Gospodarski razvoj Hrvatske i EU - staro.rifin.com · 1 Gordan Družić 1 Gospodarski razvoj Hrvatske i EU Ovaj rad rezultat je nastojanja da se na osnovi kritičke analize zbivanja

1

Gordan Družić1

Gospodarski razvoj Hrvatske i EU

Ovaj rad rezultat je nastojanja da se na osnovi kritičke analize

zbivanja u hrvatskome gospodarstvu prikažu i ocijene protekla

kretanja i uvjeti u kojima su se događala te sagledaju mogući smjerovi

promjena. U prvom dijelu rada analizira se razvoj gospodarstva

u razdoblju 1990. – 2006. godine koje je prema svim značajkama

ocijenjeno kao krizno razdoblje hrvatskoga gospodarstva. U drugom

dijelu rada naznačuju se neki od mogućih smjerova izlaska iz krize

hrvatskoga gospodarstva, a posebno se analiziraju nužnost zaokreta

u ekonomskoj politici i potreba jasnog definiranja strategije razvoja

te mogućnosti i izazovi koje proizlaze iz dokumenata i politike EU-a,

kao i prognoza mogućih događanja u EU-u u idućim desetljećima.

Ključne riječi: ekonomska politika, hrvatsko gospodarstvo,

proizvodnja, zaposlenost, tečaj, inflacija, vanjskotrgovinska bilanca,

platna bilanca, unutarnji i vanjski dug, strategija razvoja, Lisabonska

strategija, «future studies»

1. Makroekonomska kretanja u hrvatskome gospodarstvu u

razdoblju 1990. – 2006. godine

U ovom dijelu rada analizirat će se samo osnovni makroekonomski rezultati tzv. procesa tranzicije.

Iz podataka u tablici 1. vidi se da BDP, izražen u tekućim USD dolarima, nakon naglog pada u 1991. i osobito u 1992. godini (kada je iznosio samo 41 posto onog iz 1990. godine) bilježi porast sve do 1 Dr.,sc., Gordan Družić, Znanstveni savjetnik u Odsjeku za ekonomska istraživanja HAZU

UDK 330.34.01

330.5

Gordan Družić: Gospodarski razvoj Hrvatske i EUEKONOMIJA / ECONOMICS, 14 (1) str. 1-54 (2007) www.rifin.com2

1998. godine; u 1999., 2000. i 2001. godini ponovno bilježi pad te je bio na razini od 80,2 posto 76,6 posto i 80,2 posto BDP-a iz 1990. godine. Od 2002. godine, zbog pada vrijednosti dolara i realnog rasta, ubrzano se povećava, a u 2005. godini bio je nominalno veći za čak 55,2 posto Podaci u stalnim cijenama daju nam, dakako, puno realniju sliku (vidi stope rasta u stalnim cijenama u tablici 1.). Iz njih proizlazi da je Hrvatska najniži BDP ostvarila u 1993. godini (64,1 posto od 1990.) te da razinu BDP iz 1990. prvi put premašuje u 2004. (3,3 posto), 2005. (7,7 posto) i 2006. (12,9 posto).

Indeks fizičkog obujma pruža znatno realniju sliku. Industrijska proizvodnja, nakon pada u 1995. godini na 56 posto proizvodnje iz 1990., blago se obnavlja pa u 2006. godini dostiže 85 posto. Broj zaposlenih u industriji kontinuirano se smanjivao i u 2006. godini iznosio je samo 40 posto broja zaposlenih u 1990. Ponajprije zahvaljujući toj tendenciji, nakon 1996. godine bilježimo visoke stope rasta produktivnosti rada u industriji.

3Gordan Družić: Gospodarski razvoj Hrvatske i EUEKONOMIJA / ECONOMICS, 14 (1) str. 1-54 (2007) www.rifin.com

Tab

lica

1. G

osp

od

ars

ka k

reta

nja

u r

azd

ob

lju

1990. – 2

006.

1990

.19

91.

1992

.19

93.

1994

.19

95.

1996

.19

97.

1998

.19

99.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

BD

P, te

kuće

cij

ene,

mlr

d. U

SD

24,8

18,2

10,2

10,9

14,6

18,8

19,8

20,1

21,6

19,9

18,4

19,9

23,0

29,6

35,3

38,5

42,9

Sto

pe r

asta

BD

P (s

taln

e ci

jene

), %

-21,1

-11,7

-85,

96,8

5,9

6,8

2,5

-0,9

2,9

4,4

5,6

5,3

3,8

4,3

4,8

Pro

sječ

no g

od. t

ečaj

u H

RK

/US

D0,0

10,0

20,2

63,5

85,

995,2

35,4

36,1

66,3

67,1

18,2

88,3

47,8

66,7

06,0

45,

955,8

4

Inde

ksi fi

zičk

og o

bujm

a in

dust

. pro

izvo

dnje

100

72

61

57

56

56

58

62

64

63

64

68

72

75

77

81

85

Inde

ksi b

roja

zap

osle

nih

u in

dust

riji

100

82

70

66

62

58

54

51

4946

45

43

42

41

40

40

40

Izvo

z, m

lrd.

US

D4,0

3,3

4,6

3,9

4,3

4,6

4,5

4,0

4,5

4,3

4,4

4,7

4,9

6,2

8,0

8,8

10,4

Uvo

z, m

lrd.

US

D5,2

3,8

4,5

4,7

5,2

7,5

7,8

9,1

8,3

7,8

7,9

9,1

10,7

14,2

16,6

18,5

21,5

Sal

do v

anjs

kotr

govi

nske

bil

ance

, mlr

d. U

SD

-1,2

-0,5

0,1

-0,8

-0,9

-2,9

-3,3

-5,1

-3,8

-3,5

-3,5

-4,5

-5,8

-8,0

-8,6

-9,7

-11,1

Pok

rivn

ost u

voza

izvo

zom

, %77,5

86

103

83,7

81,5

61,7

57,9

43,7

54,6

55,2

56,2

51,0

45,7

43,5

48,4

47,5

48,3

Teku

ći r

ačun

pla

tne

bila

nce,

mlr

d. U

SD

-0,6

0,3

0,6

0,7

-1,4

-1,0

-2,5

-1,5

-0,5

-0,7

-1,9

-2,1

-1,9

-2,5

-3,3

Inoz

emna

izra

vna

ulag

anja

u H

rvat

sku,

mlr

d. U

SD

- -

-0,1

20,1

20,1

10,5

10,5

40,

931,4

61,

091,3

41,2

12,1

31,2

61,6

33,4

Inoz

emni

dug

, mlr

d. U

SD

-2,7

2,6

2,6

3,0

3,8

5,3

7,5

10,7

410,1

11,3

11,9

15,7

24,8

31,0

30,2

38,4

Uku

pan

broj

zap

osle

nih

u ti

suća

ma1

1.5

68

1.4

32

1.2

81

1.2

38

1.2

11

1.19

61.

195

1.1

87

1.2

72

1.3

64

1.3

41

1.3

48

1.35

91.

393

1.4

10

1.4

21

1.4

67

Uku

pan

broj

nez

apos

leni

h u

tisu

ćam

a161

254

267

251

243

240

261

278

288

322

358

380

390

330

310

309

293

Sto

pa n

ezap

osle

nost

i, %

8,9

14

15,7

14,8

14,5

14,5

16,4

17,5

17,2

19,1

21,1

22,0

22,3

19,1

18,0

17,9

16,6

Bro

j zap

osle

nih

od 1

991.

god

ine

uklj

učuj

e vl

asni

ke k

oji s

amos

taln

o ob

avlj

aju

obrt

i dj

elat

nost

slo

bodn

ih p

rofe

sija

, a o

d 19

98. g

odin

e uk

ljuč

eni s

u za

posl

eni u

pol

icij

i

i obr

ani (

oko

75.0

00

2 G

odiš

nji p

rosj

eci.

Na

sman

jenj

e br

oja

neza

posl

enih

kra

jem

200

2. u

tjec

ale

su i

pooš

tren

e m

jere

Hrv

atsk

og z

avod

a za

zap

ošlj

avan

je, o

dnos

no u

vjet

a da

bi n

etko

služ

beno

bio

reg

istr

iran

kao

nez

apos

len.

Izvo

r: D

ržav

ni z

avod

za

stat

isti

ku, H

NB

, HG

K


Izvoz je u cijelom promatranom razdoblju, uz manje oscilacije u 1991. i 1993. godini, stabilan i kreće se na razini od oko 4,5 milijardi US dolara. Rast izvoza u razdoblju 2002. – 2006. godine rezultat je, prije svega, pada vrijednosti US dolara. Uvoz, naprotiv, kontinuirano ubrzano raste od 1991. godine, kada je iznosio 3,5 milijardi US dolara, do 9,1 milijarde dolara 1997. i 2001. godine, 10,7 milijardi u 2002. godini, 14,7 u 2003., 16,6 u 2004., te vrhunca u 2006. – kada je dosegao 21,5 milijardi US dolara. Kao rezultat takvih kretanja u vanjskotrgovinskoj razmjeni saldo se, nakon 1993. u kojoj je jedino bio pozitivan, naglo pogoršava, a ukupni se deficit za cijelo promatrano razdoblje (1990. – 2006.) penje na 72,9 milijardi US dolara.

U skladu s tim pala je i pokrivenost uvoza izvozom sa 103,1 posto 1993. na 43,5 posto u 2003. godini. Taj koeficijent pokrića nije bio nikad niži od 73 posto u razdoblju 1982. – 1989. godine.2 Pozitivno je da u 2006. godini taj koeficijent raste na 48,3 posto, ali nažalost i uz rekordan deficit od 11,1 milijardu dolara.

Sama po sebi tendencija povećanja uvoza nije morala biti negativna jer se povećanjem uvoza sirovina i drugog repromaterijala te investicijske opreme moglo provesti restrukturiranje hrvatskoga gospodarstva prema izvozno orijentiranom i znatnije povećati BDP. Zašto se to nije dogodilo, djelomično možemo vidjeti iz strukture uvoza dane u tablici 2.

Tablica 2. Struktura uvoza Hrvatske prema ekonomskoj namjeni proizvoda

1977. 1987. 1997. 2001. 2003.Ukupno 100 100 100 100 1001. proizvodi za reprodukciju 66,9 48,9 48,4 48,9 46,3- sirovine i poluproizvodi 30,4 30,0 19,3 - -- pogonska goriva 24,1 3,5 8,9 - -- gotovi proizvodi za reprodukciju 12,4 15,4 20,2 - -2. proizvodi za investicije 26,4 25,3 22,3 22,0 23,33. proizvodi za široku potrošnju 6,7 25,8 29,3 29,1 30,3

Izvor: Statistički godišnjak SR Hrvatske 1979. i 1989., Statistički ljetopis 1998., 2002. i 2004. Državnog zavoda za statistiku

Vidi se da je velika promjena nastupila u strukturi uvoza već u osamdesetim godinama, a da su devedesete samo nastavak započete tendencije smanjenja uvoza proizvoda za reprodukciju i investicije, i enormnog povećanja uvoza proizvoda za široku potrošnju, čiji

2 G. Družić, Kriza hrvatskog gospodarstva i ekonomska politika, Golden marketing, Zagreb, 2001., str. 20.


udio u ukupnom uvozu raste sa 6,7 posto u 1977. na 25,8 posto u 1987. godini, dok je u 1997. i 2001. dosegao gotovo 30 posto, a u 2003. godini premašio. Takvim povećanjem uvoza proizvoda široke potrošnje, koje je potaknuto liberalizacijom i otvaranjem tržišta međunarodnoj konkurenciji, što je jedan od zahtjeva stabilizacijskog programa, supstituiran je dio domaće proizvodnje, što je vodilo njezinu gašenju i likvidaciji. Nekontrolirani uvoz robe široke potrošnje stvorio je i trajno žarište vanjskotrgovinskog deficita. Udio uvoza proizvoda za reprodukciju, dakle onih koji su pretpostavka povećanju proizvodnje, smanjio se sa 66,9 posto u 1977. godini na 49 posto u 1987., 1997. i 2001. godini. Između 1987. i 1997. godine bitno je izmijenjena i struktura uvezenih proizvoda za reprodukciju – naime, udio sirovina i poluproizvoda u ukupnom uvozu pada s 30 posto na 19,3 posto, što samo potvrđuje, kao i pad uvoza nepogonskih goriva, podatke o znatnom padu industrijske proizvodnje (tablica 1.). Porast udjela gotovih proizvoda za reprodukciju s 12,4 posto u 1977. godini na 15,4 posto u 1987. i 20,2 posto ukupnog uvoza u 1997. godini, svjedoči o sve većoj orijentaciji na doradu.

Inozemni se dug u razdoblju 1994. – 2006. godine povećao s 3 na 38,4 milijarde US dolara. Broj se ukupno zaposlenih kontinuirano smanjuje u razdoblju 1990. – 1997. i pada s 1,57 milijuna u 1990. godini na 1,19 milijuna u 1997., a u 1998. godini, uključenjem zaposlenih u policiji i obrani, porastao je na 1,27 milijuna, dok je u 1999. godini, uključenjem aktivnih osiguranika individualnih poljoprivrednika (100.998 osoba), broj zaposlenih, kako iskazuje službena statistika, porastao na 1,36 milijuna, u 2000. i 2001. pao na 1,35 milijuna, te porastao na 1,39 milijuna u 2003., 1,41 u 2004., 1,42 milijuna u 2005. godini i 1,47 milijuna u 2006. godini.

Takva kretanja u broju zaposlenih uvjetovala su porast stope nezaposlenosti, mjerene odnosom broja nezaposlenih i ukupnoga aktivnog stanovništva, s 8,9 posto na vrlo visokih 22 posto u 2001. i 2002. godini. Na smanjenje broja nezaposlenih krajem 2002. i u idućim godinama utjecale su i pooštrene mjere Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, odnosno uvjeta da bi netko bio službeno registriran kao nezaposlen, što podatke za ove godine čini neusporedivim s prethodnim razdobljima.

Iz podataka u tablici 3. vidi se da Hrvatska, poslije Rumunjske, ima najveću stopu nezaposlenosti među promatranim tranzicijskim zemljama te da u dostizanju predtranzicijske razvijenosti, mjerene


BDP-om i industrijskom proizvodnjom, lošije rezultate imaju samo Bugarska, Ukrajina i Rusija, dok Rumunjska ima približno iste.

Slična kretanja primjetna su i kod odstupanja BDP-a po stanovniku od prosjeka za Europsku uniju, gdje se Hrvatska nalazi u donjem dijelu promatrane skupine zemalja s 44 posto BDP-a po stanovniku EU-a, što ozbiljno dovodi u pitanje mogućnost njezine integracije u Europsku uniju. Naravno, na takva je kretanja u hrvatskome gospodarstvu utjecalo nasljeđe bivšeg sustava, proces pretvorbe i privatizacije te rat i ratna razaranja. Međutim, kada govorimo o nasljeđu, moramo naglasiti da je Hrvatska, uz Sloveniju, u tome bila u znatno boljoj početnoj poziciji od ostalih tranzicijskih zemalja s obzirom na stupanj razvijenosti tržišnoga gospodarstva i njegovu uključenosti u svjetsko gospodarstvo.

Tablica 3.

Europske zemlje u tranziciji – komparativni ekonomski indikatori

BDP 2004.,

indeks 1990=100

Bruto

industrijska proizvodnja, indeks 2004,

1990=100

Stopa inflacije 2004.

Stope nezaposlenosti u

% 2005.

Tekući računi u BDP-u

2004.

BDP po stanovniku EU25=100

2004.

Odnos BDP-a

i BDP-a po PPS-u (zbog

tečajnih razlika) 2004.

Češka 114,9 109,5 2,8 8,0 -6,0 69,7 1,85

Mađarska 124,2 184,1 6,8 7,2 -8,6 60,7 1,70

Poljska 160,5 210,3 3,5 17,8 -4,2 46,6 2,05

Slovačka 123,8 117,3 7,5 16,2 -3,7 51,9 1,89

Slovenija 136,7 100,4 3,6 6,6 -2,1 78,4 1,34

Bugarska 97,4 77,4 6,1 10,1 -5,8 29,8 2,68

Rumunjska 106,4 75,2 11,9 7,0 -8,4 31,5 2,60

Hrvatska 103,3 77,4 3,3 12,7 -5,1 45,8 1,65

Rusija 85,1 70,5 11,0 7,6 9,9 37,0 2,56

Ukrajina 61,0 92,1 9,0 7,0 10,6 26,4 5,38

Izvor: WIIW

Ako bismo tražili glavnoga krivca za negativna kretanja u hrvatskome gospodarstvu, osobito nakon 1994. godine, onda je to ponajprije ukupna makroekonomska politika koja je za osnovni cilj imala stabilnost cijena i tečaja, a ne razvoj. Negativan utjecaj tečajne politike, jednog od segmenata ukupne makroekonomske politike,


možemo vidjeti i iz podataka u tablici 3. Naime, iz podataka o indeksu tečajnih razlika (stupac 7), vidi se da Hrvatska (1,65) nakon Slovenije (1,34) ima najniži indeks. To bi impliciralo da je Hrvatska po produktivnosti rada, nakon Slovenije, najbliža produktivnosti rada u Europskoj uniji (slični odnosi dobiju se i promatranjem razine plaća izražene u US dolarima). Istodobno je za Češku, koja je dosegla 70 posto BDP-a po stanovniku Europske unije (za razliku od hrvatskih 46 posto) u 2004. godini, indeks tečajne razlike iznosio 1,85, a za Slovačku 1,89.

Takva je tečajna politika dramatično izmijenila strukturu hrvatskoga gospodarstva, u kojemu sve dominantnijim postaje sektor trgovine zasnovan na uvozu, te je dovela do povećanja vanjskotrgovinskog deficita, deficita u tekućem računu platne bilance i stupnja zaduženosti.

Već smo naglasili, ali zbog čestih krivih interpretacija valja ponoviti, da tečajna politika nije jedini krivac za negativna kretanja u hrvatskome gospodarstvu, možda je samo najočitiji. Krivac je ukupna makroekonomska politika zasnovana na modelu neprimjerenom stanju i potrebama hrvatskoga gospodarstva i njegovoj katastrofalnoj primjeni.

2. Neki od mogućih načina izlaska iz krize i EU

Pored radikalnih promjena ekonomske politike, koje držimo ključnim, u pristupu mogućim smjerovima izlaska iz krize trebali bismo poći od sljedećih činjenica:

– Hrvatska je mala, gotovo beznačajna, zemlja bez ikakvog utjecaja na svjetske procese i izbor nam je: biti izolirani ili im se pridružiti i pokušati ih iskoristiti na za nas najpovoljniji način, anticipirajući svjetske trendove u idućih nekoliko godina. Jer, i u tim i takvim procesima neke zemlje prolaze lošije, a neke bolje. U tom smislu nije dovoljno reći da je “Europa naša sudbina” jer sudbina može biti i loša, nego treba definirati svoje ciljeve i interese kako bi Hrvatska u tim i takvim procesima prošla što bolje.

– Dugoročno znatniji rast nije nigdje u svijetu, koliko je nama poznato, ostvaren spontano, nego je bio plod svjesne akcije države, počevši od Japana, J. Koreje, Irske, pa do Kine. Država mora preuzeti svoj dio odgovornosti za gospodarski razvoj. Jer, premda je razvoj pod


dominacijom države doživio neuspjeh, isto tako je završio razvoj bez države. “Povijest je ponovo pokazala da dobra vlada nije luksuz, nego vitalna potreba. Bez uspješne države održivi je rast, bilo ekonomski, bilo socijalni, nemoguć” (World Bank, 1997:II).

Jedan od mogućih načina izlaska iz krize podrazumijevao bi promjene i koordinirane akcije na sljedećim područjima:

a. Ekonomska politika

b. Strategija razvoja

c. Ljudski resursi

d. Korištenje kapitala

e. Funkcioniranje financijskog tržišta i pravne države

f. Funkcioniranje državne uprave i uvođenja poduzetničkog

ponašanja.

Naravno da nabrajanjem tih šest točaka nisu iscrpljena sva područja na kojima su potrebne promjene, kao i da prijedlozi, koji se daju u daljnjem tekstu, nisu jedini mogući smjerovi izlaska iz dugogodišnje krize hrvatskoga gospodarstva. Ono što je sasvim sigurno jest da su nam promjene nužne promjene i da nijedan odabrani put neće biti lagan, a niti brz, te da je manevarski prostor svakim danom sve manji.

U nastavku teksta analizirat ćemo dio pitanja vezanih uz područja ekonomske politike i strategije razvoja, posebice s aspekta dokumenata EU-a i prognoza mogućih budućih kretanja u EU-u.

2.1. Ekonomska politika i EU

Osnovni grijesi makroekonomske politike u proteklih 13 godina, zapravo više od četvrt stoljeća (1980. – 2006.), jesu potpuno nerazumijevanje ili neosjetljivost za ekonomski položaj poduzeća, toga osnovnog gospodarskog subjekta na kojem počiva ukupno gospodarstvo i odsutnost bilo kakve strategije razvoja. Naime, u proteklim godinama stalno su se povećavali razmjeri izvlačenja novca iz poduzeća u državni i financijski sektor. Rezultat koji danas imamo jest devastirano gospodarstvo koje nije sposobno održati ni postojeću nisku tehnološku razinu.


Model u kojem se iz stabilnog tečaja izvodila stabilnost cijena i stabilnost gospodarstva, umjesto da (obrnuto) stabilne cijene i tečaj budu rezultat stabilnoga gospodarstva, nanio je Hrvatskoj, zbog dugotrajne primjene, nesagledive štete. Mišljenja smo da je Hrvatska došla do točke kada se više ne postavlja toliko pitanje opredijeljenosti za ovaj ili onaj ekonomski model, koliko pitanje zdravog razuma.

U razdoblju 1994. – 2006. godine proces tranzicije sasvim je izmijenio vlasničku strukturu hrvatskih poduzeća, u kojoj su dominantna postala privatna poduzeća, a ekonomska politika njihovu djelatnost. Pod utjecajem ekonomske politike, posebice tečajne, otvoren je proces deindustrijalizacije te bujanja trgovine i usluga, odnosno došlo je do prebacivanja glavnine gospodarskih tokova iz realne (materijalne) u financijsku sferu. Taj proces rezultirao je: padom industrijske proizvodnje, broja zaposlenih u industriji, stagnacijom BDP-a i izvoza te enormnim povećanjem uvoza – što je za posljedicu imalo visoki vanjskotrgovinski i platni deficit te više nego zabrinjavajući (kako po dinamici, tako i po visini) vanjski i unutarnji dug. Stoga se nameće potreba zaokreta ekonomske politike iz dosadašnje prorecesijske u razvojnu, u čijem će središtu biti poduzeće i to ponajprije izvozno, jer bez rasta izvoza nije zamisliv dugoročno održiv rast proizvodnje i zaposlenosti, a ni stabilnost hrvatskoga gospodarstva.

Hrvatska se još, sada davne, 1993. godine, iz meni do sada sasvim nejasnih razloga, praktično odrekla monetarne politike kao osnovnog obilježja nacionalne ekonomije i dijela ukupne makroekonomske politike kojom se može djelovati na rast proizvodnje, zaposlenosti i izvoza, odnosno na povećanje konkurentnosti. Slovenija je to učinila tek priključenjem EU-u, 15 godina poslije stjecanja samostalnosti. Tako je fiskalna politika, uz politiku plaća, ostala praktično jedini instrument kojim se mogu ostvariti ciljevi ekonomske politike. Kako ćemo priključenjem EU-u izgubiti samostalnost i na tom području, više bi nego razumno bilo iskoristiti preostalo vrijeme i što više osnažiti, razviti i pripremiti hrvatsko gospodarstvo za ono što ga čeka.

Naravno, najprije je potrebno definirati ciljeve ekonomske politike jer oni određuju instrumente i mjere potrebne za njihovo ostvarivanje. Kako Hrvatska dugoročno ne može riješiti probleme svojih deficita (vanjskotrgovinskog, tekućeg računa platne bilance i proračunskog) i njihovih izvedenica – javnog i ukupnog vanjskog duga te visoke nezaposlenosti – bez povećanja proizvodnje i zaposlenosti vezane


uz izvoz – osnovni cilj nameće se sam po sebi. To podrazumijeva, uz zadržavanje postojeće monetarne i tečajne politike, temeljitu poreznu reformu, koja će za osnovni cilj imati povećanje zaposlenosti, proizvodnje i izvoza. Neka od mogućih polazišta, dakle ne nužno najbolja i sva, za reformu poreznog sustava bila bi sljedeća:

1. Ne smije se povećati ukupno porezno opterećenje jer je ono i sada previsoko s obzirom na mogućnosti gospodarstva i građana. Time bi se, u velikoj mjeri, zadržala stabilnost cijena i standard stanovništva. Dakle, radi se samo o tome da bi se ukupno porezno opterećenje drugačije rasporedilo.

2. Porezni sustav treba prilagoditi stanju gospodarstva, njegovoj strukturi i zacrtanim ciljevima ekonomske politike. Kada govorimo o stanju hrvatskoga gospodarstva, treba naglasiti da osnovni izvor rasta BDP-a u proteklih 10-ak godina nije bio rast proizvodnje, nego potrošnja uvoznih dobara. To je, pored enormnog inozemnog zaduženja, rezultiralo visokom nezaposlenošću i izmjenom gospodarske strukture u kojoj je, primjerice, pokrivenost uvoza izvozom pala s nikad manje od 73 posto u razdoblju 1982. – 1989. godine na 48,3 posto u 2006. godini. Turizam, kao izvozna monokultura, ne može u platnoj bilanci pokriti taj trgovinski manjak jer je i sam visoko uvozno ovisan. Praktično je sve, osim ležaja i posluge, uvozno, čak i dio sezonske radne snage.

Dakle, u situaciji kada je rast BDP-a zasnovan na rastu uvozne potrošnje, a ne rastu domaće proizvodnje i zaposlenosti, više bi nego racionalno bilo smanjiti porezno terećenje rada i kapitala, a povećati porezno terećenje potrošnje. Smanjenje poreznog opterećenja rada moguće je provesti smanjenjem doprinosa na bruto-plaće, povećanjem neoporezivog dijela plaće (primjerice do visine prosječnoga osobnog dohotka) ili smanjenjem doprinosa koje poslodavac plaća za troškove rada. Naravno, moguće su i različite kombinacije ta tri smanjenja, ali bi, vjerojatno, najuputnije bilo smanjivanje doprinosa koje plaća poslodavac jer time ne bi došlo do povećanja neto- plaća, a samim tim ni do povećanja osobne potrošnje. Smanjenje poreznog opterećenja rada uvelike bi eliminiralo «rad na crno» i stimuliralo novo zapošljavanje. Naime, veliku je većinu gospodarskih subjekata u područje «sive ekonomije» otjerala upravo visoka porezna presija i golo preživljavanje, a ne želja da prevare državu i protupravno se okoriste. Naravno, to ne opravdava njihovo nezakonito ponašanje, ali ga čini razumljivijim. O smanjenju troškova rada, kao poticaju


zapošljavanja, govori i prošlogodišnja preporuka Svjetske banke Hrvatskoj.

Smanjenje poreznog terećenja kapitala vezano je, ponajprije, uz izmjenu poreza na dobit. Taj porez posebno je osjetljiv stoga što su najprofitabilnija hrvatska poduzeća u rukama stranog kapitala. Smanjenje porezne stope, koja ni sada nije previsoka, dovelo bi do povećanja njihove neto-dobiti i, vjerojatno, do povećanja izvoza kapitala u inozemstvo. S druge strane, povećanje stope poreza na dobit smanjilo bi priljev potrebnih izravnih inozemnih ulaganja. Stoga se kao najracionalnije rješenje, ne samo za strani nego i za domaći kapital, nameće oslobađanje od plaćanja poreza na reinvestiranu dobit. Time bi se utjecalo na smanjenje odljeva kapitala iz Hrvatske, neproduktivno korištenje ostvarene dobiti (kupnju luksuznih potrošnih dobara) i povećanje investicija, a samim time i zaposlenosti.

Smanjenje prihoda proračuna po ove dvije osnove kompenziralo bi se povećanjem poreza na potrošnju (trošarina i PDV-a). Tim se ne bi samo nadoknadili izgubljeni prihodi već bi se, selektivnim povećanjem trošarina na luksuzna uvozna dobra djelovalo na povećanje njihovih cijena, a time i na smanjenje uvoza i općenito «pregrijane potrošnje» – godinama trošimo znatno više nego što privređujemo. Povećanjem PDV-a, kao jedinog izvoznog stimulansa, jer se pri izvozu vraća, stimulirao bi se izvoz, odnosno njegova konkurentnost i profitabilnost, a samim tim i njegova atraktivnost za ulaganja i povećanje zaposlenosti.

Za sve kritičare toga prijedloga za razmišljanje, a njih će, pretpostavljam, biti podosta, ponajprije iz rada poreznih stručnjaka i sindikata, treba naglasiti sljedeće:

a) Točno je da bi se realizacijom toga prijedloga povećao, ionako visok, udio neizravnih poreza u ukupnim poreznim prihodima te da je i sadašnja stopa PDV-a visoka. Međutim, nerazmjerno visok udio neizravnih poreza u Hrvatskoj u odnosu na EU nije toliko odraz razlike u poreznim stopama, već razlike u gospodarskoj strukturi. Primjerice, u Danskoj su u 1999. godini, a ona kao i Hrvatska ima samo jednu stopu PDV-a i to od čak 25 posto, porezi na robe i usluge sudjelovali sa «samo» 32,5 posto u ukupnim poreznim prihodima, dok je u Hrvatskoj taj udio iznosio čak 49,4 posto. Poreznom reformom djelovalo bi se na postupnu izmjenu gospodarske strukture.


b) Točno je da neizravni porezi najviše pogađaju najsiromašnije, ali ovdje valja podsjetiti na općepoznatu stvar iz teorije i prakse javnih financija – socijalna politika ne vodi se toliko na porezima, odnosno vodi se sve manje, već na rashodnoj stopi proračuna, odnosno izdacima.

c) Smanjenje doprinosa za socijalno i mirovinsko osiguranje ne znači i smanjenje izdataka za tu namjenu. Uostalom, ni do sada prikupljena sredstva nisu pokrivala izdatke za tu namjenu. S aspekta državnih financija sasvim je svejedno hoće li se socijalni rashodi pokrivati iz odgovarajućih doprinosa ili iz prikupljenih trošarina i PDV-a.

3. Kako porezni sustav jedne zemlje ne trpi improvizacije i ishitrene odluke, jer posljedice mogu biti nesagledive, trebalo bi svim mogućim promjenama pristupiti krajnje ozbiljno. To podrazumijeva argumentiranu raspravu o relevantnim idejama i njihovu prihvaćanju ili odbacivanju. U slučaju prihvaćanja, slijedila bi njihova razrada u obliku konkretnih prijedloga, potom znanstvena i stručna rasprava, a na kraju izrada simulacijskog modela i testiranje učinaka njegove primjene. Ovisno o rezultatima, model bi se odbacio, dotjerao ili odmah implementirao u prijedlog zakonskih rješenja.

Sadašnja razina porezne opterećenosti i veličine javne potrošnje u Hrvatskoj, mjerena udjelom u BDP-u, među najvišima je u svijetu. Makropokazatelji – kao što su odnos štednje i investicija, nezaposlenost, rast BDP-a – te pokazatelji na mikrorazini – kao što su financijski rezultat poslovanja poduzeća, nenaplaćeni porezni prihodi i insolventnost gospodarstva uopće – upozoravaju da je porezni kapacitet zemlje prenapregnut, odnosno da je javna potrošnja iznad mogućnosti hrvatskoga gospodarstva.

Javna potrošnja, osim visinom, ne odgovara ni svojom strukturom potrebama hrvatskoga gospodarstva. Gotovo 50 posto ukupnih javnih izdataka Hrvatske čine izdaci za dobra i usluge, koji se po definiciji, svojim najvećim dijelom, drže neproizvodnim rashodima. Posebno je visok udio izdataka za obranu i očuvanje javnog reda i sigurnosti.

Rezultati analize3 visine i strukture javnih prihoda i rashoda te njihova utjecaja na gospodarstvo Hrvatske upućuju na hitnu potrebu izmjene fiskalne politike prema smanjenju porezne opterećenosti, odnosno smanjenju udjela javne potrošnje u BDP-u, kao i izmjeni njezine strukture.

3 Vidi: Družić, G. (2007).


Veći problem od same visine jest, kao što smo već naglasili, struktura prihoda i rashoda. Ona ne samo da ne odgovara potrebama hrvatskog gospodarstva, već ne odgovara ni strukturi u EU-a.

Manji dio neslaganja u strukturi prihoda treba pripisati neusklađenosti poreznog sustava Hrvatske s poreznim sustavom u EU-u. Osnovne neusklađenosti jesu diskriminirajuća odredba hrvatskog Zakona o PDV-u koja oslobođenje bankarskih usluga i usluga osiguranja od PDV-a vezuje uz samo određene institucije, te činjenica da u hrvatskom porezu na dohodak ne postoji porez na prihod od kamata, a praktično ni porez na prihod od poljoprivredne proizvodnje. Ostale su neusklađenosti manje-više tehničke prirode, a po mnogim rješenjima (mali broj poreznih razreda i relativno niske stope poreza na dohodak, niske stope poreza na dobit) smo izgleda tamo gdje EU tek smjera biti!

Osnovni razlog vrlo različite strukture između poreznih prihoda Hrvatske (neizravni porezi čine oko 50 posto ukupnih poreznih prihoda opće države) i EU-a (oko 70 posto izravni porezi) proizlazi kako iz različitog stupnja razvijenosti, tako i iz strukture gospodarstva, koja je prije svega rezultat ekonomske politike Hrvatske u razdoblju 1994. – 2006. godine, a koja za osnovni cilj ima politiku stabilnosti tečaja i cijena.

Takva ekonomska politika nije dovela samo do uvozne zavisnosti hrvatskoga gospodarstva, već i do visoke uvozne zavisnosti javnih prihoda. Frapantno zvuči činjenica da je od ukupno naplaćenih 34,9 milijardi kuna PDV-a u 2006. godini oko 27,6 milijardi kuna (4,7 milijardi US dolara), ili oko 79 posto, otpadalo na PDV naplaćen na uvezenu robu. Netočna je tvrdnja da Ministarstvo financija vraća PDV na uvezenu robu. To se događa u vrlo rijetkim prilikama. Uvoznik plaćeni PDV državi (u roku od 30 dana) naplaćuje tek prilikom naplate računa kupcu (u hrvatskome slučaju to može potrajati više mjeseci). U međuvremenu uvoznik je dužan državi platiti PDV na razliku između uvozne cijene i njegove prodajne cijene, odnosno na njegovu dodanu vrijednost. Ukupni PDV plaća krajni potrošač i od njega se svi u nizu naplaćuju, a ne od povrata plaćenog PDV-a od strane Ministarstva financija. Uvoz namijenjen kasnijem izvozu najčešće se obavlja kao privremeni uvoz ili uvoz radi izvoza, koji je oslobođen plaćanja PDV-a.

Rashodi hrvatske opće države, u kojima prevladavaju tzv. neproizvodni izdaci i nisko izdvajanje za obrazovanje i znanost, isto


su sve više uvozni zavisni. Posebno visok udio inozemnog kapitala (prihodi od privatizacije i strano financiranje deficita proračuna) u ukupnim rashodima opće države bilježimo u 1999. (14,4 posto) i u 2000. godini (15,3 posto). Uvezeni kapital poslužio je za realizaciju četiriju ciljeva: pokriće deficita tekućeg računa platne bilance, pokriće proračunskog deficita, otplatu (refinanciranje) unutarnjeg i vanjskog duga države. Tako su, “jednim hitcem ubijena četiri zeca”, ali je loša vijest da se javni dug povećao s 22,2 posto u 1994. na 49,2 posto BDP-a u 2006. godini.

Hrvatska koja se u proteklim godinama opasno približila kriterijima EU-a, po kojima udio javnog duga u BDP-u ne smije biti veći od 60 posto, a udio proračunskog deficita u BDP-u od 3 posto (što je Hrvatska u pojedinim godinama obilno premašila), teško će se u idućim godinama prilagoditi tim kriterijima.

Situacija je još gora ako umjesto “nominalnog” proračunskog deficita uzmemo ukupni (realni) deficit, odnosno ako “nominalnom” pribrojimo prihode od privatizacije (koje nikako ne možemo smatrati trajnim izvorom prihoda) i strano financiranje otplate unutarnjeg duga, odnosno konverziju dijela unutarnjeg duga u vanjski dug države, jer se i mogućnosti zaduživanja u inozemstvu sve više iscrpljuju. Tada je hrvatski proračunski deficit, izuzevši 2002. godinu, vrlo daleko od maastrichtskih kriterija. Kod javnog duga ne zabrinjava toliko njegova visina, iako je i ona sve prije nego zanemariva, koliko trend ubrzanog povećanja. Za Hrvatsku nije nikakva utjeha da i pojedine članice EU-a znatno odstupaju od maastrichtskih kriterija jer, već smo se mogli osvjedočiti u brojnim primjerima, jedna pravila vrijede za članice EU-a, a druga za zemlje pristupnice.

U postojećem modelu ekonomske politike usklađivanje s kriterijima može se postići samo smanjenjem rashoda, što bi riješilo problem proračunskog deficita, ali ne i probleme otplate (refinanciranje) javnog duga i pokrića deficita tekućeg računa platne bilance. Nadalje, kako je rast domaće potrošnje (javne i osobne) osnovni generator rasta BDP-a posljednjih 13 godina, smanjenjem javnih rashoda došlo bi i do smanjenja BDP-a.

2.2. Strategija razvoja i EU

Recimo da su među hrvatskim ekonomistima podijeljena mišljenja o tome ima li Hrvatska ili nema strategiju razvoja. Jedni tvrde da


nema i da je u tome veliki problem, drugi tvrde da strategija postoji i uspješno se provodi, a osnovni je argument da ništa što se događalo i što se događa danas nije slučajno. Ma kako naizgled ta dva stajališta izgledala suprotstavljeno ona vode k istom zaključku: ne postoji hrvatska strategija razvoja.

Ako krenemo od toga da je Hrvatska mala “Bogom dana” zemlja, onda ni jedno pitanje razvoja ne bi trebalo predstavljati veliki problem. Jasno je, kao što smo već naglasili, da Hrvatska probleme svojih deficita (platnog i proračunskog), njihovih izvedenica vanjskog i unutarnjeg duga te nezaposlenosti i općenito razvoj, može dugoročno riješiti jedino povećanjem proizvodnje i zaposlenosti temeljene na izvozu. Kako to postići ako znamo da gotovo sve što mi danas proizvodimo netko u svijetu radi bolje i jeftinije od nas?

Jedan smjer razvoja, koji je najočigledniji s obzirom na prirodne predispozicije Hrvatske, jest razvoj turizma i općenito uslužnog sektora. Međutim, podaci nas upozoravaju da je u prihodu od turizma vrlo mali udio domaće komponente, odnosno da rastom prometa u turizmu raste i vanjskotrgovinski deficit.

I bez obzira na blagotvorni učinak turističkih prihoda na proračun, u njihovoj, takoreći “mrtvoj” utrci s vanjskotrgovinskim deficitom, raste deficit tekućeg računa platne bilance, a samim time i inozemni dug Hrvatske. Drugi problem s turizmom jest taj što je on vrlo osjetljiv na politička kretanja u Hrvatskoj i nama susjednim zemljama te posebice na gospodarsku situaciju u zemljama iz kojih dolaze gosti.

Tek će zamjenom uvozne supstancije u što većoj mjeri domaćom turizam dobiti svoj puni smisao i odgovarajući gospodarski značaj. To znači povezivanje prije svega poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije, ali i ostalih, s turizmom. Slično je i s brodogradnjom Kada govorimo o brodogradnji, treba naglasiti da je krajnje dvojbeno treba li Hrvatska zadržati postojeću brodograđevnu industriju u cjelini, odnosno kakva bi ona trebala biti da bi poslovala učinkovito. Sve upućuje na zaključak da hrvatska brodogradilišta mogu opstati jedino orijentacijom na proizvodnju brodova višeg stupnja obrade (brodovi za prijevoz automobila, putnički brodovi itd.), umjesto dosadašnjih pretežno tankera, te racionalizacijom svoga poslovanja i strateškim partnerstvima na području projektiranja, proizvodnje, nabave i prodaje ili objedinjavanjem njihova poslovanja.


U tom smislu ne bi bilo loše razmisliti o mogućnosti da menadžment “Uljanika”, koji jedini iskazuje pozitivne rezultate, preuzme upravu ostalih brodogradilišta koja su pretežno u državnom vlasništvu.

Modernim rječnikom rečeno, trebalo bi poticati stvaranje makroklastera4 radi ostvarivanja prednosti na globalnom tržištu.

Drugi mogući smjer razvoja jest ono na što su se pozivale sve vlade dosada, a to je razvoj malog poduzetništva. Tu treba odmah nešto razjasniti. Ma koliko malo poduzetništvo bilo pozitivno zbog svoje fleksibilnosti i mogućnosti zapošljavanja, i u svakom pogledu ga treba podržati, nema razvoja malog bez velikog poduzetništva, odnosno velikih poduzeća, bilo hrvatskih bilo inozemnih. Mala poduzeća u većini slučajeva nisu u mogućnosti samostalno izlaziti ni na hrvatsko, a kamoli na svjetsko tržište. U tom smislu treba pohvaliti osnivanje klastera u drvnoj, autoprijevozničkoj i metaloprerađivačkoj industriji sjevernog Jadrana te poticati stvaranje novih, jer je to jedini način snižavanja troškova i povećanja učinkovitosti, a samim tim i konkurentnosti pojedine proizvodnje, pa i mogućnosti njihova izvoza. Posebice bi s aspekta domaće komponente u turizmu bili zanimljivi klasteri u poljoprivrednoj proizvodnji i prehrambenoj industriji, koji još nisu stvoreni. Nadalje, bez razvoja tzv. klasičnih proizvodnji kao što su tekstilna i drvna industrija te obrta, Hrvatska neće riješiti problem nezaposlenosti, a njihov razvoj teško je zamisliv bez mikroklastera i makroklastera koji trebaju omogućiti proizvodnju viših stupnjeva obrade (proizvodnju i izvoz namještaja a ne trupaca, proizvodnju i izvoz odjeće vlastite marke itd.), odgovarajuće kvalitete i dizajna, koji će biti konkurentni na globalnom tržištu. Pretpostavke za to postoje ponajprije u tradiciji tih proizvodnji na našem prostoru, a ulaganja u razvoj i dio potrebnih kadrova tek treba provesti.

Do svega toga vrlo će teško ili sporo doći spontano, to je zadatak države i raznoraznih udruženja, od komora pa do saveza.

Treći smjer ili izlaz iz postojeće situacije zvuči najjednostavnije.

Sve što Hrvatskoj treba jest jedna velika svjetska kompanija, jedna, simbolično govoreći, hrvatska Nokia. Ovdje neću nabrajati vodeće svjetske kompanije čiji je ukupni prihod nekoliko puta veći od hrvatskoga BDP-a, a ulaganje u istraživanje i razvoj od cjelokupnoga hrvatskog ulaganja u obrazovanje i znanost. Ono što želim naglasiti

4 Grupiranje unutar pojedine industrije ili regije radi povećanja konkurentnosti i proboja na svjetsko tržište. To se postiže modernom organizacijom – mrežnom, tržišnom, projektnom, fleksibilnom i vrlo često ekspertnom.


jest to da bi jedna takva kompanija riješila sve sadašnje probleme hrvatskoga gospodarstva (vanjskotrgovinski deficit, inozemni dug, nezaposlenost) kao i problem daljnjeg razvoja. Međutim, put do nje sve je prije nego jednostavan, jeftin ili brz, a krajnji rezultat više je nego neizvjestan. Ono što je sasvim sigurno jest da se to, unatoč uvjerenju naših liberala, neće dogoditi spontano ili samo po sebi jer niti jedno hrvatsko poduzeće nema mogućnosti da samostalno napravi takav iskorak. Dakle, ništa se slično neće dogoditi bez države, odnosno njezina ulaganja u obrazovanje, znanost i financijskoga poticanja takvih projekata. Možemo samo plakati nad uništenim tzv. socijalističkim “mastodontima” i njihovim institutima, te nad prodajom preostalih stranom kapitalu.

Vrlo je pohvalno da je Vlada donijela odluku o obveznom srednjoškolskom obrazovanju, što će svakako podići opću razinu obrazovanosti stanovništva. Međutim, ograničenost sredstava za obrazovanje i znanstvena istraživanja nameće potrebu njihove koncentracije i usmjeravanja, ponajprije u djelatnosti koje su od vitalnog interesa Hrvatske. Nažalost, mi u ovom trenutku ne znamo, osim vrlo načelno, koji su to vitalni interesi Hrvatske jer nemamo strategiju razvoja.

U razvoju zasnovanom na pokretanju proizvodnji koje danas postoje u svijetu, Hrvatska gotovo da nema nikakve šanse. U tom smislu treba se okrenuti budućnosti i pokretanju proizvodnji koje će biti aktualne za pet ili više godina.

Jesu li to nanotehnologije, za koje se pretpostavlja da će nakon informacijske činiti novu tehnološku revoluciju, biotehnologije ili nešto treće, stvar je procjene mogućeg razvoja pojedinih tehnologija te raspoloživih ljudskih i materijalnih resursa. Ako govorimo o pokretanju proizvodnji na novim tehnologijama koje će biti aktualne za pet ili više godina, onda treba biti svjestan da je 90% svih svjetskih ulaganja u istraživanje i razvoj koncentrirano u deset visokorazvijenih zemalja, pa male zemlje vrlo teško mogu konkurirati na globalnom tržištu radikalnim inovacijama. Ipak, postoje i takvi primjeri kao što je Nokia u Finskoj, što samo pokazuje da je dobro organiziranim vlastitim istraživanjem i razvojem, državnim fondom koji će koncentrirati sredstva i podupirati napore poduzeća u određenoj proizvodnji, moguće ostvariti impresivne rezultate.

Da nerazvijene zemlje s malim potencijalom ulaganja u tzv. fundamentalna istraživanja mogu učinkovitim mjerama, naravno


do određene granice, dostići razvijene zemlje, pokazuju primjeri “azijskih tigrova”.

Za definiranje strategije više je nego važno ono što će se događati u našem okruženju, prvenstveno u EU-u, u idućim godinama. To nije važno samo zbog skorijeg ili kasnijeg pristupanja Hrvatske EU-u, već zbog činjenice da je EU najvažniji ekonomski partner Hrvatske, te da iz zemalja EU-a dolazi najveći dio turista, kao i tranzita roba i ljudi. Bez razvoja tih djelatnosti gotovo je nezamislivo “krpanje” platne bilance u budućnosti, odnosno svođenje tekućeg računa na prihvatljivi deficit ili ostvarenje, u ovom trenutku teško zamislivog, suficita. Stoga ne treba posebno obrazlagati da će buduća kretanja u EU-u imati odlučujući utjecaj na hrvatsko gospodarstvo i njegovu strukturu. I što je najbolje, ne moramo se sami mučiti nekakvim prognozama i projekcijama jer one već postoje u brojnim dokumentima EU-a i istraživanjima različitih skupina stručnjaka za tzv. Future Studies.

2.2.1. Lisabonska strategija

Lisabonska strategija5 temeljni je strateški dokument EU-a usvojen na sastanku u ožujku 2000. godine. U njemu je postavljen cilj da EU do 2010. godine postane najdinamičnije i najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, sposobno na održivi razvoj, a temeljeno na znanju i sposobno ponuditi brojnija i bolja radna mjesta. Sve to trebalo bi se odvijati u uvjetima socijalne kohezije i očuvanja okoliša. Pet prioritetnih područja6 strategije jesu:

– Društvo znanja. Predviđa se uspostava informacijskog društva, veće ulaganje u istraživanje (3 posto BDP-a) te razvoj ljudskog kapitala putem obrazovanja.

– Jedinstveno tržište. Cilj je ukloniti prepreke slobodnom kretanju usluga (uključujući financijske), dovršetak jedinstvenog tržišta u tzv. mrežnim industrijama, odnosno liberalizacija tržišta električne 5 Council of the European Union (2000) “Conclusions of the European Council”, Council of the European Union SN 100/00, 23-24 March 2000. U ovom dijelu teksta korišteni su tekstovi s www.Enter Europe – Vodič kroz informacije o Europskoj uniji “Lisabonska strategija: Želje i stvarnost, str. 1-3, http:/www.enereurope hr/newsID=53&pageID=141 i Antonije Petričušić “Lisabonska strategija – novi koraci”, Euroscope 79, listopad 2005., http:/www.enteeurope.hr/cpage.aspx?page=print News.aspx&pageID=141&newsID=…

6 Ta su područja označena kao prioritetna i u izvješću grupe pod predsjedanjem bivšeg nizozemskog premijera Wima Koka “Facing the Challenge – The Lisabon strategy for growth and employment”, Office for Official Publications of the European Communites, Luxembourg, 2004.


energije, plina, poštanskih usluga i zračnog prometa te osiguranje jednoznačne primjene pravila o državnoj pomoći. Sve to trebalo bi se osigurati učinkovitijim prijenosom propisa EU-a na nacionalnu razinu.

– Stvaranje klime za razvoj poduzetništva. Ovo podrazumijeva stvaranje makroekonomskog okruženja koje bi poticalo investicije, inovacije i poduzetništvo. To bi se trebalo ostvariti putem lakšeg pristupa financijskim institucijama, jasnijim pravilima stečaja, lakšim osnivanjem poduzeća te smanjivanjem troškova poslovanja.

– Izgradnja tržišta rada koje će jačati socijalnu koheziju. Ciljevi Strategije jesu povećanje ukupne stope zaposlenosti na 70 posto, stope zaposlenosti žena na 60 posto i stope zaposlenosti starijih radnika na 50 posto u 2010. godini. Povećanje prilagodljivosti radnika i poduzeća novim tehnologijama: fleksibilnosti organizacije rada, usvajanje europskoga socijalnog modela i njegova transformacija prema ekonomiji i društvu znanja, iskorjenjivanju siromaštva.

– Rad na ekološki održivoj budućnosti. Traži se brza ratifikacija Protokola iz Kyota (2002.) i napredak u postizanju njegovih ciljeva – 12 posto primarnih energetskih potreba i 22 posto bruto električne potrošnje iz obnovljivih energetskih izvora do 2005. te usvajanje propisa o oporezivanju energije i odgovornosti za štetu u okolišu.

Napredak u provedbi Lisabonske strategije mjeri se na temelju sljedećih 15 strukturnih indikatora:

– BDP po glavi stanovnika prema kupovnoj moći (PPS)

– proizvodnost rada po zaposlenome

– stopa zaposlenosti

– stopa zaposlenosti žena

– stopa zaposlenosti starijih radnika

– uključenost u obrazovanje za dobnu skupinu od 20 do 24 godine

– dio BDP-a izdvojen za istraživanje i razvoj

– poslovne investicije

– usporedna razina cijena

– stopa rizika od siromaštva

– stopa dugoročne nezaposlenosti


– disperzija regionalnih stopa zaposlenosti

– emisija stakleničkih plinova

– energetska intenzivnost

– obujam transporta.

Strukturni indikatori pokazali su da je napredak do 2003. godine bio vrlo neujednačen (vidi tablice 1.-3. u prilogu). U siječnju 2004. Europska je komisija u svom izvješću “Delivering Lisbon – Reforms for the enlarged Union”7 priznala da je napredak u primjeni Lisabonske strategije nedovoljan da bi se ostvarili njezini ciljevi u 2010. godini. Stoga je Europsko vijeće u proljeće 2004. godine potaknulo osnivanje skupine neovisnih eksperata na visokoj razini, pod predsjedanjem Wima Koka, koja je trebala analizirati provođenje Lisabonske strategije.

U izvješću Kokove skupine “Facing the Challenge, The Lisbon strategy for growth and employment”8 u studenom 2004. godine daje se prilično sumorna slika napretka u prethodnim četirima godinama. Glavne razloge za razočaravajuće rezultate Kokova skupina vidi u: prenatrpanosti plana, slaboj koordinaciji i proturječnosti prioriteta te nedostatku političke volje u državama članicama, koja je nužna za uspjeh jer Strategija obuhvaća i područja za koje EU nije nadležan.

Premda je analiza utvrdila velika odstupanja od plana, čime je dovedeno u pitanje ostvarenje same strategije, Kokov se izvještaj zalaže za zadržavanje zacrtanih ciljeva i rokova. U tom smislu daju se i sljedeće preporuke na području:

– Društva znanja. Povećati atraktivnost Europe za istraživače i znanstvenike, istraživanje i razvoj trebaju postati najvažniji prioriteti (do kraja 2005. treba osnovati Europsko vijeće za istraživanje), promicati upotrebu informacijskih i komunikacijskih tehnologija, promicati inovacije (dogovoriti se u Patentu zajednice) (Kok, 2004:19-22),

– Jedinstvenog tržišta. Dovršenje stvaranja unutrašnjeg tržišta koje treba omogućiti slobodan protok roba i kapitala, usvojiti do kraja 2005. propise za slobodno kretanje usluga (Kok, 2004:23-27),

– Poduzetničke klime. Smanjiti administrativne prepreke, povećati kvalitetu zakonodavstva, drastično smanjiti vrijeme, napor i trošak

7 Izvor: http:///europa.eu.int/comm/lisbon strategy/pdf/COM2004 029en.pdf

8 Izvor: http://ec.europa.eu/growthjob/pdf/2004-1866-EN-complet.pdf


potreban za osnivanje nove tvrtke te stvaranje okruženja koje će više podržavati razvoj poduzetništva (Kok, 2004:28-30),

– Tržišta rada. Provesti preporuke Europske radne grupe za zapošljavanje (European Employment Taskforce), države članice moraju osmisliti nacionalne strategije cjeloživotnog učenja (do 2005. godine) i aktivnog starenja (do 2006. godine) (Kok, 2004:31-34),

– Ekološke održivosti. Promicati razvoj ekoloških inovacija i vodstva u ekološkoj industriji, slijediti politike koje vode prema dugoročnom i održivom napretku produktivnosti preko ekološke efikasnosti. Promicati razvoj nacionalnih planova za provedbu Akcijskoga plana tehnologije za okoliš (EU’s Enviromental Tehnology Action Plan – ETAP) kako ne bi došli u suprotnost ciljevi kao što su povećanje konkurentnosti i očuvanje okoliša. (Kok, 2004:35-38).

Iz tablica u prilogu (1.-13.) vidljivo je da su stare članice EU-a ili već dosegle većinu ambicioznih stopa rasta i zaposlenosti (Švedska, Velika Britanija, Nizozemska, Danska) ili su na putu da ih dosegnu (Belgija, Austrija, Njemačka, Francuska, Španjolska, Finska, Portugal).

Neke od novih članica EU-a (Cipar, Češka, Slovenija, Estonija, Latvija, Litva) na putu su da ostvare zadani cilj ukupne zaposlenosti, ali zato znatno zaostaju u ostalim indikatorima, posebice u ulaganjima u istraživanje i razvoj. U studiji “The new Lisbon Strategy – An estimation of the economic impact of reaching five Lisbon Targets” iz 2006. navodi se da bi ostvarenje ciljeva na pet prioritetnih područja Lisabonske strategije dovelo, među ostalim, do povećanja europskog BDP-a između 12 i 25 posto, a zaposlenosti za 11 posto.9

Iz tablica 4.-13. u prilogu možemo vidjeti i položaj Hrvatske prema nekim od strukturnih indikatora. Iz podataka je vidljivo da je hrvatski BDP po stanovniku prema kupovnoj moći 2006. godine na razini od 48,5 posto prosjeka EU-25, produktivnost rada po zaposlenom na 59,2 posto EU-25, da imamo znatno višu stopu nezaposlenosti (višu imaju samo Poljska i Slovačka) te da zaostajemo u izdvajanju za obrazovanje i, posebice, za istraživanje i razvoj.

Hrvatska za sada nije obvezna izraditi nacionalnu strategiju u skladu s Lisabonskom strategijom, ali bi, posebice s obzirom na očekivani ulazak Hrvatske u EU, bilo više nego mudro u hrvatsku strategiju

9 Gelauf, G. – Lejour, A. (2006) “The new Lisbon Strategy – An estimation of the economic impact of reaching five Lisbon Targets”, Report prepared for the Enterprise and Industry Directorate – General, European Commission, Policy and Economic Reforms Papers No. 1, siječanj 2006.


razvoja ugraditi, s nešto manje ambicioznim stopama i rokovima, ciljeve Lisabonske strategije. U “Strateškom okviru za razvoj 2006.-2013.”, Vlade Republike Hrvatske10 to je samo djelomično uređeno. Hrvatska će posebne probleme imati u ciljevima zapošljavanja, tržišta rada i socijalne kohezije, zbog visoke nezaposlenosti i načina provedbe procesa pretvorbe i privatizacije, koji je doveo do velikoga socijalnog raslojavanja hrvatskoga društva.

2.2.2. Studije budućnosti EU-a

Sastavni dio dugoročne strategije razvoja Hrvatske moraju biti i predviđanja kretanja u našem bližem (EU, Balkan) i daljem (svijet) okruženju u idućim desetljećima. Mislimo da nije potrebno posebno obrazlagati da se politika i ekonomska kretanja u našem okruženju, posebice u EU-u, snažno održavaju na hrvatsko gospodarstvo i njegovu strukturu. Taj će utjecaj biti još izraženiji kada Hrvatska uđe u EU i postane sastavni dio jedinstvenog tržišta, odnosno kada bude dijelila sve uspjehe i neuspjehe europske integracije.

Danas je uobičajeno da se međunarodne organizacije bave izradom “future studies”, pa tako Europska komisija ima posebnu istraživačku jedinicu “Forward Studies Unit”. U tim studijama i člancima najčešće se izrađuju različiti scenariji mogućih događanja ili rješenja određenih pitanja u idućim godinama i desetljećima. Najveći dio bavi se, što je i razumljivo, političkim pitanjima. U jednoj takvoj studiji “Four Future scenarios for the European Union – Reflections from the perspective of “Path Dependence”11 daju se četiri scenarija budućeg političkog uređenja EU-a.

Scenarij 1: Umrežena država. U njemu se EU vidi kao politički model za svijet. U središtu je modela nadnacionalna umrežena država, a nacionalne države postaju dio umrežene strukture.

Scenarij 2: Federacija. EU je federacija nalik SAD-u, Kini ili Indiji, odnosno stvara se europska nacija.

Scenarij 3: Carstvo. EU je multietničko carstvo nalik Habsburškoj Monarhiji ili Otomanskom Carstvu.

Scenarij 4: Protektorat. EU je samo agencija za implementaciju ekonomskog liberalizma u Europi, pa se po svojoj ulozi ne razlikuje

10 Vlada Republike Hrvatske (2006), “Strateški okvir za razvoj 2006.-2013.”

11 Izvor: http://www.europe2020.org/spip.php?page=imprimer&id_article=300&lang=en, objavljen 27. 9. 2005.


od Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke ili Svjetske trgovačke organizacije. EU se vidi kao agencija za amerikanizaciju Europe.

Manje sustavna, ali zato još provokativnija razmišljanja, posebice francuskih autora, o budućem političkom obliku EU-a možemo naći u publikacijama na francuskim internetskim stranicama Europe 2020. Tako njezin direktor Franck Biancheri u svom scenariju iz 1998. sugerira da postoji mogućnost da do 2009. EU padne u ruke praunucima Hitlera, Franka i Mussolinija.12

Za razliku od tih sumornih scenarija postaje i puno svjetlije, gotovo bajkovite, vizije EU-a. One, što je interesantno, dolaze uglavnom od američkih autora koji EU neupitno vide kao odgovarajući politički odgovor na globalizaciju (Castells, 1996; Kagan, 2003; Rifkin, 2004) (Four Future scenarios for the European Union, 2005:3).

Rade se i scenariji razvoja pojedinih djelatnosti poput “Scenarios for European Higher Education and Research in 2015. – Implications for Recognition Studies”,13 ali i istraživanja tržišta izvan EU-a poput “A future role of foregin fims in Russia’s strategic industries”.14

Od svih tih studija budućnosti EU-a najznačajnija i najprihvatljivija za hrvatsku strategiju dugoročnog razvoja čini nam se studija Europske komisije, odnosno njezine već spomenute “Forward Studies Unit” “Five Possible Futures for Europe” iz 1999. godine.15

Studija je interesantna ne samo zbog mjesta s kojeg dolazi, nego i zbog svoje cjelovitosti. U njoj se, pored političkih, obrađuju ekonomska, socijalna i druga pitanja u svijetu globalnih kretanja. Ta je studija i polazište “Scenarija gospodarskog razvoja Slovenije do 2030.” iz 2007. godine.16 U njima je pokriveno široko područje mogućnosti – od razvoja unutrašnjeg tržišta EU-a do konfliktnih

12 Vidi i radove Biancheri (“Vision 2020:Reinventing Europe 2005-2020” http//:www.franck-biancheri.info/en/analyses.php) i “The European Union confronted with the challenge of its own democratisation – The Greatest political challenge for the EU during next two decades”, http://www.europe2020.org/spip.php?page=imprimer&id_article=67&lang=en, objavljen 23.11.2004.

13 “Developing VET Scenarios in Central and Eastern Europe and Their Added Value for Policy – Making”, European Journal of Education, No 1/98. Institute for European Educational Policy, Paris, http://www.europe2020.org/spip.php?page=imprimer&id_article=271&lang=en, objavljen 23.10.2006.

14 Liukto, K. (2007), “A future role of foreign firms in Russia’s strategic industries”, http://www.europe2020.org/spip.php?page=imprimer&id_article=404&lang=en, objavljen 8. 2. 2007.

15 Gilles, B. – Michalski A. – Pench, L. R. (1999), “Scenarios Europe 2010 – Five Possible Futures for Europe”, European Commission, Forward Studies Unit. Working Paper, July 1999. http://europa.eu.int/comm/cdp/scenario/scenarios-en.pdf.

16 Tavčar, B. – Zakotnik, I. – Strmšnik, I. – Kraigher, T. (2007), “Scenarij gospodarskoga razvoja Slovenije do leta 2030.”, Delovni zveski Urada RS za makroekonomske analize in razvoj, 8/2007. http://www.umar.gov.si/public/dz/2007/dz-8-


situacija i zaoštravanja borbe protiv terorizma. I premda naizgled svih pet scenarija nije trenutačno možda relevantno za strategiju razvoj Hrvatske, svi oni uključuju elemente koji će za daljnji razvoj Hrvatske biti i te kako važni. Stoga u nastavku teksta donosimo kraći prikaz svih pet scenarija.

Scenarij 1: Pobjedonosno tržište. Nastanak jedinstvenoga europskog tržišta. Izazov tržišne utakmice u okviru dinamične globalne ekonomije prisilit će ostatak svijeta da prihvati američki model. To podrazumijeva konvergenciju ekonomske teorije i prakse, a čak se postavlja i pitanje proširenja zone slobodne trgovine na cijeli svijet do 2025. godine. EU će poduzeti čitav niz liberalnih reformi svoje “države blagostanja” u kojoj će države članice drastično smanjiti mirovinsku i socijalnu zaštitu. Takvo će obrazovanje, zdravstvena zaštita i mirovine postati stvar individualne odgovornosti. U ovom scenariju EU postaje dinamična ekonomija koju karakteriziraju rast trgovine, produktivnost u svim sektorima i povratak pune zaposlenosti. S druge strane, europsko bi društvo bilo, više nego ikada, pokidano socijalnim i regionalnim nejednakostima.

Projekt proširenja EU-a proteći će uspješno. EU-u će pristupiti Norveška, Švicarska, Island. Pregovore za pristupanje EU-u završit će brojne balkanske države i Turska, a započet će ih neke države Sjeverne Afrike. Najveći uspjeh vanjske politike EU-a bit će uspostava jedinstvenoga carinskog područja s Rusijom, čime se postavlja temelj uspostave europsko-mediteranskoga bescarinskog područja.

Ovaj san o slobodnom svjetskom tržištu ili ekonomiji bez granica krije u sebi tri glavne opasnosti, koje međunarodna zajednica neće moći kontrolirati. Prva je porast nejednakosti između razvijenih i nerazvijenih država (globalizacija će nastaviti donositi koristi samo manjini svjetske populacije). Razliku u razvijenosti smanjivat će samo Kina i Indija. Druga je ubrzanje narušavanja globalnog ekosustava zbog sve većeg broja ljudi koji će doseći zapadnjačke standarde potrošnje. Treća je opasnost rast i širenje organiziranog kriminala, koji će koristiti sve mogućnosti koje mu nude nove tehnologije i liberalizacija trgovine.

Dakle, ovaj prvi scenarij vidi EU prilagođenog globalnoj dinamici i čiji se ekonomski prosperitet čini osiguranim. Cijena je pretjerana koncentriranost na kratkoročnu profitabilnost i erozija tradicionalnih


europskih vrijednosti kao što su solidarnost i socijalna kohezija. (Gilles et.al., 1999:15-22)

Scenarij 2: Sto cvjetova. Doći će do destabilizacije svjetske ekonomije i politike. Uzrok će biti sve veće razlike između bogatih i siromašnih, rašireni dobro organizirani međunarodni kriminal i regionalni ekonomski sporovi.

Nesposobnost birokracije (javne i privatne) i tradicionalnoga političkog sustava da nađe odgovor dovest će do krize među vodećim nacijama i povećati rascjepkanost europskog prostora. Naime, politički sustav i velika birokracija neće se moći prilagoditi sve većoj kompleksnosti društava i eksploziji mikroinicijativa koje omogućuju nove tehnologije. U razdoblju konfuzije vlade će biti nemoćne zbog političkih i ekonomskih skandala i korupcije u europskim institucijama. Tako će vlade postupno gubiti nadzor, a preuzimat će ga sve više lokalna razina. Tako će započeti razdoblje regionalizma, lokalni identitet će jačati, ali i “siva ekonomija”. Posljedice će biti političko i ekonomsko mrvljenje unutar EU-a. Strah od nezaposlenosti, međunarodnog kriminala i gubitak legitimiteta nacionalnih vlada zaustavit će projekt proširenja EU-a.

EU će biti potresan svađama svojih članica, a pojedine članice (skandinavske države) možda čak i istupe iz Unije poslije provedbe prvih uspješnih referenduma za istup. Istovremeno, SAD će se uglavnom baviti vlastitim problemima, azijske države neće napredovati, a Rusija će se početi povezivati sa Zapadnom Europom i Kinom. Europa će prema scenariju Sto cvjetova postati mozaik država, regija i gradova. Vladat će nejednakost, a pravo će dugoročno biti slabo.

Unatoč svim slabostima EU će opstati i neće doći do kolapsa društveno-ekonomskog sustava, ali neće se ni povećati blagostanje. (Gilles et.al., 1999: 23-29)

Scenarij 3: Podjela odgovornosti. Za razliku od prvih dvaju scenarija, u ovom javni sektor ima glavnu ulogu. Naime, glavni uzrok promjene bit će postupna transformacija javnog sektora. Do toga će dovesti sve manje povjerenje stanovništva u vlastite vlade i zahtjev lokalnih razina za većim političkim utjecajem u odlučivanju. Prići će se reorganizaciji vlasti na svim razinama, decentralizaciji i dijeljenju odgovornosti s regionalnim i lokalnim vlastima. Hijerarhijska piramida vlasti okrenut će se naglavačke, a sve će veća biti uključenost ljudi u proces


odlučivanja i rješavanja problema. Veći naglasak dat će se civilnom društvu, gospodarskoj otvorenosti i uskoj suradnji država članica na svim područjima.

Reforma javnog sektora stvoriti će pretpostavku za daljnji uspješan razvoj. Uspješnost EU-a potvrdit će se njegovim daljnjim širenjem na jug, a uspjeh na gospodarskom području donijet će i rezultate u vanjskoj politici. Očekuje se sklapanje novih, čvrstih, političkih i ekonomskih savezništava diljem svijeta.

U prosperitetnoj međunarodnoj situaciji, EU će odabrati srednji ili treći put, odnosno kombinaciju ideala solidarnosti i socijalne kohezije s tehnološkim inovacijama i ekonomskom učinkovitošću. Nezaposlenost će početi padati, socijalnu će zaštitu dobiti i prije slabo zaštićeni (invalidi, mladi), poboljšat će se zdravstvena zaštita stanovništva. Unatoč svemu neće nastupiti razdoblje obilja jer će se lokalne razine vlasti opirati promjenama i držati se prokušanih rješenja u gospodarstvu. Tako neće uspjeti iskoristiti sve svoje razvojne potencijale.

Međunarodni će ugled EU-a rasti zahvaljujući novom pristupu rješavanju svjetskih problema, koji će dovesti do zaustavljanja razlika između razvijenih i nerazvijenih zemalja. U međunarodnim odnosima doći će, zbog razlike u pogledima na budućnost svijeta, do manjih napetosti s SAD-om, ali će zato EU biti uspješan u dogovorima s Rusijom, Kinom, Indijom, Brazilom i mediteranskim zemljama.

Svijet će se učinkovito suočiti s pitanjem klimatskih promjena i očuvanja okoliša, a u tu svrhu razvit će se međunarodni mehanizmi za nadzor. Scenarij Podijeljena odgovornost ima sve odlike dugoročnog kompromisa. (Gilles, 1999:31-39)

Scenarij 4: Kreativno društvo. U četvrtom se scenariju ekonomski i politički sustav također sasvim transformiraju. Promjene su mnogo brže i revolucionarnije nego u prethodnom scenariju, a u njemu Europa postaje predvodnica u novim socijalnim i ekološkim vrijednostima. Scenarij ima svoje korijene u ozbiljnoj razlici između europskih vrijednosti krajem 20. stoljeća te političkog i ekonomskog sustava čiji je dio. Predviđa se da će u teškoj međunarodnoj klimi europske vlade pokušati koordinirano smanjiti socijalne izdatke. To će rezultirati masovnim štrajkovima i gradskim nasiljem u nekoliko država članica EU-a. Pritisak će biti toliko snažan da će dovesti do radikalne promjene političkog smjera.


Reforme će imati pozitivan utjecaj na socijalnu i regionalnu nejednakost i zaposlenost, ali će gospodarstvo biti u teškoj situaciji zbog recesije, bijega kapitala i masovne realokacije proizvodnje početkom 21. stoljeća. Gospodarstvo bi se postupno oporavljalo ponajprije razvojem usluga, posebice znanjem i kreativnim sektorima (informacijske tehnologije, istraživanje, znanost itd.), turizma i zaštite okoliša.

Teškoće i unutarnje reforme spriječile bi EU da se aktivnije bavi vanjskom politikom, a proširenje će biti usporeno novim socijalnim uvjetima i zahtjevima u pogledu zaštite okoliša, koje će nametnuti države članice zemljama pristupnicama.

Na međunarodnom planu, SAD će se baviti vlastitim problemima, Rusija će se početi povezivati s Zapadnom Europom i Kinom, a azijske zemlje neće ništa napredovati. Neće se razviti nikakvi međunarodni nadzorni mehanizmi za pitanja klimatskih promjena, zaštite okoliša i trajnog razvoja.

Naravno, nemoguće je reći bi li postmoderna Europa ovog scenarija pripremila put za svjetsku duhovnu renesansu ili bi se naprosto radilo o bijegu od globalnih realnosti. (Gilles et.al., 1999:40-46)

Scenarij 5: Nemirno susjedstvo. U nemirnom susjedstvu Europa se pretvara u tvrđavu, a broj jedan postaje pitanje unutarnje i vanjske sigurnosti. Do napetosti između EU-a i susjeda doći će zbog ekoloških problema i smanjenja prirodnih izvora vode i nafte.

Krizno razdoblje počet će “ratom za vodu”. U EU-u trenutak krize iskoristit će mafija za veliko širenje svojih poslova na sva područja. Jednako zabrinjavajuće stanje bit će na Mediteranu, bilo zbog rizika od vojnih ili religijskih diktatura ili zbog latentnih etničkih sukoba. EU će imati i sve lošije odnose s Turskom u kojoj će vlast preuzeti nacionalisti. Velike europske gradove potresat će demonstracije. Situacija će postati kritična kada SAD otvoreno obznani da je Europa sama odgovorna za pitanja svoje sigurnosti i obrane.

Kada teroristi uspješno prebace sukob na europski teritorij, države članice, pod pritiskom javnosti, vojno interveniraju. Velike države članice EU-a otvoreno preuzimaju kontrolu nad sigurnosnom politikom i formiraju European Security Council.

Preokupacija sigurnosnom politikom dovodi do zapostavljanja potrebnih ekonomskih strukturnih reformi.


Do izražaja će doći tradicionalne slabosti europske ekonomije kao što su: porezi, nedovoljna specijalizacija u sektoru visokih tehnologija u kombinaciji s neučinkovitošću, koja je potaknuta intervencionizmom i protekcionizmom.

Ovaj scenarij stoga predviđa teška vremena za EU i na unutrašnjem i vanjskom planu. (Gilles et.al., 1999:48-54)

Sumorni dojam koji ostavljaju ti scenariji – jedini donekle pozitivan jest treći scenarij koji predviđa transformiranje središnje vlasti u partnerstvo s lokalnom i regionalnom razinom i povratak “civilnog društva” – donekle se popravlja u šestom dijelu “What we Know About the Future”. U njemu se naglašava opstanak obitelji, važnost rada za svaku osobu, nove forme političkih struktura sa širim sudjelovanjem u vlasti itd.

3. Zaključak

Analiza makroekonomskog kretanja u hrvatskome gospodarstvu u razdoblju 1990. – 2006. pokazala je da se, unatoč nekim pozitivnim pomacima u posljednje dvije godine u pogledu zaposlenosti, hrvatsko gospodarstvo nalazi u dugogodišnjoj krizi koja, zapravo, traje od 1980. godine, dakle više od četvrt stoljeća.

Takav zaključak temeljimo na sljedećim podacima:

– BDP u 2006. godini samo je 12,9 posto veći od onoga u 1990. godini

– industrijska proizvodnja u 2006. na razini je od 85 posto one u 1990. godini, a zaposlenost u industriji na 40 posto

– ukupni vanjskotrgovinski deficit za razdoblje 1990. – 2006. godine iznosi 72,9 milijardi US dolara

– ukupni deficit tekućeg računa platne bilance za razdoblje 1994. – 2006. godine iznosi 20 milijardi US dolara

– inozemni dug porastao je s 3 milijarde u 1994. na 38,4 milijardi US dolara u 2006.17

– nezaposlenost je porasla s 8,9 posto (161 tisuća) u 1990. na 16,6 posto (oko 300 tisuća) u 2006. godini.17 HNB konstatira da je Hrvatska krajem 2006. prvi put među zemljama visoko opterećenim otplatama inozemnog duga jer su otplate dosegle 37,9 posto izvoza roba i usluga. Izvor: www.bankamagazine:hr/dnevne vijesti/hnb-hrvatska-krajem-2006.-prvi-put-mel1… 14.9.2007.


U traženju izlaza iz kriznog stanja Hrvatska bi trebala, kao što smo naglasili, poći od sljedećih činjenica:

– Hrvatska je mala, gotovo beznačajna, zemlja bez ikakvog utjecaja na svjetske procese. Jedini nam je izbor biti izolirani ili im se pridružiti i pokušati ih iskoristiti na za nas najpovoljniji način anticipirajući svjetske trendove u idućih nekoliko godina. Jer i u tim i takvim procesima neke zemlje prolaze lošije, a neke bolje.

– Dugoročno znatniji gospodarski rast nije nigdje u svijetu, koliko je nama poznato, ostvaren spontano, već je bio plod svjesne akcije države.

– Veliki utjecaj na kretanja u hrvatskome gospodarstvu i njegovu strukturu imaju već sada ukupna kretanja unutar EU-a. Taj će se utjecaj, naravno, još više povećati pristupanjem Hrvatske EU-u. Stoga hrvatska strategija razvoja i ekonomske politike za njezino provođenje moraju sadržavati kako ključne elemente strategije i politike razvoja EU-a, tako i moguća kretanja unutar EU-a u budućnosti.

S toga aspekta analizirali smo dva (ekonomsku politiku i strategiju razvoja) smjera mogućih načina izlaska iz krize od ukupnih šest (kao područja na kojima su nužne promjene navedeni su još: ljudski resursi, korištenje kapitala, funkcioniranje tržišta i pravne države, funkcioniranje državne uprave i uvođenje poduzetničkog ponašanja).

Što se tiče ekonomske politike, konstatirali smo da je najprije potrebno definirati njezine ciljeve.

Naravno, tu se postavlja i pitanje koliko je uopće moguće voditi samostalnu ekonomsku politiku, odnosno koliko je ostvariv koncept nacionalne ekonomije u sve više globaliziranom svijetu.

Vjerujemo da je, bar do trenutka pristupa Hrvatske EU-u, još uvijek moguća nacionalna ekonomija, naravno, u reduciranom obliku njezina izvornog značenja, i obrana nacionalnih interesa. To pokazuju primjeri razvijenih zemalja koje imaju jasno profilirane gospodarske politike. Tu je primjer Kine kao nerazvijene zemlje, Slovenije koja je profilirala nacionalno gospodarstvo. Nasuprot tomu primjeri su našega gospodarstva i bivšega Sovjetskoga Saveza – i mi i oni prepustili smo se stihiji, pa što ona donese. Oni prvi očito su znali što hoće i u skladu s tim postigli su znatne rezultate.


Hrvatska se još, sada davne, 1993. godine, iz meni do sada sasvim nejasnih razloga, praktično odrekla monetarne politike kao osnovnog obilježja nacionalne ekonomije i dijela ukupne makroekonomske politike, kojom se može djelovati na rast proizvodnje, zaposlenosti i izvoza, odnosno na povećanje konkurentnosti. Slovenija je to učinila tek priključenjem EU-u, 15 godina poslije stjecanja samostalnosti. Tako je fiskalna politika, uz politiku plaća, ostala praktično jedini instrument kojim se mogu ostvariti ciljevi ekonomske politike. Kako ćemo priključenjem EU-u izgubiti samostalnost i na tom području, više bi nego razumno bilo iskoristiti preostalo vrijeme i što više osnažiti, razviti i pripremiti hrvatsko gospodarstvo za ono što ga čeka.

Naravno, najprije je potrebno definirati ciljeve ekonomske politike jer oni određuju njezine instrumente i mjere potrebne za njihovo ostvarivanje. Kako Hrvatska dugoročno ne može riješiti probleme svojih deficita (vanjskotrgovinskog, tekućeg računa platne bilance i proračunskog), njihovih izvedenica – javnog i ukupnog vanjskog duga, te visoke nezaposlenosti bez povećanja proizvodnje i zaposlenosti temeljene na izvozu – osnovni cilj nameće se sam po sebi. To podrazumijeva, uz zadržavanje postojeće monetarne i tečajne politike, temeljitu poreznu reformu, koja će za osnovni cilj imati povećanje zaposlenosti, proizvodnje i izvoza. Neka od mogućih polazišta, dakle ne nužno najbolja i sva, za reformu poreznog sustava bila bi povećanje poreza na potrošnju i proporcionalno smanjenje poreza na rad i kapital.

Takvim promjenama utjecalo bi se, s jedne strane, na smanjenje uvoza i općenito “pregrijane potrošnje” – godinama trošimo više nego što priređujemo – a, s druge, stimulirao bi se izvoz, odnosno njegova konkurentnost i profitabilnost, a samim tim i njegova atraktivnost za ulaganja i povećanje zaposlenosti i proizvodnje.

Hrvatska su poduzeća proteklih 13 godina preživjela u uvjetima apreciranog tečaja kune, visoke porezne presije i gotovo potpune liberalizacije tržišta.

To ni znatno jača gospodarstva od hrvatskoga ne bi izdržala, što samo svjedoči, unatoč uvriježenomu negativnom određenju, o njegovoj žilavosti i vitalnosti. Dakle, očigledno je da bi hrvatsko poduzeće u drugačijem makroekonomskom okruženju moglo postići znatno povoljnije rezultate s aspekta proizvodnje, zaposlenosti i izvoza, bez kojih ne možemo riješiti probleme.


Uspješnost ekonomske politike ne mjeri se njezinim doprinosom stabilnosti cijena i tečaja, već doprinosom temeljnim varijablama kao što su rast proizvodnje, zaposlenosti i životnog standarda.

Dakle, osnovni zadatak ekonomske politike nije da namakne sredstva za javnu potrošnju, uredno servisiranje unutarnjeg i vanjskog duga, održanje stabilnosti tečaja i cijena, već da poduzeću, tom osnovanom subjektu na kojem sve počiva, omogući normalan rad.

Veliko ograničenje Hrvatske, a bit će s vremenom još veće, u vođenju samostalne ekonomske politike i definiranju strategije razvoja jest visina inozemnog duga i razina ukupne zaduženosti.

Ako u definiranju strategije razvoja krenemo od toga da je Hrvatska mala, “Bogom dana” zemlja onda ni jedno pitanje razvoja ne bi trebalo predstavljati veliki problem. Jedan smjer razvoja, koji je najočigledniji s obzirom na prirodne predispozicije Hrvatske, jest razvoj turizma i općenito uslužnog sektora. Međutim, podaci nas upozoravaju da je u prihodu od turizma vrlo mali udio domaće komponente, odnosno da rastom prometa u turizmu raste i vanjskotrgovinski deficit.

I bez obzira na blagotvorni učinak turističkih prihoda na proračun, u njihovoj, takoreći “mrtvoj” utrci s vanjskotrgovinskim deficitom, raste deficit tekućeg računa platne bilance, a samim time i inozemni dug Hrvatske. Drugi je problem s turizmom taj što je on vrlo osjetljiv na politička kretanja u Hrvatskoj i nama susjednim zemljama te posebice na gospodarsku situaciju u zemljama iz kojih dolaze gosti.

Ako je, primjerice, procjena da su turizam ili brodogradnja ključne djelatnosti za razvoj hrvatskoga gospodarstva, onda treba težiti tome da se sadašnjih oko 80 posto uvozne supstancije zamijeni u što većoj mjeri domaćom. To znači povezivanje prije svega poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije, ali i ostalih, s turizmom ili ostataka prerađivačke industrije s brodogradnjom. Tek tada će te djelatnosti imati svoj puni smisao i odgovarajući gospodarski značaj. Kada govorimo o brodogradnji, treba naglasiti da je krajnje dvojbeno treba li Hrvatska zadržati brodograđevnu industriju u cjelini, odnosno kakva bi ona trebala biti da bi poslovala učinkovito.

Slično je i s razvojem malog poduzetništva, na koji su se pozivale sve vlade do sada. Tu treba odmah nešto razjasniti. Ma koliko malo poduzetništvo bilo pozitivno zbog svoje fleksibilnosti i mogućnosti


zapošljavanja, i u svakom pogledu ga treba podržati, nema razvoja malog bez velikog poduzetništva, odnosno velikih poduzeća, bilo hrvatskih bilo inozemnih. Mala poduzeća, u većini slučajeva, nisu u mogućnosti samostalno izlaziti ni na hrvatsko, a kamoli na svjetsko tržište.

Modernim rječnikom rečeno, trebalo bi poticati stvaranje makroklastera18 radi ostvarivanja prednosti na globalnom tržištu.

Nadalje, bez razvoja tzv. klasičnih proizvodnji (kao što su tekstilna i drvna industrija te obrt) Hrvatska će teško riješiti problem nezaposlenosti, a njihov razvoj teško je zamisliv bez mikroklastera i makroklastera koji trebaju omogućiti proizvodnju viših stupnjeva obrade (proizvodnju i izvoz namještaja, a ne trupaca; proizvodnju i izvoz odjeće vlastite marke itd.), odgovarajuće kvalitete i dizajna, koji će biti konkurentni na globalnom tržištu. Pretpostavke za to postoje ponajprije u tradiciji tih proizvodnji na našem prostoru, a ulaganja u razvoj i dio potrebnih kadrova tek treba provesti.

Drugi smjer jest razvoj novih proizvodnji koje će biti aktualne za pet ili više godina. U razvoj zasnovan na pokretanju proizvodnji koje danas već postoje u svijetu Hrvatska gotovo da nema nikakve šanse.

Stoga je jedina šansa za “prodor” malih zemalja, poput Hrvatske, proizvodnja zasnovana na novim tehnologijama i dinamičnom poduzetništvu. Jesu li to nanotehnologije, za koje se pretpostavlja da će nakon informacijske predstavljati novu tehnološku revoluciju, biotehnologije ili nešto treće, stvar je procijene kako mogućeg razvoja pojedinih tehnologija, tako i raspoloživih vlastitih ljudskih i materijalnih resursa.

Naravno, hrvatska strategija ne može, a niti treba, biti samo naša autonomna stvar. Izuzetno je važno ono što se događa, a još više što će se događati, u našem okruženju, posebice u EU-u koji je naš najveći vanjskotrgovinski partner, područje s kojeg dolazi glavnina turista i prometa, a ujedno i naš najveći vjerovnik.

Stoga bi trebali, a pristupom EU-u imati ćemo i obvezu, u hrvatsku strategiju ugraditi pet prioritetnih razvojnih područja EU-a (društvo znanja, jedinstveno tržište, stvaranje klime za razvoj poduzetništva, izgradnja tržišta rada koje će jačati socijalnu koheziju, ekološki održiva budućnost).

18 Grupiranje unutar pojedine industrije ili regije radi povećanja konkurentnosti i proboja na svjetsko tržište. To se postiže modernom organizacijom – mrežnom, tržišnom, projektnom, fleksibilnom i vrlo često ekspertnom.


Što se tiče mogućih kretanja u budućnosti u EU-u i svijetu, na raspolaganju su nam brojne “future studies” različitih međunarodnih institucija, organizacija i istraživačkih timova ili pojedinaca. S obzirom na to da polaze od različitih teorijskih modela i pretpostavki, dolaze i do različitih scenarija budućnosti. U tekstu smo dali širi prikaz studije “Five Possible Futures for Europe” kako zbog toga što ju je izradila “Forward Studies Unit” Europske komisije, tako i zbog širokog područja koje pokriva – od razvoja unutrašnjeg tržišta EU-a do mogućih konfliktnih situacija i zaoštravanja borbe protiv terorizma.

Naravno da svih pet scenarija te studije (Pobjedonosno tržište,

Sto cvjetova, Podjela odgovornosti, Kreativno društvo, Nemirno

susjedstvo) kao, uostalom, ni scenariji drugih studija budućnosti, nisu relevantni za hrvatsku strategiju, ali svi oni sadrže elemente koji imaju i te kakvu važnost za budući razvoj Hrvatske, njezina gospodarstva i stanovništva.

Hrvatska bi na osnovi tih elemenata, odnosno pretpostavki o ekonomskim i društvenim kretanjima u širem okruženju, i ocjene domaćih mogućnosti trebala oblikovati, slično Sloveniji u njezinom “Scenariju gospodarskega razvoja Slovenije do leta 2030”, svoja najmanje dva razvojna scenarija.

Summary

This paper is the result of the intention to show and evaluate, on the basis of a critical analysis of the developments in the Croatian economy, the past trends and conditions and to study the possible directions of change. The first part analyses the development of the economy in the period from 1990 to 2006, which has, due to all its characteristics, been evaluated as a period of crisis of the Croatian economy. The second part sketches some of the possible directions of ending the crisis of the Croatian economy, and pays special attention to the analysis of the need for a turn of the economic policy and the need for clearly defining the development strategies, as well as to the possibilities and the challenges which result from EU documents and policy. It also provides a prediction of possible events in the EU in the following decades.


Key words: economic policy, Croatian economy, production, employment rate, exchange rate, inflation, balance of foreign trade, balance of trade, internal and external debt, development strategy, the Lisbon Strategy, «future studies»

Literatura

Castells, M. (1996), The Rise of the Network Society, Cambridge/MA, Blackwell.

Council of the European Union (2000) Conclusions of the European Council,

Council of the European Union SN 100/00, 23-24 March 2000.

Developing VET Scenarios in Central and Eastern Europe and Their Added

Value for Policy – Making, European Journal of Education, No 1/98. Institute for European Educational Policy, Paris, http://www.europe2020.org/spip.php?page=imprimer&id_article=271&lang=en, objavljen 23. 10. 2006.

Dragičević, A. – Dragičević, D. (2003), Doba kiberkomunizma – Visoke

tehnologije i društvene promjene, Golden marketing, Zagreb.

Družić, G. (2001), Kriza hrvatskog gospodarstva i ekonomska politika,

Golden marketing, Zagreb.

Družić, G. (2004), Hrvatska obratnica – Stanje i perspektive hrvatskoga

gospodarstva, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb.

Družić, G. (2007), Ekonomska politika i poduzetništvo, drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, HITA d.d.

Europska komisija (2004), Delivering Lisbon – Reforms for the enlarged

Union, http:///europa.eu.int/comm/lisbon strategy/pdf/COM2004 029en.pdf

Fisher, S. (1993), The Role of Macroeconomic Factors in Growth, Journal

of Monetary Economics, 32(3), str. 285-512.

Four Future scenarios for the European Union – Reflections from the

perspective of Path Dependence, izvor:

http://www.europe2020.org/spip.php?page=imprimer&id_article=300&lang=en, objavljen 27.09.2005.

Friedman, M. (1973), Teorija novca i monetarna politika, Rad, Beograd.

Friedman, M. (1976), Inflation and Unemployment (The 1976. Alfred Nobel Memorial Lecture), Occasional Paper 51, London, IAE.


Gelauf, G. – Lejour, A. (2006), The new Lisbon Strategy – An estimation of

the economic impact of reaching five Lisbon Targets, Report prepared for the Enterprise and Industry Directorate – General, European Commission, Policy and Economic Reforms Papers No. 1, siječanj 2006.

Gilles, B. – Michalski A. – Pench, L. R. (1999), Scenarios Europe 2010 –

Five Possible Futures for Europe, European Commission, Forward Studies Unit. Working Paper, July 1999., http://europa.eu.int/comm/cdp/scenario/scenarios-en.pdf.

HNB, www.bankamagazine:hr/dnevne vijesti/hnb-hrvatska-krajem-2006.-prvi-put-mel1… 14. 9. 2007.

Kagan, R. (2003), Of Paradise and Power-America and Europe in the New

World Order, New York, A. Knopf.

Keynes, J. M. (1936), The General Theory of Employment, Interest and

Money, Macmillan, London, prevedeno u «Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca», Kultura, Beograd, 1965.

Kok, W. (2004), Facing the Challenge, The Lisbon strategy for growth and

employment, http://ec.europa.eu/growthjob/pdf/2004-1866-EN-complet.pdf

Krugman, P. (2002), Doba smanjenih očekivanja, Masmedia, Zagreb.

Lisabonska strategija – novi koraci, Euroscope 79, listopad 2005., http:/www.enteeurope.hr/cpage.aspx?page=print

News.aspx&pageID=141&newsID=…

Liukto, K. (2007), A future role of foreign firms in Russia’s strategic

industries, http://www.europe2020.org/spip.php?page=imprimer&id_article=404&lang=en, objavljen 8. 2. 2007.

Perišin, I. (2000), Financijski mehanizam i hrvatska zbilja, Barbat, Zagreb.

Perišin, I. (2003), Diskretna struktura financijskih fenomena, u: Zborniku radova “Tečajna politika i gospodarski razvoj”, RIFIN, Ekonomija/Economics, br. 2, str. 319-335.

Radošević, D. (1998), Kratkoročne i dugoročne dileme tečajne politike,

“Privredna kretanja i ekonomska politika”, br. 67, Ministarstvo financija i Ekonomski institut Zagreb, str. 35-95.

Radošević, D. (2004), Izlazna strategija Hrvatska – Teze za novi model

ekonomskog razvitka”, u: Zborniku radova “Ekonomska politika Hrvatske u 2005.”, Inženjerski biro, Opatija-Zagreb, str. 147-162.


Rifkin, J. (2004), The European Dream – How Europe’s Vision of the Future

is quietly eclipsing the America, Cambridge, Polity Press.

Sachs, J. – Tornell, A. – Velasco, A. (1996), Financial Crisis in Emerging

Markets - The Lessons from 1995, NBER Working Papers, No. 5576, National Bureau of Economic Resarch, Cambridge.

Santini, G. (2002), Međuovisnost sistema i politike, Ekonomija/Economics, br. 3, HAZU i RIFIN, str.465-473.

Sirotković, J. (2000), Makroekonomska struktura hrvatskog gospodarstva

– razvojne mogućnosti i ograničenja, HAZU, Zagreb.

Sirotković, J. – Družić, G. (2001), Hrvatska gospodarska kriza i pravci

zaokreta iz recesije u ekonomski razvoj, HAZU i RIFIN, Ekonomija/Economics, br. 1, str. 15-41.

Sirotković, J. (2002), Polazišta za strategiju ekonomskog razvoja Hrvatske

početkom 21. stoljeća – Teze za raspravu, Radovi Odsjeka za ekonomska istraživanja HAZU, sv. 35, HAZU i RIFIN, Zagreb.

Stiglitz, J. – Hoff, K. (1999), Modern Economic Theory and Development,

The World Bank and Princeton University.

Stiglitz, J. – E. (2002), Employment, social justice and societal well-being,

International Labour Review, vol.141. no.1-2, prevedeno u Reviji za socijalnu politiku, br. 2, travanj-lipanj 2003., str. 237-233.

Stiglitz, J. (2004), Globalizacija i dvojbe koje izaziva, Algoritam, Zagreb.

Stipetić, V. (2002), Stupanj i dinamika gospodarskog razvoja Hrvatske, u:

Zborniku radova “Stabilizacija – participacija – razvoj”, Ekonomski fakultet Zagreb, str. 63-83.

Tavčar, B. – Zakotnik, I. – Strmšnik, I. – Kraigher, T. (2007), Scenarij

gospodarskoga razvoja Slovenije do leta 2030., Delovni zveski Urada RS za makroekonomske analize in razvoj, 8/2007. http://www.umar.gov.si/public/dz/2007/dz-8-

Temple, J. (1999), The New Growth Evidence, The Journal of Economic Literature, 37 (1), str. 112-156.

Vlada Republike Hrvatske (2006), Strateški okvir za razvoj 2006.-2013.

Weitzman, M. (1984), The Share Economy, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts and London, England, prevedeno pod naslovom

“Ekonomija udjela”, AGM i August Cesarec, Zagreb.


Wertheimer-Baletić, A. (2002), Dugoročni demografski procesi u Hrvatskoj,

u: Zborniku radova “Hrvatska demografska i demostrateška drama”, MH, Zagreb.

Zdunić, S. (2004), Relativne cijene i izvori rasta – komparativna analiza, u:

Zborniku radova “Ekonomska politika u 2005.”, Inženjerski biro, Opatija-Zagreb, str. 26-66.

WB (1997), World Development Report, World Bank, Washington D.C.

WB (1999), Education Sector Strategy, World Bank, Human Development Network, Washington D.C.

WB (2003), The World Bank Annual Report Vol. 1 i 2, World Bank, Washington DC.


P R I L O G

Statistički dodatak


Kratice u tablicama 1.- 3.

AT – Austrija

BE – Belgija

DE – Njemačka

DK – Danska

ES – Španjolska

FI – Finska

FR – Francuska

EL – Grčka

IE – Irska

IT – Italija

LU – Luksemburg

NL – Nizozemska

PT – Portugal

SE – Švedska

UK – Velika Britanija

CI – Cipar

ČZ – Češka

EE – Estonija

HU – Mađarska

LT – Litva

LV – Latvija

MT – Malta

PL – Poljska

SL – Slovenija

SK – Slovačka


Tab

lica

1. S

tru

ktu

raln

i in

dik

ato

ri z

a s

tare

čla

nic

e E

U-a

AT

BE

DE

DK

ES

FI

FR

EL

IEIT

LU

NL

PT

SE

UK

EU

-

25

EU

-15

US

CIL

J 2005

CIL

J 2010

BD

P po

gla

vi s

tano

vnik

a(P

PS

, EU

-15

= 1

00)

2003

111.4

106.6

98.8

112.

987.3

100.6

103.8

73.0

121.7

97.8

194.

610

9.9

68.3

105.6

108.

991

.2100.0

140.3

Pro

izvo

dnos

t rad

a po

zap

osle

nom

(PP

S, E

U-1

5 =

100

)2003

96.4

118.4

94.3

97.8

94.8

98.6

113.7

90.3

119.

7103.6

132.2

95.2

63.5

96.5

101.

993

.1100.0

121.6

Sto

pa z

apos

leno

sti (

%)

(2)

2003

69.2

59.6

65.0

75.1

59.7

67.7

63.2

57.8

65.4

56.1

62.7

73.5

67.2

72.9

71.8

62.9

64.4

71.2

67.0

70.0

Sto

pa z

apos

leno

sti ž

ena

(%)

(2)

2003

62.8

51.8

59.0

70.5

46.0

65.7

57.2

43.8

55.8

42.7

52.0

65.8

60.6

71.5

65.3

55.1

56.0

65.7

57.0

60.0

Sto

pa z

apos

leno

sti s

tari

jih

radn

ika

(%)

2003

30.4

28.1

39.5

60.2

40.8

49.6

36.8

42.1

49.0

30.3

30.0

44.8

51.1

68.6

55.5

40.2

41.7

59.9

50.0

Ukl

juče

nost

u o

braz

ovan

je (

20-

24)

(%)

2003

83.8

81.3

72.5

74.4

63.4

85.2

80.9

81.7

85.7

69.9

69.8

73.3

47.7

85.6

78.2

76.7

73.8

Iz

dvaj

anje

za

istr

aživ

anje

i ra

zvoj

(%

- B

DP

-a)

2003

2.2

2.2

2.5

2.5

1.0

3.4

2.2

0.6

1.2

1.1

1.7

1.9

0.9

4.3

1.9

0.9

2.0

2.8

3.0

Pos

lovn

e in

vest

icij

e (%

BD

P-a

)2003

20.3

17.9

16.3

18.2

22.1

15.3

15.9

21.8

19.7

16.5

15.0

16.5

19.1

12.6

14.6

16.8

16.7

U

spor

edna

raz

ina

cije

na

(EU

-15

= 1

00)

2002

102

99104

131

82

123

100

80

118

95100

102

74

117

108

96100

113

Sto

pa r

izik

a od

sir

omaš

tva

(%)

2003

12.0

13.0

11.0

10.0

19.0

11.0

15.0

20.0

21.0

19.0

12.0

11.0

20.0

9.0

17.0

15.0

15.0

S

topa

dug

oroč

ne n

ezap

osle

nost

i (%

)2003

1.1

3.7

4.6

1.1

3.9

2.3

3.5

5.1

1.5

4.9

0.9

1.0

2.2

1.0

1.1

4.0

3.3

D

ispe

rzij

a re

gion

alni

h st

opa

zapo

slen

osti

2003

3.1

7.7

6.0

–8.

96.1

5.0

3.6

–17.0

–2.4

3.9

4.3

6.0

13.0

12.0

E

mis

ija

stak

leni

čkih

pli

nova

(1

999.

= 1

00)

2002

108.5

102.1

81.1

99.2

139.

4106.8

98.1

126.5

128.

910

984

.9100.6

141

96.3

85.1

91.0

97.1

113.1

92

.0

Ene

rget

ska

inte

nziv

nost

2002

146

214

165

123

229

272

187

258

164

184

198

202

254

224

212

210

191

330

Obu

jam

tran

spor

ta2002

120

100

102

85

137

9596

127

133

103

110

97126

9086

101

102

91

Izvor:

Kok (

2004:4

8)


Tab

lica

2. R

elati

van

nap

red

ak

sta

rih

čla

nic

a E

U-a

pre

ma s

tru

ktu

raln

im i

nd

ikato

rim

a

AB

DE

DK

ES

FI

FR

EL

IEIT

LU

NL

PT

SE

UK

EU

-

25

EU

-

15

US

BD

P po

gla

vi s

tano

vnik

a (P

PS

, EU

-15

= 1

00)

1999

-200

31.2

1.2

0.8

1.1

2.1

2.3

1.4

3.9

4.8

1.1

2.9

0.5

0.4

1.9

2.1

1.5

1.4

1.2

Pro

izvo

dnos

t rad

a po

zap

osle

nom

(P

PS

, EU

-15

= 1

00)

1999

-200

31.1

0.8

0.7

1.7

0.6

1.4

0.6

3.9

3.6

-0.4

-0.1

0.1

0.2

1.2

1.7

1.0

0.7

1.9

Sto

pa z

apos

leno

sti (

%)

(2)

1999

-200

30.2

0.1

-0.1

-0.2

1.5

0.3

0.6

0.6

0.5

0.9

0.3

0.4

-0.1

0.3

0.2

0.3

0.5

-0.7

Sto

pa z

apos

leno

sti ž

ena

(%)

(2)

1999

-200

30.8

0.4

0.4

-0.1

1.9

0.6

0.8

0.8

0.9

1.1

0.9

0.9

0.3

0.5

0.3

0.6

0.8

-0.5

Sto

pa z

apos

leno

sti s

tari

jih

radn

ika

(%)

1999

-200

30.2

0.9

0.4

1.4

1.5

2.7

2.0

0.8

1.3

0.7

0.9

2.1

0.2

1.2

1.5

1.0

1.2

0.5

Ukl

juče

nost

u o

braz

ovan

je

(20-

24)

(%)

1999

-200

3-0

.21.3

-0.5

0.3

-0.4

-0.4

0.2

0.6

0.9

0.9

-0.4

0.3

1.9

-0.2

0.7

0.5

0.3

Izdv

ajan

je z

a is

traž

ivan

je i

razv

oj(%

- B

DP

-a)

1999

-200

30.0

70.1

10.0

20.1

40.0

50.0

50.0

0-0

.02

-0.0

20.0

4-0

.07

0.0

50.3

10.0

10.0

30.0

20.0

3

Pos

lovn

e in

vest

icij

e (%

BD

P-a

)19

99-2

003

-0.0

2-0

.28

-0.8

30.0

20.3

3-0

.38

-0.0

70.6

5-0

.33

-0.0

3-1

.10

-0.7

5-1

.00

-0.3

8-0

.30

-0.2

5-0

.30

Usp

ored

na r

azin

a ci

jena

(E

U -

15 =

100

)19

99-2

002

0.4

-1.8

0.0

2.5

0.4

1.2

-1.7

-1.2

4.9

1.3

0.5

0.4

0.8

-1.0

0.1

0.2

0.0

4.4

Sto

pa r

izik

a od

sir

omaš

tva

(%)

1999

-200

30.0

0.0

0.0

-0.5

0.0

0.0

0.0

-0.5

1.0

0.5

-0.5

0.0

-0.5

0.0

-1.0

0.0

0.0

Sto

pa d

ugor

očne

ne

zapo

slen

osti

(%

)19

99-2

003

0.0

-0.3

0.1

0.0

-0.5

-0.2

-0.2

-0.3

-0.2

-0.5

0.1

-0.1

0.1

-0.2

-0.2

0.0

-0.2

Dis

perz

ija

regi

onal

nih

stop

a za

posl

enos

ti19

99-2

003

0.2

-0.1

0.2

–-0

.5-0

.2-0

.5-0

.4–

-0.1

–0.0

0.3

-0.2

-0.3

-0.1

-0.5

Em

isij

a st

akle

ničk

ih p

lino

va

(199

9. =

100

)19

99-2

002

1.9

0.4

-0.1

-0.2

3.4

2.0

-0.6

3.6

1.6

0.9

4.6

0.2

1.2

-0.2

-0.6

0.1

0.3

0.4

Ene

rget

ska

inte

nziv

nost

1999

-200

20.7

-10.0

-1.3

-3.0

0.7

-1.3

-1.7

-1.7

-5.7

-3.3

1.7

0.0

2.3

-4.7

-7.3

-2.7

-2.3

-4.0

Obu

jam

tran

spor

ta19

99-2

002

3.0

7.0

-0.6

-2.8

8.6

-0.9

-2.8

-5.0

3.9

0.6

7.1

-2.7

3.2

-0.3

-2.5

-0.1

0.0

-0.8

Izvo

r: K

ok (

2004

:49)


Tablica 3. Strukturalni indikatori za nove članice EU-a

CI ČZ EE HU LT LV MT PL SI SKEU-

25

EU-

15US

CILJ 2005

CILJ 2010

BDP po glavi stanovnika

(PPS, EU-25 = 100)

2003 76.3 66.5 42.5 55.6 41.9 38.8 68.1 42.2 70.6 46.8 91.2 100.0 140.3

Proizvodnost rada po

zaposlenom(PPS, EU -15

= 100)

2003 77.1 61.3 43.1 62.8 44.4 40.1 82.3 49.6 70.0 54.1 93.1 100.0 121.6

Stopa zaposlenosti

(%) (2)2003 69.2 64.7 62.9 57.0 61.1 61.8 54.2 51.2 62.6 57.7 62.9 64.4 71.2 67.0 70.0

Stopa zaposlenosti

žena (%) (2)

2003 60.4 56.3 59.0 50.9 58.4 57.9 33.6 46.0 57.6 52.2 55.1 56.0 65.7 57.0 60.0

Stopa zaposlenosti

starijih radnika (%)

2003 50.4 42.3 52.3 28.9 44.7 44.1 32.5 26.9 23.5 24.6 40.2 41.7 59.9 50.0

Uključenost u obrazovanje (20-24) (%)

2003 82.2 92.0 81.4 85.0 82.1 74.0 43.0 88.8 90.7 94.1 76.7 73.8

Izdvajanje za istraživanje i

razvoj(% - BDP-a)

2003 0.3 1.2 0.8 1.0 0.7 0.4 0.6 1.5 0.6 1.9 2.0 2.8 3.0

Poslovne investicije (% BDP-a)

2003 14.1 22.4 25.0 19.8 17.8 22.9 14.9 21.1 23.2 16.8 16.7

Usporedna razina cijena

(EU - 15 = 100)2002 83 53 61 55 51 54 72 58 73 44 96 100 113

Stopa rizika od siromaštva

(%)2003 16.0 8.0 18.0 10.0 17.0 16.0 15.0 15.0 11.0 21.0 15.0 15.0

Stopa dugoročne nezaposlenosti

(%)2003 1.1 3.8 4.6 2.4 6.1 4.3 3.5 10.7 3.4 11.1 4.0 3.3

Disperzija regionalnih stopa

zaposlenosti2003 – 5.8 – 8.5 – – – 7.2 – 7.6 13.0 12.0

Emisija stakleničkih

plinova (1999. = 100)

2002 150 74.3 44.8 69 39.8 36.9 128.5 67.7 98.7 71.8 91.0 97.1 113.1 92.0

Energetska intenzivnost

2002 280 921 1156 564 1273 759 264 650 343 964 210 191 330

Obujam transporta

2002 93 100 177 91 119 123 70 92 62 101 102 91

Izvor: Kok (2004:50)


Tablica 4. BDP po glavi stanovnika prema PPS-u (Purchasing Power

Standards) EU - 25 = 100

1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

EU (27 država) 94.6 94.7 94.8 94.9 95.0 95.8 95.9 96.1 96.1 96.2 98.5(1) 100.6(1)

EU (25 država)

100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0(1) 100.0(1)

EU (15 država) 109.6 109.3 108.5 108.0 107.1 106.8 106.5 106.5 106.5 106.3 106.2(1) 106.0(1)

Belgija 131.0 128.0 127.9 130.6 127.8 130.5 128.9 130.3 129.0 129.5 133.5(1) 135.8(1)

Bugarska 27.8(2) 28.5(2) 29.2 29.0 30.0 31.6 32.0 32.2 32.8 34.0 35.5(1) 37.4(1)

Republika Češka

57.7(2) 57.3(2) 59.0 59.0 60.5 60.3 63.8 66.0 66.8 68.7(1) 72.7(1) 76.1(1)

Danska 104.6 103.8 103.2 105.3 102.8 103.9 102.1 102.6 104.3 104.4 108.7(1) 111.3(1)

Njemačka 108.8 107.1 106.6 103.0 102.1 101.8 104.1 103.3 102.6 102.5 106.9(1) 108.9(1)

Estonija 37.2(2) 39.1(2) 40.2 44.3 45.6 48.6 51.0 53.5 58.3 60.6 66.2(1) 71.1(1)

Irska 119.6 119.4 119.2 121.2 122.1 127.2 129.1 128.8 128.6 128.3(1) 133.9(1) 136.9(1)

Grčka 89.1(2) 86.8(2) 87.1(2) 91.6(2) 94.7(2) 99.9(2) 99.9(2) 98.6(2) 100.8(2) 102.7(1) 106.8(1) 109.8(1)

Španjolska 103.2 102.6 100.5 98.9 98.6 100.3 99.4 97.5 97.4 96.8 98.5(1) 99.3(1)

Francuska 119.8 120.3 119.3 119.3 119.4 120.1 116.5 117.5 120.6 120.7 122.9(1) 125.1(1)

Italija 122.8 123.9 121.5 120.2 119.9 112.6 110.7 108.2 107.1 105.5 107.8(1) 109.0(1)

Cipar 76.9(2) 78.4(2) 79.1 81.1 82.9 80.7 78.9 80.1 81.6 82.5 84.5(1) 86.9(1)

Latvija 33.8(2) 35.0(2) 36.1 38.2 39.5 41.1 42.4 43.8 47.5 50.9 55.6(1) 59.6(1)

Litva 36.2(2) 38.7(2) 38.3 40.7 44.8 45.9 49.7 51.7 52.9 56.5 60.4(1) 64.4(1)

Luksemburg 158.5 157.6 167.7 167.8 155.1 157.3 159.3 160.0 164.4 172.7 170.8(1) 174.0(1)

Mađarska 58.6(2) 59.6(2) 58.9 61.7 65.0 67.8 68.8 69.9 71.1 72.1 76.5(1) 78.8(1)

Malta : : : 92.3 85.9 88.0 86.5 85.0 85.4 86.2 90.4(1) 92.4(1)

Nizozemska 105.0 105.6 106.4 109.1 108.2 108.3 106.2 108.3 110.3 110.2 113.3(1) 115.2(1)

Austrija 116.0(2) 116.7(2) 116.1(2) 117.3(2) 112.7(2) 114.3(2) 116.1(2) 116.6(2) 116.6(2) 117.5(2) 120.7(1) 123.3(1)

Poljska 47.1(2) 48.2(2) 51.4(2) 52.6(2) 53.5(2) 56.1(2) 57.5(2) 59.0(2) 58.1(2) 59.2(2) 63.3(1) 65.7(1)

Portugal 66.3 66.0 67.2 67.1 66.4 66.5 67.0(1) 64.7(1) 65.5(1) 65.4(1) 66.0(1) 67.1(1)

Rumunjska : : : : 23.8 38.6 30.8 33.4 34.2(1) 36.9(1) 39.3(1) 41.5(1)

Slovenija 68.4(2) 70.2(2) 71.6 71.3 71.5 72.8 74.2 76.4 78.1 80.4 84.8(1) 88.0(1)

Slovačka 52.3(2) 53.7(2) 54.3 55.5 57.8 60.3 60.1 62.2 65.2 67.8 73.5(1) 77.8(1)

Finska 105.7 108.8 108.1 109.5 107.7 106.6 104.8 107.4 105.6 107.4 111.9(1) 114.6(1)

Švedska 107.4 106.2 107.5 107.6 102.2 101.9 103.9 105.3 104.8 106.1 109.7(1) 112.6(1)

Velika Britanija

102.1 102.3 102.1 103.8 104.8 105.3 105.8 107.4 105.8 106.3 113.7(1) 116.2(1)

Hrvatska 49.8(2) 51.8(2) 52.1(2) 50.5(2) 55.3(2) 55.5(2) 57.5(2) 58.5 59.4(1) 59.2(1) 63.8(1) 65.9(1)

Makedonija : : : : : : : : : : : :

Turska 38.1(2) 37.7(2) 34.5 37.9(1) 34.8(1) 37.1(1) 37.6(1) 38.6(1) 39.2(1) 41.1(1) 43.0(1) 45.0(1)

Island : 104.9 102.4 97.8 98.8 99.2 96.8 102.5 104.6 101.8(1) 104.4(1) 107.0(1)

Norveška 116.5 108.6 114.4 132.3 130.5 125.8 129.3 136.3 148.3 154.1 152.1(1) 155.0(f)

Švicarska 106.8 105.7 104.2 103.8 100.3 101.8 100.4 100.7 100.3 102.3(1) 104.5(1) 106.7(1)

SAD 131.4 131.8 133.5 132.6 132.6 131.5 132.2 133.7 135.1 135.1(1) 137.6(1) 141.1(1)

Japan : : : : : : : : : : : :

Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page?_pageid=1996,39140985&_dad=portal&_schema(:) Nije dostupno(1) Prognoza(2) Procjena


Tablica 5. Realni rast BDP-a (postotak u odnosu na prethodnu godinu)

1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

EU (27 država) 2.7 2.9 3.0 3.9 2.0 1.2 1.3 2.5 1.8 3.0 2.9(1) 2.7(1)

EU (25 država) 2.7 3.0 3.1 3.9 2.0 1.2 1.3 2.4 1.8 3.0 2.8(1) 2.6(1)

EU (15 država) 2.6 2.9 3.0 3.8 1.9 1.1 1.2 2.3 1.6 2.8 2.7(1) 2.5(1)

Belgija 3.5 1.7 3.4 3.7 0.8 1.5 1.0 3.0 1.1 3.2 2.3(1) 2.2(1)

Bugarska -5.6 4.0 2.3 5.4 4.1 4.5 5.0 6.6 6.2 6.1 6.1(1) 6.1(1)

Republika Češka -0.7 -0.8 1.3 3.6 2.5 1.9 3.6 4.6 6.5 6.1(1) 4.9(1) 4.9(1)

Danska 3.2 2.2 2.6 3.5 0.7 0.5 0.4 2.1 3.1 3.5 2.3(1) 2.0(1)

Njemačka 1.8 2.0 2.0 3.2 1.2 0.0 -0.2 1.1 0.8 2.9 2.5(1) 2.4(1)

Estonija 11.1 4.4 0.3 10.8 7.7 8.0 7.1 8.1 10.5 11.4 8.7(1) 8.2(1)

Irska 11.7 8.5 10.7 9.4 5.8 6.0 4.3 4.3 5.5 6.0(1) 5.0(1) 4.0(1)

Grčka 3.6 3.4 3.4 4.5 5.1 3.8 4.8 4.7 3.7 4.3 3.7(1) 3.7(1)

Španjolska 3.9 4.5 4.7 5.0 3.6 2.7 3.0 3.2 3.5 3.9 3.7(1) 3.4(1)

Francuska 2.2 3.5 3.3 3.9 1.9 1.0 1.1 2.5 1.7 2.0 2.4(1) 2.3(1)

Italija 1.9 1.4 1.9 3.6 1.8 0.3 0.0 1.2 0.1 1.9 1.9(1) 1.7(1)

Cipar 2.3 5.0 4.8 5.0 4.0 2.0 1.8 4.2 3.9 3.8 3.8(1) 3.9(1)

Latvija 8.4 4.7 3.3 6.9 8.0 6.5 7.2 8.7 10.6 11.9 9.6(1) 7.9(1)

Litva 8.5 7.5 -1.5 4.1 6.6 6.9 10.3 7.3 7.6 7.5 7.3(1) 6.3(1)

Luksemburg 5.9 6.5 8.4 8.4 2.5 3.8 1.3 3.6 4.0 6.2 5.0(1) 4.7(1)

Mađarska 4.6 4.9 4.2 5.2 4.1 4.4 4.2 4.8 4.1 3.9 2.4(1) 2.6(1)

Malta : : : : -1.6 2.6 -0.3 0.1 3.3 3.3 3.0(1) 2.8(1)

Nizozemska 4.3 3.9 4.7 3.9 1.9 0.1 0.3 2.2 1.5 3.0 2.8(1) 2.6(1)

Austrija 1.8 3.6 3.3 3.4 0.8 0.9 1.2 2.3 2.0 3.3 2.9(1) 2.5(1)

Poljska 7.1 5.0 4.5 4.3 1.2 1.4 3.9 5.3 3.6 6.1 6.1(1) 5.5(1)

Portugal 4.2 4.8 3.9 3.9 2.0 0.8 -0.7 1.3 0.5 1.3 1.8(1) 2.0(1)

Rumunjska : : -1.2 2.1 5.7 5.1 5.2 8.5 4.1 7.7 6.7(1) 6.3(1)

Slovenija 4.8 3.9 5.4 4.1 2.7 3.5 2.7 4.4 4.0 5.2 4.3(1) 4.0(1)

Slovačka 5.7 3.7 0.3 0.7 3.2 4.1 4.2 5.4 6.0 8.3 8.5(1) 6.5(1)

Finska 6.1 5.2 3.9 5.0 2.6 1.6 1.8 3.7 2.9 5.5 3.1(1) 2.7(1)

Švedska 2.3 3.7 4.5 4.3 1.1 2.0 1.7 4.1 2.9 4.2 3.8(1) 3.3(1)

Velika Britanija 3.1 3.4 3.0 3.8 2.4 2.1 2.8 3.3 1.8 2.8 2.8(1) 2.8(1)

Hrvatska 6.8 2.5 -0.9 2.9 4.4 5.6 5.3 3.8 4.3 4.8(1) 4.8(1) 4.5(1)

Makedonija 1.4 3.4 4.3 4.5 -4.5 0.9 2.8 4.1 3.8(1) 3.1(1) 4.3(1) 5.3(1)

Turska 7.5 3.1 -4.7 7.4 -7.5 7.9 5.8 8.9 7.4 6.1 4.9(1) 5.9(1)

Island 4.8 6.4 4.1 4.3 3.9 -0.1 2.7 7.6 7.2 2.6 1.0(1) 2.5(1)

Norveška 5.4 2.7 2.0 3.3 2.0 1.5 1.0 3.9 2.7 2.8 3.2(1) 2.7(1)

Švicarska 1.9 2.8 1.3 3.6 1.0 0.3 -0.2 2.3 1.9 2.7 2.1(1) 1.9(1)

SAD 4.5 4.2 4.4 3.7 0.8 1.6 2.5 3.6 3.1 2.9 2.2(1) 2.7(1)

Japan 1.6 -2.0 -0.1 2.9 0.2 0.3 1.4 2.7 1.9 2.2 2.3(1) 2.1(1)

Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page?_pageid=1996,39140985&_dad=portal&_schema(:) Nije dostupno

(1) Prognoza


Tablica 6. Produktivnost rada po zaposlenom

1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

EU (27 država) 94.6 94.7 94.8 94.9 95.0 95.8 95.9 96.1 96.1 96.2 98.5(1) 100.6(1)

EU (25 država)

100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0(1) 100.0(1)

EU (15 država) 109.6 109.3 108.5 108.0 107.1 106.8 106.5 106.5 106.5 106.3 106.2(1) 106.0(1)

Belgija 131.0 128.0 127.9 130.6 127.8 130.5 128.9 130.3 129.0 129.5 133.5(1) 135.8(1)

Bugarska 27.8(2) 28.5(2) 29.2 29.0 30.0 31.6 32.0 32.2 32.8 34.0 35.5(1) 37.4(1)

Republika Češka

57.7(2) 57.3(2) 59.0 59.0 60.5 60.3 63.8 66.0 66.8 68.7(1) 72.7(1) 76.1(1)

Danska 104.6 103.8 103.2 105.3 102.8 103.9 102.1 102.6 104.3 104.4 108.7(1) 111.3(1)

Njemačka 108.8 107.1 106.6 103.0 102.1 101.8 104.1 103.3 102.6 102.5 106.9(1) 108.9(1)

Estonija 37.2(2) 39.1(2) 40.2 44.3 45.6 48.6 51.0 53.5 58.3 60.6 66.2(1) 71.1(1)

Irska 119.6 119.4 119.2 121.2 122.1 127.2 129.1 128.8 128.6 128.3(1) 133.9(1) 136.9(1)

Grčka 89.1(2) 86.8(2) 87.1(2) 91.6(2) 94.7(2) 99.9(2) 99.9(2) 98.6(2) 100.8(2) 102.7(1) 106.8(1) 109.8(1)

Španjolska 103.2 102.6 100.5 98.9 98.6 100.3 99.4 97.5 97.4 96.8 98.5(1) 99.3(1)

Francuska 119.8 120.3 119.3 119.3 119.4 120.1 116.5 117.5 120.6 120.7 122.9(1) 125.1(1)

Italija 122.8 123.9 121.5 120.2 119.9 112.6 110.7 108.2 107.1 105.5 107.8(1) 109.0(1)

Cipar 76.9(2) 78.4(2) 79.1 81.1 82.9 80.7 78.9 80.1 81.6 82.5 84.5(1) 86.9(1)

Latvija 33.8(2) 35.0(2) 36.1 38.2 39.5 41.1 42.4 43.8 47.5 50.9 55.6(1) 59.6(1)

Litva 36.2(2) 38.7(2) 38.3 40.7 44.8 45.9 49.7 51.7 52.9 56.5 60.4(1) 64.4(1)

Luksemburg 158.5 157.6 167.7 167.8 155.1 157.3 159.3 160.0 164.4 172.7 170.8(1) 174.0(1)

Mađarska 58.6(2) 59.6(2) 58.9 61.7 65.0 67.8 68.8 69.9 71.1 72.1 76.5(1) 78.8(1)

Malta : : : 92.3 85.9 88.0 86.5 85.0 85.4 86.2 90.4(1) 92.4(1)

Nizozemska 105.0 105.6 106.4 109.1 108.2 108.3 106.2 108.3 110.3 110.2 113.3(1) 115.2(1)

Austrija 116.0(2) 116.7(2) 116.1(2) 117.3(2) 112.7(2) 114.3(2) 116.1(2) 116.6(2) 116.6(2) 117.5(2) 120.7(1) 123.3(1)

Poljska 47.1(2) 48.2(2) 51.4(2) 52.6(2) 53.5(2) 56.1(2) 57.5(2) 59.0(2) 58.1(2) 59.2(2) 63.3(1) 65.7(1)

Portugal 66.3 66.0 67.2 67.1 66.4 66.5 67.0(1) 64.7(1) 65.5(1) 65.4(1) 66.0(1) 67.1(1)

Rumunjska : : : : 23.8 38.6 30.8 33.4 34.2(1) 36.9(1) 39.3(1) 41.5(1)

Slovenija 68.4(2) 70.2(2) 71.6 71.3 71.5 72.8 74.2 76.4 78.1 80.4 84.8(1) 88.0(1)

Slovačka 52.3(2) 53.7(2) 54.3 55.5 57.8 60.3 60.1 62.2 65.2 67.8 73.5(1) 77.8(1)

Finska 105.7 108.8 108.1 109.5 107.7 106.6 104.8 107.4 105.6 107.4 111.9(1) 114.6(1)

Švedska 107.4 106.2 107.5 107.6 102.2 101.9 103.9 105.3 104.8 106.1 109.7(1) 112.6(1)

Velika Britanija

102.1 102.3 102.1 103.8 104.8 105.3 105.8 107.4 105.8 106.3 113.7(1) 116.2(1)

Hrvatska 49.8(2) 51.8(2) 52.1(2) 50.5(2) 55.3(2) 55.5(2) 57.5(2) 58.5 59.4(1) 59.2(1) 63.8(1) 65.9(1)

Makedonija : : : : : : : : : : : :

Turska 38.1(2) 37.7(2) 34.5 37.9(1) 34.8(1) 37.1(1) 37.6(1) 38.6(1) 39.2(1) 41.1(1) 43.0(1) 45.0(1)

Island : 104.9 102.4 97.8 98.8 99.2 96.8 102.5 104.6 101.8(1) 104.4(1) 107.0(1)

Norveška 116.5 108.6 114.4 132.3 130.5 125.8 129.3 136.3 148.3 154.1 152.1(1) 155.0(f)

Švicarska 106.8 105.7 104.2 103.8 100.3 101.8 100.4 100.7 100.3 102.3(1) 104.5(1) 106.7(1)

SAD 131.4 131.8 133.5 132.6 132.6 131.5 132.2 133.7 135.1 135.1(1) 137.6(1) 141.1(1)

Japan : : : : : : : : : : : :

Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page?_pageid=1996,39140985&_dad=portal&_schema(:) Nije dostupno(1) Prognoza(2) Procjena


Tablica 7. Ukupni porast zaposlenosti

1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

EU (27 država) : 0.5 0.6 1.4 1.0 1.6 0.9 -0.3 0.4 0.7 0.9 1.6

EU (25 država) : 0.6 1.0 1.5 1.1 1.7 1.1 0.4 0.4 0.8 0.9 1.5

EU (15 država) 0.8 0.6 1.0 1.7 1.8 2.2 1.4 0.6 0.5 0.9 0.8 1.3

Belgija 1.5 0.3 0.5 1.6 1.3 2.0 1.4 -0.1 0.0 0.6 1.0 1.1

Bugarska : : -3.9 -0.2 -2.1 4.9 -0.8 0.2 3.0 2.6 2.7 2.4

Republika Češka 4.6 0.9 0.2 -1.5 -3.4 -0.2 0.5 0.6 -1.3 0.4 1.0 1.6

Danska 0.9 1.0 1.2 1.5 1.0 0.4 0.8 -0.1 -1.3 0.0 0.7 2.0

Njemačka 0.2 -0.3 -0.1 1.2 1.4 1.9 0.4 -0.6 -0.9 0.4 -0.1 0.7

Estonija -6.2 -2.3 0.0 -1.9 -4.4 -1.5 0.9 1.3 1.4 0.0 2.0 5.4

Irska 4.4 3.6 5.6 8.6 6.2 4.6 3.0 1.8 2.0 3.1 4.7 4.3

Grčka 0.9(2) -0.4(2) -0.5(2) 2.9(2) 0.3(2) 0.5(2) 0.3(2) 0.2(2) 1.5(2) 3.4(2) 0.9(2) 1.5(1)

Španjolska 1.9 1.7 3.6 4.5 4.6 5.1 3.2 2.4 3.1 3.5 3.8 3.3

Francuska 0.9 0.4 0.4 1.5 2.0 2.7 1.8 0.6 0.1 0.1 0.4 0.8

Italija -0.2 0.6 0.3 1.0 1.1 1.9 2.2 1.6 1.5 0.4 0.3 1.7

Cipar : : 0.6 1.6 1.9 1.7 2.2 2.1 3.8 3.8 3.6 1.7

Latvija -10.4 -1.9 4.4 -0.3 -1.8 -2.9 2.2 2.3 1.0 1.1 1.5 4.8

Litva :(3) 0.9 0.6 -0.8 -2.2 -4.0 -3.8 3.6 2.2 0.0 2.5 1.7

Luksemburg 2.5 2.6 3.1 4.5 5.0 5.5 5.6 2.9 1.8 2.3 3.0 3.6

Mađarska : -0.5 0.2 1.8 3.4 1.3 0.3 0.0 1.3 -0.7 0.0 0.7

Malta 3.1 1.5 0.0 0.0 0.7 8.4 1.8 0.6 1.0 -0.8 1.8 0.9

Nizozemska 1.7 2.2 3.1 2.6 2.6 2.2 2.1 0.5 -0.5 -0.9 0.0 1.2

Austrija -0.2(4) 0.4(4) 0.9(4) 1.3(4) 1.6(4) 1.0(4) 0.6(4) -0.1(4) 0.0(4) 0.0(4) 0.5(4) 1.0(4)

Poljska : 1.2(2) 1.4(2) 1.2(2) -3.9(2) -1.6(2) -2.2(2) -3.0(2) -1.2(2) 1.3(2) 2.3(2) 3.3(2)

Portugal : : : : 1.9 1.7 1.6 0.5 -0.4(1) 2.3(1) 0.0(1) 0.7(1)

Rumunjska -5.2 -1.2 -3.8 -2.3 -4.5 2.5 -0.8 -13.8 -0.7(1) -1.5(1) 0.2(1) 2.8(1)

Slovenija : -2.0 -1.9 -0.2 1.4 0.8 0.5 1.5 -0.4 0.5 0.3 1.2

Slovačka 0.2 2.3 -1.2 -0.4 -2.7 -1.8 0.6 -0.5 1.8 -0.3 1.4 2.3

Finska 1.8 1.4 3.3 2.0 2.5 2.2 1.5 1.0 0.1 0.4 1.4 1.4

Švedska 1.5 -0.8 -1.3 1.6 2.1 2.4 1.9 0.2 -0.3 -0.6 0.4 1.8

Velika Britanija 1.2 0.9 1.8 1.0 1.4 1.2 0.8 0.8 1.0 1.0 0.9 0.8

Hrvatska : : 3.2 -3.0 -3.3 4.0 -5.4 4.2 0.6 1.7 0.8 2.0

Turska 3.7 2.1 -2.5 2.8 2.1 -0.4(1) -0.1(1) -1.8(1) -1.0(1) 3.0(1) 1.4(1) 1.2(1)

Island 0.9 2.3 1.8 : : : : : : : : :

Norveška 2.4 2.0 2.9 2.7 0.9 0.6 0.4 0.4 -1.0 0.5 1.0 3.1

SAD 2.0 1.8 2.3 2.1 1.9 2.0 -0.7 -0.3 0.9 1.1 1.7 1.9(1)

Japan : : : : : : : : : : : :

Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page?_pageid=1996,39140985&_dad=portal&_schema(:) Nije dostupno(1) Prognoza(2) Procjena3) Objašnjeno u tekstu4) Prethodna valuta


Tablica 8. Porast zaposlenosti žena

1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

EU (27 država) : : : 2.0 1.8 2.3 1.5 0.1 0.7 1.3 1.3(3) 1.9(3)

EU (25 država) : : : 2.2 1.9 2.5 1.6 1.1 0.8 1.4 1.4(3) 1.8(3)

EU (15 država) 1.1 1.2 1.3 2.4 2.6 3.1 2.0 1.5 0.9 1.6 1.5(3) 1.7(3)

Belgija 1.8 0.8 1.7 3.0 3.6 2.2 1.4 0.8 1.3 0.7 2.2 1.7

Bugarska : : : : : : 1.1 -0.2 2.1 2.4 1.9 3.0

Republika Češka : : : : -3.0 -0.1 0.3 0.1 -1.6 0.5 0.1 1.6

Danska -0.9 1.6 2.2 2.4 1.2 1.0 0.9 0.0 -2.1 0.7 0.9 2.1

Njemačka 1.0 0.7 0.3 1.8 2.3 2.6 1.1 0.5 -0.3 0.6 1.1(3) 0.8(3)

Estonija : : : : -3.6 -1.9 0.8 1.4 1.2 1.3 3.6 4.3

Irska 5.7 5.5 8.2 10.3 7.8 5.4 3.8 3.3 2.7 3.4 5.6 4.5

Grčka 2.4(2) 0.6(2) 0.7(2) 1.8(2) 1.5(2) 1.2(2) 0.1(2) 1.2(2) 2.4(2) 4.4(2) 1.4(2) 2.7(1)

Španjolska 3.3 2.9 4.5 5.4 6.8 7.7 4.5 3.9 5.1 5.5 6.0 4.8

Francuska 1.1 0.6 0.7 2.0 2.2 2.8 2.0 1.6 0.6 0.6 0.9 1.1(3)

Italija 0.6 1.7 0.9 2.0 2.4 3.1 3.9 2.3 2.0 3.8 0.1 2.4

Cipar : : : : : : 5.9 4.1 5.1 1.5 3.3 3.1

Latvija : : : : -2.2 -1.2 3.5 1.2 0.5 1.3 0.7 5.5

Litva : : : : : : -3.7 1.2 1.9 -1.2 2.7 2.8

Luksemburg 0.1 5.0 5.1 7.1 4.2 6.1 5.6 5.6 9.2 3.5 4.9 6.8

Mađarska : : : 2.9 3.7 1.3 0.8 0.2 2.1 -0.8 0.1 0.4

Malta : : : : : : -1.4 5.8 1.0 -3.0 4.5 2.8

Nizozemska 1.5 3.4 3.8 3.7 4.5 2.5 3.1 1.5 0.4 -0.6 1.0 1.6

Austrija -0.6(4) 0.8(4) 1.4(4) 1.5(4) 2.2(4) 1.0(4) 1.6(4) 1.8(4) -0.4(4) 0.3(4) 1.1(4) 1.2(4)

Poljska : : : 1.7(2) -2.8(2) -1.7(2) -1.7(2) -2.4(2) -1.1(2) 0.7(2) 1.2(2) 3.2(2)

Portugal : : : : 2.9 2.0 1.9 0.8 0.4(1) 2.5(1) 0.8(1) 0.5(1)

Rumunjska : : : -2.0 -3.8 2.8 -0.6 -15.3 -1.9(1) -0.7(1) -0.9(1) 3.4(1)

Slovenija : : : : : 0.9 -0.4 1.7 -1.0 1.0 0.5 0.8

Slovačka : : : : -1.7 -0.8 1.1 -1.4 1.8 -1.7 -0.1 1.2

Finska 0.2 0.7 3.2 1.5 3.4 2.1 1.9 2.2 -0.1 0.3 1.8 1.3

Švedska 0.9 -1.3 -1.5 1.2 2.3 2.6 2.4 0.6 -0.3 -0.7 -0.4 1.4


Hrvatska : : : : : : : : 0.2 1.5 1.5 2.9

Turska : : : : : : 3.3(1) 2.7(1) -3.6(1) -3.4(1) -0.6(1) 1.6(1)

Island : : : : : : : : : : : :

Norveška : : : : : : 0.5 1.1 -0.7 0.4 0.6 3.0

SAD : : : : : : : : : : : :

Japan : : : : : : : : : : : :

Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page?_pageid=1996,39140985&_dad=portal&_schema(:) Nije dostupno(1) Prognoza(2) Procjena(3) Prethodna valuta (4) Objašnjeno u tekstu


Tablica 9. Porast zaposlenih starijih radnika

1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

EU (27 država) : : 36.2 36.2 36.5 36.9 37.7 38.5 40.0 40.7 42.3(1) 43.5(1)

EU (25 država) : : 35.7 35.8 36.2 36.6 37.5 38.7 40.2 41.0 42.5(1) 43.6(1)

EU (15 država) 36.0 36.3 36.4 36.6 37.1 37.8 38.8 40.2 41.7 42.5 44.1(1) 45.3(1)

Belgija 22.9 21.9 22.1 22.9 24.6 26.3 25.1 26.6 28.1 30.0 31.8 32.0

Bugarska : : : : : 20.8 24.0 27.0 30.0 32.5 34.7 39.6

Republika Češka : : : 37.1 37.5 36.3 37.1 40.8 42.3 42.7 44.5 45.2

Danska 49.8 49.1 51.7 52.0 54.5 55.7 58.0 57.9 60.2 60.3 59.5 60.7

Njemačka 37.7 37.9 38.1 37.7 37.8 37.6 37.9 38.9 39.9 41.8 45.4(1) 48.4(1)

Estonija : : : 50.2 47.5 46.3 48.5 51.6 52.3 53.4 56.1 58.5

Irska 39.2 39.7 40.4 41.7 43.7 45.3 46.8 48.0 49.0 49.5 51.6 53.1

Grčka 41.0 41.2 41.0 39.0 39.3 39.0 38.2 39.2 41.3 39.4 41.6 42.3

Španjolska 32.3 33.2 34.1 35.1 35.0 37.0 39.2 39.6 40.7 41.3 43.1(2) 44.1

Francuska 29.6 29.4 29.0 28.3 28.8 29.9 31.9 34.7 36.8 37.3 37.9 37.6(1)

Italija 28.4 28.6 27.9 27.7 27.6 27.7 28.0 28.9 30.3 30.5(2) 31.4 32.5

Cipar : : : : : 49.4 49.1 49.4 50.4 49.9 50.6 53.6

Latvija : : : 36.3 36.6 36.0 36.9 41.7 44.1 47.9 49.5 53.3

Litva : : : 39.5 40.9 40.4 38.9 41.6 44.7 47.1 49.2 49.6

Luksemburg 23.7 22.9 23.9 25.1 26.4 26.7 25.6 28.1 30.3 30.4 31.7 33.2

Mađarska : 17.7 17.7 17.3 19.4 22.2 23.5 25.6 28.9 31.1 33.0 33.6

Malta : : : : : 28.5 29.4 30.1 32.5 31.5 30.8 30.0

Nizozemska 28.9 30.5 32.0 33.9 36.4 38.2 39.6 42.3 44.3 45.2 46.1 47.7

Austrija 29.7 29.1 28.3 28.4 29.7 28.8 28.9 29.1 30.3 28.8(2) 31.8 35.5

Poljska : : 33.9 32.1 31.9 28.4 27.4 26.1 26.9 26.2 27.2 28.1

Portugal 46.0 47.3 48.5 49.6(2) 50.1 50.7 50.2 51.4 51.6 50.3 50.5 50.1

Rumunjska : : 52.1 51.5 49.6 49.5 48.2 37.3(2) 38.1 36.9 39.4 41.7

Slovenija : 19.1 21.8 23.9 22.0 22.7 25.5 24.5 23.5 29.0 30.7 32.6

Slovačka : : : 22.8 22.3 21.3 22.4 22.8 24.6 26.8 30.3 33.1

Finska 34.4 35.4 35.6 36.2 39.0 41.6 45.7 47.8 49.6 50.9 52.7 54.4

Švedska 62.0 63.4 62.6 63.0 63.9 64.9 66.7 68.0 68.6 69.1 69.4(2) 69.6

Velika Britanija 47.5 47.7 48.3 49.0 49.6 50.7(2) 52.2 53.4 55.4 56.2 56.9 57.4

Hrvatska : : : : : : : 24.8 28.4 30.1 32.6 34.3

Turska : : : : : 36.3(3) 35.8(3) 35.7(3) 33.5(3) 33.2(3) 31.0(3) 30.1

Island : : : : : : : : 83.0 81.8 84.3 :

Norveška : : : : : 65.2 65.9 66.2 66.9 65.8 65.5 67.4

Švicarska : 62.4(3) 63.8(3) 64.5(3) 64.7(3) 63.3(3) 67.1(3) 64.6(3) 65.8(3) 65.2(3) 65.1(3) 65.7(3)

SAD 55.1 55.9 57.2 57.7 57.7 57.8 58.6 59.5 59.9 59.9 60.8 61.8

Japan 63.7 63.6 64.2 63.8 63.4 62.8 62.0 61.6 62.1 63.0 63.9 64.7

Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page?_pageid=1996,39140985&_dad=portal&_schema(:) Nije dostupno(1) Prognoza(2) Procjena(3) Objašnjeno u tekstu


Tablica 10. Stopa nezaposlenosti

1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

EU (27 država) : : : : : 8.6 8.4 8.8 9.0 9.0 8.7 7.9

EU (25 država) : : : 9.3 9.0 8.6 8.4 8.7 9.0 9.0 8.7 7.9

EU (15 država) 10.0 10.1 9.8 9.2 8.5 7.6 7.2 7.5 7.9 8.0 7.9 7.4

Belgija 9.7 9.5 9.2 9.3 8.5 6.9 6.6 7.5 8.2 8.4 8.4 8.2

Bugarska : : : : : 16.4 19.5 18.1 13.7 12.0 10.1 9.0

Republika Češka : : : 6.4 8.6 8.7 8.0 7.3 7.8 8.3 7.9 7.1

Danska 6.7 6.3 5.2 4.9 5.2 4.3 4.5 4.6 5.4 5.5 4.8 3.9

Njemačka 8.0(1) 8.5(1) 9.1(1) 8.8(1) 7.9(1) 7.2(1) 7.4(1) 8.2(1) 9.0(1) 9.5(1) 9.4(1) 8.4(1)

Estonija : : 9.6 9.2 11.3 12.8 12.4 10.3 10.0 9.7 7.9 5.9

Irska 12.3 11.7 9.9 7.5 5.7 4.2 4.0 4.5 4.7 4.5 4.3 4.4

Grčka 9.2 9.6 9.8 10.8 12.0 11.2 10.7 10.3 9.7 10.5 9.8 8.9

Španjolska 18.4 17.8 16.7 15.0 12.5 11.1 10.3 11.1 11.1 10.6 9.2 8.5

Francuska 11.1 11.6 11.5 11.1 10.5 9.1 8.4 8.7 9.5 9.6 9.7 9.5

Italija 11.2 11.2 11.3 11.3 10.9 10.1 9.1 8.6 8.4 8.0 7.7 6.8

Cipar : : : : : 4.9 3.8 3.6 4.1 4.6 5.2 4.6

Latvija : : : 14.3 14.0 13.7 12.9 12.2 10.5 10.4 8.9 6.8

Litva : : : 13.2 13.7 16.4 16.5 13.5 12.4 11.4 8.3 5.6

Luksemburg 2.9 2.9 2.7 2.7 2.4 2.3 2.0 2.7 3.7 5.1 4.5 4.7

Mađarska : 9.6 9.0 8.4 6.9 6.4 5.7 5.8 5.9 6.1 7.2 7.5

Malta : : : : : 6.7 7.6 7.5 7.6 7.4 7.3 7.3

Nizozemska 6.6 6.0 4.9 3.8 3.2 2.8 2.2 2.8 3.7 4.6 4.7 3.9

Austrija 3.9 4.3 4.4 4.5 3.9 3.6 3.6 4.2 4.3 4.8 5.2 4.7

Poljska : : 10.9 10.2 13.4 16.1 18.2 19.9 19.0 19.0 17.7 13.8

Portugal 7.3 7.3 6.8 5.1 4.5 4.0 4.0 5.0 6.3 6.7 7.6 7.7

Rumunjska : : 5.3 5.4 6.6 7.2 6.6 8.4 7.0 8.1 7.2 7.3

Slovenija : 6.9 6.9 7.4 7.3 6.7 6.2 6.3 6.7 6.3 6.5 6.0

Slovačka : : : 12.6 16.4 18.8 19.3 18.7 17.6 18.2 16.3 13.4

Finska 15.4 14.6 12.7 11.4 10.2 9.8 9.1 9.1 9.0 8.8 8.4 7.7

Švedska 8.8 9.6 9.9 8.2 6.7 5.6 4.9 4.9 5.6 6.3 7.4(2) 7.1


Hrvatska : : : : : : : 14.7 14.1 13.6 12.6 11.1

Turska : : : : : 5.2 6.8 8.9 9.3 9.0 8.8 8.4

Island : : : : : : : : : : : :

Norveška 4.9(2) 4.7 4.0 3.2 3.2 3.4 3.6 3.9 4.5 4.4 4.6 3.5

SAD 5.6 5.4 4.9 4.5 4.2 4.0 4.8 5.8 6.0 5.5 5.1 4.6

Japan 3.1 3.4 3.4 4.1 4.7 4.7 5.0 5.4 5.3 4.7 4.4 4.1

Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page?_pageid=1996,39140985&_dad=portal&_schema(:) Nije dostupno(1) Prethodna valuta(2) Procjena


Tablica 11. Izdvajanja za obrazovanje kao postotak BDP-a

1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.

EU (27 država) : : : : : : : : 4.97(1) 5.07(1) 5.17(1) 5.09(1)

EU (25 država) : : : : 4.79(1) : 4.77(1) 4.71(1) 4.99(1) 5.10(1) 5.20(1) 5.12(1)

EU (13 država) : : : : : : : : 4.91(1) 4.93(1) 5.02(1) 4.96(1)

Belgija : : : : : : : : 6.00 6.11 6.06(2) 5.99(2)

Bugarska 5.1 4.2 3.39 2.60 2.65 4.28 4.46 4.19 3.78 4.04 4.24 4.57

Republika Češka : : : 4.71 4.46 3.95 4.04 4.04 4.09 4.32 4.51 4.42

Danska : . 7.67(2) 8.08(2) 7.92(2) 8.30(2) 8.09(2) 8.28(2) 8.44(2) 8.44(2) 8.33 8.47

Njemačka : : 4.62 : 4.55 : 4.50 4.45 4.49 4.70 4.71 4.60

Estonija 5.9(2) 5.5(2) 5.88(2) 6.05(2) 5.92(2) 5.71(2) 6.11(2) 5.57(2) 5.28 5.48 5.43 5.09

Irska 5.9 5.9 5.07 5.30 5.11 4.82 4.51 4.29 4.27 4.30 4.41 4.75

Grčka 2.7(1) 3.0(2) 2.87(2) 3.09(2) 3.46(2) 3.48(2) 3.63(2) 3.71(2) 3.85(2) 3.90(2) 3.94(2) 4.22(2)

Španjolska 4.9 4.7 4.66 4.62 4.48 4.42 4.38 4.28 4.23 4.25 4.28 4.25

Francuska 6.1(2) 6.0(2) 6.04(2) 6.01(2) 6.03(2) 5.95(2) 5.93(2) 5.83(2) 5.59(2) 5.57(2) 5.88 5.81

Italija 5.4 5.0 4.85 4.78 4.46 4.65 4.70 4.47 4.86 4.62 4.74 4.59

Cipar 4.6(2) 4.8(2) 4.63(2) 4.89(2) 5.51(2) 5.61(2) 5.45(2) 5.44(2) 5.93(2) 6.56(2) 7.30(2) 6.71(2)

Latvija 6.1 6.1 6.19 5.14 5.43 5.85 5.81 5.64 5.64 5.71 5.32 5.08

Litva 4.6 5.6 5.12 5.18 5.45 5.99 6.13 5.63 5.89 5.89 5.18(2) 5.20(2)

Luksemburg : : 4.26(2) 4.03(2) 4.13(2) : : : 3.74(2) 3.78(2) 3.80(2) 3.93(2)

Mađarska 6.3 6.1 5.39 4.51 4.64 4.59 4.66 4.50 5.00 5.36 5.85 5.43

Malta : : . : : 4.82 4.39 4.52 4.46 4.43 4.78 4.99

Nizozemska 5.2 5.1 5.06 5.03 4.78 4.82 4.76 4.86 4.78 4.86 5.12(2) 5.18(2)

Austrija . . 6.04 5.94 5.84 5.80 5.79 5.66 5.70 5.67 5.50 5.45

Poljska . : 5.10(2) 4.67(2) 4.77(2) 5.02(2) 4.78(2) 4.87(2) 5.43(2) 5.42(2) 5.62(2) 5.41(2)

Portugal . : 5.37(2) 5.32(2) 5.36(2) 5.36(2) 5.42(2) 5.42(2) 5.61(2) 5.42(2) 5.61(2) 5.31(2)

Rumunjska : : : : : : 3.36 2.88 3.28 3.52 3.44 3.29

Slovenija : : : : : : : : 6.68 5.98 6.02 5.96

Slovačka 4.7(2) 3.9(2) 5.01(2) 4.53(2) 4.83(2) 4.53(2) 4.40(2) 4.15(2) 3.99(2) 4.30(2) 4.34(2) 4.21(2)

Finska 6.9 6.7 6.85 6.99 6.51 6.26 6.24 6.08 6.04 6.21 6.41 6.43

Švedska 7.4 7.1 7.22 7.36 7.60 7.69 7.39 7.31 7.24 7.59 7.47 7.35

Velika Britanija 5.4(2) 5.4(2) 5.02(2) 5.10(2) 4.97(2) 4.77(2) 4.57(2) 4.64(2) 4.68(2) 5.23(2) 5.38(2) 5.29(2)

Hrvatska : : : : : : : : : 4.27(2) 4.53(2) 4.50(2)

Makedonija : : : : : : : : : 3.35(2) 3.39(2) :(2)

Turska 3.7(2) 2.9(2) 2.40(2) 2.59(2) 2.94(2) 3.26(2) 3.08(2) 3.48(2) 3.65(2) 3.56(2) 3.74(2) :(2)

Island : : 4.87(2) 5.43(2) 5.53(2) 5.89(2) 5.94(2) 5.93(2) 6.30(2) 6.89(2) 7.81(2) 7.59(2)

Norveška 7.9(2) 7.8(2) 7.44(2) 6.98(2) 7.59(2) 7.60(2) 7.14(2) 6.81(2) 7.23(2) 7.64(2) 7.62(2) 7.58(2)

Švicarska : : : : : : : : 5.52 5.80 6.04 5.97

SAD 4.9(2) 4.8(2) 4.56(2) 4.90(2) 4.92(2) 4.94(2) 4.95(2) 4.94(2) 5.08(2) 5.36(2) 5.43(2) 5.12(2)

Japan 3.5(2) 3.7(2) 3.24(2) : 3.67(2) 3.59(2) 3.73(2) 3.82(2) 3.63(2) 3.65(2) 3.70(2) 3.65(2)

Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page?_pageid=1996,39140985&_dad=portal&_schema(:) Nije dostupno(1) Eurostat procjena(2) Objašnjeno u tekstu


Tablica 12. Bruto izdvajanja za istraživanja i razvoj (GERD) kao postotak

BDP-a

1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

EU (27 država) : : : 1.8(1) 1.85(1) 1.86(1) 1.88(1) 1.88(1) 1.87(1) 1.84(1) 1.84(1) :

EU (25 država) 1.82(1) 1.77(1) 1.8(1) 1.8(1) 1.86(1) 1.87(1) 1.88(1) 1.89(1) 1.88(1) 1.85(1) 1.85(1) :

EU (15 država) 1.85(1) 1.81(1) 1.84(1) 1.85(1) 1.9(1) 1.92(1) 1.94(1) 1.95(1) 1.93(1) 1.91(1) 1.91(1) :

Belgija 1.67 1.77 1.83 1.86 1.94 1.97 2.08 1.94 1.89 1.85(2) 1.82(2) :

Bugarska 0.62 0.52(3) 0.51 0.57 0.57(3) 0.52 0.47 0.49 0.5 0.51 0.5 :

Republika Češka 0.95(3) 0.97 1.08 1.15 1.14 1.21 1.2 1.2 1.25 1.26 1.42 :

Danska 1.82 1.84(4) 1.92 2.04 2.18 2.24 2.39 2.51 2.56 2.48(2) 2.44(2) :

Njemačka 2.19(4) 2.19(4) 2.24 2.27 2.4 2.45 2.46 2.49 2.52 2.5 2.51(4) :

Estonija : : : 0.58 0.7 0.61 0.71 0.72 0.79 0.88 0.94(2) :

Irska 1.26(4) 1.3(4) 1.27(4) 1.23 1.18(4) 1.23(4) 1.1(4) 1.1(4) 1.16(4) 1.21(2) 1.25(24) :

Grčka 0.49(3) : 0.51 : 0.67 : 0.64 : 0.63 0.61(2) 0.61(2) :

Španjolska 0.79 0.81(e) 0.8 0.87 0.86 0.91 0.91 0.99 1.05 1.06 1.12(ep) :

Francuska 2.29 2.27 2.19(b) 2.14 2.16 2.15(b) 2.2 2.23 2.17 2.14 2.13(p) :

Italija 0.97 0.99 1.03(b) 1.05 1.02 1.05 1.09 1.13 1.11 1.1 : :

Cipar : : : 0.22 0.23 0.24 0.25 0.3 0.35 0.37 0.4(p) :

Latvija 0.47 0.42 0.38 0.4 0.36 0.44 0.41 0.42 0.38 0.42 0.57 :

Litva 0.47 0.42 0.38 0.4 0.36 0.44 0.41 0.42 0.38 0.42 0.57 :

Luksemburg : : : : : 1.65 : : 1.66 1.66 1.56(2) :

Mađarska 0.73(5) 0.65(5) 0.72(5) 0.68 0.69(5) 0.78(5) 0.92(5) 1(5) 0.93(5) 0.88(5) 0.94(5) :

Malta : : : : : : : 0.26 0.26 0.63(3) 0.61(2) :

Nizozemska 1.97 1.98(3) 1.99 1.9 1.96 1.82 1.8 1.72 1.76 1.78(2) : :

Austrija 1.54(4) 1.59(4) 1.69(4) 1.77 1.88(4) 1.91(4) 2.04(4) 2.12 2.21(4) 2.23 2.36(24) 2.43(24)

Poljska 0.63(3) 0.65 0.65 0.67 0.69 0.64 0.62 0.56 0.54 0.56 0.57 :

Portugal 0.54 0.57(4) 0.59 0.65 0.71 0.76(4) 0.8 0.76(4) 0.74 0.77(24) 0.81(2) :

Rumunjska : : : 0.49 0.4 0.37 0.39 0.38 0.39 0.39 : :

Slovenija 1.57(5) 1.33 1.31 1.37 1.41 1.43 1.55 1.52 1.32 1.45 1.22(25) :

Slovačka 0.92 0.9 1.07(3) 0.78 0.65 0.65 0.63 0.57 0.58 0.51 0.51 :

Finska 2.26 2.52(4) 2.7 2.86 3.16 3.34 3.3 3.36 3.43 3.46 3.48 3.43(4)

Švedska 3.32(35) : 3.51(5) 3.59(4) 3.62(5) : 4.25(5) : 3.95(5) : 3.86 :

Velika Britanija 1.95 1.87 1.81 1.8 1.87 1.86 1.83 1.83 1.79 1.73 : :

Hrvatska : : : : : : : 1.11 1.11 1.22 : :

Turska 0.38 0.45 0.49 0.5 0.63 0.64 0.72 0.66 : : : :

Island 1.53 : 1.83 2.01 2.31 2.69(4) 2.98 2.99(4) 2.86 2.83 : :

Norveška 1.7(3) : 1.64 : 1.65 : 1.6 1.67 1.73 1.62 1.51(2) :

Švicarska : 2.67 : : : 2.57 : : : 2.93 : :

SAD 2.49(5) 2.53(5) 2.56(5) 2.61(35) 2.65(5) 2.73(5) 2.74(5) 2.64(5) 2.67(25) 2.67(25) : :

Japan 2.92(5) 2.82(3) 2.89 3.02 3.04 3.05 3.13 3.18 3.2 : : :

Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page?_pageid=1996,39140985&_dad=portal&_schema(:) Nije dostupno(1) Eurostat procjena(2) Procjena(3) Prekid serije(4) Procjena(5) Objašnjeno u tekstu


Tablica 13. Usporedna razina cijena

1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

EU (27 država) 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100

EU (25 država) 101.4 101.5 101.3 101.1 101.1 101 101.1 101.1 101.1 101.2 101.1 101.1

EU (15 država) 105.8 105.9 105.7 105.3 105.5 104.9 104.7 104.9 105.2 105.4 104.8 104.9

Belgija 113.5 109.9 105.8 107.5 106.8 102 103.2 101.5 106.5 105.7 105.1 105.2

Bugarska 32.9 27.3 34 37.5 37.9 38.7 41 40.8 40.7 41.7 42.4 44.1

Republika Češka 41.5 43.8 44.4 47.4 46.4 48.1 50 57.1 54.5 54.9 58.1 60.7

Danska 138.1 135.8 131.6 129.4 131.5 130.3 135.2 133.8 141.1 139.6 140.1 139.4

Njemačka 118.5 114 109.6 108.7 107.3 106.6 107 106.6 106.1 104.7 103.8 103.3

Estonija 41.6 49.6 50.8 54.1 56.9 57.3 61.1 60.8 62 62.8 64.3 67

Irska 100.7 103.3 113 108.1 111.6 114.9 119.3 125.2 126.6 125.6 124.9 125.4

Grčka 82.8 85.8 87.6 85.7 88.3 84.8 82.3 80.2 85.9 87.3 88.3 89.2

Španjolska 88.9 90.7 86.9 85.5 86 85 85.4 84.6 88.3 90.9 92 93.2

Francuska 118.2 117.1 112 110.7 109.3 105.9 104.1 103.5 110 110.5 107.6 107.1

Italija 89.9 99.2 99.7 97.9 98.2 97.5 99.7 102.7 103.6 105.2 104.4 104.4

Cipar 86.7 86.2 86.6 87.1 87.4 88.1 88.9 89.1 90.9 90.6 89.1 89.5

Latvija 38.6 42.8 47.8 49.2 52.3 58.8 59 57 54.4 55.5 56.3 58.8

Litva 30.9 36.4 43.2 45.6 46.8 52.7 54.1 54.2 52.3 53.1 54.6 56.4

Luksemburg 113.4 108.9 106.6 104.2 102.9 101.5 103.5 102.1 103.2 105.1 104.6 105.1

Mađarska 43.8 44.3 46.4 45.7 47.1 49.2 52.9 57.4 58.2 61.6 63.2 60

Malta 61.7 67 68.7 69.4 70.5 73.3 74.8 74.6 72 72.8 72.8 73.5

Nizozemska 111.1 107.3 103.4 102.1 102.7 100 103 102.9 107.8 106 104.6 104.2

Austrija 115.3 111.7 107.1 105.3 104.9 101.9 104.8 103.4 103.3 103.1 101.9 101.3

Poljska 47.5 50.6 51.8 53.5 51.9 57.9 64.8 61.2 54.4 53.2 61.7 62.9

Portugal 82.8 83 82.5 84 83.4 83 84.4 86.3 86 86.7 85 85.5

Rumunjska 31.4 30 34.7 43.2 37.9 42.5 41.7 43 43.4 44.3 55.5 58.5

Slovenija 75 72.5 72.4 74.1 74.1 72.9 73.9 74.4 76.2 75.4 75.6 75.8

Slovačka 39.7 40.3 41.6 41.9 40.5 44.4 43.4 44.8 50.7 54.9 55.8 58.2

Finska 132.9 127.9 125 123 122.3 120.9 124.8 123.9 126.6 123.8 123.5 122.5

Švedska 125.6 134.7 131.6 127 126.4 127.6 119.9 121.7 123.5 121.8 118.5 117.9

Velika Britanija 92.3 92.6 107.6 112.2 115.6 120 116.8 117.1 107.8 107.9 109.2 110.2

Hrvatska : : : : : : : : 64.8 65.9 68.3 71.4

Makedonija : : : : : : : : 43.9 44.1 43.9 43.9

Turska : : : : 56 62.5 47.7 51.6 57.2 59 68.1 68

Island 116.4 117.9 120.8 124.7 126.7 144 127.9 134.6 138.4 138 153.4 141.8

Norveška 135.4 133 136.6 131 134.3 137.7 141.8 151.2 142.1 134.9 140.8 140.5

Švicarska 153 146.5 135.8 136.4 139.7 142.6 146.3 146.7 143.8 139.9 137,00 133.3

SAD 89.3 90.8 100.5 101.1 101.3 118.7 123.3 119.9 102.5 : : :

Japan 188.8 162.4 160.5 147.9 166.2 194.1 172.6 155.5 138.7 : : :

Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page?_pageid=1996,39140985&_dad=portal&_schema

Documents

Gospodarski razvoj Hrvatske i EU - staro.rifin.com · 1 Gordan Družić 1 Gospodarski razvoj Hrvatske i EU Ovaj rad rezultat je nastojanja da se na osnovi kritičke analize zbivanja