a i mnoge mlade žene u Bratini ioš uvijek nose ovaj pribor, vješto ga

sakrivaju pod običnim rupcem' i rijetko o tom govore. Ne spominju fanjek i drvce, a o pod-

metalu ne óe ni da čuju. Kao i u južnim Dinaridama, u Prokletijama, tako u Bratini Žene

naiintimnijim pitanjem svoje opreme drže kosu i sav pribor za kosu' Po svemu kao da je još

uvijek s ovim oglavljem udate Žene povezan) ma da u posljednjim tragovima, pradavni ma-

gijski sadržaj. MoŽda je to razlog, da se u Bratini do danas uopóe mogao sačuvati veoma

drevni jednorog, monocornus' u ovako ustaljenom obliku, kako ga tu nalazimo. Polazeói na

tad' žena na svakodnevnu kapicu prebacuje rubac' To su danas obično tvornički rupci' crveni

za m7ade' a tamnomodri, sivi ili crni za starije žene. No ma da sasvim banalni, ovi rupci

u povezivaniu bratinske kapice dobivaju svojevrsnu, a sasvim osobitu konturu jednoroga'

Još danas svaka žena u Bratini s toliko spretnosti i vještih kretnja za čas poveže rubac na

šiljatu kapicu, tako da svagda dobiva obris zaobljenog roga. Kako rekosmo, Žene o tom ne

vole govoriti i tek ie dugim i ustrajnim ispitivanfem uspielo doznati sve potrebne poiedino-

sti da bi se monocornus kupinečko-bratinske varijante mogao definitivno utvrditi i dati u

ovom prikazu.

Na ovako priredenu kosu s pričvršóenim podlošcima i pokrivenu bijelom platnenom

doniom kapicom stavlja žena gornju kapicu' To ie ovelika kapa obično od iste tkanine kao

što su tacne i zastor' pa i u boji odgovara ostalom ruhu. Tek u posljednie vrijeme osim

karakterističnog domaóeg tkanja s|uže za kapicu i različite druge ukrasne tkanine, pa i one

vezene, o čem óemo ioš govoriti. Kapica se veže nisko na potiljku, a na niu se za svečane

zgode stavlja bogati nakit. Nakit se sastoji od stalnih predmeta' koii se dodaju kapici u sasvim

ustaljenom rasporedu i s ostalim, veó opisanim priborom, čine organsku cjelinu. To su:

Jizur, parta, dvije vrpce i iglice. Fizur i parta su vrsta dijadema, od kojih fizur dolazi uz

samo čelo, a parta je šira traka, gusto navezena svijetlim šarenim zrnjem' ovai predmet Žene

Zovu parta' ali ioš češóe se čuie jednostavan naziv svetlo. Fizur ima sa svake strane nad

uhom polukruŽni ukras od nanizanog staklenog zrnja. Fizur i saetlo leže čvrsto uz čelo i

sljepočice, tako da sasvim pokrivaju kosu, od koje ne smije ništa provirivati, pa zato Žene

potšišavaju ili podbrijavaju kosu na zatiliku. od dviju ukrasnih vrpca' ona šira zove se dodoših roža, a druga, koja je nešto uŽa i sloŽena u stalni raspored, nosi naziv kohotiček, Danassu to svilene tvorničke vrpce S poznatim cvjetnim desenom rustičnog baroka. obje su bogatonavezene istim staklenim zrnjem kao i fizir i saetlo. Vrpce su ovijene oko kape, nadostavlja-juói se na šareni svjetlucavi dijadem, a ukrašeni krajevi vise straga, i ro uvi|ek tako, da plošnopokrivaju šiju i gornji dio leda. Čitav taj ovako složen nakit traŽi, da mlada Žena nosi glavukruto, ceremonijalno, nešto malo povijenu naprijed, s oborenim pogledom' a bez osvrtania,sasvim drugačije od današnjih navika. Bratinsko oglavlje mlade Žene u svem odaje svoje-vrsno oblikovanje iednog odredenog Životnog stila, kome mi ne poznajemo porijekla nicjeline, nego ga razabiremo samo u ovim posljednjim kulturnim okaminama, staloŽenim uzabiti našeg sela. Ma da u nekim crtama ovog ruha prepoznajemo kasnogotički duktus, -

za ovo govori u prvom redu stroga vertikala čitavog lika, a veó smo spomenuli jedva zamjetnebarokne utjecaie, - ipak u osnovama ovog materijalnog inventaru leži zrlatno dublja kul-turna baština. U nekoliko momenata mogli smo bratinskom ruhu naói uporedbu u dalekomPovolžju. To nas dovodi do pomisli, da se u oba slučaja radi o ostacima, održanim u zabitiudďjenih perifernih zakutaka prostranog kulturnog područja, nekad jedinstvenog materijal-nog oblikovanja. Kao da kroz to nasluóujemo epicentar daleko dubljeg zbivanja' nego što jesamo prevladavanje sredovječnog životnog stila ili kasnijeg moónog baroknog utjecaja, štoóemo ga tako mnogo naói u našim drugim krajevima. - Danas mlade žene napuštaju ovuarhaičnu baštinu, pa i onda kad je na se stavljaju za folklorne priredbe, one nakapčaju šarenedijelove nakita i povezuju samu kapicu bez razlmijevanja i bez one pažnje, koja je potrebnada bi se sačuvala svojevrsna Stilska ljepota cjelokupnog starinskog ruha. Sve ovo govorio tom' kako u naše dane, u posljednim ostacima nestaie Životnog stila jedne vremenski uda-ljane epohe' nama inače nepoznate.

Jedinswenu cjelinu s oglavljem čini nakit, koji se kao ogrlica stavlja oko vrata i na prsa.ovaj je nakit izraden od istog šarenog zrnja kao i oglavlje. U oblikovanju ovog nakita susre-óemo istu pojavu, što óemo je kasnije naói u drugom jednom zakutku panonske periferije.

I u Baranji kao i u Bratini žene ne kupuju gotov nakit' one nabavljaju staklena zrnca, štoih je evropska industriia 19. i našeg stoljeóa proizvodila upravo za ovo tržište, a onda samevezu biserni uzorak na vrpce oglavlja i niŽu ogrlice po tradicionalnim primjerima. I u oglavljukupinečko-bratinske varijante naói óemo uporedbu s nekim elementima baranjskog pribora,a s druge strane srodne elemente susrest óemo i u blizo| Jamnici. Ipak u Jamnici i u Baranjipostoje dvoroge ženske kape, dok je jedino Bratina sačuvala monocornus. - Sneja ima nanogama cipele na žnir, barokno fasonirane

Mlada udovica u bijelom je ruhu. Bijelo, bezbojno platno bez nakita ili sa kakvim skrom-nim no bezbojnim nakitom oznaka je duboke tuge' prežaljizsanja za nekim blizim. Prastaroje značenje bijelog kao znaka duboke Žalosti, dok sve varijante CrVeÍlo$l od oworeno naran-častog pa do ljubičastog, a i crnog, koie je samo odbljesak najdubljeg crvenila' - nosesadržaj svega vitalnog, dakle zdrav|ja, plodnosti, obilja, seksualne Snage, moói i bogatstva,jednom riječju sveg onog' što čovjeku može osigurati sreóu. Taj isti kompleks naói óemo i udrugim panonskim predjelima, pa i u spomenutoi Baranii. Tako su zakuci panonske periferijesačuvďi arhaične životne elemente, koje s jednakim sadrŽajem nalazimo još danas na Da-lekom Istoku.34

Na bijelu kapicu, povezanu bi|elim povojem nad čelom, udovica stavlja za izlazak izkuóe neveliku bijelu platnenu pečicu, nazivanu krugoxata.

Tek u drugoj pol. 19. stoli., upravo posljednjih godina prife Prvog svjetskog rata, uovaj je kraj doprla bjelina u današnjem evropskom smislu riječi. To je crkvena bjelina, kojaje pod jezuitskim pokretom tek s kraja I9. stolj. ušla u naše selo kao oznaka svečanog odi.

iela, odredeno9 za praznik Tijelova' dok u nevjestinskom ruhu ova bjelina još uvijek nijepotisnula starinsko crvenilo. Iz crkvene upotrebe bjelina, napustivši staro značenje korotnogruha, prešla je kao svečano odijelo u redove Radióeve Seljačke Stranke, a kroz to i u svefolklorne priredbe pa i u kulturnu reprezentaciju Seljačke Sloge' Pod tim utiecajem bjelinase nije više proizvodila samo u skromnoj, ali solidnoj i punoj liepote lanenoi ili pamučnoj

utkanici, nego je u tu svrhu počela sluŽiti umjetna svila. Zbog,tog susreóemo u ovom kraiumnoge primjerke banalne izrade i oronu.log likovnog izraza, što umjetna súla uvijek povlači

sa sobom. ovo su znaci raspadanja negdašnje arhaične grade, jednako kao što je to i vez,ko|im danas djevoike ukrašuju svoje ruho, a često i kapicu.

Uz naš četvrti eksponat u onoj vitrini, koji prikazuje stariju ženu stoji niezina unučad.Dječačió je u rubačici zvanoj pača, ukrašenoi ovakvim novim Vezom. Jedino dalekim sjeóa-njem ovaj degenelirani ukras govori o negdašnjoj polihromiji' kako je nalazimo u starinskomvezu muške rubače Kupinca i Bratine te dalje u varijantama Jamnice i Pokuplja. ova je

pača, nedavno nabavljena Za m|lzej, da posluŽi kao primjer sadašnjeg bratinskog veza.

Djevojčica je u starinskom odijďcu, nabavljenom u muzej još god' r93r., kad je starinskoruho u Bratini bilo u posljednjoj životnoj fazí. ona ima na sebi cjelovitu rubaču, celačicu, uko|oj možemo vidjeti ostatak nekad cjelovite Ženske platnene odjeóe ove varijante. Celačicaje izatkana crvenim pamukom, pismom jednako kao i njen zastor. Dievojčica nosi kosu opletenuu četiri kičke' ali sve četiri podignute, jer se u Bratini smatra zazornirn spuštena pletenica ikod sasvim malih djevojčica.

Starija žena iz Bratine prikazana je u radnom odijelu' Ponovno se javljaiu tri glavnaodjevna predmeta, to su rubača, opleéek s rukavima i zastor, tipološki jednaka u svim modali-tetima ove varijante. Tako vidimo da su rubača, nabrana u sitnim naborima, l' zastor složenu četiri krupna nabora, značajni za svako izdanje ovog ruha. Razlika izmedu ovog primjerkai ruha na predašnjim likovima sastoji samo u tom, što rubača u radnom odiielu uopóe nijepretkivana, nego je izradena od golog platna, a utkanica ostalih dijelova izvedena je u crnompamuku i u prugama nešto živ|jeg kolorita. No to nije ono masivno gusto tkanje, što gavidimo na prva dva eksponata ove grupe. - Na g|avi žena ima jednostavnu kapicu s ukraše-nim fizirom, oblikovanu na način opisanog jednoroga. osim prikaza Samog ruha, u ovomsmo eksponatu dď način predenja lana onako, kako je sačuvan u ovom kraju još u posveživoj upotrebi. Žena prede bez preslice. Jedino je proizvodno sredstvo, koje joj s|uži za taiposao Samo drveno ureteno' pomoóu kojeg' držeói ga u desnoj ruci, ispreda nit i omata je

na vreteno. Sve ostalo izraduje žena sama, jer je ona sama po sebi glavna proizvodna snagaza sve poslove oko tekstila. Kudelju, koju ispreda u nit, žena ima pričvršóenu na čelu uzlijevu sljepočicu' i to privezanu uzicom oko glave. Iz kudelje izvlači predu prstima lijeveruke i to tako, da je zubima i prstima razriješuje i ujedno moči slinom, pa tako zapredenuprovodi dalje na Vreteno. Tako Žena prede iduói za svakim poslom' po kuói dok kuha i pazina djecu, na paši pa i na putu do poljskog rada. Tek kad ustreba desnu ruku za kakav po-sao, ona vreteno zatiče na šiju u ovratnik opleéa. Nakon što ie svršila potrebnu kretnju,

- \

35

9 NABIRANIEI SPREMANIE

ona ponovo, priviklim pokretom izvlači vfeteno i nastavlja presti. To je jedan od sasvim

starih načina proizvodnje tekstilne niti' pa i ovaj survival svjedoči o tom' koliko se drevne

starine sačuvalo u životu ovog kraja.Iz Bratine i Kupinca naš muzej ima lijepu reprezentativnu gradu, u kojoj se osobito

ističe drugi eksponat ove grupe,,nabavljen god' l93z. i tada veó obraden u cjelini kao ruho

nevjeste' Kompletno ruho bilo je tad nabavljeno iz iste kuóe, iz koje smo trideset godina

poslije, obradujuói redom modalitete ovog kraja, nabavili ostala tri eksponata, prikazana u

ovoj obradbi. Samo ruho nevjeste nosila je na svom vjenčanju majka današnje naše suradnice

iz Bratine, JalŽe Cestar. Samo u tijesnom kontaktu s domaóim ženama ovih sela moglo se

utvrditi starinski bratinski inventar u različitim modalitetima, a prije svega uspjelo je ofor-

miti bratinski jednorog.

Kako se platneno ruho nabire i sprema, pokazuje ovaj naš eksponat. Žena rublje opere tako

da ga u parenici iz|uži, a na potoku u tekuóoj vodi istrlja i isplahne. Danas za pranje rublja

služe sapun i suvremena sredstva, ali još opóenito žene same prave

RUBLIA lug, ced, iz prosijanog pepela. ovako oprano rublje osuši se toliko-

da još ostaje dovoljno vlažno, a zatim se pojedini dijelovi na rav-

nom stolu izg|ačaju i prstima naberu u sitne nabore. Tako se u Bratini nabire stražnji dio

Ženske rubače, a u drugim krajevima i ostali diielovi bijelog platnenog ruha. ovo nabiranje

vrši se tako da se prstima prebire i uglača po|edini nabor za naborom, tuče manjim kamenom'

a zatim se svi nabori oteŽaju poveóim glatkim i čistim kamenom pomoóu drvenog korita.

ovaj se posao zove skretati rublje, rubaču ili drugi koji komad, a sam je takav predmeÍ skretan,

Skretati rublje dugotrajan je posao' koji traži ustrpljivu i spretnu žensku ruku i mnogo slo-

bodnog vremena. ovako skretano rublje s|oži se po duŽini nabora i sasvim suho spremi u

skrinju, gdje čeka do upotrebe. Tek kad koii predmet ustreba, on se izvadi iz skrinie i pro-

trese. Nabori su tad svježi, čvrsti i ukruóeni, a čitavo rublje miriši od čistoóe.

Na starinskom je hrastovom stoLu rubača, koju upravo žena skreóe' druga rubača veé

skretana, rolja se koritom, dok je treóa složena kako se sprema. Skrinje i laďice iz različitih

krajeva sjeverne Hrvatske porazmještene u ovom našem odjelu, sve služe za spremanje

tekstila.

Južno od Bratine, preko niskog lokalnog razvoda izmedu Save i Kupe, javlja se druga

varijanta platnenog ruha. U etiološkom smislu ona je veoma blizu ruhu Gornjeg Pokuplja'

t. j' kraia na rijeci Kupi niže Karlovca, gdje se ruho najbolje očuvalo u Rečici i Šišljavióu,- no ipak toliko osebujna i raz|ičita od tog pokupskog ruha, da je na prvi pogled prepo-

znajemo kao posebnu, svojevrsnu varijantu. Danas je središte ovog kraja Pisarovina, miesto

mladeg postanka. Do nedavna staro je središte čitavog kraja bila Jamnica, koja ie sad selo

s jedva nekoliko kuóa i sa starom gotičkom crkvom sv. Martina, poloŽeno na nevisokoj

ispetosti prve panonske terase nad nizinom. PoloŽaj stare Jamnice 1ako je izvrsno odabran,

da je s ove točke vidna sva prostrana nizina od Save kod Zagreba pa preko Kupe sve do

Lasinje i Šišljavióa, na kojem se prostranom rasponu na daleko bijeli starinska jamnička

crkva. Selo Jamnica raselilo se u posljednjih četrdeset godina i to tako da su ljudi svoje

drvene kuée prenijeli u nizinu uz cestu' veóinom u Pisarovinu' koja je kao novo administra-

tivno središte i neko vrijeme sijelo kotara, iscrpla Životnu Snagu starog gravitacionog centra

u svoju korist. No ioš pred dvadesetak godina jamnička proštenja i sajmovi redovno su pri-

vlačili seljake i trgovce s relativno prostranog područia, a samo ime služilo je ne samo kao36

oznaka ovog sela nego i čitavog kraja, kako za to govofe imena Jamničke Gorice na sjever-

nom i Jamnička Kiselica na južnom obodu ove nevelike regionalne cieline.

Jamnica je jedan od onih osamlienih zakutaka u sjevernoj Hrvatskoj, koji su od kraja15. stolj. ostali skrovište do tad stečenog kulturnog posieda. Poslije bitke na Krbavskompolju god. 1493., nekadašnja Slavoniia, a sad krajevi, na koje se veó proteglo hrvatsko imes o!'u stranu Kupe i Save, dolaze na udar turskim provalama. No i nakon pobjede kodSiska, kad se ratna sreóa stala okretati iz obrane u prve ofenzivne pokušaje, Pokuplje, Jam-nica, odra i Turopolje ioš i dalje ostaju na udaru Turcima. Tek osnutkom Karlovca Tur-cima je spriječen prije|az u Sloveniju, a utvrdenjem Siska zaustavlieno ie Stalno upadanjepljačkaških četa preko Save, a time je ratna nesigurnost odmaknuta u brdovit krai južno od

Kupe i Save. Po strani od jačih putova, Gornje Pokuplje i Jamnica ostali su poštedeni odmigracionih talasa s juga, pa je tako ovaj kraj u mnogome sačuvao starinačko žiteljstvo' a istarinačke Životne oblike. No u nesigurnim vremenima Pokuplje i Jamnica nisu dalje moglislijediti razvoj uporedo susjednim zem7jama, koje su ostale izvan ratnog razbojišta. Posljednjedoba agrarnog prosperiteta doŽivjela je Jamnica u toku 15. stolj.' kad još nije osiromašenjehrvatskih zemalja palo na onaj stepen, u kom ga nalazimo u doba turskih ratova. Prekretnicu,na kojoj se prastaro gentilno društvo raslojilo i ušlo u feudalni sistem, u Jamnici možemosamo naslutiti i to ůpravo pomoóu materijalnog inventara sačuvanog u etnografskom kom-pleksu, a da ni prema pisanim izvorima ni po drugom kakvom historijskom svjedočanswune možemo ni u najkrupnijim crtama doznati povijest ovog kraja u srednjem vijeku. osimsasvim neznatnih vijesti, - tako se crkva sv. Martina spominje 1334. god., a po neprovje-renoj tradiciji veó je postojala 1116. god.,9 - nemamo o Jamnici drugih podataka, a i samoime javlja se tek lz4z., god. Tek po današnjim proizvodnim odnosima, koii odrazuju arha-ičnu ekonomiku, pa kako óemo vidjeti po materijalnoj rezidualnoj gradi, moói čsmo za-ključiti, da je Jamnica u svojoj izoliranosti i dalje od 16. sto|j, zadržala veoma starinskeekonomske odnose na osnovu ekstenzivnog poljodjelstva i u autarkičnom okviru nevelikihseljačkih gospodarstava.

Teženje naplavljenih polja, gdje se osim hljebnih žita i danas u velikoj mjeri uzgajaIan, zaÍim korišóenje bujnih, iako kiselih livada, i na njima uzgoj dobrih konia, tov svinja užiru vlastitih hrastovih dubrava, sve to čini temelj poljodjelswa ove osamliene oblasti. Uovakvom gospodarstvu, kako je veó naprijed rečeno, višak pretilih godina daje zalihu, po-trebnu da se prežive ljeta periodskih nerodica. Malo što pretiče za nabavu robe izvana, pase teško stečena gotovina rijetko ulaže u predmete raskoši kao što su ukras na ruhu i ličninakit. Zato je od najstarijih vremena nakit zadržao vrijednost novca u ni uloženog. Škudari,to su ogrlice od srebrnog novca) zatim koraljne ogrlice pa ogrlice od staklenih zrna, pred-stavljaju porodični imetak, što ga majka predaje kóeri i koji tako prelazi s koljena na koljeno.Upravo ovakav štedljiv postupak s predmetima raskoši uslovljuje tradiciju' koja onda u dalj-njem razvoju postaie zakonitost u oblikovaniu narodne nošnje.

U ovakvim ekonomskim prilikama osnovnu sirovinu za proizvodnju oďjela muškog i žen-skog pa i svega kuónog tekstila, daje domaói lan. otud u tradicionalnom načinu odiievanja izsvojstava ove sirovine proizlazi samo oblikovanje ruha. Osnovno laneno platno mora da je

veó veoma rano zadobilo konstruktivno nabiranje. Iz prvotnog načina da se platneno ruhosprema slaganjem u skrinje, nabori potrebni za ovakvo preslaganje, postaju ujedno kon-struktiva! elemenat u tektonici ove odjeóe. Posljednje formiranje ovog ruha s naglašenom 37

IO

vertikalom sitnih nabora u čitavom liku i sa gotički sloŽenom pečom na glavi udate žene,izvršeno je bez sumnje u toku 15. i 16. stolj. Kako je došlo do tog, da je upravo Jam-nica primila i tako čvrsto usvojila kasnogotički, odnosno u nekim crtama veó i renesansni

NoŠNJAJAMNICE I

inventar' ne može se za sad razjasniti, ali bi moglo biti najvjero-

PISAR.VINE jatnije, da su ove promjene izvršene djelovanjern feudalnih rodo-

va, možda čak i naprednog nastojanja pojedinih žena iz rodaFrankopana. No sama sirovina ovog ruha, laneno platno, a i osnovni oblik riješen nabira-njem platna, raniii su od tih feudalnih utiecaia. Kao kulturni inventar laneno platno susre-

óemo u mnogo udaljenijem vremenskom razmaku unazad, ioš u samom osvitu historijskograzvoja ovih naših zemalja, pa i u Pokuplju kao i u Posavini, najbolje platno dobiva se

upravo od vrste lana pucavca.

Jamničko žensko ruho prikazujemo u tri modaliteta: odijelo mlade udate Žene Za ne-

dielini iz|azak, svečano tuho mlade, nel)este' u kom ona nakon vjenčanja nekoliko mjeseci izlazi

iz kuóe, i kao treóe, ruho starice u Žalosti. IJ sva tri modaliteta nema jačih odstojanja u

osnovnom ruhu. U tom je smislu jamnički inventar sasvim oskudan. Tri temeljna odjevnapredmeta ovog ruha redovno su od domaóeg lanenog platna, u svim dijelovima sitno na-

brana, skretana, kako se i sad govori u ovim krajevima i u Posavini. Ova tri osnovna dijelajesu: rubača, opleče i zastor, sva tri gotovo bez ukrasa, osim što katkad na prsima košulje

nalazimo vez srodan onom na muškoj košulji i što na samom ruhu ima nešto dodanih tkanihpruga na rukavima, na zastoru i na ogrlici košulje. Naši eksponirani primjerci razlikuju se ipo dužini rubače t zastora, koji je uvijek nešto kraói od rubače. No ovo je jedna od novijih

oznaka jamničke varijante' ali mi ne dajemo današnji, sasvim skraóeni oblik ovog ruha, kakoga sad na terenu susreóemo, popraóenog s ostalim dekadentnim crtama) nastalim u faspa-

danju ranijeg stila.

ono, što daje stilsku ljepotu ovome ruhu'o samo je tretiranie osnovne grade, a to seprvenstveno sastoji u veó spomenutom nabiraniu lanenog platna i to kod glavnih odjevnihpredmeta u vertikalnom smislu, dok su rukavi nabrani horizontalno. Stiliziranu ljepotu rukavajoš više naglašuje negativni nabor, kojim se rukav povija po čitavoj dužini. Upravo po ovom

negativnom naboru jamničkog rukava zaključujemo, kako je laneno platno od sasvim ranihpočetaka odjevne upotrebe prešlo u konstruktivno nabiranje, i kako ie to uvietovano samim

načinom spremanja ruha u horizontalne spremnice. Doista u našem selu do danas nije bilo

vertikalnih ormara) u kojima bi se ruho na Suvremeni način, usvojen od renesanse dalje'

spremalo vješanjem. Posebne zgtade, komore, Turopolja, Jamnice, Pokuplja i Posavine, odre-

dene u zadružnom domaóinstvu za preradbu tekstila i za spremanje ruha, ioš su i danaspune starinskih skrinja s bogatom zalihom platna, rublia i ostale platnene opreme. Tako

vidimo da osnovni životni uslovi odreduju životni stil, koji se onda očituje u našem folklor-

nom kostimu ne samo u ovom kraju, nego i u drugim predjelima Panonske nizine i njenog

rubnog područja.

Rubača jamničkog ženskog ruha zapravo je samo preostatak negdašnjeg prvotnog pred-

meta ovog značenja. Od rubače celače, cjelovite platnene odjeóe s rukavima, kako taj odjevnipredmet nalazimo u Bistri na zapadnim obroncima gore Medvednice, preko one rubače što

smo je susreli u Bratini, a koia je značajna ujedno i za čitav svetonedeljski kraj' u jamničkom

ruhu sastajemo rubaču, koja je pod utjecajem renesansnog oblikovanja postala odievni predmet

iednak u službi i u kroiu evropskoj suknji ili točnije mediteranskom fustanu' Jamnička rubača38

odijeva tijelo od pojasa na niže do g|ežanja, ona je posve izgubila svoj gornji dio, a razlikaizmedu nje i obične suknje samo je u tom' što je ova rustična rubača zadržaIa svoj prvotninaziv i karakter bijelog platnenog ruha pokrivenog isto takvim zastororn. U tom procesuopleóe, negdašnii rukavi, preuzeli su službu pokrivanja čitavoga gornjeg dijela tijela i sve suviše poprimili sadržaj gotovo suvremenog haljetka. No i jedan i drugi predmet, i ovako redu-cirana rubača i opleóe i nadalje zadržavaju starinsko nabiranje. U razvoinoj liniji ove panonskevarijante susreóemo odgovarajuóe oblike u udaljenijoj Podravini, u selu Gradečki Pavlovec.No u tamošnjoj nošnji rubača je zadrža|a gornji dio prvotne pendule, a samo opleóe nije iošpoprimilo službu samostalnog odjevnog predmeta. Tako varijanta Gradečkog Pavlovca imastadijalni oblik na prelazu iz arhaičnog ruha rubače-pendule prema renesansno oblikovanojjamničkoj varijanti. ovo se renesansno oblikovanie moralo izvršiti uporedo sa stilizacijomženskog oglavlja,'' kako je ono do nas doprlo u sačuvanim jamničkim modalitetima, a kakoóemo u glavnim crtama razmotriti na našim eksponatima.

Mlada žena iz Jamnice prikazana je u odjeói, u kojoj je polazila |j*i za lijepog vremenau crkvu. ona na sebi ima svjeŽe nabrano, skretano ruho, s crvenim ukrasnim partarna. Kaoi u ostalim našim krajevima uz osnovno se platneno ruho dodaju pojedini gornji haljeci iprsluci. U Jamnici se sačuvala upotreba ovakvih prsluka do danas i to u dvije boje, u otvo-reno crvenoj i tamnomodroj. Jedna i druga vrst prsluka ukrašena je crnim gajtanima i olov-nim ili kositrenim ukrasnim gumbima, pucetima' a crveni i modri prsluk nose Žene i muškarcis tom razlikom, da crveni prsluk nose mladi, dok tamnomodri pristaie starijima. Dok u hojii u ukrasu nema razlike izmedu muškog i ženskog prsluka, ta razlika postoji u kroju. Maj-stori u Zagrebu i u Sisku, pa po koji zanat|ija' u kojernu od veóih sela sjeverne Hrvatske,izradivali su ovakve prsluke, koje su seljaci kupovali kao gotovu, relativno skupu robu. Tisu zanatliie svÓiu proizvodnju upravljali prema potrebama svog trŽišta, pa su oni sami na-stavljali starinsku tradiciju nekog kraia i rijetko se odvajali od ustaljenih oblika, te su takonarodnu nošnju konzervirali s njenim lokalnim značajkama.

Jamničko oglavlje udate žene (sl. 8.) po nekim elementima ukazuje na porijeklo u du-bokoj starini. To je prije svega način kako se uplióe podložak, stalak, u samu kosu, kojitrajno ostaje u kosi, pa se ne skida ni za spavanja. U podignutu kosu, upletenu u pletenice,žena drvenom grubom iglom i debelim lanenim koncem uplióe, točnije ušiva stalak zvanrogi ill kobasica. U prvom nazívu rogi nazfuemo isti sadržaj, kojeg óemo naói u posavskomhunču i u baranjskoj kondi, i koji je nosilac veoma arhaičnog dvorogog ženskog pribora.Druga riječ kobasica ne može se dovesti u semantičnu vezu sa samim predmetom, jer jejamnički stalak po svom obliku jednak svim ostalim ovakvim podlošcima, izradenim od žiceili šibe, a nije ni približno sličan nekom mekom podlošku od tkanine, koji bi bio ispunjenkudjeljom ili vunom, što bi imao značiti naziv kobasica i što bi odgovaralo takvom mekanompodlošku Gornjeg Pokuplja. Rogi imaju naglašena četiri vrha, pomoéu kojih nastaje dvorogooglavlje. U starijoj varijanti rogi su manji, nego što se još danas na|aze na terenu' a dolazena samo tjeme, kako to daiemo u ovom prikazu. Na ovakve roge povezuje se jednostavnakapica, za starije žene bijela, a za mlade crvena. Sama kapica iztadena ie od bilo kakvetkanine, a krojena je tako da tijesno pristaje na ona četiri vrška. Na ovo sve povezuje sepaculica. Jamnička je paculica sasvim različita od posavske poculice, a i izgovara se uvijeks jasnim a u prvome slogu. To je trougli platneni rubac, kojem je čitava ploština gustoispunjena vezom. Sama paculico nosi četiri nasuprot položena polukružna ukrasa od guste 39

čipke, izradene na starijim primjercima tehnikom na batiée, a danas obično iglom za kač-

kanje, od vunene ili pamučne deblje niti s nešto sirovog lana. Jamnička paculica redovno je

tamnocrvena, ali žene dobro pamte da su nekad samo mlade žene nosile crvenu paculicu i

to za radosne praznike, dok je stariiim ženama, a i mladim za malu tugu služtIa paculica

s tamnomodrim vezom. ovakva tamnomodra paculica u posljednjim primjercima još se moŽe

naói na terenu' no veó sasvim izvan Životne upotrebe. Yez na jamničkoj paculici pokazuje

sasvim osobit crtež. IJ njem prepoznajemo prugu' da kaŽemo folklornim izrazom partu, kao

glavni konstruktivni elemenat. očito je, da su to nekad bile samostalne ukrasne pruge pri-

čvršóene ili aplicirane na paculicu, a danas imitirane u vezu. Te pruge polaze od oba kuta

prema sredini, gdje se sastaju bez neke naročite harmonije. Sve su izradene jednostavnim

plošnim vezom i to tako da je uzorak, različit u pojedinim prugama' svagda dobiven izo-

stavljanjem čistog platna, dok sam vez čini pozadinu ovog crteŽa. Promotrimo li točnije sam

uzorak' vidjet óemo da on u svojoj naglašenoj dijagonali ili u poioženom kombiniranom

rombu, daie raspored nanizanih krupnijih ili sitnijih zrnaca. Na starijim se primjercima,

izvedenim u dobromu materijalu, crtež veoma dobro ističe, dok ie u novijim primjercima

pomuóen nejasnom temeljnom bojom crvenog veza. Jednobojnost jamničke paculice potvr-

duie ioš i više misao, da je paculica svoje posljednje oblikovanje stekla pod renesansnim

utiecajem, koji je paculicu lišio negdašnjeg bujnog šarenila i staklenog bisera, a ostavio joj

je samo igru svijetla i sjene prema renesansnom likovnom shvaóanju.

. Paculica se stavlja bazom Svog trokuta na čelo, i s dva kraja veže se na zatiliku tako'

da se čipkani dodaci, složeni po dva zajedno, diŽu visoko nad potiljkom, te tako tvore neku

vrst krune na mladoj ženskoj glavi. ovako sloŽena paculica kopča se iglama, a uz nju se

stavljaju pojedini diielovi nakita. To su f izirice, pruge ukrašene šarenim staklenim zrnjem' koie

dolaze redom na čelo uz rub paculice, i od kojih glavna fizirica svršava uz oba uha sa po

dva okrugla privjeska, takoder od staklenog biserja. Straga na potiliak uza Samu šiju dolazi

sličan takav širi navezeni trak, zvan podrepina. Sve fizirice i podrepina gusto Su našivene

šarenim staklenim zrnjem pa su po tom nosilac istovrsnog stila kao vrpce na kupinečko-

bratinskoj kapi i kao srodni elementi baraniskog oglavlja. Ma da ovi podaci govore za to, da

su prvotni elementi jamničkog oglavlia raniji od zapadnih rrtjecaja i da pripadaju u onaj rani

inventar, koji smo mogli naslutiti u bratinskom jednorogu i kojeg óemo ponovno naói u

baranjskoj dvorogoj kapi, ipak je posljednja stilizacija ovog oglavlja podana gotičkim duktu-

som kasnog srednjeg vijeka. Za ovo govori sama upotreba paculice povrh kapice, a paculica

sama i nije kapica, nego rubac, fazzuo|, presložen i tako stavljen na glavu onim istim načinom,

kako to nalazimo u mnogovrsnim kasnogotičkim pokrivalima ženske glave' Nama ovaj inventar

dolazi posredovanjem talijanskih oblika, na što nas upuóuje sam naziv paculica, koji doduše

ima sličnosti sa s|avenskim počelica, ali koji ie b|iži i po semantici i po etimologiji talijan-

skomu fazzuo|. Ma da se i rogi i paculica u čitavom kraju oko Jamnice i Pisarovine, pa i preko

Pokupskog Graca i u Lasinji, danas smatraju opóenito u narodu znakom velike kulturne za-

ostalosti, ipak pvaj pribor još i danas,služi, iako ponajviše Samo za rekonstruiranu folklornu

reprezentaciiu, u kojoj više nema stila. Zbog tog Se paculica pretvara u tešku i glomaznu

kapu, koja je veó daleko od prvotne gotičke silhuete. U syakodnevnoj upotrebi, meďutim,

čitav kraj više ne podnosi roge ni paculicu, zamijenjujuói veoma brzo ovaj starinski pribor sa

suvremenom kratkom kosom uz' gradansko odiielo.4o

Kao ogrlica djevojci i ženi u Jamnici služe škudare, sastavljeni od velikih srebrnih no-vaca, veóinom forinta 19. stolj. Na škudare još se o vrat vješaju crveni koralji gusto nanizanitako da prekrivaju čitava prsa.

Na nogama ima mlada žena šarene čarape zvane kopice' pletene od vune i opanke, kojihna terenu više danas nema u čitavom kraju. opančar Franjo Jurmanovió, čovjek od osam-deset godina posjeduje još svoju raďonicu u Pisarovini. Ma da više ne izraduje obuóu, onnam je za eksponate ove grupe opanke izradio po starinskom načinu, kako su se nosili predšezdeset godina, kad je on kao mladi opančarski pomoónik došao u ovaj kraj.

Mlada sneja, neoesta, ide u crkvu nekoliko nedjelia nakon vjenčanja ovako gizdavo na-kióena, kako je to prikazano u ovom liku. Razlika izmedu odijela mladih i starih žena osimukrasnih dodataka, samo je u tom' što danas mlade rubaču sve više skraóuju. Jedva je uspjetona terenu još pronaói rubaču u originalnoj dužini, kako su je nosile žene prije šezdeset doosamdeset godina. Na primjercima, koji su otprije bili u posjedu našeg muzeja, a i na mnogimpregledanim na terenu' dobro se vidi, kako sv zastor i rubača na donjem dijelu naknadnoskraóivani. Starinska duga rubača bila je nekad usko porubljena. Kad je poslije Prvog svjet-skog rata došlo do skraóivanja nabrane rubače, ovaj prvotni porub zadržao je svoje miesto'ali je s njime zajedno uhvaóen širok rub, koji što dalje prema našem vremenu' postaie sveširi' tako da danas, osobito u selima uz Kupu, dvostruki masivni rub zaprema čitavudonju polovinu rubače, koja je tako postala prava Suvremena platnena suknjica, kratka dokoljena i veoma iznakažena. Samo gornja sela, u brdima Gornje i Dolnje Lučelnice i Lukinió-Brda zadržala su još u pojedinim, rijetko sačuvanim starinskim primjercima potpunu dužinunegdašnjeg starinskog ruha.

Kao gizdavi ukras, uz platnenu rubaču m|ada sneja ima šareni kožulec, veseli crveni pasod svilene vfpce, a u ruci rubac s pahuljicama' Svileni tvornički rupci danas se osobito cijeneu ovom kraju, jer im u trgovini nema druge zamjene, a odgovaraju posljednjem ukusu ovesredine.

Na glavi mlada sneja ima obvezatne roge i na rogima crvenu kapicu i f izirice, kako smovidjeli da se nose uz paculicu. Ali ona nema paculice, nego je preko sveg nabrojenog pri-bora prebac1|a šlarnu peču. Tu je dakle još uvijek kapica u istoj funkciji kao što smo je našlii u Bratini s donjom potkapicom i s bisernim dijademima. Šlarna peča je od jeftinog tvor-ničkog tila, u kojeg su žene uvezle barokni cvjetni uzorak, ili veó tvornički til ima takavuzorak. Sam predmet ne bi imao nikakve vrijednosti, kad svojom službom i oblikovanjemne bi sadržavao u sebi vanredno dobru starinsku stilizaciju. Šlarna peča pres|ožena je u oblikutrokuta, a u svom pregibu ima dugačku crvenu svilenu vrpcu. Sličnu vrpcu složenu i sve-zanu' djevojke i žene nose straga na šiji i pod škudarima na prsima. U Jamnici, a i daljeu Posavini, ovakva se vrpca žove saežanj. To je očito stariji nazív za onaj pojam, za koji midanas nemamo dobru vlastitu riječ,nego namzatoslužeiz tatijanskog/bkiliiznjemačkogmašla,pantljika' dok je sama riječ svežanj, t. j. ono što je svezano' iz ovog negdašnjeg sadržaja urecentnom govoru zadobila današnie značenie.

Žena ne veže šlarnu peču, nego je samo prebacuje preko kapice i to tako, da se veomaističe ukras nakopčan na Samu peču. Taj se ukras sastoji od šest soežanja, rozeta od crvenekrute svilene vrpce) i od svijetlih iglica sa sitnim privjescima, pobodenih u re rozere.

Dok je samo ruho ujednačeno u trodjelnoj kompoziciji, koja ostaje stalna u svim modali-tetima jamničke ženske nošnje, dotle je sitni ukras na tom ruhu podvrgnut onim promie-

nama, što smo ih u susiednoi Bratini našli još u punom cvatu obojene ploštine. To su do-daci u obliku pruge, parte, na zarukavlju, na zastoru) ogrlici i pojasu, stavljeni na temeljnobijelo ruho u onom istom ritmu crvene, modre boje i crnila, po koiem je crvena odredenaza mladu ženu, a tamnomodra ili sasvim CrrLa za stariju Ženu, odnosno za staricu i udovicu.Crna boja, ali ne u cijelom odijelu nego Samo u ovim dodacima, u Jamnici označuje udo-vički stalež, pa tu susreóemo crninu u suvremenom značenju, što takoder potvrduje misaoda su u jamničkom kompletu noviji elementi uneseni u arhaičnu rustičnu sredinu. Zato sejoš uvijek ova crnina javlja tek kao skromni dodatak bijelom ruhu, a za duboku ža|ost ženai nije drugo nosila, nego sasvim bijeli pribor na glavi i bijelu peču. ovaka1' prikaz dajemo unašem treóem eksponatu jamničkog ruha.

Stara žena prikazana je u starinskoj peči, kakva je služila još pred trideset godina zaduboku žalost, odnosno za pogreb. od nakita ona ima tek sasvim skroman kraluž od sitnogstaklenog zrnja kao ogrlicu. Na glavi ima bijelu kapicu na rogima, a oko kapice bijele omo-tače, ali se pod bijelom pečom nije nosila paculica. Preko svega toga prebačena je oelikabije|a peča' složena pod bradom. I najstariji primjerci jamničke peče, koliko se može unatragzag|edatt, uvijek su bili od kupovnog platna, od tankog bijelog šifona u punoj niegovojširini. otuda upravo onaj toliko karakterističan obris masivnog platnenog pokrivala, kakoga vidimo na nadgrobnoj ploči Domenike Betričióeve iz Senja iz god. I5o9.'' No u istomgradu, na nadgrobnom spomeniku Ižote Frankopanke prikazan je portret ove talijanske veli-kašice iz 15. stolj.'' Na njenom oglavlju dobro razabiremo neveliku, ali markantnu dvorogukapu, tada toliko omiljelu na zapadu, i oko nje ovijeno lako velo od tanke providne materiie.Tu imamo dakle onu toliko poznatu renesansnu kombinaciju' kojoj ie kasni odraz sačuvani u opisanoj jamničkoj šlarnoj peči. ovai nam prikaz rječito svjedoči o tom' kako su bur-gundski utjecaji iz zapadne Evrope preko Italije upravo dielovanjem Frankopanskog rodaušli u našu pokrajinu. No dok Tali|anka lžota nosi profinjeno renesansno oglavlje, lik gra-danke Dominike Betričióeve pokazuje i u kamenoj rezbi znaÍno grublji rad, pa jednako takoi njeno oglavlje stoji na prelazu izmedu tad veó antikviranog starinskog ruba i novijeg pre-vjesa, naglašenog s dva oštra kuta i Strogo podbradenog. Iz ovakvog je pribora, a pod tali-janskim nazivom peča, ušao bijeli prevjes u mnogim modifikacijama u naše zemlje, stopiose ovdje s prastarim pokrivalom udate Žene i sačuvao se u mnogim varijantama, od kojih |ejamnička .peča jedna od najjednostavnijih rustičnih parafraza ove teme) koja upravo u tojjednostavnosti čuva stilsku ljepotu svojih čistih obrisa.

Starija bi žena nosila tamnoplavi prsluk. Zimi su žene nosile temel;.no platneno ruho,tek su različiti kaputi i surke služi|i za obranu od nepogode ili hladnoóe. Veliki tamnomodrikaput, berkeš, podstavljen flanelom ili barhentom, optočen krznom i ukrašen gajtanima, sIužioje ženi ne Samo za njena života, nego Se nasliiedivao s koljena.na koljeno. Pred osamdesetgodina takve su kapute još izradivali zanat|ije čohaši na zagrebačkom Dolcu, Pod Zidom teu Bakačevoj i Vlaškoj ulici. osim ovakvih kaputa, u Jamnici kao i u okolnim krajevima Po-kuplja, Posavine i Turopolja, služile su muškima i ženskima čohe, velike suknene kabaniceod bijele pustine. I ove čohe šivali su zanatlije u gradovima s točnom namjenom uzorka iboie' odredenom za pojedini kraj. Tako Jamničani još pamte kakav je bio ukras na starinskojjamničkoj čohi, ali se u tim selima nije više sačuvao nijedan primjerak'

Mladi nluž iz Jamnice odieven je u platnen<r ruho, koie se sastoji trd dva dijela. .fo

sumuška rubača i duge hlače' U ljetnom odijelu muškarca iz ovoga kraja imamo dva odjevna

predmeta' koja se nose uZ košulju. To su i|i gaóe, koje služe za radni dan, a imaju oblikširokog jednostavnog odijela, onako kao i u svim ostalim našim krajevima, ili drugi zanimlji-viji modalitet, platnene hlače, one su svagda nabrane, skretane, a dok sl gaóe vezane okopasa pomoóu gačnjaka ili svitnjaka, hlače imaju šivani pojas, u koji su sitno nabrane, i kojise zakapča pucetima. Uz raspor hlače su ukrašene isto onakvim vezom) kakvog na prsimanosi starinska muška rubača. Starinski jamnički vez izraden je od biielog pamuka sa šuplji-kama i s dodatkom nešto modre ili sasvim malo tamnosmede boje. Daleko bolje sačuvao seistovrsni vez u varijanti Gornjeg Pokuplja' Kao zimsko odijelo, muškarcu su služile sukneneuske hlače, i to bijele, kao u svim ostalim našim panonskim selima, ali njih se jedva sjeóajunajstariii ljudi u ovom kraiu. Uz to nosile su se različite surke i čohe i|i se ljeti prebacivaolajbek' crveni ili modri. Još ima u tamošnjim selima dosta ovakvih prsluka, ali kako muškistarinsko ruho stavljaju na se Samo za folklorne priredbe, pa i to obično preko civilnogodiiela' sasvim se zaboravila raz|ika izmedu crv€nog i modrog prsluka, a rijetko óe tko znatirazlikovati ženski od muškog prsluka po kroju i ukrasu.

Glalrr su muški pokrivali škrlakom od crnog pusta ili šubarom, što krznenom, a štopletenom na ruku, ili od worničke imitacije krzna'.

Kao obuóa danas uz starinsko ruho sluŽe opanci, koje je Seljačka Sloga rekonstruiralaprema ranijoj obuói. Ranije su uz obje vrsti platnenog muškog ruha služile osim opanaka ičizme. Ruho u ovom našem eksponatu nabavlieno je za muzej god. t9z3', istodobno s dru-gim predmetima, od kojih nam je u ovoj postavi poslužilo žensko ruho za prva dva lika,dok su odijelo i berkeš stare žene, nabavljeni god. 1953., posebno tražeói starinski format,toliko karakterističan u kompletnoj slici ove nošnje, a jednako je u novije doba kompletiranoi oglavlje sa šjarnom pečom i udovičkom bijelom pečom.

43

HRVATSKA PoSAVINA, nizozemlje, koje se prostire s obje obale Save, od podnoŽjagore Medvednice do prvih obronaka Dinarskih planina, najbolje je od svih prediela sjeverneHrvatske sačuvalo starinsku proizvodnju kvalitetnog lanenog tkanja. To je posljedica proiz-vodnih uslova u izrazito poljodjelskoj ekonomici, održanoj u tom kraju na stupnju relativneuravnoteženosti od velike starine do sadašnjosti. Čitav kraj oko Siska, - to je upravo DoniaPosavina, ili za razllku od Slavonske i Bosanske Posavine, to je Hrvatska Posavina, - oddavnine pokazuje istu životnu sliku: sjedilačka naselja leže na naplavnom tlu, gdje sezonskipovodnji dižu i spuštaju vodenu tazinu, oko sela Su isto tako naplavne polojne zemlje, njivei oranice, a dalje se pružaju zajednički opóinski pašnjaci s napajalištima za stoku, što je sveomedeno hrastovim dubravama i lugovima. Sačuvavši još i u kasnom srednjem vijeku rela-tivno blagostanje s poroďčnom zadrugom kao proizvodnom iezgrom, ovaj je kraj veó podkonac 15. stolj, došao pod udar turskih navala. No upravo tada, na ovoi' ničijoj' zemlji sveoluje mučnog 16. stolj. nisu mogle odagnati ži|avog seljaka s njegove zemlje. Šta više nesigur-

nost ratnih vremena urodila je time, da feudalni pritisak na ovoj zemlji nije nigda doveo doonog iscrpljenja, kako je to bilo na pr. u Hrvatskom Zagorju' Zbog toga je seljačka porodicamogla raspolagati s dovoljno radnih ruku, pa se tako u patrijarhalnom domu Hrvatske Po-savine očuvao izvjestan uravnoteženi-$pen životnog blagostani?. No u isti mah, a upravozbog ratne nesigurnosti, oíái j. t.ui i t.u'"i;", u tokti r7.TIS'íót;., nuŽno morao ostati naonom istom Stepenu korišóenja proizvodnih sila, na kojem su ga ranije zatel,Ja nemirna i teškavremena. Tako se i u doba sve jačeg merkantilizma' u selima Donje Posavine i dalje održaozatvoren krug podmirivania vlastitih potreba, služeói se radnom Snagom vlastitih porodičnihčlanova. Plodna, polojna zem|ja davala je više hljeba nego što je bilo potrebno za go|i život,pa se ovdje u Posavini, u jačoj mjeri nego u susjednom ekonomski slabijem Pokuplju i Pri-gorju' višak prihoda mogao uložiti u zamienu Za uvezenu robu ili za gotov novac. U relativnopovoljnim gospodarskim prilikama jakih agrarnih naselja, na dovoljno plodne zemlje, u po-savskom patrijarhalnom društvu ne dolazi do negativnih pojava. ovdje nema endogamije'a visoko vrijedna radna snaga ne bježi iz svog zavičaja, nego u .rjem samom nalazi dovoljnozaposlenja. Tako zadruga daje onu ekonomsku i društvenu staložcnost' koia je s |edne Stranebila potrebna da su se pojedine grane radinosti mogle izdvojiti i posebno razvití do specijal-nih poslova) no s druge strane, ipak je ista radna snaga ostala ograničena na zadovoljenjerelativno skromnih potreba unutar vlastitog domaóinstva. Na taj način nije došlo do profe-sionalizma prastarih ergoloških procesa' kao što je to na pr. posavska obrada |ana' Zbogtoga nije upravo u toj radinosti ni došlo do opadanja kvaliteta u proizvodnji, što u primitivnimproizvodnim odnosima ide uporedo s profesionalizmom, nego je u skladu sa zadanim tehno-

loškim uslovima održana ona specifična faktura, koja govori zrelim stilom ovih gotovih pro-dukata. I u doba nrerkantilizma ovaj je kraj ostao u Svom autarkičnom krugu bez jačeg izba-civanja ekonomskog viška, ali i bez osiromašenia, koje u t7. i l8' stolj. zahvata naše sjevernepredjele. Dok je na pr. u Hrvatskom Zagorju i u Gornjoj Posavini tkanje, moŽda pod djelo-vanjem decentralizirane manufakture, prešlo u mušku poluprofesionalnu radinost, tako dai danas ovdje tkaju muški tkalci, dotle je u Turopolju, u Moslavini i Hrvatskoj Posavini,žeha u krugu porodice ostala glavni proizvodač tekstila, kuónog i odjevnog. Prastara podjelarada u gentilnom društvu, po kojoj se muškarac brine za zem|ju, za htjeb i za krupnu stoku,dok žena kod tih poslova sudjeluje samo kao pomoóna sila u skupljanju žetve i berbe, -ostavlia ženi kao njen glavni posao kuóu i okuónicu, a i cjelokupnu proizvodnju platna irublia.

U obradivanju lanenog tkanja i veza žene su, naročito one iz sela oko Siska i Petrinie'dosegle visok stepen vještine i jskustva. Svaka je mati poučavala svoje tóeri óď na-jmaniltrnogu u svim poslovima oko tekstila, pa se tako umijeóe i iskustvo prenosilo s koljena nakoljeno. Posao se usavršavao do onog najvišeg stepena' kojeg se uopóe moglo dostiói u zada-nim proizvodnim odnosima. Prema običaju, koji ima snagu nepisanog zakona, da kóerkadobiva ruho spremljeno u svom očinskom domu,. a ona sama veó sa svojih dvadeset godinakao mlada majka sprema isto takvo ruho svojoj kóeri, tri generacije povezane su posjedo-vanjem istog materijalnog inventara. IJ ovom lancu, karike nasljedivanja slijevaiu se u kolo-tečinu čvrsto usvojene tradicije, koja ne prenosi samo stečeno iskustvo nego i stvarni materi-jalni posjed oblikovan tim iskustvom. To je zakon, po kom se vještina u radu, a i oblicinašeg folklornog tekstila kao vrlo rana kulturna baština produŽuju do u sadašniosť.

Starinska kuóa Hrvatske Posavine,'n Turopolja, Pokuplja i Moslavine je drvena zgradaobično na kat (sl. 4')' velika i prostrana' smještena u ogradenom dvorištu, u kom su isto takoprostrane i velike gospodarske zgrade. ova kuóa pruža krov mnogim pokoljenjima zadružneporodice, a ujedno omoguóuje odvijanje poslova i u zimskim danima, uz toplu peó i uzsvijetlo luči jli svijeóe lojanice' Upravo zimi žena obavlja glavni posao oko domaóeg tekstila,pa i radi najviše noóu, kad mi1uju djeca i ostali kuóni poslovi.

Najstariji primjerci posalskih kuóa gradenih od masivnih, bradvom obdjelanih hrastovihgreda, govore o tom, kako su se moóne dubrave hrasta lužnjaka još pred koju stotinu godinaprostirale izmedu poiedinih sela ili seoskih skupina. Hrastova je šuma ljudima davala lijes,žir za tovljenje svinja, list za stelju pa i za hranu goveda i konja, a u gladnim godinamatucano taninsko brašno od žira za bijedni hljeb. Sezonske poplave, stalna pojava panonskihproljeóa i jeseni, obično nisu nastupale katastrofalno. Za velikih kiša iti za proljetnog otapanjasnijega vodostaj se dizao postepeno' a postepeno se opet voda i vraóala ostavljajuói u lugo-vima močvare i pištaline) a na ocjednim poljima plodni polojni mulj. U naseljima uz riječnerukave kuóe su bile gradene na hrastovim stupovima, na sohama tako da je donji kuóni podi kod visoke vode osrajao izvan dohvara vode. To su posljednji survivali _sgieujskg_&ulturf,,do kojih vremena' sve do u neolit, moŽemo unatrag pratiti ovaj isti ritam poljodielskogživota s uzgojem istog osnovnog kulturnog bilja i istih domaóih životinja' Samo kukuruzulazi u or.rr ekonomiku kao prilog novoga doba, ali ne toliko za branu ljudima, koliko da utovu svinja nadoknadi žir, koga sad veó iskrčene šume ne daju dovoljno. Pod svojim slamna-tim krovom drvene kuóe imaju prostrano potkrovlie. Suh, zračan prostor služi, da se nasigurnu mjestu spreme plodovi težačkog rada.'ovdje ujedno preko ljeta leže rastavljeni dije- 45

I I

lovi tkalačkoga stana' što ga ima svaka posavska kuóa, a koji se u ovom kraiu zove prasta-

rclm slavenskom riječju krosna.Tkalački Se stan' krosna, s jeseni postavlja u posebnoj kamari, ili u velikoj hiži' glavnoi

prostoriji za boravak. osim ostalog pokuóstva ovdje stoje i skr,irtje, obično poredane jedna

do druge, do vrha krcate složenom fubeninom' što ju je

TKALAČKI STAN, KRoSNA d11aóica..donijela u svojoj opremi, ili iu je ona Sama spre-

mrla svollm Kcerlma.

Za grubt kuóni tekstil kao sirovina služi preda od konoplje i od debljeg lanenog vlakna,

a za izradu tanjega tkiva, fina, odabrana lanena preda. Posavske Žene laneno predivo iedno-stavno zovu preja, preda, pa taj naziv prenose na sjeme i na samu bil|ku. Rijetko se čuju

nazivi lan, |anek' len, lenek. P|atno se tke na tkalačkom Stanu, Zvanom krosna, lanenom niti

na lanenoi ili konopljenoj osnovi, pa se takvo platno zove preja po preji. Veoma tanka, pro-

vidna tkanina od žuókastog neizbijeljenog lana, u kojoj je nit i osnola fino laneno predivo,

zove se redina. Danas se kao čvršói materijal mnogo upotrebljava pamuk, ali redovno za

osnovu' dok za nit i dalje sluŽi lan ili konoplja. Pamučni konac Žene kupuju u gradu, kao

manufakturni poluprodukt, končec IIi ježek, prema vrsti pamučnog prediva. Ukras stavlien

bijelom niti u laneno platno, izvodi se u tehnici prebiranja, na 1>rebor, dok za utkivanje

ukrasa u više boja služi naopačni prebor. Uz način ukrasa zvan Outlak' ove tri tehnike u biti

odgovaraju primarnom utkivanju. Za pretkivanje sluŽe tehnike na zijeo lIi na šibe' šibrano.

U Posavini svaka kuóa obiluje rubljem za odijelo i za domaóinstvo. U čistim urednim kuóama

žene drže rubtje člstim i uglednim, što je svagda ponos starice majke. osim upotrebne sluŽbe

u posavskoj kuói tekstil zadobiva dekorativnu ulogu samostalnog

PosAvSKo TKANJE ukrasa kuóne ponutrice. Njime se ukrašuje kuéa u Svečanim zgodama

i na blagdane, a i svatovi kite se i daruju dekorativnim tekstilom.

Plahta, plaata, plahet, plaj,t osobito je značajan predmet u svakoi kuói nizinske Hrvatske

(sl. rr. i e.). To je poniava od lanenog platna, koja je do danas sačuvala različitu službu.

Jedan od elementarnih predmeta u máterijalnom inventaru Slavena od nairanijih Vremena)

plahta u prvotnom smislu ie svaki veói ili manji komad lanene tkanine uopóe. Upravo plahta

i jest platno t. j' onaj platneni predmet, koji je u razmjeni dobara služio kao glavno sred-

stvo plaóania... Kako je svaki platneni predmet redovno bio složen, previien u nabor, sama

riječ plahta' a to je phaltum latinskih sredoviečnih izvora, zadobiva u visokom srednjem

vijeku novo značenje. U ovoj službi, kao Falte, nabor, ulazi u sve zapadne jezike od Baltijskog

mora do u Španiju' To su oni isti dijelovi lanenog tkanja, što su veói ili manji, |<ao rupci

ili plahte, kao platežno sredstvo služiIi kod slavenskih naroda, kako nam izvori pokazuju, od

9. stolj. unaprijed, a sigurno i ranije ma da nemamo potvrda iz pisanih izvora' Ova poiava

ukazuje na visok stepen proizvodnje lanenog tkanja u zemliama baltijsko-polapskih Slavena,

Čeha i Moravliana veó u ranom srednjem vijeku. Platnom se plaóalo u dnevnom prometu'

platnom se podmirivalo podavanja, pa kako arapski putopisac Ibrahim ibn Jakub' u ro. stolj.

navoď, žitelji Praga su platnom, kojeg su otkale njihove Žene i sloŽenog čuvale u ogromnim

količinama u skrinjama svojih domova, kupovali plodove, žito, konje i stvari, zlatne srebrne.''.

- Još danas, u Posavini plahta je u mnogostrukoj upotrebi' Jednostavna bez ukrasa, plahta

služi kao glavno posteljno rublje, ali isto tako do nedavna je služila, - ioš se starice toga

sjeóaju, - kao najiednostavniji ogrtač. Zaogrnute bijelom plahtom, žene po vjetru i kiši idu

na poljske radove, a i u crkvu, jednako tako u našim posavskim selima, kao u prostranom

I 2

46

nizozemlju Visle i Mazurskih jezera, gdje je lan clo danas ostao glar,ni proizr'od. osim štoIánena plahta sluŽi čtlvjeku kroz sav Život, prati ga i u grob. I danas se u svim lrrvatskimkrajevima plahta stavlja na ociar, a u njoj se pokojnik i sahranjuje. .Io

ie ostatak onog načinasahranjivana, kad se mrtvaca polagalo u grob, omotanog u platnenu ponjavu. ovim nači-nom i sad još odlaze u nepovrat najljepši i najvredniji starinski primjerci posavskih plaheta,kojih ie proizvodnja ugasla u posljednjih dvadesetak godina.

LT svakoj posavskoj kuói, na visokoj postelji, povrh pisanih plaheta naslagane su blazinei vanjkuši, napunjeni čehanim guščjim periel11' presrlučeni u prezlanice, tanjkušnice-, izradenejednako kao í plaheti i ukrašene utkanim ili vezenim ukrasom. I ručnik, osim što s|uži zaobičnu upotrebu javlja se u velikim proporcijama kao dekorativni nakit hiže, kad, se u sve-čanim prilikama kuóa ispuni bogatim, veoma lijepim tekstilom. osobitu pažnju pridaje seizradbj velikih sxatozlskih ručnika' što ih djevojka sprema da njima kao nevjesta obdari svoiesvate.

Ntlřrrrlltrrrt|nr|íhrt||\ul|hrl|lhrrillhrr|[hrrt||brrt|Ntnrt|trrr|hr||Ttrr|fTnu|hrrtl[hrrrllhrIlhrr|ht

.rlpr,t|lDntlllr$ttlDtlltrl!r,,lt!,llllttrtlllrtlltrrttlllrtllrilw(uDtllrt{lllnlu!,rullu!,rtuj

4?

48

NARoDNA NoŠNJA HRVATSKE PoSAVINE, sve od onih pol ja ' koja počinju

na jugoistočnom podnoŽju gore Medvednice pa do sela u okolini Siska i Petrinje, pokazuje

iedinstvenu sliku. Kao i u ostaloi sjevernoj Hrvatskoj i ovo ruho prema glavnoj sirovini' koja

s|uži za ni, a to je laneno platno, ukazuie na prvotno oblikovanje onog materiialnog inven-

tara, koji je nikao i izrasao na ergološkom Stepenu sjedilačkog poljodjelstva. Sadržaj odjevnih

predmeta u posavskom ruhu odgovara sadrŽaju nošnje u ostaloj nizinskoj Hrvatskoi. .Muško

ruho sastoji se od dva dijela, to su rubača i gaóe, a žensko je trodjelno i sastoji se od rubače,

opleča i zastora. Ipak se posavsko ruho odvaia od ostalih varijanata panonske nošnje, i to po

konačnoj slici, kako je poznamo danas u njenom recentnom konspektu. Kod svih posavskih

varijanata ističe se bujnost i oblina u svim dijelovima ruha, pa ie muško i Žensko odijelo

svagda široko, obilato materijalom i bogato ukrasotn. osobito su u ženskom ruhu naglašeni

zaoblieni ob|ici' Rubača je u svim varijantama duga do gleŽnja, zastor je jednako dug' ili

tek nešto kraói od rubače, a rukazli su redovno veoma široki i dugi tako, da sežu do šake.

Nasuprot strogoj vertikali sitno nabranog ruha Bratine i Jamnice' u posavskom ženskom odi-

jelu oblina i bujnost, uz stegnuti struk i istaknute bokove, ukazuiu na baroknu stilizaciju.

Barokne utiecaie' preslojene na arhaični inventar, u ovom tipu narodne nošnje prepoznat

óemo još i u nakitu, ornamentu' pa donekle i u koloritu.

No u ovoj opóenitoj slici posavskog Ženskog ruha naói óemo, da regionalne razlike nisu

uvjetovane samo vanjskim vidom. Iako nam se na prvi pogled čini da bi se u posavskoj nošnji

mogle odvojiti svega dvije variiante, iedna s mnogobojnim ukrasom i druga s bijelim ukra-

som na bijeloj pozadini, ova formalna podjela ne bi bila dostatna da ukaže na etiološki, na

razvoini momenat u tumačenju ove narodne nošnjé. Tek dubljim uvidom u tektoniku ruha'

doéi óemo do ispravnih pogleda u razvoju ovog materijalnog inventara. Polazeói s tog stano-

višta naói óemo, da se neovisno o ukrasu, njegovoi izvedbi i koloritu, posavsko žensko ruho

javlja u dvije r,arijante. Jedna, očito starija, sačuvala je rubaču tipa pendule, dok je kod

druge potpuno prevladďa dioba na haljetak s rukavima i rubaču-suknju, vezanu u struku

onako, kako smo to veó našli u Jamnici' No i pored ovih razvojnih oznaka, pa i pored

očitih veó spomenutih baroknih crta' osnovni elementi posavskog ruha ostali su poštedeni

od dubokih zahvata izvana. Ovi osnovni elementi, materijal i tektonika ruha, pokazuiu da

ie ruho i nadalje, - nesmerano od vaniskih utjecaja, - sve do danas ostalo proizvod agrarne

autarkije patrijarhďnog posavskog sela. Da razmotrimo ova dva elementa. Materijal ostaje u

Posavini opóenito lan, tako da ni do danas industrijski pamuk nije uspio potisnuti ovu siro-

vinu, toliko značajnu u životu hrvatskog sela. Samo doknadni odjevni predmeti, koji su u

mnogome preuzeli službu ukrasa, izradivani su od tekstila' unesenog iz manufakturnog tržišta

u selo. To su različite vrste prsluka od jeftinog brokata r8. stoli., ili sukneni zobuni i razli-

čiti gornji halieci. I drugi elemenat, tektonika ruha, uza sav vanjski barokni efekat, ostajenepromiienieno arhaična. Ona se sastoji u tom' što svi odjevni predmeti muškog i Ženskogplatnenog ruha pokazuju svagda jednaku konstrukciju, tako da ovo ruho nastaie svagda po

ravnoj niti osnovnog tkanja. Po ovoj oznaci vidimo dobro, kako ovo ruho po svom porijeklu

uopóe nije krojeno. Ma da se pojedini odjevni predmeti na prvi pogled čine kao da su okruglokrojeni, u istinu oni se uvijek sastoje samo od jedne ili od više pravokutnih četvorina, koje

nisu nil<ada rezane u kroj, nego uviiek sastavljane i nabirane po dužini niti ili osnove utkanini. Tako ovo ruho nije krojeno' pa je baš po tom sačuvalo onu istu osnovnu crtu svogapostanka, što je moŽemo naói i u svim ostalim arhaičnim tipovima naše narodne nošnje. Toje ruho sastavljeno, a ne krojeno' ono dakle stoii na prelazu iz nešivanog u šivano odijelo.

O v a d v a e 1 e m e n t a , l a n e n o p l a t n o k a o m a t e r i j a t i . t @ , p o s t o j e usvim modalitetima obiju posavskih varijanata, i to jednako u svim osnovnim dijelovimalanenog ruha, bez obzira na to koliko ie pojedina varijanta poďegla kasnijim utjecaiima.Upravo ova dva elementa govore o dubokoj starini, do koje možemo zagledati u pitanjuporijekla i postanka panonske odjeóe i panonskog materijďnog inventara uopóe.

Iz Posavine prikazujemo dvije grupe eksponata. U prvoj grupi dajemo prikaz ženskihnošnia iz Sunje kod Siska i okolnih sunjskih sela' a u drugoi iz sela na lijevoj obali Save.

ZAGREB . /' DUG7sELo

9/\

49

N

Prekrasno žensko ruho iz Sunje, iz Sunjske Grede i srodnih naselja, Samom svojom tkani-nom' a to je sjajno laneno platno, govori o svim navedenim značajkama (sl. t.). Pa i kasni

Y. NoŠNJA SUNJErJ KRAI SISKA

primjerci ovog ruha, kojeg još danas ima obilato na terenu, izatkani uvremenu izmedu dva rata, uvijek su od dobrog lanenog platna i svagdapokazuil izvrslq fasYry-ij]9i:'.']T 19'..lti1. Vrsta lana, što ga vješte

sunjske tkalje odabir.' "u

''uiá''p pTffiié-láň-íučái'ac:* Tďíé niski i malo rentabilan lan,ali tako finog vlakna, da ga žene zolrr sailec, pre.ia sxilica. Da se ova arhaična, danas veógotovo izaš|a iz upotrebe, vrst tankovlakog lana sijala nekad i izyan svog današnjeg užegpodručja oko rijeka I(upe i Save, čujemo iz starinske pjesme, u kojoj djevojka govori lanu:O j l a n e , l a n e , s v i l i c e m o j e !

U kasnijem historijskom razvoju, u ovaj su prastari inventar unesene crte, po kojimarazabiremo, da se na njemu izvršilo u nekoliko mahova jače preoblikovanje pod djelovanjemkulturnih pokreta sa zapada' To srno veó rekli za baroknu stilizaciju' ali i ranije' prije ba-roknog razdoblja, moralo je biti ovakvih promjena. U ženskom odijelu' koje se po kanonusastoji od rubače, opleča i zastora' izvjesne značajne crte ukazuju na to' da je jača stilizacijalanenog prainventara uslijedila uporedo s razvojem opóeg evropskog načina odijevanja u 14.i t5. stolj. Donji dio sunjske rubače, to je upravo sama rlúača, nabran |e u pojasu mekim

i širokim naborima. ovaj je dio pridržavan na golom tijelu neke vrsti pršnjakom' ravnomodužom četvorinom čvršóeg platna. Pomoóu ovog pršnjaka rubača se oblači na tijelo tako,da na ramenima visi na dviie lanene uzice.'. Tek povrh ovako odjevene rubače oblači seopleée, rukaaci, a nakon tog opleče i rubača opasuju se čvrstim suknenim pasom' na koji se

povezuie zastor. Tako rubača' bez obzira na opleóe i pojas, prvotno visi na ramenima. Daje to doista viseóe ruho svjedoči i sam naziv za pršn|ak, koji se u kraju od Dugog Sela do

Sunje i Petrinje zove pendel, pendelj. Posavski pendelj mogao bi biti etiološki srodan s odjev-

nim predmetom, zvanim u Jadranskom primorju pandij, pandija, ukoliko bi se mogle obje

riječi izvesti iz istog korijena. ovo bi nas dovelo do pretpostavke o nekom, dosad leksikalno

nepoznatom odjevnom predmetu srednjega vijeka, kojem treba hipotetski pretpostaviti ime

pendula. Ali ako je sam naziv ostao dosad nepotvrden, predmet sam' t. j. ženska suknja,

odjevena tako da je njen glavni nabrani dio ovješen pomoóu poramenica, sa posrednim pršnja-

kom ili bez njeg, doista se nalazi prikazana na spomenicima, koji se u toku 14. i 15. stolj.

prostiru na dalekom evropskom području od Telemarka u Norveškoj sve do u Italiju' ova

vrst odjeóe mora da je iz rarujeg barbarskog inventara ušla u srednji vijek i doživjela svoje

konačno oblikovanje u dominantnoj gotičkoj stilizaciji' te ie tako oblikovana ponovo postala

svoiinom širokog puka u razdoblju kasne gotike

Uz rubaču pendulu, gornji dio tijela odjeven je opleóem i|i rukaocima. opleée pokriva

prsa, na njem se ističu široki bogati rukavi, koji su ujedno |rz zastor glavni nosilac ukrasa

na čitavom ruhu, ali straŽnji dio opleóa, stanic, postao je potpuno dekorativan. To je neve-lika četvorina lanenog platna, koja izmedu oba rukava kao sitno nabrana lepeza pokriva gola

pleóa nad pršnjakom. Samo je opleče konstruirano tako, da sva tri dlje|a, rukaoi' prednji

stanici i ovai straŽnji, lepezasti stanic počiniu na vratu, gusto nabrani u uskom porubu, zva-nom ošoica' Sunjsko je opleóe sasvim bez ovratnika, pa u tom stoji blizu rubini Slavonije iBaranje, dakle podunavskom pratipu lanenog ruha, a udaljeno je od opleóa s naglašenim

50 ovratnikom, kako smo to našli u Bratini i Jamnici.

o elementima, unesenim u posavska sela u kasnogotičkom razdoblju, govori i oglavljeposavskih udatih žena' oba elementa, i kapica i prevjes, poculica i peča stoje u genetskojvezi s talijanskim priborom od 14. stolj. dalje, jer ma da je pokrivanje glave udate Ženeprastari običaj i bez sumnje u vezi sa sasvim prvotnim slavenskim inventarom, tako da

bismo nazivu poculica mogli traŽiti etimologiju u velikoruskom počel, odnosno u našem po-

čelica, - ipak uporedni izgovor, kako smo ga našli veó u Jamnici, a to je paculica, a i sam

način ukrašivanja posavske poculice-paculice čipkom, govori za kasnogotički, odnosno veórenesansni utje::aj. To potvrduje i naziv peča, kako se redovno u Posavini zove kvadratniprevies, ko|i žina prebacuje ili povezuje povrh poculice pri izlasku iz kuóe. A i konačnastilizacija oglavlja, sastavljenog od poculice i peče, kako se danas na mnogo načina nosi uPosavini, govori za to, da je ovo pokrivanje glave zajedničko onom tako dobro poznatom

ranorenesansnom načinu, što se u premnogim varijantama sve od jednostavne udovičkenošnje i one skromnih treóorednica, javlja u svim prelazima do individualno oblikovanogukrasnog pribora visoke talijanske mode do r5oo' god', - s kojim raskošnim nakitom naša

narodna nošnja nema više ništa zajedničkog, osim istog porijekla i istih osnovnih elemenata.

Samo dok ostala Evropa u kasnija stoljeóa napušta ove oblike kao zastarjele, naši posavski

krajevi zadržavaju ih kao ustaljen običaj. Tek nakon što se turska granica pomaknula daljena jug, ova zemlja ponovno postaje spremna da primi svieže impulse, što se uistinu desilo

u toku protureformacije u obliku jakog baroknog upliva.

Pa i ukras sunjskog ruha ukazuje nam, da ie prastari inventar u nekoliko maha primio

u se impulse' koji su odredili njegovu posljednju stilizaciju. U cielokupnom kompleksu našegfolklornog kostima, sunisko ruho ističe se svojim bijelim ukrasom, stavlienim na svijetlupozadinu lanenog platna. Ovaj ukras izvodi se u dvije tehnike; ili ie prigodom tkauia utkanu samom platnu, ili je na gotovom platnu izvezen iglom. Veó ovaj bijeli ukras mogli bismooznačiti kao jedan od renesansnih elemenata' No do sigurnijeg zaključka doói óemo očitava-juói sam uzorak. osim strogo geometrijskih šara, izvedenih u Outlaku i preboru, koje u svomkarakterističnom rombu i u slomljenoj liniii čuvaju daleko raniju baštinu, rodenu nekad uromaničkoj polihromiji, a u sunjskom tekstilu svedenu na nijanse prijesnog lana, ovaj tekstilpokazuje motive, kojim bismo porijeklo mogli naói u razvijenom gotičkom tkanju. Jedan je

od tih motiva bez sumnje labud, u Sunji sveden na jednostavni naziv guska. Ovaj se motivjavlja u uzorku zvanom guskar (sl. rz.), a veoma se cijeni tkalačka vještina u izvodenju ovogpojednostavnjenog, a još uvijek u tkaniu tako dobro ocrtanog teratološkog lika. Mnogo ka-sniju baroknu stilizaciju čitamo u vezenom ukrasu sunjskog ruha, jednako u biielom vezuodjevnih predmeta' kao i u sublimnoj, no nipošto ne medijeval'9]4'o*l]i sunjskog svi-lenog veza, na glasovitim pečama. Tehnika bijelog veža, kóňBjilanog SaJipŘanim bodom,zvana rL Sunji tztez po tvezu, u slici svog uzorka, izvedenog po prednacrtu, po pismu, pokazuje

sve oznake baroknog ornamenta, u kom pojedini motivi, cvijet, ptica, srce, jasno govore

o svom izvoru' - No izrazito barokno oblikovanje s iakim feudalnim naglaskom susreéemou svim gornjim pokrivďma Ženskog sunjskog odijela. Na platneno ruho, koje jednako služiljeti i zimi, tek zimi u više sloieva, oblače se različiti prsluci, haljeci i zubuni kao ukras, dokkaputi i kabanice sluŽe kao zaštita od zime. Materijal i profesiona|na izradba ovih predmeta

odredili su njihov oblik, tako dobro ugraden u oplemenjenu cjelinu sunjske nošnje. Zaponci'gumbi, pozamenterijska puceta, petljice i gajtani još više pojačavaju srodnost s feudalnomodjeéom, ali ne onog visokog feudalnog staleža, nego seljačkog plemstva i seljačkih rodova, 5 r

podignutih u plemstvo, koji jednako kao i ostali dobro stojeói seljaci prebivaju u drvenimkurijama posavskim, turopoljskim i moslavačkim.

U ova četiri eksponata Ženskog ruha dajemo neke od sunjskih modaliteta. To je ruhojoš uvijek bujno i živo, pa iako se danas mlade žene presvlače u gradsku odjeóu, starije suostale vjerne starinskom ruhu, a sve kuóe još obiluju prekrasnim, bogatim tekstilom. I našmuzej ima veoma bogatu zbirku sunjskog tekstila. Sva tri svečana primjerka u ovoj grupipotječu iz naših starih zbiraka, a najvredniji su predmeri iz zbírke S. Bergera. Medu ovimaističe se dragocjeno 1ezeno ruho, izvedeno tehnikom ruez po txezu. Ipak ie u sistematskoiobradbi sunjske narotrhe nošnje joŠ uvijek trebalo izvršiti nove nabavé' pa je tako u civojskupini' velika zimska bunda nabavljena god. r95o., a i čitavo radno ruho djevojke obradenoje u pc'sljednje vrijeme. Da bismo ukazali na ispravan stil i na čistu ljepo1u suniskog ruha,a vezani uz ograničeni prostor' od premnogih modaliteta po dobi žene, po društvenoj namjeniruha i godišnjoj sezoni i vremenu, od svega tog dajemo u tri slučaja mladu ženu, različitoopremljenu za svečane zgode. Jedan od likova namijenili smo prikazu radne odjeóe, kako bii u ovoj skromnoj nenapadnoj slici svagdašnjeg odijela još jače naglasili skladnu ljepotu ovognašeg prekrasnog folklornog kostima.

Djevojka, máaa cura, po|azi na poljski rad', z{to je preko ramena prebacila motiku' a uruci nosi košaru s ručkom. ona ic u običnom svagdašnjem ruhu, koje je od golog lanenogplatna bez ikakvog ukrasa, a sastoji se od opisana tri dijela, rubače, opleéa i zastora, ali jepovrh zastora stavlien još ferrun. Fertun je od grubljeg platna nego ostalo odijelo, a služi zato,da se pri poslu gas'ol suviše brzo ne isprlja i ne ošteti. Faktura lanene tkanine i obrisi ovogjednostavnog odijela sami po sebi ugadaju suvremenom likovnom zahtjevu više, nego li mnogiostali kitnjasti pribor. Djevojka obično ide gologlava i|i za svečane zgode stavlja na glavupartu' ali za vedrog ljetnog dana, po vruóini na poIjskom radu ona čuva svoj obraz da odsunca ne preplane. ovako je prikazana u našem eksponatu, zato je na glavu stav1|a pečui to na same /asi počešljane i spletene u perčin, ali bez poculice, koja pripada samo udatojženi. Danas djevojke i žene u Sunii pri radu povezuju glavu običnim rupcem, pa se više ine pamti' da su nekad i djevojke nosile peču, te se peča Smatra Strogo atributom udate žene.U starini nije bilo tako. Još se od starih iskusnih žena, koje dobro pamte običaje svoje mla-dosti, moŽe doznati, u kojim se prilikama djevojka pokrivala pečom. To ie bilo za poljskirad i obranu od sunca, kad je za ovo pokrivalo služila jednostavna peča, obično s neštocrvenog uzorka. Ali je peča djevojci služila i za one zgode, koje su osobito naglašene u dje-vojačkom životu, na pr. za oglas IE' zapis prigodom zaruka. Tada je djevojka na kosu freba-civala jednostavnim načinom ostavljajuói je nepovezanu najljepšu peču, ukrašenu najboljimsvilenim vezom u osobitom, iarko crvenom koloritu.

U našem prikazu dajemo zanimljivu obuóu, u kojoj su joŠ pred šezdesetak godina dje-vojke i mlade žene polazile na poljski rad. U Sunji još danas stare žene nose ovu obuóu'To su lačice'kojima su povijene noge na način dokoljenica, kalcina. Lačica je četvorina lanenogplatna, koja se omata oko noge od koljena do gleŽnja' i ovako omotana povezuje se s crnimitračkimi, tračci. Tračci su od crnog sukna, obično od ivice, ranije doma otkani, nešto višenego prst široki i tako dugi da se dva put omotaju pod koljenom, zatim se prekriže dužinomnoge do gležnja, ovdje opet dva put omotaju oko gleŽnja i opet prekriŽe pod koljenom, gdjese učvrste uticaniem kraieva. Danas lačice nitko od mladih ne pozna. Nama je uspjelo datirekonstrukciju, vjernu originalu prema navodima naših izvrsnih suradnica u ovom kraju. To52

su dvije starice' Mara Krapljan iz sela Žreme kraj Sunje i Mara Delió iz Sunjske Grede,

koje suraduju s našim muzejom ioš od vremena S' Bergera. ovako u lačicama, polazile su

djevojke i žene na sve pol|ske radove, kako ne bi noge izgreble u žitu i|i na strnju. Na sto-

palo obuvale su još i opanak, ali su veóinom Iieti išle bose.

ovakvo jednostavno platneno ruho ljeti je, u koliko ga žene još nose, i danas jedina

odjeóa, pa se donie rublje u Sunji tek sada uvodi u upotrebu zajedno s gradskim odijelom.

Da rubača ne bi smetala pri poslu i u l-odu, s obie se strane zapreže, zatiče za pas,

ovakvo obično odijelo od golog platri zove se još danas u Sunji prostina, prosto ruho.

Ovakva ista prostina služi i za žalost pa Se prema rodbinskom Stepenu pokojnikovu nosila

oelika ili mala prostina. Po tom vidimo, da je u ovom našem agrarnom društvu za ža|ost

služilo samo po sebi jednostavno radno odijelo bez ukrasa, a tim se ujedno može prgtumačiti

porijeklo bezbojne bjeline kao žalobnog ruha uopóe. osim toga ovo je ioš jedna powrda za

to, da se kraj svih kasnijih modifikacija, u sunjskom lanenom ruhu, i to upravo u najjedno-

stavniiem, elementarno zadanom sadržaju, sačuvao duboki supstrat pradavne kulturne baštine.

Mlada sneja u svečanom je ruhu (sl. l3.), a|i ne za iz|azak nego za boravak kod kuée.

Zato je ona u samoj poculici, a ra ruhu nema nikakvog gornieg dodatka, tako da se jasno

ističe samo platneno odijelo, a osobito bogati rukaoi, veoma ukrašen zastor i lagana lepeza,

što je čini stanic' ovo je, kako rekosmo, jedan od najlragocienijih primjeraka sačuvanog

sunjskog starinskog ruha, pa na tefenu ne postoji više ruho, ovako bogato ukrašeno skupo-

cjenim vezom. Na lanenom platnu izvezen ie ukras, taez po taezu. U bogatom baroknom

uzorku' ovaj je vez zadobio raport čipke, šivaneJlg!9n--na samoj platnenoj podlozi. Tako

nam sunjski t,uez po toez,u označuje onai stepen renesansnog tekstila, kad je ukras prestao

biti sredovječno polihromanJ pa se likovno rješenje tražilo u bijeloj plohi, ali to više počelo

se paziti na ritam sviietla i sjene, kao i na profinjenu, gotovo virtuoznu tehniku izradbe. U

samom crteŽu ovakvih baroknih uzoraka, u sunjskom tekstilu nalazimo sve prelaze od dobro

ocrtanog naturalističkog motiva pa sve do apstraktnog geometriziranja veó neshvaóenog sli-

kovnog sadržaja. No još uvijek i u posljednioj geometrijskoj slici vezenog sunjskog ornamenta'

ovaj ukras riješen je drukčije nego li utkanica, podana u široi ili užoj prugi' Sunjski vez ienaime komponiran na čitavoj plohi rukava ili zastora' a u pfostoru je odmjeren pomoóu

unutarnieg ritma u granicama simetričnog zrcaliog odraza svoje vlastite slike.

U ruci žena ima svileni rubec, onakav, kakav smo veó spominjali govoreci o prigorskoj

nošnji' Svileni rupci u dobrim boiama veoma su omiljeni i u Sunii, kao popratni dodatak

uz laneno ruho. Kao ukras oko grlá služe bogati skudari. ovim se imenom u Sunii ne Zove

više samo ogrlica od novca, koja se nosi ispod koralja, nego je naziv prešao na koraline

nizove. Posavske djevojke i žene pričvršóuju koraljnu ogrlicu visoko, na samo grlo onim

načinom, kako to vidimo na portretima feudalnih hrvatskih i madžarskih velikašica u 17' stolj.'pa tako nalazimo trag jednom od putova' kojima je barokni utjecaj došao u naše selo. Na

nogama žena ima cipelice s baroknom potpeticom' izradene od brokatne tkanine. Za ovu vrstobuóe često su služili dijelovi starih peča i tkanih zastora ili rukava, a sama šarena obuéaopet ukazuje na barokni upliv.

Na glavi žena ima poculicu. Kosa joj je očešljana na razdjeljak' čvrsto prigladena i zače-

šliana kraj uha tako da su dvije pletenice na Zatiljku dignute i opletene oko podloška, kunča.Veó sam po sebi ovaj jednostavni podložak govori o renesansnom pojednostavljenju negdašnjegbarbarskog pribora. Ovako upletena kosa pokriva se kapicom, koja se u Sunji zove poculica 53

ili paculica. Ma da smo ovaj naziv doveli u vezu s renesansnim facolom, sunjska je poculicaipak prava kapica, a ne tek složeni rubac. ona je redovno ukrašena nevelikom pačetvorinomsitnog svilenog veza, izvedenog s '-.lo mnogo tekstilne ljepote.'' I sam ovaj vez u uŽemsmislu nosi naziv paculica, a u njegovim šarama i uzorku čita se Stupnievanie poculice u njenojdruštvenoj službi. Poculica za svečane zgode redovno ie ukrašena širom čipkom, koja se uzoba obraza široko rastavlja onim istim načinom, kako to poznamo na flamanskim kapicama,'oa što se u Sunji zove nositi paculicu na sm,ej, na smijeh, radosno. Za renesansno oblikovanjesunjske poculice govori i to, što se tu veó napustilo potpuno pokrivanje ženske kose, šta više,gotovo čitava glava ostaje otkrivena) a sama poculica |eži na potiljku, pričvršóena o kunč.Straga se na Samom završetku poculice ističe roža, vrpca složena u obliku rozete' koja jeili dekorativni završetak koraljne ogrlice ili se samostalno prikapča na samu poculicu. Sličnaovakva vrpca' ili kako se u Sunii kaže, szlezica, do|azi sprijeda pod škudare.

Žena u zimskom odijelu ima na sebi isto takvo platneno ruho, od kojeg se vidi samorubača i zastor. r u ovom ie ruhu zastor izvezen bogatim tlezom' u čijem uzorku vidimo jačugeometrizaciju nego li u predašniem eksponatu. Sve ostalo pokriveno je velikom bundom,zvanom i menten koja ženu čuva od zime, a u isti mah sluŽi joj kao gizdavo i veoma skupoodijelo. Dok su feudalne velikašice svoje istovrsno ruho podstavljale skupocjenom kuno.vinom' a za optok im je služila dabrovina, vidra ili samurovina, dotle su ženi u posavskomselu u istu svrhu služile janjeóe kožice, a svoju bundu optočila\je lisičinom. Kao osobitukras služe ovoj bundi krupna pozamenterijska puceta. Glavu, na.kojoj je poculica s kunčom,žena je povezala pečom od domaóeg platna' koia je štiti od mraza' ali joj služi i kao ukrasniprevjes. Zato je izmedu onih mnogih peča, kojim svaka žena raspolaže, naročito odabranaova s utkanim ukrasom, koji se u boji neobično dobro slaže s bakrenim odsjevom starinskebunde. Ovim smo u prikazu zimskog ruha nastojali pokazati, kako u Sunji ne prevladavasamo bijelo u bijelom, nego da je uz osnovno biielo platneno ruho, profinjena polihrqnijas vanredno dobrim osjeóajem za sklad boja, podana u bogatim dodacima uz osnovno biieloodijelo' ovakva peča,kako je tu prikazaÍ|a, zove se glaoor';eznica. Ona se može nositi otvorena,a za jače zime, povezuje se oko glave, otkuda joj i naziv.

Četvrti naš eksponat u ovoj vitrini prikazuje mladu ženu u ruhu za veoma svečan jz|azak

i to ljeti. Njezino je odiielo ukrašeno tkanim ukrasom u uzorku zvarlom pupaoci, koji očitopoťiče iz evropskog tekstila s desenom ružinih cvjetióa ili pupoljaka. Uzorak je smješten namanjem dijelu ruha' tako da se na zastoru i na rubači istíče sama faktura lijepog lanenogplatna s Veoma dekorativnim naborima. Kao ukrasni dodatak ovom platnenom ruhu, ženaje obukla zobun bez rukava od crvenog sukna, zvan crlenjaA. Osim ovakvih dekorativnihcrlenjaka, služili su još i istovrsni zobuni od zelenog i modrog sukna, a uvijek ukrašenipozamenterijom u suprotnoj boji, CrlenjaĚ dobiva mlada u opremu' pa sluŽi uz nevjestin-sko ruho.

Preko poculice mlada snaha prebacila je najliepši primjerak prozirnog vela. To je sunjskašlarna peča. Medu naš najvrijedniji folklorni tekstil svakako pripada ova vrst posavskogpokrivala ženske g|ave. Šlarna peča može biti izvezena na dva načina i to ili kao glaoo-aeznica, t. j. tako da ima sasvim izvezen veliki ugao, koji pada na leda, ispunjen svilenimvezom, ili kao popečena peča, sa dvije izvezene pruge na suprotnim stranicama. U našem pri-kazu dajemo modalitet popečene peče, pa se i govori, da je žena u ovakvoj peči popečena,t.. j. glave pokrivene ovim dekorativnim prevjesom. Na ovoj vrsti peče primjenjen je najbolii34

suniski svileni vez,'l koji je izveden tako pomno, da je na licu i naličiu sasvim jednak, pa

se zato zove vez na oba tišca. Kod prebacivanja peče ističu se podjednako oba lica svilenog

\eza L| skladnim mekanim naborima ovog veoma kióenog oglavlja.

U posavskim selima na tijevoj obali Save od Zelinskog Prigoria do Novske i dalie na istok u

Moslavinu žensko ruho nosi pofihromni ukras, u komu je osnovni ton zadan crvenom boiom

broéa. U najstarijim primjercima, sačuvanim iz sredine prošlog sto-

ljeóa, ovaj je ukras izveden naičešóe u tkalačkim tehnikama i to sa NoŠl.iJA PosAvINE

pamučnim manufakturnim koncem. No ranije su svila i vuna više slu-

ži1e za ukras posavskog ruha, pa su najbolji starinski primierci poculica i peča izvezeni

u domaóoj svili. U bogatoj polihromiji ovog ruha ornamenat pokazuje opseŽan raspon sve

od romba i kombinirane slomljene liniie preko mnogíh paraftaza barokne cvietne kitice, do

oštrog šarenila u plošnom iživjelom načinu II. pol' 19. stolj. No pod površinom svog arha-

ičnog crvenila, ovo ruho veó je doživjelo prelaz prema suvremenim odjevnim oblicima. Iako

je ruho samo ostalo nekrojeno, sastavljeno po ravnoj niti svog lanenog tkanja, na niemu ie

izvršena podjela u pojasu na dva dijela. Ma da ne možemo ove diielove zvati običnim nazi-

vima suknja i bluza, ipak oni veÓ u funkciii odgovaraju ovim suvremenim odjevnim predme-

tima. Rubača, kako se još uvijek zove glavni dio ruha, svedena je svega na svoi donji dio tako

da su nekadašnli skuti postali samostalan odjeviri predmet, pa se u obliku suknje vežu oko

pasa i u naborima dosižu do g|ežnja. Gornii dio, nekad opleóe ili rukavi, stavljani povrh

rubače, takoder postaju poseban odievni predmet, koji sad veó ne ódijeva samo ruke, nego

grudi i pleóa kao pravi haljetak. No tektonika ovog odjevnog p1edmeta, zvanog opleéak' još

uvijek do pojedinosti odgovgra ranijem kratkom opleóu s rukavima. A kako je obično u

jednoi i u drugoi varijanti ruho pokriveno prslukom ili zobunom' ova podjela uopóe ne do.

|azi do izražaja u glavnoj slici posavskog ruha. Jednaki habitus upotpunjen je još i treóim

diielom, jer zastor, sa sva tri momenta, i to oblikom, načinom nošenja i službom da po-

kriva prednji ďo rubače, ostaje jednak svojoj ranijoj funkciji.

Podjela ranijeg ruha u dva samostalna di|ela očito je izvršena pod sve jačim prevlada-

vaniem baroknog oblikovanja evropske nošnje uopóe. No završnu sliku ovaj je proces postigao

tek u 19' stolj', kad se pod utjecajem gradanske nošnje drugog baroka, namjesto opleóka

sa Starinskim širokim rukavom počela u seoskoj nošnji javtjati rekla.iLi bluza s pravim kro-

jenim rukavom, širokim u gornjem dijelu, a prilegnutim uz podlakticu. Koliko se ova mo/a

osieéala tudinskom, najbolje nam za to govori naziv šaqbica, kojim Posavke zo\ru sve haljetke

i bluze'uskih rukava, pa i onda kad su izradeni od domaóeg platna.

No pored svih promjena, što ih je posavsko žensko ruho doživjelo u posljednja tri

sto1ieóa, nesavladiv zahtjev za buinim, crvenim, polihromnim ukrasom ostaie jednako sviež

do našeg vremena. I taj crveni, s mnogo dodataka u boji, a ipak u čitavoj slici izrazito crven

ukras ostaje stilska oznaka ovog ruha, tako bogatog u toj arhaičnoj ljepoti. Što idemo dalje

unazad u promatranju polihromnog ukrasa u njegovu crtežu i u koloritrl, to nalazimo ztelija

i kvalitetno bolja rješenja. Tkani ukras starinskog djevojačkog ruha prikazanog našim prvim

eksponatom u ovoj vitrini, stilski je najraniji, a ujedno i likovno najbolji od ostalih izloženih

obiekata ove grupe.

Djevojka, zamužna dekla, u starinskom je posavskom ruhu, to je lepa, arna pisanina,zz

a na glavi ima partu. Ruho ovog eksponata potiče od prije stotinu godina. Kako je ovaj

primjerak veó više od šezdesetak godina dignut S terena' prvotno u privatnu zbirku, nažalost

r4

55

56

lišen je signature svog porijekla. No po analogiji možemo zaključiti sa sigurnošóu, da potičeiz navedenog kraja na lijevoj obali Save, dakle iz područja polihromne varijante posavske.-nošnje. Upravo na ovom primjerku najbolje vidimo, kako se i mimo barokne podjele osnovnogodijela održala stilska cjelina puna sadržaja i pravilne uravnoteŽenosti. Crtež i kolorit ukrasaizvedenog u tehnici naopačnog prebora govori još uvijek slomljenom crtom onih romaničkihsvilenih vezova i tkanja, što kao profani elemenat čine polihromnu pozadinu na tekstilnimspomenicima srednje Evrope od ro. do rz. stoljeóa.''-]Osim

regionalnih razlika, u posavskom su ruhu postojale i bitne razlike u funkciji ruha,zadane s jedne strane prema društvenom poloŽaju nosioca, a s druge prema prilici ili zgodi,za koju je ruho bilo odredeno. Društveni je zakon tražio, da u ruhu bude izražena razlika ustaleŽu djevojke i udate žene. Upravo dob i stalež žene bio je vidno označen načinom odije-vanja i nakitom veó od najranijih djetinjih dana sve do u duboku starost. U ranim godinamadievojčica nosi jednostavno odijelo sa skromnom koraljnom ogrlicom oko vrata, u početkus.igurno apotropej, a kasnije samo obični nakit. ona je gologlava s pletenicom spuštenom nizpleóa. Kad se zadjevojčila, djevojka je počela glavu povezivati partom. Još postoji spomeno tom' da su djevojke jednostavno crvenom vrpcom povezivale kosu na čelu tako da im kodrada i kod poliskih poslova ne bi padala u lice. Ovakvo je povezivanje nastalo iz sasvim jedno-stavne potrebe, da se duga kosa pridrži izvan čela. U daljnjem tazvoju, ova vrpca počela sekititi navezenim staklenim zrnjem. ona postaje veóa, dobiva tvrdu podlogu pa tako postaieonai nakit djevojačke glave, kako ga danas poznamo iz mnogih krajeva sjeverne Hrvatske. .Parta postaje ukras djevojačke glave, a i simbol djevojaštva. Do danas je parta ostala dijadem,a nije prešla u kapu, ostavljajuói tjeme slobodno tako da se kosa^spušta niz leda, spletena ujednoj pletenici, ukrašenoj vrpcama u obliku rože. Ova\<la s,,eéana parta ne sluŽi više kodposla. ona se stavlja na glavu kod polaska u crkvu ili uz svečano ruho u osobitim društvenimzgodama. Kad djevojka prelazi u novi stalež, kad ide zamuž, onda se za ovll najsvečaniju zgoduu životu jedne žene, na partu stavlja cvjetna svadbena kruna, kao simbol vjenčanja. Kodsvadbenih obreda skida se svadbena kruna s nevjestine glave, pa je to jedan od obrednihčina, kojim se daje na znanje da je nevjesta postala aktivan član patrijarhalnog društva pre-uzevši dužnosti Žene, majke i domaóice u novoj porodici. obično se drži, da je povezivanjepartom germanski običaj, jer se sam naziv parta izvodi iz današnje njemačke riječi Borte.No ako i jest riječ parta kasniia posudenica) sam predmet kao i običaj da djevojka nosiotkrivenu kosu spuštenu u pletenici, ovijenu vijencem ili partom, sigurno je praslavenski.Za ovo govore nalazi iz I. tisuóljeóa prije naše ere,'n a i veoma rasprostranjena sluŽba takvogčeonog nakita u zakarpatskim zemljama s kraja poganskih vremena do u visoki srednji vijek,kad se takav dijadem javlia u pisanim izvorima pod nazivom čelo.'u

Mladi Posavac u ljetnom je ruhu. Ovo ruho ne pokazuje tako veliku razliku izmedusvakodnevnog odiiela i ruha za ptaznične zgode, kao što smo to našli u Ženskom odijelu.Jedino je rubača za bolje zgode ukrašena bogatijim vezom duž raspora na prsima. Dalekispomen pamti, da su muški u ovom dijelu Posavine nekad nosili košulju s rasporom stragana šiii' onako kako se do sad zadrža|o u upotrebi u Medimurju i u okolini Požege. Rubačase u muškom odijelu svih naših nizinskih krajeva redovno nosi van gaia, spuštena niz bokove'Katkad se opasuje kožnatim pojasom, koji medutim nije bezuvjetno potreban ni u najsve-čanijim zgodama. Kao pokrivalo glave muškarcu s|uži škrlak, škriljak sa širokim krilima,ali se uporedo nosi i šubara od crnog janjeóeg krzna. U posljednjih šezdesetak godina sve

su se šubare u sievernoj Hrvatskoi nabavljale od domaóih ktznata u Srijemu. Uz muškuodjeóu karakteristična je torba s poklopcem s crvenim vunenim kitama, obješena na širokomremenu o ramenu. Kao obtróa služe opanci s obojcima ili bez njih. Zimi i na raskvašenimstazama prelaznih godišnjih dobi, a onda i posebno za osobite zgode, služe čizme.

Mlada sneja iz sela Martinska Ves iz sisačkog kotara s lijeve obale Save, odjevena je ustarinsko pisano ruho za vesele društvene sastanke. I ovo je odijelo sastavljeno od rubače,vezane u pasu, i od opleóka, kojem su prednji i stražnji dio sitno nabrani, a bogati rukavistegnuti su u zapešóu našivenom crvenom trakom. Rubača, opleóek i zaslon obilato su ukrašeniuzorkom, izvedenim u tehnici na zijea. Ukras je utkan u lanenu redinu. Na prvi pogled

čini se da je utkani ornamenat geometriiske strukture, no pogledamo li bolje razabrat éemo,

da se na sva tri dijela javlja isti osnovni motiv u rasporedu neograničenog uzorka. Taj osnovnimotiv ie cvjetna kitica' Cvjetna kitica mogla je u Posavini doói direktno s Istoka turskimutiecaiem' jer se i u susjednoj Slavoniji i Bosni javlja s istim sadržajem' ali je ovaj orijentalnimotiv mogao ovamo biti unesen i posredovanjem baroka. Za ovaj utjecaj govorile bi neke odposavskih parafraza ovog motiva. Primijenjen u jednostavnom rustičnom tkanju, ovaj motivje nužno pojednostavljen i geometriziran, a i kolorit pastelnih tonova uronio je u arhďčnocrvenilo. Tako i orijentalna i barokna cvjetna kitica doživljuju one mnoge pte|aze, što ih uobilju nalazimo na posavskom tekstilu. - Udata žena pokriva glavu poculicom, ukrašenomtkanim uzorkom u tehnici naopačnog prebora i obrubljenom nad čelom i sljepočicama čipkomna batióe, koiu su posavska sela, koliko se u posljednjih šezdesetak godina zna, kupovala odKočevara. Na potiljku ie poculica pričvršóena brokatnom svilenom vrpcom' povezanom u

rožu' Bogata koraljna ogrlica upotpunjuie crvenilo ovog posavskog ruha' Dok uz svečanunošnju djevojci, osobito nevjesti, služe cipele sašivene od Qokatnog ili rustičnog tekstila,dotle žene u čitavoj Posavini osim opanaka za svakidašnju-gpojrgbu nose i čizme-Jedno-stavnije čiz4g.-qq. s4Žute 1n-e\aqe kože, a svečanu- obuóu čine čizme od crvenog qafiiana'ove posavske ukrasne čizme još do nedavna

.zraďtiÁti su domaói má1sto.iito"na jedan kalup

za obadvije noge sa karakterističnim šilikom, što je takoder jedan od starinskih momenataove nošnje. - Glavni dijelovi ovog ruha ušli su u posjed muzeja god. t9z6,

Majka i.niena dievojčica iz sela Posavski Bregi odjevene su u odijelo' koje danas umnogim posavskim selima služi kao reprezentativna nošnja folklornih grupa i seliačkih kul-turnih družina' ovo naše žensko ruho potječe iz ranljeg inventara, iz god, r9z9., dok je

istovrsno odijelo djevojčice nabavljeno r95r. god. IJ ogromnoj mnoŽini bogatog tekstilaPosavine i Moslavine samo je Sunja do u sadašnjost očuvala oplemenjen arbaičan izraz.U svim ostalim selima s obie obale Save pa u Moslavini

.i dalje u Podravini, šablona iz

tudinskih modnjh žurna|a počela je u II' pol. 19. stolj. potiskivati ranije polihromne uzorke.Tako dolazi do naglog opadanja ukusa i likovnog shvatanja kod domaóih žena. Opadanju još

više pogoduje romantičan Stav prema folklornim vrednotama u tadašnjoj kulturnoj javnosti

i dosljedno tomu teŽnja da se narodni ornamenat pošto poto unese u Suvremeni dekor. ovajpokret nastoji da kroz škole narodni ornamenat ponovo oŽivi i posveopói. No kako ie ovatežnja u biti protivna današnjem životnom Stilu, ona promašuie prvotnu namjeru, te dovodido profaniranja i do izopačenosti upravo onog, što ie u folklornom tekstilu najvrijednije, a to

ie arhďčan stil. Tako se na pr. jedan od najljepših vezoYa i motiva, barokna cvjetna kitica,. ' ' , . ' -nazvana po peči, pečki vez, toliko izrodio, da je u tom formalnom oponašanju izgubio svakulikovnu kvalitetu. Iz gradanske mode, iz škole, a naročito iz ženskih samostana' ovaj se

izrodeni ornamenat vratio natrag u selo, gdje uz ioš uvijek živi imperativni zahtjev za poli-

hromijom, prelazi u šareni neukus drečavih industriiskih boja i pomuéenog crteža. IJz to

se zaboravilo, da se starinske tkalačke tehnike ne mogu održati u Suvremenom Životu. One

su do nas doprle samo na osnovu korištenja ženske radne snage u ranijim proizvodnim odno-

sima. Ogroman ulog radne snage i vremena, potreban za ovakvu proizvodniu na visokom

Stepenu izradbe i stila, naše vriieme više ne može podnijeti. U naiboljim primjerima domaóeg

šarenog tkanja, uzorak mora nužno biti sveden na jednostavno pretkivanie, koje povlači za

sobom u najboljem slučaju ovakav rezultat, kakav vidimo u eksponatu iz Posavskih Brega.

To je uiedno jedini izlaz iz grubog neukusa, koji na terenu sve više preotimlje mah. Redu-

cirani suh crtež u jednostavnom koloritu, a uz očuvani konspekt stilske cjeline, mora nužno

postati praktična zamjena za starinski inventar, ko|i nema uslova da se održi.l S dobrim

dodacima, kao što je na našem primjerku tamnomodri zobun naglašenog baroknog kroja,

pokazuje cjelina našeg eksponata jedinu moguóu primjenu u Suvremenosti. Razumije se, da

zanatliiska proizvodnja takvog domaóeg tkanja, ne može više pojedinačno rješavati svaki

odjevni predmet, kako je to ranije bilo vršeno u ženskom radu, nego Se po metraži proizvodi

uzorkovana tkanina, iz koje onda žene šiiu odijela za današnju folklornu primjeau'

Barok i njegov utjecaj spominjali smo veó nekoliko puta govoreói o posavskom ženskom

ruhu. Barokni likovni izraz prodro je u ove krajeve kao nužni pratilac protureformaciie. Nakon

što je |ezuitima uspjelo, da u našim zem|jama Zatru Sve pokušaje

T < BAR6KNI UTJE6AJ U protestantizma, oni su u široke mase kao jedno od svojih propa-PosAvsKoJ NOŠNJI sandnih sredstava ubaci1i barokni likovni efekat' U mnogome su

řarokni elementi tada zamijenili raniji, danas izgubljeni inventar.

Ma da smo vidjeli, kako barok niie zahvatio u osnovnufproizvodnju posavskog ruha, u for-

malnom se oblikovanju ipak u tekstilu izvršio sličan proces, kao i ,na

arhitekturi seoskih

drvenih crkvica' Na drvenu zgradu, podignutu prastarim načinom, stavljena je barokna

kupolica, a unutrašnjost, nekad polihromna u ranijem, nama danas nepoznatom stilskom obli-

kovanju, pretočena ie u barokno šarenilo. - U odijelu, barok izvršava u prvom redu izmjenu

sitnog pribora. Tako su manufakturne brokatne vrpce cvjetnog uzorka, koje su u našim pri-

mjercima proizvod češke manufakture najranije s kraja r8. stolj., posve potisnule ranije vrpce

danas nama nepoznate' ali koje su izvan sumnje postojale. otuda je i gotički oblikovana

peča u barokno doba usvojila motiv cvjetne kitice i razradi|a ga u nebrojenim varijantama'',

Pa i u pojedinostima nakita osjeóa se barokni zahvat. Dok koraljna i druga staklena zrnca

služe od najstarijih vfemena) pa su i danas u svim varijantama hrvatske nošnje redovni

pratilac radnog i svečanog ruha, barok u ovaj inventar unosi ioš i tamnocrveni češki gra-

nat i u 19. sto|j. crni moslavački kamen. No barok utječe i na liniju koraljnih ogrlica, tako

da se kraluži od po trideset Struka nose sapeti visoko pod grlom, otkud se struke spuštaju na

grudi. Vidjeli smo kako barok znatno utječe na oblikovanje gornjega ruha, pa su manje više svi

prsluci, zubuni i zimske bunde krojeni u struk na način baroknog feudalnog odijela' a da ne

ulazimo dublje u pitanje, koliko se u tom barok poslužio orijentalnim oblicima.

58

SLAVONIJA danas počinje na rječici llovi, pritoku rijeke Lonje, otkud se savsko-dravskim

medurječjem prostire do Bosuta prelazeói bez osobitog ograničenja u ravnicu Srijema. Sjednakim geografskim i klimatskim uslovima, kakvi su u ostaloj Hrvatskoj, Slavonija se od

ostale nizinske Hrvatske ízdvojiLa tek u doba turskih ratova. Njena granica na Savi, ma daje od Karlovačkog mira dalje bila političkom medom Austrije i Turske, nije ni tada kao ni

ranije predstavljala etničku granicu. Tek u 19. stolj., kad austrijska okupacija strogo odvaja

Bosnu i Hercegovinu od ostalih naših zemalja stvarajuói bezbrojne umjetne prepreke njihovu

zb|tžavanjl, tada rijeka Sava poprima sve više značenje granice izmedu Bosne i Hrvatske.

Kako se etnografska grada mijenja mnogo polaganiie zaostajuói daleko iza političkih doga-

daja, to je u mnogom etnografska slika i danas ista ili bar veoma bltza na obje strane riieke

Save, pa kontinuirano preLazi iz Bosanske Posavine preko Save u Slavoniju, da se ondapreko rijeke Drave nastavi u nizozemlje Baranje i Bačke. No potankim promatranjem Slavo-

nija pokazuje svojih osobitosti, po koiima se danas očituje njen vlastiti folklorni značaj.

Do turskih je navala Slavonija dijelila sudbinu ostalih naših nizinskih krajeva. Tek kadpadom Požege god. 1535. Slavoniia postaje dio turskog p7saluka, dolazi ova naša zemlja u

sudbonosni po|ožaj, da kroz stoljeóe i po služi kao most na prijelazu goleme turske sileprema Beču, konačnom cilju turskih pohoda. Bitkom kod Siska' god. 1593. započinje po-

stepeno oslobadanje hrvatskih zemalja od Turaka, da stotinu godina kasnije bude oslobodena

i Slavonija do Bosuta. ovi su dogodaji, nabrojeni u najkraóem, odredili razvojnu liniju uposljednjoj slici etnografske slavonske grade.

U tursko doba, zemlja je veoma nazadovaIa. Nekadašnja su stara naselja uzmaknulapred osvajačem, a kako osmarúije uopóe nisu svraóali pažnju na gospodarske prilike u svojim

zemljama, prosperitet je naglo opao. Istina, u prvi mah su Turci sa svoiom, tada novom

vojničkom autokracijom donosili seljačkom staležu izvjesno olakšanje, pa su iz neosvojenihkraieva sa vlasteoskih zemalja kmetovi bježa|l' Turcima očekujuói tu slobodnije drušwene

odnose. No doskora se pokazalo, da se osmanlijska vlast, kao i sve ranije turanske državne

tvorbe osniva na stalnom i dosljednom iscrpljivanju svih snaga svojih područnih naroda, a

da im za to ništa ne daje za vzvraÍ,|J t7. stolj. putnik i polihistor Evlija Čelebija, posjetio je Slavonsku Požegu, pa iz

njegova opisa'' doznajemo, kako je život u ovom slavonskom mjestu protiecao jednako kao

u mnogim drugim tvrdavama na granici goleme otomanske carevine. - No dok su kroz više

od stotinu godina požeški bezi uživali bogate dohotke sa svojih zijameta i timara, zemlja je

uzavrela haidučijom, Spremna na ustanak. Konačnim oslobodeniem Slavonije 1699. god.,

zajedno s turskom vojskom povukao se i ostali muslimanski svijet iz ove zemlje na jug.

Narod se vraóao evropskom načinu života. I dalje je osijek ostao tvrdava sa zadaóom dabrani važni most na Dravi, potreban sada carskoj vojsci u obratnom smieru. U 18. stolj.prosvjetiteljstvo naglo podiŽe zaostalu pokrajinu. Tad je izvršen prije|az od naturalnog nanovčano gospodarstvo, Pa ie posredslvom merkantilnog sistema u mnogome etnografska gradaSlavonije poprimila nove značajne crte.

Prije svega znatna je promjena izvršena u samim naseliima. Malo ima materijalnih po-dataka o ruralnim slavonskim naseljiňa srednjega vijeka. Donekle prema slici recentnihnaselja, i to onih, koja su ostala bila u Paoriji, izvan Voine I(rajine, a i analogljom premasrodnim zapadnim krajevima, moŽemo zaključiti, da su i tu raniie postojaÍa patrijarhalnasjedilačka sela. U tursko doba u mnogomu je na nekad obradenom zemljištu ponovo prevla-dala šuma, a sela su se povukla podalje od prometnih putova. U oslobodenoj zemlji novirežim primorao je Slavonce i sve nove doseljenike, koji su sad doselili u oslobodenu, aveoma pustu zemlju, da na odabranim mjestima osnuju nova naselja. To se vršilo po odre-denom regulativnom planu," zato su sva sela od rijeke Ilove na istok, u Slavonifi i dalje uVojvodini' jednoliko istog strukturalnog tipa. Velika pol|odjelska naselja izdužena su uz ravneceste, tako da su kuóe, koje su sve jednako gradene, uŽom stranom okrenute na cestu' na šori|i na sokak, Glar'no kuóno pročelje gleda u ar:liju, koia je od druma odijeljena drvenim fura-bama sa širokom hapijom, U odredbama Vojne Krajine čitamo upute o gradenju ovakvihkuóa, a i o tom, kako u dr'orištu treba držati red i čistoóu, odijelivši pojedine poslove. Po-

- l s t^vo.tt l ,ouo onno^š,ž s

š*\_---- . - -o----

' .o-<YKoÁ/cAil/cA Y-

Il zL /

, /^ . , r , o P 6 sÁV lNA.0ť.á s/,/^/J

- ANoR/JEl/c/

nno san)š-+ \i'r-?osr91tofiaa

sebno se odreduje podizanie gospodarskih zgrada u vezi s uzgojem stoke, s dubrenjemzemljišta i s drugim poljodjelskim poslovima. To je vrijeme, kad se Slavonija naglo podiŽe,

kako bi od zaostalog ekstenzivnog obradivanja zemlje prešla na racíonalno gospodarenje. U19. stolj. počinje iskorištavanje velikog prirodnog bogatstva Slavonije, njezinih hrastovih šuma.Tako osim prihoda, što ga plodna zerdja odbacuje' u seoska domaóinstva pritječe još i goto-

vina od radne snage uloŽene u šumske radove i u pilane.

Dobrim iskorištavanjem plodnih i bogatih njiva Slavonac ubrzo pre|azí na više obliketeženja tla, pa urodaj donosi gotov novac, koji se dijelom ulaŽe u proširenje posieda, a dije-lom u podizanje Životnog standarda. ovo se u mnogom ogleda i u etnografskoj gradi. Veó uI8. stolj. kuóni inventar poprima tadašnje urbanističke oblike, kao što je i sama kuóa u gradnii

i rasporedu svojih prostorija prilagodena zahtjevima prosvjetitelistva. Utfecaj racionalizma

vidi se i u priredivanju hrane i u kuhinjskom priboru, gdje se nekadašnje primitivno niskoognjište zamenjuje gradenim, koje zatim u 19. stolj. ustupa mjesto suvremenom štednjaku.

U novim proizvodnim odnosima raniji autarkični način dobivanja tekstila postaje suvišeskup i nekoristan. Zato u toku 19. stolj. manufakturna pamučna preda zamjenjuje starinskilan. MoŽda se u Slavoniji pamuk kao tekstilna sirovina udomaóio veó ranije, kroz turskunošnju, u kojoj se kao i na ostalom Istoku pamuk rano upotrebljavao za tkanine' a i zapodstavu tople zimske odjeóe.

Ipak i pored nastojanja racionalista nije iz života ove zemlje sasvim brisan raniji etno-grafski inventar. Ma da je' kako rekosmo, |an zamjenjen pamukom, važna sirovina za razno-

vrsno tkanje ostaje i nadalje vuna od domaóe ovce. Kako se u Slavoniji ovca uzgaia u velikim

stadima na salašima' kao i u ostalom Podunavlju, to koŽa, krzno i dlaka daju gradu za mnoge

odjevne predmete kao što Su Sve vrsti kožnatih prsluka i kožuha. No i vunena preda u pre-

radbi ženske radne snage zadržava i nadalje važan udio u odijelu i u opremi slavonske kuóe.

O tom rječito govore sve vrsti slavonskog óilima.

Slavonski óilimi čine grupu najdragocjenijih predmeta našeg folklornog tekstila uopóe.'' onisu srodni óilimima iz ostalog Podunavlja uključujuói istočni Banat, gdje počinju prevladavati

oblici značajni za rumunjsko óilimarstvo. Na pitanje, kako to da se uSlavoniji óilim održao u. proizvodnji i u mnogostrukoj upotrebi, dok ČILIM.řTIoKTSNIB 16ga ostali hrvatski krajevi izmedu Save i Drave uopóe ne poznaju, ne /

bismo mogli odgovoriti samo na osnovu tog, što je ovčarstvo u Slavoniji bitni sektor seljačkeekonomike. I u dinarskoj kulturnoj zoni ovčarstvo u još znatnijoj mjeri pruža glavnu sirovinu

za tekstil, a ipak ie óilim ostao ovdje ograničen iskliučivo na muslimanski društveni krug i

nije ušao u ruralni interieur dinarskog stočara. Ipak ne bismo slavonski óilim mogli ocijeniti

samo kao svježi tursko-orijentalni utjecaj. Iako neke vrsti slavonskih óilima' osobito šarenice

i ponjavci, pokazuju blizu srodnost s turskim óilimom, niie time iscrpen stilski izraz ovog

našeg tekstila. Najbolji primjerci slavonskih ioeranih óilima pokazuju drugu sliku, a ne onu

svjbŽih turskih utjecaja. Likovno podavanje crteža i kolorita ovih primjeraka toliko je dozrelo

i svedeno na elementaran sadržaj, da u tom odgovara današnjim suvremenim traŽenjima. A

ipak u osnovnim motivima zoomorfnog ornamenta) to su jelen, dvoglava ptica, pijetao te takojasna iranska patka s lepršavom vÍpcom iza g|ave, što sve vidimo na našem najboljem pri-

mjerku (sl. I7.)' izloženom u ovoi grupi, čitamo davnu kulturnu povezanost Podunavlja s viso:

kim tekstilnim umijeéem predmuslimanskog Istoka. 6 r

Vuneno óilimsko tkanje Slavonije sačuvalo se u tri vrste predmeta. To su u prvom redu

g|atki óilimi, zatim óilimi čupaaci i treóa vrsÍa, ponjazsci i šarenice. Glatki slavonski óilim nije

velikih dimenzija. Sastavljen od dvije pole, od kojih je svaka širine domaóeg tkalačkog stana

od oko 8o cm. tako da mu je veličina obično I.60 na dva ili nešto više metara dužine. Veóih

primieraka gotovo i nema. ovaj odnos odgovara okviru domaóe proizvodnje, a i sluŽbi samih

óilima, koii se upotrebliavaju kao prostirka u nevelikim sobama ili ovješeni na zid uz krevet'

Po izradbi slavonski glatki óilim je ili jednostavno óilimsko tkanje, u kojem nit pokriva

osnovu' ili pretkivanje, I|i iaeranie, koje odgovara dinarskom klječanju (s1. I8.). ove sve tri

tehnike stoje na prijelazu početnih stadija tkalačke vještine i višeg tlakačkog umijeóa.

I druga vrst slavonskog óilima, to je óilim čupavac, po načinu proizvodnje pokazuje rani

stepen tkalačkih tehnika. Slavonski čupavac nije uzlani óilim nego je izradivan tako, da je u

tkanju preko osnove napuštana nit, koja nakon svršenog rada ostaje cijela, neprerezana. ove

petlje čine karakterističnu površinu óilima čupar'ca.

U manjim i laganijim pokrivkama, zvanim powjaaci, Slavonija posjeduje treóu vrst vu-

nenog pokrivača. Ponjavci su izradeni tehnikom unakrsnog tkanja, od tanke, fine vunene

prede u jednoj, obično tamnijoj boji. Na toj glatkoj površini navezen je oriientalni vez' pirlit.

osim u kuói kao prostirka na krevetu, klupi ili stolici, ponjavac služi za putovanie na kolima,

a i za ogrÍanie. Redovno su slavonske žene polazile u crkvu s ponjavcem sloŽenim i prebače-

nim preko lijeve ruke.

Do nedavna ie proizvodnja svih lunenih pokrivača u cjelini bila u Ženskim rukama. od

šišanja ovce, točnije od izbora ovce za podesnu vunenu predu, pa od početnih poslova ispi-

ranja, odabiranja i ispredanja vune, do bojadisanja i tkanja, te konačno do veza na ponjav-

cima, sav je posao obavljala žena uz svoj redovni kuóni rad' U Slavoniji óilimarstvo ni|e

prešlo u profesionalnu, ni u mušku specijalnu radinost. Upravo zbog toga su se u slavonskom

óilimu dosljedno održa|a pozitivna svojstva, koja je profesionalni óilim istočne Evrope, u

19. stolj. veó u mnogome izgubio. To je s jedne strane upotreba vunene niti za osnovu, zatim

pomnjivo ispredanje mekane vune u veoma fino predivo, što daje svilenkast i gust óilim'

S druge strane u Slavoniji je sve do unošenja anilinskih boja sačuvana starinska vještina

bojadisania vune biljevnim bojama, u specifičnoj skali zasióenih složenih tonova. Do sedam-

desetih godina prošlog stoljeóa, sve dok nije osječki trgovac Sachs počeo u zamjenu za Stare

óilime, koje domaóa javnost osim rijetkih poznavalaca níje znala ocijeniti, - davati ženama

tvorničku vunu u novim anilinskim bojama, slavonski Či|lm zadržao je svoi osobit, arhaični

kolorit. Dvije su zbirke, skupljene u II' pol' 19. stolj., u posjedu našeg muzeja. Jedno iezbirka Milka Cepelióa, rodenog Slavonca, a druga porodice Mihalovió, otkupljena za muzej

god' 1948. Svi primjerci ovih dviju zbiraka, uz ostale sporadične nabave rječíto govoFe o

visokim kvalitetama starinskog slavonskog óilimskog tkanja.

Usprkos novim životnim oblicima, unesenim u Slavoniju nakon oslobodenja od Turaka, u

svagdašnjem životu ostalo je mnogo elemenata iz rarujeg naturalnog gospodarstva i iz davnih

tradicija podunavskih naroda uopóe. U ovaj red idu slavonske

17 SLAVONSKE TIKVICE tikaice.'o Jednostavna drvenasta tikzta, poznata od Sredozemlja

daleko na Istok, veó je u samom osvitu kulture sluŽila čovieku

kao prva posuda. Tikva ostaje do danas u ovoi upotrebi, jednako tako u ,Panonskoj nizini,

kao i u svim sunčanim i toplim predjeIima Jadranskog i Egeiskog primorja. No dok na jugu

zrela tikva služi iednostavno izdubena, toliko da se iz njezine drvenaste kore izbace sjemerrke'6z

kako bi šupljina sluŽila kao posuda, a izduženi dio ploda kao hvatalika ili ručica, u Slavoniji

i u istočnom prigorju Panonske nizine, tikva osim ove jednostavne sluŽbe zadobiva sadrŽaj

ukrasnog predmeta. ovako ukrašena tikva služi i nadalje u prvotnom smislu kao posuda zaprenošenje maniih količina tekuóine. IJpravo ovakvi sitni predmeti svakodnevne upotrebe

ukazuiu na zakonitost u razvoju folklornih oblika. U društvu, koje nije pojedincu dopuštalo

da stvaralačku snagu ulaže u djela čiste umjetnosti, nego je sve moguónosti svojih članova

crplo samo za podmirivanje osnovnih životnih potreba u održavanju svoga kolektiva, indi-

vidualno stvaralaštvo nalazlIo je puta i načina da se i neznatnim predmetima posluži kao

sredstvom za manifestiranje višeg doživljavanja. Danas je šaranje tikvica u Slavoniji prešlo uneku vrst izdvojene umjetničke vještine, kojom Se bave samo još rijetki poznavaoci ovog posla.

Tikzlica i njoj srodan tubasti tukzlanj, u pravilu služe i danas u originalnom prirodnom

obliku zrelog ploda ove zeljaste bilike. Njezina je glatka površina ispunjena urezanim crte-žom, koii je do danas ostao vezan uz odreden stilski izraz, uslovljen oblikom i površinom

samog predmeta.Srodan ornamenat kao na tikvicama susreóemo još i u polihromnom ukrašivanju govedeg

roga' I rog je od svoje prvotne službe, bilo kao šuplje doglasalo, bilo kao čaša, riton' postao

ukrasni predmet u domu panonskog seljaka. Tek bi se daljnjimradom moglo utvrditi, koliko se u dekorativnoj službi govedeg PANoNs3tŤ,ě'"tBÍ I8roga moŽe naói ostataka onog pradavnog kulta govečeta, osobitokultnog simbola lunarnog luka, tako značajnog za kulturu brončane epohe Egeje s dalekim

zračenjem u srednje Podunavlje.No i osim ova dva predmeta, u Slavoniji jednako kao i u ostalim rubnim predjelima

Panonske rizine, naói óemo rezidualnih pojava, koje su ponikle u drugoj osnovnoj ekonomici,a ne u sjedilačkom poljodjelstvu. U čitavoj Panonskoj nizini, iednako kao i u ostalim evrazíj-skim ravnicama iza Karpata i na Crnomu moru, od najstarijih vremena) do kojih unatragmoŽemo zagledati razvoi ovih zemaIja, odvija se život složen od dva ekonomska kruga, medu-sobno preslojena i uraštena. Dok je poljodjelac po prirodi svog glavnog posla pokotjenjima

vezan uz istu grudu i uz isti kuóni krov' dotle pastir uzgajivač brojnih stada, ne pozna

granice uskog zavičaja' Gonjen ekonomskim uslovima svog bivstvovanja, on nuŽno mijenjaboravište, pa ne povezuje svoj Život ni život svoje porodice uz ognjište stabilnog doma. Ipakpastirski nomadizam niie skitnja parije bez zavičaja. Samo dok je seljaku zavičaj onaj nevelikprostor vlastitih njiva i livada; koji ne prelazi šume na granici vlastitog sela, zavičaj pastira

nomada obuhvaóen je prostranstvom njegovih sezonskih pokreta. Granice ovog zavičaja dvijesu krajnje točke unutar amplitude stalnih njihaja u ovim pokretima. Boraveói zimi u topli-jim krajevima i u onim, koji njegovoj stoci pružaju moguónost ishrane, s nastupom proljeóa'

pastir ide za sočnom pašom. on bježí od stepske suše, ali i od bolesti i insekata u močva-rama. Do sredine ljeta dosiže on krajnju točku svog kretania' s koje u jesen počinje putprema zimovalištu. U ovakl'u životu formira se društvo lako pokretno i veoma labilne eko-nomike. Bez drugih zaliha osim stoke, koja je sama po sebi jedini imutak pastira, u nomadskomdruštvu brzo može izbiti poremeéaj izazvan raz|ilčitim uzrocima, što uslijed oscilacija u klimi'a što uslijed prenapučenosti ljudstva ili prejakog porasta stada na iscrpenim pašnjacima. Naovo nomadski kolek:iv odgovara brzim napuštanjem svojih pasišta u potražnji za novim zavi-čajem. Tako dolazi do povremenih jačih ili slabijih impulsa, u kojima dinamički višak ljudstvaiz evrazijskih i iz dďekih centralno-azijskih stepa, preplavljuje svoje rubne oblasti. Kroz 63

čitav razvoj naše kuiture, ovakve seobe izazivlju povremene potrese, koji put u historijskom

zbivanju jcdr'a zamjetne, a koji put katastrofalne' sa silinom organiziranih vojničkih pohoda.

U ovom zbivanju i Panonska nízina ďolazi na udar nomadskih seoba i pohoda' koji

s istoka povremeno preplavljuju srednje Poc1unavlje i doseŽu sve do srednje i zapadne Evrope'

pa i na obale Jadranskog rnora. I(oliko se ovakvih smjena preslojilo u tami prehistorije, ne

óemo nikad moói dogledati. Za nas je vaŽno samo to' da od vremena, otkako su Slaveni ušli

u historiju, od onda se Život odvija u o.r'oj istoj dosljednjoj zakonitosti. U zemlje, gušóe ili

rjede nastavane sjedilačkim pukom, povremeno se sli|evaju talasi nomadskih osvajača' organi-

ziranih u horde svojevrsnih turanskih drŽavnih t.r,'orbal koje ostaiu nepo\'ezane s teritorijem

svog prostiranja. U crnomorskim Stepama ovakve nomadske tvorbe pokazuju duži Život nego

li u srednjem Podunavlju, koje tako u ovom procesu ostaie periferna oblast nomadskog za-

hvatanja. Zato ovdje nuŽno dolazi do kontakta izmedu stalno naseljenog poljodielskog naroda

i nomada, što opet dovodi do trajnih odnosa i do ispreplitanja medusobnih interesa' a ko-

načno i do simbioze izmedu ova dva ekonomski i nadalje razlíčita populaciona sloja. od

velikih pokreta, koje naziremo sredinom I. tisuóljeóa prije n. e'' nomadski osvajački pohodi

nadovezuju Se gotovo bez prekida, a u doba, u kojem historiji Evrope daju svoj žig, za Seobe

naroda, oni prelaze u kontinuiranu tradiciju vojničkih autokracija. U konglomeratu nomad-

skih horda uvelike sudjeluje i seljački puk. Šta viŠe pozadinska seljačka masa broičano je

daleko moónija od sloja nomada zavojevača. osim što seljak služi kao glavnina u pješačkim

pukovima, on daje hljeb, a i ostale materijalne proizvode nomadskom zavoievaču. Poljodjelac

ostaje glavna proizvodna Snaga materijalnih dobara, potrebnih za svagdašnji život, dok nomad

iskorišóuje i pljačka svoje podložne narode, a da im za to ne uzvraÓa sigurnost ni obranu

njihova života i zemlje. IJ stalnom sukobu ipak pobjeduje proizvodna radna snaga. U ovom

se okviru izvršuiu etnogenetski procesi, u kojim nastaju novi narodi tako, što tanii sloj no-

mada ponire u potjodjelski puk, s njim se asimilira i konačno se u njem iezično i etnički gubi.

To se u Panonskoj nizini i na donjem Dunavu dogodilo sa svim nomadskim došljacima'

od kojih su na pr. Bugari dali ime etničkom amalgamu, nastalom iz slavenskih Anta i Bugara

sa Volge. Jedino Su se Madari očuvali kao narod, odijeljen kolektivnom sviiesti i jezikom od

S1avena u svojoj novoj posto|bini na Dunavu. Mnogi rani nomadski naplivi, a još kasnije

Kumani, Pečenezi, Torki i Tatari, uvelike nestaju u slavenskom etnosu. No oni nisu izginuli

beztraga u organizmu novih naroda. Svoj materijalni inventar i ranije kulturne rekvizite oni

su uniieli u etničke tvorbe, iz kojih je u Panonskoj nizini nastala današnia populacija.

otud óemo teško panonske kulturne elemente nazívatí bilo kojim nacionalnim imenom

današnjih panonskih naroda. Kako je veó rečeno, prigodom tumačenia gornjeg krznenog

odije|a, kabanica i plašteva, sav je tai inventar, sve od nomadskog kaftana i gajtana na niem,

pa do likovno karakterističrih dekorativnih predmeta u kovini i u drvu, zajednička baština

svih današniih naroda Panonske nizine.

Posavska, a posebno slavonska kepčija"' jedan je od takvih elemenata, značajnih u slici pa-

nonskih kulturnih dobara. Kepčija je drvena čaša (s1. 16.), više ili manje ukrašena plošnom

Y n PASTIR'KA rezbom' koia je sluŽila pastiru' lovcu i hajduku ranijih vremena kao stalni

L>, DRVENA ČAŠA lični pribor. Nosila Se u torbi ili remenom pripeta o pojasu, pa je ova služ-

ba, a i drvena graďa, uvietovala osnovni obtik kepčije. ona je svagda jajolikog

prereza i providena ručicom' kroz koju se provlači uzica ili remen. Porijeklo samog naziva

kepčije je starotursko iz korijena kab,'' što znači šupalj, izduben, kakva i jest ovakva pastirska64

čaša. Kao i ostale riječi staroturskog poríjekla, što su ih Slaveni primili u rano doba etničkihpreviranja, i kepčija je pozajmica ranog srednieg vi|eka ili moŽda još prehistorijskih vremena.Likovno su od naših kepčija izrazitije istovrsne čaše madarskog i rumunjskog folklora. Svakiod ta dva naroda Smatra ih vlastitim nacionalnim dobrom. Na ovim istočno-karpatskim čaŠamaornamenat je još svjeŽ' pa ima izvrsnih primjeraka, koji pokazuju prelaz zoomorfnog orna-menta u geometriziranje, dakle iz višeg likovnog shvaóanja u ponavljanje ustaljenih tradicio-nalnih motiva, kojima su sadržaj i prvotno simboličko značenje veó postali nerazumljivi. Unajboljim primjercima karpatskih drvenih čaša ukras na ručici pokazuje skito-sarmatski motivdviju Životinia' od kojih jedna napada drugu ugrizom u šiju. Iz kruga ovog stilskog obliko-vanja sačuvalo se mnogo arheoloških spomenika, ali jedino u metalu. Veoma jeb|iza pomisao'da je daleko više predmeta ove vrsti SluŽilo u jednostavnijoj sirovini, u drvu odnosno da imetalnim oblicima porijeklo treba traŽiti u drvu. Kao osnovna sirovina drvo je sluŽilo svimnarodima od pamtiviieka, pa se do danas ono sačuvalo u folkloru svih šumovitih zemalja.

Jedinswen tipološki stil sitnih drvenih predmeta prostire se na Balkanu i u Karpatima za-hvataiuói ujedno južni i istočni rub Panonske nlz1ne.

Kao ilkaica tako je i hepčija u mnogome danas izgubila svoju prvotnu službu putnečaše, pa ie postala čist dekorativan predmet. ova se promiena izvršila u osamdesetim godi-nama prošlog stoljeóa' kad egzotični predmeti postaiu omiljeli objekt sakupljača, pa se robaove vrsti počinje tražiti na evropskom tržištu. Za ovai novi zahtjev proizvode se predmeti,u koiim nema više spontanog stvaralaštva ni potrebe za ličnim posjedovanjem. Tako dolazido opadanja u sadrŽaju a i u likovnom podavanju. Mala drvena posuda, nekad tako izvrsnooblikovana po tradiciji iskustva stečenog stoljeóima' Statički dobro riješena za nošenje i zastajanje, gubi ove svoje dobre oznake. U pretjeranoj dekorativnosti njen ukras postaje suh ibeživotan. Samo stariji primjerci ove Vrsti' kao što je naš eksponat' naden pred više odpedeset goďna u pješčanim nanosima Save, još je zadržao pozitivno oblikovanje, a u svomveé geometriziranom uzorku u posljednjim tragovima, još čuva poznati motiv dviju životinja.

Domaóa lončarska roba usprkos podizanju životnog standarda i nabave tvorničkih proizvo-da' ioš uvijek služi u Slavoniji. U kuóama, gdje se još sačuvalo starinsko otvoreno ognjište, donedavna je zemljana pehaa, pokljuka bila u svagdašnjoi upotrebi.To je konveksni poklopac s koncentričnim krugovima na svojoj sLAvoNsKA KERAMIKAvanjskoj ploštini' kojim se pokriva hljeb na ognjištu tako da sena krugove stavlja žar i vruói pepeo. Sam naziv pekaa istog je koriiena kao i praslavenskaimenica peó, a po sluŽbi i obliku odgovara željeznom saču Jadranskog primorja i unutrašnjihDinarskih planina. Slavonsko lončarstvo ukazuje na dva sloja proizvodnje. Jedno su arhaičnipredmeti, kao što su opisana pekva i lonci jednostavnog oblika, ali tako dobrog rjďenja, dau njem prepoznajemo izvrsna prehistorijska dostignuóa (sl. r9.). ovi lonci nisu ocakljeni,nego su prekaljeni i tako su postali stalni na vatri i nepropusni za tekuóinu. Drugu skupinuslavonskog zemljanog posuda predstavlja ocakljena keramika, srodna u oblicima i u načinuukrasa, - kako smo to veó spomenuli govoreói o lončarstvu iz okoline Petrinje, - ostalojevropskoi lončariji ranijih razdob|ja. I tursko doba znatno je utjecalo na lončarstvo Slavoni|e,pa u nekim oblicima slavonske lončarske robe nalazimo blisku srodnost s tursko-oriientalnimelementima.

20

6t

NAR6DNA NoŠNJA SLAVONIJE pokazuie istu konačnu sliku, što smo je uočili

i u ostalom materiialnom inventaru ove zemlje: novije, pa i sasvim nove akviziciie ukomponi-

rane Su u cjelinu, kojoj osnovicu čini prastari kulturni posjed. Medutim, u ovom se supstratu

jasno polarizira dvojna slika prastarog inventara, s jedne strane graďa iz poljodjelskog' a

s druge iz nomadsko-stočarsko ekonomskog kruga, kako na prvi pogled vidimo u nerazdjeljivoj

upotrebi krzna i kožuha uz bijelo platno. Sve današnje varijante slavonske narodne nošnje

pokazuju veoma tiiesnu etiološku povezanost' pa Su sve potekle iz jedinstvenog tipološkog

korijena. Unutar ove tipološke cieline javlia|u se razlike i odvajania u mnogim modalitetima,

što govori o ranijem bujnom cvatu slavonskog tekstila, posebno onog u odjevnoj službi.'.

Tek danas, kad je proizvodnja ovog materijalnog dobra ugasla, a i kad je negdašnji živi

posjed dobio značenje kulturne baštine, doduše moóne no ipak antikvirane, iz raruje mnogo-

struko preslojene cjeline izdvajaju se pojedini modaliteti sa značeniem regionalnih varijanata.

Da ovo objasnimo s nekoliko primjera. od mnogih načina staiaóeg ruha, najsvečanije izdanje

za muškarca i ženu bila je slavonska zlatara, odjeóa bogato ukrašena zlatnim vezom, i to u

svim krajevima Slavonije podjednako. o ovom govori obradena graďa iz narodnog života i

običaja, zatim predmeti, koji se još čuvaju u pojedinim kuóama u mnogim krajevima Sla-

vonije, a i naši primjerci uneseni u muzejski inventar ili prvotno u privatne zbirke, još pred

otprilike osamdeset godina, i to iz različitih slavonskih mjesta. Nasuprot ovom' danas je

zlatara poznata kao regionalna varijanta Dakovštine. A ipak je dakovačka z|atara samo jedan

od ranijih modaliteta, koji svoju današnju reprezentativnu ulogu zahva|juje kulturnom radu

Milka Cepelióa u Dakolrr i okolini. Na isti su se način u posljednjih tridesetak godina izdvo-

jile varijante slavonskog Ženskog ruha s tkanom vunenom keceljom od onih sa svilenom

keceljom. oba predmeta još se mogu naói zajedno u istom kraju uporedo jedan do drugoga,

samo u različitom modďitetu svoje društvene upotrebe. Vunena pregača sačuvala je značenje

starinskog, skromnog i žďobnog ruha, a šarena svilena pregača'postala je oznaka mladosti

igizdave opreme. No danas se nekad preslojeni modaliteti izdvajaju u lokalne variiante. Osim

svega i samo pojednostavnjenje odjevnog inventara, što je bitni suvremeni zahtjev našeg

današnjeg života, u Slavoniji povlači za sobom gubitak ranijeg obilja. Još do nedavna po

zakonu agrďične hipertrofije ličnog pribora, istovrsni predmeti gomilali su se u ruhu iedanna drugi, i to ne samo ukrasni predmeti i nakit, kao na pr. svilena marama i ogrlice' nego

i oni upotrebni. Tako su do nedavna Slavonke nosile po dvije kecelje, jednu povrh druge

i to i za rad i u svečanom ruhu' Istančana potreba, da se pomoóu ruha i nakita pokaže

društvena uloga po|eďnca ili roda, kako to traži životni stil agrafičnih kultura uopóe, na-

metnula ie stvaranje mnogih modaliteta prema dobi, zadaéi i raspoloženju nosioca' što se sve66

moralo iskazati u-slici odjeóe i nakita. No otvorena i bogata Slavonija' veó se u toku prošlog

stoljeóa snažno počela odvajati od ovakvih prastarih navika. Zato su u Životnoj upotrebiostali pojedini modďiteti bez prijašnjeg sadržaja) a Sa sluŽbom lokalne varijante tek sadaustaljene narodne nošnje. To se pred našim očima dogodilo na pr. Sa zlatarom, a i sa pojedi-

načnim elementima u ruhu, kao što su povezače, kecelja i drugo. Tako se u Slavoniji tek utoku zadnje stotine godina iz bogatog kulturnog sloja folklorne ostavštine, narodna nošnjasuzila s oznakom i sadržajem regionalnih varijanata. ovaj je proces dovršen u posljednjevrijeme, kad se u krilu Seljačke Sloge javila potreba, da pojedini ogranci raspolažu svojomvlastitom, naročito izdiferenciranom nošnjom.

Jedna je od najvažnijih oznaka zajednička slavonskom ruhu bez obzira na današnjevarijante, odiievanje u više slojeva pomoóu odjevnih predmeta iz razllčitog materijala. Doksmo u dosadašnioj gradi iz sjeverne Hrvatske našli platneno ruho kao temeljnu mušku ižensku odieóu, u Slavoniji su uz ovo temeljno bijelo ruho nerazdvojno povezani odjevnipredmeti od drugog materijala, od ltrne, svile, sukna ili kože. Vunena ili kako se u Slavonijizove suknena kecelja, starinski sukneni zobuni, raz|ičite vrsti prsluka, prosluka, sastavni suelementi slavonske cjeline, u kojoj bijelo ruho čini temeljnu pozadinu. No ipak i pored jakih

razlika izmedu današnjih nošnja nizinske Hrvatske i onih Slavonije, upravo samo ovo osnovnobijelo ruho' a i njegova tektonika, povezuju obje oblasti u širi jedinstveni kulturni prostor.Vezu čine ona dva elementa, što smo ih u odjevnoj slici sjeverne Hrvatske našli kao najdubliiarhaični supstrat. To je u prvom redu materijal osnovnog ruha, a u drugom zakonitostnjegove tektonike. ova zakonitost ukazuie na definiciju bijelog ruha kao prelazni oblik neši.vane odjeóe. U tom ni slavonsko bijelo ruho ne odstupa, pa u Ženskoj rubini a i u dvo.djelnom muškom ruhu, konstrukcija ruha po ravnoj niti tkanja daie osnovnu tektoniku svihvarijanata, pa čak i daleko preko istočne granice Slavonije.

Materijal, koji kao glavna sirovina za bijelo ruho čital'u Panonsku nizinu veže u jednu

tipološku cjelinu, je lan i njegova preradnja. I u Slavoniji je do nedavna bio lan sirovinaza sav bijeli tekstil, i to lan domaóe sadnje i vlastite preradbe. Ma da je pamuk kao ori-jentalni elemenat u Slavoniju došao istočnim putem' ipak se upotreba pamuka pojačala teku prvom desetljeóu 19' stolj. pod utjecajem Napoleonove trgovine s bliskim Istokom. Nokonačno je pamučna preda prevladala tek u posljednjih stotinu godina, nakon što su češkai austrijska industrija obuhvatile Slavoniju kao veoma pogodno tržište s iakom potraŽnjomi sigurnom isplatom robe. odmjena lana u korist pamuka značajna je za suvremenu upotrebutekstila u čitavom svijetu. U Slavoniji kao jednoi od naših najnaprednijlh zema|ja ova je

odmjena izvršena u vremenu izmedu dva rata. Pamuk je u potrošnju slavonskog domaóinswaušao veóim ďjelom kao polusirovina, jer su žene i dalie nastavile otkivanjem pamučnog platna,a samo za vezeni i tkani ukras služi bojaďsana pamučna nit'

No uz lan u slavonskom se ruhu javlja i domaóa vuna kao jednako važna sirovina, alii u upotrebi vune odvija se isti proces kao i kod lana, pa novi irtdustriiski materijďi sve višepotiskuiu raniju domaóu sirovinu. U pratipu slavonskog ženskog ruha, vuna je pruŽala graduza jedan od bitnih odjevnih predmeta. To je pregača, ravno nešivano pokrivalo povrh skutabijele rubine' za koju u Slavoniji služi i madarski naziv kecelja. Slavonska suknena keceljazadtža|a je rani oblik ravnog nešivanog ruha isto tako kao i odgovarajuói dinarski i karpatskiinventar. Tkanina za pregaču otkana je iz tanko opredene vune tamnih boja' obično crne,u iednostavnom ne suviše zbijenom. urtgkrsnom tkanju. Uz svečano ruho nosila se pregača 67

pretkivana srebrnom niti, a za mlade žene vunicom u živim bojama. ovakva se pregača u

konačnoj slici narodne nošnje danas nosi u istočnom dijelu Slavonske Posavine, ali da ie ona

bila ranije jednako tako sastavni dio starije nošnie u čitavoi ostaloj Slavoniji' rekli smo veó

govoreéi o izdvajanju varijanata u slavonskom ruhu.

U toku 19. stolj. priliv gotova novca pogoduje kupovanju industriiske robe. To ie u

prvom redu svila, koia počinje prevladavati u upotrebi za pregaču, a i za mnoge vrsti marama.

Evropski način da se marama prebacuie na ramena u obliku fichu-a, presloženog ili vezanog

na grudima, ušao je u konačni sastav ženskog ruha u mnogim našim krajevima. U toj službi

susreóemo svilenu maramu i u Slavoniji, gdje ie kao gotova marama ili kao četvorina ili

trokut od svilene tkanine, primila na se vezeni ukras. U 19. stolj. Slavonija, kao i ostalo

bogato Podunavlje, kupuje prvorazrednu svilu i to nerijetko iz prve ruke kao kvalitetnu

francusku i švicarsku robu. Krasna skupocjena svilena tkanina u svim bojama, od crne do

različitih vrsti prelievnih svila i onih sa brokatnim uzorkom, sačuvana ie u mnogim slavonskim

primjercima od kojih neki potieču iz I. pol. 19. stoli. Nažalost opadanje u proizvodnji prave

svile dovelo je i u Slavoniji do toga, da ie prevladala bezvrijedna umjetna svila. Uporedo

s anilinskim bojama, umjetna svila unosi posvemašnji raspad stilske cieline starinskog pučkog

ruha. S ovakvim dodacima narodna nošnia gubi svoju likovnu i kulturno-dokumentarnu

vrijednost, pa je daleko bolje odbaciti je do kraja i preuzeti suvremeno gradansko odijelo.

Kao svila tako u slavonsku nošnju ulazi i baršun. U Slavoniji baršun se zove orijental-

nim nazivom kadifa, što govori za istočni put, koiim je baršun ušao u slavonski folklorni

kostim, iako sačuvani primierci, najdalje iz II. pol. 19. stolj., pokazuju baršun evropske

proizvodnje.

No u cjelokupnoi slici slavonskog folklornog kostima osnovni elemenat ipak ostaie bijelo

platneno ruho u svim varijantama muške i ženske nošnje. U ovom je ruhu najzanimljiviii

predmet ženska rubina, koja uporedo s muškom osnovnom odjeéom, stoji najbliže onom

pratipu, što smo ga našli u najstarijem prikazu podunavskog odijevanja' na Trajanolu spo-

meniku.'n - Dva momenta, na koje smo tamo upozorili, - to ie prvo, karakteristika mekane

odjeóe nabrane oko vrata, i drugo, značajan dugi rukav, koii počinje na tom samom nabiraniu

oko vrata, _ s istim sadržajem nalazimo i danas u slavonskoj rubini. Uz to je slavonska

rubina sačuvala oblik cielovite ženske odjeóe, koja potpuno oblači tijelo od ramena do stopala.

Ali i u onoj varijanti, gdje je pod kasnijim postrenesansnim utjecajem rubina doŽivjela podjelu

u dvodjelnu odjeóu, i u tom slučaju opleóe zadržava istu tektoniku meke platnene odjeée bez

ovratnika s dugim rukavom, koji počinie na vratnom izrezu.

Rubina ostaje glavno odijelo i onda' kad se više ne stavlja na samo tijelo, nego se oblači

preko donjeg rublja. Danas je donje rublje u čitavoj Slavoniji suvremeno ili bar u oblicima

drugog baroka. Mora medutim da je preslojivanje bijelog ruha postoialo i ranije kao veoma

star običai. Sama riječ rublje, koja danas znači donji odjevni sloj, ukazuje na preslojivanje bijelog

platnenog ruha, kako Smo to susreli i u Posavini. Ali za razliku od konzervativnog životnog

okvira Hrvatske Posavine, Slavoniia u svojoj bujnoj slici donjem rublju daie posebnu službu,

pa krilca i|í donjica, kako se u Slavoniji zove biiela podsuknja, ostaju odredena samo za ovu

posebnu upotrebu.Danas se slavonska rubina nosi u dvije variiante ili kao cijelo ruho od ramena do gležnja'

ili razdijeljeno u dva odjevna predmeta' l opleóe i skute' No i varijanta cjelovite rubine po-

kazuje, dasu skuti našiveni iaopleée' tako da su straga nabrani, a ovi dekorativni nabori noseó8

vertikďne ukrasne pruge. Druga varijanta, ona podijeljena u pasu' u svem odgovara cjelovitoirubini, tako da je ovo ruho i usprkos podjeli ostalo ono isto, prastaro nekrojeno odijelo,sastavlieno po ravnoj niti osnovnog tkanja. Rukao je širok i bogat tkaninom, u donjem ďjeluskupljen je u zapešée, a slobodna vanjska ploština uz spomenute nabore na skutima nosilacje glavnog ukrasa, Taj se ukras stavlja na rukav ili u horizontalnoj pruzi popreko na ramenu)onako isto, kako óemo to naói u Baranji, u rumunjskom folkloru, a i u ukrajinskoi ženskojkošulji, ili u vertikalnim prugama duž rukava' ili je čitava vanjska ploština rukava ukrašenabogatim vezom. Gornji dio rubine _ opleée, sprijeda je otvoreno' pa se cijela duga ru-bina navlači preko glave, a opleóe podijeljene varijante oblači se na ruke kao suvremenabluza. U obje varijante rubina se opasuje tkanicom, i to ili starinskom domaóom tkanicom'otkanom od vune, i|i za to služi pruga navezene svile ili kadife.

To su uglavnom osnovne crte slavonske ženske rubine, ali vidnu značajku ovog ruhadaje sam ukras. Prema ukrasu razlikuje se odijelo u radno, koje je naijednostavniie, dalies mnogim prijelazima sve do odredenog za naglašene društvene zgode, i u ono najsvečanijeili' kako se to u Slavoniji još uvijek zove, stajaóe ruho' U ovom su raščlanjivanju mnogikrajevi u Slavoniji još veoma bogati. Rubina ukrašena vezom zove Se odnjica' hodnjica' štoznači ruho od dana, dnerrno, svakidašnje odiielo' Na odnjici vez je obično od pamuka, i to ujednostavnim bojama, od sasvim bijele ili jednostavno crvene pa tamnomodre i zagasito zelenedo crne, veó prema tomu Za koju zgodu i kojoj dobi žene odnjica treba da posluži. Yez je'

izraden ili u tehnici plosnog boda ili napuštanjem niti' a obični je motiv geometrizirana cvjetnagrana. Efekat ovog ukrasa ne leži u podavanju onako finog istančanog veza visoke polihro-mije, kako smo to susreli u posavskoj peči ili na poculici. Nasuprot tomu ljepota se nastojipostiéi traženom raspodjelom mžrsa u plošnoj podjeli ornamenata''u ovaj je vez izradens daleko manje individualnog uloga, nego li ukras posavskog ruha, a i s mnogo jednostavnijim

sredstvima, a ipak u dobrim primjercima nipošto ne ukazuie na Likovno opadanje. Šta višesužena igra boja i pojednostavnjeni crtež govore o zrelom likovnom shvaóanju unesenomu slavonski tekstil. Još jedna značajka leži u stilskom podavanju.slavonskog ruha. ovo ruhou svojoj cjelini nije odredeno za pfomatranje mirnog lika, ono nije rješavano statički' USlavoniji' koja nosi folklornu dominantu u tonu i ritmu, odijelo je podloženo pokretu, ono je

odredeno za životno kretanje u radu, u veselju, u kolu. otud upravo i živa potreba mnogihmodaliteta ruha, Za naibolje stajaée ruho nekad je opóenito služila zlatara. I zlatara nosiukras u istoj raspodjeli i na istim ploštinama kao i odnjica' a razlika je samo u materijalu,koiim je ovaj vez izveden. Zlatni aez izveden je zlatnom niti, a čiti grane na rukavima istupoue na skutima. Svi dodatni dijelovi uz ovako svečanu rubinu ukrašeni su zlatozlezom.To je svilena marama, bijela ili crna sa zlatovezom u onom uglu, koji pokriva leda. I keceljauz z|aÍaru je svilena, a moŽe na njoj biti i zlatni vez u dvije vertikďne pruge duž obaruba kecelje' pa i pokriva|o za udatu ženu izvezeno je zlatnim vezom. To je šamija od crnesvile. Kako šamiju žene povezuju na glal'u svagda istim načinom, to ie ovako svezanu sastav-ljaju šivanjem' pa ona u konačnoj slici ruha zadobiva oblik kape. I muško stajaóe ruho ukrašenoje zlatnim vezom. osim prsluka' koii je od crne svile takoder ukrašen zIatom' muškaracpovezuje pošu, isto tako sa zlatnim vezom.

Slavonska rub,ina pozna i bijeli ukras. Danas je bijeli aez poznat kao značajka varijanteiz otoka kraj Vinkovaca i iz Bošnjaka u županjskom kotaru. Sigurno je medutim, da se bijelivez u svim sačuvanim tehnikama raniie rasprostirao u čitavoj Slavoniji. U bijelom ukrasu 69

slavonske narodne nošnje, razabir'emo. dva kulturna sloja. Jedan od njih' stariji, javlja se udvije tehnikei u rasplitu i pripletu, od kojih nas priplet"* uvodi u početni stadii samostalnečipke. Priplet nastaje na sastavu šava ili dviju platnenih ivica. Iz takvog ukrasnog sastavnogšava razvija se samostalan ukras, izveden šivanim bodom' To je bod, kojeg mi danas u našemfolklornom tekstilu obično Zovemo orijentalnim nazivom kera, kerica, po čipki, što ie izradujubosanske muslimanke. No isti taj bod, manje poznat i bezimen, nalazimo i izvan musliman-skog kruga u onom rustičnom tekstilu, kojem porijeklo moramo tražiti prije tursko-orijen-talnih utjecaja. U tom smislu nalazimo ga na arhaičnoj udovičkoj kapi iz Dobrote u BokiI(otorskoj. Kao jedan od temeljnih čipkarskih bodova, ovaj je način iz ranog levantinskogtekstila na pomolu renesanse ušao u evropsko čipkarstvo, gdje se medutim u daljnjem razvojubez traga izgubio' pa je veó u 17. stolj' bio oznaka arhaične čipke istočnog Mediterana. Uprvotnom smislu, kao ukrasni sastavni šav, nalazimo priplet čak u onom sitnom ukrasu na

rasporu ženske rubače u Šestinama. U Slavoniji medutim, iz ove svoie prvotne zadaóe pri-plet postaje pravi plošni čipkani ukras. od početne stilizacije ostaje mu linearni, strogo geo-

metrijski raport s tom razlikom, da se od negdašnjeg uskog poruba proširio u široku ukrasnuprugu. Naporan i dugotrajan rad u izvodenju pripleta ukazuje na to, koliko se preobilje radnesnage nekad unosilo u proizvodnju folklornog ruha ove agrafične sredine. Po učinku pripletje hladni mirni ukras, koji dobro krasi ruho, no koji ne pokazuje, koliko je truda i mukemoralo biti uloŽeno u izradbu ovog naoko skromnog veza. Mora da ie upravo to biorazl'og, da je evropsko čipkarstvo rano napustilo gustu čipku izradivanu oriientalnim bodomkao suviše skupocjen, a premalo efektan posao. U našem rustičnom tekstilu mogao se priplet

u. gotovo hipertrofiranim dimenzijama sačuvati sve dotle, dok je patrijarhalna društvenastruktura s autarkičnim podmirivanjem potreba davala organizacionu osnovicu u podjeli radnesnage unutar zadružnog doma i tako odredivala stepen proizvodnje..Preraštavanje pripleta

iz prvotnog šava u samostalni bijeli ukras pokazuje put, koiim se u agrafičnnm društvutživlrjavala potreba za posjedovaniem ličnog pribora, s neizmjernim potroškom radne energije'

Drugi sloj bijelog ukrasa u slavonskom ruhu je novija tekovina. To je štingeraj sa svimVrstama obamitanja i šupljikania. Veó po imenu vidimo, da je to njemački rad' koji je uSlavoniju ušao germanizacijom u 18. stolj. Na obratu našeg stolieóa ovaj ukras postaje omiljenu gradanskoj upotrebi, pa u kraju oko Vinkovaca i Županje prelazi gotovo u profesionalnu

radinost domaóih žena. osobito se selo Bošnjaci odlikovalo prvorazrednim biielim Vezom)koji ukomponiran u varijantu odjeóe z|aÍare ovog sela, daje sasvim osobitu, raskošnu sliku,punu životne vedrine, što su je vješte mlade vezilje unosile u izgled svog svečanog ruha.

od velikog bogatstva slavonske narodne nošnje teško je u veoma skučenom izboru datiprlkaz svih zanimliivih i značajnih varijanata i tiňe bar donekle ukazati na obilje modalitetai razvojnih elemenata, koji su ušli u konačnu kompoziciju ovog ruha. U cjelokupnoj sliciopažamo jednu značajnu pojavu: u slavonskom ruhu uZ prastare elemente nalazimo samoone znatno mlade pa i sasvim nove. Arhaični elementi, kao što na pr. cjelovita platnena rubina,u neprekinutom su posjedu ove zemlje, pa iz pradavnih vremena produžuju život sve dodanas. No pojavu, - koju smo našli u Posavini, a to je jak utjecaj kasnog srednjeg vijeka,kad u naš arhaični supstrat ulaze burgundsko-talijanski oblici, - u Slavoniji uopóe ne nala-zimo. Ovo je razumljivo, jer ie upravo u ovom razdoblju na Slavoniju navalila opasnosts juga, otkinula je od evropskog razvoja, Pa ie tako u ovoj zemlji izostao impuls moónogrenesansnog zbivania' Namjesto toga u Slavoniji su se pojačali elementi, koji su u ovoj zemlji

postojali iz ranijih vremena i koji su se za Turaka u krilu domaóeg društva, potisnutog u

pozadinu i kao pritajenog pod tudim vojničkim slojem, mogli zadržati u stalnom posjedu

naroda. To ;.e put, kojim je i slavonski z|atovez ostao očuvan. - Na ranije predmete pre-

nesen je novi turski naziv, pa tako dolazi do tog, da se na pr. kapa udate žene zove šamija

i dr. Jedan od svježih unesenih elemenata, koji u Slavoniju ulazi posredovaniem Turaka, iebojadisanje pamučnih marama tehnikom batika, primijenjen na nxaramu zejtinjaču ili mumliju.

To je pravokutnik obične širine platna od pamučne tkanine' tamnih boja sa svojevrsnim

šarama. ove su šare izvedene pomoóu voska i namakanja u rastvor boje. Uzorak ovlaš nacr-

tanog cvijeta i lista rasporeden je na marami u četiri polja. Kao u Bosni, i u Slavoniji su

žene same bojadisale ovakve marame pomoóu jednostavnih kalupa po principu izostavljanjapraznih ploha. U slavonskim je varošima proizvodnia marama zejtinjača bila poznata i kao

profesionalni rad majstora, zvanih štampari. Danas se u sačuvanim primjercima ne može

odvojiti marame ženskog rada od proizvoda ovih štampara. U drugoj pol' 19. stolj.' češka

industrija počela je imitirati ove marame podvrgavajuói se ukusu svog tržišta. Ali nova roba,

izvedena jeftinim mehaničkim postupkom' daleko je od toga, da dade čarobni kolorit starin-

skih slavonsklh zejtinjača. Dok starinski primjerci na tamnoj pozadini daju slikarski efekat

uskladenih, sí;ih boja sa spontanim razmještajem kolorističkih mrlja, dotle industrijski pro-

izvod u jednostavnu crnu pozadinu ubacuje sirove boje bez smisla za kolorističnu igru, a u

odrvenjelom šablonskom nacrtu. Zbog toga su starije zejtinjače visok likovni prilog u našem

folklornom tekstilu i jedina vrst našeg tekstila, izvedenog tiskom. Pitanje, da li su zejtinjače

čist tursko-orijentalni utjecaj, koji se u merkantilízmu razvio u profesionalnu radinost, ili je

! , '

s L4 v Da I

GORJANI ,/

anan5ďatyl)

80šNJA)Iř . \

\ \ r

7r

2 I

)

čaršijska profesionalna proizvodnja donijela gotove proizvodne oblike, nije vaŽno. U svakomslučaju zejtinjače su izvrstan primjer, koji govori o tom' kako je naš dio Panonske nizineostao tiiesno povezan s umjetničkim podavanjem orijenta.

Kao dodatni di|elovi uz žensko i muško ruho nose se različiti prsluci, kožani kaputi ikabanice za što sve sluŽi domaóe janjeóe krzno i u mnogome domaóe sukno.'' Za raz|iku odostale Hrvatske, u Slavoniji janjeóe kožice učinjaiu Žene same. To su u rastvoru hrastovešišarice štavljeni prsluci i kožusi, koji se odlikuju toplom crvenkastosmedom duhanskombojom. Na mekanu kožu navezene su skromne šare. osim ovih jednostavnih kožuha, uzsvečano ruho služe i veoma ukrašeni koŽni predmeti, koji su proizvod profesionalnih zanat|ija.Ukrasni Ženski prsluk, prosluh, često je od safijanske koŽe, ukrašen koŽnim aplikacijama iogledalcima.

Druga vrst gornieg odijela, koje i danas izraduju majstori u Vinkovcima, ukazuje nasvoje porijeklo sa zapada, opet kao izraziti utiecai prosvjetiteljstva. To je rekla, halietak ilikaput, ispleten od debele domaóe vunice svagda tamnomodre, a ukrašen na kraju rukava ina donjem rubu bijelocrvenim uZorkom' Rekle pIetu majstori zvani šnikeri na dviie drveneigle i to tako, da ispletu dijelove, koji se šivanjem sastavljaju, a zatim valjanjem uvlače dodebljine pusta. Osim rekla štrikeri pletu isto takve štumfe, čarape, ustupane i čvrste kao i rekle.Iz prebogatog inventara slavonske narodne nošnje, od koieg veoma liiepu zbirku imamopohranjenu u našem muzeju, prikazujemo svega četiri lika, iednu ženu u rubini zlezenki i trí

varijante slavonske odjeóe zlatare.NOŠNJA sLAvoNIJE Snaša, udata žena iz sela Čaglióa u pakračkom kotaru odjevena je u

oezenku, koja je u ovom kraju veoma rano, još u doba Krajine steklavrijednost lokalne varijante narodne nošnje. Ipak je naš primjerak stariji od posljednjihsadašnjih oblika, a potieče iz ranijeg inventara našeg muzeja, te ie nabavljen god. tgzt.,tad ioš kao živa grada. ova rubina, koja se u Posavini zove još i odnjica, ima bogato nave-zene rukave i stupooe na skutima. Yez na rukavu još je uzdržan u cvjetnom motivu' dok je

na rubini cvietna grana sasvim geometrizirana. Ova je rubina u pasu cjelovita. Iako je odnjicanekad bila svakodnevno ruho, u ovakvom bogatom izdanju' ona sluŽi zaizIazak u društvo, ukolo ili druge seoske sastanke. Zato je thanica, pas, ukrašena vunenim kióankama. Na gornjemtijelu žena ima prsluk, prosluh, od crvene koŽe s ogledalcima. Prsluk je sprijeda otvoren, kakobi se mogao vidjeti vez na prednjem dijelu rubine, a pod prslukom još je svilena marama)hrižara, jer Slavonka voli imati na sebi mnogo lijepih svilenih marama i drugog nakita.Tako je i na podlaktici pod zadignutim rukavima, snaša natakla narukvice više za ljepotunego zbog hladnoóe. Te su narukoe, šticle, pletene od tamnocrvene vunice i navezene sitnimstaklenim zrncima.

Žena je pokrila glavu starinskom maramom zejtinjačom, jednim od onih.starijih primje-raka, koji govore o vanrednom koloritu ovog zanimljivog folklornog predmeta. - Uz ogrlicuod talira Slavonka nosi i naušnice od srebrnog filigrana, nekad izradivane u Požegi, gdje je

obradba srebra održana tu iz ranijih vremena) poprimila barokne oblike.Kao obuóu naš eksponat ima opanke. osim jednostavnih opanaka od crne kože, u Sla-

voniji opóenito služe opanci išarani kožom u različitim živim bojama, ali i cipele svih vrstikao upotrebna i ukrasna obuóa'

Naš muzej uglavnom posjeduje slavonsku gradu u svojim starim zbirkama, u onima,koje su ušle u temeljni posjed ovog muzeja prigodom njegova osnutka. Tad je veé bilo prošlo

oko trideset godina, što su pojedini primjerci tih zbiraka bili dignuti s terena i to u veéinislučajeva kao starinski, pa prema tomu ove naše predmete možemo datirati sredinom 19' sto-ljeóa' dakle s oním vremenom, kad je slavonski folklor postojao kao spontani posjed agrarnoBdruštva, još netaknut od pokušaja obnove i konzerviranja, koji u ovoj našoj zemlji počinjeCepelióevim radom.

U slijedeóim likovima ove grupe daiemo prikaz slavonske odieóe zlatare (sl. I4.) u trirazličita momenta njenog razvoja. Bilo je veó govora o tom, kako je zlatara ranije, u obiljuživih, bujnih modaliteta slavonskog tekstila, predstavljala svečano ruho najboljeg izdanja učitavoj srednjoj i istočnoj Slavoniji i to bilo sa samim zlatnim ukrasom, bilo u kombina-ciji z|ata s različitim tehnikama bijelog veza, pripletom, šlingerajem i čipkom. - Na sektoruod Vinkovaca do Babine Grede i Županje, z|atara i danas još postoji u mnogim varijanta-ma, koje se manje više preslojuju i ukrštavaju bilo u temelinom ruhu, u rubini, bilo samo udodatnim dijelovima' od kojih su najvažniii pregača, marama i pas'

Djevojka u zlatari jedan je od takvih inventarnih predmeta u posjedu našeg muzeja, kojipotječu iz ranijih zbiraka, pa tako nema detaljnih podataka otkuda su glavni dijelovi ovogruha. Opleóe s rukavima, skuti i pregača, sva ova tri dijela bogato su ukrašena jednakim zlatnimvezom. NaŽalost ne posjedujemo i maramu, koja bi pristajala u tu cjelinu, - kako je bezsumnje nekad bilo, - pa smo se morali zadovotjiti jednim od starijih sličnih prir4jeraka. Čistei uredne Slavonke bunit óe se pri pogledu na ovaj naš prikaz zlatare, jer njihov ukus tražinovo' veoma dobro uredeno ruho, svjeŽe na izgled i sasvim dotjerano. Naš primjerak medu-tim' koji je veó pred pedesetak godina ušao u zbirku S' Bergera, mora da potieče najranijeiz šezdesetih godina prošlog stoljeóa, pa je na ni legla sjenka starine, što mu i daje vrijed-nost odabranog muzejskog primjerka. - oba glavna dijela, obilati shuti i opleéak s bogatimrukavima, podijeljeni u S1ruku' izatkani su od svilenog óenara, Na njima su našivene širokepruge starinskog žuókastog atlasa s bogatim vezom' na skutima kao četiri stupa s širokim ho-rizontalnim obrubom, a na rukavima je ovakav vez na čitavoj vanjskoj ploštini. Jednake prugenosi i pregača, izradena od dobrog ružičastog atlasa. Veó obje svijetle boje, krem i roza, kakose i danas u Slavoniji zol'u stranim izrazima, govore za to, da se tu radi o izrazitom ba-roknom utjecaju, koji je u Slavoniji započeo djelovati u doba Prosvjetiteljstva i naglog pro-speritetnog uspona ove zemlje, skoro nakon njenog oslobodenja od Turaka. Barokno obliko-vanje nužno se produžilo u 19' stolj., kad se u z. pol. ovog stolj. pod utjecajem tadašnjeevropske visoke ?node pretapa u Drugi barok. O ovom nam procesu uvjerljivo govori samzlatti vez ovog našeg eksponata svojom jasnom baroknom stilizacijom. Uzorak razvedenecvjetne vitice, koji tako dobro poznamo iz baroknih desena, izraden u materiialu, kojem ieuz osnovni metalni sjaj dodana skala toplih pastelnih tonova, uvodi nas u nježnu polihromijukasnog 18. stoljeóa, polihromiju, koja je u Slavoniji lako usvojena, jer je nakalamljena naraniji odnos boja i sam bogato polihroman. - A i sama tehnika veza u različitim ukrasnimbodovima pokazuje Stil I8. stolj', tako da bismo gotovo mogli steói dojam, da su atlasne prugesa zlatovezom starije od ostale tkanine i da su kao dragocjen starinski vez sreďnom prošlogstoljeóa aplicirane na ruho, koje je u takvom izdanju, a još sa izgubljenom maramom i ostalimbogatim nakitom, kojeg nismo mogli do kraja rekonstruirati, - očito nekad poslužilo kaovjenčana odjeóa mlade nevjeste. Zato smo ovaj naš primjerak prikazali kao djevojačko ruhoi dopunili ga djevojačkim načinom češljanja kose. Djevojka ima pletenicu, t. j. kosu udešenuza svečan íz|azak' U svakom slavonskom selu, dva tri dana uoči neke svetkovine, djevoike 73

ureduiu svoiu kosu u ukrasnu frizuru zvanu pletenzbo. obično se veó zna, koje su žene vješte

ovom poslu, pa one češljaju kosu redom svim djevojkama u selu. Dok se kosa nad čelom na

razdietjku dotjeruje na različit bizaran način, značajan za svako selo posebno, sama pletenica

plete se gotovo iednoliko u čitavoj Slavoniii. Kosa se u potiliku plete u široku plosnu pletenicu

od velikog btoja kosnica, njih do šezdeset i više, a zatim se ovako ispletena podiŽe na tieme

i tu se pridržava iglama i ukrasnim trakama. Prazninu nastalu tako s obje strane nad uhom,

pokriva se vještačkim cvijeóem i ukrasnim iglama. Danas je to cvijeóe svagda sviietlih boia'

a toliko ga je, da s ovako očešljanom kosom čini veoma dekorativan ukras djevojačke glave.

Naš eksponat ima ovakvu originalnu pletenicu i pravi starinski nakit u kosi, a u ruci djevojka

drži dva žitna klasa, dvije igle pribadače od srebrnog filigrana' kao da hoóe još njima dopuniti

nakit u kosi, ali mi više ne Znamo' kako su se takve ukrasne ukosnice uskladivďe s ostalim

priborom' I obuóa, što smo je ukomponirali u ovaj lik, originalna je. Taj lijepi par žutih safi-

janskih cipelica prošivenih svilom, potječe takoder iz naših najstarijih zbiraka. U takvoi obuói

Slavonka nlie iz|azi|a na prašni ili blatnjavi drum. ona se vozila kolima, što su ih vukli vatreni

slavonski hati. Za svatove hati i kola bili su prebogato iskióeni otarcima, ponjavcima, vrpcama

i cviieóem, a mladu bi u njenim čipkanim skutima na rukama iznijeli iz kuóe i stavili u kola.

Snaša prikazana u slijedeóem liku ove grupe' u najboljim je godinama. Ona rado sudie-

luje u svakom veselju, pa za takav izIazak oblači i ona odjeóu zlataru'. I ovaj je primjerak iz

ranijih muzeiskih zbiraka, a po načinu z|atnog veza vidimo, da potječe iz Dakovštine, i to iz

razdobIja aktivnog Cepelióevog nastojanja oko slavonskog z|atoveza. ovim se dotičemo pitanja

slavonskog zlatnog veza uopóe. običaj, da se svečana muška i ženska odjeóa bogato ukrašuje

zlatnim vezom' potieče iz dubokih kulturnih osnova ove naše zem7je. To je jedna od onih

komponenata utkanih u osnovu slavonskog folklora, kojoj uporedbu nalazimo u zoomorfnim

motivima óilima, u posljednjim odrazima sačuvanim u drvenim pastirskim čašama, u upo-

trebi i u ukrasu tikvica, iednom riječju u onom' danas gotovo nezamjetnom, a ipak još uvijek

moónom sloju kulturne baštine, koja ovu našu zemlju povezuje s crnomorskim kulturama iz

vremena prije Seobe naroda. - Na ovom mjestu ne moŽemo ulaziti u pitanje, koliko ie i što

je od tog prastarog kulturnog inventara postojalo u ovom kraiu onda, kad su se tu naselili

Hrvati, a koliko su od tog oni sami donijeli kao svoje, tad veó izgradeno kulturno dobro.

Teško da óemo ikad moói razabrati pojedine niti u sloŽenom tkivu' u kojem se nekad u

drevna vremena izatkala buina slika slavonskog folklora. Ali da ie slavonski zlatovez ugraden

u temelje ove slike još u toku etnogenetskih procesa, na osnovu kojih slavenski narodi ulaze

u poviiest, to nam potvrduje uporedba zlatoveza s ostalim srodnim pojavama, od kojih smo

gore naveli tek neke najvaŽnije. Zlatna nit kao ukras u slavonskom tekstilu može poslužiti u

tkaniu i u vezu. Tkanfem zvanim na prijebor, pribor, utkiva se zlatna nit u bijelu osnovu onako

isto, kako smo to našli u posavskom naopačnom preboru. Takvim utkanim prugama ukrašeni

sls skuti i rukatsi, a po zlatnom prijeboru još su našivene zlatne šljokice i šarena ztnca. -

No više od utkanog ukrasa cijeni se z|atni vez. Dok zlatni prijebor tke svaka žena i djevoika'

lijep, naočit zIatni vez izraduju tek poneke vješte poznate vezilje. Još u vremenu izmedu dva

rata ovo ie bio unosan, iako veoma nupo'h'' posao. I z|atni vez može biti izveden različito:

naskroz i\i po papiru. - Vez naskroz izvodi se plosnim bodom uz ostale iednostavne tehnike

ukrasnih bodova. ovaj način ukazuje na srodnost s poznatim muslimanskim vezom u srmali-

žici, pa je bez sumnje dodir s tursko-perzijskim svijetom mnogo pridonesao tomu, da se zlato-

vez u Slavoniji uopée mogao održati. - ova vrst veza ukazuje na jednostavan način ženskog74

rada, u kom se ne šteď ni materijal ni vrijeme ni radna Snaga. Z|atna nit ostaje gotovo u

istoi količini sakrivena na naličju kao što se ističe na licu veza'a veze se u samo tkivo rubine.

Kad se nakon kratke upotrebe rubina mora oprati, ova vrst zlatnogvezaznatno gubi vrijednost.Evropsko shvaóanje, po kom skupocjeni vez treba čuvati, vjerojatno je utjecalo na razvoj druge

vrste Slavonskog zlatoveza. U ovom slučaju vez se izvodi na posebnim prugama svile ili platna,

koje se svagda mogu našiti na svježe opranu rubinu, kako smo to vidieli i na našem prvom

liku' A i u samom vezu štedi se skupocjena nit time, što se u uzorku gusto pokriva samo

lice, dok se na naličju hvata bodovima toliko, koliko je najpotrebnije. To je zapravo tehnikavisokog evropskog veza profesionalne izradbe, iako u slavonskom zIatovezu susreóemo takavvisoki vez na pojednostavnjenom tehnološkom stupnju. Zato se ova vrst veza izvodi pomoóu

podmetanja pamukom, kako je to u visokom vezu, ili češóe na sloju običnog čvrstog papira.

Na našem jzloženom primjerku vidimo upravo ovaj pojednostavnjen način pozlatinskog aezapo papiru. - Osim toga ovaj je vez izveden jednostavnim zlatnim koncem bez dodavanjadrugih boja. - Iako je i ovaj efekat veoma pozitivan u likovnom izrazu, on je proizvod svije-snog purificirania slavonskog folklornog tekstila i izbacivanja onih elemenata, što ih je kul-turno pokoljenje osamdesetih godina prošlog stoljeóa osjeóalo kao suviše barbarske. To je uprvom redu šarenilo' ono doista barbarsko šarenilo' koje još i danas nalazimo u vezu stakle-

nim zrnjem, u dodavaniu šarenih marama i pregača, jednom riječju u svem onom živomkoloritu, tako značajnom za panonski folklor uopóe. - Vidjeli smo, kako ie p|astara poli-

hromija u našem prvom eksponatu ove vrste svedena u kolorit pastelnih tonova' no u mnogimoriginalnim primjercima ova potreba za šarenilom govori još uviiek svojim prastarim prvotnim

izrazom, Milko Cepelió, i sam rodom Slavonac, znatno je svojim nastojanjem pridonio s jedne

strane tomu, da slavonski z|atovez ponovno oživi, a s druge da bude podan u čistom likov-nom izrazu. otud rezultira ovakav čisti pozlatinski oez, kao što je prikazan u ovom našemprimjerku. Potreba za koloritom u ovoj se obradbi prenijela na dodatne predmete, pa supregača i marama često od svile toplih tamnih boja, najčešóe različitih smedih tonova, umjesto

crne svile ili kadife. Kao propagandni dogadaj i kao prva smotra narodne nošnje posluŽila je

Cepelióu u njegoltr radu posveta Štrosmajerove crkve u Dakovu, pa ie god. r88z. ujednoprekretnica, po kojoj óe etnograf moói datirati slavonski z|atovez.,. od ovog se vremena odjeóaz|atara, koja je ranije bila najsvečaniji modalitet slavonske nošnje uopóe, veže posebno uz

Dakovštinu, a nama ovaj datum ujedno služi za vremensku granicu izmedu starinskog zlatnogveza i novijih primjeraka izvedenih u purificiranom izdanju zlatoveza."

Mlada žena ima na glavi kapu zlataru, zvanu i šamíja. Iako s ovim turskim nazivom,ovo oglavlie još sadrži posliednje tragove negdašnjeg prastarog inventara, srodnog onom uostalim hrvatskim krajevima. Šamija je rubac, pokrivača, koja se na glavu povezuje i prikopča

tako da čini neke vrsti kapu, gusto pokrivenu zlatnim vezom. - Nevelik wrdi umetak, uloženna potiliku u ovu kapu i niz ukrasnih igala, kojim se pokrivaju svi nenavezeni dijelovi kape,

napominju arhaične elemente, nekad bitne u oglavlju, a sad veó zaboravljene pa u mnogomi napuštene. ovakav arhaičan elemenat su i šalange iIi šalanke' To su dvije jednake ukrasnevrpce spuštene na pleóa, a u vezi s ogrlicom od dukata sprijeda na prsima. Nekad sastavnidio kape, kako smo vidjeli u Bratini, u slavonskom oglavlju ove trake postaju samostalanukras.

o lijevoj ruci snaša ima prebačen ponjavac, koji služi u isti mah i kao pokrivač za ne-vremena i kao prostirka na kolima ili na klupi. 75

ovom smo kompletu dodali srebrnu pozlaéenu narukvicu, jedan od starinskih predmeta

slavonskog metala. Na narukvici ističe se ovnujska glava povijenih rogova u još posve živom

zoomorfnom shvaóanju.I naš treói primjerak slavonske zLaÍare prikazuje gizdavu snašu, ovo je posljednie izdanje

slavonskog z|atoveza, kakav se još naveliko proizvodio u vremenu izmedu dva rata. Posljedniu

modu opet je oživjelo šarenilo, ubacujuói u srebrni i zlatni vez šarena zrnca, što djeluje

sasvim svoievrsno i tako različito od čistog zlatno1 veza s kraja prošlog stoljeéa. To se vidi

na bogatom vezu na rubini, a|i i šalange, a osobito mararna od crne kadife veoma su repre-

zentativne u toj svojoj ponovo barbariziranoj slici. - Uz zlataru nosi se često pregača u

boji marame, ali mlade žene vole i cvjetne desene dobre francuske svile, kakvu je bogata

Slavoniia poručivala direktno iz prve ruke. ovaj naš primjerak nabavljen je za muzej nedavno'

a potieče iz sela Gorjana krai Dakova, gdje je kako rekosmo, zlatara postala karakteristična

lokalna varijanta i gdje je danas nalazimo u sve rjedim posljednjim reprezentativnim pri-

miercima.

- D - r

F=#

.(\

BARANJA je kraj izmedu Dunava i ušóa Drave u nj. Ma da Ieži uza sam Dunav, ipakBaranja po slici tla ioš uvijek pripada u rubno područje Panonske nizine, jer se na desnoistrani meridionalnog dunavskog toka ovdje neznatno uzdiže praporna eolska tefasa. Baranjagravitira u dva smjera, prema Dunavu, pa ovom dijelu podunavske Baranje središte činiBeli Manastir, i na jug, prema Dravi, po kojoj se riieci ovaj dio zove podravska Baranja. Unašim eksponatima prikazujemo nošnju iz ovog, podravskog diiela Baranje, ier se tu sačuvaloviše starine u materijalnom inventaru negoli na podunavskoi strani. Na prapornoj su terasivinogradi, dok su naselja, njive i livade u natoplienoj nizini. Po ovako zadanim uslovimaosnovne ekonomike, ovai kraj mogli bismo uporediti s ostalim rubnim područjem Panon-

ske nizine, tako na pr. s Pokupljem i Jamnicom, a i sa slavonsko-bosanskom Posavinom.Srodnost u životnim oblicima izmedu podravske Baranje i prediela u slivu Kupe ioš se višeočituje u tom, što su oba kraja izrazito oblasti kulturne izo|acije. Ma da bi se u prvi mahreklo, da je Barania otvorena zem|ja, jer |eži usred dvije jake plovne rijeke' ipak kad potanje

razgledamo prirodu samog kraia, naói óemo, da je podravska Baranja ranije bila veoma osa-mliena i odrezana od ostalog svijeta i da je živje|a vlastitim Životom, sitim i zadovoljnim' alipovučenim i izdvojenim od zbivanja u nedalekim, prometnim mjestima, To je bilo zbog voda,

koje su, što kao povremeni povodnji, a što kao stalne močvare, oko podravske grupe baranj-skih sela sa svih strana činile neprolaznu zapreku. Tako je ovaj kraj bio vodama odijeljen odprometa, koji je prolazeói nedaleko vezao b|izi Istok sa srednjom Evropom. Na taj se načinu ovim selima produživao zatvoreni starinski Život kroz stoljeóa. Zbog toga se u selima po-

dravske Baranje, to su Luč, Baranjsko Petrovo Selo, Branjin Vrh i ostala, i u društvenimodnosima očuvala drevna starina' što se zatim očituje i u konzervativnim proizvodnim od-nosima, pa i u materijalnom inventaru svagdašnjeg žívota' dakle i u nošnji' Podravska Baranjaje izrazit primjer, kako su u ranija vremena' ne samo teško prohodne planine, nego i močvarei poplavno tlo mogli biti uzrok osamljenosti nekog kraja. No dok su planinske zemlje svagdaizolacione oblasti veéeg prostiranja, dotle je podravska Baranja primier male geografske cjeline'zatvorene unutar neprelaznih voda. Pa dok su s jedne stfane ove vode pružale stanovništvuzaštitu pred nadiranjem osvajačkih horda, s druge strane' ovaj je zaštitni močvarni pojas uisto doba bio trajni izolacioni tampon izmedu nevelike zatvorene oblasti i ostalog svijeta.Zbog tog je podravska Baranja ostala po stráni od onih putova, kojima se stolieóima kretaovojnički i trgovački saobraóaj u nevelikoj udaljenosti od zabitnih baranjskih sela. U vrijemeturskog naďranja prama Beču, ovuda je vodio glavni prelaz Za most na Dravi, pa se krozdva stoljeóa tuda pomicala ratna sreóa na jednu i na drugu stranu. Stanovnišwo podravskihbaranjskih sela, zaštiéeno svojim močvarama, niie bilo uništeno ratnim pustošurjem' Pa ie

uglavnom ostalo starinačko' Primivši u se ne suviše jak priliv seoba s juga, baranjski Šokci

asimilirali Su nove došljake tako, da ovaj dio Panonske nizine danas pokazuje u etnografskoj

slici u mnogome drukčiji značaj, nego što ga imaju susjedni krajevi preko Dunava, naseljeni

u veóini Bunjevcima.Baranja je rodna i veoma bogata poljodjelska zemlja. Zbog toga u njenom arhaičnom

Životu i inventaru nalazimo bujne i raznolike oblike, pa éemo to naói i u nošnji' koja je

bogato presloiena.

\4.,,,-,,ff,.,O a R S K [A?Tt"*''pfrÁjilsln l

ď-a..n.

affiDALJ

L'"

78

NoŠNJA PoDRAVSKE BARANJE čuva mnoga od onih starinskih oblikovanja, štosu u drugim našim krajevima odavno izblijedila. Pa dok u pojednostavnienim aspektimanalazimo u načinu odijevanja tek po jednu varijantu, dotle u Baranji, na nevelikom prostoru,

nalazimo preslojene na okupu mnoge od onih oblika panonskog tipa, što smo ih ranije susre-tali pojedinačno, i što su, kako je veó rečeno, u stadijalnom obliku postali specifična narodnanošnja regionďnog značaja. Tako su u Baranji do danas odrŽani razl1čiti oblici odjeóe, odre-deni za pojedine posIove, osobito za rad oko žita, pri sjetvi, žetvi, mlaóenju i vijanju. Daljese reda mnogovfsno ruho za različite društvene zgode, sve od onih manje važnih oblika pa

do osobito naglašenih u životu ovog zatvorenog kolektiva. IJ dva osnovna okvira radnog isvečanog ruha, razvijeni su dalje ostali modaliteti, tako za boravak u kuói ili za izlazak udruštvo, a osobito su naglašene oznake dobi i staleža, a da i ne govorimo o ljetnom. i zim-

skom ruhu, i o onom za pre|azno godišnje doba. Svi su ovi brojni modaliteti u Baranji saču-vali životnu funkciju do danas. Pa ako je u posljedniem pokoljenju veó znatno spala bujnaslika ovog inventara, po svemu što ie još sačuvano u baranjskim selima, moŽemo steói živupredodžbu o tom' kako je potreba za buinim oblikovaniem materijalnog inventara postojďa

u ranijim vremenima unutar poljodjelskog društva Panonske nizine. ovo vrijeď osobito zaruho, i kuóno i odjevno, u proizvodnji kojeg je žena bila glavni proizvodač. obilje u ruvubito je znak blagostanja pojedine kuóe' otud ona nezasitna g|ad za ruoom' koja i danas vladau konzervativnom ženskom dijelu ovog seljačkog svijeta u proturječju sa suvremenim odno-sima. Pa i samo materijďno obilje, krai sveg pustošenja, što je u posljednjem ratu ovudaprohujalo' u svakoj je kuói još uvijek ostavilo nebrojeno tekstilno bogatstvo. Sve nas to upu-óuje, da u baranjskom folklornom tekstilu gledamo onaj životni stil' koji je značajan zaagrafične kulture ranijih historijskih ruzdob|ja, a kojeg obilježuje obilje svakodnevnih pred-meta kao nosilaca umjetničkog doživljavanja uz odsustvo monumentalnih spomenika. ovajkompleks u prvom redu čine predmeti ličnog pribora i nakita' To je ona ista značajna slika,što je od veoma ranih vremena čitamo u arheološkim nalazima istočne Evrope, gdje nasuprottežnji za individualnim umjetničkim stvaranjem postoji bezimeno podavanje bujnih oblika,u golemom obilju raskošnog pribora. ovu bujnu raskoš u predmetima lične upotrebe još

danas nalazimo u panonskom i zakarpatskom folkloru.Na prvi pogled baranjski tekstil odaje šarolikost, koiu bismo površnim pogledom mogli

ocijeniti kao kasne, možda barokne ili protureformacione utjecaje onog razdoblia' kad je ovajkraj, nakon što su Turci bili potisnuti dalje na jug preko Drave i Save, potpao pod evropskimerkantilizam. Srodne oblike nďazimo takoder u materijalno blizoj madarskoj' rumunjskoji slovačkoj gradi. Baroknoj stilizaciji doista odgovaraju mnoge pojedinosti današnjeg baranj- 79

22

skog ruha. No ovaj se barokni priliv u Baranji, kao i u ostaloj Panonskoj nizini, podložio

opóem likovnom zahtjevu, koji je tu postojao davno prije merkantilizma i prije prosvjetitelj-

stva. Pod tankim slojem manufakturnih elemenata, usvojenih u toku 18. i r9. stolj.' -

Baranja čuva prastari inventarni posjed evrazijskih sjedi|ačkih etničkih grupa'

U našoj postavi šokačke narodne nošnje iz podravske Baranje, iedva možemo na ograničenom

prostoru prikazati malen isiečak ove prebogate grade. Stoga smo u najuŽem izboru odabrali

manje poznate varijante, privlačnije upravo zbog svog starodrevnog

N6ŠNJA BARANJE stila, a ujedno smo nastojaf da damo one baraniske oblike' koje mo-

žemo dovesti u genetsku vezu s ostalim panonskim varijantama, Zbog

toga eksponiramo četiri modaliteta ženske nošnje iz sela Luč i to tako, da postepeno pokazuiemo

neke od najvaŽnijih varijabilnih momenata. Zato dajemo djevoičicu i snašu, mladu Šokicu, obje

u svečanom ljetnom ruhu, dok ruho stariie žene i to korotno, donosimo u zimskoj varijanti.

Dok su ova tri lika opremlj enazaiz|azak izvan kuóe, četvrti lik starice prikazujemo u odjeói'

koia služi kod kuóe za praznične dane. Veó po ovim odabranim momentima vidi se, da je u

Baranji, kako rekosmo, još uviiek živo osjeóanje mnogih složenih modaliteta ovog prebogatog

inventara. Za prlkaz muškog ruha ostao nam je slobodan samo iedan lik, pa iz velikog izbora

daiemo lietno odiielo mladog čovjeka iz sela Branjin Vrh, i to za praznični iz|azak' ali ne u

posljednioj suvremenoj modifikaciji, nego onako, kako se nosilo pred kojih dvadesetak godina.

Tako su nužno u našoj ekspoziciji izostali oni naočiti muški i ženski koŽusi i velike kabanice,

naučno veoma zanimliivi, no likovno i suviše srodni panonskim varijantama ostalih naroda

na srednjem Dunavu. - Grada prikazanih likova nabavljena ie za muzejski inventar gotovo

sva u posliednje vrijeme' uza sve to što muzej veó otprije posjeduje brojčano obilnu zbirku

iz Baranie' No kako su predmeti ranije nabavliani u najviše slučajeva putem posrednika' to

su u muzejski inventar ušli a da prethodno nisu bili obradeni na terenu' u životu, i tako nisu

snabdjeveni sadržajem svoje funkcije, dakle onim podacima, na osnovu kojih sačuvana etno-

grafska grada tek dobiva aktualnu vrijednost. Istom na osnovu ÍloVo$l sistematski obradenog

materijala moglo se predmete iz muzejskog inventara naučno odrediti i upotrebiti u muzej-

skoj postavi, kako je na pr. tim načinom poslužila starinska muška pregača.

Žena srednje dobi iz sela Luč, odievena ie u zimsku, starinsku, starooirsku odjeóu. To

je odijelo, koje se danas u životu veó smatra zastarjelim, a služi starijim ženama, no prven-

stveno kao korotno ruho. Kao i u Slavoniji, i ovdje je temeljno ruho rubina. To je ona ista

platnena odjeóa, što smo je opisuiuói slavonsko žensko ruho označili kao praelemenat pa-

nonskog i donjodunavskog odievnog inventara uopóe. No dok je u Slavoniji za,posljednja dva

pokoljenja kao sirovina za rubinu sve više prevladao industrijski pamuk, dotle je u Baranji

osnovna sirovina za sav bijeli tekstil, Pa i za rubinu ostao još uvijek samo lan, i to lan

domaóe proizvodnje onako, kako smo to našli u Jamnici i u Hrvatskoj Posavini. Vlažne

podvodne njive podravske Baranie neobično su podesne za lzgoj lana kao tekstilne biljke,

pa se i tu uzgaja ona ista starinska vrst lana svilca, kojeg smo upoznali kao veoma staro

naslijede poljodjelskih kultura. Osim nekih manjih razlika, baranjska rubina odgovara pra-

tipu podunavske platnene odjeóe isto onako, kao što smo to našli za slavonsku rubinu. No

baranjska je rubina ostala svagda cijelo odijelo, u jednom dijelu od ramena do skuta, a niene

su varijante daleko brojniie, nego li u regionalno ograničenim slavonskim primjerima. od

najjednostavnije rubine sašivene od čistog lanenog platna, sve do skupocjenih primjeraka'

koji su ujedno nosioci raskošnog nakita, u Baranji u tipološki jedinstvenoj osnovi susreóu se8o

svi prelazi ovog odjevnog elementa. Rubina je našeg prikazanog lika jednostavna, bez onog

ukrasa, kako ga nosi na sebi djevojačka rubina šarenka ili jasprenka. Naš primjerak nosi

skroman ukras na rukavima, ier su oni ujedno jedini vidni dio ovog platnenog ruha, koje je

pod ostalim odjevnim predmetima) samo po sebi poprimilo ulogu donje odjeóe.Dok ie rubina tipološki istovrsna u čitavoj Baranji, zimska Vunena odjeóa podravske

Baranje razlikuje se od one u Podunavlju. U podunavskoj Baranji kao gornje zimsko ruho

služi ravni komad Vunene tkanine, koji se u struku povezuje na rubinu. Ta se odjeóa u

Baranji zove obojak' obojak je sastavljen od dviie pole tkanja, a veže se na straŽnji dio tijela

tako da sprijeda ostaje otvoren. Prednji dio rubine pokriva se pregačom. Baranjska je pregača,

zvana i pregačica, od iste tkanine kao i obojak, ali samo od jedne pole tkanja te je s tri slo-

bodne Strane obrubljena kratkim vunenim fesama. Baranjski obojak i pregača sadrže skalu

boia od jarko crvene do tamnocrvenih tonova sa dodatkom ljubičaste i nešto zelene, modre

i žute vune i bijelog pamuka. Razlike u boji i naoko sitne razlike u tkanom uzorku, ujedno

su oznaka varijanata prema dobi i stďežu nosioca. - Naš eksponat nema ovaj podunavski

obojak. U podravskoj Baranji zaov:u svrhu služi vunena suknja. I to je vunena gornja odieóa no

od drukčije tkanine, nego što ie podunavski obojak' Osim toga, suknja je svagda nabrana u

vertikalne nabore, dok obojak ostaje bez nabiranja veČ zaÍo, jer je od deblje, masivnije tkanine.

No usprkos ovim razlikama, suhnja podravske Baranje i podunavski obojak tipološki su Srodni.

I suhnja je četvrtasti kornad vunene tkanine, koja se nabrana veže oko struka tako da je sprijeda

otvorena. Na taj otvor stavlja se i u podravskoj varijanti pregača ili, kako se ovdje zove ovaj

odjevni predmet, obojak. Jednako kao što su podunavski obojak i pregača, tako je i obojak-pregača podravske varijante nazvan po istoj analogiji' po kojoj je podunavska odjeóa ove vrstidobila ovo ime. U biti sva su tri odjevna predmeta' suknja, obojak i pregača elementi nešivaneodjeóe u onom Smislu, u kom srodne odjevne predmete nalazimo s jedne strane u dinarskimpregačama, a s druge u ukrajinskoi poniavi. Ovaj naziv, iako petrificíran, sa sasvim zabo-

ravljenom funkcijom, raspoznajemo u slavonskom ponjaocu. Suknja i podunavski obojak tepregača u obje baranjske varijante po Svomu postanku su prednja i stražnja pregača ravnog

nešivanog ruha. osim ovih vunenih dijelova, na ukrajinsku nošnju podsjeóa i sama baranjskarubina, pa po svemu ovom' možemo starinsko baranjsko žensko ruho odrediti kao jednu odizraziÍo slavenskih komponenata u našem materijalnom inventaru.no

Povrh suknje i pregače žena se čvrsto opasuje dugačkim i oširokim crnim l'unenim poja-

som, koii sprijeda nosi ukrašen dio, zvan šara. Na našem eksponatu ovaj pojas nije vidan, jer

ga prekriva koŽuh' Danas se ova vrsta baranjske odieóe Smatra zastarjelom, ili, kako žene u

Baranji kažu starozlirskom. Otud i njena funkcija korotnog ruha, jer kao ruho za ža|ost uopóe,

služi jednostavno i veó zastarjelo oďjelo'U ovoj je starovirskoi nošnji veoma zanimljivo oglavlje. Dok djevojčica nosi pletenicu,

a djevojka udavača podiŽe kosu, dotle udata žena podignutu kosu na sasvim naročit načinpodrezuie, odnosno podbrijava na zatiliku. U tako podrezanu kosu, razdijeljenu po srediniglave, udata žena uplióe podložak za samu kapicu. U podravskoj Baranii, ovaj stalak zaoglavlje sastoji se od dva dijela. Jedno je konda, koja dolazi visoko na tieme, a drugo subikele, predmet, koji se u kosu uplióe na zatiliku. I konda i bikele su od šibe ili drveta,opleteni istim načinom, kako je to veó obično kod ovakovih podložaka. Na taj lgdloŽakstavlja se kapica' obilata, dosta velika kapa kod mladih je žena nosilac likovno veoma pozi-

tivnog vuz' a osim toga se za osobito svečane zgode, na nju još našivaju srebrne šljokice' 8 r

Za ža|ovanje, odnosno uz ruho starije žene, služi kapica tamnijih boja. Nakon što Žena kapuveže na kosu, ovija je oko čela bijelim platnenim ovojem, analogno onom načinu, kako smoto našli u Jamnici. Još više odgovara jamničkom oglavlju bijela krpa' kojom baranjske ženepokrivaju kapu izvan kuóe. Jamničkoj starinskoi bijeloj peči do u tančine odgovara platnenapovezača arhaične baranjske varijante. No dok u obrisima jamničke peče prepoznajemo gotičkiduktus, u baranjskoj bijetoj krpi nema traga bilo kakvim utjecajima s evropskog zapada. Uspecifičnoj slici baranjske bijele povezače uza Sve lokalne crte, prepoznajemo onaj način, nakoji bijeta povezača služi u karpatskim i dalje u slavenskim zemljama. U svojevrsnoj stiliza-ciji, baranjsko oglavlje s bijelom lanenom krpom ukazuje na izvjestan, nama nepoznat stadiju ranijem razvoju agrafičnih kultura evrazijske ekumene, do kojeg nisu doprli sredovječnizapadni impuIsi, pa ni oni gotički. Ma da u nazivu bikele razabjremo romanski leksikalni osta-tak, porijeklo ovih elemenata morat óemo tražiti u ioš ranije doba, prije nego što je romani-zacija zahvatila zemlje na Dunavu. Kao da pomoóu ovog inventara naziremo epicentar moónogzbivanja, koje je ne samo u Podunavlju' nego u čitavom srodnom dijelu Evrope izbacilo oneosnovne elemente, koji nakon propasti antiknog svijeta s novim etničkim tvorbama latentnoulaze u srednji vijek, da onda mnogo kasnije, u visokom srednjem vijeku dosegnu svoj puniprocvat. Baranja čuva ovo arhaično naslijede u dubokim prvotnim oblicima.

Kao obuóa za stariju ženu služe čarape u tamnijim bojama, a sa istim horizontalnimprugama' kako ih ima Jamnica i Pokuplje. Zimi žena oblači na noge crne počne, što je uovoi starinskoj varijanti nov elemenat iz vremena prosvjetiteljstva.

Šokačka mlada snaša u ovakvom ruhu, kakvo je prikazano u ovom eksponatu, izlazičetiri do pet godina nakon udaje u društvo, osim ako ne preŽaljuje. ovo je ljetna varijanta,u kojoj je rubina predstavljena veoma kióenom jasprenkom. Kako Žena u Baranji redovno podrubinom nosi i donju košulju, koja se zove rubinka, Ío i snaša ima rubinku, i to s uskimcrvenim rukavima, koji proviruju ispod ukrasa na rukavima jasprenke. Tkanina za crverterukave rubinke u načinu izvedbe, u boji i u čitavom svom izgledu sasvim je b|iza gustom,krutom crvenom tkanju' što ga posjeduju Pokuplje i Draganiói' Dok dakle nenaglašeno donjeruho ostaje u starinskoi tradicionalnoj proizvodnji, dotle su gornji odjevni predmeti izmije-njeni očito pod utjecajem evropskog baroka. Tako su prusluk i pregač oba od kupovne tkanine,baršuna i svile' Ali na jednom i na drugom i pored baroknog prizvuka u banalnom cvjetnomsvilenom vezu, ipak izbija dominantna potreba svojevrsnog sitnog šarenog ukrasa' Na pojasuističe se šara živilr' boja, koja odgovara, kako je i u našem primjerku prikazano, dobi i sta-ležu mlade snaše.

Veó smo u prijašnjem eksponatu upozorili na baranjsko žensko oglavlje. U kióenom ukrasumlade Šokice kao da bismo na prvi pogled htjeli prepoznati Samo jeftin pribor nakindurenogseljačkog baroka. No tek kod pobližeg promatfania spoznat óemo, da u stilu i rasporedu svihtih staklenih zrnaca' ogledalaca, umjetnog cvijeóa i šljokica, - ili kako se u Baranji zovuturskom riiečju' jasprica, - Leži mnogo dublji sadržaj, zbog kojeg je sav tai recentni, gotovobezvrijedni pribor podan u sasvim osobitom vidu. Spomenuto je, kako udata žena podrezujekosu i kako u nju uplióe podložak sastavljen od dva dijela. Na taj podložak povezuje se kapica,za mladu ženu bogato navezena i ukrašena ogledalcima, a zaÍim se na ovu kapicu još posebnoprikapča nakit. Svih četrnaest komada ovog nakita' porazmieštenih u stalnom redu, zajednos kapicom i podlošcima, čine kařakteristično oglavlie mlade žene u podravskoj Baranji. Veóinaovih ukrasnih predmeta danas nema posebnog naziva' a riječi kao što su konda, šnekle i dro.

njak upuČuju nas ili na sasvim nedavno prihvaóene izraze, kao što se na pr. šnekle zovusitni vještački uvoici na čelu, ili su tamnog porijekla, kao što je to naziv dronjak, kako sezovu one iagode od sitnog bisera, koje po dvije vise kraj svakog uha. Dok danas dronjakznači samo nešto otrcano ili ništetno, - á Šuleku još ie bilo poznato značenje ove riječi usmislu Zipfel, lacinia,n' - dotte je u kompleksu ovog oglavlia dronjak osobit, bizaran detalj,kojemu veoma bliz elemenat nalazimo u jamničkom oglavlju. To su one dvije biserne jagode'

što čine Sastavni dio f izirice uz jamničku paculictt, tek što tu u Jamnici nemaiu svog naziva,ali isto tako kao baranjski dronjah, one su privjesci, dakle krajevi, svršeci, koji vise. No osimovakve sitne pojedinosti, važnije je' da nademo srodnost u samoj tektonici, u podavaniu

osnovnog stila baranjskog i jamničkog oglavlja.

Veó smo kod jamničke paculice našli' kako njezin vez pokazuje, da je osnovna kapanekad bila nosilac ukrasa, koji mora da se ranije stavljao na nju u obliku manjih traka, vrpca

ili, kako bi mi biserom našivene trake folklornim jzrazom nazva|i, parta' Gotički' tďnijeburgundski impuls, pretočen u našu rustiku zakašnjelim sjeveroitalskim posredstvom, obli-kuje prvotnu jamničku kapu u 13g6l, plošno pokrivalo za glavu, koie se na potiliku veŽe učvor, kako se doista još danas stavlja na glavu jamnička paculica. U tom procesu dolazi dopojednostavnjenja, jer se ranije hipertrofirano obilje počinje osieóati barbarskim, pa je tako

dio bisernih parta odbačen. Na njihovo mjesto i prema njihovu ranijem rasporedu na kapi,na facol-paculicu prelazi, upravo u nju urašóuje vezeni ukras, koji u kompoziciji još danaspokazuje na raspored negdašniih ukrasnih dodataka - parta. U baranjskom su oglavlju ovidodaci ostali prvotno samostalni. To su vrpce' obilato našivene ogledalcima i staklenim bise-rom, koje nakopčatle na kapicu, daju konačni izgled ovog preobilno ukrašenog oglavlja. Takood baranjskog oglavlja preko kupinečko-bratinske kapice, koja još nosi na sebi vrpce našiveneogledalcima i staklenim zrnjem, dolazimo u jamničkoj paculici do posljednje varijante tipo-loški istog oglavlja. Vjeroiatno bismo ovakvo ili srodno oglavlje mogli nazvati onim izrazom,kojeg u 14. stolj. nalazimo u okolini Dubrovnika kao cornua sclavica argenti,r2 srebrnislavenski rogi, a koje je krajem srednjeg vijeka, kao arhaizirani barbarski inventar u mnogimkrajevima preudešeno ili sasvim odbačeno.

Kióenom oglavlju odgovara i ostali bogati nakit mlade Šokice. Dva niza novca, pa idruge ogrlice od staklenog zrnja, nadopunjuju oglavlje' a vrpce' mašle, na ramenu i na ple-

óima, po kojima se zove svečana baranjska odjeóa mašlijara, takoder pripadaju u drevni pribor,

ma da se u posljednjem izdaniu nalaze kao industrijska roba sa novijim nazivom.Na polasku u crkvu gizdave djevojke udavače i snaše nosile su u lijevoj ruci svagdatripokri-

vača: tkanje i|i obojak, isto onakav kakav služi za staroairsku pregaču, i koji se ne cijeni osobito.ovo se ňanje stavi|o u crkvi na pod, na to se prebacio lijep i ukraš en ponjaz'lac i još povrh po-

niavca svilena marama. Tek na tv maramu kleknula bi djevojka i|l' žena i to tako, da je skute svo-je rubine i krilca vetikom pomnjom razastrla oko sebe na ponjavcu. Sve ovo govori o tom, kolikose pažnje u ovom konzervativnom okviru posveóivalo ličnom priboru, osobito tekstilu i kako je

kroz pokoljenja upravo na ovom području predaia prenosila ustaliene oblike sve do naših dana.

Na nogama mlada snaša ima oesele čarape i aesele čarapke. Čarapci odgovaraju suvre-menim čarapama, a baranjski naziv čarape odnosi se na mekanu vunenu obuóu, skióenuvezom. Kao što uopóe crvena boja dominira u baranjskom tekstilu, tako ie i ova obuóa izra-zito crvena, s istim sadržaiem životne radosti i magijske odbrane od zlih moói, kako crvenaboja služi od pradavnih vremena. 83

84

Djevojčica od dvanaest do četrnaest godina prikazana je u ljetnoj nošnji. ona ima nasebi rubinu šarenku s navezenim rukavima i skutima' Prepasana je pregačicorn i pojasom sašarom. obuvena je u croene čarapke i čarape. oko vrata ima ogrlicu od staklenog zrnja s vu-

nenim jagodama. Ma da je ovaj nakit na oko neznatan, kulturno je veoma zanimljiv. Jednakinaime nakit nose dievojke u Lužici.n' Treba se sjetiti, kako smo naveli govoreói o Bratini, da

djevojke i žene ne kupuju gotov nakit' I Šokice nabavljaju stakleni biser' šljokice i zrnca'

ali same nižu, sastavljaju i našivaju vrpce i ogrlice, pa su se upfavo u tom poslu održali

tradicionalni predlošci. No najzanimljiviji je u ovom liku način češljanja i ukras na glavi'

Povrh svoie pletenice djevoika stavlia pasmo ispredene vune. Ta l'unica je uvijek živo crvena.

Vuna se stavlja na glavu tako, da poput vijenca okruŽuje čelo, a skupljena na potiljku' pušta

se neispletena niz Leda. ova crvena vuna u Baranji zove se upletač i ima istu funkciju umjetne

crvene kose, kako je nalazimo u osamljenim krajevima Makedonije, na pr. u Morihovu.

Rijetko koji etnografski podatak dieluje tako starodrevno i osim formalnog ukrasa predstavlja

čitav kompleks magijsko-apotropejskog značenja, kao što je to sadržano u crvenoj pletenici

baranjskilr djevojaka. Ispod ovih upletaka' na čelo dolaze šnekle od crne vunice' a na to se

veže vrpca po čelu, na što sve stavlja dievojka djevojački oinčié, vijenac od sličnog pribora,

kakav sluŽi i za svečanu kapicu udate žene.

ono što smo rekli o oglavlju uclate žene, moženro proširiti i na ovaj djevojački ukras. I

mimo novijih dodataka, moŽda samo leksikalnih, kao što su na pr. šnekle, radi se o veoma

arhaičnom inventaru, čak o prainventafu onih naroda, koji su tu u I)anonskoi nizini i uopóe

u ovom dijelu Evrope, svoj prvi prosperitet doživjeli u doba procvata poljodjelstva i viših

oblika proizvodnje u samom osvitu kulturnog života, namriievši ga tu svim kasnijim etničkim

tvorbama. Kao što smo veó u elementima rubine, ponjavaca i vunenih obojaka našli srodnost

sa zakarpatskim slavenskim zemljama, tako i stajaói izraz po čelu napominje počeloh veliko-

ruskog folklora.nn Vjerojatno moramo tu tražiti jezičnu osnovu one kapice, koja nosi nazivpočelica, ma da je u mnogome negdašnji praslavenski elemenat podlijegao kasnijoj zapadnoj

stilizaciii i pocl utjecajem talijanskog nazíva i običaia pokrivanja glave por'ezačom, facolom,preoblikovao se jezično i semantički u poculicu-paculicu sjeverne Hrvatske.

Starica iz sela Luč prikazana je u odjeói, kakvu stare Žene nose na bolje dane u kuói.

Ma da se starica odrekla mladenačkog kióenja, ipak po nepisanom zakonu svoje sredine pre-

tjeranom pažnjom odabire svoje ruho. ona je odjevena u sasvim bijelu rubinu od starinskog

lana. ova je rubina ukrašena sitnim pripletom na onaj isti način, kako smo to našli i u sla-

vonskoj starinskoj nošnji. Nalazeói priplet u kompleksu arhaičnog baranjskog tekstila s punim

pouzdanjem možemo ovu tehniku označiti prastarom. Starica ima čistu, biielu pregaču i

pojas, na kojem je šara izvedena modrom bojom žalosti i skromnosti, u opreci prema živom

crvenilu mladosti i veselja. Pod bijelom rubinom, starica nosi skromnu rubinku i podsuknju,

zvanu krilca. Kao i sve druge udate žene starica nosi kosu upletenu u podložak. To su veó

spomenuta konda i bikele, na koje stavlja kapicu izvezenu modrim vezom, bojom, koja dolikuje

njenoi dobi i staležu. Zbog toga na toj kapici nema nikakvog drugog ukrasa, osim što je oko

čela čisto i uredno povezana platnenim ovojem, zvanim podmitalce. ovaL.vo oglavlje služi u

kuói, dok bi za iz|azak starica povezala bijelu krpu' kao što je to prikazano u našem prvom

eksponatu ove grupe. Na nogama stara žena ima samo bijele čarape i crne počne, Kao i u

sjevernoj Hrvatskoj tako je i u Baranji bijela boja zadrža|a značenje skromnosti, starosti' pa

i duboke tuge.

Mladi Šokac iz sela Branjin Vrh prikazan je u ruhu odredenom za ljetno doba ili za

prelazno proljetno i iesensko lijepo i toplo vrijeme, i to za prazník, za kolo i igru. Zato je

na njem muška rubina mašlijara i bijele široke gaóe, koje su lietna nošnja panonskog seljaka

uopóe. Mladi čovjek prebacio je prusluk, prsluk, od crne kadife ukrašen cvjetióima onako,

kako smo to veó vidjeli i na odijelu mlade žene. Po starinskom su Se običaju muškarci pret-

pasivali pregačom. U rijetkim slučaievima, kad se danas ioš muška pregača susreóe, to je obično

mali ukrasni predmet od svile i banalnih čipaka. Ranije je ovu službu vršila iednostavnapregača od domaóeg platna, kakvu prikazujemo u našem eksponatu. oko vrata muškarac

stavlja pošu, kako smo veó vidjeli u Slavoniji. Riječ poša ie tamnog postania. U svim primie-

rima, što ih navoď Akademijski Rječnik vidimo, da se ovom riječju označuje svagda neki

manji ukrasni tekstilni predmet, bilo rubac oko vrata, bilo neko pokrivalo glave, Iz recentne

grade možemo slavonskoi i baranjskoj poši uporediti jedino naziv pošica. To je mali bijeli

rubac za žensku glavu, kojeg óemo susresti u Konavlima kraj Dubrovnika. No sigurno je, da

slavonska i baranjska poša ukazuju na porijeklo onog starinskog odjevnog predmeta, koji je bio

značajan upravo za nošnju Hrvata u vrijeme evropskih ratova u ry. i 18. stolj', i iz kojeg se

onda u evropskoj modi razvio običaj povezivanja muške kravate, koia je riječ, kako je poznato,

nastala iz osnove imena Hrvat' Glavu muškarac pokriva crnim pustenim šeširom' a na no-

gama ima crne čizme, kako je to običaj uz svečano ruho u čitavom Podtrnavlju.

85

HRVATSKA, ovim imenom zvala se u srednjem vijeku zemlja od Kupe i Save na jug.

odijeljena od nizozemlja ovih rijeka, od Pokuplja i Posavine šumovitim gorskim kosama,zvanim Gvozd, Hrvatska se kao planinska zem|ja prostirala od jadranske obale više ili manjeu zalede, tako da je ovo ime u različitim razdobljima zauzimalo područje različitog prosti.rania u unutrašniost. Kao apelativ zemlie' koju nastavaju Hrvati' ovo se ime u 9. stolj. javlja

u pisanim izvorima sa značenjem političke državne tvorbe, obuhvatajuói u doba domaóihvladara zemlje od Raše u Istri do ušóa rijeke Cetine. No ime Hrvati prostirďo se i dalje na

iug od ove granice sa sadržajem' koji nekad' u prvo doba nakon doseljenja, znači upravoonaj kraj, što ga je naselila etnička grupa ovog imena, ma da bez regionalnog kontinuitetas glavninom istoimenog naseljenja. ovako možemo protumačiti i naziv Crvena $rvatska natlu negdašnje Duklje, koiem nazivu danas odgovara jezični ostatak u imenu Crmnica, a i imeHrobatoi omanjih naselja na Peloponezu, dokle je u doba Seobe naroda najdalje "na jug do-prlo iverje raseljenog etnikona.

Danas se južno od Kupe i Save ime Hrvatska pokriva sa područjem NR Hrvatske obu.hvatajuói osim Jadranskog primorja od Istre do Boke Kotorske i onaj planinski kraj, kojimteče granica NR Bosne i Hercegor'ine i sasvim na jugu NR Crne Gore' Svi ovi predjelipokazuju bitno drugačiju geografsku sliku, nego što smo je sretali govoreói o današnjoj sje-vernoj Hrvatskoj.

U geografskom smislu, zemlje južno od Kupe i Save pripadaju Balkanskom poluotoku.Naiistočniji od tri evropska poluotoka, Balkanski poluotok čini prirodni most izmedu evrop-skog kopna i prednjeg Istoka. Samo dok kod oba ostala poluotoka, visoko gorje Pireneji i Atpeu reljefu iasno razgfaničuju poluotok od kopnene mase, sjeverni dio Balkanskog poluotokabez prekida je povezan sa srednjim i donjirn Podunavliem' Tako tek južniji dio izmedul

Jonskog i Egejskog mora ima pravi peninsularni značaj' dok čitav masivni sjeverni blok izmedu

Jadranskog .i

Crnog mora pokazuje izrazito kontinentalnu sliku otvarajuói se riječnim doli-nama, pritocima Save i Dunava, u crnomorsko hidrografsko i klimatsko područje.

No krajevi, koji u zapadnom dijelu ovog sjevernog, kontinentalnog balkanskog blokačine zalede Jadranskog primorja, i na koje se u širem ili užem značenju odnosi naziv južnih

hrvatskih zemalja, u mnogome pokazuju sasvim specifičan značaj. ovu specifičnu geografskusredinu, koju funkcionalno sačinjavaju svi prirodni faktori, jednako u slici i u pojedinostimatla, u podneblju i hidrografiji, kao i u značajkama biljnog pokrivača, tako odlučnog za životčovjeka' - danas zovemo kompleksnim nazivom kras. Kraški fenomen daje oďučnu crtupredjelima Dinarskog planinskog sistema. Dinarske planine svojim brazdanjem, uporednimsa osi Jadranskog mora, ispunjavaju upravo ovaj sjeverozapadni dio balkanskog kontinen-

talnog bloka. Kao mlade naborno gorje, ove planine nastavljaju se od istočnih vapnenačkihAlpa te se duž istočne obale Jadranapružaju sve do tektonskog čvora Prokletija i Šar-planine.Iako Dinarske planine dosižu tek srednjevisoke alpske vrhunce pa u Prokletijama kulmi-niraju tek sa 27oo m. nadmorske visine, ipak je ovo gorie nepristupačno i teško prohodno.ovo dolazi zbog toga, što su mu svi prelazi na razvodu relativno visoki i nedohvatni, osobitood primorske strane. Tako je dinarska oblast veó po slici tla nepristupačna i osamljena, štoje još više naglašeno njenim kraškim značajem. IJ ovom reljefu, prostor pogodan za nastambučovjeka sastoji se opet samo od nevelikih zatvorenih predjela. To su kraška polja, zatvorenapodručja kratkih i nevelikih riječnih slivova sa značajnom pojavom periodske oscilacije vo.dene izdani i poniranjem tekuóih voda. Sa svih strana, obod kraških polja čini danas kamenapustinia. Na planinskim stranama i na površima, gradenim od mezozojskih vapnenaca trijaskei kredne formacije, razvedeni su sitni kraški oblici, ploče, škrape, vrtače i urvine' ovakvapodloga pruža bilju tako tanku i neznatnu humoznu podlogu, da tek na prostranijim ravnimanepropusne zem|je crljerrice ima uslova za oskudno poljodjelstvo. Sve to čini dinarske krajevenegostoljubivim zavičajem sa sasvim drugačijim životnim uslovima nego što smo ih susreliu humidnoj' plodnoj Panonskoj nizini. osim toga u aridnom podneblju to više izbijajukontinentalne krajnosti, što naglije nestaje nekad prostranih šuma.

Nema mnogo važnih saobraóajnih putova, kc,ji bi povezivali dinarsku oblast s njenimsusjednim zem|jama. U sjevernom Jadranu, iz Primorja u unutrašnjost vode kratki i teškopristupačni pri|azi, pa veó od naistarijih vremena, svaki jači promet i veóe seobe zaobilazešumoviti Gorski Kotar i kraška polja, zatvorena izmedu Kapele, Velebita i Ličke Plješivice.

Tako cirkulacija izmedu Panonske nizine i sjevernog Jadrana, odnosno Padskog nizozemljaprotiče Ljubljanskim vratima' a prema srednjem Jadranu služi se relat'ivno povoljnim pre-

lazom u dolini Une. Na oba ova puta nekad je indoevropsko naseljenje prešlo preko Jadranana Apeninski poluotok, a u prvim stoljeóima naše ere, kako vidjesmo, ovuda ie, obratnim

smjerom, započelo rimsko osvajanie današnjih naših zemalja. Sa srednjeg Jadrana, kretaose sve do danas kratkim i teškim stazama tek lokalni saobraóaj, pa i probojnica rijeke Neretve,Rimljanima je služila kao važan put tek u svom otvorenom donjem toku. Rimska vojničkacesta, jednako kao 1 ''.6gvječni karavanski drum, obilazili su s lijeva i s desna neprohodnui strateški nesigurnu, pa i opasnu klisuru, te su se radije penjali na kraške površi planine

Čvrsnice, ili su prelazili preko kraških polja, te dolinom rijeke Trebinjčice preko Čemernau Sutjesku i dalje na Drinu. Tek na jugu, u otvorenijim krajevima današnje sjeverne Albanije,služeói se dolinom riieke Drima, prolazio je put od svjetske važnosti. To ie glasovita ViaEgnatia, koja kao kontinentaIna yeza od nekoliko početnih točaka u primorju, od Skadra iDrača, preko Otrantskih vratiju veže Rim s njegovim istočnim pokrajinama, da onda kasnije,obratno, kroz čitav srednji vijek služi Bizantu kao središtu imperije za komunikaciju s niego-vim uclaljenim pokrajinama na istočnoj obali Jadrana'

Tako se dakJe planinska zemlja u zaledu Jadranskog primorja po zadanim geografskim

uslovima od najstariiih vremena javlja kao oblast izolacije, a takva ostaie kroza sav- kasnijirazvoj, sve do naših dana. Na pomolu historiiskog zbivanja, ove zemlje zajedno s primorjem

nastavaiu indoevropska plemena Ilira i Tračana. No da ie i prije ovih naroda čitav kraj bio

naseljen, etnički neodredenom populacijom, možemo zaključiti po znatnim arheološkim na-|azima iz neolita i brončanog doba,

Bez sumnje, u ono vrijeme, dokle najdalje unatrag moŽemo zagledati u bezimeno zbi-vanje, dinarske zemlje zajedno sa svojim primorjem pripadaju u krug egejskih kultura. Utežištu ondašnjeg svjetskog zbivanja, u istočnom Mediteranu, nastaje onaj složeni kulturniživot' koji usvojivši feničku talasokratiju kao svoju ekonomsku osnovicu, donosi visoki cvatkulturnih oblika, onih istih, što óe kao solidno naslijede uói u temelje klasičnog helenskogsvijeta' Da je Jadransko more intenzivno sudjelovalo u ovom razvoju, osim arheoloških na-|aza, dokazuie i sama Struktura osnovnih političkih tvorba, po kojoj su urbanizirana naseljatipa mediteranske polis, grada-države, postala politička jezgra u cjelokupnom daljnjem razvojunašeg Primorja. - TeŽe je reói, koliko je u tom sudjelovalo planinsko za|ede. Mediteranskopomorstvo i uporedno kolonizovanje jadranskih obala nije nikad moglo postati osnovicomživotnog razvoja u ovim planinama. No izvan svake sumnje' u neposrednom kontaktu s Pri-morjem, stanovnici planina primali su razvijene kulturne oblike, koji su dopirali do njih izoblasti intenzivnijeg kulturnog zračenja. o tom nam' - i pored nalaza, koji govore o auto-htonom izoliranom zbivanju, - svjedoče ma da ne mnogobrojni, no dragocjeni na|azi ma-terijalnog inventara. Upravo ovi nalazi, kao što je na pr. idol iz Kličevca, govore o dugotrajnoivezi balkanskog zaleda s Egejom. No dok je u centru zbivanja, u toku posljednjih pet tisuóljeóa,prastaro naslijede izbrisano mnogostrukim preslojivanjem i radanjem novih kultura, - unajnepristupačnijim planinama, recentna etnografska grada pokazuje okamenjene survivaleove iste egejske baštine.

Kad su Rimljani svladali kartašku talasokratiju i sami postďi nosioci istih životnihoblika' nuŽno su morali uói u složena pitanja makedonsko-helenskih zema|ja. Zbog tog supočeli stjecati uporište na istočnoj obali Jadrana. Tad su ovdje grčke kolonije veó nosile. po-morsku tradiciju kao posrednici izmedu kulturnog zbivanja i izoliranog života iliro-tračkihgorštačkih plemena. Kao zaštitnici grčkih gradova na Jadranu, Rimljani dolaze u sukob s do-maóim plemenima' sukob dugotrajan i žestok, koji tek nakon više od dva stoljeóa teških borbai nakon krvavo ugušenih ustanaka, za Cata Augusta svršava rimskom pobjedom nad svimilirskim zemljama. otpor, što su ga kroz mnogo pokolienja pružali ilirski gorštaci, govorio njihovoj ži|avoj slobodoljubivosti' Rimski pisci ostaju zadivljeni kod obrane posljednjegtvrdog mjesta ilirske Ardube-Vranduka,n" gdje su svi branioci izginuli, pa i žene s djecomradije su se same skončale u plamenu svojih domova, nego da kao roblje ukrašuju triumfalnupovorku svog pobjeditelja. Tako ilirske zemlje na početku naše ere ulaze u sastav rimskogcarstva.

Kroz pet stotina godina rimskog vladanja život u.Planinama u mnogome se izmijenio.Ipak i pored dubokih zahvata' što ih je Rim nametao svim svojim narodima, ova se planinskaoblast vladala drugačije nego li Primorje i ostali otvoreni predjeli centralnog Bďkana i Po-dunavlja' Značajna crta, izoliranost' planinske oblasti, vidi se ponovo u tom, što tů ne nala-zimo onakvih mnogoljudnih urbaniziranih naselja kao što Su ona na obali, ni sjajnih primjerarimske civilizacije iz Panonije i Mezije. Na početnim uporištima svojih putova iz Primorjau unutrašnjost, Rimljani su postavljali tabore, castra' vojnička naselja isprva privremena,iz kojih se u toku vremena razvijaiu stďna naselja i utvrdeni gradovi. No dok u Panoniji inakon Seobe naroda, naselja nastavliaiu kontinuitet iz rimskih vremena, na tlu Dinarskihplanina rijetko koje rimsko ime moŽemo sa sigurnosti izjednačiti sa kasniiim naseljima usrednjem vijeku. - Kako bi Rimljani organizaciono što jače vezali teško prohodnu planinskuzemlju u svoju državnu strukturu, oni su iskoristili ratnički smisao ilirskih gorštaka i ma-88

Sovno unovačili u svoje legiie nekoliko pokoljenia ilirske muške mladeži. Tako su Iliri pro-

nosili rimske orlove sve do krajnjih granica carstva, u Britaniju, u sjevernu Afriku i naistočne obale Ponta. Ali ovi Iliri nisu više etnički istog sadrŽaja kao njihovi nekad slobodnipradjedovi. Rim je sirove gorštake izmijenio toliko, da su oni izgubili svoj jezik i poprimili

latinsku riječ, navike tadašnjeg civiliziranog čovjeka i pravnu svijest rimskog gradanina.Razumljivo je stoga, da su pojedinci, rodeni u ovoj zem|ji i onda kad su dosegli najvišu dru-šwenu stepenicu, kao na pr' car Dioklecijan, na historijskoj pozornici bili samo nosiocirimske svijesti.

Jedan od osnovnih uzroka, zbog kojeg su Rimljani, učvrstivši se jednom u Primoriu,nastojali da što jače zaposiednu planinske zemlje u zaledu, bili su bogati rudni nalazi u ovimplaninama. Na tlu današnje Bosne i Stare Srbije Rimljani su otvarali rudnike srebra, a uzlatonosnom piiesku ovdašnjih rijeka i potoka, rimski poduzetnici nalrazili su obilan dohodak.Pokrajina Ilirik kao organizirana rimska poJitička tvorba postaje sve jača ekonomska baza,u koju ulaze novi proizvodni odnosi, izazivajuči ujedno i nove društvene i etničke pojave.

No dok se ovai proces zbiva oko vojničkih tabora, oko rudnih mjesta i duž prohodnihputova' pa ovdje nastaju nova naselja, u koja pritieče poduzetan svijet iz svih krajevaprostÍanog carstva' dotle se u udaljenim i nedostupnim planinama starinačko pučanstvo znatnoprorjeduje. Kod svih pokorenih naroda Rimljani dosljedno provode etničko smjenjivanje timeda domaóu mladež odvode u vojničke logore stranih zema|ja, a u zemlju naseljuju tude garni-

zone. Ipak se ovaj proces izmjene stanovništva u krupnim linijama vrši samo uz glavne pro-.

metne žile i u velikim naseliima. Udaljeni nepristupačni planinski krajevi tek se polakopodlažu novom kulturnom utjecaju, pa se romanska asimilacija prvensrveno vrši u jezičnom "smislu, a i tu uz rezidualni starinački inventar. Ranija ekonomika planinskog stočarenjaostaje i nadalje onaj okvir, u čijim se granicama odvija život ovih planina kroz sva kasnija

vremena. ovo vidimo po proizvoclima, s kojim ilirske zemlje sudjeluju u tadašnioi trgovini.Svi ovi proizvodi, od jednostavnog domaóeg sira' poznatog kao caseus illyricus, darda-nicus, omiljenog na stolu rimskih sladokusaca, pa Sve do svoje djece što ih oskudna planinska

zern7ja šalje u svijet kao robove na tadašnje tržiste, - svi ovi proizvodi powrduju' da je

stočarstvo i nadalje ostalo glavna gospodarska osnovica planinskih zema|ja u zaledu Jadrana.U isto vrijeme,.istočna obala Jadranskog mora razvija se u visoku kulturnu oblast, gusto

naseljenu. U gradovima, na otocima i na obali, u rimsko doba razvija se nov i intenzivangospodarski i kulturni procvat. ovi gradovi vuku porijeklo još iz predhelenskih naselja, a udoba helenske kolonizacije oni su procvali kao pomorska trgovačka uporišta' Dok u juŽnom

Jadranu ta naselja i dalje zadržavaju grčki jezik za uil)Íatnji, a i za vaniski trgovački i politički

saobraóaj, dotle sjevernije od Skadra potpuno prevladava latinski jezík' iz kojeg nastaje samo-stalno dalmatsko narječje, koje se u posljednjim ostacima zadržaIo na otoku Krku gotovo do

naših dana. Izmedu Primorja sa razvijenim gradskim životom i planinskih zemalja u njegovuzaledu, postoji širok dodirni pojas. Primorje ie u to doba veoma bogato. osim pomorstva iribanja, ono je u kulturama vinove loze i masline, odavno usvojenim, postiglo ruzvijeneproizvodne odnose, značajne još i danas na svim obalama Sredozemlja. U dugom vremenskomrazdoblju primorski gradovi vrše ulogu posrednika izmedu otvorenog svijeta i zemďja usvom zaledu. Ne samo da se na njihovim trgovima vrši izmjena robe, nego kroz njih višekr:lturne potrebe ulaze u planine, a s druge strane, poneki od domaóih barbarskih eleme-nata upravo kroz ove gradove ulaze u kulturnu sferu i postaju stalni kulturni inventar. Kao 89

primier neka posluži jedan od takvih poznatih elemenata. To je platneno odijelo s rukavima,

t. zv. tunica dalmatica, Í|azvana tako po Svome zavičaju''u No kontakt ne posto|i samo utrgovačkim odnosima' Na dodirnoi crti dolazi i do novih etničkih procesa. Po zakonitosti uodnosima izmedu planinskih izoliranih oblasti i otvorenih rubnih krajeva, svaka planinska

zemlja vlada se kao odašiliač ljudskih masa u krajeve na Svom podnožju. Tako se s jedne

strane Jadransko primorje, a s druge juŽni rub Panonske nizine, prema Dinarskoj planinskoj

oblasti odnose kao recipijenti njenog populacionog viška' recipiienti' u kojima planinskopučanstvo doŽivljuje bitne promjene u etničkom, društvenom i u kulturnom pogledu. Gor-štaci silaze u primorje te naseljuju najprije okolinu gradova, da zatim udu u sastav gradskog

Stanovništva. oni sami podliježu urbanizaciji, ali donose svojoj novoj okolini neke od saČu-vanih elemellata svog ranijeg materiialnog inventara i običaja. Tako u gradovima dolazi do

sloŽenih etničkih i kulturnih procesa' dok planinske oblasti i dalje produžuju jednostavan

Život, pa je njihovo stanovništvo usprkos jezičnim promjenama, zadržalo mnoge starinačkecrte.

U doba Seobe naroda Jadransko primorie i njegovo bliže zaIede naseljuje slavenski na-rod, Hrvati. Narod, koii ie svoje dotadašnje oblikovanje stekao u dugom periodu historijski

nepoznatih' ili veoma malo poznatih odnosa, kao veó gotovo agrarno drušwo, sa svim značaj-

kama i kulturnim rekvizitima stečenim u toku tog ranijeg razvoja, ulazi u novi okvir' koji

ni po čem ne odgovara njegovoj ranijoj ekonomici i društvenoj strukturi. otud vidimo' da

Hrvati kao jači populacioni sloj najprije nastavaju Samo one krajeve uz mofe' ko|i b4r donekle

mogu da zadovolje potrebama poljodjelske proizvodnje. To su nevelika područja, podesna

za plužno obradivanje tfa i za osnivanje sjedilačkih' stalnih, no rustičnih naselja. Jedva da

ovakvih krajeva ima u zaledu dalje od mora, a u samom primorju to je srednia Istra, zatim

okolina Zadra i polojna zemlja na ušóu Neretve. Tek južnije' na prostranim, sezonski plavlje-

nim nizinama oko Skadarskog jezera' u staroj Duklii' te na ušóu Drima i Boiane u Zadrimi,

Slaveni naseljuju ove krajeve u gustoi stabilnoi populaciji.

Na jednom od ovih položaja, u nevelikim ravnicama oko Zadra, rano dolazi do prve

državne tvorbe Južnih Slavena, koja se onda u toku 9. i ro' stolj. osamostaliuje, na osnovici

vlasteoskog feudalnog društvenog uredenia, poprimljenog sa zapada sa franačkim utjecajima.

No i pokraj novih usvojenih oblika, u širokoj društvenoj klasi poljodielaca ostaju uporedo

Živjeti ranije društvene vrijednote' Patrijarhalno gentilno društvo i dalie čuva svoie običajno

pra\lo' što se naročito vidi u strukturi porodice, u postupku s baštinom kao i u drugim po-

sjedovnim i nasljednim običajima. Ipak se slavenski težaci postepeno privikavaju proizvodnim

odnosima novog zavičaia, te usvajaju mediteranske oblike obradivanja zem|je, s uzgojem loze

i masline kao glavnim prihodom od teženja tIa. Iz pisanih izvora doznajemo, da ie ubrzo

došlo do tijesnih veza izmedu řIrvata, nastanjenih izvan datmatinskih gradova, i gradskog

stanovništva u Zadru, Trogiru i Splitu. U polaganom i dugom toku dolazi do etničkog pre-

vladavanja novog žiteljstva nad Romanima dalmatinskih gradova. Hrvati jezično i etnički

amalgamiraju Stariie gradsko stanovništvo, ďi u tom procesu oni sami ulaze u kulturnu sferu

ovih gradskih naselja. oni poprimaju više oblike urbaniziranog društva, pa tako prastari životni

stil mediteranske polis postaie osnovica novog etničkog amalgama. Pomorstvo sa drevnim

crtama sredozemne talasokratiie navraóa u ovoi kulturnoi sferi život hrvatskog naroda na

razvojni put, sasvim drugačiji, nego što je protjecao u pradavnoi patrijarhalnoi postojbini.

Još znatno poIaganije odvija se asimilacija izmedu Hrvata i iliro-romanskog stanovništvau planinskom zaledu. Bez pismenih svjedočanstava' koia bi nam govorila o ovom procesu'postepeno se romanizirani stočari pretapaju u jezično slavenski kolektiv' No ako su Hrvativeó u primorju morali uói u novi ekonomski okvir, ovdie u planinama prevladala ie potpunomaterijalna kultura polunomadske ekonomike. Tek nakon što je novo stanovništvo prihvatiloovaj način života, moglo je doói do etničkog stapanja' U tom procesu raniia slika ilirskognaseljenja nastavlia se u životu etnički novog kolektiva. Ma da je sam proces obavijen tamom'iz današnjeg etnografskog inventara i leksikalnog blaga možemo izvesti neke zaključkeo njegovu toku i o konačnom ishodu. Kao produkt asimilacije, kojom su Hrvati jezično pre-vladali nad ranijim iliro-romanskim stanovništvom, smatramo onu etničku grupu, koja nosiime Bunjevci' Bunjevci su jedan od najranijih slojeva poslavenjenih, točnije pohrvaóenihgorštaka Dinarskih planina. Za sam proces' u kojem ostaje materijalni okvir iz, ranijeg života,

a jezik je onaj novog stanovništva, govori i njihovo ime. To su ljudi, koji govore hrvatski, akoii se za svoje boravište još uvijek s|uže bunjom. Danas se nazivom btlnja u našem Primorjuzove okrugla kamenita zgrada, koja služi za povremeni boravak pri radu na polju ili okostoke. U ostalim balkanskim jezicima riječ bun, ili njeni izvodi, označuju nestalnu nastambupolunomadskih balkanskih pastira, bilo od kamena bilo od druge grade, na povremenimprebivalištima. U šiptarskom ieziku bun znači pastirska koliba na planini, a u novogrčkomzbirni naziv ta bouna ima isti smisao kao naše planine, t. j. kolibe, čitav stan ili katun' pa isamo visoko gorje. Bunjevci su dakle ljudi, koji prebivaiu u bunjama, kojima bunje služe za.nastambu, dakle pastiri, kolibari ili katunari, kako bismo ih nazvali riječju, što su je kasnijecentralnobalkanski stočari unijeli u Dinarske planine. o kontaktu izmedu romaniziranih di- .

narskih pastira i veó poslavenjenih stočara i danas još nalazimo potvrde u leksikalnom blagudvojezičnog područia na granici današnje Crne Gore i Albanije. Dok riječ bun šiptarski značikolibu, dotle se samo mjesto, na kojem stoje kolibe, u Prokletijama zove stanoai, dakle onomistom riječju kao i u Velebitu' Jednostavna drvena posuda, jedno od osnovnih sredstava upreradivanju mlijeka, danas u središnjim Dinarskim planinama nosi naziv škip in ioš novijekarlica, a u Prokletijama naói Čemo za ovaj isti predmet čist slavenski naziv kopajna, kopanja.Prema svemu Bunjevci mora da su pohrvaóeni dinarski scočari s iliro-ronranskim supstratom.Njihov materijalni inventar preuzet je iz ranije pastirske ekonomike, koja nije imala vezes agrarnom proizvodnjom Slavena u niihovoj pradomovini. otud óemo u etnografskoj sliciovih krajeva, moÓi pratiti kontinuitet predslavenskog materijalnog inventara kroz srednjivijek i doba turskih ratova sve do naših dana. Tako zalede Jadranskog primorja ostaje nosilacVeorna arhaičnih Životnih obliká'

Po istoi zakonitosti, što smo je veó uočili u ranijem íz|aganju, vrši se oblikovanje dinar-skog folklornog inventara u Íanom srednjem vijeku. Posredovanjem dalmatinskih gradova,Dinarske planine povezane su s težištem tadašnjeg kulturnog zbivanja, sa Carigradom. odavdeplaninski krajevi primaju moóni kulturni utjecaj' Barbarski elementi, koji u bizantinskomkulturnom swaraniu na|aze svoj najviši izraz, s ovog stepena vraóaju se natrag narodima,koii ih ponovo usvajaju u oplemenjenim oblicima. Životru stil izvjesne epohe daje glavnibiljeg materijalnom, pa i umjetničkom oblikovanju svog vremena. Da je životni stil Bizantijeprodro i u daleke, zabačene predjele našeg planinskog svijeta, razabiremo po jednoj na okonevažnoj, a ipak značajnoj pojavi. Čitajuói notarske spise dubrovačke kancelarije iz II. pol.13' stolj.,n' na7azimo' kako imena onih žena, koje potječu iz planinskog za|eďa, u veóini imaiu 9 1

oblik apstraktnih imenica sa sadržajem duhovnih svoistava. Ta imena, od kojih su naičešca

Radost , Dragost , Dobrost , Mi lost , T ihost , a koj ima s igurno u osnovi leŽ i naše

današrrje Rada, Draga, Dobra, Mila i slično, po svom smislu i obliku odgovaraju bizantinskom

nazoru na svijet, pa su zapravo prijevod poznatih grčkih imena iz doba cvata religiozno-

filozofskih strujanja. Po zakonitosti kulturne retardacije, u perifernim oblastima bizantinske

utjecajne sfere ovi se oblici iavljaju u toku 13. stolj., u isto vrijeme, kad su u Dubrovniku,

uza sve češóa slavenska imena, još uvijek u običaju istovrsni grčki oblici kao Agaipe, Tise

i Shimoza. Razlika je samo u tom' da grčka imena nose patricijke, dok su Milost, Dragost

i ostale, one djevojčice, koje njihovi rodicelji u gladnim godinama kao robinje prodaju pri-

morskim trgovcima. Nije moguóe ne zamisliti, da i viši materi|alni oblici' a to je u prvome

redu stilizacija odijela i stavljanje ukrasa na ruho, nisu stajali blizu ovom istom kulturnom

zbivanju' otud óemo i u recentnoj etnografskoj slici naói, koliko je ďnarska kulturna oblast

nosilac medijevalnih balkanskih vrednota. Kad se za osmanlijskih najezda' iz negdašnjih

bosanskih i zahumskih zema|ja' narod sve više stao pokretati na zapad i seliti u primorje i

na otoke, prenio ie ovamo svoie kulturno oblikovanie, a i same materijalne predmete' pa ietime starinske medijevďne oblike presadio u kraj, u kom se tad veó, na izmaku sreclnjeg

vijeka, razmalralo renesansno gibanje. Na mnogo su mjesta došljaci podlegli no.r,oj sredini

i njenom svježem stvaralačkom porivu, pa su poprimivši primorski način života usvojili i

primorski materijalni inventar. No u nekim slučajevima, a obično se tu radi o onim kom-

paktnim uskočkim cjelinama, koje su naselile pusta mjesta i kroz duže vrijeme ostale izvan

dodira s ostacima starinačkog žiteljstva, očuvao se raniji posjed i u okamenienim stadijalnim

oblicima produžio živjeti gotovo do danas' Jedan je od ovakvih primjera uskočko selo'Peroi

u sjeverozapadnoj Istri. U našim slijedeóim eksponatima pokazujemo starinsku žensku nošnju

ovih istarskih Uskoka, a s tim u vezi nastavljamo prikaz odabranih primjera polihromnog

ukrasa medijevalnog stila u primorskom i dinarskom ruhu. Nasuprot ovom pitanju postavljamo

nošnju otoka Paga i s njome uporedo razvoj bijelog renesansnog dekora u folklornom tekstilu

našeg Primoria'

NOŠNJA SELA PEROJ U ISTRI, pokazuie jedan od putova' kojim je nastajala na-rodna nošnja.n' Dok je hošulja u ovom ruhu sačuvana u čistom tipu dinarske tunike s nagla-šenom polihromijom i resama, dotle ie povrh iste ove dugačke ravne košulje,kao gornje ruho sekundarno nadošla okrugla, naokolo zat\Iorena, vertikalno ."'ťBiiláŤnabrana suknja, analogna suknji u ostalom Sredozemlju. Sašivena od do-maóe vunene tkanine ili od kupovnog sukna, obično maslinastozelene boje' ova suknja pri-šivena ie u Struku na tiiesno gornje opleóe bez rukava, a uz donji rub ukrašena kupovnompozamenterijskorn vrpcom. Tako perojsko žensko ruho čini vezu izmedu ďnarskog načinaodijevanja i kasniiih oblika, značajnih za Sredozemlje. ovc potvrduje i povezivanje glave

maramom, koja se doduše danas u Peroju zove nazivom posudenim iz ta|ijanskog jezika'

faco, ali je po obfku, ukrasu i načinu pokrivanja glave srodna sa zadarskim jašmakom i|t

boščom u planinama. Još nedavno, posljednii primjerci perojske marame, danas izgubljeni'bili su' jednako kao i zadarski jašmak, optočeni crvenim malezoln. Istim crvenim mapezomopšiven je šav, koji spaja ravni rukav s košuljom, iednako kao što to nalazimo na mnogimvariiantama dinarske košulje, a u prvom redu na košulji zadarskog kraja. Više no na dalma-tinskom VeZu' na perojskoj je košulji ostao naglašen ukras od svilenih resa. Izloženi primje-

rak, sav osim obuóe, koja je rekonstruirana prema ranijim prikazima i sjeóanju' - nabavljenje za muzej nakon Oslobodenja, jednako kao i ostali predmeti iz Peroja, koji su danas uinventaru ovog muzeja.

Svilovez i ostala primjena svile u folklornom tekstilu jedan ie od onih mediteranskih eleme-nata, koji su iz primorja uneseni u dinarsku zonu, i po kojima moŽemo pratiti razvoj medi-teranskih oblika u balkanskim zemTjama. To je jedan od onih eleme-nata, koji potječu iz helenističko-bizantinskog naslijeda, i koji su ---.!yl-+.gjEzu I

postali stalnim kulturnim posjedom ovog dijela svijeta. otkako je ka- ' T'tilk".ffŤ.\ifBsna antika upoznala svilu kao dragocjenu sirovinu za tekstil svih vrsta,i to u prvo vrijeme samo kao uvoznu robu iz dalekog Istoka, - svila se, usprkos svim odred-bama protiv raskoši, - sve više uvodila u nošnju i u dekorativni tekstil tadašnjeg kulturnog svi-jeta' No otkad je za v|ade cara Justinijana započeo vlastiti uzgoj svilene bube i uporedo sadnjabijelog duda, otad je svila u čitavom Sredozemliu postala jedan od važnih domaóih proizvoda,ne samo za pokrivanie vlastitih potreba nego kao veoma cijenjena trgovačka roba. Sirske ialeksandrijske radionice, koje su do tog vremena pored intenzivne preradbe lana i vune,svilu poznavale samo iz posredničke ruke, od 6. stolj. unaprijed podižu vlastitu svilarskuproizvodnju. ovim ranijim tekstilnim središtima pridružuju se i svilarske radioďce u Cari.gradu i njegovom bližem području. U svim predjelima Grčke, osim stočarske planinske

23

24

93

regiie' a i na ostalim obďama Sredozemlja, uzgoj svilene bube postaje opóa radinost, naivišeu Ženskim rukama. Tako dolazi svila i na naŠe primorje, gdje inora da postaje vaŽan proizvod,kad na pr. u Ir. stolj. Rab daje Mlečanima godišnje podavanje od deset libara svile.n' Posre-dovanjem gradova na istočnoj obali Jadrana, koji u ranom srednjem viieku održavaju vezesa svilarskim središtima Egipta i Sirije, a kasnije sa Palermom na Siciliji, svila dopire u zalede

Jadranskog primorja, i to kao trgbvačka roba u zamjenu za stočarske sirovine. Još sasvimnedavno, u dubrovačkoj pokraiini Konavlima, na otocima Lastovu i Mljetu' pa u sjevernojDalmaciji u okolini Zadra i u Istri Žene su uzgajaIe svilenu bubu. Svila se preradivala nalevantinski način, pa se svilena nit nije íz|užila do kraja, nego Su je kao sirovu ili polusirovusvilu boiadisale i ispredale žene Same' a daljnji rad obavljao se na poluprofesionalni način,najviše u radionicama ženskih crkvenih redova'

Svilene tkanine proizvoďle su se ili u jednostavnoj tehnici unákrsnog tkanja od polu-sirove svile, kakvu nam predstavlja gusto tkivo upotrebljeno za rub, pokrivalo Ženske glaveotoka Krka, ili na četiri nióanice i to bilo kao veoma rano tkanje istočnog Mediterana i Ponta,bilo kao flandrijska raša, koja u naše krajeve dolazi uporedo sa snaŽnim razvojem tekstila uzapadnoj Evropi od krstďkih ratova unapriied. Ovim načinom tkali su se t. zv. dumanjskiubručiói' kvalitetni upotrebni i ukrasni rupci ne Samo u Dubrovniku' gdje se spomen o njimanajbolje sačuvao, nego na čitavom našem Primorju' osim ovakvog gustog sr,ilenog tkiva,primorke su otkivale i laganu svilu, prozračnu i tanku kao veo, kako ie služila za glasovite ko-navoske pokrivače, hercegovačke i metohijske marame i za sve analogne pokrivače u primorjui nedalekom zaledu. Od ove vrsti pokazujemo malobrojni izvod iz muzejske zbirke starinskihmarafna preoezača iz Hercegovine.uo ova vrst pokriva|a za gLavu, u životu izgubliena' a oču-vana u dragocjenim muzejskim primjbrcima, nosilac je vanrednog polihromnog svilenog veza,onog istog, što ga susreóemo u srodnim predjelima srednje Grčke. ove marame su dijelom odlanenog platna, ali mnoge su svileno tkanje. Isto takva je svilena bila i hercegovačka košulja,kako je imamo sačuvanu u našem eksponatu, koji je naš jedini muzejski primjerak ovogtekstila. To je onakva košulja, o kakvoj se u narodnoj pjesmi govori tanana košulja, dopoiasa od čistoga z|ata, od pojasa od b i je le sv i le , a koja opet odgovara grčkomtekstilu, pa i naziv z|atna za takvu košulju ima isti sadrŽaj kao i grčka hryse.u'

Kao ukras na ruhu svila ie služila na dva načina: bilo da se njom izvodio vez brojem i|ípo pismu, bilo da su se od svile pravile rese ili kite. Ukras od vunenih ili svilenih resa bitna

ie oznaka balkanskog tekstila, sačuvanog u pfedrenesansnom oblikovanju. Svilene kite i resestalno prate vez svilom. Vidjeli smo, kako košulja iz Peroja u Istri, a i perojski faco jednako

kao i jašmak Ravnih Kotara u sjevernoj Dalmaciji redovno nose svilene rese.

Različiti predmeti, ukrašeni svilom, pokazuju prostiranie od sjevernog Jadrana do BokeKotorske. Košulja, kakvu smo u kompletnoj nošnji vidjeli na ženi iz Peroja, ovdje je prika-zana kao detalj, pa se može vidjeti da je kod ove košulje naročito naglašeno opleče t, j. onajgornji dio, kojem se rukaai i prsi vidno ističu ispod suknje, i koji dijelovi ostaju nosiociukrasa, izradenog u Peroju svagda samo u svilovezu. Pa i drugi spomenuti elemenat nala-zimo na opleóu perojske košulje. To su svilene rese, koje samom svojom pojavom svjedočeo arhaičnoj stilizaciji ovog ruha. Rese, koje óemo mnogo puta susresti kao bitni ukrasnielemenat u ruhu dinarskog tipa izradene su na ženskoj košulji' vezenoj mnogobojnom svilom,takoder od svile. Isto tako je od svile iztaden muški 2as na struke iz sela Peroj. U oblikuovaj predmet odgovara istovrsnim pojasima ostalih dinarskih predjela, s tom razlikom, da94

su ovakvi pasovi planinskih predjela redovno izradeni od vune. I sitan pozamenterijski ukrasza žensku nošnju s otoka Krka, zvan ,uarotice' redovno je od svile. od najliepših primjerasviloveza u našem tekstilu su jašmaci, veliki kvadratni pokrivači za glavu udate žene iz RavnihKotara u zaledu Zadta. Kao i starinska košulja ove oblasti, tako.i jašmak ne postoji više naterenu u onim visoko vrijednim primiercima, kako su posljedniih desetljeóa pred Prvi svjetskirat, ioš sakupljeni u posjed naših i stranih muzeja.u, - Svileno tkanje prikazujemo s dvapojasa muške nošnje iz Dobrote u Boki l(otorskoj. oba ova pojasa pripadaju levantinskojmuškoj nošnji' u kojoj široki svileni pas, trabolos, čini iedan od stalnih odjevnih predmeta.Ma da se u Dobroti svila danas više ne proizvodi, još je potpuno svjež spomen na to, da sužene do pred kojih šezdesetak godina otkivale ovakve pojase i to iz svile, kod kuóe priredenei omaštene u različitom crvenilu, od otvorenog skrletnog sve do tamnoljubičastog i one boiecrvenog vina' koja u svom preljevu nosi odraz helenističkog gtimiza. Starinska pokrivača zaglavu udate žene iz Dobrote takoder je izradena od svilene niti svijetlo crvene boje' I ovapokrivača ukazuje na to, da se u bogatim' a veoma konzervativnim domovima Boke Kotorske,prastara mediteranska baština predajom očuvala do naših dana. ova je pokrivača izradenaonim istim preplitanjem uporednih niti, kako je to poznato iz osamljenih slučajeva u sjevernojHrvatskoj pod nazivom jalba, pa iz skandinavskih zemalja, a i u arheološkim nďazima hele-nističkog tekstila iz 7. do 9. stolj. n. et - od svile izradivali su se i ženski pojasi na raz\i-čitim malim stanovima í|i krosnicama, pa je do nedavna ovakva proizvodnja svilenih ženskihpasova' kao kuóni ženski rad postojala u Dubro'rniku. Na isti su se način sasvim jednqkipasovi proizvodili i u drugim mjestima na našoj obali, tako da i za najsjeverniji otok Krksjeóanje spominje coilni pas. Pastelno crvena boja uskladena s blago zelenom govori za stilskojedinswo s istovrsnim inventarom Sicilije i južne Italije. Tako se Dalmacija upravo po pro-izvodnji svile, sviloveza i svilenog tkanja uklopliuje u cjelinu Magnae Graeciae, s kojim po-dručjem čini jedinstvenu kulturnu cjelinu.

Rekosmo, da su se hercegovačke marame preoezače na terenu potpuno izgubile. Sačuvaniprimjerci potječu iz starih zbiraka, koje su veó kao gotova kolekcija ušle u inventar ovogamuzeja i predstavljaju dragocjen prilog danas veó antikviranom folklornomu tekstilu ovevrsti. Svilovez ovih prevezača izrad.en na oba lica, srodan je istovrsnom grčkom vezu SrednjeGrčke te Egejskih i Jonskih otoka.u' No dok je u grčkom ornamentu ostao Živ teratološkistil, u našem se vezu kao osnovni motiv javlja redovno cvijet, i to kao kitica, grana ili cvjetnavitica. U jednoj vrsti ovih marama cvijet je zadtžao naturalistički prikaz, izradeu u vezu poprednacrtu, a u drugoj tehnici veza, izradenoj brojenjem po niti tkanine, osnovni motivpretopio se veó uvelike u geometrijske likove. Na hercegovačkim maramama zamjetan je isvjež priliv islamskog, dakle mladeg orijentalnog likovnog shvaóanja. Možda su Se upfavopod ovim utjecajem iz naših vezova izgubili ljudski i životinjski likovi, koje ie istovrsni grčkitekstil u mnogome sačuvao.

Kao sasvim starinski inventar, nažalost bez odredenog poriiekla' naš muzej posjedujeseriiu košulja, ukrašenih osobitim svilenim vezom na prsima i na rukavima. Prema uporednimspomenicima, kao porijeklo ovih košulja označujemo Hercegovinu, i to Trebinjsko i Neve-sinjsko polje te Huminu pa susjednu Imotsku Krajinu' Preko današnjeg graničnog pojasahercegovačko-dalmatinskog, područje dubrovačkog utiecaia u upotrebi svile povezuje se saprostiraniem sviloveza u zaledu Zadra. Srodnost izmedu motiva juŽnog Primorja s istovrsnimmotivima sviloveza, koji su uskočkim seobama preneseni najdalje na siever' u istarsko Selo

Peroj, govori za jedinstvo jadranskog kulturnog prostirania. Veó sasvim geometrizirani cvjetni

ornamenat nalazimo na boščama, krpama za glavu sa granice bosansko-dalmatinske iz Livna

i Kupresa. To je ujedno naidalje prostiranie rustičriog, nemuslimanskog sviloveza u zapadnoj

Bosni. Metalni privjesci ovih bošča govore o dinarskom načinu ukrašivanja ruha i oglavlja'

a sitni cvjetasti uzoral<, izraden vezom po broju, daje sliku polihromnog mozaika, kako smo

je u srodnom izrazu susreli na hercegovačkim maramama-prevezačama.

Kapice udatih Žena pokazuju prostiranje jedinstvenog motiva iz područja najviših Di-

narskih planina sve do južnog ruba Panonskog nizozemlja. Jedna od prikazanih kapica ove

vrsti potječe iz sela Podhuma u okolini Livna. Livanjski i kupreški svilovez osobito su kvali-

tetni u ovoj vrsti folklornog tekstiIa, pa su nadaleko poznate počelice, kapice udatih žena jz

ovog kraja. Stalni motiv veza na ovím počelicama je razrezana jabuka, što je zapravo granata'

plod primorskog šipka. Motiv granatne jabuke u helenističkom je tekstilu još podreden osta-

lim znatno jačim ukrasnim elementima. Posredovanjem kasnog bizantinskog veza i tkanja

ovaj motiv ulazi u talijansku renesansu, gdje od 15. stolj. unaprijed zadobiva dominantnu

dekorativnu službu. Kupreško-livanjska počelica motiv granate sačuvala je u ranom rene-

sansnom vidu. A da je svilovez s istim motivom i istim likovnim izrazom zahvatao nekad

mnogo šire područje' o tom govore primjerci istovrsnog pokr.ivala za g|avu s istim osnovnim

motivom iz okoline Nove Gradiške, od koiih jedan prikazujemo u ovoj grupi.

Košulja, otkana od svile i svilena maranta pokazuju u Svom vezu slobodan ornament'

u kojem opet u jednom i u drugom slučaju možemo očitati prvotni cvjetni uzorak. Košulja

sama, kako rekosmo' nalazi se u muzeju kao stari inventar nepoznatog porijekla, a|í bez

sumnje potječe iz niskih krajeva Hercegovine, za što govori ne samo njen polihro1nni vez

nego i kroj rukava. Svilena marama izložena uZ ovu svilenu košulju, pripada u onu vrst opi-

sanih hercegovačkih marama' koia je perzijski motiv cvietne kitice, preuzevši ga kao turski

utjecaj, dala u pojednostavnjenoj, a još uvijek skladnoi vlastitoj preradbi ovog orijentalnog

motiva. IzloŽeno opleóe dinarske košulje takoder je bez točnog odredišta' te pripada u veó

opisanu jadransku varijantu ovog odjevnog tipa. Ostali predmeti u ovoj grupi pripadaju u

drugi tematski okvir, u kom je prikazan razvoj bijelog ukrasa. To je u prvom redu facolrakamani, bijeli vezeni djevojački rubac iz Raklja u Istri (s|. z7.), i opleóe starinske bijele

košulje iz Poljica' ovi predmeti pokazuju prekid s polihromnom tradiciiom i priielaz na bijeli

ukras u razvojnoj liniji od bijelog veza í raspleta do prave čipke. ovo pitanje razmotrit

óemo u slijedeóim eksponatima.

96

NoŠNJA oToKA PAGA u sjevernom Jadranu, u sadašnjem obliku ne pokazuje nimalo

ljepote. Žene i dievojke susreóemo u crnom odijelu, koje je ioš do pred nekoliko goclina, barpo sr'ojoj dužini i po bogatim naborima' u glavninr crtama napominjalo

stil negdašnjeg ruha. No u posljednjih je dvadesetak godina crna paška o'o"ťx.ět 25suknja pod utiecajem suvremenog odijevanja do koljena skraóerra i izradena

od banalne kupovne robe' Crno paško odijelc s vunenom vtknjom raširacom, vunenom pre-

gačom, cidilom, i biielom košuljonl kao glavnim odjevnim predmetima, kao i sve ostale varijante

crnog ruha na našem primorju, zakašnjeli su odraz protureformacione epohe' kad iz španjolske

mode u evropsku odjeóu crnina ulazi kao odlučni odjevni elemenat. Ipak se još uvijek u

skrinjama konzervativnih porodica u gradu Pagu i Novalji čuva starinska nošnja otoka Paga,

sa stilskim izrazom ranijim od ove crne nošnje. Ovakvu stariju nošnju narod danas oblači .

samo u karnevalske dane, a tek u posljedn|e vrijeme, ovoj se nošnji počela posveóivati pažnja,

koja odgovara vrijednosti rijetko sačuvanilr, dobrih folklornih spomenika. Pojedini predmeti

starinske nošnie otoka Paga materijalno potieču s kraja i8.' ili najkasnije iz prvog desetljeóa

19. stolj. Sasvim nedavno za ovaj muzej nabavljen je jedinstven primjerak' nažalost ošteóen,

negdašnje crvene suknje vjenčanice, izraden od tkanine, koja mora ďa je iz 17. stolj. i kojagovori o kvalitetnoj, profesionalnoj manufakturi. U prvim godinama 19' stolj. gubi se kvalíteta

u proizvodnji domaóe vune onog visokog stepena' kako su ga sačuvafi ovi stariji primjerci

paške suknje, a u is|.o vrijeme nestaje umjeóa bojadisanja u mletačkim i zadarskim bojadisar-

nicama, koje je starinskoi paškoj nošnii dalo karakterističan kolorit. - Ne samo vunena

suknja nego i mnogo primieraka košulja i biielih pokrivača sačuvano je na otoku Pagu iz

posljednjih vremena prosperiteta grada Paga. To ie bilo doba jedrenjaka u prvoi pol. 19. stolj.

Nakon ovog vremena paški tekstil u svim pojedinostima znatno opada' Tako su dodatni

dijelovi uz suknju i košulju, a to su traaersa' svilena pregača, i svileni rupci, facoli, koji se

nose uZ ruho, ranije bez sumnje bili domaói proizvod, ali o svilenom tkanju na Pagu, osim

daleke uspomene, nema materijalnih dokaza' U koliko su ovi predmeti koloristički dobro

očuvani i u koliko još pokazuju stil i bogatstvo paškog folklora, to oni potieču naikasnije iz

sreďne 19. stolj. Recentni primjerci banalni su i bez r'rijednosti, a povlače za sobom ruŽno

skraóivanje starinske suknje. Tkanice, pojasi uz žensku pašku nošnju različiti su. Svakodnevno

služile su obične tkanice od vune, sigurno nekad izradivane i na Pagu, onakve kakve supoznate u čitavom našem Primorju. IJz svečano ruho stavljaju se pojasi izradeni od brokatne

tkanine 18. stolj. pastelnih boja' ovi su pojasi široki, kruti i imaju drvenu držalicu za stezanje

oko struka. No na Pagu, kao sastavni dio starinskog ruha naden je onakav isti svileni pas,

kakvog kao dubrovački proizvod nalazimo na otoku M1ietu. 97

Starinska nošnja otoka Paga (sl. zg.) sastoji se od duge bije|e košulje ravnog kroja, širo-

kog' otvorenog rukava, i od vunene suknje, koja kao gornje odijelo prekriva bijelu košulju'

tako da od košulje ostaju vidni bijeLi rukazli i prsa. Prema tomu je osnovna kompoziciia ruha

jednaka kao kod opisane perojske nošnie. No stil paškog starinskog ruha pokazuje novo

likovno shvaóanje i prekid s upotrebom medijevalnih elemenata. Paška suknja izradena je

od veoma fine domaóe vunene tkanine, nabrana je u struku i našivena na opleče od iste tka-

nine. Dekorativni pazušni raspor na ovom opleóu ukazuje na kasnogotičko oblikovanje, pa

i suknja sama, svojim čvrstim vertikalnim naborima, značajna je za stl,1ízaciju ovog razdoblja.

Dok je u svim ostalim našim krajevima, pa i u susjednoj ltaliji, suknia ovoga tipa danas crna,

crvena ili taninsko smeda, na Pagu je svaki pojedini primjerak nosilac svoie vlastite boje u

posebnom tonu. U suprotnosti prema sredovječnoj polihromiji, u kojoj je kolorit podložen

ornamentu' u paškom ruhu boja sama jedan je od osnovnih elemenata kompozicije. Veó u

tom vidimo unošenje novo$: renesansnog likovnog poimanja. osnovna boia, stavljena u čistoj

ploštini nabrane suknje, još ie više naglašena bjelinom košulje i pokrivače i uskladenim, koji

put komplementarnim, a koji put suprotnim koloritom traverse i svilenog rupca. Ovako indi-

vidualno riješena odjeóa dolazi do punog izražaja tek u društvenom kolektivu, i to pod vedrim

nebom, u okviru renesansne arhitekture grada Paga i niegovog glavnog trga, kofi ie od

jl"--l------,-'

Q ic|/

?i*

98

15. stolj. do danas ostao pozornica društvenog doživljar'anja. Kad se ovdje sastanu Žene id|evojke' od kojih svaka ima po sr'Óm vlastitom izboru uskladen kolorit svog ruha, koje jeipak u svim primjercima jednako u glavnom obrisu, ova slika djeluje kao prekrasna cjelinarenesansnog likovnog podavanja. Tada se redaju sve boje od otvoreno žute ili zagasito zLatnoŽute, pa skrletno crvene' rdaste i boje pečene zemIje do smede, zatim sa likovnom skalommaslinasto zelene te različitih tonova modre sa svim prelazima u tamnomodro, u ljubičastoi u tamno vinsko crvenilo. Boja suknje i dodatnih dijelova ovisi o dobi dievojke ili Žene, kojaodijelo nosi, o zgodi, za koju odijelo sluŽi, ali i o ličnom izboru i ukusu vlasnice.

Uz svakodnevnu nošnju djevojke idu gologlave s crvenim kordunonl upletenim u kosu,a udate Žene ili su za vruóine nepokrivene ili prekrivaju glavu običnom kupovnom maramom,svagda tamnom. Uz starinsko svečano ruho, djevojke i žene pokrir'aiu glavu bijelom pokriaacom.Način slagania, obris i nabori, koji se u tom slaganju postizavaiu' govore o kasnogotičkoj sti-lizaciji ovog ukrasnog pokrivala, po porijeklu srodnog svim ostalim gotičkim povezima uobliku odugačke pačetvorine. No jednostavno stavlianje paške pokrivače na Samu kosu, bezpodloška i bez donje kapice, pokazuje, da je paška pokrivača i uz karakterističan gotičkiduktus ipak oblikovana veó na nov način poput dekorativnog, laganog renesansnog vela.

Ipak je naziv pohriz';ača u smislu pokrivala Ženske glave star, pa ga nalazimo u pisanimspomenicima veó god. rz88. Čtan z7' Vinodolskog Zakonika odreduie, kako treba kaznitio n o g ' t k o b i . . . . ž e n i z v e r g a l h o v e r l i c u i l i p o k r i v a č ú z g | a v e . . . . ' n O p a z i l i s m oveó, da je u sjevernoj Hrvatskoj žensko oglavlje do danas ostalo vidljiv znak njena dosto-janstva, pa tako i ova odredba Vinodolskog Zakonika odgovara običaju, koji je u srednjemvijeku postojao u čitavoj Evropi. Medutim za naše razmalranje o porijeklu pojedinih eleme-nata, uraslih u folklornu baštinu, od prvenstvenog je značenja sam naziv, kojeg nam donosiovaj izvor. To je naziv pokrivača, dakle riječ, koja se do danas u istom smislu u Živojupotrebi sačuvala u našem sjevernom Jadranu, kao i na jugu, u Konavlima. Ma da iz našegizvora ne moŽemo razabtati pojedinosti o ovom pokrivalu, iasno je po njegovoj sluŽbi, da onostoji u razvojnom srodstvu s kasnijim predmetima iste vrste. U osnovnom se smislu pokrivačaVinodolskog Zakonika podudara s onim elementom ženskog oglavlja, kojeg u sličnoj takvojodredbi stotinu godina ranije navodi ruski zakonik: ako tko tudoj Ženi i l i kóeri skinepovoj s g lave. . . . kazni t óe se.u ' - No naš izvor donos i još jedan dragocjeni podatak,u njem se naime pokrivača zove hoverlica, i to tako da ovo ime stoji na prvom miestu.Kako óemo dalje vidjeti, ovaj naziv kasnije zadobiva značenje podloška, donieg dijela u slo-ženom priboru, onako kako ga danas u posljednjem obliku nalazimo u nazivu i predmetukoorljak i koJrtal' Porijeklo naziva hoverlica leži u latinskom copertum, cohoperlum, a ipo sadržaju odgovara ovaj izraz latinskom nazivu, jer se radi o pokrivalu, u ovom slučaju opokrivalu ženske glave. DrŽim stoga, da navedeni član Vinodolskog Zakonika govori samoo jednom predmetu, i to o onom pokrivalu ženske glave, koje bi moglo odgovarati staro-ruskom povoju, današnjem krčkom rubu, a i paškoj pokrioači. oba su naziva, hoverlicai pokrivača, bez sumnje u 13. stolj. bila uporedno u upotrebi u sjevernom primorju.Hoverlica, naziv romanskog porijekla poprimio je veó slavenski dočetak, a moŽda mu iznačenje nije više bilo točno odredeno. MoŽda se upravo zbog tog ovom nazivu uporedododaje još i hrvatski prijevod, kako bi veó pomalo arhaizirana riječ u pravnoi formutaciji bilajasna i točno odredena. Tako bi se moglo razumjeti, da su daljnje izvodenice iz ove osnove 99

26

izgubile prvotno značenje pa su kasnije mogle biti primijeniene na onaj dio oglavlja' koji nije

više bitno pokrivalo, dok za poiam gornjeg vela prevladava hrvatska riječ pokrivača.

Uz starinsku su se nošnju kao obuóa nosi\e firale, mekane papuče od kordofanske crvene

kože, značajne za čitavo naše Primorje. Sa stalnom značaikom levantinske obuée paške firalepravljene su obje na jedan kalup. - Na našem eksponatu firale su rekonstruirane, prema

sjeéanju. Na terenu starinska obuóa nije sačuvana, nego iu ie posve istisnula suvremena

polucipela' obično crna.ovako prikazano s1arinsko paško ruho ukazuje na Stilsko oblikovan|e u onom razdoblju,

kad je u Sredozemlju veó bilo došlo do prekida sa sredovječnim ruhom, a kad još nije prevla-

dala protureformaciona crnina. To je dakle nošnja iz onog vremena' kad je naš narod, uporedo

s ostalim narodima Sredozemlja, sudjelovao u opóem razvoju evropskih kulturnih dobara,

prije nego što su osmanlijsko nadiranie s jedne Strane' a mletačka eksploatacija s druge strane'

nametnuli našem narodu tešku borbu za goLi životni opstanak. Tako paška nošnja potvrduie

zakonitost folklornog stvaranja, po kojoj kulturno dobro, stečeno u doba ekonomskog pro-

cvata' postaje svojina širokog kruga pa ostaje u upotrebi i onda, kad isto društvo politički i

ekonomski opada. U doba kulturnog i ekonomskog zastoja i osiromašenja, ranije stečena

baština tradicijom se ustaljuje i stiče lokalni folklorni sadržaj. Starinsko paško ruho zadržalo

je stilsku ljepotu ranog renesansnog oblikovanja, pa Se u tom očuvala kulturna baština onog

doba, kad je u 15. stoljeóu Juraj Dalmatin dao urbanističko rješenje tad novom gradu Pagu,

danas usnulom miestancu na osiromašenom otoku. Kao što se u kasniiim stoljeóima postepe-

nog i tihog opadanja, sačuvala arhitektonska cjelina ovog gradióa, tako su Se u tišini, na pri-

krajku svietskih dogadaja, očuvale i čiste vfednote starinskog ženskog ruha'

Bijeli ukras tekstila, biieli vez, rasplet i čipka mogu se u folkloru naših narodť pratiti od

prvih početaka do svog razviienog cvata. Sasvim prvotni priplet, koji kao skromni ukras spaja

pole duž živog ruba na odijelu zvanom arhnja, iz Praputniaka u

EIJELI vE?]š4s|L!lI sievernom Primorju, kojim predmetom započinjemo ovu grupuČIPKA U JADRANS]<oTI DINARSKSJ NoSN:i naših eksponata, pokazuje onu istu značajku arhaičnog boda iglom'

što smo ga veó susreli u slavonskom pripletu i u dobrotskoj udovič-

koi kapi. ovaj ukras još više ističe arhaičnost odijela, kroienog u klinoz'le' Na rano obliko-

vanje upuóuje i tekstilni ukras od resa i kita, koji se osim u šarenoi svili' na našem folklor-

nom ruhu primjenjuje i u bijelom, lanenom ili pamučnom koncu. U tom je smislu očuvan

ovakav ukras zajedno s raspletom i vezom zvanim grbež na muškim košuljama iz Bosanske Kra-

iine.uu Dva primjerka ovakve košulje, od kojih jedan kao ranije pridobiveni inventar nema

sigurnog poriiekla, a drugo je košulja duaeglijsha, košulja za mladoženiu, iz Lubova u Plivi

kraj Jajca, nabavljena kao recentan primjerak u muzej god. r93r, pokazuiu bogat ukras

ovoga stila.I arhaično pokrivalo ženske glave s otoka Krka, zvano rub, pokazuje istu sliku sredovje-

čnoga veza i raspleta. ovaj sitni rasplet u mnogo primjeraka nije izraden bijelom niti, nego

svilom različitih tamnih boja, a prate ga istovrsni vez i sitne rese.

Upravo ovakav rasplet kao i ranije Spomenuti priplet, početak je one vrsti ukrasa' koji se,

na izmaku srednjeg viieka u tada novom renesansnom životnom stilu razvija u samostalnu

čipku. Pa dok dinarska Íecentna grada čuva bijeli vez i rasplet u veoma ranom stilskom iztazu,

primorski tekstil pokazuje sve stupnjeve u razvoju čipke, od prvotnog raspleta do pravog

samostalnog čipkanog ukrasa. Paška košulja pokazuje jedan od takvih stepena. Tehnika, koja

se danas na Pagu zove paški teg, šÍo znači paški rad, primijenjena u ovom bijelom ukrasu,

nije više samo arhaičan bod pripleta, nego je to veó pravi čipkarski bod' No jednako kao i do-

brotska čipka' paški teg još nije prešao u samostalnu čipku. Kao stalni ukras bijele košulje'paški teg ostaje konstruktivno vezan u osnovnom platnu odjevnog predmeta. osnovicu ovom

čipkanom ukrasu čine ravna nit samog platna i dijagonala, nadodana lanenim koncem.

U ovako dobivenu mrežicu, bitno povezanu s platnenom pozadinom, stavlja se ornamenat

u šivanom čipkanom bodu' Tako je paški teg u izvodenju i u izrazu sačuvao sliku rane rene-

Sansne čipke geometrijskog raporta. od najljepših je paških načina tehnika rizano, kojaodgo-

vara ranom renesansnom tagliato tďijanskog tekstila. Sve ostďe varijante paške košulje

imaju raport rane retičele. Po iz|oženim primjercima paških košulia vidi se, da je gornii dio

paške košulje sa čipkanim ukrasom izraden od dobrog lanenog platna' rjede od pamučne žu-

tice. Donji dio, skuti, koje pokriva naborana suknja od pasa na niŽe, redovno su uz laneno

platneno opleóe našiveni od slabijeg platna' danas obično pamučnog.

Jednaki čipkani rad kao na paškoj košulji nalazimo prirnijenjen i na bijeloj paškoj pokri-

vači. U ovoj grupi dajemo nekoliko primjeraka ovog pokrivala. Vidimo, da je paška pokrivača

odugačka s ukrasom na dvije uŽe strane. ona je svagda od tanje tkanine nego li košulja.

U naš.im primjercima to je često batist iz sredine 19. stoli., na kojem čipkani reg postaje

nježniji nego li na masivnom platnu košulje' Stalna pruga čipkanog tega praóena je s obje

strane paralelnim raspletom zvanim gaž, što upravo i jest značajna crta rane renesansne čipke'

Pokrivaču čini laganiiom i čipka na oba njena kraja, koja ie kao samostalan čipkani ukrqs

izradena tehnikom na batióe. Uz paške pokrivače jz|ažemo istovrsni predmet iz Nerezina na

otoku Lošinju. I ova bijela pokrivača istog je oblika i srodnog, nešto skromnijeg ukrasa, kao

što su čuvene paške pokrivače, no u Nerezinama ovaj predmet nosi naziv peča. ovaj seprimjerak, kao jedini te vrsti sačuvao u domu porodice Žuklita. God. r95r. darovao je našem

muzeju ovu peču njen vlasnik Anton Žuklió-Stefančió, uvjeren, da óe tako ova draga starinska

uspomena Nerezinjana ostati tfaino sačuvana i da óe u muzejskoj obradi biti ispravno oci-jenjen bogat kulturni i naučni sadržaj, što ga ovaj skromni predmet nosi u sebi' Nerezinskaje peča od tankog lanenog platna s bijelim ukrasom u šivanom raspletu, sa sasvim ranim pre-

lazom u raport šivane čipke. ovu je peču u porodicu Žuk|iÓ donijela nev1.esta, rodom izPerhata na otoku Cresu. U posljednje vrijeme, od vremena Prvog svjetskog rata, ovaj je bijeliprevjes u porodici sluŽio kao mrtvački pokrov pokojniku na odru u kuói. Sam naziv peča

ukazuje na oblikovanje ove vrsti pokrivala u doba rane renesanse, kad zapadni kasnogotički

elementi ulaze u talijanski odjevni inventar. Tad se u Italiji uz ostala pokrivala javlja bijelapokrivača kao obični skromni previes postarijih žena i žena iz puka. Naziv peča zadržao se i

u slovenskim variiantama ove vrsti pokrivala, a vidjeli smo veó, da su se u nizinskoj Hrvat-skoj, naziv i služba renesansne peče sljubili s ranijim slavenskim pokrivalom udate žene, i takodali modďitete čuvenih posavskih peča. Dok nerezinska peča i paška pohrioaca ukazuju na

renesansni stadij ženskog prevjesa, na mnogim su se mjestima naših otoka i primorja sačuvalipodaci, pa i sami predmeti, po kojim se moŽe pratiti razvojni put od gotičkog načina omatanjaglave povezačom do renesansnog vela. - Takve su velike i tkaninom obilate pokrivače

negdašnje ženske nošnje na otoku olibu, sačuvane u tamošnjoj zbirci Don I. Pulišióa. Još se

na otoku olibu pamti, kako je takvom pokrivačom neviesta omatala glavu na način srodankrčkom rubu. ledan od prelaznih oblika izmedu starijeg ruba i novije pokrivače paškog tipa'pokazuju primjerci, sačuvani u tekstilnoi zbirci samostana Sv. Eufemiie na otoku Rabu, koii

su bez Sumnie pripadali kompleksu negdašnje, sad izgubljene starinske nošnje ovog otoka.

Rapske su pokrivače veóe, nego što su recentni paški primjerci i ovaj naš nerezinski predmet,

ali nose bijeli ukras u kanonu ovog renesansnog vela. Svi su primjerci očito bili presloženi

po dužini u četvero, kako smo to našli kod krčkog ruba. Srodnost s rubom leži u materijalu

ovih pokrivača. To je naime svila, i to domaóa polusirova svila, kako smo ie veó često susreli

na našem primorju. Najbolie od ovih primjeraka datiram s oko god. 16o0., za što govori njihova

rana čipka, a i prosperitetni uspon grada i otoka u toku 16. stolj', koji je bez sumnje sa sobom

donio obilje u tekstilu. - U tipološku cjelinu renesansnog prevjesa uvrstit óemo i konavosku

pokrizlaču, osobito njen bijeli korotni moda]itet' a ovamo pripada i krčka bendica. Raniji ele-

menat složene povezače pa i one pričvršóene na podložak) susrest óemo u konavoskom /ron-

delju. Ipak i mimo renesansnog značaja paške pokrivače, kao da se još mogu nazrijeii oni

elementi, koii su iz zapadne gotičke sfere doprli na Jadran i tu dali supstrat renesansnom

bijelom velu. Pokriti glavu pokrivačom, na Pagu kaŽe se abandat pokrizlacu, pa Žene govorejedna drugoj: abandq mi pokrizlacu, ILi abandaj me. Za nas ostaje sporedno, da li óe filolozi

gIago| abandar protumačiti iz riječi binden, einbinden, anbinden, ili óe mu porijeklo naói

u talijanskom bandarela, jer su ova riječ i predmet potekle iz istog n|emačkog izvora, a sadržaj

glagola abandat ostat óe u oba slučaja povezati, omotati glavu povezačom, pokrivačom.

Tako i u svojim pojedinostima paška pokrivača, ovaj vanredan ukras Ženske glave, govori

o oblikovanju u 15. stolj. Na relijefu u portalnoj luneti crkve u gradu Pagu, niz ženskih glava

Zaogrnut ie povezačama ove vrsti. I ako ne óemo ustvrditi, da Su na ovom skromnom.pro-

vincijskom spomeniku prikazani likovi iz samog grada Paga, opet u ovom pokrivalu lako

prepoznajemo opóu crtu tadašnjeg pučkog odijevanja. A upravo iz ovog se oglavlja razvi|a

paška pokrivača, jer su otada pa do clanas Paškinje abandale svoj kasnogotički bijeli veo,

oplemenien dahom prve renesanse.

Nakon što se na izmaku renesanse čipka osamostaliuje, ona do punog procvata dolazi

u mletačkom baroku. Mletačko čipkarstvo koristi se kulturnom baštinom svojih područnih

pokrajina na grčkom otočju i u našem Primorju. U r7. stoli. u Sistemu decentralizirane manu-

fakture, Venecija iskorištava radnu snagu ovih svojih pokrajina, pa su bezimene radionice

mletačkog čipkarstva, osim onih u najbližoj okolini samoga grada, upravo na Jonskim otocima,

u Boki Kotorskoj i na Kvarnerskim otocima. Uz šivanu čipku' u čitavom našem Primorjr'r

izradiva|a se i čipka na batióe. o tom nalazimo dokumentarne potvrde u sačuvanim proizvod-

nim sredstvima, u tradiciji pa i u samim primjercima visoke čipke, nadenim na miestu

porijekla na našoj obali i u našem folkloru. o primjeni visoke čipke u obje tehnike na našem

folklornom ruhu, govore iz|ožení primjerci. To su rukavi, očito nekad sastavni dio bijetih

platnenih košulja, koji su, kako je to raniji stečeni muzejski inventar, bez oznake svoga po-

riiekla' odredujemo ih kao Sastavni dio ruha iz Slovenskog Primorja' osobito iz Škednja,

kako imamo potvrde u uporednoj dokumentarnoj gradi. Škedeni je bio jedna od čipkarskih

mletačkih radionica. Vjeroiatno je, da su ovakvi rukavi sa čipkanim umetkom po dužini

rukava, optočenim gusto izvezenom ili otkanom prugom od crne svile bili u običaju i u

drugim varijantama bijele platnene košulje našeg primorskog folklornog ruha.

Samostalna barokna čipka u obje tehnike, nije mogla ostati autarkični rad žene u poro-

dičnom okviru. Zato ova radinost postaje i na našem Primorju specijalno zanimanje žena

čipkarica, čiju je bezimenu proizvodnju Venecija iskorištavala pod svojim imenom, i kao' svoju

vlastitu robu iznosila je na zapadno trŽište. Da se doista uz visoki bijeli vez' kvalitetna čipka

u obje tehnike primjenjivala u našem folklornom tekstilu, osim pisanih ižvora i sačuvanih

proizvodnih sredstava' dokazuju naši slijedeói eksponati. To su dva starinska primjerka

dalmatinskih košulja s ozfiakom porijekla iz Omiša, dakle sastavni dijelovi starinske poljičke

nošnje, kako je vidno u slikovnim prikazima 19. stolj., ali je u dobroj stilskoj cjelini na terenu

više nema. Dva opleóa, gornji dijelovi širokih platnenih košulja, pokazuju onaj isti kroj bo-

gatih platnenih ženskih košulja, kakve mletački autor Vecellio, krajem 16. stolj., zove habito

schiavonetto,u'dakle slavenska, dalmatinska košulja, i kakve su po njegovim riječima nosile

tad u Veneciji žene sviju društvenih klasa kao donje odijelo ili kao jedino kuóno ruho u

ljetnoj vruóini. Klasičan kroj tunike ovih dalmatinskih košulja po niti osnovnog tkanja, svje-

doči o našem vlastitom folklornom inventaru, a visoki ukras bijelog veza sa živim zoomorfnim

ornamentom, te kvalitetna čipka u obie tehnike, govori likovnim izrazom onog vremena, kad

su Hrvati na Jadranu živjeli u punom kulturnom razvoju još nepritiešnjeni historijskom ka-

tastrofom osmanlijske najezde s istoka i mletačke eksploatacije sa zapada. Treói naš eksponat

ušao ie u inventar muzeja god. r95o., kad ga je kao jedan od posljedniih sačuvanih primjeraka

ove vfsti' poklonila prof. A. Juras našoj ustanovi. .Io je opleóe starinske ženske košulje iz Pre-

ka na otoku Ugljanu. Jednostavan bijeli ukras pokazuje tehniku rizano u rustičnom izdanju

na košulji, koja odgovara dinarskoj varijanti biiele tunike.

No i svilovez u primorju napušta sredoviečnu polihromiiu i poprima oznake visokog

renesansnog tekstila. Lišen bizarne mozaične kompozicije, svilovez se razraštava u plošni jedno-

bojni ornamenat broóevog crvenila. osnovni motiv granate iIi pinije gubi prvotni smisao,

jer se prenošenjem s oglednog renesansnog brokata slika sve više pojednostavnjuje i geo-

metrizira. Janinski bod i tehnika zvana kadifača, povezuje ovaj razvojni put našeg folklorngg

tekstila s ostalim istočnim Sredozemljem. IJ inventaru našeg i splitskog muzeja, a još u veóem

broju u muzejima u Beču, ima primjeraka ove vrsti' koie možemo sa sigurnošóu datirati sa 17.

stolj., dakie u doba, kad su migracije s juga ioš bile veoma jake. Istančana polihromija, pre.

ločena u profinjeni renesansni kolorit uporedo sa najboljim bijelim vezom i čipkom' sastaju

se u dodirnom pojasu našeg Primorja i naših planina i tu dosižu onu kulminantu bezimenog

folklornog stvaranja, koju smo u najboljim primjercima nastojali prikazati u ove dviie grupe

naših eksponata.

ro3

JADRANSKO PRIMORJE pripada NR Hrvatskoj od sjeverozapadnog dijela Istre,

ukliučujuói najveói dio ovog poluotoka, sve do Sutorine na ulazu u Boku Kotorsku' Geo-

grafsku sliku našeg Primorja naibolje óemo označiti sitnom razvedenosti Same obalne crte.

Niz uvala' ďraga, za|jeva i potopljenih riječnih ušóa izmijenjuie se s poluotocima i ratovima,

od kojih je najveói Stonski Rat. Pred obalom niŽe se isto tako razveden otočni niz. Najveói

od njih, otok Krk, ujedno je i najsjeverniji. S otocima Rabom, Cresom i Lošinjem Krk čini

kvarnersku grupu otoka. od ovih nastavlja se na jug izduželi otok Pag, te razvijena skupina

sitnih zadarskih otoka. Uz obalu srednje Dalmacije leŽe veói otoci Brač, Hvar, Korčula i

Vis, dok najjužniji od njih Lastovo i Mljet pripadaju veó medu otoke dubrovačkoga primorja.

Kao i naiveói dio obale tako su i otoci veóinom pusti i kameniti. Kako je čitavo Jadranskoprimorje gradeno od geološki istog sastava kao i planine njegovog zaIeda, to su u primoriu

veoma razvijene sve kraške pojave, od pustih kamenilr Strana sve do bezvodice, koja u ljetnim

mjesecima upravo na otocima zna biti veoma teška.

No izbijanje golog kamena na primorskim stranama nije uvjetovano samo prirodnim

uslovima. Pojava golog krasa u vezi s geološkom gradom, nastala je u toku historijskog ruzvoja

i to zbog pretjeranog iskorištavanja .1a. Da je tome doista tako, vidimo na onom dijelu toga

istog primorja i otočja, koji je nekad bio u granicama Dubrovačke republike. Zbog toga što

ovdje tlo nije bilo do kraja iscrpljivano, sačuvao se zeleni biljni pokrivač sredozemne Vege-

tacije, ako i ne u prvotnoi cjelini, no ipak još uvijek toliko moóan, da može štititi tanki sloj

humusa na vapnenastoj podlozi. Tako su dubrovački otoci Mliet i Lastovo pokriveni gustim

borovim i rogačevim šumama, a i uski primorski pojas u okolini Dubrovnika zeleniji je

negoli ostalo Primorje. - Kad bismo htjeli označiti prostiranie iztazito primorske zone u

unutrašnjost, najbolje bismo to učinili pomoóu vegetacione granice masline.u, Koliko se ma-

slina prostire u unutrašnjost, toliko je široko pravo primorje. To je uska pruga na podnoŽju

planina, koje se gdjegdje kao Učka, Velebit i Biokovo dižu strmo od same obale, tako da iena niihovu podnožju primorje suženo na Svega nekoliko desetaka metara zračne i visinske

udaljenosti' Dublje uJaze primorski utjecaji na onim mjestima, gdje se uz obalu pruža nizo.zem|je, no takvih mjesta na našoj obali nema mnogo. To je samo jugozapadna Istra, nizinau sjevernoj Dalmaciji i kraj na ušóu Neretve. ova rijeka kao prava planinska bujica' kodgrada Počitelja naglo pre|azí u nizozemlje i razlijeva se u deltu, punu močvara i rukava. Na-plavljeno je tlo na Neretvinu ušóu tako plodno, da u godini dana donosi i tri žetve, i toprvovrsnog suptropskog kulturnog bilja. No gotovo u svim ostalim krajevima našeg primorja'

zbog veoma tankog sloja plodnog tla i zbog bezvodice' poljodjelstvo ne može narodu pružití

dovoljno hljeba. Tek uzgoj kulturnog bilja kao što je vinova loza, maslina, badem, smokva,

rogač' buhač i četruni daje narodu osnovna sredstva za život, no ni to ne bi bilo dovolino,kad ne bi velik dio zarade pritjecao od ribanja, pomorstva i od rada u novim kontinentima.

ovi temeljni činioci izgradeni su u ekonomici našeg primoria još u toku I. tisuóljeóaprije naše ere. Grčka kolonizacija donijela je .na našu obalu glavne kulturne biljke, maslinui vinovu lozu. odonda se pojedina naselja razvijaju kao trgovačka mjesta, ali uz intenzivnoteženje tla na ono zemlie, što im pruŽa njihova okolina. Na Strmim stranama' čovjek ieodavno počeo krčiti kamen i medama iskrčenog kršlja ogradivati i štititi nevelike površineplodnog tla. Tako su nastale one divovske stepenice, što u svojim docima čuvaju glavno tlo,podesno za uzgoj kulturnog bilja. Kamene mede zadržavaju zemlju, humoznu crlienicu, ičuvaju je od kišnih buiica i od vjetra, naročito od zimske bure. Tako u našem primorju, kaoi u ostalim veoma starim kulturnim oblastima na obalama Sredozemnog mora, značajna tera-sasta kultura tla daje glavni biljeg kraju.

Iz početnih jezgara grčke kolonizacije, od kojih su mnoge nastavile život ranijih pred-indoevropskih naselja, grad-država prelazi i u kasnije doba, kad našu obalu zauzimljuRimljani'Pa i nakon Seobe naroda neki od ovih orgatizama, oblikovanih pravnim shvaóanjem rimskeepohe, preŽivljuju nemirno doba i nastavljaju život bilo na istom mjestu, bilo sklonjeni unutarranijih wrdih mjesta. Na taj način nekad cvjetnu Salonu zamjenjuje Split, naselje sklonjenounutar zjdova Dioklecijanove palače, a bofati Epidaur nastavlia se u skromnijem okviru jedneod svojih obrambenih uťvrda, da se kasnije razvije u Dubrovnik. Gradovi na otocima, Krk,osor, Rab, Vis, Hvar i Korčula ostaju netaknuti od Seobe naroda na prvotnom mjestu svogpostanka, pa zajedno sa Splitom i Dubrovnikom, a uz Zadar, Trogir i Kotor, u ranom sred-njem vijeku čine istočnorimsku pokrajínu Dalmaciju. No ova je pokrajina sužena tada na samprostor unutar gradskih zidinai ne seŽe daleko izvannajužeg gradskog područja. Ipak istočno-rimska tema Dalmacija, i usprkos udaljenosti od Carigrada još i u kasnijim stoljeóima ostajeu okviru carstva. otud ustrajnost kulturnih oblika, naslijedenih iz bizantsko-helenističkogsvijeta i usvojenih u ovom razdoblju.

Govorili smo veó o tom) kako je došlo do dodira izmedu hrvatskog Stanovništva u zaledui Romana dalmatinskih gradova, i kako je u ovim gradovima konačno iskaljen nov etničkiamalgam. Tom je prilikom naglašeno, kako se život usprkos jezičnoj i etničkoj promjenisačuvao u ranijoj kolotečini, tako da su dalmatinski gradovi i u kasnije doba, od ro. stoli'unaprijed, još uvijek jedinice tipa mediteranske polis.

S oslabljenjem državne moói Bizanta, u istočnom Sredozemlju sve moónija postaje Ve-necija, grad na lagunama sjevernog Jadrana. Isprva sklonište Romana ispred Seobe naroda,istočnorimski podanik, Venecija, postaie moóni suparnik središtu carstva' Carigradu, i njegovtakmac u vladanju nad tadašnjim svjetskim morem' pa konačno njegov zavojevač i osvojitelj.Medutim, na istočnoj obali Jadrana' nasljedna prava bizantijske države o vladanju nad dal-matinskim tematom prelaze na novu držal'u Hrvata. Tako dolazi do toga, da se povijestdalmatinskih gradova odvija u vjekovnom sukobu izmedu hrvatskog naroda s jedne srranei MJetaka kao nasljednika rimsko-bizantijskih tradicija s druge strane Jadrana. U prvimgodinama 13. stolj., nakon osvojenja Zadra i zauzeó,a Carigrada, Mlečani kao pravni nasljed-nici zauzimliu bizantinsku temu Dalmaciju. Ovo stanje traje do polovine 14. stolj., kadugarsko-hrvatski kralj Ludovik Anžuvinac dalekovidnom politikom veže primorske gradoveuz svoju državu. Zadarskim mirom 1358. god., gradovi na istočnoj obďi Jadrana kroz neko-liko pokoljenja ostaju vezani uz svoje prirodno zalede. To je ujedno vrijeme ekonomskog i r05

kulturnog procvata našeg Primorja. No sa svim ostalim dogadajima, koji izazivlju znatne po-

litičke promjene u našim zemljama, u toku 15. stolj., gradovi ponovno otpadaju od naših

zemalja. God. r4o9. Venecija najprije osvaja Zadar, doskora pada Trogir, a onda kroz ovo

stolieóe redom sva važnija mjesta. Konačno posljedniih godina 15. stolj. potpada pod mletačku

vlast posljednii otok IGk. Jedino se Dubrovnik očuvao od mletačke prevlasti, grad' koji od

rr. stolj. unaprijed razvija svoj vlastiti državni organizam' Sve što Mleci stječu u toku

15. stolj. sve je to stari posjed, Acquisto Vecchio, da se zatim nakon Ciparskog rata kraiem

16. stolj. i u toku 17. stolj', tomu pridruži novi posjed, Acquisto Nuovo, pa zatim dalje

Nuovissimo s granicom na planini Dinari. Kako se mletački posjed proširuje od primor|a u

unutrašniost, tako Se postepeno' na ovu zemliu proširuje ime Dalmacija, sve do granične

crte utvrdene I(arlovačkim mirom ró99. god. i sjajnim Požarevačkim mirom god. r7r8.' -

koiim ie odredena granica izmedu mletačkog posjeda i turske carevine na onoj liniji, s kojom

Dalmacija u|azi g sadašnjost' IQd je konačno Napoleon maknuo prestarjelu mletačku repu-

bliku' ime Dalmacija ostaje i dalje vezano uz njen negdašnji posjed, pa s istim sadrŽajem

trlazi u 19. stolj. I naše vrijeme pozna Dalmaciiu u ovom istom okviru, s granicom koja nije

ni jezična ni etnička, a sačuvala se Samo sticajem borbe evropskih velikih vlasti kao posljednji

domašaj mletačkog osvaianja na istočnoj obali Jadrana.u' Tako s obje stfane ove granice

nalazimo istovrsnu etnografsku gradu, uvjetovanu istim načinom života i istim ekonomskim

odnosima na obje niezine strane. Da je sticaiem prilika Venecija nakon 1699. god., mogla

zadtžati sve što !e tada zaposjela na rijeci Neretvi, naziv Dalmacija zahvatio bi bio. još i

srednju Neretvu s Mostarom.

U etnografskom smislu, granica izmedu raznovrsne etnografske grade mnogo je dublje

zasiečena u narodni život crtom negdašnjeg starog posjeda mletačkog. To su upravo oni

krajevi našeg primorja, ko|i i danas posjeduju ízrazito mediteranski folklorni inventar, i koji

u opóem razvoju Sredozemlja sudjeluiu sve do kraja 16. stolj. Zbog toga óemo u ovom po-

jasu, u etnografskoj slici naói crte značajne za mletačko oblikovanje, a i zamj*an utiecai

Španije, koia kao velika sila zahvata čitav Mediteran u 16. stoli. i prvoj poli 17. stoljeóa.

Od 15. stolj. dalje, stalna borba s Turcima odrazuje se i u Jadranskom primorju. Ovdie,

na obali i u zaledu dolazi do izmiene stanovništva. Kroz četiri stoljeóa stalno migraciono

strujanje izbacuje Stanovništvo iz centťalnih balkanskih oblasti ispred Turaka na sjever i sje-

verozapad. Na mjesto ranijeg Stanovništva, koje se povlači na sjever u Panonske krajeve'

Dinarsku planinsku oblast naseljuju pastirski Vlasi. No i ovo Stanovništvo ostaje labilno. U

nemirnim vremenima, ono u skupinama prelazi mletačku granicu te dopire do mora pa i na

otoke. ovdje ih pisani izvori navode pod različitiň imenima, Morlaci, Maurovlasi, V1asi.

Venecija naseljuje Vlahe kao stanovnike veoma podesne za četovanje i za obranu njenih gra-

nica, a kolonizacija svježih priliva provodi se u mnogim krajevima, koii su u 17. stolj., nakon

nekoliko jakih pošasti, ostali gotovo pusti. Došljaci donose svoje vlastito kulturno i materi-

ialno obilježje. Ali u primoriu oni ne mogu održati raniji način života, pa doskora podliježu

ekonom'skomu okviru, u koji su ušli. Zbog rcga se i njihov materiialni inventar u mnogome

mijenja' otud smo veó na nošnii uskočkog sela Peroj u Istri vidjeli, kako se ženska košulja

tipa ďnarske tunike sačuvala doduše sa svim ranijim pojedinostima, ali je ovo, nekad jeďno

odijelo, preslojeno sukniom mediteranskog renesansnoB tipa. Da li je ta promjena izvršena

u toku seobe, ili je ona veó bila usvojena prije seobe, u ranijem zavičaju Perojaca, u Crmnici'

analogno kao što ovako preslojivanje nalazimo na Egeiskim otocima, odgovorit óe dalinji rad.r06

U svakom slučaiu ova pojava ukazuje na sljubljivanje medijevalnih dinarskih elemenata s ele-mentima Sredozemlja, mladim od 14. stolj. Ranije stilske oznake očuvane su na gradi izzaleda Zadra, gdje od 16. stolj. dalje, Ravni Kotari i usprkos paludizma, zbog kojeg ovaj krajnazaduje, kao recipijent prima stanovništvo iz okolnih planinskih oblasti: iz Like, iz Bosne,pa i iz udaljene Hercegovine i Crne Gore. Tako u zadarskim Ravnim I(otarima nalazimoizrazite dinarske elemente u cjelokupnom materijalnom inventaru, pa i u nošnji. Tek ponegdjeu dinarskoj tipološkoj cjelini ovoga kraja susreóemo primorski utjecai" Modrina, dinarskazimska suknena haljina, u Ravnim Kotarima nije onako jednostavna, cjelovita u struku izvonolika, kao što je to još uvijek u blizoj Bukovici. Kotarska modrina poprima primorskinačin nabiranja, a za nju služi mekanija, finija tkanina. Umjesto domaóe čohe, to je finokupovno sukno zapadne proizvodnje. Konačno na ovom kontaktnom pojasu dinarskih ijadranskih oblika' na područiu mletačkog Novog posjeda dolazi i do prelaznih oblika izmedudinarske aljine i primorske suknje. Sam naziv carza za ovu vrst odjeóe u sjevernoj Dalmacijii u Lici, označuje zapadni utjecaj, pa ma da je danas dalmatinska carza jzradena od domaóeggrubog vunenog tkanja, u ovom nazivu još uvijek razabiremo porijeklo zapadne tkanine. ULici i u Kordunu naziv carza s|uži za oznaku današnje obične vunene suknje, dok se uzadarskom kraju ovako zove laganije sukneno gornje ruho bez rukava, tipološki srodno medi-teranskoj suknji i to kao odjevni predmet suprotan dinarskoj aljini-modrini.

Teško je danas u Dalmaciii odrediti točnu etnografsku granicu izmedu starinačkog sta-novništva i novijih doseljenika. Razlika u vjerskoj pripadnosti nije svagda dovoljan kriterijza to, jer je Venecija negdje ostavljala novim stanovnicima na volju staru crkvenu pripadnost,a drugdje ih je masovno privoďla u okvir svog vladajuóeg katoličanstva. IJ samom naroduu ranija vremena nije bilo vierske netrpeljivosti, pa u koliko je narod mogao i nakon doseljenjasačuvati svoje ranije običaje, osobito porodične blagdane plemensko patrijarhalnog sadržaja,kao krsno ime ili krsnu slavu, narod sam nije pravio bitnih razlika izmedu dviju crkava.opredjeljenje pfema vjerskoj pripadnosti, a s tim u vezi i nacionalno razgraničenje izmedupravoslavnih Srba i katoličkih llrvata, u ovim krajevima datira tek od političkih dogadaja19. stoljeóa. Tako razlika izmedu Srba i Hrvata zadarskih Kotara u materiialnom inventaruna pr. u nošnji, sastoii se u nebitnim oznakama, u koloritu veza na ženskoj odjeói, dok su svibitni elementi odjeóe tipološki i razvojno istovjetni' No ni ovih razlika izmedu Hrvata i Srbau Cetinjskoj Krajini nema, tako da je odjevni inventar,srpskih sela na vrelu Cetine i hrvatskihu Vrlici toliko bliz, upravo jednak, da danas ova sela jedna od drugih posuduju odjevnepredmete, bez obzira iz kog sela sami predmeti potieču. Niie medutim svagdje tako' Daljena sjever, novo je stanovništvo ostalo u starinačkoj sredini jače odvojerro, pa je zbog togabolje očuvďo svoje specifične oznake, kako smo to našli na pr' u Peroju.

197

^á PoNUTRICA.4 / ISTARsKE KUČE

ISTRA ie najzapadniia hrvatska zem|ja. Na njenom tlu ukrštava Se mnogostruko zbivanje:

kao poluotok u Jadranskom moru) ona je otvorena svim utjecajima Sredozemlja i blize Vene-

cije, sa sjevera u nju prodire od 8. stoljeóa dalie germanski feudalizam) a sa istoka, veó u

doba Seobe naroda, gusto je naseljuju Hrvati ikavsko-čakavske jezične skupine. U 17. stoli''

Istra je veoma- opustiela, tako da nakon nekoliko jačih pošasti mnoga od istarskih naselja

ostaju bez stanovnika. Tad Mlečani ovdje naseljuju došljake iz južnog primorja i iz planina,

od koiih neki kao Perojci zadržavaju raniji materiialni inventar, a neki se sa starincima pre-

tapaju u današnje istarske Hrvate. Tako se u etnografskoj slici Istre uz dominantne elemente

Hrvata čakavaca, koii su i danas glavno i brojčano najiače stanovništvo istarskog sela, susreóu

dinarski utjecaji s jedne strane, a s druge mletačko-furlanski i alpski.

Kao varijanta kamene kuóe, značajne za naše primorje, i istarska kuóauo gradena je od kamena,

a pokrivena je obično kuparna ili crijepom, ranije često i kamenim pločama. osim kamara,

koje sluŽe za spavanie i za spremanje ruha i lične robe, u istarskoj

kuói, glavna je ona prostoriia, gdje stoii ognjište i gdje čeljad danju

najviše boravi, osobito za hladnih zimskih kiša, dok se povoljno vri-jeme, kao u čitavom Sredozemliu, veóinom provodi izvan kuóe. Upravo ova glavna prostorija

i nosi naziv kt,téa, hiža. U njoj je ognjište i to ili po mletačkom načinu visoko ognjište, harnin,

izgradeno u sredini prostorije, ili, - a to je češóe p seljačkim kuóama, - nisko ognjišée.

ovakvo nisko ognjišée, koji put ie prislonjeno uza zid, no može biti smješteno i u pokrajnoi

apsidalnoj prigradnji kuóe, zvanoj tornica. Na tornici je redovno mali prozorčió, uknica. U

sve tri varijante, ognjište je natkriveno nadstrďnicom' napom. - U kuói žena na ognjištu

sprema hranu za kuónu čeliad, ali ona provodi ovdje dan i u drugim poslovima. Sprema

zimnicu, za koju joi sluŽe kasele, skrinje za živež, i oaži, različite posude veóinom keramička

roba iz Italije. ona ovdje prede, šije i plete te priprema odjeóu i obuóu, a i mala djeca su

ovdje uz nju, pa joj zanajm|ade sluŽi zikrsa, kolijevka. -Na škanciji(s|. zz,), polici ovješenoj

o zid, stoji različito sude. Istra je otvorena zem|ja, nieni sinovi osim što teŽe zemliu, plove

morima i obilaze svijet. Tako i u skromnoj istarskoj kuói nalazimo kikare za kavu od majolike

iz Marseilla, puljiške šarene skudele i poznate furlanske pinjarc, a kao u čitavom ostalom

primorju tako ima tu i mnogo engleskih pjatatako značajnih za masovnu englesku produkciju

18. i 19. stolj. - No osim ovih opóe evropskih predmďa, donesenih u istarsku kuóu morem,još uvijek u Istri služi posude vlastite lončarske proizvodnje. To su jednostavni lonci izra-

deni istim načinom kao i dinarsko lončarsko sude, kaljeni bez ocakline, ali dobro riješenog

oblika. Za nošenje voóa, povróa iz polja i ribe, sluŽe kotarice, košiči, iednostavni ispleteni od

pruóa, kakvi se upotrebljavaju na svim našim otocima. _ Za rasvjeta služi maslinovo uljero8

u mjedenoj firentinskoj uljarici ili u maloj lučici,zvanoj i opančié' ili za noóni íz|azakuferalu.Uz ognjište je ranije redovno stajao veói ili manji že|jezni prijeklad, zvan železo, želizo(sl. z3.). Uza nj je prislonjen ražanj. Naš primjerak potječe iz velike zadružne kuóe u seluČepió u sjevernoj Istri, otkud je god. 1948. nabavljen za muzej.

\u "j":,'" PRITEKLADzemljani arčeoi, U jednom od njih kuhano vino, u drugom vruóa crna kava, čeka- .'i|"Isrnn

ju težaka ili ribara' kada se mokri i izmoreni s posla vrate kuói. Topao zalogaj,obično kukuruzna palenta, prigrijava se u kotliču ovješenom nad vatru o oerige. - ovakoopremljen prijeklad govori o razdiobi kuónog posla, po kojem žena preuzimlje brigu okoishrane. Kao i mnogi drugi predmeti tako i ovaj prijeklad ukazuje na jak mletački utjecaj' kojegu Istri i na otocima Cresu, Lošinju i Susku susreóemo u veóoj mjeri negoli u ostaloj Dalma-ciji. ova moóna pomorska sila vršila je kroz nekoliko stoljeóa jak utjecaj u svim svojim po-dručnim pokrajinama istočnog Sredozemlja, Pa je prodrla i u najskromniju sredinu seljačkeistarske porodice, koja je uza sve to ostala hrvatska.

28

t \

I

It

,,/ -',í/OAZIN

t aRA}GLJ

-)

l ( ' )II

16 ,

III ro9

I I O

Narodna nošnja Istre pokazuje elemente svih onih kulturnih oblasti, kojima se ova zemlja

otvarala u.toku svog povijesnog razvoja. osamljena planinska oblast Čióariia joŠ u mnogomu

29ť8išKíBlš+x'""';''xfi ::iT"3T**:'ilJ."J'L:T.ff ,ifi "il.Jil#"o'l:;T:T;od Raklja do Medulina, pokazuju drugu tektoniku ruha, srodnu onoj

na sjevernim jadranskim otocima. Insularno, u ovom istom di|elu Istre, leŽi Peroj s veó pri-

kazanom gradom, i grad Vodnjan talijanskog žiteljstva, kojeg karakteristična nošnja pokazuie

sliku razvijenog mletačkog baroka. Svaki pojedini od ovih primjera predstavlja organsku

cjelinu Za Se' pa óemo u nevelikom izboru pokušati dati njihov prikaz. Zajednički su svim

istarskim primjerima, pa i onim, koji etiološki potječu iz razl:jčitih osnova' - nazivi za srodne

odjevne predmete. Tako je u Istri i I(varneru naziv za košulju, uZ ovu riječ obično stomanja,

što upuóuje na romansko porijeklo, dok naziv suknja, isti što smo ga susreli na otoku Pagu,

imamo u Labinštini za oznaku odjevnog predmeta, koji je srodan óióarijskom golograntt. Kao

i drugdje naói óemo pojavu, da isto ime u vrlo blizim kraievima s|uži za različite predmete'

ali i obratno, da se jedan te isti predmet zove različitim nazivima. U mnogo istarskih naziva

prepoznat óemo svjež talijanski utjecaj, nametnut ovoj zemlji u toku nacionalne borbe ne-

davnih vremena. Tako u klasičnom nazivu za istarski djevojački rubac, faco rakamani, prva

riječ faco, facol, je nova, još nepreradena posudenica iz italijanskog jezika, dok pridjev raka-

mani, navezen, upuóuje na mnogo raniju pozajmicu iz opóeg mediteranskog inventara.

Djevojka iz Čióarije (sl. z4.), odjevena je u starinsko ruho, koje je u životu nestalo veó uoči

Prvog svjetskog rata. Ono se u tragovima odrŽalo u poiedinim selima Čióariie otprilike do

unazad tridesetak godina, kad su zaslugom istarskih rodoljuba glavni dijelovi, veó tada kao

veoma starinski, nabavljeni za ovaj muzej i kad ie prvi put grada óióarijske nošnje ob|eloda-

njena u stručnoj literaturi.u' Kod priredivanja ovog tuha za sadašnju postavu ukazala se

potreba kompletiranja, naročito oglavlja' Kod JoB posla nije mogla biti izvršena rekonstrukcijapokrivala za g|avu udate žene, jer osim pribilježenog Spomena o peči iz konopljenog platna'

o toj vrsti pokrivače nema drugih materijalnih podataka. Zato smo u našem prikazu dali lik.

djevojke, posluživši se kod tog utvrdenim iskazima starih žena i Valvasorovim prikazom

uplitanja djevojačke kose.Ruho óióke djevoike sastoji se od košulje, stomanje, od grubog domaóeg konopljenog

platna, te od gornjeg odijela, otkanog od prirodne mrke domaóe Vune. ovo vuneno odijeloje cjelovito, nerazrezano u pasu, bez rukava i sprijeda otvoreno. To je istarskí gogran, golo-

gran. Sam naziv upuóuje na zapadno porijeklo ovog odjevnog predmeta. Pod nazivom gros-

grain, tkanina krupne vunene fakture, sukno flandrijske proizvodnje veó od rz. stoli. dopire

i u naše kraieve. No u kroju gologran nosi stilsku oznaku raniju od rz. stolj., oznaku' kojoj

óemo odgovarajuóu crtu naói u medijevalnom eÝropskom inventaru, o kakvom nam sviedoče

normanski na|azí na Grónlandu. To je po prvi put što u našem folklornom tekstilu susre-

óemo tektoniku ruha, koja nije zadana osnovnom niti u tkanju' nego je ovo odijelo krojeno,

rezano u kose klinove, koji su zatim šivanjem Sastavlieni u cjelinu. To je dakle prava šivana

odjeóa sjeverne kulturne zone, onakva, kakva u ranom srednjem vijeku, pod slavenskim na-

zivom sukienka ulazi u kostim zapadne Evrope, gdje u razvijenim oblicima i mnogim

varijantama ostaje u upotrebi do 13. stolj', kad u doba procvata za krstaških ratova' zapadna

Evropa osim svog ranijeg inventara počinje usvajati i oblike tadašnjeg razvijenog istočnog

Sredozemlia. Ostaje oworeno pitanje, da li je istarski gologran izvorno slavenski prainventar,

ili se ovaj oblik' prošavši dugi razvojni put kao zapadni utiecai zadržaa u istarskom. zabitnomselu. Naziv gologran.govorio bi u prilog ovog drugog puta, ali analogija gologranu, a to jelabinska suhnja u svomu nazivu čuva slavensku starinu. No.i mimo toga što za sada ne mo-.žemo odgovoriti na ova pitanja, etnografski spomenici ovakve vrsti pomažu- nam' da osvije-:tlimo putove kulturnog oblikovanja u ranijim, često tamnim historijskim razdobljirna.

Gologran se opasuje vunenom kanicom i nosio se ranije bez zaslona, ftaoerse. Tek kad uSuvremenom shvaóanju košulja postaje donje rublje, pa više ne smije provirivati sprijeda narasporu gornjega ruha,.gologran Se sastavlja, ili se stavlja ftaz)ersa' koja je kako i sama riiečkaŽe nov pridodatak ovoj starinskoj odjeói.

Žena iz l,abinštine odjevena je u ruho, koje u osnovi odgovara opisanom tipu starinskoginventara iste vrsti koje je óióarijski gologran. Suhnja ovoga ruha krojena je u klinove i cjelo-vita je u struku' jedino se danas uz nju nosi trauersa. Tako nije više potrebno da košulja,stomanja, bude dugačka do gležanja. ona se dijeli u gornji dio, od koga ostaju vidni bijelirukavi i prsa, i u donie skute, koji odgovaraju platnenoi podsuknji evropske nošnje s kraiaprošloga stoljeóa'

Muška nošnja iz Labinštine jedna je od dviju varijanata muškog odijela poluotoka Istre.Dok u srednjoj Istri do Pazina prevladava ovakva nošnja, kakvu daje naš prikaz, izradena oddomaóeg ustupanog sukna mrke boje, obojenog obično taninom, t. i. korom česvine, pri-morskog hrasta, dotle je u juŽnoj i zapadnoj Istri pa i u Óióariji, muška odjeóa od bijelogdomaóeg sukna.

Kabanica labinske nošnje, zvana hapot, odgovara onoj vrsti velikih ogrtača, što ih nalá-zimo u čitavom našem primorju i na otocima, pa zaÍo i donosimo ovaj istarski odjevnipredmet kao primjer ove vrsti odijela. ovakav kapot 9d gustog mrkog domaóeg sukna služipastiru' težaku i ribaru za obranu od nevremena. Za bolje zgode optočen je crvenim kupov-nim suknom, škrlatom, duž prednjeg otvora. ovako snabdjeven, u oskudnom inventaru muškogruha Istre i otočja' predstavlja svagda odjevni predmet visoke cijene. U tom slučaju kukuljica,koja još uvijek služi za prvotnu zaštitu glave, postaie ukrasni dio ovog velikog ogrtača.

Ruho iz hrvatskog sela Raklja u vodnjanskom kotaru jugoistočne Istre prikazano ie udva modaliteta. Jedan je stajaóe ruho djevojaka i mladih žena zvano na radost (sl. z5.), adrugi je odijelo udovice ili starije žene na žalost' oba modaliteta sastoje se od podjednakihdijelova. To su košulja, modrna'- to je suknja s opleóem, Zatim poias zvan kanica i na glavi

faco, rubac. Razlika izmedu oba modaliteta je u tom, što je modrna na radost' ma.da je iona od domaóe mrke vunene tkanine, ipak ukrašena vezom u vedrim bojam4 a na Svomdonjem rubu optočena skrletnim optokom, dok |e modrna na žalost bez vua s tamnomodrimrubom. Dugi rukavi rakaljske modrne provideni su rasporom na pazuhu. Tako se ovi rúkavimogu ili navuói na ruke, ili zabaciti na leda, gdje se, da ne poskakuju, u hodu ili pri plesu,koji put zatiču u pojas. ovako rukavi gornjeg odijela poprimaju ukrasnu službu, pa se uZotvorena prsa bijele košulje ističu njeni dobro oblikovani bijeli rukavi, nabrani u zapešóu.Vedru crtu ovog mladenačkog odijela naglašava bije|i faco rakamani. Govoreói ranije o razvojučipkanog ukrasa, vidjeli smo, da bijeli ukras istarskog facola pokazuje najraniji stepen utazvoju raspleta u čipkani ukras. Pa i sitni zubiói na zarukavlju rakaljske košulje izradeni subodom pripleta, onim istim arhaičnim načinom, kako smo ga našli u stilski najranijim po-čecima čipke' ove pojedinosti, a onda i sam način povezivanja rupca) sa čistim, oštrim obri-sima njegove dekorativne bjeline s kitama na zatiliku, jednako kao i zabačeni rukavi modrne,

pa i čitava cjelina rakaljskog ruha nosi crte kasnogotičke stilizacije, čemu odgovara i kroi

modrne, rezane i nabrane u pasu uz opleée, kroj kojeg smo susreli u ranoj renesansnoj suknji

otoka Paga, i koji govori da je konačno oblikovanie odijela jugoistočne Istre izvršeno bilo u

toku 14. i 15. stolj.Naš prikaz modaliteta rakaljske nošnje na žalost uz ostale dijelove, koji su opisani u

djevojačkoi nošnji, pokazuje čermu kao gornje odijelo. To je sukneni ogrtač bez rukava, cjelo-

vit u pojasu. Čerma ie kao i analogna dinarska ječerma, zubun i|i sadak, ravna od ramena do

niže koljena' Preko ramena žena je prebacila karpet, kojim se Za nevremena ogróe, a koji put

pokriva preko glave. Ma da u nazivu izrazito mletački, karpet po gradi i po službi odgovara

dinarskoj stuki.Nošnja ovog tipa još je u upotrebi i danas u hrvatskim selima juŽne Istre, tek se danas

tu nalazi s dodacima, od kojih banďna ftauersa ne pridonosi ljepoti ovog stilski tako dobro

očuvanog ruha. Naša dva modaliteta ovog tipa istarske nošnje nabavljena su za muzej poslije

oslobcdenja, kad ie u rad ove ustanove kao jedan od prvenstvenih zadataka ušlo proučavanje

Istre i nabave istarske etnografske grade.

oToK KRK sa naisievernijim dijelom našeg primorja, to je Vinodol sa Trsatom i Istra do. Plomina, te s otocima Cresom, Lošinjem i Rabom, u prvom razdoblju hrvatske povijesti čineKrajinu hrvatske države,, prema carstvu Karla Velikog i njegovih nasljednika. Iako u gra-dovima samim, dakle u gradu Krku, osoru i Rabu romanski žitelji smatraju svoie opóine inadalje sastavnim dijelom istočno-rimske pokrajine Dalmacije, - gusto napučena zem|jaoko njih čini cjelinu s tadašnjom hrvatskom državom. Etnička i jezična dvojnost značajna urazvoju našeg cjelokupnog primorja, najdulje se održala upravo u gradu Krku' Posliedniisurvival specifičnog romanskog dďmatskog govora ugasnuo je u ovom mjestu tek u našedoba, istodobno kad je istraživačima uspjelo da ga u tragovima naučno utvrde.

otok Krk je najveói i danas najgušóe naseljen od svih jadranskih otoka. ovaj otok iezanimljivo razveden na obali i u slici tla, pa u svojoj unutrašnjosti čuva jedinstvenu slikukraja. Zimi velebitska bura brije istočnu obalu Krka i njegova brda, od kojih obzova dosiže569 m. nadmorske visine. Zato su ovi obronci goli, pusti i krševiti, kao što je iuŽnije pusti krševit čitav otog Pag' Ati iza Hlama Velog i Malog, Vidohlama i ostalih zatalasanih hu-mova, u zavjetrini, zaštióena od bure leže plodna polja, doci, vinogradi i maslinici. Uporedos tektonskom prodolinom Vinodola na obližnjem kopnu, usred otoka Krka protječe ovakvomdolinom živa voda, koja nestaje samo izuzetno, u lietima najveóe suše. Rijedak je prizor najednom od naših otoka u vruóim ljetnim mjesecima naói bujno zelenilo plodnih natopljenihvrtova' i za nas, koji smo navikli na tišinu bezvodnih kraških pustinia, čuti žubor tekuóevode, romon potoka i kloparanje mlinice na njegovu gazu) - kako óemo to naói usred otokaKrka iduói Baškom Dragom. Na ovom otoku' Zatvoren u ovakav vlastiti životni okvir, uekonomski sredenim, ne suviše bujnim, ali niti odveó siromašnim prilikama' protiče ŽivotBodula, kako se ovim imenom u užem smislu nazivlju stanovnici otoka Krka. Pa kako sevelika starina očituje u ostacima veljotskog dalmatskog govora' tako-í u hrvatskoj kulturnojbaštini otoka Krka nalazimo veoma arhďčne crte. IJ prvom redu' otok Krk, uz ostďe dije-love negdašnje Krajine, sačuvao je staro hrvatsko pismo, glagolicu, gotovo do u naše doba,i to ne samo kao okaminu crkvenog jezika, nego u živom svagdašnjem saobraóaju, kako namto potvrduju obilni profani spomenici, najčešóe zapisi notara i popova iz pojedinih krčkihopóina i plovanija. Pa i u jeziku krčkih Bodula očuvani su elementi čakavsko-ikavskog govoras karakterističnim glasovnim odnosima, kojima treba tražiti uporedbu u veoma starim jezičrumosnovama ostalih slavenskih iezika.

Što se tiče materiiatne životne grade,,, Hrvati su nakon svog doseljenja na ovaj otok,ušli u o}vir njegove davnašnje, tad veé ustaliene ekonomike, značajne za čitav sjeverni obodSredozemlja, u kojem Kvarner i Istra čine cjelinu sa slovenskim i furlanskim zemliama na I I 3

podnoŽju jugoistočnih Alpa' Teženie zemlje s kulturom vinove loze, smokve i masline, uzgoj

ovce kao glavne domaóe životinje, od koje se dobiva velik dio ishrane, ali i glavna sirovina

za odjeóu, te lov na krznaše, osobito na lisice i kune, na Kvarnerskim otocima od starine su

važnlja privreda nego li ribanje i plovidba morem. Posrednička trgovina morem ostaje pravo

povlaštenih gradskih komuna. S ovom životnom osnovicom, otok Krk ulazi u složene odnose

feudalizma, u kojima, u toku rr' stolj., dobiva svoje zemaljske gospodare, Krčke knezove.

Kao da su vrednote, što ih danas nalazimo u folklofu ovog otoka, ušle u život upravo u ovo

doba, u prvom razdoblju vladanja krčkih knezova. Razmotrimo li naime folklor otoka Krka,

naói óemo da u cjelokupnoj slici, u tonskom, plesnom i likovnom izrazu, u osnovi leŽi životni

stil ranog razdob|ja križarskih vojna, dakle onog vremena, kad je Krk još uvijek bio sastavni

dio Krajine pod upravom svojih knezova. Krčki tonoc je daleki odjek drušwenih minesen-

gerskih igara, jednako kao što sopci, što sope na oelu i malu sopelu, odgovaraju pifarijima

i glazbalu tubicinium i tibicinium, kako ih svagda zajedno susreóemo u dubrovačkim

izvorima 13. stoli. Ir{o ovog Se Samo usput dotičemo, dok óemo svu pažnju obratiti folklor-

nom ruhu.Narodna nošnja otoka Krka pokazuje mnogostruku i zanimljivu sliku. Jedan od eleme-

nata ovog područja, koji je zajednički blizom istarsko-furlanskom zaledu, iest znatna upotreba

krzna za zimsku i uopóe za teprezentativnu odieóu. Danas za to služi janjeóe krzno uz nešto

koža domaóeg zeca' kunióa, kako ih zajednički nalazimo u karakterističn<lj kotigi, ženskoi

krznenoj haljini. No da je nekad otok Krk služio kao izvor za skupocjeno krzno, koie je u

odjeói feudalnog, pa i mletačkog društva, kako je poznato' na|aziIo obilatu primjenu, vidimo

iz obaveze, kojom se god. ror8. gradovi Krk i osor obavezuju plaóati Mlecima godišnji danak

u kunovini i lisičini' Dok je u isto vriieme grad Rab očito morao imati jaku, a sigurno i vrsnu

svilarsku proizvodnju, - ova dva sjevernija grada daju podavanja u robi, koia je izvan sumnje

značajna u njihovoj privredi, i po kojoj Se' ma da oba leže na otocima, približavaju svojim

sjevernim susjedima.

I uloga klobuka od crne pustine upuóuie nas, da gledamo povezanost materijalnog inven-

tara otoka Krka s furlansko-alpskom oblasti. Veliki ženski šešir služi još danas u sjevernom

dijelu otoka. Nose ga starice i to ne posebno za neku odredenu zgodu, nego kao stalno po-

krivďo na glavi, koje se ne snima ni uz kuóni posao) jednako kao i u Vodnjanu u Istri.

O oblikovanju folklornih vrednota otoka Krka u razdoblju visokog srednjeg vijeka najviše

óemo doznati promatranjem karakterističnog pokrivala ženske glave. To je čuveni krčki rub,"n

oduža četvorina guste lkanine, svilene, lanene ili pamučne, redovno na obje kraóe strane

svršava kratkim resama uz sitan vezi|ígaž,a sluŽi za ukrasno pokrivpnje, točnije za omatanie

glave djevojaka i udatih žena. Rub se pokriva različitim načinom, od kojih je svaki još do

nedavna imao svoju odredenu službu. Do nas je ovo variranje u staganju rubq došlo veó

veoma okrnjeno, pa danas, kad je rub veČ bio gotovo zaboravljen i kad je ponovo ušao u

upotrebu u folklornoj primjeni, ove razlike su sasvim izgubile negdašnie značenje i zadobile

samo ukrasnu službu. osim društvenih modďiteta postojale su ranije i lokalne raz|ike ruba

i njegova povezivanja u pojedinim krčkim plovanijama, kao š1o su se uopóe razlikovale

regionalne varijante krčkog ženskog ruha prema negdašnjim upravnim jedinicama otoka. No

u svim variiantama rub je zadržao zajedničku osnovnu crtu, a to je, da se stavlja na glavu

složen po dužini u četvero. Dok smo kod paške pokrivače vidjeli' kako se na kosu stavlja

u otvorenoj širini platna, kod krčkog ruba rikad ne susreéemo ovai otvoreni način pokrivanja'Ír4

Krčki rzó ostaje uvijek presložen po dužini i samo tako sluŽi u svim svojim modifikacijama.U zapisima vrbničkog notara Stašióa iz sredine 17. stolj',uu u oporukama i darivanjima, rubnalazimo u svakoj od spomenutih kuóa. Medu ostalom robom i saitama,rub jeuv1jek prisutanu nekoliko primjeraka i to u varijantama, kako ih i danas poznamo iz posljednje upotreberuba. Osím običnog naziva bez potanje oznake, tu čitamo: šari rubi, rub hn jedi, rubimal i i veó i , rub cv i ln i dubl jen i , i l i samo rub dubl jen i . Danas se naz ivom dubl jen irub' dubljenac, označuje rub od žutice, t. j. od gustog kupovnog pamučnog platna. No iz Staši-óevih zapisa vidimo, da je rub ovako nazvan' mogao biti i svileni. Tako riječ dubljeni upuóujena zapadno porijeklo čvrste tkanine, koja je bila gusto tkana, vjerojatno u tehnici tkan|a na trinióanice od svile ili pamuka, za razllku od drugih laganijih tkiva, otkanih drugim načinom.No dok se danas riječ rub na Krku odnosi isključivo na ovo pokrivalo za g|avu, iti kako bise u Stašióevo vrijeme reklo, to je samo rub glavni, t. j. onaj za pokrivanje glave, - ur7. stolj.' nazivom rub zvao se u širem značenju svaki ravni jednostavni komad platna. Kakoje ovakva tkanina mogla služiti i za prekrivanje .stola, to riječ rub tada služi u današnjemsmis lu sto lnjak, pa tako čitamo: rub sto ln i , rubac od sto la manj i , po čemu v id imo, dariječ rub, rubac u r7. stolj. na Krku još nije bila suŽena na svoj današnji sadržaj. Usporedimoli današnji krčki rub s mnogim prikazima pokrivanja ženske glave ranijih vremena) naói óemoda krčkom rubu odgovaÍa u mnogome veoma raširen način pokrivanja Ženske glave u pučkojnošnji srednje i zapadne Evrope, od rr. do u početak 14. stolj. Upravo, opóe poznati povez,Gebende, poznat i kao End und Gebánd gotičke pučke nošnje,uu svojim oblikom,.slu-Žbom, a i u semantici same riječi odgovara krčkom rubu.No sam naziv End und Gebánd,kojim se označuie gotičko pokrivalo Ženske glave u alpskim zem|jama, upuóuje nas na dubljipogled u pitanju o poriieklu ovog oglavlja. Prva je riječ naime u ovom stajaóem izrazu čistprijer'od slavenske riječi rub. Veó smo vidieli da sve izvodenice iz ove osnove u slavenskimjezicima znače tekstil, u prvom redu laneni tekstil i odjevne predmete iz ovog materiiala' asama riječ rub sačuvala Se u svom prvotnom smislu upravo na otoku Krku. U izrazu Enduncl Gebánd samo drugi izraz Gebánd nosilac je pojmovnog sadržaja onog Ženskog oglavljakoje se oko glave omata) povezuje, dakle očito neke tekstilne povezače, pokrivače. Ako prvuriieč End prevedemo u današnjem smislu sa značenjem kraj, svršetak nečega, izraz E,nd'und Gebánd ostaje nerazumljiv. Jedino ako za End uzmemo značenie sinonimnih imenicakraj, svršetak tkanine i prevedemo ga s nazivom rub, čitav izraz postaie razumljiv i značirub, dakle tekstilnu povezaču, koja se omata' povezuje oko glave. Gotičkom elementu trebapotražiti porijeklo u slavenskom inventaru, pa óemo rub' označiti kao jedan od onih materi-jalnih predmeta, koji u ranom srednjem vijeku iz slavenskog svijeta prodiru u srednju Evropui tu postaiu opói posjed u izďgnutoj gotičkoj stilizaciji. Uz poznatu slavensku suknju i rubdakle, kao jedan od osnovnih predmeta u ženskom sredovječnom odijevanju, potekao je izslavenskog kulturnog oblikovanja. Da su južni Slaveni u doba doseljenja u svoju današnjupostojbinu donijeli sa sobom rub i kao predmet i riječ, i dalje ga sačuvali pa ga čak i predaliranijem neslavenskom stanovništl'u, koje se zadrža|o u najvišim planinama, vidimo po tom'što se u sjevernoi Albaniji' u nizini oko Skadra i u Prokletijama, u ženskoj škiptarskojnošnji riječ i predmet rub sačuvao s istim arhaiskim sadržajem jednostavnog pokrivala ženskeg|ave. Iz prvolnog pratipa slavenskog ruba, što ga) ma da o tom nemamo materijalnih poda-taka, moramo pretpostaviti kao jednakog ili veoma b|izog današnjem pokrivalu, zvanom uhrvatskim krajevima rubac, - razvilo se gotičko oglavlje, bogato u materijalu, u obliku i u I I 5

svoiim modifikacijama nošenja, isto onako kako je iz prvotne slavenske suknje nasta|a raskošna

sousquanie sredovječne zapadne mode.u' Ma da je krčki rub zadržao svoj jednostavan

prvotni naziv, u daljnjem oblikovaniu on je slijedio razvoj gotičkog oglavlja. Tako su se uposljednjim modalitetima krčkog ruba, koji su do nas doprli, sačuvali tek neki, veó sasvim

okamenjeni oblici pokrivanja ženske glave iz onog razdoblja, u kom još nije prevladala bur.gundska nošnja razvijenih kasnogotičkih oblika, što ih uporedo s ranom renesansom Susre-

óemo u mediteranskom oblikovanju 15. stolj.

Da je medutim ipak i kasniji utjecaj bio poznat na Krku, pa da je i pokraj starinskogruba bilo novijih pokrivaIa, to možemo zaključiti iz pokrivala, koje se na otoku Krku saču-

valo u tragovima. To je bendica, kako je imamo opisano u etnografskim zapisima i kako se

iedan, ma da neznatan fragmenat pod tim imenom na|azi u našemu muzeju. Bit óe da je krčka

bendica u sasvim tiiesnoj vezi s onim sredovječnim predmetom' koji se u tadašnjim našim

inventarima zove jednostavnim njemačkim nazivom Binde. - Tako se god. rz8r. u inven-

taru Beloslave, majke zahumskog župana Dese, pohranjenom u 13. stolj. u Dubrovniku,u'

nekoliko puta spominju binde, obično s dodatkom de seta, dakle su to svilene povezače.

To je doba, kad su gotički utiecaji prevladavali u čitavom kulturnom svijetu, pa su i u talijan-

skoj modi imali znatan udio' No bendica niie u krčkoj nošnji istisnula domaói rub. ona je

ostala u podredenoj službi, pa se početkom našeg stoljeóa malo znalo za riu.

Jače zamjetan nego li kasnogotički utjecaj' u krčkoj nošnji je jak doprinos mletačkog

načina pučkog odijevanja, osobito od onog vremena' otkada čitav otok za tri stoljeóa. dolazipod mletačku vlast. o ovom utjecaju govore i naši eksponati.

Suknja sarzenica ka n i s podz i ra l navodi se u Stašióevoj knj iz i ,u 'a mi b ismo

mogli još dodati čerljena, što je česta oznaka suknie u istom izvoru, pa bismo tako dobili

.n NoŠNJA :::iij]"::g odjevnog predmeta ovog našeg eksponata. U muzejskom

Jv oToKA KRKA inventaru ovaj vrijedan primjerak nema oznake porijekla. U muzei došaoje god. r93o. kao dar, a po svojim značaikama ne može biti kasniji od

sredine 18. stolj. Vunena tkanina profesionalne manufakturne izradbe otkana je na način

zapadnog serža, otkud i potiče naziv sarzenica, sarza' ili kako se dalje u Lici i Dalmaciji

govori, carza. Boja ovog predmeta govori za mletačku bojadisarsku vještinu, a jednako i

ukras na skutima izveden tiskom. Suknja je uz donji porub podložena optokom od zelenog

sukna, koji neznatno proviruje ispod crvene tkanine' pa nema značenje pravoga podzirala,

širokog bar pola pedlja. ova suknja dakle nije imala podziralo, značajno za krčku nošnju, pa

u tom smislu moramo razumjeti navedene Stašióeve riječi. Suknja, t. j, njen glavni dio od

crvenog serža, nabran je i našiven na opleóe od zelenog sr,'ilenog brokata. I ovo uskladivanje

boja govori za mletačko stilsko porijeklo. No jednostavna podstava svilenog opleóa od grube

konopljene tkanine, svjedoči da je predmet sašiven i dosliedno tomu upotrebljavan, u skromnoj

sredini jednog od Kvarnerskih otoka, onakvoj kakvu nam pred oči dovode Stašióevi zapisi.

Način stezanja brokatnog opleóa straga porebarke, napominje kasnogotičku crtu, kako smo

ie slično našli na starinskim primiercima paške suknje, a svilene vrpce spuštene iz ukrasnih

raspora susreóemo na mnogim primjercima krčkog ženskog odiiela uopóe. I po svojoj duŽini

ova suknja takoder odgovara stariiem načinu odijevanja na otoku Krku' gdje je za Vrbnik

pred pedesetak godina zabilježeno, da je nošnja kraóa od one u susjednim mjestima. Po svemu,

ovaj predmet možemo odrediti kao veoma vjerojatan primjerak s otoka Krka, pa ga i prika-

116 zujemo u kompletu krčkog starinskog ruha.

IJz ovu suknju dodali smo košulju, stomanju, kakva se kao sasvim starinska u Vrbnikunašla god. 19z6. kad je nabavljena za muzej. Na ovu košulju moŽemo prenijeti Stašióevnavod stomanja s tegmi''o Govoreói o paškoj čipki našli smo, da se ova vrst rada ozna-čuje nazivom reg, u kojem nazivu je ova riječ sačuvala prvotno značenje posla uopóe, paonda posebno ženskog ručnog rada. Po Stašióevu navodu vidimo, da se odgovarajuóa vrstaukrasa na košulji zva\a i na Krku istom riječju. Čipkani ukras na širokom otvorenom rukavuove košulje, u prvom redu čipka šivana iglom, odgovara nazivu reg. No dok paška košuljapripada tipu tunike, ova starinska krčka stomanja nabrana je oko vfata tako, da širokimokruglim izrezom ostavlia vrat otvorenim, kako to poznamo iz evropskog odijevanja 16. i17' stolj. Kako je i po ovoj svojoj oznaci naša stomanjaveoma bliza stilizaciji mletačke baroknenošnje, to je sa sigurnošóu stavliamo uz opisanu suknju.

Cr.:ilni pas nekad je sluŽio na Kr.ku, ali o njem govori samo daleki spomen.'' No od svihvarijanata našeg jadranskog ruha, jcdinu cjelinu, u koju organski pristaje svileni pas onevrsti, što smo ga veó često susreli govoreói o svilarstvu na našem primorju, pruža kompo-zicija ove suknje u mletačkom crveno-zelenom koloritu uz starinsku baroknu stomanju. Uzčitav komplet stavljen je starinski svileni, coilni rub, izatkan iz domaóe sirove svile i složenna način, kako ga je nosila mlada žena u svečanim zgodama. P|itke postole 19. stolj., izradeneod bijele kože i ukraŠene crvenom Vrpcom još uvijek nose naziv pengane' dakle se nekad iovdje nosila bojadisana obuóa kao što čitamo u dubrovačkim izvorima 15. stolj. Čertjenehooeje, čarape, rekonstruirane su prema istovrsnom starinskom predmetu u posjedu našegmuzeia' veoma ošteóenom.

Djevojka iz Vrbnika na otoku Krku odjevena je u odjeóu zvanu tesneÉ. Veó smo rekli,-da je z;rbanska ženska nošnia i ranije bila kraóa od ostalih krčkih varijanata. Tesnek, ili kakose u Stašióevim zapisima nalazi tasnak, bez sumnje je ranije bio, kako sam naziv govori,steznik, dakle gornji dio, opleóe, kasnogotičke pa i barokne odjeóe. - No dok Stašió o ovompredmetu govori uvijek odvoieno od suknje, pa Se u pojedinim kuóama uz nekoliko sukanjaspominje najviše po jedan tasnak, ili ga u veóini slučajeva ni nema medu robom, - danasse ovo opleóe na Krku zove mletačkim nazivom kas, a hrvatski naziv prenio se kao dio načitavu cjelinu. Tako se nazivom tesnek danas zove čitav odjqvni predmet, dakle suknia zajednosa svojim nevelikim i ukruóenim opleóem, steznikom. Prikazani tesnek izraden je od crne domaóevunene tkanine, koja je nakon tkanja, u Mlecima bila dana na bojadisanje i apretiranje pa je

na nioj štampom izvedena imitacija brokatnog uzorka. Tako ovaj tesnek ruje bedeni, t. i. nijeod jednostavnog domaóeg tkania' nego je čarni lašóar:i. Uza ni pristaje isto takva suknjica.To je haljetak s dugim, uz šaku posunovraóenim rukavima, obrubljen na prsima svilenomvrpcom. Svilene kurdeljice spuštaju se straga s kasa, jednako kao što smo to vidjeli na pre-dašnjem eksponatu' Pri dnu skuta tesnek ima široko podziralo sastavljeno od dviiu pruga ku-povnog sukna, žutog i tamno ljubičastog' )r{ad podziralom tesnek je još ukrašen s dva redaoarotica. To je ukrasna pozamenterijska vrpca s raznobojnim svilenim kiticama. Ovakavtesnekieizrazito djevojačka nošnja, dok se ženau Vrbniku oblači u suknju, koja je nešto duŽanego djevojački tesnek i svagda crna i to ili iednostavno bedena, ali može biti i lašóaoa, nosvagda ie skromnija nego nakióeni tesnek. Ali da je i u Vrbniku i po ostalom otoku, suknjaranije bila i druge boje, a ne Samo crna, to osim sačuvanih starinskih primjeraka u zbircisamostana na Košljunu, razabiremo i iz Stašióevihzapisa, gdje osim suknje čarne sakidanjeSusreóemo í izraze suknja čer l jena, r i ja , p lava ' modr ica. No one ska le boja, koju I 1 7

u obilju poznajemo s otoka Paga, otok Krk u 17. stolj. ne poznaje. - Na glavi ima djevojkana način ruba složenu malu žešnicu, pokrivalo istog oblika kao i rub, no od tankog batistar9. stolj.' koje kao da čini prijelaz od opisane bendice prama starinskom rubu. ovakvu žešnicunosile su mlade djevojke prisustvujuói oelikom piru.

Košulja je u ovom ruhu rekonstrukcija, izvedena prema opisu i sačuvanim uspomenamao predmetu, kojeg se na terenu pred trideset godina više nije moglo naói. U 19. stolj. naKrku nije više bila u običaju prava čipka, nego je čipku na iglu i onu na batióe zamijenilajeftinija jzradba na kukicu. ovakav je manje vrijedan ukras na ovoj košulji, pa pokazuje, kakose starinske skupocjene tehnike, i onda kad još uvijek postoji potreba negdašnjeg ukrasa,gube pred jeftinijim i brŽim radom, kakav traži suvfemena potreba.

Nije čudno da na Krku veó sredinom 17. stolj. nalazimo mnogo skromnije ruho, iakone u odnosu na količinu, nego naročito na kolorit, kad znamo, kako u Samom Vrbniku tadanije bilo porodice, iz koje ne bi bar jedan od sinova bio pop i|i žakn, dakon. Katoličkareakcija rano je prevladala na ovom otoku i u mnogome je utiecala na formiranje vanjskogizg|eda čovjeka, osobito unošenjem crnine za odjeóu u opóenitoj upotrebi za mlado i staro.No u isti mah krčki popovi bili su svi redom glagoljaši s jakim nacionalnim osjeóajem, zbogčega otok i usprkos snažnome kulturnom utjecaju Venecije, ostaje netaknut od talijanskognacionďizma.

Bodul, muškarac s otoka Krka, koji je redovno teŽak i ribar zajedno' nosio je običnobrageše, hlače, i stomanju, ko)a se uporedo koji put i ovdje zove košulja. Glalrr obično poftrivamekanom kapom, danas malom, a nekad mnogo veóom. Za bolje zgode muškarac je odjevenu odijelo od crnog domaóeg sukna jednostavnog tkanja. To je bedena od ovčje vune. Brqešesu kao opói mediteranski inventar onog oblika, kako se na svim obďama Sredozemnog morai daleko na Atlanskom oceanu' Susreóu kod ribara mnogih narodnosti. Crni koret, prsluk,i alja, kaput, jednostavnog su kroja. Na našem eksponatu prikazana je velika starinska kapa,zvana berita xela,kakva se u čitavom Sredozemlju opóenito nosila. Na I(rku sačuvala se ovakvakapa do pred šezdesetak godina. IQpa je pletena od vunene niti na pet igala i izvučena kaosukno. Na nogama Bodul ima postole od žute govede koŽe.Žene iz orleca na otoku Cresu još gotovo sve nose svoju starinsku nošnju, ali je ta nošnjabez nekih osobitosti. Žena ima na sebi košulju, stomanju, od bijelog kupovnog platna, koja

1Í NoŠNJA oRLECA ::':.::u:"^ niže pojasa' Na to se veže donja suknja od bijelog platna,

5L ŇÁ-óŤóŘÚ-čŘesu na koju se onda stavlja ili prava suknja od domaóeg sukna ili za sve-čanije zgode, crni kamižot za zgor. Za ďomaéu suknju žene još i sad

same tkaju sukno ili ga daju tkati u Martinšóici na istom otoku. IJporedo donjem rubu,suhnja ima i po koji porub, potpenicu, i ukrašena je kiticama od crvenog i žutog pamuka ilidomaóe svile. Povrh košulje žena na prsa stavlia premek, bijeli plastron, a oko vrata Svilenirubac, facol za za,urat. I glavu pokriva kupovnim facolom, samo taj nije od svile nego običnood pamučne tkanine, vinove boje, a veže se na Zatiliku. Suknja se opasuje pasom' koji je

obično crvene boje, a Creskinje su ga kupovale na Krku. oko pasa povezana je pregača, trvarsa.ona je od kupovne vunene tkanine sa sitnim uzorkom. Na ovakvo ruho Creskinja oblači još

krožet. To je mali prslučió bez rukava, izraďen od kupovnog crnog sukna i obrubljen svilenomVrpcom' prhalom. Uz donji rub krožet je ukrašen kosicama i kiticama od domaóe svile, pa sepo tom skromnom ukrasu razlikuje prslučió mlade žene, kojem ie ukras crven, zelen i žut,od onog starije Žene sa z.linanim crljenim kiticama. Žene u orlecu nosile su mnogo nakita'r r 8

zlatnog i pozlaóenog, a i nizove koralja te relikvijar s moóima, koji je uvijek lijep rad mle.

tačkog baroka'Mali otok Susak kraj Lošinja ima jedino naselje s oko 6oo duša. Stanovnici se bave ribanjem

i obradivanjem svojih izvrsnih vinograda, gdje još uvijek uspjeva stara loza, koja se, kako je

poznato' mogla očuvati od filoksere tamo' gdie raste na čistom 1ii.esku' NoŠNJA

Čitav nevelik otok graden je od eocenskog pješčanog nanosa, zadržanog oroxa'šusr<ana vapnenačkoj podlozi. Na glavnoj su zaravni ovog otoka vinogradi,

kojim ogradu čini visoka trstika, a svi su putovi usječeni upotrebom u debeli pijesak. Tako

Susak daje sasvim drugu sliku od sveg ostalog našeg primorja. Na ovom osamljenom otoku

sačuvale su se zanimljive varijante starinske nošnje.'' Muška nošnja od ustupanog domaóeg

bijelog sukna bila je slična nošnji istarskih sela, ali je veó sasvim nestala. Svagdašnja ženska

radna odjeóa sastoji se od kotule, buština i traaerse. Pod ovim svjeŽim talijanskim nazivima,

u ovoj ie nošnji sačuvan stil pučkog načina odijevanja 16. stolj' Veó sam kroj uskog i tijesnog

prsluka, buština, s dugim Strukom i stjsnutim grudima opominje na tadašnji hispanizirani

način odijevanja. Još više očituje se taj stil u onom svečanom ženskom ruhu, koje nosi nazivpo

susacku, i koje je starija varijanta današnieg ruha žene sa Suska, Suicanice (sl. z8.). ovo odijelo

sastoji se od dva sloja. Donji sloj čini crvena suknja s veoma šarolikim ukrasom, te crveni

bušt, stavljel na biielu košulju s rukavima nabranim oko šake. Na ovu crvenu suknju stavlia se

najpriie bijela podsuknja, a onda povrh nje crni, sitno nabrani kamižot od lagane ukruóene

tkanine. Na prsa bijele košulje dodaie se plastron, braoarol, takoder ukruóen i sitno nabran.

ovako komponirana nošnja dolazi do svog izraza tek u plesu, kad se u živom mediteranškom

pokretu crna i bijela suknja podiŽu u okrug i ostavljaju vidnom doniu usku crvenu suknju.

Uskladivanje jednostavnih boja, crne, biiele i otvoreno crvene' s karakterističnim načinom če-

šljanja 16. stolj. s uvojcima na sljepočicama, daje sliku hispanizirane nošnje ranog baroka iz

onog vremena, kad je Španiia kao velika vlast vršila svemoóan utiecai u čitavom Sredozem-

liu. U ratovima ú. i t7. stolj. stanovnici ovog otoka, Suicani, Sansegote, bili su poznati

gusari. Pomorskim yezama dopro je kulturni utiecai hispanizirane epohe u ovaj udaljeni kut

Sredozemlja, gdle je u osamljenosti očuvao stilsku ljepotu dobro očuvane kulturne baštine,

čemu je pridonijela jednostavnost zre|e kompozicije.Varijanta po susachu, kao i uz nju izloŽeno dječje ruho, a i varijanta po losinjsku, _ koju

muzej posjeduje, ali je ne dajemo kao eksponat, - nabavljene su za muzej u toku sistematskog

etnografskog rada na ovom otoku od godine 1948. do 1953.

Novija varijanta nošnje na otoku Susku, koja nosi naziv po losinjsku, služi danas kao

nevjestinsko ruho. To je oronula preradba francuske mode 18. stolj., koja je mletačkim posre-

dovanjem ušla u rustičnu sredinu otoka Suska, gdie se doduše očuvala u glavnim svojim

dijelovima, ali nepodesna za ovaj život, kao ízraziti tudinski utjecaj, ubrzo je izgubila prvotnu

vrijednost. - Konačni nasilni za|wat pretieranog skraóivanja, što je uslijedio prema suvfe-

menoj ženskoj odjeói izmedu dva rata' ovu je varijantu susacke nošnje sveo na drastičanprimjer oronule folklorne degeneracije

Djevojka s otoka oliba prikazana je u odjeói odredenoj za rad lieti na polju. Nesamo na oli-

bu, nego na svim ostalim našim otocima i primoriu, postoji još svagdje spomen o tom, da ieljetno odijelo bilo ovako jednostavno bijelo, bilo od lanenog platna, kakav je naš primjerak,

bilo od bumbaka, pamuka. Glavni odjevni predmet ovakvog ljetnog primorskog ruha nosi

naziv fuštan., koje se ime onda u izvoďma ouštan, otďtanj i ostalim, javlja i u zaledu tako

32

I I 9

daleko, kako dosiže primorski utjecaj' I ovaj naziv pokazuje, kako je od ranog srednjegvijeka tekstil na svim obalama Sredozemnog mora glavni izvor imao u sjevernom Egiptu.

.. N.ŠNJA Sam naziv fuštan potiče od predgrada Kaira zvaÍLog Fostat, Fossat,'' što

33 oŤó<'Á-olrsn znači naselje iza gradskog opkopa, slično kao što je lokalitet Posat izvandubrovačkih zidina. Kďrski Fossat, naselje zanatlija tkalaca i preradivača

tekstila, proizvodio je vrst tkanine, koja se pod imenom svog porijekla rasprostranila po svimzemljama Sredozemlja sa sadrŽajem jeftinog, obično pamučnog platna iIi odijela, izradenogod takve tkanine. Bilo da je u naše primorje naziv i predmet dospio izravnom vezom, biloposredovanjem Južne Italije ili možda Španije, svakako je fuštan na našem primorju svagdaovakva lietna platnena ženska odjeóa, kako je imamo prikazanu u ovom našem eksponat'u.I ovaj primjer pokazuje, kako se srodan, pa čak i isti naziv može u nedalekim krajevima vezatiuz razIičite odjevne predmete, kako to vidimo na svim ostalim izvodenicama iz ovog korijenau ostalim balkanskim krajevima.

Nabran u struku' olipski fuštan pridrŽavan je poramenicama i opasan crvenom domaóomk,anicom, ova odjeóa ima raspore Sa strane na bokovima kao i mljetski gunj, pa podsjeóa na onuvrst odijela, koja visi na ramenima, kako to nalazimo u nošnji šibenskog primorja, u kašte-lanskom pandilju i u mljetskom gunju. Fuštan je pri dnu optočen crvenim suknom, pa i potom pripada u red sredovječnog mediteranskog ruha. Danas se uz ovo ruho redovno nositrapersa' koja je bez sumnje i ranije služila pri radu za zaštitu odijela, no koja ie u stajaóemprimorskom ruhu počela prevladavati tek unatrag pedeset godina.

Djevojka s Oliba ima kosu upletenu tako, da su dvije pletenice omotane oko upletka.Taj upletak' nazvan kuda, sašiven od crvene tanke pamučne tkanine i na oba kraja ispunjenpamukom, svršava crvenim kurdeljicama, kojima se povezuie uz kosu. ovakav upletak nemamodrugdje sačuvan, ali postoji Spomen o tomu' da je taj način upletanja kose bio poznat i udrugim mjestima našeg primorja. Kao obuéa za rad na polju, služe zazlojci. od grubogpamučnog platna one vrsti kakvo sluŽi za jedra, zaoojci imaju svrhu, da se noga prigodomrada na zemlji ne izrani na drače i strništu. Zaz:ojci čuvaiu golijeni, pa im naziv kaže, da sutek sekundarno sašivena obuóa' dok su prvotno bili jednako tako ovijeni oko golijeni, kaošto smo to našli kod sunjskih lačica. Zazlojci imaju poplate od sirove kože, a šivale su ih naolibu do nedavna žene same.Sitne dodatne predmete, koji upotpunjuju primorsku nošniu prikazujemo u nevelikom izboru.Nevjestinski vijenac iz Kornióa s otoka Krka bogato je iskióen crvenim cvijeóem s mnogo

34 crvenih pera) s ogledalcima i staklenim zrnjem, dakle onim istimPRIBOR I NAKITUZ JADRAN5K9 RUH9 elementima, koje smo našli i u našim sjevernim krajevima, na pr.

u Jamnici i Bratini, s tom razJikom, da je za nevjestinsku krunuu Primorju prevladao oblik vijenca. Daljnji stadij razvoja pokazujeTirlanda, nevjestinski vijenacs otoka Suska. Ranija crvena boja ovog ukrasa prešla je u jirlandi otoka Suska u sviietlo.ružičastu prema ukusu 18. stolj.' a i sam naziv jirlanda, girlanda, dakle ukrasne trake, kojimsvršava ovaj nevjestinski vijenac: $oVor€ za kasno mletačko oblikovanje. Svi elementi, što ihnalazimo na nevjestinskim krunama i vijencima, a to su ogledalca, perje, stakleno zrnje,umjetno crveno cvijeóe i vrpce, ukazuju na dug razvoj, što ga je nevjestinska kruna od prvotnemagijske apotropejske sadržine prošla u razvoju srednjeg viieka sve do oblika kasnog rokoko-a,u kom su predajom baštinjeni elementi izgubili prvotni smisao i prešli u bizaran nakit.120

Kod rada na suncu, na pr. u solanama Pirana i Paga, dievojkama i mladim ženama sluŽioje šešir' klobuk, ispleten od šaša (s1. z6.). Danas više u životu nema traga ovakvim šeširima.Pamti se, da su ih žene same plele od šaša, poraslog oko slaništa. ovakav klobuk, koji potječe izvremena pred više od stotinu godina, prikazujemo u jedinom sačuvanom primjerku s otoka Paga.

Sasvim drugo porijeklo ima crni pusteni klobuk, kojeg ioš stare žene nose u omišlju naotoku Krku, otkud ga i mi prikazujemo. ovaj klobuk nipošto ne štiti glavu od vruóine, štaviše teški vuneni šešir nije prikladan ni za ljetnu žegu ni po buri. Spomenuli smo, kakoovakav klobuk starice na Krku nose stalno čak i u kuói, pa je to jedan od onih kulturnihostataka, koji ostaju duboko ukorijenjeni u veoma konzervativnoj sredini.

Vijenac od magriža, i|í od cmilja, mirisnog smilja, potiče s otoka Krka, gdje ga djevoj-čice pletu uz proljetne običaje i njima ukrašuju svoje kamare.,n

I krčki rub izlažemo u nekoliko različitih primjeraka. Djevojački rub iz Dobrinja ukrašenje zlaroticama duž oba živca po dužini. Iz Vrbnika dajemo tri primjerka ruba. Dva od togsu coilni rubi i to jedan od obične sirove svile, a drugi željti' obojen šafranovim žutilom.ovaj služi za manju korotu dok treói smedi primjerak od pamučnog tkiva služi udovici uvelikoj žalosti.

Crte mletačkog baroka pokazuje steznik, koji se nosio uz staťinsku suknju, kakvu smoprikazali u predašnjim eksponatima. ovako samostalan, kao što ga ovdje donosimo, ovajodjevni predmet odgovara onom dijelu barokne odjeóe, što se u mletačkoj pokrajini zove kas'a kojeg Stašióeva notarska knjiga navodi kao tasnak. Bez sumnje je poslije r7.stolj., ovaj.nazivŠto smo ga u recentnom ruhu Vrbnika susreli kao fusnek, prešao od gornjeg steznika na čitavoruho, pa se po tom danas u Vrbniku zove djevojačka odjeóa, dok je za sam steznik kao dioove odjeóe, ostao sačuvan mletački naziv kas, što znači stan ili struk.

Nekoliko primjeraka ženskih pojasa potječe iz ruzIičitih mjesta na našem Primorju' Prvije izmedu njih svileni pas, ukrašen filigranskom kopčom. Slijedeóa dva su svileni pojasis otoka Lastova, a ostalo su crvene tkanice otkane od vunice, s otoka Otiba. Ovakve crvenetkanice danas opóenito služe uz primorsko ruho u čitavom sievernom Jadranu i u Istri.

Uz filigransku sponu na svilenom pojasu, nadovezuje se spona, maita, iztadenaod slitinesrebra i mjedi na vunenom pojasu iz Šibenika, a pored tog je prikazana kopča iz Dobrote uBoki Kotorskoj, kao oďičan srebrnarski posao, kakav je postojao u kotorskim srebrnarskimradionicama (sl. AS.).

Uz primorsko ruho nosio se nakit u velikoj množini. Srebrni i zlatni nakit izraden jenajviše u filigranu, koji način izradbe s karakterističnim oblicima zadržavaju i rustični pred-meti često izraderu jednostavnim lijevanjem, a odredeni za širu potrošnju. Sve prijelaze uradu pokazujemo u ovoj nevelikoj seriji primorskog nakita, od kvalitetnog rada u suhomzlatu do jednostavnog zrnja za ogrlicu, izvajanog u drvu i pozlaóenog, kako vidimo u ogrlicis otoka Mljeta, uz crveni koralj. ovaj isti razvoj pokazuju i naušnice, brnjice, rečini, koje sejsto tako stupnjevaju od predmeta izradenih od čistog zlaÍa sa svim prijelazima do grube ru-stične legure. Naušnice su najčešóe u obliku skupocjene filigranske navičele ili onom s kru-školikim privjescima'

Dok starinski nož, britz;a, u ženskoj nošnji splitskih Kaštela i Konavala ne služi više zaupotrebu, nego je prerastao u raskošan nakit, kako to vidimo na izloženom primjerku (sl. l+.)'dotle je muški sinjski nož) a i mala ženska konavoska britoa zadržata prvotnu službu upotreb-nog predmeta, liza sav dobar srebrnarski rad i pozitivnu dekorativnost.

35

U primorskom nakitu mnogo služi i crveni koralj i to najčešóe kao koralina zrnca u ogrlici.

Koralj se od starine vadio na našoj obali, pa je Z|arin kraj Šibenika ioš i danas poznat po

prvovrsnoj proizvodnji koraljnog nakita. Sedef medutim u Primorju nikad ne služi za ogrlicu'

nego Samo za brojanice, rozarij, ili kako se u Konavlima ovaj predmet zove, kralješ. Sedefje k nama dolazio kao uvozna roba iz juŽne ltalije. Na sedefnim brojanicama obično je visio

križ od filigrana. Prikazana nevelika zbirka filigranskih križeva potieče iz Dobrote u Boki

Kotorskoi, ali smo uZ ove kotorske križióe stavili istovrsni predmet S otoka Paga, pa vidimo

kako su isti oblici pučkog nakita služili u čitavom Jadranu.Tipološko iedinstvo metalnog nakita na području juŽne, ili kako bi Se antiknim izrazom

reklo gornje Dalmacije, pokazuju srebrna i pozlaóena puceta' izradena u filigranu, koia su

nďrazila bogatu primjenu na muškom i ženskom ruhu u Primorju i u zaledu.

Jedinstven muzejski posjed predstavlja naša nevelika skupina predmeta, odredenih kao

igračke za malo dijete. To su dvije srebrne zvečke i nekoliko varalica i griskalica od Životinjskog

zuba, od zaobljenog brušenog kristala i od crvenog koralja. ovi naši sitni predmeti osvijetljuju

unutrašnji kuóni život našeg Primorja, a potječu iz jedne porodice u gradu Pagu, od koje su

god. i948. otkuplieni za muzej. U skromnom obliku naši su predmeti istovrsni s onim raskoš-

nim igračkama, što ih je renesansni slikar Bronzino ovjekovječio na svom glasovitom portretu

djeteta iz porodice Medici, sredinom 16. stoli.'u Tu su prikazane koraljna i kristalna griska-

lica, koie su doduše veóe i raskošnije od naših, a i zvečka je od zLata, a ipak istog oblika

kao što su naše skromne dječje igračke.

Bijela konavoska pokrioača je onai veo, što ga je udata žena prebacivala preko starinskog

oglavlja i to u žalosti, dok ie iste vrsti predmet za radosne zgode nosio polihromni "svileni i

z|auni vez. U našem je prikazu ovakva bijela konavoska pokrivačaiz|ožena uporedo s jednim

starijim fragmentom iste vrsti, pa po tom vidimo, koliko su stariji primjerci kvalitetniji od

predmeta iz II. pol. r9. stolj.

Iz|ožena serija konavoskih poprsnica i ošzlica u najužem izboru stavlja na uvid jedan od naših

najplemenitijih tekstilnih objekata. Poprsnice i ošve stalni su pratilac konavoske ženske nošnie

kao vezeni ukras na prsima i na rukar'rr platnene košulje. Yez je na konavoskom ruhu sveden

na ova dva elementa, skromna u opsegu, ali toliko bolja u izradbi i ma-

KONAVOSKI VEZ terijalu. Starinski konavoski vez redovno je izveden u svili, a svilene su

i kite, koje kao bogat dekorativan dodatak prate oez na prsima, a u

skromnijem vidu dodane su uz ošz;ice rukava. Yez na konavoskoj košulji ima svoj odreden

sadržaj. on je nepisan, ali stalan utvrdeni izraz,koji govori o društvenoj funkciji svog nosioca,

kako je to uopóe zakon agrafičnog kolektiva.U konavoskom vezu postoji nekoliko vrsta, koje su nazvane po glavnom motivu veza.

Njihova se imena odnose koji put na likovni izraz i na sam uzorak, a koji put na tehniku

boda i način izvedbe. Danas se još naziru dublji, bogatiji sloievi u ovom inventaru, koji se

za dva postjednja pokoljenja naglo suŽavao' pa se negdašnji starinski nazivi često ispremje-

štaju izmedu pojedinosti i glavnog motiva. U našoj seriji prikazan je oez na prstiče, na za.

ortače, zatim skadarica, kadifača i mrki Oez. UnlJtar pojedinih vrsta jar'ljaju se modaliteti po

veličini, boii i izradbi, od kojih svako variranje ima odreden sadržaj i službu. Po svom po-

rijeklu samo je mrki oez sa svoja tri modaliteta zlatnicom, objelnicom i žutnicom, pravi vez,

izveden na licu, dakle na pravoj strani platna. Sve ostale vrste konavoskog veza su parafraze

ranih brokatnih tkanina, potekle vjerojatno još iz onog dubokog korijena, kad je prebiranje

svilene niti prstima, kao ergološki proces stajalo na razmedu pravog veza i daljnje obradbena tkďačkom stanu. - Naš muzej ne raspolaže opsežnim inventarom konavoskog veza. IJtom nas prestiže Muzej grada Dubrovnika, koji posjeduie bogatu zbirku konavoskih vezova'što ju je J. Miš' izvrstan znalac folklornog tekstila, poklonila svom rodnom gradu. Ipak i unašem skromnom izboru dajemo vremenski i stilski raspon' od starijih primjeraka, koji vjero-jatno potječu još iz 17. stolj., sve do sasvim novih, izradenih u pamuku i veoma pojedno-stavnjenih, onako kako to u razvoiu folklornog tekstila na|aže sam Život.

:

E

r23

DUBRoVNIK je najpozitivniji prilog, što su ga naši narodi u prošlosti dali opóoj kulturi.

Prekrasan grad, smiešten na uskoi obali izmedu mora i strmih negostoljubivih krševa' svje-

doči o sintezi postignutoi izmedu etničkih osebina južnih Slavena i usvojenog naslijeda Sre-

dozemlja, sintezi, to vaŽnijoj, što su po nioj naši narodi na ovom sitnom dijelu zemljine

površine došli do pune riječi u tadašnjem teŽištu povijesnog zbivanja. A ovo je od prastarih

vremena do duboko u novo doba još uvijek leŽalo unutar obala Sredozemnog mora. No i

mimo ljepote pejsaža i arhitekture, kako ih danas poznajemo, a u vrijeme svog najboljeg

uspona, Dubrovnik je bio grad tvrdih crta: tvrde su stiiene nad njim, tvrde su mu zidine

i zakoni još tvrdi od zidina, tvrda Su Srca u niegovih sinova. Saxosus enim.... est locus,

saxei mores, ferrea praecordia,'u tako piše o ovom gradu humanista 14. stolj. Ivan

iz Ravene, učenik Petrarkin, kad kao kancelar u sluŽbi Republike čezne za slavujima u zelenu

granju, za žuborom žive vode svog zavičaja, čega nema na suhoj hridi dubrovačkoj' No

|edino ova tvrda óud, u postojanoj preda|i pokoljenja kroz više od tisuóu godina, mogla je na

suhoj hridi izgraditi simbol slobode i plodno tlo za kďturno djelo svietskih razmjera, kakoje to dala Dubrovačka Republika. Grad, komu današniu arhitektonsku sliku daju obrambene

zidine onako, kako su uglavnom, nakon mnogih promjena ostale na obratu 17. u 18. stolj., -

nastao je prvobitno iz dvije jezgre. Jedno je bila ona nevelika utvrda u obrambenom prstenu

antiknog Epidaura, koja je za provaIe Slavena prlžila zaštitu bjeguncima iz ovoga grada,

Nekolicina rodova spasli su ovdje živote svoje i svoje djece, i prenijeli ovamo svoje Penate,

a s njima zajedno misao slobode i pravnog pofetka negdašnjeg rimskog municipija. To je

bio Rausium," tijesno, utvrdeno naselje na strmoj litici u moru, tamo gdje je danas dio

grada, zvan Rupe. Druga je jezgra počela svoj život na nedalekoi obali nasuprot stijenama

Raguze, obrasloj dubravom primorskog hrasta, otkud je nastalo ime Dubrovnik. U prvo doba

svog postoianja ovo je naselje u povijesnim izvorima nezamjetno, no ono ie od samog početka

moralo biti slavensko, pa je raslo po zakonu sljubljivanja izmedu romanskog stanovnišwa

Dalmacije i novog slavenskog žiteljstva u zaledu' ono je konačno etničkim prilivom uraslo

u živo tijelo romanske Raguze, pa i nju samu proželo svojim sadržajem, podavši tako sla-

venski etnički značaj sad veó jedinstvenom gradu. Tako ie nastao ovaj dvoimeni i dvo|ezičnigrad. Nakon Seobe naroda, na izlasku iz povijesne tame, Dubrovnik veé nastupa kao cjelovit

orgatizam, u komu su se obje etničke grupe povezale životnim interesom u nerazdruživu

zajednicu.Kao dio bizantinskog temala Dalmacije, Dubrovnik doživljuje svoj prvi uspon za v|adanja

cara Vasilija I. To je doba, kad se u Dubrovniku oblikuje unutrašnji poredak sa svim izmje-

nama, koje su gradovi u Bizantu prošli od nekadašnjih rimskih uredenja do novih političkih

oblika, tako da se god. rr8r. prvi put spominje kao slobodna gradska opéina, CommunitasRagusina. Padom Carigrada, Dubrovnik god. rzo5. dolazi pod vlast Mletaka. Tada na usponudugog i slavnog vladanja morem' Venecija zahvaóa svoje područne krajeve, provodeói mono-pol trgovine na moÍu' odsad je i Dubrovnik upuóen sve više na trgovinu, koja óe od ovogadoba, u čitavom daljnjem razvoju ovoga grada ostati stalan izvor sve veóe snage i moói. Pri-vredna aktivnost Dubrovčana sve više osvaja razmjenu proizvoda izmedu primorja i zemďjau zaledu, pa i dalje svih balkanskih krajeva. No u skladu s tradicijama mediteranskih slobod-nih gradova' Mleci u to doba uza sve trvenje, koje postoji izmedu tog novog levantinskogtežišta i njegovih manjih suparnika, daju svojim područnim gradovima pa i Dubrovnikuorganizacionu osnovicu autonomnog gradskog života. Dubrovnik krajem 13' stolj. dobivatako svoj statut' na osnovu kojeg se, u okviru relativno slobodne gradske opóine, stvarasloženi i veoma konstruktivan politički organizam ovog našeg grada-republike.

Laguna, što je nekad |ežala izmedu Raguze i naselja na obali, u toku stoljeóa sve se višezamuljuje. Kad se nakon dva velika požara u toku 13. stolj. pristupa novoj urbanističkojizgradnji grada, isušenom lagunom počinje saobraóati glavna veza kroz sam grad. Najprijecampus' poIje' kasnije platea, placa, ona veŽe dvoja vrata u gradskim ziďnama, zapadna,vraÍa' zvana još uvijek grčkom riječi Pile,'' i vrata od Ptoča na istoku. Dvojni značaj, kakoga čitamo u imenima, nosi i čitava ostala Životna slika rane dubrovačke povijesti. Postepenonestaje negdašnjeg romanskog jezika, koji se uz česte grčke izraze razvio u specifičan govor,da bude zamijenjen jezikom novog etničkog amalgama, jezikom, što ga Dubrovčani samisvagda zovu slovinskim.

U mirno doba svog uspona, od rz. stolj. unaprijed, pa do svog vrhunca u 15. i 16. stolj.,Dubrovnik proširuje svoj posjed izvan najbližeg područja oko svojih zidina. I osim toga štoDubrovnik žito uvozi, negdašnja polja i maslinici najstarijeg područja oko grada, nekad na-zivanog grčkom riječi Astarea, ne dostaju više za potrebe gradskog pučanstva. Zato Dubrov-čani žilavo nastoie okupiti što više zemaLja u okolini svoga grada. Tako od Nemanjióa kupujupoluotok Stonski Rat, i ovdje, na zimovalištu polunomadskih pastira naseljuju stalno polio-djelsko stanovništvo' Daljnje dubrovačko osvajanje zahvaéa plodne otoke Lastovo i Mljet,a konačno u 15. stolj., što kupnjom, što obranom stečenih prava' zadobivaju najbolju svoiupokraiinu. To su Konavli, sastavni dio travunjskih, odnosno zahumskih zemalja. Nekad na-topljena bašta Epidaura' u čijim ruševinama Cavtat nosi ime od naziva civit'as stare Pitavre,Konavli se u kasnom srednjem vijeku javljaju kao žitorodan, plodan kraj, u koii pokraj njegovogstalnog žiteljstva, silaze dinarski stočari na zimovalište' No Dubrovnik, kao sredeni državniorganizam, ne podnosi stalno talasanje pučanstva u svojoj najbližoj okolini, ni ovu labilnupolunomadsku ekonomiku. Sreden politički život Dubrovačke Republike nužno mora prióiteženju tla, privodeói kraj i njegove stanovnike intenzivnoj obradi kulturnog bilja i žitarica.Zato Dubrovčani nakon mnogo muka s negdašnjim gospodarima toga kraja sredinom 15. stolj.konačno privode Konavle intenzivnom iskorištavanju.

Pa dok u zaledu, nakon pada Hercegovine pod Turke na kraju 15. stolj., stanovništvoostaje na stepenu postignutom do tog vfemena' dotle Dubrovačka Republika svojim pod-ložnicima daje čvrst okvir daljnjeg privrednog i društvenog razvoja. Kao i u drugim mediteran-skim komunama, od najstarijih vremena do kraja 18. stolj., grad-država osniva se na tradicio-nalnoj posredničkoj trgovini izmedu svog zaleda i ostalog svijeta. Grad, obogaéivan izvana,ne iscrpliuie svoju pokrajinu gospodarski u onoj mjeri, kako se to javlja u evropskom feuda- t25

lizmu kasnog razdoblja. od 13. stolj. unaprijed, dubrovačko seljaštvo postaie ekonomskirelativno samostalna agrarna klasa. U ovoj, po uredenju aristokratskoj republici, svakom pu-čaninu stoji otvoren put do ekonomskog b1agostanja.'' Pa i seljak zadržava relativnu slobodu,i to pravnu slobodu pokreta i udruŽivanja, a i imovinsku slobodu posjedovanja i raspolaganjasvojom imovinom za žjvota i oporučno. ovo vrijedi za pokrajinu, što ju je Dubrovnik stekaodo 15. stolj. tako na pr. za otoke Lastovo i Mljet. U I(onavlima Dubrovnik provodi kata-stralnu podjelu zemljišta na osnovu feudalnih odnosa. Kako medutim seljak proizvodi robuza unutarnie potrebe grada, a u tom' u doba uspona' nema oscilacije u potražnji, to tek ukasnijem razdoblju ekonomskog opadanja republike na agrarnog proizvodača padaju suvišeteške obaveze, na koje relativno slobodni puk brzo odgovara otvorenim nezadovoljstvom.

No ni u najtežim vremenima dubrovačka pokrajina ne opada do onog osiromašenja, kakvovidimo u susjednim mletačkim, i još više, u turskim zem|jama. Osim toga dubrovački seljakostaje pošteden od ratnih teškoóa, pa iako gusarenje 17. stolj. nanosi mnogo štete primorskimnaseljima u dubrovačkoi okolini, ipak najteži rat' kakav'tada bjesni u samoj blizini grada,nije zahvatio selo. otud staloženost i visoko životno mjerilo seljaka u negdašnjoj dubrovačkojpokrajini. Na osnovu nepokolebivih zakona, Dubrovnik daje svom puku uravnoteŽenost iizvjestan sklad ličnog i društvenog odgoja. Pa iako vijesti od 13. stolj. dalje, govore o veselomŽivotu u gradu i o obijesnim mladenačkim šalama i zabavama,'o kruti zakoni DubrovačkeRepublike stavljaju granicu ljudskim óudima. Za naše promatranje tu u prvom redu stojepropisi o raskoši u odijevanju i u nakitu. I u doba naglog bogaéenia jakih pučanskih rodova,Dubrovčani su u razmjeru prema tadašnjim talijanskim prilikama skromni, gotovo oskudniu ličnim zahtjevima. Dubrovačko društvo ostaje dosljedno vrhovnom zakonu svoje zajednice,a taj zakon nalaže održanje republike pod svaku cijenu, potčinjujuói ličnost javnom interesu.To je osnovni i vrhovni zakon cjeline i svakog pojedinca unutar Dubrovačke Repubiike.

o. KoRóuLA KoRčň

3E

t26

S ekonomske i kulturne visine, postignute u 16. stolj., Dubrovnik postepeno silazi utoku slijedeóa dva stoljeóa. Ma da je Dubrovnik stalno izgladivao odnose prema Turcima ivelikim žrtvama nastojao održati raniju trgovačku mreŽu u balkanskim zemljama, ipak, uopóem nazadovanju turske carevine, ova trgovina znatno opad'a. S druge strane, premješta-njem težišta povijesnog zbivanja iz Sredozemlja na otvoreni ocean i otvaranjem novih mor-skih putova presahnjuje Životni nerv starih sredozemnih republika. Sve tri davne suparnice,Mleci, Denova i Dubrovnik ostaju kod svojih posredničkih poslova izmedu Levanta i za-padne Evrope. No ovi poslovi nisu više unosni. Do opóeg drušwenog osiromašenja dolazi uDubrovniku u toku 18' stolj., pa su tad na redu sve češóa klasna trvenja izmedu starih, veóiživljelih vlasteoskih porodica i pučana u njihovim pokrajinama.

Tek kad je Napoleon učinio kraj davnoj dubrovačkoj suparnici Veneciji, pa nekolikogodina kasnije i samoj Dubrovačkoj Republici, Dubrovnik iz uhe agonije 18. stolj. pre|aziu samrtni hropac. Grad sam u 19. stolj. živi od rasprodaje stoljeóima skupljene baštine. Ipakovo naglo osiromašenje vodeóe drušwene klase ne pogada svu pokrajinu podjednako, šta više,opadanje središta iskorišóuje novo gradansko drušwo nedalekih primorskih mjesta, koja seu prvim desetljeóima 19. stolj. naglo podižu. Mjesta na Pelješcu, pfvenstveno orebió, ali iostala u Dubrovačkom Primorju drže vezu na svim morima, pa se kao kapetani i vlasnicijedrenjaka znatno obogaóuju, osobito prevozom žíta iz Crnog mora u zapadne zemlje.

Jednako tako i Konavle kao težački kraj ne dijeli sudbinu Grada, čak se konavoski seliaciobogaóuju na račun opadanja kapitala u gradu i sve više postaju samostalni dobri gospodaripridržavajuói se u osnovi i nadalje poljodjelswa kao svog glavnog zanimanja, no ulažuóiuštedevinu u velika trgovačka pa i prekomorska preduzeóa. Pod ovim, u najkraóe iz|oženimvidom dubrovačke povijesti, razmotrit óemo starinsku nošnju dubrovačkih krajeva.

r27

NARoDNA NoŠNJA DUBRoVAČKE oKoLICE pokazuie veoma raznol iku

sliku' - U toku dugih stoljeéa Republika ne ispoljuje težnju za uniformiranjem svojih oblasti

ni u društvenim odnosima, pa ni u materijalnim oblicima.Zato óemo u dubrovačkoj pokrajini

veó na prvi pogled naói znatne razlike u nošnji. Uočivši granice i prostiranie pojedinih tipova

i niihovih variianata' vidjet óemo, da su one vezane uz pojedine stepene zadobivanja, odnosno

pripaianja svoje oblasti Republici. Uporedo s pukom u gradu, razvijala se njegova najbl1ža

okolina, negdaŠnia Astarea. Zbog togau GruŽu i Riieci Dubrovačkoj s jedne strane' pa u Župi

s druge Stfane Grada, nalazimo veoma srodne oblike u nošnji. U osnovnim variiantama radnog

i svečanog odiiela ovdje susreóemo skromnu, pretežno tamnu Žensku odjeóu u vidu obične

pučke nošnje, kakva se u evropskim širokim krugovima razvila od kraja 17. stolj. .unaprijed,

i kako se konačno oblikovala u I. pol. 19. stoli. Nabrana suknja s bi|elom košuliom ili još

i s jahetom, pa i sa različitim drugim tamnim haljecima, čini osnovno ruho ove nošnie. S una-

krst povezanom maramom na grudima, i s drugom maramom, jednostavno stavlienom na glavu

i na zatiljku svezanom u čvor, ova nošnja i u materijalu sliiedi razvoj široke evropske pro-

izvodnie' Tako crteŽi iz sredine 19. stolj., a i sačuvani primjerci u Muzeiu Dubrovnika,

donose ovu nošnju u sviietlim bojama ampira i bidermajera' Na početku našeg stoljeóa, u

istim oblicima prevladavaju deleni i ostale jeftine tkanine obično češke proizvodnje u divljim

bojama i u desenima, odredenim za tržjšte Blizog Istoka.

Izvan granica ovog užeg područja, nošnja dubrovačke pokrajine pokazuje oblike' od

kojih je gotovo svaki pojed'ini, na otocima ili na kopnu, nosilac vlastitih značaiaka.

Starinsko žensko ruho otoka Mljeta'' do nedavna je postojalo u životu ovako, kako ga po-

kazuje naš eksponat. Danas se u upotrebi može naói samo još u selima na Vrhu Mlieta. U

a Á . N o Š N J A 1 6 , í t 7 . s t o l j . , o v a s u m j e s t a n c a k a o b o g a t i g r a d i ó i ž i v j e l a u r a s p o l o ž e n j uJ U o T o K A M L J E T A k a s n o g h u m a n i z m a . o v a m o s u s e l j e t i s k l a n j a l a v l a s t e l a u s v o j e l j e t n i -

kovce, a domaói popovi i notari uživa]1i su podjednako u sticanju srebra

i lične književne obrazovanosti. No nakon gusarskih pohara i nakon nekoliko teških kuga

pri kraiu 17. stolj., ova miesta naglo propadaju' Nestaie idi|e dubrovačke pokrajine, pa su

ovo danas naizapuštenija sela u čitavom dubrovačkom području uopóe. Namjesto njih po-

ďžu se nase1ia na Dnu Mljeta, od koiih ie selo Govedari najmlade. No ovdje žive najna-

predniji otočani, pa se upravo u tom selu nošnia počela najraniie gubiti.

Naš primjerak nabavljen je za muzei god. r9z8', kad je još u selu Govedarima bio u svag-

dašnjoi upotrebi, no ipak samo kod starijih žena. Danas je sluŽba ovoB starinskog ruha ostala

odredena za svadbeno ruho nevjeste. Glavni je odjevni predmet starinskog mljetskog ruha

suknja od crvene domaóe vunene tkanine, zvana gunj , ova suknja ima kao i olipski fuštanrz8

raspore sa strane na bokovima' a pomoóu poramenica' Zvanih prednje i stragnje prv, oviešenaje o ramena. To je dakle nošnja tipa pendule, koja u kasnoj gotici postaie opóenit inventaru čitavom Sredozemlju. Gunj se svagda nosi s bijelom košuljom' kratkom do pojasa i lišenomsvakog ukrasa. Djevojke su nekad nosile crvenkapu, kako to vidimo na starim crteŽima,'' alise o njoj danas izgubio i posljednji spomen' Žene su pokrivale kosu bijelom kapicom, Zvanompočelica tli šfu{ija' pod koju se podmetala pletenica ili saruk, mekani umetak od pamukaušivenog u platno. Počelica ima sprijeda skromni vez od domaóe svile, za ženu u crvenoj boji,zaudovicuucrnoj , jednakokaošto jecrn iudovički gunj ,Stragajenapočel ic i umetakodba-nalne čipke. Po ovom ukrasu i njegovu rasporedu mljetska počelica pripada u onu vrstu Žen-skih kapa' što smo ih susreli u zaledu Jadranskog primorja, na kraškim poljima Livna iKupresa. Za iz|azak Mljetkinja je preko počelice prebacivala oveóu bijelu krpu, ukrašenu nakrajevima svilenim kitama, crvenim, zelenim ili crnim, prema svom staležu. Nevjestinskakrpa obrub|jena je širokom čipkom, danas kupovnom imitacijom. ova se krpa mogla razli-čito povezivati ili prebacivati, no za bolju zgodu ona ostaje sloŽena u trokut, otvoreno viseóina oba ramena' pa tako u čistim obrisima daje gotički okvir ženskom licu. Čitava nošnja ijest oblikovana u doba usvajanja kasnogotičkih oblika u razdoblju rane renesansej po onomistom razvojnom zakonu, kojeg čitamo i u dubrovačkoj arhitekturi, gdje se na najljepšimgradevinama, cvjetna kasna gotika i smirena renesansa vremenski i likovno stapaiu u jedinstvensklad.

oko vrata Mljetkinja ima nakit u skladu s čitavom slikom ovog ruha, skrornnog pogradi, a. tako čistog u likovnom izrazu. ogrlica se sastoji od niza crvenog koralja sa zrnjem,izvajanim u drvu i pozlaóenim. To je na našem primorju jedna od mnogobrojnih varijanatat. zv. peružina. Sav nakit za dubrovačku pokrajinu i zalede proizvodili su dubrovački zlataripo tradicionalnoj vještini zlatarskih porodica. Poznavajuói dobro običaje i potražnju dubro-vačke pokrajine, oni su za svaki kraj posebno izradivali predmete, koji su odgovarali tradi-cionalnim oblicima odnosnog kraja. Tako su se ovi oblici očuvali kao specifična vlastitostodredenog, nevelikog prostiranja.

Mlada žena s otoka Lastova odjevena je u starinshi kostum. ovaj vanredno lijep primjerak,ovako cjelovit kako ga prikazujemo u ovom liku, - poklonile su žene otoka Lastova MaršaluJugoslavije drugu Josipu Brozu Titu, god. 1945., kratko vrijeme nakonoslobodenja svog otoka od dugogodišnje talijanske okupacije. Sa sve- oToKA 'ť,".$ď}t 37stranim razumijevanjem nacionalnog i kulturnog sadržaja, koje ovakavpotpun i dobar prtkaz lastovske narodne nošnje ima za nas, Maršal Tito poklonio je god.Í946. ovaj primjerak našemu muzeju. ovaj nam je poklon to dragocjeniji što rarrije naš muzejuopóe nije imao nikakvog gradiva s otoka Lastova, s ove tako eksponirane točke našeg na-rodnog tijela na Jadranu. - Ovakav starinski kostunl oblači se na Lastovu još danas u svato-vima, kad su mlada i svati ovako odjeveni. Za ples mlada se presvlači u drugo odijelo odsvilenog raza) Í. j. od svilene tkanine veoma živih boja, obično svjetlomodre' ovo svilenoodijelo sastoji se od suknje, zvane pandel, i od haljetka) zvanog koret, od iste svile kao ipandel. Pandel po svom imenu, a starinska suknja od raše, t. j. od vunene domaóe tamno-modre tkanine, kako je prikazuje naš eksponat' po svom obliku, pripadaju veó spomenutomtipu pendule. Rasporci starinske lastovske suknje jednako su kao i na mljetskom gunju po-strance na bokovima, a suknja visi na dvije poramenice,'koje se stavljaju van koreta, pa utom nalazimo sličnost Sa stariiom varijantom nošnje otoka Suska. obilata upotreba kupovnog r29

skrleta u lastovskoj nošn|i svjedoči da je Lastovo moglo od svoiih prihoda izdvajati gotovlnu

za nabavu ove raskošne i skupe tkanine, što mljetsko seljačko kuóanstvo nije moglo nikad

podniieti. I čitav koret je od iste tkanine. To je ukrasni haljetak veoma jednostavan u kroiu,

obrubljen kanicama, svilenim vrpcama živih boja, sprijeda uz otvor i na zabačenom zapešóu.

Ispod koreta na prsima vidan je košuljar, umetak s|ičan braoarolu otoka Suska, a tek čipke

na rukavu košulje i onai dio ovratnika na košulji, koji je visok i uškrobljen, a ZoYe se bokar,

jedini su vidni dijelovi košulje' Bijďra košulja je kratka do pojasa, ali se vunena suknja nosi

s podsuknjom' zvanom skutiói. Na ovakvo svečano ruho stavlja se soileni pas i po njem su

još rozice od kordele, ukrasne vrpce. Kad su žene ranije nosile suknlu kao svagdašnje ruho

uz buštin, jednostavan prsluk, opasivale su se domaóim pasovima. Svileni pas uz svečanu

nošnju izraden je od brokatne tkanine, dok domaói pasovi, tkani na maloj krosnici, svi su

redom izatkani od domaóe svile, obojeni danas u Živim kupovnim bojama. Tek ponešto se

u ove pasove miješa pamučna bijela ili žuta nit, dok ie crvena boia uvijek od svilene prede.

Na Laslovu su se uzgoiem domaóe svile bavile Žene sasvim do u naše dane, tako da je za

oba rata, u nestašici kupovnog konca, domaóa svila sluŽila za svagdašnje šivanje i krpanje.

U starinskoj lastovskoj nošnji suknia tipa pendule ukomponirana je kao raniji starinski

odjevni predmet u kasniji sloi španjolsko-talijanskih elemenata. Za utjecaj španjolske nošnje

govori raspored boja s obilatim dodavanjem žuÍe uz crvenu i modru, a !oš više sama tekto-

nika ruha s posebnim plastronom i s naglašenim uzdignutim ovratnikom na košul|i.

Žene i djevojke na Lastovu kosu ne pokrivaju, nego uplióu u nju šarenu vrpcu. Na na-

šem primjerku pletenice su originalne. Plava kosa ovih pletenica nipošto nije iznimka, jer na

Lastolrr prevladavaju svijetla koža i kosa te modre oči u veóine stanovnika.

Kao opóenita obuóa na Mljetu i Lastovu uz svagdašnje ruho nosili su se opanci od sirove

kože i opute. Zabo|ie zgode služile su papuče od crvene kajser-kože, kao i u drugim dubro-

vačkim krajevima. Uz naš primjerak s otoka Lastova žene su dale izraditi papuče po obliku

starinskih, i to od crvenog sukna, istog, kakvo s\:uži za koret i za porub na suknji.

Za mušku odjeóu ranije su na dubrovačkim otocima sluŽile različite varijante levantin-

skog ruha. Tako se na otoku Mljetu priie tridesetak godina još mogao naói po koji primjerak

starinskih modrih gaóa od raše, domače vunene tkanine, poznatog širokog levantinskog kroia.

No veó tada je u svim selima ovog otoka prevladalo obično gradansko ruho primorca-ribara.

osobito su Se putem službe u mornarici u 19. stolj. udomaóile ljetne duge gaóe od tamno-

modrog grubog platna i bijelomodro isprugana majica. Zimi, za polazak u grad, muškarcima

danas često služi gradansko odiielo izradeno od domaée vunene tkanine, obično s uzorkom

karo ili pepita. - Žene na Mljetu poznate su prelje, a mnoge od niih još i tkaiu vunu' no

veóinom svoju predu daiu izatkati poznatim tkalicama na otoku Lopudu. IJ ovom gradu saču-

vali su se posljednji ostaci ženskog tkanja, koje je u ranija vremena bezimene proizvodnje,

ali i kasnije, u decentralizirarnj manufakturi, opskrbljivalo Dubrovnik i velik dio njegove

pokrajine i za1eda duboko u hercegovačku Huminu sa svim pučkim vunenim tkaninama za

odieóu i kuónu upotrebu.

IJz ovakvu svagdašnju levantinsku mušku nošnju, u prvoj četvrti prošlog stoljeóa na

dubrovačkim otocima udomaóilo se muško odijelo tadašnjeg novog gradanskog društva, s tije-

snim haljetkom i dugim hlačama, bilo od finog kupovnog sukna, bilo od domaóe raše. Svagda

tamnomodro, ovakvo odijelo nosilo se s bijelom gradanskom košuljom i s onakvom mekanom

kapom, kakl'u smo našli na otoku Krku, a kakva se ovdje na jugu zva|a maltešha kapa, očltor30

ne toliko po miestu svog porijekla, jer to je opóe poznato levantinsko pokrivalo muške glave,nego po jednom od poznatih trŽišta. - ove vrsti muška odjeóa očuvala se na otoku Lastovu,gdie još i danas služi u svatovima i za starinsku igru kraljeva, okióena šarenim kanicama,onakvim vrpcama) kakve sluŽe i na prikazanom ženskom ruhu. Uz ovo odiielo muškarci naLastovu nose sivi cilindar viktorijanske mode.

odjeóa žene iz orebióa, pomorskog mjesta na poluotoku Pelješcu, ranlje za Republike zva-nom Stonski Rat, nosila se još u vrijeme do prvog svjetskog rata, iako ne više opóenito. I sadje još kao starinski inventar posjeduje gotovo svaka porodicaovog dijela negdašnje dubrovačke pokrajine. Glavni dio ove .REBIČA NA PET?f#l 38nošnje, to je suknja u tri boje, modro, crveno i Žuto, nosi običnitalijanski naziv kotula. ona je u svim primjercima veoma nalik našem eksponatu, nabavlje-nom za muzej god' I94o. s malim razlikama u tkanini i u širini crvene plohe. Nabrana okopasa' ona je svagda još i podstavliena na bokovima, pa se ranije nosila na baroknom podloškuod žice i trstike, kakav je još ponegdje sačuvan u pelješkim kuóama. Kroj drugog odjevnogpredmeta u ovom ruhu, to je jaketa, ili kako se zove još i hamižol, posve je ustaljen, a raz|1kaizmedu pojedinih primjeraka postoji samo u tkanini. Jaketa moŽe biti ljetna od lagane tka-nine, ili zimska, podstavljena s nepredenim pamukom, a prema službi i ekonomskom stanjuposjednice, jaketa ima svih vrsta, od sasvim jednostavnih do veoma svečanih od skupe bro-katne svile.

Razvojnu crtu meďteranske nabrane suknje ravnog kroja mogli smo od kasnogotičkestilizacije mljetskog gunja pratiti u lastovskoj nošnji sve do poniranja u barokne elemenle.U starinskom ruhu orebióa taj je razvoj zaključen slikom ekstremne lokalne varijante. Poje-dine značajke nekad zajedničke prvobitnom tipu, u ovoj nošnji toliko su izgubile raniji uravno-teŽeni smisao, da su iz likovno pozitivnog ukrasa prerasle u naučno zanimljivu, ali estetskipromašenu cjelinu. To je plod, koiim je urodilo naglo bogaóenje veoma uske sredine' ukojoj se život ravnao prema krajnje konzervativnim pogledima, ali veó izbačen iz čvrste kolo-tečine ranijih dubrovačkih navika' Dok je mljetsko selo sačuvalo jednostavnu' no skladnusliku svog inventara, oblikovanog u razdoblju ekonomske ravnoteže dubrovačke agrarne klase,- na Lastovu je nošnja veó izašla iz okvira seoske domaóe proizvodnje te je uporedo s go-tovinom, uloženom u nabavu stranog tekstila poprimila i njegovo oblikovanje. Pelješka nošnjamedutim ukazuje na zakašnjelo iživljavanje baroknog španjolsko-talijanskog inventara, u uskomkrugu naglo uzdignutog novog gradanskog društva. U orebióu i njegovim susjednim mjesti-ma, žene pomoraca' koji su plovili morima i donosili kuói bogatstvo, živjele su lišene širokogvidokruga svojih muževa. Zalvorene u kuóama' one Su se pokoravale nesalomivom zakonuučmale konvencionalnosti. one nisu bile dorasle novom bogatstvu svoje sreďne. I dalje su,kao nekad u ranim vremenima, dok je još orebió bio skromna dubrovačka pokrajina, najljepšegodine svog života provodile u tkaniu, šivanju, vezenju i ostalim Ženskim radovima, a|t bezuloga vlastitog stvaralaštva u tom radu. one su ispredale domaóu vunu i tkale rašu za suknjesvoje kuóne čeljadi, a Same su se oblačile u suknje od skupocjenih engleskih tkanina' one sugrubim pamukom vezle besmislene šare na maramama donesenim iz levantskog, mletačkogi francuskog trŽišta, maramama) koje svoj uzorak i Řolorit imajuzadan veó samom proizvod-njom. Takve rupce stavljale su onda po nekoliko njih na se, samo da bi se vanjskom sviietupokazale dovoljno nakióene. Sredovječni šareni donji porub na suknji, što smo ga našli namnogim varijantama mediteranskog ruha, u orebióu prerastao je u vidno mjerilo ekonomskog I 3 I

stania poieďne kuóe' jer što je na nevjestinskoi suknji skrlet širi, to je bogatiji nien rod, a

ovo je u svježem gradanskom društvu trebalo vidno pokazati. Ali skrletna ploha sa Žutim

optokom' u ovom španjolskom ko|oritu postaie toliko nametliiva, da nagrduie osnovnu stilsku

značajku same suknje, jer je nemotiviranom vodoravnom crtom oštro presječen obris nekad

skladno nabranog vertikalnog ruha. Uz to kapetani i pomorci nametljivo daju na znanje svoju

dobru zaradu viešaiuói na svoje kóeri i žene zlatni nakit u nevjerojatnoi kotičini, što razumljivo

ne može biti prikazano na našem eksponatu'

U petješkoj nošnii košulja ie zadobila značenie suvremenog don|eg ruha. Nju svu po-

kriva jaketa dugih rukava, redovno izradena od svilenih tkanina r8..ili I. pol. 19. stolj. Žena

iz orebióa pokriva glavu naiprije s nekoliko sloŽenih marama, a onda još stavlja na to firen-

tinski slamnati šeširió. Na našem eksponatu to je bidermajerski primjerak' No prikazi iz

I. pol. 19. stolj. poznaju slamnati šešir u različitim baroknim obradama, kad ie svagda bio

ukrašen skupocjenim nojevim periem nježnih pastelnih boja, pa i to opet u pretjeranom

obiliu..' Upravo ovo pretjerano kióenje z|atom, dragocienim tkaninama, i ovako skupim' a

nefunkcionalnim ukrasom u orebiókoj sredini, kao što ie to bujno nojevo perje, ukazuje na

to, da je ovo drušwo odskočilo u svome bogatstvu onda, kad su veó bili raskinuti strogi

okviri negdašniih dubrovačkih zakona' Pelješki pomorci doživljavaju slom svoie privrede u

krizi jedrenjaka. Usvojena konvencionalnost pomaže da se niom pokrije istrošena veličina,

a ranije stečeni inventar čak i materiialno, u primjercima sačuvanim od pred pet do šest

pokoljenja, postaje folklorna okamina tako, da ni bidermaierska rukavica ne smije izostati

onda, kad u šezdesetim godinama prošlog stoljeóa, pelješka žena u ovakvoi punoi opremi

polazi u crkvu, ovaj svoj iedini put izvan kuée.

Í32

KONAVLI se spominju prvi put kod cara Konstantina Porfirogeneta uporedo sa župom

Trebinje, koja ie nekoliko sati hoda nad prvim planinskim vijencima u zaledu Dubrovnika.

obje su župe kraška po|ja, izdužena u smjeru od sjeverozapada na jugoistok. Njima teku

rijeke ponornice, i to veóim i prostranijim Trebinjskim poljem vodom obilna Trebinjšóica'

a donjim dijelom konavoskog polja rječica Ljuta. Kao prave kraške vode, obje rijeke pod-

liježu znatnoj oscilaci|i vodene izdani, pa tako u kišnim razdobliima, ili kad se na okolnim

brdima otapa snijeg, preplavljuiu najniŽi dio svojih polja, dok ljeti sasvim presušuiu. obilata

vlaga ovog povremenog naplavljivanja, koje u Konavlima traje nekoliko sedmica, čini tlo

veoma plodnim. Da li samo ime Konavli potieče od vodovoda grada Epidaura, koji je ovuda

prolazio, ili od gradenih naprava za razvodenie kraških bujica i za nalapanie polja' za naše

raz|aganje ostaje sporedno. U jednom i u drugom slučaju, ime ukazuje na činjenicu da se u

antikno doba, u blizini cvjetnog naselja, znalo vodom raspolagati po potfebi pučanstva, -

o čemu u unutrašnjim kraškim poljima nema spomena. ovo djelovanje čovjeka na zadanu

geografsku sredinu s vremenom dovodi do znatnih razlika izmedu dva kraja, koji su po sebiblizi i srodni u osnovnim životnim usIovima, pa Konavli sve više postaju izrazito poljo-

djelski kraj.

Nekad, u prastarim životnim uslovima, obje su se župe vladale kao jedinstvena oblast.

Kao i ostali topli i župni predjeli našeg primorja, to je bila najdonia stepenica, kuda su stočari

s Dinarskih planina silazili na svoja zimovališta. U postepenom pomicanju, uporedo kretanju

brojnih stada, veóinom sitnog zuba, pastiri su prvim nastupom zime kretďi s jesenskih ispaša

prema niskim poljima u Humini, Popovu polju, Trebiniu i u Primorju. Tu su ostajali sve

do proljetnih vedrina, koje u primoriu rano počinju ' a zatim su se S iscrpene paše ponovo

počelt izdizati na sočnu mladu travu proljetnih jagnjila' To je bilo na onim istim jesenskim

torinama, gdje su se medutim od zimskih kiša obnovili odmoreni travniaci. U primorju

pastiri nisu trebali posjedovati vlastite zemlje za ispašu. oni su silazili na obradena zemljišta'

s kojih je vlasnik bio spremio žetl'u, na strništa, na ugarišta, pa i u maslinike, gdje ie krajemgoďne bio ubran plod. Tu su stočari postavljali prenosive torove sa znanjem i privolom

težaka, koristeói sebi i njemu. Na torinama ostajalo je iza silnih stada obilato dubre, pa je

ovo torenie niiva bio važan udio u tadašnjem poljodjelstlrr župnih predjela. Bez torenia'

zemlja bi se ubrzo iscrpla, jer težak nije na svojoj zemlji mogao drŽati tako brojno stado da

bi njive Sam mogao toriti. Uostalom' ovca pa i govedo ne mogu izdržati lietnu žegu i bez-

voďcu na isušenim primorskim stranama. Primorac težak i sam je svoju stoku davao na

ispašu, u sumjes, stočaru planinštaku, kad bi ovaj krenuo ljeti u planinu' U koliko su stada

bila veóa i broíniia, u toliko je raniie trebalo krenuti s obradenih njiva, jer se samo tako moglo L 5 5

očuvati mlade usjeve od popasa. Tako se život ovih kraieva odvijao u simbiozi izmedu stalno

naseljenog prebivaoca župnih polia i pokretnog Stočara iz planina u zaledu. U saživliavanju

ova dva privredna oblika, došlo je do tijesnih veza unutar društvene cjeJine naselja, pa su u

jednom te istom plemenu mogle postoiati obje privrede, i to svagda na osnovu uzajamne

koristi. To je ona bezimena pozadina, koja je hranila životno bito naših južnih zemalja, okre-

nutih na Jadran.Svaki viši proizvodni oblik, koji je nastao u primorju, morao je u ovom životu izazvati

potres. Bez sumnie do ovakvih potresa došto ie bilo veó u doba osnivanja i podizanja primor-

skih gradova u stafom vijeku. Ne upuštajuói se u to, koliko su ustanci u ilirskim zem|iama

bi|i izazvari zadiranjem Rima upravo u o\'1l osnovnu ekonomiku, mi óemo ovo pitanje jasniie

moói promotriti u kasnijim razdobljima, kad kroz poznate dogadaje dublie zagledamo u

unutarnje zbivanje ovih zemalja. Polunomadska ekonomika pretpostavlja rijetku napučenost,

pa i simbioz a težaka i stočara traži prostrana, riietko naseljena područja. Zato óe svaki viši

oblik obradivanja tla, koii za sobom povlači porast pučanstva' nužno morati doói u sukob

s polunomadskom privredom. ovakvi sukobi čine osnovnu pozadinu pitania Konavoske Župe

uopóe, sve od onih vremena otkako se na ovom diielu primorja počeo razvijati kulturni život

s Epidaurom kao središtem pa do u novo doba. od samog početka, otkako je okolina ovog

g,uáu, natapanjem i razvijenim poljodjelstvom, morala biti povučena u proizvodnju osnovne

h.u,,. po.,"bne velikom naselju, teženje zemIje nije moglo ovisiti isključivo o simbioznim

oblicima primitivne polunomadske privrede.

S propasti Epidaura, gradska okolina vratila se u mnogom u prvotno stanie' Ona je u

krug proriiedenog poljodjelskog žiteljstr'a opet redovno primala na povremeni boravak stočare

iz pozadine. Da je doista historiiski tok bezimenih pokreta proticao u ovom ritmu' naói óemo

poi.'rdu u prilikama današnje Albanije. Dvaput, u antiki i u kasnom srednjem vijeku' na

albanskoi obali diŽu se bogati gradovi, koii svojim razvojem izazivlju zÍatafl procvat proiz-

vodnih snaga svoje okoline. - No dvaput, za Seobe naroda i za Turaka, ovi gradovi propa-

daiu, a njihova okolina iznova postaje riietko naseljena i ponovo stoje u njoj zimski stanovi

stočara iz udďjenih balkanskih planina. Tako je okolina, iednako tako klasičnog Butrinta kao

i bizantsko-normanskog Drača, danas pretvorena u pusta močvarna pasišta aromunskih sto-

čara. Istim načinom, u ranom srednjem vi|eku propadaju Sprave za navodnjavanje i gradski

vodovod Epidaura, a krai sam počinje iznova provoditi život u onim oblicima kako nalazimo

Konavlje u 14. i 15. stolj., kad na ovu zemlju Dubrovnik počinje stavliati svoje zahtjeve. U

to vrijeme Konavli Su u granicama bosanske države i to kao posjed dvojice feudalnih velikaša'

Sandalja Hranióa i Radoslava Pavlovióa. Veó unatrag Stotinu godina Dubrovčani uvidaju,

kako im bez p|odne Konavoske Župe nema života. Pozivanjem na nasljedna prava Stare

Pitavre, nudenjem velikih otkupnina i ostalim sredstvima, koiima se Dubrovnik služi u šireniu

svojih granica, Konavli ulaze u krug dubrovačkih zahtjeva. Pa dok posjed svog saveznika

vojvode Sandalja dobivaiu bez veóih Smetnia' - pridobijanje gornjih Konavala i planine'

posjeda sinova vojvode Pavla Radenoviéa, izazivlje težak i mučan spor.84 Jednako kako su

r4r9. god. otkupili Sandaljev dio, pa i uz ioš veóe materiialne žrtve, kupuje god. 14z6. Du-

brovnik od Radoslava Pavlovióa sjeverozapadni dio Konavala. Ali nakon toga dolazi do

sukoba, u komu silnik Radoslav Pavlovió upotrebliava sva sredstva da se natrag domogne

odstupljenih zema|ja. Ne preza ni od krivokletswa i krivotvofenia pečata, od nasilja, pliačke

i otimačine, a sve Zapravo bez prave koristi. Dvoggdišnji žestoki i skupi rat, u kom ni jedna734

strana ništa ne postizava' a obje ogromno gube materijalno i na ugledu, na kraju je, čak sa

sredovječnog feudalnog stanovišta, potpuno promašen za obje strane. Šta više ovaj rat kao

tešku posljedicu donosi sve dublje uplitanje osmanlija u Život naših zemalja. Dubrovnik,

koii tada živi na vrhuncu svojih iluzija o slobodi' upravo je povodom ovog rata prisiljen da

sa sultanom uspostavi tijesnu vezu ovisnosti.

Tek kad ovaj nesretni rat proučimo ne s lica nego s naličja, razumjet óemo njegov du-

boki uzrok. Treba u rijetkim pisanim vijestima pronaói pozadinu zbivanja i ugledati bez-

imerri narod, koji stoji s onu stranu prodaje i dobiti vladaiuóih stranaka, a koji se bori jedino

za da|jnji opstanak svojih osnovnih Životnih moguónosti. S nezajažIjivim potrebama feudalnog

dinasta, Radoslav Pavlovió odstupa Dubrovniku svoj dio Konavala uz uslove, koji su i za

tadašnje prilike za nj bi|i veoma povolini, a za Dubrovnik krajnje teški. Ipak Dubrov čani

pristaju na Sva njegova traženja samo da dodu u posjed gornieg dijela Konavala' Uza sve to

Radoslav Pavlovió malo vremena nakon zaključene cesije, navaljuje na Konavle i ponovno

1h traži natrag' Nije samo lakomost ni kratkovidnost Radoslava Pavlovióa, koja obje strane

gura na rub propasti. U pozadini stoje Trebiniani, oni mnogi posjednici golemih stada' kojim

bez zimovališta u Konavlima nema daljnjeg opstanka, i čija ekonomika, načeta pitanjem Ko-

navala uistinu počinie od tog vremena postepeno propadati. Radoslav Pavlovió potvrduje

kupovinu u ime svoje, svog sina i bližih predstavnika SVog bratstva. Ali ovo otudivanje pri-

morskih predjela nisu njemu samomu, ma da feudalnom gospodaru ovih zemalja, priznali

oni, koje tada po feudalnim zakonima nije nitko pitao za njihovo mišljenje' ali koji staro

životno pravo na ove zemlje ne zaboravljaju pa ga silom traže natrag. To su plemena, koja.

na ovu zemlju protežu svoj gentilni, ma da nepisani zakon. U prvom redu stoje u toj poza- -djni bratstva Ljubišiói i Ljubibratiói, najb|iži stanovnici Konavala u Lugu i Trebinjskom

polju. Liubibratióe nalazimo i u Konavlima u 14. stolj. Ali da je bilo daleko više bezimenih

potraživača za konavoska zimska pasišta sve tamo do Duge, vidimo s jedne strane po tom'

kakvom se upornosti Dubrovčani bore za Ío, da osvoje ne samo Konavlima najbliži Lug i

Trebinje, nego i Župu Vrm s gradom Klobukom na gornjoi Trebinjšóici, a s druge strane'

s kojom žestinom žitelji svih ovih krajeva stoie nasuprot Dubrovniku. Pa i izmedu dubrovačkih

vojnika plaóenika, u koliko su iz ovih bližih krajeva, i dubrovačkih protivnika Trebinjana'

brzo do7azi do sporazuma, kako vidimo u dogadaju s Marinom Gučetióem,.u jer se brdani

istih životnih navika, istih potreba i jednake óudi lako udružuju protiv primorskih trgovaca'

kad se radi o obrani njima zajedničkih životnih potreba.

Dubrovčani pod svaku cijenu moraju slomiti otpor upravo ovih svojih protivnika. oni

moraju istrijebiti iz blizine svog grada neovisne pokretne stočare, tako kao što su to veó

ranije proveli bili zauzevši Stonski Rat i Primorje. Po svršenom nesretnom ratu vidimo,

kako se Dubrovčani mire i primaju kumstvo svog strašnog neprijatelja, Radoslava Pav-

lovióa, jer je to tako u skladu s postojeóim životnim oblicima feudalnog društva' Ali

Liubišióima i Ljubibratióima ne opraštaju, pa njima i dalje rade o glavi do istrebljenja čitavih

rodova. otuda Ljubibratióe kasnije više ne nalazimo u Konavlima, a razumIjiva je i uporna

želja Dubrovčana, da se domognu Luga i Trebinja, kako bi i tu mogli zatrti nepokorene pro-

tivnike. Na mjesta, opustošena ratom' a to su ona mjesta u konavoskoj planini' gdje su ranije

bila staništa trebinjskih stočara, Dubrovčani naseljuju novo stanovništvo. Šezdesetak domova

Vlaha iz Bjelica doseljuje u novi Životni okvir..u onog čega se Trebiniani ne óe i ne mogu

odreói, a to je pravo ispaše na zimovalištima u konavoskoj planini sa slobodnim kretanjem r35

preko državne granice na lietne Stanove' svježe naseljeno stanovništvo odreklo se samtm

svojim odlaskom iz rafríje postojbine. Vlási iz Bjelica postaju stalno naseljení stanovnicis vojničkom službom na granici Dubrovačke Republike.

I čitavo ostalo Konavlje pretvara se u kraj stabilnog nasel|enja. U nizu dubrovačkihodredaba čitamo kako |e prebjezima iz planinskog za|eda dozvoljeno, da se naseliuiu nadubrovačkoj zern|ji, ali jednom naseljeni oni se više ne smiju povraóati u svoj stari zavičaj.Sve ide za tim, da Dubrovnik što gušóe naseli ovaj kraj novim, proizvodno jakim stanovni-štvom, kojem je u prvom redu zadaÓa, da se bavi teženjem tla. Konavoski rat je jedan odmnogobroinih primjera, kako novi oblici razvijenih proizvodnih snaga nemilosrdno brišu izživota predašnje, veó zasÍarje|e, a još uvijek duboko ukorijenjene privredne oblike, u ovom

slučaiu ponikle iz prvotne sredine.Razumije se, Dubrovčani ovo ne provode svijesno. oni nasilnim zahvatima brišu sve,

što ne odgovara njihovoj tada visoko razv1jenoj privredi. I(akvo nerazumijevanje prilika' koievladaju Životom pozadinskog naroda, čitamo u onoj dubrovačkoj odredbi' kojom se za vrijemerat% god. r43r., zabranjuje svakom bez iznimke odlazak sa stokom van granica Konavala!"

? GRAHOVO

(

)ěrvo

\ CETINJELň

-t:\

Treba pomisJiti, kako velika, mnogobrojna stada fizički uopóe ne mogu izdržati boravak naoskudnim i suhim konavoskim krševima, odvojena od obradenih njiva i mladih usjeva, bez

izdiga na ljetna pasišta. A ovo su, doduše kao privremenu ratnu mjeru, nalagali ljudi, koji susami kao dobri gospodari svoja vlastita stada slali na ispašu u zahumske planine, kako toznamo za dubrovačku vlastelu. ovakvi su zahvati izaziva|i jake potrese u nomadskoj ekonomici

i silili narod da se laóa novih privrednih oblika tadašnje proizvodnje.

odmah rrakon što je rat bio završen, Dubrovčani provode u I(onavoskoj župi daleko-

seŽne agrarne promjene. U podjeli zemljišta novim vlasnicima, a to su dubrovačka vlastela,

državna vlast pazi, da se u katastarske jedinice pribrajaju podjednako dobre i loše zemlje, pa

) !

I

)

)

n6

tako se uz manje plodnu i teže obradivu zemlju pridruŽuju dodaci, koji su veó odavna podunosnim kulturama. Čitavom agrarnom reformom ide se za tim, da se ovai plodni kraj učinivlastitom baštom i žitnicom. Time je u Konavlima brisano ranije pravo rodova na zemlju kaona plemensku baštinu, - pravo' koje se u ratu još postavljalo sa svojim nepisanim, ali tad jošživim zahtjevima.

Negdašnje plemensko uredenje.B možemo razabtaÍi i u strukturi današniih konavoskihnaselja. Dok mjesta u Zupi i u okolini Cavtata ukazuju na romansko porijeklo sa zamjetnimcrtama urbanizovanja, veóina ostalih naselja i po tipu i po imenima govori za raníji gentilnidruštveni sastav. Konavoska se sela i sad još sastoje iz zaselaka, u kojima su pojedini domoviudešeni za život velikih porodičnih zajednica. Doista su u Konavlima porodične zadrugepravno postojale još u prošlom stoljeóu' a one Su možda posljednji ostatak. negdašnjihbratstava. Pa i dvostruki oblik samog imena, Konavli i Konavlje, govori o uporednom životuprimorskih Romana i slavenskih plemenskih zajednica u ovoj nekadašnjoj župi. Jer dok prvioblik napominje latinsko ime, drugi svršava, kao i mnoga ostala imena u našim krajevima,s onim dočetkom zbirne imenice, u kojem gledamo ostatak gentilnog toponima. Samo imeTrebinje ima ovaj isti oblik, a i Nevesinje, Ljubinje pa i mjesta u sjevernoj Dalmaciji kaoKistanje, Padene i druga.

Rekosmo veó, kako Republika nije išla za jednoličnosti u vaniskim životnim oblicima.Usprkos dubokim promjenama jzazvanim agrarnom reformom, Republika nije u život svojihpokrajina unosila dosljedno ukalupljivanje u jednolike vanjske oblike. Na osno',u provedenihekonomskih mjera, a u razvijanju novih proizvodnih moguónosti, ona svom puku daje čvrstoslon' ne zadiruói dublje u njegov unutrašnji život. Tadašnja vlast zadovoljavala se poštivanjemopóe usvojenih drušwenih i političkih pravila. Zato Republika svoj novi posied privodi dodušecrkvenoj orgaruzaclji svoje drŽave, pa ovaj posao predaje franjevcima, ali i kraj tog susreóemokasniie u Konavlima pripadnike ex fide greca,se a kao i u osralom Zahumlju, i u Konav-lima bilo je Patarena u toku 15. stolj. Zadovoljivši se vanjskom katoličkom pripadnosti, Du-brovnik ostavlia puku stare običaje. Tako Konavljani još i danas slave krsno ime, ovajprastari kult roda i domaóeg ognjišta, da i ne spominjemo običaje uz badnjak, koledanje,ritualne zdtavice, narikače i pogrebni obred, životinjske maske i ostale pretkršóanske survi-vale, potekle jz raz|ičitih izvora. Još dugo čuiemo u Konavlima o vraždi i o izmireniuzakrvljenih stranaka, a danas još zbiva se otmica djevojaka i to najčešóe u obliku trijeznogdogovora izmedu dvije kuóe s ciljem, da se uzajamno izbjegnu silni troškovi oko pirovanja,troškovi, koji su i danas još bezuvjetno obvezatni i teški upravo tako kao što su i u ranijavremena bili težak teret za obje strane' Pa dok Republika budno pazi da se barbarski ostaci,preostali iz starine unutar gradskih zidina netragom brišu, kako bi grad, srce i mozak slobodnekomune, bez optereéenja razvijao svoje snage uporedno s ostalim naprednim svijetom, -život puka u pokrajini, ostavlja se slobodnim. To je ono isto stanovište što ga vidimo uodnosu Dubrovnika prema njegovim susjedima, kad na pr' u znak izmirenja Republika šaljesvog poklisara u šišano kumstvo sinu Radoslava Pavlovióa. No uzajamno priznanje tog kumstvamora biti izvršeno u gradu, po katoličkom obredu, jer Dubrovnik na svom tlu ne pita za to,što je vojvoda Radoslav poznati pataren' i što su običaji njegove zemlje drukčiji. Pa tako i uKonavlima, u novim životnim uslovima u naoko svagda mirnoj i skladnoj kolotečini, pro-dužuje se predaja i to ne Samo u običajima, nego i u materijalnim oblicima.

137

NARoDNA NoŠNJA KoNAVALA pokazuje zbog toga posve drugu sliku, nego

što smo je našli dosadašnjim pregledom jadranske etnografske grade, pa i one iz dubrovačkog

područja. Po prvi put Se u Primorju susreóemo s gradom, koja nije mediteranska, a niie ni

usvojena pomorskim vezama' ni direktnim utjecajima sa zapada' Nošnja Konavala ukazuje

i danas još na jedinstvo sa svoiim zaledem, nasilno prekinuto Sredinom 15. stolj. To óemo

osobito dobro moói vidjeti u ženskoj nošnji, koja je redovno konzervativniia. No dok je nošnja

niske Hercegovine za posljednja tri pokolienia netragom nestala' konavosko ruho ie iedna od onih

riietkih vrsta starinske folklorne baštine, koja, nakon što ie u toku posljednjih šezdeset godina

pretrpjela izvjesne promiene i time se znatno prilagodila savremenim potrebama, ulazi u

današnji život'. Zbog toga óemo u našem promatranju odiieliti stariie modalitete konavoske

nošnje od onih, koje punim životnim pravom postoje u sadašnjoj upotrebi' U oba ova poglavlja,

razlikovat óemo modalitete ljetnog i zimskog ruha, pa odjeóe odredene za rad, one" za bolje

dane, pa konačno svečanog odijela za izuze|ne društvene zgode.

Glavni odjevni predmeti konavoskog ženskog ruha jesu košulja i modrina, oba predstav-

nici cjelovitog ruha, nepodijelienog u struku. Oba elementa u istoj sluŽbi susreóemo u čita-

voi dinarskoi oblasti. Kao jedna od mnogih varijanata dinarske duge košulje, konavoska

košulja pripada tipu tunike. Ma da je danas u struku sastavliena' zadrža[a je značajke cje-

lovitog ruha pa ie bez šava na ramenicama, s ravnim rukavom uz obvezatne latice. Dužina ioi

je svagda do gležanja. Njen ukras ie ustalien u kanonu, u kojem u mnogomu možemo čitati

razvojniput dinarskog inventara na dubrovačkom tlu. No dok je košulja u dinarskoj oblasti do

danas ostala temeljno žensko odijelo, često bez doniih dodatnih dijelova, konavoska košulia

zadobila je značaj ljetne haliine. Pod ovakvom košuljom od tankog lanenog platna, čistom,

ukruóenom i izglačanom, nosi se rublie, sad veó moderno, ali stariie žene i sad nose donju

košuliu, zvanu prhllačak, i podsuknju, skutiée.

Osim platnene košulje u inventaru konavoqkog ruha nalazimo predmete, kojima je po-

riieklo u onom prvotnom načinu odi|evania planinskog stanovništva, kad je kao jedina siro-

vina služila domaČa nemaštena vuna. To je bjelača muške i Ženske diece. Muškiói do odrasle

dobe, a djevojčice do udaje, odiievali Su se u bjelaču, Dok se dječačka bjelača u posljednjih

desetak godina izgubila, dievojke i sad nose odijelo s ovim nazivom' ali ne kao jedino ruho'

nego povrh košulje kao zimsku odjeóu. Kako samo ime kaže, bjelača je bila odiielo od domaóe

vunene tkanine, neomaštene i prirodne boje vune. Danas se ovim imenom zove djevojačka

haljina, sašivena od tamne, modre ili crne Vunene tkanine. ona samo u kroju nosi značajku

negdašnjeg starinskog ruha. .Io je naime okrugla, posve Zatvorena haljina dugih rukava'

S izrezom oko vrata toliko prostranim, da se kroza ni kod odiievanja može provuói glava. To jer38

jedna od onih mjera, kojima konzervativno patrijarhalno društvo do krajnjih granica čuvavirginitet svojih kóeri, doraslih, a još nezakupljenih za udaju.

Zimska haljina udate žene oblači se povrh košulje, danas uz ostalo donje rublje. To jemodrina, nekad od modre raše, sad redovno od crne, a za bo|je zgode od kvalitetne tvorničketkanine, najčešóe češke ili engleske proizvodnje. Modrina je kao i bjelača cjelovito gornje ruhos dugim rukavima, sprijeda otvorena' tako da je na sredovječni način košulja zadrža|a zna-čenje temeljnog odijela.

Povrh košulje i modrine, stavlja se pregljača, pregača, i to svagda svijetla, |jeti prtenaod pamučnog tkanja, zimi od tanke r,'unene tkanine. Pregaču orkivaju žene same, redovnona rašu t' j. na tri nióanice, tako da uz nien donji rub utkivaju široku ukrasnu prugu odraznobojnih pamučnih ili svilenih niti. U ovoj pruzi prevladavaju za različite prigode i dob,svjetlije ili tamnije šare.

Uz košulju kao ljetno ruho, a jednako i na modrinu' nosi se čerma, jačerrna. To ie prslukbez rukava, sprijeda široko otvoren. Jačermi ima različitih, prema zgodi, prema imuóstvuvlasnice, a i prema starini sačuvanih predmeta. Danas opóenito služi jednosÍavna jačerma,zvana obično čermica od crnog sukna, opšivena crnim gajtanima. Gajtan, kojim se opšivala

iačerma, mogao je biti od srme ili od zlata, pa ovakvih jačermJi ima i sad još dosta u kona-voskim kuóama. Manje ima istovrsnih zlelikih jačerama, koje su služile za najsvečanije ruho'ovakvi su primjerci, u koliko još postoje, i sad u velikoj cijeni, a i ranije se za njih majstorimau Dubrovniku plaóalo velike svote novaca. Momak iz dobre kuóe nije mogao vjeriti dievojku,ako joj medu ostalim skupocjenim darovima ne bi za obilježje poklonio aeliku jačernlu, zlatomokoaanu.no

Ranije su žene nosile još jedan odjevni predmet, koji je u svom posljednjem postojanjubio ukrasno ruho, pa se kao takvo izgubilo u sadašnjoj nošnji' To je koret' koretina. Pod ovimnazivom, poznatim u zapisima od 16. stolj. unaprijed, razumijeva se u Konavlima, a u stariiimzapisima i u Crnoj Gori, onakav haljetak, kakav se u planinskim krajevima zove zubun, zobun,ili u sjevernoj Dalmaciji i Bcsni sadak. Da horet i sadržajno odgovara dinarskom zubunumožemo zak l jučit i i z Bogišióeva navoda: Kad ie došlo do zre lost i , d jevojke oblačekoret, do tada nose jačermu,o. - po kojem se vidi, da je to bilo opóenito ženskogornje odijelo povrh košulje, kao što je to zubun u svim planinskim krajevima. U koliko jcš

ima sačuvanih konavoskih koreta, to je odijelo svagda od crne kupovne tkanine, i to od finogsukna' saite, t8. ili I. pol. 19. stolj. I po tom se moŽe vidjeti, da je ovaj odjevni predmetbio jedan od sastavnih dijelova u dinarskoj tipološkoj cjelini konavoskog ruha, ali da je uprimorju počeo gubiti ranije značenje prelazeói u ukrasno ruho. Dok su Žene do nedavnatka|e rašu za bjelaču i za modrinu, za korednu koliko se unatrag pam[i, nabavljďa se skupocjenatkanina profesionalne proizvodnje. U nevjestinskom ruhu obredno je sluŽila koretina od zďenogsukna.d' Danas je obvezatno nevjestinsko ruho modrina. ZeIeru koret, zvan i dolama, sačuvaose kao obredno ruho iz inventara trebinjske ženske nošnje, gdje još i danas zelena dolama činisvečano ruho djevojaka i mladih žena. ostaje po strani pitanie, da li konavoski zeleni koretpotieče iz vremena prije cesije Konavala. U svakom slučaju koret je predrenesansni odjevnielemenat, koji ukazuje na vezu izmedu dviju oblasti u doba, kad ie Konavle sa svojimstarinskim inventarom ulaziIo u krug dubrovačkih zemalja.

I žensko oglavlje u starinskoj konavoskoj nošnji govori za jedinstvo kulturnog posjedaizmedu Konavala i ostale Hercegovine. Crvenkapa, koja je u Hercegovini opóe pokrivalo ženske r39

gLaveza djevojku i za udatu Ženu, u I(onavlima zadobiva značenje djevojaštva' kako je nekad,kako vidjesmo' služila i na otoku Mljetu. No dok se danas u Konavlima nosi mala djevojačka

crvenkapa, ukrašena svjetlomodrom svilenom vrpcom) ranije je za bolje zgode sluŽila kapa

zlatom vezena zvana zlataia. Osim toga djevojke su povrh kape prebacivale bijeli ubručič,

kako je to u Hercegovini bilo opóenito.Kao posebno oglavlje udate žene, do pred osamdeset godina sluŽio je u Konavlima hondelj.

Hondelj, ondelj, je sačuvan u jednom primjerku dubrovačkog muzeja, u četiri primjerka u

Bogišióevoj zbitci u Cavtatu i moŽda se ioš po koji primjerak nalazi na terenu. oyo se oglavlje

sastoji od stalka, od dugačke kite ispredenog lana, pamuka ili svile, i od četverokutne platnene

bijele krpe sa stranicom od oko 8o cm., koja uz oba živa ruba ima utkanu prugu od crne svile

ili pamuka. Na kosu, upletenu u dvije pletenice i podignutu na poznati nam veó primorski

način, pričvrstio Se nekad najpri|e stalak. Taj je stalak savijen od lanenih stabljika, ovijenih

koncem ili uzicom, a posebna pločica nadvisuje se nad čelom. Stare žene još danas upravo

ovaj podložak zovu hondelj. Stalak Se čvrsto posravio na glavu tako da je nadvisivao čelo nad

razdijeljenom kosom, a na potiliku se pričvrstila ona kita, pa je visiela niza šiiu. Na podložak

se privezivala marama-hondelj, presložena tako da su obje crne pruge davale dekorativan

naglasak' Marama-hondelj nad čelom se veza|a u čvor, a u tvrdi se stalak nad tim čvorom

redom pozabadale ukrasne igle pribadače od pozlaóenog filigrana ili od svijetlog muranskog

stakla, a za korotu s ovakvim staklenim tamnim glavicama- U govoru dubrovačkih zlatata

nazivom hondelj zove Se upravo ovakva ukrasna igla. od ovog uzdignutog čVorar hondelj

se pomoóu iglica kopča uz podložak tako da mu je ona kita na potiliku logičan završetak.

Po čitavom svom sadržaju, hondelj ie jedan od sačuvanih, dosta osiromašenih oblika sredo-

vječnog oglavlja' Da se nekad i u Dubrovniku nosilo žensko oglavlje na način rogova, vidimo

iz mnogih odredaba, kojim republika veó u 14. stolj. zatire oYaj običai kao barbarski. Upravo

sam konavoski hondelj pokazuje daljnji stupanj u razvoju sredovječnog oglavlja i to iz onog

razdoblja, kad je stalak s izrazitjm rogovima veó izašao iz običaja, i kad ie podložak sluŽio

zato da bi se ukrasna kapica ili povezača mogle što dekorativnije namiestiti ili povezati nad

čelom različitim načinom, Pa i u ukrasnom čvoru, kako to hondelj pokazuje. IJpravo ovo

povezivanje, a ne samo omatanje oko glave kao kod krčkog ruba, bitna je oznaka konavoskog

hondelja.

Drugo je pitanje, da li ie hondelj sastavni dio konavoskog inventara iz vremena priie

cesije, ili je u Konavle ušao kao utjecaj iz gtada i to negdje u toku II. pol. 15. stolj., ili u

ranom r6. stolj., kao jedna od mnogih vfsta raznolike kasnogotičke pokrivače. Upotreba krutog

podloška govorila bi za ranije oblikovanje ovog oglavlja. Ako i u skrorpnim razmjerima,

Dubrovnik je svagda pratio razvoj kulturnog inventara susjedne Italije, gdje veó na prelazu

iz t5. u 16. stolj. dolazi do fenesansnog oblikovanja raniie usvojenih gotičkih elemenata, igdje se veó udomaóilo pokrivanie glave kapicom i velom, ili samo jednim od ova dva ele-

menta) no u svakom slučaju veó se tada zastarjele krute podloške uvelike napustilo. Prema

tomu ne bt hondelj u ovom obliku' u kome je kruti podloŽak još uvijek bitni sastavni dio

čitavog oglavlja mogao doci iz grada u kasnom 15' stoli. ili čak u toku 16. stoli. Sve vijesti,

koje u Dubrovniku govore o ženskom oglavlju na način rogova) cornua' corna' potieču iZ

14. stolj. Jireček donosi iz isprava dubrovačke kancelarije podatak, po kome vidimo, da je

u Konavlima god. 1365. bilo u upotrebi žensko oglavlje u obliku rogova, cornua sclavica

argenti.es Ovaj podatak govori o oglavlju, koje bi moglo biti srodno oglavlju Baranje, pa i

opisanim varijantama Bratine i Jamnice. No cornua sclavica u dubrovačkoj vijesti noseosim ovog Íaziva, koji prevodim s rogi, još jedan naziv za nas ne manje zanimliiv. Ovo senaime oglavlje navodi kao coverlo sive cornua sclavica, koju prvu riječ čitam kovrlj.Iz čitavog pak navoda doznaiemo da je taj coverlo sive cornua, dakle kovrlj, koarljaki|i rogi neki pribor od srebra i da je imao izvjesnu materiialnu vrijednost, jer se uz još nekestvari daje kao naknada za dug. To bi, koliko mi je za sad poznato, bila najranija vijest,u kojoj se poimence navodi elemenat ženskog oglavlja pod nazivom koz'lrljak. Pod ovimimenom susrest óemo odgovarajuói predmet u Bosni, u današnjem oglavlju stariie kupreško-livanjske varijante, a i u oglavlju udate žene u Vrlici. Ma da se u oba ova slučaia recentnipredmeti s ovim imenom razlikuju od coverlo sive cornua našeg izvora, ier je to u obaslučaja podložak za kapicu, odnosno za matamu' od irsrike, pruóa ili od vune, koji niti imamaterijalne vrijednosti, a niti daje oglavlju oblik jednog ili više rogova' - ipak je nedvoumnaetiološka veza izmedu dubrovačkog predmeta 14. stolj. i recentnog koorljaka. U oba se naimeslučaja, u historijskoj vijesti i u recentnim primjerima radi o bitnim dijelovima Ženskogoglavlja.

Prema sadrŽaju našeg izvora, koji i sam svoj vlastiti izraz cover|o, kozlrljak, tumači kaocornua) rogi, mog|i bismo po ovom podatku predmet sam odrediti kao osnovni podložak

u oglavlju. Ipak iz potanje oznake doznajemo da je taj predmet od srebra, argenti, a i jer je

to, kako rekosmo, predmet neke veóe vrijednosti, ne smijemo coverlo sive cornuaizjedna-čiti današnjem koarljaku. Sama riječ coverlo mora da je isprva znači|a sasvim bitno gorniepokrivalo ženske glave, i da je, kako ie veó rečeno' nastala od cohopertum' odnosno copertum,coperta' dakle pokrivača uopóe, a specijalno pokrivača za g|avu udate žene. Vidjeli smo kakoriječ istog postanka i značenja, hoverlica, u 13. stolj. u sjevernom Jadranu znači upravožensku pokrivaču. Naziv kofrtal kao ime za onaj podložak poculice upleten u kosu, koji je

srodan po službi i po obliku posavskom kunču i iamničkim rogima, sačuvan ie u priboruženske glave u selu Potočec kraj Gradeca..n Sama riieč kofrt sa slavenskim dočetkom-l' -al, jedan je od sačuvanih stadijďnih oblika iz prvotnog kopert, kohopert, kojemu moŽebiti uporedno i koverl, kovrlj sa slavenskim dočetkom -ak, -ljak. U cjelini oglavlja, gdjesu pokrivača i njen podložak uz ostale dijelove biLi nerazdvojni po svojoi službi u konačnojslici oglavlja, počela se riječ kofrt' kovrlj, iz ove cjeline prenositi na podložak, kao na rezi-stentniji i konzervativniji dio oglavlja. ovo je suživanje naziva kofrtal, kovrljak' išlo uporedomijenjanju gornje pokrivače iz ranijih, arhaičnih oblika u kasnogotičko, odnosno u rano-renesansno oglavlje. Time su oba jezična derivata kofrtal i kovrljak s gornjeg dijela prešla

na donji dio i zadržala se kao naziv za podložak u oglavlju udate žene u različitim stadijalnosačuvanim varijantama. Sama riječ kovrljak mora da, je iz medijevalnog latinskog, odnosnodalmatskog, rano poprimila sazvučje od glagola kotrljati i vrtjeti pa je iz toga nastao glagolkovrljati sa dal|njim izvodenicama kovrtalj, kovrtanj, pa možda i kovrtač..o U ovaj sklopulazi i riječ kovrča, kovrčati. Pomoóu ovih riječi mogli bismo protumačiti i drugi jedan

historijski podatak. To je covergerium, koji se spominje god. rz8r. kao jedan od predmetau bogatoj ostavštini Beloslave, majke župana Dese. Taj je covergerium od iednog Iakta dužine'a izraden je od svile i ukrašen zIaÍom, de seta ad aurum. Naziv kofrčaĚ, komu je u osnovicoverg, kovrč s dočetkom -ak, znači danas doduše u Moslavini kovrčica, kovrčavi pramenkose, ali je očito tu došlo do prenošenja naziva u kompleksu blizih i srodnih predmeta, kaošto su kovrčica kose, možda i umjetna, - treba se sjetiti baranjske šnekle, - i pribora za r4t

kosu . Tako Be lo s l av in cove rge r i um unum) l ongum uno cub i t o de se ta ad au rum, tu

tumačim kao elemenat ženskog oglavlja, a da mu ne znam potanje odrediti sadržinu, ali ubitnoj vezi s coverlo našeg kasnijeg izvora.

Hondelj sam pripada onoj vrsti oglavlja, u kojem se podloŽak, nakon što su iztaziti rogiizašlri iz upotrebe, preudesio tako, da se na nj povezivala gotička povezača. Kita pričvršóena

danas na podlošku, prvotno je morala biti sastavni dio same povezače i to na način ukrasnihkita na uglovima marame onako' kako to imamo na istarskom djevojačkom facolu, a u ne-znatnim ostacima na mljetskoj bijeloi krpi. Doista kita na povezanom hondelju podsjeóa umnogome na dekorativne kite istarskog facola, koje se isto tako spuštaju na potiliku. Elemenattipološki veoma bliz konavoskom hondelju nalazimo u oglavlju udate žene u zapadnoj Bosni.

U starjnačkim naseljima u okolini Ljubije sve do pred dvadesetak godina, dok nije rudnikproradio, u ženskoj odjevnoj slici održalo se bilo oglavlje, koje smo još u posljednjim obli-cima uspjeli za naš muzej pridobiti u seJu Stara Rijeka . Žena je kosu isplela u dvije pletenice

i ovako bi je spustila ruz pIeóa s upletenim upletnjacima s caancikama i srebrnim pucetima.

Na ovako počešljanu glavu s razdjelkom nad čelom, stavio se kruti podložak u obliku vijenca,povišen nad čelom. Na ovaj se stalak povezala kapica, zvana pocijelica, a preko nje prebacila

bi se vrst pokrivače, ioerana rida. Po Svemu ovo oglavlje ukazuje na kasnogotičku stilizaci|usa tri iasno razlučena elementa. To je najdonji stalak, podložak' koji nema oblik rogova' negočeonog ukrasa nad razdijelienom kosom, vjdnom ispod kapice' zatim sama kapica i veo-pokrivača. Po ovom ljubijsko oglavlje srodno je oglavlju otoka MJjeta, a i livanjsko-J<upreškojvarijanti s kolsrljakom, počelicom i boščom. No s druge Strane ni podložak pod mljetskompočelicom, ni kupreški kovrljak nisu tako blizi ljubiiskom podlošku kao što je to konavoskihondelj, i to i materijalno i leksikalno. Ljubijski se podložak zove aindelj, istim nazivom, kojisusreóemo u Dalmatjnskoj Zagori za predmet, koii stvarno odgovara vrličkom kotsrljaku.oblikovan od čvrstih lanenih vlakana, ovijenih lipovom korom, ljubijski se z;indelj polaže nakosu istim načinom kao i konavoski hondeli ' a jednako se u nj zabadaju iglice' njih pedeset

manjih s metalnim glavicama i do tri s krupnim filigranskim zrnom na samo tjeme. Oba

naziya hondelj i z:indelj izvodim iz niemačke osnove binden, vjerojatno posredovanjem sa-zvučja sa srodnim winden, wenden, pa je ovo oglavlje srodno s predmetom zvanim binda uinventaru Beloslave. - Crne pruge u marami konavoskog hondelja možda su dodatak bijeloj

marami iz nešto kasnijeg vremena' To je onai način crnobijelog sjenčanja, kako Smo ga ana-logno našli na čipkanim rukavima iz Škednja.

Po svemu dak|e hondelj je jedno od onih pokrivala ženske glave, kojemu osnovno pori-jeklo treba tražtti u dubokim, sadržajno još gotovo apotropejskim elementima ranih histo-rijskih epoha, no koje je svoj naziv i konačno oblikovanje steklo kroz kasnogotičke utjecaje'doprle u toku 14. stolj. istodobno u Dubrovnik i u feudalno društvo dubrovačkog za|eda'

Preko hondelja prebacívala se pokriaača. Tako je došlo do dvostrukog sloja od dva jsto-

vrsna' no po stadijalnom razvojnom obliku, raz|ičíta predmeta. Dok je hondelj gotički elemenat,konavoska pokriuača odgovara renesansnom velu' Zlatna pokrioača' zlatnica, s raznoboinimvezom služila je ženi za svečane prilike, a pokrivača s bijelom čipkom i bijelim svilenim Vezomnosila se u koroti. Jednaki elemenat kakav smo sreli i u Pagu, a jednak i istovrsnim herce-govačkim maramama preaezačama, konavoska pokrioača od svih ovih varijanata stoji na prvom

mjestu u likovnom izrazu. Ona je do kraja profinjen tekstil, kakvog je moglo dati bogato ibujno južno primorje od Dubrovnika do Drača u doba svog najljepšeg uspona. Gotovo sver42

konavoske pokrivače, koliko su danas poznate potiču ranije od r9. stolj. - obično su ukrasnikrajevi sačuvani iz t7. i 18. stolj., našiveni na tkaninu iz sredine 19. stolj. Najljepši sačuvaniprim jerci bijelih korotnih pokrivača, nalaze se u zbirci J. Miš u posiedu Muzeja Grada Dubrovnika.

Pripadnost ženskog konavoskog ruha dinarskom tipu mogli smo naói u svim elementimai u njihovoi tektonici. Ipak u cjelini, konavosko ruho i to jednako tako u najstarijim modali-tetima' koliko ih je moguóe danas još naučno utvrditi, kao i u novijim' daje drugačiiu slikunego tipološki istovrsno ruho planinskih krajeva. Razlika se sastojí u prvom redu u tom, štoza izradu konavoske nošnje danas česLo služi finije kupovno tkanie, a i domaóa raša, produktcavtatskih tkalja, koja nije tako kruta kao planinsko vuneno tkanje. Tako ne dolazi do oneteŽine i glomaznosti, što je posljedica grubih vunenih tkanina, a i grubog lanenog ili kono-pljenog platna. Ipak nije razTlka samo u promjeni materijala. U konavoskom ruhu nema niizdaleka onoliko ukrasa ni nakita, koliko u gotovo svim varijantama u unutrašnjosti. Nakitje sveden na Svega nekoliko stalnih predmeta, koje vjerenica kao malo t z:eliko obilježje Stavljaprvi put na se, i koie ie onda kao ženu prate kroz čitav život. To ie u prvom redu do nedavnab1la britoa, nož žene domaóice, ovješena o pojasu na srebrnom sindžiru. Dalje su u nakituKonavoke srebrne kolajne i križeai na kralješu, brojanici od sedefnih zrna' ploče ili dva po-

z|aóena srebrna puceta pod grlom košulje, te igle pribadače i naušnice, aežilice. IJ svemu tomnema nikakvih pretjeranosti ni suvišnog kindurenja, iednako kao što u nakitu Konavokenema novaca. U rukama ovih dobrih gospodara gotovina ima suviše swarni sadrŽaj, a da bi

ie pletvarali u folklornu okaminu. Istu olrr značajku skromnog, ali kvalitetno prvorazrednogukrasa pokazuje i zea. Sveden Svega na poprsnice i ošzle na rukavima bijele košulje, konavoskivez ne preraštava ni u barbarsko preobilje upadljivog šarenila, niti prelazi u ispraznu igrarijťdokonih žena. očuvavši visoka svojstva dobrog tekstila u crtežu i u koloritu, - konavoskivez s jedne strane govori o jedinstvu folklorne cjeline s dinarskim zaledem, a s druge straneo onom oplemenjivanju, što ga je folklorna predaja patrijarhalnog dinarskog etnosa steklau dubrovačkoj pokrajini. Nigdje nemamo tako dobro obiJježen ispravan stav prema folklorukao tradicionalnom kulturnom posjedu bezimenih masa, kao u konavoskom folklornom tek-stilu. U njemu je predajom očuvan veoma dobar inventar, koji je današnjica zna|a ispravnosačuvati, a i prilagoditi suvremenim potrebama. Znatno pojednostavnjenie dinarske tipološkeslike, a kraj tog podizanje oplemenjene cjeline, rješavane ne u pedantnim pojedinostima, negou stvaralački svježem kompleksu, daje konavoskom Ženskom ruhu vrijednost pozitivnog fol-klornog posjeda. ovo je postigla Dubrovačka Republika kao rezultat u odgoju svog puka.

Na našim eksponatima razmotrit óemo nekoliko modďiteta, kao nevelik izbor konavoskenošnje. Do pred tridesetak godina zimska je modrina udate žene bila modra, a sad za ovu haljinupreteže crna tkanina, pa se jedva još može naói po koja starinska modrina od domaóe modreraše' Pod modrinom žena nosi danas suvremeno donje rublje, ali idugačku konavosku košulju. Modrina je cjelovito odijelo, koje se ""-

NoŠNJA KoNAVAIA 39

stoji od opleóa s dugim rukazima i od' skuta. opleóe sp,i;.au ostuje KRAJ DUBRo\

otvofeno tako da ostavlja vidan vez, pa i kite, kojim je taj vez nakióen' Na prsima sa svakestrane našiven je fini tamnocrveni skrlet. Jednaki skrlet je na zabačenom zapešóu dugog rukava,ispod kojeg izviruie vez na ošvama. Skrlet je opšiven žutom, crnom i crvenom svilom, ažutom svilom navezena je i niska ogrlica. Na opleóe je prišiven donji dio modrine. Skuti sudodani opleóu tako, da sprijeda nema nikakvih nabora, ali je u straŽniem dijelu tkanina r43

nabfana) pa ovo nabiranje daje karakterističnu sLiku konavoskom ruhu. Na modrir.u Žena

još redovno star'lja maIu jačermu iLi čermicu, koja je, kako rekosmo, nekad bila ukrašena

zlatnim širitom, a za starije Žene crnim gajtanima. Danas Žene svake dobi nose jednostavnu

čermicu, kakvu pokazuje naš eksponat. Dabi modrina dobro pristajala uza struk' ona sa svake

Strane na slabinama ima prišiven crni trak, kojim se povezuje oko pasa. Jednaki takav trak

ima i čermica pa se i ona čvrsto veže u struku povrh modrine.

Na ovako čvrsto povezanu modrinu stavlia se podložak od ljepenke, koji obuhvata struk,

a na olv'tt čvrstu podlogu opasuje se tkanica. Sadašnja tkanica, ženski poias, znatno je uža nego

što je bila ranije. Današnja tkanica izradena ie od crnog pamuka s iedva naznačenim prugama

žute svile. Na oba kraja završava s malo opšivene crvene tkanine, bez ikakvog drugog ukrasa.

Povrh tkanice povezuie se kurdelica, uska vrpca od domaóe svile u različitim bojama, od kojih

prevladava višnjevo crvena. Kurdelica je dovoljno dugačka tako da i nakon što je povezana

oko struka, njeni slobodni krajevi vise sprijeda na desnoj strani. Ovako opasana' žena stavlja

pregljaču ispod pasa. Uza zimsko odijelo pregljača je svagda vunena' od fine domaóe raše,

ukrašena utkanom šarom. Pregljača se stavlja u onim naborima, kako ie i spremljena u ostavi,

t. j. presloŽena u četvero ili u osmero. Pregljača je redovno duga najmanje metar, a široka svega

6o do 65 cm, koliko je široka otkana tkanina, tako da pregljača na obje strane svršava Živcem.

Pregljaču žene i starije dievoike nose sasvim redovno, a samo mlade djevojčice ne nose

pregljače.

Na donje ruho, koje ie danas Suvremeno' oblači se košulja. Pod modrinom. košulja je

uvijek od tankog lanenog ili pamučnog platna, pa je jednaka kao i košulja, koja sluŽi za ljetnu

haliinu. Ravni, ne suviše širok rukav, dolje ie otvoren. Kao uvijek konavoska koš"ulja i pod

modrinom ima karakterističan konavoski tlez' kojl' se posebno našiva kao poprsnica sprijeda

uz raspor' i kao ošve ili ošvice uz oivor rukava. Na košulji ovog eksponata vez polječe od

pred petnaest do dvadeset godina. ÍJzvez stavljene su kite od žutog imbrišima, t. j. od domaóe

predene svile. Sa oba dijela poprsnica sastavlien je sasvim uski okovratnik. U posliednje

doba ulazi u običaj da dievojke i žene nose košuIju otvorenu' tako da se vez na prsima

ističe iz modrine. Ipak se u pelliice, kojima svršava ogrlica, stavliaju po dva pozlaóena puceta'

danas kao ukras, a ranije se s ovakvim pucetima košulja zakapčala pod grlom. Od rnnogih

suvremenih neukusnih vrpca, koiim se danas kite Konavoke, neizostavno ipak treba da bude

ma;1a fjoka pod grlom u nieŽnoj ružičastoj ili svjetlomodroj boji. Ranije crvene ili šarene

brokatne vrpce stavljale su se sa svake strane poprsnice, tako da su njihove petlje padale

s jednog i drugog ramena uporedo s vezom na prsima. ovaj običaj postojao je pred pede-

setak godina, a podsjeóa na negdašnji ukras vrpcama ili rozetama, stavljenim na ramena'

Zaost'alim u mnogim varijantama našeg folklornog ruha. Danas se više vrpce ne nose na ovaj

način, ali i sad se neukusnom vrpcom' stavljenom na košulju pod grlom, nagrduje liepota

starinskog plemenitog veza.

Od najnoviiih dodataka na ruhu Konavoke prevladava suvremena tra'uersa. Traztersu

stavljaju žene namiesto starinske pregljače, u ob]iku sadašnjeg suvremenog zaslona' Kona-

voke vole za tra1ersu odabirati svilu u njeŽnim boiama, ružičastoi ili svjetlomodroi, a sad u

posljednje vriieme odabiru i cvjetaste uzorke. Ovakva traoersa znatno nagrduje konavosko

ruho, pa bi doista, u koliko još narod u Konavlima Želi sačuvati ljepotu svoje nošnje, trebalo

maknuti ovai sasvim svjež dodatak. Konavoke nose traversu za rad, ali i na polasku u grad,r44

gdje se upravo u dubrovačkom ambiientu ističe kao negativna crta u plemenitoj slici starinskogkonavoskog ruha.

Kosu plete Konavoka kao i žene u ostalom Primorju, u dvije pletenice pa ih diŽe s po-tiljka i prikapča na tieme. obično pokrivalo udate Žene pri dnevnom radu, a i za izIazak ienevelika bijela povezača, zvana pošica. Da li je ovaj naziv umanjen oblik od poša, koju smoriječ našli u Slavoniji i u Baranji, takoder za oznaku jedne vrsti rupca, ili bismo mu srodnostmogli naói u nazivu počelica, ostaje otvoreno pitanje. U svakom slučaju pošica ie mala marama,koja služi jednako kao počelica ili kapica udate žene u blizim krajevima, iako na Mljetu i uDobroti u Boki Kotorskoj. Pošica je presložena u trokut, i donekle je ukruóena, samo toliko,da sprijeda nad čelom dobro pristaje njen bijeli pregib' dok je straga u zatiljku svezana' Zabolje zgode žena prebacuje povrh pošice ubručii' To je bijela krpa u obliku pravokutnika sastranicom od oko 80 cm, uvijek od finog lanenog batista najbolje tvorničke proizvodnie. Van-redna se ljepota ovog pokrivala sastoji u tomu' na koji način se bijeli ukruóeni nabori preba-cuju preko pošice, U tom ovo pokrivalo čuva stl| izrazito kasnogotičke pokrivače 15. stolj.,pa još i u sadašnjoj, sasvim suvremenoj nošnji, ovako složen ubrus Konavoke nosi arhaičnudraž dobro očuvane folklorne baštine.

Kao obuóa uZ suvremenu odjeóu oblače se bijele bječve i modernizirane crvene cipele,gondolete, s potpeticama.

Preko ruke žena u ovoj našoj postavi nosi crni tvornički šal, kojim se zimi ogróe. Toje posljednja zamjena za negdašnju starinsku struku' koja je kao muški i ženski ogrtač služilau Konavlima sve do kraja prošIog stoljeóa. Danas se struka u Konavlima sasvim rijetko moŽenaói i to izvan upotrebe. Pamti se, da ie osim obične tamne struke sluŽila i crvena struka, aza muzej uspjelo je nabaviti struku od nemaštene bijele vune, koja je očito sluŽila ženama,kako je to još običaj kod hercegovačkih starinaca' u Humini i u Podveležju.

Za da|ji jzlazak iz kuóe Žena redbvno ima u ruci otkanu \'unenu torbicu' Na polasku ugrad, ona nosi sa sobom oveóu torbicu, da u nju spremi nešto hrane i da natrag u njoiponese kupovinu, nabavljenu u gradu. Struka i torbica takoder su bitni dinarski elementi ukonavoskom inventaru. - odijeto sa svim pripadnostima, kako ga prikazuje naš eksponatnabavljeno je za rnuzej god. 1953.

Konavljanin je u našem drugom liku ove grupe prikazar\ u ljetnom ruhu za običnezgode, ali po nešto starijem načinu, nego što ie današnje odijevanje, koje je veoma pojedno-stavnjeno. Njegova je odjeóa izrazíÍo levantinska, kakvu óemo sa svim poznatim variranjemnaéi u nedalekom zaledu u Hercegovini, a i po svim otocima i obalama istočnog Mediterana.U ovom su ruhu poznate široke gaóe, u našem eksponatu od platna zvanog modrača, koje ídanas služi ribarima i težacima na čitavom primorju, no u jednostavnom gradanskom kroju..Danas nose Konavljani crne gaóe, kako je u nedalekom vremenu unatrag' crna lkanina pre-vladala i u ženskom ruhu. No još se pamti, da su Konavljani ljeti nosili Za posao biiele prtenegaée, a za bo|je zgode i zimi, modre gaóe od kupovne soite ili od domaóe iože, onakve kakvepozna b|iza hercegovačka Humina, Popovo Polje i Trebinje.'' Konavoske gaie redovno sukratke. one dosižu tek nešto niže koljena, zato Konavljani oblače bječoe od domaóe vune,danas crne, a u našem prikazu daiemo nešto stariji modalitet bijelih domaóih bječava. Bijelaplatnena muška košulja takoder je starijeg oblika s otvorenim rukavom. Na košulju Konavlja-nin oblači presomitaču, jednaku ostalim balkanskim vfstama ovog odjevnog predmeta. Nopresomitača nije morala biti samo od crvene sz;ite, k'ako je to obično u Hercegovini i Crnoj r45

Gori, nego je mogla biti i modra, a danas je obično crna' Povrh presomitače muški oblače

gunjac, manje ili više ukrašen veó prema zgodi za koju odiielo služi.

Uz ovakvo izrazito levantinsko ruho nosi se širok mekani pas, koji uz radnu odjeóu nije

svilen, nego otkan od vune, ranije obično tamnocrven, a danas redovno crn. Glal'u je Ko-

navljanin pokrio slamnatim klobukom, a od sunca brani se i ombrelom, velikim starinskim

suncobranom. ovaj se evropski rekvizit 18. stolj. u svim našim južnim krajevima neobično

udomaó,io, pa ie danas stalni pratilac muške i Ženske čeljadi na putovanju i to za obranu od

lietnog sunca.U slijedeóem prikazu dajemo lietnu nošnju nešto starije djevojke, i to na način, kako se

uglavnom nosila u razdoblju od osamdesetih godina prošlog stoljeóa do pred tridesetak go-

dina. U pravilu u ranijim se vremenima djevojka nije kitila sve dok nije bila vjerena. Tek

prvim i drugim vjerenjem, što se zvalo malo i z.leliko obilježje, djevojka je stavljala na se nakit

onim redom, kako ga je dobivala od svog vjerenika za obilježje. od najznačajnijih predmeta

bili su za malo obilježje mala zlatna jačerma, čerrnica, a za veliko obilježje aelika jačerml, čerma,

zlatom okoaana. Jednako je bio rasporeden i ostali nakit. Od ukrasa na ruhu samo vez na

prsima i na rukavima košulje djevojka priprema u svoju opremu. Sve ostalo dobiva od svog

vjerenika, a u to pripadaju ptoče pod grlom, srebrna poz|aČena puceta' puce, igle za kosu,

britaa aelika i mala na sindžiru te različite medalje i srebrni križeoi na kralješu.

No u Konavlima i ranije, a i danas postoji u pučanstl'u veói broj Žena nego muškaraca.

To dolazi otud, što su muški odlazili izvan svog zavičaja na privredu, mnogi i q prekomorske

zemlje. Tako je gotovo u svakoj kuói ostala po koja neudata djevojka. Nakon što je djevojka

prešla godine za udaju, a to je bilo veó s njenih osamnaest ili dvadeset godina, ona bi imala

pravo da od svoje majke preuzme nakit i da ga stavi na se' Tad je na ljetnu košuliu po-

čela vezati pregljaču, a i zimi namjesto bjelače odijevala bi modrinu. ovai običaj poslužio nam

je, da pomoóu njeg damo muzejski prikaz starinske ljetne varijante djevojačkog ruha.

Djevojka ima donje rublje, kako se nosilo pred tridesetak godina. Ono se sastoii od tri

odjevna predmeta. Na bijelu potkošulju zvanu priolačak, dugu nešto preko pojasa, oblače

se bijele zatvorene gaóice, duge do koljena i pod koljenom sapete crvenim ili bijelim trakom.

Oko pasa stavljaju se skutiči, jednostavna bijela podsuknja iste dužine kao i hošulja. Tek na

ovo donje ruho dolazi košulja, koja tako dobiva značaj suvremenog gornjeg odijela. Košulja

za bo|ie zgode bila je uvijek od lanenog platna. Za ljetnih vruóina, mlade, kiéene djevojke

nosile su košutiu od finog lanenog batista, bogato nabranu u sastavu skuta s opleóem i čisto

izglačanu i ukruóenu. Na našem primjeru košulja je od grubljeg lanenog platna češke pro-

izvodnje. Košulia je sačuvala tipičnu tektoniku dinarske tunike. ona je ravnog kroja i ravnog

rukava, s time da su u pojasu skuti našiveni na opleóe, ali uvijek od istog platna. Prvotno

cjelovito ruho razdijeljeno je u dva dijela te ponovo naÍrag sašiveno, kako bi se time postiglo

efektno nabiranje donjeg dijela na opleóu, koje je ravno i bez nabora. Tako su skuti na ko-

šulji, kao i oni na modrini, sprijeda glatko našiveni na gornii dio košulje, a straga nabrani u

lijepe nabore, kako bi košulja što bolie pristajala kao veoma dobro oblikovano odijelo. Usprkos

ovoj podjeli, koju nďazimo često u košulji tipa tunike u svim balkanskim zemliama, konavoska

košulja je cjelovito ruho, komu je sekundarna podjela izazvana kasnijom potrebom nabiranja

gornjega odijela povrh donjeg rubtja. Na našem eksponatu, na košulji je stariji gez) It uzorku

zvanom skadaňca, izveden u domaóoj svili s istovrsnim ovratnikom. Vezu na prsima odgo-

varaju našivene ošzlice na rukavima. Kao uvijek, prsi su okióene b'ttom imbrišima u z|atnožutojr46

boii. Pod grlom je košulja zakopčana sa dva srebrna, pozlaéena krupna puceta. U pojasukošulja se povezuje bijelim trakom i paŽljivo kod toga slaŽu njeni nabori, tako da se ženeobično odijevaju po dvije, kako bi jedna drugoj bolje mogla udesiti nabore pod tkanicom.Na ovako svezanu košulju dolazi čvrst podložak od ljepenke, a na to tkanica. Ranije se nosilatkanica šira, nego što smo to vidjeli u suvremenom odijelu žene u modrini. osim toga jeŽenski pojas u Konavlima redovno bio izatkan od crne vune s obilatim dodavanjem Žutesvilene pruge. Na ovako širok pas povezuie se kurdeljica tako, da njena oba traka ostaju nadesno kao ukras. Uz ljetno odijelo nosi se redovno prtena pregljača od pamučnog platna. ovoplatno žene daju otkati u Cavtatu, i to na tri nióanice, s ukrasnom prugom na donjem krajupregače. Pregača je obrubljena vunenom uzicom, koja je svojim šarama uskladena s ostalim tono-vima na ukrasnoj pruzi. Na našem eksponatu' koji kako smo veó rekli prikazuje nešto ostarijudjevojku' sve su boje zagasitije nego što bi bile za vjerenicu, no ipak ne prelaze u mrke tonove.Na glavi djevojka ima crvenkapu' Mekana, plitka kapa, ukrašena na donjem rubu svijetlo-modrom vrpcom' danas ostaje nepokrivena. Ranije je sluŽila za bolje dane kapa zlatača.Kapa s krutim ravnim obodom čvrsto se sapela iglama na pletenice, a preko nje prebacio sebijeli ubručié. Kao posebni modalitet nosio Se ubručió složen u fine nabore i ovako naštipanubručió zabacivao bi se krilima na kapi unazad, kako je to dano u našem prikazu. Na nogamadjevojka ljeti ima biie|e bječzle od bumbaka. Na njih su navučeni vuneni nazuci, živo išaranina način hercegovačkih nazubaka. Ranije su i u crkr,u žene i djevojke polazile u domaóimopancima, i to nije bilo zazorno, jer su ovakvi opanci od opute bili ne samo veoma podesnanego i lijepa ljetna obuóa.

Ma da košulja služi kao gornje odijelo, ona se ne nosi bez prsluka. Zato se preko košuljqstavlja čerma, za bo|je zgode ukrašena zlatom, kao što prikazuje naš primjerak. To je z.lelikajačerma zlatom okoaana. Uz ostale elemente, koji govore za tipološku cjelovitost antikne GornjeDalmacije, upravo predmeti ove vrsti potvrduju takvo jedinstvo' ovakve ječerme, jednakokao i istim načinom ukrašeni dijelovi muškog ruha, nisu se nabavliali samo u Dubrovniku,nego i u juŽnijim krajevima, i to naročito u Skadru. Pa i u Dubrovniku ovaj obrt držali suu rukama majstori iz sjeverne Albanije. Posljednji materijalni trag jeďnstvenog likovnog od-raza negdďnje Gornje Dďmacije viď se u ostacima polihromnog ukrasa, ubačenog u zlatniuzorak konavoskih jačermi. To su one iste boje, koje u daleko opsežnijem rasponu nalazimou izvanrednoj polihromnoj skali terzijskih radova sjeverne Atbanije. I ako veó pod uplivomorijentalnog uzorka, stiI ovih terzijskih radova još čuva u sebi posliednji odraz polihromijeiz 'uremena domaóih dinastija Skadra i Drača u 15. i 16. stolj.

Osim manjih dodatnih dijelova predmeti u ovom eksponatu nabavljeni su za muzeigod. 1953., svi kao starinski.

Ma da se u Konavlima narodna nošnja relativno dobro sačuvala, ipak su njeni suvremenioblici veoma pojednostavnjeni prema bogatst!.u' koje je postojalo još do pred sedamdeset iliosamdeset godina. U zbirci J. Miš Muzeja grada Dubrovnika nalazi se ruho žene iz Kona-vala, koje se može datirati sa oko stotinu godina. Prema tomu primjerku, a i po stariiimzapisima, grafikama i po provjerenoj predaji, a sa posljednjim predmetima, koji su se jošmogli naói na terenu' u slijedeóem smo eksponatu pokušali prikazati ruho žene Konavoke izsredine ili iz I. pol' 19. stolj. Zato su nam poslužili predmeti, koje doista možemo pouzdanodarirati bar ovim vremenom) i koje smo, našavši ih pojedinačno' ukomponirali u ovu cjelinu. r4?

ovo ruho stužilo je udatoj ženi, a nije izrazito zimsko ili ljetno. Ono u glavnim odjevnrm

predmetima odgovara najčešóoi varijanti ďnarskog ruha uopóe, u kome košulja i zobun idu

uvijek uporedo i predstavljaju tipičnu Žensku nošnju dinarske kulturne oblasti. No kako smo

veó vidjeli na ostalim prikazanim primjercima, konavosko ruho, iako tipološki i po tektonici

odgovara istovrsnom dinarskom ruhu, u cijeloj slici odaje daleko veóu profinjenost. U ovom

našem eksponatu Žena nema donieg rublja. Da li |e priolačak ušao u upotrebu rano, u is1o

vrijeme kao i vrlički komeš, ne može se danas utvrdini. Po tradiciji kao da nije bilo donje

košulje, pa bi i to odgovaralo starijem dinarskom inventaru. Košulja je odjevena na samo

tijelo, jednako tako kako još danas u nekim planinskim predjelima predstavlja glavni odjevnipredmet. Ma da u našem prikazu ne možemo dati varijantu najsvečanijeg ruha, ipak je na

košulji r.tez, koji s|uži za najbolje zgode, To je starins\<t mrki t;eu u SVom modalitetu Zvanom

zlatnica. Naš primjerak veza datiran je s vremenom oko r8zo. god' Poprsnice su nakióenenakitima, ali ne od imbrišima, t. j. od ispredene svile, nego od domaóe nepredene svile razli-

čitih boja, u kojima prevladava žuta, uz višnjevo crvenu' tamnozelenu i rdastosmedu. Tamne

su ošzle na rukavima izvedene vezom zvanim pločice u crnoj svili uz zagasitu crvenu boju i

s iednakim kitama, kao što su na poprsnicama. Košulja ima ploče pod grlom. To su dvije sime-

trične masivne mjedene pločice, izradene u jednostavnom rustičnom načinu i ukrašene taz\o-

bojnim Staklom' Dok je košulja nabavljena god. 1953. iz ostave jedne starice, vez poprsnica

i ošva na rukavima, dodan ie ovoj košulji iz najstarijih zbiraka ovog muzeja. Košulja je opa-

sana tkanicom,kako smo je najstariiu još mogli zateéi na terenu. To je širok pojas"od domaóe

vune, u koioj je uz crnu dodana sasvim tamnomodra i zelena, što sa krupnim umetkom žute

niti daie zelenkasti odsjev. Da ovu tkanicu možemo datirati bar sredinom 19. stolj., vidimopo neznatnom dijelu tkanine, kojom je završen nien nutarnji kraj. Još više nam to potvrduieyez na njenom vanjskomu kraju, koji je na tankom crvenom skrletu izraden bodom lančan-

cem. Suvremene' pa i one starije tkanice odavno Veó ne poznaju ovakav završetak pojasa' koji

konavoski Ženski pas tipološki povezuje sa svim ostalim istovrsnim pojasima dinarskog zaleda'- U ovakvu sliku starinskog konavoskog ruha pristaje i starinska pregljača. Jedinu takvu

originalnu pregaču posjeduje Muzej u Dubrovniku u zbirci J. Miš' a fragmenat veza ove

vrsti s još boljim vezom nego na dubrovačkom primjerku ima Etnografski muzej u Splitu.

Zaruz|iku od pregača, koje su vjerojatno i ranije služile uz dnevno ruho i koje su bile ukrašene

pretkivanom šarom, a sačuvale se kao sadašnja varijanta i tako postale sastavni dio današnje

nošnje, - starinska konavoska pregljača u svom donjem dijelu nosi prekrasan, profinjen

svileni vez. To je pruga od oko 30 cm. visine u čitavoj širini pregače ispunjena vezom na

hola i|t sunašca. Rozete porazmještene Su u tekuóem uzorku tako, da je neobično dobro

uravnotežen kolorit, u kojem prevladava broóeva crvena boja u onom istom ritmu, koii je

sadržan u najljepšim starinskim primjercima vezenih ubrusa, pohranjenih u crkvama Boke

Kotorske. Zahva|jujléi direktoru Etnografskog muzeja u Splitu, gdi Aidi Koludrovió' čijom

smo susretljivošóu mogli provesú tehnološku analizu splitskog fragmenta, uspjelo nam je dati

naučno i likovno vjernu rekonstrukciju ovog dragocjenog predmeta za naš muzej. od domaóe

svile, koiu su Konavoke same omastile, izveden je vez na ovom našem eksponatu prema

fragmentu splitskog muzeja.Povrh košulje žena ima odjevenu koretinu. Veó smo rekli, kako ovaj odjevni predmet

veže konavosko ruho s dinarskim zaledem u tipološku cjelinu. Za raz|iku od dinarskih zubuna,

konavoska koretina lišena je veza ili aplikacije na samoj tkanini' Jedino uz otvor rukava te uz

ogrlicu i rasporke, stavljen je ures od crvenog finog sukna, saite, koja je još opšivena žutomsvilom u opšavnom bodu, što podsjeóa na upotrebu zlatnih rojta, galuna. I oglavlie ovognašeg eksponata nastojali smo prikazati u onom vidu, kako ie postojalo prije osamdeset dostotinu godina. Zato žena ima starinski hondelj' š maramom vezanom nad čelom u ukrasničvor i s iglicama u njem. Povrh hondelja prebačena je pokrioača zlatnica, To je jedan odonih riietkih primjeraka, koji su se još očuvali od sveg obilja u ovoj vrsti folklornog tekstila'

Na nogama su se uz starinsko ruho nosile vunene bječoe, a na njima nazuci i opanci' ili- kako ima naš lik, starinske crvene kondure. Naš primjerak kondura nabavljen je kao sta-rinski pred trideset godina. ova obuóa od crvene kaiser-kože jednaka je u izradbi i u kro|usvim ostalim firulama Jadranskog primorja i Levanta, tek što u Dubrovniku nose nazivkondure ili kondurice.

Starinsko odijelo Konavljanina za svečane zgode sastoji se od niza odjevnih predmeta'koji svi u cjelovito| slici daju levantinski tip s mnogo zlatnog širita i kovine, tako poznat unošnji balkanskih naroda uopóe. Kao i kod Ženskog ruha i ovdje upada u oči razlika prema

istovrsnoj odjeói iz za|eďa u tom' što je konavoski inventar podan na naročito uskladen načinbez pretjeranosti u kióeniu.

Starinska platnena košulja ima široke otvorene rukave i visoku ogrlicu, svu prošivenučombicama, t. j. sitnim bodom kerice, a zaLvara se pod grlom bijelim uzicama s kitama. Nakošulju kako smo veó vidjeli' stavlja se presomitača uvijek preklopljenih prednjih pola i za-kopčana, dok ostali gornji odjevni predmeti ostaju otvoreni. To ie koret s dugačkim rukavirnai preko njega stavljen fermen bez rukava, jedan i drugi, jednako kao i presomitača, bogatonašiveni terziiskim zlatnim širitom. Ali u našem je prikazu fermen zamijenjen veoma sveěa-nim raskošnim rckama, kako se ovim nazivom, toke, zove prsluk s bogatim metalnim ukrasom.

Konavljanin ima gaóe od domaóe raše. otvori oko džepova i rasporaka ukrašeni su sta-rinskim vezom u crvenoi svili.

Oko pasa Konavljanin stavlja kožnati pojas sz:ilaj, koji je varijanta ori|entalnog silaha'a preko tog povezuie obi|at soileni pas tipa trabolos. Pas se na našem primjerku sastoji odtri pole svile, od kojih je svaka dugačka četiri metra' a sastavljene su ukrasnim šavom odžute Svile. Svilena tkanina za ovakve pasove kupovala se u Levantu, IJ sz:ilaj Konavljanin je

stavio nož bijelosapac i preko njega sindžir s križiéem, a i mašice za dohvatanje žara za IuIu,te čibuk s lulom i u svilaju Samom duvankesu. Konavljanin stavlja križ na vidnom mjestu, štokao ukras, a što kao znak svoie pripadnosti katoličanstr,'u nasupfot muslimanima Hercegov-cima. otud i današnja nacionalna orijentacija Konavljanina' koji su svi redom Hrvati, usprkostome, što u ostalim dubrovačkim područjima ima primjera srpske nacionalne svijesti kodkatoličkog pučanstva. Glavu Konavljanin pokriva mekanom crvenom kapom, zvanom bareta.Kapa je nakióena kitom, na kojoj je starinska imbrišim svila još i pozlač,ena. ovakva kitakupovala se u Skadru pa se i naziva|a skadarsha kita. Kao obuóa Konavljaninu služe bijelevunene bječoe, na koje navlači dokoljenice. Danas su to obično bijele nogavice hercegovačkenošnje, ali iz ranijih prikaza Znamo' da su u Konavlima, jednako kao i u Župi Dubrovačkojslužile crvene dokoljenice. Starinski opanci oputaši ili crvene papuče pristaju uz ovakvo ruho.

Na ramena Konavljanin je prebacio veliku croenu kabanicu. Ta je kabanica od domaóeraše, a služila ie uz najsvečanije ruho zapir i za velike narodne proslave' I ovo je jedan od rijet-kih starinskih predmeta, kojih nema više mnogo na terenu, nabavlien za muzej u posliednje vri-jeme. ovom jenaočitom kabanicomznatnoupotpunienaslikastarinskogkonavoskogmuškogruha'

lJz odrasle, u ovoj grupi prikazujemo i dva dječja lika, djevojčicu, ruanjicu, od dvanaestdo četrnaest godina, i dječaka, zvanog manjak, u dobi od osam do deset godina. Djevojčicaje u ljetnoj košulji' ali bez pregljače. Na tijelu pod košuljom ima prialačió, a košulja je opa-sana tkanicorz nešto uŽom nego kod odraslih. Dječak, manjak, je u bjelačici. To je povrh dugeb1jele košuljice odjevena vunena haljina, zatvorena kao i djevojačka bjelača' Ma da je dječačkabjelačica |oš pred desetak godina kad se nosila bila uvijek od crne raše, ona u Svom imenuukazuje na raniji dinarski odjevni inventar, u kom je prirodna, neomaštena vuna domaóeovce davala glavnu sirovinu. Dječačka je bjelačica opasana oširokim crnim pasom' koji jestraga ukrašen vunenim bočicama i vezan u čvor' Na bjelačicu navučen je prslučió od istedomaóe raše, zvan gunjčič. Dječački gunjčió odgovara sličnom, samo veóem gunjcu odraslih.

a ao

0

aIa

Oo1D a

a

ooaa

o

a

DINARSKE PLANINE su zasebna kulturna i etnografska cjeliira. To ie kraj sa značaj.

nom crtom osamljenosti u kulturnom razvoju, pa je u našoj povijesti igrao ulogu razdjelnice

izmedu Jadranskog primorja s jedne i nizina na sredniem Dunavu s druge strane. Planine,

koje sa svojim najvišim vrhovima dosižu tek visinu sredogorja, ipak su oduvijek bile pre-

grada u saobraóaju izmedu zema\ia na Svom podnožju, ne toliko zbog visine svojih brda,

koliko zbog sasvim osobite slike tla na svom čitavom prostiraniu.

Danas je čitava oblast Dinarskih planina unutar granica FNR Jugoslaviie' gdje se pro-

stire u tri republike. od tog NR Hrvatskoj pripada neveliko, ali izduženo područje, koje se

prostiÍe od negdašnjeg Gvozda, danas gorsko-kotarskih i kordunskih brda na sjeveru pa do

Sutorine na prijelazu u Boku Kotorsku, na jugu. U krupnom obrisu, to je onaj dio planinskog

zaLeda nad istočnom jadranskom obalom, koji je, nakon što je bio u ratovima 17. i 18. stolj..

osloboden od Turaka, pripadao diielom austrijskoj carevini, a dijelom Mlecima. One dvije

naše zemlje, koje su ostale istočno od granice utvrdene Požarevačkim mirom, r7r8. god., pa

konačno mirom u Svištovu, l79t. god., - to Su Bosna i negdašnje Zattumlrje, danas llerce-

govina, - ostale su i nadal|e u turskom posjedu, pa Su u toku posljednja dva stoljeóa popri-

mile u etnografskoj slici neke osobite crte. No i mimo ovih svježih značajaka, cjelokupni

etnografski inventar u Dinarskim planinama u svem čini jedinswenu tipo|ošku i etiološku

cielinu. Pa i najjužniji dio Dinarida, koji danas pripada NR Crnoj Gori, a koji !e tek Berlin-

skim kongresom, 1878. god. sjedinjen u jednu drŽavu od negdašnjeZete, jedr'og dijela starog

Zahumlja i slobodnih Brda' nosi u sebi sve značajke specifične dinarske cjeline. ZaÍo naziv,

koji je ušao u život íz naučnih izvoda, dobiva svoje životno pravo ne samo u geografskom

smislu, u kom je nastao iz potrebe da se jednim imenom označi ovo cjelovito područje' nego

i u kulturnom značenju. S ovim sadržajem služi naziv dinarski i u našem daljnjem razmatranju

etnografske grade.

Dinarske planine su onaj gorski sklop, što se od jugoistočnih Alpa na sjeveru do tek-

tonskog čvora u Šar-planini na jugu proteže istim smjerom, koii je zadan i u glavnoj osi

Jadranskog mora, t. j. od sjeverozapada prema iugoistoku. IJ ovom smjeru izbrazdani su

planinski vijenci, a uporedo leže i ravnine izmedu njih. ove ravnine najveóim su dijelom

kraška polja, dakle zatvorerle hidrografske oblasti sa svim osobitostima kraškog fenomena,

o kom je veó bilo govora' a tek manjim dijetom ove se ravni otvaraju riiečnim tokovima. Na

stranama' okrenutim prema Jadranskom moru, kraške hidrografske pojave, kao što su riieke

ponornice, vrulje, periodska plavljenja, pa ljetna bezvodica, posljedica su osobite grade tla

i onih oscilacija vodene izdani, o kojoj smo veó govorili, kao o jednoj od bitnih fizikalno-

geografskih značajaka, tako važnih za žjvot. čovjeka u kraškim predjelima. No i one rijeke,

)

I 5 I

koje teku otvorenim dolinama, imaju posve osebujan tok. one jakim peóinskim izvorimaizbijaju na podnožju kraških stijena odmah kao gotove, snažne bujice, i nastavljaju teói usje-čenim koritima, koja su na jugu kod rijeka Tare, Pive i Lima i do r.ooo m. duboka. To suprave klisure strmih nepristupačnih strana i tako neprohodne, da čine zapreku svakom pro-metu u ovim planinama. Od davnine su se putovi klonili ovih opasnih kJisura, pa su se uzaobilaženju neprohodnih rijeka radije sluŽili vrletnim razvršjima, a tek na rijetkim mjestima,gdje se planinsku bujicu moglo konjem pregaziti, vrtoglava staza silazila bi do rijeke, da se nadrugoj strani isto tako Strmo uspne na kamenitu površ. Zbog toga Su ove rijeke često razdva-jale narod i tako služile kao plemenske i političke granice. Uza strme planinske strane' uzkraške dulibe i vrtače te uz guste' neprohodne šume, ove riječne klisure još pojačavaju značajosamljenosti ove planinske zemlje, što óe se u velike ogledati i u njezinoj kulturnoj slici.

No razmotrimo li sam kraj pobliže, naói óemo razliku izmedu pojedinih užih oblasti. Padok je kraški fenomen krajnie zaoštren tamo, gdje su planinske strane gradene od pretežnotrijaskih i krednih vapnenaca' - unutrašnjost pruŽa drugačiju sliku. Na sučeljavanju mezo-zojske grade prema starijim geološkim formacijama i eruptivnim tvorbama' prostire se rudo-nosno gorje. To je onaj predjel, zbog čijih su dragocjenih rudnih nalaza Rimljani počeliosvajati planinsku zemlju Ilira, a čile neiscrpeno bogatstvo tek danas privodimo Suvremenomiskorištavanju. Kao treóa jedinica Dinarske planinske oblasti, ukazuje se središnji planinskilanac' gdje se na relativno visokom razvodu izmedu jadranskog i crnomorskog riječnog slivaprostiru silne šume i nad njima planinski travniaci. To je etnografski najzanimliivij.e područjeljetnih pastirskih staništa. Do naših dana, prastaro polunomadsko stočarenje ovdje je imaIosvoie posljednje uporište, sve dok konačni obračun s prošIosti, izazvan u novoj Jugoslavijisnažnom izgradnjom socijalizma, nije učinio krai ostacima ove prastare ekonomike.

Na pomolu historijskog zbivanja, Dinarske su planine jedna od mnogih oblasti na rubutadašnjeg kulturnog svijeta. Kao i u ostalim planinskim zemljama evrazijskog kontinenta, itu ie životna osnovica veó od davnih vremena bila uzgoj stoke. No za raz|tku od evraziiskihstepa, u planinama čovjek uzgaja životinje sitnog zuba, prvenstveno ovcu i kozu. To nasdovodi do složenih pitania o domestifikaciji ovih životinja i do prapočetaka ljudske djelat-nosti uopóe, u čemu óe nam survivali očuvani u ovim planinama, poslužiti kao dragocjenprilog. Na svaki način, čitava je oblast Dinarskih planina po svim svojim fizikalno-geograf-skim uslovima izrazito stočarska, i to upravo ovčarska domena, pa su Se u ovom privrednomokviru razvi|i životni oblici, koji su dali glavni žig kulturnom inventaru ove zemlje do danas.No tek naučnom rekonstrukcijom moói óemo dati sliku ovog Života u ono davno doba, prijenego što su vjši kulturni oblici stali dlelovati na ni. Na ovom prvotnom stepenu glavnapasišta dinarskih stočara bila su na planinskim stfanama, okrenutim prema moru. IJ svijetlimgajevima i dubravama, na kraškim poljima i površima, pasla su brojna stada pomičuói sestalnim ritmom popasa za svježom pašom. ovo kretanje imalo je svagda odreden smjer.S jeseni' kad je stoka popasla travnjake na srednjoj visini izmedu mora í naiviših vfhova'golema krda silazila Su postepeno sve niŽe u primorje ili u topla kraška polja, gdie suprovela zimu toreói obradeno z}mtjiŠte. U proljeóe započelo je kretanje obratnim smjerom.U polaganom putovanju za sočn8m rnuao* travom' a prije nego što bi usjevi probujali, stokaje pro|azi|a pašnjacima na srednjoj visini. Tu Su Se ovce ojagnjile, pa kad bi jagnjad ojačalatoliko da je zajedno s ostalom stokom mogla živjeti samo o travi, započelo je kretanje naljetna staništa. S pruom je Žegom na primorskim stranama počeo izdig u planinu. Poznatim,152

od davnine utrtim putovima krenuo je tada pastir s čitavim svojim imanjem na planinu, nasvoja ljetna staništa. Na bujnoj planinskoj paši uz izvor vodu ili uz sniježne namete' čovieki njegova životinja proboravili su sretno razdob|je svog Života. U kratkom planinskom ljetučovječja mladunčad oporavila se na vjetru i suncu, stoka se ugojila, a zimnica nakupila ukace i mješine, sirom, grušezsinom i skorupom. od tog prihoda namirila bi se s jeseni potrebnagotovina za hljeb i za sve ostale nevelike potrebe stočarske porodice. S nastupom jesenskihmrazeva započeo je polagani zdig, si|azak s planine. Gojna stada polagano su silazila na jesenskercrine, koie su uglavno bile na onim istim mjestima gdje i proljetna jagnjila. Odavle je priprvom snijegu ponovo započinjao pokret na zimovališta. U ovom ritmu odvijao se životdinarskih pastira kroz tisuóljeóa, s istim rasponom u godišnjem kretanju, sluŽeói se s iste trietape' od kojih su gornja i donia pružale uslove za du]rji povremeni boravak od nekolikomjeseci, dok je srednja visina bila prelazno područje na postepenom putu izmeďu dviiukrajnjih točaka u amplitudi ovih stalnih njihaja.

Tako dugo, dok se Život u ovim planinama odvijao u kolotečini opisanih stočarskihpokreta, biljni pokrivač čitave krajine mogao se pravilno obnavljati. ovo je važno osobito zasrednju stepenicu' za one krajeve, koji su danas najgora kraška pustinia. U prvotnim prirod-nim uslovima ovo nije bilo tako, iako je čitav kraj po svojstvima grade tla i podneblja druga-čiji nego što su to predjeli normalne grade tla i umjerenog podneblja s ljetnim oborinama.Planinske Strane, okrenute prema moru izvrgnute su oštrom podneblju, pa makar do visineod blizu 8oo m zimi rijetko kad zapadne snijeg, ipak snažni vjetrovi, od kojih je najoštrijabura, veoma rashladuju i suše zrak i zemlju. Ali još je oštrije ljeto, kad pritisne mediteranskažega' kojoj odolijeva samo zimzeleno rašóe. Tako je na ovim stranama ljeto doba mirovanjavegetacije, a trave rastu i 1bnavljaju se u prelaznim godišnjim razdobljima za povremenihjakih kiša, što se poput bu;íca slijevaju na strme obronke. Mezozojski vapnenci pokriveni sutankim rastresitim tlom. otud je prirodna vegetacija drugačijih svojstava, nego što su to moónešume preko razvoóa, u predjelu v|ažnijeg podneblja. Ma da je visoka vegetacija pokrivalanekad i ove primorske strane, to je bila uglavncm šuma ilirske formacije, t. j. svijette dubravejavora, cera i česvine. Porasla na tankom tlu, ova nježna šuma propada od prvog zahvata unjenu biljnu zajednicu, a da se sama po sebi v.iše ne obnavlja. To se dešava onda, kad ječovjek prisiljen svoj povremeni boravak u ovom kraiu produžiti Woz veói ďo godine. Takodugo, dok je stoka pasla travu i brstila grm i sitnogoricu tek kraóe vrijeme, i to na prekidu dva maha godišnje, u proljeóe i na jesen, vegetacija se za zimskih kiša pravilno obnavljďa,pa je svojim busom i nadalje štitiIa tanko tlo. No kad je čovjek počeo na negdašnjim pro-ljetnim jagnjilima i jesenskim torinama boraviti kroz svu zimu, pa se boravak stoke i čovjekatu produžio kroz veói dio godine, od jeseni do kasnog proljeóa, - biljni pokrivač počeo jenaglo propadati. Jednom srušena, ova šuma nije se više mogla podmladiti. Koza je obrstilasvaku mladicu, a sitni ovčji zub uništio travu do korijena, tako da je izbilo ogoljeno tlo'Zatim su zimske kiše isprale tanki humus, pa bi u dvije do tri zime izbio goli kamen' Nakamenjaru, koji je tako prevladao, ljetno je sunce ispržilo svaku zelen. Tu su se sad mogleodržati samo još oštre mediteranske trave, i to tek u škripima i prosjelinama izmedu gologkrša, koji je sve naglije stao izbijati na uništenom tlu. Prevladao ie ljuti kras sa svim svoiimstrašnim posljeďcama, kako ga danas poznajemo u ovoj ostarjeloj, iscrpenoj krajini.

ovaj se proces počeo javljati odavno, još bez sumnje u ona vremena' do kojih naš po-gled ne može doseói. Tek dolaskom Rimljana u naše zem|je, mi po prvi put u historiji mo- r53

žemo uočiti sudar izmedu stočarske praekonomike i viših proizvodnih oblika' koji se proces po-

novo, nakon Seobe naroda započinje i traje neprekidno sve do pred kratko vrijeme. Vidjeli smo'

kakr'u |e krizu u Zahum|ju izazvao Dubrovnik okupacijom negdašniih zimovališta zahumskih

pastira, a istu poial'u možemo pratiti kroz svu povijest ovih zemalja. Samo planina ostala je

do nedavna slobodno poprište nomadskog stočara, pa je uz nju kao uz glavnu gospodarsku

osnovicu ostao povezan Život dinarskog stočarskog stanovništva sve do u naše dane, kad

racionalna privreda briše zaostale tragove stočarskog nomadizma, a jedino sačuvani etno-

grafski inventar ostaje dokumenat o negdašnjim bezimenim' moónim pokretima. - Nakon

što je srednja stepenica dinarskih planina postala stalnim boravištem pastira kroz veói dio

godine, počela su se na negdašnjim torinama podizati stalna naselja. Na mjestu ranijih po-

vremenih nastamba, bunja i koliba sad stoje seoske kuóe, a planinska sela na čitavom po-

dručju Dinarskih planina u svo|oj strukturi još uvijek pokazuju sliku nadaleko razasutih,

rijetko naseljenih ranijih pastirskih stanova Gl.+6.). Zimski boravak u kuói, u kojoi jedino zagri-

javanje daie vatra s otvorenog ogniišta, dovodi do sve jačeg uništavanja preostalih šuma' što

je još pojačano paljenjem vapna u seoskim vapnenicama, jer se sad namlesto negdašniih

koliba gradenih u suho, podižu stalno gradene kamene kuóe. Ovo Sve na kraškim površima

dovodi do još naglijeg propadanja šume i uporedo tomu do još jačeg izbijanja krasa sa svim

njegovim posljedicama.I pored izrazito stočarske ekonomike, od sasvim davnih vremena postojalo je poljo-

djelstvo nevelikih obradivih površina, u prvom rcdu plavljenih kraških polja, i to u $imbiozi

ratara i stočara pastirskim torenjem oranica. No stabilizacija nekad pokretnog stočarstva ne

unapreduje o\'u VrSt t.eženja tla. Pretjerano iskorištavani pašnjaci ne mogu više ishraniivati

onu silnu mnoŽinu stok5, o kojoj nam govore pisani izvori t4. i t5. st'olj., a ovako prorijedena

stada ne mogu torenierl popravljati njive, kojih se površina stďno uveóava. Tako se Zatvara

pogubni krug, u kom stočarstvo nazaduie, a poljodjelstvo nema čime da se podigne do pri-

vredno aktivne grane. A u starinskom konzervativnom životu nema niodakle poticaja za

budenjem novih proizvodnih snaga. U tom krugu odvija se povijest bezimenog pozadinskog

naroda u našim iuŽnim krajevima od 14. stolj. do danas, kad se u 19. stolj. ove zemlie,

promatrane u evropskim razmjerima, ukazuju beznadno osiromašene i kulturno zaostale.

Austrija je pokušala da novom privredom nadomjesti nekadašnje, sad veó sasvim oronulo

Stočarstvo. Pošumljivanjem pojedinih predjela i čuvanjem mladih zabrani, pa uvodenjem

novih biljnih kultura, od kojih je duhan najvůntji' pokušalo se pomoói ovoj zemlji. Ali kako

su novi privredni oblici zahtijevali skupe investicije i pretpostavljali melioracione radove,

za koie niie bilo osnovnih moguónosti, ovi su pokušaji ostali polovični i uzaludni. Tako su

Hercegovina i ostali kraški krajevi kao Imotska i Sinjska Krajina, Dalmatinska Zagora, Bu-

kovica pa donekle i Lika s Kordunom, bili naši pasivni kraievi sve do danas'

No upravo tu živi populaciono najaktivniji narod, koji uza sve ekonomsko nazadovanje

zadržava visok prirast. Zbog toga Su naše planine sve do uoči Drugog svjetskog rata bile

stďni dinamički rezervoar ljudstva, kojeg je višak kao prvorazredna radna Snaga, otiecao

iz zavičaja naseljujuói nizinu i primorje na svom podnožju i odlazeói u tude zemlie. Tek

danas, u socijalističkoj Jugoslaviji, za pasivne dinarske krajeve nastalo je novo doba, pa ni u

kojem kraju čitave Jugoslavije niie život u kratko vrijeme tako divovski pokročio naprijed,

kako upravo u ovim osamljenim i zabitnim planinama.r54

Jedan od krupnih historijskih dogadaja, koji su znatno utjecali na razvoj dinarskih kra-jeva' bilo je tursko osvajanje jugoistočne Evrope u 14. i 15. stolj. osmanlijske pobjede pre-kinule su razvoj kasnog evropskog feudalizma, koji je u to doba na našem jugu veó doveobio do raslojavanja negdašnje gentilne društvene podloge. Upravo tada, kad je feudalna klasapreuzela bila vodeóu društvenu ulogu i kad ie osilila toliko, da je mogla izbrisati daljniiopstanak stočarskih plemenskih zajedtica, - kako to vidjesmo na pr. u Konavoskom raru'- turski udar naglo je zaustavio svaki daljnji razvoj u ovom smislu. Poznato je, kako suosmanlije proniieli svoja osvajanja našim zemljama na račun kasnofeudalne vladajuóe klasei kako je brzo došlo do zb|iženja izmedu širokih narodnih masa sredovječnih država i voj-ničke vladavine jslamskih pobjednika. Ali je to zb|iženje trajalo samo dotle, dok vjerski jaz

ruje razdvojio novu vladajuóu klasu turskih zavojevača od širokih narodnih redova, koji suostali vjerni svoioj vlastitoj tradiciji. U to vrijeme, negdje s kraja 16. stolj. dalje, zaboravljenesu veó bile ranije protivnosti izmedu feudalnih vlastodržaca i njihovih podanika, i narodpočinje tradiciju sredovječnog državnog života osjeóati kao svoju vlastítu nacionalnu i kul-turnu prošlost. To je proces, u kom ranije usvojene medijevďne vrednote postaju opóimkulturnim posjedom širokog naroda i tako prelaze u snažnu folklornu komponentu. ovodovodi do involucije u onim krajevima, koji su daleko od prometnih putova i turskih uporištaočuvali relativnu slobodu. Nasilnim zaustavljanjem daljnjeg razvoja, bďkanski su naroď biliprisiljeni da se i dalje prehranjuju stočarstvom. U društvenom pogledu u mnogom su Seponovo javili i ojačali raniji gentilni oblici, koji su u feudalizmu veó bili potisnuti. Tako sto-čarska plemena sa svim regresivnim društvenim pojavama postaju nosilac narodne svijestii jedini činilac društvenog zbivanja. ovai pogled o društvenom razvoju u izoliranim plani-nama Balkana, što ga je Cvijió unio u nauku,'' odrazuje se i u materijalnom inventaru svihbďkanskih naroda do te mjere, da na čitavom prostiraniu' a specijalno u dinarskoj kulturnojoblasti postoji jasna podvojenost u kulturnom inventaru izmedu islamske društvene klasei negdašn|eg bespravnog naroda, raje. Brojčano tanji vladajuói sloj, to su bili Turci i osta[inorodni muslimani u vjeri i pravima izjednačeni s Turcima, ostao je nosilac onih kulturnihoblika, koji su se nakon preuzimanja vodeóe uloge islama pretopili u poznali tursko-levantinskiinventar. Kao nasljednici starih kultura prednjeg fstoka, Osmanlije potpali su pod utjecajruzvijenog urbaniziranog života ovog dijela svijeta, a kao pobjednici' oni su taj kulturnikompleks sa svim usvojenim vrednotama perzijsko-arapskim i bizantinskim, pronijeli osvo-jenim zemljama. To je onaj svieži orijentalni priliv, što ga u našem folkloru prepoznajemokao kulturni nanos, prebačen povrh dubljeg kulturnog naslijeda, koje je bilo usvojeno ranije,u Vremenu prije dolaska Turaka u naše zem7je, i koje se do tog vremena veó bilo izgradilovlastitim stvaralačkim naporima.

Ipak ne óemo u promatranju grade iz dinarske kulturne oblasti uvijek lako naói granicuizmedu stariieg inventara i svježih tursko-orijentalnih elemenata. U mnogolikoj slici dinarskegrade susretat óemo sve prelaze izmedu najdubljeg prainventara i svih kasnijih kulturnihnanosa, sve do svježih islamskih refleksa, uz mnoge pojave medusobnog uraštavanja različitihstilova. Jedino u onim primjerima, u kojim je sasvim odredena slika jedne od dviju krajnosti,bilo u smislu arhďčnog bďkanskog inventara, bilo vremenski nedalekih islamskih pozajmica'_ moói éemo plastično uočiti razliku izmedu ovih dviju kategorija. Zato smo u sliiedeóojgrupi eksponata izdvojili neke od sasvim karakterističnih primjera dinarskog prainventaras jedne i turskog oblikovanja s druge strane' kako bismo u uporednoj postavi još više podvukli t55

stilske oznake obiju kategorija. Tu su u prvom redu različite tekstilne prostirke, óilimi i po-

krivači, kako ih u najznačajnijoj slici nalraztmo u rustičnom ambijentu dinarske kuóe i kolibeili u kuói orijentalnog životnog stila. Veó u samoj funkci|i ove vrsti predmeta nalazimo velikurazliku. Dok dinarska kuóna ponutrica ne pozna zavjesa, óilima ni prostiraka u kuói ili usobi, svaka muslimanska kuóa bilo begovska' bilo ona skromnog poljodielca sluŽi se óilimomu mnogostrukom načinu prvotnog turanskog inventara.Zbog tog pokrivači, šarenice, gunjeoi, óebad i ostale prostirke u dinarskoj kuói sluŽe kao kre-oetne aljine, a po potrebi i kao ogrtači za jzlazak iz kuóe po nevremenu i hladnoói. Takvo

- je čebe lz Livna, koje dajemo u ovom prikazu. Izatkano od bijele

40 Biťáš.i.|iť'tŤIvAcl' vune, neŠto prošarano prirodno singaoom vunom) t. j. vunom odmrkosive, singave ovce, ovo je čebe pokrivač kod spavanja i zimski

ogrtač. ono je sastavljeno od dviju dužih i jedne kraóe pole, sve tri od |ednake guste vunene

tkanine, izatkane i ustupane. Treóa se kraóa pola po potrebi sveŽe ili prošije krupnim šavom

kao kukuljica u slučaiu, kad óebe sluŽi kao ogrtač. Karakteristična površina dobivena ie na-puštanjem pramena ispredene vune u tkanju. ovi pramení, bičeai, daju vunenom pokrivaču

značaj runa pa i etiološki odreduju ovakav vuneni pokrivač kao veoma bliz prvotnom krzne-nom pokrivaču ili ogrtaču. Po tim se bičezlima ova vrs1 dinarskog tekstila zove bičaš, bičalj ,i to jednako u oba slučaja bilo da se radi o pokrivaču, bilo o gotovom odjevnom predmetu,

sašivenom iz takve tkanine. I naš sli|edeói eksponat nosi naziv bičaš. To je biljac-bičaš iz Like.''

Naš izloženi primjerak jedan je od najljepših sačuvanih čuvenih ličkih biljaca. U svojevrsnojjedroi fakturi lički biljac-bičaš pokazuie veoma arhaičan likovni efekat. Ma da je danas ličkibiljac u svim poznatim primjercima, kojih je prbizvodnja ugasla pred četrdeset do "pedesetgodina, uvijek tamnih boia pa i pretežno crn' sam naziv biljac' što znači bijeli pokrivač,

ukazuje, da je lički biljac po porijeklu istovrstan sa starim dinarskim tekstilnim inventarom

neomaštene, svijetle vune one vrsti, kako smo to malo prije našli u livanjskom óebetu. Odveoma ranih vremena Sve do naših dana, prastari odjevni inventar dinarske kulturne oblasti

bio je svijetao' neomašten. ovaj raniji materijalni supstrat postepeno uzmiče pred tekstilom

tamnih boja, prvenstveno tamnomodre ili crne, kao pred jednim od centralno-balkanskihpenetrantnih elemenata. ovo je uzmicanie u toku |oš i sad, u posJjednjoj fazi postoianja

folklornog tekstila uopóe.Nasuprot prikazanim predmetima i njihovom sirovom, a nama tako blizom likovnom izrazu,

óilim bosanske muslimanske kuóe'oo i one inovjerne čaršijske' koja je preuzela tursko-orijen-

4rtalno oblikovanje, izrazito je turski inventar, i to u svim svojim vari-

BosANsKI ČIlrmI jacijama bilo da je to veliki óilim za odaju' iIi zavjesa, ili mali molitzleni

óilim, jli onaj srednjeg formata, kako ga najčešóe susreóemo i kakav

u jednostavnoj bosanskoj muslimanskoj kuói služi na mnogo načina, na čistom drvenom patosu

u skromnoj odaji, na ninderluku i seóiji pa i kao glavna proslifka za spavanje. Vunena pro-

stirka ove vrsti u našim se zem|jama izraďuje u oba poznata načina' kao glatki óilim' kojoj

vrsti upravo i pripada ovo ime, i onaj s površinom od uzlanih niti. Glatki óilim izraden je

obično tehnikom klječanja, uz umelnute pruge ili površine čistog óilimskog thanja' Nobosanski óilim je redovno izatkan na uskom tkalačkom stanu pa je zbog tog obično sastavljen

od dvije pole. Klječani je óilim na licu i naličju uvijek jednak, pa ma da je bosanski klječanióilim vrst maloaziiskog palasa' on na naličju nema napuštenih niti. od prostiraka s uzlanompovršinom javlja se kod nas svega jedna vrst. To ie serdžaza, nevelik molitveni óilim, koji jer56

1

redovno uzak' od iedne pole, a flor mu ostaie nešišan. Ma da je bosanska serdžaža tek dalekiodraz razvijenog nomadskog saga, pojedini primjerci pokazuju veoma liiep sjai svilenkasterrrne i pastelni kolorit starinskih biljnih boja.

Bosansko-hercegovački óilim izradivale su žene muslimanke same, jednako kao i vuneneckanine u ostalim našim kraievima' gdje je proizvodnja tekstila bila u ženskim rukama'osobito je dobru proizvodnju óilima sačuvalo muslimansko selo u Bihaókoj Krajini oko Krupei Cazina, Upravo zbog tog što óilim u skromnoj sredini ovog sela nije prďao u profesionalnuradinost, do posljednjeg je vremena svog postojanja u doba izmedu dva rata sačuvao svasvoia dobra svoistva starinske autarkične proizvodnje.

o tome kako je čak sasvim nedavno bosanski óilim bio pod utjecajem glatkog óilimaMale Azije' govcre naša slijedeóa dva primjerka ove Vrsti' Iz bogate zbirke bosanskih óilimau našem muzeju izLažemo svega dva primjerka: veliki klječani óilim za odaju i manji moliwenióilim. Prvi je sastavljen od dvije neobično široko otkane pole, tako da je širok dva i pometra) a dug je preko četiri metra. ovaj óilim potječe iz jedne domaóe porodice u seluBrda kraj Kupresa, otkud je nedavno nabavlien u muzejski posjed. Pamti se, da ga je otkala ženaTurkinja u Begovu Selu kraj Kupresa pred pedesetak godina. Domaóa tkalja očito je od-gledala uzorak s nekog starijeg anatolskog óilima, koii ioi je bio poznat u njezinu kraju. Istiuliecai pokazuje i nevelik molitveni óilim, porijeklom iz Livna, datiran S prvom pol. 19. stolj.Parafraza motiva životnog stabla povezuje ovai naš prekrasan primjerak s anatolskim palasomistog sadrŽaja, što još više powrduje i izvrsna kvaliteta óilimskog tkanja ovog našeg primjerka.

o veoma arhaičnom životnom stilu govori i šareni sro' To ie niska tronožna stolica, kojoj sudijelovi izdjelani svaki za se nožem i bradvom, bez drugih tehničkih pomagala. U staroj je"

Hercegovini svaka kuóa imala bar po jedan takav s/o, u kom je uz vatrusjedio domaóin ili njegov gost. obično je domaóin sam i izradio stolicu, ŠaRBNr sroi to pomalo, kako se veó za zimskih večeri bavio ovakvim poslovima. Iduóiza stokom ili u lovu našao bi u šumi na stablu granu' podesnu za naslon stolice. Ako granasama po sebi nije bila dovoljno zakrivljena) Svezao bi je, označio svojim znakom i pustiodalje rasti. Nakon nekoliko godina, kad bi grana dobro odebljďa' odsjekao bi je i onakovezanu odnio kuói, gdje bi je nad vatrom još koju godinu prosušio. Zatim bi je bradvom inoŽem izdjelao za naslon, a ostale bi dijelove stolice, osobito obje strane s jabukama' izradiood kakvog dobrog drva, orahovog ili javorovog, i bogato bi ih nožem prošarao, otkuda nazivšareni sto' Naš primjerak izradio je domaóin Jelto Vukovió za svoju kuóu u Mratinju u Pivipod Durmitorom, otkud je god. 1926. nabavljen za muzej.

Isti raspon izmedu arhaične grade i svježih tursko-orijentalnih priliva pokazuje i drveninamještaj obiju kacegorija. Kozlčeg, skrinja, kakva sluŽi za spremanje ruha i nakita u kuói,važan je predmet u nevjestinskoj opremi. U planinskim selima djevo-jačka je skrinja manja, nego što je to istovrsni predmet u bogatom DINARSKI KovČEGprimpriu, jer ne samo što je oprema skromnija, nego takav kovčegna planinskim Stazama ne prenose dvojica, kako je to običaj u primorju, nego se kovčegprenosi na tovarnom konju o samaru. Naš primjerak potječe iz sela Uskoka na Drobnjačkim

Jezerima ispod Durmitora. I ovdje u regiji najviših Dinarskih planina, često sreóemo u ku-óama skrinje od orahovine, što im je prednja stranica ukrašena rezbarijom s običnim motivimaposude s cvijeóem, čempresa i suprotstavljenih ptica' kako ovaj ukras

,poznaiemo s poznatih

velikih skrinja iz primorja. ovakve o4ahove skrinje u pIaninskom zaledu sve potieču iz

42

43

r57

44

45

primorskih gradova, tek što su po formatu udešene za planinske prilike. Naš primjerak

medutim ne pripada u ovLr grupu. ovaj je kovčeg još arhaičniji u obliku' a i rezani se ukras

sastoji od svega dviju ovelikih rozeta na prednjoj strani, pa bismo ga prije mogli uporediti

romaničkom historijskom materijalu, za što govori i sam oblik kovčega. Rozeta od šest lista

u Staroj Hercegovini nosi naziv pergelj . To je najčešói dekorativni motiv u dinarskoj drve-

nariji uopóe. Pergelj je porijeklom perzijsko-turska riječ, a znači šestar, pa se i motiv sam

zove po tom, što predstar'lja najiednostavniju obradbu kruga pomoóu šestara. Ipak ne bismo

smjeli čestu primjenu ovog moriva na našoj folklornoj drvenariji tumačiti samo kao formalnuprimjenu šestara. Šestokraki pergelj i sve njegove r,arijacije i kroz svoj materijalni postanak

kružnice izvedene pomoóu šestara, govore o magičnom sadržaju kruga i svih njegovih derivata.

osim skrinja i kovčega za ruho, kovčezi u dinarskoj kuói služe u mnogim manjim

izdanjima. Često se u takvim lako prenosivim kovčeŽima čuvaju porodične dragocjenosti i

nakit pa i gotovina u novcu, a oni još manji sandučiói i kovčežiói sluŽe ženama za kafu

i šeóer. Na izloženim se primjercima ponovno javlja motiv pergelja, ali i renesansna cvjetna

vaza pokazuie, kako je osnovni naturalistički motiv, koji je dva put procvao u mediteranskoj

kulturi, u helenizmu i u renesansi, sveden na apstraktne geometriiske likove.

Intarziiom sedefa u orahovo drvo bogato je ukrašen kovčeg, što ga po ovom izrazito orijen-

talnom dekorativnom stilu suprotstavliamo arhaičnim dinarskim predmetima. Ukras kakvog

pokazuie ovaj naš bosanski kovčeg veoma je poznat na Bli-

oRIJENTALNI NAMJEŠTAJ skom Istoku, pa su takvi predmeti česti i kod nqs, u svim

varošicama s muslimanskim žitelistvom. Veó sama virtuozna

izradba pokazuie, da se tu ne radi o spontanom poslu pojedinca, nego da je to rnajstorski

posao. U nagl2$gn6j dekorativnosti i pored raskošnog izgleda, ipak nema više one životvorne

sadržainosti, potekle iz dokonog stvarania, nego efektan dekor zadobiva standarlni' esnafski

značaj. Jednako je tako virtuozan, ali likovno osiromašen dekor ostďih drvenih predmeta i

namještaja u muslimanskoj kuói. Kao prim|er dajemo drvena vrata muslimanske odaje'

ovakvo drveno krilo, pomnjivo ukrašeno plošnom rezbom služi bilo kao sobna vrata, bilo

na ugradenom ormaru' koji je kao zapadni utiecaj ušao u orijentalnu kuóu, ali krai tog

ipak nije istisnuo starinske, često veoma dragocjene kovčege.

No dok smo drvo kao sirovinu našli u ravnoj mjeri u oba kulturna sloja, u dinarskom

i u tursko-orijentalnom, metalnih predmeta naói óemo daleko više u muslimanskoj kuói.

Najvažniji, uz gvozdene zlerige nad ogn|ištem često jedini gvozdeni predmet u dinarskoj kuói

je prijektad, zvan u Hercegovini i panjug, ili turskom posudenicom odžaktež. Prijeklad se

postavlja kraj vatre, da se na ni prislone glaonje ili klade, kako bi

DINARSKI PRIJEKLAD lako sagorijevale bez mnogo dima. No na prijeklad prislanja se

drveni ili gvozdeni ražanj svagda kad se na žaru okreóe pečenica.

Dinarski je prijeklad sačuvao jednostavan oblik želiezne prečage obično na četiri noge,

panoge, pa se ni onda, kad je poprimio skromno zoomorfno oblikovanie, niie razrastao u

onakav dekorativan predmet, kakvog smo našli u Jadranskom primoriu. Samu riieč prijeklad

naói óemo s različitim sadržajem, ali svagda vezanu uz predmete, koii sluŽe uz vatru. Tako

prijeklad moŽe biti jednostavno sam oveói kamen na ognjištu, kako je to obično u kolibi na

ljetnim pastirskim Stanovima' ali s druge strane prijeklad zove se u humljačkoj kuéi i apsi-

dalno razvijena stiiena, uz koju se prislanja ognjište.t58

Nasuprot ovoj skromnoj upotrebi kovine, u orijentalnoj kuói naói óemo bogat i razno-vrstan metalni pribor.

od svih naših fo]klornih radinosti od najranijih vremena obradba metala izdvojena je kao

specijalno zanimanje. osnivajuói Se na prastarom iskustvu prednioazijske toreutike, balkanski

kovinarski zanati bili su važna privreda naših starih urbanizi-ranih naselja. ovo naslijede prešlo je iz srednjeg vijeka u isla- U MUs|tE^,ffNLŘH\lŤ,"á 46mizirano društvo i dalo je značainu crtu čaršijskim esnafima.U balkanskoi toreutici, poznatoj kao kujundžiluk' odtža|e su se sve stare tehnike, od profinje-

nog filigrana i tauširanja do lijevanja i iskucavanja, i to bilo dragocienih metala, bilo manievrijednih legura, sve do izradbe sasvim pogrubljelih predmeta, odredenih za široku potrošnju.

Na koji su način predmeti visoke proizvodnje i stila ulazili u našu sredinu, prikazuie

izloženi jedaói pribor. Cielovito sačuvan pribor sastoji se od sinije, /ase i šest sahana s poklopcima,

a lz to još spada i ibrik s legenom. Svi su predmeti izradeni od legure kositra i srebra, lijeva-njem i kovanjem, te tokarenjem) a na kraju dotierani iskucavanjem i ukrašeni urezanimarabeskama, koii je uzorak još pozlaóen i posrebren. Na ovakvom su se priboru u musliman-skim kuóama iznosile ponude pred goste, stavljajuói sve zajedno sa sinijom na óilim predniske seóije, na kojima bi sjedio domaóin s gostima' Jelo' obično pilazl' t, j. iža s mesom'uzimalo se prstima, a nakon rog se iz ibrika polijevala voda na ruke nad legenom, a ruke suSe otirale velikim ubrusom, koji se čitavom dužinom prostro gostima na koljena' Ova našagarnitura ušla je mirazom pred blizu z5o godina u jednu od bosanskih begovskih poroďca,

od čijih je potomaka god. 1953. otkupliena za muzej.' Da je usprkos dobroj očuvanosti ovaipribor nekad mnogo služio, vidi se po opravcima manjih ošteóenja nastatih rukovanjem.

Svakodnevni predmeti bili su od manje plemenita kova i izradbe. Takve su sinije, vehl<rokrugli poslužavnici' koji služe i danas na oriientu, pa í izložena demirli-sinija iskovana je odg:tožda, kako joj tursko ime kaže i ukrašena rezanim uzorkom.

IJz ove predmete prikazujemo još i mangal, mangalu. To ie miedena posuda, u koju sestavlja žar, kako bi gosti imali pri ruci žeravicu za uŽiganje čibuka, a koji put se na mangaluispeče kahoa za ponudu. U hladnim danima, osim vatre u odžaku, mangala služi i za zagtija-vanje odaje.

No dok su predmeti unutrašnie kuóne upotrebe ostali vezani strogo u muslimanskom dru-šwenom krugu, oružje kao veoma cijenjeni rad majstora srebrnara ušlo je u najšire narodneredove, gdje je u muškom narodnom ruhu zauzeIo važno miesto. Po životnomnaziranju patrijarhalnog plemenskog društva, u kom ie svaki odrasli muškarac ORUŽJE 47ujedno i vojnik, branitelj svog cjelokupnog imanja i porodice, muškarac iz kuóene iz|azi bez oružja, bez noža o pojasu i|i bez puške u ruci. Na polasku u boj ili pak usvečanim zgodama, po oružju pozna se junak i niegov rod. Duge i kratke puške, diljke íhubure, pa nožeoi, od kojih je jarugan tipično oružje junaka u ustancima protiv Turaka,često su pomnjiv i skupocjen srebrnarski rad jli istočnjačka intarziia sedefa i bjelokosti. Noi pored izrazito orijentalnih elemenata, u balkanskom oružju nalazimo i levantinsko-mletačkeutjecaje, kako to pokazuje naziv ledenica za vrsÍ kratke puške, poznate u Crnoj Gori, a kojeime potječe od imena Venecija, otkud je ovo oružje kao mletački proizvod došlo u našezemlje. - Tako se Zatvara krug levantinskog kulturnog inventara, sve od kujundžijskih radio-nica Perzije, Armenije i Sirije, obuhvatajuói grčke otoke i gradove, preko Skadra, Kotora iDubrovnika do Mletaka u sjevernom Jadranu.

TURSKo-oRIJENTALNA NoŠNJA očuvala se u Ženskoj odjeói unutar Zatvorenog

muslimanskog kruga, dok je muško ruho u mnogome postalo opóa svoiina cjelokupne bal-

kanske čaršije, bila ona muslimanska ili inovjerna. U naša tri

/ R TUBSKO-ORIJENTALNA fika ne može se iscrpsti ova tema' a jedva se može dobiti uvid+v NoSNJA

u bogatstvo našeg muzeja na ovom području. Zato se zadrža-

vamo svega na dva kostima iz pravog islamskog kruga, pa u njima pokazujemo najprije mladu

hanumu u svečanom odijelu, koje služi u zatvorenim prostorijama'a zatim ženu u feredi, u

gornjem pokrivalu odredenom za izlazak van kuóe. Treói lik djevojke katolikinje iz Duvna

pokazuje, kako je gradansko društvo bosanskih varošica poprimilo visoke orijentalne oblike

od v|adajuóe muslimanske klase u materijalnom inventaru, a po tom ' ,' os1alim životnim

navikama.Hanuma |li kaduna svagda je i u haremu lijepo odjevena. Po istočnjačkom. drušrvenom

zakonu ona u kuói ne obavlia nikakvih težih poslova, a njezina je duŽnost da njeguje svoju

ljepotu i da tim služi svome gospodaru. To je izrazito orijentalni Životni zakon, po kom

muškarac domaóin obavlja sve poslove izvan kuóe i snosi svu brigu za uzdržavaiuóe porodice

i imanja, dok žena boravi u haremu, u zatvorenom kuónom prostoru' u ginekeju bizantinskih

dvorova. Islam je preuzeo ovu orijentalnu tradiciju i još više podvukao društvenu podrede-

nost žene pfema muškarcu. To je ono shvatanie, koje se još uvijek zrcali u našem jeziku,

kad nam riječ čovjek označuje jedino muškarca, dok je žena tek čeljade, insan, po naučanju

korana. otud u ovom našem tumačenju, ma da se često služimo arhaičnom frazeologijom'

koja ima zadaóu da što vjernije opiše i pribliŽi starinski folklorni inventar, ipak ne upotre-

bljavamo uobičajenu frazu čovjek i žena, ljudi i Žene, nego se riječju čovjek služimo u evrop-

skom smislu riječi, a za oznaku čovjeka u današnjem narodnom govoru sluŽi nam riječ mu-

škarac' No u oriientalnom ambiientu, koji se do nedavna održao u Zatvorenom krugu musli-

manskih domova, ova je razlika postojala sa svom zakonitosti strogih islamskih životnih

norma' a s jakim naglaskom, da je žena podredeno bióe i bespravan drušweni član.

Ma da je glavni odjevni predmet prvog eksponata u ovoj grupi nabavljen za muzej god.

l95t. iz bosanske domaóe porodice, - čitava slika ovog kostima odgovara izrazito turskoj

nošnji 18. i 19. stolj., i to za ženu iz imuónog feudalnog roda, za begovicu ili pašinicu. Tako

bi ovaj kostim pristajao u muslimanski društveni krug, u bilo kojoj varoši Balkanskog polu-

otoka od tangente Bihaó-Skadar pa do Bospora, a i preko niega. I sam materiial i nakit

ovakvog odijela, to je kadifa, srmali-žica, a i gotovi izradeni predmeti ove vrsti kao što ie

to anterija u našem prikazu, sve ie to proizvod razvijenih čaršijskih za\ata' esnafa. Često su

bosanski muslimani ove skupocjene predmete nabavljali u veóim trgovačkim središtima par60

i u samom Carigradu, gdie je još u našem stoljccu cvala ova proizvodnja. Veóim dijelom suovakvi predmeti u naše domove pristizďi udajom, u mirazu mladih nevjesta.

Mlada Žena ima na sebi tanku košuljer od svilenog čenara s otvorenim rukavima. okovrata i na rukavima košulja ie zlatonr izvezena. Uz dimlije, jelek, ukrasni pojas i bogati nakit,a bez posebnog gornieg ruha bilo bi ovakvo svagdašnje odiielo hanume. No u našem jeslučaju povrh svilene košulje mlada žena obukla svečanu anteriju. To je duga haljina odhadife, bogato ukrašena skupocjenim zlatnim vezom. Kao svagda u tursko-orijentalnom deko-rativnom tekstilu, ovaj ukras nije pravi VeZ' nego aplikacija zlatnih gajtana, širi't'a, na kadifenupovršinu, primiienjena u arabesknom uzorku. Anterija je kratkog struka, kako bi bile nagla-šene grudi onim načinom, kako se to obično u haremu postiŽe pomoóu poznatih malih ieleka.Tako se i u ovoj, tkaninom obilatoi i zatvorenoj haliini nije mimoišao erotski momenat tolikopotreban u haremskom Životu. Na bujnu kosu, niegovanu henom, mlada je žena stavilakapicu, Jesió, gusto našivenu sitnim biserom na tepeluhu, nanizanu rupijama' paricama 17idukatima. ogrlice od dukata, zlatni sindiriói í ig|e pribadače, pa minduše i belenzuci, grivnebiserom optočene, jednake na obje ruke, samo su dio bogatog nakita, koliko se moglo ostvaritiu ovom našem prikazu. Izvrsno sačuvan muzejski primjerak predstavlja obuóa ovog ekspo-nata. To su divne kaďifene biserli kundurice, cipelice navezene z]aÍom i biserom, odredene. dath mlada nosi na svadbeni dan. Pa i sama anterija je pravo nevjestinsko ruho, mladinshaaljina' samo što bi u tom slučaju mlada žena morala prebaciti tanani prevjes, duzsak, i to uonom času, kad cčekuje duaegiju.

Predaleko bi nas odvelo, kad bismo htjeli svakom od pojedinih elemenata, uklopljenihu ovu harmoničnu cjelinu, odrediti kulturno porijeklo i sadržaj, Da samo spomenemo kakose uz kióenje novcem, koje je ovdje zadržalo simbolični kanon duboke orijentalne baštine,omiljeni tekstil, kadifa, njen zlatni vez i njeni topli preljevi svih vinsko crvenih i l|ubičastihdubokih tonova' u haremu sačuvala kao baština negdašnjih grčkih i sirskih tekstilnih radionica.

IJ zatvorenim ženskim odajama, uz djecu i žensku druŽinu, hanuma ne pokriva lice'ona provodi dane uz derdez; na diuan-hani I|i u sjenovitoj a,uliji, okrenutoj u unutrašnjostudobne orijentalne kuóe i zatvorenoj od ostalog svijeta visokim zidom od éerpiča. Samo pokoji pender dopušta pogled u svijet na ulici, ali i to tek kroz gusti mušebaÁ na oknu nadulicom.

No za izIazak na ulicu muslimanka, i odrasla dievojka i žena svake dobi, brižno sakrivalice, ruke pa i čitav stas. Tako je to kod nas u Bosni bilo sve do naših dana. SluŽbu pokri-vanja tijela vršili su razl1číti plaštevi, od kojih je skromni aar u Bosni bio najpoznatiji. Uobičnim muslimanskim kuóama pokraiinskih varošica često se dešavalo, da se nekoliko ženau kuói služilo istim zarom, otprilike onako kao što to gdjekad na zapadu služi kišobran svimčlanovima porodice. No gornji plašt muslimanske žene moŽe biti i veoma skupocjen. Takvaje i crna čohali feredža, nabavljena za naš muzej god. 1948. od domaóe porodice iz Dobojau Bosni, koju dajemo u našem drugom eksponatu ove grupe. ovu je feredžu baka posljednjevlasnice u svojoi opremi donijela iz Carigrada. I po ovom primjeru vidimo, na koji je načinorijentalni životni stil naših zema|ja ostao povezan s još potpuno živim oblicima PrednjegIstoka.

Feredža je ovog našeg eksponata obilat, široko krojen i dugi plašt od finog crnog sukna.Na ledima ima plosni dodatak, koji je možda proizašao iz kapuljače, ali koji je danas postaobogati ukras raskošnog odijela, što vidno naglašava zlatna aplikacija na njem' No ovaj do- r6 r

datak feredži ima još jednu službu' a to je da sawim izmijeni obris ženskog lika, pa da se

tako sakriju tjelesni oblici. Ima feredža s kapuljačom, koia se diŽe preko glave, da bi se

niome sakrilo lice. U našem prikazu ovu službu preuzimliu dvije bijele pokrivače. Donja,

óember, od jednostavnog je bijelog platna i kruto povezana uz čelo i obraze te nadvijena nad

oči tako, da žena ispod nje može gledati, ali da se nju samu ni u oči ne vidi. Kad bi žena

išla na dulje putovanje jašuói na konju, ona bi preko ovog óembera stavljala peču. Tako se

danas u Bosni zove četverokutni komad guste tkanine s otvorima za oba oka sasvim nalik na

masku, kojom se pokriva čitavo lice, a još su i otvori na očima prošir'eni crnim koncem. Sam

izraz očito je leksikalni ostatak negdašnjeg nemuslimanskog renesansnog pokrivala udate žene,

koii je lišen svog ranijeg sadržaja, iz negdašnieg bosanskog društva ušao u islamsku Bosnu.

Donii dio lica pokriven je jašmakom od bijelog gaza, i to tako da je jašmak Svezan Straga na

potiljku pa time pridržava čember. Žena naiprije pokriva glavu uvijajuói je u óember i jašmak'

a na to tek stavlja feredžu. Ni ruka ne smije se pokazati u svojoi golotinji pa se ili sakriva

u džepovima feredže, na koji se način feredža ujedno i pridržava, ili se ruke oblače u crne

pletene rukavice.Djevojačko ruho našeg treóeg eksponata svečano je odijelo za bolje društvene zgode.

ono potječe iz Duvna, a nabavljeno je god. 1939. tad veó kao starinsko. U svakodnevnoj bi

upotrebi služili istovrsni odjevni predmeti tek od jednostavnije tkanine. Danas katolikinje u

bosanskim gradovima i u njihovoj okolini nose crne dimlije' Pred šezdesetak godina to još

nije bio običai, nego Su dimlije mogle biti izradene od fine tkanine različitih boja, od kojih

ie najomiljenija bila vinsko crvena. Glavni odjevni predmeti u ovom ruhu: košulja od tankog

svilenog éenara i dimlije od svilenog tafta t9. stolj., izrazito su muslimanski. Isti zn4čaj imaju

i ostali odievni elementi u ovoj slici.To su mali jelek, zatim dolamica od turskog brokata

s oworenim rukavima, a turska je i kapica s tepelukom s kog se spuštaju obilate zlatne kite.

No predmet, koji u ovom kompletu nosi nazl anterija, ne odgovara ovom svom imenu. Toje halietak od iste svile ugodne crvene boje kao što su i dimli,ie, ali je u kroju nalik na

evropsku b|uzu iz francuske mode II. pol. 19. stolj. ovo još više naglašava dugi i uski rukav

ove anterije, povisoko nabran na famenu. No u čitavoj slici ipak prevladava stil tursko-

orijentalne odjeóe, što i odgovara Životu, kakvog je ženski svijet katolički i muslimanski u Bosni

podjednako provodio.

Da je djevojka katolikinja, viď se po tom' što izIazi otvorena lica, a domaói prepoznali

bi ie i po tom' što joj je kosa spletena u jednu pletenicu, a ne u dvije' kako to nose mu-

slimanske djevojke i mlade Žene.

r6z

LJETNI STANoVI DINARsKIH SToČARA odrŽal i su se u najv išim Dinarsk implaninama, u povirju riieke Drine i njenih pritoka Sutjeske, Pive, Tare i Lima, tamo gdjese Maglió' Durmitor, Komovi i Prokletije ďžu nad 2.5oo m. nadmorske visine, - još doovog rata. Još se život dinarskih stočara u negdašnjoj ravnoteŽi polunomadske ekonomikemogao upoznati na rudinjshim katunima u Zelengori, Volujaku i Maglióu. rz prostranogkraja na srednjoj stepenici, gdje se prostiru Bileóske i oputne Rudine do posljednjeg su ratasve kuóe redovno slale svoju stoku u planinu. Nad silnim šumama, u kojima se osim bjelo-gorice ističu južne vrsti četinara kao što su omorika i bjelobor, na dalekim pašnjacima, boga-tim sočnom travom i mirisnim cvijeóem, leže pastirski stanorli i|í katuni. Strojne kolibe bronarestoje na gornjoj šumskoj granici u sieni visokog drveóa, jer je prirodnu gornju granicu šumečovjek postepenim krčenjem odavna veó pomakao na niže. |]z kolibe su ograde i torozi, gdjegovedo i stoka sitnog zuba provodi noó, dok konji ostaju čitavo ljeto slobodni na planini pase sami čuvaju od vukova' Kraj torova smještene su prenosne maIe kolibe torarice, u kojimapastiri noóu više bdiju nego što spavaju, svagda pripravni da skoče na vuka zajeďno sa svojimljutim ovčarskim psima. - Na onim katunima, koji leže u krševitom kraju, a šuma im jedaleko, kolibe su gradene od kamena u utho, pa su ove kamenare oskudnije od liiepo gradenihbrzsnara s visokim krovom i borovim koritom nad strehom za vodu snježanicu.

ognjište, mljekar i pribor rudinjske kolibe brvnare prikazan je u ovom eksponatu (sl. ++').Uglavnom je raspored skromnog pribora u dinarskim kolibama podjednak. Posred svakekolibe je ognjište, zvano jednostavno zlatra. Ognj(šte obično nije po-dignuto, nego je usred nabijenog zemljanog tla pokriveno kamenim xolrsřUs?H{iŘtpločama i ogradeno poveóim kamenjem pa je time odijelieno odostalog prostora u kolibi. Na ognjištu koji oveói kamen služi kao prijektad, pa se i nazivLjetako, jer se u kolibu rijetko kad donosi pravi gvozdeni prijeklad, kakav služi u kuói uz vatru'a i ražanj je u kolibi uvijek drven. No stočar samo u rijetkim zgodama kolje po koje jagnje.Najčešóa hrana i djeci i odraslima je bijeli mrs) uZ puru ili hljeb, koji je ispečen na ognjištupod gvozdenim sačem, osim saóc kraj oatre su još žarač i mašice, a na aaÚi visi kotao osohama ili o gvozdenim oerigama, kao u hercegovačkoj kuói uopóe. Na rudinjskim katunimaobično nema posebne zgrade za mljekar, nego je dio prostora u kolibi odreden za spremanjebijelog smoka. Tu stoje na šúcama, policama, različiti, najviše drveni sudi: škipi,kraoljače, debeta,pazsarjače ihutlačete cjedilo, slanica i ostalo posude' Uz police su prislonjene mješine sasiromi skorupom. U pJitke škipe p|arunka razlijeva oareniku, uzavrelo mlijeko, i ostavlja je da se nanjoj skupi skorup, kojeg onda skida i osoljenog sprema u mješinu, gdje skorup uskisne. obranomlijeko prigrije i potkisa sa sirištem od teleóeg buraga, pa uz vatru miješa kutlačom tako

49

Ió3

dugo, dok se ne odiieli urdaod. surutke. Na to planinka ociiedi surutku, a osoljenu urdusptema

ls mješinu. od nje óe biti krti sir škripaaac, koji kako nije mastan, često sluŽi umjesto hljeba'

pa je uopóe glavna hrana kuónoj čeljadi. Surutku popiju djeca ili pastiri ili se izlije teletu.

Surutka je dobar, svjež napitak, ali je u lietnim vruóinama još bolia jomuža. IJ šhip ili koji

drveni čanakstavi se gruda čistog planinskog snijega' a na to se nalije ili pomuze nešto ovčieg

mlijeka, koje s razrijedenom hladnom snježanicom odlično gasi žed i u isti mah utomliuje

glad. Kad pastiri odlaze na pašu, uzimlju sa sobom kakav drveni sud, jer im je često7omuža

uz krišku hljeba ili grudu pure ili sira škripavca, jedini obrok kroz <lan sve do večeri, dok

se ne povrate na kolibu.

Nasuprot mljekaru u kolibi je iedan iti više krexeta, U dinarskoj stočarskoi kollbi krexet

nije posebni predmet. To je prostor za pedalj do dva povišen od ostaloga zemljanog tla'

ograden drvenim šticama ili kamenom i nabijen zemljom. Ako ima dasaka, stave Se na krevet,

pa se po njima prostru aljine za spavanje. Ako nema dasaka, nešto sijena učinit óe krevet

podesnim za spavanie' ovdje i tako spavaiu samo stariji te dieca i dievojke, dok mladi muški

svijet, kojeg je na planini najviše, boravi po SVu noó oko torova uza stoku. Na planinu iznose

i ma|u djecu, i to ili u sepetu o samaru) ili koji jahač ponese dijete na krilu na sedlu, a

napršče nosi majka sama uprtivši kolijevku na pleóa. Zarc ie u kolibi i kolijevka' u koioj po-

čiva dijete još i onda, kad je toliko ponaraslo da mu noŽice tzviruju iz tijesnog leŽaia. IQd

je dijete budno, igra se ručicama i po kojom drvenom amajlijotn ovješenom o lučac kolijeake'

a kad usne, prebacuie se preko kotijevke stručica i niom pokriva diiete. Diiete leži na sijenu

u pelenama od grube domaóe vunene tkanine, čvrsto omotano širokim vunenim povojem,

s kapom od uroka na glavi, sa svim st'rašnim atributima svijeta osudenog da u suvremenom

napretku nestane iz života i da samo u muzejskim zbirkama dalje govori o teškom životu

našeg naroda u prošlosti. o ovomu živo svjedoči ioš jedan nevelik predmet' izLožen u našoi

kolibi. To ie podnožak za luč, zvan neajesta. Koliba nema prozora pa rasvjeta danju dolazi

kroz vrata, koja su obično otvorena) a kad padne mrak, vatra s ognjišta osim što grije,

osviietljuje unutrašnjost kolibe. To dostaje kuónoj čeJjadi za užinu pa i za razgovor i za

pjesmu. Na sijelu medutim ili kad se namjere prijatelii i gosti, koliba se osviietljuje borovom

luči, o koioj vodi brigu najmlada nevjesta. Njezina je dužnost' da se brine o tom, da joj

momci u šumi nakalaju dovoljno lučexine. ona luč užiga i stojeói uz muškarce, koji večeraju

za sofrom, - ier Žene i djeca nigda ne sjedaju Za sto) - visoko drži luč u desnoj ruci,

potkresuie je, pazi da ne dimi i da se ne gasi. Još u naše doba moglo se doŽivjeti ovakav

pizor, pun arhaične tiepote, ali i pun niiemog lžasa zbog strašnog po|ožaja i ropskog rada

žene u patrijarhalnom društvu. Kad nevjesta zbog prezaposlenosti mora odloŽiti luč, ona je

stavlja na drveni stalak, koji se po ovoj sluŽbi prozivlje nexjesta. ovako sa luči na tom stalku,

prisvijetljuje planinka pri spremanju hrane na maloj vatri ili žeravi. Na ovom je stalku gore'

gdje se postavlja luč, prikovana gvozdena koniska potkova. I ova nevelika potkoz.lica orijen-

talnog oblika turske konjske ploče, a ne onakva kakvu poznajemo iz evropskog materijalnog

inventara, govori o tom' kako naše zem|je |eže na samom razmedu dva sviieta, na širokom

labilnom poiasu nadomak svim aziiskim pokretima.

Planinka, domaóica i reduša u kolibi i mljekaru, i njena mlada pomocnica priplaninka,

ustaju priie zore. one spremaju jutarnji obrok' pa kako čeliad ustaje tako ih redom nami-

ruju, a pastirima' koii odlaze sa stokom preko čitavog dana, spremaju u brzar krišku sira

škripavca i hljeba [Lí u pastirsku torbicu uz hljeb ili grudu pure' po koje malo debe sa skoru-Í64

pom. U samo svanuóe još prije, nego što sunce ispije obilatu fosu' domaóin s pastirima

izgoni stoku iz torova na prvu pašu zvanu popas' u samoj blizini kolibe. Tako se stoka koristi

obilatom vlagom, jer na rudiniskim katunima, pa i na onim najzelenijim, izvor-voda se

rijetko nalazi. U popasno doba, oko osam ili devet saii našeg računanja dana, nakon prve paše,

planinka s pomagačima pomuze dojne ovce i koze. Poslije muže odgone pastiri blago na

udaljenije pašnjake i to kud koji' Domaóin sam pazi na goveda u hladovini u blizoi šumi'pastirice izgone ovce na sočnu travu purru mirisnog cvijeóa, a čobančad tjera jalovo i koze u

Árš i penie se s njima na najviše lastoe u sniieŽnim komozlima. Za najjačeg sunca u pola

dana, u podne dakle, stoka planduje. Plandište je svagda u hladovini, bilo da je na šumskom

rubu, bilo pod kakvim osamljenim krošnjatim stablom' ili u sjeni nadvisnih vrletnih greda

nadomak planinskog sni|ega, od kog odiše mrazom tako ugodnim u Žarkoj pripeci juŽnog

sunca. Tu pastiri blaguju svoj mršavi obrok, a djevojke začinju pjesmu okreóuói vreteno'

koje uz preslicu nigda ne puštaju iz ruku.U predvečerje, kad se sunce skJanja za daleke kose, stoka se vraóa torovima. Planinom

odzvanja zoon bronza i klepaka, blejanje mnogogrlih stada i topot njihovih papaka. Opet

započirrie muža, a domaóin na snugi prebrojava blago, i grlo po gr1o pušta u tor) jagn|ad

odijeljeno od muzlica, a šiljež od godine dana i jalovo opet napose. Nakon svršenog rada

žene iznose večeru na nisku sofru, uz koju sieda domaóin i muška čeljad. Zatim, kad na pro-

stranoj planini padne tama i katun s kolibama i torovima utone u noónu šutnju, u kolibi

uz vatru zaječi pjesma uz gusle' Davna pokoljenja oživljuju u pjesmi i predaji' a u niima

s koljena na koljeno, od usana do usana Živi misab o slobodi vlastitog roda i plemena.

Na planin'i ostaju stočari do kraia ljeta. Kad u jesen navďe kiše i vjetrovi' počinje sp"re-

manje za zdig, za s1|azak u se]o. Desi se da rani snijeg iznenadi pastire. IJ tom slučaju dobro

dodu krplje, pomoóu kojih se gazi u dubokom snijegu' pa zato svagda u kolibi ima bar po

par krpalja. Zdig traje nekoliko dana. od jednog počioala do drugog' u kratkom dnevnomputu kako ugojena stada ne bi omršavila, dohvata se selo u Rudinama. Drvene sude ne

prenosi se u selo, to sve ostaje spremljeno na odredenom m;'estu kraj kolibe, dobro pokriveno

smrekovim granjem. U selo se ponesu verige i ostali gvozdeni alat, pa sve aljine i gunjci.

Konji nose na Samaru mješine sa skupljenom zimnicom, sirom i skorupom. - Katun ostajepust, kolibe prazne, pa i žar s ognjišta planinka zapreta u pepeo' spremi u manii kotao te

ga ponese sa Sobom, pazeói na ni putem da ne ugasne, jednako kao što ga je s proljeca

donijela na planinu i njime užeg|a Vatru na ognjišru.

I ó5

NARoDNA NoŠNJA DINARSKE oBLASTI pokazuie takoder kao i sav osta l imaterijalni inventar, značajke tipološki jedinstvene cjeline. Ipak óemo u toj tipološki zadanojcjelini naói regionalnih i društvenih razlika. Veó na prvi pogled vidimo znatnu razliku izmedunošnje najsjevernijih krajeva, okrenutih u Panonsku nizinu i onih najjužnijih, gdje se uProkletijama na granici Crne Gore i Albanije sačuvao bez sumnje jedan od najdubljih kul-turnih slojeva materijďnog inventara u Evropi uopóe. Najčišóu' a ujedno i najpoznatiju slikudinarske nošnje, pružaju središnii dinarski krajevi. Kao glavnu crtu u cjelokupnoj slici ovenošnje, na pr. one u Vrlici i Cetinskoj IGajini naói óemo, da je nošnia riješena statičkj. Toznači, da je nošnja gotovo ikonografski stavljena na ljudski lik sa jedinom zadaóom, da čitavacjelina bude promatrana u mirnom stavu. ona je odredena za društveni nastup u J<olektivuutvrdenih društvenih navika i krutog ceremonijala. To je onaj životni stil' kojim odišu dru-štveni običaji, sastanci, zborovi i sijela i danas u našim planinskim krajevima, pa gdje i samokolo nosi teški ritam igre bez pjesme, u kojoj tek šljapkan|e mekih opanaka i zvek kovnognakita daie pratnju plesnom pokretu. Zato je ženska nošnja udešena za promatranje s lica,s prednje strane. Tu se redom vidi sva odjeóa i na nioj bogat, pretjerano obilan nakit.S leda ova je nošnja još mirnija.

odjevni predmeti središnjih dinarskih varijanata manje više su stalni u različitim kraie-vima. To su u ženskoj nošnji hošulja, pregača i pas, pa različiti zubuni i ječerme, t. j. kraóiili duži haljeci, a kao zimsko odijelo, povrh košulje vunena aljina, haljina, često nazivana iošmodrina ili bjelača. - U rustični tip dinarske ženske nošnje, muslimanski elementi nisumnogo prodrli. Haremsko ruho kako vidjesmo, ostalo je vezano uz način života muslimanskedruštvene klase. Drugačije je s muškom nošnjom. I tu óemo naói dva sloja' stariji koii po-kazuje veoma arhaične elemente s jakim značajkama feudalne viteške nošnje, u mnogome

oblikovane pod ranim perzijsko-orijentalnim utjecajima, usvoienim u Bizantu i u feudalnojbalkanskoj klasi, - i mladi sloj, kojeg óemo pribrojiti veó opisanom tursko-orijentalnominventaru. Zapravo prvotnih osmanliiskih oblika u našem muškom folklornom ruhu nema.Uzrok je tome, što je u turskoj vojsci rano prevladala vojnička odora, koja je nastala stapanjemturanskih elemenata s usvojenom no jačom levantinskom baštinom. Tako je nastao onaj tipmuškog ruha, koji je u biti turska preradba levantinske vojničke odore na prijelazu u noviújek. Stariji sloj značajan je u rusličnoi nošnji dinarskog gorštaka. Još nedavno mogto senaói, da muški nose oďjelo od grubog domaóeg sukna na samom tijelu, bez košulje. Ipak je

bijela platnena košulja danas opóenit upotrebni, a u is1i mah i ukrasni odjevni predmet. Gorniase odjeóa ovog starijeg odjevnog tipa sastoji od stalnih dijelova. To su uske i dugačke bene-oreke i gornji haljeci u nekoliko slojeva. Svi ovi odjevni predmeti nose imena, koia se ur6ó

nazivu i u sadrŽaju ukrštavaju, a često veó sam naziv ukazuje na strano porijeklo predmeta.

Nazivi kao presomitača, krožet, dušanka Za vfstu zatvorenog prsluka, iIi jelek' fermen, ječerma,

koret, krožel za otvoreni prsluk, i|i fermen' trlagan, koporan, kamparan i dr. za najgornji

haljetak s rukavima, nisu stalno vezani u različitim kraievima uz jedan te isti predmet. Jedinoprsluk ukrašen pločama ili srebrnim pucetima nosi na čitavom prostiranju Dinarida jedin-

stven nazív, toke. Kovinom je ukrašen i veliki kožnati pojas, pašrtjača' pripašnjača. Novije

levantinsko odijeto zadrža|o se u posjedu muslimanskih feudalaca ili nepoturčene urbanizirane,

ekonomski jače društvene grupe, koja je poprimila navike vladajuóeg drušwenog sloja' Takoje u mnogom ovo odijelo postalo stalno gradansko ruho centralnih oblasti Balkanskog polu-

otoka gotovo do danas. ono se svagda sastoii od gaóa, čakšira, krojenih od mekanog' tamnog'

često kupovnog sukna, veoma širokih i nabranih pod pojasom. Čakšire mogu biti dvojake

dužine, pa seŽu ili do ispod koljena, kako smo to vidjeli u nošnji Konavljanina' ili prilegnu-

tom nogavicom dopiru do gleŽnja. Ako su gaóe kratke do ispod koljena, noge Su obuvene u

bjehle, a na listove oblače se dokoljenice, tozluci, ukrašene metalnim kopčama' Gornje odijelo

ima nekoliko slojeva, koji po nazivima i službi odgovaraju istovrsnim predmetima rustičnog

tipa, kamo su ušli kao noviji inventar upravo iz ovog tursko-levantinskog kruga.

Kao pokrivač sluŽe nevelike habanice, dolame, mrčine. Ova vrst kabanice može imati pravu

kuhuljicu, kapuljaču, ili samo ravni pravokutnik, koji se prebacuje preko glave. od crvene

kabanice u obliku bogato nabranog plašta, kakvu smo susreli u odijelu Konavljanina' pa Sve

do jednostavne mrčine od teškog domaóeg sukna od mrke ili crne vune' kakvu vidimo u

kolibi, u svim prelaznim oblicima, kabanica i danas još služi s jedne strane kao prosta

obrana od nevremena' a s druge, kao veoma feprezentativan ukrasni predmet u nošnji

dinarskog muškarca.Košulja u dinarskoj narodnoj nošnji osnovno ie muško i žensko ruho. U pravilu odijeva se

na samo tiielo, pa se tako nosi još danas u bosanskim i hercegovačkim planinama. U bližem

zaledu Jadranskog primoria, ona doživljava istu promjenu svoje

prvotne službe, kako smo ie susreli u Konavlima ili u go,,,1.* U DINARSK"Ť^"IYi'JůPrimorju, pa se pod košulju odijevaju različite polkošulje kao donje

rublje. Ljeti je košulja uz pojas i pregaču često jedino žensko odijelo, dok se zimi ili za ljetnog

boravka u planini, povrh košulje oblači zobun i|i haljina,

Sam naziv košulja ukazuje na predslavensko porijeklo ove odjeóe, pa bismo mu mogli

tražiti korijen u kasnoantiknom casula, koji se u istoj službi sačuvao u rimskom crkvenom

ruhu. U kasnoi antiki tunica manicata, košulia s rukavima, bila je opóenito ruho kulturnog

svijeta. U čitavom opsežnom kompleksu helenističkog odijevanja, izdvaja se posebno tunica

dalmatica, koja bez sumnje nosi ime po svom zavičaju, otkuda je ušla u tadašnii kulturni

svijet. Dďeki spomen nešivanog platnenog odiiela bez rukava, dakle sasvim prvotne tunike

mogli bismo razabratt u anteriji Livaniskog Polia, usprkos ovome novom imenu.

Glavna značajka košulie-tunike leži u nienoj tektonici. Ravni komad platna presložen

je po dužini tako, da na ramenima nema šava, a u gornjem dijelu ima otvof' kroz koji se

košulja navlači preko gJave. I rukazl je ravan i našiven ie uz glavni dio košulie po ravnoj niti

osnovnoga tkanja, pa to ostaje glavna značajka dinarske košulje do danas' Da bi se dobila

širina potrebna kod kretanja, izmedu rukava i stana ušivena je latica, krpica, nevelik četvero-

kut platna. Veó helenistička tunika proširena je i u donjem diielu, pa jednostavan klin,

našiven sa strane uz glavni dio košulje, redovno nalazimo u recentnoi dinarskoj košulji' kako

5o

t67

to vidimo na izlroženim prirnjercima iz Bosne i sjeverne Dalmacije. U daljnjem razvoju, dodaciu vidu klinova proširuju skute dinarske košulje, tako da nastaje bogata nabrana odjeóa, kakoto pokazuje izloženi primjerak s Kosova Polia. I rukav sam prestaje biti strogo linearan, panabiranjem na ramenu zadobiva dekorativnu širinu. ova vrst rukava nalazi se danas u Vrlicii Sinjskoj Krajini i dalie preko Imotskog u ostaloj Hercegovini.

Kao pravo ruho srednjeg vijeka, Ženska košulja je svagda cjelovita od ramena do gležnja,pa se nerezana u struku opaše pojasom' tkanicom. ona može biti dulja ili kraóa, ali u Ženskojodjeói košulia nije nikada kraóa od sredine listova. U krajevima, gdie je pod primorskimutjecajem nabrana vunena suknja prevladala kao glavno odijelo, izgubio se donji dio košulje,hrilo i skuti, pa je ostao samo gornji dio košulje, opleóah. ovu pojavu nalazimo u RavnimKotarima zadarskog zaleda, gdie se pod nazivom košuljak još danas nosi ovakav opleóak bezdonjeg rublja, tako da se vunena suknia, u obje variiante, modrina i carza, oblači na samotijelo.

Kao kasnoantikna tunika, tako i dinarska košulja nosi ukras na onim svojim ploštinama,koje osta|u vidne ispod gornjeg odijela. Ukras na košulji moŽe biti faznovrstan. Jednu vrstukrasa čini našiveni crveni optok, danas zvan malez 1|i riza po materijalu, koji služi za nj.Od otvorenog crvenila, kako ovaj ukras ima košulja sjeverne Dalmacije i graničnih bosansko-dalmatinskih kraških polja, pa sve do tamnomodrog suknenog optoka Bosanske Krajine,,naaez napominie antikni clavus, kojemu je. upravo ovaj crveni optok posljednji ostatak.Druga vrst ukrasa dinarske košulje sastoji Se u vezu, pa je to ili svilovez jadranskog uticajnogkruga ili vez vunicom unutrašnjih planinskih oblasti. Vezeni ukras dinarske košulje sadrŽajeu sebi helenističku baštinu. Katkad se pojedini diielovi veza izraduju posebno, da se ondaprišivaju na košulju, kako smo to kao poprsnice i ošoe našli na konavoskoi košulji. Ali naj-ljepši primjerci dinarske košulie imaju vez izraden u samom platnu. Po svom rasporedu naskutima, prsima i rukaoima' vez takoder napominje ukras klasične tunike' zvan segmenti'i to na način kako ga nalazimo na ranokršóanskoj dalmatici.'o'

Košulja tipa dinarske tunike prostire se od Istre i Jadranskog Primorja do u središnjebalkanske oblasti. U dva glavna težišta ovog prostiran;.a, od kojih je jedno u dalmatinsko-bosanskoj Krajini, a drugo u Makedoniji, razvlLe su se dvije temeljne varijante ovog odijela.Pa dok je u prvoj od ovih oblasti, košulja ostala bliŽa prvotnoj dalmatici u tektonici i ukrasu,dotle se u Makedoniji, na Kosovu Polju i Metohiji košulja razras|a u raskošno ruho stilabizantinsko-sirske tekstilne proizvodnje kasnijih stoljeóa. I kolorit veza potvrduje ovakavrazvoj, Zato košulja dinarskih predjela pridrŽava još uvijek ranu helenističku skalu Sa stalnimodnosom izmedu dominantnog tamnog purpura'o' i ostalih suzdrŽanih boja, a makedonskevarijante pokazuju širok raspon bizantinskog grimiza'o' sve do jarkocrvenog (Smiljevo krajBitolja)' pa višnjevastog (Galičnik) i ljubičastoporfirnog (Kumanovo), do konačnog smirenjau crnilu komnenskoga purpura (Skopska Crna Gora).104 Ali ne samo boja, nego i uzorak pai izvedba samog veza ovih centralnobalkanskih varijanata odaje jak odraz visokog tekstila izvremena najboljeg cvata bizantinskih radionica.

osim polihromnog veza, dinarska košulia ima u nekim svojim variiantama i bijeli ukras,kako je veó spomenuto kad se govorilo o razvoju čipke. Muška košulja iz Bosanske Krajineu našem eksponatu ukrašena je ovakvim prvotnim bijelim raspletom, kojem su |oš dodanebijele rese, kako smo to veó našli govoreói o čipki i bijelom vezu' Tako i ovaj primjerakgovori o zrelom stilu sredovječnog inventara.r68

osim košulje od platna, za ostalo dinarsko ruho služi vuna vlastite proizvodnje. ovčju r'rrnužena preraduje, ona je pere, čisti, grebena i češlja, zatim ispreda i prepreda, pa ocl takodobivene niti tke sukno, koje ostavlja ili u boji sirove vune ili gamasti tamnim bojama, taninski smedom, modrom, crvenom ili crnom,kara-bojom. Za gornje se ruho domaóa čoha još valja ili stupa. Iz

PRIBOR I NAKIT UDINARSKoJ NoŠNJI ) I

ovako priredenog sukna terzija šije odijelo' Samo šivanje obavljaju majstori na čaršiji ili polu-profesionalni terzlje ob1|azeój po seoskim kuóama Na sašiveno odijelo terzija prišiva vezenedijelove' koje je raniie žena za Ío pripravila. ovaj nakit zove se zajedničkim imenom grada.Gradu izraduje djevoičica iduói još za ovcama na paši i tako sprema svoju opremu' Gradaie uvijek od fine kupovne tkanine i to od zelenog ili crvenog skrleta, a sitan vez izraden jesvilenom niti u bodu lančancu nevjerojatnom finoóom. Danas se više ne može naói ovakavvez, nego ga je zamijenio mnogo grublji izraden pamučnim koncem. Jednaki vez stav|jao senekad na grlióe od bječaaa, na nazuz.ske, klašnje i na svu ostalu obuóu pletenu ili suknenu.

Ma|a kapa bez oboda bila je karakteristično muško pokrivalo dinarskih krajeva veó odpradavnih vremena' kako to zramo iz japodskih nalaza, a kasnije i od pisaca ranog srednjegvijeka. Danas crz:enkapa ima različitu službu. Muški je nose u svim varijantama veličine,crvene boje te vezenog uzorka i resa. No crvenkapa je i žensko pokrivalo glave i to gdjegdjesamo za djevojke' kao u Bukovici, Ravnim Kotarima i Cetinjskoj Krajini. U ovim kraievimadjevojke povrh crvenkape prebacuju bijelu maramu istim načinom kako to čine djevojkei udate žene u čitavoj Hercegovini. Udata Žena medutim pokriva g|avu počelicom i kozlrlja- ,kom, a na to prebacuje maramu, koja nosi različite nazive: poaezača lli preaezača, zaÍimbošča' jašmak, okruga,.marama ili jednostavno krpa' - U 19. stolj. pa sve do naših danacrvenkape za Liku i Dalmaciju proizvodila je tvr-tka Matavulj u Šibeniku po sistemu decen-tralizirane manufakture, Pa je po koja šibenska žena i udovica podigla svoje sinove na noge)šijuói kape svake noói, uza Sav dnevni posao u kuói. Kraj crvene kape iz Like, u našem jeprikazu stavljena mala, bogato navezena kapa djevojke udavače iz Bukovice u sjevernoj Dal-maciji, ukrašena paunovim perom za obi|ježje da je djevojka vjerena Gl. az.). To ie onaiisti apotropej od z|a pogleda, što smo ga veó našli u neviestinskim krunama, a paunovo perou uzorku crvenih kupovnih marama čini još uvijek sastavni dio nošnje mlaďh ljudi i djevo-jaka u Dalmaciji. Merkantilizam je ubrzo ovaj elemenat ubacio u svoju proizvodnju: po suneukusne crvene marame s uzorkom paunova pera zamijenile nama nepoznati raniii inventar.

Teški kožni pojas, ukrašen krupnim karneolima, sluŽio je u.Hercegovini i u središnjimbalkanskim oblastima uz ruho nevjeste. Crt.leni kamen kao uopóe crvena boja, znak ie sreóei zdrav|ja, a posebno crveni kamen karneol s|uži za obranu od zlih moói, od čeg treba očuvatimladu ženu i njen porod. TJz ovaj pojas prikazujemo razltčite vrste muških i ženskih pojasa.Pas, pojas je svagda sastavni dio cjelokupne dinarske odjeóe muške i Ženske (sl. 4o.). Ženskipojasi, tkanice, kanice, najčešóe su izatkani na daščici od raznobojnih vunenih niti. Često suovakvi vuneni pojasi još ukrašeni gradorn, ili su vezeni, ili su na njih našivene meta|ne ilike,staklena zrnca ili košéice, kaori-školjke. U sievernoj Dalmaciji, u Ravnim Kotarima, u Buko-vici i bližim bosanskim poljima, nosi se pas naročite vfsti' zvan limr, kojemu ime govorio lijevanju kovnog nakita. Litar je sastavljen od verižica, izlivenih iz kositra i nanizanih nagipki kajiš. ovaj pojas nose u sjevernoj Dalmaciji djevojke ížene, ali različitim načinom takoda ponegdje žena stavlia litar tek nakon udaje. - Muški pojasi takoder su veoma različiti.IJ -centralno-dinarskoj varijanti najčďói je vuneni pojas na struke' onog istog oblika kako smo r69

ga našli izradenog od svile u Peroju u Istri' ovaj dekorativni pas često se nalazi na prikazima

sredovječnog feudalnog ruha u čitavoj Evropi. - Kožnati pas poznat je pod imenom óemer,

potpaša.i 1|i sailaj' koji naziv potieče od orijentalne riječi bensilah. IJz sailaj .nosi

se i sz:ileni

2as, kako smo vidjeli u starinskom konavoskom ruhu. ovaj obilati svileni pojas je opói

levantinski elemenat. No za arhaični stil dinarske nošnje najznačajn1ja je pašnjača. To je veliki

kožnati pojas ukrašen pulijama, sitnim kositrenim glavicama i raznoboinim kamenjem.

Veó smo govori|i o tom' kako su toke značajan elemenat u nošnji dinarskog muškarca.

Imenom rcke zove se kojiput sam kovni nakit, koji Se stavlia na prsluk, ječerntu, jelek, to sts

ilike, puceta, ploče t kolttti, no češóe Se imenom toke zove čitav takav prsluk zaiedno s koz.:om.

U našem prikazu dajemo jedan i drugi slučaj. Srebrne toke s|uže u svečanom ruhu sinjskog

alkara, koji pokazuje i druge iake oznake feudalne vlasteoske odjeóe. U ostalim rustičnim

varijantama mnogo je češóa legura Srebra i bakra, pa i rlovo s nešto srebra. Sasvim jedno-

Stavne su toke Ličanina. U ovoi istoj varijanti dosiže ovaj predmet do naisievernije granice

dinarske kulturne oblasti, na Kordunu, oko Slunja i Plaškoga. Tamnomoclri krožet iz Ravnih

Kotara takoder je ukrašen srebrnim koxom na način roáa. No naigizdavtje Su toke iz Cetinjske

i Sinjske Krajine, gdje sluŽe kao stalan pribor uz svečano muško odiielo. I(ovni nakit dinar-

skog muškog ruha ostatak je pancira, pa ne Samo toke s ilikama i pucetima' nego t srebrne

ploče na prs,ima, pokrivaju prsa muških ječerama i jeleka, Kako su nekad majstori srebrnari

iznosili toke na prodaju na saimovima i crkvenim zborovima, vidimo na našem posljednjem

primjerku nanizanih ilika i puceta.

Kovni nakit zauzima važno mjesto i u slici Ženskog dinarskog ruha. osobito je raspro-

stranien mjedeni nakit uz nešto dodatka srebra ili koji put i pozlaóen. Poznat je. klasični

derdan, gendar Cetinske Krajine, ali i sve ostale vrsti ogrlica i perišarla služe kao nakit na

prsima. Naušnice vješaju se o uši, a istovrsni krupniji oboci, sindžirli_puceta i različi i <1rugi

upletnjaci, uplióu se u pletenice ili vješaju o kapu. ÍJ upletnjacima iz sieverne Dalmacije

vidimo suvremeni šivaói naprstak, koii je kao import zamijenio negdašnji mjedeni praporac.

U dinarskom nakitu kovani novac ima mnogostruku primjenu. I(ako novac i dalje zadtžava

svoju vriiednost) to ovakav nakit obično predstavlia svu gotovinu svog nosioca.

Vrijednost novca mora da je veó u pradar'no doba sadržavao i puŽió, zYafl u sjevernoi

Dalmaciji košéica, vrst morsko g puža cyprea moneta. Košóice u nakitu dinarske žene odu-

vijek su bile import iz južnih zemalja, pa upravo preko njih možemo zag|edati u davne veze

našeg Primorja s istočnim Sredozemljem ili sjeverozapadnom Afrikom. Košóica nema više

danas u prodaji. Sačuvane primjerke žene veoma cijene, prenose ih od koljena na koljeno i

teško se rastaju od niih.

Soijetlo oružje to|Iko poznato iz narodne pjesme stalni je pratilac svakog muškog u

Dinarskim planinama. Danas je ovo otužje izgubilo svoj prvotni sadržaj, pa je zadržalo samo

važnost skupocjenog nakita, bez kojeg dobro odjeven muškarac ne izIazi ,l drušwo. Male

puške, kubure i nnžeai stavljaju se u poias zajedno uz čibuk, duoankesu i kresioo.

Na noge muško i žensko obuva ljeti i zimi bar po tri sloja vunenih pletenih nogavica, što

kraóih, što dužih, koje sve zajedno nose zajednički naziv obuéa, a na to se još obuva opanak'

ovakav način obuvania noge Veoma je zdrav i podesan za hodanje vrletnim stazama po

svakom vremenu. otud je poznat |iiep i gipki korak naših gorštaka, kojeg oni sami zovu

s kamena na kamen, po or,ooimq s noge na nogu) što u mnogome doprinosi pravilnom

razvoju cjelokupnog kostura vitkih i dobro izraslih gorštaka. Tek danas svoď Se obuča nar70

dva ili čak samo na jedan sloj s gradskom cipelom, tvrdom i nepodatnom. Današnji našnaziv za suvremenu nogavicu, čarapa, tek nedavno je usvojen iz turskog čorab. Raniienazivao se ovaj predmet bječoa, pa ovu riječ i danas često susreóemo usvim našim krajevima. Ali i ova je riječ novija, pa je u upotrebi tek DINARSKA oBUČAod kraja 14. stolj., i to kao kulturna pozajmica iz talijanskog jezika,jednako kao što je romanskog porijekla još stariji \azivza nogavicu, hlača,kojisekao sasvimarhuziran u ovom prvotnom smislu održao sporadično u sjevernom Primorju, Lici pa i u Posa-vini. Svi se ti nazivi' pa i ono još ranijeg romanskog porijekla, klašnja, i danas održavaju, bilokao stalni nazivi za odredenu vrst nogavice, biJo kao sporadični nazivi za rezidua|ne oblike. -Klasična se tri sloja dinarske obuóe sastoje od bječazla, čarapa iIl. čorapa i nazuoaka. Bječaesu najdonji unutarnji sloj' obično su pletene od bijele vune jednostavnim pletivom na petigala, kraóe su ili duže, ali redovno bar do sredine listova. Na bječoe navlače se čarape'čorape, koje katkad nose naziv po svom gornjem dijelu, grliéi, i|i turskim izrazom rcrluci,trluci. Čarapa je veóa i opsežnija od' bječoe. Njen donii ďo sa stopalom pleten ie ili od bijele,ili od druge boje l'une, često prošaran pletenim uzorkom. Gornji dio je kruta šira cijev, adosiže kod žena do pregiba pod koljenom, gdje se podvezuj e podoezama, a kod muških dosredine listova. Taj gornji dio, grliói, veoma je ukrašen, i to veó u samom pletir,"u, a povrhtoga još je navezen i opšiven gradom. Na muškoj obuéi grliói su koji put od sukna, takoderveoma ukrašeni' U tom slučaju se S unutarnje strane zatvaraju kopčama, kovčicama. Kaotreói sloj oblači se na čarape kratka obuóa do gležanja, različito nazivana i u raznim varijan-tama. To su nazuz'sci, nazupci, priglaz:ci ili natikače, kako se veó u kojem kraju zovu, sve odsasvim kratkih nazubaka u južnom primorju, koji oblače samo prste na nozi, pa do prigla-oaka u planinama, koji dosižu i povrh gležanja, pa koji i sami imaju veoma ukrašene grlióe,iako niže od onih na čarapama.

Na svu or,r: pletenu obuóu do|aze opanci. Dinarski opanci oputaši su od sirove kože,nabijeni na kalup i opleteni oputom od ovčjeg crijeva. ovakve opanke često pletu žene same,ali u varošicama opanke izraduju majstori opančari. Rad ovih majstora lijep je i čist, pa suopanci oputaši podesna izgodna obuóa. Čuveni sunikšióki opanci, koji se namjesto opute sluŽebijelim kanapom i koji su ukrasna obuóa u današnjoj crnogorskoj muškoj nošnji. No i sjevernidinarski krajevi, na pr. Lika poznaju ovako lijep opanak prepleten kanapom.

ostatak iz ranog srednjeg vijeka su klašnje udate žene iz sjeverne Dalmacije. To iesuknena obuóa bez stopala' oblači samo cjevanicu kao hlačice i|i obojci u panonskoj nošnjí.

Zimi se u planinskim selima ruke oblače u rukaoice, Za raď izvan kuóe osobito priposlovima oko stoke služe jednostavne pletene rukavice, koje palac i kažiprst imaju ispletenonapose' Za bolje zgode žene nose lijepe rukavice, šarene i nakióene dinduzsama, kako pokazujeiz|oženi primjerak iz sela Pašina Voda pod Durmitorom.

52

NoŠNIA)i KoRD-uNA

K6RDUN I LIKA čine sjeverni obod dinarskog prostiranja. U slijedeóoi grupi dajerno

u četiri lika neke od modaliteta Ženske i muške nošnje iz ova dva kraja. Dok je Kordun

dodirno područje panonskih i dinarskih oblika, u Lici susreóemo i jaki primorski utjecai.

Zato óemo i pored jedinstvene tipološke slike, koju pokazulu svi dinarski elementi, zaiednički

u ob|e oblasti, naói i nekih razlika u etnografskoi gradi jednog i drugog kraia.

Nošnja udate Žene iz Sieničaka na Kordunu nabavljena je za muzej god. 1933., a još ie tada

bila u živoj upotrebi' I(arakteristična duga dinarska košulja od grubog domaóeg platna, bez

ukrasa, opregnuta |e stražnjom pregačom s dugačkim i obilnim vunenim

resama. Tai je od|evni predmet značajan u nošnii balkanskih Aromuna,

pa je s Uskocima, nasďjenim s ovu stranu turske granice dopro na. I(ordun

pa i dalje u kraj oko Žumberka, što je uiedno najsjevernija granica ovog balkanskog inven-

tara. Prednja je pregača ranije bila vunena' kao i u ostalim Dinaridama, ali ie veó" u toku

19. stolj. zamiienjena platnenim zaslonom. Skromna marama na glavi u svojoi crvenoj vrpci

napominie negdašnji maoez 1Ii rizu, Žena ima u ruci torbu, kao što je to obično za iz|azak

izvan kuóe.Kordunaš iz sela Zbjeg kraj Slunia ima na sebi ljetno odijelo. ono se sastoji od košulje

i gača, pa ie na prvi pogled po načinu kako se košulja nosi izvan gaóa, opuštena na boko-

vima, jasno, da se tu radi o istom panonskom .biielom platnenom ruhu, kako smo ga našli

posvuda u našim nizinskim kraievima. No mnogi drugi elementi ukazuju na blizinu dinarskog

prostirania' pa tako óe zimski modalitet s Korduna biti bliŽi odijelu Ličanina, što ga prika-

zujemo u slijedeóem eksponatu. Kordun je kraj na onoj crti negdašnje turske granice, kako

je ona bila utvrdena l(arlovačkim mirom nakon Velikog fata za oslobodenje, a sa Karlovcem

kao središtem. Sama riječ Kordun potječe upravo iz tadašnieg vojničkog jezika i označuie

pogranični pojas sa sistemom čvrstih uporišta i sa trajnom vojničkom službom duž same

granice. U svim dijelovima Vojne IGafine, pa tako i tu na Kordunu, Austriia ie naseljavala

narod iz južnih kraieva, Uskoke i ostale prebjege, S tim da muški preuzmu stalnu vojnu

obavezu. Na granici dviju imperiialnih sila, Turske i Austrije, ovaj je kraj ostao veoma

siromašan. Pa i danas su Kordun i Lika |oš uvijek oskudne zemlje, gdje ie narod privikao da

bude zadovoljan s najskromnijim sredstvima za Život i gdje tek sada nagla i temeliita izmiena

svih ekonomskih i društvenih odnosa dovodi do nove proizvodnie, podižuói ovaj narod na

suvremeni životni Stepen.Po svojoj etnografskoj gradi I(ordun je širok kontaktni pojas izmedu Panonske nizine

i dinarskih planinskih krajeva. U materijalnom inventaru tu na|azímo Supstrat panonskih

dobara, koii ie medutim znatno ustuknuo pred dinarskim oblibima, što su ih amo nanijele

svježe dinarske seobe. osim bijelog lietnog platnenog odijela, kakvo vidjmo na našem ekspo-natu, bijeli tekstil od konoplje ili lana, ketena, naói óemo i u kuónom inventaru. Tako jena pr' na Kordunu najjužniie prostiranie biie|e prtene ponjarle one vrsti, kako smo je opisaligovoreói o posavskoj plahti. No uporedo naói óemo ovdje vunene pokrivače, koji odgovarajukrevetnim prostirkama ostalih dinarskih krajeva. Poznati su na Kordunu biljci i šarenice,jednaki onima u Lici.

No za razliku od panonskog seljaka Kordunaš ne óe izaói u košulji, a da je ne opašekožnim éemerom, u komu svagda sa sobom nosi hresioo, pribor za užiganie vatre, koje sesastoji od ocjelnog hresiaa, kremena i osušene gube, što je sve spremljeno u kesici od mjehura.osim kresiaa u óemeru je kamiš s lulom, a za óemer utaknuta ie duoankesa i po koji noŽ. NaKordunu su u običaju sve vrsti dinarskih torba, tkanih od domaóe vune i nakióenih gustimkitama. Ipak se rTrnogo nosi i torba, kakva je i u našem eksponatu' kožnata i ukrašena brukoica-ma, jednako izradena kao i čemer o pojasu. Kordun pozna croenhapu,a|i se tu ipak često nosii šubara, i to ili od crnih janjeóih kožica ili pletena od debele crve vune, kao što je i našprimjerak. Umjesto štapa ili palice muški na Kordunu i Lici idu na put ili izvan kuóes nadžakom i|i sihiricom u ruci.

Danas na Kordunu naglo nestaje starinske nošnje kao što je razumljivo, u korak s bitnimpromjenama u Životu ovoga kraja. Čitav je kraj sudjelovao u posljednjem.ratu u ustankui oslobodilačkoj borbi, i to jednako Hrvati i Srbi, pa je zem|ja veoma postradala tako dasu mnoga sela ostala pusta. Ma da se kraj brzo oporavlja, ipak domaóeg tekstila više nema, .a mnogo je tog propalo u toku teških borba. Posliednji primjerci kao i muško ruho našegeksponata nabavljeni su za muzej uzadnje vrijeme, s namierom da se tako utvrdi etnografskagrada Korduna.

Mlada Ličkinja prikazana je u robi crhzsarici' kako se nosila do pred tridesetak godina, a sadse rijetko može naói još po koji predmet. ovo ie odijelo za muzej nabavljeno dijelom god.1927., a nadopunjeno ie god. r95z. otkako se još prije zadnieg rata starinskaroba naglo izgubila, žene su raskrojile pojedine diielove, osobito košulju i NoŠNJA LIKE 54suknju. Grafički prikazi ličke nošnje iz sredine 19. stolj. odgovaraju izrazitodinarskom tipu s ravnom košuljom kao glavnim odjevnim predmetom. U našem prikazu vidimomedutim, da je ovo ruho oblikovano pod jakim utjecajem blizog Jadranskog primorja, osobitootoka Paga, iako je u boji i u materijalu znatno pojednostavnjeno u uporedbi s raskošnimpaškim ruhom. r u ovom ruhu je hošulja dugačka, dakle je i to varijanta dinarske tunike s trmda ie zarukavlje skupljeno, smrskano u jačicu, ukrašenu ,eklanim špicama, i provideno pro-striježi s gužz;icom i petljom. Ati je ta košulja u struku utegnuta vunenom kanicom i prekrivenagornjim ruhom tako da je gornji dio košulje, opleóak, pokriven prslukom, a donji je dio,hrila, pod vunenom odjeóom, zvanom suknja i|i carza' Tako je postignut onaj efekat bijetihprsiju i rukava, koji uz čistu poaezaču daje sliku, kako smo je stilski srodnu susreli u Istri ina Kvarnerskim otocima. No tamna tkanica i otkana vunena pregača, izradena klječanjem,kličanjem' u tamnim biljevnim bojama, pa obuóa, a to Su natikače s grliéima i opanci izrazitosu dinarski elementi. Tako je ovo ruho Ličkinje materijalna veza izmedu unutrašnjih dinarskihpredjela i sjevernog Jadrana.

Starinsko odijelo Ličanina pokazuie mnogo jaču dinarsku stilizaciju, iako i tu u glavnimdijelovima nalazimo primorske elemente. Takva je na pr. platnena košulja s visokim kolijeromoko vrata, zatim karakteristična maja, p|etena na dvije igle od bijelog pamuka, a i sami r73

benez.lreci s ličkom metatezom u izgovoru, breoeneci i breneoeci, od domaóeg modrog Sukna,

izatkanog i valjanog, govore o onom procesu' u kojem je praevropski inventar, muške brake,

u tami sredovječnog zbivanja kao rani mletački utjecaj usvojen u našim zemljama. -Platnene

široke gay'e sluŽe kao ljetna odjeóa, pa Se u tom sluča|u košulja, kao što smo vidjeli na Kordunu,

nosi preko bokova. Bogatiji su ovakve gaóe nosili i zimí kao donje rublje. Preko košulje

i beneareka muškarac se opasuje pasnjačom na struke, na to zimi do7azl' maja, pa povrh nje

za svečane zgode ječerma, dečerma, prsluk od crvenog kupovnog sukna, skerleta butigarskog,

s tokama í ilikama, kako smo je veó raniie razmotri|i. Izrazito dinarski odjevni predmet je

Iički kožun. Ličanin nosi kožun kroz svu godinu, on je u njemu kod kuóe i na poliskim

radovima, pa i kod izlaska za bo|je zgode. Tek zjmi Ličanin nosi jagnjeóe runo iznuÍra, a

ljeti ga izvróe napolje, istim načinom kako se kožuf nosi i u Prokletiiama. Crljena kapa u

starini imala je obilatu kitu, za svečane zgode nosila se ukrašena dukatima. - Kod polaska

iz kuóe svatko u Lici kao i uopóe u našim planinskim krajevima nosi torbu i to tako da je

mušI<t uprte preko ťamena. Kao i Kordunašu i Ličaninu je nadžak stalni pratilac.

Kao u čitavom evrazijskom šumskom pojasu tako je i u Dinarskim planinama, drvo prvotna

sirovina mnogostruke upotrebe. Vidjeli smo, koliko ie u dinarskom mljekarstvu zastupano

UKRA' DINAR. drveno sude i ostali pribor. Ali kao svagda u agraťičnim kultu-

)) DR'ENIH pnBi$íEra rama' tako i u Dinaridama, sitni lični pribor uz utilitarnu svrhu

ujedno je nosilac umietničkog izraza Rovašenje i plitka rezba

običan je način šaranja drvenih predmeta, ko|i je u planinama ostao slobodan rad, izvan

profesionalne izdvojenosti. Tako preslice,"s koje u dinarskim predjelima pokazuju porijeklo

u plosnoj odužoj daski s dugačkim držalom, čim se preslica utiče za PaS' - izraduju momci

kao dar svojim djevojkama' Još u starostt žena čuva ovakr''u preslicu kao spomen na jedino

vedro doba svog Života. Nevelikim izborom iz opseŽne zbirke ovog muzeja nastojimo poka-

zati, kako se temeljna likovna misao na ovom neznatnom priboru daje na bezbroj načina,

kojima svim u osnovi leži isti Životni stil. Isti taj stil pokazuje i drugi predmet potreban ženi

u izradivanju ukrasa na ruhu. To je kiščié'ou na koji vezllja omata raznobojnu svilu ili lrrnicu,

kad veze iduói za ovcama' I kiščié zatiče djevojka za poias. Kao preslice tako i kiščióe obično

izraduju momci za dar dievoikama.

Plošnim uzorkom, ali i izvanredno podesnim oblikom pokazuiu pozitivno likovno rješenje

plastični drveni predmeti, kao što je to na pr. oodijer, kojeg prikazujemo u nekoliko primje-

raka iz sjeverne Bosne. Vodijer nosi kosac ovješen o bedru i u niem drži brus dovoljno v|ažan

za klepanie, otkucavanje kose. Ali od svih sitnih drvenih predmeta' pastirska čaša pokazuje

najveóu mnogovfsnost i u obliku i u ukrasu' U Bosni zyana tas' u Dalmaciii bukara, javlja

se u varijantama od jajolike čaše do plitke okrugle posudice, koja više i ne služi kao putna

čaša, nego kao zaimaljka' - Naziv kutija, kutijica u središnjoj dinarskoj oblasti zadobio je

sekundarno značenje malog priručnog zrcala, spremljenog u kutijicu, da bi ga žena mogla

nositi u pojasu i tako imati svagda pri ruci. Iz|ažemo dvije ovakve kutije, četverouglu i okruglu,

ukrašenu kovnim priviescima, obje iz zapadne Bosne.

lJ stara vremena šare na drvenim predmetima bez sumnje nisu bile samo vaniski orna-

mentalni ukras, nego su sadržavale dublji Životni smisao. Magijsku' osobito apotropejsku moó,

obranu od zlih sila, od uroka, kao da još razabiremo u šarama na dva prikazana kalupa,

pečata, koji služe za ukrašivanje svetačnog kolača. U oba primjerka, koji potječu iz sela

Ljepunice kraj Tuzle u Bosni, u njihovoj geometrijskoj slici mi ne umijemo više raspoznatir74

magijske znakove. Raniji se sadržaj prenošenjem i precrtavanjem veó davno pretopio ulinearni crtež, pa je tek sama radnja, kojom se hljeb Žigoše takvim kalupom, zadržala značenjeapotropejskog čina. Naš treói primjerak, to je lopar, okrugla daska, nekad s dovoljno dugimdržalom, da se njome uskisli hljeb stavi u vruóu peó, ima uÍezanu svastiku.'o' Na našemprimjerku, koji potječe iz Tugara u Donjim Poljicima u Dalmaciji, ovaj prastari simbol joškao da sadržaje posljednji trag negdašnjeg magijskog motiva. Tako se pradavna idejna sadr-žina ispreplióe s likovnom misli, u čemu upravo i leŽi misaona ljepota ovakvih skromnihetnografskih spomenika.

Po svim ovim predmetima vidjeli smo, kako u našoj folkJornoj drvenariji prevladava plošniukras, pa su rijetki primjerci figurďnih plastika' Zato na dvaizloŽena primjerka gusala dajemoovaj način obradbe dtva. Gusle su vjeran drug i pratilac dinarskog čovjeka, jer seupravo uz njih tradicija feudalnog razdob|ja u životu naših naroda prekďila do GUsLEopóenarodnih i opóeljudskih vrednota. Zbog tog su gusle u našem narodu po-stale simbol slobode i otpora, pa ie to jedan od rijetkih folklornih elemenata, koji je preživioslom prestarjele epohe i kroz oslobodilačku borbu naših naroda u prošlom ratu ušao u suvre.meni život zajedno s neumrlom pjesmom o borbi za slobodu. Na našem primjerku gusala izStare Hercegovine, što ih je gradio Pivljanin Pavle Čovié u svom selu Pišču god' r9o8., a

56

'*-i s oroňp(

\,,oš^,)1

( \

\II

t\\€.

INa')

Ř

chz) 1

't

\''SEťJ

-.óaawltI

$:ťt.--í-.'Ú

+ ),xa ( -\a rY,\tt-Y'Z\ , , , / |r - / ? J - \ - L _ \ \ r

a

Ú . ( ^ . -

\ t ' i ' rŠ\

/ .Š l \) \ - |I l - - - ( ě . . ' - - - ^ . . . . Ó \ C oL _\

-^ íťro,,ornovAc 4

. 3 ffir ;= _::fr ' :,'" - --'...,,,?, , "Y?^ALUuLnuuA t ' ( i . ,' -;É {

.t lr ?,,, .'\\r Ó

- / \\ , ' ' ,l z '

\ ", , , ' (\ , , '{ERUSIC '-,-.-.-"l Ůn. l

' . \ \ , \ " - \\. Ó ^)#á/ <\

i; KARL1BAG

)- \\ mrĎnx b,,,^ q\ď\-\ l

175

god. 1929. otkupljene su za ovai muzej, - plastično su prikazani simboli prastare guslarske

tradicife : eila, diztkonjic i soko-ptica, sta\ni pratioci junaka iz piesme. Raniii antropomorfni

motiv vile zadobiva u vriieme nacionalnog budenia sadrŽaj polumitskog junaka s Kosova'

Miloša obi]ióa. Takav primierak, a i to u starijem ízdartju, ko|e još nije poprimilo političke

parole nacionalnih trvenia, prikazujemo u drugom našem izloŽenom primjerku iz Ze\ova u

Sinjskof Krajini, nabavljenom u muzejski posied god. 1932. - Zelovo ie poznato po stilski

izvrsno očuvanoj obradbi drvenih predmeta.

Dok ie ukras na drvenim predmetima kako vidjesmo' veoma arhaičan, - kovni predmeti'

oruŽje i nakit znatno su podloŽni svjeŽiiim' najčešóe tursko-orijentalnim utjecajima. To je

i razumliivo, kad se uzme u obzir, d4 su metalni predmeti pro-

57 H5$ft?"'']ířŠ"''s^ izvod zanatskog rada, koji se ravna po ukusu vremena i koji po-vremeno LzvaÍLa príma motive i njihovu obradbu, dok su drveni

predmeti u pravom smislu ostali ogledalo pradavne, odavno usvojene tradicije. - oruŽje

kao što ie kratka puška, duga pučka diljka, hrelnenjača, jatagan i topuz 1Ií perni buzdooan,

šestoper, uz fišeklije o pojasu í uz rog za puščani prah, i u ukrasu j načinu izveclbe pokazuiu

arabeske, u koiim se iavlja novija, na islamski način prepričana cvietna vitica mletačkog baroka.

Ikonoklastički nazor na sviiet, koji u svom naučavanju izbjegava umjetničko prikazivanie

živih bióa, u pfvom redu čovieka, a koji je nekad u Bizantiji potresao osnovima umjetničkog

stvaranja, kroz islam je konačno prevladao u umjetnosti či.avog Blizcg Istoka. I(roz to je

znatno osiromašen raspon ranijeg likovnog podavania, a Sam ornamenat lišen je životne

svjeŽine i sveden na dekorativni forma]izam. Tako danas gledamo kuiundŽiiski rad, pa kroz

silnu mnoŽinu suhog ponavlianja tražimo predmete, koii su ioš zadržaIi bolji pozitivni smisao.

od skromnih, u bakru ili miedi lijevanih fišeklija do srebrne zdielice izradene kucanjem i

rezaniem, pokušavamo prikazati razvoj u zakonitosti folklornog stvarania. Jer upravo zdjelica,

kakva na Balkanu s\uži za skupljanje milodara u crkvi, mogla bi pričati dugu povi|est' Sve

od srebrnih obrednih plitica u starijim oriientalnim kulturama, preko mnogostruke upotrebe

ovog predmeta u Bizantu i srodnim sredovječnim državama, do zlatarskog i srebrnarskog

umijeóa u Dubrovniku i Mlecima' pa sve do posliednjih refleksa u kujundŽijskom radu

balkanskih čaršija. A u svom ukrasu mogla bi pokazati mnogovjekovni raspon od visokog

figuralnog prikazivanja starog Orijenta preko Životinjskog stila evropske romanike, do po-

sljednjih patafraza' koje se inertno izživlrjavaju u nasljedenim' veó odavno neshvaóenim mo-

tivima.Nevelik izbor nakita iz južnih krajeva' koii ovdje prikazujemo, ioš više nego ostala grada

upuóuju na VeZu dinarske oblasti s unutrašniim balkanskim zemljama i s ostalim Blizim

Istokom. No dok primorski gradovi pruŽaju svagda proizvode visoke kakvoóe, unutrašnje

balkansko tržište traži robu krupnih razmjera i upadljivog izgleda, ma da iz manie vriiednog

materijala. Najbolii srebrni radovi pokazuju još dobru kvalitetu kucanla i filigrana' ali ma-

sovni proizvodi, izradeni li|evanjem ostaju zanimljivi samo kao lični pribor, ukomponiran

u cielinu muške i ženske odjeóe. Pa kako potreba za |akim naglaskom dovodi do barbarske

hipertrofije oblika, upravo nakit u prvom redu iskazuie ovo bujanje. Otud ie nakit u poie-

dinim svojim dijelovima glomazan i nametljiv s očitom namjerom, da pokaže ekonomsku i

društvenu moó svog nosioca. Takav je na pr. medu ostalim našim eksponatima srebrni lanac,

sindžir za sahat, vjerojatno djelo prizrenskog kujundŽije s pretierano krupnim ukrasnim

zrniem, dok je dŽepni sat engleski proizvod, koji u 18. i I9. stol|. osvaja tržište Bliskog Istoka.Í76

Muško prstenje, krupno i naočito, može po potrebi pcslužiti i za lični obračun s protivnikom,

kako se u p j e sm i govo r i : kako ga j e l ako uda r i o , t r i mu zd rava i s koč i l a zuba . ' .I ženski nakit (sl. 39.) pokazuje iste razmjere. I(rupne igle pribadače, kojim se veo ili

privezača kopča uz kapu ili uz kosu, različiti upletnjaci i ukošnjače, privjesci, koji se uplióuu pletenice i vise niz oba obraza, ai oboci s istom službom, pa nešto manje naušnice' odkojih

ie najzanimljivija zvjezdasta varijanta, jer je ona bez sumnje istog bizantinsko-pontskog po-

rijekla' koieg su i gIasoviti staroruski kolti, - SVe to odgovara potrebi, da se umjetničkodoživljavanie izrazi posredovanjem ličnog nakita. I sitan nakit, sastavljen od pločica i verižica,koji sam po sebi ne smije biti pretežak, jer bi tim izgubio zvek srebrnih listióa' postizava

naglasak, ako ne svojom težinom, a ono gomilanjem svojih pojedinosti. Takvi su Ženskiperišani, daleki odjek mediterarrskih peružina, i one mnogobrojne kolajne i ogrlice sa šarenim

zrnjem iz muranskog stakla, a i sizlan, kojem očito naziv potieče od grčke riječi stefanos,a koji služi u ženskom oglavlju. Prikazani primjerak nevelikog derdana toliko je srodan sastarinskim na|azom iz Kijevske Rusije,'o' da i ovai slučaj ukazuje na jedinstveni životni stilevrazijske ekumene u onom razdoblju, u kom je oblikovana temeljna folkJorna slika dinarskekulturne oblasti.

Lončarstvo dinarske oblasti prikazujemo s nekoliko karakterističnih primjeraka iz Kalude-rovca u L,ici, (sl. 4z.) gdje se jednako kao i u ostalim sporadičnim lončarskim oblastima našihjužnih krajeva, sačuvalo u prastarom načinu izvedbe. Ma da uizvedbi primitivni' Iič|<t lonac, padela í bakrač pokazuju savršeno DINARSKA KERAMIKAriješen problem obuhvatanja prostora u svom obliku i dimenzi-jama. Isti ergološki stupanj pokazuje lončarska proizvodnja iz ostalih dinarskih krajeva, p.a

i rstra, za koju smo i u ostaloj gradi našli kako je bila povezana s dinarskom kulturnomoblasti. - Tek u središnjoj Bosni orijentalni oblici uronuli su u priprostu obradu zemljanihpredmeta, što se očituje u njihovim oblicima, i u - ma da veoma pojednostavnjenom, -

ukrašivanju bojom.

58

177

59

ZAPADNA BOSNA u svoioi etnografskoi slici tijesno je povezana s ostďim dinarskím

predfelima. Zbog toga dosljedno promatraniu dinarske etnografske oblasti kao cieline, daiemo

u ovoj ekspoziciji dvije grupe iz središnjih Dinarskih planina, i to polazeói iz centralne

Bosne dalje u zapadnu Bosnu, otkud ovaj muzej posjeduje bogat inventar iz Šuice i iz

Livanjskog polja.

Ruho djevojke iz sela Ovčareva kraj Travnika pokazuje kako su pojedini, svježi tursko- .

orijentalni elementi urasli u dinarsku cjelinu. Tri glavna odjevna predmeta ovog ruha, to su

N.ŠNJA ovČAREvA košulja, pregača i zobun, pokazuju značajn.e crte dinarskog tipa. Du.

KRAJ TRA'NIKA gačka košulja' cjelovita u pasu) širokih oworenih rukava, izradena je

od domaóeg platna zyanog uzzlod, jer je veó u samom tkanju uzvedeno,

nabrano. To ie ujedno glavni ukras iednostavne košulje, jer je sitan rad iglom' kerice na

rukavima i ošvama' sveden na naimanju mjeru. I pregača od grubog tkanja od domaóe vune,

lišena je ukrasa, pa na tamnocrvenoj pregači jednako kao i na zobunu, koji je izraden od

bije|e čohe, samo jaki obrisi i jedra faktura domaóeg tkania daju osobitu liepotu ovom i.ustič-

nom ruhu. ovo je još više naglašeno načinom, kojim je pregača povezana oko pasa debelim

vunenim gajtanom. Iako se uz ovo ruho nosi i tkanica, pojas, ipak su sela u središnjoj Bosnijedno od rijetkih područja, gdje žene i djevojke nose dugu košuliu bez pojasa, pa čak koii

put u ljetnim vruóinama i bez pregače. No u ovu surovu) a tako monumentalnu cjelinu

dinarskog prainventara, ušli su turskim posredstvom neki izrazito orijentalni elementi. Ako

uporedimo priprosto ruho djevojke iz ovčareva s onim raskošnim priborom, prikazanim u

grupi rursko-orijentalnog kostima, naói óemo, da su djevojačka kapa, jelek, gaée.pa i nakit,

zajednički u obje slike. Ipak je na prvi pogled jasna razlika u podavanju tih istih elemenata,

pa óe usprkos privlačnoj raskoši haremskog ruha, suvremeni pogled otkriti snažniju i istini-

tiju ljepotu u dinarskom likovnom rješenju. - Turski fesió razrasao Se u dekorativno oglavlje,

s koieg se svilene rese spuštaju na ramena. I kióenje paricama i novcem na kapi i na ogrlici

u ovom obliku odgovara muslimanskom ukusu. Čist turski elemenat u ovom su ruttu gaóe,

ma da su tu od grubog domaóeg platna. U okolini jačih turskih naselja gaóe su ušle u žensko

seliačko ruho, ali veó u nešto udalienijim krajevima, one ostaju posve Spofedan, pa i nevažni

odjevni predmet' Takav je i nevelik jelek, prs|učió od isprugane levantinske svile, podstavlien

nepredenim pamukom, poput oriientalnih hatjina pamuklija. Orijentalni stt i belenzuczl ko-

raljne grivne na obje ruke, a i amailija u obliku palmete. U katoličkoj Bosni ova hgmajlija

nosi naziv janjuš, što potječe od latinskog agnus dei. Janjuš i križ u jedroj izradbi rustič-

nog filigrana, govore o vladanju dušama, što su ga franjevci stekli nad katoličkom rajom u

turskoj carevini.178

Obuéa, Ío su čarape i terluci pa opanci oputaši, ostala je u središnjoj Bosni tipično dinarska.Žensko je ruho u okolini Travnika, koji |e do u 19. stolj. bio središte bosanskog vilajeta,ostalo u upotrebi sve do danas' Tck sad, u naše dane, duboka životna promjena, izazvanaupravo u ovoj našoj republici, naglo goni iz života folklornu starinu, pa óe u najskorijojbuduónosti samo muzejski primjerci kao što je na pr' ovaj naš, dignut S terena god. r94o',govoriti o nedavnoi prošlosti ove zemlje.

Selo Šuica nad Livnom najbolie je u čitavom kraju sačuvalo upotrebu starinske narod-ne nošnje zahvaljujuói to kulturnom radu Seljačke Sloge pa su i naša tri kostima iz Šuice, ito zimsko ruho stariie žene te ljetno ruho djevojke i momka,nabavljeni god. I94o. putem suradnje sa Seljačkom Slogom. I LIvA$litJá i$l!x

Žena iz Šuice u zimskom svakodnevnom ruhu ima na jedno-

stavnoj poskutanoj hošulji tešku crnu haljinu od domaóeg ustupanog sukna s dugim uskimrukavima. Haljina je sprijeda naskroz otvorena, opasana tamnosmedom tkanicom, povrhkoje je litar sa sindžirima i priborom domaóice. Ravna pregača pokriva otvorenu haliinuod pasa na niŽe. U ovom radnom ruhu pregača je jednostavna, od tamnosmede guste vu-nene tkanine' Preko haljine odjeven je dugi i u pleóima uski zobun, koji se u ovom kraiuzove modrina, premda je u recentnoj slici crn. Zobun je sašiven od domaéeg sukna kao ihaljina' no za razljku od haljine, koja je sasvim bez ukrasa, zobun je ukrašen s nešto širirai šarenih svilenih kitica s jaspricama.

U Šuici kao i dalje u Bosni, Žena pokriva glavu malom kapom, pletenom od bijele vpnei našivenom cr.venom tkaninom, a na čelu ukrašenom sitnim zrncima. ova kapica sasvim pri-staje na kcsu, pa po obliku i po službi odgovara bijeloj potkapici hercegovačkih žena, zvanojóerée, danas veó gotovo zaboravljenoj. No dok je Hercegovka na óeróe stavljala crzlenkapu, apovrh crvenkape prebacivala odužu maramu' udata žena u Šuici svoju pletenu kapicu pokrivačetverouglom bijelom maramom' krpom. Danas je ta hrpa obično od kupovnog šifona, a mismo u našem prikazu, koji odgovara stariioj slici livanjskog ruha, stavili starinski primjerakbijele krpe od čvrstog domaóeg platna s izvrsnim biielim vezom. Žena je krpom ubradanaonako kako su to svagda starije Žene u kuói i napolju, i kako je to karakteristično za dinarskuŽenu uopóe. Žena prede, zadjenuvši hudilju za pojas i izvlačeói prstima lijeve ruke nit ispre-dajuói je na vfeteno' koje joi poigrava u desnoi ruci. o rame objesila je torbu,izatkanu na na-čin struke i nakióenu kitama od hozine svilenkastog sjaja.

U odjeói žene iz sela Lištana na Livanjskom polju nerna oriientalno-turskih značajki,ma da ie ovaj kraj u 18. stoli. ostao unutar turske granice. Kao i sva ostala kraška polja iplaninske površi na granici bosansko-dalmatinskoj, i Livno pripada onom sreďšnjem dinar-skom području, za koje smo rekli, da u nošnji pokazuje najčišóe dinarsko obi|ježje. Zatocjelokupna slika ovog ruha, a i svi pojedini odievni predmeti, odgovaraju dinarskom materi-jalnom inventaru. Duga košulja od konopljenog je platna, tek su od kupovne pamučne Žuticerukavi i ošve na prsima, navezeni sitnim tamnocrvenim vezom i porubljeni hericama i din-duzsama, raznobojnim staklenim zrncima' Košulja je ravna, s dugačkim klinooima, a i rukazlje ravan bez nabiranja, pa i bez latice izmedu rukava i stana. Pojas, širok otprilike pedalj,otkan je od grube crne vunene niti, a u starijim primjercima, kao što je na našem eksponatu,izvezen je i našiven gradom. Tai dugi poias čvrsto je utegnut oko struka, a po njem je jošopasan litar, pas od lijevanih kositrenih verižica, no kraói nego onaj, što smo ga našli u sjever-noj Dalmaciji. osobito je naočit dio ovog odijela misna pregača. Ravna, jednostavna u obliku,

6o

r?g

kao što je uvijek ovai nešiveni dio dinarske odjeóe, livanjska pregača odredena za bo|je zgode

izaizIazak u crkvu, otkana je od vune S mnogo srebrne i zlatne srmali-žice' Sa svake strane

nadodane su joj još masivne kite od vune i skrletnih ustrižaka, koji elemenat takoder susfe-

óemo s onu stranu granice u sjevernoj Dalmaciji. odgovaraiuóe kite sa skr!.etnim ustrišcima

ukrašuiu i zobun. ovaj se odjevni predmet u okolini Livna zove ruodrina, očito po modroi

čohi, iz koje je izraden, pa je to dobar primjer, kako se nazjvi ne vežu uz sadržaj predmeta.

I zobun je ravnog kroja, sasvim je dugačak tako da košulju pokriva do samih skuta; u rame-

nima je tako tijesan s nevelikim otvorima, kroz koje se provlače ruke, da čitavom liku daje

sÍav, značajan još i za nošnju Gornjih Poljica i Sinjske I(rajine, koji tako živo napominie

vlasteosku sredovječnu odjeóu bosanskih i zahumskih vladika.

No još je više slika starinskog kulturnog dobra očuvana u oglavlju udate žene iz ovcg

kraja. Na našem eksponatu prikazano je oglavlje u varijanti Livaniskog i I(upreškog Polja'

kakvo je do nedavna sluŽilo mladoj, nevjesti. ono se sastoji od tri elementa. To su koarljak

kapa-početica zvana i privezač, i marama ili bošča. Koz,rljak, - koji smo naziv upoznali u

njegovu tazvoju od početnog romanskog copertum preko cover1o i hoverlica, u ovomu

je kompleksu prešao na podloŽak u oglavlju, sastavljenom od više predmeta. Takav kovrljak-

podloŽak učvršóuje Se na Samu kosu. To je podloŽak, ispleten od ljeskova pruóa i konopljene

uzice u obliku obruča, a na nj ie ůčvršóen pravokutnik od krute sirove kože. Na koz:rljak

stavlja se kapa tako, da prednji, vezeni dio visoko stoji na tom obruču i kao dija<1em nad.

visuje čelo. Straga se kapica veŽe uzicom. ovaj nedotjerani način vezanja kapicq ostaje

sakriven pod čewerokutnom maramom' koja se presložena prebacuje na kapu' ali tako da

pregib doIazina samo tjeme, te prednji vezeni dio kapice ostaje otvoren. Naočita slika.ovako

sJoženog oglavlja još je pojačana špiodama, ig|ama pribadačama, koje se bar dvije, a i više,

ubadaju na sastavu marame i kape. TJ špioda su krupne filigranske glavice kao orah, a obično

su srebrne ili posrebrene' Kapa i marama su od domaóeg tankog lanenog platna' ukrašene

po izbor vezom. Upravo livanjski i kupreški vez u svili, na maramama i kapama priz.sezačama,

glasovit je po finoói i vanrednom skladu boja, u kom u veoma dobroj pastelnoj polihromiji

prevladava bakreno crveno. Kako je veó rečeno u tumačenju sviloveza, u ovom se vezu kao

osnovni motiv javlja granatna jabuka. Sam rasporedveza s trokutom poviše nad čelom, koji

odgovara položaju kapice u obtku dijadema, još je u živoj funkciji odtžan u ovoj livanjsko-

kupreškoj variianti. No ol'u istu tektoniku nalazimo i u bijeloj udooičkoj kapi iz Dobrote, pa

i u skromnom svilenom vezu počelice s otoka Mljeta, a srodne crte ovom oglavlju našli smo

u starinačkim selima okoline Liubije. Sve ove varijante etiološki potiču iz jedinstvenog po-

krivala za gIavu udate žene. Kako je nedavno u arheološkom nalazu u selu Biloj krai Trav-

nika u Bosni nadena ovakva ženska kapa,'o' ukrašena zlatnom čipkom iz 15. stolj., to ne óemo

pogriješiti, ako današnje varijante sačuvane u narodnoj nošnji, protumačimo kao kulturnu

ostavštinu iz doba uspona bosansko-zahumskog društva u vremenu od 13. do 15. stolj.

Ovakva je vjerojatno bila ona skupocjena kapica, capigarium auri, o kojoi se spor o vla-

sništvu rješava god. ry3z. i tzgs.pred sudom u Kotoru,.'o - a valjda i capigera una de

drapo, dak[e kapica od tkanine bez potanie oznake kakve, ukrašena zlatom, u pokladu Belo-

slavc, majke zahumskog župana Dese, kako čitamo u spisima dubrovačke kancelarije iz II.

pol. 13. stolj.''' No vjerojatno se ni tada ovakva kapica izvan kuóe nije nosila sama' nego ie

bila sastavni dio oglavlja, koje je moglo biti i veoma dragocjeno, kako to navodi Jela, udovica

Sandal ja Hranióa za svoje oglavje s kamenjem i sa b iserom. ' ' , Na takvu se kapicur8o

bez sumnje stavljao pokrivač ili veo, kako je tc bio opói način u složenom priboru za ženskuglavu u doba kasnogotičkih odjevnih oblika. Mora da je namjesto danas uobičajenih arapsko-turskih naziva ovakva pokrivača nosila različite, u mnogome izgubljene nazive. Jedan od tihnaziva bio je peča, riječ, što smo je u istom značenju našli u sjevernom Primorju i u Posa-vini. Vjerojatno mnogo puta spominjane peče u obliku manjeg pravokutnika od svile ili odplatna, u izvorima od 13. do 15. stolj., odgovaraju današnjoj kupreško-livanjskoj marami ilibošči' Time bi konačno oblikovanje ovog oglavlja bilo vremenski odredeno krajem srednjegavijeka. ostaje otvofeno pitanje, što smo ga postavili govoreói o konavoskom hondelju, kolikoje iz ranijeg posjeda ušlo u ovaj inventar onih elemenata, koji su veó tada bili prastarafolklorna svojina, - i dalje, ukoliko su ovi rani elementi bili obogaóeni renesansnim impul-sima, pa tako drugačije oblikovani ušli u posjed naroda u Dinarskim planinama.

Kao obuóa, na našem eksponatu sluŽe velike pletene čarape od tamnocrvene vune, i nati-kače' pod ovim istim nazivom, kako smo ga susreJi i u Lici, te opanci oputaši, koje se uovom kraju nose i uz najsvečanije odijelo.

Nošnja Livanjskog polja počela je izmedu dva rata naglo nestajati. Ipak se tada jošmoglo naói dobrih primjeraka, kako to pokazuje i naš eksponat, nabavljen god' I94I. ulikovno pozitivnim, ioš neoronulim oblicima. No starinsko oglavlje. kako ga daje naš prlkaz,čuvala je tada još samo po koja starica za ukop. Tako sačuvani primjerci posluŽili su zafolklorne priredbe, na koji način se ovoj gradi umjetno produžio život.

Mladi je čoviek iz Šuice odjeven u jednostavno ljetno ruho, u kom su glavni dijelovikošulja, gaóe i 2as, karakteristični za odjeóu bosanskog seljaka uopée. Košutja i gaóe činetemeljno ruho, pa se nose bez drugih kakvih donjih odjevnih predmeta. One su platnene ito od debljeg domaóeg platna, no oba predmeta bitno se razlikuju od sličnog panonskog ruha'ovo odijelo ne obiluje platnom, pa gaóe uskim nogavicama sežu do ispod koljena, a u njihovuse kroju dobro vidi poznata nam levantinska oznaka' Na košulji ističe se naglašeni ovratnik,jaka' i ukras od sttn1h dida i bijelih resa i kitica. No što je najznačajnije, košulja se nikad nenosi otvorena na bokovima. ona ie svagda stavljena u gaée, pa nam se tako javlja onaj tipodjeée, koji je značajan za rustičan ambijenat balkanskih planinskih zema|ja. Širok obilatpojas, tkanica, o1kan je od tamne vune' u našem slučaju tjubičaste. Za livanjski je kraj značajanodjevni predmet bijela platnena anterija, To je onaj elemenat što smo ga, govoreói o razvoju dinar-ske košulje, označili kao najbliži nekrojenom platnenom ruhu. Bijeli platneni haljetak bez rukava,otvoren je sprijeda na prsima, a na ramenima ukrašen bijelim resama. IJ veoma srodnim obli-cima služi anterija uz mušku i žensku ljetnu odjeóu, i to u muškom ruhu kao jedan od gornjihhaljetaka, povrh košulje i tkanice. Uz anteriju muškarac nosi još i sukneni tamnomodri prsluk,u ovom kraju zvan ančerlna, sa skromnim ukrasom u širitu i crvenoj svili, što odaie, da jeančerma proizvod čaršijskih terzija, dakle profesionalnih krojača, dok je sve ostalo ruhodomaói ženski rad. Na glavi muškarac ima crveni /es, omotan r'rrnenim, tamnocrvenim saru-kom. U čitavoj jednostavnoj i rustičnoj s|ici saruk ili čalma izrazit je muslimanski elemenat,ali sam /es nema oblik modernog fesa, nego je po plitkom obliku srodan ostalim dinarskimcrvenim kapama. Visoke čarape, spletene od tamne vune, i obični opanci oputaši, livanjskomsu seljaku stalna obuóa.

Djevojka Šuičkinja, kao glavno ruho ima košulju od domaóeg platna koja je, kako smoveé vidjeli na ženi iz Lištana, izrazito dinarskog 'tipa. otvoren ravni rukao nosi jednostavan,likovno dobar vez, izraden u tamnoi vunici, dok je ta skutima uz istovrsni tamni vez stavljen r'8r

ioš i jedri bijeli ukras, izvezen grubim pamukom. Na košulju je d|evojka obukla anteriju,

kako smo je sastali u muškoj nošnji, tek je ženska anterija opasana širokom kanicom od

tamnocrvene vune, koja je sprijeda ukrašena srebrnom kopčom, paftom. I ravna pregača

otkana je od grube domaóe tamnocrvene vune) a niz pregaču visi mjedeni sindžir za cure'

na čijem je kraju drvena kutija s ogledalom. Ispod košulje proviruju bijele široke gaie'

dimije, koie ženski svijet u Bosni često nosi pod dugačkom poskutanom košuljom' kako smo

to još više nagJašeno našli u kraju oko Travnika. I dva peškira zadjenuta o pojas' jedan

S utkanim prugama a drugi od finog beza, oba od domaóeg tkanja, orijentalni su nakit. No

da Šuičkinja ne pripada muslimanskom društl'u jasno govori hamajlija ovješena o nienom

vratu. To je okrugla srebrna kutija sa zapisom, vidliivo označena katoličkim Znakom. Dva'

tri perišana sa srebrnim novcima, zadjenuta su na prsima u košulju i anteriju.

Na glavi djevojka ima crvenkapu, narešenu sprijeda nad čelom koaom s novcima) a

preko kape prebačena je bijela marama) cllrska krpa, od gustog' no laganog beza, prilčvršóena

srebrnom špiodom' filigranskom iglom, na kapu. Kao i ostali naši likovi iz ovog kraja i dje-

vojka ima opletene domaóe opanhe na tamnim' gusto pletenim vunenim čarapama,

?!!scRAHovoo

' t - -1: aro R

IJEVO n

(L

1 Yr * _4^ .( 2 -

.\,

j ;

p(

o\,

( ! ' r+o

,Ó

O . ' . r LO t .

ó

o+

\;

LISTA

VRÚiALf'

L

o,t gADUša III

ť-0Rč,

L

,u, f

r8z

CETINSKA KRAJINA' uz gornji tok rijeke Cetine od njena izvora do niŽe Vrlike'pokazuie istu narodnu nošnju kod hrvatskog i srpskog stanovništva, što više pojedini repre-zentativni primjerci, koji su danas veó rijetki' kao na pr. dragocjena starinska ječerma s tokama,posuduju se izmedu svih sela ovog kraja. Gravitaciono središte ovog područja je gradió Vrlika.Samo ime govori za to, da je mjesto pomaknuto sa svog negdašnjeg položaja vrh rike, gdje

se uz kraško vrelo Cetine naIvze mnogobrolni ostaci sredovječnih naselja i grobišta. NovaVrlika nastala je na današnjem mjestu u doba turskih ratova i pomicanja granice izmeduMletaka s jedne i turske carevine s druge strane. U vrijeme turske okupacije bila ie VrlikavaŽno tursko uporište s razvijenim orijentalnim životom. ovo se očituje u mnogim izrazima

i turskim riječima' koji su još uvijek u Vrlici i u okolini bliži turskom originalu negoli' udrugim našim kraievima. Tako se na pr. derdan u Vrlici zove gendar, dakle turskom riječiu'

što znači ogrlica. Ipak taj inventar nije tursko-oriientalni, ma da danas nosi turske nazive,veó je u njem sadržana raniia, sredovječna baština.

Vrlika i okolna sela, u prvom redu folklorom bogato Kiievo, još u životu nose svojustarinsku nošnju. Tek danas naglo propada cjelina, do pred kratko vrijeme dobro očuvana.Zbog tog opada vrijednost ove pozitivne folklorne baštine, koji proces ne može zaustavitini kulturna propaganda. od mnogih modaliteta, koje još postoje u životu i koje se mogudobro utvrditi na terenu, izabralri smo za naš prikaz mali broj najznačajnijih, u dobrojneoronuloi slici. Tako prikazujemo dva načina Ženskog odijevanja i to svečano ruho udatežene, nevjeste, u zimskoj varijanti, te ljetno ruho vierene djevojke udavače, a od muške odjeóe'odijelo čovjeka u zreloi dobi i drugo za momka, oba za iz|azak u kolo. Svi su ovi kompleti,uz ostalu neizloženu gradu, nabavljeni u muzejski posjed u vremenu od 1949. do r95z. god.

Na prvi ie pogled vidno, da vrlička nošnia odgovara naprijed navedenim značajkamadinarskog tipa. ova je nošnia Statička' riješena ikonografskim načinom za mirno promatranje

čitavog lika. U muškoj odjeói jak je elemenat sredovječni vojnički, točniie viteški' Kod muškihne postoji raz|ika izmedu ljetnog i zimskog odijela, pa muški u ovom kraiu ne nose prteneplatnene gaóe, kako smo susreli na Kordunu, u Lici i u Bosni. Vrličke muške h|ače, beneoreke,redovno su od domaóeg modrog sukna, čohe, u boljim primiercima bogato ukrašene odužimsvilenim kitama uz džepove' Benearehe su tiiesne i krojene tako, da prilegnutom nogavicompokrivaju stegno i dosežu jedva ispod struka. To je onaj sredovječni oblik hlača, koji tek što

ie od obiju nogar,ica pfeuzeo službu pokrivanja donjeg dijela tijela, a s kojim uvijek iduuporedo različite vrsti pojasa'

U Vrlici je obično muški pojas pas na struke. od domaóe vune savijeni su gaitani, struke,od kojih je po nekoliko' u razmacima od pedlja i po, zajedno ovijeno šarenom vunicom. r83

6t

ovakav je pas dugačak obično oko dva sežnia, a opasuje se tako, da se sastavljeni, ukrašeni

diielovi stepenasto nižu iedan ispod drugoga. otvoren kraj, u komu su sve struke napuŠtene

u kite' visi uz desno bedro do koljena. Ovakav isti pojas tek manje raskošan, susreli smo u

Lici pa i u Peroju u Istri, označivši ga tamo kao izrazito dinarski elemenat' U Hrvatskoj

Posavini, u selima oko Sunje, ovakav se pojas, ma da ne pripada recentnoj muškoj nošnji,

sačuvao uz neke običaje. Naš muzej posjeduje takav primjerak iz Sunjske Grede kraj Siska'

koji ie još pred tridesetak godina s|užio kosibaši kao vidliivi znak njegova vodstva u zajed-

ničkom radu. ovakav se pojas često nalazi na prikazima muškog feudalnog ruha čitave srednie

Evrope pa i naših krajeva ioš u 17' i 18. stolj.

Vrlička se muška odjeóa za gotnji dio tijela sastoji od košulie i od tri tipična suknena

haljetka, nošena različito u onim promjenama, kako smo to veó susreli u Konavlima, Košulja

od bije|og platna s visokim ovratnikom i zarukavljem, izvezena je zlatnom žicom. Naidonji

od tri suknena odijela, u Vrlici zove Se krožet, preklapa se i kopča na prsima. Ljeti je krožet

jedina gornja odjeóa, pa Se uza ni veoma dekorativno ističu široki rukavi biiele košulje.

Krožet, uviiek od modr.e čohe, u svakodnevnoj je odieói bez ukrasa, a u svečanom ruhu

s našivenim zarkoaima, rozetama' gustog sitnog svilenog veza i svilenih kitica. Na krožet

stavlja Se otvoren prsluk od tamnocfvenog sukna, u Vrlici zvan čerma. Čerma, ječerma, može

biti jednostavna, ali u naiboljim primjercima ona je veoma ukrašena i to tokama, ilikama,

posrebrenim pločama i srebrnim holutima. Preko čerme prebacuje se kaput s rukavirna, ovdje

zvan trlagan. od sivog domaóeg sukna ili od kozine, svečani je trlagan opšiven skrletom i

crvenim svilenim kitama.ovakav veoma svečani primjerak vrličkog muškog ruha prikazuje naš eksponat (sl. :6.). U

Vrlici ovakvo svečano, potpuno muško ruho zovu grobarsko' ier je služilo kao svečana odora

pri čuvanju Kristova groba na Veliki Petak. Uz ovakvo ruho

redovno pripada povrh običnog pasa na Struke još i pašnjača. To

je širok koŽnat pojas, okovan kositrenim zrncima, puliiama, sastavljen

od nekoliko takvih listova i ukrašen šarenim staklom. Pašnjača ie uvijek bila veoma skup

predmet u ruhu Vrličana' Izradiva|i su ie majstori u Sinju i u Vrlici, a za niu se još nekad,

pred tridesetak godina, kad je još bilo majstora, koji su je radili, plaóalo toliko gotovine,

koliko bi vriiedila dobra livada ' U pašnjače' Slavljen ie po koii nož ili kubura, srebrom oko-

Ýana' te čibuk i duvankesa, a nekacl j kresivo. Sve do nedavna, kao i u svim ostalim dinar-

skim selima uZ vunenu obuóu u tri sloia, - u Vrlici to su bičoe, obuóa s terlucima i na-

pršnjaci' - sluŽio ie samo opanak oputaš. U izradbi ovih opanaka bilo ie slabiiih i onih

boliih, ukrašenih, ali nikakva druga cipela nije se nosila uz vrličko ruho. Tek u najnoviie

doba preotimlje mah gradska obuóa.

odijelo neajeste, mlade žene iz Vrlike (sl. :8.) prikazano je u zimskoj varijanti. Stalni

zakon dinarskog odiievanja da djevojka nosi bijelo ruho, a žena tamno) u Vrlici se sačuvao

do danas. To vrijedi za Sve one odjevne predmete, koji su izraďeni od vune, jer platnena je

košulja sama po sebi uvijek bijela, pa su na njoj staleške razlike izražene u vezu. Ljeti se

povrh košulje stavlja sadak, koji odgovara zubunu ostalih dinarskih krajeva, a zimi í za

hladnog vfemena' u Vrlici kao i u ostalim dinarskim predielima, žena nosi aljinu. To je cjelo-

vita odjeóa od modrog domaóeg sukna, koja povrh košulje oblači cijelo tijelo, a ima i duge

prilegnute rukave. Aljina je redovno spri|eda otvorena tako da košulja ostaje vidna, ukoliko

ie ne prekriva pregača' Pod ovakvom aljinom Žene obično nose stariju, veó pomalo ispranu

NoŠNjAVRLIKE U DALMACIJI

r84

košulju, ali u otvor na prsima stavljaju izvezent umetak, zvan ždrnjine. Aljina se sprijedapokriva \'rrnenom pregačom i opasuje u struku vunenom tkanicom. Za svečano ruho mladežene služi didana aljina, kako je prikazuje naš primjerak, koja je na grudima ukrašena didama,kaoripuŽióima. Jednaki ukras ima i prednji dio tkanice, koia se stavlja obično uz ovakvuhaljinu. Na haljinu oblači se sadak. To je haljetak bez rukava, sprijeda široko otvoren, bogatoukrašen gradom ili samo skrletom.

Vrličke pregače, izradene klječanjem, ili kako se u Vrlici kaže kličanjem, pomoóu kliča,neke vrsti drvene igle, jednako kao i istim načinom izradene torbe, u starijim primjercimasadrŽe izvanredan sklad boja, a i izvrstan crtež svog geometrijskog uzorka. U posljednievrijeme, u vrličkoj je nošnji upravo ovaj predmet oronuo do bezvrijednog šarenila. Na desnoistrani uz pojas visi terkija. I ovaj predmet' ma da ga susreóemo pod turskim nazivom, nemaveze sa svježim orijentalnim uticaiem. Terkija je znak udate žene, ali osim simboličkog zna.čenja njenih domaóinskih duŽnosti i prava, još i danas služi u sasvim prvotnoj namjeni. Toje remen, optočen kositrenim zrrrcimu koji svršava s četiri kraka, na kojima vise nož,britoa, ključ, šilo i nožice, mahaze, što sve domaóica mora stalno imati pri ruci, bilo da nožemodsijeca hljeb kuónoj čeljadi, bi]o da joj šilo ili nožice trebaju pri radu, bilo da je u njejedine ključ od ostave.

Žena podiže kosu spletenu u pletenice nad samo čelo. Na to stavlja crveni koorljak, apreko njeg prebacuje bijelu platnenu krpu, koja stojeói visoko na kovrljaku, ostavlja vidnimpletenice i mekanim zabačenim naborima uokviruje obraz.

Kad su u ranija Vremena žene po|azlle u crkvu, sve su putem vezle. Preslica se nijeunosila u crklu, pa zato nisu smjele na putu u crkvu pÍesti' ali ženske ruke stalno zaposlene,.nisu ostavljale posao, pa su Žene putem vez|e' a zatim su spremďe rad u torbu, oviešenuo ruci.

Djevojka iz Vrlike Gl. :6') u ljetnoj je nošnji. Djevojačka košulja širokih rukava u stari-jim je primjercima, kakav je i ovaj naš, izvezena domaóim lanenim koncem crveno omaštenim.Povrh košulje je bijeli djevojački sadak, bogato optočen crvenim skrletom. U našem eksponatuprikazujemo djevojački derdan, ili kako se u Vrlici zove gendar. No vriički derdan prerastaoje format ogrlice. on je zapravo čitava pregača, koja se spušta od vrata na njže sve do ispodkoljena, a nosi na sebi miraz u gotovu novcu, kojim otac oprema djevojku. Ranije je uvrličkom derdanu znalo biti i dukata, što se danas više ne može naói. Ali srebrnog novcasviju evropskih država iz II. pol' 19. i iz zo' stolj. sadržaje svaki vrlički derdan, pa i ovajnaš, jedini primjerak u posjedu našeg muzeja, nabavljen god. t947. Usprkos turskom nazivu,derdan u ovom obliku, kakc je sačuvan u Vrlici i u ostalim središnjim dinarskim krajevimanije turskog porijekla. Elemenat, koji ie u našem folkloru postao klasičnom oznakom djevo-jačke nošnje iz unutrašnje Dalmacije, ukazuje na unošenje zapadnih utjecaja i to iz onogtazdoblia, kad je u visokom srednjem vijeku sinteza izmedu barbarskih oblika srednje Evropei onih razvijenog Istoka procvala u svom specifičnom životnom stilu. Ne samo kióenje kovi-nom, novcem ili praporcima, nego i druge neke pojedinosti, kao opisani pribor ženedomaóice o pojasu, pa prebacivanje vela ili marame na visoki podložak oglavlja, upotrebaogledďca i maramice kao stalnog ženskog pribora, a i spomenuto paunovo pero kao znakvjereništva, sve to ukazuje na veze izmedu dinarskih zema|ja i zapadne Evrope u doba razvi-jenih sredovječnih oblika. Bit óe najvjerojatnije, da je do tih veza došlo posredovanjemVenecije u vrijeme njenog uspona, pa nije slučajno da mletački autor 17. stolj. Vecellio, u r85

6z

slici dievoiačke starinske nošnie,''' u njegovo vrijeme veó sasvim antikvirane, prikazuie

elemenat veoma srodan vrličkom derdanu. o ovim vezama sa zapadom govori i upotreba

donje košu1ie u vrličkoj ženskoj nošnji. Dok je pod zimskom vunenom haljinom košulia još

uvijek sačuva|a značaj glavnog ruha, vidnog spriieda duž otvora suknene haljine' kako taj

običaj iz ranog srednjeg vijeka prelazi kasnije u nošnju razvijenog baroka, dotle u ljetnoi vari-

janti dinarske nošnie, kako smo je veó susreli u Konavlima, košulja postaje gornje ruho, pod

koje se stavlia jednostavna potkošulja s uskim rukavima do ispod lakta. U Vrlici ovaj se

predmet zove komeš, a ta je riječ nastala od naziva camisia, a upravo ovaj naziv u zapadnim

i u našim latinskim izvorima označuje žensku košuliu uopóe. Kod nas su dakle ovi zapadni

elementi ušli u balkansku sliku opóe dinarske cjeline Znatno ranije' nego što su Se u talijanskoj

nošnji razvili novi renesansni oblici. ovo govori za to' da ie vrlička nošnja u konačnoj slici'

kako je do nas došla, formirana priie pokreta, lzazvaníh seobama pred Turcima, i da je i

mimo promjena nasta|ih u novom naseljavanju ovog kraja, starinačka tradicija' stečena u

toku srednieg vijeka, u Cetinskoj Krajini produŽila život onom istom snagom, kako smo to

našli u nedalekom Livnu i Kupresu, s onu stfanu tursko-mletačke granice.

Momak iz Vrlike odieven je u ljetnu nošniu za praznik i za kolo. on nema na sebi

skupocjene pašnjače ni čerme, ali mu je krožet iskióen srebrnim novcem) a jednako tako i

crvenkapa, a bičue Su mu pridržane kožnatim potkoljenjačama' one izradbe kao što ie velika

muška pašnjačai|i terkija o ženskom pasu. Ni rlagan nije prebacio preko ralnena' jer bi mu

i onako Smetao u kolu, a ovako ie vidan vez na krožeru, dok se bijeli rukavi i zlatqm navezena

košulja ističu na tamnoj čohi beneoreka i krožeta'

Dok se u nekim pojedinostima i u konačnoj stilizaciji dinarske odjeóe osjeóaju utiecaii visokog

srednjeg viieka, izradba mareriiala i stil glavnih odievnih predmeta vuku poriieklo iz pra-

davnih ergoloških odnosa. Osim elementarnog tkanja i Stupania' na

veliku starinu ukazuju osobito dviie tehnike. Jedna od tih je izradí-

vanje tkanica, tkanih pojasa, a druga je klječanje šarenih vunenih

pregača i torba.Tkani pojasi izraduju Se prepletanjem osnovnih niti pomoóu t. Zv' daščice,,,n kako

ie u smanjenoj dužini sa originalnim dijelovima prlkazano u ovom eksponatu. To je veoma rani

stepen u pocetnom proccsu proizvodnje tekstila. Tkanje na daščicu održalo se u mnogim

našim kraievima, pa služi još danas za izradivanje vunenih pojasa, ženskih i muških.

I klječanje, hličanje 1|í ioeranje, koje smo susreli veó nekoliko puta govoreói o óilimarstvu

i o dinarskim pregačama i torbama, predstavlja prelazni Stepen od početnog preplitanja'

odnosno pretkivania do pravog tkanja. U našem jeziku nemamo iztaza, kojima bi označili

sve stupnjeve i prelaze tekstilnih postupaka do vještine razviienog tkanja. Na svaki način,

proizvodnja kJiečanih pregača ergološki stoji na stepenu prije pravoga tkanja. ovaj se način

izradbe sastoji naime u tom' da se na tkatačkom stanu u osnovu ne premeóe nit pomoéu

čunka, nego se drvenom iglom zvanom klječ, klič i|i izser, pojedine šare rukom prebiru i tako

utkivaju u osnovu. Arhaični način proizvodnje sačuvao je i odgovarajuói likovni izraz. Sveden

na nekoliko osnovnih geometrijskih motiva, uzorak centrďno-dinarske ženske pregače uspio

je sačuvati oznaku regionďnog prostirania' a unutar ovog okvira ranije su postojale istanČane

razlike sa značenjem, koje ie sačuvano samo u tragovima, i koje je danas veó uvelike zabo-

ravljeno. Iz bogate zbirke dinarskih pregača i torba u posjedu ovog muzeia, dajemo tek mali

izbor. Na primiercima iz sjeverne Dalmacije, gdje se u Bukovici i u Ravnim Kotarima pro-

stire tipološki ista vrst klječanja, prevladava tamni kolorit, dok je u Cetinskoj Krajini i

TKANICE, PREGAČEI TORBE

r8 ó

Vrlici raspon boja mnogo veói u onom usponu, koji kulminira u divnom šarenilu poznatih klie-čanih predmeta Bosanske Krajine, a osobito onih iz Imljana u Zmijanju. - Na sjevernoigranici Dinarske oblasti javlja se dominantno aromunsko crnilo s naglašenim resama kaobitnim elementom u Ženskoi nošnii.

Klječanim pregačama odgovaraju i torbe, pa u kordunaškim i ličkim torbama vidimobulne rese i klječanje vunicom tamnih boja, dok dalmatinske torbe pokazuju Živi kolorit uuzorku, koji se u različitim izdanjima javlja i na dalmatinskim pregačama.

Iz Bukovice prikazujemo djevojačku torbu pletiz;aizz s bujnim' tamnocrvenim kitama.Torbu djevoika nosi u ruci s pletivom i vezivom iduói na paši za Stokom. ovai je naš primjerakstarinski, kakvih se sad veó rijetko može naci, a takva je i torba smrskača iz Vrlike, ÍLazvanatako po tom, što se gornjem dljelu smrska i tako nosi o ramenu. obje kordunaške torbe, iednastariieg, danas izgubljenog oblika s Plitvičkih lezera, a druga uprtnjača, kakva je i sad mnogou upotrebi, iz okoline Slunja na I(ordunu (s1. 4r.), - imaju kite od kostrijeti. Kozina,k,ostrijet, uz ovčju Vunu mnogo služi u dinarskom tekstilu za grubl|e predmete.

rtD ilD ilID illb

ZATRIJEBAČ, kraj na području plemena Hota, iedan je od onih dvojezičnih ostataka u

naijužnijim Dinaridama na granici crnogorsko-albanskoj, koji su sačuvali onu osebuinu sliku

ženskog ruha, što je susreóemo i preko političke granice u ostalim Prokletijama. Dok je

muškarac odjeven u bijelu čohu, pa njegova odjeóa odgovara ruhu, što smo ga označili kao

stariji dinarski tip, oďržan u osamljenim planinskim krajevima u arhaičnom rustičnom Sloiu'

dotle se žénsko odijelo tako razlikuje od svih oblika, što smo ih dosad našli u kompleksu

našeg folklornog kostima, da upravo njime kao najdubljim survivalom u našoj cjelokupnoj

kulturnoj baštini završavamo naš muzejski prikaz'

Veó pred četrdeset godina primijetio je istraživač sjeverne Albanije F. Nopcsa,''o da je

Ženska nošnja u Prokletiiama sasvim osobita, pa je karakterističan oblik zvonolike ženske

haljine doveo u vezu s prikazima na spomenicima minojskih kultura. No prateói zakonitost

folklornog zbivanja, teško bismo mogli rastumačiti današnje prokletijske oblike kao zaostatak

visoko razvijenog inventara kretsko-mikenske kulture. Tek upoznavanjem životnog okvira,

očuvanog do danas u dalekim, zabačenim planinama na granici Jugoslaviie i Albanije, moói

óemo uói u tumačenje tamo sačuvanog materijalnog inventara. Na području Prokletija' u

teško pristupačnim planinama, u kojima je još do ovoga rata bilo na evropskoj karti biielih

mjesta, kao Životna osnovica održao se stočarski nomadizam i to ovčarstvo, sve do naših dana.

Glavna i jedina sirovina za odjeóu i obuóu dobiva se od ovce. Vuna služi za mušku i žensku

odjeóu i za pIetenu obuóu, - ovčia koža za opanak i oputu, ovčji kožuh kao obrana od

vremenskih nepogoda, a ovčja ili kozja mješina kao glavna spremnica za čuvanje hrane uopóe.

Još nedavno moglo se u ovim planinama naói starih liudi' koii uopóe nisu nosili prtenu

košulju, jer platno, laneno ili pamučno bila je ovom narodu suviše skupa roba, koju se mo-

ralo kupovati gotovinom, a samo vuna bila je lako dohvatni vlastiti proizvod. Jedino u zabitiprokletijskih visova, u dnu dubokih riječnih klisura i na krševitim, teško pristupačnim po-

vršina, a u okviru veoma konzervativnih plemenskih zajednica' moBao se održati stočarski

Život s toliko crta prvotne prastare ekonomike, kako ga još danas tu nalazimo i u tom životu

ovakav inventar, kakav prikazujemo u o.řim našim eksponatima'

Na prvi pogled je vidno, da glavnu značajku zatrijebačkom ženskom ruhu daje teška vunena

tkanina, ali ova tkanina tu nije upotrebljena u vertikalnoj konstrukciji, kako smo to redovno

6l NoŠNJA ZATRIJEPČAdo sada susretďi, nego u sasvim svojevrsnoi horizontalnoj tekto-

nici. Horizontalna izgradnja ruha napadno je naglašena u glavnom

odjevnom predmetu ove cjeline. To je zvonolika suknja, zvana

žgun i|i džubleta. Dok je džublet, džubeleta bez sumnje noviji naziv za ovu vrst odijela, i to

turskog porijekla i talijanskog oblikovanja, dotle je žgun rIječ tamnog postania.u. U Prokleti-r 8 8

jama još danas žgun znači ustupanu vunenu tkaninu, a zattm i odiielo izradeno od takvetkanine po istoj analogiji, kao i nazivi raša, carza, stomanja i dr. Žgun je suknja sašivena oclhorizontalnih pruga teškog \runenog sukna domaóeg tkanja. ona je u pojasu tako uska, daprilijeŽe uza struk i zvonoliko se širi prema donjem rubu, koji po čvrstoói same tkanineizbacuje karakteristične nabore' Horizontalne pruge sastavljene su sprijeda, gdje je, što podpregačom nije vidno, popreko na ove pruge našiven poveói trokut iste tkanine. Pomoóu ovogklina, kruta suknja uvija se sprijeda pri koracanju i pri sjedenju dubokim negarivnim na-borom. Upravo ovaj nabor karakterističan je za naš predmet isto onako, kako ga kao stalnuoznaku nalazimo i na minojskim likovima. Ako razmotrimo tektoniku ovog ruha, nalazimo,da je odijelo ove vrsti moralo nastati na onom ergološkom stepenu, kad još nije mogla bitipoznaLa vještina ispredanja životinjske dlake u nit, a prema tomu ni počeci tkanja, nego jeza dobivanje primarnih, nevelikih komacÍa sukna bilo poznato samo stupanje nepredene Vuneonim načinom, kako se još do danas proizvodi ustupana' nelkana pustina kod svih nomadskihnaroda i kako se i sad još izraduje óulaa ili heče, bijela mala škiptarska kapa. ova nas pret-postavka dovodi do prvih početaka kulture u meďteranskom basenu uopóe. Na zapadnomobodu Sredozemnog mora' u Pirenejima sačuvali su se peóinski likovi, na kojima je ženskanošnja prikazana u oblicima, što ih možemo uporediti s prokletijskim žgunom i minojskomzvonolikom suknjom, a koji prema do sad prihvaóenom datiranju, potiču iz kapsijenskekulture gornjeg paleolita. No dok visoki minojski oblici ukazuju na do kraja usavršen. urbani-zirari život, arhaični prokletijski inventar sačuvao se u društvenoj sredini pastira-ovčara;í to u jednom od najsamotnijih zakutaka na rubu Mediterana. Sa svim svoiim mnogovidnimvariiantama zvonolike suknje, nošnja kretsko-mikenskih likova jedan je od znakova bujno"procvale predindoevropske kulture Sredozemlja, koia svoje porijeklo vuče u nama nepozna-tim odnosima Svog evrazijskog ili možda evro-afričkog genocentra'

Osim žguna, minojskoj je nošnji srodan i drugi odjevni predmet u prokletijskom Ženskomodijelu. To je tijesan hďjetak s rukavima do lakta, otvoren na grudima, koji danas dodušenosi turski naziv jelek, ali ostavlja grudi slobodne tako, kako je to značajno za nošnju minoj-skih prikaza. Starice, koje same nisu nosile platnenu košulju, spominju kako su golotinjugrudi pokrivale maramom. Danas za to služi umetak, koji se šiptarski zove grykca. Istimovim imenom zove se i onaj šareni dio čarape, koji u sreďšnjim dinarskim krajevima nosinaziv grlió. Doista je riječ grykca izvedena iz slavenske osnove' pa az nazive rub, postaz'perpas označuje leksikďno blago, koje je u ovaj kraj doprlo doseljenjem Slavena u Skadarskunizinu. Na utjecaj s druge strane' od preko mora, ukazuju elementi, kojima smo veó mnogusrodnu crtu našli na Jadranskoj obali. Tako se danas platnena košulja u Prtrkletijama zovekěrniš' daile je istog porijekla kao i vrlički komeš jz sredovječno latinskog camisia. Novijegje talijanskog porijekla predmet inaziv mangé, samostalni rukavi, ifacol,kako smo to veé našlii u sjevernom Jadranu.

Do naših dana djevojka u Zatijepču nosila je bijeli žgun i uopóe ie njeno oďjelouglavnom bilo od bijele vune. Kad se sa svojih petnaest ili šesnaest godina vjerila, kad jedakJe otac za nju primio prvi obrok otkupne sýote, pa do svatova, ona je u svom roduostala još samo tuda kost. ona je nosila staru, otrcanu odjeéu, jer nije smjela na se staviúnikakvo bolje odijelo ni nakit, pa čak je i iduói u crkvu glavu pokrivala bilo kakvom starommaramom' Šta više ona se nije smjela ni umivati, a kosu, koju je kao djevojčica podrezivďado ušiju' sad je nečešljanu ostaÚala rasti u čupercima. Tako je to trajalo po više goďna, jer r89

kako je mladoženia otkupninu morao platiti u zlatu, nije mu bilo lako pečalbom zaraditi

ugovorene obrcke. U našem eksponatu nastoiali smo utvrditi ovaj društveni momenat, koji

ie sve do naših dana bio od presudne važnosti u ovom konzervativnom društvu, jer samo

ďvovskim naporom' što ga današnja Jugoslavija ulaže u svoj obračun s prošlosti, može se

brisati iz života ovakve jezive, ma cla naučno dragocjene rezidualne ostatke prastarih

odnosa. U kuói svog oca vjerena djevojka obavlja najgore poslove, ona iz daleka donosi

vodu u drvenoj posudi, što je prikazano ! našem eksponatu, a uz to još stalno prede ili

prepreda, kako ie to uopóe Óbičaj u planinskim selima.

Momak iz Zatrliepča u svečanoi je nošnii za polazak u igru. on ima na sebi duge bene-

arehe i|i čahšire od bijele čohe, kao što je i džabadan od bijele čohe, dok je u svečaniiim'

1jepšim primjercima od crvenog kupovnog sukna, pa odgovara presomitači, dok je gubera,

kratak kaput s rukavima do lakta redovno od tamne domaóe čohe. o pojasu momak nosi

kuburu i po koii noŽ, oko grla oviesio je sahat na bogatom snidžiru, a iz kuóe ne iz|azi bez

puške u ruci.Mlada žena nadomještava gizdavom nošnjom i nakitom sve' što je morala pregarati kao

djevojka. onako, kako smo to opisďi pri prvom eksponatu ove grupe' djevojka ostaje -usvom rodu do vjenčanja ' Za samu svadbu na nevjestu Stavlia Se sve najbolje. Njena je odjeóa

nova nenošena' a po ko|ičini metalnog nakita mjeri se ugled kuóe, koja nevjestu oprema.

S reduciranim nakitom, koliko ie bilo moguóe za muzei nabaviti' prikazr"rjemo neviestu

udešenu za iz\azak ma|o vremena nakon vjenčanja. Cjelokupna grada za ova tri eksponata

obradivana niz godina, nabavliena ie za naš muzei u vremenu ad t947. do r95z" god., u

suradnji s domorocima iz Zatrljepča,

Ruho udate žene je od crne, tamnoliubičaste i sasvim tamnocrvene vune' pa je i žgun,

koii je i u našem slučaju nov i nenošen' crn sa bijelim porubom. Isto su takova i grykca,

dok je jelek ukrašen tamnoliubičastim, dugim i bujnim resama. osobito se ističe širok kožnati

pojas, postazsé, sav optočen kositrenim zrncirna s kopčom od jeftinog filigrana u obliku

dvoglavog orla. To je škyp, orao, drevni amblem Škiptara. Žena plete kosu u dviie pletenice,

pokriva je malom crnom kapom i preko nje stavlja tri marame. Donja je iednostavna platnena,

druga izvezena od Žute skadarske sviJe, a treóa mora biti od bijele svile tako tanke i pro-

ztačne, da se kroz nju prozire ona donja, obojena. Naš eksponat prikazuie nošniu, kakva je

još pred tridesetak godina bila opóenito u upotrebi i kako se još pomoóu starinskih predmeta

mogla dati u cjelini. Sad je medutim ova nošnja veoma oronula. U vremenu izmedu dva rata'

u ovaj je kraj prodrla roba najjeftinije talijanske proizvodnje, pa su kričavi džemperi i stra-

hovite ,narame od umjetne svile ušle u negdašnju arhaičnu sliku. Pa i namjesto negdašnje

pregače, pštjelak, kako je donosimo u našem prikazu, danas služi banalna šarena krpa. No

i u tom naglom nestajanju negdašnjih oblika, kao najotporniii elemenat ukazuje se žgun, zvo-

nolika vunena suknia. Čak i danas još žene same proizvode i nose žgun, i to gotovo sve'

osim najmladih, koje iz ovih svojih strašnih planina bjeŽe u suvremeni svijet. Tako se pred

našim očima odviia proces oblikovania materiialnog inventara u Zatrijepču, u kraju veoma

zabačenom' a danas ipak dohvatnom Suvremenom previranju.

Na predašnjim stranicama ovog tumača mnogo puta mogli smo zagledati u samo odvi-

janie ovog pfocesa. Pri tom nastoiali smo utvrditi opóu zakonitost, po kojoi se takav proces

odvija, kako bismo ujedno mogli upoznati zakone folklornog zbivanja uopóe. No dok smo

I9o se u tom poslu obično obazirali unatrag' pa smo promatraiuéi razvoj materijalnih oblika

posezali u prošlost' _ u ovom slučaju, na području plemena Hota Životni stil prastarihdruštvenih odnosa toliko je još živ, da nam studij ove grade pruža neposredan uvid u zbivanjeunutar ove agrďične sredine: novi elementi kao impulsi svježe dinamičke epohe, - a takvaje i naša današnjica, - prodiru čak i u veoma zabačene krajeve; tu se susreóu, preslojuiu isukobljavaju sa zatečenim.oblicima, ranije stečenim i usvojenim, koji put mladim, a koji puttako arhaičnim i otpornim, kao što je to prokletijski žgun, - ova kulturna okamina paleo-litske starine.

fi,fil'{l'

e

l 9 r

\ ! :

t92

N A P O M E N E

r Barada M. Hrvatski vlasteoski feudalizam po Vinodolskom Zakonu. Djela Jug. Akad. kni. 44. Zagreb1952., str. 29. i daIje.

z Kazatow G. I. Beitráge zur Kulturgeschichte der Thraker. Zur Kunde der Balkanhalbinsel II. Quellenu_nd. Forschungen 5. Sarajevo 1916., sl.6. i 8. - Enachescu-Cantemir Portul popular romanesc.Kraiova, t. I.

l Tkalčió V. Seljačke nošnje u području Zagrebačke Gore. Narodna Starina X. Zagreb 1925.' str. I33.i dalje.

4 Babió Li' Boia i sklad' Zagreb t943., t. III. i v.5 Kriukova T. A. Sovremennaja ženskaja odežda narodov Povolž'ja. Sovetskaja Ětnogrďija Moskva

I95o. II., stÍ. 77.6 Belicer v. N. K voprosu o proishoždenii Besermjan. Trudy Instituta ětnografii N. s. I. MoskvaJ

Leningrad 1947., str. r83. i dalje, te sl. r. i z.7 Gavazzi M. Tkalčió V. Paulió T. oprema ženske glave. Etnografska istraživanja i grada I. Zagreb '

1934., sl. rr. do 18.8 Barle J. Zagrebački arcidakonat do god. t64z, Zagreb I9o3.' str. 39.9 Laszovski E. Povjesni spomenici Turopolja. L Zagreb r9o4., str, 7.

ro Bab i ó L j . o ' c . . t . I I . i Iv .|Í Gavazz i M. Tka lč ió V . Pau l i ó T . o . c . , s l . 5 . do ro .rz Senj _ Hrvatski kulturni spomenici I. Jug. Akad. Zagreb r94o., st. 78. i stÍ. 70.13 lbid' sl . 43. i str. ó2.14 Holjac J. - Pi lar M. Hrvatski gradevni obl ic i . Zagreb r9o4.r I. t, 7., g.,9., II. t. : '6., t9., III. t. zg.15 Niederle L. Slovanske starožitnosti' III. z. Prag 1925., str. 463. i bítj. 3.16 lbid. I. z. Prag r9rr., srr. 4ro. i bi l j . z.17 Rómer Th. - Rudolf W. Handbuch der Pflanzenziichtung IV. Berlin 1943.' str. 343.i 344. _ Uiedno

zahvaljujem ing. Dr. J. Potočancu, naučnom saradniku Žavoda za ratarstvo' na usmenim obaýešte-njima o lanu pucavcu u našim krajevima'

rB Upor . N ieder le L . o . c . I .2 . , s t r . 48o. re s l . 57 . i 5g .t9 Zbirka iugoslavenskih ornamenata II. Zagreb rg21., t. g. sl. r-5.20 Hiilkema R. National Costumes in Holland. Amsterdam 1952,zr Zbirka jug. orn. I. t. L sl. r-3.zz Jajnčerova K. Trebarjevo. Zbornik za nar. Ž, i. o. III. Jug. Akad. Zagreb t898., str' I33. i sl. 16.23 Jaques R. Deutsche Textilkunst. Berlin 1942., str. 54. i sl. 34. c.24 Kostrzewski J. Praslowianszcyzna. Poznani. 1946. str. 63. i sl. 29. - Isti Kultura prapolska. poznani

1947. str. r7o. te sl. 85. b. i 89.z5 Niederle L. o. c. I. 2., str. 582. i dalje, sl. 97. i 9r.z6 Zbirka jug. orn. II. t. 5. sl. r-6.z7 Čelebi E. Sejatname V; .k1i.'-st'. 5zr. i dalje (prijevod zahvaljujem g. Sulejmanu Bajraktareviéu, naučnom

saradniku Orijentalne zbirke Jug. Akad. u Zagtebu).z8 Vaniček F. Spezialgeschichte der Militárgrenze II. Beč 1875., str. 256. í 257.z9 Tkalčié V. Seljačko éilimalstvo u Jugoslaviji. Etnološka biblioteka Y. Zagreb t9z9.30 Ma1asovié A. Slavonske graníčarske tikvice. Zagteb t9zz. r93

3t Zbirka jug. orn. ý, Za9reb I93I.J t. 16. sl. r_5. i 7.3z Lokotsch K. Etymologisches \řórterbuch der europáischen !7'órter orientalischen Ursprungs. Heidel-

berg r9r7., br. n79.

33 Lovretió J. otok. Zbornik za nar. ž. i o. Jug. Akad. II. i da|je. Zagreb t897.

34 Kazarow G. o. c. - Kosztrewski J. Kultura prapolska, str. 164. i dalfe.

35 Zbirka iug. orn. IV. t. r4. sl. r-8. i t. 15' sl. r-7.| 36 lb id . I I I . t . r r . s l . r - r4 .

37 Hefele F. Naši domaói obrti. Sisak 1896.

38 Cepelió M. Biskup Strossmayer u narodu. Spomen-cvijeóe Matice Hrvatske. Zagteb r9oo., str.99'

" 39 Zbirka iug. orn. IV. t. 16. sl. r-3.

4o Kost rzewsk i J . o . c . , s t r . 165. i s l . 86 .

4r Šulek B. Riečnik znanstvenog nazivIja. Zagreb t874., str. 529 s' v. lacinia.

4z Jireček K. Istori|a Srba III ' Beograd' Í923.' sÍt. z93, bi l j . 4.

43 Deutsche Volkskunst. Berl in-Dresden 1952., t. Sorbischer Brautschmuck.

44 ZeLenin D. Russische (ostslavische) Volkskunde. Berlin-Leipzig 1937.' str. 239.

45 Šisie F. Poviiest Hrvata u vriieme narodnih vladara' Zagteb t9z5., str. Io2.

46 Be|iaev N. M. Ukrašeniia pozdne-antičnoj i ranne-vizantijskoj odeždi. Sbornik N. P. Kondakova. Prag1926., str, zot.

47 Čremošnik G. Kancelariski i notarski spisi rz78._r3or. I. Srp. Akad. Beograd rg32,_ Ist i Spisidubrovačke kancelariie tz78._tz8z. Mon. hist. rag. I. Jug. Akad. Zagreb r95r.

48 Ribarió J. Narodna nošnja sela Peroj. Etnografski spomenici I. Istarska narodna nošnia z. _ U rukopisu.

+q Rački F. Documenta. Mon. hist. Slav. mer. VII. Jug. Akad. lagteb 1877', str. 32.

5o Zbítka iug. orn. I. t. z. sl. r_3.

5r Hadzimihali A. Etlenike laike tehne, Skyros' Atena 1925., str. 65' i sI. 6o.

5z Haberlandt M. Ósterreichische Volkskunst II. Beč I9II. t. 24_28. _ Bruck-Auffehberg N.Dalmaciia i njena pučka umietnost. Beč I9II'

53 Tarsouli A. Embroideries and costumes of Dodecanese. Atena r95r.

54 Barada M. o. c., str. ro8.

55 Vtadimirskij-Budanov M. Hristomatiia po istorii russkago prava. St. Peterburg-Kiev 1899. V. izd.'str. rro.

56 Zbirka hrvatskih narodnih ornamenata II' Zagreb Íg4I., t. 6. sl. r.

57 Vecel l io C' Habit i antichi e moderni r59o. I.4. izd. Paris 1859., sl. r79'

58 Fischer Th. Der Ólbaum. Petermanns Mitteilungen. Dopun. sv. I47' Gotha r9o4.

sq Šisie F. La formation du terme geographique actuel de lDalmatie<. Jadranske Studije. Zagreb t93o.'str. I.

6o Gušió M. -Ribarié J. Etnografski pregled. Istra i Slovensko Primorje. Beograd Í952., stÍ.27'

ór Mikac J. (Tomov N.) Narodna nošnia u Brestu' Jadranske studiie' Zagreb t93o., str. 96.6z Barada M. o. c., str. 13. i dal ie' _ MaŽuranió V. Prinosi i t. d. Jug. Akad. Zagreb t9o8.-t9zz., str. 535.

s. v. Kraiina.az Žíc I. Vrbnik na otoku Krku. Zbornik za nat. ž. i o. IV. i dalje. Jug' Akad. Zagreb 1899.

64 Paulió T. Bilješke o lrubu<. Viesnik Etnogr. Muzeja III. Zagreb 1937., str. 16I.

65 Strohal R. Glagolska notarska knjiga vrbničkog notara lvana Stašióa. Publikaciie Staroslavenske Aka-demiie na Krku I. Zagreb r9rr.

ó6 Geramb V.-Mautner K. Steir isches Trachtenbuch Graz t93z', str. 256. i dal ie' _ Schier B. Die

1 mittelalterlichen Anfánge der weiblichen Kopftrachten i t. d' Beitráge zur sprachlichen Volksiiberlieferung.I Deutsche Akad. Berlin 1953., str. r4r.67 Niederle L. o. c. I. 2., str. 483.68 Čremošnik G. Kancelariski i notarski spisi rz78._r3ol ' ' str ' 54.69 St roha l o . c . , s t r . 93 .Zo lbid. str. 94.7r Paulió T. Bitieške sa otoka Krka. Vjesnik Etnograf. muzeia I, Zagreb 1935., str. 268.

zz Ribarió J. Narodna nošnja otoka Suska. U rukopisu.

73 Lokotsch K. o. c., br. 6zr.

74 Paul ié T. o. c., str. z65.

Í^g4 z5 I1 bambino nell' Arte. Katalog tz|ožbe, Rim 1937., str. 49.

76 Rački F. Prilozi za povijest humanizma i t. d. Rad Jug. Akad. 47' zagreb 1885.' str. 168.77 Jireček C. Die Bedeutung von Ragusa i t. d. Beč 1899., str.44. bi l j ' II '78 Medini M. Starine dubrovačke. Dubrovnik 1935.' str. 4. i dďje'79 Tadié J. Miho Pracatovič-Pracat. Dubrovnik 1933., str. 46. i dalje.8o Jireček C. Der ragusanische Dichter Šiško Menčetió, Archiv ftir slav. Phil. Berlin 1896., str. 37' i dalje.8r Gušíč B. Starinsko ruho na otoku Mljetu. Jadranske studije. Zagreb t93o., str. 53.8z cossich I. costumi dei dintorni di Ragusa. Dubrovnik t. Ballo meledano.83 Ludwig Salvator Das was verschwindet' Leipzig Í9o5.' t. 59.84 Truhelka Č. Konavoski rat (I43o-I433). Glasnik Zem, rrrtneja XXIX. Sarajevo I9Í7.' str. I45.85 lbid'. str. I59. Kosovió P' R. Župa Konavli i t' d. Goďšnjica N. Čupica xxvIII. Beograd r9o9.' E11.zr9. i zzo.86 Jireček K. Istori ja Srba III., str. 58.87 Truhelka Č. o' c., str. I94.88 Jireček K. o. c. III., str. 6o. i str ' óg. bi l j . r.89 Ibid. IV., str. r74.9o Bogdan-Bijelió P' Ženidba (Konavli u Dalmaciji). Zbornik za nat. Ž. i o. XXVII. r. Jug. Akad. Zagreb

1929., str. rrz. i r15.9r Bogišió V. Grada _ Zbornik pravnih običaja I. Jug. Akad. Zagreb ft74., str' 294.9z Bogdan-B i je l i ó P ' o . c . ' s t r . r r9 . i b i l j . 4 '93 V. napomenu 42.94 Tka lč ié Y. Gavazzí M. Pau l ié T . o . c . , s l . 3o . , 3 I . | 32 ,95 Rječnik Jug' Akad., Y. Zagteb r898-r9o3., s. v. kofrčak, kovrljak, kovrljati, kowtalj, kovrtač i ko-

vrtanj.96 Čremošnik G. o . c . ' s t r . 55 .97 Ludwig Sa lva tor o . c . , t . 75 . i 76 .98 Cvijié J' Balkansko poluostrvo i t. d' I. Zagreb t9zz', str. I52.99 Tkalčió V. o. c' , t. IX. sl. r.

roo lb id . t . I .ro r Be l jaev N. M. o . c , ' s t t . 2Í7. lroz Toll N. P. Koptskija tkaď. Seminárium Kondakovianum. Prag r9z8., str. Io. i It.J t. xI.ro3 Zbirka jug. orn. II., t. 6. sl, r.-6.ro4 Kondakov N. P. Makedonija. Sanktpeterburg (l,eniingrad) r9o9., str. 43.ro5 Zb i rka jug . o rn . V . , t . r9 . s I .6 . - r r . i 13 .ro6 lbid. t. 18. sl. t6. i r7., t. r9. sl. r. i z.

" to7 Gavazzi M' Svastika i njezin ornamentalni razvoj i t. d. Zbornik za nar. ž, i o. XXVII. r. Jug. Akad.Zagreb t929., str. 19.

ro8 Guščin A. S. Pamjatniki hudožestvennogo remesla drevnej Rusi X_XIII w. Akad. istor. mater. kult'Moskva_Leningrad 1936', str. 69. i ď. 25'

ro9 Čremošnik I' Srednjevjekovna kapa iz Bile kod Travnika. Glasnik Zem. muzeja. N. S. Sarajevo VII.1952.) str. rrL

rro Mayer A. Kotorskí spomenici. I. Jug. Akad. Zagreb I95I., str. 3r9' i 36o.r r r Čremošnik G. l ' c .rrz Miklošié F. MonuÍilenta serbica. Beč 1858. str.4I5._ Lilek E. Riznica poroďce lHraniéit. Gtasnik

Zem. muzeja L z. Sarajevo 1889., str. rg..r r3 Vece l l i o C . o . c . , I . 45 .tt4 Gavazzi M. Praslavenski tkalački stan i tkalačka daštica. Zbornik za nat. ž. i o. XXVI. r. Jug. Akad.

Zagreb 1926., str. r,rr5 Nopcza F. Prinosi starijoj p_ovijesti sjeverne Albanije. Glasnik Zem. maa XXII., z.-3. Sarajevo r9ro.,

str. 35r. i dalje i sl. ror. - Isti Albanien i t. d. Berlin-Leipzig 1925., str. zr3. i'daljel116 Bernard R.: Étude étymologique et comparative de quelques mots bulgares concernant le vétement

et la parure. Paris 1946,, str. 4i' s. v. šegan'.

t9J

Tehnička redakciia i korektura

B L A Š K o G R C E

GRAFIČKI zLyoD HRVATSKE - zAGREts

P R I L O Z I

I B|agdansko ljctno popodne u seoskom dvorištu:djevoike i mlade žene plešu hrvatski drmeš.Suniska Greda kraj Siska, Hrvatska posavina

z Nakon čupania zreli lan složen na poliu u kuéice.Slavonska Podravina.

3 Žene nose konoplju s polja na močenje.Bušetina krai Podravske Slatine, Podravina.

4 Starinska kuéa od hrastovine do nedavna pokrivena slamom.Žažina krai Siska.

I

Namieštaj zagorske kuóe: žrvanj, do njeg skrinja, u uglu stol s klupama.Rinkovec, Hrvatsko Zagorje,Muzejski eksponat.

1

6 Mlada žena u ljetnom blagdanskom ruhu sa starinskom pečom na glavi.Remete kraj Zagreba.Muzejski eksponat.

7 starinske drvene dječje igračke: roda, vis. 23 cm' i pjetlié.Vidovec krai Zagreba.Muzejski eksponati.

8 Žena u rogima i crvenoi paculici.Jamnica iužno od Zagreba,Muzejski eksponat.

9 Bonja, zemljana posuda za sjemenje, vis. s poklopcem 47 cm.Bedenec kraj Ivanca, Hrvatsko Zagorje.Muzejski eksponat.

Io Plahta, lanena poniava s utkanim, pretežnobiielim ukrasom, vis. šare bez resa 75 cm'Gušée kraj Siska, Hrvatska Posavina.

II Plahta, lanena poniava s utkanim' pretežnocrvenim ukrasom, vis. glavne pruge 56 cm.Hrasteluice krai Siska, Hrvetska Posavina,

12 Zastor od redine, tankog lanenog platna, uz svečanožensko ruho; vis. r m, duž. donjeg ruba z.85 m.Sunja kraj Siska, Hrvatska Posavina.

13 Mlada žena u svečanoj odjeéi izvezenoj bijelim vezom.Sunja kraj Siska, Hrvatska Posavina.Muzejski eksponat.

14 Dievoika u svečanoi nošnji zlatomizvezertoj, poěešl|ana u pletenicu.Dakovština, Slavonija'

15 ZetyeÍrj ukrasni predmeti nekad s obrednimznačenjem, vis. lijevog predmeta 5o cm'Slavoni ia.

16 Starinske pastirske drvene čaše.Lijevi predmet, vis. prednieg brida 9 cm. Bosanska Posavina.Desni predmet, vis. hvataljke Io cm, Bitelié, Dalmacija.Muzeiski eksPonati.

17 Čilim izatkan od domaée vune, boje: tamnomodra, maslinasto zelena,zagasito žuta, crvena i prirodno biiela; vel. I.9o m na I.2o m.Okolica Vinkovaca, Slavonija.Muzejski eksponat.

I8 Čilim izatkan od domaóe vune, boje: liubičasta, tamnoŽuta, cÍvenaJ

zelena, modra vuna i bijeli pamuk; vel. r.8z m. na r.6ó m.

Slavoniia.Muzeiskí eksponat.

rg Starinski zemliani pribor.Lonac, vis. s poklopcem 39 cm, Biielo Brdo, Slavoniia.Pokljuka' poklopac za pečenje kruha, promjer 5I cm'okolica Pakraca, Slavoniia.

Na sunčanoi obali Jadrana bijele se kamena primorska naselja.Beli na otoku Cresu.

::ll ::a:ti:t:il l: ::,t:r. :,li',':,:r:::,1.t,

...tt:' '.,,,,,,..

zI Visoke kamene kuée da|u značaj iadranskim selima.Belei na otoku Cresu.

Namieštai iz seoske kuée u Istri i na Kvarnerskim otocima'Muzejski eksponat,

L.

z3nŽeizo, prijeklad na ognjištu u istarskoj kuói, vis. I.I9 m.^

Čepió' sjeverna Istra.Muzejski eksPonat.

24 Dievoika u suknji i starinskoi konopljanoj košulji.Čiéariia, Istra.Muzejski eksponat.

25 odieóa na radost za dievojke i mlade žene.Rakali, istočna Istra'Muzejski eksponat.

Starinski ženski šešir za rad la polju i u solanama, ispleten od šaša, promjer 34 cm.Pag na istoimenom otoku.Muzeiski eksponat.

27 Facol rakamani, vezeni rubac mladeRaponji, srednia Istra.Muzejski eksponat.

Istranke; duž. stranice bez kita 63 cm.

28 Ženz s djetetom, odievena na stariji način po susacku.otok Susak krai Lošinja.Muzeiski eksponat.

29 Djevojka u žutoj suknji í žena u mmnom, obje s pokrivačama.Pag na istoimenom otoku.Desni lik muzejski eksponat,

30 Košiói pleteni od vrbovog prlóa za voóe, jaja i ribu; promjer plitkog košióa z3 cm.Valun na otoku Cresu.

3I obredno pecivo, duž. lijevog predmeta 2I cm.Vrbnik na otoku Krku.Muzejski eksponat.

Nakit uz primorsko žensko ruho: kralješ' kriŽ' kopča

okolica Dubrovníka.

i igle ukosnice, duž. srednie igle 17 cm.

33 Uskršnja jaja voskom išarana i crveno obojena.Konavle krai Dubrovnika.

Srebrni ukrasni noževi.Ženski nož, duž. oštriceBodež sin|skog alkara,Muzejski eksponati.

I7 cm, Splitska Kaštela, Dalmacija.duž, z6.5 cm, Sinj, Dalmacija.

*""rt{"ri"i{

l

i

,

35 Spone na ženskom pojasu'Pojas s kopčom, duŽ' pojasa 8o cm, Šibenik, Dalmaci ia.Dvije mjedene i treóa srebrna Sponal Dalmacija.Muzeiski eksoonati.

36 Vrličanin u svečanom odijelu s tokama

i dievojka u ljetnoi košulji sa derdanom.

Vrlika, Dalmacija.Muzeiski eksponati.

37 Crvenkape.Lijevo dievoiačka kapa, promjer t9 cm, sjeverna Dalmacija'Desno momačka kapa, promjer zo cm, Lika'Muzeiski eksponati.

38 Žena u zimskoj haljini s košóicama na prsima i na pojasu.Vrlika, Dalmacija.Muzejskí eksponat.

39 Nakit uz žensku nošnju u planinskim krajevima.Upletak, d:uŽ. 33 cm, Žumberak; sindirli puca,Bosna; naušnice i dvije ogrlice, Dalmacija.Muzejski eksponati.

40 Poiasi.Ženska vunena tk:nica, duŽ. r.8o m; kcsitreni l i tar,

duŽ, 3'93 m.; muški pas na struke' duž' 4.r3 m.

Ravni Korari, Dalmacija'Muzejski eksPonatr.

47 Vunena torba uprtniača s kitama, vis. bez kita 45 cm.Primišlje kraj Slunja' Kordun'

42 Starinski zemljani sudi.Dva lonca i padela, zdiela, duŽ. gornieg otvora 2I cm.Kaluderovac, Lika.Muzeiski eksponati.

. . ] ] ] . : : . ] . : ' l ' ]

l,:li:::::, ,",,ll'.::];:]ll :,:ilir',:illll;.

43 Drveni pribor u planinskoj kolibi.Kutlača, duž. s ručicom 38 cm, i vodijer za brus.Drobnjačka Jezera, Crna Gora.Muzeiski eksponati.

44 Ponutrica planinske kolibe.ogniište s priborom, desno mljekar s drvenim sudem.

Rudiniski stanovi' Hercegovina.Muzejski eksPonat.

'. ril.l:,'4.. l$lrla:l.

45 Nedjeljno poslije podne u kraškom selu; ženei djevojke u blagdanskom ruhu uče čitati.Kijevo kraj Vrlike, Dalmacija.

:

46 Planinsko selo nastalo iz negdašnjih pasrirskih stanova;rijetke kuée s torovima usred zelenih usjer'aRisovac u Čvrsnici planini, Hercegovina.

ry

RA D |zLoŽENE GRAoE

ETNOGRAFSKI TAUZEJ U ZAGREBUM^ŽURANtcey TRG 1+

( I. SPRAT )

@

I TlJtrilača