Upload
tiskarapulsmediacp
View
119
Download
0
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Grafika_Italija_18st
Citation preview
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Kabinet gra∫ke
Margarita Sveπtarov ©imat
zbirka starih majstora kabineta gra∫ke
Gra∫ka u Italiji 18. st. (II. dio)
Zagreb, prosinac 2005. - sijeËanj 2006.
Kabinet gra∫ke HAZU, Strossmayerov trg 12, Zagreb
Uvod
Katalog
Indeks gra∫Ëara
Indeks inventora
Tiskari i nakladnici
Literatura
3
7
74
74
75
77
3
Gra∫ka u Italiji u 18. stoljeÊu
StoljeÊe bakra
Ovim katalogom, obuhvaÊajuÊi gra∫ku u Italiji 18. i
poËetaka 19. stoljeÊa1 iz Zbirke Kabineta gra∫ke Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti, predstavlja se razdoblje
koje je Luigi Lanzi, na prijelomu ova dva stoljeÊa, opisao
kao “secolo di rame” (stoljeÊe bakra). Lanzi je tim rijeËima
- oslonjen na Vasarijevu etimologiju pojma gra∫ke, koji je
bakrenu matricu (lastra di rame) poistovjetio pojmom otiska
(stampa in rame) - skovao izvrsnu metaforu za vrijeme koje
je, na svim podruËjima umjetnosti i na poljima svako-
dnevnice, bilo proæeto otisnutom slikom i ilustracijom, i u
kojoj su tehnike dubokog tiska, bakrorez i bakropis, pot-
puno prevladale. Razvijene naklade, specijalistiËki siste-
matizirane s obzirom na njihovu namjenu, razvijene distri-
butivne mreæe trgovine, izdiferencirana publika i sabiraËi
koji su veÊ krajem 17. stoljeÊa u potpunosti prepoznali
funkcionalnost medija Ëinili su u 18. stoljeÊu skoro
neograniËeno πiroki prostor diseminacije tiskane slike.
Antikvarstvo, koje nije podrazumijevalo samo trgovca
umjetninama i antikvarskim predmetima veÊ i poznavaoca
(conoscitore) umjetnosti i antike te Peregrinatio academica2,koji je Europu trasirao putovima kojima su se aristokracija i
visoki graanski slojevi kretali preko Francuske prema
Italiji, bili su najznaËajniji poticaj neprekidno rastuÊoj
gra∫Ëkoj produkciji i od neizmjernog utjecaja na umjetnost,
sabiraπtvo i ukus. U 16. i 17. stoljeÊu akademski
Peregrinatio, nalik umjetniËkom i znanstvenom hodoËaπÊu,
smatrao se nadopunom politiËkih i akademskih znanja i
vjeπtina “Diplomat, dvorjanik, pjesnik, umjetnik i lijeËnikmorali su neπto znati o Italiji ili su se dovodili u opasnost da buduneuki”.3 No, krajem 17. stoljeÊa, ciljevi akademskog
Peregrinatia bivaju fokusirani na umjetnost kao oblik
utjelovljenih estetskih i moralnih naËela, i kao jedini put
kojim je moguÊe postati virtuoso4 “osobom Ëije znanje i vrli-
na postaju jedno” pisao je 1714., Grof od Shaftesburyja5
engleski ∫lozof, estetiËar i mecena. Bio je to uvod u klasiËnu
Europu, a gra∫Ëki medij pruæao je moguÊnost pohranjiva-
nja vizualne memorije na ono πto se nije moglo ponijeti ili
kupiti u izvornom obliku na povratku s “velikoga putova-
nja”: slikarske zidne cikluse renesanse, manirizma, baroka,
antiËke spomenike i arhitekturu. K tome, prosvijeÊeni duh
Europe 18. st. stvarao je velike biblio∫lske gra∫Ëke kom-
pendije sistematizirajuÊi predloπke cjelokupnog kulturnog
povijesnog i umjetniËkog sadræaja novovjekovne Europe,
sastavljajuÊi i velike ilustrirane sveske prirodnih znanosti.
“Niπta nije potrebnije od dobrih otisaka za svakog tko teæi
nalikovati gospodinu, jer oni bogate njegovu memoriju naj-
neobiËnijim oblicima raznih vremena i prostora … pri tome
poduËavajuÊi i mnogim naËinima slikanja”6 pisao je Roger
de Piles 1665. koji je kao teoretiËar antiklasiËnog pridavao
znaËajnu ulogu gra∫ci - onu funkcionalnu. No, njegov opo-
nent, klasiËni slikar i teoretiËar Charles Le Brun,7
obraÊajuÊi se graveru svojih slika - Gérard Audranu, otkri-
va kako je postojala visoka svijest o osobitosti gra∫Ëkog jezi-
ka i izvan njegove uloge mehaniËkog prijenosa tuih inven-
cija: “Vi me prisiljavate da u svojem djelu vidim ljepote koje
sam zanemarivao”8. Ta opaska, kako kaæe Pittaluga, nadi-
lazi puku pohvalu gravera, jer rijeË je o svijesti kako gra∫Ëki
umjetnik, prenoseÊi svoj predloæak u crno-bijeli medij,
evaluira narav slike/djela i rukopisa na drugaËiji naËin i
drukËijom optikom, otkrivajuÊi time njegove vizualne vri-
jednosti pod drugim interpretativnim kodom. MoÊ medija
njegovo umnoæavanje i πiroka diseminacija, razvijena veÊ u
1 Prvi dio kataloga pod naslovom “Gra∫ka u Italiji 16. i 17. st.” u izdanju Kabineta gra∫ke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti objav-
ljen je u oæujku 2005. kada je odræana i izloæba.
2 Poznatija pod pojmom Grand Tour odnosno Kavaliersreise.3 Iz: J. W. Stoye, English Travellers Abroad, 1604-1667, citat iz J. Reeve: Grand Tour, http://www.groveart.com/
4 Pojam virtuosa de∫nira B. Castiglione u “Dvorjaniku” (1528.). PoËetkom 17. st. pojam opisuje umjetniËkog sabiraËa, ljubitelja umjetnosti
(amatore d’arte ) i poznavaoca (conoscitore). Grassi/Pepe, Dizionario, knj. 2, str. 645.
5 Iz: C. A. A. Shaftesbury, (1670-1713), Characteristics of Men, Manners, Opinions and Times, vidi bilj 4.
6 Pittaluga (1928), str. 11.
7 Roger de Pyles (1635-1709) amateur i teoretiËar i Charles Le Brun (1619-1690) veliki francuski slikar baroknog klasicizma, suËeljavaju
od renesanse zapoËeti diskurs o primatu boje, odnosno crteæa, dajuÊi drugaËiju, ali isto tako bitnu ulogu gra∫ci.
8 Pittaluga, 1928., str. 11.
4
17. stoljeÊu kulminira u stoljeÊu europskog klasicizma i
moguÊe mu je pripisati znaËajnu ulogu u naËinu recepcije
umjetnosti, jer se ona - bila ona antiËka ili renesansna,
maniristiËka i barokna - izvan svojeg izvornog (i unikatnog)
oblika doæivljavala umnoæena kroz oËi i alat gra∫Ëara, a on
je bio linearan, chiaroscuralan i oslonjen na πto vjerodostoj-
nije iluzioniranje plastiËnih vrijednosti antike i velikih tali-
janskih slikara. No, moramo istaknuti kako je to bila optika
bakroreza, tehnike koja je u pravom smislu dobila ulogu
reproduktivnog medija, razvijajuÊi sve sloæenije rezne
mreæe u prenoπenju plastiËkih i tonskih vrijednosti, te
obrisnog i linijsko opisnog interpretiranja djela.
Bakrorez i klasiËni ukusDok se za bakroreznu produkciju 16. i 17. stoljeÊa u
Italiji moglo tek uvjetno reÊi kako je bila reproduktivna,
njen kasniji razvoj je bio upravo usredotoËen na tu ulogu.
Bakropis je vrlo Ëesto bio ukljuËen u samu obradu metalne
matrice, ali u funkciji u kojoj se jetkanjem podupirao
bakrorez, ili se rastvarala ploËa, kako bi se kasnije
bakroreznim dubaËem lakπe obraivala, πto Vasari u 16.
stoljeÊu svojim klasiËnim purizmom, opredijeljenim za Ëistu
tehniku reza nije smatrao pohvalnim.9 No, u bakrorezu 18.
st., koji je plijenio atrakcijom vjernog prenoπenja predloπka,
bakropis je kao pomoÊna tehnika bio πiroko primjenjivan.
Razvoj reproduktivne uloge gra∫ke prati i osnivanje
velikih radionica sa mnoπtvom majstora rezaËa (bakrorezna
matrica se s obzirom na veliËinu i gustoÊu prikaza izraivala
od mjesec do godinu dana).10 U nizu specijalizacija, koje je
potakla gra∫Ëka produkcija 18. st., na signaturama gra∫Ëkih
listova uz ime inventora, koji je upuÊivao na podrijetlo pred-
loπka te gravera pojavila su se i imena crtaËa, tzv. delineato-ra,11 posrednika izmeu izvornika i rezaËa; πto kazuje da
graver nije morao biti i vrsni crtaË.12 Ta svojevrsna forma-
lizacija postupka prema majstorskoj spremi, bila je dio pro-
fesionalizacije gra∫Ëkog nakladniπtva i produkcije koja je
standardizacijom mogla zadovoljiti sve veÊe træiπte i socijal-
no raznolikiju publiku ne samo ograniËenu na prave lju-
bitelje (amatori) i poznavaoce (conoscitori) umjetnosti.
Talijanskoj bakroreznoj gravuri toga vremena pripisuje se i
stanovita hladnoÊa koja je bez sumnje proizlazila upravo iz
reproduktivne egzaktnosti ostavljajuÊi i peËat, kako na
doæivljaj umjetnosti tako i na onu racionalnu akademsku
struju umjetnosti.
S druge strane najveÊi majstori bakroreza u Italiji imali
su u umjetniËkoj i druπtveno hijerarhiji visoku statusnu
ulogu. Rafael Morghen i njegov uËenik Porporati (kat. 72,
vidi æivotopis) bili su zaduæeni za osnivanje akademija.
Rafael Morghen (kat. 76-90, vidi æivotopis), najznamenitiji
suradnik i gra∫Ëki diseminator djela Antona Rafaela
Mengsa, Ëije su slike bile stilska paradigma klasicizma (kat.
90), napisao je i opremio otiscima, sa svojim suradnikom i
svekrom Volpatom (kat. 69, vidi æivotopis), sveske o
Principima crteæa prema najvrsnijim antiËkim kipovima. Veliki
Gianbattista Piranesi, koji se volio zvati arhitektom (kat.
13-22, vidi æivotopis), imao je pretenzije arheoloπke akribi-
je, zbog koje je sudjelovao na iskopavanjima, a radionica
koju je preselio u Palazzo Tomatti nije bila samo graverska
veÊ i okupljaliπte societas antiquarii dok su se u njoj izraivali
i terakotni odljevi (skupocjeni souveniri) za putnike akadem-
skog hodoËaπÊa u Rim. Graverske edicije svojim dedikacija-
ma bile su posveÊivane najzahtjevnijim mecenama, ali bile
su prodavane osim u knjiæarama i na uliËnim tezgama od
kojih su bile poznate one na rimskoj Via del Corso ili na
Piazzi sam Marco u Veneciji gdje su posrednici poËetkom
16. stoljeÊa prodavali drvoreze Albrechta Dürera.
Osnivanje rimske kalkogra∫je13 (vidi nakladnike) u
smislu uloge i znaËenja gra∫ke bio je velik. Osnovana je kao
Calcogra∫a Ponti∫cale dekretom iz 1738., a njeno osniva-
nje bilo je motivirano otkupom i zaπtitom velike zbirke
matrica rimske obitelji izdavaËa de Rossi (vidi nakladnike)
koja je tijekom skoro dva stoljeÊa sakupila sve πto se moglo
oËuvati iz prvog perioda gra∫Ëke umjetnosti u Italiji (prije
ikonoklastiËke pljaËke i razaranja grada za vrijeme Saco diRoma 1526.)14 a potom i najveÊeg dijela umjetniËke gra∫Ëke
povijesti na matricama iz 17. stoljeÊa. Bio je to naËin
oËuvanja umjetniËke memorije posredovanjem gravirane
talijanske umjetnost baroka i renesanse. No, tada su na po-
9 Vasari, str. 423
10 Talijanski bakrorezac Francesco Bartolozzi (kat. 60-67) je u londonskoj radionici imao Ëak pedeset gravera.
11 Vidi: kat. 80 - 81, 83, 85, 88 za S. Tofanellija, kat 82 i 84 za P. Erminia, kat. 89 za A. Cavaluccija koji je za Morghena crtao prema
Poussinovu predloπku te kat. 93 za T. Boscaratija.
12 U 16. st. slikari su nerijetko sami snabdijevali gravere crtanim predloπcima (poznato je kako Cornelis Cort unatoË virtuoznosti gravi-
ranja nije bio spretan crtaË te nije gravirao prema slikama).
13 Rimska kalkogra∫ja je u svojoj institucionalnoj funkciji objedinjavala sva tri znaËenja pojma; poticala je kao nakladnik tehnike dubokog
tiska, inicirala je gra∫Ëke naklade, Ëuvala je najveÊu zbirku matrica u Italiji i radila je na njihovom otkupu.
14 ©imat (2005., I), str. 6-7, 8-9.
5
ticaj rimske kalkogra∫je, na biljeæenju ciklusa renesanse
umjetnosti, πiroko zahvaÊajuÊi u projekte, koje su veÊ u 17.
st. zapoËeli Rossijevi sa Pietrom Bellorijem i s gra∫Ëarem
Santi di Bartolijem,15 regrutirani i ponajbolji reproduktivni
graveri Italije (Volpato, Cunego, Morghen, Garavaglia, vidi
kat. 69, 55-57, 76-90, 247).
Venezia “festa i festeggiamenata”Kada je Rodolfo Palluchini 1941. sastavio prvu siste-
matizaciju venecijanske gra∫Ëke produkcije settecenta16
naπao se pred ogromnom i raznovrsnom graom koja je
izmakla iz sustava vrednovanja. Okarakterizirat Êe je kao
produkciju koja je iznad svega bila dokument likovne kul-
ture i ukusa stoljeÊa - to se naravno moæe pripisati i
cjelokupnoj produkciji 18. stoljeÊa - no speci∫Ëna, osebujna
i prepoznatljiva po onim istim obiljeæjima, koja su Veneciju
u to vrijeme Ëinili najprivlaËnijim europskim toposom festai festeggiamenata, salona i galancija, ceremonijalnosti te
intimizma i koja je bila “emocionalna i humana u blagosti i
srdaËnosti Goldonija” (kat. 7).17 Palluchini je usporeuje sa
francuskom produkcijom koja je bila “kompaktna i solidna”
a njedrila se pod okriljem akademije i velikih mecena veÊ
tada sistematizirana, u resore ili genrove, od dvorske
retorike do galantnih scena i genra obiËaja i gdje su
tehniËke inovacije bile nagraivane doæivotnim penzijama i
atelijerima. Venecijanska gra∫ka, na sliËan naËin intenzivno
povezana sa suvremenom umjetniËkom slikarskom produk-
cijom; monumentalnim vidom u obliku javnih crkvenih
narudæbi, mecenatskim projektima u patricijskim palaËama
kao i s vedutizmom i intimistiËkim genrom takozvanih
venecijanskih conversation pieces, nije bila u akademskom
okrilju veÊ je zaπtiÊivana u cehovima i bratstvima.
Posebno poglavlje venecijanske gra∫ke 18. stoljeÊa je
vedutizam. Vedute Venecije bile su tema memorije na oso-
bitu lagunarnu atmosferu i scenogra∫Ënost grada koja, iz-
njedrena u slikarstvu, slijedi sve genrovske inaËice i u
gra∫Ëkom mediju. Od vedute esatte i vedute di fantasia, kom-
pozicija koje su objedinjavale i jednu i drugu podvrstu, do
vedutistiËkih capriccia (hirova). Od veduta topografskih i
faktografskih vrijednosti do ruinistiËkih ugoaja, koje su
osobito u Veneciji najavljivali romantiËni pasatistiËki senzi-
bilitet, razliËit od onoga u rimskih gravera, koji su ugaali
akademskoj publici i njenoj aspiraciji prema klasiËnim
uzorima. I venecijanske radionice su imale viπestruku
pro∫laciju izdavaπta. Najpoznatija Wagnerova u Veneciji i
Remondinijeva u dolini Trenta (vidi nakladnike), gdje su
bili smjeπteni mlinovi za proizvodnju papira, bile su ujedno
i πkole za gravere (vidi æivotopis, Giampiccoli kat. 3), dok je
privilegiju graviranja i tiskanja (vidi pojmovnik), kada se
radilo o prijevodima znamenitih djela, kao πto je to primje-
rice bio sluËaj s Pitterijevim bakrorezima prema G.-B.
Piazzetti, davao Venecijanski senat patricija (kat. 4).
Venecijansko graviranje “alla pittoresca”Venecijansko slikarstvo slobodne duktusne ekspresije i
tonskog kolorizma je u 18. stoljeÊu, u bakrorezu Marca
Pitterija (kat. 4-8) dobila interpreta koji je mogao nositi
naslov “slikara meu graverima” (prema naslovu koji je pro-
nio Rubensov interpret Lucas Vosterman u 17. stoljeÊu).
Venecija je meutim, stvorila joπ jedan fenomen. RijeË je o
venecijanskom bakropisu “alla pittoresca” kako su ga nazi-
vali kritiËari settecenta i koji nema usporednice u onodobnoj
talijanskoj gra∫ci te predstavlja zasebno poglavlje i tali-
janske i europske gra∫ke. Premda je Vasari, kako smo veÊ
spomenuli 1568. godine, u svom traktatu o gra∫ci opisao
tehniku, ona je bila u 16. stoljeÊu veoma ograniËene prim-
jene pa se povezivala tek s F. Parmigianinom, A. MeduliÊem
te njihovim sljedbenicima. U 17. stoljeÊu bakropis u Italiji
a∫rmira se u pojedinim opusima gdje je medij primijenjivan
mimetiËkim obiljeæjima duktusa koji je nalikovao crteæu
perom,18 oponaπajuÊi bakrorezni duktus tonskom
kakvoÊom, koju je dodavalo jetkanje (Santi di Bartoli), ili
kako je veÊ spomenuto kao potpora bakrorezu. U Veneciji
se meutim, u djelima J. B. Tiepola i njegova sina
Domenica (kat. 58-59) te Canaletta (kat. 2), biljeæila pojava
slikara koji su svoja djela i crteæe prevodili u bakropis razvi-
jajuÊi rukopis u kojemu se jetkana linija oslobodila uloge
opisivanja, a sadræavala je frekvenciju titranja atmosfere ani-
mirajuÊi svjetlosnu supstanciju papirnih podloga. Taj
bakropis gravera amatera ili slikara gravera19 u kojima je
bezuspjeπno traæiti perfekcionizam profesionalnih gra∫Ëara,
najavio je Marco Ricci Ëije su jetkane ploËe krajolika otis-
nute u seriji tek nakon njegove smrti,20 a Tiepola i
Canaletta slijedili su mnogi Venecijanci stvarajuÊi
15 Isto, kat. 46-47, 98.
16 Palluchini, 1941., str. 9. Opat G. Moschini (vidi lit.) u 19. st. uspostavlja temeljni inventar te produkcije (djelo piπe izmeu 1824. i 1835.,
a objavljuje ga Accademia di Belle Arti u Veneciji tek 1924.)
17 Palluchini, 1941., str. 10.
18 Vidi: ©imat, (2005., I), kat. 33 (A. Carracci), kat. 51 (S. Cantarini), kat. 52 (G. Carpioni), kat. 123 (M. Ricci), itd.
19 Graveurs amateurs ili peintre graveurs sintagma je francuskih kritiËara 18. stoljeÊa za slikare. Vidi: Adhemar, str. 11-43, 71-91, 91-120.
20 Vidi: ©imat, (2005., I), kat. 123.
6
oponaπateljsku maniru, koja je uspjeπno prevodila veneci-
jansko slikarstvo u slobodnijem duktusu od sistemskog
bakroreza (kat. 10-11). TreÊi veliki majstor koji je potekao
iz Venecije bio je Gianbattista Piranese, arhitekt koji je iz
grada na lagunama otputovao u Rim u sveËanoj
ambasadorskoj sviti (vidi æivotopis i kat. 13-22 ) kako bi
intenzitetom kasnobaroknog (ili kako ga nazivaju roman-
tiËnog) vizionara, akribijom arheologa, teoretiËara i glasno-
govornika neoklasiËnog eklekticizma stvorio memoriju
grada u kojemu se suËeljavala antika sa suvremenoπÊu.
Piranesijeva memorija Rima, i danas izazov povijesno
umjetniËkim interpretacijama, zasigurno nije mogla nastati
izvan mladenaËkog iskustva venecijanskog bakropisa i nje-
govih vedutistiËkih rezova, koji su u podtesktu nosili
scenogra∫Ënost lagunarnog grada, a capriccio i machiettu u
πtafaæi prizora.
Epilog starim majstorimaU 18. st. gra∫ka je bila u svim porama tadaπnjeg
druπtvenog i intelektualnog, javnog, privatnog i ceremoni-
jalnog æivota kao odraz ukusa vremena, ali je imala udjela i
u njegovu stvaranju: “Nakon πto su u Rimu tiskane
vatikanske Loggie u svemu je doπlo do promjene ukusa.
KoËije, zidovi, rezbarije, nakit ... preuzeli su ornamente tog
neiscrpivog izvora svake raznovrsnosti”.21 Gra∫Ëko naklad-
niπtvo s jedne je strane bilo merkantilizirano i funkcionali-
zirano u diseminaciji “slike”, a s druge se razvijalo u visokim
umjetniËkim dosezima.
ZadræavajuÊi strukturu kataloga kao i u katalogu tali-
janske gra∫ke 16. i 17. st. nastojali smo za svaki gra∫Ëki oti-
sak, kroz æivotopis te metjersko i genrovsko djelovanje nje-
gova gravera, odrediti ulogu koju je imao u vizualnoj kulturi
stoljeÊa kojom Êe, produæavajuÊi se i tijekom prve polovine
19. st. biti zakljuËeno razdoblje starih majstora.22
Uspostavljanje kronoloπke granice gra∫Ëke umjetnosti sta-
rih majstora vrlo je osjetljivo, ona je fluidna unatoË tome πto
se u 19. stoljeÊu s romantizmom i realizmom vrlo rano
otvara novo gra∫Ëko poglavlje takozvanih autora gravera,
koji se razilaze od tuih predloæaka, a invencija i tehniËko
majstorstvo objedinjuju u jednoj osobi. Litogra∫ja koja se
pojavljuje krajem 18. stoljeÊa sazrijeti Êe tek u 19., a svojim
crtaËkim mimetiËkim obiljeæjima i reproduktivnim potenci-
jalima posve je razliËita od naravi gra∫ke dubokog tiska,
bakroreza i bakropisa za koje moæemo ustvrditi da je kod
talijanskih majstora, u svom Ëistom obliku ustrajala duæe i
ËiπÊe nego igdje u Europi. U tom smislu argument moæe
biti usporedba s gra∫kom istog doba u Francuskoj u kojoj su
tehniËke inovacije23 gravera scenes galantes i malih genrovaposve razgradili Ëisti linijski bakrorez, takozvani taille doucefrancuske renesanse, manirizma i ranog baroka, zadræan tek
kod nekolicine velikih autora i πkola.24
I na kraju ovog u gra∫ci bujnog stoljeÊa, ali u literaturi
nedovoljno sistematiziranog i objavljivanog samo u izni-
mnim gra∫Ëkim dometima, istiËem tri otiska starih majsto-
ra iz zbirke Kabineta gra∫ke koji na tri razliËita naËina
uvode Hrvatsku, odnosno Dalmaciju, na otiske Lanzijeva
“bakrenog stoljeÊa”. U prvom je rijeË o majstoru Nataleu
Schiavoneu kojeg KukuljeviÊ - po prezimenu koje upuÊuje
na dalmatinsko podrijetlo - uvodi u svoj Slovnik umjetnikajugoslavenskih (1858.) i njegovom bakrorezu prema
Tizianovom “Skidanju s kriæa” (kat. 96) koji je posveÊen
ruskom caru, umjetnika uËinila slavnim. Drugi, kojemu ne
moæemo istaknuti ni likovnu ni gra∫Ëku kvalitetu, otkriva
nam zanimljivu referenciju na dubrovaËku sliku majstora
Bartolomea Litterinia (kat. 95) predstavljajuÊi i uzorak za
istraæivanje gra∫Ëke kulture u Hrvatskoj. I kao posljednju
kataloπku jedinicu, koja znaËenjem predstavlja zavrπnu
parabolu ovom predgovoru, istiËemo otisak s prizorom
zatoËeniπtva protuhabzburπkih talijanskih rodoljuba u kaza-
matama πibenske tvrave Sv. Nikole (kat. 251). Ferdinando
Arrivabene, jedan od zatoËenika i glasoviti mantovanski
odvjetnik i literata, unatoË dramatiËnog iskustva, u
pridruæenoj pjesmi od 128 stihova opisao je, prosvijeÊenom
radoznaloπÊu prema nepoznatom kraju, Dalmaciju i
Morlakiju (onkraj poznate Europe), uvelike podsjeÊajuÊi na
Fortisov “Put po Dalmaciji” koji je 1774., kada je objavljen
u Veneciji, bio jedna od najËitanijih europskih senzacija.
21 Cit. iz Höpper, str. 12. prema A. Verriju (1776.).
22 Zbirka Kabineta gra∫ke ustrojena po uzusima europskih kabineta jasno razlikuje gra∫Ëku grau veÊ u nazivu svojih zbirki: Zbirka star-
ih majstora te Zbirka 19. stoljeÊa kao zasebna zbirka koja je do sada bila pridruæena Zbirci 20. stoljeÊa.
23 RazliËite bakrorezne “manire” koje su oponaπale crteæ, laviranje, krede, pastele, akvarele i gvaπeve.
24 U Italiji su se tehnike koloristiËke atrakcije i oponaπanja crtaËkih tehnika pojavljivale tek sporadiËno i pod utjecajem stranaca. F.
Bartolozzija (kat. 60-67), tek je po dolasku u Englesku preuzeo francuske tehnike i nadmetao se u njihovim tehniËkim inovacijama s
Francuzima.
Katalog
8
Filippo Vasconi
arhitekt, bakrorezac i bakropisac (Rim, 1687 - Rim, 1730)
Izradio je bakrorezne i bakropisne ilustracije za mnoga djela
o arhitekturi. Radio je za arhitekta: Domenica Gregorinija,
ilustracije za Manuale di Architettura di Giovanni Branca(Rim, 1718) te za Macchine di fuochi d’ arti∫zio di G.Valvasori. S Giuseppeom Valerijanijem, Carlom i
Francescom Zucchijem izradio je ploËe II. sveska GranTeatro di Venezia izdavaËa Domenica Lovisa za kojeg je
radio i vedute Venecije meu kojima i prema Canalettu.
Izraivao je vedute Rima i okolice Torina. Suraivao je sa
svestranim rimskim umjetnikom Pier Leonom Ghezzijem
(1674-1755) slikarem velikih povijesnih tema, danas poz-
natijim po karikaturama prepoznatljivih glavatih i nosatih
∫zionomija meu kojima nisu bili poπteeni ni najviπi
crkveni i svjetovni dostojanstvenici, koji su mu istodobno
bili i mecene (1730. karikature su sakupljene u nekoliko
svezaka pod nazivom Mondo Nuovo). S izrazitim smislom za
karikaturalno, psiholoπko i komiËno bez sarkazma i mali-
cioznosti i bez moralistiËkog komentara ilustrirao je prizore
iz svakodnevnog æivota noseÊi titulu prvog profesionalnog
karikaturiste. Vasconi je gra∫Ëki prenosio Ghezzijeve crteæe
vatikanskih koncila, ali i skicozne karikature brzih poteza
perom i laganih laviranja.
1. UËitelj djeËurlije, 1719.
prema Pier Leonu Ghezzijubakrorez i bakropis, 279x352 mm
signatura izvan prikaza dolje u desnom kutu: PhilippusVasconus sculpsit 1719.; lijevo: Eques Petrus Leo Ghezzius inu.et del.natpisi u prikazu na rotulusima papira teπko Ëitljivi: Il Platonde polzinelli (…)podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5986
Prizor s likom Pulcinella, nosatog i grbavog lika iz Comedie
dell’ arte, okruæena djecom u sirotinjskom ambijentu nastao
je iz serije Ghezzijevih crteæa ove tematike. Datiraju se u
ranije razdoblje (od 1702.) a crteæi se Ëuvaju u Zbirci
Guglielmi (Biblioteca Apostolica, Vatican). Prikazan je
1.
9
ostarjeli Pulcinella koji osim πto je bio priglupi πaljivija i
brbljavac pripisuje mu se veliki broj djece koje nazivaju
Pulcinelli. U kabinetu gra∫ke se Vasconijeva gravura prema
Ghezziju (izradio je Ëetiri razliËita prizora) vodi pod
nazivom UËitelj djeËurlije, vjerojatno kao slobodniji prijevod
natpisa na samom prikazu Il Platon de polzinelli… no, javlja
se u literaturi i pod nazivom Ecco qui della Cerra il granCampione… (Acerra je grad u blizini Napulja iz kojega se
smatra da potjeËe njegov lik!). Engleski slikar i graver
Arthur Pond (1701-1758) izradio je dvije gravure prema
Ghezziju od kojih se jedna oslanja na isti predloæak kao
Vasconi. Izraena je u tehnici nalik akvatinti (takozvanoj
mekoj podlozi) ali s izmjenama u detaljima. Prema natpisu
na Pondovim gravurama saznajemo da se izvorno djelo
(crteæ) nalazilo u zbirci “njegove milosti vojvode od
Devonshira”.
literatura: Bénézit, sv. 4, str. 700 (Ghezzi); sv. 10, str. 405
(Vasconi); Dizionario, sv. 5, str. 364-365 (Ghezzi); sv. 11,
str. 259 (Vasconi); Nagler, sv. 19, str. 469; www.burcar-
do.org/commedia/stampe2.htm, 11.10.2005; www.search.
famsf.org, 11.10.2005.
Antonio Canal zvan Il Canaletto
slikar i bakropisac (Venecija, 1697 - Venecija, 1768)
NajveÊi je venecijanski vedutist prije Francesca Guardia,
majstor takozvane egzaktne vedute, kome se pripisuje
upotreba optiËke kutije za reproduciranje πto vjernije per-
spektive. Bio je sin Bernarda slikara i kazaliπnog scenografa.
U Rimu slika krajolike prema Marcu Ricciju (vidi kat. 123,
I. dio ), a po povratku u Veneciju slika prema vedutisti Luci
Carlevarijsu te upoznaje poËasnog engleskog konzula
Josepha Smitha koji postaje posrednik izmeu njega i
engleskih sabiraËa. Canalettov bakropisni opus i
vedutistiËka poetika koji generiraju iz venecijanske lagu-
narne atmosfere, zraËnih perspektiva, svjetlosnih senzacija i
prostora transparentnih sjena, nema prethodnika.
Atmosferska perspektiva usredotoËena je na percepciju iz
daljine u kojoj su oblici liπeni opisnosti te postaju elementi
prostorne strukture i artikulacije svjetlosti. »itav
Canalettov opus nastajao je u mecenatskim odnosima
europskih i to poglavito engleskih residenata u Veneciji,
meu kojima je dominirala liËnost konzula Josepha Smitha.
Njegovom preporukom Canaletto odlazi u Englesku
(1746.) i tamo ostaje Ëitavo desetljeÊe.
Crteæe Duædevih sveËanosti, koje Êe u bakropisu izraditi
Giambattista Brustolon, zapoËinje 1766. (kat. 10-11).
Prema katalogu opusa (Vesme) registrirana su 32 njegova
bakropisa veduta. Danas su poznata 34.
iz serije Vedute altre prese dai Luoghi altre ideate da
Antonio Canal …, Venecija, 1744.
2. Prà della Valle, (1744)
bakropis, obrezan do otiska ploËe 300x435 mm
signatura ispod prikaza lijevo: A. Canal f.; sredina: Prà dellaValle; desno: E [slovna oznaka znaËi da je list otisnut nakon
umjetnikove smrti]
II. stanje ploËe
podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5932
Bakropis Prà della Valle (prà = prato = livada) pripada seriji
od 31 vedute posveÊene, engleskom konzulu u Veneciji,
Josephu Smithu (… umiliate, all’Ill.mo Signor Giuseppe Smithconsole di S. M. Britannica … in segno di stima e ossequio … )najveÊem venecijanskom meceni 18. st. koji je posjedovao
iznimni umjetniËki ukus i trgovaËku poduzetnost.
Canaletto je doπao s njim u kontakt 1729. i smatra se kako
je ta veza bila kljuËna u karijerama obojice. Premda je seri-
ja posveÊena konzulu Smithu njena je poetika, koja je u
Ëitavom njegovom opusu najdalje uπla u prostor imagi-
narnog i capricca, bila daleko od mecenatove sklonosti egza-
ktnim vedutama inaËe omiljenijim na europskom
“turistiËkom” i sabiraËkom træiπtu.
Bakropis Prà della Valle u duktusnom smislu nalazi se na
poËetku nastanka serije, jer najbliæi je Canalettovu
crtaËkom rukopisu perom i srodan pripremnim studijama
za slikane vedute. Istodobno, na bakropisu je - skoro “pro-
gramski”, kako piπe Pittaluga - prisutna Canalettova poeti-
ka prostora kao medij razliËitih “agregatnih stanja” u ulozi
∫ltera svjetlosti.
Otisak iz Kabineta gra∫ke prikazuje samo desni dio
panorame Prato della Valle, danas Trg Vittoria Emanuela u
Padovi. Meu istraæivaËima vlada nedoumica je li izvorno
Ëitav Prato bio otiskivan iz jedne velike ploËe, ili je
Canaletto veÊ u poËetku vedutu osmislio kao cjelinu koja
moæe funkcionirati i u dva nezavisna dijela od kojih desni
prikazuje naπ otisak, dok lijevi prikazuje dio panorame trga
s crkvom Sv. Giustine.Pripremni crteæi (iz zbirke konzula Smitha) Ëuvaju se u
Windsorskoj kraljevskoj biblioteci, a u londonskoj zbirci
Brownlow nalazi se Canalettova slika (replika za koju se misli
da je takoer autograf nalazi se u zbirci Friedenburg u
Veneciji), koja se s bakropisom smatra relevantnim doku-
mentom za urbanu povijest Padove. Cjelovitu kompoziciju
prenio je na platno Bernardo Bellottto (Museo Poldi
Pezzoli, Milano).
literatura: Bénézit, sv. 2, str. 490-492; Berto/Puppi, str.
108-109, kat. 210 A, B, C; Bettagno/Bromberg, str. 89, 91,
96; Haskell, str. 308-309; Hind, 225, 227, 365; Nagler, sv.
10
2, str. 324-325; Palluchini/Guarnati, kat. 6-7; Pittaluga, str.
58; Vesme, str. 445-457; str. 449, kat. 7; www.stam-
pevenete.it/artisti/canal/, 07.12. 2004.
Giuliano Giampiccoli
bakropisac i ilustrator (Belluno, 1698 - 1759)
U Veneciji je (1735.) pohaao πkolu Josepha Wagnera
(1706-1780), najveÊeg venecijanskog nakladnika reproduk-
tivne gra∫ke i bakroresca koji je u gradu odræavao vodeÊu
kalkogra∫ju. U Bassanu je kod izdavaËa Remondinija (vidi
nakladnike) brinuo za graviranje i otiskivanje ploËa
odræavajuÊi poslovne odnose s tom najveÊom kalkogra∫jom
na podruËju Veneta od 1740. do kraja æivota. Bio je voditelj
Remondinije graverske πkole (scuola d’intaglio). Kao neÊak
Marca Riccija (vidi kat. 123, knj. I) izradio je 48 bakropisa
prema njegovim krajolicima i vedutama, a ponajviπe je
suraivao s venecijanskim izdavaËima za koje je gravirao
prema tadaπnjim venecijanskim slikarima (Balestra,
Zuccareli, Piazzeta). Izraivao je ilustracije za knjige meu
njima i za izdanje Commedie di Carlo Goldoni (1761.-1777.).
3. Dante u paklu, VII. pjevanje IV. krug (1775 - 1778)
prema Francescu Fontebassubakropis, obrezan otisak ploËe, 199x127 mm
signatura ispod prikaza desno: G. Giampicoli sc.; lijevo; F.Fontebasso inv.podrijetlo: zbirka Lang (iz zbirke Pozza)
KG HAZU, inv. br. 570
Bakropis ilustrira VII. pjevanje, a opisuje IV. krug Danteova
Pakla gdje se Vergilije s lovorovim vijencem, i Dante u
plaπtu s kapuljaËom nalaze pred vragom, dok su u pozadini
pohlepnici i rasipnici. Ilustracija je nastala prema predloπku
Francesca Fontebassa (1707-1769) venecijanskog slikara,
gravera i crtaËa, sljedbenika S. Riccija i G.- B. Tiepola.
Venecijanski izdavaË A. Zatta objavio je (1757-1758)
Danteovu Boæanstvenu komediju, koju je s ilustracijama i
posvetnim sonetom C. Zapata de Cisneros posvetio ruskoj
carici Elizabeti Petrovnoj. Pjevanja su ilustrirali venecijan-
ski slikari: Crivellari, Diziani, Fontebasso, Mangnini,
Margaggi, Schiavoni i dr. Giampiccoli je gravirao prema
Fontebassovim crteæima perom u smeoj tinti antiportu s
Danteovom porukom Venecijancima, te pjevanja VI. i VII.
Pakla, XXII. i XXIV. »istiliπta i XIX. Raja.
2.
11
literatura: Bénézit, sv. 4 str. 709; Magrini, str. 48
(Fontebasso); Nagler, sv. 5, str. 153; www.mtho-
lyoke.edu/lits/library/, 05.06.2004; www.stampevene-
te.it/artisti/gianpiccoli/, 7.12.2004; www.grove-art.com,
11.10.2005.
Giovanni Marco Alvise Pitteri
crtaË i bakrorezac (Venecija, 1702-Venecija, 1786)
UËenik bakrorezaca G. Baronija i D. Faldonija najplodniji
je i najglasovitiji reproduktivni bakrorezac venecijanskog
settecenta. Crteæ je usavrπavao kod slikara G.-B. Piazette i
smatra se prvakom meu njegovim uËenicima. Premda je
Pitteri gravirao u usporednom rasteru na naËin Claude
Mellana (1598-1688), francuskog bakroresca koji je uveo
bakroreznu mreæu neprekinutih paralelnih linija, Hind nje-
gov naËin naziva “travestijom mellanesknog ideala Ëiste li-
nije”. Na sliËan naËin Moschini Êe istaknuti da Pitteri nije u
pravom smislu sljedbenik Mellana veÊ je stvorio osobni sus-
tav linearnog bakroreza, Ëiji je barπunasti utisak ostavljao
dojam kombiniranja s bakropisom. Ipak, dojam dubokih i
mekih tonova Pitteri je postizao Ëistim rezom u kontinuira-
nom gustom lineamentu, popunjavajuÊi praznine teæim i
laganijim naizmjeniËnim istoËkavanjem i iscrtkavanjem
Ëime je “ærtvovao” jasnoÊu obrisne linije. Duktus podatne
chiaroscuralne izraæajnosti omoguÊavao mu je vjerno
prenoπenje mekih tonskih vrijednosti i visokih prosvjetlja-
vanja venecijanskih slikara, osobito: Piazzette, P. Longhia,
Spagnoleta i F. BenkoviÊa (jedan otisak Sv. Franje Paulskogprema BenkoviÊu Ëuva se u Galeriji umjetnina u Splitu).
Prvi njegovi bakrorezi pojavljuju se 1724. a od 1742.
zapoËinje plodnu i intenzivnu suradnju s Piazzettom razvi-
jajuÊi do savrπenstva chiaroscuralnu vjeπtinu u reproduci-
ranju tonova krede i sangvine (Serija apostola i PortretGoldonija prema G. B. Piazzetti). Od 1755. do 1770. (nakon
Piazzettine smrti) suraivao je s Pietrom Longhijem, a od
1760. i sa Giambattista Tiepolom. Bakroreze izrauje i
prema manjim piazzeteskim slikarima (G. Angeli, D,
Maggiotto) i drugim suvremenicima (Novelli, Cignaroli i
Mignardi). Skoro sedamdeset godina bio je vezan uz
venecijansku kalkogra∫ju.
Katalogizirano je 444 Pitterijevih bakroreza, od kojih je 140
izraeno prema Piazzetti.
4. Sv. ©imun (1742.)
prema Giovanni Battisti Piazzetti iz serije Apostolibakrorez, rubovi ploËe obrezani 440x344 mm, list 395x311
mm
signatura ispod prikaza desno: Marcus Pitteri sculpsit. X.;
lijevo: Joannes Bapt. Piazzetta pinxit.natpis u sredini ispod prikaza: Sanctus Simeonadresa ispod natpisa: Venetiis c(…) privilegio (…)Senatus.podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5923
Sv. ©imun jedan je od 23 Pitterijeva bakroreza (glave sveta-
ca i portreti) prema Giambattisti Piazzeti. Premda je u sig-
naturi navedena oznaka Piazzetta pinxit, Pitterijeva molba
Venecijanskom senatu 1742. godine za privilegij (vidi
adresu) rezanja 15 glava (serija ukljuËuje; apostole, Mariju,Isusa i Boga Oca) “prema najcjenjenijim crteæima
Giambattista Piazzette”, upuÊuje na to da predloπci nisu
bile slike u ulju veÊ vjerojatno vrlo doraeni crteæi.
Takoer, u Amsterdamskoj zbirci P. de Boer Ëuva se
Piazzettin crteæ (ugljen i bijela tempera) kojemu, prema
Mariuzu, u potpunosti odgovara Pitterijev gra∫Ëki prijevod
- modelacije iz tamnog s visoko prosvijetljenim ondulira-
3.
12
nim plohama - razrjeπavajuÊi dvojbu o tome da li je pred-
loæak bila crteæ ili slika. Godina 1742. je ujedno godina
prvog izdanja serije “12 apostola” nakon kojih su uslijedile
mnoge nove naklade razliËite kakvoÊe.
Meu viπe slikanih inaËica Sv. ©imuna, Mariuz spominje
“lijepu sliku” iz Strossmayerove galerije u Zagrebu, kao
djelo Piazzetine πkole oslonjene na Pitterijev bakrorez.
Slika je bila objavljivana kao Sv. Bartolomej (unatoË atributa
pile koji pripada muËeniπtvu sv. ©imuna) F. BenkoviÊa i s
tom atribucijom (K. Prijatelj) slika dolazi iz venecijanskog
Musea Correr u Strossmayerovu galeriju. Ta se atribucija
odræala do 1957. god. kada R. Gotthardi-©kiljan objavljuje
Pitterijev bakrorez iz Kabineta gra∫ke zakljuËujuÊi da on
“fotografski” odgovara slici i πtoviπe, da je skoro podu-
darnih razmjera. Istodobno R. Gotthardi-©kiljan, na osnovi
duktusa, bakrorez smatra moguÊom kopijom samog
Pitterija, ili kasnijim otiskom s istroπene ploËe sa retuπima
unakrsnog πra∫ranja “stranog” majstorovu rukopisu.
Lanac slikanih prijevoda Pitterijeva bakroreza iz serije
Apostola, koji prvenstveno kazuje o πirokom prijamu
Piazzetine religiozne retorike, a zatim o funkcionalizaciji
gra∫ke kao predloπka za sliku, kod nas je pronaen u zbirci
OsjeËke galerije (Sv. ©imun i joπ 5 apostola) te u Æupnom
uredu u Trpnju na Peljeπcu (cijela serija).
5. Sv. Ambrozije
prema slikaru Giuseppe Angelijubakrorez obrezanih rubova otiska, 336x259 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: M. Pitteri inc.C.P.E.S.; lijevo: I. Angeli Pin.natpis ispod prikaza: Sanctus Ambrogius Ec:D:r
podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5925
Iz serije: »etiri crkvena oca Giuseppe Angelija (1709-1798),
Piazzetina uËenika i suradnika na crkvenim narudæbama.
6. Spasitelj svijeta, Redemptor Mundi
bakrorez, 426x311 mm, 435x340 mm
signatura ispod prikaza dolje desno: M. Pitterinatpis ispod ovala: Redemptor Mundivodeni znak
podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5926
Literatura ne spominje ovaj bakrorez.
7. 4.
13
7. Portret komediografa Carla Goldonia (1763.)
prema Giovanni Battisti Piazzetibakrorez, 145x105 mm, 180x113 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Pitteri incid; lijevo:
Piazzetta del.natpis ispod prikaza: Carlo Goldoni Avvocato Venetorecto, stari peËat GK
podrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 229
Pitteri je izradio dva portreta Carla Goldonija (1707-1762)
prema Piazzetinim predloπcima, a treÊi prema Lorenzu
Tiepolu. DramatiËar i komediograf je s prvim
Piazzetta/Pitterijevim portretom, s beretom na glavi, ostao
nezadovoljan pa je Pitteri izradio ovaj drugi, pro∫njenog
crtaËkog duktusa, s kojim je pjesnik bio toliko oduπevljen da
mu je, u I. svesku prvog ∫rentinskog izdanja (1763.) svojih
komedija gdje je portret i reproduciran posvetio pohvalu.
8. Kralj pije
prema slikaru Davidu Teniersu II.bakrorez, 470x355 mm, 685x495 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: M. Pitteri sculpsitVenetiis; lijevo: D. Teniers Pinxitnatpis ispod prikaza: Le Roy boit / Nunc in PinacothecaBartholomaei Vitturi / Patritii Veneti.podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5924
UoËava se narav bakroresca, kojemu duktusna i tehniËka
inovacija ne pretpostavljaju prednosti za razvijanje osobnog
stila, nego moguÊnost najvjernijeg prijevoda kakvoÊe svjet-
la, povrπine i stila djela kojeg reproducira. Ipak prepoz-
natljivost Pitterijeve manire saËuvana je u barπunastom
karakteru razraene povrπine, koja ne ostavlja “zraka” meu
skoro stopljenim rezovima.
Prema natpisu saznajemo da se izvorna slika flamanskog
slikara Davida Teniersa II. (1610-1690) nalazila u Veneciji
u pinakoteci B. Vitturija no, ne treba je zamijeniti sa slikom
istog autora koja se nalazi u Pradu. Pitterijev bakrorez
prikazuje slavlje blagdana “Tri kralja” 6. sijeËnja (naziva se
joπ i “Dvanaesta noÊ”) kada se u druπtvima biralo najveÊeg
pijanca i “kralja za jednu noÊ”.
literatura: Bénézit, sv. 8, str. 368; D’Amico, str. 75;
Dizionario, sv. 9, str. 127-129; Gotthardi-©kiljan (1957),
str. 6 (Sv. ©imun); Hind, 144, 364, 369; Kugli, str. 6;
str.142-145 (Sv. ©imun); MakoviÊ, str. 64-67 (Sv. ©imun);
Moschini, str. 91-99, str. 95 (C. Goldoni); Nagler, sv. 11, str.
395, kat. 5 (C. Goldoni), kat. 23 (Sv. ©imun), kat. 32 (Sv.Ambrozij); kat. 40 (Kralj pije); Palluchini (1941), str. 94-101;
str. 97, kat. 451-453 (C. Goldoni), str. 100, kat. 473 (Kraljpije); Pallucchini/Mariuz, str. 112 - 113 i 128, kat. 135 A i
179 (Sv. ©imun); Prijatelj, str. 19 (Sv. ©imun); ©imat, str. 39,
kat. 30 (Sv. ©imun); www.stampevenete.it/artisti/pitteri/
(07.12. 2004)
Nepoznati majstor 18. st.
9. Portret senatora Pietra Zusta
prema Francescu Fontebassugravura punktiranjem, bakrorez i bakropis, bakrorezna
kredna manira, 430x 320 mm, 612x404 mm
signatura ispod prikaza u lijevom kutu: F. Fontebasso inv.
adresa ispod prikaza u desnom kutu: Venetiis C.P.E.S. Calc.Magnanatpis ispod prikaza u sredini: EXCELLENTIS // SIMO VIRO /PIETRO // ZUSTO / SENATORI // AMPLISSIMO ; u lijevom kutu:
Bnº4vodeni znak
8.
14
podrijetlo: KOMZA
KG HAZU, inv. br. 233
Premda ovaj otisak nosi privilegij Venecijanskog senata
(C.P.E.S. = Cum Privilegio Excellentissimi Senatus) i adresu
Rimske Calcogra∫je te ime inventora Francesca Fontebassa
(1709-1769) ime gravera nije upisano. Ono πto ovaj list Ëini
posebno zanimljivim osim tretmana motiva koji pripada
karakteristiËnom settecentesknom interesu za karakterne
∫zionomije proslavljene od Piazette, a umnaæane od
Pitterija jest tehnika (vidi kat. 4). RazliËitom gustoÊom
punktiranja matrice postignuti su ∫no stupnjevani odnosi
svijetlo tamnog te svijetlo u odrazima takozvanih lumeg-giatura; no, cilj gravera bio je postignuti dojam crteæa
ugljenom u koji je upleo i bakropisno jetkanje i bakrorezno
πra∫ranje.
Nagler ne spominje ovaj otisak prema Fontebassu no, mi
datiramo njegovu matricu u polovinu 18. st. s obzirom na
vrijeme Fontebassova djelovanja te analogije sa tipologijom
glava u gravurama Pitterija prema Piazetti. Tehnika je u to
vrijeme eksperimentalna premda je joπ u cinquecentu Giulio
Campagnola uveo punktiranje kako bi se pribliæio tonalnim
vrijednostima slikarstva. Ovaj je otisak mogao biti emitiran
iz Rimske Calcogra∫je, najvjerojatnije krajem 18. st.
literatura: Magrini, (Fontebasso); Nagler, sv. 4 str. 406-407
(Fontebasso)
Giovanni - Battista Brustoloni, Brostoloni
bakropisac (Venecija, 1712 - Venecija, 1796)
Od 1739. kao uËenik polazio je kalkogra∫ju vodeÊeg veneci-
janskog bakroresca Josepha Wagnera (vidi kat. 3). Bio je
sljedbenik realistiËne vedute (vedute esatte) venecijanskog
settecenta na tragu L. Carlevarijsa. Izraivao je ilustracije,
naslovnice, za najbolje venecijanske izdavaËe. Poznati su
njegovi portreti te dvije serije gra∫Ëkih prijevoda venecijan-
skih veduta prema Canalettu, koje su mu donijele naslov
interpretatora ovog slikara u vrlo preciznom rukopisu jakih
chiaroscuralnih efekata.
iz serije: O slavi venecijanskog duæda, Venecijanske
sveËanosti
Serija je najpoznatije Brustolonovo djelo i opisuje veneci-
janske blagdane i sveËanosti u 12 bakropisa velikih formata
poznata u 4 izdanja.
10. Novi duæd venecijanske republike govori narodu u
Bazilici Sv. Marka, 1766.
prema Antoniju Canalettubakropis, obrezani rubovi otiska, 441x558 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Jo. Bap. Brustoloninc.; lijevo: Antonius Canal pinxit.adresa ispod natpisa: presso G. Battagia in Venezianatpis ispod prikaza: Il novello Doge della Republica di Veneziaparla al popolo nella basilica di S. Marco.IV. stanje
podrijetlo: zbirka MikuliËiÊ
KG HAZU, inv. br. 6356
11. SveËanosti na Veliki Ëetvrtak u Veneciji, 1766.
prema Antoniju Canalettubakropis, obrezani rubovi otiska, 440x562 mm, 387x549
mm
signatura ispod prikaza desno: Jo. Bap. Brustolon inc.; lijevo:
Antonius Canal pinxit.adresa ispod natpisa: presso G. Battaggia in Venezianatpis ispod prikaza u sredini: Feste nel giovedi grasso, neitempi della Republica di VeneziaIV. stanje
9.
15
podrijetlo: zbirka MikuliËiÊ
KG HAZU, inv. br.6357
Seriju Solennitá del doge, Feste Veneziane inicirao je izdavaË
Lodovico Furlanetto s kojim je Brustolon Ëesto suraivao.
Kada je 1786. vrlo popularnoj seriji, istekao dvadesetogo-
diπnji izdavaËki privilegij Venecijanskog senata, seriju je
iznova objavio izdavaË Theodoro Viero (vidi kat. 70, 71 i
nakladnike) a potom Battagia, koji je prema adresi bio
nakladnik i tiskar ovih otisaka.
Premda je Brustolonov prijevod Canaletta ostao doslovan u
kompoziciji i prijenosu obrisa njegov prijenos svjetlosnih i
atmosferskih efekata je suh i shematiziran. RijeË je o jed-
nom reprezentativnom konceptu u kojem se gubi
Canalettova siluetarna i transparentna struktura (kat. 2).
literatura: Bénézit, sv. 2. str. 333; Bettagno/Bromberg, str.
52, kat. 70; Hind, str. 365; Alpago Novello, str. 23-24;
Nagler, sv. 2 str. 152; Pittaluga, 1952, str. 14, 104;
www.stampevenete.it/artisti/brustolon (07.12.2004.)
Joseph Marie Vien
slikar i bakropisac (Montpellier, 1716 - Pariz, 1809)
U Parizu polazi Ecole de l’ Académie Royal (uËenik Natoira i
Parrocela). Nagraen od akademije odlazi 1742. u Ecole deRome. ÆiveÊi od slikarskih narudæbi ostaje u Rimu do 1750.
a 1775. se opet vraÊa kao direktor Rimske akademije.
Naklonjen je studiju renesansnih slikara i antiËke skulpture
te najavljuje neoklasicizam. Najvjerniji uËenik njegova
neoklasiËnog usmjerenja bio je veliki Jacques Louis David.
Vienovo bavljenje gra∫kom datira se od 1748. kada je izra-
dio seriju 32 otiska Turske maskerade Ëlanova Francuske
10.
16
Lot i njegove kÊeri tema je vrlo Ëesta u baroku i gra∫ci kasnog
baroknog klasicizma i dok Morghen istu temu prema
Guercinu prenosi u reprodutivnoj maniri (kat. 77)
bakroreza, a Bartolozzi sklon tehniËkim invencijama imiti-
ra Ciprianijevu crtaËku tehniku kredom (kat. 63) Vien je
karakteristiËan peintre graveur. Oslanja se na vlastitu inven-
ciju, a njegov bakropisni duktus, gustih paralelnih duboko
jetkanih linija s jakim kontrastima svjetlo tamnog, podsjeÊa
na maniru Gianbattista Piranesea.
Bakropis se datira 1748., u vrijeme Vienova prvog boravka
u Rimu i meu najranijim je, ako ne i meu prvim njego-
vim bakropisima.
akademije za vrijeme karnevalskih sveËanosti u Rimu
(“Sultanova karavana na putu za Meku”).
12. Lota njeguju kÊeri, 1748.
bakropis, odrezan otisak ploËe, 245x286 mm
signatura ispod prikaza u lijevom kutu dolje: Ios. Vien jnuen.et scul.; desno, Romae 1748.natpis ispod prikaza: Dixit major ∫liarum Lot ad minorem:Pater noster senex est, veni inebriemus cum vino, dorminusquecum eo, / ut servare possimus ex patre nostro semen Gen. Cap.XIX.v.31.32.podrijetlo: zbirka MikuliËiÊ
KG HAZU, inv. br. 5821
12.
17
literatura: Bénézit, sv. 10. str. 497-498; Nagler, sv. 20, str.
236-240, kat. 1;
Zbirka Piranesi
Kabinet gra∫ke HAZU posjeduje 48 bakropisa
Giambattista Piranesea i njegova sina Francesca. U zbirku
su pristizali otkupom ili poklonom od 1948. do 1983. god.
Tek deset bakropisa pripada velikom Giambattisti. Od tog
broja izdvajamo Ëak Ëetiri otiska koji su prema suhom
peËatu Rimske kalkogra∫je otisnuti tek nakon πto su
matrice otkupljene od kuÊe ∫rmin Didot, koja ih je tiskala
do 1839. godine kada ih je kardinal Tosti otkupio za
Calcogra∫ju Camerale (vidi nakladnike). RijeË je o kasnijim
otiscima s izvornih ploËa, koje su u veÊem ili manjem dijelu
retuπirane. U smislu zaπtite i Ëuvanja najproblematiËniji je
papir, koji je zbog drvnog sastava skloniji oπteÊenju i oksi-
daciji nego stariji otisci. »etrdeset bakropisa Francesca
Piranesea poklon je obitelji ge. Danice Kochansky i dr.
Vande Kochansky - Devidé iz 1968. te akademkinje Vande
Kochansky - Devidé iz 1983.
Giovanni Battista Piranesi
arhitekt i bakropisac, restaurator i arheolog (Venecija,
1720- Rim, 1778)
Roen je u Veneciji i prvi nauk dobiva od arhitekta M.
Lucchesija i A. Scalfarotta. Nikad ostvarena graditeljska
opsesija saËuvat Êe se samo u signaturama njegovih
gra∫Ëkih otisaka i naslovnicama njegovih serija, koje Êe pot-
pisivati kao architetto. U tom smislu Ficcacci postavlja zani-
mljivu tezu, kako sve ono πto povjesniËari umjetnosti u
Piraneseovu djelovanju istraæuju interpretirajuÊi njegovu
umjetniËku osebujnost (gra∫Ëki opus, traktate, kolek-
cionarstvo, arheoloπki angaæman, restauratorske aktivnosti),
pripada u stvari rekvizitariju nerealiziranog arhitekta, “vir-
tualnog Palladija” 18. st. Perspektivu kao medij vedutizma i
bakropis, tada u Veneciji træiπno najatraktivniju tehniku,
Piranese uËi kod Venecijanca C. Zucchia, a potom kod G.
Vasija u Rimu. Tu Êe usavrπiti svoje speci∫Ëno duktusno
jetkanje gustog linijskog ispisa, u kojemu se duboko izjedeni
tamni tonovi izmjenjuju posve skicoznim slobodnim
crteæom, a rijetko ukrπtavanje linija stvara utisak
neprekidnog vibriranja povrπine.
U Rim dolazi 1740. uz svitu venecijanskog ambasadora.
Kratko studira scenogra∫ju kod D. i G. Valerijana i obilazi
studio gravera G. Vasija. Od 1742. zapoËinje graviranje
perspektiva i arhitektonskih veduta. VeÊ 1747. za vrijeme
boravka u Veneciji zapoËinje seriju Carceri, fantazmagoriju
arhitektonskih interijera koji ugaaju senzibilitetu roman-
tiËnog fatalizma. Po povratku u Rim zapoËinje monumen-
talno djelo Vedute di Roma. Iste godine zapoËinje i Antichità
Romane de’ tempi della Republica - “kljuË Piranesijeva ideala
arheoloπkog djelovanja”. Pedesetih godina objavljuje i
zapoËinje niz serija i zbirki (raccolte) veduta. PoËasnim
Ëlanom Druπtva antikvara (Society of Antiquarians) iz
Londona postaje 1757. Godine 1761. seli se u Palazzo
Tomati na Strada Felie verso Trinita dei Monti kako se
pojavljuje u adresama otisaka (danas Via Sistina), gdje su
objavljene njegove najpoznatije serije Della Magni∫cenza eArhittetura de’Romani. U to vrijeme bavi se i restauracijom
arhitekture (S. Maria del Priorato). God. 1770. intenzivira se
njegov arheoloπki interes. ZapoËinje putovanjima izvan
Rima te odlazi prvi put u Pompeje i Herculanum.
Umire 1778. a svojim djelom posve je izmijenio predodæbu
o povijesnom Rimu. Njegov opus je s jedne strane objedinio
ruinizam (veduta ideata ili di fantasia) predstavljajuÊi ga dra-
matiËnim nabojem rukopisa, rakursa i proporcija, a s druge
egzaktnu rekonstrukciju (veduta esatta). Radionicu nastavlja
voditi sin Francesco (vidi dalje Francesco Piranesi kat. 23-
54), koji je saËuvao zbirku matrica preselivπi je u Francusku.
Danas se zbirka ploËa nalazi u Calcogra∫ji dell’IstitutoNazionale per la gra∫ca u istom kataloπkom redoslijedu, kako
je otkupljena od pariπkog izdavaËa Firmin Didota (vidi
nakladnike).
Firmin Didot je svojim nakladama dodao drugu numeraci-
ju, koja razlikuje otiske tiskane od samog autora s adresom
Presso l`Autore a strada Felice nel palazzo Tomati vicino allaTrinita de`monti, od kasnijih otisaka objavljenih u Parizu.
Cjeloviti katalog njegovih djela objavljen je 1792., a konaËni
broj njegovih gravira u Ficcacijevom katalogu iz 2000.
godine broji 1028 jedinica.
iz serije: Il Campo Marzio dell’Antica Roma (1750-
1762)
Seriju je Piranese radio 1750. u suradnji s engleskim
arhitektom Robertom Adamom. Rimsko izdanje serije dati-
rano je 1762. s posvetom arhitektu, a Piranesi se potpisao
kao Ëlan londonskog kraljevskog druπtva antikvara. Izvorno
izdanje nosi adresu njegove radionice u Palazzo Tomatti na
via Felice.
*kalkografski otisak13. Sarkofag carice Marije Honorije
Sepulchrum Mariae Honoriae Imp. Uxorisbakropis, 192x292 mm, 395x486 mm
signature nema
natpis ispod prikaza: Sepulchrum Mariae Honoriÿ Imp.Uxoris, Stiliconis ∫liae, ex Syenite Lapide, reper= / tum inBasilica Vaticana, in Cella Regis Galliarum, Paullo III. Summoponti∫ce / Vid. Seriem aedi∫c. post Ichnog. magn. Campi Martijsub lit. S.; desno: 447. a Pl. 34dolje u desnom kutu stari peËat GK i suhi peËat: Calcogra∫a
18
Regia di Romapodrijetlo: KOMZA
KG HAZU, inv. br. 334
Bakropis je otisnut sa 34 ploËe u seriji od 37 otisaka serije,a upisani broj 447 upuÊuje da se radi o francuskom izdanju
serije nakladnika Firmin-Didota, koja nosi numeraciju od
broja 418 do broja 455.
*kalkografski otisak14. Scenogra∫ja otoka na Tiberu
Scenographia Insulae Tiberinaebakropis, 212x446 mm, 425x463 mm
signatura na prikazu dolje u sredini: Piranesi Fnatpis na prikazu: Scenographia Insulae Tiberinae. 2. /Reliquiae veterum substructionum. 3. Reliquiae ve=/teris navisLapidae. 4. Templum Divi Bartholomaei. 5. Pons Fabricius. 6.Pons Gra= / tianus. 7. Roma citra Tiberim. 8. Roma transTiberim. 9. Reliquiae Pontis Senatorij./ Vide indicem ruinam.num. 66.; gore desno: Tab. XI. /431.a.dolje u desnom kutu stari peËat GK i suhi peËat: Calcogra∫aRegia di Romapodrijetlo: KOMZA
KG HAZU, inv. br. 331
Otisak iz francuskog izdanja serije oznaËen je brojem 431.a.
a otisnut je s 11. Piranesijeve ploËe. Meu bakropisima iz
serije Il Campo Marzio dell’Antica Roma, koji najveÊim
djelom slikovito prikazuju antikne rimske ruπevine ili njihov
egzaktni izgled presjecima, opisima i tlocrtima, ovaj otisak
je iznimka s prikazom slikovitog izgleda kasnije nadgradnje.
*kalkografski otisak15. Most San Angelo bez novih restauracija
Pons Aelius absque recentibus ornamentisbakropis, 220x405 mm, 421x585 mm
signatura dolje desno na prikazu u kutu: Piranesi Fnatpis: A. Pons Aelius absque recentibus ornamentis. B.
Reliquiae Sepulchri Aelij Hadriani Imp. sine operibus, quaehodie Castra Sancti Angeli dicuntur ostensae / Vide indicemruinam. num. 37. 38.; gore desno kut; 452.b. Tab. XLIIII.dolje desno u kutu stari peËat GK i suhi peËat Calcogra∫aRegia di Romapodrijetlo: KOMZA
KG HAZU, inv. br. 332
Otisak iz francuskog izdanja serije oznaËen je brojem 452.b.
a otisnut je s 44. Piranesijeve ploËe. Prikaz mosta “oËiπÊen”
je od suvremenih nadgradnji i prikazuje izvorni izgled.
iz serije: Vasi, Candelabri, Cippi, Sarcofagi, Tripodi,
Lucerne (1778.)
VASI, CANDELABRI, CIPPI, SARCOFAGI, TRIPODI, LUCERNE, ED
ORAMENTI ANTICHI DISEGNATI ED INCISI DAL CAV. GIO. BATT.PIRANESI PUBLICATI L’ANNO MDCCLXXIIX
Rimsko izdanje serije objavljeno je 1778. i smatra se da je u
cijelosti gravirao Gianbattistin sin Francesco s radioniËkim
majstorima, prema oËevim crteæima nastalim od 1768. do
1778. godine. Otisci su se prvo pojavljivali kao samostalni
listovi. Najpoznatije izdanje od 110 otisaka i dvije
naslovnice vjerojatno je izdao Francesco i to ne prije 1779.
godine. Pariπko izdanje je numerirano od 505. do 618., a
ploËe su otkupljene za Rimsku kalkogra∫ju. U
ZagrebaËkom Muzeju za umjetnost i obrt Ëuva se Ëitava se-
rija najranijeg izdanja.
16. Mramorna antiËka vaza na pogrebnoj urni
Vaso antico di marmo, con urna cinerariaiz serije: Vasi Candelabri Cippi IIbakropis, 388x259 mm, 455x 397 mm
signatura dolje u lijevom kutu: Piranesi F.natpis: Vaso antico di marmo, con urna cineraria sottopostavi,che si vede presso il Cavalier Piranesi.; desno: 586.a.vodeni znak
dolje u lijevom kutu stari peËat GK
podrijetlo: KOMZA
KG HAZU, inv. br. 333
Bakropis potjeËe iz drugog sveska serije posveÊene generalu
Schouvaloffu, promotoru lijepih umjetnosti i vitezu. Otisak
je iz francuskog izdanja (prema broju ploËe).
U seriji iz MUO-a, na istom je listu otisnuta i druga ploËa s
grupom od tri grazie iz Ville Borghese. U ovom kasnijem
izdanju izmijenjen je redoslijed ploËa a kako je otisak
obrezan nije moguÊe ustanoviti da li je imala isti pendant.Natpis govori da se vaza na urni nalazila u Piraneseovoj
zbirci, a ovaj otisak kao i Ëitava serija imali su dvojaku
ulogu, arheoloπkog kompendija i promotivnog prodajnog
kataloga za prosvijeÊenu aristokraciju.
iz serije: Vedute di Roma (1748 - 1777)
PloËe za seriju Vedute di Roma disegnate ed incise daGiambattista Piranesi Architteto Ve(nez)iano, Piranesi je
izraivao tijekom cijeloga æivota prodavajuÊi ih kao
samostalne listove ili u serijama koje su se postupno nadop-
unjavale. Premda njegov sin Francesco u kronologiji kata-
loga piπe da ih je poËeo izraivati 1748. smatra se da je rad
na seriji zapoËeo ranije. Posthumno izdanje sadræi 135 oti-
saka i nosi 1778. godinu, te dva otiska izraena od
Francesca.
19
Za dataciju otisaka, bitan je podatak o cijeni koji se javlja u
adresi rimskih otisaka “A paoli due e mezzo”. Naime, u
francuskim otiscima taj podatak, koji se redovito pojavljuje
uz adresu radionice na Strada Felice u Palazzo Tomattiizbrisan je pa adresa zavrπava sa Trinita de’ monti ... Rimska
izdanja takoer imaju vodeni znak ljiljana. Prva pariπka
izdanja Giambattistinih sinova (1800-1807) nemaju viπe
upisanu cijenu, a Ëesto su otisnuti na papiru T. DUPUY,AUVERGNE iz 1742. Izdanja Firmin-Didota (1835-1839)
imaju dodanu numeraciju od 682. do 821a.
Vedute di Roma Ëesto prikazuju iste toponime u razliËitim
pogledima, ali njihove prve prikaze nalazimo veÊ u albumu
Vedute di Roma Antica e Moderna (1748.) rimskog izdavaËa
Fausta Amidea, meu kojima je od 94 ploËe Ëak 47 gravirao
Piranesi. Album je doæivio mnoga izdanja, a pojedine ploËe
otiskivane su u rimskim vodiËima. Kako ploËe nisu pri-
padale Piraneseu veÊ izdavaËu Amideu one nisu u cijelosti
saËuvane u zbirci Rimske kalkogra∫je.
17. Presjek unutraπnjosti bazilike S. Paolo fuori le
mura
Spacato intorno della basilica di S. Paolo fuori le murabakropis, 415x608 mm, 542x790 mm
signatura u desnom kutu ispod prikaza: Piranesi fecitadresa ispod natpisa lijevo: Presso l`Autore a strada Felice nelpalazzo Tomati vicino alla Trinita de`monti. A paoli due emezzo.natpis: Spacato interno della basilica di S. Paolo fuori le mura,eretta da Costatino Magno, divisa in cinque Navate co’l suaCrociata. Ottanta Colonne di marmo greco, venato di vario col-ore, quivi trasportate / dal sepolcro di Adriano Imperatore, soste-nano le Navate variando di grandezza, e lavoro le laterali daquelle della Navata di mezzo. Altre Colonne dieci di Granitosono sparse per la Crociata ; intorno alla qualle, come ancoraintorno la Navata di mezzo / cronologicamente disposti si veg-gono li Ritratti di tutti i Sommi Ponte∫ci Romani con altrePitture antiche gia quasi consumate dal tempo. Il Pavimento delleNavate e formato di rotti pezzi di marmo, levati dalle Rovine diAltri Edi∫cii antichi.podrijetlo: zbirka IvkoviÊ
KG HAZU, inv. br. 3058
U Vedute Varie, izdavaËa Fausta Amidea, (vidi Ficcacci, str.
84 kat. 44) veÊ nalazimo pogled izvana na baziliku San Paolofuori le mura. U Vedute di Roma (Ficacci str. 707, kat. 909)
Piranesi je u karakteristiËnom pogledu, s niskog rakursa,
istaknuo voluminoznost fasade dok se na bakropisu iz
Kabineta gra∫ke ona prikazuje iznutra monumentalnom
prostranoπÊu.
*kalkografski otisak18. Pogled na ostatke blagovaonice Neronove kuÊe
zvane Tempio della Pace
Veduta degli avanzi del tablino della casa Aurea di Nerone…bakropis, 419x557 mm
signatura dolje u desnom kutu: Piranesi Arhitetto fec.adresa ispod natpisa: Presso l’autore a Strada Felice vicino allaTrinità de’ Montenatpis ispod prikaza: VEDUTA DEGLI AVANZI DEL TABLINO
DELLA CASA AUREA DI NERONE, DETTI VOLGARMENTE IL
TEMPIO DELLA PACE / 1. Di qui fu transportata da Paolo V. lagran Colonna che si vede innalzata nella Piazza di S. MariaMaggiore. 2. Muri, e piloni che reggevano la parte opposta delTablino. 3. Nicchie per le statue degli uomini illustri.suhi peËat Calcogra∫a Regia di Romapodrijetlo: KOMZA
KG HAZU, inv. br. 336
Neronova Casa Aurea bila je u viπe navrata motiv
Piranesijevih veduta. Pojavljuju se veÊ u Le Antichità RomaneI (Ficacci, str. 203, kat. 199; str. 206, kat. 204) iz 1756, a u
seriji Vedute di Roma joπ su dvije (Ficacci 693, kat. 887; str.
748, kat. 985) pogleda na njene ostatke.
19. Veduta mosta Salario
Veduta del Ponte Salariobakropis, 405x610 mm, 492x695 mm
signatura dolje desno ispod natpisa: Gio. Batta. Piranesi F.adresa u sredini ispod natpisa: presso l’autore a Strada Felicenel Palazzo Tomati vicino alla Trinità dei monti, A paoli due emezzonatpis: Esso fu fabbricato da Narsete sull’Anione due miglia lon-tan da Roma, ed é fra i ponti antichi / l’unico rimaso intero à nos-tri tempi. 1. Lapide di marmo nel poggio del ponte collame=/moria di Narsete scolpita dalla parte interna. 2. 3.Torricella ed altri muri fabricati poste=/riormente. 4. Modelliusati nella costruzione dell`arco, e lasciativi per comodo de di luifortuiti risarci=/menti. 5. Cavo in cui era uno de` detti modellicaduto. 6. Archi fatti in difesa del Ponte dall`impeto della acque/ nelle escrescenze del Fiume. 7. Fiume Anione, overo Toverone.8. Via Salaria. 9. Avanzo di antico Sepolcro investito / da fab-briche moderne.podrijetlo: Strossmayerova galerija
KG HAZU, inv. br. 4334
SudeÊi po adresi i saËuvanoj cijeni na otisku, rijeË je o otisci-
ma koji su tiskani za æivota Giambattiste u Rimu. RijeË je o
jedinoj Piraneseovoj veduti mosta Salario k tome oprem-
ljenoj iznimno preciznim opisnim legendama.
Palazzo della Consulta 4. Statue Colossali di / Prasitelle, e Fidia,5. Palazzi della Famiglia Ponti∫ciapodrijetlo: zbirka IvkoviÊ
KG HAZU, inv. br. 3059
Piranesi je na bakropisima iz razliËitih perioda prikazao
pogled na trg Monte Cavallo s takozvanim kolosalnim
skulpturama Fidije i Praksitela, uvijek mijenjajuÊi motriπte i
doæivljaj njegova prostora. Prvi prikaz potjeËe iz serije Variavedute (veliËina 118x187 mm), a pogled je iz samoga trga
(Ficacci, str. 97, kat. 68). U Vedute di Roma uvrstio je dva
pogleda na trg: s boËne ulice zakrËene fragmentima rim-
skog stupovlja i kapitela (Ficacci, str. 689, kat. 880), dok
pogled s donjeg motriπta pojaËava njihovu monumental-
nost. Bakropis iz Kabineta gra∫ke, najveÊi je, a pogled
preko konjaniËkih skulptura usmjerava paænju na prostra-
nost trga.
22. Pogled na Am∫teatar Flavijevaca, zvan il Colosseo
Veduta dell An∫teatro Flavio detto il Colosseobakropis, 502x713 mm, 535x748 mm
signatura dolje u desnom kutu na prikazu: Cav. Piranesi Fec.natpis dolje u lijevom kutu na prikazu: VEDUTA DELLANFITEATRO FLAVIO DETTO IL COLOSSEO / AMancano i Gradi, e le Sostruzioni, B, che regge-/ vano i detti
20
20. Veduta dvije crkve: Madonna di Loreto i Sta. Maria
presso la Colona
Veduta delle due Chiese Madonna di Loreto i Sta. Maria pressola Colona bakropis, 430x682 mm, 535x780 mm
signatura dolje lijevo na prikazu: Piranesi Fadresa dolje desno, nije potpuna: Si vende presso l`Autore apaoli due e mezzonatpis se nastavlja uz naslov: Veduta delle due Chiese, l`unadetta 1 della Madonna di Loreto l`altra 2 del nome di Maria /presso 3 la Colonna Trajana 4 Salita al monte Quirinalepodrijetlo: zbirka IvkoviÊ
KG HAZU, inv. br. 3057
Prikaz je zanimljiv, od pogleda na svakodnevni uliËni æivot
do legenda koje ne opisuju detaljnije spomenike veÊ u stvari
lokaciju ove dvije crkve.
21. Veduta trga Monte Cavallo, Kvirinal
Veduta della Piazza di Monte Cavallo, Quirinalebakropis, 475x701 mm, 545x775 mm
signatura lijevo u kutu ispod prikaza: del. et inc. CavalierPiranesinatpis ispod prikaza: Veduta della Piazza di Monte Cavallo /
1. Palazzo Ponti∫cio, 2. strada que conduce a Porta Pia / 3.
19.
Gradi./ C Manca la Vota, sopra cu vi era il Podio, ove se-/devanoi Consoli, il Senato, i Sacerdoti, e le Vergi-/ni Vestali, le qualistavano dirimpetto al Pretorio. / D Sedeva l’Ordine Equestre./ EManca la Loggia, O Pulvinare per l’ Imp.e e sua Cor.te / F.Gradi, di dove scendeva l Imp.e Tito dalle sue Terme.natpis dolje u desnom kutu na prikazu: I Soldati pretorianierano quì disposti, e ne`passaggi. / H. sedeva la Gioventú nobileco’loro Pedagoghi, ed al-/tri attimenti ai Collegj, e Persone dirango. /K. Sedevano le Donne. / L. Scale per salir sopra a legari Canapi per situar la Tenda / M Cappellette, e Croce nel mezzo,e Chiesa moderna. / N Manca la Circonferenza esterna. / OAvanzi di Stuchi lavorati a grottesco.podrijetlo: KOMZA
KG HAZU, inv. br. 335
Piranesi je Koloseum, jedan od najmonumentalnijih rimskih
spomenika, gravirao u πest navrata. »etiri pogleda nalaze se
u seriji Vedute Romane, dok se u rano izdanim serijama
Alcune vedute di Archi triomfali i Le Antichitá Romane I,nalaze dvije. Nije izostavio ni am∫teatre izvan Rima
(Albano i Verona) te u provinciji pa je gravirao pulski
am∫teatar u pogledu s mora (Ficacci str. 118, kat. 98), kojeg
Êe slijediti svi kasniji graveri. Nakon ranih pogleda na
am∫teatre, s pogledom u perspektivi s tla (Pula, Verona,
Koloseum) zanimaju ga drukËija “dramatiËnija” skraÊenja i
takozvani “ruinistiËki” pogledi, a potom ulazi u konstrukci-
21
ju i substrukturu (iznimno su zanimljivi prikazi
Domitianovih kaveza za zvijeri u Le Antichitá Romane IV).
Bakropis Kabineta gra∫ke, najkasniji i po formatu, najveÊi
je prikaz Koloseuma. Istican je zbog Piranesijeva komponi-
ranja motiva u tako krupnom planu da je okolni prostor
posve istisnut, a rakurs u ptiËjem letu (al volo d’ucello) pruæa
pogled u monumentalnu unutraπnju prazninu i sloæeni kon-
strukcijski kostur arhitekture.
literatura: Bénézit, sv. 8 str. 354-356; Nagler, sv. 11, str.
359-361; Ficacci, str. 394 i 398, kat. 485; str. 394 i 404, kat.
494; str. 394 i 426, kat. 527; str. 639, kat. 815; str. 711, kat.
876; str. 701, kat. 899; str. 711, kat. 918; str. 722, kat. 937;
str. 742, kat. 974; str. 775, kat. 997; Focillon, kat. 432; kat.
441; kat. 474; kat. 683; kat. 792; kat. 813; kat. 744; kat. 732;
kat. 849; kat. 759; GaliÊ, str. 139, kat. 86; Petrucci, str. 91-
102; Wilton-Ely, kat. 563; kat. 572; kat. 605; kat. 970; kat.
138; kat. 161; kat. 180; kat. 199; kat. 236; kat. 259.
Francesco Piranesi
bakropisac, bakrorezac, arhitekt i antikvar (Rim, 1758 -
Pariz, 1810)
Prvoroeni sin, uËenik i pomoÊnik Giambattiste Piranesija,
bio je poduËavan kako bi postao nasljednik oËeve vjeπtine i
obiteljskog posla pa je njegovo πkolovanje paæljivo bilo
20.
22
osnivaju 1803. manufakturu terracota reproducirajuÊi
zbirku oËeva muzeja u Palazzo Tomatti. Francesco je u
Parizu stekao veliki ugled: politiËki, poslovni, umjetniËki i
umjetniËko savjetodavni. S braÊom je prevodio oËeva djela
na francuski, a s bratom Pietrom pokuπavao je bez veÊih
uspjeha osnovati akademiju. U Parizu je 1804.-1807.
objavio album Antiquités de la Grande Gréce, prema oËevim
crteæima. Giambattista je te crteæe izraivao sedamdesetih
godina na ekspedicijama u prvom razdoblju arheoloπkih
istraæivanja i studija potaknutih otkriÊima u Pompejima i
Herkulaneumu. Ne samo otisci, veÊ i saËuvane skice
pokazuju veliki odmak od Giambattistinog tretmana pros-
tora i arhitekture, koje se u novije vrijeme, u cijelosti pri-
pisuju Francescu, premda Êe Thomas ustvrditi kako se
“duboki intenzitet Starog Piranesija” (la cupa intensita delVecchio Piranesi) u djelima Francesca pretvara u povrπno i
teatralno pretjerivanje!
Nakon Francescove smrti ploËe Calcogra∫e dei fratelliPiranesi otkupljuje kuÊa Firmin Didot, koja ih tiska sve do
1839. kada ih kardinal Tosti, zaduæen od pape Grgura
XVI., otkupljuje za Calcogra∫ju Camerale (vidi nakladnike).
osmiπljeno. Studirao je arhitekturu sa Parisom, krajolik s
braÊom Hackert, a gra∫ku s Cunegom i Volpatom, velikim
graverima rimske neoklasiËne struje. VeÊ πezdesetih godina
smatra se da je Francesco, uslijed oËeve bolesti i iscr-
pljenosti, aktivno sudjelovao u radionici pa se njemu pri-
pisuje izrada serije Vasi-Candelabri-Cippi (1778.) prema
oËevim crteæima. Nakon oËeve smrti 1778. godine uspjeπno
preuzima bottegu u Palazzo Tomati i njenu produkciju, a
javlja se i njegov potpis. Ponavlja izdanja starih serija,
proπiruje ih prema oËevim predloπcima te objavljuje nove
serije prema oËevim i svojim crteæima.
Bio je poznat kao antikvar i poznavatelj umjetnosti pa je od
πvedskog kralja Gustava III. imenovan specijalnim agentom
za Italiju - na podruËju lijepih umjetnosti. BaveÊi se u ambi-
jentu revolucionarnih previranja kontraπpijunaæom, pri
πvedskoj ambasadi biva nominiran konzulom Napulja,
1794. I dalje se bavi gra∫Ëkim izdavaπtvom te objavljuje Imonumenti di Scipioni, 1795. i La Collection de plus belles stat-ues de Rome, 1796. kao arheoloπki doprinos studijama antike.
Sklon Napoleonu, nakon pada Rimske republike bjeæi s
obitelji u Pariz, noseÊi sa sobom i oËeve matrice. U Depot deMachines, koji im daje na raspolaganje francuska dræava,
braÊa Piranesi Francesco i Pietro te sestra Laura otvaraju
Calcogra∫ju, kasnije preseljenu u Palais du Tribunat. BraÊa
21.
23
iz serije: RazliËiti pogledi na neke ostatke tri velike
graevine koje se joπ nalaze u srediπtu starog grada
Paestuma, 1778.
Differentes vues …de l’ancienne ville de Pesto
Razlike u poimanju motiva i u sposobnostima izmeu oca i
sina vidljive su i u posljednjem velikom projektu
Giambattiste, u seriji koja ilustrira hramove Paestuma
objavljene posthumno s nazivom Différentes vues de quelquesrestes de trois grandes édi∫ces qui subsistent encor dans le mileudel ancienne ville de Pesto ... Kada je 1777-1778. krenula eks-
pedicija u Paestum Giambattista je veÊ bio onemoÊao od
bolesti, a njegovih 20 zapoËetih ploËa je (poprativπi ih s
francuskim tekstom) doradio i objavio Francesco u godini
oËeve smrti (1778.).
23. Ruπevine antiknog hrama
bakropis, 475x675 mm, 640x912 mm
signatura dolje desno: Cav. Piranesi F.
natpis ispod prikaza: Autre Vue interieure des restes du Collégesuppos des An∫ctions. A Façade interieure du Collége. B Façadeinterieure du Pronaos. Trois Colonnes C / qui sont les restes decelles qui formoient le rang qui partageoient l’ édi∫ce en deux
parties. D Assises de Travertins qui soutenoient le Mur /actuellement ruiné, et qui anciennement se réunissoit avec ceuxdes lettres E Chapiteau F qui se trouve ici par accident, et qui /éitoit un de ceux du rang qui manque, et qui continuoit jusqu`auxColonnes C.; gore u lijevom kutu: Planche 13kasniji otisak s vrlo istroπene ploËe
vodeni znak
podrijetlo: Strossmayerova galerija
KG HAZU, inv. br. 4335
iz serije: Starine velike GrËke, danas Napuljskog kra-
ljevstva … 1804.
Antiquités de la grande Gréce…prema Giambattisti Piraneseu
Premda se serija pripisuje izvornim Giambattistinim crteæi-
ma (kao πto piπe i na naslovnici) noviji zakljuËci pret-
postavljaju gotovo u cijelosti Francescov rad. Serija je
zamiπljena sedamdesetih godina kada Gianbattista
zapoËinje arheoloπke studije, upuÊujuÊi se na ekspedicije
juæno od Rima prema uznapredovalim iskapanjima u
Pompejima i Herkulaneumu. SaËuvane skice za II. svezak s
vedutama, pokazuju veliki odmak od Giambattistinih studi-
22.
EXPLIQUÉES / PAR ANTOINE - JOSEPH GUATTANI./adresa: À PARIS, / Chez LES PIRANESI, fréres, rue Saint-Honoré, place du Tribunat, n.º 1354: / LEBLANC, Imprimeur-Libraire, place et maison Abbatiale Saint Germain-des-Prés,n.º1121. / AN XII.-1804.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6901
Naslovnica nosi godinu 1804., a otisci koji su bili sukce-
sivno otiskivani, obzirom na izradu matrica, imaju datacije
do 1807. Izdanje ima tri sveska u imperijalnom formatu, a
Kabinet gra∫ke posjeduje 18 listova veÊinom arhitektonskih
nacrta, tlocrta i presjeka.
25. Presjek stepenica za grob Mamie; Presjek groba
Mamie
bakropis, dva otiska na jednom listu, 387x563 mm (x2),
918x615 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 13 (1805); lijevo kut: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Coupe su la longueur del’escalier qui de l’Ustrinum montaint au tombeau de Mamia, oùse voit encore la coupe sur la largeur du tombeau de MarcusPorcius.; lijevo gore u kutu: Vol. II., desno: Pl. XXXVII; (2)
Coupe sur la largeur du tombeau de Mamia, de son plan, de sonUstrinum, et de sa Partie Circulaire appelée Schola.; lijevo gore
u kutu: Vol. II.; desno gore u kutu: Pl. XXXVIpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6902 i 6903
24
ja pa se s oprezom pripisuju Francescu za posthumno oËevo
djelo Les antiquités de La Grande Gréce, objavljeno izmeu
1804. i 1807. Crteæi su izraeni perom od trske, zadebljal-
im linijama i neprozirnom smeom tintom, a odnosi svijet-
la i sjena su sumarni. Likovi su u otiscima rudimentarni,
krutih gesta i nespretni te posve ravnoduπni prema svojoj
ulozi oæivljavanja prizoriπta, koje je suπtinsko
Giambattistino obiljeæje. Neki interpreti kao Thomas, koji
teπko prepuπtaju atribucije sinu Francescu, opravdat Êe
suhoÊu i statiËnost likova posljedicom utjecaja siromaπnog i
pustog ambijenta juæne Italije na Giambattistino nadah-
nuÊe.
O ozbiljnosti arheoloπkog projekta govori i angaæman G. A.
Guattanija (1748.-1830.), koji potpisuje redakciju i legende
ovog Francescovog izdanja (vidi dolje tekst naslovnice).
Guattani je bio sekretar rimske Akademije Sv. Luke, profe-
sor povijesti i arheologije te redaktor posmrtno objavljenih
Winckelmannovih djela.
24. Naslovnica serije, 1804.
bakrorez, 910x620 mm
natpis, ANTIQUITÉS / DE / LA GRANDE GRÉCE, /AUJOURD’HUI / ROYAUME DE NAPLES, / GRAVÉES /PAR FRANÇOIS PIRANESI / MEMBRE DEL’ACADÉMIE DE STOCKHOLM, ET ANCIEN MIN-ISTRE DE LA COUR DE SUÉDE À DE ROME, /D’APRÉS / LES DESSINS ORIGINAUX ET LES OBSER-VATIONS LOCALES / DU FEU CÉLÉBRE ARCHI-TECTE, PEINTRE, SCULPTEUR, GRAVEUR, / LECHEY.ER JEAN-BAPTISTE PIRANESI; / RÉDIGÉES ET
29.
30. Tlocrt i presjek dvokatnice
bakropis, dva otiska na jednom listu, 364x541 mm i
361x536 mm, 918x620 mm
signatura ispod oba prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Plans de la maison a deuxétages supplées dans ses parties, et don’t les restes ont été démon-trées au N˚ b. et y. de la Pl. 44; lijevo gore u kutu: Vol. II.,desno : Pl. XLVIII.; (2) Sections de la Maison à deux étages sup-plées dan ses parties, que l’on a distingué en les gravant au trai etlaissant en clair-obscur les parties existantes; lijevo gore u kutu:
Vol. II.; desno: Pl. XLIX.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6912 i 6913
31. Plan Drugog kata dvokatnice s bazilikom;
Dvokatnica u okomitom presjeku
bakropis, dva otiska na jednom listu, 361x537 mm, 920x621
mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Plan du second étage de laMaison à trois étage et de sa basilique qui sont de niveau avec larue.; lijevo gore u kutu: Vol. II., desno: Pl. L.; (2) ispod gorn-
jeg prikaza: Sections de la susdite Maison à trois étage indiquéesur les Pl. L. et LII. la ligne AA. On a distingué en clair-obscureles parties / existantes; au trait celles qu’ on à suplées dans la Villede Pompeïa.; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LI.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6914 i 6915
32. Plan prvog i treÊeg kata trokatnice; Okomiti pres-
jek trokatnice
bakropis, dva otiska na jednom listu, 363x542 mm, 918x621
mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Plan du premier et dutroisiËme étage / de la maison à trois étages. Le premier se trou-ve au dessous du niveau de la rue, et c’est celui gravéen plein; l’autre étage est ccelui qui est pointillé; lijevo gore u kutu: Vol.II., desno: Pl. LII.; (2) Autre Section en long de la SusditeMaison à trois étages existante dans la Ville de Pompeia.; lijevo
gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LIII.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6916 i 6917
33. Generalni okomiti presjek tri prethodne kuÊe
bakropis, 534x779 mm, 620x919 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1816.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Sections général de trois
25
26. Pogled na grob Mamie, 1805.
bakropis, 361x536 mm, 418x567 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 13 (1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza u sredini: Vue du tombeau de Mamia, desa Schola, / de celle qui lui fâit pendant et de deux autrestombeaux Contigus.; lijevo: Vol. II,; desno: Pl. XXXVIII.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6904
27. Pro∫l dorskog i jonskog stupa s groba Mamie,
1805.
bakropis, dva otiska na jednom listu, 565x390 mm (x2),
617x291 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 13 (1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Pro∫ls en grand de l’ordreDorique, / qui forme la partie inférieure du tombeau de Mamia.;lijevo gore u kutu: Vol. II., desno: Pl. XL; (2) dolje u sredi-
ni; Pro∫ls en grand de l’ordre Jonique, / qui forme la partieSupérieure du tombeau de Mamia.; lijevo gore u kutu: Vol. II;desno: XLIpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6906 i 6907
28. Plan ulice prema kuÊi kirurga
bakropis, 567x777, 620x918 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: Plan général de laContinuation de la rue, et des bâtimens adjacens à la maison duchirurgien; ispod prikaza u lijevom kutu; Vol. II.; lijevo: Pl.XLIV.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6908
29. KuÊa s tri atrija, tlocrt i okomiti presjek
bakropis, dva otiska na jednom listu, 365x545 i 361x535
mm, 920x619 mm
signatura ispod oba prikaza prikaza u desnom kutu: Gravépar F. Piranesi l’an 1806; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Plan de la maison qui àtrois Atrium restaureé dans toutes ses parties. Elle à été démon-trée PL. 44. aux Numéros 3. 4 et 5.; lijevo gore u kutu: Vol.II., desno: Pl. XLVI.; (2) Sections de la Maison susdite à troisAtrium; les parties existantes sont gravees en plein et les partiesrestaurées sont graveés au simple trait; lijevo gore u kutu: Vol.II. ; desno: Pl. XLVII.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6910 i 6911
26
Maisons précedentes don’t on a demontré les restes dan la Pl.XLIV: depuis le N.º 3. jusqu’au N.º 11. Supplées dans toutesleurs parties correspondante a ce qui à été indiquéles Pl.Précedentes / depuis le N.º 50. jusqu’au N.54_ en les gravant, etlaissaint en clair-obscure les parties éxistantes dans la ville dePompeïa; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LX.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6918
34. Generalni okomiti presjek trokatnice
bakropis, 534x779 mm, 620x919 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1816.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Sections général de troisMaisons précedentes don’t on a demontré les restes dan la Pl.XLIV: depuis le N.º 3. jusqu’au N.º 11. Supplées dans toutesleurs parties correspondante a ce qui à été indiquéles Pl. préce-dentes.; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno gore u kutu: Pl.XLV.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6918
35. Ulazna vrata i kapitel Cavediuma
bakropis, 366x540 mm, 436x621 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1086.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Démonstration de la porte prin-cipale de la maison située vis-à-vis de la Basilique, ainsi que duChapiteau en grand de la porte de la maison à trois Cavedium.;lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LVI.(usporedi s KG HAZU, inv. br. 8555)
podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6909
36. Generalni plan izidinog hrama
bakropis, 784x568 mm, 919x619 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 13 (1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Plan général renfermant letemple d’Isis, / deux théâtres le quartier des Soldats, un grandportique, une palestre.; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl.LVIII.(usporedi s KG HAZU 8555)
podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6919
37. Plan atrija izidinog hrama
bakropis, 774x534 mm, 918x618 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Plan en grand du temple d’IsisAtrium, Triclinium, et autres bâttiments adjacens.; lijevo gore
u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LIX.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6920
38. Izidin hram u Pompejima, 1806.
bakropis, 537x1026 mm, 620x1122 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza u sredini: Coupes en long et en travers duTemple d’ Isis à Pompeïa, et de ses parties adjacentes, de propor-tion double du plan gravé dan la Pl. précedente. Les partiesindiquées en clair-obscure sont celles existantes; Les partiesgravées au trait sont celles qu`on a supplées.; lijevo dolje u kutu:
Vol. II.; desno: Pl. LX.
podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6905
39. Drvena vrata Izidina hrama
bakropis, 781x537 mm, 918x617 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Démonstrations géométriquesde la porte de l’eneceinte du temple d’Isis avec ses valves ou bat-tans de bois à trois parties qui la fermaient.; lijevo gore u kutu:
Vol. II.; desno: Pl. LXII.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6921
40. Dijelovi drvenih vratiju Izidina hrama; Prihvati
drvenih vratiju Izidina hrama
bakropis, dva otiska na jednom listu, 362x537 mm, 918x615
mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 13 (1806); lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpisi ispod prikaza u sredini: (1) Valves au battonst de boisqui démontrent l’ouverture et fermeture de la porte d l’enceintedu Temple d’ Isis, avec ses pro∫ls et modules en grand.; lijevo
gore u kutu: Vol. II., desno: Pl. LXIII.; (2) Démonstration engrand des gonds qui soutenaient la porte de l’eneceinte du templed’Isis; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LXIVpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6922 i 6923
41. Veliki plan Izidina hrama
bakropis, 560x530 mm, 860x620 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Plan en grand du temple d’Isis.;lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LXVIII.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6924
27
44. Naslovni list starine Pompeja, sv. II
Antiquités de Pompeïa…bakropis, 636x462 mm
signatura na prikazu dolje desno: F. Piranesi Fecit.natpis u sredini na prikazu: ANTIQUITÉS / DE POMPEÏA/ TOME SECONDpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé
KG HAZU inv. br. 8551
45. Glavni ulaz u grob Mamija, 1805.
bakropis, 636x462 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.
Piranesi L’an 13 /1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesi
natpis ispod prikaza: Vue extérieure de la porte principale dutombeau de Mamia / Laquelle porte donne entré dans sonUstrinum, et fait voir l’ Intériéur du monument par oú l’onmontait, / au moyen d’un escalier, au plan sur lequel s’élËve letombeau.; lijevo gore u kutu: Vol. II., desno: Pl. XXXIIpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 8553
46. Geometrijski crteæi vaza i razliËitih fragmenata
pronaenih na grobu Mamija
bakropis, 381x582 mm
signature nema
natpis ispod prikaza: Dessin géométral d’un Vase, et de diversfragments trouvés dans le tombeau de Mamia; / ainsi que lesMasques qui étaient dans son Vstrinum.; lijevo gore u kutu:
Vol. II.; desno: Pl. XXXIXpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 8554
47. Ustrinum, groblje Mamija, 1804.
bakropis, 557x834 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’an 12 /1804.lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza: Vue intérieure de l’ustrinum, du tombeaude Mamia, / qui reprsente les petits puits, où se déposaient lesrestes des ossemens brulés / qui ne pouvaient être contenus dans lesurnes colloqué dans les Columbarj.; lijevo gore u kutu: Vol. II.;desno: Pl. XXXXIIIpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 8558
48. pogled na unutraπnjost radionice u pompejima,
1804.
bakropis, 478x718 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’an 12 (1804.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza: Vue Intériéure d’un Boutique dépendente
42. Fasada Izidina hrama
bakropis, 571x553 mm, 816x616 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredini ispod prikaza: Aspect du temple d’Isis don’t ladémonstration géométrique à été suplée dans toutes les parties quisont gravées au traits, / ayant indiqué en clair-obscur les partiesexistantes.; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LXIX.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6925
43. Mozaik na podu Izidina hrama
bakropis, 537x773 mm, 618x861 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi l’an 1806.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis u sredina ispod prikaza: Pavé de Mosaique blanc, et noirqui orne la cellule du Temple d’Isis, et Inscription en grand quiétait sur la porte de son enceinte; lijevo gore u kutu: Vol. II.;desno: Pl. LXX.podrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6926
44.
28
desno gore u kutu: Pl. LIXpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 8557
54. Izidin hram i mali egipatski hram, 1806.
bakropis, 557x834 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’án 1806; lijevo u kutu: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza: Perspective du Temple du Temple d’Isis,et du petit Temple Egyptien / tels qu’ils se trouvent audjoudhuy,ainsi que d’ une portion de L’Atrium qui les environnent.; lijevo
gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LXV.podrijetlo: zbirka akademkinjeVande Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 8558
Svi otisci Starine Pompeja, sv. II. iz zbirke Kabineta gra∫ke
obrezani su i podlijepljeni na karton na Ëijoj je poleini zali-
jepljen tekst legende sa signaturom.
literatura: Bénézit, sv. 8, str. 354; Calvesi, str. 41-49;
Nagler, sv. 11, str. 361-363, kat. 14 (GrËke starine);
Thomas, str. 24-25, 57-58; Wilton-Ely, str. 48, 52, 74, 136,
138, 142, 146, 146.
Domenico Cunego
crtaË i graver (Verona, 1724. ili 1725.- Rim 1794. ili 1803.)
Prema izvorima (Gori Gandellini) bio je samouk graver.
UËio je kopirajuÊi gra∫ke koje je nalazio na træiπtu a navode
se i slikarske poduke koje nisu u biogra∫ji potvrene.
U najranijim radovima ilustrira numizmatiËke zbirke (sa D.
Valesijem), a presudni obrat u karijeri je susret s braÊom
Jamesom i Robertom Adamom (Robert Adam slavni je
neoklasiËni arhitekt antikvar) koji Cunega angaæiraju da
gravira crteæe prema antiËkim ruπevinama J. Clerisseaua pa
de la derniere maison placée à droite en entrant / dans la Ville dePompeïa.; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl.XXXXVpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6928
49. Pogled na cavedium u pompejima, 1805.
bakropis, 478x718 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’an 13 /1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza u sredini: Vue de la Cour ou CavediumCorinthien de la maison la plus remarquable apèrs celle duChirurgien indiqué à la Pl. 44. / sous les N.ºet y. dans la Ville dePompeïa.; lijevo u kutu: Vol. II.; desno: Pl. LIVpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6929
50. Perspektivni prikaz kapitela s ulaza kuÊe nasuprot
bazilici
bakropis, 394x592 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: G (saËuvano odGravé) natpis ispod prikaza: Plan perspectif du Chapiteau qui ornaitl’entrée de la maison située vis-à-vis de la Basilique, marquéN.º13 à la PL. XLIV; lijevo gore u kutu: Vol. II.; desno: Pl.LVIIpodrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 8555
51. Pogled na Izidin hram
bakropis, 497x767 mm
signature nema
natpis ispod prikaza: Vue de l’Aspect du Temple d’Isis, et desdeux ailes de son Peristil; / le tous pris de face; lijevo gore u
kutu: Vol. II.; desno: Pl. LXVIpodrijetlo: zbirka obitelji Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 6927
52. Predvorje i Êelija Izidina hrama
bakropis, 542x782 mm
signature nema
natpis ispod prikaza: Vue interierure du Pronao, et de cellule dutemple d’Isis.podrijetlo: zbirka akademkinje Vande Kochansky-Devidé
KG HAZU, inv. br. 8856
53. Ulaz u svetiπte izidina hrama, 1805.
bakropis, 751x553 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Gravé par F.Piranesi L’án 13 /1805.; lijevo: Dessiné par I. B. Piranesinatpis ispod prikaza: Vue de la porte de l’enceinte du Templed’Isis;/ on voit la partie interieure de l’aile de l’Atrium corre-spondente à la porte du Temple de la Ville de Pompeïa.; Vol. II.;
50.
29
tom prilikom izrauje i dvije ploËe za slavnu seriju Ruins ofthe Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia. U
Londonu (1763.) nastavlja suradnju s njima te koristeÊi nji-
hove veze upoznaje Gavina Hamiltona, engleskog slikara i
umjetniËkog znalca, koji æivi u Rimu. Za njega izrauje 22
od 44 ploËe za Schola Italica Picturae (Rim, 1773.), repro-
dukcije talijanskog slikarstva 16. i 17. st. i reproducira nje-
gove slike. Poznat u Rimu pozicioniran u neoklasiËnim kru-
govima bio je omiljeni graver A. R. Mengsa i prema nje-
govim crteæima Cunego gravira 40 bakroreza sa glavama
Rafaelove Atenske πkole. Godine 1785. pozvan je u Berlin
gdje izrauje kraljevske portrete i tamo raste njegov interes
za tehniku mezzotinte (maniére noire).
Njegove osnovne tehnike bile su: linearni bakrorez u
rasponu naj∫nijih tonskih raspona te bakropis i suha igla,
koje su imale asistentnu ulogu u ∫nim prijelazima tonova i
postizanju klasicistiËkog reljefnog plasticiteta. Krajem sto-
ljeÊa popularnost njegovih radova opada, a (sudbina koja je
zatekla i Volpata, vidi kat. 69), a njegovo mjesto zauzima
Raphael Morghen (kat. 76-90).
prema ciklusu homerskih tema Gavina Hamiltona
Tri otiska Domenica Cunega pripadaju seriji od pet
bakroreza, koje je izradio prema ciklusu slika na temu
Homerove Ilijade i Patroklove smrti Gavina Hamiltona
(1760-1775). U Zbirci Kabineta gra∫ke nedostaju otisci
Ahilej oplakuje Patroklovu smrt (1767) i Ahilejev bijes nadgubitkom ropkinje Briseide (1769), dok za πesti motiv iz
Hamiltonove serije, Oproπtaj Hektora od Andromahe, nije
poznat niti jedan otisak.
I Hamiltonov ciklus, kao i Cunegov gra∫Ëki prijevod sma-
traju se jednim od najznaËajnijh neoklasiËnih projekata prije
dolaska J.- L. Davida u Rim.
55. Ahilej iskaljuje bijes nad Hektorom, 1766.
prema slici Gavina Hamiltonabakrorez, 440x655 mm, 444x660 mm
signatura dolje u desnom kutu: Dominicus Cunego sculpsitRomae 1766; lijevo: Gavinus Hamilton pinxitnatpis u sredini ispod prikaza: Achilles in Examinem HectoraSaevit - Achilles vents His Rage on Hector / from the originalpainting in the collection of his grace the Duke of Bedfordpodrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 340
Usmrtivπi u surovom dvoboju Hektora, sina Trojanskog
kralja Prijama, Ahilej osveÊuje smrt prijatelja Patrokla.
IskaljujuÊi bijes vezao je nagog Hektora za svoja bojna kola
i u punom sjaju, u oklopu koji je za njega iskovao Hefest,
odvukao ga je pod trojanske zidine. S bedema, obeznanju-
juÊi se od boli u naruËje obitelji, prizor promatra njegova
æena Andromaha, (Ilijada 22, 95-515).
56. Prijam otkupljuje Hektorovo mrtvo tijelo od
Ahileja, 1775.
prema slici Gavina Hamiltonabakrorez, 440x655 mm, 444x660 mm
signatura dolje u desnom kutu: Dominicus Cunego sculpsitRomae 1765; lijevo: Gavinus Hamilton pinxitnatpis u sredini ispod prikaza: Priamus redimit mactatumHectora donis - Priam redeems the dead body of Hector / Fromthe original painting in the possesion of Luke Gardiner Esg.chilles in Examinem Hectora Saevit - Achilles vents His Rage onHector/ from the original painting in the collection of his gracethe Duke of Bedfordpodrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 339
52.
30
Kralj Prijam, uz pomoÊ Hermesa, dolazi Ahileju preklinjati
za sinovo tijelo. Iskalivπi bijes Ahilej udovoljava Prijamovoj
molbi. »itav se prizor odvija u Ahilejevu πatoru. Stari kralj
Prijam, s dugom bijelom bradom, kleËi ljubeÊi ruku ratnika
koji sjedi, dok se kroz raskriljeno πatorsko krilo vani moæe
vidjeti Hektorovo nago tijelo joπ uvijek vezano za Ahilejeva
bojna kola (Ilijada 24, 469).
57. Andromaha oplakuje Hektora, 1764.
prema Gavinu Hamiltonu bakrorez, obrezani rubovi otiska, 407x610 mm
signatura dolje u desnom kutu: Dominicus Cunego sculpsitRomae 1764; lijevo: Gavinus Hamilton pinxitnatpis obrezan
podrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 341
U Prijamovoj trojanskoj palaËi leæi Hektorovo mrtvo tijelo.
Andromaha ga okruæena oæaloπÊenima oplakuje dok je
siÊuπni sin Astijanaks tjeπi. (Ilijada 24, 718).
literatura: Bénézit, sv. 3, str. 297; Dizionario biogra∫co, sv.
9, str. 353-358; Hall,, str. 311-312; Le Blanc, sv. 1, str. 74;
Locquin, str. 153, 156; Pezzini, str. 867; www.groveart.com
(Pedrocco F.; Cunego, 27. 09. 2005.)
Giovanni Domenico Tiepolo, Giandomenico
slikar, crtaË i bakropisac (Venecija, 1727-Venecija, 1804)
Domenico, sin Giambattista Tiepola najveÊeg slikara
venecijanskog rokokoa i posljednjeg velikog slikara sakral-
nih tema, povijesti, mitologija i alegorija nalazio se izmeu
“mitoloπke retorike” oËeva slikarska opusa i nastupajuÊeg
klasicizma. Bio je oËev pomoÊnik te je s njime boravio u
Würzburgu, Dresdenu i Madridu od 1761. do 1771. kada se
nakon oËeve smrti vraÊa u Veneciju. Osim bakropisnih pri-
jevoda oËevih slika i crteæa (prije odlaska u Madrid 1762. u
dvije knjige sakupio je 60 listova) prenosio je u bakropis i
svoje invencije (slike i crteæe). Svojim gra∫kama postaje
dijelom fenomena kojeg H. Focillon naziva “eau-forte à la
vénitiene“ (Canaletto - Tiepolovi - Piranese) i u kojemu je
svjetlost dominantan poetski, dramatski i stilski element.
Bakropisnim majstorstvom nadmaπio je svojega oca nalazeÊi
osobni rukopis izmeu opisnog i linearnog te dinamiËnog i
svjetlosno razigranog s karakteristiËnim zatamnjenjima
duboko izjedenih ploËa. Bakropisne serije Via Crucis te Bijegu Egipat posve su neovisne od oËevih predloæaka, a autor je
Ëitavog niza crtaËkih i bakropisnih karikatura na temu
Maskerada i PulËinele.Poznato je oko 180 njegovih bakropisa.
55.
31
iz serije prema slikama iz crkve San Polo u Veneciji
58. Sv. Jeronim Emilijanski s djeËakom koji kleËi
bakropis, obrezani rubovi otiska ploËe, 205x80 mm
signatura ispod prikaza nije saËuvana zbog obrezivanja
(prema Vesme: Joannes Dominicus Tiepolo / invenit pinxit etdelineavit)
natpis (na listu koji Ëita mladiÊ): ITE ECCE - EGO MITO
-VOS
vodeni znak na starom podlijepljenom papiru (iste vrste kao
i papir otiska kat. 59)
Na poleini perom i tintom zabiljeæeni raËuni i tekst u
staroj rukopisnoj gra∫ji.
59. Sv. Margarita Kortonska u adoraciji pred raspelom
bakropis, obrezani rubovi otiska ploËe, 205x80 mm
signatura ispod prikaza zbog obrezivanja nije saËuvana
(prema Vesme: Joannes Dominicus Tiepolo / invenit pinxit etdelineavitpodrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5946 i 5945
Bakropisi pripadaju seriji od 7 listova s naslovnicom koju je
1749. Domenico izradio prema vlastitim slikama za OratorijSv. Kriæa u venecijanskoj crkvi S. Polo. Potpisao se na sig-
naturi kao inventor, slikar i bakropisac. RijeË je o Via Crucis,ikonogra∫ji svjedoËenja o Svetom Kriæu (Sv. Helena nalaziistinski Kriæ, S. Vicenzo Ferreria propovjeda u polju, Martirijsv. Ivana Nepomuka, Sv. Jerolim Emilijanski djeli hranusiroËiÊima ...) od kojih su neke slike izgubljene. VeÊ Sack, u
crkvi S. Polo, ne nalazi traga platnu Sv. JeronimaEmilijanskog (smatra da predstavlja Sv. Josipa iz Casalanze)
dok je slika Sv. Margarite u stanju koje je nemoguÊe restau-
rirati (Rizzi).
Domenico Tiepolo ulanËanim, drhtavim linearnim duktu-
som isprekidanih linija (od ruba do ruba) stvara elastiËno
bakropisno tkanje, koje kroz postupak sukcesivnog jetkanja
dosiæe raspone od najnjeænijih do duboko “ukopanih” tam-
nih tonova. Posljedica toga je svjetlosno zraËenje bijele
papirne podloge i kroz najguπÊi superponirani sloj linijskog
rastera. RazliËita usmjerenja povrπina i dubina te skoro tak-
tilni, duboko jetkani raster stvaraju njemu svojstvene iznim-
no svjetlosne bakropisne nervature. Osobiti je efekt uskih i
visokih formata ovih relativno malih ploËa doæivljaj prizora
kao dio zbivanja i atmosfere πto se πiri ispod ruba otiska.
literatura; Bénézit, sv. 10, str. 180-181; Hind, str. 226-365;
Molmenti, str. 129; Nagler, sv. 18, str. 475-478, kat. 28 i 29;
Sack, kat. 51, 53; Pignatti, str. 14-15, kat. str. 1; Palluchini,
1941, 369, 370; Pittaluga, str. 148 - 160; Rizzi, 1970, kat.
59, 60, Rizzi, str. 152-155, kat. 62 i 63; Vesme, str. 412, kat.
66 i 68; www.stampevenete.it/artisti/tiepolo/ (7.12. 2004)
Francesco Bartolozzi
slikar, crtaË i bakrorezac (Firenza, oko 1728-Lisabon, 1815)
Bartolozzijeva, iznimno uspjeπna, graverska karijera zasni-
vala se na primjeni i usavrπavanju tehniËkih inovacija
dubokog tiska druge polovine 18. st. πto je uvelike utjecalo
na reproduktivnu gra∫Ëku produkciju u Europi, a osobito u
59.
32
61. Alkander i Nerina, 1784.
prema Giovanni Battisti Ciprianijubakropis i bakrorez, punktirna manira u boji, 272x210 mm,
351x241 mm
signatura dolje desno uz oval: Engraved by F. Bartolotti: lije-
vo: Drawn by G. B. Ciprianinatpis ispod prikaza: ALCANDER // & NERINA / I onlybead a little Woodbine Bower // Where I might sit and wheep.Masons English Gardenadresa dolje u lijevom kutu: A Paris chez Haines, rueDauphine, au Musee; desno: Avec Priv. du Roi.; u sredini:
Publishd Octr, 20th 1784. by Jam s. Gamble. Nº 127. Pall.Mall.posveta ispod natpisa: To his Grace the // Duke of Dorset /Ambassador to the // Court of Franc; / This Plate is humbly ded-icated // by His Graces much Oblidged / and most humble //Servants James Gamblepodrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 343
Engleskoj. Prve je poduke primio od oca Gaetana, ∫rentin-
skog zlatara. Studij zapoËinje na Accademiji di Belle Arti u
Firenzi, potom studira antiku u Rimu postajuÊi vjeπti
akvarelist i pastelist. Ne mareÊi za interpretativnu slobodu
gra∫Ëkih prijevoda on i bojom teæi vjernosti reproduciranja
starih i suvremenih majstora. U Italiji kao sljedbenik J. G.
Willea (1715-1808), veoma utjecajnog francuskog gravera,
i u Veneciji (1748) uËeÊi u radionici J. Wagnera (1706-
1780) u klasicistiËkoj shemi Ëistoga bakroreza, reproducira
crteæe i slike starih talijanskih majstora u rasponu od J.
Veronesea do P. Longhija. Njegova vjeπtina i klasicistiËki
senzibilitet u tehnikama mekih kreda privukli su engleske
mecene u Veneciji. Pozvan je u Englesku od bibliotekara
kralja Georga III. nakon velikog uspjeha otisaka prema
Guercinovim crteæima. Surauje sa Robertom Adamom na
gravurama Dioklecijanove PalaËe. Dolaskom u Englesku
(1764.), primjenjuje francusku maniru u kredi (crayonmanière) i engleski stipple manner (punktirnu maniru) s
velikim utjecajem na gra∫Ëku produkciju u zemljama, iz
kojih su tehnike potekle, postajuÊi predvodnikom Ëitave
πkole. Jedan je od osnivaË Royal Academy (1768.), a kada je
postao Ëlanom Incorporated Society of Artist bio je jedan od
najtraæenijih europskih reproduktivnih gravera a njegova
radionica je djelovala uz pomoÊ Ëak pedesetak pomoÊnika.
Tada je i vrlo blizak s talijanskim slikarem G. B.
Ciprianijem (1727-1785) koji je zbog neoklasiËne eleganci-
je stila imao veliki uspjeh u Engleskoj. Imenovan je
graverom kralja Georga III., ali 1802. prinuen je zbog
∫nancijskog sloma otiÊi iz Londona. Imenovan je direk-
torom Nacionalne akademije u Lisabonu. U inventaru
National Portrait Gallery u Londonu evidentirano je 64
portreta koje je naslikao ili gravirao prema drugim majs-
torima, a sam se pojavljuje na 13 onovremenih portreta;
sam ili u druπtvu umjetnika, literata i akademika.
U njegovom oeuvre katalogu zabiljeæene su 2553 gra∫ke.
Francescov sin Gaetano Bartolozzi (1757-1821) od 1785.
postaje izdavaËem oËevih gra∫ka.
60. Smrt Klorinde
prema Angelici Kauffman punktirna manira u boji, 255x215 mm, 255x240 mm
signatura ispod prikaza desno: F. Bartolozzi sculp.; lijevo:
Angelica Kauffman pinxitnatpis ispod prikaza: MORTE DI CLORINDA / E la mannuda e fredda alzando verso / Il cavaliero, in vece parole,/ Gli dapegno di pace in questa forma / Passa la bella donna e par quedorma.podrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 342
62.
33
Smrt Klorinde prema A. Kauffman (iz epa Torquata Tassa,
Gerusalemme Liberata, 1575.) te Alkander i Nerina, prema
prijatelju G. B. Ciprianiu, s kojim je intenzivno suraivao u
Londonu, dvije su karakteristiËne Bartolozzijeve gra∫Ëke
reprodukcije - pokazuju i sklonost sentimentu patetiËnog
klasicizma tadanjih slikara - tehnici punktirne bakrorezne
manire u boji koja izvrsno oponaπa mekoÊu pastela u boji.
62. Slavni Vincent Lunardi u pratnji dva prijatelja na
svojem treÊem letaËkom izletu iz St. Georges’ Fields u
Londonu 1784., 1785.
prema John Francis Rigaudubakropis i bakrorez, punktirna manira, obrezan s desne
strane do otiska ploËe, 330x244 mm
signatura ispod prikaza desno: F. Bartolozzi sculp.adresa: Publish’d June 25th 1785. by E. Wyalt next door to thePantheon, Oxford Street.natpis ispod prikaza: Three favorite aerial travellers. / VincentLunardi Esqr. ∫rst Aeronaut in England, / George Biggin Esqr./ and M. rs Sage ∫rst English Female Aerial Traveller.podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5872
Gra∫Ëki otisak predstavlja πiroki raspon produkcije radioni-
ce Francesca Bartolozzija koja nije imala ni tematskih ni
genrovskih ograniËenja. U ovom sluËaju radi se o suvre-
menom dogaaju. Vincet Lunardi bio je senzacionalan
mladiÊ, dvadesetdvogodiπnji ambasador napuljskog kralja u
Londonu, strastveni izumitelj i aeronaut i jedan od prvih
“balonista”. Prikazan je njegov dvosatni let preko St. James
parka i Picadillyja na koji je poveo gospoicu Laetitiju Sage
(prvu æensku aeronauticu) i prijatelja George Biggina, 29.
srpnja 1785. InaËica ove punktirne gravure tiskana je i
objavljena sto godina kasnije (1887.) u Gaston Tissandier,
Historie des ballons and des aeronautes celebres: 1783-1899.
63. Starac i dvije djevojke (Lot i njegove kÊeri), 1796.
prema Giovanni Battisti Ciprianijubakrorez, punktirna gravura, obrezani rubovi otiska ploËe,
190x284 mm, 184x284 mm
signatura ispod prikazadesno: F. Bartolozzi scul.; lijevo: G. B.Cipriani inv.adresa, u sredini ispod prikaza: London Pub.das the Act directsJan.y 1.st 1796 by G. Bartolozzi.podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5873
Otisak je izniman primjer klasicizma s referencijama na
renesansni Rafaelov crteæ koji je bio uzor Bartolozzijevu
vrπnjaku G. B. Ciprianiju Ëiji su crteæi proslavljeni upravo
63.
34
1726), ∫rentiskom baroknom slikaru Ëiji je znaËaj istaknut u
fresko dekoraciji palaËe Corsini u Firenci. Kako Ëitamo u
natpisu i bakrorez je posredovanjem crtaËa bio zasnovan na
fresko slici Ëije se mjere toËno navode.
literatura: Bénézit, sv. 1, str. 531-532; Dizionario, sv. 6,
793-796; Hind, str. 209, 291, 365, 373, 380, 383, 384;
Hozo, str. 391, 415, 450, 532; Le Blanc, sv. 1, 1854; Nagler,
sv. 1. str. 298-301; Palluchini 1941, str. 118-121; Petrucci
1953 (1), str. 84-91; Vesme/Calabi, str. 865, III/IV
(Lunardi); Thieme-Becker, sv. II, str. 580-582; Towndrow,
str. 45-53; www.stampevenete.it/artisti/bartolozzi (7. 12.
2004.); www.groveart.com (14.10.2005); www.scienceand-
society.co.uk (14.10.2005), (Lunardi); http://rzbs4.biblio-
thek.uni-regensburg.de/portrait/ (10. 09. 2005), (Alvise
Pisani);
Violante Vanni
gra∫Ëarka (Firenza oko 1732 - 1776)
graverovim gra∫Ëkim prijevodima. Bartolozzi je punk-
tirnom tehnikom ostvario dojam mekoÊe crteæa u kredi
(crayon manière) ili ∫nih tonskih skala srebrenke.
64. Dva putta s harfom
bakrorez, dijelom obrezan otisak ploËe, 72x72 mm
signatura ispod prikaza dolje desno: F. Bartolozzi sculp.; lije-
vo neËitko: Inv…natpis na prikazu na girlandi: For the bene∫t of Mr. Jonespodrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5874
65. Portret Prokuratora crkve sv. Marca Alvise
Pisanija, 1793.
prema Domenicu Pellegrinijubakrorez, 423x303 mm
signatura ispod prikaza desno: Bartolozzi sculps. 1793.; lije-
vo: Pellegrini pinxit 1793.natpis ispod prikaza: Aloysius Pisani Aques - Et Divi Marciprocurator - electus die 29. Jan. Anno MDCCXCII . M. V.podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5875
Portretirani Alvise Almoro Pisani i sam mecena bio je
potomak obitelji koja je u Venetu podigla jednu od najzna-
menitijih baroknih palaËa s freskama Giambattista Tiepola
(Apoteoza obitelji Pisani) takozvanu Villu Stra, po monu-
mentalnosti usporedivu s Casertom i Versaillom.
66. Andreas Quirino Senator Venetus, 1794.
punktirna manira, bakrorez 306x231 mm, 440x301 mm
signatura u sredini ispod natpisa: Ne omnis morier //Bartolozzius me sculpsit. / Anno 1794.natpis ispod prikaza: ANDREAS QUIRINO // SENATORVENETUSpodrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5898
67. Adonis u lovu na vepra
prema slici Antonija Domenica Gabbianijabakrorez, 450x438 mm, 452x645 mm
signatura ispod prikaza desno; Francesco Bartolozzi inci; lije-
vo: Gius. Zocchi del: sredina: Pittura a fresco d’ Ant. DomGabbiani / Larga palmi 8. once 7., Alta palmi 8.podrijetlo: zbirka Lukanc
KG HAZU, inv. br. 7114
Smrt Adonisa, kojega je zaljubljena Venera uzalud ljubavlju
pokuπala odræati na æivotu, tema je koja povezuje genre kra-
jolika, mit i povezana je uz izmjenu godiπnjih doba karak-
teristiËnih za tematiku velikih alegorijskih baroknih ciklusa.
Isto nalazimo i u bakrorezu prema A. D. Gabbianiju (1652-
68.
35
O Violante Vanni nema dovoljno podataka, osim da je bila
uËenica Roberta Strangea (πkotski graver, pisac i sabiraË,
1721-1792). Djelovala je kao vrlo aktivan, sposoban i sves-
tran bakrorezac u Firenzi (reprodukcije, kartogra∫ja, ilus-
tracije). Bila je angaæirana od Marie Luise, Velike toskanske
vojvotkinje za ilustraciju Storia naturale degli ucelli, 1767-1776. koja je sadræavala 600 rukom koloriranih otisaka na
Ëijoj je izradi radila zajedno sa crtaËem Lorenzom Lorenzi
Ëitavo desetljeÊe. Njeno ime je istaknuto ponajviπe udjelom
u tom najveÊem ornitoloπkom kompendiju kojeg je uredio
prirodoznanstvenik Saverio Manetti.
68. Portret mladiÊa
prema slici Alessandra Alloria zvanog il Bronzinobakrorez, signatura ispod prikaza dolje desno: ViolanteVanni fe.; desno: Lorenz. Lorenzi del.Natpis ispod prikaza: Quadro di Allessandro Allori detto ilBronzino / Alto Palmi 4 once 1 Largo Palmi 3 once 3 / XXVIIIpodrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5933
Portret mladiÊa jedini je gra∫Ëki list u zbirci starih majsto-
ra Kabineta gra∫ka kojega je izradila jedna gra∫Ëarka.
Premda autorica nije uvrπtena u niz velikih umjetnica kao
πto su primjerice bakrorezaËica Diana Mantovana, slikarice
Orazia Gentileschi i Sofonisba Anguisola te neπto mlaa
venecijanska redovnica Isabella Piccini Ëiji su opusi velikim
djelom istraæeni, njen bakrorezni duktus i njegova gustoÊa
te opus visokog metjera nije zanemariv. U ovom portretu
prema Alessandru Bronzinu posinku velikog maniriste
Agnola Bronzina, rijeË je o tipiËnoj bakroreznoj inter-
pretaciji “iz tamnog” koja najavljuje mezzotintu. Crteæ
prema Allorijevu portretu izradio je Lorenzo Lorenzi
umjetnik i sveÊenik koji je pratio Violante na svim projekti-
ma kao crtaË.
literatura: Bénézit, sv. 1, str. 12 (Allori), sv. 10, str. 394.;
www.printgalleries. (5.09. 2005), (Vanni); www.grove-
art.com, (5.09. 2005.), (Allori)
Giovanni Volpato
crtaË i graver (Bassano, 1733 - Rim, 1803)
Godine 1760. ulazi u slavnu radionicu gravera i izdavaËa
Remondini iz Bassana. UoËivπi njegov talent F. Bartolozzi
ga poziva u Veneciju (1762.) gdje gravira prema venecijan-
skim majstorima ostavπi savjetnik Remondiniju. Nakon
boravka u Parmi gdje radi na ciklusima dvorskih sveËanosti
1772. odlazi u Rim. Sudjeluje sa osam ploËa na
Hamiltonovoj Schola Italica Picturae. Njegova graverska dje-
latnost a∫rmirala se kroz dvije posve razliËite produkcije.
Prva se oslanjala na venecijanski ukus za krajolike a druga,
ona koja mu je donijela slavu, na klasiËni repertoar rimske
tradicije u kojoj je reproducirao djela Rafaela,
Michelangela, Carraccija i njihove πkole u hladnoj i
akademskoj tehniËkoj virtuoznosti. Njegova slava potjeËe
od 46 bakroreza prema Rafaelovim vatikanskim loama
(desetak bakroreza posjeduje Dijecezanska zbirka
Nadbiskupije zagrebaËke) objavljenih izmeu 1776. i 1777.
godine. Izradio je reprodukcije Carracijeve galerije Farnese,
Sikstinske kapele, Muzeja Pio Clementino i antiËkih kipova
stvarajuÊi opus koji je bio umjetniËki “repetitorij” i “reper-
torij”. U Rimu je otvorio tvornicu porculana (1786). U
suradnji s R. Morghenom (kat. ) objavljuje Principe crteæaprema najvrsnijim antiËkim kipovima. Potakao je πkolu gdje
su se formirali R. Morghen, D. Cunego i drugi predstavni-
ci akademske bakrorezaËke virtuoznosti.
69. Dafnis i Amor
prema slici Augusta Johanna Nahlabakrorez, 410x330 mm, 480 x 392 mm
signatura ispod prikaza desno: Apud Joan Volpato; lijevo:
Augustus Nahl pinx.t
69.
71. Djevojka iz Kotara
bakropis i bakrorez, 280x202 mm, 466x320 mm
signatura i adresa ispod prikaza desno: Apud TheodorumViero Venetijsnatpis dolje lijevo: Fanciulla da Kotár / di bassa condizione, diMorlachìa, nella Dalmazia / Veneta, ai con∫ni del DominioTurco. // Fille de Kotár / de humble condition, de la Morlachie,dans la Dalmathie Vénitienne, aux con∫ns / du Domàine Turc.podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5757
literatura: Bénézit, sv. 10, str. 499; D’Amico, 1980, kat. 346;
Dizionario, Palluchini, str. 42; www.antique.com (24. 09.
2004)
Carlo Antonio Porporati
(Volvera, 1741 - Torino, 1816)
Slikar, crtaË, graver u bakrorezu i mezzotinti, vrlo mlad
stiæe u Pariz gdje postaje uËenikom Chevilleta, Beauvarleta
i de Willea, redom velikih majstora linearnog i reproduk-
tivnog bakroreza. PosveÊuje se religioznoj tematici, portre-
tima i scenama æanra. Iste 1773. godine primljen je na
Francusku akademiju i postaje Ëlanom Torinske akademije,
36
natpis u sredini ispod prikaza: DAFNI ED AMORE / Amordiceva al Pastorello afflitto / Sciogli la barca, e valichiamo il∫ume. / Ti renderá beato il tuo traggitto. / Gesnerpodrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5899
Omiljenu baroknu temu o pastiru Dafnisu kojemu se prip-
isuje invencija bukoliËke poezije isprepliÊe se sa pastoral-
nom romansom izmeu Dafnisa i Kloe koju je napisao grËki
pisac Longus (3/4. st.), Ëestu u umjetnosti rokokoa kojoj
pripada i opus A. J. Nahla (1710-1781).
Nagler ovaj otisak svrstava meu pojedinaËne Volpatove
bakroreze. Signatura sa oznakom “Apud Joan Volpato”
znaËi da je otisak tiskan u njegovoj radionici (isto kao presso= kod).
literatura: Bénézit, sv. 10, str. 566; Moschini, str. 134-136;
Nagler, sv. 10. str. 105-106, kat. 3 (Nahl); sv. 20, str. str.
524, kat. 53 (Volpato); Petrucci, str. 127-129, Succi, str.
427-431; http://www.groveart.com (Dario Succi, GiovanniVolpato), (10. 10. 2005); www.zeitenblicke.histori-
cum.net/2003/03/pdf/Hoeper.pdf, (Corinna Höper, “Ildolce intaglio di Volpato”), (07. 04. 2005.)
Theodoro, Viero ili Viaro
slikar minijaturist, bakrorezac i izdavaË (Bassano, 1740 -
Venecija, 1795. ili 1819.)
Bio je uËenik Nicoloa Cavallija, a prema Moschiniju,
Pitterija i Bartolozzija. U Veneciji osniva kalkografsku
radionicu i izdaje brojne listove: Giampiccolija (kat. 3),
Monaca, V. Lefèvra (kat. 100-101, I. dio) reproducira djela:
Balestre, Bassana, Cignarollija, Tiepola i Piazette (serija od
12 glava oko 1760.). Poznat je po mnogostranosti svoga
djelovanja no, prevladava uloga nakladnika i trgovca
gra∫kama.
iz serije Figure i odjeÊa razliËitih naroda, 1785.
Raccolta di 120 Stampe che representano, Figure ed Abiti divarie Nazioni …, Venettia 1785, ed. T. Viero
70. MorlaËka plemenitaπica
bakropis i bakrorez, 280x202 mm, 465x315 mm
signatura i adresa ispod prikaza desno: Apud TheodorumViero Venetijsnatpis dolje lijevo: Franciulla nobile di Coccorih / di Morlachìa,nella Dalmazia Veneta, / ai con∫ni del Dominio Turco // Fillenoble de Coccorih / de la Morlachie, dans la DalmathieVenitienne, / aux con∫ns du Domàine Turc.podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5756
71.
a 1797. postaje konzervatorom Torinske galerije. Kralj
Piemonta Vittore Amadeo, veliki umjetnikov poklonik,
zaduæuje ga 1773. da osnuje u Torinu πkolu bakroreza
(maniera dolce), koja se veÊ 1778. prikljuËuje akademiji.
Nakon tog projekta isto je uËinio 1792. u Napulju, na
zamolbu napuljskog kralja Ferdinanda IV., prethodno
ponudivπi projekt Raphaelu Morghenu.
72. Klorinda i Tankredo, 1782.
iz knjige Torquato Tasso, Gerusaleme liberato, III/XXIV.
prema slici Carla van Looabakrorez i bakropis, obrezan rub otiska, 531x389 mm
signatura ispod prikaza desno: Gravé par Porporati, Garde desDessins de S. M. Le Roi De Sardaigen, des Académies Royale dePeinture et Sculpture de Turin et Paris 1782; lijevo: Peint parCharles Vanloadresa ispod natpisa: Tiré du Cabinet de S. M. le Roi deSardaigne, à Paris ches la VeSechy Place Dauphine - Imp.Lamoureaux37
natpis ispod prikaza: Clorinde et // Tancrede /Tasso Jerus. del// Ch. III. XXIV. / Dédié a Son Altesse Royale // Monseigneurle Prince de Piemont, / Par son trés Humbles, trés Obéissant et /trés Respectueux Serviteur Porporatipodrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5931
Ova karakteristiËna reproduktivna gravura kasnog 18. st.
prevodi prizor borbe Klorinde i Tankreda iz ciklusa devet
slika Carla van Looa (1705-1765) prema epu GerusalemmeLiberatta Torquata Tassa (1544-1595) dovrπenih 1733.
Slike su se nalazile u kabinetu Prie-Dieu Princa Piemonta i
kralja Sardinije u kraljevskoj palaËi u Torinu a prizor na
gravuri oslikan je s desne strane dovratnika. Slika i gravura
posveÊena Princa Piemonta i kralja Sardinije imaju pendant
u prizoru Herminija i pastir iz istog Van Loova ciklusa,
posveÊenu princu Kaunitzu. Vidi za istu Tassovu temu (kat.
60).
Porporati se potpisao kao Ëuvar (kustos) crteæa njegova
veliËanstva te Kraljevskih akademija skulpture i kiparstva uParizu i Torinu.
literatura: Bénézit, sv. 8, str. 435; Nagler, sv. 11, 516, kat. 8;
Vesme, str. 527, kat. 4-11.
Francesco del Pedro
crtaË i graver (Udine, 1749 - Venecija, 1806)
Bio je uËenik Piazzette i Volpata a djelovao je u Veneciji
reproducirajuÊi djela talijanskog, francuskog i nizozemskog
slikarstva.
73. Starica s djecom, genre scena
prema slici braÊe le Nainbakrorez i bakropis, 365x 450 mm, 370x460 mm
signatura ispod prikaza desno u kutu: Francs . Pedro sculp.;
desno: Nain inv. et pinx:adresa ispod prikaza desno u kutu: apud Nic. Cavalli Venetiisnatpis ispod prikaza u dva distiha: Pudica mulier in partemjuvans / Domum, atque dulces liberos. // Sabina Qualis, autperusta solibus / Pernicis uxor appuli. // Horat Epod. Od 2podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5900
U Veneciji u drugoj polovini 18. st., u koju se slijevala
europska prosvijeÊena aristokracija graveri su se adaptirali u
πirokom rasponu ukusa za predloπcima. Osobito se oko
slikarstva Pietra Longhia stvara genre svakodnevice i
galantnih scena te oËito reproduktivni majstori posiæu i za
tom tematikom. U ovom sluËaju predloæak je doπao od
“izumitelja” genra francuskih baroknih slikara Le Nain a
graver, naruËilac ili venecijanski izdavaË (Nicolo Cavalli)
opremili su otisak Horacijevim stihovima dajuÊi mu pouËnu
i arkadijsku dimenziju.
72.
38
75. Sv. Filip apostol
bakrorez i bakropis, 395x275 mm, 470x355 mm
signatura ispod prikaza desno: I. M. de Boni pin. et inc.natpis u sredini ispod prikaza: Sanctus Philippuspodrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br 5937
Premda daleko slabijeg crteæa i tehniËke duktusne vjeπtine
ovaj se devocionalni bakrorez svrstava meu serije ikono-
gra∫ja svetaca prikazanih u poprsju, od kojih je u onodob-
noj Veneciji bila napoznatija Piazettina (vidi kat. 4). Filip,
apostol i svetac, prikazan je u svojoj tipiËnoj ikonogra∫ji; u
srednjim godinama i kraÊe brade te s atributom kriæa, s
kojim je istjerao ubojitog zmaja iz Marsova hrama u
Hieropolisu, zbog Ëega su ga razbjeπnjeli sveÊenici hrama
razapeli poput sv. Petra (glavom na dolje). U tipologiji
devocionalnih otisaka svetaca moæe se uvrstiti u postpitter-
ijevsku tradiciju dok se rukopisom svrstava u obiËni
bakrorez.
literatura: Bénézit, sv. 2, str. 150; Hall, str. 245.
Raphael Morghen
bakrorezac i bakropisac (Napulj, 1758 - Firenza, 1833)
Sin i uËenik Filipa Morghena, od rana pokazuje neobiËan
talent, tako da je s dvanaest godina vrlo sposoban graver.
Katalog djela, po kojemu se vidi njegov razvoj, sastavio je
njegov uËenik N. Palmerini (Opere d’int. del cav. RaffaeloMorghen, 1824.) pa znamo da je s 20 godina veÊ izradio
trideset i pet ploËa. Otac ga πalje u Volpatovu πkolu u Rim
gdje Rafael postaje omiljeni uËenik, potom suradnik, a
Zanimljiv je duktus koji skoro πablonski prenosi dva
razliËita iskustva Pitterijevu tonalnu skalu i Volpatov pre-
cizni chiaroscuro koji se mijenja ovisno o motivu kojeg ocr-
tava.
literatura: Bénézit, sv. 8, str. 186; Nagler, sv. 11, str. 48-49;
sv. 6, str. 574-575.
Domenico Pronti
bakrorezac (Bologna, 1750 - djelovao poËetkom 19. st.)
Graver rimskih antiknih i suvremenih veduta namijenjenih
putnicima Grand Toura.TehniËar je velike preciznosti i vjeπtine, narativan i podræa-
va donekle romantiËarski senzibilitet Piranesea.
Imao je vrlo tipiziranu produkciju ciljane namjene pa su
poznate njegove studije kostima starih civilizacija, izraene
prema antiËkim spomenicima, za potrebe profesora lijepih
umjetnosti (… per uso de’ professori delle belle Arti, 1800.).
74. Konstantinov slavoluk na via Appia s pogledom na
Koloseum (1795.)
Iz serije rimskih veduta
bakrorez, 329x427 mm, 462x630 mm
signatura u desnom kutu ispod prikaza: Dom. Pronti dir. eincise /nº 15natpis ispod prikaza: VEDUTA DELL ARCO DICOSTANTINO / 1. Antica Via Appia, 2. Porzione del Colosseo.adresa u sredini ispod natpisa: In Roma da Agapito Franzettinella Strada del corso alle Convertitepodrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 3154
Bakrorez Konstantinova slavoluka (sagraen od spolija rani-
jih carskih spomenika nakon pobjede nad Maxentiusom na
Milvijskom mostu 315. godine) kao gra∫Ëki pendant ima
Prontijevu bakroreznu vedutu sa slavolukom Septimija
Severa.
Vidi srodne gravure od istoga rimskog izdavaËa Agapita
Franzettija (kat. 216-225)
literatura: Bénézit, sv. 8, str. 503; Nagler, sv. 12, str. 91;
www.artisopusgallery.com/pronti/ (07. 09. 2004).
Giovanni Martino dei Boni
slikar i gra∫Ëar (Venecija, 1753 - u Rimu djelovao do
1810.).
Od njegovih djela citira se Smrt Adonisa prema Canovi i
originalna gravira gdje umjetnik plaËe pred poprsjem svoje
kÊeri.
73.
39
Njegov katalog sadræi 2560 gra∫ka ponajviπe prema starim
talijanskim majstorima od Leonardove Posljednje veËere,Rafaelove Madone della Sedia do djela A. Van Dycka.
76. Madona s djetetom i Sv. Ivanom Krstiteljem
prema slici Andrea del Sartabakrorez i bakropis, 22x228 mm, 336x241 mm
signatura ispod prikaza desno: Rafaele Morghen sculp.; lijevo:
Andrea del Sarto pinx.
natpis u sredini ispod prikaza: LA MADONA // COL BAMBINO
/ L’ Originale si Trova nella Collezione // del Conte de FRIES inVienna.II. stanje otiska
podrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 397
Predloæak Morghenova bakroreza poznata je Fries Madona(1520.) Andrea del Sarta, slikara kojeg je Vasari nazivao
“savrπenim” ili “bezgrijeπnim”. Slika se u vrijeme repro-
duciranja nalazila u istoimenoj zbirci Grofa de Friesa u
1781. æeni se sa uËiteljevom jedinicom Domenicom.
Volpatova Calcogra∫ja postaje tako najproduktivnijim
srediπtem visoko vrednovane bakrorezne repodukcije,
najbliæa onoj struji njegovanoj od tadanje Ponti∫calne
kalkogra∫je (vidi izdavaËi i tiskari). Perfekcionizam sloæene
mreæe i meuovisnih linija i unakrsnih πra∫ranja koje raz-
govjetno suËeljavaju odnose svijetla i sjena u predoËavanju
plasticiteta. Morghen je u poËetku kombinirao bakropis
doraen bakrorezom (kat. 76 i 77) koji je zamjenio tehniËki
Ëistim i zahvtjevnim linearnim graviranjem tek pojaËanim
sa suhom iglom πto je izazivalo skoro fotografski efekt.
Preciznost njegova stila i ∫no toniranje smatralo se ekviva-
lentom rafaelovog ideala a najcjenjenije su upravo bile nje-
gove Madone prema Rafaelu. Predstavljao je u bakrorezu
neoklasiËne ideale, a kroz svoju ulogu profesora imao je vrlo
veliki utjecaj. Pozvan je 1793. da u Firenzi osnuje πkolu
graviranja od velikog vojvode Ferdinanda III. Medicija
(regent, 1790-1801) i imenovan je profesorom u Accademiadi Belle Arti (1803). Bio je Ëlan Institut de France i vitez
Legije Ëasti 1816.
74.
80. Portret Wilhelma II. princa vojvodstva Nassau
prema slici Michiela Jansza Miereveldtabakrorez, 361x235 mm, 408x312 mm
signatura ispod prikaza desno: Raph. Morghen sculp:; lijevo:
M. Mierveld Pinxit; sredina: Steph Tofanelli delinnatpis na prikazu u sredini lijevo: Aº 1630 / M. Miereveld I. stanje ostiska prije natpisa (prema Nagleru: Wilhemus II.,Princeps Nassoviae …)
podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5864
Nagler donosi podatak kako je Artaria (vidi nakladnike) u
Rimu otkupila ploËu pa se moæe pretpostaviti da je istim
putem i naruËena te da je ovo rimski otisak, prije upisa
punog natpisa s imenom i naslovom princa.
81. Dante Alighieri
prema crteæu Stefana Tofanellijabakrorez, 328x233 mm, 710x480 mm
signatura ispod prikaza u desnom kutu: Raffaello Morghenincise in Firenze; lijevo: Stefano Tofanelli delineadresa dolje u sredini: Luigi Bardi impresse.podrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 398
82. Torquato Tasso
prema crteæu Pietra Erminijabakrorez, 329x231 mm, 710x480 mm
signatura ispod prikaza desno: Raffaello Morghen incise; lije-
vo: Pietro Ermini disegnoadresa ispod prikaza u sredini: Luigi Bardi impressepodrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 399
83. Francesco Petrarca
prema crteæu Stefana Tofanellijabakrorez, 328x233 mm, 710x480 mm
signatura ispod prikaza desno: Raffaello Morghen incise inFirenze; lijevo: Stefano Tofanelli delineadresa dolje u sredini: Luigi Bardi impressepodrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 404
84. Lodovico Ariosto
prema crteæu Pietra Erminijabakrorez, 330x233 mm, 710x480 mm
signatura ispod prikaza desno: Raffaello Morghen incise; lije-
vo: Pietro Ermini disegnoadresa ispod prikaza u sredini: Luigi Bardi impressepodrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 408
40
BeËu. Danas se nalazi u Zbirci Ascott (Buckimghamshire) u
Engleskoj.
Postoje dva stanja otisaka; prvo koje je Morghen otisnuo
bez natpisa i drugo stanje s natpisom naklade Artaria u
BeËu.
77. Lot i njegove kÊeri
prema slici Francesca Barbierija zvanog il Guercinobakrorez i bakropis, 410x510 mm, 420x520 mm
signatura desno ispod prikaza: Guglielmo Morghen sculp.Neapoli; lijevo: Franc.o Barbieri vulgo dicto Guercino pinx. Natpis ispod prikaza: All’Amatore // dele Belle Arti. / IlCavalier D. Paolo Marulli de’ Duchi d’ Ascoli // Maggiordomoin Servigio di S. M. Il Re delle Sicilie / u desnom kutu:
Guglielmo Morghen D.D.D.III. stanje otiska
podrijetlo: nepoznato
KG HAZU, inv. br. 405
VjerujuÊi kako su jedini preæivjeli Sodomu i Gomoru te da
viπe nema nikoga na zemlji, da bi nastavio ljudski rod,
Lotove kÊeri (vidi kat. 12, 63) opijaju oca vinom kako bi s
njima zaËeo djecu. Prizor, obiËno predstavljen u peÊini gdje
su se sklonili, ovdje je smjeπten u krajoliku, a u pozadini se
vidi kako gradove guta plamen (Geneza 19, 30-38).
U prilagodbi gra∫Ëkog prijevoda - slikanom predloπku,
Morghen u prednjem planu, umjesto ∫nog bakroreznog
linearnog rastera, kojim ostvaruje chiaroscuralnu mod-
elaciju, uvodi krupni rukopis dubokog jetkanja sugerirajuÊi
prostorne planove.
78. Portret Nazona Oieidosa u medaljonu, 1794.
bakrorez i bakropis, 64x64 mm, 126x96 mm
signatura u sredini ispod medaljona; Raph: Morghen Sculp:1794 natpis grËkim pismom u medaljonu
podrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5862
79. Glava Jupitera, 1793.
prema crteæu Buonaventure Salese bakrorez, obrezan otisak ploËe, 151x125 mm
signatura desno od ovala: Raph. Morghen sculp; lijevo: Bon.Salesa del. natpis: Juppiter Aeigoeus Ephesi nuper effosus / Extat adresa: Apud Hieronymus Equitem Julianum / PatriciumVenetumpodrijetlo: zbirka Herzog
KG HAZU, inv. br. 5863
iz djela: Osservazioni di E. A. Visconti sopra un antico cammeorapp. Giove Egioco, tiskano u Padovi, 1793.