Gospodarski kalendar 2015

2015.

2

Najnoviji, najjeftiniji, najčvršći, najsigurniji i najkorisniji objekti u poljoprivredi

KONTAKTIRAJTE NAS

AROSA GRANDE d.o.o. tel/faks 00385 1 3738 305, 092 2189 080Dragutina Mitića 7/210361 Sesvetski KraljevecZAGREB

www.arosagrande.hr

2015.

NAKLADNIK

Novinsko, nakladničko i trgovačko d.d.10000 ZAGREB - Trg bana J. Jelačića 3

ISSN 0432-111Gospodarski kalendar

ZA NAKLADNIKA Andreja VRCAN

GLAVNI UREDNIK Branko HORVAT

UREDNICI Goran BEINRAUCH, Branko HORVAT, Vitomir PATKO, Ivan STUPNIŠEK

GRAFIČKA PRIPREMA VJESNIK d.d., Zagreb

ILUSTRACIJE Božidar ŠPOLJARIĆ-Largo

TISAK VJESNIK d.d., Zagreb

SURADNICIGoran BEINRAUCH, dipl. ing. agr., dr. Ivo BELAN, dr. Ivana BOČINA, mr. sc., Bernard BOKŠIĆ, dipl. ing. agr., Marin BURIĆ, dipl. ing. agr., Goran FRUK, dr. sc., Zlatko JANJEČIĆ, prof. dr. sc., Tomislav JEMRIĆ, prof. dr. sc., Darko KANTOCI, dipl. ing.agr., Marko KAROGLAN, dr. sc., Antonela KOZINA, dr. sc., Marija KRANJČEVIĆ, dipl. ing., Katarina KURPEZ MARIČEVIĆ, prof., Kruno LAŽEC, dr. vet. med., Darija LEMIĆ, dr. sc., Josip LETO, prof. dr. sc., Zoran MARIČEVIĆ, dipl. ing. agr., Filip MATIĆ, dipl. ing. agr., Marin MIHALJEVIĆ ŽULJ, dipl. ing. agr., Tihomir MILIČEVIĆ, prof. dr. sc., Nataša MILJAN, dipl. ing. agr., Vesna OČIĆ, dr. sc., Mirela OSREČAK, dr. sc., Chiara PAGLIARINI, mr. sc., Ivana PAJAČ ŽIVKOVIĆ, dr. sc., Darko PETANJEK, Marko PETEK, dr. sc., Sanja RADMAN, mag. ing. agr., Martina SKENDROVIĆ BABOJELIĆ, doc. dr. sc., Ivan STUPNIŠEK, mag. ing. agr., Zlatko SVEČNJAK, prof. dr. sc., Branka ŠAKIĆ BOBIĆ, dr. sc., Dubravko ŠKORPUT, dr. sc., Zoran TIMARAC, dipl. ing., Danijel TOMIĆ, dipl. ing, agr., Alan VAJDA, mag. iur., Gabrijela VRBETIĆ, mag. ing. agr., Marko VUČETIĆ, dipl. ing., Nevio ZDOLEC, dr. sc., Robert ZOBEL, dr. sc.

2015.P U S Č P S N

1 2 3 45 6 7 8 9 10 1112 13 14 15 16 17 1819 20 21 22 23 24 2526 27 28 29 30 31

Siječanj VeljačaP U S Č P S N

12 3 4 5 6 7 89 10 11 12 13 14 1516 17 18 19 20 21 2223 24 25 26 27 28

OžujakP U S Č P S N

12 3 4 5 6 7 89 10 11 12 13 14 1516 17 18 19 20 21 2223 24 25 26 27 28 2930 31

P U S Č P S N1 2 3 4 5

6 7 8 9 10 11 1213 14 15 16 17 18 1920 21 22 23 24 25 2627 28 29 30

Travanj SvibanjP U S Č P S N

1 2 34 5 6 7 8 9 1011 12 13 14 15 16 1718 19 20 21 22 23 2425 26 27 28 29 30 31

LipanjP U S Č P S N1 2 3 4 5 6 78 9 10 11 12 13 1415 16 17 18 19 20 2122 23 24 25 26 27 2829 30

P U S Č P S N1 2 3 4 5

6 7 8 9 10 11 1213 14 15 16 17 18 1920 21 22 23 24 25 2627 28 29 30 31

Srpanj KolovozP U S Č P S N

1 23 4 5 6 7 8 910 11 12 13 14 15 1617 18 19 20 21 22 2324 25 26 27 28 29 3031

RujanP U S Č P S N

1 2 3 4 5 67 8 9 10 11 12 1314 15 16 17 18 19 2021 22 23 24 25 26 2728 29 30

P U S Č P S N1 2 3 4

5 6 7 8 9 10 1112 13 14 15 16 17 1819 20 21 22 23 24 2526 27 28 29 30 31

Listopad StudeniP U S Č P S N

12 3 4 5 6 7 89 10 11 12 13 14 1516 17 18 19 20 21 2223 24 25 26 27 28 2930

ProsinacP U S Č P S N

1 2 3 4 5 67 8 9 10 11 12 1314 15 16 17 18 19 2021 22 23 24 25 26 2728 29 30 31

4

U POLJU. Njive su obično zaštićene snježnim pokrivačem, a zbog kolebanja temperatura (noću niske, danju sunčano) stvara se ledena pokorica, koju treba razbijati prohodom traktora. Ako u siječnju ne padne snijeg i izostanu niske temperature, nastavljaju se jesenski radovi – zimska brazda uz zaoravanje mineralnih gnojiva (uree, fosfornih i kalijevih) i stajnjaka. Ako zatopli, ispušta se voda koja leži na njivi. Izrađuju se planovi proljetnih i ostalih radova tekuće godine. Nabavlja se materijal za proljetnu sjetvu: sjeme, gnojiva, zaštitna sredstva, rezervni dijelovi i ostalo. Obavlja se pregled uskladištenih proizvoda (repa, krumpir u trapovima), koji se utopljavaju.U STAJI. Posebna se pozornost poklanja hranidbi suprasnih krmača i steonim junicama i kravama. Preživačima se uz sijeno daje i svježa gomoljasto-korijenasta hrana uz dodatak koncentrata. Silažom se hrani sva stoka jer je to najbolja hrana. Perad, a osobito kokoši nesilje, drže se na toplom uz umjetno svjetlo. Ovčari u ovom mjesecu obavljaju mrkanje ovaca radi ljetnog janjenja.U VINOGRADU. Tko rigola, krajnji mu je rok da to obavi, kopaju se jame za sadnju cijepova, dovozi se stajnjak za proljetnu gnojidbu. Priređuje se kolje, premazuje smolom ili nekim od sredstava za zaštitu drva, namače u otopinu modre galice. Pregledava se žičano-betonska armatura i po potrebi popravlja. Nabavljaju se lozni cijepovi, alat se priprema, nabavlja ili popravlja, kopaju se jame za sadnju na pra-znim mjestima.U VOĆNJAKU. Uredite voćke, prihranite ih stajskim i mineralnim gnojivom. Ako nisu niske tempe-rature, u tom razdoblju obavlja se zimska zaštita.U POVRTNJAKU. Planira se uzgoj povrća u obiteljskom povrtnjaku. Popravlja se ili kupuje alat i inventar, kvalitetno sjeme, mineralna gnojiva i pesticidi. Pripremaju se tople lijehe, klijališna zemlja i bioenergetski materijal. U zaštićenom prostoru priprema se tlo za sjetvu zelja ranog, kelja ranog, cvjetače rane, brokule rane i salate. Na otvorenom prostoru siju se grašak i bob-mahunar. Pregledava se povrće u trapu, podrumu i tavanu.U PODRUMU. Kušajte vino kako biste provjerili njegova organoleptička svojstva (boju, bistroću, okus i miris). Posebnu pažnju posvetite mirisu. Kod mladih vina često se pojavi miris po sumporovo-diku ili gnjilim jajima.Obvezno u vinu odrediti – alkohol, ukupne kiseline, hlapljive kiseline te količinu ukupnog i slobodnog sumpora. Svi ovi podaci moraju biti upisani na kartonu koji je pričvršćen na sudu (bačvi, cisterni). Ta-loženje soli vinske kiseline proces je koji počinje u tijeku alkoholnog vrenja i nastavlja se završetkom vrenja, poglavito u nadolazećim hladnim danima. To je prirodni proces koji stabilizacijom moramo privesti kraju, prije razlijevanja vina u boce. Stabilizaciju provodimo izlaganjem vina niskim tempera-turama u rashladnim uređajima ili prirodnim putem. Međutim, stabilnost se može postići dodavanjem vinu metavinske kiseline.U VRTU. Zemlju pognojite stajskim gnojem, mineralnim gnojivom ili razbacajte kompost. Ako ima snijega, skinite ga s grana ukrasnog drveća i grmlja. Provedite zaštitu od zečeva. Trajnice koje prezi-mljuju u zatvorenim prostorijama pregledajte i povremeno ih zalijte.U SKLADIŠTU. Održavati nisku temperaturu pšenice, ječma, kukuruza i sličnih proizvoda.U PRIOBALJU. U voćnjaku se čiste i orezuju stabla, suhe i bolesne grane i grančice se spaljuju, za topla vremena obavljaju se i svi ostali poslovi. Mogu se saditi i presađivati voćke, kopaju se jame, suz-bija medić. Vinograd se orezuje, sade cijepovi, popravlja i postavlja naslon. Sjetva povrća u klijališta: kelj rani, kupus rani, salata. Sjetva povrća na otvorenom: bob-mahunar, grašak-biža, salata proljetna. Sadnja povrća: krumpir rani.GNOJIDBA. Za osnovnu, predsjetvenu gnojidbu, te prihranu nabavite gnojiva iz širokog asortimana gnojiva Petrokemije d.d.: NPK formulacije različitih odnosa hraniva, UREU, KAN, AN i tekuće du-šično gnojivo UAN.Za manje površine ili okućnice izaberite FLORINE mala pakiranja mineralnih gnojiva, a za proljetne folijarne prihrane nabavite FERTINE, tekuća mineralna gnojiva s makro i mikrohranivima.

Kalendar radova u siječnju

5

SIJEČANJ − malobožićnjak

SUNCE U SIJEČNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U SIJEČNJUDAN IZLAZI ZALAZI

5. 7 h 33 min 16 h 29 min uštap 05 h 54 min13. 7 h 30 min 16 h 38 min posljednja četvrt 10 h 48 min20. 7 h 25 min 16 h 47 min mlađ 14 h 15 min27. 7 h 19 min 16 h 57 min prva četvrt 05 h 49 min

Zemlja najbliže Suncu (perihel) ........................................................... 4. I. u 8 hVrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.Srednja mjesečna temperatura zraka u većem dijelu kontinentalne Hrvatske kreće se oko -1,3 °C, a duž obale i na otocima oko 7,5 °C. Najtopliji je krajnji jug Republike Hrvatske s više od 9 °C.Osijek -1,6 °C Zagreb -1,0 °C Hvar 8,9 °CNajobilnije oborine su u Gorskom kotaru i Lici, oko 130 l/m2, a u nizinskom pojasu oko 50 l/m2. Uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 80 l/m2.

Č 1 NOVAGOD.,MarijaBogorod. P 2 Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski S 3 Ime Isusovo, Cvijeta, Anastazija N 4 AnđelaFolinjska,Dafroza P 5 Telesfor, Gaudencije U 6 BOGOJAVLJENJE-Sv.Trikralja S 7 Rajmund, Rajko, Lucijan Č 8 Severin, Teofil P 9 Julijan, Vilim S 10 Agaton, Dobroslav N 11 KRŠTENJEISUSOVO,Neven P 12 Ernest, Tatjana, Bernard U 13 Rozalija, Katarina, Hilarije, Veronika S 14 Feliks, Srećko Č 15 Pavao pustinjak, Stošija P 16 Marcel, Oton, Mislav S 17 Antun opat, Vojmil N 18 Priska,Liberata,Biserka P 19 Mario, Kanut, Ljiljana, Marta U 20 Fabijan i Sebastijan S 21 Agneza, Janja, Ines, Neža Č 22 Vinko đakon i muč., Vice P 23 Ema, Vjera S 24 Franjo Saleški, Bogoslav N 25 Obraćenjesv.Pavlaap. P 26 Timotej i Tit, Bogoljub U 27 Angela Merici, Julije S 28 Toma Akvinski, Tomislav Č 29 Valerije, Konstancije, Zdeslav P 30 Martina, Gordana, Darinka S 31 Ivan Bosco, Marcela, Viktor

6

U POLJU. Počinje prihrana pšenice i ostalih ozimih usjeva, ozime zobi, raži, ječma i uljane repice dušičnim i kompleksnim mineralnim gnojivima s povećanim sadržajem dušika. Koristi se mehanizacija i posljednje smrzavanje za prihranu usjeva. Potkraj mjeseca siju se jari usjevi pšenice, zobi, raži i ječma, drljaju se i prozračuju tratine na livadama uz prihranu. Na livadama se možebitna voda ispušta u jarke, kanale i vodotokove.

U STAJI. Za toplih dana oko podneva staju treba prozračiti, a stoka se pušta na svježi zrak. Tada se staja temeljito očisti i poprave manje štete. Hranidbi stoke i dalje treba pokloniti punu pažnju, posebno osigurati dovoljno minerala i vitamina. Perad i dalje držati na toplom, davati joj kvalitetnu hranu. Guske počinju nesti jaja, savijati gnijezda, pa im treba osigurati odgovarajuće mjesto.

U VINOGRADU. Kad je povoljno vrijeme, može početi rezidba vinograda. Mogu se obaviti svi propu-šteni radovi – kopanje jama, vađenje starih i osušenih čokota, popravak naslona, nabava i izrada kolja, gnojidba stajnjakom i kompleksnim mineralnim gnojivom, nabava cijepova i pripravaka za zaštitu bilja.

U VOĆNJAKU. Uredite voćke, prihranite ih stajskim i mineralnim gnojivom. Ako nisu niske tempe-rature, u tom razdoblju obavlja se zimska zaštita.

U POVRTNJAKU. Tople lijehe pune se bioenergetskim materijalom i dobrom klijališnom zemljom. Pripremaju se klijališta za sjetvu ili pikiranje biljčica. Provodi se njega sijanog povrća iz siječnja. U zaštićenu prostoru sije se rani kupus, rani kelj, rana salata, rana cvjetača, rana brokula, rana rajčica, rana paprika, patlidžan, rana korabica, a na otvorenom prostoru bob-mahunar, cikla, grašak, luk, mrkva, per-šin, rotkvica. Na otvorenom prostoru sadi se češnjak, krumpir, rani kupus, kelj, kozjak, artičoka. Sadi se rajčica u plastenik. Iz trapa se uklanja trulo povrće.

U PODRUMU. U ovom mjesecu, kao i svakom daljnjem, provodimo kontrolu vina s obzirom na koli-činu sumpornog dioksida, ukupnog i slobodnog, što obvezno unosimo na karton na sudu. Zatim kušamo vino i bačve nadolijevamo, tako da uvijek budu pune. Ako se vino prirodnim putem nije izbistrilo, bistrimo određenim bistrilima (želatina, bentonit i dr.). Nakon provedenog bistrenja, ako želimo imati kristalno bistro vino, a pogotovo ako ga punimo u boce, moramo provesti filtriranje vina.

U VRTU se reže živica. Pregledajte vrtni alat (kod svakog rezanja obvezno ga dezinficirajte), popravite ga ili nabavite novi. Možete saditi neke vrste lukovičastog cvijeća ako zemlja nije smrznuta.

U SKLADIŠTU. Pazi na miris proizvoda. Ako se žito počelo zagrijavati, provjeriti ima li kukaca (ži-žaka) te primijeniti odgovarajući insekticid.

U PRIOBALJU. Breskva se štiti od štitaste uši i moljca, maslina se liječi od čađavice. U vinogradu se dovršava rezidba i sadnja, provodi zimska zaštita od bolesti i štetnika i prska protiv korova.Sjetva povrća u klijalištu: paprika rana, patlidžan, rajčica rana.Sjetva povrća na otvorenom: bob-mahunar, celer, cikla, grašak-biža, kapula, mrkva, peršin, rotkvica, šparga, špinat.Sadnja povrća na otvorenom: artičoka, češnjak, kapula, krumpir.

GNOJIDBA. Za prvu prihranu ozimih usjeva najbolji izbor su KAN ili AN N. Ukoliko u jesen nije primjenjena dovoljna količina NPK gnojiva mogu se koristiti NPK 15-15-15 ili NPK (SO3) 15-15-15 (18). Korištenje NPK formulacija u prihrani trebala bi biti iznimka, a ne pravilo.Voćnjake, vinograde i maslinike u kojima nije obavljena osnovna gnojidba u jesen, treba pognojiti s NPK formulacijama u kojima je naglašen sadržaj fosfora i kalija kao što je NPK 5-15-30, NPK 7-20-30, NPK 8-26-26, PK 20-30 ili NPK(SO3) 7-14-21 (24).Livade i pašnjake, ako nisu poplavljeni, trebalo bi prihraniti s 200-400 kg/ha NPK 8-26-26 ili NPK 15-15-15.

Kalendar radova u veljači

7

VELJAČA − sviječen N 1 Brigita,Miroslav P 2 SVIJEĆNICA, Marijan U 3 Sv. Blaž, Sv. Vlaho S 4 Andrija Corsini, Veronika Jeruz. Č 5 Agata, Dobrila, Jagoda P 6 Doroteja, Dorica S 7 Rikard, Držislav N 8 JeronimEmilijani,Jerko P 9 Apolonija, Sunčana U 10 BL. ALOJZIJE STEPINAC S 11 Gospa Lurdska, Mirjana, Dan bolesnih Č 12 Damjan, Zvonimir P 13 Katarina Ricci, Božidarka, Kristina S 14 Sv. Valentin, Zdravko N 15 Vitomir,Agapa,Klaudije P 16 Julijana, Miljenko, Danijel U 17 Rudolf, Robert, Aleks, Darko S 18 PEPELNICA, Šimun, Bernardica Č 19 Konrad, Ratko P 20 Leon, Lav, Lea S 21 Petar Damiani, Damir N 22 1.KORIZMENA-ČISTA,Tvrtko P 23 Polikarp, Grozdan, Romana U 24 Fidelis, Vjera, Latin, Javor, Montan, Modest S 25 Viktorin, Hrvoje kvatre Č 26 Sandra, Branimir, Aleksandar P 27 Donat Zadarski kvatre S 28 Roman, Vikica, Bogoljub kvatre

SUNCE U VELJAČI (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U VELJAČIDAN IZLAZI ZALAZI


Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 1,6 °C, uz obalu i na otocima oko 8,0 °C, a u središnjem planinskom području -0,5 °C. Pojava prvih cvjetova visibabe, podbijela i šafrana znak je nastupa fenološkog pretproljeća.Osijek 1,4 °C Zagreb 1,7 °C Hvar 9,3 °CSrednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom dijelu iznose oko 125 l/m2, u nizinskom pojasu oko 45 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 75 l/m2.

8

U POLJU. Nastavlja se prihrana ozimih usjeva dušičnim ili kompleksnim mineralnim gnojivima. To je mjesec intenzivnih priprema i sjetve jarih kultura – jare pšenice, zobi, raži i ječma. U usjev ozime pšenice i ozimog ječma usijava se crvena djetelina. Sredinom mjeseca počinje sjetva šećerne repe, jare grahorice, jaroga stočnoga graška, jare uljane repice i stočnih repa. Rana sjetva tih jarina ne smije usli-jediti u travnju jer bitno smanjuje prirod. Nabavljaju se sjeme i zaštitna sredstva za kulture koje se siju u travnju i svibnju. Uzimaju se uzorci za kemijsku analizu tla i za potrebe proljetne sjetve.

U STAJI. Stoka se nakon zimske hranidbe treba dovesti u dobru kondiciju, posebnu pažnju posvetiti izbalansiranoj hranidbi. Ne puštati ih na ispašu i čuvati od prehlade jer se počinju linjati.

U VINOGRADU. Ovog je mjeseca u vinogradu najviše posla od rezidbe, kolidbe, kopanja do ranoga proljetnog prskanja. Rigolano se tlo mora razmjeriti, iskopati jame, pripremiti gnoj i humus za sadnju cjepova. Pri rezidbi se iskapaju posušeni i iznureni čokoti i kopaju jame za nadosađivanje.

U VOĆNJAKU je vrijeme tretiranja bresaka nekim bakrenim sredstvom protiv kovrčavosti lišća. I dalje se obavlja rez radi uređenja voćnjaka. Sade se nove voćke, a stare se prihranjuju. U nasade bi se trebala postaviti zaštitna mreža na stupove. Zaštitna mreža štiti urod od tuče, sprječava razne štete i vrlo je zahvalan i isplativ dugoročni zahvat.

U POVRTNJAKU. U zaštićeni prostor siju se rajčica, paprika, patlidžan, rani kupus, kelj, cvjetača, brokula, korabica, celer, salata, poriluk, njeguje se sijano i sađeno povrće u veljači u zaštićenom i otvorenom prostoru. Predsjetveno se priprema tlo za sjetvu i sadnju povrća. Provodi se zaštita povrća od bolesti i štetnika. Na otvorenom prostoru siju se: bob-mahunar, cikla, mrkva, peršin, šparga, crni korijen, grašak, pastrnjak, rotkva, rotkvica, špinat, blitva. Na otvorenom polju sade se kupus, kelj, salata, artičoka, šparga.

U PODRUMU. Kontrola vina, ponovno kušajte vino, jer ono je živa tvar, stalno podložno promjenama. To je važan posao u tijeku dozrijevanja vina, a provodite ga sve do stavljanja vina u boce. Za čuvanje i dozrijevanje vina važna je podrumska mikroklima, pod kojom podrazumijevamo temperaturu i vlažnost zraka. Najpovoljnija temperatura je od 12 do 16 °C, a vlažnost zraka od 65 do 70 %. Ventilacija podru-ma (prozračivanje) pridonosi dozrijevanju vina.

U VRTU se počinje s uništavanjem korova kemijskim sredstvima ili mehanički. Sade se ukrasno drveće i grmlje. Režu se ruže i ukrasno grmlje.

U SKLADIŠTU. Provjeriti ima li rupica na kukuruzu i pšenici ili se vide moljci odnosno žišci.

U PRIOBALJU. Bere se rano povrće, u klijalištima se njeguje rasad, na otvorenom sadi kupus, kelj i salata, siju mahune i tikvenjače. Breskve i bademi prskaju se protiv kovrčavosti lista, dovršava se uređenje voćnjaka, masline se gnoje. Nakon završenih radova vinograd se kopa uz dodatak mineralnih gnojiva.Pikiranje u klijalište: paprika rana, patlidžan, rajčica rana.Sjetva povrća na otvoreno: bob-mahunar, celer, cikla, komorač, mrkva, peršin, rotkvica, šparga. Sadnja povrća u plastenik: kelj rani, kupus rani, salata proljetna.

GNOJIDBA. Nakon što se vrijeme ustali, a dnevne temperature prijeđu 10°C, potrebno je obaviti prvu prihranu ozimih usjeva. U prihrani uljane repice primjeniti dušik u lako pristupačnom obliku kao što je KAN u količini 100-150 kg/ha. Pšenicu se može prihraniti sa 100-150 kg/ha KAN-a, ili s 80-100 kg/ ha UREE, ili 80-100 l/ha UAN-a. Ukoliko se u proljeće prihranjuje s NPK 15-15-15 potrebna količina je 200-300 kg/ha.U vinogradima i voćnjacima obaviti prihranu sa 100 kg/ha UREE ili 200 kg/ha NPK 15-15-15 ili 150 kg/ha KAN-a.Za gnojidbu povrća treba nabaviti NPK(SO3) 7-14-21 (24) ili NPK 7-20-30 i UREU.

Kalendar radova u ožujku

9

OŽUJAK − gregurjevčak N 1 2.KORIZMENA(PAČISTA),Albin P 2 Lucije, Čedomil, Iskra, Ines U 3 Kunigunda, Marin, Kamilo, Anzelmo S 4 Kazimir, Eugen, Natko Č 5 Teofil, Vedran P 6 Marcijan, Viktor, Zvjezdana S 7 Perpetua i Felicita, Ruža N 8 3.KORIZMENA(Bezim.),IvanodBoga P 9 Franciska, Franjka, Fanika U 10 Emil, Makarije, 40 mučenika S 11 Firmin, Tvrtko, Kandid, Blanka Č 12 Teofan, Bernard, Maksimilijan P 13 Rozalija, Patricija, Modesta S 14 Matilda, Milijana N 15 4.KORIZMENA(Sredoposna),Longin,Vjekoslava P 16 Julijan, Smiljan, Hrvoje U 17 Patrik, Domagoj, Gertruda S 18 Ćiril Jeruzalemski Č 19 Sv. JOSIP, zaruč. BDM, Josipa, Joso P 20 Niceta, Dionizije, Vladimir S 21 Serapion, Vesna N 22 5.KORIZMENA(Gluha),Oktavijan,Jaroslav,Lea P 23 Oton, Pelagije U 24 Latin, Javorka, Katarina Švedska S 25 Navj. Gospodinovo - Blagovijest, Marija Č 26 Montan i Maksima, Emanuel P 27 Lidija, Rupert, Lada S 28 Priska, Sonja, Polion N 29 CVJETNICA,Jona,Bertold,Eustazije P 30 Kvirin U 31 Benjamin, Amos, Ljubomir, Natalija

SUNCE U OŽUJKU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U OŽUJKUDAN IZLAZI ZALAZI


Početak proljeća ........................................................... 20. III. u 23 h 45 minVrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.Srednja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 5,8 °C u nizinskim, do 4,1 °C u pla-ninskim predjelima. Uz obalu mora, sa srednjom temperaturom od oko 10,1 °C već se osjeća nailazak proljeća. Početak cvatnje maslačka znak je ranoga fenološkog proljeća.Osijek 6 °C Zagreb 5,8 °C Hvar 10,9 °CRaspodjela srednje količine oborina slična je kao i u siječnju, u planinskom dijelu oko 130 l/m2, u nizinskom pojasu oko 50 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 85 l/m2.

10

U POLJU. Najveći radovi u travnju su sjetva glavnih proljetnih kultura. Početkom mjeseca siju se crvena djetelina, travno-djetelinske smjese, konoplja, lucerna, suncokret, soja, grah i sadi se krumpir. U drugoj polovici sije se kukuruz, najprije raniji hibridi, posebice tvrdunci, zatim kasniji, i na kraju srednje rani i opet rani, što ovisi o području i klimatu. Zaštićuju se ozimi usjevi od travnih korova do kraja busanja, a od širokolisnih i u vlatanju strogo pazeći na izbor herbicida. Obavlja se prvo tretiranje repičinog sjajnika ako se pojavi (repica u stadiju pupanja prije grananja).

U STAJI. Stoka izlazi na ispašu ili se počinje hraniti zelenom hranom, postupno, da ne bi došlo do probav-nih tegoba. Ako se krmača prasi, treba odojcima osigurati toplinu ako nastupi razdoblje hladnog vremena.

U VINOGRADU. Dovršavaju se poslovi koji nisu obavljeni prošli mjesec. Početkom mjeseca sade se cijepovi u već pripravljene jame uz dodatak stajskog i mineralnoga gnojiva. Potkraj mjeseca, ako je loza porasla, može se plijeviti i prvi put prskati. Postavljaju se zaštitne mreže na stupove, koje imaju višestruki pozitivni učinak.

U VOĆNJAKU. Po završetku svih proljetnih radova tlo se obrađuje i po potrebi gnoji. Zaštita od zeče-va skida se potkraj mjeseca kad se valja pripremiti i za proljetna prskanja. Pratiti izvještaje prognozne službe i prskati prema uputama. Ovisno od nasada i voćne vrste postavljaju se sustavi natapanja.

U POVRTNJAKU. Provodi se “kaljenje” presadnica za izlazak na polje. Redovito se njeguje sijano i sađeno povrće iz ranijeg razdoblja. Priprema se tlo za sjetvu i sadnju uz odgovarajuće postupke protiv štetnika. U zaštiti od bolesti ne preskočiti postupke na plamenjači luku-kapuli i češnjaku. Prihranjuje se ranije sađeno povrće. Na otvorenom prostoru siju se: cikla, dinja, mahuna, krastavci, lubenice, mrkva, peršin, rajčica, paprika, patlidžan, brokula, tikvice, podzemna koraba, rotkva, rotkvica, crni korijen, špinat, kupus, kelj, korabica, mahune, poriluk, salata. Na otvorenom prostoru sade se: paprika, rajčica, patlidžan, brokula, krumpir, kelj, cvjetača, korabica, salata, šparga, hren. Kako bi osigurali dovoljno vlage, mogu se postaviti sustavi za natapanje koji će osigurati potrebnu vodu biljkama za ljetne mjesece.

U PODRUMU. Opet provedite kontrolu vina, i to kušanjem, i obvezno odredite ukupni i slobodni sum-por (SO2) kako bi štitio vino od utjecaja kisika i spriječio razvoj bolesti, posebno octikavosti. Bačvu nadoliti jer uvijek mora biti puna. U toplim krajevima osigurati provjetravanje noću, pogotovo ako je podrum nadzemni, osim ako je klimatiziran, odnosno ako je vino u inoks cisternama. Ako razlijevamo vina u boce, moraju biti kristalno bistra, što postižemo filtriranjem, kao i pravilno zasumporena.

U VRTU je vrijeme sijanja trave. Stari se travnjaci prvi put kose, a nakon toga se zalijevaju i prihranjuju.

U SKLADIŠTU. Bacanjem zrna po površini hrpe provjeriti ima li moljaca. Ako ih ima, upotrijebiti insekticid ili manje količine odmah trošiti.

U PRIOBALJU. Posađeno povrće štititi od bolesti i štetnika, čistiti tlo od korova i prema potrebi zalijevati. Oslobođene gredice pripremaju se za novu sadnju ili sjetvu. U voćnjaku se provode redovne mjere zaštite od bolesti i štetnika. Vinogradi se plijeve, počinje priprema za zaštitu. Sjetva povrća na otvorenom: celer, cikla, dinje, grah-mahunar, krastavac, lubenica, mrkva, paprika, patlidžan, rajčica, tikvice. Sadnja povrća na otvorenom: paprika, patlidžan, rajčica.

GNOJIDBA. Za drugu prihranu pšenice preporuča se primjeniti 150-200 kg/ha KAN-a, ili 80-100 kg/ha UREE ili 50-80 l/ha UAN-a.Za predsjetvenu gnojidbu kukuruza preporuča se 100-150 kg/ha UREE ili 100-150 l/ha UAN-a, dok se startno (zajedno sa sjetvom) može primjeniti 200 kg/ha NPK (SO3) 15 15-15 (18).Za osnovnu gnojidbu krumpira preporuča se primjeniti 500-600 kg/ha NPK 7-20-30, ili NPK 5-15-30 ili NPK 8-26-26, ili 700 kg/ha NPK (SO3) 7-14-21 (24).U povrću osjetljivom na klor primjeniti 600-700 kg/ha NPK(SO3) 7-14-21. Primjenom 150-200 kg/ha UREE prije sjetve ili sadnje, može se izbjeći prihrana povrća.Voćnjake, vinograde i maslinike prihraniti s 1% otopine Fertine V, Fertine G i Fertine B.

Kalendar radova u travnju

11

TRAVANJ − jurjevčak S 1 Hugo, Teodora, Anastazije Č 2 VELIKIČETVRTAK, Priska Sonja P 3 VELIKIPETAK - post i nemrs S 4 VELIKASUBOTA, Kvirin, Viktor N 5 USKRS-VAZAM,Benjamin P 6 USKRSNIPONEDJELJAK U 7 Ivan de la Salle, Herman S 8 Dionizije, Alemka Č 9 Marija Kleofina, Demetrije P 10 Ezekijel, Apolonije, Sunčica S 11 Stanislav, Stana N 12 Julije,Viktor,Davorka P 13 Ida, Martin I. papa, Justin U 14 Valerijan Tiburcije, Maksim, Zdravko S 15 Krescencije, Anastazija, Bosiljka Č 16 Josip Benedikt Labre, Bernardica P 17 Rudolf, Robert, Šimun S 18 Roman, Amadej N 19 Konrad,Ema,Marta P 20 Marcijan, Teotim, Vilim U 21 Anzelmo, Goran S 22 Soter i Kajo, Teodor Č 23 Sv. Juraj, Đuro, Đurđica, Adalbert P 24 Fidelis, Vjera, Vjeran S 25 Sv. Marko ev., Maroje N 26 KletoiMarcelin P 27 Bl. Ozana Kotorska U 28 Petar Chanel, Euzebije, Ljudevit S 29 Katarina Sijenska, Kata Č 30 Pio V. papa

SUNCE U TRAVNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U TRAVNJUDAN IZLAZI ZALAZI


Uskrs ........................................................... 5. IV.Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 10,7 °C, uz obalu i na otocima oko 13,6 °C, a u središnjem planinskom području oko 8,4 °C. Pravo fenološko proljeće nastupa listanjem lipe krupnoliste i bukve te cvjetanjem divljeg kestena.Osijek 11,2 °C Zagreb 10,5 °C Hvar 14,3 °CSrednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom dijelu iznose oko 115 l/m2, u nizinskom pojasu oko 65 l/m2, a uz obalu i na otocima prosjek je oko 70 l/m2.

12

U POLJU. Nastavlja se i dovršava sjetva kukuruza. Na ozimim žitaricama obavlja se posljednje tre-tiranje protiv širokolisnih korova herbicidima koji se smiju upotrijebiti u toj fazi razvoja. Na jarim žitaricama pšenice, zobi, raži i ječmu (do kraja busanja) obavljaju se tretiranja herbicidima protiv trav-nih (uskolisnih) korova. Započinje zaštita ozimih žitarica od bolesti i štetnika. Obavlja se možebitno drugo tretiranje uljane repice protiv sjajnika (prije cvatnje).U STAJI. Sva stoka počinje se hraniti zelenom svježom hranom, no kod toga treba biti oprezan da ne dođe do nadma. Pri davanju zelene djeteline stoka se napaja prije hranidbe ili nakon nekog vremena. Mladoj ždrebadi dobro je dati uz pašu nešto zobi te im njegovati kopita. Mlada goveda i ostali podmla-dak te rasplodna stoka neka što više borave na pašnjaku.U VINOGRADU. Loza je u punom porastu i kad prođe opasnost od mrazeva počne se plijeviti. Kod toga pazimo koje ćemo mladice ostaviti za iduću godinu bez obzira na to jesu li rodne ili nerodne. Kod čokota koji su vrlo oštećeni od zime ili su se osušili, ostavimo mladice koje tjeraju s podnožja i od kojih iduće godine oblikujemo trs. Još jednom pregledamo prskalice i pripremljena sredstva za zaštitu i počinjemo prskati prema uputama Savjetodavne službe: vežu se narasle mladice.U VOĆNJAKU su voćke u cvatu. Tlo se ispod voćaka okopa i prihranjuje.U POVRTNJAKU. Provodi se zaštita protiv svih nametnika na povrću, posebice protiv plamenjače luka-kapule i rajčice. Okopava se povrće, prihranjuje se i plijeve se korovi, priprema se tlo za sjetvu i sadnju povrća. Tlo se drži na ugaru do sadnje novog povrća. Ako je vrijeme sušno, jače se zalijeva povr-će, i to nakon sjetve, sadnje i ujutro. Siju se: cikla, mahuna, mrkva, peršin, brokula, kupus, kelj-pupčar, cvjetača, podzemna koraba, rotkva, crni korijen, krastavac, tikvice, korabica, poriluk, salata. Sade se: rajčica, patlidžan, brokula, celer, salata, poriluk.U PODRUMU. Provoditi redoviti pregled vina, kako smo već spomenuli (analiza vina, nadolijevanje). Prema potrebi, vino dosumporiti. Ako prije nismo punili vino u boce sada je pravi trenutak. Puniti se može samo dozrelo, zdravo i stabilno vino, znači mora biti postignut puni razvoj mirisne komponente vina, svojstvene sorti od koje potječe. Podrumar je taj koji određuje trenutak punjenja vina u boce, na temelju kemijske analize i organoleptičke ocjene vina. Već smo spomenuli poslove koji prethode punjenju vina (bistrenja, bistrilima ako je potrebno, a filtriranje je obvezno). Prije svakog punjenja vina u boce punilicu moramo isprati sredstvom za dezinfekciju kako bismo uništili mikrofloru (bakterije i kvasce).U VRTU. Okapa se bilje i razrahljuje zemlja. Ako je suho, treba početi zalijevati. Vani se sadi ljetno bilje nakon opasnosti od pojave mrazeva.U SKLADIŠTU. Potrošiti stare zalihe žitarica. Očistiti prostoriju za novo žito. Obaviti nužne zidarske radove. Svježe obojiti zidove.U PRIOBALJU. U voćnjacima se provode redovite mjere zaštite od bolesti i štetnika. Posebice sprje-čavati crvljivost plodova trešnje i maraske. U vinogradu se nakon plijevljenja nastavlja sa zaštitom od peronospore i pepelnice. Povrtnjaci se čiste od korova, štite od bolesti i štetnika, beru se dozrele kulture i posebno se pazi da biljke imaju u tlu dovoljno vlage.Sjetva povrća: cikla, celer, grah-mahunar, mrkva, peršin. Sadnja povrća: paprika, patlidžan, rajčica.GNOJIDBA. Svibanj je vrijeme prihrane livada koje se intenzivno koriste. Nakon skidanja prvog otko-sa obavlja se prihrana sa 100 kg/ha UREE, 150 kg/ha KAN-a, ili 80-100 l/ha UAN-a.U stadiju 4-6 lista suncokreta prilikom kultiviranja prihraniti sa 150-200 kg/ha KAN-a. Ukoliko se prije sjetve soje primjeni UREA, nije potrebna prihrana, u suprotnom se prihranjuje sa 150-200 kg/ha KAN-a. Obaviti prvu prihranu kukuruza s 200 kg/ha KAN-a u stadiju 4-6 listova.Vinogradi, voćnjaci i maslinici prihranjuju se sa 100-150 kg/ha KAN-a. Vinograde prihraniti s 0,5-1 % otopinom UREE ili 2% otopinom Fertine G, a za bolju oplodnju pred cvatnju 1% otopinom Fertine B

Kalendar radova u svibnju

13

SVIBANJ − filipovčak P 1 PRAZNIKRADA,JosipRadnik S 2 Anastazije, Eugen N 3 FilipiJakovap.,Mladen P 4 Florijan, Cvijeta, Cvjetko U 5 Maksim, Anđelko S 6 Dominik Savio Č 7 Sv. Dujam, Duje P 8 Marija Posrednica, Ida S 9 Mirna, Beata N 10 GospaTrsatska P 11 Mamerto, Franjo Hieronim U 12 Sv. Leopold Mandić, Pankracije S 13 Gospa Fatimska, Servacije, Emilija Č 14 SPASOVO, Matija ap., Matko P 15 Izidor seljak, Sofija, Sonja S 16 Ivan Nepomuk, Nenad N 17 Paskal,Paško P 18 Ivan I. papa, Venancije U 19 Celestin, Rajko, Ivan, Teofil S 20 Bernardin Sijenski Č 21 Andrija Bobola, Dubravka P 22 Helena, Jagoda, Renata S 23 Deziderije, Željko, Nadan N 24DUHOVI,MarijaPomoćnica,Suzana P 25 Beda Časni, Grgur VII. Papa U 26 Filip Neri, Zdenko S 27 Augustin Canterburyjski, Brun kvatre Č 28 German, Vilim, Velimir P 29 Maksim, Ervin, Većeslav kvatre S 30 Ivana, Ferdinand, Srećko kvatre N 31 POHODBDM,PresvetoTrojstvo

SUNCE U SVIBNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U SVIBNJUDAN IZLAZI ZALAZI


Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.Srednje mjesečne temperature zraka na cijelom su području Hrvatske prešle 10 °C. U nizinskom dijelu iznose oko 1,5 °C, duž obale i na otocima oko 17,7 °C, a u središnjem planinskom području oko 13,5 °C. Početak cvatnje bagrema označava fenološko rano ljeto.Osijek 16,4 °C Zagreb 15,1 °C Hvar 18,4 °CU središnjem planinskom dijelu Hrvatske u prosjeku padne oko 115 l/m2 oborina, a u nizinskom pojasu i duž obale i na otocima ta je količina podjednaka i iznosi oko 75 l/m2.

14

U POLJU. Nastavlja se međuredna kultivacija kukuruza, krumpira, suncokreta, soje i drugih okopavi-na koje nisu do tada prihranjene ili su iz bilo kojeg razloga u slabijoj kondiciji. Sredinom lipnja obav-ljamo glavnu i naknadnu sjetvu heljde na slobodnim ili naknadno oslobođenim površinama košnjom krmnog bilja. Vrlo uspješno mogu se sijati rani hibridi kukuruza iz grupe FAO 100, 200 i 300, zatim sirka i drugih kultura kraće vegetacije, kao krumpira i graha. U prvom desetodnevlju lipnja obavlja se košnja grahorice, crvene djeteline i već drugi otkos lucerne za sijeno uz kraće zadržavanje u otkosima zbog manjeg gubitka lišća i kvalitete općenito. Početak lipnja najpogodniji je u gotovo svim našim krajevima za košnju livada, jer je trava u cvatnji, a tada se dobije i najkvalitetnije sijeno. U drugom i trećem desetodnevlju obavlja se žetva ozimog ječma i ranijih sorti uljane repice te prva postrna sjetva kukuruza, krumpira, heljde, soje (ranije sorte) sve za zrno ili silažu, kao i postrna sjetva (kultura za zrno, silažu ili zelenu gnojidbu). Obavlja se priprema za žetvu raži, jarog ječma, jare pšenice, jare zobi.

U STAJI. U ovom mjesecu pune se staje podmlatkom, kojem treba osigurati dovoljno kvalitetne i ra-znovrsne hrane. Paša i zelene hrana osnova su hranidbe uz dodatak odgovarajućih minerala i vitamina. Staje treba održavati hladnim i što je više moguće uništavati muhe koje uznemiravaju stoku.

U VINOGRADU. U lipnju je vinograd u najbujnijem porastu, pa je i mnogo poslova. Prije cvatnje ga oplijevimo, zaštitimo od peronospore i pepelnice sistemičnim fungicidima te prvi put prskamo protiv sive truleži. Nakon cvatnje nastavljamo zaštitom i prihranom dušičnim gnojivima.

U VOĆNJAKU se obavlja zaštita voćaka. Ne tretiraju se voćke čiji se plodovi uskoro beru. Obavlja se zelena rezidba i počinje berba ranih sorti.

U POVRTNJAKU. Provodi se priprema za sjetvu i sadnju povrća, zaštita rajčica, krumpira, luka-kapule, češnjaka, mahune, ali i protiv drugih nametnika ako se jave na povrću. Plijeve se korovi, sve više treba zalijevati povrće. Prekopava se tlo nakon berbe. Sije se: cikla, grah-mahunar, mrkva, kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, salata, radič, raštika, brokula, peršin, podzemna koraba, rotkva, korabica, poriluk, endi-vija. Sadi se: cvjetača, brokula, kupus, kelj, kelj pupčar, paprika, patlidžan, korabica kasna, salata, poriluk.

U PODRUMU. U ovom mjesecu najvažnije je kontrolirati vino, onako kako smo već opisali, a to znači kušati vino i provjeriti sadržaj sumpornog dioksida, posebno sadržaj slobodnog, koji ne smije biti manji od 20 mg/l. Temperatura podruma u ovom i nadolazećim toplim mjesecima mora se održavati na 12 do 16 °C.

U VRTU se provodi zaštita protiv korova i raznih štetnika kemijskim sredstvima ili mehaničkim po-stupcima.

U SKLADIŠTU. Prskati površine insekticidom nekoliko dana prije unošenja novog žita. Stare zalihe proizvoda koje nisu potrošene smjestiti u posebnu prostoriju.

U PRIOBALJU. U vinogradu je najvažniji posao zaštita od peronospore i pepelnice uz ostale radove oko njega. Masline se štite od moljaca, a maraska od kozičavosti. U povrtnjaku se bere dozrelo povrće, ostalo se redovito zalijeva, štiti od bolesti i korova. Siju se kelj, kupus, cvjetača i ostale kulture koje se rasađuju za jesensku i zimsku proizvodnju. Sjetva povrća: artičoka, bamija, celer, cikla, cvjetača, grah mahunar, kelj zimski, kelj pupčar, kupus zimski, mrkva, peršin, poriluk, radič, rajčica.

GNOJIDBA. Ozime usjeve do početka klasanja može se prihraniti s otopinom UREE u koncentraciji 10-15%.Kukuruz se može folijarno prihraniti u fazi 6-8 listova otopinom Fertine R u koncentraciji 3-5%U voćnjacima i maslinicima obavlja se folijarna prihrana s 2% otopine Fertine V i 1,5% otopine Fertine Ca, a vinograde prihraniti s 2% otopine Fertine G.Početak je intenzivnog tretiranja plodovitog povrća i krumpira Fertinom Ca i Fertinom B za ljepši, zdraviji plod i gomolj, a za opću kondiciju i potpunu ishranjenost povrća namijenjena je Fertina P.Za spriječavanje truleži glave šećerne repe, primijeniti Fertinu B u količini 50 l/ha, a najbolje ju je primjenti 2 puta po 20-25 l/ha.

Kalendar radova u lipnju

15

LIPANJ − ivanšćak P 1 Marija Majka Crkve, Mladen U 2 Marcelin i Petar, Eugen A 3 Karlo Lwanga i dr. Č 4 TIJELOVO,Brašančevo P 5 Bonifacije, Valerija, Darinka S 6 Norbert, Neda, Paulina N 7 Robert,Sabinijan P 8 Vilim, Medardo U 9 Efrem, Ranko, Rikard S 10 Margareta, Greta, Biserka Č 11 Borna, Jolanda P 12 PRESVETO SRCE ISUSOVO S 13 BEZGREŠNO SRCE MARIJINO N 14 Rufin,Elizej P 15 Sv. Vid, Modest U 16 Franjo, Gvido S 17 Adolf, Laura Č 18 Marko i Marcelijan, Ljubomir P 19 Romuald, Rajka, Bogdan S 20 Naum Ohridski, Silverije, Margareta N 21 Alojzije,Slavko,Vjeko P 22 DANANTIFAŠISTIČKEBORBE,Paulin U 23 Sidonija, Zdenka S 24 Rođenje Ivana Krstitelja Č 25 DANDRŽAVNOSTI,Dominik P 26 Ivan i Pavao, Virgilije S 27 Ladislav, Vlatko N 28Neven,Irenej P 29 Sv. PETAR I PAVAO , Krešo U 30 Rimski prvomučenici, Emilija

SUNCE U LIPNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U LIPNJUDAN IZLAZI ZALAZI


Početak ljeta ........................................................... 21. VI. u 17 h 38 minVrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 18,9 °C, uz obalu i na otocima 21,7 °C, a u središnjem planinskom području 16,6 °C. Početak i opće cvjetanje lipe sitnoliste znak je nastupa fenološkoga pravog ljeta.Osijek 19,6 °C Zagreb 18,6 °C Hvar 22,3 °CSrednje mjesečne količine oborina se kreću od 125 l/m2 u planinskom dijelu do 90 l/m2 u nizinskim predjelima. Duž obale i na otocima uz 65 l/m2 naslućuje se skori godišnji minimum padalina.

16

U POLJU. Žetvu treba obaviti u što kraćem roku zbog količine i kakvoće priroda kao i ekonomičnosti glavnog posla godine. Obrada, gnojidba i uređenje tla obavlja se “dok je još kombajn na njivi”, radi čuvanja dragocjene vlage i razgradnje žetvenih ostataka, klijanja, nicanja i uništavanja korova navedenom obradom.U isto vrijeme siju se postrne kulture kraće vegetacije za zrno, silažu ili zelenu gnojidbu kao: kukuruz FAO grupe 100, sirak, suncokret, soja, heljda, stočna repa i rauola.Srpanj je mjesec izvođenja kanalske i putne mreže, drenaže, ravnanja, podrivanja, krtičenja, kalcizacije, lumizacije i drugih hidrotehničkih i agromelioracijskih zahvata na uređenju tla na oslobođenim površi-nama. Nakon žetve uzimaju se uzorci tla za kemijsku analizu za potrebe jesenske sjetve. Obavljaju se prve pripreme za sjetvu uljane repice.

U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.

U VINOGRADU. Uz stalnu zaštitu prema uputama antiperonosporne službe, u vinogradu se vežu mladice, a potkraj mjeseca obavlja se i zelena rezidba. Tlo se prekopa uglavnom plitko da se spriječi isparavanje i sačuva vlaga. Njeguju se posađeni cijepovi, posebno se pazi na uklanjanje brandusa (po-vršinskih žila).

U VOĆNJAKU se beru ljetne vrste voća. Provodi se malčiranje. Neke voćne vrste mogu se okulirati. I dalje se provodi zelena rezidba.

U POVRTNJAKU. Povrće je “žedno”, treba ga sve više zalijevati. Priprema se tlo za sjetvu i sadnju povrća. Povrće se zaštićuje prema stanju i napadima nametnika. Prekopava se tlo nakon obranih kultu-ra. Okopava se, plijevi i prihranjuje povrće, što se redovito čini poslije zalijevanja ili kiše. Sije se: cikla, grah-mahunar, mrkva, peršin, kupus, kelj, cvjetača, salata, radič, endivija, poriluk, podzemna koraba, rotkva, korabica, a sadi se: kelj, kupus, kelj pupčar, cvjetača, brokula, salata, korabica, radič, poriluk.

U PODRUMU. Provode se isti poslovi kao i u prethodnom mjesecu.

U VRTU je najvažniji posao razbijanje pokorice tla. Ruže se gnoje i okuliraju. Lukovičasto bilje je sazrelo, pa se lukovice vade iz zemlje.

U SKLADIŠTU. Suho žito spremiti u suhu, hladnu i zračnu prostoriju.

U PRIOBALJU. Bere se povrće koje dozrijeva u ovom mjesecu, ostalo se zalijeva i njeguje. Priprema se tlo za sadnju, a potkraj mjeseca počinje sadnja. U vinogradu se nastavlja zaštita od pepelnice i pla-menjače i ostali poslovi prema potrebi. S maslina se uklanjaju izdanci i prskaju se prije napada muhe. Sjetva povrća: brokula-kavulin, celer, cikla, cvjetača, endivija, grah-mahunar, kelj, kineski kupus, ku-pus zimski, mrkva, peršin, poriluk, radič, salata.Sadnja povrća: cvjetača, kelj pupčar, kelj zimski, krumpir jesenski - mladi, kupus zimski, salata jesenska.

GNOJIDBA. Nakon žetve ozimih žitarica može se primjeniti 100-150 kg/ha UREE ili 100-150 l/ha UAN-a i plitko unijeti u tlo radi brže razgradnje organske mase (slame).Vinograde prihraniti s Fertinom G u koncentraciji 2 % i ukoliko je potrebno s Fertinom Fe u koncentra-ciji 0,1-0,2 % u razmaku 10-14 dana.Voćnjake je potrebno intenzivno prskati s Fertinom Ca radi čvršćeg i kvalitetnijeg mesa. Na karbo-natnim i bijelim tlima u voćnjacima i maslinicima primijenite putem lista Fertinu Fe i Fertinu B, dok na crvenicama Fertinu Ca i Fertinu Fe. Fertinu Fe primjenjujte u 0,1-0,2 % otopini, Fertinu B u 1 % otopini, Fertinu V i Fertinu Ca u 2 % otopini.Cvijetnjake i okućnice prihraniti s 1% otopine Fertine C za cvijeće i ukrasno bilje, Fertinom C za pelar-gonije, surfinije i ostale cvjetnice.

Kalendar radova u srpnju

17

SRPANJ − jakopovčak S 1 Aron, Šimun, Estera Č 2 Oton, Višnja P 3 Sv. Toma apostol, Tomo S 4 Elizabeta, Laura, Elza N 5 Sv.ĆiriliMetodije,AntunM.,Zakarija P 6 Marija Goretti, Suzana U 7 Klaudije, Vilibald, Vilko S 8 Akvila i Priscila, Hadrijan, Eugen Č 9 Bl. Marija Petković, Leticija, Nikola Pik. P 10 Amalija, Ljubica, Veronika S 11 Benedikt op., Dobroslav N 12 Mohor,IvanG.,Mislav P 13 Majka Božja Bistrička, Henrik, Hinko U 14 Kamilo, Gašpar, Miro S 15 Bonaventura, Dobriša Č 16 Gospa Karmelska, Karmela, Elvira P 17 Aleksije, Branko, Marcelina S 18 Fridrik, Emilija, Bruno N 19 Aurelija,Zora,Zlatka P 20 Sv. Ilija prorok, Iljko, Margareta U 21 Lovro Brindizijski, Daniel, Danica S 22 Marija Magdalena, Manda, Lenka Č 23 Brigita, Apolinar, Ivan Cassian P 24 Kristina, Mirjana, Kunigunda S 25 Sv. Jakov apostol, Jakša N 26 JoakimiAna,roditeljiBDM P 27 Kliment Ohridski i dr., Natalija U 28 Nazarije i Celzo S 29 Marta, Flora, Blaženka, Mira Č 30 Petar Krizolog, Rufin, Anđa P 31 Sv. Ignacije Lojolski, Vatroslav

SUNCE U SRPNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U SRPNJUDAN IZLAZI ZALAZI

2. 4 h 08 min 19 h 52 min uštap 03 h 21 min8. 4 h 12 min 19 h 50 min posljednja četvrt 21 h 25 min16. 4 h 19 min 19 h 45 min mlađ 02 h 26 min24. 4 h 27 min 19 h 37 min prva četvrt 05 h 05 min31. 4 h 36 min 19 h 28 min uštap 11 h 44 min

Zemlja najdalje od Sunca (afel) ........................................................... 6. VII. u 20 hVrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.Srednja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 20,2 °C u nizinskim, do 18,9 °C u planinskim predjelima. Uz obalu mora sa srednjom temperaturom od oko 24,5 °C osvježenje se traži u moru.Osijek 20,9 °C Zagreb 20,0 °C Hvar 24,9 °CMaksimum oborina u nizinskom je pojasu oko 90 l/m2, a u planinskom i primorskom dijelu Hrvatske nastupa godišnji maksimum s oko 60 odnosno 45 l/m2.

18

U POLJU. Nastavlja se s uređenjem tla. Obavlja se plitko oranje prethodno prašenih strništa. Kosi se djetelina za sjemensku proizvodnju. Vade se ranije sorte krumpira, a probiraju i uskladištuju za sjeme. Obavlja se sjetva uljane repice travnih i travno-djetelinskih smjesa kao i čistih trava ili djetelina. Kraj kolovoza posljednji je rok druge košnje (otava).

U STAJI. Odabiru se grla koja će se ostaviti za rasplod i daljnji uzgoj, a ostala se tove i prodaju. Stoka koja je bila na ispaši dohranjuje se prekrupom od ječma, kukuruza ili zobi u željenim količinama. Perad za jesensku prodaju tovimo prisilno i slobodno.

U VINOGRADU. Zaštita u vinogradu svodi se na obranu od pepelnice i sive plijesni. Potkraj mjeseca obavi se prikraćivanje mladica, a ranozrele stolne sorte se odlistavaju i po mogućnosti mrežama štite od ptica i kukaca. Prema potrebi vežu se mladice, uklanjaju korovi, održava opća urednost vinograda.

U VOĆNJAKU beru se ljetne vrste voća. Provodi se zelena rezidba. Obavljaju se cijepljenja na spava-jući pup. Ukoliko nema kiše, voćke se zalijevaju.

U POVRTNJAKU. Pojačan je napad nametnika i potrebna je redovita zaštita. Sve više se tlo suši i sve više treba povrće zalijevati. Prekopava se tlo poslije berbe kultura. Sije se: blitva, mrkva, peršin, grah-mahunar, salata, radič, endivija, špinat, poriluk, luk srebrenac, matovilac, kineski kupus. Sadi se: cvjetača, kupus, kelj, kelj pupčar, brokula, salata, radič, endivija, raštika, korabica, poriluk, ljutika.

U PODRUMU. Sve strojeve, runjaču-muljaču, prešu pregledati i neispravne popraviti, sve suđe (ba-čve, kace, cisterne) urediti, oviniti i sumporiti, kako bi zdrave prihvatile mošt odnosno masulj crnoga grožđa. Vrijeme je nabavke enoloških sredstava – K-metabisulfita, sumpovina, selekcioniranih vinskih kvasaca i dr.

U VRTU se reže crnogorična živica. Crnogorično drveće se sadi i presađuje. Ocvale trajnice razmno-žavaju se dijeljenjem. Zimsko cvijeće sadi se na otvoreno.

U SKLADIŠTU. Prebaciti žito da se ohladi i prozrači. Ukloniti nepoželjne primjese. Pripremiti skladi-šte za kukuruz ili omogućiti razdvajanje pšenice od kukuruza.

U PRIOBALJU. U vinogradu počinje berba ranih i stolnih sorata, a u podrumu pripreme za berbu vin-skih. Uz uređenje podruma treba pregledati pribor i postupiti prema potrebi. Obavlja se ljetna rezidba višnje i masline, beru se i suše rogač, badem i smokva.Sjetva povrća: cvjetača, endivija, kelj pupčar, kelj zimski, kupus zimski, krumpir mladi, ljutika, poriluk, radič, raštika, salata.

GNOJIDBA. Prije gnojidbe za jesenske kulture preporučuje se uzeti uzorke tla za kemijsku analizu, posebno pred podizanje trajnih nasada. Za meliorativnu gnojidbu treba koristiti NPK 5-15-30, NPK 7-20-30, NPK 8-26-26 ili PK 20-30.U osnovnoj gnojidbi uljane repice preporuča se zaorati 400-500 kg/ha NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30, a prije sjetve uljane repice dodati 100-150 kg/ha UREE.Pred sjetvu djetelinsko travnih smjesa može se primjeniti 500 kg/ha NPK 8-26-26 ili NPK 7-20-30.

Kalendar radova u kolovozu

19

KOLOVOZ − velikomešnjak S 1 Alfons L., Vjera, Nada N 2 GospaodAnđela,Porcijunkula P 3 Bl. Augustin Kažotić, Lidija U 4 Ivan Vianney, Justin S 5 DANDOMOVINSKEZAHVALNOSTI,Nives Č 6 Preobraženje Gospodinovo P 7 Siksto papa, Kajetan, Donat S 8 Dominik, Dinko, Neda N 9 Sv.EditaStein,Roman P 10 Lovro đakon, Lovorka U 11 Sv. Klara, Jasna S 12 Anicet, Hilarija, Veselka Č 13 Poncijan i Hipolit, Kasijan P 14 Sv. Maksimilijan Kolbe, Euzebije, Alfred S 15 VELIKAGOSPA,Marija N 16 Stjepankralj,Sv.Rok,Krunoslav P 17 Hijacint, Liberat, Miron U 18 Sv. Jelena Križarica, Jelka S 19 Ivan Eudes, Ljudevit, Tekla, Donat Č 20 Bernard, Samuel, Porfirije P 21 Pio X. papa, Hermogen S 22 BDM Kraljica, Vlasta N 23 RužaLimska,FilipBenicije,Zdenko P 24 Sv. Bartol ap., Bariša U 25 Ljudevit kralj, Patricije S 26 Rufin, Zefirin, Jadranko Č 27 Monika, Honorat, Časlav P 28 Augustin, Gustav, Tin S 29 Glavosijek Ivana Krstitelja, Ivanka N 30 FeliksiAdaukt,Gaudencija P 31 Rajmund, Rajko, Optat, Željko

SUNCE U KOLOVOZU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U KOLOVOZUDAN IZLAZI ZALAZI

7. 4 h 45 min 19 h 19 min posljednja četvrt 03 h 04 min14. 4 h 53 min 19 h 09 min mlađ 15 h 55 min22. 5 h 03 min 18 h 55 min prva četvrt 20 h 32 min29. 5 h 12 min 18 h 42 min uštap 19 h 36 min

Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.

Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 19,5 °C, uz obalu i na otocima oko 23,9 °C, a u središnjem planinskom području 17,9 °C.Osijek 20,3 °C Zagreb 19,3 °C Hvar 24,8 °CSrednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom području iznose oko 100 l/m2, u nizinskom dijelu iznose oko 57 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 49 l/m2.

20

U POLJU. Nastavlja se sjetva uljane repice, djeteline, lucerne, smiljkite, trava i travno-djetelinskih smjesa. Krajnji rok za sjetvu ovih kultura je prvo desetodnevlje rujna. U drugom desetodnevlju rujna sije se ozima grahorica i ozimi grašak te njihove smjese s ozimom raži i ozimom zobi, a potkraj rujna s ozimom pšenicom ili ozimim ječmom. U drugoj polovici rujna započinje jesensko-zimsko oranje površina za proljetnu sjetvu (ne ranije zbog zakorovljenja u jesen i osobito u rano proljeće) jer bi se u proljeće moralo ponovno orati. Beru se rani hibiridi kukuruza, sirka, suncokreta, soje, vadi se krumpir i šećerna repa. Obavljaju se intenzivne pripreme za sjetvu ozime pšenice, ozimog ječma, ozime raži i ozime zobi. Nastavlja se s berbom jarih kultura.

U STAJI. Stoka se polako privikava na prijelaz sa zelene na suhu krmu i nastavlja s tovom. S obzirom na velike količine otpada u ratarstvu (kukuruzinac, lišće šećerne repe i sl.) treba misliti kako ih iskori-stiti u staji za hranu ili stelju.

U VINOGRADU. Grožđe se pregledava, utvrđuje stupanj sladora i zdravstveno stanje i utvrđuje dan berbe. Vinograd treba urediti kako bi berba bila što lakša i veselija, a prerada grožđa brža. Ako je po-trebna gnojidba stajnjakom, može se dopremiti za jesensku gnojidbu.

U VOĆNJAKU berba je u prvom planu. Provodi se jesenska obrada tla, kopaju se jame za jesensku ili proljetnu sadnju. Voćke je dobro okopati.

U POVRTNJAKU. Zalijeva se prema potrebi. Zaštita povrća od nametnika provodi se prema potrebi. Prekopava se tlo za sadnju novih kultura. Sije se: mrkva, peršin, radič, salata, špinat, matovilac. Sadi se: češnjak, salata, radič, endivija, artičoka, poriluk, luk srebrenac, kozjak, ljutika.

U PODRUMU. Prvi dani rujna još uvijek se mogu iskoristiti za uređenje podruma, zidova i podova. Još jednom pregledaju se svi strojevi. Započinje se s kontrolom dozrijevanja grožđa, određivanjem šećera u grožđu, a kod ranih sorata počinje berba. Međutim, kod crnih sorata treba kontrolirati porast polifenola, koji su jedan od najznačajnijih sastojaka crnog vina.

U VRTU sade se lukovice cvijeća koje cvate potkraj zime i početkom proljeća. Sadi se dvogodišnje cvijeće. Crnogorično drveće valja zaliti.

U SKLADIŠTU. Ako se čuva samo kukuruz, odvojiti u posebnu prostoriju stare zalihe. U prostoriju za novi kukuruz, iako je svježe obojena, prskati zidove insekticidom (malation, diklorvos) nekoliko dana prije unošenja.

U PRIOBALJU. Berba grožđa i njegova prerada plod su uloženog truda tijekom godine. Stoga i jedno i drugo treba obaviti tako da mlado vino bude nagrada i užitak za vinogradara. U vrtu se bere preostalo povrće, presađuje endivija i salata, sade češnjak i luk, a siju mrkva, peršin, salata i špinat. Masline se gnoje uz istovremenu obradu.Sjetva povrća: celer, matovilac, mrkva, peršin, radič, salata, špinat.

GNOJIDBA. Zaoravanjem NPK gnojiva namijenjenih osnovnoj gnojidbi može se istovremeno unijeti i stajski gnoj, a po potrebi obaviti i kalcizaciju Fertdolomitom praškastim u količini 1-3 t/ha. U osnov-noj obradi za ozime i proljetne usjeve primjeniti 300-600 kg/ha NPK 7-20-30, NPK 8-26-26, NPK5-15-30 ili PK 20-30 ovisno o kulturi i tlu.Za pšenicu zaorati 300-500 kg/ha NPK 8-26-26 ili NPK 7-20-30, a predsjetveno dodati 100 kg/ha UREE ili 100-150 l/ha UAN-a.Za gnojidbu povrća koje se sije ili sadi u jesen, primijeniti 500-700 kg/ha NPK 7-20-30 ili NPK(SO3) 7-14-21 (24).U maslinicima obaviti osnovnu gnojidbu s 350-450 kg/ha NPK 8-26-26 ili NPK 7-20-30 i prihraniti s 50 kg/ha UREE.U voćnjacima prije berbe jabuka i krušaka, može se obaviti zadnje prskanje Fertinom Ca radi boljeg čuvanja plodova, odnosno bolje skladišne sposobnosti.

Kalendar radova u rujnu

21

RUJAN − malomešnjak U 1 Egidije, Konstancije, Tamara S 2 Kalista, Maksima, Divna Č 3 Grgur Veliki, Grga, Gordana P 4 Ruža Viterpska, Dunja, Ida, Marcel S 5 Bl. Majka Terezija N 6 Zakarija,Boris,Davor P 7 Sv. Marko Križevčanin, Blaženko U 8 MALA GOSPA, Rođenje Marijino, Marija S 9 Petar Klaver, Strahimir Č 10 Nikola Tolentinski, Pulherija P 11 Proso i Hijacint, Cvjetko, Miljenko S 12 Ime Marijino, Dubravko N 13 IvanZlatousti,Zlatko,Ljubo P 14 Uzvišenje sv. Križa, Višeslav U 15 Gospa Žalosna, Dolores S 16 Eufemija, Kornelije i Ciprijan kvatre Č 17 Rane Sv. Franje, Robert Belarmin P 18 Josip Kupertinski, Sonja, Irena kvatre S 19 Januarije, Suzana kvatre N 20 AndrijaKim,Andrijana P 21 Sv. Matej ap. i ev., Matko U 22 Bl. Ivan Mendez, Toma Vilanovski S 23 Lino, Tekla, Konstancije Č 24 Gospa od Otkupljenja, Rupert P 25 Aurelije, Zlata, Rikarda S 26 Sv. Kuzma i Damjan, Damir N 27 VinkoPaulski,Gaj,Berislav P 28 Vjenceslav, Većeslav, Veco U 29 Sv. Mihael, Gabriel i Rafael ark. S 30 Sv. Jeronim, Jerko, Jere, Honorije

SUNCE U RUJNU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U RUJNUDAN IZLAZI ZALAZI


Početak jeseni ........................................................... 23. IX. u 9 h 20 minVrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.U unutrašnjosti Hrvatske temperature su se značajnije spustile, i njene srednje vrijednosti u nizinskim i planinskim predjelima iznose 15,8 °C i 14,6 °C. U priobalju i na otocima 20,7 °C je ljetni ugođaj. Pojava prvih cvjetova mrazovca znak je nastupa fenološke rane jeseni, a pojava prvih zrelih plodova hrasta i kestena prave jeseni.Osijek 16,5 °C Zagreb 15,7 °C Hvar 21,8 °CU središnjem planinskom dijelu Hrvatske u prosjeku padne kiše oko 135 l/m2, a u nizinskom pojasu 65 l/m2. Duž obale i na otocima srednja vrijednost za ovaj mjesec je 95 l/m2.

22

U POLJU. Slobodne površine nakon krumpira, suncokreta, soje, šećerne repe, sirka, krmnog bilja i ranijih hibrida kukuruza kao i sjemenskoga kukuruza zasijavaju se ozimim ječmom, ozimom raži i sortama ozime pšenice koje zahtijevaju raniju sjetvu. Intenzivno se nastavlja berba kukuruza, šećerne repe i svih proljetnih kultura radi oslobađanja površina za sjetvu pšenice. U listopadu se obavlja najveći dio poslova u godini, jer se preoravaju najveće površine, obavlja se gnojidba stajskim i mineralnim gnojivima i nastoji obaviti sjetva do kraja mjeseca kad završava i optimalni rok za veći dio sorata, što je ovisno o područjima.

U STAJI. Sve je manje mogućnosti ispaše i zelene hrane, pa stoka počinje trošiti što je spremljeno za zimu. Hrane sad ima u izobilju pa stoka određena za tov dobro napreduje. Ovaj mjesec trebaju pronesti kokice koje su se izvalile u proljeće. Sve koje nisu pronijele s 5 - 6 mjeseci, treba izdvojiti iz jata kao nesilje.

U VINOGRADU. Nakon berbe osnovni je i najvažniji posao jesenska obrada i gnojidba. Svake godine potrebno je pognojiti mineralnim gnojivima, koja se zaoravaju.

U VOĆNJAKU sade se nove voćke, obavlja se prihranjivanje. Stari i zapušteni voćnjaci se uređuju. Kopaju se jame za jesensku sadnju novih voćnjaka ili za popunjavanje, mlada stabla zaštićuje se od glodavaca.

U POVRTNJAKU. Razbacuje se stajski gnoj i rasipa mineralno gnojivo, te se provodi duboko kopanje ili oranje na svim slobodnim površinama za sjetvu ili sadnju povrća u proljeće. Priprema se tlo za sjetvu ili sadnju povrća ovog roka. Iz klijališta se vadi zemlja i razgrađeni bioenergetski materijal. Raskužuju se klijališta, klijališni okviri i klijališni prozori. Skladišti se i konzervira povrće za zimu. Počinje sjetva boba-mahunara, a nastavlja mrkva, peršin i špinat. Sadi se: češnjak, luk-kapula, salata, radič, artičoka, luk srebrenac, kelj Advent Bonner.

U PODRUMU. Nastavlja se berba. Berba kod vinogradara koji proizvode predikatna vina može se produžiti, a za proizvodnju ledenih vina na studeni – prosinac.Svakog dana tijekom berbe važno je ubrati toliko grožđa koliko se može isprešati.

U VRTU sve slobodne površine treba duboko prekopati. Sadi se ukrasno grmlje, posađeno u proljeće lagano se oreže.

U SKLADIŠTU. Spremiti suhi kukuruz u suhu, hladnu i zračnu prostoriju.

U PRIOBALJU. Nakon berbe vinograd se gnoji i obrađuje. Nastavlja se rigolanje i priprema za sadnju novog vinograda. Povrtnjak se obrađuje za sljedeće kulture koje će se odmah sijati ili saditi.

GNOJIDBA. U podignutim vinogradima i voćnjacima može se obaviti osnovna gnojidba tla s 300-500 kg/ha NPK(SO3) 7-14-21, NPK 7-20-30, NPK 8-26-26, NPK 5-15-30 ili PK 20-30.U skladu s kemijskom analizim tla (ako je napravljena) obavlja se meliorativna gnojidba NPK gnojivi-ma (1000-2500 kg/ha NPK 5-15-30, NPK 7-20-30, NPK 8-26-26 ili PK 20-30), a po potrebi kalcizacija (Fertdolomitom praškastim) i humifikacija tla prije sadnje trajnih nasada.Nakon berbe jabučnjaci se mogu poprskati 5 % otopinom UREE.

Kalendar radova u listopadu

23

LISTOPAD − miholjšćak Č 1 Terezija od Djeteta Isusa, Remigije P 2 Anđeli čuvari, Anđelko, Anđelka, Teofil S 3 Maksimilijan, Gerhard N 4 Sv.FranjoAsiški,Franka,Kajo P 5 Sv. Faustina K., Flavijan, Placid U 6 Bruno, Fides, Verica S 7 BDM od Krunice (Ružarija), Rozario Č 8 DANNEOVISNOSTI,Šimun P 9 Dionizije A., Ivan Leonardi, Abraham S 10 Franjo Borgia, Danijel, Darko N 11 IvanXXIII,Prob,Emilijan P 12 Serafin, Maksimilijan, Makso U 13 Eduard, Edo, Hugolin, Hugo S 14 Kalist papa, Divko Č 15 Sv. Terezija Avilska, Rezika, Valter P 16 Hedviga, Marija Margareta S 17 Ignacije Antiohijski, Vatroslav N 18 Sv.Lukaev.,Lukša P 19 Pavao od križa, Ivan Breb. i Izak U 20 Vendelin, Irena, Miroslava, Sanja S 21 Uršula, Zvjezdan, Hilarija Č 22 Marija Saloma, Dražen P 23 Sv. Ivan Kapistran, Borislav, Severin S 24 Antun M. Claret, Jaroslav N 25 KatarinaKotromanić,KrizantiDarija P 26 Demetrije, Zvonimir U 27 Sabina, Kontardo, Gordana S 28 Sv. Šimun i Juda Tadej, Siniša, Tadija Č 29 Narcis, Donat, Darko, Ida P 30 Marcel, Marojko, German S 31 Alfons Rodriguez

SUNCE U LISTOPADU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U LISTOPADUDAN IZLAZI ZALAZI


Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom i planinskom dijelu Hrvatske je podjednaka i iznosi 10,6 °C, odnosno 10,0 °C. Akumulirana toplina u moru sad polako dolazi do izražaja pa je u priobalju i na otocima uz 16,8 °C još razmjerno toplo. Oznaka fenološke kasne jeseni je opće opadanje lišća listopadnog drveća.Osijek 11,2 °C Zagreb 11,5 °C Hvar 17,6 °CSrednje mjesečne količine oborina kreću se od 134 l/m2 u planinskom području, ali i u priobalju i na otocima. U nizinskim predjelima samo oko 57 l/m2.

24

U POLJU. Nastavlja se berba proljetnih kultura i sjetva ozime pšenice, osobito sorata koji toleriraju kasniju sjetvu. Slobodne površine nakon završetka jesenske sjetve duboko se pooru i gnoje stajskim i mineralnim gnojivima. Brazda ostaje otvorena kako bi mogla bolje i dublje izmrznuti tijekom zime i akumulirati zimsku vlagu, dragocjenu za sljedeću godinu osobito u slučaju suše.

U STAJI. Ovaj je mjesec klanja svinja, stoga ih treba hranidbom dobro pripremiti. Pojedine vrste hrane utječu na budući okus mesa i masti, pa o tome treba voditi računa. Hladni dani ne dopuštaju da stoka izlazi, već se treba brinuti za povoljnu toplinu.

U VINOGRADU. Nastavljaju se radovi, ukoliko vrijeme dopušta, koji su propušteni prošlog mjeseca. Rigola se ručno ili mehanizacijom gdje dopušta teren. Nabavlja se materijal za proljetne radove.

U VOĆNJAKU se obrađuje tlo, gnoji se, sade se mlade voćke i provodi zaštita od niskih temperatura i zečeva.

U POVRTNJAKU. Tlo u povrtnjaku gnoji se stajskim i NPK gnojivima, nakon čega se duboko kopa i ore. Pregledava se ventilacija na trapovima i spremištima. Sprema se povrće za dugotrajno čuvanje. Prazne se i raskužuju klijališta, okviri te prozori. Priprema se tlo za sjetvu i sadnju. Sije se: bob mahu-nar, grašak, mrkva, peršin, a sadi se: češnjak, luk-kapula. Sjetva rajčice u plastenik.

U PODRUMU. Vrijeme je pretakanja – odvajanja mladog vina još uvijek djelomice mutnoga – magli-častog od taloga. Tim postupkom počinje dozrijevanje vina.Kada provesti rani (7 - 14 dana nakon vrenja), a kada kasni pretok (1 - 1,5 mjesec nakon vrenja)? Rani pretok provest ćemo kod alkoholno slabijih vina, s ciljem dobivanja mladog vina, voćnih aroma, kao i kod vina gdje nije provedeno taloženje mošta, isto tako i kod vina dobivenog od oštećenog grožđa. Tu se provodi tzv. zatvoreni pretok uz pojačano sulfitiranje (15 - 20 g/hl k-metabisulfita).Vina pak dobivena od mošta s većim sadržajem šećera, bogatija ukupnim ekstraktom i pepelom teže se bistre, pa se i pretaču kasnije, kao i vina visokog sadržaja ukupne kiseline, za razliku od onih niske ukupne kiseline. Opora jabučna kiselina pod utjecajem mliječno-kiselih bakterija pretvorila se u blagu, ugodnu mliječnu kiselinu.Sve spomenute poslove koje smo naveli valja provesti kod vina koja su potpuno prevrela, a tamo gdje je zbog bilo kojeg razloga ostao dio neprevrelog šećera, moramo potaknuti tzv. naknadno vrenje.Na dan biskupa sv. Martina 11. studenoga obavlja se krštenje vina.

U VRTU zaštićuju se od zime lukovice koje prezimljuju vani. Okopava se ukrasno grmlje. Osjetljive vrste zaštićuju se od niskih temperatura.

U SKLADIŠTU. Provjeriti miris i temperaturu pšenice i kukuruza. Ako su točkice, potražiti kukce (žiške ili moljce). Lopatanjem, pri otvorenom prozoru (suhi zrak), ohladiti žito. Pri pojavi kukaca upo-trijebiti odgovarajući insekticid.

U PRIOBALJU. U vinogradu se nastavljaju poslovi iz listopada. Ukoliko se u proljeće sadi vinograd, nabavlja se sav potreban materijal. Nastavlja se s jesenskom obradom i gnojidbom.Sjetva povrća: bob-mahunar, celer, grašak-biža, mrkva, peršin. Sadnja povrća: češnjak, mladi luk.

GNOJIDBA. Na obrađivanim poljoprivrednim površinama ostaje nakon berbe puno biljnih ostataka (kukuruzovina, slama, lišće šećerne repe), pa je prije zaoravanja preporučljivo dodati 100-150 kg/ha UREE ili 100-150 l/ha UAN-a radi brže razgradnje biljnih ostataka. Na taj način će se izbjeći tzv. du-šična depresija u tlu.U proizvodnji šećerne repe u jesen se u osnovnoj gnojidbi primjenjuje 500-600 kg/ha NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30.

Kalendar radova u studenom

25

STUDENI − sesvetčak N 1 SVISVETI P 2 DUŠNIDAN U 3 Martin Porres, Hubert, Silvija S 4 Sv. Karlo Boromejski, Dragutin, Drago Č 5 Emerik, Mirko, Imbro, Zakarija P 6 Leonard, Vedran, Severin S 7 Anđelko, Zdenka N 8 GracijaKotorski,Bogdan P 9 Ivan Lateranski, Teodor U 10 Leon Veliki, Lavoslav, Lav S 11 Sv. Martin biskup, Davorin Č 12 Jozafat, Emilijan, Milan P 13 Stanislav Kostka, Stanko S 14 Sv. Nikola Tavelić, Ivan Trogirski N 15 AlbertVeliki,Berto,Leopold P 16 Margareta, Gertruda, Biserka U 17 Elizabeta Ugarska, Jalža, Liza S 18 Posveta bazilike sv. Petra i Pavla Č 19 Krispin, Elizabeta P 20 Feliks Valois, Srećko, Edmund S 21 Prikazanje BDM, Gospa od Zdravlja N 22 Cecilija,Cilika P 23 KRIST KRALJ, Klement, Milivoj U 24 Krizogon, Krševan S 25 Sv. Katarina, Erazmo Č 26 Konrad, Leonard, Dubravko P 27 Maksim, Severin, Virgilije S 28 Jakov M., Sosten N 29 1.NEDJ.DOŠAŠĆA,Iluminata,Vlasta P 30 Sv. Andrija ap.

SUNCE U STUDENOM (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U STUDENOMDAN IZLAZI ZALAZI


Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.

Središnja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 5,5 °C u nizinskim do prohladnih 3,5 °C u planinskim predjelima, a uz obalu mora i na otocima 12,1 °C.Osijek 5,6 °C Zagreb 5,5 °C Hvar 13,9 °CSrednje mjesečne vrijednosti količina oborina u planinskom području iznose oko 148 l/m2, u priobalju oko 120, a 70 l/m2 u ravnicama.

26

U POLJU. U skladu s prilikama dovršava se zimsko oranje, uz gnojidbu stajskim gnojivima. Ranije sijane ozime pšenice, ječam i raž koji su razvile više od 4 lista ili su izbusale potrebno je prihraniti, a na vodom ugroženim površinama vodu ispustiti.Prosinac je mjesec zbrajanja godišnjih rezultata, planiranja proizvodnje i radova u sljedećoj godini te priprema mehanizacije za prezimljenje, nabave sjemena, gnojiva, zaštitnih sredstva i rezervnih dijelova za iduću sjetvu. Vlastito stručno uzdizanje, proizvođači mogu postići praćenjem stručne literature i posjećivanjem stručnih predavanja i čitanjem “Gospodarskog lista”.

U STAJI. S obzirom na hladnoću stoka mora biti u toplim stajama, održavati higijenu, a posebno paziti na hranidbu. Kad vrijeme dopušta, staje se dobro prozrače, obroci se daju redovito u točno određeno vrijeme, u određenoj količini i kakvoći. Perad i nesilice držati na toplom, dobro hraniti i produljavati dan umjetnim svjetlom.

U VINOGRADU. Tlo se rigola, navozi se gnoj, priprema se kolje za proljeće, popravljaju žice i stupovi, po potrebi se mijenjaju. Čokoti se čiste, mladi zagrnu radi zaštite od zime i zečeva. Izrađuju se planovi za novu proizvodnju, nabavlja potreban materijal.

U VOĆNJAKU voćke se posađene ujesen nagrnu zemljom kako se korijenje ne bi smrznulo. Obavlja se prihranjivanje i uređuju se krošnje. Postavlja se kućica i hrana za ptice.

U POVRTNJAKU. Tlo se gnoji stajskim i mineralnim NPK-gnojivima. Provodi se duboko kopanje ili oranje na svim slobodnim površinama. Prikuplja se svježi bioenergetski materijal i čuva do doba upotrebe. Popravlja se ili kupuje dotrajali alat i sitni inventar. Sije se: bob-mahunar i grašak. Pikiranje rajčice u plasteniku. Sije se: rani kupus i rani kelj u zaštićeni prostor.

U PODRUMU. Ako vino nije pretočeno u studenome, valja ga pretočiti u prosincu. Počinje formiranje vina, znači vino postupno poprima sortna svojstva. Mnogi se sastojci mjenjaju i nastaju novi.Poslije prvog pretoka vino bi trebalo dozrijevati u drvenoj-hrastovoj bačvi, jer kroz pore na hrastovim dugama bačve prodire kisik koji utječe na promjenu pojedinih sastojaka. Vino i u ovom mjesecu mora-mo analizirati i kušati, jer je to put postizanja visoke kakvoće vina.

U VRTU se alat čisti i sprema. Nezasađene površine na koje se sadi u veljači pokrivaju se lišćem, travom ili kompostom.

U SKLADIŠTU. Ohladiti zrnatu robu na što nižu temperaturu lopatanjem i zračenjem kad je suhi zrak.

U PRIOBALJU. Vinogradi se obrađuju, počinje rezidba na zrelo. Vrtovi se pripremaju za sjetvu i sadnju. Masline se beru, čisti krošnja i spaljuju grane, kopaju jame za sadnju.

GNOJIDBA. U sastavljanju zimskih obroka za preživače koristite Benurale – bjelančevinasto fosfor-no-kalijeve mineralne dodatke stočnoj hrani u gotovim smjesama i u silaži.U hranidbi svih kategorija domaćih životinja koristite mineralne dodatke Petrokemije d.d. koji ne sa-državaju komponente životinjskog porijekla. Samo mineralima dobro izbalansirani obroci mogu biti učinkoviti.Bjelančevinasto mineralni dodaci hrani preživača: BENURAL – S, UBEA – 70, BENURAL – M, FOS-FOBENURAL.Fosforno mineralni dodaci hrani za sve vrste životinja: FOSFONAL, FOSFONALFORTE.Kalcijev fosforno mineralni dodatak hrani za sve vrste životinja: KAFONAL.

Kalendar radova u prosincu

27

PROSINAC − velikobožićnjak U 1 Eligije, Natalija S 2 Bibijana, Blanka Č 3 Sv. Franjo Ksaverski, Klaudije P 4 Sv. Barbara, Barica, Ivan Damaščanski S 5 Saba, Krispina, Slavka N 6 2.NEDJ.DOŠAŠĆA,Sv.Nikolabiskup,Nikša P 7 Ambrozije, Agaton U 8 BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM S 9 Valerija, Zdravka, Abel kvatre Č 10 Gospa Loretska, Julija P 11 Damaz, Damir, Sabin kvatre S 12 Gospa G., Ivana F Chantal kvatre N 13 3.NEDJ.DOŠAŠĆA,Sv.Lucija,Jasna P 14 Ivan od Križa, Špiro U 15 Irenej, Bl. Drinske Mučenice S 16 Adela, Albina, Zorka Č 17 Lazar, Florijan, Izak, Jolanda P 18 Gracijan, Bosiljko, Dražen S 19 Urban, Tea, Vladimir N 20 4.NEDJ.DOŠAŠĆA,Amon,EugeniMakarije,Dominik P 21 Petar Kanizije, Snježana U 22 Honorat, Časlav, Zenon S 23 Ivan Kentijski, Viktorija Č 24 BADNJAK, Adam i Eva P 25 BOŽIĆ,Božidar S 26 Sv.Stjepan,Krunoslav N 27 Svetaobitelj,Ivanap.iev.,Janko,Fabiola P 28 Nevina dječica, Mladen, Nevenka U 29 Toma Becket, David, Davor S 30 Sabin, Liberije, Trpimir Č 31 Silvestar I., Silvije, Melanija

SUNCE U PROSINCU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U PROSINCUDAN IZLAZI ZALAZI


Početak zime ........................................................... 22. XII. u 5 h 48 minVrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat.Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 0,6 °C, a uz obalu i na otocima blagodatnih 8,8 °C, a u središnjem planinskom području 1,2 °C.Osijek 0,8 °C Zagreb 0,8 °C Hvar 10,7 °CSrednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom području iznose oko 142 l/m2, u nizinskom dijelu oko 60 l/m2, a uz obalu i na otocima oko 116 l/m2.

28

ratarstvo

Bc Institut d.d. Rugvica, Dugoselska 710370 Dugo Selo, HrvatskaKomercijala: Tel.: +385 1 27 81 500, 27 81 520 Fax: +385 1 48 54 [email protected]

Proizvodni program Bc Instituta

Pajdaš Bc 572 Bc 532 Bc LorenaBc AnicaBc 418 B

Bc 191 100

Bc 244200Bc 282

Bc 306

300Bc 344Bc 354KEKECPAJDAŠ

400

Bc 408 BBc 418 BBc 424Bc 462JUMBO 48KLIPAN

500

Bc 532Bc 572Bc 5982Bc 574Bc 582Bc 616

600Bc 6661Bc 678RIĐANDUGIBc 723 700Bc 38W (bijelo zrno) 300Bc 413 p.c.(kokičar)

500Bc 513 p.c. (kokičar)SUPERSLATKI(šećerac) 200

OSMAN (pečenjak) 200

NOVO!

Sorte ozime pšeniceBc AnicaBc LorenaBc DarijaMihelcaBc IrmaBc RenataBc TenaPrimaBc MiraBc LiraBc MandicaBc BernardaBc CertissaAdrianaOzimi dvoredni ječamBc Bosut Bc VedranBc AgramOzimi višeredni ječamFavorit

Ozimi tritikaleBc GoranBc RankoOzima zobBc MartaJari dvoredni ječamErihBc AlarikBc KalnikJara zobBaranjaKupaIstraOzimi pravi pirBc Vigor

LucernaMirnaPosavina

Crvena djetelinaNada

Talijanski ljuljMir

Engleski ljuljŠampion

Vlasulja livadnaZelena dolina

Vlasulja nacrvenaKorana

Vlasulja trstolikaB-18

Klupčasta oštricaB-15

Mačji repakB-10

Ozimi stočni grašakMaksimirski ozimiOzimi Šampion

Bc Goran

Bc sorte strnih žitaricaBc hibridi kukuruza

UTEMELJENO 1897.

FAO GRUPA

Bc sorte krmnog bilja

Soja

Rane i srednje rane sorteZlata 0Buga 0Ružica 0Hrvatica 0

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

Bc 344

NOVO!

oglas gospodarski kalendar_2014:Layout 1 12/16/14 12:59 PM Page 1

29

ratarstvo

Nakon žetve, odnosno berbe poljoprivrednih kultu-ra na polju ostaje određena količina biljnih ostataka. U žetvene ostatke ubrajamo sve nadzemne biljne dijelove koji ostaju na tlu, te korijensku masu. Dobro gospodarenje nezamislivo je bez redovitog unošenja žetvenih ostataka u tlo.

Važnost žetvenih ostataka

Količina žetvenih ostata-ka ovisi o uzgajanoj kulturi, primjenjenim mjerama agrotehnike i vegeta-cijskoj sezoni. U intenzivnoj proizvodnji i u povoljnim vegetacijskim godi-nama količina slame nakon žetve strnih žitarica iznosi oko 5-7 t na hektar, kukuruzovine nakon berbe kukuruza za proizvodnju zrna oko 8-11 t na hek-tar, biljnih ostataka nakon žetve soje oko 2-4, te repice oko 3-6 tona na hek-tar. Velika količina nadzemnih žetvenih i/ili biljnih ostataka često zahtjeva njihovo usitnjavanje („tarupiranje“) kako bi se nakon toga mogla obaviti kvalitetna osnovna obrada tla oranjem.

Velika količina biljnih ostataka predstavlja teškoću kod oranja, pa se zato ti žetveni ostatci moraju najprije tarupirati.

Velika količina korijenove mase ostaje u tlu nakon uzgoja višegodiš-njih leguminoza poput lucerne, te nakon preoravanja travnjaka i prirodnih livada. Tako primjerice korijenova masa jednogodišnjeg travnjaka iznosi oko pet tona suhe tvari na hektar, višegodišnjeg travnjaka oko osam tona na hektar, dok ozime žitarice nakon žetve ostavljaju u tlu svega oko dvije tone korijena na hektar.

U tlo se mogu unositi različiti biljni ostaci poput kukuruzovine, sla-me strnih žitarica, stabljike suncokreta i duhana, glave i lišće šećerne repe, rozgve vinove loze i dr. Svaki dobar gospodar mora što veći dio tih žetvenih ostataka unijeti u tlo gdje će ih razgraditi mikroorganizmi tla. Nakon toga ti biljni ostatci će se procesom humifikacije ugraditi u stabilnu organsku tvar (humus) tla. Tijekom procesa razgradnje žetvenih ostataka jedan značajan

r a t a r s t v o

Zaoravanje žetvenih ostataka

Bc Institut d.d. Rugvica, Dugoselska 710370 Dugo Selo, HrvatskaKomercijala: Tel.: +385 1 27 81 500, 27 81 520 Fax: +385 1 48 54 [email protected]

Proizvodni program Bc Instituta

Pajdaš Bc 572 Bc 532 Bc LorenaBc AnicaBc 418 B

Bc 191 100

Bc 244200Bc 282

Bc 306

300Bc 344Bc 354KEKECPAJDAŠ

400

Bc 408 BBc 418 BBc 424Bc 462JUMBO 48KLIPAN

500

Bc 532Bc 572Bc 5982Bc 574Bc 582Bc 616

600Bc 6661Bc 678RIĐANDUGIBc 723 700Bc 38W (bijelo zrno) 300Bc 413 p.c.(kokičar)

500Bc 513 p.c. (kokičar)SUPERSLATKI(šećerac) 200

OSMAN (pečenjak) 200

NOVO!

Sorte ozime pšeniceBc AnicaBc LorenaBc DarijaMihelcaBc IrmaBc RenataBc TenaPrimaBc MiraBc LiraBc MandicaBc BernardaBc CertissaAdrianaOzimi dvoredni ječamBc Bosut Bc VedranBc AgramOzimi višeredni ječamFavorit

Ozimi tritikaleBc GoranBc RankoOzima zobBc MartaJari dvoredni ječamErihBc AlarikBc KalnikJara zobBaranjaKupaIstraOzimi pravi pirBc Vigor

LucernaMirnaPosavina

Crvena djetelinaNada

Talijanski ljuljMir

Engleski ljuljŠampion

Vlasulja livadnaZelena dolina

Vlasulja nacrvenaKorana

Vlasulja trstolikaB-18

Klupčasta oštricaB-15

Mačji repakB-10

Ozimi stočni grašakMaksimirski ozimiOzimi Šampion

Bc Goran

Bc sorte strnih žitaricaBc hibridi kukuruza

UTEMELJENO 1897.

FAO GRUPA

Bc sorte krmnog bilja

Soja

Rane i srednje rane sorteZlata 0Buga 0Ružica 0Hrvatica 0

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

NOVO!

Bc 344

NOVO!

oglas gospodarski kalendar_2014:Layout 1 12/16/14 12:59 PM Page 1

30

ratarstvo

dio hraniva postaje direktno pristupačan sljedećoj kulturi, iako se žetveni ostatci u pravilu ne smatraju organskim gnojivima kao što je to primjerice stajski gnoj. Tako ukupna količina oslobođenog dušika iz biljnih ostataka koja će biti raspoloživa za narednu kulturu može varirati od desetak pa sve do 60 i više kg na hektar godišnje. Tu količinu dušika koja potječe od raz-gradnje žetvenih ostataka svakako treba uzeti u obzir pri planiranju razine gnojidbe sljedeće kulture. Žetveni ostatci se ponekad koriste na vlastitom gospodarstvu kao hrana za stoku ili kao nastor u staji, a u određenim slu-čajevima mogu se i prodati. Međutim, glavni primjer lošeg „zbrinjavanja“ žetvenih ostataka u praksi je spaljivanje, a pravi način „zbrinjavanja“ je nji-hovo unošenje u tlo.

Žetveni ostatci uključuju nadzemne i podzemne biljne organe

Spaljivanje žetvenih ostatakaOvakva mogućnost „zbrinjavanja“ žetvenih ostataka karakterizira pot-

puni gubitak organske tvari, a istodobno i gnojidbu tla pepelom. Spaljivanje žetvenih ostataka je primjer lošeg gospodarenja jer svaki

proizvođač treba pokušati osigurati što veći promet organske tvari u tlu. Stoga je praksa spaljivanja žetvenih ostataka i zakonom zabranjena u mno-gim europskim državama. I u Hrvatskoj se zabranjuje paljenje žetvenih ostataka u integriranoj proizvodnji ratarskih kultura. Samo spaljivanje može imati i određene koristi jer se na taj način uništava ili onemogućava klijanje samoniklih biljaka prethodno uzgajane kulture, te korova.

Usto se u određenoj mjeri i uništavaju uzročnici bolesti i štetnici. Ti pedohigijenski razlozi i problemi u obradi u slučaju velike količine žetve-nih ostataka utječu na donošenje odluke o spaljivanju. Nadalje, spaljiva-nje žetvenih ostataka, osobito slame strnih žitarica, česta je praksa u nekim državama svijeta u slučaju primjene različitih načina konzervacijske i re-ducirane obrade tla, te posebice u sustavima ratarske proizvodnje gdje se

31

ratarstvo

primjenjuje izravna sjetva. Ako se slama ne spaljuje u uvjetima izravne sje-tve, tada su moguće negativne popratne pojave poput jačeg napada bolesti i korova, širenja samoniklih biljaka ranije uzgajanih usjeva, otežane sjetve i posljedično prerijetkih sklopova i dr.

Spaljivanje slame i kukuruzovine

Unošenje žetvenih ostataka u tlo Ovaj način zbrinjavanja žetvenih ostataka ima ogromne prednosti jer

se njime bitno povećava promet organske tvari, što jako povoljno utječe na održavanje fizikalne, kemijske i biološke plodnosti naših tla. Unošenje žetvenih ostataka u tlo u rijetkim slučajevima može pogodovati širenju bo-lesti i štetnika. Vjerojatno najpoznatije širenje bolesti u našim sustavima ratarske proizvodnje su bolesti koje napadaju podnožje busa pšenice i time uzrokuju polijeganje usjeva i velike gubitke u prinosu. To je dobro poznato našim poljoprivrednicima koji zbog toga praktički nikada ne uzgajaju pše-nicu nakon pšenice. Nasuprot tome postoje i primjeri pozitivnog učinka u održavanju pedohigijene tla. Tako se primjerice unošenjem kukuruzovine u tlo uništava kukuruzni moljac, a do jakog širenja i napada kukuruznog moljca dolazi u slučajevima kada je kukuruzovina ostala na površini tla do proljeća.

Žetveni ostaci također imaju jako različiti kemijski sastav, a intenzitet njihove razgradnje u tlu u najvećoj mjeri je određen sadržajem dušika (N). Količina dušika u biljnoj masi često se stavlja u omjer s ugljikom (C) i tada se govori o tzv. C:N odnosu. Naime, brza razgradnja žetvenih ostataka moguća je samo ako biljni ostaci imaju relativno uzak C:N odnos (<15:1). Takav uzak C:N odnos karakterizira pojedine leguminoze poput graška, ali i kultura poput uljane repice budući da su njihovi biljni ostatci relativno bogati dušikom. Nasuprot tome, slama strnih žitarica sadrži relativno malo dušika (0,3-0,5%), dok kukuruzovina ima nešto veći sadržaj dušika u suhoj tvari (0,4-0,6%).

32

ratarstvo

Pri unošenju žetvenih ostataka koji sadrže relativno malu količinu dušika u suhoj tvari (slama i kukuruzovina) može nastati tzv „DUŠIČNA DEPRESIJA“, odnosno nedostatak dušika za sljedeću uzgajanu kulturu. Do dušične depresije dolazi ako su žetveni ostaci imali C:N omjer veći od 20:1. U tim slučajevima treba primijeniti dodatne količine dušika i to oko 10 kg dušika za svaku tonu zaorane slame ili kukuruzovine. Taj gnojidbom dodatni dušik najčešće se primjenjuje istovremeno sa zaoravanjem. Depre-sija ostalih hraniva koja može nastati unošenjem žetvenih ostataka u tlo za-nemariva je u usporedbi s dušikom.

Proces razgradnje biljnih ostataka u tlu je aeroban, pa je potrebno osi-gurati nesmetano pritjecanje kisika. Stoga se žetveni ostatci na srednje teš-kom tlu najčešće zaoravaju na dubinu od 10-20 cm, dok se na lakšem tlu mogu unositi i dublje. Žetvene ostatke se tarupira jer se tako lakše unose i bolje homogeniziraju s masom tla. Usitnjavanje (tarupiranje) se pozitivno odražava na brzinu razgradnje žetvenih ostataka u tlu koja bi morala bi u potpunosti završiti najkasnije nakon jedne kalendarske godine. Ukoliko i nakon toga uočimo da u tlu još uvijek imamo biljnih ostataka starijih od jedne godine tada moramo pronaći uzroke zbog čega nije završena njiho-va razgradnja. Glavni uzroci tome u praksi su najčešće širok C:N odnos u biljnim ostacima, anaerobni uvjeti razgradnje i nedovoljno usitnjena biljna masa prije unošenja u tlo.

Gnojidba strnih žitarica

U uvjetima intenzivne proizvodnje žitarica traže se visoki i kvalitetni prinosi uz pravilnu gnojidbu. Kada se primjeni odgovarajuća agrotehnika i zaštita od štetočinja do izražaja dolazi odgovarajuća i učinkovita uporaba mineralnih gnojiva kao jedino sredstvo za povećanje prinosa. Za ostvarenje visokih prinosa potrebno je poznavati potrebe biljaka za hranjivima, stanje hranjiva u tlu, te klimatske uvjete tijekom vegetacije. Gnojidba se može podjeliti na osnovnu gnojidbu, startnu gnojidbu i prihranu. U svakom tom segmentu podjeljenih gnojidbi od iznimne važnosti je određivanje količine i oblika gnojiva te vremena i načina primjene.

Osnovnom gnojidbom gnojiva se unose u tlo na dubinu oranja. Za tu namjenu se koriste NPK formulacije gnojiva sa povećanim sadržajem fos-fora i kalija, a to su NPK 5-15-30, NPK 7-20-30 i NPK 8-26-26. Gnojiva

33

ratarstvo

unesena u tlo osnovnom obradom nalaze se na dubini na kojoj se razvija glavnina korjena određenog usjeva, a budući da se radi o fosforu i kaliju, koji su slabo pokretni u tlu, neće se isprati nego će stimulitari korijen na rast u dubinu. Predsjetvenom gnojidbom gnojiva se unose u površinski sloj tla kako bi bila na raspolaganju biljkama u početnim fazama rasta. U pred-sjetvenoj gnojidbi primjenjuju se NPK formulacije gnojiva s podjednakim sadržajem dušika, fosfora i kalija kao što su NPK 15-15-15, NPK 20-10-10 ili NPK 13-10-12. Važno je naglasiti da se do sjetve u tlo treba unijeti kompletna količina fosfora i kalija kroz osnovnu i predsjetvenu gnojidbu kako bi se biljke što bolje i što dublje ukorijenile, a to će im pomoći kasnije jer će moći koristiti vodu i u njoj otopljena hranjiva iz dubljih slojeva tla u periodima suše kada su hranjiva u površinskom sloju tla biljci potpuno nepristupačna. Fosfor je hranjivo koje stimulira razvoj korjenovog sustava, važan je i zato što fosfor u tlu pospješuje korištenje fosfora iz endosper-ma sjemena pa ubrzava razvoj biljke, cvatnju i zriobu. Dovoljne količine fosfora i dušika imaju i znatan utjecaj na oplodnju, pa su klasovi puniji, a zrno teže. Kalij je navažniji za stabilizaciju kakvoće. Sudjeluje u regulira-nju primanja i otpuštanja vode tako da povoljno djeluje na nedostatak kao i na suvišak vlage. Njegova važna uloga je i u povećanju otpornosti biljaka na mraz, polijeganje i sušu. Za što bolji početni porast potrebna je i manja količina dušika tako da njega do sjetve unosimo 1/3 od ukupne količine. Dušik je sklon ispiranju zato ga u startu koristimo manje dok će se veći dio davati kroz prihrane kada će i porast biljaka i potrebe za dušikom biti veće. Pomanjkanje bilo kojeg hranjiva poremetit će rast i razvoj usjeva te smanjiti prinos. Zato je cilj gnojidbe usjevima osigurati potrebna hranjiva u svim fazama rasta i razvoja. Gnojidbu ne bi trebalo određivati napamet nego prema plodnosti tla (sadržaj fiziološki aktivnih hranjiva, pH i humusa) i planiranom prinosu, uzimajući u obzir predkulturu. Plodnost tla se odre-đuje na temelju agrokemijske analize uzoraka tla.

Zbog specifičnosti svake pojedine žitarice gnojidbu treba prilago-diti njenim potrebama, a isto tako treba voditi računa radi li se o ozimom ili jarom usjevu. Jari usjevi imaju kraći vegetacijski period nego ozimine, te se prihrana uglavnom provodi jednokratno ili se uopće ne provodi ako je predsjetveno unesena potrebna količina dušika. Osnovna gnojidba jarina provodi se kao i kod ozimina.

Znajući da je zob sklona polijeganju, a istovremeno u stanju jako do-bro koristi hranjiva iz tla za nju možemo koristiti niže količine mineralnih gnojiva. Tritikale je također skromnijih zahtjeva prema gnojidbi. Ječam naročito dobro reagira na osnovnu i predsjetvenu gnojidbu, a pšenica sa vi-sokim genetskim potencijalom rodnosti zahtjeva i dobru gnojidbu.

34

ratarstvo

Primjeri gnojidbe pojedinih žitarica u uvjetima srednje opskrbljenosti tla hranjivima :

Gnojidba ozime zobiNPK 7-20-30 200 kg/ha zaorati u osnovnoj obradiNPK 15-15-15 250 kg/ha unijeti u predsjetvenoj pripremiKAN 150 kg/ha prihrana u busanju

Gnojidba jare zobiNPK 7-20-30 300 kg/ha zaorati u osnovnoj obradiUREA 100 kg/ha unijeti u predsjetvenoj pripremi

Gnojidba tritikalaNPK 7-20-30 200 kg/ha zaorati u osnovnoj obradiNPK 15-15-15 100 kg/ha unijeti u predsjetvenoj pripremiKAN 100 kg/ha prihrana do kraja busanja

Gnojidba ozimog stočnog ječmaNPK 7-20-30 250 kg/ha zaorati u osnovnoj obradiNPK 15-15-15 200 kg/ha unijeti u predsjetvenoj pripremiKAN 150 kg/ha prihrana početkom busanjaKAN 100 kg/ha prihrana početkom vlatanjaGnojidba jarog pivarskog ječmaNPK 8-26-26 250 kg/ha zaorati u osnovnoj gnojidbiKAN 150 kg/ha prihrana do kraja busanja

Gnojidba ražiNPK 7-20-30 200 kg/ha zaorati u osnovnoj obradiNPK 15-15-15 200 kg/ha unijeti u predsjetvenoj pripremiKAN 150 kg/ha prihrana početkom busanjaKAN 100 kg/ha prihrana početkom vlatanja

Gnojidba ozime pšenice NPK 5-15-30 400 kg/ha zaorati u osnovnoj obradiNPK 15-15-15 200 kg/ha unijeti u predsjetvenoj pripremiKAN 200 kg/ha prihrana početkom busanjaUAN 100 l/ha prihrana početkom vlatanjaUREA 20%-tna otopina prihrana početkom klasanja

Petrokemija d.d.

35

ratarstvo

Hibridi kukuruza imaju svoje značajke poput rodnosti i drugih gospodarskih i agronomskih svojstava koja određuju njihovu vrijed-nost i zato ih treba poznavati kako bi se mogao izabrati što bolji hibrid.

Poljoprivredni proizvođači imaju mogućnost među više od 100 ponu-đenih hibrida na tržištu birati jedan ili više njih za sjetvu na svojim površi-nama. Za tu svrhu proizvođači moraju znati što žele od izabranog hibrida, a najčešći odgovor je da žele najbolji hibrid. Međutim, ne postoji jedan naj-bolji hibrid, ne samo za sve proizvođače na malom prostoru, recimo jednom selu, nego ni za sve parcele jednog proizvođača. Stoga se poljoprivrednici moraju informirati o potencijalnoj rodnosti (prinosu) i drugim svojstvima hibrida kod stručnjaka savjetodavne službe, na danima polja kukuruza ili stručnim predavanjima, u stručnim glasilima i poljoprivrednim apotekama, a također i kod svojih susjeda.

Važna svojstva hibridaNajvažnija agronomska svojstva na koja treba pripaziti pri izboru hi-

brida su rodnost, otpornost na lom i otpornost na bolesti. Rodnost odnosno prinos hibrida po hektaru je u pravilu najvažnije svojstvo pri izboru hibri-da. Nije neobično da se hibridi iz iste skupine dozrijevanja mogu razliko-vati u prinosu zrna od jedne do dvije tone po hektaru pa i više. Otpornost na lom stabljike ispod klipa i polijeganje u korijenu. Kad se berba obavlja strojevima (beračima ili kombajnom) svako veće lomljenje ili polijeganje povećava gubitke u berbi, otežava berbu i smanjuje prinose. Istina, strojevi poberu jedan dio poleglih i polomljenih biljaka, ali ipak ne poberu sve pa zato u berbi njihov broj treba biti mali.

Otpornost na lomljenje i polijeganje ovisi o čvrstoći donjeg dijela sta-bljike i razgranatosti i čvrstoći korijena, što je usko povezano s otpornošću na bolesti koje izazivaju trulež stabljike i korijena, te tolerantnosti na napad kukuruznog moljca i kukuruzne zlatice. Otpornost na bolesti. Poznato su mnoge bolesti kukuruza, ali malo ih čini velike štete. U nas su najvažni-je, već naprijed spomenute, bolesti koje izazivaju trulež stabljike i korije-na, zatim koje izazivaju trulež klipova, te lisna bolest pod nazivom siva pjegavost lista. Pri neprekidnom uzgoju kukuruza duži niz godina na istoj parceli, posebno je važna jako dobra otpornost izabranih hibrida na bolesti truleži stabljike i klipa.

Koji hibrid kukuruza izabrati za sjetvu?

36

ratarstvo

Duljina vegetacije i namjenska proizvodnjaDobro poznavanje duljine vegetacije veoma je važno pri izboru hibri-

da. Ako se to ne zna, može se izabrati raniji ili kasniji hibrid nego što bi trebalo za određeni kraj. Tako će se napraviti greška jer je prerani hibrid obično manje rodan, a prekasni neće dozoriti i opet će dati manji prinos prevlažnog zrna od pravilno izabranog hibrida. Pravilan izbor hibrida je naročito važan na parcelama gdje se u jesen planira posijati strna ži-tarica poput ječma ili pšenice budući da se obrada tla i sjetva te nared-ne kulture mora obaviti unutar optimalnih rokova, a što često nije moguće ako se izabere prekasni hibrid. Svi hibridi se po svojoj vegetaciji svrstava-ju jedan iza drugog i dijele u FAO vegetacijske skupine dozrijevanja. U nas mogu se uzgajati hibridi od rane skupine 100 u svim krajevima gdje se može sijati kukuruz, pa do kasne skupine 700 samo u istočnoj Slavoniji i Baranji (i u Dalmaciji uz navodnjavanje).

37

ratarstvo

U Hrvatskoj najveći broj poljoprivrednika uzgaja kukuruz za proi-zvodnju suhog zrna. Vrlo mali broj naprednih proizvođača i uzgajivača sto-ke proizvode i siliraju vlažno zrno i klip, odnosno cijelu biljku. Uzimajući u obzir klimatske uvjete i zahtjeve pojedinih vegetacijskih skupina hibrida kukuruza, za proizvodnju suhog zrna u istočnoj Slavoniji i Baranji treba sijati hibride iz vegetacijskih skupina 400 do 500, manje 600, u središnjoj Hrvatskoj iz skupina 300 do 400, manje 500, a u zapadnoj Hrvatskoj iz skupina 200 do 300, manje 400. Poželjno je da izabrani hibridi za ovaj na-čin korištenja brzo gube vodu iz zrna nakon završenog nalijevanja zrna. Za proizvodnju vlažnog zrna ili klipa mogu se u istom proizvodnom po-dručju sijati hibridi za jednu vegetacijsku skupinu kasniji nego za proizvod-nju suhog zrna. Hibridi za ovaj način korištenja trebaju se dobro i potpuno kruniti u berbi pri visokoj vlažnosti zrna od 35%. Za proizvodnja silažne mase cijelih biljaka treba birati hibride koji u povoljno vrijeme za silira-nje, između sredine rujna i početka listopada u našim glavnim proizvodnim područjima, imaju vlažnost zrna oko 35-40%. To su kasni hibridi u tim kra-jevima i to iz vegetacijske skupine 600 i 700 u istočnoj Slavoniji i Baranji, iz skupine 500 i 600 u središnjoj Hrvatskoj i iz skupine 300 i 400 u zapad-noj Hrvatskoj.

Kukuruz ima velike potrebe za biljnim hranivima, jer u relativno krat-kom vremenu daje velike prinose organske tvari, a i da bi se ostvario visoki potencijal hibrida i postigli visoki ili bar zadovoljavajući prinosi, potrebno je gnojidbom kukuruzu osigurati u tlu:

150-200 kg/ha N – dobra opskrba dušikom je vrlo bitna jer je dušik temeljni nositelj prinosa, sudjeluje u izgradnji biljne mase, zatim

100-120 kg/ha P2O5, koji pozitivno utječe na rast korijena i ukorije-njavanje biljaka, i uz dobru opskrbljenost fosforom bolje je i usvajanje i iskorištenje dušika

120-180 kg/ha K2O, koji povoljno utječe na vodni režim biljke odno-sno povećana je otpornost biljaka na sušu , bolesti i štetnike, bolja je sinte-za škroba, proteina odnosno pozitivno djeluje na kakvoću i veličinu zrna.

Ukoliko gnojidbom ne bi osigurali ove količine hranjiva ili ukoliko je gnojidba nedostatna došlo bi do pomanjkanja hranjivih elemenata i do poja-ve simptoma nedostatka pojedinih hranjiva što se očituje

Gnojidba kukuruza

38

ratarstvo

• Kod nedostatka dušika: svjetlo žućkasto zelenom bojom listova, to žućenje počinje od vrha lista i širi se uzduž središnje žile lista u obli-ku slova V, zatim ukupni porast biljaka je smanjen, stabljike su tanke i izdužene. Također i određeni uvjeti povećavaju nedostatak dušika kao što je:

- hladno, vrlo vlažno vrijeme - suša, jer uslijed dužeg beskišnog razdoblja (20-30 dana) mogu se

pojaviti znakovi nedostatka dušika jer ga korijen ne može primiti zbog nedostatka vode u tlu

- velika količina zaoranih žetevenih ostataka pretkultura siromašnih dušikom

- pjeskovita tla i obilne oborine koje ispiru dušik jer je dušik vrlo pokretljivo hranjivo koje se ne veže u tlu

• Prvi simptomi nedostatka fosfora pojavljuju se već u najranijem porastu. Biljke su skraćene, tamnozelene, sporo rastu, a neki hibri-di mogu poprimiti crveno-ljubičastu boju na vrhu i rubu lista, koja potječe od intenzivnog stvaranja pigmenta antocijana, ta ljubičasta boja listova može se pojaviti i zbog drugih razloga kao što su ne-povoljne vremenske prilike, oštećenja biljke insektima i bolestima. Međutim znakovi ne dostatka fosfora uvijek nestanu kada kukuruz prijeđe u fazu brzog vegetativnog porasta. Znakovi pomanjkanja fos-fora najčešće se opažaju na izrazito kiselim tlima s malim sadržajem organske tvari, zatim kad je tlo hladno i prevlažno ili presuho, kad se korijen jako ošteti nepažljivom međurednom kultivacijom blizu sjetvenih redova ili napadom nekog štetnika.

• Znakovi nedostatka kalija lako se prepoznaju na donjim starijim li-stovima jer se kalij brzo premješta u mlađe vršne listove. Rub i vrh lista požuti, zatim potpuno posmeđi i odumire. Stabljike su slabe i lako se lome, kasnije poprime patuljasti izgled i sklone su polijega-nju zbog slabije razvijenog korijena. Nedostatak kalija se pojavljuje na pjeskovitim i tlima bogatim organskom tvari, ako je tlo vlažno, zbijeno, odnosno slabo prozračno. Klip je nedovršen i od vrha prema bazi klipa taj prijelaz je postupan, a kod nepotpune oplodnje vrh je prazan, a prema bazi klipa slijede potpuno razvijena zrna.

Da bi se izbjegli ovi nedostaci moramo redovito unositi hranjiva u tlo:• Osnovnom gnojidbom koja se obavlja u jesen primjenom NPK gno-

jiva, međutim ukoliko se u jesen izostavila može se obaviti i u pro-ljeće

39

ratarstvo

• Predsjetvenom ili startnom gnojibom u proljeće• Prihranom s dušičnim gnojivima• i u slučaju suše folijarnom prihranomOsnovna gnojidba obavlja se prije oranja u jesen rjeđe u proljeće.

Za osnovnu gnojidbu primjenjuju se NPK gnojiva koja sadrže puno fosfo-ra i kalija, a malo dušika: NPK 7-20-30 ili NPK 8-26-26 ona se koriste u količini 500-550 kg/ha, na taj način unosi se 2/3 potrebne količine fosfora i kalija, koje je najbolje primijeniti prije osnovne obrade tla odnosno prije oranja, kako bi se tim hranjivima obogatio cijeli oranični sloj, i na taj na-čin fosfor i kalij se unose na punu dubinu rasprostiranja korijena i time se pospješuje dublji razvoj korijenova sustava što je od osobitog značenja za ishranu kukuruza u sušnom periodu godine, kada su i potrebe kukuruza za hranjivima velike.

Treba napomenuti da kukuruz vrlo dobro reagira na gnojidbu stajskim gnojivom, pa ukoliko se njime raspolaže u dovoljnim količinama, treba ga primijeniti u količini 20-30 t/ha u jesen, u osnovnoj obradi tla. I u tom se slučaju može smanjiti količina mineralnih gnojiva i to za 30 %.

U skladu s količinom biljnih ostataka koji se zaoravaju, treba dodati i 100-150 kg/ha Uree da bi se ubrzala mikrobiološka razgradanja i da ne bi došlo do «dušične depresije», dušik je u Urei u amidnom obliku koji je ma-nje ispirljiv i koji se bolje zadržava u tlu.

• U proljeće prije dopunske obrade tla (u nas najčešće prije tanjura-nja) ili istovremeno sa sjetvom u startnoj gnojidbi, ako se raspolaže sijačicom opremljenom deponatorom za gnojiva dodaje se preostala 1/3 fosfora i kalija, te dio dušika primjenom

200-250 kg/ha NPK 15-15-15 koja ima izbalansiran odnos hranjiva i koja je posebno namijenjena predsjetvenoj i startnoj gnojidbi ili se dodaje 100-150 kg/ha Uree.

Na ovaj način povećava se opskrbljenost tla hranjivima u neposred-noj blizini korijenovog sustava i osigurava se brzi rani porast kukuruza na samom početku vegetacije. U startnoj gnojidbi najvažniji je fosfor jer on pozitivno djeluje na razvoj korijena, ali bitan je i dušik jer on poboljšava usvajanje fosfora.

Urea se u startnoj gnojidbi može zamjeniti UAN-om, to je tekuće du-šično gnojivo odnosno urea-amonij-nitrat, količina UAN-a u startnoj gno-jidbi kukuruza kreće se od 150-200 l/ha.

• Prihrana se obavlja samo dušičnim gnojivima, najčešće se koristi

40

ratarstvo

KAN koji sadrži odmah pristupačne oblike dušika, amonijski i ni-tratni oblik dušika kojega biljka odmah može usvojiti. Kukuruz vrlo dobro reagira na 2 kultivacije s prihranom, s tim da se prva prihrana obično izvodi dosta rano u fazi 4-5 listova sa 100-150 kg/ha KAN-a. A istovremeno s kultivacijom rahlimo, prozračujemo tlo, znači po-boljšava se kapacitet tla za vodu i zrak, razbijamo eventualnu poko-ricu što vrlo pozitivno djeluje na intenzivni razvoj korijena i nadze-mnog dijela.

A druga prihrana se obavlja u fazi 8-10 listova sa 100-150 kg/ha KAN-a.

Međutim zbog sve veće primjene herbicida mnogi poljoprivredni pro-izvođači se opredjeljuju za samo jednu prihranu s kultivacijom, znači ako se izvodi samo jedna prihrana nju treba obaviti s nešto većom količinom dušika, ona treba biti obilnija jer prethodi brzom razvoju i porastu kukuruza kada je u tlu potrebna visoka koncentracija dušika jer kukuruz tada inten-zivno usvaja i koristi dušik iz tla. Znači nju treba obaviti u fazi 6 sa 150-200 kg/ha KAN-a.

U sušnijem periodu vegetacije kada je primanje hranjiva iz tla one-mogućeno zbog pomanjkanja vlage može se folijarno primijeniti otopina Uree u koncentraciji 0,6-6,4 %. Također se može primijeniti i Fertina R specijalno namijenjena za folijarnu prihranu ratarskih kultura, koja sadrži 10 % dušika, 5 % kalija, 2 % magnezija, 0,5 % bora i 3 % cinka, na čiji je nedostatak kukuruz vrlo osjetljiv, a može biti i ograničavajući faktor prino-sa. Fertina R se primjenjuje u koncentraciji 3-5 %, i dobro ju je primijeniti više puta tijekom vegetacije.

Primjenom svih navedenih NPK mineralnih gnojiva i krutih i tekućih kao i dušičnih gnojiva omogućit ćemo dobru opskrbljenost tla biogenim elementima, a samim time i dobru i izbalansiranu ishrana biljaka što po-voljno utječe u nizu pozitivnih efekata.

• Bolja je otpornost biljaka na sušu jer kalij povoljno utječe na vod-ni režim biljke, tako da su biljke snabdjevene dovoljnom količinom kalija otpornije na vodni stres odnosno sušu i ne pokazuju znakove venjenja

• Bolja je kakvoća i veličina zrna• Bolja je otpornost na bolesti i štetnike• Bolja je sinteza škroba, proteina• Bolji je rast korijena i bolje je ukorijenjavanje biljaka

Petrokemija d.d.

41

ratarstvo

Suncokret ima velike zahtjeve prema hranjivima jer stvara veliku masu korijena i nadzemnih organa. Najveće potrebe su mu prema dušiku, zatim fosforu i kaliju, ali radi učinkovite i točne primjene mineralnih gno-jiva neophodno je obaviti analizu plodnosti tla. Prema razini opskrbljenosti tla hranjivima treba prilagoditi gnojidbu jer se na taj način mogu napraviti i uštede u gnojidbi. U ishrani svake kulture kao i kod suncokreta osobito je bitan unos makrohranjiva dušika, fosfora i kalija te manji udio mikrohranji-va za njen rast i razvoj, te postizanje bogatog uroda.

Dušik (N)Određuje visinu uroda suncokreta, sastavni je dio bjelančevina, klo-

rofila i enzima u biljci, i sudjeluje u izgradnji svih biljnih organa. Biljka ga usvaja iz tla, zraka i iz gnojiva koje može biti mineralnog i organskog porijekla. Početkom vegetacije suncokreta ne treba unositi veće količine dušika gnojidbom jer se suncokret plitko ukorjenjuje, te ukoliko je biljka bogato opskrbljena dušikom u kasnijim fazama rasta kod sušnijih uvjeta ona će više trpiti od slabije opskrbljenosti hranjivima i vodom. Suncokret bogato ishranjen dušikom ima bujan vegetativan rast i takve biljke uslijed velike lisne mase i krupnih glava te slabog mehaničkog tkiva lako poliježu i neotporne su na bolesti i sušu te im je smanjen urod i kvaliteta zrna. Sla-bija opskrbljenost suncokreta dušikom uzrokuje usporen rast, smanjen broj listova i cvjetne glave manjeg promjera s manjim brojem sjemenki. Biljke suncokreta nedovoljne opskrbljene dušikom imaju smanjenu fotosintezu što na kraju rezultira manjim urodom i kvalitetom zrna.

Fosfor (P2O5)Neophodan je za metabolizam ugljikohidrata, fotosintezu, formiranje

nukleusa, diobu stanica te u prenošenju nasljednih osobina. Ovaj element sastavni je dio svake stanice biljke, a naročito je zastupljen u meristemskom tkivu mladih i rastućih biljaka te se nalazi u visoko energetskim spojevi-ma koji su važni za život biljke u procesu disanja. Osobito su bitni vanjski uvjeti koji utječu na usvajanje fosfora od strane biljke, kao što su: prozrač-nost, vlažnost, temperatura i pH tla, te sadržaj organske tvari i prisutnost drugih hranjiva u tlu. U kiselim tlima (ispod pH 5) ima malo mobilnog fos-fora jer je vezan na aluminij i željezo i tako nedostupan u ishrani biljke. Simptomi nedostatka fosfora vidljivi su na donjim listovima u obliku mr-kocrvenih nekrotičnih površina. Dobro ishranjen usjev suncokreta fosforom

Gnojidba suncokreta

42

ratarstvo

ima ujednačeno i ranije dozrijevanje, a kvaliteta zrna je povećana. Mogu se očekivati povećani urodi suncokreta i na tlima koja su siromašna fosforom nakon povećanog unosa ovog hranjiva gnojidbom. Većina naših tala nisu dovoljno opskrbljena fosforom tako da je na njima obavezna gnojidba fos-fornim gnojivima ili NPK mineralnim gnojivima s većim sadržajem fosfo-ra. Fosfor povećava otpornost suncokreta na polijeganje i bolesti te uravno-težuje ishranjenost biljke dušičnim mineralnim gnojivima. Najveće potrebe suncokreta za fosforom su u fazi nalijevanja zrna.

Kalij (K2O)Kalij ima glavnu ulogu katalizatora svih procesa u biljci, te je neop-

hodan u sintezi organskih spojeva. Djeluje na sintezu ulja u sjemenu sun-cokreta, sudjeluje u izgradnji sklerenhima biljke te na taj način utječe na bolju otpornost biljke na polijeganje. Biljke dobro opskrbljene kalijem ot-pornije su na bolesti korijena i stabljike, niske temperature i sušu, te usli-jed napada insekata i nematoda oštećenja na korijenu puno brže zacjeljuju. Uslijed manjka kalija može doći do gubitka i kvalitete uroda jer on pomaže u iskorištenju dušika i drugih hranjiva. Najviše ga sadrže mladi organi i dijelovi biljke u kojima se odvija dioba stanica ili gdje je intenzivan promet tvari. Potrebe za kalijem su najveće u fazi cvatnje suncokreta i formiranja glave jer utječe na kvalitetu zrna. Simptomi nedostatka kalija vidljivi su na donjim, starijim listovima koji poprimaju žutu boju s više klorotičnih i nekrotičnih površina između glavnih žila i prema rubu, te utječe na smanjen rast stabljike i korijena. Višak kalija na početku vegetacije može negativno djelovati na usvajanje dušika i fosfora od strane suncokreta.

Gnojidba mineralnim NPK gnojivimaU jesen, na težim tlima, dubokim oranjem treba zaorati NPK gnojiva

koja sadrže manji postotak dušika, a veći postotak fosfora i nešto više ka-lija. Kod osnovne obrade tla u jesen, pod zimsku brazdu unosi se 300-500 kg/ha NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30 ovisno o zalihama hranjiva u tlu i pla-niranom urodu. Proljetna osnovna obrada tla može se obaviti na nagnutim terenima, podložnim eroziji, te naplavnim i lakšim tlima.

U proljetnoj pripremi tla za sjetvu zatanjura se 100-150 kg/ha UREE N 46 ili 150-200 kg/ha NPK 15-15-15, na dubinu sjetvenog sloja. Kod pri-mjene NPK 15-15-15 pred sjetvu, potrebno je obaviti prihranu dušikom za-jedno s međurednom kultivacijom. Umjesto Uree može se pred sjetvu kori-stiti UAN N 30 (urea – amonij – nitrat). Ukoliko se koristi 200 l/ha UAN-a tada se dodaje niža doza herbicida i u jednom prohodu se obavi startna gno-jidba i zaštita od korova. U kultivaciji kod razvijena 4-6 lista suncokreta može se obaviti prihrana sa 100-150 kg/ha KAN-a.

43

mehanizacija

Ekološka obrada tla ima sličan zadatak kao i u kon-vencionalnoj obradi -održati i povećati plodnost kroz sadržaj humusa, pH u granicama 6,5-7, stvoriti rahli supstrat za sje-tvu i sadnju.

Okretanje oraničnog slo-ja treba biti minimalno dok je rahljenje poželjno. Njime se održava mrvičasta struktura, poroznost i vodozračni odnosi (60:40 – zrak : voda). Organ-ska gnojidba povećava sadržaj humusa, dok rahljenje odr-žava ili poboljšava fizikalna svojstva tla. Stalna količina humusa od 2-3%, jamči sitno mrvičastu struk-turu i dobru plodnost. Tlo treba biti što manji dio godine golo, bez usjeva, jer i ekstremne količine oborina ga ispiru i zamuljuju. Prisutnost usjeva štiti tlo od jakih pljuskova i ispiranja, a i plodored u eko poljoprivredi treba biti što raznovsniji. Table pod glavnim usjevima su proširene s prifarmskim plodoredom, tj.krmnim usjevima za stoku. Stoje nam na raspolaganju i usjevi kojima se povećava bioraznolikost - podusjevi i nadusjevi, te zeljaste biljke za zelenu gnojidbu.

Ukoliko se godinama prakticirala konvencionalna poljoprivreda čišće-nje tla od teških metala, mineralnih gnojiva i ostataka pesticida će potrajati minimalno 3 godine, a ovisno o reziduima i puno duže. Tla na višegodiš-njem neobrađivanom tlu se mogu odmah staviti u eko proizvodnju poslije pedološke analize. To je prijelazno doba koje u stalnom monitoringu pra-te kontrolne stanice, koje stalno nadziru eko proizvođača od početka proi-zvodnje do završnog proizvoda.

Rahljenje tla temelj eko agrotehnikeObavlja se raznim strojevima za rahljenje i produbljivanje oraničnog

sloja s minimalnim okretanjem - bakreni plug i tanjurasti plug, a od kombi-niranih rovila koriste se podrivači, gruberi, čizel plug.

m e h a n i z a c i j a

Mehanizacija u ekološkoj poljoprivredi

44

mehanizacija

Uloga strojeva je propuštanje vode u dublje slojeve, prozračivanje, razbijanje nepropusnih slojeva (taban pluga) i produbljivanje rizosfere. Po-drivanje se obično radi na početku eko proizvodnje kao plošni zahvat, a u trajnim nasadima kao redovita međuredna obrada. Rahljači mogu biti spo-jeni u kombinirana oruđa.

Bakreni plug je lemešni plug čiji su odgrnjača, lemeš, nož i ostali di-jelovi i dodaci koji zadiru u tlo prekriveni slojem bakra. Trenje kod oranja je manje, pa su brzine veće. Bakreni pokrov se polagano skida, ostaje u tlu čime se povećava bolja izmjena hraniva u organo - mineralnom komplek-su. Postiže i efekt zadržavanja vode u površinskom sloju. Prinos se može znatno povećati. Izvedbe mogu biti u dvije varijante: u cjelosti od bakra za laganija tla jer je manji otpor, pa se plug ne savija i ne oštećuje i prekriven bakrenim slojem za teška i kamenita tla koja bi ga mogla oštetiti. Na ovu izvedbu se dodaje rep koji se ojača i prekrije bakrom.

Tanjurasti i diskosni plug je vučeno oruđe od niza ukošenih konkav-nih diskova ili tanjura. Mrvi i miješa tlo, ali ga ne okreće. Promjer diska je 50-60cm. Razmak između tanjura je 20-25 cm. Radni zahvat je ovisan o raz-maku tanjura, a kut koji zatvara s osovinom je promjenjiv (40-45 stupnjeva), ovisi o smjeru kretanja. Sličan mu je i diskosni plug s promjerom diskova 60-80 cm na pojedinačnim ležajevima. Bolje usitnjavaju biljne ostatke, korijenje i grude i pogodniji su za plića, zbijena i suha tla. Mogu biti: ukošeni - disk na više osovina i okomiti – sva tijela se nalaze na jednoj osovini, a ona je postavljena izravno na okvir. Prema načinu prikopčavanja na okvir mogu biti nošeni, polunošeni i vučeni. U obzir dolazi i dlijetasti plug. On okomito rahli, ne stvara brazde, ali slabije miješa tlo i biljne ostatke.

Minimalizacija ili redukcija obradePrihvatljiva je u eko agrotehnici jer zahvaća gornjih 25-35 cm tla, ne

narušava edafon, time i mikrobiološku aktivnost, jer se sloj ne okreće. Ae-robna mikroflora i gliste ostaju u svom sloju.

Postoji varijanta s prethodnim plošnim rahljenjem, a nakon toga sjetva i varijanta sa spojenim zahvatom rahljenja i sjetve (jedan prohod). Ima i va-rijanta nula obrade gdje se tlo , livada, strnište ili kukuruzište „para“ i u nje-ga direktno ulaže sjeme. Troškovi znatno padaju zbog reduciranja zahvata.

Klasična poljoprivreda istovremeno inkomporira i jake herbicide koji smanjuju neizbježno bujanje korova. U eko proizvodnji trebati će više me-haničkih ili fizikalnih mjera (okopavanje, pljevljenje, međuredna kultivaci-ja, češalj drljača, uništavanje pregrijanom parom ili visokim tlakom zraka).

Smanjivanje broja prohoda i smanjivanje gaženja je danas tendencija u razvijenim zemljama. Amerika u tome prednjači s 90% ,dok se u EU ona

45

mehanizacija

kreće od 25-50%. Primjena neke varijante redukcije obrade može biti 2-3 godine, zatim se mora obaviti oranje (npr.bakrenim ili spiralnim plugom).

Prethodno rahljenje i sjetva zahtjeva prohod podrivačem, gruberom ili čizelom. Kod već uhodane prakse navedena rovila mogu biti u različitim varijantama. Kada se odlučiti za koju varijantu ovisi o klimatskim čimbeni-cima, pedološkim osobinama tla i sve više o godišnjim vremenskim ekstre-mima.

Tanjurače i va-ljak (Terra disc) - oru-đe je namjenjeno za plitku obradu tla i za prašenje strništa. Ovi-sno o modelu broj dis-kova se kreće od 32-48. Tanjuri su promjera 510 mm i zasebno su posloženi na osovini. Ležaj se nalazi u uljnoj kupci tako da je održavanje svedeno na minimum. Valjci mogu biti paker, prstenasti ili gumeni. Radni zahvat se kreće od 3-6 m, a dubina se može podešavati vrlo precizno od 2-12 cm.

Gruber i valjak (Terra flex) - oruđe je pogodno za plitka i kamenita tla jer ima elastične opruge. Nailaskom na kamen nema lomova i oštećenja. Manji razmak između radnih tijela jamči kvalitetnije rahljenje. Udaljenost od 30 cm omogućava ravnomjernu obradu cijele plohe i profila tla. Razmak između nosača (70cm) i visina (80cm) osigurava izostanak zagušivanja. Ulazni kut motičica se može podešavati ovisno o uvjetima rada i fizikalnim osobinama tla. Bočni limovi i zvjezdasti diskovi na oprugama pomažu da površina nakon obrade ostane poravnata. Paker valjak je dodatna oprema koja smanjuje mikrodepresije osobito kod sjetve sitnosjemenih kultura. Do-

datno se može ugraditi i češalj brana radi boljeg unošenja biljnih ostata-ka. Novije izvedbe terra flexa imaju spiralno po-stavljene radne organe koji agresivnije prodiru u tlo. Ovo oruđe omo-gućava bolju aeraciju, procjeđivanje i probija-

46

mehanizacija

nje tabana pluga čime posredno povećava i prinos gomoljastih i korjenastih kultura. Nakon 3-4 godine potrebno je dublje podrivanje ili obrada spiral-nim plugom.

Kombinacija čizela, tanjurastog pluga i valjka (kultivator) - ima tri vrste radnih tijela s radnim zahvatom 3 m. Ista mu je i transportna širina, a dubina zahvata se može podešavati od 5 – 30 cm. Visina okvira je 850 mm.

Minimalna snaga trak-tora treba biti 110kW (147 KS). Tijela čizel pluga rahle tlo, diskovi koji dolaze u sljedećem redu su okrenuti jedan prema drugom i time bolje unose biljne ostat-ke. Kao zadnji u slijedu je šuplji diskasti valjak koji dodatno usitnjava i

mješa tlo s bljnim ostacima. Učinak je bolja mikrobiološka aktivnost i hu-mizacija oraničnog sloja.

Važnost nekog ure-đaja može se ogledati kroz njegovu svrhovitost i preciznost. Suvremena poljoprivreda traži i mo-gućnost obavljanja više operacija kroz jedan ure-đaj. Bitan efekt je i sma-njivanje broja prohoda. Uporaba ovog aparata može ići na velikim OPG – ima koji se bave povr-tlarstvom, vinogradar-

Višenamjenski uređaj za suvremenog poljoprivrednika

47

mehanizacija

stvom, voćarstvom, hortikulturom do vikend poljoprivrednika. Priključuje se na velike i male traktore, ali i na terenska vozila. Rješenje je u jakom elektromotoru koji radi preko akumulatora od 12V. Namjena je doista širo-ka:

Rasipanje mineralnih gnojiva i različitih vrsta pe-leta, te njihovo apliciranje u tlo. Uključena je mogućnost unošenja sredstava protiv pu-ževa ili glodavaca. Bitno je smanjen drift efekt raznoše-nja vjetrom.

Uređaj postavljen na frezi za međuredno kultivi-ranje koji služi za gnojidbu. Uključen je i paker valjak koji unosi granule u zemlju čime se smanjuje volatizacija.

Rasipanje soli i pijeska po zaleđenim površinama. U ovom slučaju uređaj uključuje ploču koja rasipa sol ili granule. U poljoprivredi se može upotrijebiti za mineralna gnojiva ili vapnene materijale.

Usijavanje već postojećih travnjaka čime se obnavlja tratina i zagušuju korovi. Osim sitnog sjemena trava ili djetelina usporedno se može obavlja-

Uređaj na terencu opremljen za zimske uvjete

Uređaj za prskanje različitih tekućih preparata za za-štitu bilja

Višenamjenski uređaj priklju-čen na kombinirano oruđe za obradu tla

ti i fertilizacija. Uređaj je prikopčan na pred-njem djelu traktora,a valjak glatkog plašta straga.

48

mehanizacija

Sjetva međurednog prostora između redova trajnih nasada. Tako se po-stiže bolja iskoristivost zemljišta i tla. Unutar redova najčešće se siju povr-će ili travne smjese. Osim košnje djeteline, trave ili smjese se mogu zaorati za zelenu gnojidbu.

Kombinirano oruđe koje se sastoji od grubera i ježastog valjka ima uključen i uređaj za unošenje granuliranog gnojiva, organskih peleta ili ma-terijala za kalcifikaciju.

Ima spremnike od 100 -170l. Sadrži i kontrolni set kojim vozač prati količinu sadržaja, te sve zastoje koji se mogu pojaviti tijekom rada. Ima i automatsku vagu koja važe do 40kg. Standardna izvedba ima 4-8 izlaza za provodne cijevi 6 m dužine. Tu su i priključni kablovi za spajanje s aku-mulatorskom baterijom raznih izvedbi i prilagodbi 3-5 m. Tvrtka proizvodi i različite vrste nosača za namještanje uređaja na priključke ili izravno na pogonska vozila.

Gnojidba je najbitnija agrotehnička mjera uz koju se pravilnom upo-trebom ostvaruju stabilni prinosi. Organska gnojiva poput stajskog gnoja, gnojovke, gnojnice i dr. , povoljno utječu na strukturu tla, potiču bolji rad mikroorganizama u tlu, te imaju mnoge druge prednosti.

Tekuća gnojiva poput gnojnice ili gnojovke se izvoze na oranice ili livade.

Gnojovka je mješavina urina i krutog djela stajskog gnoja. Separator na farmi može odvajati stajnjak od gnojnice. Stajski gnoj treba proći 3-6 mjeseci zrenja. Postaje crn, rahli poput humusa i gubi neugodan miris. Ta-kva poluhumificirana masa je bolja za gnojidbu oranica. Masa se rastresa rasipačima krutog stajskog gnoja prije zaoravanja. Djelovanje je trenutno u smislu podizanja plodnosti tla. Poznato je da tlo valja održavati na razini 2% humusa, jer se time stvara i adsorpcijski kompleks humusa i gline na koji se vežu hraniva u ionskom obliku iz mineralnih gnojiva. Gnojnicu je uputnije izvoziti na livade. Prema nitratnoj direktivi i pravilniku o dobroj poljoprivrednoj praksi gnojnica i gnojovka se smiju izvoziti u proljeće i jesen, i to u pravilu 10 dana nakon košnje posljednjeg otkosa da se obnovi tratina. Tekuća gnojiva agresivno djeluju na pH vrijednost naglo je snižava-jući ispod prihvatljivih 5,5.

Apliciranje tekućih gnojiva u tlo

49

mehanizacija

Klasične cisterne prskaju pod pritiskom pumpe po povr-šini. Time se širi neugodan mi-ris koji po sunčanom vremenu može trajati danima. Osim toga dolazi do jakog isparavanja (volatizacije), pa se smanjuje djelotvornost.

Gnojnica se treba čuva-ti u zatvorenim jamama da ne dolazi do isparavanja. Inače je siromašna biljnim hranivima, osobito fosforom. Aplikatorima koji ih unose izravno u tlo sa-čuva se veća količina aktivnih tvari.

Otvaranje tla se može raditi podrivačem ili čizlom koji se nalaze na uređaju iza kojih se u tlo upušta gnojnica ili gnojovka. Za gnojidbu livada i pašnjaka na uređaju su ugrađena tijela „dlijeta“ za paranje tratine. Nakon aplikacije, gumeni kotačići zatvaraju prohod čime je iskoristivost povećana do maksimuma, a neugodni mirisi bitno smanjeni.

Radna tijela na nosaču (crijeva i čizel) koja se hidraulički podižu u transportni ili radni položaj

Jednoosovinska cisterna s crijevima za ekološko de-poniranje tekućih gnojiva, natapanje, pranje...

Višenamjenski deponatoriDeponatori za te-

kuća gnojiva mogu biti - jednoosvinski sa spre-mnikom od 1,200 – 6,000 L, dvoosovinski kapa-citeta 6,000-18,000 L, te troosovinski 18,000 – 25,000 L. Osim za gno-jidbu mogu poslužiti za zalijevanje i natapanje. Jednoosovinski depona-tori imaju bolju okretnost. Mogu posjedovati dvose-rijske hidraulične kočni-ce. Dodatnu opremu čini i opruga osovine za udob-niju vožnju. Spremnik

50

mehanizacija

je lakiran bezbojnim lakom kao dodatna zaštita. Jednoosovinska cisterna (garda) ima kombinaciju vakumske i centrifugalne pumpe koja se može ručno regulirati reduktorom. Raspršivanje se obavlja hidrauličkim topom pod visokim tlakom na udaljenost 40 m. Ima i priključak za gašenje požara i pranje dvorišta. Okretni priključak za traktor omogućava rad na strmim terenima.

Dvo i troosovinski imaju robusnu konstrukciju i uzdužnu šasiju. Opremljeni su i sustavom crijeva za ekološko polijevanje. Imaju (BOGIE) podvožje za neravne terene čime se smanjuje osovinsko opterećenje. U spremnik je ugrađena nosiva šasija čime je ukupna težina manja. U stan-dardnu opremu spada - usisna ruka, pokazivač razine tekućine i hidraulični prekidač crpke. Široki pneumatici i širi osovinski razmak doprinosi manjem zbijanju tla, osobito kod prevelike vlažnosti. Kombinirana centrifugalno - vakuumska crpka ima opciju zračnog ili vodenog hlađenja. Neki modeli mogu pokrenuti sistem navodnjavanja na bubanj.

Troosovinske cisterne su opremljene pneumatskim oprugama.

Nikada bolja posjećenostNa međunarodnom sajmu poljoprivredne mehanizacije (EIMA) u Ita-

liji, 12.11.2014. g. proglašeni su pobjednici u kategorijama - najbolji trak-tor godine, najbolji specijalizirani traktor godine, te je dodijeljena posebna zlatna medalja za dizajn.

Obzirom da je nagrada za traktor godine prestižna nagrada, koju do-djeljuje stručni žiri iz raznih zemalja, ne čudi da proizvođači pobjednici imaju razloga za slavlje, jer su se istaknuli svojim radom na polju, inovativ-nošću, omjeru uloženo-dobiveno, i mnogim drugim.

I organizatori sajma svakako su imali razloga za slavlje jer ove godine sajam su ukupno posjetila 235.615 posjetitelja, što je s obzirom na rekor-

Traktor godine 2015.

TRAKTOR GODINE CASE IH MAGNUM CVX 380

NAJBOLJI SPECIJALIZIRANI TRAKTOR NEW HOLLAND T3.75F

ZLATNA MEDALJA ZA DIZAJN DEUTZ FAHR 9340 TTV

51

mehanizacija

dnu 2012. godinu porast od 20 %, a bilježi se i porast izlagača iz različitih industrija, čiji se broj popeo do zanimljivih 1800. Zabilježeni su posjetite-lji iz više od 120 zemalja, mnoštvo predstavnika medija, a u tjedan dana održavanja sajma održano je i 150 raznih konferencija i sastanaka na temu poljoprivredne politike, agronomije i mehanizacije. Može se reći, EIMA međunarodni sajam okrunjen je kao događaj globalnog značaja.

Najbolji traktor je Case IH Magnum CVX 380

Case IH je ugradnjom 8,7 litarskog FPT motora u Magnum, uz 14 postotni porast snage u radnim uvjetima i maksimalnu snagu od 435 KS, odradio dobar posao. Magnum CVX 380 je konstruiran da svojom snagom bude spreman na različite radne uvjete i zahvate koje rješava s lakoćom, a dodatni komfor i moderan dizajn doprinjeli su da osvoji laskavu titulu naj-boljeg.

New Holland T3.75F specijaliziran za voćarstvo

U kategoriji najboljeg specijaliziranog traktora, New Holland je ostao vjeran svom prepoznatljivom dizajnu, a širinom i potpunom prilagodbom na kretanje između redova, osim u voćarstvu, služi i za druge zahvate. Za-

52

mehanizacija

hvaljujući trocilindričnom motoru i snagom od 72 KS, nimalo ma-nje bitnom stavkom, koja uz do-bre osobine, često ima i presudnu ulogu kod kupnje traktora, jest potrošnja goriva, koja je kod ovog okretnog traktora svedena na pri-hvatljivu razinu.

Zlatna medalja za dizajn Deutz Fahru

Prije 2 godine Deutz Fahr do-bio je nagradu za dizajn s Agrotro-nom 7250 TTV. Ne čudi primitak zlatne medalje, jer se Deutz Fahr 9340 TTV uz modernu liniju i elegantnost kakvu si osigurava u suradnji s Giugiaro Designom, od-likuje i kvalitetnim materijalima unutar kabine, i detaljima na ka-kvima mu mogu pozavidjeti mno-gi proizvođači traktora. Ukratko, u korak s vremenom.

Obzirom na najavljene novo-sti iz svijeta mehanizacije, pred-stoji vidjeti kakve preinake i mo-dele traktora možemo očekivati u utrci za najbolje u idućem izboru.

MODEL MOTORMAKSI-MALNA SNAGA

BROJ CI-LINDARA/VENTILA

TEŽINA TRAKTO-

RA

CASE IH MAGNUM CVX 380

TIER 4B SCR, 8.7 L

435 KS 6 / 24 14.148 kg

NEW HOLLAND T3.75F

FPT TIER 3A 72 KS 3 / 6 2.200 kg

DEUTZ FAHR 9340 TTV

TTCD DEUTZ FAHR TIER 4 FINAL, 7.8L

336 KS 6 / 24 11.500 kg

CASE IH MAGNUM CVX 380

NEW HOLLAND T3.75F

DEUTZ FAHR 9340 TTV

53

krmno bilje

Općenito, prednost ima sjetva nakon oranja i predsje-tvene pripreme tla. Klasičnom sjetvom travnjaka (oranje + predsjetvena priprema + sje-tva) uklanjamo postojeću ve-getaciju, a time i konkurenciju novozasijanim vrstama, te osi-guravamo najbolje uvjete za razvoj novog travnjaka.

Međutim, ovim načinom sjetve uništavamo i korisne biljke na postojećem trav-njaku, te stavljamo travnjak izvan upotrebe na relativno dulje vrijeme. Izravnom sje-tvom u postojeći travnjak možemo smanjiti vrijeme u kojem travnjak nije u upotrebi. Međutim, u ovakvoj sjetvi postoji veći rizik od propadanja kli-janaca kao rezultat borbe s postojećom vegetacijom. Najvažnije prednosti izravne sjetve trava i mahunarki u postojeću tratinu ili strnište (kukuruzište) u odnosu na klasičnu sjetvu su smanjenje potrošnje nafte, ušteda vremena i prevencija od erozije. Najvažniji nedostatci su rizik od propadanja usjeva zbog slabije konkurentne sposobnosti novozasijanih biljaka s postojećom već razvijenom vegetacijom, potreba za jačim traktorima (min. 75 KS) i novim sijaćicama, te smanjen korijenov sustav sijanih biljaka. Ova sjetva se najčešće koristi kod usijavanja djetelina u travnjak osrednje do dobre kvali-tete, zatim kod popravljanja šteta od izmrzavanja, kao i u na tlima podlož-nim eroziji (brdsko-planinska područja).

Vrijeme sjetveNajpogodnije vrijeme za sjetvu travnjaka u nizinskom i nižem brd-

skom području je rano proljeće, u drugoj polovici ožujka i prvoj polovici travnja, te u kasnoljetno/ranojesenskom terminu od polovice kolovoza do polovice rujna (između dvije Gospe). Nedostatak sjetve u proljeće je spor razvoj travnjaka u godini sjetve, što rezultira nižim prinosima, a i konku-rentnost korova je veća nego u jesen. Sjetva travnjaka u jesenskom roku može biti jako povoljna ako do zime ima dovoljno vlage za nicanje i porast

k r m n o b i l j e

Prednosti i nedostatci izravne sjetve

54

krmno bilje

trava i djetelina. Konkurentna sposobnost korovskih biljka je manja nego u proljetnom roku, te se već u prvoj godini postižu znatno veći prinosi krme nego u proljetnom roku. Zasnivanje travnjaka u višem brdskom području može se obaviti tijekom travnja, u nuždi i početkom svibnja, a u vlažnijem području kasno ljeti ili ranije u jesen. Sjetva travnjaka u planinskom po-dručju najuspješnija je u proljeće, tijekom svibnja, a zatim u drugoj polovi-ci ljeta ako ima dovoljno vlage za nicanje trava i djetelina.

Ukoliko se travnjak zasniva žitnim sijaćicama i posebnim sijaćicama za sjetvu trava i djetelina koje nemaju odvojena spremišta za trave i mahunarke, onda treba napraviti određene zahvate prije sjetve. Žitne sijaćice treba pode-siti za sjetvu trava, lule i diskove namjestiti da siju plitko 1-2 cm, aparat za reguliranje količine sjemena namjestiti za sjetvu manjih količina sitnog sje-mena trava i djetelina. Dobro je prvo posijati trave, a onda okomito na posija-nu površinu djeteline i mačji repak koji ima okruglasto i sitno sjeme, pa lako i brzo iscuri kroz lule kao i sjeme djetelina. Ukoliko je površina koju sijemo duga i uska, pa okomito sijanje ne dolazi u obzir, tada djeteline i mačji repak sijemo u paralelne redove s već posijanim redovima trava.

ValjanjeBez obzira na koji se način zasniva travnjak, odmah poslije sjetve po-

sijanu površinu moramo povaljati srednje teškim valjkom, najbolje u istom danu. Na povaljanoj površini sjeme brže klija, trave i mahunarke ujedna-čenije i brže niču, veći je broj izniklih biljaka, formira se bolji i produktiv-niji travnjak. Valjanjem se uspostavlja bolji kontakt sitnog sjemena trava i sitnozrnih mahunarki i tla, sjeme brže prima vlagu iz tla i bubri, brže klija i niče.Valjanjem se znatne količine sjemena koje ostaju na površini unose, utiskuju u tlo. Povaljana površina je ravnija, pa je korištenje takve površine kasnije u eksploataciji lakše i sigurnije za mehanizaciju.

Za osiguravanje visoke produktivnosti grla na ispaši nužno je stoci osigurati potrebne hranjive tvari, zbog čega je travni pokrov neophodno iskoristiti u vegetativnoj fazi razvoja biljaka, kada je kvaliteta i hranidbena vrijednost biljne mase najveća. Pri napasivanju međutim dolazi do uklanja-nja asimilacijskog aparata biljke (lišće), a nastaju i štete uslijed gaženja i odlaganja izmeta i urina. Da bi se ublažio štetan utjecaj napasivanja potreb-

Načini napasivanja

55

krmno bilje

no je turnus napasivanja skratiti na što kraće vrijeme, a travnjaku omogućiti što je moguće duže vrijeme za oporavak, tj. regeneraciju biljnog pokrova. Suština je dakle da se stoka što kraće zadržava na pašnjaku, poslije čega se pruža odmor pašnjaku za obnovu tratine između dva turnusa napasivanja na istoj površini.

Glavni problemi u korištenju travnjaka (pogotovo prirodnih i polu-prirodnih) u Republici Hrvatskoj su kasna košnja, neadekvatna gnojidba i nekontrolirano napasivanje, jednom rječju ne postoji sustavna organizaci-ja korištenja travnjaka, što rezultira niskim prinosima, slabom kakvoćom krme i degradacijom travnjaka.

U mnogim područjima, a pogotovo u jadranskom dijelu, ispaša je ne-kontrolirana, pri čemu se ne vodi računa ni o opterećenju pašnjaka, ni o optimalnom početku i završetku ispaše. Tijekom vegetacijske sezone živo-tinje slobodno pasu, pri čemu dolazi do selektivnog napasivanja, jer stoka bira najkvalitetnije vrste koje izumiru i nestaju s travnjaka, a šire se manje kvalitetne i nepoželjne vrste, jer ih stoka ne dira i omogućava im donošenje sjemena i daljnje širenje. Tako nepoželjne biljne vrste postaju dominantne na travnjaku (npr. zečiji trn, razne mlječike itd).

Nekontrolirana ispaša

Umjesto ovakvog nepoželjnog korištenja travnjaka trebalo bi, tamo gdje je god to moguće, uvesti jednu od metoda sustavnog korištenja trav-njaka. Općenito, dvije su osnovne metode napasivanja:

1. kontinuirana ili neprekidna ispaša2. rotacijska ili naizmjenična ispaša

56

krmno bilje

Kontinuirana ispaša je najjednostavniji sustav ispaše, gdje je stoka stalno prisutna na pašnjaku veći dio ili kroz čitavu pašnu sezonu. Pri tomu je važno da se tratina stalno održava na određenoj visini, ovisno o vrsti do-maćih životinja ili o sustavu proizvodnje (tablica 1).

Tablica 1. Optimalne visine tratine za kontinuirano napasivanje

Vrsta i kategorija stoke Visina tratine za napasivanje (cm)Ovce (proljeće i ljeto)

Zasušene ovce 3-4Ovce s janjcima 4-6

Ovce (jesen) 6-8Goveda

Zasušene krave 6-8Krava+tele 7-9Mliječna goveda 7-10

Pitanje je kako održati tratinu na istoj visini kad pašnjak ne raste istim intenzitetom tijekom vegetacijske sezone?

U proljeće kad je rast biljne mase travnjaka intenzivan povećavamo broj životinja po jedinici površine ili ostavljamo jedan dio travnjaka za koš-nju. U ljetnom razdoblju i u vrijeme sporijeg porasta tratine smanjujemo broj životinja po jedinici površine.

Prednost kontinuiranog napasivanja u odnosu na rotacijsko ogleda se u smanjenim troškovima ograđivanja, vode i fizičkog rada kod pretjeriva-nja stoke. Glavni nedostatak je potreba za većom umješnošću i znanjima u nadgledanju rasta tratine i određivanju pravilnog pašnog opterećenja (broj životinja : biljna masa) u svrhu smanjivanja: nepopašenih dijelova travnja-ka tijekom proljeća i ranog ljeta kad je jak porast biljne mase, odnosno prepasiva-nja tijekom ljetnog sušnog razdoblja kad je slab porast biljne mase.

Kod rotacijske ili naizmjenične is-paše pašnjak se podi-jeli u jedinice zvane pregoni i životinje kad popasu jedan pre-gon idu u drugi i tako Rotacijsko (pregonsko) napasivanje

57

krmno bilje

redom. Jedan pregon se napasiva 1-20 dana. Takav način napasivanja za-htjeva razdoblje odmora pašnjaka potrebnog za obnavljanje biljne mase.

Kod rotacijskog napasivanja mora se voditi računa o visini tratine do koje se vrši napasivanje, tj. o visini tratine kod koje se napasivanje obustav-lja (tablica 2), jer je visina početka napasivanja određena i za goveda iznosi 15-20 cm, a za ovce 10-15 cm. Tada tratina sadrži najviše hranjivih tvari i najbolje se koristi. Računa se da jedno odraslo govedo ili ovca dnevno pojede krme izražene u suhoj tvari 2,5-3 % od vlastite tjelesne težine. Npr., krava teška 600 kg u laktaciji konzumira 15-18 kg suhe tvari krme (oko 100-125 kg zelene krme).

Tablica 2. Optimalne visine tratine kod kojih se prekida rotacijsko napasivanje

Klasa stoke Visina popašene tratine (cm)Ovce 4-6Zasušena goveda 6-8Finiširana mesna goveda 7-10Mliječna goveda u laktaciji 7-10

Broj pregona se izračunava po slijedećoj formuli: Duljina regeneracije tratine Broj pregona = ____________________________________ + 1 Broj dana zadržavanja stoke u pregonu

Npr. ukoliko je vrijeme odmora pašnjaka 24 dana i napasivanje jednog pregona traje 2 dana, broj potrebnih pregona je 13.

Prednosti rotacijskog sustava napasivanja:Bolja produktivnost pašnjaka, bolja iskorištenost biljne mase i više op-

terećenje pašnjaka, smanjena selektivnost ispaše i širenje nepoželjnih bilj-nih vrsta, brže se uočavaju viškovi ili manjkovi krme tijekom vegetacijske sezone.

Kao nedostaci navode se povećano ulaganje rada i novca u ograđiva-nje i premještanje stoke, potrebna veću razina znanja i angažmana u dono-šenja odluka unutar sustava proizvodnje.

U proljeće višegodišnje trave počinju rasti kad se tlo zagrije na 5 0C na dubini 5-10 cm. Lako pristupačne dušične tvari u tlu koje biljke koriste ne formiraju se pri temperaturama nižim od 9 0C. Do zagrijavanja tla na 9 0C biljke za rast novih izdanaka troše pričuvna hraniva iz korijena i pri-zemnih dijelova biljke, što u velikoj mjeri dovodi do iscrpljivanja biljaka ionako iscrpljenih uslijed prezimljavanja. Rana ispaša nanosi štetu biljkama zbog otkidanja izdanaka i prekidanja asimilacije (fotosintetski procesi) u vrijeme kad je sadržaj pričuvnih tvari za formiranje novih izdanaka vrlo nizak. Posebne štete nastaju i uslijed gaženja još vlažnog tla. Iz navedenih

58

krmno bilje

razloga prije se preporučivalo da se sa ispašom otpočne po završetku busa-nja trava koje su najzastupljene u travnjaku.

U novije vrijeme preporuka je početi sa ispašom što ranije u proljeće 10-12 dana poslije početka vegetacije radi pravilne organizacije ispaše, od-nosno kod 1000-1600 kg ST/ha, i skratiti vrijeme napasivanja po pregonu. U prvom ciklusu vegetacije biljke poslije početka vlatanja brzo ogrube i njihova hranjiva vrijednost brzo pada, tako da ih stoka izbjegava i ostavlja nepopašene. Štete od ranog početka ispaše u pregonskom napasivanju tako su ograničene samo na jedan ili mali broj pregona, na kojima može doći do djelomičnog propadanja travnog pokrova i snižavanja prinosa. Te štetne po-sljedice se mogu smanjiti tako da pregone koji su napasivani ranije u pro-ljeće poštedimo u naredna 2-3 ciklusa napasivanja, ili ih koristimo kasnije u slijedećoj vegetacijskoj sezoni.

Ova metoda napasivanja omogućuje mladim životinjama prolaz kroz otvore na ogradama na posebne male pašnjake na kojima je veća kvaliteta krme u odnosu na pašnjake gdje se drže njihove majke. Ovo je osobito efikasno tijekom ljetnih mjeseci kada niska produk-tivnost pašnjaka ograničava pri-

raste kao i niska kvaliteta krme vi-šegodišnjih trava.

Kod uzgoja mesnih pasmina goveda povećava se prirast teladi, a obično i kondicija krava. Ovo je relativno jeftin sustav jer zahtijeva samo malo područje pašnjaka vi-soke kvalitete za mlade životinje u

„Creep“ napasivanje

Creep napasivanje

59

krmno bilje

porastu. Druga mogućnost je da se primjenom ove metode omogući teladi koji imaju veće hranidbene potrebe prolaz na visoko kvalitetan pašnjak pri-je njihovih majki.

RotacijsKo naPasivanje u tRaKe je oblik fleksibilnog ro-tacijskog napasivanja kod kojeg se svaki dan unutar pregona životinje po-miču na novu traku određene površine. Pregrada unutar pregona izvodi se električnom ogradom. Površina trake obično zadovoljava dnevne ili polud-nevne potrebe životinja za krmom ili ovisi o duljini trajanja ciklusa napasi-vanja. Ukoliko je na pašnjaku krma niske kvalitete, dnevni prirasti životinja mogu biti smanjeni prilikom napasivanja u trakama radi smanjene moguć-nosti selektivne ispaše. Ova metoda je posebno efikasna u cilju boljeg isko-rištenja neiskorište-nih biljnih vrsta na pašnjaku.

naPasiva-nje u slijedu je takva modifi-kacija rotacijskog napasivanja koja uključuje dvije ili više grupa životinja koje pasu u slijedu na istom pregonu, a razlikuju se u za-htjevima za krmom s obzirom na kakvoću. Najprije pase grupa kojoj je po-trebna veća kakvoća krme.

OGRANIČAVAJUĆE NAPASIVANJEŽivotinje se drže na pašnjaku niže kvalitete ali im se omogućuje pri-

stup pašnjacima visoke kvalitete na nekoliko sati tijekom svakog dana ili nakon nekoliko dana. Prednost ove metode je da se može smanjiti gubitak hranjiva do kojeg dolazi uslijed prevelikog gaženja pašnjaka. Ovo omogu-ćuje dobru kvalitetu hranidbe uz relativno niska ulaganja.

Bez obzira koji sustav napasivanja koristimo napasivanje u jesen se treba prekinuti mjesec dana prije nastupanja prvih dugotrajnijih mrazeva, da bi se biljkama omogućila priprema za prezimljavanje i rano kretanje u proljeće, a pašnjak treba biti popašen na visinu od 3-4 cm da se minimalizi-raju štete od zime.

Napasivanje u trake

60

krmno bilje

Klasična sjetva travnjaka u obrađeno tlo najčešći je način zasnivanja travnjaka. Obradom tla stvaraju se najpovoljniji uvjeti za sjetvu i nicanje trava i mahunarki te njihov daljnji razvoj. Ovaj način se najčešće koristi za zasnivanje travnjaka na ravnim i manje nagnutim terenima, te na dubljim tlima. Osnovna obrada (oranje), kojoj prethodi 2/3 osnovne gnojidbe, izvo-di se na dubinu 25-30 cm traktorskim plugom. Ako je tlo plitko, dubina osnovne obrade se smanjuje na 10-15 cm primjenom plitkog oranja, tanju-ranja ili frezanja. Poslije osnovne obrade slijedi predsjetvena priprema tla, kojoj prethodi 1/3 osnovne gnojidbe. Ako je tlo poslije oranja u dobrom sta-

nju dovoljno je dr-ljanje, dok se kod težih tala primje-njuju kombinacije tanjuranja, freza-nja, pripreme tla sjetvospremačem i drljanje. Načini obrade tla kod za-snivanja travnjaka moraju se prila-goditi uvjetima terena na kome se primjenjuju. Tlo pripremljeno za

sjetvu treba biti dovoljno zbijeno, dobro poravnano, a površinski sloj (mak-simalno 2-3 cm) fino pripremljen i rastresit, jer je sjeme trava i sitnozrnih mahunarki (djetelina) sitno, a klica nježna i slabije moći prodiranja kroz loše obrađeno tlo.

Na svježe obrađenom, rastresenom, neslegnutom tlu sjeme se kod sje-tve unosi na veću dubinu, pa biljke teže i slabije niču i zasnivanje travnjaka je slabije uspješno. Ukoliko nema dovoljno vremena za prirodno slijeganje tla, potrebno je površinu prije sjetve povaljati, ali po mogućnosti rebrastim valjcima. Sjetva se obavlja specijaliziranim sijačicama za trave i djeteline i žitnim sijačicama na dubinu 1-2 cm ili kao najlošija metoda ručno (omaš-ke). Poslije sjetve površinu treba obvezno povaljati.

Zasnivanje travnjaka primjenom herbicida i površinske obrade tla počeo se širiti pojavom djelotvornijih, jeftinijih i tehnički lako primjenjivih

Zasnivanje novog travnjaka

Idealno pripremljeno tlo za sjetvu trava i djetelina

61

krmno bilje

herbicida, korištenjem pogodnih strojeva za površinsku obradu tla i specija-liziranih sijaćica za sjetvu trava i sitnozrnih mahunarki (djetelina). Ovakav način zasnivanja travnjaka osobito dolazi do izražaja na slabijim, eroziv-nim, plićim i uopće lošijim tlima, na većim ili manjim nagibima, posebno u brdsko-planinskom području, te na teškim, glinovitim tzv. minutnim tlima, gdje je teško osigurati dobru sjetvu u kratkom roku. Pored intenziviranja proizvodnje krme u manje povoljnim agroekološkim uvjetima, ovim nači-nom zasnovan travnjak štiti tlo od erozije, poboljšava svojstva tla akumuli-ranjem većih količina organske tvari, utječe povoljno na vodozračne odnose u tlu. Za uništavanje postojećeg biljnog pokrova koriste se različiti totalni kon-taktni ili transloka-cijski herbicidi, npr. herbicidi s djelatnom tvari glifosat ili pa-rakvat.

Količina herbi-cida i vode navedena je u uputama svakog preparata, kao i du-žina karence. Tre-tiranje je najčešće ranije u proljeće kad biljke započinju svoj vegetativni razvoj ili kod jesenske sjetve dovoljno rano da stignemo zasijati travnjak u optimalnim rokovima. Prolaskom karence, pristupa se osnovnoj gnojidbi i površinskoj obradi tla (do 5 cm dubine) kombinacijama tanjuranja, frezanja i drljanja. Koji će se način površinske obrade tla primijeniti poslije uporabe herbicida, ovisi o osobinama tla i njegovom općem stanju nakon primje-ne herbicida, kao i o raspoloživoj mehanizaciji. Poslije primjene herbicida, gnojidbe i površinske obrade tla izvodi se strojna, ili u gorem slučaju, ručna sjetva i valjanje.

Zasnivanje travnjaka primjenom herbicida bez obrade tla (izravna sjetva) se najviše primjenjuje na slabim, plitkim, erozivnim, kamenitim tli-ma i na nagnutim terenima. U širokoj praksi ima istu ulogu i značaj kao i prethodno navedena metoda. Tehnologija zasnivanja sijanih travnjaka je sljedeća: za uništavanje postojeće vegetacije primjenom herbicida, kao i kod prethodnog načina, koriste se isti herbicidi i na isti način. Poslije primjene herbicida (ovisno o karenci) i osnovne gnojidbe sjetva se obavlja izravnim unošenjem sjemena u tlo specijaliziranim sijaćicama za izravnu sjetvu tra-

Zasnivanje travnjaka primjenom herbicida i površinske obrade tla

62

krmno bilje

va i djetelina. Vrijeme i način sjetve je sličan kao i kod ostalih postupa-ka zasnivanja travnjaka. Izravnom sjetvom mo-žemo uspješno zasnovati travnjak i na strništu ili kukuruzištu.

Ove posljednje dvije metode mogu se koristiti i za renoviranje postoje-ćih travnjaka. Jedina je razlika u slučaju primje-

ne herbicida (ne moramo ih uvijek koristiti) što njihova uloga nije uništiti postojeću vegetaciju, kao kod sijanja novog travnjaka, nego zaustaviti po-rast postojeće vegetacije i tako omogućiti novozasijanim biljkama uspješno zakorijenjivanje, rast i razvoj. Za djelomično zaustavljanje rasta postoje-ćeg biljnog pokrova koriste se različiti totalni kontaktni ili translokacijski herbicidi, npr. herbicidi s aktivnom tvari glifosat (Glyphogan 480 SL) ili parakvat, ali u znatno manjim dozama nego kod potpunog uništavanja ve-getacije (kod sijanja potpuno novog travnjaka).

Izravna sjetva u postojeći travnjak

Kako zasijati novi pašnjak ili obnoviti stari?

Iako Hrvatska obiluje travnjačkim površinama (većinom pašnjaci), to je još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za osiguranje jeftine krme i intenziviranja stočarstva. Većina najkvalitetnijih livada pretvorena je u ora-nične površine, a pod travnjacima su ostale samo one površine koje, zbog nekih otežavajućih čimbenika, nije bilo moguće pretvoriti u oranice. Ovi, uglavnom poluprirodni travnjaci (nastali i opstali ljudskim djelovanjem) uglavnom su slabo produktivni, a krma je niže hranidbene vrijednosti pogo-tovo za mliječnu proizvodnju. Glavni razlog za takvo stanje je nepovoljan botanički sastav. Sve više takvih travnjaka se obnavlja zbog većih potreba za kvalitetnom voluminoznom krmom u stočarskoj proizvodnji. Prvi zna-kovi koji proizvođača upozoravaju da je vrijeme za potpunu obnovu posto-

63

krmno bilje

jećeg travnjaka je kontinuirani pad prinosa krme iz godine u godinu ili kad ga životinje nerado pasu i ostavljaju velike nepopašene površine. Glavne komponente travnjaka tad postaju trave slabe hranidbene vrijednosti i ko-rovne vrste koje životinje nerado pasu ili potpuno izbjegavaju (npr. bodlji-kave vrste, razne mlječike itd.)

I nepravilno gospodarenje može biti razlog smanjivanja kvalitete trav-njaka. Nedovoljna gnojidba ili potpuni izostanak gnojidbe mineralnim ili organskim gnojivima, prekasna košnja, preveliko/prenisko pašno optere-ćenje (prevelik ili nedovoljan broj stoke po jedinici površine) ili preteška mehanizacija, pogotovo u vlažnim uvjetima, ubrzavaju procese snižavanja kvalitete travnjaka.

Vrste koje signaliziraju prevlažna tla

Glavni razlog pogoršanja bota-ničkog sastava travnjaka u vlažnijim klimatima je slaba dreniranost (pro-zračnost) travnjaka, pa se kvalitetne travne vrste, koje ne vole prevlažna tla, povlače i ustupaju mjesto, često puta bezvrijednim, biljnim vrstama kojima takva tla odgovaraju.

64

zaštita bilja

herbicid – di ufenikan, izoproturon

JEDNIM PRSKANJEM RIJEŠITE PROBLEM TRAVNIH I ŠIROKOLISNIH KOROVA U VAŠEM USJEVU

A DA M A AG A N L t d .

Legato Plus® je kombiniran i kontaktno-translo-kacijski herbicid za suzbijanje jednogodišnjih trav-nih i širokolisnih korova u mekim sortama ozime pšenice i ozimom ječmu bez podusjeva. Sastoji se od dvije djelatne tvari koje se međusobno nadopu-njuju u djelovanju na korove:

izoproturon 500 g/l + diflufenikan 100 g/

Način djelovanjaLegato Plus® se apsorbira u korov preko lista i

korijena. Sredstvo na površini tla stvara herbicidni film, istodobno se spuštajući do dubine od 5-10 cm i suzbijajući klijajuće i nicajuće korove. Lišće koro-va prvo počinje gubiti boju, dolazi do izblijeđivanja, korov odumire 2-3 tjedna nakon prskanja. Najbolje djeluje na korove koji još nisu nikli ili su u mlađem stadiju razvoja (travni korovi od klijanja do razvojne faze 3-4 lista; širokolisni korovi od klijanja do ra-zvojne faze 4 prava lista).

Legato Plus® ima produljeno (rezidualno) djelo-vanje na korove do 6 mjeseci od prskanja,te suzbija i kasnije ponikle korove. Budući da se ne ispire iz tla, može se primijeniti u jesen (kiša i snijeg neće ga isprati). Sredstvo se može primijeniti i kad su noćne temperature ispod 0 oC, no prskati usjev poslijepod-ne, kad nije smrznut.

Ako sredstvo koristimo nakon sjetve, a prije ni-canja, potrebno je kvalitetno obaviti sjetvu (sjeme treba biti pokriveno zemljom). Poprskanu površinu ne obrađivati, da ne bi došlo do oštećivanja herbi-cidnog filma na površini tla.

Vrijeme primjene i dozeLegato Plus® primijenjuje se nakon sjetve, a prije

nicanja usjeva; ili rano nakon nicanja u jesen ili prolje-će kad usjev razvije 2-3 lista (do fenofaze 13 po ZCK skali), u dozi od 1,25-1,75 l/ha (125-175 ml na 1000 m2) uz utrošak vode od 300 l/ha (30 l na1000 m2).

KOROV LEGATO PLUS

slakoperka (Apera spica-venti) ***mačji repak (Alopecurus myosuroides Huds.) **jednogodišnja vlasnjača (Poa annua L.) ***talijanski ljulj (Lolium multiflorum) ***poljska ljubica (Viola arvensis Murr.) ***priljepača, broćika (Galium aparine L.) ***čestoslavica (Veronica) ***grimizna mrtva kopriva (Lamium purpureum L.) ***obuhvatna mrtva kopriva (Lamium amplexicaule) ***kamilica (Matricaria chamomilla) ***jarmen (Anthemis arvensis L.) ***mišjakinja (Stellaria media) *** samonikla uljana repica (u stadiju nicanja) **obična loboda, pepeljuga (Chenopodium album L.) ***poljska krika (Anagallis arvensis L.) ***jestiva loboda (Atriplex hortensis) ***obična ognjičina (Lapsana communis L.) ***mak (Papaver rhoeas L.) ***poljska potočnica (Myosotis arvensis (L.) Hill) ***čistac (Stachys arvensis (L.) L.) ***dimnjača (Fumaria officinalis L.) ***poljska gorušica (Sinapis arvensis) ***poljski žabnjak (Ranunculus arvensis L.) ***divlja rotkva (Raphanus raphanistrum L.) ***poljska koljenica (Spergula arvensis L.) ***hrapavi šćir (Amaranthus retroflexus) ***rusomača (Capsella bursa pastoris) ***poljska čestika (Thlaspi arvense) ***modri različak (Centaurea cyanus L. 1753) **čvorasti smrdelj (Galeopsis tetrahit L.) ***** osjetljiv korov** srednje osjetljiv korov (djelomično)

Legato plus – visoka učinkovitost na većinu travnih i širokolisnih korova




DANON D.O.O. • LEDINSKA 7 • 10255 DONJI STUPNIKtel. 01/6530 985, 6531 056 • fax. 01/6530 983 • [email protected] • www.danon.hr










LEGATO PLUS®PRSKANJEM U JESEN RIJEŠITE PROBLEM TRAVNIH I ŠIROKOLISNIH KOROVA U VAŠEM USJEVU

65

zaštita bilja

Strane vrste su one koje žive izvan područja svoje prirodne rasprostranjenosti, a na novo područje dospije-vaju pomoću nenamjernih ili namjernih ljudskih aktivno-sti ili uslijed nekih promje-na u okolišu (npr. klimatske promjene). Svakodnevno se strane vrste kukaca i grinja prenose iz svojih prirodnih područja rasprostranjenosti u nova staništa (npr. trgovinom ukrasnog bilja i poljoprivred-nim proizvodima), no samo se mali broj njih uspješno udo-maći i razmnožava u novom staništu. Vrsta koja se uspješno širi u novom staništu, te time uzrokuje negativne ekonomske i ekološke posljedice nazi-va se invazivnom vrstom.

Većina stranih vrsta kukaca i grinja unesenih na novo područje nika-da ne postanu štetnici, no tijekom povijesti su zabilježeni i slučajevi ka-tastrofalnih posljedica nastalih udomaćivanjem ovakvih vrsta. Najpoznatiji primjer je filoksera (Viteus vitifoliae), uš koja je u 19. stoljeću unesena u Europu iz Amerike, te je uglavnom uništila proizvodnju europske loze.

U Hrvatskoj je zabilježe-no više od 40-tak stranih vrsta kukaca na voćkama i vinovoj lozi, a posebno su štetne po-lifagne vrste koje napadaju i nekoliko stotina biljaka doma-ćina. Neke od njih su medeći cvrčak (Metcalfa pruinosa), kalifornijska štitasta uš (Dias-pidiotus perniciosus), masli-nin medič (Saissetia oleae), narančin crvac (Icerya pur-chasi) i dudovac (Hyphantria

z a š t i t a b i l j a

Strane vrste štetočina

Filoksera na listu vinove loze (Viteus vitifoliae)

66

zaštita bilja

cunea). Važni štetnici voćaka i vinove loze su strane vrste lisnih uši koje štete uzrokuju sisanjem biljnih sokova npr. ja-bukova krvava uš (Eriosoma lanigerum), zelena lisna uš agruma (Aphis spirae-cola) i crna uš agruma (Toxoptera au-rantii ), a neke od njih prenose i brojne biljne viruse npr. breskvina uš uvijalica (Myzus varians) i zelena breskvina uš (Myzus persicae).

Voćne muhe pripadaju najvažnijim stranim štetnicima voćnih vrsta, a najpoznatija je mediteranska voćna muha (Ceratitis capitata). U posljed-njih 10 godina u Hrvatskoj su pronađene tri nove vrste voćnih muha: sje-verno-američka trešnjina muha (Rhagoletis cingulata), orahova muha (Rhagoletis completa) i vinska muha pjegavih krila (Drosophila suzukii) koje pokazuju veliki potencijal štetnosti.

Štetne grinjeGrinje zauzimaju vrlo mali postotak štetnih stranih vrsta u uzgoju vo-

ćaka i vinove loze, a u Hrvatskoj se nalaze samo tri od kojih je najznačaj-niji crveni pauk agruma (Panonychus citri). Nisu sve strane vrste štetne u novom staništu, a neke od njih su i namjerno unesene s drugog kontinenta kako bi se koristile za biološko suzbijanje štetnika. Primjer uspješnog uno-sa vrste je entomofagna osica Encarsia perniciosi koja se masovno uzgaja na štitastim ušima te se ciljano ispušta radi suzbijanja kalifornijske štitaste

uši. No, azijska bož-ja ovčica (Harmonia axyridis) je dobar pri-mjer koji s druge stra-ne poziva na oprez kod biološkog suzbijanja drugih štetnika. Ova vr-sta je polifagni predator kukaca posebno lisnih i štitastih uši, no u ne-dostatku hrane napada i ličinke drugih božjih ovčica stoga se njezino korištenje u svrhu bio-loškog suzbijanja štetni-ka ipak ne preporuča.Azijska božja ovčica (Harmonia axyridis)

Mediteranska voćna muha (Cerati-tis capitata)

67

zaštita bilja

Posljednjih godina na području Istre, Kvarnera i Dalmacije zabilježe-no je značajno opadanje plodova masline uzrokovano napadom maslinova svrdlaša (Rhodocyrtus cribripennis). Štetnik je rasprostranjen na području središnjeg i istočnog Mediterana i susjednih područja sve do Krima, a div-lje i kultivirane masline zabilježene su kao jedini domaćini na kojima se razvijaju ličinke.

Prema nekim podacima, odrasli oblici mogu se hraniti i na drugim vr-stama iz porodice Oleaceae. Svrdlaš je pipa crvene do crveno smeđe boje tijela, a samo su trbušna strana i parne gornje čeljusti crne boje. Duljina ti-jela (uključujući rilo) iznosi 5,5 - 6 mm, a potpuno razvijena ličinka duga je 7 mm. Razvoj vrste traje dvije godine. Prvu zimu provede u obliku potpuno razvijene ličinke u tlu, a drugu zimu provede u tlu kao odrasli oblik.

Ekonomske šteteOdrasli oblici izlaze iz tla od kraja travnja do kraja svibnja i lete na

lišće masline gdje se hrane nekoliko tjedana. Prvo se hrane na mladom li-šću i vršnim dijelovima izbojaka, a kasnije na malim mladim plodovima. Plodovi se zbog nastalih oštećenja suše i rano otpadaju sa stabla, a ozbilj-ne štete zabilježene su na sortama sitnijeg ploda. Ekonomske štete zabi-lježene su samo u toplim područjima, na vrlo suhim i ne navodnjavanim tlima gdje su urodi masline smanjeni i do 80% (Grčka). Od kraja srpnja do kraja kolovoza ženke pomoću rila buše meso ploda kao bi u vanjskom dijelu koštice položile jaje. Mlada ličinka razvije se za otprilike 10 dana. Buši rupu kroz košticu koja je već odrvenjela i dolazi do sjemenke koju u potpunosti izgrize. Kod jakih napada na plodu se može zabilježiti i do 30 ubodnih rupa, ali u plodu se može razviti samo jedna ličinka. Nakon hra-njena (u listopadu ili studenom) potpuno razvijena ličinka napušta plod i prezimljuje u tlu. Kukulji se tek krajem sljedećeg ljeta ili rane jeseni u tlu. Odrasli oblik razvija se zimi i izlazi iz tla u proljeće kako bi se hranio, razvio spolne organe i pario.

Kako suzbijati svrdlaša ?Osim maslinova svrdlaša slične simptome opadanja plodova mogu

izazvati i abiotski čimbenici koji uz alternativnu rodnost u nekim izrazi-to klimatsko nepovoljnim godinama mogu izazvati ozbiljne kvantitativne i kvalitativne gubitke. Opadanje plodova može se raspoznati jedino po ubod-nim rupama na površini plodova.

Opadanje plodova masline

68

zaštita bilja

Prisutnost štetnika u krošnji maslina može se utvrditi metodom otre-sanja grana, a na temelju procjene populacije odlučuje se o rokovima suz-bijanja. U konvencionalnoj proizvodnji maslina u Hrvatskoj Ministarstvo poljoprivrede u proljeće 2014. odobrilo je dodatnu registraciju sredstava za zaštitu od svrdlaša, a privremena registracija odnosi se na sredstva na bazi aktivne tvari dimetoat, Rogor i Chromgor, te na Imidan na bazi fosmeta.

S obzirom na velike štete koje su zabilježene u integriranom uzgoju maslina očekujemo da će se u narednim godinama pronaći ekološki pri-hvatljiv način suzbijanja ovog štetnika.

Maslinov svrdlaš (Rhodocyrtus cribripennis) i štete koje uzrokuje na plodovima ma-sline

Četverotočkasti kukuruzni sjajnik

Četverotočkasti kukuruzni sjaj-nik (Glischrochilus quadrisignatus Say) štetnik je podrijetlom iz Ameri-ke, koji je prenesen u Europu krajem drugog svjetskog rata, a u Hrvatskoj je otkriven 1983. godine u Novoj Gra-dišci. Polifagna je vrsta, hrani se do-zrelim plodovima breskvi, borovnica, jagoda, malina, dinje te kukuruzom. Četverotočkasti kukuruzni sjajnik – štete

69

zaštita bilja

Javlja se kao se-kundarni štetnik različi-tih poljoprivrednih kul-tura koje su prethodno oštetili kukci, glodavci, ptice ili paraziti koji uzrokuju bolesti.

Odrasli oblik crne je, sjajne boje, dug 3-7 mm. Na svakom pokri-lju uočavaju se po dvije žutonarančaste pjege.

Značajne štete na klipovimaČetverotočkasti kukuruzni sjajnik ima jednu generaciju godišnje, me-

đutim novija istraživanja ukazuju da sjajnik ima dvije i više generacija go-dišnje. Prezimljuje odrasli oblik u tlu, pod korom drveća ili u biljnim osta-cima. Odrasli kukci postaju aktivni tijekom toplijih dana krajem zime ili u rano proljeće. Ovipozicija se odvija tijekom proljeća na vlažnim biljnim ostatcima u procesu truljenja. Najveći broj jaja ženke odlažu u svibnju. Jed-na ženka može odložiti do 400 jaja. Ličinke se razvijaju u biljnim ostacima, a kukuljenje se odvija u tlu. Odrasli oblici nove generacije javljaju se tije-kom lipnja kada odlijeću na polja pod raznim poljoprivrednim kulturama, gdje ostaju sve do prezimljenja.

Kukuruzni se sjajnik hrani svilom neoštećenog kukuruza ne uzroku-jući time značajne štete. Značajnije štete pričinja na klipovima kukuruza oštećenim ishranom kukuruznog moljca, a veće štete uzrokuje izgrizajući neoštećeno zrnje kukuruza u mliječnoj zriobi kada može ogoliti polovicu ili čak i veći dio klipa. Najviše i najčešće su oštećeni klipovi kukuruza na rub-nom dijelu polja. Opadanjem vlažnosti zrna smanjuje se intenzitet ishrane zbog nemogućnosti ishrane na suhom zrnu gdje štetnik ugiba te stoga nema opasnosti od prenošenja štetnika sjemenskom robom.

Ovaj se štetnik preventivno suzbija uklanjanjem biljnih ostataka; do-zrelih i oštećenih plodova, kukuruzinca, te zaoravanjem biljnih ostataka. Kukuruzni sjajnik koji je prisutan na sjemenu može se suzbiti insekticidima za tretiranje sjemena. U slučaju iznimno jake pojave može se provesti treti-ranje samo rubova parcela visoko vrijedne (sjemenske) proizvodnje.

Četverotočkasti kukuruzni sjajnik – odrasli oblik

70

zaštita bilja

Crvići u paprici

Prilikom pregleda ili berbe paprike možemo naći manji ili veći broj plodova koji su počeli trunuti. Kada malo bolje pogledamo mjesto truleži uočiti ćemo malu rupicu. Prerežemo li taj plod unutra ćemo nači jednu bjel-kasto-ružičastu gusjenicu dužine 15-25 mm s tamnom glavom i njen izmet, koji pospješuje truljenje. Istu pojavu primjetiti ćemo i na plodovima rajčice i mahunama graha, a u plodu istu gusjenicu i njen izmet. Zbog grizotina i izmeta zaraženi plodovi trunu i nisu više za upotrebu. Na paprici plodovi u koje se ubušila gusjenica imaju uz čašku nekakve nakupine. Radi se o gusjenici kukuruznog moljca (Ostrinia nubilalis) kojemu je primarni do-maćin kukuruz.

Pored kukuruza napada vrlo velik broj kulturnih biljaka uz nabrojene rajčicu, papriku i grah, njegovu gisjenicu možemo naći u plodu patlidža-na i mahunama graška, ukoliko su te kulture posađene u blizini lanjskog ili ovogodišnjeg kukuruzišta zaraženim ovim štetnikom. Od ukrasnog bilja jako stradavaju gladiole i dalije, a osobito velike štete nanosi krizantema-ma. Osim njih napada hmelj, konoplju, suncokret, duhan, sirak, lupinu i krumpir. Nalaz njegove gusjenice u nabrojenim kulturama redovita je poja-va u svim krajevima gdje je kukuruzni moljac redoviti štetnik kukuruza, a sađene su u blizini kukuruzišta.

Najveće štete u rujnuPrezimljuje kao gusjenica u prizemnim dijelovima ostataka kukuruzin-

ca u polju. U proljeće nakon buđenja iz zimskog sna, tu će se zakukuljiti.

Gusjenica kukuruznog moljca u plodu paprike lijevo, vanjski izgled takvog ploda desno

71

zaštita bilja

Krajem svibnja počinje izli-jetanje leptira što može po-trajati tijekom cijelog lipnja. Nakon parenja ženke odlažu jaja na vršne listove kukuru-za i plodove nabrojenih kul-tura. Tek ispiljene gusjenice se hrane vrlo kratko vrijeme na površini biljaka, a nakon toga se ubušuju u biljno tkivo uzrokujući trulež.

Druga generacija lepti-ra počinje izlijetati sredinom i krajem kolovoza, a u rujnu slijedi pojava gusjenica. Ova je generacija mnogo štetnija od prve za sve plodovito po-vrće i za krizanteme, iako i prva zna prouzročiti štete na mladim još nedozrelim plo-dovima ili na tek posađenim krizantemama. Na povrću gusjenice se ubu-šuju izravno u plodove paprike, rajčice ili patlidžana, a na grahu i grašku u mahunu. Hrane se izgrizanjem biljnog tkiva plodova, uslijed čega zaraženi plodovi trunu. Napadnuti vršni izboji krizantema uvenu i posuše se. Na ku-kuruzu štete su podjednako velike od prve kao i od druge generacije molj-ca, koja se hrani zrnom kukuruza.

Mjere zaštiteSuzbijanje druge generacije kukuruznog moljca na kukuruzu je nemo-

guće, jer je tada kukuruz previsok i pregustog sklopa. Na plodovitom po-vrću, grahu i krizantemama kemijsko suzbijanje također postaje nemoguće nakon što se gusjenica već ubušila biljno tkivo. Na paprici protiv kuku-ruznog moljca registriran je inhibitor hitinaze Match 050 EC, kojeg treba primijenite prije odlaganja jaja, a protiv gusjenica sovica i drugih grizućih insekata Afirm, Avaunit i Karate Zeon.

U krajevima gdje se ovaj štetnik redovno javlja treba pribjeći preven-tivnim mjerama koje se sastoje u dubokom zaoravanju kukuruzinca u polju prije izlijetanja prve generacije leptira, najkasnije početkom svibnja i izbje-gavanju sadnje kultura podložnih njegovom napada u blizini kukuruzišta. U kontinentalnim dijelovima zemlje gdje je duboko zimsko oranje, smrza-

Gusjenica kukuruznog moljca u plodu paprike gore i u zrnu graška dole

72

zaštita bilja

vanjem vode u tlu se tijekom zime dodatno ono usitni i tako olakša pri-premu za sadnju. Da se izbjegne za-oravanje dugih stabljika kukuruza, koje zapinju za plug, danas mnogi poljoprivredni proizvođači koriste malčere. Pokose i usitne stablji-ke koje onda koriste za malčiranje površine. Tim se postupkom unište gusjenice kukuruznog moljca u ku-kuruzincu. Pokrov kukuruzinčevog malča rasut po njivi u jesen razgra-diti će se do proljeća i tlu vratiti po-trebna hranjiva. Osim toga na mno-gim kukuruzištima vlasnici zapale osušene ostatke kukuruza čime unište gusjenice na prezimljenju, a na njivi ostaje pepeo koji je vrlo dobro gnojivo za tlo.

Leptiri mužjak i ženka kukuruznog moljca

Najezda azijske božje ovčice

Harlekinska božja ovčica (Harmonia axyridis), strana je vrsta božje ovčice (popularnije zvanih „bubamare“) porijeklom iz Azije, koja se smatra invazivnom u Europi, te se nalazi na popisu 100 najgorih invazivnih vrsta na svijetu.

U Europu je unesena 60-tih godina dvadesetog stoljeća, u svrhu bio-loške kontrole lisnih ušiju, osobito u staklenicima. Naime, smatralo se da bi ova vrsta mogla učinkovito suzbijati lisne uši na nasadima i tako povećati urod, a bez korištenja velikih količina insekticida.

Potiskuje domaću božju ovčicuBudući da ova azijska božja ovčica nema prirodnih neprijatelja u Eu-

ropi, brzo se proširila i istisnula europske vrste. Harlekinska božja ovčica ima određene prednosti pred europskim vrstama koje joj omogućavaju da postane dominantna. Takve prednosti uključuju veću plodnost, brži život-ni ciklus, nedostatak predatora ili pak izostanak bolesti na novim područji-ma, a koji bi u njenim prirodnim područjima držali brojnost populacije pod kontrolom.

73

zaštita bilja

Zbog sličnosti s našim domaćim božjim ovčicama, harlekinska božja ovčica dugo je ostala nezapažena u Hrvatskoj. Prvi objavljeni znanstveni članci spominju nalaze ove vrste tek u 2008. godini, no ova azijska vrsta u Hrvatsku je došla mnogo ranije. Tek pojave velikih najezdi u jesenskim mjesecima razotkrile su ovu vrstu. Naime, europske božje ovčice prezi-mljuju u prirodi najčešće ispod kore suhog drveća ili na hladnim mjestima u kućama, dok harlekinske božje ovčice prezimljuju u kućama i drugim gri-janim objektima, te se u jesenskim mje-secima okupljaju u kolonije koje broje nekoliko desetaka ti-suća kukaca, a pone-kad i do milijun.

Harekinska bož-ja ovčica proširila se cijelom Hrvatskom. Morfološki je vrlo varijabilna, tako da na jednom mjestu možemo naći crvene, crne ili žute jedinke, s brojem točaka koji varira od 0 do 20. Najsigurniji način razlikovanja harlekinske božje ovčice od naših domaćih vrsta je oznaka na prednjem dijelu tijela (pronotumu) u obliku cr-nog slova „M“ ili „W“ na bijeloj pozadini.

Harlekinska božja ovčica može imati velik broj potomaka, stoga je na određenom području uvijek u vrlo velikom broju, gdje uzrokuje promjene u ekosustavu, ali i pričinjava gospodarske štete. Naime, harlekinska božja ovčica predator je te se hrani lisnim ušima, ali vrlo često i srodnim vrstama. Ugrožava domaće vrste božjih ovčica, kompeticijom za hranu, ali i izrav-nim predatorstvom.

Opasnost i za ljudeNaime, azijske božje ovčice proždiru domaće europske vrste, a napa-

daju i njihova jajašca i ličinke. U jesenskim mjesecima česta je i ishrana na voćnim plodovima. Kako u sebi ove božje ovčice sadrže alkaloide – (kemij-ske spojeve gorkog okusa), voćni sokovi i vino mijenjaju svoj prirodni okus i gube na kvaliteti. Također, zabilježene su kod nekih ljudi i alergijske reak-cije na obrambene izlučevine (žuta tekućina) ove vrste. Najčešće se radi o rinokonjunktivitisu (nadražaj sinusa) te umjereni nadražaj kože. Otkriveno je da tjelesne tekućine harlekinske božje ovčice sadrže parazite koji su opa-

Morfološka raznolikost harlekinske božje ovčice

74

zaštita bilja

sni za druge kukce, uključujući i europske vrste božjih ovčica. U tjelesnim tekućinama imaju alkaloid harmonin koji ima an-timikrobna svojstva. Harmonin je toliko snažan da znanstvenici istražuju njegovu djelotvornost na organizme poput Mycobac-terium tuberculosis (uzročnik tuberkuloze) i Plasmodium fal-ciparum (uzročnik malarije).

Uklanjanje harlekinske božje ovčice iz Europe više nije moguće, te je primjer lošeg uno-sa strane vrste na neko područje, Ishrana harlekinske božje ovčice na grožđu

premda je prvenstveno unesena u „dobre“ svrhe.

Lisne uši na šipku

Šipak napadaju brojni štetnici, od kojih se lisne uši smatraju gospo-darski najopasnijim, a ponekad i limitirajući čimbenik u proizvodnju šipka. Lisne uši vrlo su sitni kukci koji dolaze u dvije forme, krilatoj i beskrilnoj. Pričinjavaju važne izravne štete koje se ogledaju u zaostajanju biljke u ra-stu što dovodi do smanjenja prinosa. Iznimno su značajne i neizravne štete; izlučivanje medne rose, na koju se naseljavaju gljive čađavice te smanjuju kapacitet fotosinteze i tržišnu vrijednost same biljke, kao i prenošenje veli-kog broja virusnih bolesti.

Kako prepoznati zarazu lisnim ušima ?Mnoge vrste lisnih ušiju pričinjavaju štetne na šipku, dok su naj-

štetnije lisne uši iz porodice Aphididae i to vrste: Aphis gossypii, Aphis punicae, Aphis fabae, Aphis achyranthi. Vrsta Aphis gossypii se hrani sisanjem na naličju lišća ili mladicama šipka. Dolazi do deformacija i ko-vrčanja lišća, biljka poprima klorotičan izgled i odumire. Najbrojnija je u proljeće, iako se u velikom broju može javiti krajem ljeta ili u jesen. Kasnije u sezoni kako voćke sazrijevaju moguće nakupljanje medne rose koju izlučuju lisne uši između plodova koji se dodiruju što može dovesti do pojave trulih mrlja na kori ploda. Trule mrlje na plodu predstavljaju

75

zaštita bilja

najteže oštećenje koje mogu uzro-kovati lisne uši.

Vrlo česta vrsta na šipku je Ap-his punicae koja stvara kolonije na licu listova šipka. Koncentrira se uz srednju žilu ili na rubovima lista gdje se hrani sisanjem. Javlja se od svib-nja do kolovoza, kada oštećuje cvje-tove i plodove. Mladi listovi šipka jako su osjetljivi na napad poglavito tijekom srpnja i kolovoza, kada je na-pad lisnih uši na vrhuncu. Oštećenja se očituju u žućenju i kovrčanju lišća, uvijanju vršnih izbojaka, pojavi gljiva čađavica te opadanju prezrelih plodova. Uz A. punicae vrlo je štetna i vrsta Aphis fabae koja izravne štete uzrokuje hraneći se sisanjem biljnih sokova što dovodi do kovrčanja lista šipka.

SuzbijanjeZa uspješno suzbijanje lisnih uši prvenstveno je potrebno utvrditi broj-

nost i zastupljenost vrsta u nasadu. Fauna krilatih lisnih uši najčešće se pra-ti metodom “žute posude’’ (Moerikova žuta posuda), zatim žutim ljepljivim pločama, ljepljivim nitima, aspiratorima. Beskrilne lisne uši prate se pre-gledom napadnutih biljnih organa; tijekom mirovanja vegetacije i u vege-taciji. Prilikom suzbijanja treba uzeti u obzir brojne prirodne neprijatelje lisnih uš; božje ovčice, ličinke zlatooka, osolike muhe, grabežljive stjenice,

parazitske osice i dr. te birati selektivne insekticide - aficide; pirimikarb (Pirimor 50 WG) i flonikamid (Teppeki 500 WG). Od ostalih insekticida dozvolje-ni su: tiametoksam (Actara 25 WG), tiakloprid (Calypso SC 480) i acetamiprid (Mospilan 20 SP). Također su dozvoljena i mineralna ulja; za zimsko i ljet-no tretiranje Bijelo ulje i Mine-ralno svijetlo ulje; za zimsko tretiranje Crveno ulje, Modro ulje i Plavo ulje.

Napad lisnih uši na pupovima šipka

Kolonije lisnih uši na mladim izbojima šipka

76

zaštita bilja

TABLICA RAZRJEĐIVANJAPRIPRAVLJANJE POTREBNE KONCENTRACIJE

Volumen spremnika prskalice u litrama1 5 10 15 20 50 60 80 100 200 400 450

Tražena koncentracija Potrebna količina sredstva u g (ml)

0.01% 0.1 0.5 1 1.5 2 5 6 8 10 20 40 450.02% 0.2 1.0 2 3.0 4 10 12 16 20 40 80 900.03% 0.3 1.5 3 4.5 6 25 18 24 30 60 120 1450.04% 0.4 2.0 4 6.0 8 20 24 32 40 80 160 1800.05% 0.5 2.5 5 7.5 10 25 30 40 50 100 200 2250.06% 0.6 3.0 6 9.0 12 30 36 48 60 120 240 2700.07% 0.7 3.5 7 10.5 14 35 42 56 70 140 280 3150.08% 0.8 4.0 8 12.0 16 40 48 64 80 160 320 3600.09% 0.9 4.5 9 13.5 18 45 54 72 90 180 360 4050.10% 1.0 5.0 10 15.0 20 50 60 80 100 200 400 450 0.15% 1.5 7.5 15 22.0 30 75 90 120 150 300 600 6750.20% 2.0 10.0 20 30.0 40 100 120 160 200 400 800 9000.25% 2.5 12.5 25 38.0 50 125 150 200 250 500 1000 11250.30% 3.0 15 30 45.0 60 150 180 240 300 600 1200 13500.40% 4.0 20 40 60.0 80 200 240 320 400 800 1600 18000.50% 5.0 25 50 75.0 100 250 300 400 500 1000 2000 22500.60% 6.0 30 60 90.0 120 300 360 480 600 1200 2400 27000.70% 7.0 35 70 105.0 140 350 420 560 700 1400 2800 31500.80% 8.0 40 80 120.0 160 400 480 640 800 1600 3200 36000.90% 9.0 45 90 135.0 180 450 540 720 900 1800 3600 40501.00% 10.0 50 100 150.0 200 500 600 800 1000 2000 4000 45001.50% 15.0 75 150 225.0 300 750 900 1200 1500 3000 6000 67502.00% 20.0 100 200 300.0 400 1000 1200 1600 2000 4000 8000 90002.50% 25.0 125 250 375.0 500 1250 1500 2000 2500 5000 10000 11250

77

stočarstvo

Većina bolesti teladi je u prvim tjednima života, najče-šće kao posljedica nedovolj-ne zdravstvene zaštite, loših uvjeta držanja te pogreški hra-nidbe. Neka istraživanja poka-zuju kako se prije odbića oko 20 % teladi liječi od proljeva, 5 % zbog upale pluća i 15 % zbog pneumonije. Istovreme-no se postotak uginule tela-di do odbića kreće od 1% do 30%, a najznačajniji su uzroci proljev i pneumonija.

Telad se rađa agamaglo-bulinemična (bez imuniteta) i najvažniji faktor koji utječe na buduće zdravlje je uzimanje dovoljne količi-ne kvalitetnog kolostruma što prije po rođenju. Imunoglobulini kolostruma mogu biti resorbirani iz crijeva tijekom prva 24 sata života s maksimal-nom resorpcijom unutar prvih 6 sati po porodu. Imunoglobulini (IgG) koje tele uzme nakon što se “zatvori sluznica crijeva”, odnosno nakon vremena kada više nije moguća resorpcija, ostaju zarobljeni u crijevu gdje osigura-vaju lokalnu imunost, prvenstveno štiteći od rotavirusnih i coronavirusnih infekcija (najčešći uzrok proljeva u teladi stare nekoliko dana). Pored toga, koncentracija IgG u mlijeku majke brzo pada nakon poroda te ih već trećeg dana po porodu nalazimo u neznatnim količinama. Mliječne krave proizvo-de značajnu količinu kolostruma (5 do 20 kg na dan), ali koncentracija imu-noglobulina značajno se razlikuje te je značajno niža u kolostrumu junica u odnosu na krave, a također je obrnuto proporcionalna količini proizvedenog kolostruma (što više kolostruma to je u njemu niža koncentracija IgG - ko-lostrum je razrijeđen).

Na resorpciju IgG značajno utječe njihova koncentracija u mlijeku, vrijeme prvog napajanja i količina popijenog kolostruma. Da bi razvilo ade-kvatan imunitet tele mora uzeti 80 do 100 g imunoglobulina. Poželjan način uzimanja kolostruma je sisanjem majke, no ono je ograničeno živahnošću teleta i mogućnošću stajanja u prvim satima života. Odgađanje sisanja na-nosi veće štete i umanjuje resorpciju imunoglobulina kolostruma u uspo-

s t o č a r s t v o

Odgoj teladi

78

stočarstvo

redbi s napajanjem takve teladi umjetnom sisom. Istraživanja su pokazala kako oko 30% teladi odbija sisati 6 do 8 sati po porodu, a 18% teladi ne želi sisati ni 18 sati nakon poroda. Dodatni razlog uzimanja nedovoljne ko-ličine imunoglobulina je njihova nedovoljna koncentracija, a što može biti posljedica proizvodnje velike količine kolostruma i njegova razrjeđenja. Iz-među teladi postoje značajne razlike u količini popijenog prvog kolostru-ma, no smatra se kako prosječno tele može popiti oko 2,5 litre kolostruma, a pri tome koncentracija imunoglobulina kolostruma mora biti oko 40 g/ml kako bi se osiguralo unošenje 100 g imunoglobulina.

Koncentraciju imunoglobulina u mlijeku moguće je izmjeriti pomoću hidrometra (kolostometar) koji nalikuje mjeraču koncentracije alkohola u rakiji. Kvaliteta kolostruma ocjenjuje se kao izvrsna, prosječna, dobra ili loša. Kolostrum odlične kvalitete sadrži više od 130 g, a onaj loše kvalite-te manje od 50 g IgG/kg kolostruma. U slučaju loše kvalitete kolostruma telad se može napojiti kolostrumom druge krave, a stoga je dobro u zalihi uvijek imati smrznuti kolostrum. Kolostrum se smrzava u plastičnim posu-dama, a punjenost ne treba biti veća od 2/3 kako posude ne bi pucale nakon smrzavanja. Zamrzava se samo kolostrum izvrsne kvalitete i tako se može čuvati do upotrebe, odnosno nekoliko mjeseci. Kada zatreba, kolostrum se otapa i zagrije na tjelesnu temperaturu (oko 38°C) kada je spreman za napa-janje. Važno je znati kako se kolostrum nikako ne smije zagrijati na tempe-

raturu iznad 40°C jer dolazi do denaturacije bjelančevina i ko-lostrum postaje manje vrijedan ili bezvrijedan.

Telad se napaja kolostru-mom dva do tri dana, a potom treba odlučiti o načinu othrane teladi koji je moguć napajanjem mliječnim zamjenicama ili pu-nim mlijekom. Prednosti mli-ječnih zamjenica su u tome što su uvijek istog sastava i sadrže pravilan omjer svih tvari po-trebnih za rast. Hranidba punim mlijekom prvenstveno je pred-nost na farmama s manjim bro-jem teladi, no sastav mlijeka se mijenja što povećava sklonost nastanku proljeva. Loša strana Odvojeno držanje teladi

79

stočarstvo

mlijeka je i pojava “gruda” u sirištu teladi ukoliko se tele hrani obročno. Ovom se problemu može doskočiti tako da se u mlijeko stavi mravlja kise-lina (acidum formicum) čime mlijeko odmah postane kiselo i onemogućuje se grudanje u želucu teleta. Mravlja kiselina također djeluje i kao blagi de-zinficijens čime se umanjuje mogućnost probavnih infekcija.

Postupak pripreme “kiselog mlijeka” relativno je jednostavan: 1 dio 85% mravlje kiseline stavlja se u 9 dijelova vode čime se dobiva mravlja kiselina u koncentraciji od 9.8%. Potom se 30 ml ovako razrijeđene mravlje kiseline stavlja u litru mlijeka koje je ugrijano na 25°C. pH ovako pripre-mljenog mlijeka trebao bi biti između 4 i 4.5 što se vrlo lako može provje-riti trakicama za mjerenje kiselosti. Ovako pripremljeno mlijeko ostavi se stajati oko 8 sati pri čemu ga je 3 do 4 puta dobro promiješati. Mlijeko se može se koristi do 3 dana, a nakon toga se baca i priprema svježe.

U odgoju teladi od presudna je značaja i držanje, odnosno prostor u kojem boravi telad za dalji uzgoj. Vrlo je važno da telad za daljnji uz-goj bude držana u prostorijama koje su potpuno odvojene od prostorija s odraslim životinjama. Poželjno je onemogućiti dodir između odraslih životinja i podmlatka barem prvih 6 mjeseci, a pomladak se može drža-ti u individualnim ili skupnim boksovima. Treba izbjegavati dodavanje nove teladi u skupinu koja je oblikovana kao i premještanje teladi, osim

Skupno držanje teladi

80

stočarstvo

Kako hladno vrijeme utječe na novorođenu telad?

ukoliko se radi o izrazito agresivnoj teladi, bolesnoj teladi ili teladi koja je sklona sisanju druge teladi. Takvu je telad potrebno izlučiti i najčešće uputiti na klaonicu.

U modernom načinu uzgoja oko 90 % teladi prolazi odrožavanje (de-kornualizaciju) unutar prvih dva do četiri tjedana života Najjednostavniji način odrožavanja je genetski, odnosno osjemenjivanje krava bikovima za koje je poznato da na potomstvo prenose svojstvo bezrožnosti. Vrlo je jednostavan način i upotreba paste kojom se namaže područje oko korije-na rogova u mlade teladi. Pastu je potrebno nanijeti na kožu rukavicama i utrljati je kružnim pokretima na što manje područje jer djeluje paleći kožu i korijen roga onemogućujući mu rast. Mogući je način odrožava-nja paljenjem usijanim željezom ili električnim napravama koje prže, a prislanjaju se na kožu u području korijena roga. Znatno je bolniji način odrožavanje upotrebom sjekača za rogove koji se provodi u teladi stare nekoliko mjeseci, nakon što rogovi narastu na nekoliko centimetara (do deset cm). Najbolniji i najagresivniji način odrožavanja odraslih goveda je rezanje rogova pilama i žicama, a ovaj bi postupak smjeli provoditi isključivo educirani stručnjaci i to uz upotrebu lokalne anesteziji, a po potrebi i antibiotika.

Novorođena telad je posebno osjetljiva na niske zimske temperature. Često puta, novorođeno tele nema sposobnost da se brine samo za sebe, jer mokro tele nakon telenja za hladnog vremena ne može zadržati potrebnu toplinu tijela.

Novorođena telad nakon telenja ima tjelesnu temperaturu oko 39,5°C. U nekoliko sati nakon telenja, ona počinje padati na 38,5°C - 39°C, što je normalna tjelesna temperatura za stoku. Međutim, ako teletu temperatura padne ispod 37,6°C, tele drastično gubi sposobnost vlastite termo-regula-cije te ga je potrebno utopliti. Jedan od glavnih uzroka u brzom gubitku topline je mokro novorođeno tele. Normalno, kada se tele rađa, majka će ga nastaviti lizati i čistiti, a time ga ona i suši. Ako krava zanemaruje tele ili ga čovjek ne osuši, tele ostaje mokro. Višak vlage na teletu, u kombinaciji s

81

stočarstvo

niskim temperaturama i jakim vjetrovima, može izazvati brzo isparavanje i naknadne gubitke topline.

Posebno je osjetljiva telad “visokog rizika”. To je telad koja je doži-vjela dulje telenje, blizanci, ili telad rođena od mršavih ili bolesnih krava. Ova telad ne može imati dovoljno energije ili bjelančevina da bi mogla za-držati toplinu. Ona također nema dovoljno antitijela zbog smanjene stanič-ne aktivnosti uzrokovane niskim temperaturama.

KolostrumJedini način za pokretanje energije i proteina teleta je da popije maj-

čino mlijeko, a posebno kolostrum, kako bi se potaknuo početak stanične aktivnosti i proizvodnja topline. Sisanje je dokazano kao najučinkovitiji način prehrane za tele, ali kada je tele u opasnost od gladi, hranjenje na “bočicu - dudu” je najbolji način za borbu protiv gladi. Svježi kolostrum je najbolja formula za poboljšanje prehrane uz majčino mlijeko. Ako je tele previše podhlađeno i ne može samostalno sisati, napajanje toplim ko-lostrumom je sljedeća najbolja opcija.

Svježi kolostrum je najbolji jer u njemu ima antitijela koja su tele-tu potrebna u borbi protiv infekcije. Međutim, ako svježi kolostrum nije dostupan, može se koristiti i smrznuti. Na posljednjem mjestu je toplo mlijeko neke druge krave.

Hranidba krava čini veliku razliku u opstanku teleta. U jednoj studiji su hranili jednu grupu dvogodišnjih junica optimalnim obrokom balansi-ranim na bjelančevine, a druga skupina je dobila obrok ograničen s bje-lančevinama. Promatrali su junice nakon telenja i izmjerili količinu kolo-struma. Junice koje su hranjene odgovarajućom količinom bjelančevina dale su 2,751 kolostruma, a junice s niskim unosom bjelančevina u obro-ku proizvele su 21 kolostruma. Kad se govori o načinima izbjegavanja stresa kod teladi zbog hladnoće, gotovo sve se svodi na prehranu krave tijekom završnog 3. mjeseca bređosti i njihovu kondiciju. Ako nisu hra-njene adekvatno tijekom tog vremena, imat će više respiratornih i drugih bolesti u teladi, a telad neće dobro napredovati. U hladno doba godine, pravilna prehrana ima najvažniju ulogu za zdravlje teleta. Pravilna pre-hrana dovodi do učinkovite termo-regulacije u teladi, što rezultira zdra-vom, brzorastućom teladi.

Hranidba teladiNakon telenja potrebno je telad posušiti krpom ili slamom i staviti

u poseban boks da se odmori. Kravi nakon telenja najbolje je dati stočno brašno stavljeno u mlaku vodu.

82

stočarstvo

Ulaskom životinja u staju znatno se mijenja gustoća populacije i uvjeti života. Način držanja i nastamba morali bi životinjama osigurati uvjete koji će djelovati pozitivno na njihovu dobrobit i osigurati optimal-nu proizvodnju uz najmanje ulaganje u rad. U tom je smislu u obzir po-trebno uzeti ventilaciju, stajališta, ležišta, pristup hrani i vodi te prostor za kretanje. Sustav ventilacije u štalama najčešće se povezuje s bolestima dišnog sustava, no poznato je kako će ventilacija imati značajan učinak i na zdravlje vimena, zdravlje papaka te veću proizvodnost. Tijekom zim-skih mjeseci čest je prizor kapanje vode sa stropa nastambe koji svjedoči o prezasićenosti zraka vlagom jer je stočar u želji da staju utopli, zatvorio svaku pukotinu i time onemogućio izlazak vlage i štetnih plinova, kao i ulazak svježeg zraka.

Ventilacija stajaVentilacija je postupak kojim se zrak iz štale bogat vlagom, prašinom

i štetnim plinovima izbacuje u okoliš, a osigurava se ulaz svježeg zraka (u pravilu i hladnijeg) u nastambu. Na zdravlje životinja značajan utjecaj ima kvaliteta zraka, a ona je pak usko povezana s ventilacijom. Mnogi uzročnici bolesti životinja prenose se zrakom, a njihova koncentracija od presudnog je utjecaja za nastanak infekcije i pojavu bolesti. Što je sustav ventilacije bolji, to će koncentracija uzročnika bolesti i štetnih plinova unutar štale biti niža. Izvrstan način prirodne ventilacije je postavljanje prozora iznad visine tijela životinje uz otvore na stropu staje kroz koje

Mikroklima u stajama zimi

Nakon 2-3 sata poslije telenja bitno je da telad dobije prvo kravlje mli-jeko (kolostrum). Telad je najbolje napajati iz kante i dati im oko 2 litre kolostruma. Ako pustimo da tele siše po volji obično će doći do problema sa probavom, jer ono uzme više mlijeka nego što u tom trenutku može pro-baviti. U toku prva dva dana tele je potrebno napajati 3-5 puta dnevno sa jednom litrom mlijeka po obroku. Nakon trećeg dana tele se može početi napajati dva puta dnevno sa 2,5-3 litre mlijeka po obroku. Bitno je telad na-pajati 6-7 dana s mlijekom majke, a nakon toga se može prijeći na grupnu hranidbu teledi. Danas se teladi u drugom tjednu starosti daju preparati koji zamjenjuju mlijeko, a u trećem tjednu se počinju davati male količine kon-centrata za telad te im se može davati kvalitetno sijeno po volji.

83

stočarstvo

ne može padati kiša. Takav će sustav osigurati odvođenje prekomjerne topline i vlage i onemogućiti nastanak propuha u razini tijela životinje. Ukoliko je nemoguće napraviti otvore na zidovima i stropu, bit će dovolj-no i redovito provjetravanje nastambe nekoliko puta tijekom dana desetak minuta.

Prostorija je dovoljno provjetrena kada se ne osjeti miris amonijaka unutar staje, a staklo u nastambi se više posve ne orosi. U želji za utoplja-vanjem vlasnici često zaborave kako njihove životinje stalno nose „kaput od krzna“ i kako im hladnoća šteti znatno manje. Tako će se krave i konji izvrsno osjećati pri temperaturama od 5 do 15°C i posve je nepotrebno, pa i štetno osiguravanje sobne temperature u prostorijama u kojima bo-rave. Relativna vlažnost zraka izražava se postotkom koji pokazuje koli-ko je vlage prisutno u zraku u odnosu na najveću moguću količinu vlage koju zrak može sadržavati (100%), a ovisi i o temperaturi zraka. Što je zrak topliji to može sadržavati veću količinu vlage.

Primjerice, u slučaju temperature zraka od -18°C i relativne vlažnosti od 80%, ukoliko taj isti zrak ugrijemo na 7°C, relativna vlažnost će mu pasti na samo 10%. Znači da topliji zrak može sadržavati više vlage od hladnog zraka, a primjer za to je rošenje stakala kuće tijekom zime - topli zrak unutar kuće bogat vlagom dolazi u dodir s hladnim staklima prozora te se hladi, a iz njega se stoga odmah odvaja vlaga u obliku kapljica vode koje se sakupljaju na staklima. Upravo se stoga rošenje javlja i unutar same farme kada tako kondenzirana vlaga kaplje s krovova nastambe po životinjama što je vrlo štetna pojava i ukazuje na vrlo loše zoohigijenske prilike. Relativna vlažnost zraka važan je faktor i preživljavanja uzročni-ka bolesti. Dok neki lakše preživljavaju u vlažnim, drugim mikroorganiz-mima više odgovaraju suhi uvjeti okoliša. No, održavanje relativne vlaž-nosti zraka u nastambi između 55% i 75% osigurat će najlošije uvjete života za većinu uzročnika bolesti i dovesti do njihova ugibanja u najkra-ćem vremenu.

Izmjena zraka unutar nastambe i okoline osigurat će smanjenje kon-centracije uzročnika bolesti te štetnih plinova u nastambi. Amonijak je vrlo agresivan plin, a nastaje razgradnjom i raspadanjem mokraće i balege, te je zasigurno jedan od najvažnijih zagađivača zraka u štali. U slučaju značaj-nijeg porasta koncentracije, amonijak iritira sve sluznice s kojima dolazi u dodir, izaziva upalu i olakšava prodor uzročnika bolesti u organizam preko tako oštećenih sluznica. Visoka razina amonijaka negativno djeluje i na do-brobit životinja, te znatno smanjuje proizvodnju (životinje se nezadovoljne, postaju nemirne te manje jedu).

84

stočarstvo

Ova pasmina konja danas predstavlja kod nas najrasprostranjeni-ju pasminu konja. Nastao je na području sjeverozapadnog dijela Hrvatske oplemenjivanjem domaćih kobila s pastusima hladnokrvnih pasmina iz Austrije, Mađarske, Bel-gije i Francuske. Do kraja XIX. stoljeća za pripust su se upotrebljavali uglavnom norički pastusi, a od počet-ka pa do osamdesetih godi-na XX. stoljeća, uglavnom ardenski i peršeronski pa-stusi. Danas se uzgoj pro-vodi u čistoj krvi. Hrvatski je hladnokrvnjak krupnije građe nego posavac. Po-željna visina u grebenu je oko 170 cm (vrpca), uglavnom je dorat boje, a u manjoj mjeri može se javiti i kao vranac, rjeđe kao sivac, odnosno alat. Glava mu je ravna i široka, razmjerno velika. Kratkog je vrata uz neizražen greben. Leđa su duža s dobro zaobljenim rebrima uz kratak spoj. Sapi su do-bro obrasle mišićima, rascijepljene i lijepo zaobljene. Prsa su široka i dubo-ka, a noge snažne i umjereno obrasle dlakama. Hod mu je siguran i snažan. Najbolje rezultate u uzgoju i korištenju, a s obzirom na uzgojnu povijest i cilj, postiže u krajevima intenzivne ratarske proizvodnje, no kako je izgubio tu svoju radnu funkciju, danas se u većem broju zadržao samo u područji-ma otežane mogućnosti korištenja poljoprivredne mehanizacije i na rubnim područjima vlažnih staništa.

U ekonomskom smislu, kao pasmina radnih konja, izgubio je s po-javom mehanizacije u poljoprivredi svoju vrijednost. Kao i hrvatski po-savac ima mogućnosti opstanka samo na područjima koja imaju dovoljno pašnjačkih površina. Danas se prvenstveno uzgaja zbog proizvodnje mesa i specifičnih proizvoda od mesa. Također je pogodan za proizvodnju kobiljeg mlijeka kao vrlo vrijedne sirovine u kozmetici. Inače u šumovitom dijelu naše domovine još se upotrebljava za obavljanje određenih šumskih poslo-va, izvlačenje trupaca i nošenje drva – samarenje. U uzgoju djeluju sljedeće udruge uzgajivača: Ergela Križevački Lemeš, Zagorska udruga uzgajiva-ča konja, Konjogojska udruga Moslavina, Konjogojska udruga Bilogora, Udruga Slavonskih uzgajivača hladnokrvnih konja.

Hrvatski hladnokrvnjak

85

stočarstvo

Štetne trave za konje

Premda trovanje konja nije učestala poja-va, moguća je na skoro svim područjima bu-dući da se opasne biljke nalaze posvuda. Ne-ugodan okus i grubost stabljike otrovnog bilja obično odbijaju konje od njihovog konzumira-nja. Konji nagonski biraju ukusniji obrok.

Znakovi poremećajaZbog štetnih trava na pašnjaku i krmi, konj

može posegnuti i za štetnim biljkama. Znako-vi trovanja i intenzitet poremećaja ovise o vrsti i količini konzumirane štetne trave. Različito je djelovanje otrovnih biljaka na metabolizam konja. Neke otrovne biljke kao jesenski mrazovac, žabnjak, crna bunika ili crni kukurijek iritiraju crijeva, izazivaju kolike i druge probavne poremeća-je. Određene biljke kao modri jedić ili imela izazivaju pojačanu salivaciju i upalu sluznice usne šupljine. Druge otrovne biljke, poput močvarne pre-slice, poljske preslice, viličaste kukavičice ili vazdazelenog šimšira djeluju na živčani sustav konja, izazivajući grčeve, depresiju, lošu koordinaciju pa čak i uginućc. Neke otrovne biljke kao što su rupičasta pljuskavica i prava heljda, izazivaju foto dermatitis koji može izazvati znatnija oštećenja kože. Rosulja, kukolj kao i divlji luk djeluju na crvena krvna zrnca izazivajući hemoglobinuriju odnosno hemolitičku anemiju. Neke otrovne biljke medu koje spada i sirak djeluju na plod gravidnih kobila, izazivajući pobačaje ili nakaznost ploda. Neke otrovne biljke sadržavaju znatnije količine alka-loida, cijanida ili srčanih glikozida, koji dovode do iznenadne smrti konja. Veliki je broj biljaka koje mogu negativno djelovati na zdravlje konja, te je nemoguće spriječiti kontakt konja s njima. Preventivne mjere umanjuju rizik od eventualnog konzumiranja otrovnih biljaka. Najbolja preventivna mjera je uklanjanje otrovnih biljaka s pašnjaka na kojima borave konji. Treba paziti na botanički sklop livade s kojih se prikuplja sijeno, budući da sušenje nekih otrovnih biljaka ne umanjuje njihovu otrovnost. Balansiran obrok ponuđen u dovoljnoj količini umanjuje potrebu konja za konzumiranjem štetnih bilja-ka. Otrovne se biljke mogu kao korovi naseljavati uz objekte, te ih treba kao takve prepoznati i odstraniti. Katkada se otrovne biljke mogu naći i u stelji, koju treba odstraniti i zamijeniti ispravnom steljom.

86

stočarstvo

U proizvodnim sustavima industrijskog karaktera, biosigurnosne mjere na farmama najčešće se provode sustavno i daje im se odgovarajuća pažnja. Međutim, unosu bolesti često su izloženija stada svinja držana u ekstenziv-nim uvjetima, na obiteljskim gospodarstvima s poluotvorenim i otvorenim načinima držanja svinja, pri čemu su ugrožene sve kategorije svinja. Zara-zne bolesti, kao što su klasična te afrička svinjska kuga, reproduktivno-res-piratorni sindrom svinja, vrbanac, bruceloza ili bolest Aujeszkoga mogu se izbjeći sprječavanjem unosa uzročnika bolesti u stado.

Odgovornost za proizvodnju zdravstveno ispravne i kvalitetne hrane, primarno leži na proizvođaču svinja. Osim zdravstvene ispravnosti pre-hrambenog proizvoda, zdravstvenom zaštitom također doprinosimo dobro-biti svinja te boljim proizvodnim rezultatima. Poštujući mjere za sprječava-nje bolesti, osiguravamo u konačnici profitabilnu proizvodnju.

Zarazne se bolesti mogu prenijeti na razne načine: s uginulih ili bole-snih svinja, koje još ne pokazuju simptome, preko drugih životinjskih vrsta (kućnih ljubimaca, divljih životinja), insekata ili parazita, preko odjeće i obuće osoba u kontaktu sa životinjama, kontaminiranom hranom i vodom, zrakom, te preko vozila koja ulaze u gospodarstvo.

Prvi korak u izbjegavanju bolesti u stadu je nabava životinja od po-uzdanog dobavljača sa svom potrebnom dokumentacijom koja svjedoči o porijeklu i zdravstvenom stanju životinje. Sustav „sve unutra - sve van” u pojedinim fazama proizvodnje znatno doprinosi sprječavanju ulaska bolesti u stado. Prije početka novog ciklusa, objekt je potrebno sustavno dezinfici-rati, uklanjajući ostatke hrane, stelje i druge organske tvari iz objekta. Na-dalje, sustave za napajanje potrebno je temeljito održavati i očistiti nakon svakog ciklusa. Podne površine također je potrebno očistiti i dezinficirati deterdžentom ili dezinfekcijskom otopinom.

U farmama zatvorenog tipa potrebno je osigurati da se ulazak ljudi i vozila odvija kroz dezinfekcijske barijere. Osobna higijena zaposlenika od velike je važnosti u očuvanja zdravstvenog stanja stada. Postoji li sumnja daje zaposlenik bio u kontaktu s oboljelim ili mrtvim svinjama, potrebno je osigurati karantenu, kako ne bi došlo do unosa uzročnika bolesti u stado. Posjetitelji na gospodarstvu moraju nositi zaštitnu odjeću i obuću. Mjere

Kako spriječiti unos bolesti u stado svinja?

87

stočarstvo

dezinfekcije, dezinsekcije i derati-zacije moraju se provoditi redovno i sustavno. Kod otvorenog sustava dr-žanja svinja, nužnu pozornost potreb-no je obratiti na sprječavanje kontakta domaćih i divljih svinja i ostalih div-ljih životinja, primjerice lisica, koje mogu biti prijenosnici bjesnoće. Is-puste, pašnjake i druge površine na kojima se drže svinje također je po-trebno ograditi. Ukoliko svinje izlaze na pašu izvan ograđenog područja, nužno je osigurati nadzor. Hrana za svinje mora biti zdravstveno ispravna, jer u protivnom može biti izvor zaraze za svinje. Stoga je potrebno osigurati pouzdan i poznat izvor sirovina koje ulaze u farmu. Kontaminaciju hrane treba spriječiti držanjem u prikladnim uvjetima, te sprječavanjem kontakta glodavaca s hranom. Također, svinje nije dozvoljeno hraniti napojem. Pitka voda treba biti dostupna iz čistih izvo-ra, dočim je potrebno spriječiti da se životinje napajaju iz zaostalih lokava. S obzirom daje kod otvorenog načina držanja često teško postići potpunu izolaciju svinja od potencijalnih izvo-ra zaraze, potreban je pojačan nadzor zdravstvenog stanja svinja, suradnja s veterinarima te utvrđivanje uzroka uginuća za svaku životinju. Biosigur-nosne mjere na farmama, bilo otvo-renog, bilo zatvorenog tipa iziskuju određena ulaganja, međutim njihova je vrijednost višestruko manja od šte-ta koje mogu nastati unosom zaraznih bolesti u stada svinja.

www.gospodarski.hrtel: 01/4816-145, 01/[email protected]

CIJENA60,00 kn

pošiljka se uvećava za cijenu poštarine

Kolinje i mesnispecijaliteti

Isporuka: odmahFormat: 20 x 14 cmUvez: broširaniBroj stranica: 184

88

veterinarstvo

Uvjerite se i vi zašto svjetski prvaci oru

Kverneland plugovima!

Ul. Kralja Zvonimira 15/I Samobor

Damir Novosel 091 3024 040Ivica Bučanović 091 3024 050

Tajna je skrivena ispod površine...

Vaš partner kvalitete i povjerenja!

89

veterinarstvo

Pobačaj u kasnijoj dobi bređosti vidljiv je svakom stočaru, dok je rani pobačaj vrlo skrovit i bude primijećen samo iznimno. Embrional-na smrtnost u goveda zapra-vo je rani pobačaj, odnosno gubitak ploda do 42. dana bređosti. Ukoliko pobačaj na-stupi nakon 42.dana bređosti, govorimo o fetalnoj smrtno-sti. Danas se smatra kako je embrionalna smrtnost stanje smanjene plodnosti koje mlje-karskoj industriji pričinjava najveće ekonomske gubit-ke te je stoga vrlo popularna u svjetskoj znanstvenoj zajednici, a jedan od glavnih razloga za to je i teško otkrivanje tog stanja. Smatra se kako je do eksplozije ovog stanja doveo intenzivan način proizvodnje - prije svega suvremeni načini hranidbe, povećanje mliječnosti, križanje pasmina te ma-sovni i nekontrolirani uvoz neprilagođenih pasmina krava. Najveći dio svih pobačaja (do 70% ukupnih pobačaja) u goveda događa se do 42. dana gra-viditeta, a očituje se ponovnim tjeranjem krava u nepravilnim vremenskim razmacima, dužim od 21 dana. Drugim riječima, čak 70% krava koje se tjeraju kasnije od 25 dana po prethodnom osjemenjivanju zapravo su bile i bređe, no nastupilo je uginuće ploda i javilo se naredno tjeranje. Učestalost stanja ranih pobačaja u krava je čak 20%, a u junica iste pasmine do 5% iz čega je vidljivo kako je u junica znatno bolja plodnost u odnosu na krave, a što je poznato svakom stočaru.

Uzroci pobačajaSmatra se kako je izravan uzrok smrtnosti ploda nepravilan rad žutog

tijela jajnika, a što se pak dovodi u izravnu vezu s visokom mliječnošću. Iz navedenog, postoje naznake da će visoko mliječne krave biti podložnije po-bačajima od krava niže proizvodnje, iako novija istraživanja upućuju kako su za pobačaje i smanjenu plodnost općenito ipak odgovorniji hranidba i menadžment. Od posrednih se uzroka često navode prekomjerna hranidba

v e t e r i n a r s t v o

Pobačaji u krava

90

veterinarstvo

bjelančevinama, prekomjerna tjelesna težina i visoka temperatura okoliša. U istraživanju na uzorku od 860 krava provedenom u središnjem dijelu Hr-vatske potvrđeno je kako je učestalost ovog stanja trostruko niža u krava simentalske pasmine u odnosu na krave pasmine holštajn, i pored toga je dvostruko rjeđa u krava držanih polu intenzivno (na paši i u štali), u odnosu na krave držane intenzivno (isključivo u štali).

Brojnim drugim istraživanjima uzroka i pojavnosti pobačaja kao glav-ni se uzroci navode visoka mliječnost, negativni energetski balans, prisut-nost toksina u hrani, visoka količina uree i dušika u hrani, visoke tempera-ture okoliša, zarazne bolesti te nagli gubitak tjelesne težine. Zarazne bolesti koje mogu uzrokovati pobačaje u krava su bruceloza goveda, Q groznica, leptospiroza, genitalna kampilobakterioza, zarazni goveđi rinotraheitis te infekcija schmallenberg virusom, o čemu treba voditi računa pri svakom pobačaju, posebice zbog činjenice da su neke od ovih bolesti zoonoze (obo-ljeti mogu i ljudi).

Trajanje graviditeta u gospodarski bitnih vrsta životinjaKrava: 278 do 288 danaKobila: 336 dana (320 – 370)Ovaca i koza: 150 danaKrmača: 114 dana (3mj + 3tj + 3d)Dijagnoza pobačaja postavlja se potvrđivanjem graviditeta od 28. dana

graviditeta na dalje - ukoliko krava nije gravidna, a nije se tjerala nakon osjemenjivanja, velika je vjerojatnost kako je posrijedi gubitak ploda, od-nosno embrionalna ili fetalna smrtnost (ovisno o vremenu pregleda).

Vrste pretrageSumnju na rani pobačaj moguće je postaviti pretragom uzorka mlijeka,

odnosno utvrđivanjem razine hormona „čuvara graviditeta“ - progesterona u njemu. Razina ovog hormona visoka je tijekom graviditeta da bi nestao tijekom tjeranja, što predstavlja temelj ove metode. Prednost metode je što je relativno jeftina, a mlijeko može uzorkovati i sam stočar, no metoda je nepouzdana jer se nalaz sličan onom u graviditetu dobiva i ukoliko krava na jajniku ima luteinske ciste, te ako se mlijeko uzorkuje na sredini spolnog ciklusa (10-ak dana po tjeranju).

Slijedeći je mogući način relativno rana dijagnostika graviditeta rektal-nim pregledom - pregled rukom koji je pouzdan najranije 35. dana gravidi-teta, a pouzdanost nalaza uvelike ovisi o iskusnosti stručnjaka. Ovu će vrstu pretrage sa sigurnošću moći obaviti samo veterinar specijalist reprodukcije, a što je i glavna mana metode. Znatno pouzdaniji način rane dijagnostike

91

veterinarstvo

graviditeta, odnosno dijagnoze ranih pobačaja je ultrazvučna pretraga koja se može sa sigurnošću izvršiti već 28 dana po osjemenjivanju. Pregled re-zultira slikom na monitoru uređaja i pravilno očitani nalaz je 100% pouz-dan i točan. Ovu pretragu može obaviti samo educirana osoba, a što može postati i sam stočar ukoliko završi obuku za osnovni rad s ultrazvučnim uređajem.

Zašto pregledavati kraveCilj svake pretrage na graviditet zapravo je pronalazak krava koje nisu

bređe (krava koje su pobacile) kako bi bile što prije podvrgnute terapiji, opet bile osjemenjene i ostale bređe što ranije nakon prethodnog teljenja. Krava koja nije bređa, a ne tjera se, ostaje skrivena za vlasnika, no vrlo brzo po porodu počinje smanjivati mliječnost da bi sedam do devet mjeseci po teljenju i zasušila.

Ukoliko pretpostavimo da vlasnik ima 30 krava od kojih svaka koje daje oko 20 kg mlijeka dnevno (5.000 kg mlijeka u laktaciji) i ranim se pre-tragama utvrdi kako 10 krava nije bređe, umjesto da se isto potvrdi kasnim pretragama (npr. 100 dana po osjemenjivanju), isto predstavlja uštedu od 70 dana po kravi, odnosno 700 dana na uzorku od deset krava. Rečeno znači dva perioda laktacije i dva perioda graviditeta te predstavlja uštedu od oko 10.000 kg mlijeka i dva teleta (oko 30.000 kuna). Dodatna prednost ultra-zvučne pretrage je mogućnost utvrđivanja spola teleta već 50-og dana po osjemenjivanju s velikom sigurnošću, a što farmeru omogućava planiranje buduće proizvodnje.

Što nakon pobačajaDužnost je vlasnika da do dolaska veterinara onemogući dodir dru-

gih životinja s pobačenim materijalom. Prilikom rukovanja s pobačenim plodom i plodovim ovojnicama (posteljica) treba se pridržavati higijenskih pravila i koristiti gumene rukavice za baratanje materijalom.

O pobačaju treba bez odlaganja obavijestiti nadležnu veterinarsku službu, a veterinar će nakon prijave pobačaja doći na gospodarstvo i uzeti krv od životinje koja je pobacila kao i pobačeni materijal (fetus, posteljica), te ih dostaviti na pretragu u Hrvatski veterinarski institut. Sve pretrage koje se obavljaju s ciljem isključivanja zaraznih bolesti kao uzroka pobačaja su financirane iz državnog proračuna. Ukoliko se pretraživanjem utvrde zara-zne bolesti koje se suzbijaju prema zakonskim propisima, nadležni veteri-narski inspektor će na gospodarstvu narediti mjere kojih su se posjednici životinja dužni strogo pridržavati.

92

veterinarstvo

Embriotransfer u goveda

Embriotransfer je metoda koja postaje sve popularnija u govedarskoj proizvodnji, a većina metoda koje se pri tome koriste razvijene su 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Prvi zabilježeni embriotransfer proveo je Heape 1890. godine prebacivši embrije angora kunića u maternicu gravidne belgian zečice. Od životinja koje se koriste u prehrani ljudi je prvi embrio-transfer uspješno izveden na ovcama i kozama 30-ih godina prošlog stolje-ća. Na svinjama i kravama, prvi ga je uspješno obavio Rowson 1956. go-dine u Engleskoj. U tim počecima su embriji ubacivani u maternicu krave primateljice kirurškim putem i tek razvojem nekirurških (konzervativnih) metoda, emriotransfer počinje dobivati na popularnosti.

Smatra se kako žensko tele raspolaže s oko 150.000 jajnih stanica, a muško tele nemjerljivim bilijunima spermija. Prirodnim pripustom iskoristi se tek neznatan dio reproduktivnih svojstava. Prosječan će bik u prirodnom pripustu godišnje dati potomstvo od 25 do 50 teladi, a prosječna krava tek jedno tele u godini. Korištenjem umjetnog osjemenjivanja omogućeno je korištenje znatno manjeg broja spermija za proizvodnju jednog teleta, čime se omogućuje daleko opsežnije širenje genetike bikova poželjnih svojstava. No, reprodukcijski potencijal genetski superiornih ženki i nadalje ostaje za-postavljen. Ono što je umjetno osjemenjivanje omogućilo za bika, embrio-transfer omogućuje genetski superiornoj ženki. Prvi je korak odabir krave davateljice pri čemu se kriteriji za odabir krave davateljice znatno razlikuju u proizvodnji mlijeka i mesa. Pri odabiru krave davateljice za proizvodnju mesa odabir je ponešto teži budući da je osnovni kriterij prirast mesa te-ladi, odnosno cijena postignuta prodajom teladi krave dobivene iz embrio transfera. Pri odabiru krave davateljice za proizvodnju mlijeka kriteriji su proizvedena količina, kvaliteta mlijeka te ocjena vanjštine. Pored toga, pri odabiru krave davateljice vodi se računa da je krava posve zdrava u repro-duktivnom smislu te da daje najveće moguće rezultate u proizvodnji. Kako bi krava postala davateljicom treba biti zdrava u reproduktivnom smislu (da lako ostaje bređa, da se tjera u pravilnim intervalima, a znaci tjeranja su izraženi; da je što kraće vrijeme između dva uzastopna poroda, da se teli lako), da nema težih mana u vanjskom izgledu, da na potomstvo ne prenosi degenerativne mane, te da proizvodi zadovoljavajuću količinu mlijeka od-govarajuće kvalitete.

Po dobivanju jajne stanice ona biva oplođena sjemenom odabranog bika u laboratorisjkim uvjetima. Dobivena oplođena jajna stanica potom može biti zamrznuta ili biti svježa umetnuta u maternicu krave primateljice. Do trenut-

93

veterinarstvo

ka umetanja embrio je smrznut i pohranjen u tekućinu za čuvanje, a uskla-dišten u pajeti. Idealno je da primateljica bude junica (ili provotelka) što je moguće lošijeg genetskog potencija, no posve zdrava u reprodukcijskom smi-slu. Pored toga primateljica ne smije bolovati od teških deformacija stražnjih udova, čestih upala vimena i sl. jer su to sve stanja koja bi mogla utjecati na pojavu stanja smanjene plodnosti i/ili pobačaja u bilo kojoj fazi graviditeta. Krava primateljica prethodno mora biti “pripremljena” za ovaj zahvat, a što podrazumijeva aplikaciju antiparazitika, minerala i vitamina kako bi postu-pak prebacivanja embrija (embriotransfer) bio što uspješniji.

Kako se vidi, embrio je “sin ili kćerka” krave davateljice i bika čijim je sjemenom osjemenjena, dok krava primateljica samo “pruža utočište” te hrani i odgaja embrio u svojoj maternici. Embriotransfer je, dakle, metoda koja nam omogućava da na kravama niske proizvodnje, lošijeg eksterijera, koje prenose mnoga loša svojstva na potomstvo “proizvedemo” telad vr-hunskih genetskih svojstava i proizvodnje, poput njihove prave (biološke) majke i oca.

Cijena zametka, po pojedinoj kravi uvelike ovisi o kvaliteti embrija (ocu i majci), a grubo računavši, kreće se između 3000 i 4000 kuna. Cijena svakako nije zanemariva, ali gledajući u budućnost to je investicija koja se svakako isplati jer uvozna junica osrednje genetske kvalitete doseže auk-cijsku cijenu od oko 2.200 €. Ovim troškovima treba pridodati troškove pripreme junica za emriotransfer i troškove samog zahvata. Ukupna cijena embriotransfera stoga se kreće između 5.000 i 8.000 kuna, a uvelike ovisi o cijeni jednog zametka.

Bolesti i obrada papaka

Papak u užem smislu je orožnjali dio koji odgovara noktu čovjeka, obavija završni dio noge, omogućuje bezbolno stajanje i hodanje te štiti unutarnji, živi dio papka. Između rožnatog dijela papka i kostiju nalazi se živi dio - chorium odgovoran za proizvodnju orožnjalog dijela. Proizvodnja orožnjalog dijela započinje od gornjeg dijela (krune) brzinom od oko 5 mm mjesečno i za potpunu zamjenu rožine papka potrebno je oko 18 mjeseci. Površina papka po kojoj krava hoda (solea = osunčana površina) debljine je između 5 i 8 mm i može se obnoviti svakog mjeseca. Građa papaka osigu-rava raspodjelu težine tijela na vanjski i unutarnji papak, odnosno prednji (nokatni) i stražnji (petni) dio papka. Ukoliko težina nije raspoređena rav-

94

veterinarstvo

nomjerno, krava ne stoji pravilno, papci se ne troše ravnomjerno i nastaju nepravilni stavovi nogu s nepravilnom građom papaka.

Papak gradi životinja, ali na njegov nastanak i razvoj veliki utjecaj ima-ju držanje, hranidba i uvjeti držanja. Pored toga, na čvrstoću i izdržljivost pa-paka, baš kao i na stav nogu može se utjecati genetikom, odnosno odabirom roditelja od kojih se ostavlja potomstvo. Na zdravlje papaka utjecaj imaju i vrsta podloge, duljina puta koju životinja dnevno prolazi, vrijeme stajanja kod čekanja na mužnju, tehnika obrade papaka, hranidba, opskrbljenost mi-neralima i esencijalnim aminokiselinama, postupak prilikom poroda itd.

Biomehanika pokazuje kako papci prednjih nogu nose veću težinu od papaka stražnjih nogu, a vanjski papci nose veću težinu od unutarnjih te su podložniji i bržem trošenju. U cilju kompenzacije ove pojave, chorium vanj-skih stražnjih papaka brže proizvodi rožinu, a što će u slučaju nepravilnog stava vrlo brzo dovesti do nastanka nepravilnih oblika papaka stražnjih nogu.

Metoda ocjene zdravlja papakaNajlakša i najbrža metoda ocjene zdravlja papaka je ocjena kretanja

krava koju je potrebno izvršiti na suhoj, ravnoj i hrapavoj podlozi koja nije skliska. U cilju ocjene stanja u stadu nije potrebno pregledati sve životinje, no najmanji bi uzorak trebao biti 25% grla, a ocjenjuje se u 5 kategorija pri čemu ocjena 1 označava zdrava grla, a ocjena 5 izrazito (šepava) grla. Pri ocjenjivanju se promatra dužina koraka (normalna dužina koraka je oko 80 cm), te položaj leđa pri hodanju (zdrava grla imaju pri kretanju gotovo vo-doravnu leđnu liniju).

Laminitis je upalno stanja choriuma. Ukoliko je zahvaćen papak samo jedne noge krava će hramati, a ukoliko su zahvaćeni papci obje stražnje noge životinja neće šepati, ali će se kretati vrlo sporo i osobito oprezno. Do laminitisa u pravilu dolazi tijekom ranog puerperija, a najčešći su uzroci acidoza buraga, ketoza i hipokalcemija. Upalna stanja choriuma imat će za posljedicu i abnormalno stvaranje rožnatog dijela papka i nastanka nepra-vilnih (štalskih) papaka.

Dermatitis označava različita upalna stanja kože, a može biti digital-ni (Dermatitis digitale) i interdigitalni (Dermatitis interdigitale). Digitalni dermatitis u pravilu nalazimo u štalama sa slobodnim načinom držanja, naj-češće u uvjetima slabije higijene. U njegovom nastanku sudjeluje više vrsta bakterija iako osnovni uzrok nije potpuno razjašnjen. Vlažne nastambe sa slabom higijenom omogućuju nastanak lezija (ozljeda), a koje su ulazna vrata za mnoge mikroorganizme okoliša. Bolest započinje kao upala po-vršinskih dijelova kože, ali ubrzo zahvaća i dublje dijelove papka, sve do choriuma. Najčešće zahvaća papke stražnjih nogu. Koža iznad papka popri-

95

veterinarstvo

ma crvenu boju, ispada dlaka, koža otječe pa često prekriva gornji rub pap-ka. Na dodir je koža toplija od okoline, tjestasta i često vrlo bolna. Preven-cija bolesti svodi se na održavanje higijene poda i kupke modrom galicom ili formaldehidom. Liječi se obradom papaka, čišćenjem upaljenih dijelova kože sapunicom i vodom, aplikacijom antibiotika parenteralno te antibiot-skih masti i sprayeva lokalno. Interdigitalni dermatitis očituje se upalom kože između papaka, a kasnije i otečenjem petnog dijela papka. Uzrokuje ga bakterija Fusobacterium necrophorum u uvjetima visoke vlage i visoke temperature okoliša. Prevenira se održavanjem higijenskih prilika u štala-ma, redovitom i pravilnom njegom papaka i kupkama za papke.

Interdigitalna flegmona (Phlegmona interdigitale) označava upalno stanje uzrokovano bakterijom Fusobacterium necrophorum, a očituje se upalom s otečenjem i nakupljanjem gnoja u prostoru između i iznad papaka sve do skočnog zgloba, šepanjem, nepravilnim kretanjem i nepravilnoj gra-đi papaka. Liječi se pravilnom obradom papaka, lokalnom i parenteralnom aplikacijom antibiotika kroz nekoliko dana.

Obrada papakaObrada papaka provodi se u preventivne i u terapijske svrhe. Preven-

tivna obrada papaka potrebna je dva puta godišnje, a svodi se na čišćenje, pregled, površinsku obradu i kontrolu papaka. Terapijska obrada papaka provodi sa nakon izbijanja bolesnog stanja na papku i prilagođena je ozljedi ili bolesnom stanju u cilju njena otklanjanja. Potrebno je naglasiti kako je obrada papaka zahvat koji zahtjeva osobito znanje i vještinu i nestručno izveden zahvat prouzročit će više štete no koristi. Održavanje higijene in-strumenata i alata za obradu papaka od presudna je značenja, jer će inače omogućiti širenje bolesti na druga grla. Kupke za papke najučinkovitija su preventiva brojnih bolesnih stanja papaka, no životinje s bolesnim papci-ma nesklone su ulaziti u prostore s kupkama jer terapijska sredstva počesto izazivaju bol i nelagodu. Kupke za papke moguće je primijeniti u slobodno držanih krava, no pri držanju krava na vezu to najčešće nije moguće. U uz-gojima na vezu kupke papaka moguće je primijeniti na ležištu ili prilikom redovitih obrada papaka kada se životinje odvode do stojnice za obradu pa-paka. Najčešća uloga kupki je čišćenje i dezinfekcija papaka, a u tom se ci-lju najčešće koriste otopine formaldehida i bakrenog sulfata (modra galica). Prilikom primjene formaldehida potrebno je voditi računa kako mu pare iritiraju sluznice i stoga životinje kroz kupke trebaju proći relativno brzo i bez bespotrebna zadržavanja. Učinak formaldehida na okoliš trebao bi biti zanemariv budući da se konačno razgrađuje na CO2 i vodu, no neke su ze-mlje ipak zabranile njegovu upotrebu.

96

veterinarstvo

Vapno u suhom obliku djeluje de-zinficirajuće, a pored toga i suši papke. Nema negativnog utjecaja na okoliš, ali može biti bolno kod životinja s otvore-nim ozljedama papaka. Loša mu je stra-na što je praškast pa se lako praši i tada iritira sluznice.

Modra galica je staro, isprobano sredstvo koje ima primjenu u vinogra-darstvu, ali i u veterinarstvu. Otopina modre galice priprema se kao 5% oto-pina (približno da bude plava poput neba), a osim što dezinficira i isušuje ro-žinu papka pridonosi i njihovoj čvrstoći. Osobito je pogodna za primjenu u uzgo-jima s nižom higijenom kada su papci razmočeni i mekani te je olakšan prodor mikroorganizama iz okoline.

Poznato je kako se većina bolesti papaka prenosi na potomstvo u većoj ili manjoj mjeri (nasljednost za digitalni dermatitis je 0.12, a za čir papka 0.15). Stoga se prilikom izrade plana spariva-nja i odabira bikova za umjetno osjeme-njivanje potrebno konzultirati sa struč-njakom u cilju odabira odgovarajućeg bika koji će željeno svojstvo popravljati. Ocjena kvalitete nogu koje bik prenosi na potomstvo sastoji se od brižljivog mjerenja brojnih parametara - npr. ocje-na položaja nogu gledano straga, kutova nogu postrance, kutova papaka gledano postrance, kutova papaka mjereno stra-ga, položaja zdjelice, ocjene kretanja, a svi će zajedno biti izraženi poput du-govječnosti, fitnesa itd. Odabirom pra-vilnog bika moguće je znatno smanjiti pojavnost bolesti nogu i papaka, a što će dodatno smanjiti štete.


CIJENA60,00 kn


Domaće kobasiceod izrade do jela

Isporuka: odmahFormat: 20 x 14 cmUvez: broširaniBroj stranica: 192

97

veterinarstvo

Bjesnoća

Bjesnoća je virusna bolest od koje oboljeti mogu sve toplokrvne živo-tinje i ljudi. Virus bjesnoće je labilan virus koji ne perzistira u okolini, te su rezervoar virusa i izvor bolesti za čovjeka divlje životinje, te životinje koje žive s čovjekom, poput pasa. Urbana bjesnoća je ona kod koje su glavni izvor upravo psi, a uobičajena je u zemljama srednje i južne Amerike, Afri-ke i Azije gdje je vrlo velik broj pasa lutalica koji slobodno žive, a velik broj pasa koji imaju vlasnika nije cijepljeno. Tzv. silvatična bjesnoća jest ona kod koje su izvor virusa divlje životinje. U Evropi od divljih životinja virus bjesnoće najčešće susrećemo u lisica, dok su u Sjevernoj Americi to rakuni. U nekim dijelovima svijeta prisutne su istovremeno i urbana i silva-tična bjesnoća. Virus bjesnoće mora doći u kontakt sa završecima živaca, te mora ući u živčano vlakno da bi se razvila bolest. Infekcija nastaje primar-no kontaktom inficirane sline bijesne životinje s nervnim vlaknima i to kao rezultat ugriza bijesne životinje. Osim ugrizom, bjesnoća se može prenijeti ako slina koja sadrži virus dođe u direktni kontakt sa svježom ranom ili sluznicom oka ili nosa. Cilj svih preventivnih akcija protiv ove neizlječive bolesti jest da do infekcije uopće ne dođe. Bitno je imati na umu da je smrt-nost kod oboljelih 100%, te da se oboljele životinje, kao i one koje su na bjesnoću samo sumnjive - ne liječe. Cijepljenje pasa protiv bjesnoće je oba-vezno - propisano je Zakonom. Bjesnoću preveniramo imunizacijom pasa i mačaka te kontrolom lutalica. Vakcinacija pasa je najefikasniji program u sprječavanju bjesnoće kod ljudi, a što zapravo znači kako se psi cijepe zato da se bjesnoća ne bi proširila na čovjeka. Drugim riječima, cilj cijepljenja pasa i mačaka je procijepljenost i zaštita populacije kućnih ljubimaca koji mogu doći u dodir s oboljelim divljim životinjama, te sprečavanje pojave ove bolesti u njih i time priječenje njena širenja na njihove vlasnike. Često je nerazumijevanje takve situacije, jer se pas kojeg je ugrizla životinja za koju se pouzdano utvrdi kako je bolesna od bjesnoće (npr. lisica) mora euta-nazirati (ili staviti u karantenu i promatrati tijekom dužeg vremena), iako je cijepljen jer je moguć „proboj imuniteta“, odnosno pojava bjesnoće unatoč cijepljenju. Iako je ta mogućnost vrlo malena, a ovo je nepohodno kako bi se posve onemogućio prijenos bolesti s kućnog ljubimca (ili druge domaće životinje) na čovjeka. Pored toga, u cilju sprečavanja pojave i širenja bje-snoće, Zakon kaže slijedeće: psi stariji od 3 mjeseca moraju biti cijepljeni protiv bjesnoće na čitavom podruju RH do 31.03. Pas koji tijekom godine dostigne starost od tri mjeseca mora biti cijepljen u narednih 14 dana.

98

mljekarstvo

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

probiotik_oglas_160x235_priprema.pdf 1 08/12/14 15:19

99

mljekarstvo

Poželjan i uobičajen mi-ris i okus mlijeka mogu se opisati tek općenitom defini-cijom kako je “mlijeko sekret mliječne žlijezde bijele boje i karakterističnog okusa i miri-sa”. Nemogućnost jednostav-nog i točnog opisivanja okusa i mirisa mlijeka posljedica je činjenica da

– niti jedan sastojak u mlijeku nije prisutan u količi-ni dovoljnoj da bi uzrokovao pojavu dominantnog mirisa i/ili okusa;

– u mlijeku su istovreme-no prisutne tvari topive u vodi i tvari topive u mastima koje međusobno djeluju puferirajuće te

– pojedini sastojci u mlijeku djeluju međusobno inhibirajuće (najbolji i najjednostavniji primjer su istovremena prisutnost soli (NaCl) i mliječnog šećera (laktoze) koji mlijeku daju karakterističan slano-slatki okus). Greške mlijeka nastaju kada se sastav mlijeka iz bilo kojeg razloga značajno pro-mijeni te količina jednog sastojka poraste na račun drugog, posljedica čega je odstupanje karakterističnog i poželjnog okusa, mirisa ili boje mlijeka.

Greške uzrokovane prisutnošću “pogrešnog” mlijekaOve su greške posljedice

sakupljanja i predaje kolostruma te mlijeka od krava koje boluju od upale mliječne žlijezde što su postupci za svaku osudu. Tako se katkad može utvrditi ugrušano mlijeko karakteristična izgleda i okusa po kolostrumu; ugrušci u mlijeku ili vodenasto mlijeko žućkaste boje i nalik pivu karak-teristični su za stanja upale mli-

m l j e k a r s t v o

Greške mlijeka

100

mljekarstvo

ječne žlijezde; ružičasto mlijeko ili mlijeko s ugrušcima krvi posljedica je upale vimena, edema vimena ili udarca u vime posljedica čega je oštećenje krvnih žila vimena i krvarenje u mliječne alveole s ulaskom krvi u mlijeko itd.

Greške mlijeka uzrokovane promjenama sastava mlijekaPromjene okusa i mirisa mlijeka posljedica su mikrobioloških, kemij-

skih i fizičkih promjena sastava mlijeka. U članku ćemo pobrojati tri naj-važnija uzroka:

Greške mikrobiološkog porijeklaMlijeko je izrazito poželjan medij za brojne mikroorganizme zbog

prisutnosti vode i hranjivih tvari i stoga podložno njihovom naseljavanju. Nakon što se nasele u mlijeko, mikroorganizmi se na sobnoj temperaturi vrlo brzo umnažaju, troše hranjive tvari mlijeka i u njega ispuštaju svoje otpadne tvari te mijenjaju sastav mlijeka posljedica čega su promjene miri-sa i okusa. Tako se najčešće govori kako je mlijeko “kiselo”, “pokvareno”, “užeglo”, “gorko”, “pljesnivo”, katkada i “okusa po zemlji”, a što je poslje-dica umnažanja raznih vrsta i sojeva bakterija, gljivica i plijesni.

Najčešća posljedica mikrobioloških promjena je kiseljenje mlijeka jer je upravo ta mikroflora najprisutnija u okolišu. Prisutnost ove mikroflore u mlijeku uzrokuje proizvodnju organskih kiselina mlijeka i kiseli okus mlijeka, a brzina promjena uvelike ovisi o temperaturi mlijeka - što je temperatura bliže ništici postupak je sporiji. Važno je naglasiti kako kiseli okus pokvarenog mlijeka nije posljedica prisutnosti mliječne kiseline (jer mliječna je kiselina blagog i ugodnog kiselkastog okusa i mirisa) već veće

količine drugih organskih kiseli-na poput octene i propionske ki-seline, te ugljič-nog dioksida. Zbog svog kom-pleksnog sasta-va, mlijeko je podložno raznim oblicima fer-mentacije ovisno o temperaturi i prisutnim mikro-organizmima, te posljedica može

101

mljekarstvo

biti tvorba aldehida, ketona, alkohola i brojnih plinova, a neke od tih tvari izrazito su neugodnog mirisa i okusa. Međutim, ni ovdje situacija nije posve jednostavna, jer je prisutnost nekih organskih kiselina, alkohola i ugljičnog dioksida u mlijeku katkada vrlo poželjna pri kontroliranom mliječnom vrenju u cilju proizvodnje karakterističnih mliječnih proizvoda (npr. kefir), no ukoliko su ove tvari prisutne u visokim koncentracijama uzrokuju pojavu neugodnog mirisa i okusa.

Najbolji primjer rečenog je kemijski spoj dyacetil odgovoran za ugo-dan i karakterističan “orašasti” okus fermentiranih mliječnih proizvoda, no u većoj koncentraciji isti spoj uzrokuje pojavu gorkog i užeglog okusa mlijeka. Nadalje, i prekomjerno umnažanje bakterije Streptococcus lactis maltigenes za posljedicu ima pojavu izrazito odbojnog, pljesnivog okusa mlijeka. Nadalje, brojni mikroorganizmi okoliša hrane se bjelančevina-ma mlijeka i uzrokuju njihovo raspadanje (proteolizu), a što za posljedicu ima oslobađanje peptida i slobodnih aminokiselina, odnosno pojavu amo-nijaka i pojavu putridnog mirisa mlijeka. Neke od bakterija odgovornih za razgradnju bjelančevina proizvode proteolitičke enzime (proteaze, enzime koji razgrađuju bjelančevine), a koji su većinom ipak termolabilni (osjet-ljivi na povišenu temperaturu), no neki od njih ipak ostaju aktivni i nakon kuhanja i pasterizacije mlijeka.

To je upravo i jedan od razloga kvarenja pasteriziranog ili sterilizira-nog mlijeka u zatvorenim bocama na policama trgovačkih centara. Nasu-prot tome, bakterije mliječno kiselog vrenja vrlo su osjetljive su na pro-mjenu temperature te ih pouzdano ubija i niska temperatura pasterizacije, no ne treba zaboraviti kako je pasterizirano mlijeko podložno naknadnoj kontaminaciji (zagađenju) bakterijama okoliša ukoliko nije pravilno čuva-no. U čuvanju mlijeka znatno će pomoći razne tehnike hlađenja mlijeka čime će se znatno usporiti umnažanje prisutnih bakterija sa svim neželje-nim posljedicama tog procesa.

Mliječna mast je sastojak mlijeka također podložan razgradnji (kvare-nju), a brzinu i podložnost kvarenju određuju dva faktora: enzimska aktivnost i sastav mliječne masti. Već i svježe mlijeko sadrži lipolitičke enzime iako se smatra kako ovi enzimi imaju vrlo mali utjecaj na lipolizu u mlijeku zdravih životinja, a pored toga bivaju inaktivirani pasterizacijom i sterilizacijom. No, prisutnost veće razine lipaza može biti posljedica nehigijenskih uvjeta mu-žnje i čuvanja mlijeka (jer većina bakterija prisutnih u mlijeku ima moguć-nost tvorbe lipaza i razgradnje mliječne masti).

Pouzdano je dokazana uska veza između broja mikroorganizama mli-jeka i promjena okusa i mirisa (greški mlijeka) te se smatra kako se promje-ne okusa i mirisa mogu osjetiti kada broj mikroorganizama naraste na 106

102

mljekarstvo

mikroorganizama/ml mlijeka. Ukoliko je mliječna mast koncentrirana (putar, vrhnje) promjene se mogu osjetiti i pri znatno manjem broju mikroorganiza-ma po mililitru proizvoda.

Kako je napomenuto, na mogućnost lipolize utječe i sastav mliječne masti. Tako je poznato kako hranidba i stadij laktacije imaju znatan utjecaj na koncentraciju mliječne masti u mlijeku. Pored toga, i postupci poput tre-senja i mućkanja mlijeka, ubacivanje zraka i učestale promjene temperature mlijeka umanjuju integritet masnih kapljica, mijenjaju kontaktnu površi-nu između masti i vode te ubrzavaju lipolizu sa već rečenim posljedica-ma. Kako bi hlađenje mlijeka bilo svrhovito i učinkovito, ohlađeno mlijeko mora biti proizvedeno i pohranjeno u higijenskim uvjetima da bi se sprije-čila njegova kontaminacija bakterijama iz okoliša - ukratko, neophodna je higijena mužnje.

Greške mlijeka uzrokovane oksidacijomOksidacija (spajanje sa zrakom) fosfolipida (zasebne skupine masti

koje su građevni materijal staničnih membrana) dovodi do pojave brojnih neprirodnih okusa mlijeka - npr. metalan okus, okus po ulju ili okus po ribi. Pored toga, oksidacija nezasićenih masnih kiselina mlijeka može do-vesti do nastanka hidrogena (peroksida, H2O2), a koji, pak, može uzroko-vati nastanak alkohola, aldehida i ketona, odnosno svih već opisanih ne-željenih mirisa i okusa. Kontakt mlijeka s metalima (prvenstveno željezo [Fe] i bakar [Cu]) te svjetlosti, ubrzava i katalizira oksidacijske procese mlijeka. Upravo se stoga u postupku manipulacije sa svježim mlijekom i mliječnim proizvodima koriste “neutralni materijali” poput plastike ili nehrđajućeg čelika (Rostfrei materijali) te je vrlo bitna i zaštita od sunče-ve svjetlosti, odnosno čuvanje mlijeka u zatvorenim posudama. Zamjena zraka zarobljenog unutar posude ugljičnim dioksidom (CO2) ili dušikom (N), odnosno u skupljim izdanjima inertnim plinovima poput helija (He), argona (Ar) i neona (Ne) zasigurno osigurava dužu mogućnost čuvanja mliječnih proizvoda bogatih mliječnim mastima u uvjetima sobne tem-perature. Iz prethodno spomenutih razloga je i zabranjena upotreba vode onečišćene željezom i bakrom u postupku obrade i prerade mlijeka, a mi-ješanje mlijeka sa zrakom (mućkanje i bućkanje) potrebno je svesti na najmanju moguću mjeru.

I nepravilna pasterizacija olakšat će nastanak mnogih grešaka mlijeka. Pravilna pasterizacija čuva mlijeko od pojave stranih okusa i mirisa, izme-đu ostalog i omogućavanjem nastanka kemijskih spojeva sa sulfhidrilnom skupinom (-SH) koji imaju antioksidativno djelovanje. Upravo je stoga pa-sterizacija i najčešći postupak na mlijeku u cilju osiguranja njegove dugo-trajnije upotrebe (između ostalih razloga).

103

mljekarstvo

Slika 1. Čimbenici zdravstvene ispravnosti mlijeka

1

Higijena u proizvodnji mlijeka

Doc.dr.sc. Nevijo Zdolec

Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Provođenje dobre higijenske prakse u primarnoj proizvodnji mlijeka bitno je za dostizanje

propisanih uvjeta higijenske ispravnosti mlijeka. Broj i vrsta mikroorganizama u mlijeku

podjednako ovisi o dvije stvari: 1. Zdravlju vimena i 2. Onečišćenju mlijeka tijekom mužnje i

nakon mužnje. Na zdravlje vimena proizvođači mlijeka mogu utjecati poštivanjem

standardnih načela dobre farmske prakse s obzirom na zdravlje muzara, počevši od odabira

genetskog materijala, izgradnje i održavanja objekta, zoohigijenskih uvjeta, hranidbe,

provođenja preventivnih i dijagnostičkih postupaka, poštivanja dobrobiti životinja, te pravilne

i potpune mužnje. Još izraženiji utjecaj proizvođači imaju na sprečavanje onečišćenja mlijeka

pri mužnji ili nakon mužnje. U tom dijelu značajan je postupak mužnje s obzirom na pranje i

dezinfekciju vimena, opreme za mužnju i čuvanje mlijeka.

Zdravstvena ispravnost mlijeka

Označavanje životinja (odvajanje mlijeka)

Priprema vimena za mužnju

Ustaljena tehnika mužnje

Odvajanje mlijeka bolesnih ili liječenih

životinja

Priprema i primjena opreme za mužnju

Redovita opskrba ispravnom vodom Higijenski uvjeti

držanja životinja

Čistoća izmuzišta

Higijenske navike muzača

Hlađenje mlijeka

Čistoća mjesta za pohranu mlijeka

Slika 1. Čimbenici zdravstvene ispravnosti mlijeka

Higijena u proizvodnji mlijeka

Provođenje dobre hi-gijenske prakse u primarnoj proizvodnji mlijeka bitno je za dostizanje propisanih uvjeta higijenske ispravnosti mlijeka. Broj i vrsta mikro-organizama u mlijeku po-djednako ovisi o dvije stvari: zdravlju vimena i onečišće-nju mlijeka tijekom i nakon mužnje. Na zdravlje vimena proizvođači mlijeka mogu utjecati poštivanjem standar-dnih načela dobre farmske prakse s obzirom na zdravlje muzara, počevši od odabira genetskog materijala, izgradnje i održavanja objekta, zoohigijen-skih uvjeta, hranidbe, provođenja preventivnih i dijagnostičkih postupaka, poštivanja dobrobiti životinja, te pravilne i potpune mužnje. Još izraženiji

104

mljekarstvo

utjecaj proizvođači imaju na sprečavanje onečišćenja mlijeka pri mužnji ili nakon mužnje. U tom dijelu značajan je postupak mužnje s obzirom na pra-nje i dezinfekciju vimena, opreme za mužnju i čuvanje mlijeka.

Odakle bakterije u mlijekuIzvori tzv. vanjskog onečišćenja mlijeka (izvan vimena) su brojni:

zrak, tlo, voda, podovi, zidovi, stajnjak, insekti, koža životinja, hrana za životinje, ruke i odjeća/obuća ljudi, oprema za mužnju i čuvanje mlijeka itd. Pojedine vrste bakterija toliko su prilagođene različitim okolišnim uvje-tima tako da su trajno prisutne u životinjskom okruženju te ih nije moguće u potpunosti uništiti. To se i ne očekuje u staji koja nije operacijska sala (sterilna), no razina higijene u objektu bitno može uvjetovati mogućnost onečišćenja mlijeka. Kao najčešće onečiščivače sirovog mlijeka nalazimo bakterije s kože (stafilokoki, enterobakterije), crijevnog sadržaja (koliformi, enterobakterije) i okoliša (enterokoki).

Bakterije i somatske staniceMlijeko predstavlja idealnu sredinu za ramnožavanje mikroorganiza-

ma. Od trenutka proizvodnje pa sve do potrošnje u mlijeku i mliječnim pro-izvodima aktivno djeluju mikroorganizmi koji razgrađuju sastojke mlijeka. Kao posljedica te razgradnje nastaju manje ili više izražene nepoželjne pro-mjene u kakvoći mlijeka. Kakvoću mlijeka određuju pokazatelji higijenske ispravnosti, a to su ukupan broj mikroorganizama i broj somatskih stanica. Kakvoća mlijeka uvjetovana je čitavim nizom čimbenika vezanih uz mu-zare i okoliš. Kako će se utjecaj pojedinih čimbenika odraziti na kakvoću mlijeka, ovisi u prvom redu o savjesnosti proizvođača, te osoblja koje ru-kuje s mlijekom i samih potrošača. Drugim riječima, kakvoća mlijeka je u uskoj vezi sa životnim standardom sredine u kojoj se mlijeko proizvodi i troši.

Najznačajniji pokazatelj higijenske kakvoće mlijeka je broj mikroor-ganizama na kojeg utječu najviše higijenski postupak mužnje, higijenski postupak čuvanja mlijeka do otpreme i zdravstveno stanje vimena. Važno je napomenuti da mikrobiološka kakvoća sirovog mlijeka preduvjet dobre mikrobiološke kakvoće konzumnog mlijeka i mliječnih proizvoda. Broj mi-kroorganizama u sirovom mlijeku može znatno varirati ovisno o godini i sezoni proizvodnje. Pri tome je bitno utvrditi povezanost promjene broja mikroorganizama i broja somatskih stanica (korelacija). Ukoliko nema te povezanosti, higijenska kakvoća mlijeka nazaduje zbog određenih propusta u higijeni mužnje i čuvanju mlijeka do otpreme. Drugi uzrok može biti i u mlijeku određenih krava koje imaju značajnije povećan broj mikroorganiza-

105

mljekarstvo

ma i/ili somatskih stanica, a miješa se s mlijekom ostalih krava, mlijekom bolje kakvoće.

Dobro je poznato da način mužnje te postupci s mlijekom nakon mu-žnje značajno utječu na mikrobiološku kakvoću mlijeka. U tom smislu vrlo je bitna kontinuirana edukacija proizvođača o higijenskom načinu mužnje, pranju, čišćenju i dezinfekciji vimena, opreme za mužnju, posuda za čuva-nje mlijeka i proizvodnju mliječnih proizvoda (sireva i dr.) te načinu uskla-dištenja mlijeka i mliječnih proizvoda. Svrha provođenja higijenskih postu-paka tijekom mužnje i nakon nje ima ulogu smanjiti mogućnost infekcije vimena mikroorganizmima preko muznih uređaja i drugih izvora te smanjiti stupanj onečišćenja mlijeka nakon prikupljanja. Mlijeko krava s upalom vi-mena nije prikladno za preradu (sir i dr.), a najčešći problemi su poteško-će u separaciji masti, otežano zgrušavanje, smanjenje čvrstoće koaguluma, gubitak sastojaka sirutke i smanjenje kakvoće i prinosa sira. Povećan broj somatskih stanica u mlijeku najčešće je znak poremećene sekrecije vimena i upale te se koristi kao indikator kakvoće. Takvo mlijeko je neupotrebljivo, a propisan je i način postupanja u slučaju povećanog broja somatskih stani-ca (grafikon 1).

Postupak s mlijekom nakon mužnje vrlo je bitan za očuvanje higijen-ske ispravnosti i kvalitete mlijeka. Loši uvjeti čuvanja i držanja mlijeka nakon mužnje vrlo lako mogu poništiti sav trud oko zdravlja životinja i higijene mužnje.

Propisi nalažu da oprema za mužnju te prostori u kojima se mlijeko skladišti, njime rukuje ili se hladi moraju biti smješteni i građeni tako da se ograniči opasnost od kontaminacije mlijeka. Prostori za skladištenje mo-raju biti zaštićeni od štetočina, moraju biti odvojeni od prostora za smje-štaj životinja, te imati odgovarajuću opremu za hlađenje. Površina opreme koja dolazi u dodir s mlijekom (pribor, spremnici, cisterne, namijenjeni za mužnju, sakupljanje ili prijevoz) mora se lako čistiti i prema potrebi dezin-ficirati te održavati u dobrom stanju – glatki, perivi i neotrovni materijali. Te površine se nakon upotrebe moraju očistiti i prema potrebi dezinficirati. Nakon svakog prijevoza, ili nakon svake serije prijevoza gdje je razdoblje između istovara i slijedećeg utovara vrlo kratko, ali u svakom slučaju naj-

Pohrana mlijeka nakon mužnje

106

mljekarstvo

manje jednom dnevno, spremnici i cisterne koji se upotrebljavaju za prije-voz sirovog mlijeka moraju se na odgovarajući način očistiti i dezinficirati prije ponovne upotrebe.

Temperatura i vrijeme (trajanje) skladištenja mlijeka nakon mužnje, broj i vrsta bakterija u mlijeku utječu na porast ukupnog broja mikroorga-nizama u pohranjenom mlijeku. Rast većine bakterija može se usporiti ili zaustaviti pravilnim hlađenjem mlijeka. Hlađenje nije jamstvo da će rast svih bakterija biti zaustavljen, pa je očita važnost higijenskih postupaka pri mužnji i nakon nje.

Pravilo je što se mlijeko duže pohranjuje prije prerađivanja, to je veća mogućnost povećanja broja psihrotrofnih bakterija (vole niže tempe-rature) u mlijeku. Iako ta skupina bakterija može činiti tek 10 % mikrobne populacije u prikupljenom mlijeku, već za 2-3 dana na 4,4 °C one mogu prevladati. Suprotno, ako se mlijeko drži na temperaturama iznad 7,2 °C, prevladat će druge bakterijske vrste, no opet s ishodom kvarenja mlijeka i smanjenjem njegove preradbene vrijednosti. Greške pri miješanju mlije-ka u spremniku mogu dovesti do nastanka tzv. «džepova» toplog mlijeka gdje se bakterije brzo razmnožavaju.

Mlijeko se odmah nakon mužnje skladišti u čist prostor i opremu koja sprečava onečišćenje. Ono se u slučaju svakodnevnog sakupljanja mora od-mah ohladiti do temperature od najviše 8 ºC ili do najviše 6 ºC, ako se sakupljanje ne obavlja svakodnevno. Tijekom prijevoza se mora održavati hladni lanac i pri dolasku u odredišni objekt temperatura mlijeka ne smije biti veća od 10 ºC.

DezinfekcijaDezinfekcija u okviru sanitacije elementarni je postupak za dostizanje

prihvatljive higijene u proizvodnji mlijeka, kako na razini farme tako i u pogonima prerađivačke industrije. U proizvodnji mlijeka koriste se različi-ti biocidi namijenjeni dezinfekciji vimena, opreme za mužnju, spremnika, mljekovoda, površina, cisterni itd. Pitka voda na farmi i voda koja se koristi u mljekarskoj industriji također su izložene biocidima.

Primjereno čišćenje, pranje i dezinfekcija bitni su za očuvanje zdrav-lja muznih životinja od uvjetnih zaraza ili zoonoza čime se neizravno štiti i zdravlje ljudi. Neki od primjera primjene biocida (uključujući dezinfici-jense) su: dezinfekcija nastambi, dezinfekcijske barijere izvan nastambi, uranjanje sisa u dezinfekcijska sredstva u postupku mužnje i dr. Najvažniji biocidi koji se koriste u veterinarske svrhe, dezinfekciji opreme i nastambi ili dezinfekciji kamiona su halamid, vodikov peroksid, octena kiselina, for-maldehid i kvarternarni amonijevi spojevi. Za higijenu mužnje i zdravlje

107

mljekarstvo

vimena važna je primjena biocida čime se sprečava primarno i sekundarno onečišćenje mlijeka.

Novi izazov – otpornost bakterija na dezinficijenseOtpornost bakterija na antibiotike posljednjih je godina jedna od naj-

važnijih javnozdravstvenih tema koja ima svoje značenje i za sigurnost hrane (uključujući mlijeko). Infekcije životinja i ljudi otpornim patogenim bakterijama teško su izlječive, a širenje takvih bakterija kroz prehrambeni lanac nije zanemarivo (životinja-hrana životinjskog podrijetla-čovjek).

Pored otpornosti na antibiotike, bakterije pokazuju i otpornost na dru-ge biocide, tj. antimikrobne tvari poput dezinficijensa koji se koriste u mlje-karstvu (higijena vimena, opreme, pogona mljekara itd.). Neka istraživanja pokazuju da su otpornost na dezinficijense i otpornost na antibiotike usko povezane, tj. da izloženost bakterija dezinficijensima (i otpornost na njih) povećava otpornost iste bakterije na antibiotike. Često se otpornost na de-zinficijense i antibiotike manifestira istim mehanizmima na razini bakterij-ske stanice.

Sastav mlijeka, njegova proizvodnja i kvaliteta predstavljaju rezultat interakcije genetskih i paragentskih čimbenika, odnosno čimbenika vanjske sredine. Među čimbenicima vanjske sredine izuzetno važno mjesto pripada hranidbi.

Neke komponente mlijeka sreću se gotovo uvijek u istim količinama, a neke su podložne velikim promjenama (npr. mliječna mast može varirati i do 30%). Nedostatna hranidba krava smanjuje mliječnost, a utječe i na opadanje sadržaja mliječnog šećera (lakoze). U ovakvim uvjetima hranidbe raste sadržaj mliječne masti, proteina i količine proteina u mlijeku. Kada se hranidba dovede na normalnu razinu, sve se ove promjene otklanjaju. Općenito se može smatrati kao pravilo u hranidbi mliječnih krava da svi oni obroci koji dovode do porasta proizvodnje mlijeka obično izazivaju sma-njenje sadržaja mliječne masti. Pri hranidbi krava uobičajenim obrocima sadržaj mliječne masti u mlijeku kreće 3,2 i 4% kod holstein pasmine, a kod simentalske pasmine i iznad 4%.

Utjecaj hranidbe na sastav i kvalitetu mlijeka

108

mljekarstvo

Određenim hranidbenim metodama može se smanjiti sadržaj mliječne masti, a istovremeno povećati proizvodnja mlijeka. To se događa kada se kra-ve hrane obrocima s ograničenim sadržajem voluminozne, a s povećanom ko-ličinom koncentrirane krme. Ako je količina voluminoznih krmiva smanjena za okio 30% (računato na temelju sadržaja suhe tvari obroka) sadržaj mliječ-ne masti može pasti čak na svega 2%. Kako bi otklonili smanjenje mliječne masti, u obrok mliječnih krava na svakih 100kg žive mase mora se dati oko 0,70 kg sijena. Praktično, u ovakvim slučajevima, u obroku krava težine 600 kg mora biti najmanje 4,2 kg sijena dobre kvalitete. Povećavanjem količine koncentrata smanjuje se sadržaj sirovih vlakana u obroku, što značajno utječe na tip fermentacije u buragu. Kako bi spriječili pojavu pada mliječne masi, u obroku mora biti minimalno 15 do 17% sirovih vlakana. Uspješna je i upo-treba natrij ili kalij bikarbonata, magnezij karbonata, magnezij oksida, kalcij hidroksida i sl. u hranidbi mliječnih krava. Hranidba krava s fino mljevenim voluminoznim krmivima (manje od 3 mm) također smanjuje sadržaj masti u mlijeku, kiao i hranidba s velikim količinama prekrupljenog kukuruznog zrna ili velikim količinama zelene sočne krme.

Ovakvim obrocima ne treba hraniti krave dulje vrijeme. Novo oteljene krave u dobroj kondiciji daju tijekom prva dva mjeseca laktacije mlijeko s većim sadržajem mliječne masti od onih krava koje su u lošijoj kondiciji. Krave koje su u periodu suhostaja hranjene većim količinama koncentrira-ne krme, posebice u prvom dijelu tranzicijskog razdoblja, daju mlijeko s povećanim sadržajem mliječne masti, proteina, laktoze i minerala. Uvođe-nje nekih krmiva u obroke krava dovodi do promjene karakterističnih svoj-stava mlijeka, tipičnog mirisa i okusa. To se događa kod dodavanja stočne repe, uljane repice, lišća i glava šećerne repe, stočnoga kelja, ali i nekih drugih “standardnih” krmiva kod kojih je došlo do neželjenih procesa kva-renja. Kako će biti izražen negativan utjecaj krmiva ovisi od dužine perioda između hranjenja i mužnje.

Toplinska obrada mlijeka i utjecaj na greške

Greške mlijeka uzrokovane toplinomVećina sastojaka mlijeka može se kemijski promijeniti djelovanjem

topline u cilju osiguravanja dugotrajnijeg čuvanja. Razina tih promjena in-

109

mljekarstvo

tenzivnija je što je utjecaj topline dulji, a korištena temperatura viša. Iako toplina zasigurno uništava sve termolabilne (na toplinu osjetljive) enzime i većinu poznatih mikroorganizama, toplina će ipak izazvati i kemijske pro-mjene koje mogu utjecati na karakteristike i kvalitetu mlijeka. Te će pro-mjene biti najslabije izražene u mlijeku obrađenom pasterizacijom, nešto jače u mlijeku obrađenom UHT postupkom (korištenje visoke temperature tijekom kratkog vremena - primjerice 130°C tijekom 1 - 2 sekunde), a naji-zraženije u mlijeku grijanom na visokoj temperaturi tijekom duljeg vreme-na (npr. autoklav).

Većina enzima mlijeka i mikroorganizama iz okoliša bit će unište-na već i postupkom uobičajene pasterizacije (“niska pasterizacija” na 63°C tijekom 30 minuta, ili “visoka pasterizacija” na 73°C tijekom 15 sekundi) te osigurati mogućnost duljeg čuvanja mlijeka ali i elimini-rati moguće greške mlijeka uzrokovane lipolizom (raspadanje masti) i proteolizom (raspadanje bjelančevina) koji se javljaju nakon upotrebe dugotrajnije visoke temperature. No, pri tome svakako treba voditi ra-čuna kako svi termostabilni (na povišenu temperaturu otporni) enzimi ne moraju biti uništeni. Već je spomenuto da su neki enzimi otporniji na utjecaj topline od drugih. Tako se katkad dogodi da su enzimi mlijeka zaštićeni masnim kapljicama prilikom toplinske obrade, a pri čuvanju mlijeka dolazi do njihove ponovne aktivacije nakon čega započinje raz-gradnja sastojaka mlijeka, odnosno, počinje kvarenje sa pojavom raznih grešaka mlijeka.

U kvalitetno i pravilno toplinski obrađenom mlijeku uništeni su svi mikroorganizmi prisutni u njemu prije toplinske obrade, a pri grijanju do-lazi i do promjena u bjelančevinama mlijeka (laktoglobulini) sa posljedič-nim nastankom kemijskih spojeva sulfhidrilne (-SH) i dihidrogen sulfatne (H2S) skupine, slobodnih sulfida i merkaptana (sve spojevi sa sumporom mlijeka). Katkad se miris ovih spojeva može osjetiti prilikom otvaranja nove boce mlijeka ukoliko se pomiriše neposredno po uklanjanju zaštit-nog zatvarača, ali okus takva mlijeka nikako nije promijenjen, a i miris se gubi nakon nekoliko sekundi stajanja. Ovi spojevi drastično umanjuju mogućnost reakcija oksidacije i redukcije u mlijeku, prvenstveno bjelan-čevina mlijeka. Toplinska obrada gotovo uopće ne narušava stanje šećera u mlijeku (laktoza), no drastična termička obrada (dugotrajno djelova-nje topline tijekom duljeg vremena kakvo se koristi za kuhanje mlijeka u domaćinstvu) može rezultirati razgradnjom laktoze i tvorbom kiseli-na, prvenstveno mravlje, mliječne, propionske, octene i maslačne, ali i hydroxymethylfurfurala i furfuraldehyda koji mijenjaju okus i miris mli-jeka u kiselo. Nepravilna upotreba topline u cilju očuvanja mlijeka može

110

mljekarstvo

pokrenuti i komplicirani lanac Maillardove reakcije, posljedica čega je karamelizirani okus mlijeka.

Greške mlijeka uzrokovane okolišemZbog visokog postotka vode mlijeko može služiti kao prenositelj broj-

nih, u mastima i vodi topivih, tvari koje će uzrokovati promjene okusa, mi-risa i boje mlijeka. Te tvari u mlijeko mogu doći preko usta (hranom), pre-ko pluća (udahnutim zrakom) ili izravno iz okoliša u mlijeko prilikom ili nakon mužnje.

Prijenos štetnih tvari preko plućaPrijenos preko pluća prije svega je posljedica visoke koncentracije

štetnih tvari i plinova u zraku slabo ventiliranih prostora u kojima borave životinje. Često je moguće u svježem mlijeku osjetiti strane mirise poput mirisa po silaži, kupusu, amonijaku, prljavoj kravi itd. No, čim se životinje maknu u prozračene prostorije, strani se mirisi iz mlijeka gube. Pri tome se najčešće radi o tvarima topivim u mastima (liposolubilne tvari) koje se sto-ga mogu vezati sa mliječnom mašću.

Greške mlijeka uzrokovane hranomU slučaju da krava jede izrazito aromatičnu hranu (npr. kupus,

kelj, divlji luk, medvjeđi luk, divlji gomolji) neposredno prije mužnje, u mlijeku se mogu pojaviti strani okusi i mirisi koji u svježem mlijeku zaostaju oko 12 sati nakon unosa u organizam i nakon toga se gube. Važno je naglasiti kako su greške mlijeka uzrokovane hranom ipak naj-češće prilikom naglih promjena režima hranidbe (i vrste hrane), a što se događa u proljeće prilikom prijelaza sa suhe na voluminoznu i zelenu krmu. U slučaju hranidbe životinja većim količinama kisele hrane (sila-ža, sjenaža) uz obilje ugljikohidrata i masti (mljeveni kukuruz) moguća je pojava kisela mlijeka koje se gruša prilikom kuhanja, a na alkoholnu probu reagira pozitivno.

U takvom je slučaju neophodno što prije dostaviti uzorke mlijeka na laboratrijsku pretragu u cilju izrade mliječne liste za svaku životinju te promjena hranidbe i balansiranje odnosa masti, ugljikohodrata i bje-lančevina u hrani životinja uz stručan nadzor veterinara.

Greške mlijeka uzrokovane tvarima iz okolinePri ovom se načinu onečišćenja mlijeka najčešće radi o tvarima koje

se uobičajeno rabe pri manipulaciji sa životinjama, posudama i opremom - deterdženti, dezinficijensi, razni dodaci hrani za životinje itd. No, treba voditi računa i o važnoj činjenici da se u mlijeku vrlo lako otapa čitav niz tvari te je svakoj domaćici poznato kako “mlijeko navlači mirise” i u po-

111

mljekarstvo

sudi ga treba čuvati zatvorenog ili odvojeno od druge hrane jer će lako na sebe navući mirise poput one slanine, luka, benzina i cijeli drugi spektar stranih mirisa. Slično je moguće i sa svježim mlijekom o čemu treba voditi naročitu pažnju.

U slučaju takvih grešaka odstraniti strani miris je moguće provjetrava-njem mlijeka ali je tada olakšana kontaminacija mlijeka mikroorganizmi-ma iz okoline i ubrzano kvarenje mlijeka. Pljesnivi okus mlijeka izrazito je odbojan, a posljedica je kontaminacije mlijeka mikroorganizmima (prven-stveno baketrija Streptococcus lactis) iz okoline, a najčešće je dokaz slabe higijene mužnje i baratanja mlijekom do skladištenja.

Greške mlijeka uzrokovane bolesnim stanjimaSapunasto-gorkasti ili užegli okus mlijeka najčešće se javlja u kasno

ljeto (rujan, listopad), a gubi se nakon toplinske obrade mlijeka. Uzrokovan je kemijskim promjenama u mlijeku koje dovode do pojave slobodnih ma-snih kiselina, a koje su osnovni razlog ovakva okusa mlijeka. Ova je greška mlijeka posljedica više mogućih grešaka menadžmenta farme:

- neizbalansirani obrok (prvenstveno nedostatak energije)- laktacija dulja od 350 dana- preniska temperatura hlađenja mlijeka unutar laktofriza - grubi postupak s mlijekom (bućkanje, mućkanje) Kiselo mlijeko posljedica je prisutnih slobodnih masnih kiselina krat-

kih lanaca unutar mlijeka. Mlijeko će biti kiselkasta okusa, a na alkoholnu probu reagirat će pozitivno. Već je spomenuto kako je ova greška mlijeka posljedica nepravilne hranidbe, ali može biti i posljedica akutne ili kronič-ne acidoze. Stanje se popravlja promjenom hranidbe i uklanjanjem razloga koji su uzrokovali pojavu acidoze.

Metalni okus mlijeka najčešći je tijekom kasne zime i ranog proljeća. Okus se katkada može primijetiti tek u proizvodima sa više mliječne ma-sti (putar, vrhnje), a postaje snažniji što mlijeko ili mliječni proizvod dulje stoji. Najčešći uzroci ove greške mlijeka su: nedostatak vitamina E u hrani životinja (važan prirodni antioksidans) te loše održavanje posuda i cijevi sa kojima mlijeko dolazi u dodir

Kao što je vidljivo, grešaka mlijeka ima mnogo, neke su jednostavne za otkrivanje i uklanjanje dok za druge treba više znanja i „dobar nos i jezik“, odnosno laboratorijske pretrage, a za njihove uklanjanje više truda i brojne promjene. No, ipak se može sažeti kako je većinu grešaka mlijeka moguće spriječiti dobrim i domaćinskim postupanjem sa kravama i mlijekom.

112

peradarstvo

113

peradarstvo

Uzgoj i proizvodnja mesa i jaja pataka zauzima treće mjesto u peradarstvu op-ćenito, a u nekim svjetskim regijama (jugoistočna Azija) drugo ili podjednako mjesto s kokošima. Europa i sjeverna Amerika patke prvenstveno uzgajaju radi mesa, pa onda iz raznih hobističkih pobuda, dok u jugoistočnoj Aziji patke podjednako proizvode meso i jaja za ljudsku prehranu. Po-trošnja pačjeg mesa u Europi pa i u Hrvatskoj, u odnosu na kokošje i pureće, je mnogo manja i ne izražava se u službenim statistikama, no za Francusku se smatra da troši oko 1 kg pačjeg mesa po glavi stanov-nika godišnje, a u Hrvatskoj je ona neznatna. U peradarskom smislu pojam patka podrazumijeva dvije životinjske vrste. Naime govori se o običnoj patki i mošusnoj patki. Obične patke kao domaće životinje su porijeklom od divlje patke gluhare (Anas platyrhynchos), a mošusne patke imaju svo-jeg pretka u divljoj bradavičastoj patki iz južne Amerike (Cairina moscha-ta). Ove dvije vrste pataka su međusobno plodne, ali njihovi potomci u ve-ćini slučajeve više ne, ali se njihovo sparivanje često koristi za takozvano uporabno križanje.

Suvremena intenzivna proizvodnja pačjeg mesa bazira se na hibrid-nim patkama koje proizvodi nekoliko selekcijskih firmi (Grimaud, Cherry Valey, Legarth). Tovne patke se pojavljuju u više težinskih tipova, gdje u periodu od 50 dana tova dostignu masu od 3,4 - 3,7 kg uz konverziju hrane 2,4 - 2,6 kg.

RazmnožavanjeVećina pataka pronese u dobi od 24 - 26 tjedana, a vrh nesivosti po-

stižu za 6 - 7 tjedana. Tri tjedna prije proneska se svjetlosno stimuliraju do maksimalno 15 sati svjetla dnevno, jačine 15 luxa. Nesivost u običnih pataka traje 8 - 10 mjeseci. Patke nesu krupna jaja (70 - 80 g), često izvan gnijezda, pa je higijena rasplodnih pačjih jaja poseban problem kojem treba

p e r a d a r s t v o

Uzgoj pataka

114

peradarstvo

posvetiti mnogo pažnje. Oplođenost pačjih jaja ovisi prvenstveno o uvjeti-ma smještaja rasplodnih životinja i omjeru spolova, a bazeni s vodom nisu nužni iako poboljšavaju oplođenost za nekoliko postotaka. Peradnjak za dr-žanje rasplodnog jata pataka treba osigurati najmanje 0,2 m2 podne povr-šine po životinji. Pod uvijek mora biti dobro nasteljen suhom i prorahlom steljom, a idealni uvjeti glede higijene postižu se kombinacijom duboke stelje i žičanog poda. Pri tome se pojilice i hranilice moraju nalaziti na ži-čanom dijelu poda.

Inkubacija pačjih jaja traje 28 dana, zahtijeva nešto više truda glede dezinfekcije te ohlađivanja i prskanja istih ako se radi s inkubatorima. Osta-li uvjeti inkubacije pačjih jaja navedeni su u općenitom poglavlju o inkuba-ciji.

Uzgoj i tovPatke se mogu uzgajati na mnogo načina i najčešće govorimo o ek-

stenzivnom i intenzivnom (zatvorenom) držanju. Bez obzira na način dr-žanja patke moraju prvih tri do četiri tjedana biti uzgajane u takozvanim toplim uvjetima u zatvorenom prostoru , da bi zatim mogle biti premještene na otvoreno ili nekamo drugdje, s mnogo manje zahtijeva glede temperatu-re zraka ali ne na temperature ispod 100C i bez zaštite od nevremena. Tem-peratura u zoni boravka pataka u prvom tjednu uzgoja se treba kretati od 32 do 350C, u drugom tjednu 30 a u trećem od 24 do 280C. Primjenom leso-nitnih krugova prvih deset dana tople faze uzgoja osigurava se eventualni negativan utjecaj propuha na mlade pačiće. Nakon tople faze uzgoja pačiće možemo nastaviti uzgajati u istom prostoru ili ih preseliti u druge objek-te odnosno pustiti da se koriste ispustom. U slučaju ekstenzivnog uzgoja na otvorenom potrebno je osigurati 10 - 15 m2 zelenog ispusta po jednoj odrasloj patki, odnosno 3-5 m2 po tovnom pačiću do dobi od 7 - 9 tjedana. Glede svjetla u tovu patkama se osigurava 23 sata svjetla dnevno jačine koju osigurava obična žarulja snage 3 - 5 W/m2 podne površine peradnjaka. Kako su patke vodene ptice, odnosno vole se igrati vodom u pojilicama te za vrijeme hranjenja često uzimaju vodu. To dovodi do rasipanja iste i stva-ranja velikih mokrih površina u peradnjaku. Da bi spriječili nastajanje blata i nehigijenskih uvjeta treba redovito (često i dva puta dnevno) mijenjati ste-lju oko pojilica, što je neophodan uvjet za siguran uzgoj i brz rast pataka.

Patke su vrlo brzo rastuća perad što znači da u intenzivnim uvjetima zahtijevaju kvalitetnu koncentriranu hranu. No, vrlo dobro se snalaze i s zelenom ispašom uz dodatak žitarica nakon tople faze uzgoja, ali uz mnogo sporiji rast odnosno dulji tov. U intenzivnom uzgoju i tovu najbolje su se pokazale peletirane krmne smjese kojih može biti više vrsta, obzirom na

115

peradarstvo

željenu brzinu rasta i iskoristivost hrane. Sterter za patke treba sadržavati minimalno 22% sirovih bjelančevina i njime patke hranimo u prvih 3 do 4 tjedna a zatim prelazimo na krmnu smjesu finišer koja sadrži minimalno 18% sirovih bjelančevina. Ukoliko se žele iskoristiti žitarice proizvedene na obiteljskim gospodarstvima tada je uz njih moguće koristiti superkon-centrat za piliće.

Glede klanja utovljenih pataka treba napomenuti da se to mora obaviti u točno određenoj dobi (prvi rok je u dobi od 7 - 10 tjedana, a ostali u raz-maku od 45 - 50 dana) zbog teškoća u šurenju koje se javlja ako su patke počele sa sezonskim mitarenjem perja.

Iako su patke prilično otporne životinje, postoje mogućnosti za pojavu specifičnih bolesti, osobito kod lošijih uvjeta držanja i ishrane, a to su sla-bost nogu, kolera, spirohetoza, salmoneloza, botulizam, nespecifični prolje-vi, sinusitis, rahitis i još neke druge. U slučaju pojave bilo kakvih ozbiljni-jih poremećaja zdravlja pomoć veterinara specijalista je neophodna.

Kvaliteta rasplodnih jaja

Proizvodnja rasplodnih jaja vrlo je važna karika u opskrbi obiteljskih gospodarstava mesom i jajima. U peradarskoj proizvodnji mesa i jaja razli-kujemo dva tipa matičnih jata-kokoši teških tipova i kokoši lakih tipova. Držanje matičnih jata kokoši najčešće se izvodi podnim načinom na dubo-koj stelji ili kombinacijom duboke stelje i rešetkastog poda. Osnovne oso-bine držanja i proizvodnje lakih i teških tipova kokoši matičnih jata prika-zuje tablica 1.

Tablica 1: Osnovne osobine matičnih jata kokoši lakih i teških tipova

Osobina Laki tipovi Teški tipoviDuljina ciklusa nesivosti-tjedana 44 - 48 tjedana 38 - 40 tjedanaTežina nesilice na kraju ciklusa nesenja 1900 - 2100 g 4000 - 4500 gOmjer spolova ♀:♂ 12 - 15 : 1 8 - 10 : 1Snešenih jaja u ciklusu 240 - 260 160 -180Broj jednodnevnih uporabnih pilića 80 - 85 ženskih 145 - 160 oba spola

116

peradarstvo

Kako je konačni cilj držanja matičnih jata kokoši proizvodnja jednod-nevnog podmlatka za buduću proizvodnju konzumnih jaja ili mesa, treba pojasniti da se za budući uzgoj kod lakih linija koriste samo ženski pilići i time se cijena tog podmlatka udvostručuje, veća je u odnosu na brojlerske piliće, iako je nesivost lakih linija matičnih kokoši puno bolja od teških linija.

Kakvoću rasplodnih jaja čine mnogi faktori među kojima su najvažni-ji: oplođenost, težina, starost, izgled i čvrstoća ljuske te sposobnost valje-nja.

Na oplođenost jaja utječe mnogo čimbenika, a među najvažnijim su odnos spolova u jatu, starost jata, period nesivosti, hranidba rasplodnih ne-silica i mužjaka, uvjeti držanja i varijabilnost uvjetovana nasljeđem. Pro-sječna oplođenost kokošjih jaja kreće se od 88-94%.

Glede težine jaja, pravilo je da se za inkubaciju uzimaju prosječno teš-ka jaja, ekstremi, bilo nagore i nadolje se ne uzimaju. Iako postoje velike razlike u težini jaja između pojedinih pasmina i hibrida kokoši, smatra se da su za inkubaciju prihvatljiva jaja težine 53-67 g. To ne znači da se iz lakših ili težih jaja neće izleći pilići ako su oplođena.

Za optimalne rezultate valjenja rasplodna jaja trebaju biti stara od jed-nog do najdulje sedam dana. Iznimno se jaja mogu čuvati i do desetak dana, s time da će valivost opasti za 2-4%, a daljnjim čuvanjem valivost naglo pada za nekoliko desetaka posto. Točne vrijednosti smanjenja valivosti ču-vanih jaja ovise o uvjetima skladištenja. Optimalni uvjeti za čuvanje (skla-dištenje) rasplodnih jaja su temperatura 15-18oC, relativna vlažnost zraka 75-80%, mogućnost laganog ventiliranja i miješanja zraka te okretanje jaja, minimalno jednom dnevno.

Izgled jajeta određen je njegovim oblikom, bojom, čistoćom i defor-macijama ljuske, a rasplodnoj kakvoći doprinosi i čvrstoća ljuske. Ustanov-ljeno je da valivost opada s odstupanjem jajeta od njegovog elipsoidnog oblika, stoga se za rasplod ne ostavljaju naročito izdužena kao i sasvim okrugla jaja. Boja ljuske nema nikakvog značaja u određivanju kakvoće ra-splodnih jaja. Nasuprot tome čistoća ljuske je vrlo bitna, i u principu se za inkubaciju koriste samo čista jaja. Kod pranja jaja primjenjuje se voda s dodatkom dezinficijensa. Tekućina za pranje mora biti za nekoliko stupnje-va celzija toplija od temperature jaja, ali ne smije prekoračiti 40oC, ista se mora često mijenjati radi trošenja aktivne tvari dezinficijensa. Oprana jaja se trebaju ocijediti i sušiti u prostoru temperature 24-26oC , odmah se stav-ljaju u inkubator, odnosno ne smiju se čuvati, odnosno skladištiti.

Ljuska kvalitetnog rasplodnog jajeta treba biti jednakomjerno glatka, neoštećena, i prosječne čvrstoće (2-3 kg/ cm2). Jaja sa slabom (tankom) lju-

117

peradarstvo

skom se lako lome i prebrzo gube vlagu, što ima loš utjecaj na rezultat va-ljenja. Dobru kakvoću ljuske osiguravamo optimalnom hranidbom i zdrav-ljem rasplodnih nesilica, kao i pravilnom manipulacijom rasplodni jajima.

Uz pretpostavku da su sva spomenuta svojstva jaja optimalna i da su uvjeti inkubacije optimalni, neka se neće izvaliti. Takva jaja imaju tako-zvanu slabu sposobnost valjenja, a koja može biti utjecana od više faktora. Nedostatna hranidba rasplodnih kokoši, posebno vitaminima i mineralnim tvarima može znatno smanjiti valivost jaja. Nadalje, pojedine jedinke unu-tar iste pasmine i jata nesu jaja slabije valivosti, što je nasljedno uvjetovano svojstvo i na to se u modernoj selekciji polaže velika pažnja. Ovo svojstvo može biti utjecano i od uzgoja u čistoj krvi. Tako nakon 5-6 generacija uz-goja kokoši u bliskom srodstvu, valivost jaja opada sa početnih 80% na 50-60%.

Umjetna rasvjeta

Nema sumnje kako su oči jedan od najvažnijih organa i mjesto su kroz koje prolazi svjetlost da bi stimuliralo brojne fiziološke funkcije. Svjetlost koju doživljavamo dio je vidljivog elektromagnetskog spektra svjetlosti, a isto je i kod životinja. Vidljivi dio spektra svjetlosti počinje s ljubičastom te preko plave, zelene, žute, narančaste i završava s crvenom bojom. Svjetlost kraćih valnih duljina od ljubičaste nevidljiva je i naziva se ultraljubičastom, a svjetlost duljih valova od crvene također je nevidljiva i naziva se infracr-venom svjetlošću. Svakoj je vrsti prirođeno da vidi nešto drugačiji spektar svjetlosti kao i da jačinu svjetlosti drugačije doživljava. Razlog tome je ne-što drugačija građa oka, pa svjetlost prodire drugačije kroz oko. To je glav-ni razlog da kokice i pure doživljavaju svjetlost na drugačiji način od ljudi. Pored toga, ptice doživljavaju svjetlost i pomoću pinealne žlijezde (glan-dula pinealis), a koja se zbog toga često naziva i treće oko. Ta je žlijezda u ptica odgovorna za kontrolu dnevnog ritma (cirkadičnog ritma - jedenje, spavanje, aktivnost, razina hormona) i za seksualnu aktivnost.

I ljudi i ptice dobro vide pod zelenom svjetlošću, a što je evolucijski do-seg, jer je tim vrstama zajednički okoliš bio šuma i pašnjak. No, perad je ipak osjetljivija na crvenu i plavu svjetlost od ljudi, a može vidjeti i dio ultraljubi-častog spektra koji je čovjeku nevidljiv. Optimalan način rasvjete u peradnja-

118

peradarstvo

Ekološka kuharica

tel: 01/4816-145 01/3843-555

e-mail: [email protected]

Format knjige: 14 x 20 cmOpseg: 160 stranica u bojispiralni uvez

pošiljka se

uvećava za cije

nu poštarin

e obračunatu prema cjeniku Hrvatske pošte

CIJENA

60,00 kn

Ekološka proizvodnja hraneJela od raznovrsnog povrćaJela od mliječnih proizvoda

Jela od voćaVitaminski napici

119

peradarstvo

cima predmet je istraživanja znanstvenika tijekom prote-klih desetljeća, a pokazano je kako ptice podjednako vole bijelu (LED) i žutu svjetlost. Rezultati drugog pokusa ot-krili su kako zelena svjetlost potiče istraživanje i apetit, pa perad više jede i više hoda uspostavljajući socijalni kon-takt. Plava svjetlost djeluje umirujuće pa se perad manje kreće i bolje prirasta. Rezultati istog pokusa pokazali su kako crvena svjetlost umanjuje agresiju i djeluje umirujuće, te se njome može znatno smanjiti sta-nje kanibalizma i histerije peradi. Pored toga crvena je svjetlost stimulirala i seksualno ponašanje, a što je u uzgojima nesilica za proizvodnju jaja za rasplod rezultiralo većim postotkom oplođenih jaja. Očito je kako rasvjeta može u bitnoj mjeri pridonijeti ekonomičnosti uzgoja peradi, a boju rasvjete može se vrlo lako osigurati bojanjem običnih žarulja ili kupnjom već gotovih žarulja u boji.

Svjetlost u peradnjaku važna je i kao modulator metabolizma peradi jer podražuje vidni živac u oku, a potom se podražaj širi po liniji vidni ži-vac-hipotalamus-hipofiza-tvorba tireotropnih i gonadotropnih hormona. U ekstenzivnim, manjim uzgojima prvenstveno brojlera, do nedavno su se u cilju osiguranja umjetne rasvjete najčešće koristile žarulje s wolframovom niti jer su pored cijelog spektra svjetlosti davale i toplinu potrebnu za ot-hranu pilića. Time su žarulje imale dvostruku primjenu i korist, no kako su nedavno povučene iz upotrebe zamijenile su ih štedljive žarulje koje ne odaju toplinu (ili je proizvode sasvim malo). Time se ukazala potreba za izvorom topline koja je također neophodna, a za to se danas najviše koriste infracrvene žarulje. Izvor topline moguće je osigurati i iz drugih izvora, pa se vlasnici domišljaju na različite načine smještajući kutije i kaveze s pili-ćima pored kuhinjske peći, peći za centralno grijanje, u tople podrume itd.

Direktiva EU koja propisuje minimalne standarde dobrobiti tovnih pi-lića određuje kako pilići moraju imati neprekinuti period mraka u trajanju od 6 sati unutar svaka 24 sata uz uvjet da se objekt zamračuje postupno (nije prihvatljivo odjednom samo ugasiti svjetlo da bi se pilići mogli pripre-miti i naći odgovarajuće mjesto u objektu). Minimalni intenzitet svjetlosti u peradnjaku treba biti 20 luxa, a što je dvostruko više od dosadašnjih za-htjeva i može rezultirati pojačanom aktivnošću i sporijim prirastom pilića.

Plava rasvjeta u peradnjaku

Ekološka kuharica

tel: 01/4816-145 01/3843-555


Format knjige: 14 x 20 cmOpseg: 160 stranica u bojispiralni uvez

pošiljka se

uvećava za cije

nu poštarin


CIJENA

60,00 kn

Ekološka proizvodnja hraneJela od raznovrsnog povrćaJela od mliječnih proizvoda

Jela od voćaVitaminski napici

120

peradarstvo

Okvirno je jačina tražene svjetlosti postignuta kada se u peradnjaku ne vide sjene i moguće je uz mali napor čitati novine.

Drugi način izračuna je postavljanje žarulje određene električne sna-ge, a što konkretno znači oko 2 W po m2 peradnjaka - dakle, za peradnjak površine 20 m2 dostaje jedna najslabija žarulja od 40 W. Tijekom uzgoja za proizvodnju jaja za rasplod perad je pod rasvjetom oko 10 sati dnevno, a količina hrane se postupno smanjuje (restrikcija). Kad perad spolno dozri hranjenje se intenzivira, a vrijeme osvjetljenja se produži. Za rasvjetu se najčešće koriste mliječne žarulje 60-100W postavljene na visini od 210 do 220 cm i međusobno udaljene 2.5 - 3 m. Svakako da je sa stanovišta dobrobiti idealno da perad tijekom cijelog dana boravi na otvorenom i bude zatvorena samo tijekom noćnih sati u cilju zaštite od grabljivica. No, ta-kav je način držanja katkad nemoguće osigurati, prvenstveno u prigradskim dvorištima kojima je veličina ograničena.

Purići su u početku života vrlo nesnalažljivi u pronalaženju hrane i vode, pa je zbog toga nužno da unutrašnjost objekta u prvih 48 sati bude neprekidno osvijetljena i preporuča se svjetlost intenziteta 80 do 100 luxa (15 W po m2 podne površine). Intenzitet i trajanje osvjetljenja postupno se smanjuju tako da purići od trećeg dana starosti pa sve do osmog tjedna ži-vota borave u objektu s trajanjem osvjetljenja od 22 do 14 sati uz intenzitet od 2,5 do 1,5 W po m2 površine poda.

Dorking

Dorking je jedna od najstarijih engleskih pasmina domaće peradi uop-će. Navodno su pretke dorkinga na britanski otok donijeli rimski legionari, već 55. godine prije Krista. Međutim, obzirom na tako dalek vremenski od-mak, ne može se napraviti cjelovita rekonstrukcija njezina povijesnog ra-zvoja. Za razliku od ostalih velikih pasmina za dorking nije moguće utvrdi-titi da li je on izravnog azijskog podrijetla. Naime, o njemu se govori kao o pasmini europskog podrijetla s minimalnim utjecajem krvi drugih pasmina.

Ova stara petoprsta pasmina, s bijelom kožom, prvenstveno se uzgajala radi finog mesa. U prvom hrvatskom udžbeniku o peradarstvu, objavljenom 1883. godine, profesor G. A. Vichodil s Kraljevskoga gospodarskoga i šumar-skoga zavoda u Križevcima piše: Pasmina dorking veoma je sposobna za

121

peradarstvo

tovljenje, navlastito dade se bieli dorking dobro utoviti; njegovo meso je vrlo njež-no i tečno. Dorking uspievaju najbolje u toplom i suhom priedjelu te je prikladna za nesenje i nasadjivanje, imenito odli-kuje se brižljivošću za svoju pilad.

Dugo vremena je dorking bio među najboljim engleskim pasminama pera-di za proizvodnju mesa i sudjelovao je u stvaranju brojnih zanimljivih pasmina kombiniranih svojstava, primjerice rho-de islanda, sussexa, new hapmshirea, houdana i faverollesa. Ta je pasmina stekla svoj današnji oblik početkom 19. stoljeća. U Velikoj Britaniji prvi put je izložena 1845. godine. Najveću popular-nost je imala u prvoj polovici 19. stolje-ća u svojoj domovini a zatim se proširila u druge europske zemlje, te u Sjevernu Ameriku. Američki Standard of Perfec-tion priznaje dorkinga 1874. godine. Od početka druge polovice 20. stoljeća uz-goj ove pasmine je oslabio i danas je po-stala prava rijetkost na izložbama peradi.

ObilježjaKarakteristične značajke dorkinga su pravokutni oblik tijela i noge s

pet prstiju. Aktualni standard propisuje za pijetla težinu od 3,50 do 4,50 kg, a za kokicu od 2,50 do 3,50 kg. Dugačak i širok trup potpuno je drugačiji od od ostalih teških pasmina kokoši. Linija leđa i trup su nošeni gotovo vodoravno. Prsa su veoma duboka, široka i moraju biti dobro popunjena. Trbuh seže daleko prema nazad. Vrat bi trebao biti kratak i debeo s punim dugim ovjesom (pernatom grivom). razmjerno dugačak rep drži prilično vi-soko. Noge su kratke i čvrste, a bataci vrlo mesnati i dobro operjali. Noge su svjetlije boje mesa u korelaciji s bojom perja.

Petoprstost je uzgojna značajka ove pasmine. Velika jednostavna kri-jesta u pijetla stvara dojam velike glave. U kokice je krijesta ponekad pre-klopljena u jednu stranu. U nekim zemljama uzgaja se dorking s ružastom krijestom. Veliki podušnjaci i podbradnjaci su crveni, građeni od finog me-kog tkiva.

122

peradarstvo

Oči trebaju biti narančasto-crvene boje. Kokice ne nesu jaja tijekom cijele godine, nego samo u proljeće i ljeto. Snesu oko 140 jaja bijele ljuske, težine 55 g. Meso dorkinga je finih vlaka-na, bijelo i vrlo dobre kvalitete. Obzirom da stopom rasta ne za-dovoljava trenutne zahtjeve pera-darske industrije, on nikada nije bio uključen u intenzivan uzgoj na farmama.

Voli se kretatiTo su pokretljive kokoši

koje dio hrane pronalaze same na ovećem ispustu. Mogu se držati i na manjem prostoru, ali je tada potrebno prilagoditi hranidbu i ponuditi im priliku da se kreću, kako se ne bi previše utovile. Ta-kođer je potrebno prilagoditi pe-radnjak njihovoj veličini. Teško je održati perje u dobroj kondiciji ako se drže u skučenom prostoru. Očuvanje dobre kondicije perja moguće je uz odgovarajuću hra-nidbu i dostatan ispust, te uz veći dodatak sirovih bjelančevina i minerala tijekom mitarenja. To je pasmina koja se može dobro pri-pitomiti a u ispitivanju osjetilnih osobina zauzela je prvo mjesto.

123

pčelarstvo

Zdrava i plodna matica je osnovni čimbenik uspješnog razvoja pčelinje zajednice. Ponekad se može dogoditi da matica jednostavno nestane iz košnice, a pčele ne uspiju uz-gojiti novu.

Postoje i slučajevi kada se mlada matica ne vrati sa svadbenog leta. Tada više nema jajašaca iz kojih bi uz-gojile drugu. Ipak najčešći slučaj gubitka matice događa se tijekom zime i u rano pro-ljeće. Tada matica može stra-dati i od varoe ili nozemoze.

Ponašanje pčelaNa poremećaje u kvaliteti matice ili njenoj prisutnosti u košnici mo-

žemo posumnjati prema promijenjenom ponašanju pčela na letu, a naroči-to kada otvorimo košnicu prilikom proljetnog pregleda. Pčele iz zajednica koje su bez matice ili su se već pojavile lažne matice izlaze i ulaze u košni-cu nervozno, trče po poletaljci i prednjoj strani košnice kao da nešto traže, izlijeću u manjem broju i unose manje količine peluda koji najčešće nije u obliku velikih pravilnih kuglica.

Kada otvorimo takvu košnicu i pustimo nekoliko mlazova dima čuje se naglo i pojačano zujanje koje traje mnogo dulje nego što je uobičajeno kod normalnih zajednica sa kojima je sve u redu. Prilikom daljnjeg pregle-da pčele su nervozne i agresivne te se najčešće naglo uznemire i počinju ubadati u velikom broju.

Nadalje pri pregledu okvira uočimo da nema legla niti u jednom sta-diju razvoja. Tada sa sigurnošću možemo posumnjati da se radi o pčelinjoj zajednici koja nema maticu, a nazivamo je još i bezmatak. Ostanu li dulje vrijeme bez nje osuđene su na sigurnu propast jer je u košnici svaki dan sve manje odraslih pčela koje se ne zamjenjuju mladima. Takve zajednice u ka-snijim povoljnijim pašnim prilikama ne grade saće niti zaperke saća.

p č e l a r s t v o

Zajednica bez matice

124

pčelarstvo

Lažne maticeKada je takva zajednica dulje vrijeme bez matice, a dovoljno je jaka,

možemo pronaći leglo u nakupinama i u različitim dijelovima košnice. U stanicama se ponekad može pronaći više jajašaca. Poklopljeno leglo je is-pupčeno iznad razine saća što nam govori da se radi o trutovskom. Naime u jakim zajednicama sa dovoljno pčela i hrane mlađim radilicama koje se ne troše na prehranu legla, a uzimaju veće količine meda i peluda, počinju bu-jati jajnici. Neke od njih počinju nesti neoplođena jajašca iz kojih se razvi-jaju trutovi. Kako je u košnici više takvih “lažnih” matica trutovsko leglo nalazimo u nakupinama raspoređenim po cijeloj košnici. I takva zajednica je bez pomoći pčelara sigurno osuđena na propast.

Što učiniti ?Gospodarski je opravdano spašavati samo zajednice koje su u proljeće

brojčano jake što pak znači da nisu predugo bile bez matice. Pčelinje zajed-nice u kojima smo na vrijeme uočili probleme nastojimo spasiti ili dodava-njem matica iz nukleusa ili spajanjem sa zajednicama koje imaju maticu. Jedino ako posumnjamo da je zajednica ostala bez matice ili je nesivost oslabila zbog nozemoze prvo moramo dijagnostički (u laboratoriju) utvrditi da li se radi o toj bolesti pa tek onda odlučiti o načinu spašavanja. Dodava-nje samih matica u kavezu je manje uspješno jer su zajednice duže vrijeme bile bez matica pa prevladavaju samo starije pčele. Kako starije pčele teže primaju dodanu maticu zajednici pripojimo cijeli nukleus s maticom koju dodajemo. U pravilu uvijek slabiju zajednicu spajamo s jačom. Nikada ne spajamo dvije slabije jer se one i dalje ponašaju jednako, odnosno nemaju radnog poticaja kao jake zajednice.

Kako otvarati košnicu?

Za praćenje života u košnici moramo je povremeno otvoriti. Svako otvaranje remeti rad pčela i one iz radnog raspoloženja prelaze u obrambe-ni. Posebno su nezadovoljne ako ih uznemiravamo u bespašnom razdoblju. Zato se moramo pridržavati određenih pravila, a pregled obaviti što brže i zatvoriti košnicu kako bi se pčele u što kraćem vremenu vratile svom radu. Da bi to postigli moramo znati što tražimo, pripremiti potreban alat i opre-mu.

Svakom otvaranju i pregledu košnice trebamo pristupiti polako i uz što manje buke. Pčele stražarice koje paze na letu i na najmanji znak opasnosti

125

pčelarstvo

odmah prijete ubadanjem. Zato se košnicama prilazi straga. Ipak, reakcija pčela na uznemiravanje najviše ovisi o godišnjem dobu. U proljeće kada ima paše pčele su puno mirnije nego u jesen kada je paša pri kraju. Lje-ti, ako je vrijeme vruće, suho i vjetrovito pčele su mnogo nervoznije nego po toplom, vlažnom i sunčanom vremenu. Posebno su osjetljive na tamnije boje odjeće i oštre mirise (dezodoransi, losioni poslije brijanja, alkohol).

Najpogodnije vrijeme za otvaranje košnica je što ranije ujutro. U pro-ljeće je pregled najbolje obavljati poslije devet sati ujutro, jer je to doba dana kada je najveći broj pčela sabiračica na paši. Ljeti na pčelinjaku mo-žemo biti već od pet ili šest sati ujutro, a u popodnevnim satima pregled moramo prekinuti.

Zaštitna odjeća ili kombinezon za rad na pčelinjaku mora biti svijetle, najbolje bijele boje. Za zaštitu lica potrebno je imati pčelarski šešir s velom ili mrežastu pčelarsku kapu. Veo ili zaštitna mreža moraju biti crne boje, jer se u suprotnom kroz njih teže gleda i uočava. Pčelari početnici koji još nisu naviknuti na ubode pčela trebali bi koristiti i zaštitne rukavice. Kasnije je rad moguć ili bez njih ili s rukavicama bez vrškova prstiju koje dovoljno štite, a osiguravaju veću preciznost. Ako su nas prilikom zadnjeg pregleda pčele jako napadale i ostavile mnogo žalaca u tkanini zaštitne odjeće dobro ju je prije sljedećeg pregleda oprati, jer ostaje miris otrova koji odmah na početku uzruja pčele. Za pranje se koriste sredstva koja nemaju intenzivan miris i nakon toga se dobro ispere čistom vodom bez upotrebe omekšivača za rublje.

DimljenjePrije samog pregleda uobičajeno je pčele blago podimiti, jer kada se

pčele podime, počnu sisati med iz stanica, te se tada s njima može puno lakše raditi. Sisanjem meda pune medni mjehur i trbušnu šupljinu te posta-ju teže i tromije. Povećani zadak teže savijaju za ubadanje pa zbog toga i manje ubadaju. Za dimljenje na malim pčelinjacima najbolja je dimilica s kožnim mijehom. Za gorivo se preporuča upotrebljavati suhu hrastovu ili bukovu gljivu (tzv.gubu). Osim nje dobri su i osušeni duhan (zajedno sa stabljikom), suho natrulo drvo, češeri crnogorice, te stare pamučne krpe ili jutene vreće koje se prije paljenja zamotaju u valjak. Postoje i gotovi pri-pravci koji služe za dugotrajnu proizvodnju dima. Dimilica bi trebala imati i produženi kljun za tretiranje dimnim pripravcima protiv varoze.

Otvaranje košniceKod pčelarenja s nastavljačama i pološkama, prije pregleda i otvaranja

košnice, malo dima iz dimilice pustimo u leto (dva do tri dima). Zatim,

126

pčelarstvo

nakon što smo pričekali kratko vrijeme između poklopca i košnice utisne-mo pčelarsko dlijeto, čvrsti nož ili obično dlijeto. Njima se poklopac malo odigne, zatim skine i preokrenut položi ispred poletaljke kako bi se pčele koje su na njemu lakše vratile u košnicu. Kod lisnjača je postupak sličan jedino što je pristup okvirima sa stražnje strane i dimi se kroz stražnji otvor. S izvađenih vratašca pčele se otresu ispred okvira na uložak koji je posebno izrađen za AŽ košnice.

Zavinutim krajem dlijeta (služi i za struganje) zakvači se krajnji okvir i malo podigne da bi ga mogli prihvatiti prstima. Pažljivo ga izvlačimo da ne struže po stjenkama košnice, jer na taj način možemo zgnječiti pčele. Glas prignječene pčele, te miris smrvljene pčele i žalca razdražuje ostale pčele. Kad se okvir izvadi, drži se za ušice i u okomitom položaju pregleda s jedne i s druge strane. Na isti način pregledavaju se i svi ostali okviri. Nikad ih ne smijemo držati u vodoravnom položaju, jer postoji opasnost od puknuća satne osnove ili kapanja nezrelog meda i mogućeg grabeža. Prili-kom vađenja okvira iz košnice, a naročito prvog, dobro se služiti klještima za okvire kojima se okvir uhvati u sredini i tako može izvlačiti okomito bez bojazni da ćemo gnječiti pčele. Kliješta su posebno konstruirana za svaku vrstu okvira, odnosno ovise o širini i debljini satonoše ili bočne letvice kod AŽ okvira.

Po potrebi, ako pčele pojačano napadaju, možemo pustiti još koji mlaz dima iznad okvira. S dimljenjem se ne smije pretjerati, jer ako se puno dimi, dim postaje vruć i umjesto da smiri još više razdraži pčele. Pčele se u takvim situacijama znaju sklupčati i usmrtiti maticu.

Seljenje košnica

Želimo li postići maksimalnu proizvodnju meda moramo pčelinje zajednice što više približiti paši. Posebno je to izraženo posljednjih godina kada zbog vre-menskih neprilika na pojedinim lokacijama medenje gotovo izostaje. Seljenje košnica nije nova tehnologija nego je nastalo još u davninama i dok nije bilo mo-dernih prijevoznih sredstava. U našim krajevima najčešće su se košnice tijekom ljeta iz priobalja nosile u planinske krajeve gdje suša i vrućina nisu bili izraženi. Nosile su se na glavama ili na magarcima. Danas se tehnika utovara i prijevoza vrlo razvila tako da je ručni rad sveden na minimum. U ozbiljnoj proizvodnji meda seleći pčelinjaci su u stalnoj potrazi za pčelinjim pašama, a košnice se ne istovaruju s prijevoznog sredstva.

Prije selidbe treba ispitati vrijednost pčelinje paše na koju želimo dovesti koš-nice. Potrebno je procijeniti i da li su nepovoljne vremenske prilike oštetile me-

127

pčelarstvo

donosno bilje, koliko je pčelara već doselilo kako bi izbjegli prenapučenost. Uz to se svakako treba pridržavati i općih preduvjeta za seljenje kao što su stanje pčelinjih bolesti u određenom kraju i nabava veterinarske svjedodžbe za vlastiti pčelinjak. Postupak dovoza pčela na željeno mjesto propisan je Pravilnikom o držanju pčela i katastru pčelinje paše (N/N 18/08; 29 i 42/13; 65/14). Točno su propisani odnosi između pčelara i posjednika zemljišta kao i uvjeti koje jedni i drugi moraju ispunjavati. Također su propisani prava i dužnost povjerenika paš-nog reda s kojim se željeno mjesto dogovara, a on ujedno i nadzire provođenje propisanih uvjeta.

Selimo samo tehnički ispravne košnice, a stare i oštećene koje bi putem mo-gle izazvati probleme ostavljamo na pčelinjaku. Ako su košnice nešto šire od uo-bičajenih ili su okviri uži može se iza zadnjeg okvira pojaviti preveliki slobodan prostor koji bi omogućio “šetanje” okvira pa je posljednji okvir potrebno učvr-stiti kako se prilikom transporta ostali ne bi mogli pomicati i oštetiti saće. Naj-važniji uvjet uspješnog transporta je ispravna ventilacija koja za vrijeme selidbe mora biti besprijekorna. Prilikom prijevoza pčele moraju uvijek imati dovoljno svježeg zraka. Kod AŽ košnica prozračivanje je riješeno trajnim ven-tilacijskim otvorima na prednjoj strani i na vra-tima. Na nastavljače stavljamo ventilacijsku mrežu, a krov malo odi-gnemo i podložimo letvi-com. Postoje i posebno konstruirana zbježišta koja osiguravaju dodatan prostor pčelama jakih zajednica i dodatne količine svježeg zraka. Prije seljenja treba izvrcati suvišan med, a ponekad izvaditi matične ili Hanemanove rešetke.

Pčele možemo seliti i danju i noću. Kada ćemo ih seliti ovisi isključivo o tem-peraturi zraka. Ako je najviša dnevna temperatura ispod 18oC pčele se mogu se-liti i danju, a ako je temperatura viša treba ih seliti noću. Moguće je i seljenje na višim dnevnim temperaturama, ali samo ako je ventilacija besprijekorna od-nosno ako košnice imaju zbježište, a vozilo kojim ih selimo ima dvostruki krov koji sprječava izravan utjecaj sunca. Vanjska temperatura ne smije prijeći 30oC. Ovakav način selidbe uvijek je rizičniji od noćne, zbog problema s temperatu-rama, ali i zbog prometa koji je danju pojačan, a mogu se javiti i zastoji. Nakon što stignemo na mjesto gdje će košnice biti privremeno postavljene pristupamo istovaru. Postolja za košnice moraju biti ranije pripremljena. Leta ne otvaramo odmah nego neko vrijeme pričekamo da se pčele smire. Nakon toga otvaramo leta, ali ne po redu već naizmjenično, na primjer prvo, treće, peto i tako do kra-

128

pčelarstvo

ja, a onda se vratimo na početak i otvaramo preostala. Ne otvaramo ih odmah cijelom dužinom nego prvo nekoliko centimetara ovisno o jačini zajednice kako bi pčele postupno izlazile na orijentaciju, a tek nakon nekoliko sati ili drugi dan otvaramo ih u potpunosti. Ako je bilo problema prilikom transporta ili istova-ra možemo najranije drugi dan nakon doseljenja kratko pregledati košnice. Ne smije se zaboraviti izvor vode u blizini pčelinjaka ili postavljamo pojilicu. Pče-lar nakon postavljanja selećeg pčelinjaka na stajalište mora odmah na vidljivom mjestu označiti vlasništvo pčelinjaka pločom pravokutnog oblika koja ne smije biti manja od 20x30 cm i na njoj mora biti čitko ispisano ime i prezime odnosno naziv tvrtke, adresa, telefonski broj pčelara te broj pčelinjaka iz Evidencije pče-lara i pčelinjaka. Kod ekološkog pčelinjaka, uz ove podatke mora navesti i broj upisa u Upisnik ekoloških proizvođača i naziv nadzorne stanice.

Aktivnosti pčela izravno su ovisne o temperaturnim uvjetima okoline. Pri tem-peraturi od 8°C pčele ne komuniciraju s prirodom, odnosno ne izlaze niti na leto košnica. Kod viših temperatura, od 9 do 16°C, kretanje je povremeno dok je op-timalna temperatura u rasponu od 16 do 32°C. Preko toga im postaje “vruće² i ak-tivnosti se usmjeravaju prema sakupljanju vode i hlađenju. Toplinu tijekom letenja stvaraju grudni mišići, a najviše grupa koja sudjeluje u pokretanju krila. Najniža temperatura tijela pčele pri kojoj ona može poletjeti je oko 27°C. Kod pčela je za-bilježeno i da razlika u toplini između glave i grudiju može biti i do 3°C.

Najveća razlika između topline tijela pčele i okoline je 14°C. To je i razlog zašto pčele ne izlijeću iz košnica na temperaturama nižim od 12°C. Aktivnosti mišića prestaju kada toplina tijela pčele i okoline padne ispod 10°C.

Stvaranje i održavanje topline tijela kod pčela nije u potpunosti razjašnjeno. Jedna od teorija je postojanje kemijske proizvodnje topline, ali još nije potvr-đena. Ono što se zasigurno zna je da ugljikohidrati koji su uskladišteni u tkivu i hemolimfi u kemijskoj reakciji s kisikom, koji se unosi preko organa za disa-nje predstavljaju visokoenergetsko gorivo za aktivnost mišića. Zbog te aktivnosti stvara se toplina koju pčele kao zasebne jedinke nisu u stanju zadržati i veći dio se nekontrolirano odaje u okolinu.

Pojedinačno stvaranje toplinePčela kao jedinka toplinu stvara takozvanim podrhtavanjem. Potpuno stezanje

i otpuštanje mišića koji podižu krila, pčeli omogućavaju letenje. U hladno doba godine pčela te mišiće može brzo i kratko naprezati bez pomicanja krila. To do-vodi do vidljive trešnje pčele koja se naziva podrhtavanje, a posljedica toga je

Stvaranje topline u košnici

129

pčelarstvo

potrošnja ugljikohidrata i kisika te stvaranje topline pčele kao jedinke.

Zajednička regulacija topline

Ograničene sposob-nosti reguliranja topli-ne vlastitog tijela svake pčele zasebno dovele su do međusobnog usklađi-vanja temperature cijele pčelinje zajednice. Usklađenim djelovanjem desetci tisuća jedinki uspije stvoriti i održati, relativno visoku temperaturu unatoč ekstremno nepovoljnim uvjetima okoline. U doba kada se unutar košnice nalazi i leglo ta temperatura je stalna, bez odstupanja i iznosi oko 35oC. U zimskom razdoblju kada nema legla temperatura u sredini zimskog klupka je oko 21oC. Nepovoljni uvjeti okoline mogu biti hlad-noća, ali i vrućina.

Prilikom hladnoća pčele se posebno organiziraju unutar same košnice i sti-šću u zimsko klupko kada temperatura okoline padne ispod 15oC. U početku je klupko rastresito, a svaka pčela podrhtavanjem stvara toplinu. Kod oblikovanja klupka pčele se slažu u određen raspored i ostavljaju prolaze za zrak (ventila-cijske kanale). Pri nižim temperaturama klupko se stišće i na taj način smanjuje svoju površinu i odnosu na okolinu. Tako se zatvara i veliki broj ventilacijskih kanala kojima struji hladan zrak. U sredini klupka nalazi se matica, ali i pčele koje aktivno proizvode toplinu. Stvorena toplina prenosi se prema rubovima na pčele koje ne mogu samostalno proizvesti dovoljno topline. Uz to pčele prekri-ju prazne stanice saća (2/3 pčela iz klupka) i stvore tisuće prostora nepomičnog zraka koji je vrhunski termoizolator. Na taj način štede dragocjenu toplinu. Na rubovima klupka pčele su glavama okrenute prema sredini, a tijela su im tijesno priljubljena jedno uz drugo. Tako su dlačice na tijelu međusobno isprepletene i stvaraju finu prepreku strujanju zraka i dodatno gubljenje topline. Na temperatu-rama okoline od 6 do 8oC sve pčele stisnute su u čvrsto zbijeno klupko.

Kada temperatura raste pčele se u klupku ponašaju obrnuto. Promjenom ras-poreda pčela klupko se raspušta, otvaraju se ventilacijski kanali i prestaje po-drhtavanje kao pojedinačno stvaranje topline. Pri još višim temperaturama pče-le počinju lepezati krilima i dodatno ubrzavati strujanje zraka. Nakon toga za pothlađivanje počinju koristiti kapljice vode. Slijedeći način hlađenja je lepeza-nje krilima na letu pčela i povećano donošenje vode. Posljednji način regulacije stalne temperature u plodištu je masovno napuštanje košnice i oblikovanje brade koju znamo vidjeti tijekom ljeta na letu košnice.

130

pčelarstvo

Čovjekova želja za stalnim uvidom u zbivanja unutar košnice bez njezina otvaranja navela ga je na izgradnju posebne košnice. To je bilo mnogo prije izu-ma mikrokamera i sličnih elektroničkih pomagala kojima se danas možemo ko-ristiti.

U nastavnim i istraživačkim institucijama, ali sve više na izložbama, u muze-jima, zoološkim vrtovima i raznim manifestacijama, koriste se posebne izgrađe-ne košnice sa staklenim stranicama koje se nazivaju apisairj. U njima su obično smještena dva do tri okvira s izgrađenim saćem, jedan iznad drugoga. Razmak između njih i staklenih stranica je 7–8 mm. Ovaj prostor omogućava kretanje

pčela, a premalen im je da bi gradile zaper-ke saća i zaklanjale pogled. Okviri sadrže hranu, a naseljavaju se maticom, radilicama i trutovima iz iste zajed-nice. Veza s vanjskim svijetom provodi se od leta okruglom ili kva-dratnom cijevi kroz prozor, dok je ono na izložbama zatvoreno. Staklene stranice imaju poklopce koji se zatva-

raju i pčelama omogućavaju toplinu, tamu i mir u razdoblju kada žive kao ostale zajednice. Staklene strane se u hladnijem dobu godine dodatno toplinski izoliraju stiroporom ili sličnim materijalima. Apisarij ima i ventilacijske otvore s prednje i stražnje strane koji su zaštićeni mrežom. Na vrhu se nalazi prostor za smještaj hranilice, a po potrebi i za vodu. Kako se u njima u povoljnim uvjetima razvija vrlo malo legla, za duže održavanje života potrebno je povremeno dodavati mla-de pčele.

Za posebna istraživanja ili kao ukras na izložbama izrađuju se i cjelovite sta-klene košnice s 10 okvira, slične akvarijima. One su za vrijeme normalnog života u drvenoj kutiji kako bi imale dovoljno tame i topline, a otvaraju se samo po potrebi. Ispod poklopca imaju hranilicu i pojilicu. Kroz duže vrijeme pčele ih obljepljuju propolisom pa se gubi prozračnost i uvid u njih. Ponekad se ovakve košnice koriste u selekcijskim centrima za proizvodnju matica.

Apisariji su postavljeni u Zoološkom vrtu i Tehničkom muzeju u Zagrebu, a mogu se vidjeti i gotovo na svim izložbama i sajmovima vezanim uz pčele i med.

Apisarij

131

pčelarstvo

Pčele raspoznaju boje i oblike očima. Zbog posebnosti njihove građe vidno polje je vrlo široko – panoramsko. Vide gotovo na sve strane, ali je oštrina slike slaba. Osjetilo vida kod pčela sastoji se od pet očiju. Čine ga tri mala točkasta, te dva velika složena oka. Točkaste oči smještene su na prednjoj strani gornjeg dije-la glave. Trokutasto su poredane i to kod radilica gotovo na tjemenu, matica malo naprijed, a trutova na samom čelu. Po svojoj građi odgovaraju građi ljudskih oči-ju. One služe pčelama za gledanje predmeta na blizinu i u tami, odnosno pri uvje-tima kakvi vladaju u košnici. Složene oči smještene su na postranim dijelovima glave. One su velike, duguljaste i nepomične. Služe za gledanje predmeta na da-ljinu. Sastoje se od nekoliko tisuća sitnih dijelova koji, svaki za sebe, predstavlja pojedinačno oko. Mikroskopski gledano složeno oko sastoji se od velikog broja malih i pravilnih šesterokutnih hitinskih pločica prekrivenih sitnim dlačicama. Broj tih pločica kod matice iznosi oko 5000, radilice 4-5000, a truta i do 10000. Ispod svake pločice smještena je jedna uska cjevčica koja se prema dubini oka sužava. Svaka od njih daje samo dio slike, pa se sve te točkaste slike pojedinih očnih jedinica slijevaju poput mozaika u jednu zajedničku. U slučajevima kada su složene oči izvan funkcije pčela se ponaša kao da je slijepa.

Pčele mogu razlikovati pojedine boje, kao i oblike nekih predmeta i cvjetova. Razlikuju jednostavne oblike kao krug, trokut i kvadrat. Od boja najbolje vide žutu, modru, bijelu i ultraljubičastu. Modru razlikuju u nijansama kao tamno modra i modrozelena. Crvenu vide kao tamno-sivu do crnu. Zbog ras-poznavanja boja kod pče-la dobro je voditi računa prilikom bojanja i među-sobnog rasporeda košni-ca. Ultraljubičasta (koju ljudi ne vide) značajna je za pčele, jer je to boja koju reflektira četvrtina cvjetova i jedan od nači-na na koji ih oni privlače i pamte njihov položaj u prirodi. Dobro je iznad leta košnica oslikati oblike koje pčele raspoznaju u različitim bojama i tako im olakšati pronalaženje svoje koš-nice. Posebno je to važno ako imamo uzgoj matica s gusto smještenim oplodnja-cima. Danas se na tržištu nalaze ekološki prihvatljive boje na vodenoj bazi koje dobro štite drvo od atmosferskih prilika. Nisu puno skuplje od uljanih pa se nji-ma mogu bojati i košnice u konvecionalnom, a ne samo u ekološkom pčelarenju.

Razlikovanje boja i oblika kod pčela

132

kunićarstvo

CIJENA

60,00 kn

133

kunićarstvo

Glavni sastojci hrane osiguravaju energiju, rast i ra-zvoj. Uz njih su jednako zna-čajni i vitamini kao djelatne tvari koje potpomažu njihovo iskorištavanje, a ujedno jačaju obrambene sposobnosti i opću otpornost organizma. Neke od njih kunići dobivaju isključi-vo iz hrane, dok druge mogu sami proizvesti u probavnom traktu. Vitamini su esencijalni organski mikrosastojci hrane koji imaju ulogu katalizatora fizioloških procesa u organiz-mu kunića. Potrebni su za normalan rast i razvoj, plodnost, produktivnost, te zdravlje životinja. Možemo ih podijeliti na dvije osnovne skupine - hi-drosolubilne i liposolubilne.

Hidrosolubilni ili vitamini topivi u vodi ne mogu se u organizmu ku-nića uskladištiti u većim količinama. Zbog toga je i opasnost od njihovog mogućeg predoziranja vrlo mala, ali je zato s druge strane lako moguć nji-hov nedostatak. U ovu skupinu ubrajamo vitamine B kompleksa, te C vita-min.

Vitamine B kompleksa kunići sintetiziraju sami uz pomoć crijevne mi-kroflore. Nalazimo ih ugrađene u velikom broju fermenata koji imaju ulogu u izmjeni bjelančevina, ugljikohidrata, masti, zatim u mijeni minerala i hor-mona, kao i biooksidaciji. U ovu grupu pripadaju B1 ili tiamin, aneurin, B2 ili riboflavin, PP faktor ili nijacin, pantontenska kiselina, B6 ili piridoksin, folacin, H vitamin ili biotin, B12 ili cianokobalamin, te kolin.

Pošto ih organizam kunića sam sintetizira do njihovog nedostatka može doći u slučajevima uništenja crijevne mikroflore. Najčešći uzrok slabljenja crijevne mikroflore je dugotrajna primjena antibiotika i sulfona-mida. Kao posljedica nedostatka vitamina iz ove skupine javljaju se opći, živčani, reproduktivni i probavni poremećaji, kao i kožne promjene, pro-mjene u cirkulaciji, anemije i sekundarne infekcije. Kod primjene gotovih tvorničkih smjesa koje sadrže kokcidiostatike, treba dodavati i vitamine B kompleksa.

k u n i ć a r s t v o

Značenje vitamina u hranidbi

134

kunićarstvo

Vitamin C, askorbinsku kiselinu, antiskorbutični vitamin kunići djelomično mogu sintetizirati sami, a djelomično ga dobivaju hranid-bom zelenim krmivima. On povećava opću otpornost organizma potica-njem stvaranja antitijela, sudjeluje u metabolizmu ugljikohidrata, ubr-zava zgrušavanje krvi, sprječava djelovanje toksina, pomaže apsorpciju željeza iz organizma. Jedna od posljedica stresa je smanjenje sinteze ovog vitamina, pa to pokušavamo neutralizirati pojačanom hranidbom zelenim krmivima.

Liposolubilni ili vitamini topivi u mastima mogu se u organizmu kuni-ća uskladištiti u većim količinama, poglavito u jetri. Zbog toga je veća opa-snost od njihovog predoziranja, nego manjka u organizmu. U ovu skupinu spadaju vitamini A, D, E i K.

Vitamin A još se naziva i retinol, akserftol, vitamin rasta i zaštitni vitamin epitela. U jetri kunića sintetizira se iz karotina kojim su bogata biljna krmiva (trava, svježa djetelina, lucerna, mrkva i svježe sijeno). Nji-me je manjkavo staro, loše sušeno, te pokislo sijeno, repa i žitarice. Kada krmivo potječe s njive koja je tretirana samo umjetnim gnojivima sadrži manje ovog vitamina jer prisutni nitrati slabe pretvaranje karotina u vita-min A. Mladunčad na sisi dobiva potrebne količine putem kolostruma i mlijeka. Vitamin A ima ulogu u stvaranju otpornosti sluznice, te poticanju rasta, reprodukcije i produktivnosti kunića. Sudjeluje i u stvaranju imu-niteta, okoštavanju kostiju i procesima vida. Njegov nedostatak najčešće se javlja u zimskim mjesecima i karakterizira se smanjenom otpornošću sluznica, većom podložnosti infekcijama, kao i poremećajima u rastu i reprodukciji.

Vitamin D, ergokalciferol, kolekalciferol, antirahitični vitamin kunići dobivaju putem krmiva osušenih na suncu (sijena). Djelovanjem ultralju-bičastih zraka dolazi do pretvorbe provitamina iz zelene krme u ergokal-ciferol ili D2. Drugi način dobivanja koji ima uglavnom samo teoretsko značenje temelji se na tome da se kod kunića boravkom na suncu iz provi-tamina stvorenog u organizmu djelovanjem ultraljubičastih zraka sintetizira kolekalciferol ili D3. D vitamin sudjeluje u procesima resorpcije kalcija i fosfora iz probavnog sustava, u njihovom deponiranju u kosti, te izlučiva-nju fosfora putem bubrega. Zato njegov nedostatak dovodi do poremećaja u okoštavanju kod mladih životinja (rahitis) i omekšavanja kostiju kod stari-jih (osteomalacija).

Vitamin E ili tokoferol, antisterilitetni vitamin nalazi se u zrnjevlju žitarica, zelenoj lucerni, grašku i sijenu. On je fiziološki liposolubilni antioksidans koji sprječava tvorbu toksičnih peroksida u organizmu, su-djeluje i u sintezi hormona vezanih za reprodukciju i sindrom stresa, za-

135

kunićarstvo

štitni je faktor jetre i potiče sintezu antitijela. Njegov nedostatak uzro-kuje slabljenje spolnog nagona, deformaciju spolnih stanica, rađanje mrtvorođenčadi, zatim mišićnu distrofiju, encefalomalaciju i oštećenje krvnih žila.

VItamin K, filokinon, antihemoragični vitamin, vitamin koagulacije kunići dobivaju putem zelene krme i sijena kao K1 i putem mikrobne popu-lacije probavnog trakta kao K2. On sudjeluje u procesu zgrušavanja krvi, a povoljno djeluje i na plodnost. Nedostatak dovodi do manjka protrombina, krvarenja u potkožnim tkivima i organima, pobačaja i steriliteta mužjaka. Dugotrajnom upotrebom kokcidiostatika, antibiotika i sulfonamida dolazi do propadanja crijevne mikroflore, a time i do povećanih potreba za ovim vitaminom.

Značenje vitamina i povećana potreba organizma očituje se najviše u proljeće kada su kunići u najvećoj reproduktivnoj fazi.

Konačno se dogodio pomak u prezentiranju kunićevine kao važnog sa-stojka u zdravoj prehrani. Nakon različitih kulinarskih emisija u trgovačkim centrima i manjim mesnicama može se gotovo redovito pronaći kunićevina. Posebno je dobro da se uz cijeli trup nudi i meso po različitim kategorija-ma. Jedan od uzroka ovome sigurno je i ulazak naše zemlje u Europu pa se, nažalost, lakše prelaze granice sa svježim mesom. Ako potražnja poraste i postane stalna možda se netko i kod nas sjeti obnoviti veći uzgoj kunića i proizvodnju mesa. Još uvijek je kunićevina kod nas nedovoljno zastupljeno na tržištu, ali i na jelovnicima. Njegova laka probavljivost i dijetetska svoj-stva daju mu prednost kao izvoru animalnih bjelančevina.

Meso je osnovni proizvod koji dobivamo od kunića i predstavlja osnovu gospodarske koristi u njihovu uzgoju. Kunić je izraziti biljojed pa nema velike opasnosti od širenja bolesti putem hrane životinjskog porijekla koja bi se magla naći u hrani za svejede. Meso ima finu zrnatu građu, te blijedoružićastu boju. Nema nikakvog mirisa, a okus mu je blag i najviše podsjeća na okus piletine. Lako je probavljivo, te bogato bjelančevinama i siromašno mastima. Sadrži vitamine B kompleksa, fosfor i željezo. Ima ni-sku kaloričnu vrijednost tako da kilogram mesa sadrži samo 1952 kalorije. Kvaliteta mesa prikazana je u usporednoj tablici;

Meso kunića

136

kunićarstvo

VRSTA MESA KEMIJSKI SASTAV U %voda bjelančevine masti Minerali

kunićevina 67,88 25,00 4,01 2,13piletina 70,60 10,40 9,34 0,91teletina 71,10 19,95 8,00 1,05junetina 62,20 19,30 18,30 0,90svinjetina 47,50 14,50 37,30 0,70

Iz prikaza se vidi da je kunićevina jedna od namirnica prikladnih za prehranu trudnica, djece, starijih ljudi, kao i sportaša, te rekonvalescenata. Njegova upotreba dala je dobre rezultate kao izvor animalnih bjelančevina kod medicinski preporučenih dijeta, sprječavanju razvoja kroničnih bolesti srca i krvnih žila, kao i dijabetesa.

Potrošnja kunićjeg mesa je najveća u visokorazvijenim zemljama za-padne Europe posebno u Francuskoj i Italiji. Već je dobro poznata teorija po kojoj je razina potrošnje kunićjeg mesa u nekoj zemlji pokazatelj kulinar-ske kulture i razvijene svijesti o dijetalnoj prehrani. Na tržištu ga nalazimo u svježem obliku ili smrznutog kao cijeli trup ili u komadima razvrstanim prema kategorijama (konfekcionirano meso). U posljednje vrijeme mogu se pronaći i prerađevine od mesa kunića u obliku salama i kobasa.

Sastav i kvaliteta ovise o čitavom nizu čimbenika. Najvažniji su pasmina, spol, dob u trenutku klanja, smje-štaj i hranidba, te briga o kunićima. Pasmina uvjetuje kvalitetu i boju mesa, pa su bijeli kali-fornijski i novozelan-dski kunić poznati po sočnom, visokokvalitet-nom mesu. Meso mla-

dih životinja ukusno je i bogato bjelančevinama, za razliku od mesa starijih životinja koje sadrži više masnog tkiva i manje je ukusno. Kako je koža ku-nića tanka i lako propusna za plinove držanje u neprimjerenim nastambama koje su neuredne i neprovjetrene negativno će se odraziti na kakvoću mesa (tzv. miris po staji). Isto tako hrana mora biti raznolika i kvalitetna, jer će u suprotnom meso biti slabije kakvoće. Poznato je da meso kunića hranjenih biljkama planinskih pašnjaka ima finu aromatsku notu po eteričnim uljima tih trava.

137

kunićarstvo

Proizvodnja mesa je i isplativa jer jedan kunić preko svoga potomstva u godini dana može dati više od deset puta svoje tjelesne težine, a u primje-renim uvjetima za dva mjeseca dostiže težinu od dva, a za tri mjeseca od tri kilograma žive vage.

Mada svaki kunić bez obzira na njegovu namjenu ima ukusno meso dobre kakvoće postoje pasmine kunića koje služe upravo za dobivanje mesa ili mesa i krzna. Mali uzgajivači koji drže kuniće prvenstveno za vlastite potrebe, za proi-zvodnju mesa najviše drže bijele kalifornijske, te bijele i crvene novozelandske kuniće. Ove pasmine ubrajamo u srednje velike pasmine kunića koje karakteri-zira ranozrelost, dobra otpornost i plodnost, te dobra prilagodljivost i na nešto lošije smještajne uvjete. U domaćem uzgoju često nalazimo i orijaške pasmine koje nisu ekonomski opravdane za meso, ali se možemo pohvaliti veličinom. Za intenzivni farmski uzgoj koriste se čiste pasmine, ali i hibridi (kao pileći brojleri) koji u prvoj generaciji daju najbolja tovna svojstva.

Meso kunića, s obzirom na zahtjeve tržišta, mora zadovoljavati odre-đene standarde:

Trup cijelog kunića mora težiti između 1,2 i 1,5 kg. Ako je manja teži-na postoji sumnja da potječe od kunića koji su prisilno klani ili izlučeni iz uzgoja. Kod većih težina sumnja se na stare i masne životinje. Veća težina sigurno nije poželjna niti samim proizvođačima, jer je za njeno postizanje obično nepovoljnija konverzija (treba puno više hrane za jedinicu prirasta).

Kvalitetno meso kunića je blijedoružičaste boje. Ako su zoohigijenski uvjeti bili nepovoljni ili ako je kunić duže vrijeme bio bez dovoljno vode meso će biti tamnije. Isto tako tamno meso može se pronaći i kao poslje-dica neispravnog klanja. Oblik trupa mora biti okruglast jer je to znak har-moničnog odnosa između kostura i mišićne mase. Željeni stupanj masnoće kreće se u rasponu između tri i pet posto. Bubrezi mogu biti djelomično obavijeni masnim tkivom. Žuta boja masnoće smatra se nepoželjnom jer ukazuje na staru ili pretešku životinju. Ponekad se žuta boja može pronaći i ako je u prehrani korištena veća količina kukuruza.

Randman (postotak klaoničke iskoristivosti) kreće se između 55 i 70% ovisno o pasmini i dobi kunića, smještaju i načinu prehrane, gladovanju prije klanja i samom klanju.

Prije klanja treba obaviti pregled kunića kojim će se utvrditi njihovo zdravstveno stanje. Zdravi kunići su mirni, bistrog i jasnog pogleda, te gu-ste i sjajne dlake. Tjelesna im se temperatura, ovisno o vanjskoj temperatu-ri, može kretati čak između 37,5oC i 41,6oC.

Kunići se ne smiju klati u slijedećim slučajevima:- ako su premršavi ili ozlijeđeni (prijelom kosti, otvorene rane)- ako se linjaju

138

kunićarstvo

- ako se prilikom pregleda utvrde znakovi poremećaja zdravlja (npr. linjanje izvan sezone, proljev, žutica, pareze, paralize)

- ako boluju ili se sumnja da boluju od miksomatoze, tularemije i sta-filokokoze

- ako potječu iz uzgoja u kojem je u razdoblju od petnaest dana prije klanja utvrđena tularemija

Klanje se obavlja u posebnim objektima ili izuzetno na linijama za klanje i obradu peradi (samo u vrijeme kada se ne obavlja klanje pera-di). Prije klanja kunići se omamljuju na stručni i humani način, upotrebom električne energije ili ugljičnog dioksida.

Nakon klanja pregled mesa kunića obavlja se određenim redom. Prvo se gleda trup, pa glava, unutarnji organi i na kraju limfni čvorovi. Pre-gledom glave i trupa određuje se stupanj iskrvarenja, moguća oštećenja po-vršine trupa, krvni podljevi, apscesi ili različite druge promjene. Zatim se pojedinačno, određenim redoslijedom pregledavaju unutarnji organi; prvo želudac, zatim crijeva, srce, pluća, slezena i na kraju bubrezi. Pregled se vrši gledanjem i po potrebi zarezivanjem. Pregled završava provjerom lim-fnih čvorova.

Upotrebljivim za ljudsku prehranu bez ograničenja prosuđuju se meso i organi kunića (srce i jetra) ako su higijenski ispravni i organoleptič-ki besprijekorni.

Neupotrebljivima za ljudsku prehranu prosuđuju se meso i organi kunića:

- ako su utvrđeni razlozi zbog kojih je bilo potrebno zabraniti klanje- ako je utvrđeno da su bolovali od sepse (otrovanje krvi), tuberkuloze,

pseudotuberkuloze, pastereloze, listerioze i salmoneloze- glava, želudac, crijeva i slezena u svim slučajevima (ne stavljaju se

u promet)- kada su organoleptički promijenjeni bez obzira na razlog U veterinarsko - sanitarnom nadzoru nad mesom kunića potrebno je

utvrditi da je dobro iskrvareno, da nema krvnih podljeva, da nema ostataka kože, dlake i drugih nečistoća, da je dobro isprano i da na njemu nema za-rezotina.

U prodaju se mogu staviti i pojedini kategorizirani dijelovi trupa i tada govorimo o konfekcioniranom mesu. Žig o obavljenom veterinarsko - sa-nitarnom pregledu dolazi s unutrašnje strane buta. Meso se u promet može staviti ohlađeno ili zamrznuto. Održivost ohlađenog mesa na temperaturi od 0 do 4oC i pri relativnoj vlažnosti zraka od 80 do 95% iznosi najviše četiri dana. Održivost smrznutog mesa pri temperaturi od minimalno -9oC i rela-tivnoj vlazi od 80 do 90% iznosi najviše šest mjeseci.

139

kunićarstvo

Da bi naši kunići bili zdravi, zadovoljni i željenih proizvodnih re-zultata, uz pravilnu prehranu i njegu, trebamo im osigurati i optimalne higijenske uvjete kroz redovito čišćenje i održavanje nastambi. Čišćenje omogućava veću sigurnost i zaštitu od izbijanja različitih bolesti. Topli ljetni mjeseci uz povišenu vlažnost zraka idealni su za razvoj većine mi-kroorganizama u okolini životinja.

Uz redovito čišćenje objekata u kojima su smješteni kunići, potrebno je obavljati i dezinfekciju (raskužbu). To je postupak kojim uklanjamo, onesposobljavamo ili uništavamo uzročnike različitih bolesti (mikroor-ganizme i neke razvojne oblike parazita). Paralelno ćemo postići i veću sigurnost i zaštitu od izbijanja različitih bolesti, što je u kunićarstvu od velike važnosti jer je samo liječenje bolesti često preskupo i upitnog is-hoda, a poznata je izreka bolje spriječiti nego liječiti. Učestalost čišćenja kunićnjaka ovisi o više međusobno povezanih čimbenika. U prvom redu to je broj životinja u odnosu na površinu objekta, zatim pasmina i na-mjena životinja, ali ovisi i o godišnjem dobu i načinu izgradnje samog objekta. Tako se u toplo doba godine temeljitije čišćenje preporuča svakih

Čistoća kunićnjaka

140

kunićarstvo

osam, a zimi do četrnaest dana. Razlog leži u tome što su visoke tempe-rature uz veliku vlažnost zraka povoljne za razvoj velikog broja mikroor-ganizama. Uz čišćenje potrebno je obavljati i raskužbu (dezinfekciju). To je postupak kojim se uklanjaju, onesposobljavaju ili uništavaju uzročnici različitih bolesti (mikroorganizmi i neki razvojni oblici parazita). Postoje fizikalne i kemijske metode dezinfekcije.

Fizikalne metodeU fizikalne metode ubrajamo mehaničko čišćenje, isušivanje, žarenje i

opaljivanje. Njima se može ukloniti i do 60% mikroorganizama.U mehaničko čišćenje spadaju metenje, ribanje, struganje i pranje.

Metenjem uklanjamo grube pokretne nečistoće, ali i podižemo prašinu koja je prepuna različitih mikroorganizama. Zato metenje, ali i struga-nje i ribanje, trebamo raditi pažljivo da ne podižemo preveliku prašinu među životinjama, a za osobnu zaštitu dobro je staviti masku preko usta. Pranje je najbolje obaviti mlazom vode koja može biti hladna, mlaka ili vruća i pod tlakom.

Tlak može biti niski od 1 do 5 bara ili povišeni - više od 75 bara. Uz vodu poželjno je koristiti i neko sredstvo za pranje (npr. deterdžent) koje će olakšati otapanje masnoća i uklanjanje kamenca i drugih neči-stoća s tretiranih površina.

Najdjelotvornijom se pokazala kombinacija pranja vrućom vodom i deterdžentom pod povišenim tlakom što se može jednostavno postići visokotlačnim peračima koji zagrijavaju vodu i imaju posudu za dozi-ranje deterdženta. Upotrebom ove metode mikroorganizme uklanjamo otplavljivanjem vodom i kemijskim uništavanjem.

Isušivanje je metoda mehaničkog čišćenja koja se provodi nakon pra-nja, a temelji se na djelovanju toplog zraka ili sunčevog svjetla. Sunčeve zrake djeluju smrtonosno na veliki broj mikroorganizama isušujući ih. Ovu spoznaju iskorištavamo tako da redovito obavljamo provjetravanje nastam-bi i tako smanjujemo ukupan broj mikroorganizama. Sunčeve zrake nisu djelotvorne kad su u pitanju spore mikroorganizama. Djelovanje sunčeve svjetlosti često se koristi i po završetku kemijske dezinfekcije da bi se osu-šila unutrašnjost kunićnjaka, pribor i oprema.

Žarenje i opaljivanje obavlja se let-lampom. Ovom metodom možemo se koristiti kod predmeta i površina koje su otporne na djelovanje visokih temperatura, poput metalnih i betonskih površina. Trebamo paziti da dulji-nu izlaganja toplini prilagodimo debljini površine kako je ne bi oštetili. Tu se u prvom redu misli na žičane i metalne dijelove kaveza koji bi dužim zagrijavanjem mogli izgubiti pocinčani zaštitni sloj. Opaljivanje je dobra

141

kunićarstvo

metoda za teže pristupačne dijelove kaveza kao što su kutovi u gnijezdima ili nakupine dlaka na rešetkama.

Kemijske metodePod kemijskom dezinfekcijom podrazumijevamo uporabu različitih

kemijskih sredstava sa svrhom uništavanja mikroorganizama - bakterija i njihovih spora, virusa, gljivica, plijesni, te nekih oblika parazita. Dezinfi-cijensi se dijele na one koji sprječavaju razmnožavanje (germistatske) i na one koji uništavaju (germicidne) mikroorganizme.

Kemijsku dezinfekciju u najvećoj mjeri primjenjujemo kod sprječa-vanja i suzbijanja zaraznih bolesti, a ovisno o kemijskom sastavu i to-pivosti samog sredstva, kao i o vrsti i osobinama mikroorganizma. Kod izbora samog dezinficijensa moramo voditi računa o tome da ima što širi spektar djelovanja, da nije otrovan za ljude i životinje, ne nagriza sluzni-ce, predmete i opremu, da nema neugodan miris i da nije preskup. Prije same uporabe trebamo pročitati i pridržavati se uputa proizvođača da bi dobili optimalnu koncentraciju. Ako je koncentracija premala nećemo do-biti očekivani učinak, a ako je prevelika može doći do štetnog djelovanja na tretiranim površinama.

Koncentraciju izračunavamo prema sadržaju djelatne tvari u dezinfici-jensu, željenoj količini i postotku radne otopine i to prema formuli:

količina radne otopine koju trebamo X željeni postotak radne otopi-ne podijeljeno s postotkom aktivne tvari u dezinficijensu. Tako, na primjer, ako imamo dezinficijens s 20% djelatne tvari, a trebamo 10 litara 5% radne otopine izračunamo;

Tako smo dobili da trebamo 2,5 litre 20% dezinficijensa uliti u 7,5 litara vode da dobijemo 10 litara 5% radne otopine dezinficijensa kojim tretiramo površine.

Dezinfekcija može biti preventivna i dezinfekcija kod pojave zaraznih bolesti koju dijelimo na prethodnu, tekuću i završnu.

Preventivna dezinfekcija još se naziva i profilaktičkom, a provodi se s svrhom sprječavanja pojave zaraznih bolesti. Njome se uništavaju uvjetno patogeni mikroorganizmi, kao i patogeni kod životinja u inkubaciji, klico-noša, te latentno oboljelih. Za njenu provedbu koriste se dezinficijensi ši-rokog spektra djelovanja, a tretiraju se sve površine, predmeti i oprema s kojima kunići dolaze u kontakt.

Obavezna je nakon odbića mladunčadi i završnog tova, a preporuča se i nakon svakog čišćenja. Dezinficijensi za njezinu provedbu su najče-

10 x 5______ = 2,5 l 20

142

kunićarstvo

šće smjese tenzida, aldehida oksidansa ili sličnih preparata u različitim kombinacijama i omjerima. Nezahvalno bi bilo nabrajati komercijalne pripravke ovakvih dezinficijensa zbog toga što ih na tržištu ima prilično mnogo sličnih, ali od različitih proizvođača, pa bi neke mogli ispustiti s popisa.

Prije upotrebe samog dezinficijensa iz nastambe iznosimo svu pokret-nu opremu i pribor. Očistimo ih od grube nečistoće (ribanjem i pranjem). Pojačanu pažnju posvećujemo kutijama za gnijezda jer se putem njih mogu širiti infekcije u leglu. Zatim oribamo i operemo unutrašnjost nastambe, kao i cijeli kunićnjak.

Temeljito očišćeni objekt dobro osušimo i nakon toga primjenjujemo odabrani dezinficijens. Najbolje je pri tome koristiti visokotlačne prska-lice. Postupak ponavljamo dva do tri puta da dezinficijens prodre u sve dijelove i kutove nastambe. Ostavimo ga da djeluje propisano vrijeme, isperemo vodom i osušimo. Na isti način tretiramo opremu i pribor. Po-stoje i dezinficijensi koje nije potrebno ispirati vodom nego ih se pusti da se osuše. Osoba koja dezinficira mora biti zaštićena maskom za lice i zaštitnim odijelom.

Prethodna dezinfekcija preporuča se kod vrlo kontagioznih zaraznih bolesti. Provodi se prije mehaničkog čišćenja i redovite dezinfekcije.

Tekuća dezinfekcija obavlja se za vrijeme trajanja neke zarazne bo-lesti. Ovisno o samom uzročniku, može biti svakodnevna ili se provoditi u određenim vremenskim razmacima. Kako nam je uzročnik poznat izbor dezinficijensa je ciljan.

Završna (konačna) dezinfekcija slijedi nakon prestanka bolesti, odno-sno nakon što je uklonjen izvor infekcije i nakon što je posljednja životinja ozdravila. Primjenjuje se kod kontaktnih zaraznih bolesti te onih koje podli-ježu prijavljivanju po zakonu. Najčešće se provodi pod nadzorom ili prema uputama nadležnog veterinara koji prijavljuje nastanak, donosno prestanak bolesti na određenom području.

Da bi spriječili unos uzročnika bolesti u kunićnjake putem ljudi koji ulaze u njih dobro je na ulaz postaviti dezinfekcijske barijere. To su baze-ni ili kadice u kojima je najčešće spužva natopljena dezinficijensom koja se ne može preskočiti niti zaobići nego se u nju mora ugaziti i na taj način dezinficirati obuću.

Ove barijere moraju biti natkrivene kako oborine ne bi razrijedile de-zinfekcijsko sredstvo koje je povremeno potrebno promijeniti što ovisi o učestalosti prolaza. Osim toga, za rad s kunićima potrebno je imati poseb-nu, radnu odjeću koju ćemo nakon izlaska presvući i odvojeno oprati.

143

graditeljstvo

Zeleni krovovi su sve češća rješenja u svijetu koja ublažavaju betonizaciju pro-stora, a prednosti zelenih kro-vova su mnogobrojne.

Prema jednoj od definici-ja, zeleni krov je svaki otvore-ni biljem zasijan prostor od tla odvojen građevinskom ili dru-gom strukturom. Uglavnom ih se može dijeliti na ekstenziv-ne i intenzivne, a slojevi od kojih su sazdani su organski i anorganski. Ekstenzivni su plitki i zemlja na njima najče-šće je slabije kakvoće i stoga su pogodni tek za ograničen broj biljnih vrsta i namjena, dok su intenzivni dublji, često prekriveni visokokvalitetnim humusom te pogodniji za uzgoj svih biljnih vrsta.

Usporavanjem otjecanja kišnice, zeleni krovovi djeluju na povećanje njezina prirodno rashladnog djelovanja; djeluju poput usisivača ugljičnog dioksida, industrijske prašine i raspršenih krutih čestica; zadržavanjem viš-ka slivnih voda smanjuju troškove održavanja velikih kanalizacijskih susta-va; u znatnoj mjeri upijaju višak solarnog zračenja, kao i termalna isijava-nja betona i asfaltnih materijala.

Važna kvalitetna podlogaNajjednostavniji oblik zelenog krova naziva se ekokrov, koji sačinjava

sloj hidroizolacije, drenažni sloj, lagani vegetativni supstrat i biljni pokrov (uglavnom vrste koje dobro podnose ljetnu sparinu i zimsku hladnoću). Ja-sno, kod intenzivnih varijanti krovnih vrtova, čija visina supstrata često i prelazi 50 centimetara, potrebno je imati adekvatnu građevinsku konstruk-ciju koja može ponijeti takav teret. Spomenute ekokrovove, međutim, mo-guće je postaviti na svim ravnim krovnim površinama.

Postoje i primjeri kosih zelenih krovova, no oni su znatno rjeđi i su-stav sadnje je različit zbog mogućnosti erozije. Vrlo je važno napraviti kva-litetnu podlogu za ovakve sustave vrtova, jer ovdje je od velikog značaja

g r a d i t e l j s t v o

Zeleni krov

144

graditeljstvo

vrhunska i dugotrajna izolacija, zatim drenaža i ispust viška vode, te njega posađenog bilja, odnosno sustav navodnjavnja ili klasično zalijevanje.

Upravljanje vodom i vlagom je važan faktor u planiranju krovnog vrta, naime, već kod običnih ravnih krovova uvriježeno je mišljenje da je propu-štanje vode učestalije nego kod kosih krovova.

Nekad su se koristile bitumenske izolacije, koje su bile manjkave u odnosu na suvremene i tehnološki unaprjeđene materijale koji se koriste danas, a osim toga sve ovo što je izgrađeno prije 30-ak godina do današnjih je dana nagrizao zub vremena. S današnjim materijalima ravni krovovi nisu ništa propusniji od kosih, jer su materijali korišteni kod hidroizolacije znat-no napredniji i dugotrajniji od nekadašnjih.

Drenaža je za krovne vrtove podjednako važna, a najbolji način izvo-đenja drenažnog sustava za vrt na krovu je kroz isti sustav koji koristi zgra-da (dakle sustavom oluka). Podloga za sadnju biljaka je još jedan faktor koji će utjecati na opterećenje krova, pa se preporučuje korištenje lagane zemljišne smjese koja sadrži dovoljno hranljivih materija neophodnih za ra-zvoj biljaka.

Na krovovima, osobito onima na nižim etažama, moguće je uz veću investiciju napraviti vrt kao i na tlu, no ipak treba imati na umu da se ovdje radi o nešto ekstremnijim vremenskim uvjetima: jači je utjecaj sunca, vjetra

145

graditeljstvo

Biljni vrt moze biti i na ravnom krovu ali tada treba napraviti malene zidiće pri završetku krova kako bi spriječili isticanje drenaže i zemlje. Prije nego stavimo čvrstu plastičnu foliju trebamo dobro izolirati kuteve izolacij-skim materijalom. Kada nasipamo po cijelom krovu materijal za drenažu, nakon toga stavljamo sloj zemlje. Zemlja se ne stavlja skroz do ruba niti uz odvod za vodu. Ispod zemlje treba staviti čvrstu plastičnu foliju koja će i usmjeravati odvod vode.

Nagib krova oko 5°Nagib krova od

5° dovoljan je da bi se voda sama slijeva-la slobodnim padom. Treba krov pripremiti na isti način kao i kod ravnog krova. Ako se stavlja tanji izolacij-ski materijal onda bi trebalo ispod i iznad njega staviti čvrstu plastičnu foliju.

i oborina. S obzirom na činjenicu da su krovovi izloženi suncu, prilikom odabira biljaka treba preferirati vrste koje dobro podnose i traže puno svje-tla.

Uz dobre akcente na zanimljivom bilju, uređenje prostora za odmor, druženje i boravak na otvorenom, krovni vrt može postati spektakularna zamjena za klasičnu okućnicu koja pruža sve ono što i svaki vrt, samo uz jedinstven pogled.

Ravan krov

Zidiće pri završetku krova treba zaštititi nekakvom kapom, da slučajno voda ne ulazi ispod izolacijskog sloja. Odvod suvišne vode treba biti na svakoj strani krova, pogo-tovo u sredini.

146

graditeljstvo

Nagib krova oko 10°

Nagib krova oko 10° je idealan za izra-du krovnog vrta jer sa takvog krova voda do-bro otječe i ne treba se bojati da će zemlju od-nijeti ili rasipati.

Nagib krova oko 20°

Ako je nagib kro-va veći od 20°, voda će pri slijevanju i otje-canju isprati zemlju s krova. To se može spriječiti tako što na-pravimo vodoravne pregrade koje će podi-jeliti krov na više za-sebnih dijelova. Tako nastale manje površine zemlje voda neće isprati sa krova.

Nagib krova veći od 20°Ako imamo krov pod nagibom od 10° - 20° ne treba izrađivati pregra-

de koje će zadržavati zemlju.

Kod nagiba od 20° - 25° potrebne su vodoravne pregrade, a kod nagćiba veeg od 25° potrebne su i vo-doravne i okomite pre-grade, da bi bili sigur-ni da nam se zemlja neće izliti sa krova.

147

graditeljstvo

Izbor biljaka za krovoveBiljne vrste koje se koriste za ozelenjavanje krovnih površina su one

koje mogu uspijevati unatoč surovim uvjetima na krovovima. Koriste se određene vrste jednogodišnjeg i dvogodišnjeg bilja, geofita te trajnica, koje su ujedno i najzastupljenije, te grmlja i drveća. Ostale biljke: primorski vri-jesak, žuta kamilica, sitna metvica, majčina dušica, lavanda, rimska kamili-ca, vlasac, ranjenik, pelin, zvončić, ukrasni luk itd.

Zeleni krovovi:• su zamjena za dvorišta i vrtove, odnosno povećavaju prostor za opušta-

nje u betonskom okružju• smanjuju potrebu za grijanjem i hlađenjem zgrade kao zaštitni sloj• produžuju vijek trajanja krovišta• smanjuju izljeve vode nakon oluja koje oštećuju zgradu• smanjuju isijavanje topline u urbanim područjima• filtriraju zagađenja iz zraka i kiše• produžuju trajanje životinjskih vrsta u izgrađenom okolišu.

Saxifraga apiculata

Bijeli žednjak (Sedum album)

Ljuti Žednjak (Sedum acre) Čuvarkuća (Sempervivum tectorum)

Saxifraga moschata Saxifraga burseriana

148

graditeljstvo

Dulji vijek krovaArgumenti i zaključci kojima barataju sve svjetski relevantne tvrtke spe-

cijalizirane za projektiranje zelenih krovova govore isto: životni vijek vrtom oplemenjena krova je produžen minimalno 15 do 20 godina u odnosu na klasične ravne krovove, a osobitost vodonepropusnosti može se sačuvati četrdesetak godina. Unatoč dvadesetak posto većem početnom ulaganju, ze-leni je krov najisplativije rješenje jer, osim što temperatura na površini krova gotovo nikad ne prelazi 25ºC pa se uz racionalno postupanje utrošak energije potreban za klimatizaciju može ‹skresati› za više od trećine.

Krovna hortikultura u Hrvatskoj, iako postoji, nije rasprostranjena koliko bi to bilo poželjno. Kako je ona prihvaćena ili u ekonomski pros-peritetnim sredinama s nepogodnim, često ekstremnim klimatskim uvje-tima, poput onih koji vladaju u skandinavskim zemljama ili, pak, u ze-mljama s ekološkim nedaćama vezanim uz prekomjernu i hipertrofiranu industrijalizaciju, čini se kako nema posebnih razloga za inzistiranje na takvoj vrsti gradnje. S druge strane, novogradnje u Hrvatskoj više goto-vo da i nemaju klasična krovišta, kockaste zgrade svojom arhitekturom omogućavaju bolju iskoristivost stambenog prostora i više kvadrata na tržištu. Zeleni vrt na vrhu zgrade donio bi sve one navedene pogodnosti svim stanarima u kući. Tamo gdje je to moguće, bilo bi dobro razmisliti i o ‹zelenoj sanaciji› ravnih krovova na starijim građevinama. Pažljivo i stručno izveden ekstenzivan zeleni krov zasigurno bi stajao manje od dograđivanja kompletne krovne konstrukcije, dok bi financijska kon-strukcija u usporedbi s neprekidnim krpanjem porozne plohe mogla biti i povoljnija.

Zidane balkonske ograde

Na mnogim kućama primjećujemo nezavršene balkonske ograde. Neke kuće su i useljene, fasade završene, ali balkonske konzole ostaju duže vrijeme nezaštićene. Ovakva praksa predstavlja i sigurnosni rizik, pogotovo za obitelji s malom djecom, koja ne bi smjela izaći na takve balkone.

S vrlo malo novca i u izuzetno kratkom vremenu, ovaj problem može se riješiti izgradnjom čvrste balkonske ograde od betonskih ploča neovisno od kojeg materijala je građena kuća. Jednostavno i s malo truda možete graditi bilo što čak i ako ste laik u gradnji. Pored opasnosti od pada s ne-

149

graditeljstvo

ograđenih balko-na, bez završenih ograda investitor ne može ishoditi ni uporabnu do-zvolu za objekt, pa se ne bi smio niti useliti. Me-đutim, iako se radi o neznatnim troškovima - praksa svjedoči o suprotnom.

Prednosti punih balkonskih ograda?Oblikovno su prihvatljive, a izvode se vrlo jednostavno. Zidane bal-

konske ograde s propisnom visinom, najsigurnija su fizička zaštita. Njiho-va krutost sprečava eventualne vibracije većih balkonskih konzola. Osim toga, pune ograde često štite ukućane od neželjenih pogleda odozdo, a kod pretvaranja balkona u zatvorene prostore, ove se ograde lako dograđuju s prozorskim stijenama.

Da li se mogu graditi samo na armirano betonskim pločama? Mogu se zidati na svim vrstama krutih međukatnih konstrukcija. Na armirano beton-skim pločama, na fert stropu i na raznim čeličnim konstrukcijama stropo-va. Svaka od tih konstrukcija mora biti proračunata da može podnijeti teret pune ograde.

Najpovoljniji materijali za pune ogradeSiporeks porobetonske ploče su najpogodnije, i to zbog svoje lakoće i

jednostavnosti ugradbe. S obzirom da se uvijek zida na rubovima balkon-skih ploča, bitna je lakoća materijala za zidanje. Prosječna težina porobe-tona je oko 500 kg, dok su neki drugi materijali dvostruko ili čak trostruko teži, koji zahtijevaju više armature u balkonskim pločama.

Takvim pločama mogu se izraditi razni oblici ograda, a zbog jedno-stavnosti primjene, svatko se može u to upustiti osobno.

Ograde od porobetonskih ploča zidaju se kao i bilo koji tanji pregradni ili niži parapetni zid. Zidaju se tankoslojnim mortom koji se nanosi i na vertikalne spojeve ploča. Ograde treba ukrutiti propisanim rasporedom ma-lih vertikalnih serklaža, koji se na vrhu ograde povezuju bočno usidrenim horizontalnim armirano betonskim serklažem.

150

graditeljstvo

Koje debljine ploča se preporučuju za balkonske ograde?

Najmanja preporučljiva debljina su ploče od 10 cm, zatim 12,5 ,15 ili 20 cm. Ploče su s perom i utorom, a visine ograda najčešće od 100 do 120 cm, sa zaštićenim završetcima na vrhu zidova – oblogom s kamenim klup-čicama. Ytong ograde mogu se gletati uz obvezno rabiciranje , ili žbukati s fasadnim žbukama kao i na ostatku fasada.

Potreban materijal za gradnju balkonske ograde:• Porobetonske zidne ploče debljine 10, 12,5 ili 15 cm (u slučaju da po-

stavljate instalacije preporučamo da budu debljine 12,5 cm)• tankoslojni mort• armaturno željezo• cementni mort

Prostor ispred kuće postati će zaista vrtom, tek kad ga na prikladan način ogradite. Lijepu i praktičnu ogradu kakvu se ne vidi baš na svakom koraku možete lako napraviti i sami.

Lijepa drvena ograda

151

graditeljstvo

Daščice za ogradu koju vidite na slici, ispi-ljene su od izblanjanih borovih dasaka 8 x 2 cm. Nakon što svaku daščicu izrežete na istu dužinu, svrdlom za glodanje (16 mm) izbušite im u sredini rupe. Zaobljeni vrh izra-đen je ubodnom pilom.

Daščice naše ograde duge su 60 cm. Razmaci između njih (same daščice široke su 8 cm) iznose 3 cm. Za metar gotove ogra-de trebat ćete osam dašči-ca. Izblanjane krovne letve služe kao poprečni potpornji. Okomiti potpor-nji su četvrtasti drveni stupci presjeka 8x8 cm, koji se odozgo nasilje da bi s njih lakše otjecala voda. Za pričvršćivanje poprečnih potpornja treba ih na prednjoj strani izdubiti.

Da se ograda ne bi kasnije »objesila«, trebat ćete po jedan okomiti potporanj na svaka 2 m. Prije no što se ti drveni potpornji usade, morate ih dobro impregnirati. Za ogradu visoku 60 cm treba ih ukopati oko 40 cm duboko.

Za više ograde primijenit ćete odgovarajući omjer. Pojedini segmen-ti ograde moraju imati poprečne potpornje, koji se toliko preklapaju, da svaki put možete metnuti letvu ispred okomitog potpornja, kad ih budete montirali. Da bi okomiti potpornji bili postavljeni u ispravnim razmacima, treba načiniti mjernu vrpcu s oznakama, koja po dužini odgovara jednom segmentu ograde.

Na ovoj slici vidite nekoliko uzoraka dekorativnih daščica za ogradu. Što je uzorak složeniji, to će nam više vremena trebati da ispilimo daščice za ogradu. Lijep efekt postižemo i onda kad složimo red jednostavnih da-ščica, prekinut na određenim razmacima ukrasnim daščicama.

Ovaj je uzorak gotovo simetričan. Donji ravni dio nešto je duži nego gornji.

Osim što je ispiIjen profil daščice na prednjoj se strani nalazi posebno izrezani ornamenti.

152

graditeljstvo

Ljubitelje vrtova ova će ograda podsjećati na djetelinu, a kartaše na »tref«. Upotrijebite uski list tračne pile.

Izmjenično poredani šiljci i obline izgledaju vrlo lijepo.Ova konstrukcija je jednostavna, ali efektna; jedan od dijelova izreza-

nih sa strane pričvršćen je sprijeda.Jednostavna zaobljena glavica ukrašena je u sredini rupom. Profil kri-

vulje može se ispiliti bez zaustavljanja u jedan mah.

Potpornje (četvrtaste stupce 8x8 cm) mo-ramo prije zabadanja u zemlju dva do tri puta premazati zaštitnim sredstvom za im-pregniranje

Ukrasne profile ispilili smo tračnom pilom. Širokim listovima za pilu mogu se piliti samo široke krivulje

Da bi se ispilila ovakva krivulja treba na-praviti red ureza kao za češalj. Nakon toga polomimo zupce

Daščice za ogradu treba zabiti prije no što ih postavimo. Kao poprečni nosači služe ovdje uredno izblanjane krovne letve

153

graditeljstvo

Opeke na neuobičajeni način

Bez morta i zidarske žlice možemo od različitih vrsta opeke izradi-ti lijepe i praktične stvari, kao što je npr. ova »cvjetna piramida« od probušene opeke, koju drži u zemlji zabijena okrugla drvena šipka.

154

graditeljstvo

Spremnik ili sanduk za kompost rješava problem vrtnih otpadaka na elegantan i koristan način. Kao prvo, nećete ih morati uklanjati, a kao dru-go, dobit ćete vrijedne i za tlo vrlo korisne tvari.

Materijal za naš sanduk za kompost su daske od borovine ili smrekovi-ne. One su hrapave, ali su jeftine i što je najvažnije potpuno prikladne za ovu svrhu. Presjek im je 10 x 2,4 cm Sanduk zaprema površinu od 1 m x 1 m. Ako vam je takav sanduk prevelik, možete, naravno, na odgovarajući način sma-njiti dimenzije elemenata. Površina od 80x80 cm manja je već za trećinu.

Drveni stupci presjeka 6x6 cm i dužine 12,5 cm služe kao pojačanja za kutove, a također i za održavanje razmaka. Za osam elemenata trebate 16 dasaka od 95 cm i 16 od 100 cm dužine. Kutna drvca zabiju se zatim na kratke daske u ravnini s njihovim krajevima. Kutna drvca prekriju ovdje polovicu širine dasaka. Dio koji viri, dug je, dakle, 7,5cm. Kad se gotovi elementi za-taknu jedni u druge, svaki puta ostane pukotina široka 2,5 cm. Za stvaranje komposta važan je dovod zraka.

Kutovi se spajaju s po dva vijka za drvo od 5 x 70 mm. Poprečno rezano drvo buši se za vijke svrdlom od 5 mm, a čelno drvo svrdlom od 3 mm. Tako će vijci biti dobro pričvršćeni, a drvo neće napuknuti. Uzmite pocinčane vijke. Nakon sajanja vijcima kutna se drvca još i pribiju kroz po-stavljene bočne stranice. Cijeli sanduk bit će tako stabilniji. Za ovaj sanduk naročito je važna dobra zaštita drveta. Bakterije koje pretvaraju lišće i bilje u humus, napadaju također i nezaštićeno drvo. Zbog toga treba sve nekoli-ko puta impregnirati karbo-lineumom. To sredstvo napunit će i montažom prekrivene plohe i rubove.

Spremnik za kompost

155

graditeljstvo

Daske se na uglovima tupo spoje i međusobno pričvrste vijcima. Rupe treba prethodno izbušiti. Kutni potpornji kasnije se pribiju izvana.

Prvo ćemo pribiti kutne potpornje na krajeve kraćih dasaka. Tako ne treba puno oznaka i usklađivanje neće biti teško.

Dijelovi sanduka za kompost (vrtno gnojivo) sastavljaju se jednostavno zaticanjem

Kompletan sanduk za kompost sastoji se od osam elemenata. Zapre-mnina iznosi ukupno oko jedan kubični metar. To je za kućnog vrtlara do-voljno.

Na ovaj način napravit ćete dobar kompostZreli kompost je gotovo čisti humus. Nema ničega čime bi se bolje

unaprijedile različite biljke u vrtu. Za pravljenje komposta slažu se u san-duk naizmjence slojevi vrtnih i kuhinjskih otpadaka (zelena masa) i mje-šavine jednog dijela treseta i jednog dijela zemlje. Prije no što umiješamo treset, moramo ga dobro navlažiti (jedna bala normalne veličine upit će i do trideset kanti vode). Između pojedinih slojeva sipa se dušični vapnenac. On ubrzava raspadanje, uništava sjemenke korova, a istodobno služi kao važna hranjiva tvar. Posipavanje slojeva umjetnim gnojivom znatno poja-čava mješavinu. U zelene otpatke treba umiješati i grane drveća i grančice grmlja. Prije toga morate ih sitno isjeckati. Ako tome dodate »kulturu za pravljenje komposta«, bit će kompost koji ste priredili u jesen, pripravan za proljetnu sjetvu. Kao najgornji sloj uvijek se uzima mješavina treseta i zemlje. Cijelu masu komposta treba više puta prevrtati.

Prije nego što u sanduk metnemo kompost, drvo treba dva do tri puta premazati resitolom ili drugim sredstvom na bazi katrana. To je jeftina, ali trajna zaštita drva.

156

graditeljstvo

LISTA MATERIJALA• Grube daske, borovina

ili smrekovina, 10 x 2,5cm:

• 16 dužina po 100cm 16 dužina po 95cm

• četvrtasti stupci, 6 x 6 cm:

• 28 dužina po 12,5cm• 4 dužine po 22cm• Vijci za drvo 5 x

70mm, pocinčani: 64 komada

• Čavli 60 mm• cca. 2 litre resitola

Dom d.o.o.Kalnička 52 a

Križevcitel: 048/714-064

www.dom-krizevci.hr

IM-04 RD-03 TD-13 TD-02

Prepoznali poljoprivrednici diljem Europe

uvoznik i distributer za RH

157

voćarstvo

Prijevremeno opadanje plodova velika je teškoća u uzgoju jezgričavog voća, na-ročito jabuka. Razlog tome je tvorba hormona etilena koji je važan za dozrijevanje plo-da ali i njegovo odvajanje od rodnog izbojka.

Prijevremenom opada-nju plodova sklone su gotovo sve sorte jabuka, ali se neke od njih odlikuju povećanom osjetljivošću. Primjerice u po-jedinim godinama i više od polovice plodova stare ame-ričke sorte jabuke ‘McIntosh’ može otpasti. Otpali plodovi trpe mehanič-ka oštećenja kroz koja ulaze uzročnici truleži, pa plodovi nisu ni za kakvu uporabu.

Zbog razgradnje staničnih stijenki u tzv. apscisnoj zoni (mjestu gdje se spaja peteljka ploda s rodnim izbojkom), veza ploda i izbojka slabi i tada se on drži samo na provodnim snopovima koji mogu lako puknuti.

Čimbenici koji pogoduju opadanju plodova prije berbeJačina opadanja plodova prije berbe ovisi o nekoliko čimbenika kao

što su:• ishrana• zdravstveno stanje• ljetna rezidba• opskrbljenost stabla vodom• temperatura u vegetaciji• količina priroda

IshranaOpadanju plodova pred berbu sklonije su voćke kojima nedostaje ma-

gnezij, ali i one koje su pregnojene kalijem i borom. Stoga je važna urav-notežena gnojidba. Takav će pristup ne samo umanjiti mogućnost preranog opadanja plodova nego će pogodovati njihovoj skladišnoj sposobnosti. U

v o ć a r s t v o

Opadanje jabuka prije berbe

158

voćarstvo

slučaju nedostatka magnezija preporučuje se prskanje magnezijevim solima u početku vegetacije.

Zdravstveno stanje voćakaSvi štetnici i bolesti koji oštećuju lišće istovremeno dovode do po-

većanog opadanja plodova pred berbu jer se smanjuje fotosinteza voćke i opskrba plodova asimilatima. Stoga je kvalitetna zaštita od bolesti i štetni-ka istovremeno i jedan od načina smanjenja pojave opadanja plodova pred berbu. Osobito je važno dobro suzbiti štetne grinje i lisne minere, jer napad ovih štetnika izaziva jače opadanje plodova pred berbu.

Ljetna rezidbaPremda je ljetna rezidba obvezan pomotehnički zahvat za poboljšanje

osvijetljenosti krošnje i postizanje dobre obojenosti plodova, treba je pa-žljivo obaviti. Prejaka ljetna rezidba može pojačati opadanje plodova pred berbu. Idealan je omjer od 20 do 25 listova na jedan plod. Ako je taj omjer manji, opadanje plodova pred berbu je jača, a ako je navedeni omjer veći krošnja je previše zasjenjena i izostaje pozitivan učinak na obojenost plo-dova.

Opskrba voćaka vodomNekada su se voćke u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske mo-

gle uzgajati i bez natapanja, ali danas bez natapanja nema ozbiljne proi-zvodnje voća za tržište. Razlog tome je promjena klime, ali i zahtjeva trži-šta koje ne oprašta greške. To je posebice značajno ulaskom Hrvatske u EU, kada će se domaća proizvodnja suočiti s jakom konkurencijom. Oprema za natapanje posljednjih godina postaje sve povoljnija.

TemperaturaPočetak i intenzitet opadanja plodova pred berbu, ovisan je o tempera-

turi zraka. Opadanje plodova počinje istovremeno kad počne tvorba etilena u plodu, što se otprilike poklapa s fazom u kojoj se škrob razgradio otpri-like 20 - 30 % ili kada je nestao iz zone sjemenjače, što možemo provjeriti jednostavnim jodno-škrobnim testom.

Ako je u prvom tjednu nakon početka tvorbe etilena u plodu tempera-tura niža, opadanje je slabije i počinje kasnije i obrnuto. Ovisnost početka opadanja plodova i prosječne sedmodnevne temperature zraka nakon što je škrob u plodu razgrađen u zoni sjemenjače može se vidjeti u grafikonu.

159

voćarstvo

PrirodIstraživanja su pokazala da je broj plodova na stablu također povezan

s intenzitetom opadanja plodova pred berbu. Tako stabla s manjim brojem plodova pokazuju i manju sklonost opadanju plodova pred berbu i obrnuto. Stoga se prorjeđivanjem plodova postiže ne samo bolja veličina i kakvoća plodova nego se i smanjuje opasnost od njihovog prijevremenog opadanja.

Sredstva protiv opadanja plodovaProtiv opadanja plodova mogu se koristiti preparati na bazi naftiloc-

tene kiseline (NAA) ili aminoetoksivinilglicina (AVG). NAA može spri-

Određivanje škrobnog indeksa pomoću jodno-škrobnog testa (J-K-J-test)

Plod jabuke se prereže uzdužno. Uroni se u jodnu tinkturu (otopina 3g joda i 4g kalijeva jodida u 1 litri destilirane vode)Poslije nekoliko minuta donosi se ocjena o zrelosti plodova na os-novi deseterodijelne ljestvice intenziteta obojenosti presjeka ploda.

Ljestvica intenziteta obojenosti presjeka ploda

1-2 → crnoplava boja na cijeloj površini presjeka; plodovi su potpuno zeleni3-4 → površina plodova oko sjemene kućice i provodnih kanala neobojena je, ostala je površina presjeka crnoplava; započela je faza dozrijevanja ploda5-6 → na tamnoj osnovi cijelog presjeka ploda javlja se prosvjet-ljavanje, a parenhim je ploda obojen tamnoplavo samo pod pokoži-com; optimalno stanje za dugo čuvanje7-8 → tamno obojenje ispod pokožice plodova i dijela parenhima, oko provodnih kanala; plodovi su samo za kraće čuvanje i prijevoz 9-10 → plodovi su ispod pokožice na presjeku neznatno potamnje-ni ili potpuno svijetli; konzumna zrelost

160

voćarstvo

ječiti opadanje plodova od 7 do 14 dana nakon prskanja. Prskanje treba obaviti s barem 1000 l vode po hektaru i to po mirnom vremenu predve-čer ili rano ujutro.

Teškoća je što postoje znatne razlike između pojedinih sorata u reak-ciji na navedena sredstva, pa je nemoguće dati jedinstvene koncentracije koje, primjerice za NAA, iznose od svega 5 do čak 50 ppm. Osim toga, moguće su i neželjene posljedice kao što je preveliko mekšanje plodova. Niti jedno od navedenih sredstava nije registrirano u Hrvatskoj, pa voća-rima stoje na raspolaganju jedino uzgojne opisane mjere kako bi ublažili prijevremeno opadanje podova.

Pomelo – agrum s najvećim plodovima

Pomelo (Citrus maxima) je vrsta agruma s najvećim plodovima, pojedina-čan plod može težiti 1 do 2 kg pa čak i više. Kako je pomelo jedan od roditelja grejpa (grejp je nastao križanjem pomela i naranče) potrošači ga često zamijene s grejpom, a još ga zovu i kineski grejp, šedok, pumelo, pompelmous i jabong. Odnedavno se pomelo može naći i u na-šim trgovinama.

Pomelo potječe iz jugoistočne Azije i Malezije, a najviše se uzgaja u Kini i Tajlandu.

To je voće je okruglastog do oval-nog, pa čak i kruškolikog oblika. Zbog debelog albeda (unutarnji, bijeli dio kore), kora mu je izuzetno debela, a može biti glatka ili naborana, zelene do žute boje. U odnosu na grejp, po-melo ima znatno veći plod. U promjeru može iznositi do 25 cm.

Meso ploda podijeljeno je u 16 do 18 kriški (za razliku od grejpa koji ima svega 12 kriški), a može biti bijelo do žućkaste, rjeđe ružičaste do crve-ne boje, slatkasto-gorkog okusa. Gorčina uglavnom potječe od tanke prozir-

Mlado stablo pomela

161

voćarstvo

ne membrane koja obavija svaku krišku. Stoga je prije konzumacije svježeg ploda bolje ako se ta membrana ukloni.

Plod pomela može biti bez sjemena (ako je oprašen s mandarinom ili narančom) ili s puno sjemenki (ako je oprašen s drugim pomelom). Sočnost se često razlikuje ovisno o sorti.

Izgled biljkeIako potrošači već prepoznaju izgled ploda, većini je pomelo nepo-

znata vrsta. Stablo pomela može narasti 5 do 15 metara visine, nepravilnog debla debljine 15 do 30 cm. Grane su niske, tanke i nepravilne. Neka stabla mogu biti patuljastog oblika. Mlade grane su prekrivene dlačicama, a na starijima se mogu naći i bodlje. Listovi su kožasti, tamno zeleni sjajnog lica i dlakavog naličja, duljine 5 do 20 cm i širina 2 do 12 cm, a oblikom su okrugli, okruglasto-ovalni ili eliptični. Cvjetovi su mirisni, a nalaze se pojedinačno ili u skupinama do 10 cvjetova u pazušcu listova ili 10 do 15 cvjetova u grozdićima na vrhovima izboja.

Visoki sadržaj vitamina CCvjetovi su mirisni i aromatični te se mogu koristiti u parfemskoj in-

dustriji. Drvo pomela je teško, tvrdo i čvrsto fine teksture te se koristi za izradu drški za razne alate. Meso ploda je slađe nego kod grejpa pa se slo-bodno može jesti u svježem stanju ili u salatama, a prikladan je i za preradu u džem, marmeladu, žele ili sirup. Kora se može koristiti u kuhanju kao dodatak aromi ili kao slatko. Kada je potpuno zreo pomelo se u hladnjaku može čuvati 7 do 10 dana, dok na sobnoj temperaturi može izdržati tek ne-koliko dana.Kao i kod većine agruma jede se samo meso ploda.

Cvijet i nedozreli plod

162

voćarstvo

Pomelo se odli-kuje izuzetno visokim sadržajem vitamina C i antioksidansima te je male kalorijske vri-jednosti.

UzgojPomelo je vrsta

koja uspijeva u trop-skom i suptropskom području, a cvijeta na niskim nadmorskim visinama. Najbolje uspijeva na područjima gdje je srednja temperatura 28 °C, a godišnja koli-čina padalina oko 1500 mm.

Dobro uspijeva na muljevitom tlu bogatom organskom tvari (obale ri-jeka ili često plavljena područja). Dobro podnosi zaslanjena tla, čak i tla na kojima se povremeno može javiti zaslanjenost i do 2%. Proizvođači tvrde da zaslanjena tla daju bolji okus i sočnost plodu. Na vapnenim tlima ne us-pijeva dobro i plodovi su smanjene veličine. Stabla se sade na razmacima od 3,5 do 4 m.

Pomelo može cvjetati i roditi 3 do 4 puta godišnje. Za bliža tržišta i plasman plodova odmah nakon berbe, pomelo se bere kada počinje žuti-ti. Može se čuvati na hrpama u suhim i ventiliranim drvenim zaklonima u sjeni stabala. Zbog debele kore, plodovi se mogu čuvati relativno dugo i transportirati na udaljena tržišta. Nakon 3 mjeseca čuvanja kora će biti smežurana, ali meso ploda će biti čak sočnije i privlačnijeg okusa nego svježi pomelo. No, kod predugog čuvanja, okus može postati gorak.

RazmnožavanjePomelo se najčešće razmnožava cijepljenjem na druge podloge agru-

ma, no može se razmnožavati i sjemenom. Kod razmnožavanja sjemenom treba uzeti u obzir da je moguće da će tako razmnožena biljka vjerojatno dati manje plodove od one od koje smo uzeli sjeme. Biljke dobivene iz sjemena trebaju otprilike 8 godina da počnu cvjetati i rađati. Sjemenke se prije sijanja ne smiju osušiti, a mogu se čuvati do 80 dana na 5 °C i 58 % relativne vlage.

Pomelo se odnedavno može kupiti i na našem tržištu

163

voćarstvo

ACEROLA – vitaminska bomba

Acerola (Malpighia emarginata) voćna je vrsta koja potječe s Yucatana. Ima plodove lijepe crvene boje koji nalikuju trešnji, po čemu je ova biljka vjerojatno i dobila naziv ‘’trešnja iz Barbadosa’’. Osim ovog naziva može se naći i pod imenom ‘’američka višnja’’. Plod se odlikuje velikom količinom vitamina C (do 3 g na 100 g). U usporedbi s narančom, količina vitamina C u ovom je voću veća za nevjerojatnih 32 puta, a količina magnezija, kalija i vitamina B 5 dvostruko veća. Zbog toga se od acerole pripremaju mnogi vita-minski pripravci ili napitci koji se sve više traže na tržištu.

Osim vitamina C, u plodu se nalazi i dosta provitamina A, vitamina iz B kompleksa, dok su od minerala najznačajniji željezo, kalcij i fosfor. Sadr-žaj šećera u plodu je nizak, svega 3 do 5 %. Acerola je niskokalorično voće koje u 100 g ploda ima svega 32 kcal.

Hranjiva i ljekovitaAcerola je zimzeleni grm ili drvo koje u prirodi naraste najviše do

visine od 6 m, premda su najčešći primjerci visoki 2-3 m. Često se uzgaja

164

voćarstvo

i kao bonsai zbog lijepog razgranjavanja i atraktivnog izgleda. List je pre-kriven dlačicama koje mogu izazvati alergijske reakcije ili smetnje u diš-nim putevima, pa treba biti oprezan u kontaktu s ovom biljkom. Cvjetovi su promjera 1 – 2 cm, ružičaste boje i skupljeni su u cvatove sastavljene od tri do pet cvjetova.

Cvate gotovo cijele godine, pa se na istoj biljci mogu istodobno naći i cvjetovi i plodovi. Plod je različite veličine (1-4 cm), a zreo je već tri do četiri tjedna nakon cvatnje, pa se tijekom godine može dobiti velik broj berbi. Ubrani plod brzo gubi okus, stoga ga treba što prije konzumirati ili preraditi. Neki ga ne vole konzumirati u svježem stanju zbog kiselo-sti i velikih sjemenki i radije ga troše u prerađenom obliku. Plodovi se mogu prerađivati u sirup ili džem. Njihova se konzumacija preporuča kod umora ili kao pomoć kod različitih virusnih infekcija, zacjeljivanja rana, liječenja bolesti jetre itd. Sok acerole posebno se uzima kao osvježenje pilota, astronauta i atletičara izloženih velikom fizičkom naporu. Također, jača dišni sustav i pomaže stvaranju kolagena, koji je ključan za zdrav i lijep izgled kože.

Pomaže regulaciji krvnog i očnog tlaka. U njezinoj domovini, uzima-li bi je ratnici prije bitke kako bi im dala snagu i vitalnost. Iznenađujuće je da je do danas napravljeno relativno malo znanstvenih istraživanja nje-zinog djelovanja na ljudsko zdravlje. Do sada objavljeni rezultati potvr-đuju njezin koristan učinak na regulaciju šećera u krvi, smanjenje rasta tumorskih stanica i uklanjanje štetnih radikala iz stanica. Postoje podaci koji pokazuju da i kora, lišće i drugi dijelovi biljke imaju fungicidna svoj-stva.

Potrebno je upozoriti da konzumacija acerole kod nekih ljudi može izazvati i alergijsku reakciju, i to prvenstveno onih koji su alergični na la-teks. Stoga osobe koje imaju problema s alergijama ne smiju uzimati acero-lu niti njezine pripravke, prije nego li se posavjetuju s lječnikom.

Kod nas kao lončanicaUzgoj acerole izvan tropskog pojasa znatno je otežan jer ova biljka

traži stalnu temperaturu od 28 do 30° C. Preferira kiselkasto laganije tlo, a odrasle biljke mogu podnijeti i kratkotrajnu sušu. Korijenje je jako plitko, zbog čega je jako osjetljiva na vjetar. Ponekad se može nabaviti u obliku lončanice koju je moguće uzgojiti i izvan tropskog pojasa, ali uz uvjet da joj se tijekom zime osigura zaštita od niskih temperatura i dovoljno svjetla. Tada rađa samo u toplijem dijelu godine.

165

voćarstvo

Suvremeni uzgoj trešnje

Iako se trešnja od davnina uzgaja na tradicionalan način, (visoka stabla u voćnjacima ili pojedinačna na okućnicama), danas se sve više teži su-vremenom uzgoju trešnje, koji podrazumijeva sadnju na podlogama slabije bujnosti, s manjim razmakom sadnje, odabirom sorti s većom masom i bo-ljom kakvoćom plodova i sl.

Plodovi trešnje dolaze kao prvo voće u sezoni i osvježavaju jednolič-nu tržišnu ponudu u kojoj do njene pojave uglavnom dominiraju jabuke i agrumi. Nakon proljetne cvatnje koja uljepšava okoliš, stablo trešnje se već u svibnju zacrveni dozrelim plodovima, koji postižu i visoku cijenu na tržištu, što predstavlja i značajnu ekonomsku isplativost uzgoja ove voćne vrste.

Utjecaj na kakvoću plodovaEkološki uvjeti za uzgoj trešnje imaju odlučujuću ulogu zbog utjecaja

na vrijeme dozrijevanja i kvalitetu plodova. Trešnja relativno rano cvate i postoji velika opasnost od pojave mraza u vrijeme cvatnje, koji mogu uni-štiti dio ili većinu cvjetova, što izravno utječe na prirod, zbog slabog za-metanja plodova, odnosno razvijaju se plodovi slabije kvalitete. Isto tako, kišno razdoblje u vrijeme cvatnje trešnje negativno utječe na oplodnju i smanjuje prirod. Trešnja ima određene zahtjeve prema toplini s tim da ne podnosi prevelike vrućine. Važno je poznavati i specifične zahtjeve pojedi-nih sorti prema sumi inaktivnih temperatura (temperature ispod 7 oC).

U toplijim područjima zbog sporijeg nakupljanja sume inaktivnih tem-peratura, treba birati sorte kojima je potrebna manja suma temperatura, jer ukoliko se biraju standardne sorte one imaju produljeno razdoblje mirova-

Tradicionalni (lijevo) i suvremeni uzgoj trešnje (desno)

166

voćarstvo

nja, kasnije cvatu, a time će i plodovi dozrijevati kasnije u takvim uvjetima, što izravno utječe na ekonomičnost proizvodnje.

U tim područjima brže će se prikupiti i sume topline za rast i razvoj plodova, tako da je prednost toplijih krajeva što plodovi nekih sorata dozri-jevaju i do mjeseca dana ranije, što osigurava ranu ponudu svježeg voća na tržištu, a time i višu cijenu.

Pucanje plodovaVlaga predstavlja

značajan čimbenik u uzgo-ju trešnje, a posebno je važan pravilan raspored oborina tijekom rasta plo-da, te manja količina at-mosferske vode u vrijeme dozrijevanja ploda. Ukoli-ko se u početnim fazama rasta ploda nije formiralo dovoljno stanica, ili se one nisu dovoljno izdužile tada u završnoj fazi rasta dola-zi do pucanja plodova, isto

kao i uslijed viška atmosferske vode pred berbu, što se često može uočiti na plodovima, te takvi plodovi nisu poželjni iz razloga što gube na kvaliteti i ne mogu se prodati.

Trešnja ima dosta velike zahtjeve za tlom. Traži duboka, prozračna i rahla tla, a osjetljiva je na višak fiziološki aktivnog vapna (f.a.v.).

Fiziološki aktivno vapnoKod mnogih poljoprivrednih kultura, posebice drvenastih, dolazi

do pojave kloroze uzrokovane velikim sadržajem kalcijevih iona u tlu. Osobito je važno poznavati sadržaj aktivnog vapna u voćarsko-vino-gradarskoj proizvodnji, jer se prilikom podizanja novih nasada prema sadržaju aktivnog vapna u tlu bira i podloga koja može podnijeti utvr-đene količine.

Kao podloga za trešnju se koristi rašeljka, a na težim tlima sjemenjaci i selekcije trešnje i višnje. Važno je napomenuti da ukoliko se kao podloga za trešnju koristi višnja, onda se javlja određena hormonalana nepodudarnost. Od vegetativnih podloga preporuča se koristiti one slabije bujnosti (Colt, CAB, Gisela, Edabriz i dr.), koje sve više ulaze u primjenu, jer osigurava-

Do pucanja plodova dolazi uslijed viška atmosfer-ske vode pred berbu, što se može spriječiti postav-ljanjem folija za zaštitu nasada od kiše

167

voćarstvo

ju patuljasti rast, pa su svi zahvati od rezidbe do berbe nadohvat ruke (što je kod trešnje posebno zanimljivo, jer većina ljudi kad želi ubrati i pojesti plod trešnje, povezuje s tim da se mora penjati na stablo).

Uzgoj na slabo bujnoj podlozi

Za uzgoj trešnje na sla-bo bujnoj podlozi kao uzgoj-ni oblik najčešće se formira-ju različiti oblici vretenastog grma (vitko vreteno, solax), a sama visina stabla najčešće se formira od 2 do 3 metra. Razmak sadnje može se kre-tati od 3,5 do 4 m između redova, te 1-2 (2,5) m unutar reda, te se time postiže gusto-ća sklopa od 1 000- 1500 sta-bala po hektaru.

Sorte trešnje koje se ci-jepe na podloge slabije buj-nosti formiraju stabla za 30-50 % manje visine i obujma krošnje, te već u drugoj odnosno trećoj godini ulaze u rodnost, a u petoj godini postižu punu rodnost s prirodom od 12 do 25 kg po stablu. Plodovi su krupniji najčešće ekstra i prve klase koji su najviše traženi na tržištu. Obzirom na rani ulazak u rodnost, trešnje na slabo bujnim podlogama imaju nešto kraće razdoblje pune eksploatacije, a ona u prosjeku iznosi 15 godina.

Treba napomenuti da uzgoj trešnje na slabo bujnim podlogama zahti-jeva i postavljanje armature, zbog površinskog razvoja korijena, kako ne bi pod teretom plodova došlo do izvrtanja stabala. Ta armatura može poslužiti ujedno i za postavljanja zaštitnih mreža protiv tuče i ptica, koje su opasnost u vrijeme vegetacije i dozrijevanja plodova.

Isto tako na te stupove mogu se postaviti i folije za zaštitu nasada od kiše u vrijeme dozrijevanja i berbe plodova trešnje, budući da pucanje zre-lih plodova trešnje u proizvodnji predstavlja veliku teškoću i ogromne gu-bitke. Prilikom uzgoja trešnje na slabo bujnim podlogama potrebno je nešto intenzivnije provoditi određene zahvate (obično se vrši pinciranje mladica, savijanje jednogodišnjih izboja, zelena rezidba u više navrata i sl.), ali je te radove kao i samu berbu puno lakše obavljati, jer se sve radi s tla.

Usporedba veličine krošnje trešnje na sjeme-njaku i na slabo bujnoj podlozi

168

voćarstvo

Nepodudarnost oprašivačaKod trešnje se

javlja specifični prob-lem u oplodnji – među-sobna nepodudarnost (interinkompatibilitet), o čemu treba voditi računa prilikom oda-bira sorata za sadnju. Većina sorata trešnje se ne oplođuje sama, te je nužno posaditi sorte koje su kompatibilne i cvatu svake godine u isto vrijeme ili saditi isključivo samooplod-ne kvalitetne sorte koje se mogu nabaviti na tržištu.

Primjerice, za sortu Van dobri oprašivači su sorte Sue, Bing, Stela, Napoleon, Lambert i dr. a sortu Burlat, dobro oprašuju sorte Giorgia, Van, Lapins i dr.

Trešnja je iznimna kultura u pogledu genetskog materijala – ima jako puno lokalnih (Creska, Lovranska, Okićka i dr.), autohtonih (Gomilička--rana, Stonska, Tugarka) i introduciranih sorata (Lambert, Starking Hardy Giant, Summit, Garnet, Bigarreau Burlat, Sue, Isabella, Van, Early Lory, Giorgia, New Star, Lapins, Sweet Heart i dr.) koje su posađene u okućnica-ma, ali i intenzivnim nasadima.

S obzirom na tvrdoću mesa ploda, sorte trešnje se dijele na trešnje me-kog mesa (srcolike) i trešnje čvrstog mesa (hruštavke). Meso ploda može biti crveno ili žuto, više il manje aromatično i sočno.

Plodovi trešnje konzumiraju se u svježem stanju ili su namijenjeni za preradu (kompot, sok, marmelade i sl.). Ovisno o namjeni plodova važno je pratiti i određene parametre kvalitete plodova. Općenito su pokazatelji kva-litete plodova trešnje masa i veličina ploda, čvrstoća, boja, količina topljive suhe tvari i ukupnih kiselina i sl.

Plodovi trešnje predstavljaju značajan izvor vitamina (C, B, A); mine-rala (kalcija, željeza, kalija i dr.), proteina, ugljikohidrata, ali također sadrže i velike koncentracije antocijanina, melatonina koji imaju jaki antioksida-tivni kapacitet (neutraliziraju štetne radikale u organizmu), a time utječu na prevenciju nekih bolesti.

Sorta „Van”

169

vinogradarstvo

Stolne sorte grožđa kon-zumiraju se svježe ili prerađe-ne sušenjem, konzerviranjem itd. Prodaju se i pod vinske sorte, iako za većinu to nije moguće, jer stolno grožđe ima puno manje šećera od vinskih sorti grožđa. Bobice su kru-pnije s više mesa, zahtijevaju drugačiji pristup uzgoju, te više ručnog rada.

Za stolne sorte se koriste visoki uzgojni oblici, pergola ili tendona povezani jakom armaturnom mrežom. Zato je i proizvodnja stolnog grožđa specijalizirana djelatnost s visokim početnim ulaganjima.

Dobra stolna sorta mora zadovoljiti sljedeće:• grozd srednje velik do velik, jednoličan, rastresit, što ljepši • bobice što veće, jednake veličine• stapka čvrsta i dugačka• kožica mekana, ali otporna• meso gusto i ugodnog okusa, ne preslatko• da ne sadrži sjemenke ili da ih je što manje• da su što izdržljivije na čokotu i u transportuRazlikujemo velik broj sorti stolnog grožđa, od jako ranih koje dozri-

jevaju krajem srpnja, do kasnih koje se beru polovicom listopada. Naravno, razdoblje dozrijevanja je uvjetovano vremenskim prilikama, područjem sa-đenja, položajem terena.

Kod nas su vrlo poznati stolni kultivari Cardinal crveni, Kraljica vi-nograda bijela, Plemenka bijela, Plemenka crvena, Muškat Hamburg crni, Afus Ali bijeli. Navest ćemo i neke novije kultivare koji se sve više počinju proizvoditi i u Hrvatskoj.

Black magicNastao u Moldaviji, na Institutu za vinogradarstvo u Kišinjevu. Jedna

od zastupljenijih stolnih sorata kod nas, uzgaja se na površinama od oko 4,5

v i n o g r a d a r s t v o

Nove stolne sorte

170

vinogradarstvo

ha. Srednje bujna sorta, grozd srednje velik, bobice velike, jajolike, tamnoplave boje.

Dozrijeva u drugom razdoblju. Izuzetno dobro rađa na bazalnim pupovima, što ga čini pogodnim za kordonske sustave uzgoja. Rod-nost je općenito dobra. Slabo podnosi tran-sport, izvrsna otpornost na gljivične bolesti.

PrimaKultivar nastao u Institutu INRA u Mont-

peilleru (Francuska), križanjem Livala i Car-dinala.

Kod nas je na-lazimo na površinama od oko 4,5 ha, te je među deset najzastupljenijih kultivara stolnog grožđa. Najviše se uzgaja u Sjevernoj Dalmaciji.

Srednje bujna sorta, relativno veliki grozd, srednje zbijen do zbijen, cilindričnog oblika. Bo-bica blago jajolika, velika, tamnoplave boje, obil-no oprašena.

Dozrijeva u prvom razdoblju, rodnost je do-bra i redovita, zahtijeva zelenu rezidbu, dobro podnosi transport.

OraJedna od novijih francuskih stolnih sor-

ti, nastala križanjem (Cinsaut x čabski biser) x Cardinal. U Hrvatskoj ima oko 1,5 ha pod ovim kultivarom, od čega najviše u podregiji Prigorje – Bilogora.

Grozd je velik (oko 400 g), cilindričan, najčešće s jednim krilom. Bobica je okrugla do blago eliptična, krupna, žuto-zelene boje kožice. Kožica je tanka, meso je čvrsto i sočno, jedno-stavnog, diskretnog okusa. Dozrijeva u prvom razdoblju, u punoj zrelosti nakupi i do 14% še-ćera. Vrlo dobra otpornost prema sivoj plijesni. Prinos je vrlo dobar, ima dobru transportabilnost i može se dulje čuvati. Vrlo je perspektivna za područja s toplijom klimom.

Prima

Ora

Black magic

171

vinogradarstvo

VictoriaNoviji kultivar stolnog grožđa nastao križa-

njem kultivara Cardinal x Afus Ali. U Hrvatskoj druga sorta po zastupljenosti (iza

Cardinala), na površinama od oko 60 ha. Osobito raširena u sjevernoj Grčkoj. Vrh mladice otvo-ren, zelen, skoro goli. Odrasli list svjetlo zelene boje, gotovo golog naličja. Sinus peteljke u obli-ku slova „U”. Grozd je krupan, krilat i izdužen, prosječne mase 600 – 800 g. Bobica duguljasta, zeleno-žute boje. Kožica čvrsta. Meso je hrskavo, harmoničnog i ugodnog okusa. Vrlo bujna i rodna sorta, pogodna za povišene i visoke sustave uzgoja. Srednje osjetljiva na pepelnicu i sivu plijesan. Dobro podnosi transport. Vrlo perspektivna sorta, ponajprije zbog rane dobi dozrijevanja.

MatildaKultivar nastao u Italiji, križanjem Italije

bijele i Cardinala. Jedan od rasprostranjenijih kultivara u Hrvatskoj, gdje se nalazi na oko 12 ha površine (44.000 trsova). Bujnog rasta.

Dozrijeva u drugom razdoblju. Rodnost je osrednja do visoka i redovita. Neki klonovi skloni osipanju u cvatnji. Pogodna za povišene sustave uzgoja, traži mješoviti rez.

Rana dob dozrijevanja, dobra transporta-bilnost i mogućnost dužeg čuvanja u hladnjači, čine je vrlo perspektivnom sortom.

Superior seedlessAmerička sorta nastala križanjem Cardi-

nal x bezimena besjemena selekcija. Sorta ima nekoliko sinonima: Sugraone, Regular supe-rior seedless. Rano dozrijeva, grozd je velik (oko 500 g), stožastog obilka, zbijen, atrakti-vnog je izgleda. Bobica je velika, okrugla ili blago eliptična, kožica srednje debela, žutoze-lenkaste boje, s osunčane strane jantarno žuta. Meso je sočno, neutralnog okusa, kakvoća grožđa je dobra. Obzirom na nisku razinu

Victoria

Matilda

Superior seedless

172

vinogradarstvo

ukupne kiselosti, djeluje vrlo slatko. Može se koristiti i za sušenje kao do-puna sultanini bijeloj.

SundanceBijela besjemena sorta, nastala u Juž-

noafričkoj Republici devedesetih godina prošlog stoljeća. Jedna je od najkasnijih bi-jelih besjemenih sorata.

Grozd je velik, srednje zbijen do zbi-jen, srednje velikih, okruglastih bobica. Kožica je tanka, ali čvrsta, zelenkastožu-te boje. Meso je hrskavo i užitno za jelo. Snažnog je rasta i vrlo dobre rodnosti.

Regal seedlessBesjemena sorta, otprije poznata kao Re-

gent seedless. Nastala u južnoafričkoj Repu-blici.

Grozd je srednje velik do velik, srednje zbijen do zbijen. Bobica je zeleno-žute boje. Kožica je srednje čvrsta. Meso je sočno, ne-utralnog okusa. Dobro podnosi niske zimske temperature, a otporna je i na gljivične bolesti. Vrlo dobro podnosi transport, pa je pogodna za izvoz na udaljena tržišta. Bujnog je rasta i vrlo dobre rodnosti.

CrimsonBesjemena sorta, nastala u Kaliforni-

ji, grozd je srednje veličine i srednje zbijen. Bobice su tamnocrvene boje, blago jajolike. Kožica je hrskava, a meso čvrsto, neutralnog okusa. Bujna je sorta, osrednje rodnosti, do-zrijeva kasno. Vrlo dobre rezultate daje na ra-zličitim tipovima tala i u različitim klimatima. Može se dugo i kvalitetno čuvati u rashlađe-nim prostorima.

Flame seedlessNajraniji crveni besjemeni kultivar, nastao križanjem Cardinala, Sulta-

nine, Malage i Hanepoota, porijeklom iz Kalifornije. Grozd je velik i zbi-

Crimson

Regal seedless

Sundance

173

vinogradarstvo

jen, bobica je velika i okrugla, crvene boje. Kožica je srednje debela i mekana, meso je čvrsto i soč-no, neutralnog okusa. Srednje je bujna sorta, dobre rodnosti, može se vrlo dugo čuvati.

Sunred seedlessSorta nastala u

istraživačkom institutu u Stellenboschu (JAR). Križanac je Datal x Ruby Seedless. Gro-zd je velik i zbijen, stožastog oblika. Bobice su blago eliptične, tamnocrvene boje. Kožica je čvrsta i debela. Meso je čvrsto, neutralnog okusa, ali izražene kiselosti koja je zaslužna za osvježavajući karakter. Srednje je bujna sorta,

osrednjih prinosa. Vrlo dobro podnosi transport tijekom kojega ne gubi na kakvoći.

DauphineSorta kasne dobi dozrijevanja. Nastala je u

Južnoafričkoj Republici, a stranooplodni je po-tomak kultivara Almeria. Grozd je velik, srednje zbijen, stožastog oblika. Bobice su velike i blago eliptične, kožica je debela, lagano oporog, „tanino-znog” okusa. Meso je čvrsto i hrskavo, slatkastog okusa. Umjereno otporna na pucanje bobica. Izra-žene je bujnosti I dobre rodnosti.Za dobrih vino-gradarskih godina može ostati na trsu duže vrije-me. Najbolje rezultate daje na srednje teškim i teškim tlima, dobro se čuva.

Red globeSrednje bujna sorta, dobre rodnosti, do-

zrijeva srednje kasno. Grozd je velik, srednje zbijen, ima okrugle bobice, najveće među svim stolnim kultivarima. Kad dozori, kožica je tamno rubinske boje i vrlo čvrsta. Meso je umjereno slatko, izražajne arome. Vrlo dobro uspijeva na plodnim, teškim tlima, nije spo-sobna za dulje čuvanje.

Flame seedless

Sunred seedless

Dauphine

Red globe

174

vinogradarstvo

BonheurKultivar nastao u Južnoafričkoj Republi-

ci križanjem Alphonse Lavalée x Barlinka. Na tržištu je dostupan od 1986. godine. Srednje kasne dobi dozrijevanja. Vrlo je bujnog rasta. Grozd je iznimno atraktivnog izgleda, okrugao do stožast, srednje velik i srednje zbijen.

Bobice su blago eliptične, kožica je čvr-sta, tamnoplave boje. Meso je hrskavo i slatko, neutralne arome. Vrlo dobro se čuva. Izvrsna je za potrošnju u svježem stanju.

Dan-ben-HannahAtraktivna crna stolna sorta grožđa. Nastala je u Izraelu, a kreirao ju

je Dr. Hochberg i nazvao „Hannin sin”, u čast svoje supruge. Nakon sed-mogodišnjeg procesa evaluacije u Južnoafričkoj Republici, 1973. godine postaje dostupna proizvo-đačima.

Bujnog je rasta i do-bre rodnosti, dozrijeva rano. Grozd je srednje velik, dugačak, stožastog oblika, rastresit. Bobice su okrugle, srednje veličine, kožica je tvrda i lagano opora. Meso je čvrste teksture, slatko i neutralno. Dobro uspijeva na svim tipovima tala, može se dugo čuvati.

Bonheur

Dan-ben-Hannah

175

vinogradarstvo

Kako promjena klime utječe na kakvoću grožđa i vina?

Da postoji uska korelacija između kvalitete proizvodne godine i godiš-njih klimatskih prilika, već je odavno poznata stvar. Smatra se da bi global-no zatopljenje moglo dovesti do zaokreta u proizvodnji grožđa, u smislu da bi proizvodnja mogla postati profitabilnija u regijama koje su nekada bile neprikladne. Iako još uvijek nema pokazatelja da bi se proizvodnja grožđa i vina mogla preseliti na područja sa stabilnijom klimom, neosporno je da globalno povećanje temperature već uvelike ima utjecaja na proizvodnju grožđa i vina.

Da bi se utvrdila klima nekog područja koriste se podaci vezani uz do-zrijevanje grožđa stari i do 500 godina.

Rokovi berbeZa biljke kao što je vinova loza, temperatura je široko prihvaćena kao

uzročnik promjena vezanih uz fenologiju, vegetacijski ciklus i kvalitetu grožđa. Tokom zadnjih godina, služeći se podacima iz pojedinih vinskih re-gija, ustanovljeno je da pupanje, cvatnja, dozrijevanje grožđa, a samim time i berba grožđa započinju ranije, pogotovo posljednjih 10-30 godina. Prema podacima iz Johannisberga (Rheingau, Njemačka) berba danas u pravilu započinje 2-3 tjedna ranije nego je započinjala u kasnom 18. stoljeću i ra-nom 20. stoljeću.

U južnoj Francuskoj za Chateauneuf du Pape i Tavel berba započinje 18-21 dana ranije nego u razdoblju od 1945. do 2002. godine. U Istočnoj Francuskoj (Alsace) godišnja temperatura povisila se za 1,8°C od 1975. do 2002. godine, što je od velike važnosti za fenofazu dozrijevanja grožđa, pa je tako 2002. godine berba započela dva tjedna ranije.

Potencijalna razina alkohola mjerena na dan 1. rujna od 1980. do 2001. godine, povisila se za 2 vol%, dok se istovremeno pH povećao sa 3.0 na 3.3 kod svih sorata grožđa južne Francuske. Datume berbe treba određi-vati oprezno, obzirom da su bazirani na subjektivnoj procjeni o optimalnom kemijskom sastavu grožđa za proizvodnju kvalitetnog vina, te zbog toga što ovise o komercijalnim ciljevima, kapacitetu prerade i ograničenjima tržišta.

Dozrijevanje grožđaTijekom dozrijevanja grožđa povećava se koncentracija šećera, amino-

kiselina, fenolnih spojeva i kalija, a smanjuje se koncentracija organskih ki-

176

vinogradarstvo

selina, posebno jabučne kiseline. Ako su vinogradarske varijable konstantne (položaj, tlo, sorta), klimatske promjene će imati veliki utjecaj na dozrijevanje i kvalitetu grožđa. Tako na temperatura-ma iznad 25°C proces fotosinteze sla-bi, iako ima dovoljno sunčevog osvjet-ljenja. Na temperaturama iznad 30°C dolazi do smanjenja veličine i težine bobica, a nakupljanje šećera može se u potpunosti zaustaviti. Iako visoke tem-perature ubrzavaju dozrijevanje, utjecaj na konačni sadržaj šećera u grožđu je relativno malen. Mnogo izraženiji utje-caj visoke temperature imaju na ukupnu kiselost grožđa. Dok koncentracije vinske kiseline ostaju relativno stabilne pri promjenama temperature, koncentracije jabučne kiseline uvelike ovise o tem-peraturi, pa se tako pri višim temperaturama njezine koncentracije smanjuju.

Niža kiselost je povezana s višim pH, a uzrok toj vezi je koncentracija kalija. Više koncentracije kalija u grožđu smanjuju ukupnu kiselost, a to za posljedicu ima viši pH. Izloženost izravnom sunčevom zračenju može po-većati temperaturu bobica za 5-13°C u odnosu na one bobice koje su dozri-jevale u sjeni. Visoke temperature imaju utjecaj i na druge spojeve u grož-đu, koji nisu toliko važni kao kiseline i šećeri, ali uvelike utječu na aromu i boju vina. Flavonoidi igraju veliku ulogu u okusu grožđa i kvaliteti vina, jer utječu na boju, aromu, gorčinu, oporost i trpkoću. Njihova uloga kao „zaštitnika“ od štetnog sunčevog zračenja, objašnjava ovisnost o izloženo-sti suncu. Kod izravno osunčanih grozdova sadržaj tvari boje (antocijana) je često viši, međutim to nije uvijek tako. Izravno sunčevo osvjetljenje uz visoku temperaturu zraka (30ºC i više) može utjecati i na niži sadržaj an-tocijana. Sinteza antocijana može biti i trajno inhibirana pri vrlo visokim temperaturama (iznad 37°C), bez obzira na izloženost izravnom sunčevom zračenju. Primijećeno je da u područjima sa tako visokim temperaturama, zbog nedostatka antocijana, dolazi do smanjene obojenosti grožđa.

Praktično iskustvo je pokazalo da se, za razliku od crnih vina, aroma bijelih vina bolje razvija u područjima sa hladnijom klimom.

Utjecaj CO2Koncentracija atmosferskog CO2 konstantno se povećava se nakon razdo-

blja industrijalizacije i smatra se da će u budućnosti i dalje rasti. CO2 stimulira proces fotosinteze i rasta kod biljaka koje su opskrbljene dovoljnom količinom

Opekline na bobicama uslijed UV-B zra-čenja

177

vinogradarstvo

hranjiva. Zbog toga, porast koncentracije CO2 može snažno potaknuti vino-gradarsku proizvodnju, bez obzira na pozitivne ili negativne utjecaje na kva-litetu grožđa i vina. Međutim, pozitivne učinke porasta prinosa mogu poništiti negativni utjecaji povišene temperature (smanjenje intenziteta fotosinteze, kra-će trajanje pojedinih fenofaza razvoja), za koju se smatra da će u budućnosti biti povezana s povišenom koncentracijom CO2. Sredinom faze dozrijevanja grožđa, pod utjecajem povišene koncentracije atmosferskog CO2, koncentracija šećera i kiselina može se povećati za 8-14%. Ipak, pokazalo se da povećane koncentracije CO2 ipak imaju svoja ograničenja, jer se pri dodatnom utjecaju viših temperatura mogu reducirati i ograničiti visine priroda.

Utjecaj sunčevog zračenjaStaklenički plinovi uzrokovali su redukciju stratosferskog ozona zbog

čega je došlo do povećanja intenziteta UV-B zračenja, a predviđa se da će tako ostati još desetljećima. Eksperimenti izvođeni na Novom Zelandu do-kazali su izravan utjecaj UV-B zračenja na morfološke karakteristike vino-ve loze. Bobice koje su bile izložene UV zračenju imale su oštećenja na ko-žici u vidu smeđih opekotina, ali ne i bobice koje su rasle zaštićene filtrima koji propuštaju samo UV-A zračenja.

Isti eksperimentalni rezultati pokazali su da pod utjecajem UV-B zrače-nja raste i razina šećera, ali to saznanje bi se moralo potvrditi daljnjim istra-živanjima. Izravnim utjecajem UV-B zračenja na poljoprivrednu proizvodnju smatra se utjecaj na gljivične bolesti vinove loze. Posrednim utjecajem UV-B zračenja smatra se pak promjena kemijskog sastava u vina. Glavni posredni utjecaj UV-B zračenja je utjecaj na sastav fenola koji su vrlo značajan sasto-jak vina. Fenoli igraju veliku ulogu kao svjetlosno-zaštitni pigmenti, kao anti-oksidansi, te utječu na boju i aromu vina. Tako se nakupljanje tvari boje može utrostručiti u grožđu koje je izloženo punom UV sunčevom spektru.

Na intenzitet sunčevog zračenja može se utjecati pravilnim odabirom vinogradarskog položaja ili adekvatnom izloženosti bobica UV zračenju, u vidu vremena i intenziteta uklanjanja listova (defolijacije) vinove loze tije-kom dozrijevanja grožđa.

Posredni utjecaji klimatskih promjenaOsim neposrednih ili izravnih utjecaja, kao što je npr. utjecaj tempera-

ture, postoje i neki posredni, sekundarni utjecaji koji se također ubrajaju u efekte klimatskih promjena na fiziologiju loze i kemijski sastav grožđa. Pove-ćana slanost grožđa i vina je fenomen koji se povezuje s aridnim i semiarid-nim područjima, koja su uvelike ovisna o natapanju. Slanost u vinima smatra se negativnim okusom, a povezuje se sa vinima koji u sastavu imaju velike koncentracije Na, K i Cl. Klimatske promjene uzrokuju sve više šumskih i ši-

178

vinogradarstvo

karskih požara. Osim smanjenja ekoloških površina, posljedi-ce požara očituju se i lošijom kvalitetom vina, koja se opisuju kao prljava, spaljena ili pepeljasta. Takve promjene primijeće-ne su i na Meditera-

nu. Neki istraživači pronašli su spojeve kao što su gvajakol, 4-metilgvajakol, 4-etilgvajakol, 4-etilfenol, eugenol i furfural u slobodnom prostoru iznad ra-zine vina koji se proizvodilo od grožđa koje je bilo izloženo dimu. Eksperi-menti su pokazali da izloženost grožđa dimu ima kumulativan efekt, te da su gvajakol i 4-metilgvajakol prevladavajući spojevi koji nastaju pri proizvodnji vina. Naravno, treba uzeti u obzir da značajna količina gvajakola u takvim vinima potječe i od hrastovih bačvi u kojim se nalaze.

Utjecaj na bolesti i štetnikeJoš jedan faktor vezan uz promjenu klime, a utječe na vinogradarsku

proizvodnju je pojava raznih štetnika i bolesti, kao i vektora odgovornih za distribuciju bolesti. Važnija bolest koja bi se mogla široko rasprostrani-ti je Piercova bolest koju uzrokuje kukac Xylella fastidiosa. Ovisnost vek-tora Homalodisca coagulata o visokim temperaturama i toplijim zimskim temperaturama može stimulirati distribuciju kukaca i/ili patoge-na u sjeverna područja. Isti trend zabilježen je kod više patogena koji su introducirani u Europu, uključujući uzročnika gljivične bolesti crnog korijena (Guignar-dia bidwellii) ili medećeg cvrčka (Metcalfa pruinosa).

Mišljenja o daljnjoj ekspan-ziji cvrčka Scaphoideus titanus, prijenosnika fitoplazmoza žutice vinove loze (flavescence dorèe) se razilaze. Neki istraživači predvidjeli su ekspanziju na sjever zbog povišenih temperatura, dok druga istraživanja ne ukazuju na utjecaj povišene temperature na broj štetnika kao što je S. tita-nus.

Vinograd zaražen s fitoplazmom flavescence dorèe

Gubitak sadržaja antocijana uslijed visokih temperatura

179

vinogradarstvo

Pospješivanje cvatnje vinove loze

Cvatnja je najosjetljivija fenofaza razvoja vinove loze. Prirast mladica i lisne mase vrlo je intenzivan, pa je osim zaštite već izrasle zelene mase, potrebno zaštititi i onu koja će izrasti do sljedećeg prskanja. To je moguće samo tzv. sistemicima – sredstvima koja se premještaju po biljci, iz popr-skanog u neprskani list. Raspored sistemičnih pripravaka u zelenim organi-ma vrlo je važan za kvalitetnu zaštitu, jer u ovo vrijeme bujna lisna masa ne dopušta kvalitetno fungicidno “pokrivanje” svih zelenih dijelova, a unutar trsa razvija se mikroklima pogodna za razvoj bolesti.

Cvatnja kod vinove loze započinje savijanjem vrhova latica prema gore u obliku zvjezdice, izravnavanjem prašnika i izbacivanjem kapice. Otvaranje

cvjetova sastoji se u odvajanju latica pri osnovi cvijeta, a ne pri vrhu kao kod većine drugih biljaka, te njihovim izbacivanjem u obliku kapice.

Uloga vjetra u oprašivanjuPotom dolazi do oslobađanja

peludnih zrnca koja se dalje posred-stvom vjetra i kukaca raznose širom po vinogradu. Pri tome valja naglasiti da kukci imaju znatno manju ulogu u oprašivanju vinove loze od vjetra, jer ni latice ni ostali dijelovi cvijeta ne-maju upadljivu boju, a nektarnici ne proizvode nektar, već miris potječe od izlučivanja eteričnih ulja, koja kukce osobito ne privlače.

Kod vinove loze postoje tri os-novna tipa cvijeta, te nekoliko prije-

Jaki i suhi vjetrovi, kišovito vrijeme, te slabije osvjetljenje, povećavaju moguć-nost pojave rehuljavih grozdova

Botrytis cinerea (Siva plijesan) važna je za vinogradarstvo i vinarstvo jer potpomaže stvaranju plemenite plijesni. Mnoštvo čimbenika utječe na stvaranje plemenite plijesni, a čimbenik presudan za stvaranje kvalitete vina je temperatura. Istraživanja u Australiji otkrila su da visoke temperatu-re (35-42°C) izazivaju opekline na kožici bobica, a ta se oštećenja povezu-ju s latentnom zarazom Botrytisom. Uzimajući u obzir važnost sekundarne zaraze na kvalitetu vina, utjecaj klimatskih promjena na stvaranje plijesni zahtjeva daljnja istraživanja.

180

vinogradarstvo

laznih tipova. Dvospolan cvijet sadrži i prašnike i tučak; morfološki dvo-spolan, ali funkcionalno ženski tip cvijeta sadrži tučak i prašnike, ali su prašnici sterilni, dok muški cvijet sadrži samo prašnike.

Najveći broj kultivara plemenite loze ima dvospolan cvijet, koji su ve-ćinom samooplodni, no može doći i do križnog oprašivanja između cvjeto-va s istog trsa ili s drugih trsova (stranooplodnja). Manji broj kultivara ima funkcionalno ženski tip cvijeta (npr. Blatina crna, Grk bijeli, Cetinka bijela, Muškat crveni, Dišeća ranina bijela i sl.), kod kojih je polen sterilan, pa je moguća isključivo stranooplodnja. Zbog toga je za uspješan uzgoj nave-denih kultivara neophodno da u susjedstvu postoje kultivari s dvospolnim ili muškim tipom cvijeta koji cvatu istovremeno i s kojih se polen vjetrom može prenijeti na njihov funkcionalno ženski tip cvijeta. Za Blatinu crnu dobar oprašivač je trnjak crni, za grk bijeli i cetinku bijelu plavac mali i sl.

Bez radova za vrijeme cvatnjeDuljina cvatnje ovisi o ekološkim uvjetima sredine, te o svakoj pojedi-

noj godini. Za njezin početak nužna je temperatura od 15°C, ali je optimum između 20 i 25°C uz lijepo vrijeme s laganim povjetarcem i povoljnom vla-gom zraka. Nepovoljno vrijeme, kao što su jaki i suhi vjetrovi, kišovito vrijeme, te slabije osvjetljenje, znatno smanjuju mogućnost oplodnje i po-većavaju mogućnost pojave rehuljavih grozdova.

Posebno su opasni kasni proljetni mrazevi koji mogu nanijeti nepo-pravljivu štetu cvijetu i tako izravno utjecati na smanjenje uroda grožđa.

Ovisno o vremenskim uvjetima i sortimentu, cvatnja u vinogradu traje 10 do 20 dana, na jednom trsu desetak dana, jedan grozd (cvat) cvate 5 do 10 dana, a jedan cvijet samo 3 do 4 dana.

Tijekom cvatnje ne preporučuje se obavljati nikakve radove u vino-gradu (zalamanje zaperaka, prihranjivanje i sl.). Jednako tako, u razdoblju cvatnje nije uputno prskati vinograd, osobito bakrenim sredstvima, jer ba-kar sprječava klijanje polena, ali se zaštita od bolesti i štetnika obavezno obavlja prije i poslije cvatnje.

ZaštitaNa vinovoj lozi u proljeće najčešće se pojavljuju peronospora i pe-

pelnica, te grozdovi moljci i crveni pauk. Uz njih se može pojaviti i rani botrytis na osjetljivim sortama (Rizling rajnski, Silvanac zeleni). Prskanje neposredno prije cvatnje zahtijeva miješanje triju (ili četiriju) pripra-vaka i to: sistemik protiv peronospore, sistemik protiv pepelnice (+ sumpor u Dalmaciji) i insekticid protiv grožđanoga moljca. Sljedeću zaštitu vinove loze treba provesti pri završetku cvatnje (u vrijeme čišćenja bobica). U ovoj fazi preporučuje se upotrebu istih fungicida protiv peronospore i pepelnice uz obvezatan dodatak fungicida protiv sive plijesni i po potrebi insekticida pro-tiv grožđanog moljca. Razmak između dva tretmana važno je prilagoditi vre-

181

vinogradarstvo

menskim prilikama, tj. obori-nama i novom porastu vinove loze. Uglavnom se taj razmak kreće od 12 do 14 dana, odno-sno 8 dana kada su uvjeti za razvoj bolesti iznimno povolj-ni (visina vlage zraka, tempe-ratura, kiša...)

Potreba hranivaKako bismo osigurali

kvalitetnu cvatnju i dobro zametanje plodova, te kasni-ju diobu stanica unutar zametaka, potrebno je prilagoditi ishranu pojedi-noj fazi porasta vinove loze. Nakon buđenja vegetacije, slijedi snažan ve-getativni porast. U toj fazi porasta vrlo su važni sljedeći elementi: dušik (N), magnezij (Mg), cink (Zn) i željezo (Fe).

U fazi vegetativnog porasta vrlo je važno stvoriti kvalitetnu lisnu masu, koja ne smije biti previše bujna, niti previše slaba. Zbog toga je vrlo važna pravilna ishrana dušikom, koja ima izniman značaj u tvorbi prinosa i njegove kakvoće.

U ovoj fazi u nekim nasadima može doći i do nedostatka magnezija. Magnezij ima ulogu u građi klorofila, aktivator je mnogobrojnih enzima, te je uključen u metabolizam energije i procese sinteze proteina. Simptomi ne-dostatka se prvo pojavljuju na starijem lišću u obliku «mramorne kloroze», a kod jačeg nedostatka lišće poprima prvo narančastu, pa crvenu i na kraju ljubičast boju. Kasnije ti dijelovi prelaze u nekrotične površine.

U fazi vegetacijskog porasta vrlo je važno obratiti pozornost na nedo-statak mikroelemenata, te se vrlo često počinje javljati kloroza (žutilo li-šća). Klorozu možemo spriječiti pravovremenim dodavanjem mikroeleme-nata (B, Zn, Cu, Fe, Mo, Mn), najbolje folijarno. Prije same cvatnje vrlo je važna ishrana borom i kalcijem.

Bor je vrlo važan mikroelement koji ima ulogu u regulaciji meristem-ske aktivnosti (kod nedostatka dolazi do nepravilnog dijeljenja stanica), utječe na rad mitohondrija, ima povoljan utjecaj na klijanje polenovih zrna-ca (kod nedostatka se javljaju partenokarpni plodovi (plodovi bez sjemenki slabije kvalitete). Ishrana borom će rezultirati boljom oplodnjom i pravil-nim dijeljenjem stanica u zametnutom plodu. U fazi pred cvatnju potrebno je obratiti i pozornost na dostupnost kalcija, koji sprječava prijevremeno opadanje plodova i lišća.

Nedostatak magnezija na starijem lišću

182

podrumarstvo

pošiljka se

uvećava za cije

nu poštarin


tel: 01/4816-145 01/3843-555


Format knjige: 14 x 20 cmOpseg: 224 stranice u bojiUvez: broširani

Ova knjiga je priručnik podrumaru ali i svakom pokloniku vina, a njome smo prvenstveno željeli na jednostavan ali i stručan način prikazati proizvodnju vina vinarima-amaterima.Knjiga opisuje sve postupke o proizvodnji vina u kućanstvu, tehnologiju od berbe do prvog pretoka, a na kraju knjige poseban prilog ZAKON O VINU.

DOMAĆE VINObijelo, ružičasto, crno

CIJENA

60,00 kn

183

podrumarstvo

Sve je veće zanimanje za proizvodnju voćnih vina, koja se proizvode vrenjem mošta dobivenog muljanjem i preša-njem raznih vrsta voća (jabu-ke, kruške, trešnje, višnje, ali i bobičastog voća). S obzirom na veliku popularnost aronije, koja se u Hrvatskoj uzgaja tek nekoliko godina, manje je po-znata tehnologija proizvodnje vina od aronije.

Aronija je listopadni grm podrijetlom s istoka Sjeverne Amerike. Vrlo je zahvalna vr-sta za uzgoj u sjevernim po-dručjima zbog njenog visokog stupnja otpornosti na mraz. Može izdržati temperature i do -47°C. Također je otporna na sušu, većinu štetnika te po-kazuje otpornost na bolesti.

Plodovi aronije pokazuju vrlo zanimljiv kemijski sastav. Bobice aroni-je izuzetno su bogate fenolima (kvercetin, katehin, hesperidin, rutin), vita-minima, te makro i mikroelementima i pokazuju antioksidativna svojstva. Tako je aronija prava „bomba“ zdravlja koja posebice pozitivno djeluje na krvožilni sustav, jača cirkulaciju, snižava kolesterol i krvni tlak.

Pribor Od uređaja potrebna je muljača za grožđe ili voće, refraktometar ili

moštna vaga za određivanje šećera. Od posuda treba imati posudu za vrenje s vrenjačom odgovarajućeg kapaciteta (inox bačva ili stakleni bocun), pla-stičnu kantu za pretok, menzuru. Potreban je i suhi vinski kvasac, hrana za kvasac, pektolitički enzimi (ne nužno) te 5%-tna otopina sumporaste kiseli-ne (Sumpovin) ili Vinobran.

Muljanje i prešanjeVino od aronije može se proizvesti pridržavajući se tehnologije proi-

zvodnje voćnih vina. Cijeli proces počinje berbom zrelih i zdravih plodova. Bitno je sačekati punu zrelost kako bi plod sakupio što više šećera. Plodo-

p o d r u m a r s t v o

Vino od aronije

pošiljka se

uvećava za cije

nu poštarin


tel: 01/4816-145 01/3843-555


Format knjige: 14 x 20 cmOpseg: 224 stranice u bojiUvez: broširani

Ova knjiga je priručnik podrumaru ali i svakom pokloniku vina, a njome smo prvenstveno željeli na jednostavan ali i stručan način prikazati proizvodnju vina vinarima-amaterima.Knjiga opisuje sve postupke o proizvodnji vina u kućanstvu, tehnologiju od berbe do prvog pretoka, a na kraju knjige poseban prilog ZAKON O VINU.

DOMAĆE VINObijelo, ružičasto, crno

CIJENA

60,00 kn

184

podrumarstvo

ve je potrebno izgnječiti mehaničkim muljačama za grožđe ili gaženjem. U ovom procesu pomaže dodatak pektolitičkih enzima koji se koriste u vinar-stvu, čime se ostvaruje bolje iskorištenje. Nakon što dobijete žitku kašu (ma-sulj) odredite količinu šećera u njoj uz pomoć moštne vage ili refraktometra.

Ovi instrumenti se koriste u vinarstvu i vrlo su jednostavni za upora-bu. Ukoliko mjerite šećer s moštnom vagom, potrebno je odvojiti barem 0,5L čistoga soka kojeg ćete uliti u menzuru i uroniti moštnu vagu. Za rad s refraktometrom potrebno je samo nekoliko kapi. Očitate vrijednost kon-centracije šećera i podignete ga na 90°Oe ili 18 °Kl po Babou (očitanje na moštnoj vazi). Ova koncentracije šećera trebala bi nakon alkoholne fermen-tacije (vrenja) dati 12 vol.% alkohola. Pojačavajte masulj dodatkom šećera.

Osim korekcije šećera potrebno je korigirati i kiselinu dodatkom vin-ske, limunske ili jabučne kiseline. Ukoliko imate mogućnost mjerenja pH vrijednosti, ona bi trebala biti oko 3,5.

Nakon svih ovih radnji potrebno je zasumporiti masulj dodatkom 10g Vinobrana na 100L masulja (kaše). Sumpor ima antioksidacijsko i antimik-robno djelovanje. Vinobran je potrebno otopiti u malom dijelu soka i dobro promiješati sa cijelom količinom masulja. Nakon toga potrebno je ostaviti masulj 24h na hladnom mjestu.

Dodavanje kvascaSljedeći korak je dodavanje selekcionirane kulture kvasca i hrane za

kvasac. Od kvasaca možete koristiti bilo koji soj, preporuka je Saccha-romyces bayanus kvasac koji je nešto otporniji od ostalih kvasaca. Prije do-davanja kvasca potrebno je dodati hranu za kvasac. Kvasac rehidrirajte u 10 puta većoj količini tople vode (30°C) prije dodavanja u masulj. Alkoholnu fermentaciju (vrenje) možete provesti u inox bačvi ili staklenom bocunu odgovarajućeg volumena. Bitno je dobro zatvoriti posudu i staviti vrenja-ču kako bi CO2 mogao izlaziti iz posude. Fermentacija bi trebala trajati 3-4 tjedna na 18°C. Nakon što čitav šećer provrije u alkohol, odvojite kruti ostatak od vina prešanjem. Možete se poslužiti plastičnom mrežicom. Vino vratite u čistu posudu, ponovno dodajte Vinobran (6g na 100L vina) i do-bro zatvorite. Ukoliko imate inox bačvu, na vrh stavite plutajući poklopac i enološko ulje. Vino možete odmah konzumirati.

Domaći liker od aronijeMoguće je proizvesti i vlastiti liker od plodova aronije. Liker je jako

alkoholno piće koje sadrži najmanje 15%, a najviše 40% alkohola. Sama riječ „liker“ dolazi od latinske riječi liquifacere što doslovno znači učiniti tekućim ili otopiti.

185

podrumarstvo

Baza likera je alkohol. Uglavnom je to neka vrsta rakije, najčešće lo-zovača ili komovica. Dodatak šećera ili meda daje karakterističan slatki okus. Ovisno o vrsti likera, dodaje se još neko voće, začini, ljekovito bilje, kava i mnogi drugi sastojci.

Bobice aronije potrebno je držati određeno vrijeme u kontaktu s alko-holom kako bi se iz bobica izvukli svi njeni sastojci. Taj proces nazivamo maceracija. Hranjive i ljekovite tvari iz aronije tako prelaze u alkohol, koji će biti osnova budućeg likera. Toplina tijekom maceracije dodatno pospje-šuje i ubrzava otapanje tvari.

Recept za liker od aronije Sastojci: 250 g svježih plodova aronije, 0,5 l lozovače, 100 g šećera, 0,5 dl vode, 2-3 klinčića Postupak:

Oprane plodove aronije zgnječite i stavite u prikladnu staklenku. Pre-ko aronije nalijte lozovaču, a staklenku dobro zatvorite i ostavite na osun-čanom mjestu (najbolje uz prozor) najmanje mjesec dana. Toplina ubrzava maceraciju, odnosno otapanje tvari iz borovnice u alkohol. Međutim, sunce može uzrokovati gubitak boje likera. Stoga ako želite sačuvati tamniju boju, maceraciju treba provesti na tamnom i toplom mjestu. Povremeno promuć-kajte staklenku. Kad je proteklo potrebno vrijeme, otopinu procijedite kroz cjedilo obloženo krpom ili s nekoliko slojeva gaze. Šećer i klinčiće kuhajte u cca 0,5 dl vode oko 5 minuta, odnosno dok ne dobijete jednolični sirup. Sirup potom ohladite i pažljivo uklonite klinčiće. Šećerni sirup pomiješajte s dobivenim sokom od borovnice. Liker ulijte u pripremljenu steriliziranu bocu i čvrsto zatvorite. Kako bi se sastojci dobro proželi, a liker dobio svoj puni okus, ostavite ga da odstoji još barem mjesec dana.

život iz mora

EKOLOŠKA PRIHRANA BILJA I ŽIVOTINJAKOMPOSTIRANJEUKLANJANJE NEUGODNIH MIRISA IZ LAGUNA I SEPTIČKIH JAMAHIDROSJETVAEROZIVNA ZAŠTITAPROČIŠĆAVANJE OTPADNIH I INDUSTRIJSKIH VODA

Zagreb, Pazinska 51tel: 01 3631 687 fax: 01 3636 329


186

podrumarstvo

Kroz povijest čovjek je stalno dolazio do nekih novih spoznaja prili-kom proizvodnje vina. U početku se sve događalo spontano i nije se previše znalo zašto mošt prelazi u vino. Kasnije, razvojem znanosti došlo se do objašnjenja pojedinih procesa. Jednako tako krenulo se i u ispitivanje vinar-ske opreme i suđa koje je jako važna za kvalitetu krajnjeg proizvoda – vina. Prvobitno se koristilo drvo i staklo jer drugih materijala nije ni bilo. Kasni-je, dolaskom novijih materijala kao što su beton, plastika i nehrđajući čelik, počelo je njihovo intenzivno korištenje u vinarstvu.

Danas se sve više eksperimentira s materijalima i različitim oblicima tankova. Sve većom popularizacijom ekološkog vinogradarstva i vinarstva dolazi do novih ideja i nadogradnje tradicionalnih tehnologija i vinskog suđa. Takav primjer je betonski spremnik - tank nove generacije u obliku jaja. Prvi ga je izradio francuski bačvar Marc Nombolt 2001. godine.

Pozitivne promjene u vinuIdeja za oblikovanje tanka takav neobičan oblik jaja potječe iz doba

Rimskoga carstva. Tada se za vrenje masulja koristila velika amfora zva-na dolia koja je imala jajast oblik. Ovaj oblik nije slučajan. Proizvođači

ovakvih tankova i vinari koji ih kori-ste tvrde da oblik jaja uzrokuje mnoge pozitivne promjene u vinu. Također pridodaje se i pozitivno djelovanje be-tona od kojeg su napravljeni na kvali-tetu vina. Beton je materijal koji slabo provodi toplinu i zbog toga je regula-cija temperature u takvim tankovima vrlo efikasna. U takvim uvjetima vino je znatno manje osjetljivo na promje-ne temperature u podrumu tijekom vrenja. Vrenje time postaje sigurnije. Beton također omogućuje umjereno „disanje“ vina, što mu daje određenu prednost nad inox tankovima koji su u potpunosti nepropusni. Time se sti-mulativno utječe na početak alkoholne

Vinsko suđe nove generacije – spremnik „jaje“

Dolia – amfora za vrenje masulja iz doba Rimskoga carstva

187

podrumarstvo

fermentacije i stvaraju povoljni uvjeti za ra-zvoj kvasaca. Također dolazi i do „mekša-nja“ crnih vina, to jest polimerizacije tanin-skih molekula koje su zaslužne za gorčinu. No najveća prednost ovog jajastog oblika je pojava spontanih gibanja koja održava-ju fini talog kvasaca u suspenziji. To su tzv Brownova gibanja definirana kao kaotična gibanja čestica malih dimenzija uronjenih u neki fluid, u našem slučaju vino.

U jajastom spremniku stvaraju se ra-zličiti temperaturni slojevi koji uzrokuju vrtlog koji održava kvasac u suspenziji. Kretanje čestica pojavljuje se i kod ostalih bačava, međutim oštri kutovi zaustavljaju kretanja. Jaje je tijelo bez kutova i u njemu se gibanja stalno do-gađaju. Fini talog mrtvih stanica kvasca ima pozitivno djelovanje na vino. On se s vremenom raz-građuje i stvara vina bogate kre-maste teksture. Za to su zaslužni polisaharidi i manoproteini koji ulaze u sastav stanične stjenke kvaščeve stanice. Na tom princi-pu se bazira i čuvanje vina na ta-logu u barrique bačvama. Kod te tehnologije potrebno je učestalo miješati talog i podizati ga s dna bačve. Kod jajastih tankova to miješanje se događa spontano.

Dozrijevanje vinaDozrijevanje vina u barrique bačvi može rezultirati prenaglašenim aro-

mama drveta i paljevine u vinima. S druge strane, u inox tankovima vlada-ju reduktivni uvjeti koji mogu „zatvoriti“ vino. Betonska jaja s poroznim stjenkama nalaze se negdje između ove dvije varijante i nude treći put ško-lovanja vina, mikrooksidaciju vina bez dodavanja tanina i aroma drveta .

Betonski tank u obliku jaja, Nom-blotovo jaje – nazvano prema njegovom proizvođaču

188

podrumarstvo

Korištenje glutationom bogatih pripravaka na bazi neaktivnih kvasaca može sačuvati aromu mladih vina tijekom čuvanja. Svježa, voćna i cvjetna aroma mladih vina (bijelog i rosea) može se tijekom čuvanja, zbog oksida-cijskih procesa brzo izgubiti. Mlada vina mogu promjeniti boju kao rezultat formacije polimera koji su odgovorni za stvaranje nijansi narančaste i sme-đe boje. Osim gubitka ugodnih mirisa, ovaj proces može rezultirati i poja-vom neugodnih mirisa što je slučaj kod nekih odležanih vina.

Do ovog je zaključka došla skupina istraživača s Politehničkog sveu-čilišta u Madridu. Oni su otkrili da upotreba prirodnih aditiva na bazi neak-tivnih kvasaca, te bogatih glutationom, može reducirati oksidacijski proces koji nastaje gubitkom arome kod mladih vina.

Ova nova tehnika primjene neaktivnih kvasaca mogla bi postati održi-va alternativa tradicionalnoj uporabi sulfita u svrhu očuvanja arome mladih vina tijekom čuvanja.

Smanjenje sulfita u proizvodnji vinaS tehnološkog stajališta, zanimljivo rješenje za minimiziranje proble-

ma mogla bi biti uporaba antioksidativnih spojeva koji odgađaju pojavu ovakve vrste reakcija na kvarenje. Međutim, najraširenija enološka praksa, upotreba kemijskih antioksidanata tj. sulfita, može kod konzumenata koji su osjetljivi na takve spojeve izazvati štetne učinke. To je zapravo razlog zašto postoji tendencija smanjenja njihove uporabe u proizvodnji vina.

Korištenje eno-loških aditiva bazi-ra se na neaktivnim kvascima, što podra-zumijeva neodržive kvasce bez fermen-tativnog kapaciteta. To predstavlja zani-mljivu prirodnu al-ternativu koju pro-izvođači vina sve više prihvaćaju. Me-đutim, tehnološka sposobnost očuvanja arome mladih vina

Očuvanje arome mladog vina

Istraživači su otkrili novu metodu očuvanja arome mladih vina tijekom čuvanja

189

podrumarstvo

pomoću ove tehnike još nije do sad dokazana.

Španjolski znanstvenici proveli su istraživanje u suradnji s vinarijom iz Navarre. Proučavali su učinak koji pripravci na bazi neaktivnih kvasaca imaju na aromu vina rose sorte Grenache, kod nas poznate pod nazivom grenaš. Tako-đer, proučavali su isto vino proizvedeno tradicionalnom tehnikom. U istraživanju je sudjelovalo i 12 ocjenjivača tj. sudaca. Svi oni bili su podučavani od strane znanstvenika kako bi mo-gli prepoznati miris i okus vina, te ga sukladno tome gradirati prema in-tenzitetu. Tijekom razdoblja istraživanja, suci su proveli osjetilna ispitiva-nja. Ona su se sastojala od triangularnih testova koji su otkrivali osjetilne razlike između tretiranog i kontroliranog vina kroz određena vremenska razdoblja (1, 2, 3 i 9 mjeseci). Vina su osjetilno bila slična sve do 9. mje-seca čuvanja.

Intenzitet aromaKako bi ocjenili kvalitativne i kvantitativne razlike, specijalizirani

ocjenjivači proveli su opisnu osjetilnu analizu u kojoj su procjenili i oci-jenili intenzitet nekih od najkakrakterističnijih aroma vina, poput jagode, breskve, banane, cvjetne, kvasaca) te okus (kiselost). Kao rezultat, statistič-ki su dokazali da su vina s aditivima baziranim na antioksidativnim neak-tivnim kvascima intenzivnija što se tiče voćnih aroma jagode i banane, a manje intenzivna u aromatičnim notama koje su specifičnije za proces oki-dacije. Ovo otkriće predstavlja održivu alternativu za reduciranjem sadržaja sulfita u vinu.

Razvijena je nova metodologija koja omogućava praćenje fiziološkog stanja kvasaca u bilo kojoj fazi i točki fermentacije vina. Ova saznanja ima-ju posebno su važna za proizvođače, budući da promjene u grožđu izravno utječu na kemijski sastav mošta. Studija je dio projekta „Demeter“, koji se bavi proučavanjem učinaka klimatskih promjena na vinogradarske i eno-loške aktivnosti, kao i iznalaženjem novih strategija za rješavanje problema nastalih tim promjenama.

Praćenjem i simuliranjem metabolizma kvasaca u budućnosti će se moći utjecati na poboljšanje organoleptičkih svojstava vina

190

podrumarstvo

Jedna od posljedica klimatskih promjena je smanjenje produktivno-sti vinograda, promjene u rasporedu štetnika i pojavi bolesti, te promjene kemijskog sastava grožđa. Osnovna namjera istraživanja bila je pridonijeti razvoju modela za prognoziranje ponašanja kvasca Saccharomyces cerevi-siae tijekom procesa vinifikacije. Na taj način postalo bi moguće unaprijed znati na koji će način kvasac reagirati na promjene kemijskog sastava grož-đa i mošta.Ova studija pokazala je da detaljno proučavanje procesa fermen-tacije omogućava podjelu tog procesa na faze odnosno stadije i da se svaka od njih može imitirati u kontinuiranoj kultivaciji. Jedno od postignuća je i razvoj modela koji omogućava simuliranje metabolizma kvasaca.

U studiji je naglašena potreba i važnost poznavanja kemijskog sastava mošta, posebice dušičnog sadržaja koji kvasci mogu asimilirati kao i du-šičnih potreba kvasaca. Poznavajući ta dva parametra moguće je dizajnirati različite protokole za postupanje tijekom procesa fermentacije u svrhu po-boljšavanja organoleptičkih svojstava vina.

Enzimi su prirodne tvari koje ubrzavaju kemijske reakcije u svim ži-vim organizmima pa tako i u vinovoj lozi i grožđu. Danas je upotreba enzi-ma u vinarstvu učestala mjera.

Svi komercijalni enološki enzimi, koji se mogu naći u prodaji, dobi-veni su izolacijom iz drugih živih organizama, prvenstveno gljivica koje enzime izlučuju prilikom svog metabolizma.

Enzimi u dozrijevanju grožđaEnzimi su specifični kemijski spojevi uz čiju pomoć dolazi do razla-

ganja točno određene organske tvari u grožđu. Oni imaju važnu ulogu u dozrijevanju grožđa, i uslijed njihovog djelovanja grožđe mekša prilikom tog razdoblja.

Enzimi u vinarstvu najčešće se koriste iz dva razloga. Prvi razlog je kvalitetnije i bolje taloženje mošta te bolji randman pri prešanju masulja. Drugi razlog je poboljšano izlučivanje arome i boje iz kožice grožđa.

Enzimi se svrstavaju u više skupina ovisno o tome koji kemijski spoj razgrađuju. Najzastupljeniji enzim u vinarstvu je pektinaza, zatim su tu još hemicelulaze, glukanaze i glikozidaze. U prodaji često dolaze kao

Enzimi u vinarstvu

191

podrumarstvo

mješavine više enzima međusobno. Time je proširen njihov spektar dje-lovanja.

Pektolitički enzimi za bistrenje mošta, pektinaze djeluju na razgradnju pektina.

Pektin je tvar koja se pojavljuje u grožđu, ulazi u sastav stanične sti-jenke i uzrokuje „sluzavost“ u mesu bobice. Ovisno o sorti, zdravstvenom stanju i zrelosti grožđa, varira i količina pektina, pa primjerice ranije ubra-no grožđe ima više pektina. Od sorata bogatijih pektinima spominje se mal-vazija.

Pektin je tvar koja uzrokuje veći viskozitet mošta i otežava njegovo ta-loženje. Nakon muljanja grožđa, negativno nabijene molekule pektina tvore zaštitni omotač oko pozitivno nabijenih čestica koje uzrokuju mutnoću mo-šta. Time se sprječava povezivanje tih čestica u veće i njihovo taloženje u moštu. Dodatkom enzima pektinaza razgrađuje se taj omotač i omogućava efikasno i brzo taloženje.

Pri upotrebi enzima važno je navesti parametre koji utječu na njihovu efikasnost.

• Kvaliteta grožđa, zrelost i koncentracija pektina ovisno o sortama

Enzimi za maceraciju bijelih i crnih sorti koriste se za olakšano izlučivanje boje i aro-me iz kožice bobice u moš0, čime se postiže veći randman mošta, a pritom mošt se obogaćuje dušičnim tvarima i taninima koji se također izlučuju iz kožice

192

podrumarstvo

• Temperatura mošta – niska temperatura uzrokuje viši viskozitet mo-šta i otežava taloženje; pri nižim temperaturama aktivnost enzima se sma-njuje. Kod temperature od 12°C aktivnost je samo 15%.

• pH mošta – optimalni pH za djelovanje pektinaza je 3,5• način prešanja mošta – što je prešanje jače, to je mošt bogatiji pekti-

nimaOd pektolitičkih enzima koje možemo naći u prodaji izdvojiti ćemo

samo neke.Lallzyme C – Max, Lallzyme HC su često korišteni pektolitički

enzimi. Koriste se u dozi od 0,5 – 2 g/hL ovisno o uvjetima u moštu. Enzim je potrebno otopiti u adekvatnoj količini vode (1:100) ili mošta te dodati u cjelokupnu masu.

Oslobađanje aroma grožđaOsim pektinaza i njihovog višestrukog djelovanja s njima u mješavina-

ma enzima dolaze još i glikozidaze. Tvari arome grožđa koje u većim kon-centracijama sadrže sorte traminac, muškat itd. pripadaju kemijskoj skupini terpena. To su spojevi koji su vezani za molekule šećera (di- glikozidi) u grožđu i kasnije u moštu i vinu. Kao takvi vezani, oni nisu hlapivi i mi ih nismo u stanju osjetiti. Stoga, raskidanjem tih veza uz primjenu enzima glikozidaza, dolazi do oslobađanja aroma. Kako ove enzime možemo do-davati i u gotovo vino u cilju oslobađanja aroma, trebamo biti vrlo oprezni.

Prekomjerno „enzimiranje“ može dovesti do naglog oslobađanja svih vezanih aroma i time pridonijeti njihovom brzom gubitku. Bolji način je tretirati manju količinu vina i nakon toga kupažirati s cjelokupnom količi-nom. Tako nam vezani oblik arome ostaje kao svojevrsna „rezerva“ koja će se s vremenom sama osloboditi.

Takve mješavine enzima pektinaza i glikozidaza za maceraciju grožđa susrećemo na tržištu u više varijanata.

Lallzyme Cuvée Blanc – mješavina pektinaza i glikozidaza za ma-ceraciju bijelih sorata kao što su sauvignon, chardonnay. Doziranje je 2g/100kg grožđa. Enzim je potrebno otopiti u adekvatnoj količini vode (1:100) ili mošta. Dodaje se prije maceracije u masulj.

Lallzyme OE – za maceraciju crnih sorata. Doziranje je 1 – 1,5 g/100kg grožđa. Enzim je potrebno otopiti u adekvatnoj količini vode (1:100) ili mošta. Dodaje se prije maceracije u masulj.

Lallzyme BETA – enzim s glikozidaznom aktivnošću za oslobađanje arome. Dozira se od 2,5 – 5 g/hL. Enzim se otapa u vodi (1:20) te se dodaje u vino i djeluje 4-6 tjedana. Ovaj enzim je inhibiran s prisutnošću šećera u vinu, stoga vrenje mora doći do kraja kako bi on bio djelotvoran.

193

naš Jadran

Elaeagnus angustifolia kod nas se najčešće naziva ru-ska maslina, ali se u upotrebi mogu naći i nazivi uskolisna zlolesina ili dafina. Potječe s područja srednje Azije i s po-dručja južno od Rusije, Ka-zahstana, Turske i Irana. Zbog njezinih mirisnih cvjetova, jestivih plodova i srebrnog izgleda u svijetu se uzgaja kao ukrasna biljka, dok je u Sjedi-njenim Američkim Državama postala invazivna vrsta.

To je listopadni, razbaru-šeni grm ili maleno stablo široke krošnje čija visina i širina mogu doseći do 6 m, a katkad i više. Mlade grane su srebrno bijele dok starije grane postaju crvenkasto smeđe, ponekad s trnjem i/ili ljuskama. Kora je kompaktna, ze-leno-siva i uzdužno ispucala.

Listovi, dugi do 10 cm, su uskog lancetastog do duguljasto-lancetastog oblika, s gornje strane goli i tamnozeleni, a s donje srebrnkasti do bjelkasti, često s vrlo finim dlačicama. Listovi su lagani, pa na vjetru vrlo atraktivno trepere.

Mnogobrojni cvjetovi se pojavljuju u pazušcu listova, pojedinačno ili u skupinama od 2 ili 4 cvijeta. Cvjetovi su hermafroditni (dvospolni) ili potpuno muški promjera do 1 cm bez latica. Zato su širokourezani lapo-

vi s unutarnje strane svijetlo žute do zlaćane boje što cijeloj biljci daje profinjenost tijekom cvatnje. Cvatnja traje gotovo cijelo prolje-će, od svibnja do srpnja.

Višenamjenska biljkaCvjetovi su toliko intezivno

i ugodno mirisni da se koriste u industriji parfema. Oprašivanje cvjetova je entomogeno (pomoću

n a š J a d r a n

Ruska maslina

Ruska maslina u cvatnji

194

naš Jadran

insekata-kukaca), jer produciranju veliku količinu nekatara.

Plodovi su svijetlo žuti do na-rančasti, 1-2,5 cm dugi, ovalnog do valjkastog oblika. Sazrijevanje plodova počinje u srpnju, među-tim, u srednjoj Europi se rijetko formiraju. Oni su jestivi, aroma-tični, slatkasti, ali slabo sočni. Kod kultiviranih sorti, plod može sa-državati 10-55% proteina, a može sadržavati i glukozu, fruktozu, kalij i fosfor. U Iranu, suhi prah od plodova, pomiješanog s mlijekom, koristi se u borbi protiv reumatičnog artritisa i boli u zglobovima. Također, plodovi se mogu koristiti za pripremu želea, sorbeta i juha, a ekstrahirano ulje iz sjemena može se koristiti kao sirup kod liječenja bronhijalne sluzi. Ruska maslina najbolje uspijeva na sunča-nom položaju. Treba plodno, dobro ocjedito tlo i podnosi relativno širok raspon pH tla (od kiselog do blago alkalnog). Na alkalnom tlu dolazi do po-jave kloroze, žućenja listova uslijed nedostatka mikrohraniva (poput želje-za, mangana ili cinka). Korijen ruske masline živi u simbiozi s bakterijama (Frankia bakterije) koje usvajaju dušik iz zraka, pa gnojidba dušikom ne treba biti obilna. Dovoljno je stoga gnojiti samo u proljeće s gnojivima koja nemaju visoki sadržaj dušika. Otporna je na sušu, ali i na visoku koncen-traciju soli u zraku i u tlu. Stoga, pogodna je za sadnju i uz obale mora, ali i uz prometnice koje se tijekom zimskih mjeseci sole u svrhu sprečavanja poledice. Također, otporna je i na jake udare vjetra i gradska onečišćenja. Doduše, ne podnosi kasnoproljetne mrazeve.

Rusku maslinu je potrebno redovito orezivati dok je mlada kako bi stvorila čvrste skeletne grane, a kasnije orezivati po potrebi, osobito u pro-

ljeće kad je potrebno odrezati slo-mljene i/ili smrznute grane. Dobro je naglasiti da podnosi drastičan rez ‘u glavu’. Ruska maslina može se saditi kao soliter, ali i kao neformal-ne guste visoke živice u obliku vje-trobana jer, kao što je već spomenu-to, dobro podnosi jak vjetar.

Razmnožava se u jesen sjeme-nom, a ljeti nezrelim ili poluzrelim reznicama.

Plodovi ruske masline

Ruska maslina lijepo se uklapa u parkove i okućnice

195

naš Jadran

Poslije masline, smokva je druga najraširenija voćka od Istre do Dubrovačkog primorja. Vrlo je cijenjeno južno voće, a simbolizira mir, blagostanje, plodnost i život.

Za smokvu može se reći da je voće koje još uvijek nije dobilo važnost kakvu zaslužuje s obzirom na hranidbenu vrijednost koju ima. Može se konzumirati svjež plod, ali i kao osušena, te u prerađenom obliku, najčešće kao džem, kompot i fermentirano piće, pa je tako dostupna cijele godine.

U Hrvatskoj se smokve proizvode u sklopu poljoprivrednih gospodarstava, bez većih kapaciteta prerade. Smokva kod nas uglavnom raste pojedinačno kao ukrasno stablo okućnica ili u sklopu vinograda. U našem se podneblju rijetko vide monokulturni nasadi smokve, pa bolesti i štetnici koji bi mogli ugroziti na-sade smokve nisu rašireni, stoga smokva ne zahtijeva preveliku zaštitu, jer udo-maćene sorte najčešće odolijevaju bolestima i nametnicima.

Dobro razvijen korijenRazlikujemo pitomu smokvu (lat. Ficus carica) i divlju smokvu (lat. Fi-

cus caprifilus). Pitoma smokva ima samo ženske cvjetove dok divlja ima i ženske i muške cvjetove. Pi-toma smokva je veliki listo-padni grm ili drvo visoko 3 do 10 metara, a široko do 3 metra. Listovi su dužine 12 do 25 cm, a širine 10 do 18 cm. Plod smokve je dužine 3 do 5 cm, kruškolika i mesnata, vrlo sočan i sladak, zelene do ljubičaste boje. Životni vijek stabla kreće se od 50 do 70 godina.

Iako je biljka toplih krajeva, dobro podnosi niske temperatu-re u fazi mirovanja pa je može-mo uzgajati i u kontinentalnom podneblju. Područje uspješnog uzgoja smokve proteže se do 400 metara nadmorske visine. Prilikom sadnje u kontinental-nim područjima, treba voditi

Smokvi više skrbi

196

naš Jadran

računa o tome da se sadi na mjesta koja su zaštićena od vjetra. Najosjetljivija su mlada stabla i izbojci pa njih treba dodatno zaštititi. Otpornost ovisi o stanju voć-ke, ishrani, tlu i vlazi.

Tijekom mirovanja vegetacije može izdržati temperature od -15 °C iako ne podnosi duže vrijeme temperaturu ispod -10 °C. Visoke temperature dobro pod-nosi, pa su one poželjne u vrijeme zriobe ako nema suše. Za rast i rodnost treba dosta svijetla. Korijen smokve je dobro razvijen i prilagođava se terenu. Završe-ci korijena znaju biti udaljeni od stabla i do 12 metara.

Kora smokve je pepeljasto siva, svijetla i glatka. Listovi su naizmjenični, vrlo različiti- polimorfni. Gornja strana lista je hrapava, a donja strana je pahuljasto dlakava. Tamnozelene su boje s peteljkom dužine 3 do 6 cm. Sjeme smokve je sitno, a klijavost mu traje do godinu dana. Ako ga posijemo u proljeće, počinje klijati nakon 30 dana.

Smokva se rijetko razmnožava iz sjemena jer se iz njega razvije poludivlja smokva zvana glušica, stoga se razmnožava reznicama, povaljenicama ili cije-pljenjem. Smokva se može cijepiti na sjemenjak ili na divlju smokvu.

SadnjaU mediteranskim područjima smokvu je poželjno saditi u jesen, a u kontinen-

talnim područjima u proljeće. Voli rahlo tlo, stoga je potrebno iskopati dublju i širu jamu kako bi se dobro ukorijenila. Najbolji rast i rodnost postiže se na redo-vito obrađivanim i plodnim vinogradarskim tlima.

Voli rahlo tlo, stoga je potrebno iskopati dublju i širu jamu kako bi se dobro ukorijenila. Jame za sadnju trebaju biti dubine 40 cm i širine 50 cm. Ukoliko se radi o tlu koje nije duboko orano, onda su dimenzije sadnih rupa nešto veće. Pri izbacivanju zemlje iz jame, potrebno je pripaziti da se ne pomješaju oranični, površinski sloj i dublji sloj. Prije podizanja smokvinih nasada, u više navrata, tijekom tri godine, treba provesti kalcizaciju i to unošenjem vapna u tlo u količini od 2-3 t/ha.

Prije sadnje, sadnicama se skrati korijenje te se korijen kratko namoči u po-sudi sa smjesom ilovače i goveđeg stajnjaka. Na tako pripremljenu i postavljenu sadnicu stavlja se sloj tla koji pokrije korijen i zbije se na način da ne ostane većih zračnih šupljina, vodeći računa da sadnica bude postavljena na dubinu do koje je bila i u rasadniku. Na sloj tla iznad korijenja dolazi gnojivo, a na njega preostali dio tla. Gnojivo ne smije doći u izravni kontakt s korijenovim žilicama. Nakon sadnje zalijeva se i to u zdjelice (uzdignuta brazda u obliku kruga oko sadnice), koje se oblikuju nakon površinskog zatrpavanja sadnih jama. Razmak sadnje, odnosno gustoća sklopa, ovisi od bujnosti sorte i podloge, uzgojnog obli-ka i plodnosti tla. Optimalan razmak između redova je 6 m, a u redu između sad-nica 4-5 m a gnoji se stajskim gnojem u količini od 400-500 kg/100 m². Prihrana na siromašnim tlima unosi se mineralnim gnojivom NPK 7:20:30. Smokvi je po-trebno 6 kg/100 m² fosfora i 7 kg/100 m² kalija.

197

naš Jadran

Velik broj sortiKod nas se uzgaja veliki broj sorti koje se razlikuju po vremenu zriobe (dvo-

rotke i jednorotke) i po boji kožice ploda (bijele i crne). Nekima treba oprašiva-nje peludom divlje smokve koji prenosi smokvina osica.

Dvorotke bijelePetrovača bijela je rasprostranjena na cijelom uzgojnom području smokve,

najviše u srednjoj i južnoj Dalmaciji, manje uz obalu i sjevernim otocima. Vrlo je rodna te je izra-zito stolna sorta. Bujnog je rasta i velike okrugle krošnje. Oplođuje se kaprifikacijom, tj. peludom div-lje smokve. Prvi rod dozrijeva kra-jem lipnja, plod je okruglastog oblika, tanke kožice, svije-tlozelene boje, dok je drugi rod ljetno- jesenski te dospi-jeva od polovice

kolovoza do polovice listopada, plod je nešto sitniji. Plodovi oba roda se sortiraju još u voćnjaku jer zbog velike sočnosti ne podnose dulji prijevoz i rukovanje.

Petrovača bijelaBjeluša ili bjelica je talijanska sorta, vrlo raširena u dolini Neretve, južnoj i

srednjoj Dalmaciji. Bujnog je rasta s visokom piramidalnom krošnjom. Prvi rod dospijeva sredinom srpnja i nije obilat. Kožica ploda je glatka, svijetlo zelene do žućkaste boje. Drugi rod je obilniji i dospijeva u kolovozu. Plodovi oba roda su vrlo dobre kakvoće te pogodni za transport u svježem i sušenom stanju.

BjelicaFico della Madona je sorta koja je raširena u Istri, osrednjih plodova. Ne pre-

poručuje se radi jako slabog uroda. Škofioti je sorta vrlo dobre kvalitete. Prvi rod dospijeva krajem lipnja, vrlo

je obilan i krupan te je u tom trenutku najprivlačnija i najkvalitetnija smokva na tržištu. Drugi rod je manji i sitniji te osjetljiviji na dodir, a dospijeva krajem ko-lovoza.

198

naš Jadran

Dvorotke crne

Petrovača crna je sor-ta najviše raširena na otoku Krku. Prvi rod je obilan i daje krupne plodove, dok je dru-gi rod također obilan, ali sa sitnijim plodovima te je radi toga vrlo zanimljiva sorta. Plodovi su ukusni, aromatični i prikladni za sušenje.

Petrovača crnaZlatna smokva je slabo zastupljena sorta, vrlo dobre kvalitete te bi ju trebalo

uzgojem proširiti.

Jednorotke bijeleZamorčica je naša najbolja i najraširenija sorta. Uzgaja se najviše u Istri, na

otocima Krku, Hvaru i Korčuli, te oko Metkovića i u dolini Neretve. Otporna na sušu i niske temperature, bujna i rodna. Rodi redovito i obilno, početkom kolo-voza. Plodovi su kruškoliki, svijetlozelenkaste boje, meso sočno i slatko. Sušeni plodovi su vrlo cijenjeni zbog nježne, tanke kožice i mekanog mesa.

ZamorčicaZimica razvija vrlo veliku i široku krošnju. Rodi redovito i obilno, dozrijeva

polovicom kolovoza. Kožica je zelena, a meso bijelo.Bružetka bijela ima srednje bujno stablo sa širokom krošnjom. Sorta rodi re-

dovito i obilno krajem kolovoza. Kožica plodova je zelenkasto- žuta. Jedna od najprikladnijih sorti za sušenje.

Jednorotke crneŠaraguja je otporna na niske temperature. Najbolja je crna jednorotka., vrlo

rasprostranjena, najviše u južnoj Dalmaciji. Kožica ploda je sivo- crveno- ljubi-časta. Dozrijevaju krajem kolovoza, a pojavom prvih jesenskih kiša pucaju. Zbog debele kožice, u sušenom obliku su slabije kvalitete od ostalih sorti.

Bružetka crna je sorta vrlo dobre kvalitete, ali slabo zastupljena te bi ju treba-lo proširiti.

Smokve se mogu konzumirati svježe ili suhe. Od njih se može raditi pekmez, a svoju primjenu je smokva našla i u kozmetici. Vrlo je poznata i rakija od smo-kava. Za dobivanje rakije, prikladnija je u sušenom obliku. Plodovi smokve sadr-že još različita eterična ulja i druge smolaste tvari koje rakiji daju karakterističan okus i miris.

199

naš Jadran

Dozrijevanje i berba maslina

Dozrijevanje maslina vrlo je složen proces, koji se odvi-ja postupno i neujednačeno. U tom se razdoblju u plodu odvi-jaju važne biološke, kemijske i fizikalne promjene i cijela bilj-ka u plod šalje hranjive tvari koje uzima iz tla ili ih proizvo-di, a koje će se u plodu pre-tvoriti u maslinovo ulje.

Dozrijevanje je razdoblje kada se u plodu proizvodi i skuplja jedinstveni sok, kakav ne proizvodi ni jedna druga biljka. U toj fazi maslinovo ulje dobiva svoj tipični okus i miris.

Što utječe na dozrijevanje ?Čovjek bere maslinu više od 5 tisuća godina, ali još nije proniknuo

u tajnu njezina dozrijevanja. Količina ploda nema utjecaja na kvalitetu ulja, ali ima na rodnost u idućoj vegetaciji.

Ako se izuzmu bolesti i štetočine, na kvalitetu ulja najviše utjecaja ima odlika sorte i razdoblje berbe. Znatni utjecaj ima veliki broj nasljednih svojstava, ekološko i pedološko okruženje (klima i tlo). Svi ti čimbenici se isprepliću i utječu jedan na drugoga. Dozrijevanje počinje u doba kada plod još nije dostigao punu veličinu. Prvi vanjski znak početka tih složenih pro-cesa jest promjena boje pokožice. Ta promjena ne događa se u svih plodova istodobno, jer i svi plodovi nisu u isto vrijeme zametnuti.

Boja se mijenja polagano, počinje od promjene zelene boje iz u svije-tlozelenu, svijetlocrvenu, tamnocrvenu, do ljubičaste, odnosno crne. Posto-je sorte u kojih je prepoznatljiva svijetlozelena boja (bjelica ili žutica).

O stupnju zrelosti ovisi i kvaliteta i količina ulja. Stupanj zrelosti na kvalitetu ulja utječe 30 %. Mijenjanje boje ploda obično počinje od vrha ka peteljci. Dozrijevanje počinje prije na starim stablima nego na mlađim stablima. Na istoj grančici prije dozrijevaju niži plodovi, a kasnije plodovi pri vrhu grančice. Oštećeni plodovi počinju ranije sazrijevati, kao i plodovi na granama koje su prstenovane. Obilnost roda usporava početak zrenja. Klimatski uvjeti također znatno utječu na dozrijevanje, pa se u nepovoljnim uvjetima ono se zna pomaknuti i dva tjedna.

Mijenjanje boje jasan je znak da se u plodovima nakuplja ulje

200

naš Jadran

Količina ulja u ploduNakupljanje ulja najintenzivnije je u rujnu i listopadu. Tako na područ-

ju Makarske kod sorte oblica ulje se nakuplja približno po ovoj shemi:

Ne može se napraviti tablica po kojoj će se prema datumu moći odre-diti količina ulja u plodu, može se samo približno govoriti o tim količina-ma, na stablima koji su imali optimalne uvjete tijekom svih fenofaza i u vrijeme zriobe.

Ispitivanja su pokazala da isto stablo svake godine na isti datum nema istu količinu i istu kvalitetu ulja. Količina ulja u plodu ovisi i o količi-ni oborina u vrijeme dozrijevanja. Utvrđeno je da izostanak oborina, kao i veća količina oborina, negativno utječu na njegovo prikupljanje.

Dužina izloženosti izravnim sunčevim zrakama također utječe na ko-ličinu ulja. Poznato je da vrhovi grana daju veće plodove i veću količinu ulja (3,28 grama, 26,2 %) od strana (2,69 g i 23,7 %) ili dijelova krošnje u kojima nema izravne sunčeve svjetlosti (2,44 g i 21,4 % ulja).

Na vapnenastim tlima maslina daje više ulja bolje kvalitete. Na vlažni-jim, svijetlim tlima daje manje ulja, a i kvaliteta je lošija. Prekomjerne ko-ličine dušičnih gnojiva usporavaju zriobu. Plitka, siromašna tla pospješuju zrenje, a plodna, duboka tla odgađaju je. Obrađena tla bez ikakva pokrova (gola) potiču zrenje, a zatravljena tla i tla koja slabije propuštaju kisik do korijena usporavaju zriobu.

Raspoloživa količina vlage znatno utječe na zriobu. Prekomjerna koli-čina usporava je i plodovi sadrže više vode, što prividno smanjuje količinu nakupljenoga ulja.

Utjecaj količine vode na plod osobito se ističe u dolinama rijeka (npr. Neretva). Količina ubranih plodova po stablu iznimno je visoka, ali ran-dman je ulja znatno niži od prosjeka iste sorte sa drugih područja.

Djelovanje bolesti i štetnika na dozrijevanje

Od poznatih 250 nametnika na maslini, samo desetak pravi veće eko-nomske štete. Najopasniji štetnik maslinova ploda jest maslinova muha (Bactrocera oleae). Njezina ličinka tijekom života u plodu pojede 50-150 mg mesa. U plodu buši hodnik u kojemu živi, raste i ostavlja izmet. Nakon preobrazbe u odraslog insekta ostavlja na plodu izlazni otvor promjera od

15. 8. 20. 9. 10. 10. 25. 10. 10. 11. 23. 11. 10. 12.6,5 % 9,5 % 14,5 % 16,5 % 20,0 % 21,5 % 24,0 %

201

naš Jadran

1-2 mm. Kroz taj otvor u plod ulazi zrak, vlaga, razne nečistoće i spore gljivica.

Vrlo brzo dolaze u kontakt enzimi iz citoplazme i ulja, što rezultira ubrzanim kvarenjem ulja u plodu. Kao posljedica razgradnje ulja poveća-ju se slobodne masne kiseline i peroksidni broj. Prisutnost ličinke u plodu uzrokuje i smanjenje polifenola i povećanje kiselina. Nakupljanje takvih štetnih materija u plodu slabi veze peteljke i ploda i on otpada.

Maslina na tlu vrlo brzo bude napadnuta gljivicama koje izazivaju tru-lež i ubrzanu razgradnju ulja na štetne i otrovne spojeve. Zato nikako ne treba skupljati masline koje su na tlu bile dulje od 24 sata.

Ne valja skupljati i čuvati one plodove koji su otpali pet ili šest dana prije početka berbe.

Poželjno je otpale masline i masline koje su zaražene maslinovom mu-hom preraditi posebno. Utvrđeno je da ulje iz plodova napadnutih maslino-vom muhom koji su otpali ima znatno više negativnih karakteristika, nego ulje iz zaraženih plodova koji su ubrani i odmah prerađeni.

Da bi se mreža mogla brzo i bez smetnji postaviti pod stablo koje se bere, tlo pod njim mora biti očišćeno.

Uklanjanje ostataka suhe trave i ostale ljetne vegetacije najjednostav-nije je obaviti ručnom kosilicom ili trimerom. Pokošeni (ujedno i usitnjeni) ostaci korova ne smetaju pri berbi, a tijekom zime razgrađuju se u humus i popravljaju kvalitetu tla.

Maslinari koji grabljama ili drugim alatima skupljaju iščupani korov, namjeravajući ga spaliti, trebaju obratiti pozornost na Zakon o poljoprivred-

Maslinova muha uzrokuje znatne štete na plodovima i smanjuje urod i kakvoću ulja

202

naš Jadran

nom zemljištu, koji zabranjuje paljenje vatre na otvorenom do 1. studenog; jedinice lokalne uprave mogu spaljivanje dopustiti i rani-je, uz obvezu da se o mjestu i vre-menu spaljivanja izvijeste lokalne vatrogasne jedinice.

Radovi u konobiMaslinovo ulje treba čuvati

u prostorijama koje nemaju nagle promjene temperature. Najduže se čuva na 15 °C. Prostoriju u kojoj se čuva ulje treba održavati či-stom i prozračnom. Sunčevo svje-tlo na njega negativno djeluje jer potpomaže brže kvarenje. Poveća-na količina vlage i pojava plijesni po podu i zidovima također do-vode do bržeg kvarenja ulja. Vrlo lako ulje upija mirise, pa treba iz prostorije gdje se ono čuva od-straniti kante ili bačve s naftom, benzinom, bojama i lakovima.

Ne preporučuje se u istoj prostoriji držati ni kapulu, luk, kiseli kupus ili krumpir, jer svaka namirnica ima sebi svojstven mi-ris, koji će ulje lako poprimiti.

Treba provjeriti ispravnost i čistoću inox posuđa. Pri kupnji novog posuđa za držanje ulja, tr-govcu treba naglasiti da je ono namijenjeno za držanje i čuvanje maslinova ulja. Ono mora imati konusno dno, da se tijekom talo-ženja talog lakše odstrani od bi-stroga ulja.


CIJENA49,00 kn


Rezidba voćaka

Isporuka: odmahFormat: 20 x 16,5 cmUvez: broširaniBroj stranica: 64

203

povrćarstvo

Različiti agroklimatski uvjeti u Hrvatskoj omogućava-ju uvođenje u proizvodnju ma-nje poznata vrsta povrća, oso-bito što su kod nas većinom zastupljene manje parcele. Zanimljive i manje zastuplje-ne vrste kao što su lima grah, azuki grah, mungo grah, mno-gocvjetni grah i grah metraš, zbog svojih hranjivih i zdrav-stvenih vrijednosti vrlo brzo mogu se uvesti u proizvod-nju u južnijim krajevima, ali i u kontinetalnim područjima (proizvodnja u plastenicima).

Lima grah (Phaseolus lunatus) Većinom se uzgaja kao jednogodišnja biljka, a u tropskim područjima

se uzgaja kao višegodišnja biljka. Potječe iz Južne i Srednje Amerike, a SAD je najveći proizvođač lima graha, koji se koristi pretežno za preradu.

Može narasti do 4 m visine, ali danas se na tržištu mogu naći i deter-minantni grmoliki tipovi visine od 60 do 90 cm. Mahuna je u obliku polumjeseca po

p o v r ć a r s t v o

Manje poznate mahunarke

Lima grah – zelena mahuna i zele-no zrno Zreli lima grah

204

povrćarstvo

čemu je latinsko ime lima graha dobilo ime. Mahuna je duga 5-15cm, širo-ka 2-3 cm s po 2 do 4 zrna. Sjemenke mogu biti od bijele ili svijetlozelene do crvene, crne ili smeđe boje. Zastupljena su dva tipa lima graha, krupno-zrni kultivari i sitnozrni kultivari.

Optimalna temperatura za nicanje je 25°C, a za razvitak od 15 do 25°C. Ne podnosi niske temperature i strada na 0°C. Najbolje uspijevaju na dobro propusnim tlima s pH 6 do 7. Kultivari niskog rasta s bijelim i svije-tlozelenim zrnom se najviše uzagajaju za preradu.

Sjetva se obavlja pri temepraturi od 20°C, a razmak od reda do reda je 60 do 90 cm, a u redu je od 5 do 10 cm. Mjere njege i zaštite lima graha od blolesti i štetočina tijekom vegetacije su iste kao i za grah mahunar. Vegeta-cija lima graha je od 70 do 110 dana, te je potrebno osigurati natapanje od cvatnje do tehnološke zrelosti. Sazrijevanje mahuna je postupno te je berba u više navrata.

Berba se obavlja kada mlado zrno sadrži 60 do 70% suhe tvari. Ako je mehanička berba, koristi se adaptirani kombajn za grašak, ali se jedno-kratnom mehaničkom berbom ne može ostvariti ukupni kapacitet rodnosti lima graha. Kao i kod graška mlado zrno lima graha se mora preraditi u nekoliko sati. Uzgoj lima graha za fiziološko zrelo zrno je isto kao i kod graha zrnaša.

Ova mahunarka ima visok sadržaj bjelančevina, vitamina B i C, te ra-znih minerala (uključujući željezo, magnezij, fosfor, kalij). Kao i mnoge druge mahunarke, lima grah je dobar izvor dijetalnih vlakana, pomaže re-gulaciji razine šećera u krvi i snižava kolesterol.

Pored topivih vlakana u sastav lima graha ulaze netopiva vlakna, koja pomažu u prevenciji probavnih smetnji.

Mnogocvjetni grah

205

povrćarstvo

Mnogocvjetni grah (Phaseolus coccineus) Potječe iz Srednje Amerike, a u Europu je došao preko Turske tako da

ga u nekim krajevima zovu i turski grah.Mnogocvjetni grah je osjetljiv na niske temperature i brzo strada od

slabog mraza. Pri temperaturama od 13 - 15 °C dobro cvate i zameće ma-hune. Pri visokim temperaturama i suhom zraku ova mahunarka odbacuje cvjetove. Otporniji je na bolesti i vjetar, te je pogodan za uzgoj na brdskim područjima. Mnogocvjetni grah se uzgaja kao jednogodišnja, a u toplijim krajevima kao višegodišnja biljka.

Uzgoj ove mahunarke se bitno ne razlikuje od uzgoja visokog graha mahunara, ali se sije na veće razmake od graha mahunara jer je bujnijeg ra-sta. Preporučuje se sjetva s razmacima od 1 do 1,5m između redova i 60cm unutar reda.

Sjetvu treba provesti kada prođe opasnost od proljetnog mraza. Ber-ba je višekratna zbog postupnog sazrijevanja graha. Mahune se beru 60-80 dana od nicanja i to dva puta tjedno dok su mlade, jer kasnije dobivaju pergamentni sloj i niti na rubovima mahune. Najviše se cijeni mlado zrno koje je krupno kao kesten i atraktivne je boje. U prehrani se koriste mlade mahune, mlado zrno i zrelo zrno te cvjetovi koji su ukusni za salatu.

Azuki grah (Phaseolus angularis) Potječe s Himalaja, a u Japanu je danas nakon soje druga najrašireni-

ja mahunarka. Suha zrna azuki graha su ovalnog oblika tamno crvene ili smeđe boje, veličine oko pola centimetra. U Japanu azuki grah se uvijek kuha sa še-ćerom, čime se dobiva slatka crvena smje-sa koja je glavni sastojak mnogih deserta. Tradicionalno u azijskoj kuhinji azuki grah se priprema zajedno s rižom u jelu pozna-

Azuki grah

206

povrćarstvo

tom kao crvena riža koja se koristi za posebne prigode. U cilju poboljša-vanja njegove probavljivosti potrebno ga je prije kuhanja namakati u vodu oko dva sata. Od zrna se radi brašno ili se mogu uporabiti u prehrani nakon klijanja. Koristi se za spravljanje slatkog tijesta, preljeva za kolače, razli-čitih kolača, slatkih umaka i variva. Danas se koristi u makrobiotičkoj hra-ni zbog velikog udjela bjelančevina. Azuki grah se kuha zajedno sa algom kombu u cilju poboljšanja okusa jela i probavljivosti. Može se kuhati sa pšenicom ili ječmom čime se dobiva obrok sa uravnoteženim udiom bjelan-čevina i ugljikohidrata.

Za razliku od drugih mahunarki, azuki grah sadrži manje masnoća i ulja i nosi epitet „čistača organizma“ jer pozitivno djeluje na jačanje bubre-ga te omogućuje izbacivanje štetnih tvari iz tijela mokrenjem.

Sadrži vitamine A,B5 i B11, magnezij, natrij i cink te mnoge druge korisne tvari.

Mungo grah (Phaseolus aureus) Naziva se i zelena soja, iako je po svojim osobinama sličniji azuki

grahu nego soji. Mungo grah je jednogodišnja grmolika biljka kratke vege-tacije od 70 do 140 dana. Može narasti do 80 cm, a korijen je razgranat i dopire do 1m dubine, i redovito ima kvržice simbiotskih bakterija. Mahune u tehnološkoj zrelosti su zelene boje, a u fiziološkoj zrelosti su crne boje i dlakave.

Osjetljiv je na niske temperature, visoku vlagu zraka i stagnirajuću vodu, a otporan je na visoke temperature i sušu. Mungo grah se uzgaja na isti način kao niski grah zrnaš, a u Hrvatskoj se može naći još na otocima, gdje se koristi kuhano zrelo zrno u kombinaciji s rižom.

Mungo grah je bogat vitaminima A, B1, B2, C i nijacinom. Bjelanče-vine su u zrnu mungo grahu zastupljene oko 24 % koje su lako probavljive

Klijanci mungo grahaMungo grah

207

povrćarstvo

što ovu biljku čini pogodnu u prehrani djece i starijih osoba. Prilikom kuha-nja na visokim temperaturama mungo grah dobro čuva svoju konzistenciju zbog termostabilnog viskoziteta škroba. Zrno se može samljeti u fino braš-no od kojeg se prave kruhovi, deserti i glavna jela. Na tržištu su zastuplje-ni poluproizvod izolirani sojin protein (IMP - Isolated Mung bean Protein) koji je kvalitetan izvor bjelančevina, te je dodatak mnogim prehrambenim proizvodima.

Danas u svijetu se sve više koriste klijanci od mungo graha koje se na tržištu mogu naći u pakiranjima PE vrećica ili plastičnih posuda od 0,5l. Klijanci zelene soje su dobar izvor bjelančevina i vitamina nego zrno, a siromašniji ugljikohidratima. Za klijanje je optimalna temperatura od 18-24°C, a vrijeme klijanja pri toj temperaturi je od 5 do 7 dana.

Zrna se preko noći namoče i stave su u posudu na mračno mjesto. Kli-janje se odvija u mračnoj prostoriji radi dobivanja blijedih klijanaca, koji su kvalitetniji nego zeleni klijanci koji se dobivaju na svjetlosti. Potrebno je nekoliko puta poškropiti klijance da bi se održali vlažnima. Kada narastu do dužine od 5 do 6 cm mogu se koristiti u prehrani. Od 1 grama zrna može se dobiti od 6 do 8 g klijanaca.

Klijanci se operu u vodi od sluzi i omotača sjemenke. Preporuča se da se koriste odmah, ali se mogu čuvati par dana na hladnom mjestu. Najčešće se jedu sirovi kao dodatak salatama. Mogu se kuhati te se koristiti u pirja-nim jelima gdje služe kao zamjena luku ili gljivama, a prženim jelima daju finu teksturu.

Grah metraš (Vigna sesquipedalis) Podrijetlom je iz jugoistočne Azije gdje je i najviše zastupljen. U Hrvat-

skoj je manje poznata kultura, a može se naći u kućnim vrtovima, dok se u Europi se najviše uzgaja u Nizozemskoj i južnoj Francuskoj. Može narasti do 4 m visine i dosta je bujnog rasta. Ne preporučava se uzgoj ove mahunarke pri temepraturi manjoj od 15°C, a ima velike potrebe za svjetlom, te je najbo-lje uzgajati tijekom ljetnih mjeseci. Mahune su dužine od 20 do 60 cm, a beru se dok su mlade, jedre i krhke s tek zametnutim zrnom. Preporuča se brat 3 puta tjedno čime bi se dobile bolje ujednačene mahune i veći prinos.

Grah metraš je vrlo zanimljiva kultura zbog svoje hranjive vrijednosti i tehnoloških svojstava, te zbog toga bi mogao postati interesantan za ko-mercijalnu poljoprivredu na obiteljskim gospodarstvima, ali i za male kuć-ne vrtove.

Grah metraš je vrlo hranjiv i dobar je izvor proteina, vitamina A i C, tiamina, riboflavina, željeza, fosfora, kalija, folne kiseline, magnezija i mangana.

208

povrćarstvo

Povrće neobičnih boja

Kupci najčešće biraju povrtne vrste uobi-čajenih oblika i boja, kakve su navikli vidjeti u vlastitom vrtu, no ponekad se na tržištu mogu uočiti neke neuobičajene povrtne vrste, koje se zbog male rasprostranjenosti u našim krajevi-ma svrstavaju u egzotično povrće.

Tako se primjerice, osim bijele, mogu vi-djeti ljubičasta ili zelena cvjetača, bijeli patlid-žan te ljubičasta šparoga.

Neobične boje povrća nisu posljedica genetskih modifikacija već križa-nja između ili unutar vrsta (hibridizacija), iznenadnih nasljednih promjena nekog svojstva ili je riječ o vrstama ili sortama koje su normalno zastuplje-ne u ostalim dijelovima svijeta, ali kod nas nisu udomaćene i uobičajene.

Nutritivna vrijednost im je ista ili čak bolja od poznatih i prihvaće-nih kultivara. Neki hibridi neobičnih boja imaju i bolje karakteristike, pa je tako brokula ljubičastog cvata otpornija na mraz i hladnoću.

Šenon Neobična kupusnjača posebnog oblika i

boje, koja je nastala kao rezultat križanja bro-kule (Brassica oleracea var. italica) i cvjetače (B. oleracea var. botrytis) poznata je pod ime-nom šenon. Brojnim analizama je utvrđeno kako je ovo povrće tip cvjetače, a ne brokule, pa se ubraja u poseban tip cvjetače – Roma-

nesco. Cvat je piramidalnog oblika i svijetlo zelene boje te u vrtu djeluje jako dekorativno. Za razliku od ostalih vrsta iz te porodice slatkastog je okusa, zbog čega ga djeca dobro prihvaćaju.

Plavi ili ljubičasti krumpir Ova vrsta (Solanum vitelote) krumpira

potječe iz Južne Amerike, iz područja peru-anskih Anda. Ima ljubičastu pokožicu i meso koje kuhanjem postaje plavo. Priprema se na uobičajene načine te se okusom ne razlikuje od poznate vrste „domaćeg“ krumpira (Sola-num tuberosum). Ljubičasta boja u voću i po-

209

povrćarstvo

vrću ukazuje na prisutnost antocijana, koji djeluju blagotvorno na ljudsko zdravlje. Imaju snažno antioksidativno djelovanje i štite organizam od štet-nog djelovanja slobodnih radikala te djeluju na sniženje krvnog tlaka.

„Bijelo čudo“ Bijeli krastavac (Cucumis sativus) ima

atipičnu, bijelu pokožice, zbog čega je dobio naziv „bijelo čudo“. Nastao je selekcijom u Americi, a danas je omiljena poslastica u Ita-liji te je proširen i u azijskim zemljama. Malo je drugačijeg okusa od zelenog krastavca - ima laganu, pomalo kiselkastu aromu bez gorčine. Pokožica mu je tanka, pa ga prije konzumacije nije potrebno guliti. U našem klimatskom po-

dručju može se uzgajati sjetvom sjemena na otvorenom kada prestane opa-snost od pojave kasnih proljetnih mrazeva ili ranije u zaštićenom prostoru. Za razliku od običnog krastavca, otporniji je na pojavu bolesti.

Ljubičasta mrkvaLjubičasta mrkva (Daucus carota ssp.

sativus var. atrorubens) potječe iz središnje Azije i slabo je poznata u zapadnom svijetu, gdje prevladava mrkva žute i narančaste boje. Ljubičasta se mrkva uzgaja u orijentalnim ze-mljama poput Turske, Afganistana, Egipta i Pakistana. Slađeg je okusa i sadrži više β-karotena, a naročito je cijenjena zbog antocijana koje sadrži.

Plavi krastavac Unatoč nazivu, plavi krastavac (Decai-

snea fargesii) nije povezan sa zelenim krastav-cem i porodicom tikvenjača već pripada poro-dici u kojoj se nalaze brojne ukrasne cvatuće vrste biljaka. To je listopadni grm koji potječe iz Kine i može narasti do 5 metara u visinu. Plavosivi plodovi metalnog sjaja dugi su oko

10 cm i vizualno podsjećaju na mahune boba, a unutar sočnog želatinoznog bijelog mesa nalaze se crne sjemenke. Perasto raspoređeni listovi su pla-vozeleni, pa u kombinaciji sa zvonastim žutozelenim cvjetovima i plavim „mahunama“ cijelo stablo djeluje jako dekorativno i egzotično. Plavi kra-

210

povrćarstvo

stavac se razmnožava sjemenom, a optimalna temperatura potrebna za nica-nje iznosi 18 °C. Tri mjeseca prije sjetve sjeme treba izložiti niskim tempe-raturama (stratifikacija) kako bi se potaknulo klijanje. Odrasle biljke mogu

podnijeti i hladne kontinentalne klime.

Žuta Lubenica Lubenica ((Citrullus lanatus var. ) je po-

vrće iz porodice tikvenjača, koje se zbog slat-kastog okusa nerijetko ubraja u voće. Uobiča-jene su sorte crvenog mesa, no ono može biti narančaste, bijele ili žute boje. Žuta lubenica je kemijskim sastavom slična crvenoj, ali ne

sadrži pigment likopen. Zbog nedostatka tog snažnog antioksidansa, žute lubenice nisu tako djelotvorne u borbi protiv štetnih radikala. Imaju slatka-stu aromu, koja pomalo podsjeća na med. Ovaj tip lubenice je posebno je popularan na Tajlandu zbog vjerovanja da žuto privlači novac.

Bumbari u uzgoju rajčice

Iako se oprašivanje pomoću bumbara koristi tijekom cijele sezone, do kada ih zapravo treba koristiti?

Bumbari za oprašivanje odno-sno košnice bumbara postale su nei-zostavna mjera za oprašivanje rajčice u staklenicima i plastenicima. Većina proizvođača koristi bumbare za opra-šivanje rajčice i dobro su upoznati sa pogodnostima koje dobivaju upo-trebom bumbara, kao što su sigurna oplodnja, stabilan prinos, ujednačen razvoj plodova, kvaliteta ploda, itd.

Bumbari (Bombus terrestris) su kukci, koji pripadaju porodici pče-la (Apoidea) i potporodici bumbara (Bombinae). Proizvode jako male

Standardna košnica bumbara za opraši-vanje u zaštićenom prostoru

211

povrćarstvo

količine meda, premale za industrijsku proizvodnju, ali su zato u današnje vrijeme jedni od najvažnijih oprašivača.

Kako koristiti bumbare od početka do kraja proizvodnjeIma nekoliko tvrtki koje se bave proizvodnjom bumbara za oprašiva-

nje i kao što proizvođači sjemena nude određene tipove i vrste hibrida i sorti rajčice, tako postoji i nekoliko tipova košnica bumbara. Svi proizvo-đači slijede takvu standardnu metodu proizvodnje i nude košnice na trži-štu. Između malog broja tipova košnica za oprašivanje, tu i je i takozvana standardna košnica za oprašivanje, koja se najčešće koristi za oprašivanje rajčice.

Standardna košnica za oprašivanje sadrži između 50 i 75 radnika i kra-ljicu ovisno o proizvođaču. Ova košnica je u stanju oprašiti od 1000 do 3000 m², ali najbolje je da uzmemo srednju vrijednost oko 2000 m². Ova košnica radi na optimalnoj razini od 6 do 8 tjedana.

Tijekom razdoblja od 6 do 8 tjedana standardna košnica živi i legu se novi bumbari, a stari ugibaju ovisno o starosti i pritom košnica tijekom cijelog tog razdoblja zadržava broj od 50 -75 radnika. Nakon 8 tjedana košnica polako stari i njezin biološki ciklus ide kraju, još uvijek se legu radnici, ali skupa s njima se počinju izlijegati trutovi i kraljice. S obzi-rom da se smanjuje broj radnika smanuje se i površina koju su u stanju oprašiti.

Kako pravilno postaviti košnice bumbara u plasteniku?Košnice bumbara sastoje se od kartonske kutije sa vratašcima, (kroz

koja bumbari mogu ulijetati i izlijetati) te od gnijezda, ispod kojeg se nalazi spremnik s dodatnom hranom.

Košnice se postavljaju na postolje visine 0,5 do 1 m iznad tla, u vodo-ravan položaj, te zaklonjene od izravnog sunca s ulazom okrenutim prema istoku. Treba izbjegavati smještaj u gustom lišću ili odstraniti listove koji onemogućavaju ulijetanje i izlijetanje bumbara iz košnice.

Kako bi iskoristili svu tekuću hranu iz košnice, nakon 3 do 4 tjedna potrebno je podignuti stražnju stranu košnice za 5 mm.

Kad treba unijeti novu košnicu ?Novu košnicu unosimo na 2/3 razvoja puta prethodne. Ako smo unijeli

jednu košnicu 1. travnja, drugu košnicu unosimo 15. svibnja. Prva košnica će tada biti u 6. tjednu rada, znači na maksimumu. Da se osigura optimalno oprašivanje, unosi se treća košnica 6 tjedana nakon unosa druge košnice i tako dalje.

212

povrćarstvo

Ovakav unos vrijedi za proizvodnju standardnog tipa rajčice u grozdu, 4-6 plodova i na temperaturama od 15 do 30 ° C. U korak sa time uvijek pratimo oplodnju na cvjetovima rajčice. Vrlo je jednostavno vidjeti da li je cvijet oplođen ili ne, po cvjetovima na kojima se nalaze smeđe grizotine od bumbara, koje nastaju kad bumbar svojom čeljusti skuplja pelud.

Otkad se koriste bumbari za oprašivanje?Proizvodnja bumbara započela je tek 1987. godine u Belgiji, dok se u

Nizozemskoj koriste od 1988. godine. U početku su se primjenjivali na 5 % usjeva rajčice, a 1991. godine njihova primjena se proširila na 95 % površina. Zbog vrlo dobrih rezultata oprašivanja, već 1992. godine primjenjuju se na 100 % površina usjeva rajčice. Danas se u naprednim poljoprivrednim zemljama bumbari redovito koriste kao oprašiva-ći za 20 vrsta poljoprivrednih kultura i neizostavno, u sjemenskoj proizvodnji.

Kraj vegetacijeKraj vegetacije je razdoblje koje

proizvođač sam odredi. Neki proizvo-đači uzgajaju rajčicu od početka prvog mjeseca pa sve do 12. mjeseca, to je tzv. cijelogodišnji uzgoj u kojem koriste gri-janje u objektu. Neki proizvođači proizvode samo 2,3,4 ili više mjeseci. Kraj vegetacije označavamo na način koliko i do kojeg grozda ćemo uzga-jati rajčicu.

Npr. ako se unaprijed odredi koliko će se grozdova etaža uzgajati, onda je poznato i koliko će bumbara trebati.

Rajčici treba od nicanja do prvih plodova od 90 do 110 dana, a od nicanja do početka cvatnje od 50 do 70 dana. Neovisno o tome da li proi-zvođač sam uzgaja presadnice ili ih kupuje, bumbare na vrijeme treba osi-gurati. Što znači 2 do 3 dana prije cvatnje bumbari trebaju biti u zaštićenom prostoru. Košnice sa bumbarima mogu se skladištiti na sobnoj temperaturi oko tjedan dana, a u nekim slučajevima i do dva tjedna.

Cvjetovi rajčice su otvoreni 4 - 5 dana i u tome razdoblju će bum-bari oprašiti i oploditi cvijet. S obzirom da jedna bumbarska košnica op-timalno radi 6 do 8 tjedana, vrlo lako se može odrediti do kada i koliko bumbara unositi pred kraj vegetacije. S obzirom na uvjete u kojima se

Oprašeni cvjet rajčice može se pre-poznati po smeđim grizotinama koje bumbar ostavlja kod prikupljanja pe-ludi

213

povrćarstvo

uzgaja rajčica, sigurno je da će u suvremenom i vrhunski opremljenom stakleniku, u kojem je osigurano grijanje i ostala automatizacija, razvoj biljke i redoslijed cvjetanja i razvoja ploda biljke biti ujednačeniji nego u negrijanom plasteniku s jednostavnim natapanjem, ali iz toga razloga se treba znati prilagoditi.

U negrijanom plasteniku, ako dođe kišno razdoblje i sunca nema dulje vrijeme, jasno da će se biljke razvijati sporije nego inače. Neće se to očito-vati na rad bumbara nego na brzinu rasta biljke i dozrijevanje plodova. No, bumbare treba primjenjivati do zadnje ciljane etaže rajčice. Ako je planirani uzgoj od 5. do 11. mjeseca, bumbari se unose skroz dok zadnja etaža ne bude oplođena, nakon toga nema više potrebe za bumbare. Uzgojno razdo-blje od 15.4. do 1.11. je ukupno 25 tjedana, pod pretpostavkom da biljke vadimo 1.11. stoga bi na površinu od 2000 m2 bi trebale biti dovoljne 4 košnice za kvalitetno oprašivanje.

Ako temperature prelaze 30 stupnjeva, a to je vrlo često tijekom ljetnih mjeseci, broj košnica treba povećati za 50 %. Ovo je manje izraženo kad je rajčica narasla do vrha plastenika, jer se tada počinje razvijati mikroklima kod rajčice koja tad sama sebe donekle hladi.

Na temelju pruženih podataka vrlo lako se može izračunati koliko je i kad potrebno košnica bumbara za oprašivanje. Ako se vaša proizvodnja razlikuje od tipične proizvodnje rajčice, kontaktirajte distributere i proizvo-đače bumbara, jer ovisno o načinu uzgoja rajčice i tipu rajčice postoje neke sitnije razlike u primjeni o čemu ćete saznati od njih.

ZELENI HIT d.o.o.

Rugvička cesta 102,

Dragošička,

10370 Dugo Selo,

tel. 01 2945-830

fax 01/2921-901


214

cvjećarstvo

215

cvjećarstvo

Mandevila vrste (Man-devilla sp.) i njihove sorte već su više od 100 godina u uzgo-ju. Još 70-ih godina prošlog stoljeća intenzivno su se uz-gajale jer su tada penjačice i povijuše bile popularne sobne biljke, ali taj je trend izašao iz mode. Danas su one opet po-stale popularne, ali više kao balkonske biljke. Naime, za sunčane balkone i terase često nije lako naći dovoljno robu-snu biljku koja ne zahtijeva intenzivnu opskrbu vodom.

c v j e ć a r s t v o

Mandevila – penjačica velikih cvjetova

Najčešći su kultivari mandevile crvenih nijansi

Mandevila je prava biljka za tu svr-hu.

Mandevila je Izvorno, iz Sred-nje i Južne Amerike, pripada poro-dici zimzelenovki (Apocynaceae i povijuša je koja se uzgaja uz potpo-ranj koji se može formirati u razne oblike, iako se (zbog jednostavnosti) na tržištu može pronaći formirana u obliku kruga. Može se uzgajati u sa-mostojećoj posudi na podu balkona ili terase, ili pak uz ulazna vrata, ali i u posudama na balkonskim ogra-dama ili u visećim košarama.

Duga sezona cvatnjeOva dekorativna biljka ima

duge izboje koji nose impresiv-

216

cvjećarstvo

ne jednobojne cvjetove u obliku lijevka na kojima se otvaraju baršunaste latice u obliku zvijezde. Cvjetovi su obično široki 5-7 cm. Rjeđe rastu pojedinačno, a više u manjim skupinama od 5 do 10 pupoljaka zajedno. Mogu biti bijele, ružičaste, inten-zivno do tamno crvene boje, a također je dostupna i sor-ta žutih cvjetova. Ima dugu sezonu cvatnje, od svibnja do kasne jeseni. Sve biljke imaju sjajno, tamnozeleno, voštano lišće. Stabljike do-segnu duljinu od 1,5 sve do 9 m.

Mandevila voli svi-jetli, sunčani i prozračni položaj, ali zaklonjen od vjetra. Ipak, tijekom ljeta ne odgovara joj cjelodnev-na izloženost jakom suncu. Umjereno je zahtjevna za vodom, stoga ne treba pre-tjerivati sa zalijevanjem. Iako, treba paziti da se biljka ne osuši zbog nedostatka vode. Kao i svaku biljku koja cvate, a uzgaja se u posudama, i mandevilu je potrebno redo-vito gnojiti od početka cvatnje svakih 15 dana s nekim tekućim komerci-jalnim gnojivom pridržavajući se uputa proizvođača. Poželjno je koristiti gnojivo s povećanom količinom kalija i fosfora zbog intenzivne cvatnje. Od kolovoza više nije potrebno gnojiti kako bi se biljka mogla pripremiti za prezimljavanje. Preferira supstrate za balkonske biljke koji su vodo-propusni i umjereno bogati hranivima, te imaju ima blago kiseli, neutralni ili blago alkalni pH.

Oprez kod rezidbeOrezivanje se obavlja kao i kod većine ostalih penjačica koje cvatu

ljeti. Najbolje je orezivati u rano proljeće prije otvaranja pupova, veljača

Može se uzgajati u samostojećoj posudi na podu balkona ili terase, ili pak uz ulazna vrata, ali i u posudama na balkonskim ogradama ili u visećim košarama

217

cvjećarstvo

ili ožujak. Jačina reza ovisi o svrsi rezidbe. Ako se želi zadržati postojeća veličina mandevile, ujedno i s ciljem povećanja habitusa, onda se izboji prikraćuju za trećinu.

Prikraćuju se i smrzli izboji. Ukoliko se želi ojačati i zgusnuti biljka, izboji se prikraćuju na jednu trećinu. Zbog nedostatka prostora prilikom po-spremanja biljke, rezidbu je moguće obaviti i u jesen. Prilikom rezidbe po-željno je nositi rukavice jer je njezin mliječno bijeli biljni sok otrovan ako se proguta, kao i kod oleandra i zimzelena. Osim toga, mliječni sok može izazvati iritaciju kože.

Mandevilu je najlakše i najbolje razmnožavati reznicama, najbolje u kasno ljeto. Reznice dužine oko 10 cm uzimati oštrim nožem ili škarama. Režu se poluodrvenjele mladice ispod dobro razvijenog koljenca, a donji listovi se odstrane.

Reznica ne bi trebala imati više od četiri lista, zbog prevelike transpi-racije. Poželjno je reznice umočiti u hormone za zakorjenjivanje, utisnti u mješavinu treseta i pijeska (u jednakom omjeru), malo zaliti i ostaviti na sjenovitom mjestu (najbolje na temperaturi od 25°C i visokoj vlazi) da miruju. Po potrebi zalijevati i kasnije jer supstrat nikadne smije postati suh.

Osjetljiva na mrazMandevila je vrlo zahvalna biljka sve dok temperature ne padnu jer

zahtijeva toplinu kao i mediteransko bilje, budući da dolazi iz tropskih kra-jeva. Vrlo je osjetljiva na mraz.

Zbog toga je mandevilu potrebno svake zime unijeti u zatvoreni pro-stor – zimski vrt, stubište ili sobu. Zimovanje je najbolje u svijetlom zim-skom vrtu na 10-15 stupnjeva. Tijekom mirovanja u jesen i zimi nije po-trebno puno zalijevati, ali ipak treba paziti da se biljka ne osuši. Ne gnojiti tijekom zimskih mjeseci.

Kod nas se može nabaviti samo mali broj vrsta i kultivara iako u svi-jetu postoji preko 100 vrsta mandevila. Najčešći su kultivari crvenih nijan-si (Mandevilla Red Riding Hood – crvena, Mandevilla Ruby Star – tamno crvena). Mandevilla splendens ima velike rozo-bijele cvjetove, Mandevilla sanderi ima cvjetove u paru, roza boje sa žutom sredinom, Mandevilla boli-viensis ima bijele cvjetove sa žutom sredinom.

Općenito, mandevila vrlo brzo raste i obilno cvjeta tijekom ljeta, te je nezahtjevna prema vodi zbog čega može preživjeti suha razdoblja. Pod uvjetom da se nalazi na prikladnom mjestu uz umjerenu gnojidbu mandevi-la je jednostavna biljka za uzgoj.

218

cvjećarstvo

Novi sustav suzbijanja štetnika

Među mnogobrojnim metodama suzbijanja štetnika, tzv. „gurni - po-vuci“ sustav pokazuje velik potencijal za primjenu na manjim gospodar-stvima. Sustav izvlači maksimalnu korist iz postojećih bioloških interakci-ja, nudi dugoročnu stabilnost i ne zahtijeva velika ulaganja.

„Gurni - povuci“ („Push-pull“) strategija uključuje utjecanje na pona-šanje štetnih insekata i njihovih prirodnih neprijatelja. Ovim se sustavom nastoji štićeni nasad ili usjev učiniti nepoželjnim za štetnike tj. nastoji ih se izgurati iz kulture i namamiti (povući) prema drugom, za njih privlačnom izvoru hrane, ili staništu iz kojeg se u konačnici uklanjaju. Sredstva koja se koriste u ovom sustavu, u načelu nisu toksična, stoga se mogu integrirati s metodama za smanjenje populacije štetnika biološkom kontrolom.

„Gurni-povuci“ strategija u hortikulturiOva strategija najvjerojatnije ima najveći potencijal u hortikul-

turnoj proizvodnji zbog relativno ograničenih prostora ili područja koji se koriste u ovom obliku proizvodnje, te visokoj vrijednosti final-nog proizvoda.

Kontrola tripsa na krizantemamaKalifornijski trips (Frankliniella occidentalis) važan je štetnik na kri-

zantemama uzgajanim u zaštićenim prostorima. Tripsi se hrane sisajući biljni sok na najosjetljivijim biljnim organima, te prenose viruse. Predatorske grinje Amblyseius cucumeris koriste se u biološkom suzbijanju tripsa, ali napada-ju samo ličinke u prvom razvojnom stadiju, tako da kontrolu štetnika ovom metodom nije moguće uvijek održati. Grabežljiva stjenica Orius laevigatus također ima potencijal za suzbijanje tripsa na cvijeću, a još neke vrste preda-torskih grinja poput Stratiolaelaps (Hypoaspis) miles i Gaeolaelaps (Hypoas-pis) aculeifer sposobne su suzbiti trips u njegovim stadijima u tlu.

Da bi korištenje takve kombinacije predatora bilo ekonomski isplativo, u razvoju je „gurni-povuci“ strategija pomoću koje će se trips izgurati sa uzgaja-ne kulture i koncentrirati na nasade – zamke na kojima obitavaju predatori.

Hlapljivi spojevi ružmarina (Rosmarinus officinalis) pokazali su po-tencijal za primjenu u ovoj strategiji kao repelent za trips, ali djelovali su također i kao repelent za predatorske insekte poput grabežljive stjenice. Ne-gativni efekti ove metode zaštite bi u odnosu na pozitivne trebali biti mini-mizirani, a kao faktor „guranja“ u ovom sustavu odabran je spoj ekstrahiran iz biljke Tasmannia stipitata.

219

cvjećarstvo

mamci s hlapljivim spojevima atraktantima. Feromonski spojevi, poput dodecil-acetata, koji djeluju poput svo-

jevrsnog alarma, povećali su uzlete i smanjili slijetanje odraslih štetnika, izazvali opadanje ličinki s biljaka, te reducirali polaganje jajašaca.

Gurni-povuci“ sustav ima najveći potencijal u hortikulturnoj proizvodnji u zaštićenim prostorima zbog manjih površina na-sada ili usjeva, te visokoj vrijednosti finalnog proizvoda

Iz prak-tičnih razloga, proizvođači su zahtjevali da fak-tor „povlačenja“ bude kultivar krizanteme pod nazivom „Sprin-gtime“ budući da je izgledom naja-traktivniji, te osi-gurava potrebne količine peludi za održavanje popu-lacije predatora u razdoblju kad nema štetnika. Nasadi-zamke su imale učinkovito djelovanje kad su u njih postavljeni

Ukrasne trave u vrt unose dašak egzotike i svojim neobičnim izgledom privlače pažnju. Kamen, komad drveta i grupa raznobojnih trava daju vrtu posve nov izgled. Među travama ima prekrasnih primjeraka koji plijene pa-žnju cvijetom, bojom lišća i formom busena.

Pampas trava (Cortaderia selloana) porijeklom je iz Južne Amerike. Specifičnost ove trave je u tome što formira visoki busen koji je k tome i vrlo širok, gotovo 2,5 m. Listovi pampas trave tanki su i dugi oko 1 m. Cvjetna stapka završava cvjetnom metlicom dužine 40 do 50 cm. Postoje sorte s bijelom i ružičastom metlicom. Ružičaste sorte nižeg su rasta.

Pampas trava

220

cvjećarstvo

Pampas trava može se uzgojiti iz sjemena ili se razmnožava dijelje-njem. Preporučuje se dijeljenjem jer sjeme brzo gubi klijavost. Sjeme se sije od kraja zime do lipnja. Nakon sijanja ne pokriva se zemljom već se samo lagano utisne i zemlja se poprska pomoću prskalice. Temperaturu tre-ba održavati na 22° C do nicanja. Kada biljke ojačaju i dovoljno se razviju presađuju se u vrt. Na odabranom mjestu pampas trava se može uzgajati 6 godina, nakon čega se busen dijeli i rasađuje. Dijeljenje i presađivanje obavlja se u svibnju. Zbog robusnosti i visine, potrebno joj je dovoljno pro-stora za širenje kako bi imala maksimalni učinak.

Pampas travu potrebno je obavezno zaštititi bez obzira dali je zima hladna ili blaga. Plutasti korijen pampas trave vrlo je osjetljiv na hladno-

ću. Reagira na niske temperature, manjak ili višak vode i ostale promjene. Najbolje uspijeva na propu-snim i lakim tlima, bogatim hranjivima.

Pampas trava je močvarna biljka koja traži dovoljno vode, ali samo onu količinu koju može potrošiti. Višak vode dovodi do truljenja biljke pa stoga treba izbjegava-ti sadnju na mjestima sa visokom razinom

podzemnih voda. Najbolje je posaditi ju na sunčani položaj zaštićen od vje-tra. Lišće pampas trave vrlo je oštro pa treba izbjegavati sadnju uz staze. Kada radite oko pampas trave najbolje je koristiti kožne rukavice.

Zaštita se provodi na način da se vrat biljke nagrne suhim lišćem i travom u obliku stošca. Kako vjetar nebi odnio zaštitni pokrov, pokrije se papirnatom vrećom ili kartonom. Nikako ne pokrivati plastičnom folijom zbog kondenzacije vlage. Na kraju se pokrije slojem zemlje. Starijim bilj-kama lišće se spiralno poveže kako se voda nebi slijevala u središte busena. Krajem travnja uklanja se zaštita i lišće se odreže na visinu 10 do 30 cm. Ova mjera je obvezna jer omogućuje razvoj novih izboja.

Najefektija je kada se sadi kao soliter nasred travnjaka ili u kombina-ciji s drugim ukrasnim travama. Zimzelena je i najljepše izgleda u vrijeme

221

cvjećarstvo

cvatnje. Cvate krajem ljeta, u rujnu i listopadu a metlice ostaju lijepe do zime. Cortaderia selloana Rosea ima ružičaste metlice, C. fulvida i C. ric-hardii imaju brončano srebrne viseće metlice, C. pumila je hibrid nižeg, kompaktnijeg rasta od ostalih.

Pampas trava može se uspješno kombinirati sa drugim ukrasnim trava-ma. Izbor je ograničen samo na dvije vrste, plavu vlasulju (Festuca glauca) i kineski šaš (Miscanthus sinensis).

Plava vlasulja niska je zimzelena trava visine oko 20 cm. Forimra lop-taste busene. Listovi su u proljeće plave boje a u jesen postaju zeleni. Skro-mna je biljka kojoj odgovara sunčani položaj. sadi se na razmak 30 do 40 cm.

Kineski šaš je prelijepa dekorativna zimzelena trava, nježnih zelenih listova s bijelim rubovima. Busen naraste oko 1 m visoko. Stabljike su uspravne. Postoji više sorata kineskog šaša, “Variegatus” ima listove uz-dužno prošarane žućkastobijelim i zelenim prugama. Najbolje uspijeva na toplim i zaštićenim mjestima i ne traži njegu i održavanje.

Važnije bolesti perunika

Irisi ili perunike (Iris spp.) su vrlo dekorativno cvijeće, za koje zadnjih godina u našoj zemlji postoji pojačano zanimanje za uzgoj. Zanimljivo je spomenuti da naša zemlja kao zaštitni znak ili biljni amblem ima upravo jednu vrstu peruniku i to našu endemičnu hrvatsku peruniku Iris croatica, koja raste samoniklo na Samoborskog gorju, kao i to da u Donjoj Stubici u Hrvatskom Zagorju imamo vrlo specifičan vrt perunika.

Perunike su kao i drugo cvijeće jako podložne napadu velikog broja bolesti, od kojih su u našim agroekološkim uvjetima najvažnije su gljivične bolesti kao što su hrđe i lisne pjegavosti, kao i neke bakterioze i viroze (virus mozaika irisa).

Hrđa perunikaSimptomi ove bolesti primjećuju se na lišću perunika u vidu

bradavičastih nakupina ili pustula (nakupina spora) različite boje u ovis-nosti o kojem stadiju hrđa se radi. Nakupine mogu biti od žuto-smeđe do crne boje, i u njima se razvijaju uredospore i teliospore gljive. Uslijed jakog napada nekada može doći do djelomične nekroze i sušenja lišća. Uzročnik bolesti je gljiva Puccinia iridis.

222

cvjećarstvo

Hrđa na lišću perunike Simptomi pjegavosti na lišću perunike

Osim perunika ova gljiva napada i druge ukrasne vrste kao Cro-cus, Belamcanda i dr., a javlje se i na sekundarnim domaćinima kao što su neki korovi i kopriva.

Hrđa se suzbija fungicidima, a u našoj zemlji dozvolu, kao i za hrđe na drugim ukrasnim biljkama, imaju sljedeći fungicidi:

a) na bazi metirama (preparat Polyram DF)b) na bazi penkonazola (Topas 100 EC i Trapez EC)c) na bazi azoksistrobina (Quadris SC i Ortiva SC)

Lisne pjegavosti perunikaPostoji više različitih bolesti na perunikama čiji se simptomi uočavaju u

razvoju pjega na lišću. Simptomi svih ti lisnih pjegavosti su jako slični, pa je boelsti po simptomima teško razlikovati. Lisne pjegavosti uzrokuju različite fitopatogene gljive, od kojih je najvažnija i najčešća vrsta Dreshlera iridis. Uz ovu gljivu može se javiti i vrsta Ascochyta iridis, kao i neke druge fitopa-togene vrste. Uglavnom se kod svih njih radi o simptomima većih ili manjih pjega ili mrlja, koje uzrokuju nekroze ili paleži lišća perunike.

Uslijed jačeg napada lisne pjegavosti može doći do potpunog sušenja lišća perunika.

Razvoju bolesti pogoduje vlažno vrijeme i oborine koje su bitne za ostvarenje infekcije sporama gljiva. Neke vrste i hibridi perunika su izraziti osjetljive na ove bolesti, a neke opet ne. Većina hibrida i kultivara perunike koje su zastupljene u uzgoju kod nas su osjetljive na ove bolesti. U sluča-ju jače zaraze potrebno je tretiranje fungicidama, a u našoj zemlji dozvolu imaju fungicidi na bazi klortalonila (preparat Daconil 720 SC). U svijetu se koriste i neki fungicidi na bazi ditiokarbamata i ftalimida.

223

cvjećarstvo

Strelicija ili rajska ptica (Strelitzia reginae) je tropska biljka porije-klom s Kanarskih otoka i Latinske Amerike gdje u prirodnim staništima raste slobodno kao divlje cvijeće. Postoji više vrsta strelicija ali za uzgoj je najomiljenija Strelitzia reginae, u prijevodu kraljevska strelicija po-znata po svojim vatreno narančastim cvjetovima neobičnog i atraktivnog izgleda.

Strelicija je jedno od najprodavanijeg cvijeća na svijetu zbog jačine, otpornosti i trajnosti cvijeta. Cvijet u vazi može ostati svjež do 20 dana. Ova se biljka sve više uzgaja kao sobna biljka. Njezini listovi također su neobični, slični listovima banane. Cvjetovi su vrlo trajni, ppsebno lijepi i otvaraju se lepezasto. Naraste 1 do 1,5 m visoko pa je potrebno osigurati dovoljno prostora za biljku.

Iako izgleda vrlo egzotično, ova biljka ne traži nikakvu pretjeranu i posebnu njegu. To je još jedan razlog popularnosti ove biljke. Treba dosta svjetla ali ne direktno sunce. Idealno mjesto za držanje strelicije je osta-kljena veranda ili mali staklenik. U nedostatku idealnog, dovoljno će biti mjesto pokraj većeg prozora.

Sadi se u cvjetni lonac, u kupovnu zemlju za cvijeće. ovoj kupovnoj zemlji možemo dodati malo gline i zrelog stajskog gnoja. U nedostatku stajnaka poslužit će kompost. Jednom tjedno prihranjuje se tekućim gnoji-vom za cvjetnice.

Strelicija traži umjereno zalijevanje i to tek kad se zemlja u loncu poč-ne sušiti. Nakon zalijevanja višak vode iz podloška obavezno treba odli-ti. Poželjno je u podložak staviti kamenčiće kako bi se održavala visoka vlažnost a pri tom korijen nije u kontaktu s vodom što može biti pogubno za biljku. Biljku povremeno poprskamo mlakom vodom po listovima. Za uzgoj su pogodna sva umjereno topla mjesta u stanu. Zimi je treba držatu u svjetloj prostoriji pri temperaturi od 13 do 17° C.

Strelicija cvate od studenog do proljeća. Cijele će zime ukrašavati vaš stambeni prostor. jedan busen daje oko 30 cvjetova. Ova biljka je du-govječna pa ćete godinama uživati svake zime u nesvakidašnjim cvjeto-vima. Zbog dekorativnosti i trajnosti cvijeta, strelicija je idealna za aran-žmane u kombinaciji sa zimzelenim biljkama, crnogoricom i ukrasnim travama.

Strelicija

224

ljekovito bilje

pošiljka se

uvećava za cije

nu poštarin


tel: 01/4816-145 01/3843-555


Format knjige: 14 x 20 cmOpseg: 200 stranica u bojiUvez: broširani

Pod pojmom začini u širem smislu podrazumijevamo veliku skupinu prirodnih i umjetih dodataka hrani koja joj daje određen okus, miris i boju. To je cijela biljka ili pojedini njezini dijelovi, kao plod, list, korijen, svjež ili osušen. U ovoj knjizi je prikazana skupina biljnih začina i njihovih mješavina. Danas se u svijetu koristi više od stotinu začina i različitih začinskih mješavina. Ovom knjigom želimo upoznati sve zainteresirane o osnovnim spoznajama o začinima i aromatičnom bilju; kako izgledaju, gdje rastu, zbog čega podražuju osjetila i kako se koriste.

CIJENA

60,00 kn

prikaz preko 90 biljakasušenje i čuvanje

recepti - jela, umaci, travarice

Začini i aromatično bilje

225

ljekovito bilje

Porodici mahunarki ili leptirnjača (lat. Leguminosae = Fabaceae) pripada preko 700 rodova sa približno 20 000 vrsta. Neke od njih zauzi-maju važno mjesto u povijesti prehrane većine svjetske po-pulacije, prvenstveno zahva-ljujući svom sastavu, visokom prinosu, jednostavnom čuva-nju i transportiranju. Naziv su dobile po karakterističnom plodu, mahuni, i cvijetu koji donekle podsjeća na leptira. Najpoznatije i najrašireni-je mahunarke u prehrani su grah, grašak, soja, bob, slanutak i leća. U prošlosti su ih često nazivali „mesom za siromašne“ zbog visokog udjela proteina i pristupačnije cije-

ne od mesa. Danas su uobičajen sastojak zdrave prehrane jer imaju izvrstan nutritiv-ni sastav i izrazito povoljno djeluju na naše zdravlje. Sadrže gotovo sve esencijalne aminokiseline (osim metionina) pa su te-melj vegetarijanske prehrane. Nedostatak metionina lako je otkloniti ako se kombi-niraju sa žitaricama. Jedan su od najboljih izvora topivih i netopivih prehrambenih vlakana. Topiva vlakna pomažu pri re-gulaciji kolesterola u krvi, dok netopiva imaju važnu ulogu u redovitom pražnjenju crijeva. Na taj se način štetne tvari kraće zadržavaju u organizmu, čime se smanju-je rizik od pojave karcinoma debelog cri-jeva. Mahunarke pripadaju u namirnice s niskim glikemijskim indeksom jer sadrže pretežno kompleksne ugljikohidrate koji se u organizmu sporo pretvaraju u glukozu

l j e k o v i t o b i l j e

Mahunarke – izvor zdravlja

pošiljka se

uvećava za cije

nu poštarin


tel: 01/4816-145 01/3843-555


Format knjige: 14 x 20 cmOpseg: 200 stranica u bojiUvez: broširani

Pod pojmom začini u širem smislu podrazumijevamo veliku skupinu prirodnih i umjetih dodataka hrani koja joj daje određen okus, miris i boju. To je cijela biljka ili pojedini njezini dijelovi, kao plod, list, korijen, svjež ili osušen. U ovoj knjizi je prikazana skupina biljnih začina i njihovih mješavina. Danas se u svijetu koristi više od stotinu začina i različitih začinskih mješavina. Ovom knjigom želimo upoznati sve zainteresirane o osnovnim spoznajama o začinima i aromatičnom bilju; kako izgledaju, gdje rastu, zbog čega podražuju osjetila i kako se koriste.

CIJENA

60,00 kn

prikaz preko 90 biljakasušenje i čuvanje

recepti - jela, umaci, travarice

Začini i aromatično bilje

226

ljekovito bilje

pa slabo provociraju gušteraču na lučenje inzulina. Zbog toga se osobito preporučuju u prehrani dijabetičara. Također su pogodne za pacijente od glutenske enteropatije (celijakije) jer u njima nema glutena. Od minerala sadrže znatne količine željeza, kalcija i magnezija, a od vitamina su naj-značajniji vitamini B skupine. Visok sadržaj željeza pomaže u sprječavanju slabokrvnosti, kacij je važan u prevenciji osteoporoze, magnezij sudjeluje u aktivaciji enzima potrebnih za brojne metaboličke procese u organizmu, a vitamini B skupine povoljno utječu na živčani sustav. Mahunarke sadr-že i znatne količine fitonutrijenata, tvari koje biljci pomažu u savladavanju gljivičnih i bakterijskih infekcija, a u našem organizmu djeluju kao snažni antioksidansi koji se suprotstavljaju slobodnim radikalima. Na taj način su-djeluju u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, različitih oblika karcinoma, artritisa, Alzheimerove bolesti itd. Neke mahunarke (osobito soja) sadrže obilje biljnih hormona, fitoestrogena, koji mogu u organizmu donekle imi-tirati djelovanje izvornih hormona i tako pomoći kod tegoba menopauze i preventivno djelovati na pojavu raka dojke i raka prostate.

Sve su to razlozi koji upućuju na to da bi mahunarke trebale što češće biti na našim tanjurima, no ipak ne odgovaraju svim ljudima podjednako.

Mahunarke sadrže složene šećere ( oligosaharide tipa rafinoza), koji se tijekom probave teško razgrađuju pa dolazi do stvaranja plinova u debelom crijevu. To je svakako neugodna nuspojava koja se donekle može ublaži-ti namakanjem i dodavanjem začina: kima, metvice, lovora, komorača ili đumbira. Većina grahorica sadrži i fitinsku kiselinu koja prema nekim studi-jama može ometati apsorpciju minerala (željeza, magnezija, cinka, kalcija) u organizmu. I ona se većim dijelom uklanja kuhanjem i namakanjem.

Mahunarke mogu sadržavati i neke toksične tvari (cijanogeni glikozi-di, hemaglutinin) koje se u pravilu uništavaju kuhanjem. Poznata su trova-nja lima grahom (Phaseolus lunatus) u nekim područjima Afrike vezana uz visoko toksičan cijanogeni glikozid linamarin, no genetskom manipulaci-jom dobivena je sorta bez štetnog glikozida.

Klice mahunarki također je potrebno termički obraditi. U poljoprivredi su mahunarke važne jer obogaćuje tlo dušikom. Na

svojim korjenčićima ima kvržice u kojima se nalaze nitrificirajuće bakterije koje vežu elementarni dušik iz zraka i pretvaraju ga u složene spojeve. Iz-mjena mahunarki s drugim kulturama na zemljištu smanjuje razvoj biljnih bolesti.

GRAH (Phaseolus vulgaris)Grah je najpoznatija i najrasprostranjenija mahunarka koja se i kod nas

uzgaja u velikom broju sorti i varijacija; visoki i niski grah, sitnijeg ili

227

ljekovito bilje

krupnijeg zrna, različitih boja i oblika. Kućanice biraju sortu prema vrsti jela. Traži se zelenček, trešnjevac, tetovac ili smeđi grah, a sve češće i azu-ki grah, crni ili kornjača grah, lima grah, yin-yang grah itd. Zanimljivo je napomenuti da su mahune i grah samo različite vrste istog roda biljke.

Grah se kod nas tradicionalno koristi za pripremu variva, krem juha, maneštri, salata i složenaca. Kuhanim grahom, kukuruzom i povrćem mogu se nadjenuti tortilje, od pasiranog graha pripremaju se namazi, popećci pa čak i slastice, npr. torta od graha. Novija kuhinja predlaže mladi grah s plodovima mora, kozicama, lignjama, sipicama i muzgavcima. Mogućnosti su nepregledne pa svaki dio naše zemlje i svaki kraj svijeta ima svoj speci-jalitet s grahom.

Suhi grah se namače, obično preko noći, da bi se prije skuhao, ali i da se iz njega otklone nepoželjni sastojci. Sol se dodaje u jelo kada je grah kuhan. Kiseli sastojci (rajčica, ocat, limunov sok, vino) također se dodaju na kraju kuhanja jer kiselina reagira sa škrobom i sprječava njegovo bubre-nje, što također produljuje vrijeme potrebno da grah omekša.

Suhe ljuske graha koriste se za snižavanje šećera u krvi, za što je za-služan glukokinin, inzulinu slična tvar.

Čaj od cvjetova graha stari je narodni lijek kod bubrežnih kamenaca i gihta.

Torta od graha i čokoladeKako grah ima sposobnost povezivanja i ugušćivanja u ovoj torti nema

brašna. Filati se može i sa pekmezom.Sastojci : 1 i 1/2 šalica kuhanog graha ( ili 450 g crvenog graha iz

konzerve), 5 jaja, 1 čajna žličica ekstrakta vanilije,1/2 žličice soli, 6 jušnih žlica ulja (ili maslaca), 1 šalica šećera, 1/2 šalice kakao praha (oko 6 velikih žlica), 1 čajna žličica praška za pecivo,1/2 žličice sode bikarbone.

Glazura: 100 g čokolade, 100 mL slatkog vrhnja.Priprema: Grah dobro izmiksati (ako se koristi grah iz konzerve treba

ga ocijediti i isprati). Jaja izmiješati sa šećerom, dodati izmiksani grah i sve ostale sastojke. Masu istresti u pripremljen kalup promjera 22 cm i peći na temperaturi od 160-180˚C oko 45 minuta. Pečenu tortu ostaviti hladiti u

kalupu bar pola sata.Potpuno ohlađenu tortu prerezati i

filati ili samo preliti glazurom. Glazu-ru pripremiti tako da se vrhnje zagrije do vrenja i njime prelije čokolada izlo-mljena na kockice. Sve dobro izmije-šati pjenjačom dok se ne dobije fina i sjajna čokoladna glazura.

228

ljekovito bilje

Tortu je dobro napraviti dan ranije jer tek slijedeći dan dobiva pravi čokoladni okus.

GRAŠAK (Pisum sativum L.)Za razliku od većine bilja-

ka iz porodice mahunarki koje se nalaze na tržištu u suhom stanju, velike količine graška plasiraju se u svježem stanju, zamrznute ili konzervirane. Smatra se da je vrtni grašak uzgojen iz stočnog graška koji potječe s prostora sre-dišnje Azije i Bliskog istoka, a sve do 16. stoljeća konzumirao se samo u obliku sušenih sjemenki. U to vrijeme talijanski su vrtlari počeli s uzgojem sorti koje se mogu jesti i sirove. Zeleni grašak bio je prvo povrće pakirano u konzervu.

S graškom se mogu pripremiti najrazličitija jela: juhe, variva, prilo-zi, složenci, salate itd., koja ne samo da su ukusna, već i zdrava. Sastavni je dio poznate francuske salate, a vrlo je omiljen i rizi-bizi tj. mješavina graška i riže. Lako se može pretvoriti u pire protiskivanjem ili mikserom. Gusti pire, obogaćen maslacem ili poprženom slaninom, izvanredan je pri-log mesu, a razrjeđen mlijekom ili temeljcem daje prvorazrednu krem-juhu.

Grašak je odličan izvor vitamina C (40 mg%), važnog za pravilno funkcioniranje imunološkog sustava, sintezu kolagena i apsorpciju željeza. Brojne studije ukazuju da redovito konzumiranje mahunarki smanjuje rizik od pojave raka želuca, za što je zaslužan polifenol kumestrol. Smatra se da dnevno treba unositi najmanje 2 miligrama kumestrola, a kako šalica graška sadrži oko 10 miligrama tog važnog fitonutrijenta očit je njegov doprinos u očuvanju zdravlja. Grašak u sebi sadrži purine pa se u većim količinama ne preporuča osobama koje pate od gihta ili bubrežnih kamenaca.

Za grašak je jako važno da je svjež jer stajanjem na sobnoj temperaturi već za nekoliko sati šećer iz zrna se pretvara u škrob i gubi se karakteristi-čan okus. Stoga, ako ne koristimo zamrznuti, grašak je najbolje kupovati na dan pripreme ili ga u ljuskama čuvati u hladnjaku najviše dva dana. Kuha se vrlo kratko (10-15 minuta), tj. dok ne omekša i u što manje vode, kako bi se sačuvalo što više vitamina.

Umak (pesto) od graškaGrašak (400g) kratko prokuhati da omekša, ocijediti i izmješati u blen-

deru s maslinovim uljem (1/3 šalice), češnjakom (1 češanj) i malo bosiljka ili nekog drugog začina (npr. lista peršina ). Dodati naribani sir ( parmezan,

229

ljekovito bilje

1/2 šalice), sol i papar i poslužiti kao umak s tjesteninom ili na poprženom kruhu.

Mladi grašak se može konzumi-rati i bez termičke obrade. Sirovim zr-nima graška mogu se obogatiti i salate (zelena salata, salata od mrkve itd.) ili se od njega može napraviti umak kao i od kuhanog graška.

Grašak šećeracGrašak šećerac, slatki grašak ili kineski gra-

šak (Pisum sativum convar. axiphium) je sorta graška koja ima ukusne i jestive, slatke i sočne mahune, u kojima se zrna jedva naziru. Iako je ovaj grašak prava delicija, razlog njegovog slabog uzgoja je taj što se šećer u njegovim mahunama već dva dana nakon berbe na sobnoj temperaturi počinje pretvarati u škrob pa one postaju brašnaste i poprimaju gorkast okus. Grašak šećerac ima sva

dobra svojstva kao i vrtni grašak. Pogodan je za pripremu u juhama, varivi-ma, složencima i salatama. Kuha se na umjerenoj vatri 4-5 minuta. Ako se raskuha postaje brašnast i bljutav zbog velikog sadržaja škroba. Najukusniji je pirjani grašak šećerac jer tako zadržava najviše slatkoće. Pirja se na malo maslaca i vode oko 20 minuta i poslužuje kao prilog uz brojna jela.

BOB (Vicia faba L.) Pripada među najstarije uzgajane biljke, a smatra se da potječe iz ze-

malja oko mediteranskog bazena, sjeverne Afrike i Bliskog istoka. U an-tičko doba bio je daleko zastupljeniji u ljudskoj prehrani, poznat kao hrana seljaka, težaka i sirotinje. Kasnije su ga , najviše iz ekonomskih razloga (prinosi su mali), potisnule američke kulture, poput graha, krumpira i kuku-ruza. Najbolje uspijeva u području blage klime, a na otvoreno se sadi već u veljači ili početkom ožujka, kod nas najviše u Dalmaciji i po otocima. Za razliku od srodnih biljaka bob nema vitice.

Ono što ga izdvaja od ostalih namirnica je L-DOPA aminokiselina koja djeluje na povećanje količine neurotransmitera dopamina, važnog za sudjelovanje u različitim moždanim funkcijama: spavanju, učenju, raspo-loženju itd. L-DOPA aminokiselina se koristi kao lijek kod parkinsonove bolesti. U bobu se nalaze i znatne količine prirodnog hormona estrogena, što ga čini pogodnim kod hormonalnih problema.

230

ljekovito bilje

Neki ljudi ipak ne mogu uži-vati u bobu. Favizam je bolest ve-zana uz konzumiranje zrna boba ili kontakt s cvjetnim prahom boba. Uzrokuje ju nedostatak enzima glukoza-6-fosfat dehidrogenaza, usljed čega stanice postaju osjetlji-ve na alkaloide boba vicin i convi-cin. Manifestira se pojavom krvave

mokraće i razgradnjom crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija). Bolest je nasljedna, vezana uz X kromosom i od nje boluje oko 400 milijuna ljudi širom svijeta, a zabilježena je i kod nas u Dalmaciji i po otocima.

Kod pripreme jela bob se može se koristiti svježi, zamrznuti, konzer-virani ili sušeni . Sušeni bob mora biti sjajne i glatke površine, a u zatvo-renoj staklenci može se čuvati do godinu dana. Prije pripreme namače se u vodi preko noći, kao i ostale mahunarke. Prednost zamrznutog boba je da je dostupan cijele godine, a po nutritivnim vrijednostima ne zaostaje za svježim bobom. Kod kupnje boba u mahunama treba voditi računa da one budu čvrste i neoštećene, svježe svijetlozelene boje i bez mrlja. Ukoliko su mahune vrlo mlade i ne veće od 7 cm mogu se kao posebna delicija pro-kuhati u posoljenoj vodi zajedno sa zrnima i poslužiti zajedno s kuhanim krumpirom, začinjene s kvalitetnim maslinovim uljem i malo soli. Svježi bob može se čuvati u hladnjaku nekoliko dana. Ako su zrna posve mlada i manja od 1 cm nije potrebno guliti vanjsku opnu. Što je bob stariji opna je čvršća i gorča i treba ju odstraniti. Dovoljno je zrna prokuhati par minuta u kipućoj vodi, ocijediti ih, ohladiti pod hladnom tekućom vodom i istisnuti iz opne zrna jarkozelene boje. Mogu se pripremiti kao varivo, povrtna juha, prilog uz ribu, predjelo u obliku namaza ili kuglica prženih u ulju, u kombi-naciji s tjesteninom, njokima, kao dodatak salatama itd. Artičoke s bobom omiljena su delicija u našim primorskim krajevima.

SOJA (Glycine hispida, Glycine max) Soja se nekada u prehrani koristila uglavnom u azijskim zemljama

gdje su njeni fermentirani proizvodi bogati bjelančevinama nadopunjavali prehranu temeljenu na riži. Danas se koristi širom svijeta. U naše krajeve su ju preko dubrovačke luke donijeli moreplovci u prvom desetljeću 19. sto-ljeća pa su je prvi uspješno uzgajali žitelji Konavala . Tek stotinjak godina kasnije, oko 1910. godine, stigla je u Slavoniju, vjerojatno iz Austrije.

Boja sjemenki ovisi o vrsti, a najčešće se uzgaja ona sa žutim, zelenim ili crnim sjemenkama, iako ima i plavih pa i šatiranih sjemenki.

231

ljekovito bilje

Sojino zrno prosječno sadrži oko 40 % bjelančevina, 20% masti i 30% ugljikohidrata. 100 grama soje ima 416 kcal (1739 kJ). Soja je jedina biljka koja može u potpunosti zamijeniti bjelančevi-ne životinjskog porijekla jer sadrži svih osam esencijalnih aminokiselina, iako neke u vrlo malim količinama, pa ju je kao i ostale mahunarke u prehrani dobro kombinirati sa žitaricama. U soji se nalazi i lecitin, koji se često naziva i „hranom za mozak“ jer poboljšava mentalnu aktivnost i pamćenje, uspora-va starenje i ublažava bolove u zglobovima. Sadrži i fitohormone genistein i daidzein koji djeluju na ublažavanje tegoba u menopauzi, a znanstveno je potvrđena korelacija između unošenja sojinih izoflavona i smanjivanja ri-zika od raka dojke. Smatra se da izoflavoni blokiraju receptore estrogena u mliječnoj žlijezdi, što onemogućava produkciju stanica raka dojke. Isto tako se misli da biljni estrogeni djeluju kao blokatori muškog spolnog hormona testosterona koji “tjera” prostatu na rast tumora. Genistein iz soje sprječava gubitak koštane mase i tako prevenira osteoporozu.

Mljeveni odresci od sojeSastojci: 200 g kuhane soje, 2 glavice luka, 2 česna češnjaka, 1 žemlja, 2 jaja, malo mlijeka sol, papar, kari, mrvice, ulje za prženje.Priprema: Kuhanu soju samljeti. Žemlju namočiti u mlijeko i ocijedi-

te nakon nekog vremena. Luk i češnjak sitno nasjeckati i lagano popržiti. Izmiješati sve sastojke, dodajte umućena jaja i začine. Oblikovati odreske po želji, uvaljajti ih u mrvice i pržiti s obje strane dok ne porumene. Tople odreske poslužiti s tartar umakom i zelenom salatom. Sojino zrno prije upo-trebe treba namakati 24 sata u mlakoj vodi kako bi se skratilo vrijeme ku-hanja. Slijedeći dan ocijediti, isprati tekućom vodom i staviti kuhati dok ne

omekša. Prilikom kuhanja isplivat će na površinu pjena i tanke ovoj-nice zrna koje treba odstraniti jer otežavaju probavu.

Tradicionalni proizvodi od soje su sojino mlijeko, tofu (sir od soje), tempeh (dobiva se fermen-tacijom cijelih zrna soje), miso (fermentirana pasta od soje) te fermentirani sojini umaci (shoyu i

232

ljekovito bilje

tamari sos). Soja se prerađuje u odreske, komadiće i ljuskice koje se brzo i lako pripremaju. Za njihovu proizvodnju treba uvijek koristiti soju koja nije genetski modificirana.

Danas je soja važna industrijska biljka. Nadzemni dijelovi biljke i soji-no brašno koriste se u ishrani životinja, a sojino ulje i bjelančevine u izradi plastičnih masa, boja, lakova, ljepila, podova itd. Posebno mjesto zauzima i u prehrambenoj industriji. Emulgatori i masnoće dobivene iz soje dodaju se u dječju hranu, pekarske proizvode, čokolade, kekse, margarin, pa i u koz-metičke proizvode, a označuju se kao biljna masnoća ili E 322.

SLANUTAK, NAUT ILI ČIČVARDA (Cicer arietinum L.)Zrno slanutka je svjetlosmeđe boje, a oblikom je slično zrnu soje ili

sušenog graška. 100 grama suhog slanutka sadrži 19,8g bjelančevina, 47,8 g ugljikohidrata, 5,4 g masti, 10 g vode, 2,8 g minerala i 17,4 g vlakana. Novija istraživanja su pokazala da je slanutak jedna od najboljih mahunarki za snižava-nje kolesterola. Najviše se koristi u kuhinjama Afrike, Bliskog Isto-ka, Turske, Indije i mediteranskih zemalja. Prije upotrebe potrebno ga je namakati 12-24 sata, a za-tim kuhati dok ne omekša (i do 2 sata). Koristi se za pripremu juha, variva, salata, i priloga. Zbog kremaste strukture i orašastog okusa izvrstan je za pripremu pašteta, namaza i pirea. Pire se može koristiti za pripremu popečaka, njoka, okruglica i žličnjaka. Suhi slanutak melje se u brašno i uz dodatak pšeničnog brašna koristi za pripremu kruha, peciva, kolača, palačinki i pizza.

Pečeni slanutak ukusna je grickalica, a ispečen i samljeven u brašno može zamijeniti kavu ili se koristiti kao dodatak kod pripreme pekarskih proizvoda. Najpoznatija jela od slanutka su humus (namaz od slanutka) i falafel (kuglice od slanutka).

Falafel su izmislili su egipatski beduini, a osim u sjevernoafričkim zemljama i na Bliskom istoku u posljednje vrijeme postaju sve popularniji fast –food širom svijeta, osobito za vegetarijance. Serviraju se s povrćem, prženim krumpirićima i umakom ili se koriste kao zamjena za meso.

Sastojci: 400 g skuhanog slanutka, 3 režnja češnjaka, pola glavice luka, 2 žličice praška za pecivo, 4 žlice brašna, začini po ukusu (sol, papar, peršin, kim, korijander) mrvice.

233

ljekovito bilje

Slanutak, češnjak, luk i začine iz-miješati štapnim mikserom ili u blen-deru. Masu staviti u zdjelu i umiješati brašno s praškom za pecivo, dodati sol i papar po ukusu i, ako je masa preri-jetka, malo krušnih mrvica. Oblikovati male kuglice i pržiti ih u dubokom ulju oko 2 minute tj. do tamnosmeđe boje. Od mase se mogu praviti i pljeskavice promjera od 3-10 cm i pržiti u ulju.

LEĆA (Lens esculenta L.)Leća, je nezamjenjiva namirnica

indijske kuhinje gdje od nje pripremaju najmaštovitija jela s namirnicama uobi-čajenim za to područje. Od oko četrde-set sorti leće kod nas se najčešće kupuje smeđa, zelena i narančasta ( tj. crvena) leća.

Priprema se kao varivo, na salatu, kao prilog mesu, u kombinaciji s tjesteninom ili kao namaz. Za razliku od ostalih mahunarki leću ne treba namakati već ju odmah nakon pranja može-mo kuhati u kipućoj vodi, no namakanjem se skraćuje vrijeme kuhanja. Naj-brže se skuha crvena leća, za oko 20-30 minuta, dok zelenoj treba nešto više vremena da bi omekšala. Suha leća može se samljeti u brašno i koristiti kod pripreme kruha, peciva, kolača i tjestenine.

Krem juha od crvene lećeSastojci: 1 šalica crvene leće, 1 šalica komadića bundeve, 5 šalica po-

vrtnog temeljca, 1 crveni luk, 2 režnja češnjaka, 2 žlice maslinovog ulja, malo soli, žlica limunovog soka, listići peršina.

Na maslinovom ulju pirjati crveni luk i češnjak, dodati leću i bundevu i toliko temeljca da svi sastojci budu prekriveni. Kuhati na laganoj vatri dok sastojci ne omekšaju (oko 20-30 minu-ta). Usitniti mikserom, dodati ostatak temeljca, sok limuna i soli po ukusu. Posipati listićima peršina i poslužiti.

Krem juhu od crvene leće dobit će novi okus ako se umjesto bundeve ko-risti mrkva.

234

ekologija

ww

w.le

mke

n.co

m

Opt

iqui

ck s

usta

v za

kon

trol

u pr

otiv

pom

aka

u st

ranu

Turn

Cont

rol

za si

gurn

o ok

reta

nje

plug

a

Hyd

rom

atic

za

oran

je b

ez o

šteć

enja

na

kam

enja

ru

Pred

plug

ovi s

e pr

ilago

đuju

jedn

osta

vno

bez a

lata

Noš

eni

plug

ovi

Juw

el 7

i J

uwel

8

post

avlja

ju n

ova

mje

rila

za o

brad

u tla

. N

isu

sam

o iz

nim

no je

dnos

tavn

i za

upra

vlja

nje

nego

i vr

lo p

ouzd

ani i

uči

nkov

iti u

na

jzah

tjevn

ijim

uvj

etim

a ob

rade

tla

! D

oživ

ite Ju

wel

gen

erac

iju p

lugo

va i

uvje

rite

se u

pre

dnos

ti pl

ave

boje

.

PLA

VO S

MIR

UJE

G

ENER

AC

IJA

PLU

GO

VA

JU

WEL

JED

NO

STA

VN

O U

PR

AV

LJA

NJE

I SI

GU

RA

N R

AD

Dur

aMax

x pl

užne

das

ke, p

oveć

ana

izdr

žljiv

ost z

a 15

0% i

cca

80 %

man

je v

rem

ena

za p

rom

jenu

dije

lova

.

235

ekologija

Proizvodni proces od ekološkog uzgoja do prera-de grožđa u vino mora biti u skladu s odredbama Zakona o ekološkoj proizvodnji po-ljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s pripadajućim pod-zakonskim pravilnicima (»Na-rodne novine« br. 139/10). U ekološkoj proizvodnji u vino-gradarstvu i vinarstvu osim općih, vrijede i posebna pravi-la. Poljoprivredni proizvođači koji žele pokrenuti ekološku proizvodnju vinove loze mo-raju biti upoznati s osnovnim načelima poljoprivredne proizvodnje.

Uzgoj vinove loze po načelima ekološke poljoprivrede obuhvaća agro-tehniku na obradivim površinama i korištenje neobradivih površina na na-čin trajnog održavanja plodnosti tla, kakvoće voda, biološke raznolikosti, otpornosti bilja na štetočine i produktivnosti bilja.

Pogodni položajVinova loza se može saditi u ravnici ili na padinama, a najbolji rezul-

tati se postižu na donjim padinama brežuljaka (više svjetla, bolja prozrač-nost, manje bolesti). Preveliki nagib terena nije dobar zbog ispiranja tla i hraniva.

Vinova loza traži mnogo svjetlosti, pa vinograde treba podizati na juž-nim ekspozicijama, jer se na taj način osigurava bolja osvjetljenost za više od 30 % u odnosu na ostale ekspozicije. Razmak između redova, mjere ze-lene rezidbe, uklanjanje suvišnih izbojaka i prorjeđivanje listova utječu na bolju osvjetljenost trsova. Smjer pružanja redova sjeverozapad - jugoistok i jug – jugoistok osigurava bolju osvjetljenost u vinogradu.

Vinograd mora biti dovoljno udaljen od industrijskih zagađivača, auto cesta, oranica s konvencionalnom proizvodnjom. U slučaju da je vinograd smješten odmah pokraj oranica na kojima je konvencionalna proizvodnja, predlaže se sadnja žive ili druge ograde kao zelene barijere.

e k o l o g i j a

Ekološki uzgoj vinove loze

ww

w.le

mke

n.co

m

Opt

iqui

ck s

usta

v za

kon

trol

u pr

otiv

pom

aka

u st

ranu

Turn

Cont

rol

za si

gurn

o ok

reta

nje

plug

a

Hyd

rom

atic

za

oran

je b

ez o

šteć

enja

na

kam

enja

ru

Pred

plug

ovi s

e pr

ilago

đuju

jedn

osta

vno

bez a

lata

Noš

eni

plug

ovi

Juw

el 7

i J

uwel

8

post

avlja

ju n

ova

mje

rila

za o

brad

u tla

. N

isu

sam

o iz

nim

no je

dnos

tavn

i za

upra

vlja

nje

nego

i vr

lo p

ouzd

ani i

uči

nkov

iti u

na

jzah

tjevn

ijim

uvj

etim

a ob

rade

tla

! D

oživ

ite Ju

wel

gen

erac

iju p

lugo

va i

uvje

rite

se u

pre

dnos

ti pl

ave

boje

.

PLA

VO S

MIR

UJE

G

ENER

AC

IJA

PLU

GO

VA

JU

WEL

JED

NO

STA

VN

O U

PR

AV

LJA

NJE

I SI

GU

RA

N R

AD

Dur

aMax

x pl

užne

das

ke, p

oveć

ana

izdr

žljiv

ost z

a 15

0% i

cca

80 %

man

je v

rem

ena

za p

rom

jenu

dije

lova

.

236

ekologija

Zbog ne-dostatka pa-dalina ili loše raspoređeno-sti tijekom godine, urod grožđa može biti manji, a kvaliteta uroda slabija. Pove-ćana količina padalina u vi-nogradu re-zultira pojavom bolesti, a prije cvjetanja dovodi do bujnijeg porasta, te se troši velika količina organske materije koja ne dolazi do cvata. Vinovoj lozi najviše odgovara blago strujanje zraka. Lagani vjetrovi omogućuju brže sušenje suvišne vode s lišća, bolje oprašivanje i oplodnju, te spriječavaju negativan utjecaj kasnih proljetnih mrazeva i pojavu bolesti. Jači vjetrovi nanose štete tijekom vegetacije, pogotovo dok su mladice još mlade, a suhi i topli vjetrovi negativno djeluju na oplodnju, jer isušuju tučak i onemogu-ćuju oplodnju. Na mjestima gdje su jači i česti vjetrovi, potrebno je podići vjetrozaštitni pojas.

Obrada tla i sadnjaVinova loza uspijeva na različitim tipovima tla, ali nisu sva tla jednako

preporučljiva za uzgoj. Rastresita i propusna tla su bolja za uzgoj od zbije-nih i teških, a obzirom na bolje vodozračne odnose, temperature i smanje-nu količinu korova. Za normalan razvoj i dobar urod vinove loze, tlo treba imati 2,5 - 3 % humusa.

Vinograde često podižemo na mjestima gdje je nekada bio vinograd, voćnjak ili šikara. Na takvim parcelama potrebno je obaviti krčenje i či-šćenje. Nakon toga tlo se može preorati, te posijati neka leguminoza (npr. lucerna) koja će se kasnije zaorati u tlo. Hidromeliorativnim mjerama se reguliraju podzemne i površinske vode. Tijekom priprema tla potrebno je obaviti meliorativnu gnojidbu unošenjem organskog gnojiva (stajski gnoj domaćih životinja, kompost od biljnih otpadaka) u tlo po čitavoj površini prije rigolanja. Rigolanje se izvodi krajem ljeta ili početkom jeseni. Dubina rigolanja se kreće od 50 do 100 cm što ovisi o klimi i svojstvima tla. Pred sadnju je potrebna fina priprema tla, odabir smjera i razmaka redova sadnje te obilježavanje sadnih mjesta. U toplim krajevima vinovu lozu preporuča se saditi u jesen, a u krajevima sa umjerenom klimom najbolje je saditi u

Uzgoj autohtonih sorti, poput Žlahtine (slika lijevo) ili Plavca malog (slika desno), za ekološku proizvodnju vina, kod potrošača ima po-sebnu vrijednost i prepoznatljivost

237

ekologija

proljeće. Jama za sadnju se kopa na dubini od 30 do 50 cm što ovisi od du-žine cijepa.

Cijep prve klase ima dobro spojno mjesto sa 3 dobra razvijena kori-jena i mladicu sa dobro razvijenim i odrvenjelim pupovima (6- 7 komada). Dan prije sadnje cijepovi se stavljaju u smjesu stajnjaka, tla i vode. Raz-maci sadnje se kreće od 2 do 3 m između redova i od 0.75 m do 1,2 m unutar redova.

Stupovi za armaturu se najčešće postavljaju u proljeće druge vegetacij-ske godine (10-12 mjeseci).

Na izbor uzgojnog oblika utječu mnogi čimbenici, prije svega smjer proizvodnje, odnosno koju količinu i kakvoću grožđa očekujemo da bi pla-nirana proizvodnja bila gospodarski opravdana. Svojstva sorte i podloge, klimatski uvjeti, plodnost tla i postojeća mehanizacija utječu na primjenu određenog sustava uzgoja. Najzastupljeniji uzgojni oblici su račvasti oblik i njegova modifikacija - lepeza (Dalmacija i Primorje), starohrvatski uzgoj (sjeverozapad Hrvatske), guyotov uzgoj i pergole.

Dobra podloga za vinovu lozu mora biti otporna na filokseru, imati dobru sposobnost ukorjenjavanja, dobro podnositi određene količine vapna i te posjedovati dobar afinitet prema sortama. U rasadnicima Republike Hr-vatske postoji već pažljivo odabran sortiment podloga za sve tipove vino-gradskih tla.

Otporne sortePri izboru sorti vinove loze potrebno je odabrati sorte koje su otporne

na štetočinje, prilagođene pedoklimatskim uvjetima, te dati prednost autoh-tonim sortama. Sadni materijal mora imati deklaraciju koja osigurava sor-tnu čistoću i potpunu zdravstvenu ispravnost.

Sve sorte koje se sade u konvencionalnoj proizvodnji mogu se saditi i u ekološkom uzgoju vinove loze. Najvaž-nije sorte vinove loze su Gra-ševina, Chardonnay, Sauvi-gnon bijeli, Rizling rajnski, Burgundac bijeli, Semillon, Traminac, Burgundac crni, Merlot, Cabernet sauvignon, Vranac, Game crni, Frankov-ka i dr.

Najčešće autohtone sor-te vinove loze su Bogadnuša,

Vinograd u ekološkoj proizvodnji mora biti do-voljno udaljen od industrijskih zagađivača, auto cesta i oranica s konvencionalnom proizvodnjom

238

ekologija

Kujundžuša, Malvazija, Pošip, Škrlet, Vugava bijela, Žlahti-na, Plavac mali, Babić, Kralje-vina i dr.

Otporne sorte međuvrsnih križanaca

Unatoč dobroj kakvoći i otpornosti, status sorata me-đuvrsnih križanaca kao i loša reputacija koja ih prati još od vremena prvih direktno-rod-nih hibrida bila je zapreka za njihovo širenje u proizvodnji kvalitetnih vina. Da bi riješili barem formalni dio problema, devedesetih godina prošlog stoljeća njemač-ki su oplemenjivači zatražili da se njihove sorte Phoenix, Staufer, Sirious, Orion, Merzling i Regent (koje su tijekom dugogodišnjih ispitivanja poka-zale visoku kakvoću i dobru otpornost) priznaju kao sorte Vitis vinifere. To su argumentirali činjenicom da se po svojim ampelografskim svojstvima one nalaze unutar raspona variranja sorata plemenite loze, odnosno da se od njih taksonomski ne razlikuju, te da imaju odgovarajuća gospodarska svojstva i daju vina kakvoće usporedive sa sortama Vitis vinifere. Nakon razmatranja svih relevantnih pokazatelja i rezultata istraživanja, njihovom je traženju udo-voljeno, te su navedene sorte 1996. priznate kao sorte Vitis vinifere, čime je omogućeno da se od njih u određenim vinogradarskim područjima Njemačke proizvode vina sa zaštitom zemljopisnog podrijetla. Danas je na isti način priznato nekoliko desetaka sorata, a njihov broj i dalje raste.

Rezidba i gnojidbaVinovu lozu je potrebno orezivati svake godine što predstavlja najvaž-

niju agrotehničku mjeru. Pored reza u zrelo koji se izvodi za vrijeme miro-vanja loze, postoje i zahvati koji se izvode tijekom vegetacije na zelenim dijelovima trsa koji izravno utječu na bujnost i rodnost. Ovi zahvati uklju-čuju pljevljenje i pinciranje mladica, zalamanje zaperaka, prstenovanje, prorjeđivanje grozdova i listova te vršikanje. Krajem lipnja ili početkom srpnja uklanjaju se brandusi. Sporedni organski proizvodi (kvasci, komine, talog) iz proizvodnje i prerade se moraju iskoristiti kao organsko gnojivo.

Međuredni prostor se može održavati zasijavanjem višegodišnjih trava i leguminoza koje će poslužiti kao malč, te spriječiti rast korova, gubitak

U ekološkom uzgoju vinove loze nije dozvoljeno korištenje kemijskih sredstava za suzbijanje ko-rova u vinogradu, koji se suzbijaju mehaničkim agrotehničkim zahvatima

239

ekologija

vlage, stvaranje pokorice. Razlaganjem malča obogaćuje se tlo organskom materijom.

U ekološkom uzgoju vinove loze gnojidba nema samo ulogu osigura-vanja hranjiva biljci, nego i poboljšavanja plodnosti tla poticanjem aktivno-sti živih organizama u tlu.

Osim zelene gnojidbe leguminozama, primjenjuje se gnojidba stajskim gnojem, kompostom, kominom, slamom, morskim algama i proizvodima od algi, biodinamičkim i homeopatskim preparatima. Primjena industrijski dobivenih mineralnih gnojiva nije dozvoljena. Gnojidbu je potrebno prila-goditi uvjetima na terenu, osobinama tla i sorti. Dozvoljeno je koristiti go-tova mineralna i organska gnojiva AminoVital, Megagreen, Hortyflor Sta-llatico, AlgoVital Plus …

Suzbijanje štetočinjaŠtetočinje u vinogradu se prvenstveno suzbijaju preventivnim mjera-

ma tj. agrotehničkim mjerama koje sprečavaju njihovu pojavu i širenje. Do-puštena je primjena bioloških i biotehničkih mjera u zaštiti bilja. Prirodne neprijatelje štetočina vinove loze (predatori, nametnici) treba štititi i stvoriti im povoljne uvjete za život.

Najvažnije bolesti vinove loze su plamenjača ( Plasmopara viticola), pepelnica (Uncinula necator), crna pjegavost (Phomopsis viticola), siva pli-jesan (Botrytis cinerea), crvena palež (Pseudopeziza tracheiphila).

Najvažnije šteočine vinove loze su pipe vinove loze, grozdov moljac (pepeljasti i žuti), grinje (Phyllocoptes vitis i Epitrimerus vitis), cigaraš (Byctisus betulae).

Za suzbijanje plamenjače koriste se sredstva na bazi bakra (bordoška juha, Neoram, Cuprablau, Champion), a pepelnica se suzbija sredstvima na bazi sumpora.

U ekološkoj poljoprivredi dozvoljeno je korištenje sljedećih sredsta-va za zaštitu bilja. Kalijevo vodeno staklo je sredstvo za jačanje bilja, te preventivna zaštita od pepelnice i botritisa. VitiSan i HF-Pilzvorsorge sma-njuju uvjete pojave pepelnice i botrisa na vinovoj lozi. Equisetum Plus je ekstrakt preslice (Equisetum arvanse), te se koristi za zaštitu od crne pjega-vosti, a Myco- Syn se koristi za jačanje otpornosti biljke protiv plamenjače, crvenila lišća vinove loze i crne pjegavosti vinove loze.

Grozdov moljac se suzbija biološkim insekticidom na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis (Baturad WP, Biobit WP). Pipe vinove loze se mogu ručno sakupljati te se uništavaju plamenom. Grinje se suzbija struganjem stare kore i prskanje sumpornim sredstvima, a u proljeće prije cvijetanja tretira se sumpornim ili uljnim sredstvima. Prima insekticid je sredstvo na

240

ekologija

osnovi uljane repice koje služi za suzbijanje grinje i crvenog pauka. Kao sredstva za zaštitu bilja mogu se koristiti biološki pripravci od koprive, češ-njaka, gaveza, pelina, preslice i stolisnika.

CertifikatDa bi uzgoj vinove loze, proizvodnje grožđa te prerade istog u vino

bio zakonski definiran kao ekološki, proizvođači se trebaju registrirati kod kontrolnog tijela ovlaštenog za provođenje stručne kontrole i certificiranje u području ekološke proizvodnje. Cjelokupna proizvodnja podliježe stručnoj kontroli najmanje jednom godišnje. Nakon prijelaznog razdoblja ekološkog uzgoja vinove loze koje traje najmanje tri godine tj razdoblja od pokreta-nje proizvodnje do usklađivanja te proizvodnje s temeljnjim zahtjevima za ekološku proizvodnju, proizvođač stječe ekološki status. Na kraju se gotov proizvod certificira i plasira na tržište s deklaracijom “ekoproizvod”.

Uzgoj autohtonih sorti, poput Žlahtine (slika lijevo) ili Plavca malog (slika desno), za ekološku proizvodnju vina, kod potrošača ima posebnu vrijednost i prepoznatljivost

Uzgoj jabuke bez ostatka pesticida

Suvremen način uzgoja jabuka, ali i ostalog voća podrazumijeva pove-ćanu primjenu raznih kemijskih sredstava (pesticida) kojima se prije svega uništavaju razne bolesti i štetnici, ali isto tako se regulira rast i prirod voća-ka. Kao rezultat takve proizvodnje dobijemo lijepe i krupne plodove, ali uz korištenje kemikalija.

Spoznajom da nekontrolirana i pretjerana uporaba pesticida i mineralnih gnojiva značajno smanjuje kakvoću proizvoda, a isto tako utječe na onečišće-nje životne sredine, sve se više zagovara uvođenje novijih tehnologija koje pridonose većoj vrijednosti proizvedene hrane, a manje su štetne za okoliš. Tako se i u voćarskoj proizvodnji sve više razmišlja o integriranoj, ekološ-ki prihvatljivijoj i organskoj proizvodnji. Tehnologije koje se primjenjuju u ekološkoj i organskoj proizvodnji ne podrazumijevaju primjenu sintetičkih herbicida i mineralnih gnojiva. Kod nas postoje mnoga područja prikladna za uzgoj jabuke (što se tiče svojstava klime i tla, ali i drugih čimbenika) koja su prihvatljiva upravo za uvođenje tehnologija ekološki prihvatljivije i organske proizvodnje voća čiji bi cilj bio proizvodnja plodova visoke kakvoće.

241

ekologija

Izbor sorteU uzgoju jabuke bitnu ulogu predstavlja sortiment, a iz godine u go-

dinu se povećava broj novonastalih sorata jabuka. Većina sorti jabuka koje su u današnje vrijeme zastupljene u proizvodnji, ukazuju na visoki stupanj osjetljivosti na različite gljivične bolesti: npr. pepelnicu (Podosphaera leucotricha), krastavost ploda i lista (Venturia inaequalis) i bakterijsku pa-lež (Erwinia amylovora).

Upravo posljednjih nekoliko godina pojava navedenih bolesti je uče-stalija, te u kombinaciji s nepovoljnim klimatskim čimbenicima izaziva vidljive simptome na jabukama, ali i drugom voću. Kako bi se napad glji-vičnih oboljenja spriječio odnosno ublažio potrebno je intenzivno provoditi nekoliko prskanja fungicidima u vrlo kratkom razdoblju, te se time poveća-va vjerojatnost veće prisutnosti rezidua na plodovima (posebno kod sorata ranijeg vremena dozrijevanja).

U selekcijskim centrima diljem svijeta provode se razna selekcijski ci-ljana križanja kako bi se dobile tolerantne, odnosno otporne sorte na nave-dene bolesti. Naravno da je to dugotrajan postupak, a rezultat nije u potpu-nosti pozitivan, jer ukoliko se postigne tolerantnost ili otpornost sorata na navedene bolesti, tada u najvećem broju slučaja kakvoća plodova novona-stalih sorata nije zadovoljavajuća.

Sorte jabuka kao što su Santana, Ariwa, Rewena, Topaz, Ecollete, Golden Orange, GoldRush, Florina, Remo, Liberty, Prima, Jonafree i dr. pokazuju tolerantnost/otpornost na neke od navedenih bolesti, ali tre-ba uzeti u obzir da u različitim klimatima dolazi do pomaka u vremenu cvatnje i vremenu dozrijevanja svake pojedine sorte, a ono najvažnije je da može doći i do povećane ili smanjene otpornosti sorata kako na neke druge bolesti.

Intenzivan uzgoj – jednaki plodovi nakon kemijskog prorjeđivanja

Stare sorte - prirodan rast bez prorjeđivanja

242

ekologija

Iz tog razloga one se ne smatraju i preporučene sorte za naše područje, već pružaju pogled na aktualnu ponudu sortimenta jabuka, odnosno svaka-ko prije ulaska u proizvodnju potrebno je provesti pokuse u introdukcijskim nasadima.

Takve otporne ili tolerantne sorte zauzimaju poseban značaj u biološ-koj proizvodnji, ali unatoč otpornosti na određene bolesti, ipak traže mini-malan program zaštite od bolesti i štetnika.

Mnogim potrošačima je važna ekološka kvaliteta jabuka, a uzgoj ot-pornih sorti omogućava tzv. ekološku proizvodnju.

Mjere zaštiteUkoliko ne postoji mogućnost uzgaja sorti koje su tolerantne ili otpor-

ne na određene bolesti i štetnike, svakako treba voditi računa da se jabuke što manje tretiraju. Naravno ovo je lakše provesti ukoliko se planira uzgoj nekoliko stabala jabuka u amaterskom voćnjaku ili okućnici, namijenjenih is-ključivo za vlastitu potrošnju. U tom slučaju nužno je redovito i na vrijeme provoditi neke postupke kako bi se ublažio napad određenih bolesti i štetnika. U proljeće je važno poduzeti određene mjere (npr „čišćenje“ kore debla), te provesti proljetno prskanje kako bi se uklonili štetnici i gljivice nakupljeni ti-jekom zime u pukotinama kore voćaka. Rezidbom (u zrelo i zeleno) se osigu-rava dobra osvijetljenost i prozračnost krošnje, čime se u vlažnim godinama značajno može smanjiti stupanj gljivičnih infekcija. Tijekom lipnja i srpnja može se ručno prorijediti plodove, zatim redovito odstranjivati napadnute iz-boje i plodove radi sprječavanja širenje daljnjih infekcija, te pravovremeno ubrati zdrave plodove kako bi se mogli što dulje čuvati.

Očuvanje starih sortiIako je većina starih voćnjaka zapuštena, dio onih koji su u privat-

nom vlasništvu nastoje se sačuvati i zaštititi, odnosno ide se u revitalizaciju

Plodovi starih sorataUjednačni plodovi nakon prorjeđivanja

243

ekologija

starih voćnjaka na način da se sa starih stabala uzimaju plemke koje se poci-jepe ili na sjemenjake ili na podloge srednje odnosno slabije bujnosti (MM 106, M 9) i na taj način se proizvedu sadnice starih, gotovo zaboravljenih sorti jabuka.

U posljednje vrijeme sve se više traže i uzgajaju stare sorte jabuka koje je moguće i lakše uzgojiti na prirodan način, a takav način proizvodnje ne re-meti prirodne cikluse i ravnotežu u pri-rodi, te je takvo voće zdravije, a može se čuvati i u običnim skladištima (po-drum, ostava) bez ikakvih tretiranja. Očuvanjem starih, sorti jabuka osim što se borimo za zdraviju prehranu, na taj način se nastoji očuvati bogatstvo i raznovrsnost biljnih vrsta od zaborava i nestanka. Većina plodova takvih so-rata uglavnom ne izgledaju vizualno privlačno i često na okućnicama ima-

mo priliku vidjeti plodove jabuka koji imaju vidljivih simptoma oštećenja (mehaničkih, od uboda insekata i sl., tijekom manipulacije) i takvi plodovi nisu vizualno prihvatljivi, ali ako se uzgajaju na ekološki način sigurno su bolje kakvoće i zdravstvenog stanja od onih proizvedenih u visoko inten-zivnim nasadima

Voće iz organsko-biološkog uzgoja je skuplje od onog proizvedenog suvremenim tehnologijama.

Koje voće zadržava najviše pesticida, a koje najmanje Uvijek treba imati na umu da su pesticidi otrovi, te je jasno da mogu

biti opasni za ljudski organizam. Iako se koncentracije prisutne na plodovi-ma koje konzumiramo kontroliraju i većina plodova je zdravstveno isprav-na, odnosno smatra se sigurnima za konzumaciju, teškoće stvara dugogo-dišnje nakupljanje pesticida i njihov kumulativan utjecaj na organizam. Naravno da je njihov učinak ovisan o tjelesnoj masi, dobi, spolu i sl.

Analiza nekoliko vrsta voća nakon pranja i guljenja pokazala je da su jabuke sa 98 % uzoraka, u kojima su pronađeni pesticidi, svrgnule celer s prvog mjesta najozloglašenije namirnice. Razlog tome bi mogao biti što se

U posljednje vrijeme raste broj ljudi koji pate od alergija jabuka i ne mogu konzumirati svježe plodove, jer uzroku-ju neugodno škakljanje ili čak upale u ustima i grlu, ili svrbež očiju

244

ekologija

ponekad jabuke tretiraju određenim tvarima nakon berbe kako bi se ubla-žila pojava fizioloških bolesti i kako bi se omogućilo dulje skladištenje i transport na udaljenija mjesta. Međutim takva sredstva se upotrebljavaju u zakonski propisanim i strogo kontroliranim, minimalnim količinama, a kontrola se provodi od strane fitosanitarnih inspekcija.

AlergijePrilikom konzumacije jabuke često se odstranjuje kožica koja je ustva-

ri najbogatiji izvor hranjivih tvari odnosno prije svega anitoksidanasa. Ra-zlog takvog postupka je što dio potrošača razmišlja kako kora voća koje nije biološki uzgojeno nije jestiva, jer je tretirana pesticidima. Usprkos tome, ako se smatra da ona nije jestiva, ne znači da je otrovna, jer prilikom bilo kakve primjene sredstava za zaštitu bilja nužno se pridržavati karence (odnosno poštivati broj dana koji je potreban da se određeno sredstvo raz-gradi), a ako su prisutni ostatci sredstava (rezidui) onda se to u većini sluča-jeva radi o količinama koje nisu opasne za zdravlje ljudi.

U posljednje vrijeme raste broj ljudi koji pate od alergija jabuka. Takvi potrošači ne mogu konzumirati svježe plodove, jer uzrokuju neugodno ška-kljanje ili čak upale u ustima i grlu, ili svrbež očiju. Alergijska reakcija se javlja ustvari zbog prisutnih proteina u voću (u jabuci su to proteini MAL d1 i Mal d3) a koji pokazuju križnu reaktivnost s peludnim antigenima. Tako da osobe koje su alergične na pelud pojedinih biljnih vrsta (npr. bre-zu) često pokazuju i alergiju na jabuke.

Dozrijevanje, te vrijeme i način čuvanja i skladištenja jabuka utječu na alergenost. U tom kontekstu važno je znati da dulje čuvanje povećava alergenost. Ukoliko se plodovi voća prije konzumacije dobro ne operu, na kožici mogu ostati čestice polena neke biljne vrste, a ponekad i rezidui ne-kog kemijskog sredstva, koji onda mogu pojedinačno, ili u kombinaciji kod osjetljivijih osoba izazvati neku vrstu alergija.

Institucije Enviromental Protection Agency (EPA) i Enviromental Wor-king Group (EWG) na osnovu istraživanja sastavili su liste voća sa najvi-šim i najnižim razinama ostatka pesticida.

Voće koje zadržava najviše pesticida Voće koje zadržava najmanje pesticida

Breskve, jabuke, nektarine, jagode, trešnje, višnje i grožđe, kruške, maline,

šljive, naranče, mandarine

Avokado, ananas, mango, kivi, banane, papaja, borovnice, grejpfrut, limun, (lubeni-

ca, dinja)

245

ekologija

Kad se vratimo osobnom stazom djetinjstva unatrag nailazimo na sta-ri jedinstveni bakin vrt. I sada ga gledam kao nekada ograđenog isplete-nim vrbovim prućem. Tata je na saka 2 metra zabijal kolce vu zemlu izmed njih je preplital vrbovo granje. Guske, kokoši, race i svinje po dvorišću su onda stalno hodile. Plot je moral bit visok bar meter i pol. Se starne je bila drvena lesa. Da ni bilo plota se bi zgazile i potrle. Na kolcimi su bili metnuti: lonci,lavori i zdele iz koje je mladina pila. Ni onda bile se u dućanu kak je denes. Se se z vrta brale i z njive pobirale. Čega ni bile bez tega se i more! Vu selski dućan s pultom išle se same po cukar i sol. Jajca su se brala po kokošinjcim i po parmami sena. Kaj je te u vrtu bile? Sega po male za svu družinu. Ni tam bile same one kaj vu pravem vrtu ima nek je on za moju baku bila za cele sele štima. Tam su trebali biti naj-boljši grmi zelene šalate i nadeblje mrkve i peršini. Šalate je trebale biti i na jeseni i za kasne protuletje. Sa se šalata u velke glave savijala. Bile je vu vrtu:rone,graška,beleg i šareneg graha,luka s najbolji belih i črlenih glava.Paradajz je moral biti najvekši vu selu. Iste kak i glavice zelja. I za kolinje na zimu je baka već vu protuletje mislila,pak je črlene i žute fafa-rone sejala. Gda su sazrele i poljutile onda sem ih s bakom brala. Na konec nanizala i na štagalj povešala.One su se sušile i vu kobase i prezgušte me-tale. One friške je baka u staklenke kiselila pa bi ih tata z guštom uz grah s suhim rebricami,kožicami,pačkim il buncekom pojel. Mogel ih je mam jesti da mu je sav požerak,čreva i želudac progrizlo. Mislil je da buju ga od se bolesti pročistile pak je s peharca vinčeko popil. Seme se je uzimale iz najboljšeg komada: paradajza,paprike,zelja kelja... Se se seme odmah va-dile i sušile vu hladu par dani pa se vu škrnicl pakovale. Seme od domaće šalate se je odrezale sa batvom. Povezal se je vu snop sa špagom i obesilo na : tavan,štagelj ili metnulo vu komoru. Tam se je na vetru do protuletja posušle. Mam se je stresle i na gredicu posijale. Tak se čuval: beli i črleni luk,zelje,kelj,mrkva,peršun,repa,rona. Na kolcimi se pažul gizdavo njihal u svojoj komušini i žutim mahunami. Grah se je na jesen mlatil sa šćapom na ponjavi iz komušine. Pak ga je bile lepe gledeti. Saka ponjava je svog zrna imela.Jeden je bil beli,drugi šareni,tretji pak rozi,pak črni vrapčar i ona den i noć zato kaj je pol zrna bile belo pol pak črno. Gda se je posušil vu komoru se je spremal. Tak se je i grašak lupil i sušil. Nekaj se je ostavile za jesti sam se predi namočil. Onaj za sejati se tak osušen do setve ostavil vu komori. Bile ga je sitnejšeg i slajšeg i oneg debeleg kak bob. I z tikvi se seme vadile i osušile. Nekaj se na šporetu na tabli pekle i jezgra se vadila i

Bakin eko vrt

246

ekologija

jela. Ak je više bile od nje se gibanica delala. Ni to bil sam vrt neg i cvet-njak s rožicami: lepim katama,ljubičicami,rozimi klinčekima,belimi ljilja-nima, sesveticami. Tak je baka imala cvetja za sesvetski venac delati kaj se na križa obesil.Jedna gredica je bila posajena nekoliko let z jagodami. Kak su od lipnja rodit stale mesec dan ih je bile sam su se spodi zelenih trolisti sakrile. Sako rosno letno jutro već ih je opralo tak da ih se mam jesti dalo. Bile je vu bakinom vrtu i mirisa lepog od začinov kaj su se vu ranu metale. Sijala je baka najviše kopra i predi megle ga sušila. Sejala je baka i mak s debelimi tobolci na vrhu. Ni bile maka saki den pa je makovnjača bila želj-no čekana gibanica. Gda je dozrel stresale sme seme širom na papir kad je mak masen bil da se ne bi užegel. Uza sami plot bile je i kamilice s belimi cveti kak den. I nju se brale i sušile za zimu protv: temperature,prehlade i gripe. Ni se niš kupovalo sam se je prešlo vu vrt i pobralo. Se listje i se-menje se na masni papir stavilo. Kad bi zima stala ruke gristi se je povrće pobrane pak se rezale i kiselile za zimsku šalatu. Zele je bile prave domaće belo i črveno. Da se bole setim ni vu njemu bile toliko kocenje. Vu jednom delu vrta se sejal presad zelja. Kad je 3-4 lista imal baka mu je namočila korijen vu smesu vode i štalskoga gnoja i rasadila. Par deni sem ja morala brinut da bi ga dobre zalejala kak bi glava bila velika i bogata. Na taj del vrta i dedek je gledil. Ni njega bile briga za zelenje kaj ga krava jede. Već

247

ekologija

je tam on sebi sejal male duvana. Na jesen je z tobolcev seme istresal i sejal ga i presađival kak i zele.Gda je porasel i liste dobil ozdol ga je bral pak ga je nizal na konec i sušil na štaglju. Onda ga je sekel i u cigare frkal i oblake dima po cel den odbijal. Sam se morale tenko z nožem narezati , ne debele ružne rezance delati. Punile su se paprike za ribanim zeljem pak se metale vu staklenke z octom kaj su se najlonom zatvarale i gumicom zategle. Onda su se vu špajzu na policu metale. Kak su bile lepe te velike bakine šarene tegle sam su čekale malo suvog mesa.

Sramota bi bile da se je vu vrtu trave našle. Baka je sako jutro mam kak je kiša pala saku travku z rukom povadila predi nek je vu kotec ili vu štalu zašla. Znalo se da se plevilo prije neg je sunce vu podne zapekle. Ja sam malu motikicu dobila , a baka je sam gledala da koju dobru biljku ne bi podsekla. Kad je sunce prve kapi znoja na lice zvlekle iz vrta se micale. Baka je odahnula jel i denes gda bu ju susedi vušli z pola i u pole buju rekli kak su grede se uredne. Ni baki bilo važne da se z vrta saki den šalata za ru-ček napravi sa soli,octem i masti jel je vulje skupe bile. Sam da se selo divi i o vrtu pripoveda! Predi jakeg sunca da smo se isplevile i okopale i koju kantu vode se je u vrt žednim biljkama z bunara navadile. Kak je same lepi bil gda je kiša pala. Se velike biljke su se nekak poklapile. Takav je bil paradajz. Kak da se smejal: šljivar, jabučar, ljubičasto vo-lovsko srce i onaj mali slatki. Sam se paradajza kak jabuku pojelo. Tak i papriku rog i ba-buru kaj su rumenom i črle-nom bojom mamile. Ni bile plina ni kištri ledenic pa se šparet ni hajcal v leti. Se kaj je trebale to je već friško skuval bakin vrt. Al kak je sunčece vu zoru izlazile se su one vu njega pogledale,kak da su se sam stresle i nekak prek noći za pedalj narasle. Radil je vrt od protuletja do jeseni da ce-loj družini stol zazeleni. Vre-me je da se i on prek zime pri-

248

ekologija

miri. Prve sme stara batva i kolce zvlekli pa sme ga preštihale. Najpredi se je rstrunil zreli štalski gnoj il pak pepel iz šporeta i peći pak se sa šthačami u zemlicu zagrnul. Tak je zima premrzla vodu vu zemli pak je na novo leto ona bila rahla kak prašina. Sam su trebale železne grablice da se narede lepi redi i gredice. Ni bile vragov kaj su jeli bakino zelenje. Sam se paradajze i paprike polejalo z galicu z kojom se vinograd i voćke špricale. Po mrkle noći se tudi prešetaval i gospon jež kaj ni škodu delal već vatal one kaj tu nisu potrebni biti. Bakin su vrt rade posetile:senice,lastavice,leptiri,gušteri božje ovčice i si oni pomagači kaj su po denu negdi vu: štali,štaglju vu gnezdu ili vu travi bili. Baš onda kad mi z vrta izajdemo oni mam dojdu. Znala je baka paprike i paradajze i z kravljim mlekom pod noć pošpricati da do jutra ne izlapi i peronospora ih ne uvati. Bil je lepi bakin vrt baš kak život gde je se cvetale i rasle i nigdo se ni bunil da mu nekaj fali i da se lak-til kak je on bil najboljši.Već je negdo priskočil da ga kaj jake ne zamudi. Mirišal je kak lepa puca kaj se sprešetavala iza našeg štaglja punog sena u Ferežanima. Znad njega se brajda nadvila kaj ga je od tuče i jarkog sunčeca branila. Dok je direktor v rujnu bil zrel već smo mi deca željna grozdja bili na njemu. Zato je i lako gizdav bil kad je saki v svomu redu bil i ni nervo-zno skakal za saki vremenski hir. Jele se kak je kaj vu kojem delu godine dolazile. Gda je huda zima stisla ostala je same šalata spodi snega i štimani ljuti gospon hren. Niš se ni pakirale sam kaj se mogle sušile se. Kak da je znal da ga baka gazdarica dvorišća do smrti ne bu ostavila. Sav okus iz nje-ga brižno je baka u staklenku, komoru ili klobasu suhu z tavana brižno za-prla. I gda je zima huda stakla nacrtala se na stolu na vrtno leto je mirisalo pak nekak kak da se rezati uz krušec božji sagdašnji dalo.

249

lov i ribolov

Mnoge vrste sisavaca provode dio jeseni, zimu, a neke i dio proljeća u zimskom snu. Za razliku od smeđeg medvjeda, koji ne spava tako čvrsto i čija se tjelesna tempe-ratura ne snizi znatno, mnogi drugi sisavci spavaju snom tipa obamrlosti. Pri tom im se temperatura tijela jako spusti, blizu ništice, a fiziološki pro-cesi se svedu na neophodni minimum. Najveća spavali-ca među njima po trajanju, a možda i po dubini sna, je veli-ki ili obični puh.

Puh je mali glodavac, dugačak oko 20 cm, s kitnjastim repom duljine 12 do 15 cm. Težak je oko 180 grama, pepeljastosive je boje na gornjem dijelu tijela, dok je ispod vrata i po trbuhu bjelkast. Na prijelazu je od miševa prema vjevericama. Po građi je bliži miševima, a izgledom i po-zom pri jelu (sjedi na stražnjim nogama i prinosi hranu prednjim) sličniji vjeverici.

Danju je u svom skrovištu, a noću je u potrazi za hranom. Njegova nazočnost, kada ne spava, može se otkriti po otpacima hrane, koju je jeo.

Stanište i hranidbaPuh živi u šumama. Kao i mnogi

drugi sisavci i ptice, njegova nazočnost je vezana za duplje, koje su mu neophodne. Zato više puhova ima u planinskim šu-mama, dok je iz nizinskih skoro sasvim nestao. Nastanjuje se u duplje stojećeg i srušenog drveća, udubine u stijenama, podzemne jame, tzv. pušine i drugdje. U područjima s hladnijom klimom, topliji dio godine provodi u dupljama, a kada je hladnije više puhova se povlači u pušine.

l o v i r i b o l o v

Spavalica puh

Puh na drvetu

250

lov i ribolov

Na mjestima gdje u okviru šume ili na rubovima šuma ima lugarnica, lovačkih kuća i koliba, puh u njima načini zimsko gnijezdo i tako se pri-druži šumarima i lovcima, a da oni to često ni ne znaju. Puh je vezan za šume, u kojima ima mnogo hrasta, bukve ili pitomog kestena, čiji su mu plodovi osnovna hrana. Masovnija pojava puhova vezana je uz obilniji urod žira, bukvice ili kestena, svake treće, četvrte ili pete godine, „pušje godine“.

Osim navedenog, puh se hrani raznim pupovim, kukcima, jajima ma-njih ptica, šumskim voćem, gljivama, lješnjacima i drugim šumskim plo-dovima i sjemenjem. Voli i pitomo voće, zbog kojeg se približava kućama nedaleko od šuma. Zna načiniti i štete u šumarstvu, obgrizajući koru ispod vršnog pupa mladih četinjača.

Ženka puha pari se u svibnju, lipnju. Nosi 24 dana i okoti 2 do 7 mla-dih, iznimno 11. Mladunci su slijepi oko 3, a sišu oko 4 tjedna. Spolno zreli su u uzrastu od godinu dana. U godinama kada rodi glavna hrana, može biti i dva parenja, pa se mladi mogu naći čak i u prosincu. Puhovi dožive oko 9 godina starosti.

Izvrsno pečenje - ljekovita mastU kasnu jesen usamljeni puhovi nestaju, povlače se na spavanje. Pri-

je toga pomoću posebnih biljaka iščiste želudac i crijeva. U područjima s umjerenijom klimom ljetna skrovišta koriste i kao “spavaonice”.

Zimski san puha traje oko 7 mjeseci. Činjenica je kako puhovi i nji-hov prirast zavise od uroda teškog šumskog sjemenja. Izostane li obilniji rod žira, puhovi odspavaju još jednu od 3-4 godine - do sljedećeg obilnijeg uroda žira.

Bilo to točno ili ne, fiziološke promjene u stanju zimskog sna omo-gućavaju organizmu da mjesece i godine izdrži bez hrane. Tome u prilog, može se navesti kako su puhovi nakon zimskog sna, u proljeće, podjedna-kio debeli kao prije sna u jesen.

Meso puha je izvrsno i zato se love od davnina. Osobito je lov puhova omiljen u Gorskom Kotaru, odakle potječe pjesmica „Glatko je drevo bu-kovo, slatko je meso puhovo“.

Lovi se najviše pomoću raznih lovki, a mamac je jabuka, kruška i dru-go voće.

Ulovljeni puhovi su odlično pečenje. Ako se ulovi više jedinki, mogu se ispeći i zaliti mašću. Puhova se mast drži ljekovitom, i to posebno za liječenje rana i kožnih bolesti.

251

lov i ribolov

Sličnosti kune zlatice i kune bjelice

Među našim vstama divljači postoje one, koje su jako slične, kao što su to kuna zlatica i kuna bjelica. U prirodnim uvjetima ih je teško razliko-vati. Najočitije razlike su u boji dlake, obliku repa i dlakavosti šapa. Razli-kuju se i u načinu života i u staništima, koja zauzimaju, pa možemo pretpo-staviti, o kojoj se radi, po mjestu gdje je zapazimo.

Obje kune imaju tanko i izduženo tijelo s kratkim i snažnim nogama s oštrim kandžama. Odrasle su dugačke 70 do 80 cm, od čega 20 do 30 cm otpada na rep, obrastao dugom dlakom.

Kuna zlatica je najljepši predstavnik porodice kuna u našoj zemlji. Osnovna boja dlake je tamnosmeđa, na šapama i repu tamnija, a podlaka je žućkasta. Uočljivi podgrlac je žute ili žutonarančaste boje (zlaćane, po čemu je dobila ime) i nije produžen nadolje. Nekada može biti bjelkast, a u tom slučaju je, osim boje ostale dlake, odlučujući njegov oblik - ponešto je duži i kosmatiji.

Uši kune zlatice imaju uske svijetle rubove, a vrh nosa je crn. Tabani i jagodice su obrasli dlakom. U tragu na tlu to se vidi po nešto većim otis-cima od onih kune bjelice, a u podatnijoj podlozi se ta dlakavost oslika u otiscima.

Razlika i u stanišnim uvjetimaKuna bjelica dostiže veličinu kune zlatice. Prevladajuća boja je sivo-

smeđa s bjelkastom podlakom. Podgrlac je uvijek svjetliji, izrazito bijele boje. Produžuje se nadolje, zahvaćajući dio prednjih nogu. Tabani i blazine šapa su goli, a vrh nosa je boje mesa. Razlikovanje ovih dvaju kuna mogu-će je i po lubanjama, što je mnogo teže.

Razlika je i u stanišnim uvjetima, koje traže. Kuna zlatica naseljava suvisle šume, osobito četinjarske i mješovite. Njena rođakinja je tipični sta-novnik otvorenih terena, osobito voli šumske rubove, kamenjare i stare i napuštene kamenolome. Sve je to dovodi u blizinu ljudskih naselja, gdje može pričiniti znate štete na peradi, pitomim kunićima i domaćim golubo-vima.

Događa se ne samo da se nađe na periferiji manjih mjesta i u njima nego i u središtima većih mjesta. Tada se hrani prenamnoženim gradskim pticama – golubovima, grlicama, vranama, zatim miševima, štakorima i drugim sitnim sisavcima. Rjeđe se događa da kuna zlatica uđe u naselje, gdje i ona zna načiniti verće štete na sitnim domaćim životinjama.

252

lov i ribolov

Nekada cijenjene krznašicePrehrana tih kuna je slična, a zavisi o staništima i načinu života - kuna

zlatica se više kreće po drveću, vrstama i dostupnošću plijena. Obje vrste po pravilu love sve što mogu savladati - kuna zlatica ponekad i srnu. Hrana su im vjeverice, puhovi, mnoge vrste glodavaca i ptica, jaja i mladunci. Od divljači zečevi, divlji kunići, poljske i šumske koke i druga pernata divljač. Zatim divlji plodovi i voće, osobito suho i prezrelo. Nekada se u želucima tih kuna mogu naći ostaci iglica i komadići drveta, koji vjerojatno imaju određenu ulogu u probavi hrane.

U lov kune po pravilu kreću predvečer ili noću, a dan provode u skro-vištu. Za kunu zlaticu su to duplje drveća, napuštena gnijezda ptica ili vjeverice, često ona čijeg vlasnika je pojela. Kunu bjelicu nalazimo u šu-pljinama u stijenama, pod kamenjem, u složajima drva, a u naseljima na tavanima, u napuštenim i gospodarskim zgradama, pod stogovima sijena ili slame.

Obje kune su nekada bile cijenjene krznašice, na koje je bio zanimljiv lov zimi. Osobito je bilo cijenjeno krzno kune zlatice, za koje se nekada mogla dobiti vrijedna krupna stoka. Po tome je i hrvatski novac dobio ime. Danas postoje pokreti protiv prirodnog krzna, a i moda se promijenila, pa nema motiva za lov kuna.

Divlje patke plivačice i ronilice

U tijeku kasne jeseni i zimi u lovišima umjesto naših divljih pataka, koje su odselile južnije, mogu se vidjeti mnoge vrste divljih pataka, koje dolijeću sa sjevera. Neke od njih nam redovno dolaze, a neke, osobito one s dalekog sjevera, rijetko dolutaju k nama. Skoro sve te vrste spadaju u rijetke ili vrlo rijetke vrste.Sve divlje patke su na neki način zaštićene odre-đenim zakonskim propisima. Brojnije, kao što je naša najčešća divlja patka gluhara, zaštićene su lovostajom u vrijeme razmnožavanja. Rjeđe i ugrože-ne vrste su trajno zaštićene i ne smiju se loviti.

Ako neke rijetke vrste divljih pataka i nisu trajno zaštićene, svejedno ih treba štediti, jer se površine za ptice vodarice stalno smanjuju, a na po-stojećim se pogoršavaju stanišni uvjeti. Sve to utječe na smanjenje broja tih ptica, kao i stradanje u vrijeme seobe i zimovanja, u što spada i lov.

253

lov i ribolov

Danas su mnogi problemi svjetski, pa i zaštita ptica selica, među njima i divljih pataka. Odnosno, zaštita ptica selica ne može biti samo stvar ze-mlje u kojoj se gnijezde, nego i onih zemalja, preko kojih sele ili u kojima zimuju, a sve to je sadržano u međunarodnim konvencijama o zaštiti ptica, čiji potpisnik je i Hrvatska.

Potrebna zaštita lovacaSve navedeno su i razlozi zbog kojih lovci štite ptice, među njima i

selice, a posebno rijetke i ugrožene vrste. To ne znači kako ne treba loviti divlju patku gluharu u vrijeme lovne sezone, ali kada su vode zaleđene tre-ba prekinuti lov i hraniti je.

Treba znati kako je meso mnogih rijetkih i ugroženih vrsta manje uku-sno. Preparirane, bez obzira koliko šarene bile, više je tužna slika, kada se zna koliko su rijetke. Pošteđene, vjerovatno bi se vratile na mjesto gnijež-đenja, dobile potomstvo i tako opet bile ukras naše prirode u kasnu jesen i zimu. Valja spomenuti kako je proganjanje i ubijanje zaštićenih vrsta ka-žnjivo.

Zato ne bi trebalo pucati u svaku šarenu pticu, pa i divlju patku. Prije nego što podignemo pušku trebamo biti sasvim sigurni u što ćemo pucati. Obično su mužjaci divljih pataka ljepše obojeni, a ženke neuglednije, često na prvi pogled slični ženki divlje patke gluhare.

Kako ne bi pogriješili u početku, pri određivanju vrste treba znati ra-zlikovati dvije vrste divljih pataka - plivačice ili površinske divlje patke i ronilice, s tim što treba znati kako ove druge manje gnijezde kod nas.

Lakše plivačice, teže roniliceVrste, koje pripadaju prvoj grupi, obično se sreću na plićim vodama, ima-

ju malu specifičnu težinu - od 0,6 do 0,8. Hranu obično traže uranjajući samo prednji dio tijela, dok stražnji ostaje izvan vode. Sposobne su roniti, ali to rijet-ko čine. Nisu vezane isključivo za vodu, pa hranu traže i podalje od nje.

S vode polijeću uvis - “s mjesta”. Zbog specifične težine, koja je ma-nja od vode, odstreljene patke plivačice ne tonu. Noge su pozadi,malo dalje od polovine tijela. Tijelo im leži pliće u vodi.

Divlje patke ronilice češće se zadržavaju na otvorenoj i dubljoj vodi, pa i morskoj, s tim što su morske krupnije. Noge su im postavljene više pozadi i teže se kreću od plivačica, ali su zato spretnije u vodi. Bolje i brže plivaju, a dovoljan je jedan zamah nogu kako bi zaronile. Rone do 4 m duboko, ali ne mogu progoniti plijen, kao što to čine ronci, nego obično isplivaju nedaleko od mjesta gdje su zaronile.

Teže su od divljih pataka plivačica i tijelo im leži dublje u vodi. S vode se podižu nakon zaleta - odbacujući se nogama i mašući krilima.

254

lov i ribolov

Lisica i sitna divljač

Provesti u današnje vrijeme točno ocjenjivanje stanja u svezi sa sma-njenjem broja zečeva, fazana i druge sitne divljači je veoma teško zbog velikog broja čimbenika, koji na to stanje djeluju. Kao jedan od uzroka smanjenja broja sitne divljači često se navodi prenamnoženje “štetočina”, posebno lisice. Je li stvarno tako može se vidjeti iz bližeg poznavanja uloge lisice u lovištima.

Lisica je u mnogim lovištima, gdje nema vuka, risa, pa i čaglja, gra-bežljivac prvog reda, koji se nalazi na vrhu prehrambene piramide. Zato je važna njena sposobnost razmnožavanja, koja u biti određuje njen pritisak na mogući plijen, a nas najviše zanima sitna divljač. Prosječno je to preko 5 lisičića po leglu.

Ostavimo li po strani činjenicu kako je lisica važan rezervoar silvatič-ne bjesnoće, dolazimo do glavnog pitanja, koje tišti većinu naših lovaca, a to je prehrana lisice. Istraživanjem prehrane lisice bavili su se mnogi autori i većina se slaže u tome kako je njena prehrana vrlo raznolika i zastuplje-nost pojedinih sastojaka se mijenja u tijeku godine. Prema većini od njih lisica je štetna uglavnom u vrijeme podizanja mladunaca i u vrijeme najma-nje brojnosti sitnih glodavaca.

Glodavci glavna hranaPrema jednom istraživanju sitni glodavci čine 42 posto prehrane lisi-

ce, «korisna» divljač oko 22 posto, ostalo su ptice, vodozemci, gmazovi, mekušci, kukci i nešto biljne hrane. Ukupna dnevna potreba lisice je 850 g hrane. Ako bi se dalje računalo, jedan odrasli zec od 3500 g, uz drugu hranu, bio bi dovoljan lisici za 18,5 dana. Godišnje bi to bilo 20 zečeva za godinu dana, a to nije malo. Uz to ona dnevno pojede najmanje 10 do 15 voluharica ili miševa, kada ih ulovi. Ali, lisica od te i druge hrane radi pri-čuve «za gladne dane».

Razumljivo je kako se lisica u nedostatku sitnih glodavaca mora hra-niti i nečim drugim. Tamo gdje ih ima lovi divlje kuniće, tekunice, hrčke i druge sitne sisavce i ptice. U blizini naselja, pa čak i u naseljima, hrani se ljudskim otpadom i «gradskim» životinjama, divljim i pitomim.

Grabežljivci u lovištima, pa i lisica, većinom imaju mogućnost izbo-ra raznih vrsta plijena približno iste veličine. Davanje prednosti nekoj vr-sti plijena uvjetovana je njegovom brojnošću i dostupnošću. To objašnjava okolnost kako većina grabežljivaca lovi one životinje, koje su se pranamno-žile. U slučaju lisice to su voluharice.

255

lov i ribolov

Lisica je jedan od nespecijaliziranih grabežljivaca, koji neko vrijeme godine daje prednost određenoj vrsti plijena. Bez ikakvih teškoća može pri-jeći na prehranu drugom vrstom plijena, koji joj olakšava prehranu. Tako lisica može u vrijeme manjka voluharica “prijeći” na umjetno uzgojene fa-zančiće, koji su naseljeni u lovište.

Likvidacija bolesne i uginule divljačiPoznato je kako populacijska razina plijena ima utjecaj na razmnoža-

vanje i brojnost grabežljivaca. Do razmnožavanja grabežljivaca dolazi tek poslije vrhunca brojnosti nekog plijena. Kada njegov broj padne na mini-mum, grabežljivci prelaze na drugi plijen. Opet se kao primjer mogu nave-sti fazančići. U vrijeme njihovog naseljavanja u lovišta praktično dolazi do prenamnoženja vrste na maloj površini. Po pravilu se tu sele grabežljivci.

Bez zaštite lovaca može doći do toga kako će fazančići, koji su ne-dovoljno prilagođeni na nove uvjete, na nekom mjestu, gdje su u velikoj gustoći, biti desetkovani ili sasvim istrijebljeni. To nije u skladu s uzgajač-kim nastojanjima lovaca. U ovom slučaju treba znati kako nije greška u ti-sućama godina uređenoj kolotečini prirode, nego u nama, koji tu kolotečinu nastojimo narušiti često nepromišljenim zahvatima.

Zaključno se može reći kako je lisica neizbježni dio prirode i naših lovišta i njena glavna uloga je u likvidaciji bolesne i uginule divljači, ali i u smanjenu broja štenih glodavaca. Lovci trebaju regulirati njenu brojnost, a ona je optimalna prosječno 0,9 lisica na 100 ha. Naravno, trebaju štititi fazančiće i drugu “korisnu” divljač od “štetočina”.

Razmnožavanje šarana

U proljeće se razmnožavaju mnoge vrste riba, pa tako i šaran i druge vrste iz njegove porodice. Šarani se mrijeste, samo ako su zadovoljavajući uvjeti. To su temperatura vode preko 18 stupnjeva i uvijek čisto, najbolje svježe potopljeno bilje. Mrijest može biti u svibnju ili lipnju. Ako u nekoj vodi ili u nekoj godini nema primjerenih uvjeta za mrijest, šarani se ne mri-jeste, a spolni produkti - ikra i mliječ - se resorbiraju.

Razmnožavaju se šarani koji su spolno zreli, tj. ženke s navršene tri godine života i godinu dana stariji mužjaci. U vrijeme mrijesta šarani traže manje vodotoke sa sporim tokom i pliće dijelove stajaćih voda, u kojima ima vodenih i potopljenih bljaka. Za mrijest šarani koriste proljetni porast vodostaja i poplave.

256

lov i ribolov

Mrijest šarana po fazamaMrijest šarana se može podijeliti u tri faze. U prvoj se matice oba spo-

la skupljaju i plivaju zajedno. Druga faza je ljubavna igra, u kojoj potpuno sazrijevaju spolni produkti - ikra i mliječ. U posljednjoj fazi ženke počinju izbacivati ikru, što je nadražaj za mužjake kako bi izbacili mliječ i obavili oplodnju. Ikra se izbacuje u tri navrata.

Obično se mrijest odvija u ranim jutrima i mirnim predvečerjima, a jednu ženku prati nekoliko mužjaka. U vrijeme mrijesta krupnim šaranima često vire leđa iz vode, čuje se lupanje riba. Ribolovci u to vrijeme trebaju spriječiti ribokradice, koji lako mogu loviti šarane raznim nedozvoljenim sredstvima i načinima.

U vrijeme mrijesta dobro je promatrati šarane, ne samo zbog zaštite. Tako će se vidjeti koliko krupnih šarana ima u nekoj vodi. Dobro je to zna-ti, jer je ribolov krupnih šarana metodom “uhvati i pusti” postao svojevrsna moda u sportskom ribolovu. Domaći i strani ribolovci su spremni prijeći velike udaljenosti za mogućnost takvog ribolova.

Plodnost ženki se kreće od 26 000 do 1 000 000 ikri ili oko 100 000 na 1 kg težine. Promjer ikre je 1,5 do 2 mm. Ljepljiva je i i nakon izbacivanja odmah se lijepi na biljke pod vodom. Šarani dalje ne vode brigu o ikri i svom potomstvu.

Pri temperaturi vode od 18 do 22 stupnja embrioni se izvaljuju za 5 do 3 dana i tada se nazivaju predličinkama. Pomoću ljepljivih žlijezda na glavi prihvaćaju se na biljke pod vodom, gdje ostaju 3 do 5 dana, sve dok ne potroše pričuvnu hranu iz žumanjčane vrećice, od koje žive u to vrijeme.

Kada skoro sasvim potroše pričuvnu hranu, predličinke prelaze u stadij ličinke, počnu plivati i tražiti hranu. Prvo se hrane sitnim zooplanktonom i ubrzo organizmima bentosa.

Drugi stadij je mladunac, težine 3 do 5 g, a preko 5 g je mlađ. Sve sta-dije prati unutrašnji i vanjski razvoj, tako da mlađ već izgleda kao odrasli šaran. Šaran je svejed, odrasli se hrane zooplanktonom, mekušcima, ličin-kama kukaca i biljkama.

Navedeni razvojni stadiji stradaju od grabežljivih, ali i mirnih riba - ikra i predličinke, zatim od ptica vodarica, kukaca i drugih životinja, koje nalaze hranu u vodi. Štuka, grgeč i smuđ, primjerice, mrijeste se prije šara-na, što je dobro za njihovu prehranu, ali loše za razmnožavanje šarana. Re-

257

lov i ribolov

zultat mrijesta može biti slab, ako se naglo povuče voda, posebno u stadiju ikre i predličinki.

Za razliku od odraslih, raniji razvojni stadiji šarana uzimaju intenzivno hranu i kod nižih temperatura vode. Šaran raste različitim tempom, ovisno ponajprije o količini dostupne hrane.

Do kraja godine, ovisno o uvjetima, mlađ šarana može biti težak 50 do 100 g, a u iznimnim povoljnim prilikama - obilje hrane i kasnije zahlađenje - može biti dvostruko teži, 200 g. Šaran naraste do 150 cm dužine i preko 30 kg težine, doživi do 50 godina.

Poznato je kako je šaran zaštićen u vrijeme mrijesta, no može doći na udicu i u to vrijeme. Tada ga se mora pustiti, što će doprinijeti uspješnijem razmnožavanju.

Gdje se krije bijeli amur

Ako želimo amura ciljano loviti, osnova svega je lokaliziranje mje-sta, gdje ga možemo očekivati. Ribolov bijelog amura je za naše ribolovce atraktivan, jer dostiže trofejne veličine - oko tridesetak kilograma i više, i jer je borbena riba na udici.

Kod nas je naseljen šezdesetih godina prošlog stoljeća u obrasle vode za likvidaciju mekih do srednje tvrdih vodenih biljaka.

Taj doseljenik iz Azije se ubrzo udomaćio u našim stajaćim i tekućim vodama. Zbog mogućnosti ciljanog ribolova naši ribolovci ga daleko više love nego druge dvije biljojedne ribe iz Azije - bijelog i šarenog-sivog tol-stolobika.

Postoji nekoliko metoda traženja - promatranje, procjenjivanje, rezul-tati mjerenja temperature i dubine vode itd.

Prije svega, treba znati nekoliko činjenica o toj vrsti ribe. U prvom redu bijeli amur je toploljubiva i biljojedna riba. Zato ga moramo tražiti u toplijim slojevima vode. Poznati plići dijelovi - uzvišenja dna na nekom mjestu, s vodenom vegetacijom i bez nje, gdje je voda zagrijana zračenjem sunca. Takva mjesta su česta, ponajprije u vodama gdje se vadio šljunak ili pijesak, pa je dno raznih dubina. Za sunčanog vremena ta plića mjesta

258

lov i ribolov

su vidljiva i s obale, jer su svjetlija. Dobar vodič su vodene biljke - rogoz, trska, drvenaste biljke i dr. Za sunčanog vremena se katkada amuri pokažu leđima, na površinu vode.

Nekada je amur uz obaluZa ribolovce većinom neočekivana mjesta prisutnosti amura, su obal-

ni dijelovi, uglavnom obrasli trskom. Nekad amura možemo primijetiti i tijesno uz obalu. No, amur je oprezan i plašljiv i preplašit će ga i lakše kretanje. Nekada možete čuti posebni zvuk sličan mljackanju i primijetit ćete njegovo valjkasto tijelo u blizini trske ili šaša. To se amur upravo hrani mladim izdancima.

Kada pirka topli vjetar, možemo tražiti amura na suprotnoj strani, tj. tamo gdje je vjetar dotjerao gornji, topliji sloj vode. Ako je to jako obrasli dio, tim bolje. Vjetrom tjerana voda također donese razne komadiće vo-denih biljaka, što na površini vode tijesno uz obalu čini “švedski stol” za amura. Amuri vole pašu u tim naplavinama i to se može iskoristiti u njiho-vu ribolovu.

Na vodama gdje se puno ribolovi, amuri se drže preko dana podalje od obale, među vodenim biljkama ili u blizini otoka. Ako ništa takvog nema na raspolaganju, a voda je duboka, amuri se zadržavaju daleko od obale u gor-njim, toplijim slojevima vode. Tamo je njihov ribolov najteži, jer su daleko. Ta situacija se mijenja s nastupanjem sumraka, kada se amuri zbog hrane približe obraslim obalama.

Amura tražimo u toploj vodiPreko dana obalni dijelovi obrasli vrbom i drugim drvenastim biljka-

ma, koje prekrivaju vodenu površinu ili gušće grane drveća koje su nad vodom, mogu biti mjesta odmora amura.

Na rijekama i jezerima, amura treba tražiti u plićim zaljevima i na ušćima pritoka. Situacija se malo komplicira pri dugotrajnim vrućinama, jakim zagrijavanjem i istovremenim naglim gubitkom kisika u vodi. U te-kućim vodama amura nađemo s drugim vrstama riba u dijelovima pod bra-nama i bliže ušćima pritoka.

U stajaćim vodama se amura može naći u dubljim dijelovima, posebno uvečer, kada je voda najtoplija.

Zaključno; amura tražimo u toploj vodi, na mjestima s vodenim bilj-kam i to u neposrednoj blizini obale. Važna je informacija kako se radi o vr-sti ribe, koja živi u jatima. Kreće se obično u jatu od po nekoliko primjera-

259

lov i ribolov

Hrana za ribe

Kako bi sportski ribolov bio što učinkovitiji ribe se prihranjuju, mame se hranom. Nekada se to čini danima “na svom mjestu” ili nešto prije sa-mog ribolova. Prihranjuju se tzv. mirne ribe,najčešće bijela riba, a rjeđe grabežljiva.

Hrana za prihranjivanje se može kupiti, a možete je i sami pripremiti od jednostavnih i dostupnih sastojaka. Pravilo je kako će ispržena hrana biti primamljivija.

Recept za primamljivanje bijele ribe Mljeveni kukuruz ili kukuruzna krupica - 40 %, krušne mrvice - 35 %,

keks (ima jeftinog čajnog keksa) - 15 %, suncokret - 5 %, konoplja - 5 %. Na 2 kg hrane dodaje se jedna vrećica vanilin-šećera. Može se dodati i neki kupovni miris iz trgovine potrepštinama za ribolov, koji privlači ribe.

Može se uzeti i odstajali kruh, ali prije toga ga treba ispržiti. Samelje se prije miješanja smjese. Preprže se i ostali sastojci osim keksa. Sve se pomiješa i stavlja u vrećice na hladno mjesto. U jednu vrećicu treba staviti količinu, koja je potrebna za jedan izlazak u ribolov.

Pred sam ribolov hrani se dodaje voda. Za dubinski ribolov hrani se postupno dodaje voda i miješa se tako da hrana bude što tvrđa. Za povr-šinski ribolov miješa se tako da hrana bude što mekša. U vodu se bacaju manje ili veće loptice hrane.

ka. Ako ulovimo jednog amura, možemo biti sigurni, kako ih u blizini ima još i treba nastaviti s ribolovom. Često možemo zapaziti amure u jatu sa šaranima, s kojima su slični po načinu i mjestu života. To je jedan od razlo-ga zašto pri ribolovu šarana katkad, a nekada i veoma često, zagrize i amur.

260

agroekonomika

261

agroekonomika

Ova ratarska kultura ima široku namjenu - kao uljari-ca, krmna kultura, za zelenu gnojidbu, vrijedna je pčelinja paša i sirovina za biodizel. Zbog ovako široke mogućno-sti korištenja, kao i zbog mo-gućnosti uzgoja na skoro svim tlima, zastupljena je u proi-zvodnji diljem svijeta. Svjet-ska proizvodnja uljane repice u 2012./13. pala je na razinu minimuma u zadnje četiri go-dine. Kod nas je u posljednje dvije godine proizvodnja sma-njena za 47%, a otkupna cije-na je u 2012. bila 2,92 kn/kg. U Hrvatskoj je najrasprostranjenija ozima uljana repica.

Višestruko korisnaU Europi se uzgaja i kao krmno bilje, za zelenu krmu u svježem stanju

ili kao silaža. Njeni nusproizvodi se koriste kao krmne smjese - sačma i po-gača koje sadrže 20% bjelančevina i ugljikohidrata, 8% ulja, mineralne tva-ri, vitamine i druge korisne tvari. U ratarstvu se koristi i za zelenu gnojidbu, jer svojim dubokim korijenjem uzima hranjive tvari iz dubljih slojeva tla, te ih kao dobar predusjev ostavlja pšenici, kukuruzu i ostalim žitaricama koje dolaze nakon nje.

Vrijedna je pčelinja paša; u ovom odnosu su i pčelari i ratari na dobit-ku, jer je dobra sirovina za med, ali važnost oprašivanja je čak tri puta veća od važnosti i vrijednosti meda.

Idealna treća kultura u plodoreduObvezan je uzgoj uljane repice u plodosmjeni - zbog bolesti i štetnika

ne preporučuje se uzgoj na istoj parceli 4-5 godina. Budući se sije vrlo rano, najbolji su predusjevi rano povrće, rani krumpir, strne žitarice (ječam), ozi-mi krmni usjevi.

a g r o e k o n o m i k a

Uljana repica – tradicionalna uljarica i gorivo budućnosti

262

agroekonomika

U uskoj plodosmjeni treba izbjegavati uzgoj suncokreta, soje te kultu-re iz iste porodice. Uljana repica je dobar predusjev za žitarice. U ratarstvu se koristi kao idealna treća kultura za razbijanje dvopoljnog plodoreda ku-kuruz-pšenica.

Uljana repica najbolje uspijeva na dubokim, humusnim, kalcijem bo-gatim ilovasto-glinastim tlima. Vrlo dobre rezultate daje i na nešto vlaž-nijim ali prozračnim i hranjivima bogatim tlima. Ne pogoduju joj plitka, siromašna, te suha i pjeskovita tla. Zahtijeva neutralnu do slabo alkalnu re-akciju tla pH 6,6-7,6, ali dobro uspijeva i na tlima kisele reakcije do pH 4,5. Minimalna temperatura klijanja je 3-5oC, a razdoblje nicanja ovisi naj-više o temperaturi i vlazi. Za dobro prezimljenje bitno je da bude što ma-nje izdužena, sa što kraćim, debljim i snažnijim hipokotilom (može izdržati temperaturu do -20oC).

Obrada tla ovisi o predkulturi. Budući su strne žitarice najčešća predkultura, odmah nakon žetve treba obaviti prašenje strništa na dubinu 12-15 cm. Najkasnije 2-3 tjedna prije sjetve treba obaviti oranje na dubinu 25-30 cm, zajedno s dodavanjem gnojiva za osnovnu gnojidbu, a nakon oranja obavezno je zatvaranje brazde radi čuvanja vlage. Na taj način tlo će se do sjetve dovoljno slegnuti i pred sjetvu će jedan ili dva prohoda sjetvo-spremača do dubine sjetve osigurati kvalitetnu pripremu, te izjednačeno i brzo nicanje.

Potrebe uljane repice za hranjivimaOptimalni rok za sjetvu uljane repice u našem podneblju je od 25. ko-

lovoza do 5. rujna, a sklop biljaka ovisi o sorti: linijske sorte - sklop u sjetvi 100 biljaka/m2, sklop u žetvi 50-70

biljaka/m2

sintetske sorte - sklop u sjetvi 90 biljaka/m2, sklop u žetvi 40-60 biljaka/m2

Dubina sjetve je 1-2 cm, a samo u uvjetima suše i na laganim tlima 2,5 cm. U takvim uvjetima dobro je obaviti valjanje.

Za izgradnju 100 kg suhe tvari:

7 kg N2,5 kg P2O510 kg K2O

Za izgradnju 100 kg suhe tvari:7 kg N

2,5 kg P2O510 kg K2O

Gnojidbom bi trebalo dodati: 140-160 kg/ha N

80-120 kg/ha P2O5160-180 kg/ha K2O

⇒

⇒

263

agroekonomika

Sije se na razmak između redova 20-30 cm, jer se najčešće sije sa žitnim sijaćicama, prosječno 6,25 kg/ha sjemena.

Štetnici i bolestiUljanu repicu u vegetaciji mogu napasti bolesti (crna pjegavost, suha

trulež i rak repice) i štetnici (buhači, pipe, osa listarica i repičin sjajnik). Prvi se u jesen javljaju buhači i najčešće se ne suzbijaju, jer je zaštita sjemena insekticidom dovoljna obrana od ovog štetnika. Veće štete u jesen rade ličin-ke pagusjenice ose listarice, pa ako se uoči let tih osa treba se pripremati za

Jed. mjere Količina Cijena Iznos, knSjeme kg/ha 6,25 80,00 500,00Mineralna gnojiva KN 3.309,00KAN kg/ha 275,00 2,76 759,00UREA kg/ha 125,00 4,14 517,50NPK 7:20:30 kg/ha 375,00 5,42 2.032,50Zaštitna sredstva KN 1.085,20Rad mehanizacije (priprema, obrada, njega) KN 1.004,22

Rad kombajna KN 600,00Dorada i sušenje t 4,40 160,00 704,00Ukupni troškovi 11.596,61Vrijednost proizvodnje kg/ha 3.730,00 3,26 12.159,80Ukupan prihod 12.159,80Dobit 563,19

Kalkulacija proizvodnje uljane repice na 1 ha

zaštitu. U proljeće se javljaju repičine pipe, a njihove ličinke buše stabljiku i uzrokuju deformacije. Čim se pojave cvjetni pupovi, javlja se najvažniji štet-nik, repičin sjajnik; njegovo je suzbijanje obvezno, u nekim godinama čak i dva puta. On izgriza pupove i time sprječava tvorbu sjemena.

O čemu ovisi prinos ?Određivanje vremena žetve uljane repice jedan je od najosjetljivijih

momenata u uzgoju i o njemu bitno ovisi prinos, koji može varirati kao posljedica nejednoličnog cvjetanja, zbog čega se komuške nejednolično formiraju i dozrijevaju. Dozrele komuške lako pucaju, pa se iz njih sjeme osipa i gubi, na štetu prinosa.

264

agroekonomika

Žetva se obavlja kad je sjeme u donjim komuškama smeđe boje i tvrdo, a u srednjim počinje smeđiti (razdoblje od sredine do kraja lipnja). Najpovoljnija vlaga u žetvi jest 15-10%.. Očekivani prinosi sjemena uljane repice kreću se od 2,5 do 3,5 t/ha, a sadržaj ulja u sjemenu do 45%.

Uljana repica kao krmivoZbog teških suša, kao i visokih cijena stočne hrane zadnjih godina,

stočari se na različite načine pokušavaju snaći i osigurati dovoljne količine krme za svoje krave. Prilikom odabira obroka u obzir dolaze i ratarske kul-ture koje uobičajeno nisu hrana za krave, kao što je uljana repica.

Uljana repica se uglavnom kao krma koristi u ekstremnim situacijama, kada je zbog suše ili mraza umanjen prinos zrna repice, te kada nema do-voljno voluminozne krme za hranidbu preživača.

Cijela biljka uljane repice koristi se primarno u hranidbi tovne junadi, a može poslužiti i kao hrana za mliječne krave. Najhranjiviji dijelovi uljane re-pice su lišće, cvijet i komuška. Za proizvodnju sijena ili silaže preporučuje se košnja u kasnoj cvatnji (zbog većeg prinosa) na visinu 15-20 cm od tla.

Spremanje silažeSpremanje silaže je ekonomski isplativije od sijena, zbog kraćeg su-

šenja i manjih gubitaka najvrijednijih dijelova biljke. Siliranjem se smanji količina eventualno prisutnih nitrata u silažnoj masi, čime će ona postati sigurna za hranidbu životinja. Poželjno je slojevito punjenje silosa sa zele-nom masom repice u kombinaciji sa zelenom masom žitarica. Neophodno je korištenje inokulanata za siliranje jer uljana repica sadrži malo topivih ugljikohidrata.

Uljanu repicu se u obrok mora uvoditi postupno, kroz 7-10 dana, iz-miješanu s ostalom voluminoznom krmom (sijeno, slama, travne sjenaže, kukuruzna silaža).

Naglo uvođenje u obrok velikih količina uljane repice može dovesti do nadimanja stoke. Da bi se izbjegli navedeni problem, voluminozna krma uljane repice ne smije u dnevnom obroku mliječnih krava biti zastupljena s više od 40% na bazi suhe tvari, potrebno je stalno praćenje zdravstvenog stanja životinja i ne preporučuje se koristiti u hranidbi stoke silažu uljane repice koja nije u potpunosti fermentirala. Ovo je krmivo samo za ekstre-mne situacije, te uvijek treba imati na umu moguće probleme uslijed kori-štenja uljane repice u hranidbi preživača.

Moguće teškoće s hranidbomUljana repica može sadržavati visoke koncentracije sumpora, pa du-

gotrajna hranidba stoke s velikim količinama uljane repice može dovesti do

265

agroekonomika

oštećenja mozga. Uljana repica može sadržavati 0,5-1,3% sumpora u 100% suhe tvari, što višestruko premašuje preporučene količine sumpora u dnev-nom obroku preživača.

Dugotrajna hranidba s voluminozom uljane repice koja je u obroku zastupljena s više od 60% može dovesti do proljeva i anemije.

Uljana repica sadrži glukozinolate koji mogu uzrokovati gušavost kod goveda, a simptomi su smanjena proizvodnja i povećanje štitnjače.

Svježa krma od biljaka obilato gnojenih dušikom, te izloženih stre-su zbog suše ili mraza, može sadržavati visoke količine nitrata koji mogu uzrokovati trovanje.

Može se javiti nepoželjan miris i okus mlijeka kod krava koje se hrane s puno uljane repice.

Potrebno je voditi računa o mogućim ostacima pesticida u usjevu repice ukoliko mu je namjena bila proizvodnja zrna.

BiodizelCiljevi poljoprivrede se sve više proširuju, ne samo na proizvodnju

hrane već i energije:• spaljivanjem biljnih ostataka• proizvodnjom bioplina• proizvodnjom biodizela• proizvodnjom bioetanola• proizvodnjom vodika iz etanolaEU je još 2007. odlučila postaviti cilj koji sve zemlje članice trebaju

ostvariti do 2020. – udio obnovljivih izvora energije u sektoru transporta treba biti barem 10%. I dok se u mnogim europskim državama proizvodi i koristi biodizel gorivo, u nas je ova mogućnost tek na početku značajnije realizacije. Tek izgradnjom novih tvornica ulja (s mogućnošću dehidroge-nacije) i postrojenja za biodizel gorivo, stvorit će se uvjeti za značajno po-većanje proizvodnje uljane repice u nas.

Sisačko-moslavačka županija jedna je od prvih županija koja je pokre-nula projekt za proizvodnju biodizela, pa se tako od uljane repice proizve-dene na ovom području, Zagrepčani voze na biodizel u javnom prijevozu.

Mogući izvor za proizvodnju biodizela je uljana repica koja daje 1.400 litara/ha. Prednosti ovakvog korištenja uljane repice su unaprjeđivanje kva-litete života, zaštita okoliša, smanjivanje globalnog zagrijavanja, energetska sigurnost. S druge strane su nedostaci koje također treba uključiti u procje-nu dobiti i gubitaka: mala energetska vrijednost u odnosu na probleme pri-kupljanja i korištenja, mali kapaciteti i ovisnost o biomasi, skupo korištenje koje zahtijeva poticaje da bi bilo isplativo, poremećaji proizvodnje hrane i utjecaj na cijene.

266

agroekonomika

Marelice – zahtjevne za uzgoj, ali i vrlo tražene

Marelica je je slabo zastupljena u našim intenzivnim nasadima, zbog teškoća u suvremenoj proizvodnji (proljetno izmrzavanje, apopleksija i ne-dostatak odgovarajućih podloga), iako su njezini plodovi vrlo traženi. Svje-ži plodovi koriste se kao stolno voće, te zbog ranog dozrijevanja postižu dobru cijenu. Koriste se i kao sirovina za preradu u raznovrsne prerađevine (sokove, džemove, pekmeze, kompote sušiti), i prerađivati u rakiju visoke kvalitete, čime uzgoj marelice još više dobiva na ekonomičnosti.

Najveća je teškoća u uzgoju što kreće vrlo rano u proljeće, pa često u našim krajevima mogu stradati pupovi i cvjetovi od kasnih proljetnih mrazeva, drugi veliki problem je apopleksija (naglo sušenje stabla) koja se može javiti nekoliko godina nakon sadnje.

Apopleksija je skupni naziv za naglo sušenje stabla marelice uslijed napada virusa ili bakterija. U nekim voćnjacima starim oko 10 godina, apo-pleksija može izazvati gubitak čak 10 – 25% stabala. Ova dva navedena problema, uz nedostatak zadovoljavajućih podloga za marelicu, dovodi do teškoća u uzgoju i širenju ove atraktivne voćne vrste.

Kao podloge marelice u Hrvatskoj više se koriste generativne nego vegetativne podloge. Kod nas se marelica još uvijek najviše cijepi na sje-menjak džanarike (P. myrobalana). Ta podloga nije dovoljno podudarna s marelicom i odlikuje se velikom genetskom raznovrsnošću, zbog čega ma-relica na džanarici često strada od apopleksije. Džanarika je jako bujna pod-loga, osjetljiva na niske temperature, te zbog produljene vegetacije marelica na njoj često smrzne. Iz tog razloga se preporučuje cijepiti marelicu na bje-lošljivu (P. domestica L.) na većoj visini od tla (80 do 100 cm).

Hranjiva vrijednost Plodovi marelice jedan su od najbogatijih prirodnih izvora vitami-

na A,C,B kompleksa, kalija i beta karotena. Pomažu organizmu u obrani od bakterijskih infekcija, obnovi oštećenja tkiva, jačanju kostiju i zuba, te poboljšavaju vid. Marelice su i dobar izvor biljnih vlakana, koja povoljno utječu na probavni trakt, a preporučuju se i anemičnim osobama zbog viso-kog sadržaja željeza. Koštice marelica najbogatiji su izvor vitamina B17 za

267

agroekonomika

koji neki medicinski stručnjaci smatraju da pomaže u liječenju zloćudnih bolesti. Međutim, potrebno je ne pretjerivati s količinom konzumiranih ko-štica zbog spoja amigdalina koji zbog razgradnje na cijanovodičnu kiselinu može biti toksičan.

Uzgojni uvjetiOvoj voćnoj vrsti najbolje odgovara umjereno kontinentalna klima. Ne

podnosi uzgoj na većim nadmorskim visinama i oštru klimu. Voli pjeskovi-to-ilovasta do ilovasta, dobro drenirana i duboka tla s dosta humusa. Berba marelica traje od lipnja do kraja srpnja, a najčešće je ručna jer još ne posto-je strojevi za mehaniziranu berbu, što znatno poskupljuje proizvodnju.

Marelica se danas uzgaja u preko 55 zemalja svijeta, a godišnja svjet-ska proizvodnja iznosi oko 3,8 milijuna tona. Vodeće zemlje u proizvodnji marelica su Turska(koja je ujedno i najveći proizvođač sušenih marelica), Iran te mediteranske zemlje (Španjolska, Italija).

Na proizvodnju Europske Unije otpada 18% svjetske proizvodnje ma-relica. Na žalost, Hrvatska je po prinosima koje ostvaruje po jedinici povr-šine daleko ispod europskog i svjetskog prosjeka. Od ukupne proizvodnje marelica u Hrvatskoj 59% otpada na ekstenzivan uzgoj, tako da postoji ve-liki potencijal za intenziviranje ove proizvodnje.

Proizvodnja marelica u HrvatskojMarelica ima udio od svega 0,6% u ukupnoj proizvodnji voća u Hrvat-

skoj, što bi svakako trebalo povećati s obzirom na veliku potražnju za tim vo-ćem, i velike mogućnosti prerade. Ipak, iz godine u godinu proizvodnja u Hr-vatskoj raste, a 2011.g. proizvodnja je povećana za 40% u odnosu na 2010.g.

U godinama investicije najskuplja je prva godina, na koju otpada 39% investicijskog troška. Sadnice čine 19% investicijskog troška nasada mare-lica.

Troškovi i dobitU izračunu dobiti nisu uzeti u obzir fiksni troškovi kao što amortiza-

cija, rate kredita i slično, kao niti poticaji koje je moguće ostvariti. U uku-pnim troškovima najveći udio imaju troškovi berbe (23%), čemu je razlog nepostojanje mehanizirane berbe, dok na trošak zaštite otpada 21% troška. Na hektaru površine nalazi se 400 stabala, na razmacima sadnje 5×5 m, s uzgojnim oblikom kotlaste krošnje. Pretpostavljeni vijek trajanja ovakvog nasada je 20 godina.

268

agroekonomika

Jedan od problema koji se javlja je nedostatak hladnjača u kojima bi bilo moguće skladištiti marelicu do plasmana.

Po svemu navedenom, može se zaključiti da postoje veliki potencijali za povećanje površina pod marelicama. Kako se radi o voću koje dolazi rano za svježu potrošnju, te samim time postiže i veću prodajnu cijenu, a uz to ga je moguće preraditi u mnoštvo proizvoda i time još više povećati ekonomičnost proizvodnje, za očekivati je veće zanimanje proizvođača za ovom voćnom vrstom.

Naziv Mjerna jedinica Iznos

Prinos, 1. klasa (8.500 kg) kn/ha 68.000,00

Prinos, 2. klasa (1.500 kg) kn/ha 7.500,00

Ukupni prihod kn/ha 75.500,00

Trošak gnojidbe kn/ha 1.222,76

Trošak zaštite bilja kn/ha 5.225,00

Sanduci kn/ha 5.500,00

Trošak berbe kn/ha 5.714,29

Trošak rezidbe kn/ha 2.000,00

Trošak vlastite mehanizacije kn/ha 2.881,43

Ostali troškovi kn/ha 2.000,00

Ukupni varijabilni trošak kn/ha 24.543,48

Dobit kn/ha 50.956,52

Kalkulacija proizvodnje marelice u kontinentalnim uvjetima, 1 ha

269

agroekonomika

Širenje proizvodnje češnjaka

Nekad tradicionalna povrtna kultura, bijeli luk, odnosno češnjak, na-kon posljednjih dvadesetak godina, kad su najveće njegove količine uveze-ne iz drugih zemalja, ponajviše Kine, ponovno se vraća na domaće njive.

Ljekovit i ukusanČešnjak je bio cijenjen kroz povijest kao lijek i prirodni tretman za sve

vrste zdravstvenih problema. Posjeduje antivirusna, antibakterijska i fungicidna svojstva, a ujedno

je i snažan antioksidans. Sadrži vitamine A, C, B grupe, minerale selen, magnezij, kalij, kalcij i flavonoide, te sumporni spoj alicin koji mu daje prepoznatljiv miris.

Spoj alicin formira se tijekom usitnjavanja češnjaka, a tijekom kuhanja degradira, pa ga je bolje jesti sirovog.

Uzgoj moguć u svim krajevimaU proizvodnji češnjaka danas dominira Kina, s udjelom od 81% u

svjetskoj proizvodnji, a njena ekspanzija je počela potkraj prošlog stoljeća. Europska Unija ima udio od svega 1%, a najveći proizvođač je Španjolska.

Po prinosima koji se ostvaruju u Hrvatskoj, nalazimo se ispod svjet-skog i europskog prosjeka. Ipak, kod proizvodnje češnjaka kvaliteta je bit-nija od kvantitete, te je tu prednost domaćih proizvođača.

Češnjak preferira uzgoj na lakšim i dobro dreniranim tlima s visokim sadržajem organske tvari. Naši proizvođači većinom sade autohtone sorte češnjaka, za kojima vlada i velika potražnja. Takav češnjak karakteriziraju ekotipovi koji su slabe prilagodljivosti, što ogra-ničava brzo širenje proizvodnje. Prosječna lukovica domaćih ekotipova ima težinu 30-40 grama, dok selekcionirani bezvirusni kultivari postižu težinu od 70-100 grama.

Biljka je dugog dana koja traži dosta sunca, te ga stoga ne treba sa-diti na sjenovitim mjestima. Kultivari i ekotipovi u uzgoju dijele se na tri osnovne grupe:

• jesenski ili ozimi koji se sade na jesen, prezimljavaju, a sljedeće se-zone razvijaju vegetativnu masu i krupniju lukovicu;

• proljetni koji su osjetljiviji na niske temperature pa se sade u prolje-će. Imaju tanje i uže listove te sitnije glavice s većim brojem sitnijih češnjeva

270

agroekonomika

• i srednje rani koji su po svojstvima bliži proljetnim kultivarima, ali su otporniji na niske temperature pa se mogu saditi u jesen i time po-stići krupnija glavica i veći prinos.

Za jesenski uzgoj češnjaka potrebno je 10-12 kg/m2 sadnog materijala, a za proljetni uzgoj 7,5-8 kg/m2.

Uobičajeni prinos koji se postiže u našim uvjetima je 3-6 t/ha, a uz dobre uvjete uzgoja moguće je dobiti do 12 t/ha. Dobar usjev češnjaka daje minimalno pet puta veći prinos od posađene količine, a oko 20% prinosa je potrebno čuvati za budući uzgoj.

Optimalna temperatura za rast listova je 10-15 °C, a na 20-25 °C na-stupa zrioba. Za klijanje mu je dovoljno 3-4 °C. Znak nastupajuće berbe je sušenje lišća biljke, a izvađeni češnjak treba čim prije odnijeti s njive, jer mu smeta sunce. Skladištiti ga treba na temperaturama do 2°C, uz relativnu vlagu zraka ispod 70%. Češnjak je potrebno uzgajati u minimalno trogodiš-njem plodoredu, jer ne podnosi uzgoj na istom tlu.

Problem je što samo mali broj poljoprivrednika sadi češnjak u većim, tržišnim količinama.

Velika potreba za ručnim radomRazlog je u nedostatku domaćeg češnjaka za sadnju, kojeg je teško na-

baviti u dovoljnim količinama, ali i u velikoj potrebi za ručnim radom kod ove kulture, što značajno poskupljuje proizvodnju. Stroj za vađenje češnja-ka košta 60.000-70.000 eura, a pojedinačnom proizvođaču je potreban oko 5 sati godišnje. Stoga je kod ove proizvodnje neophodno udruživanje proi-zvođača.

Sve veća potražnja za domaćim češnjakom rezultirala je udruživanjem proizvođača u Dalmatinskoj zagori i Slavoniji, gdje postoje idealni pedo-klimatski uvjeti za uzgoj ove kulture. Tako je domaći mladi češnjak koji raste u Ljubitovici u okolici Trogira, 2007.g. proglašen najboljim od strane međunarodne fundacije Slow Food, a uzgajivači su se udružili u Udrugu proizvođača češnjaka „Šarac“.

Njihov češnjak, koji se sadi u kasnu jesen (polovicom listopada), a bere početkom srpnja postiže maloprodajnu cijenu od oko 10 €/kg. U Sla-voniji djeluje Udruga proizvođača češnjaka Slavonije i Baranje „Slavonski češnjak“. Proizvođači na 1 ha površine ostvaruju prinos do 7 tona češnjaka, koji postiže veleprodajnu cijenu od 30,00 kn/kg. Treba napomenuti da se dio uroda mora ostaviti za sadnju, a najveća potražnja za češnjakom je u studenom i prosincu.

Kod ove kalkulacije je potrebno napomenuti da nisu uzeti u obzir troš-kovi sadnje, vađenja lučica i razdvajanja češnjeva, koji su najveći troškovi

271

agroekonomika

ove proizvodnje i na koje proizvođači moraju računati, jer se zbog skupe mehanizacije, a malih proizvodnih površina koje naši proizvođači posjedu-ju uglavnom rade ručno i značajno poskupljuju proizvodnju.

Prije početka ove proizvodnje treba računati na veliku potrebu za ruč-nim radom koju treba zadovoljiti kod ove kulture. U trošku mehanizacije sa 70% sudjeluje trošak sortiranja i uvrećavanja češnjaka, koji dio malih proizvođača također radi ručno ili uopće ne radi.

Zbog velike potražnje i prodajne cijene koja se ostvaruje, uzgoj češ-njaka svakako ima perspektivu, ali proizvođači moraju biti svjesni da je kod ove kulture neophodno udruživanje proizvođača, koje bi omogućilo zajedničko korištenje mehanizacije, i time uveliko smanjilo troškove pro-izvodnje, posebno veliku potrebu za ručnim radom koja se javlja kod ove kulture.

količina jed. mjere jed. cijena ukupno, kn/ha

Prinos 6.000 kg 30,00 180.000,00

Ukupni prihod 180.000,00

Sadni materijal 1.000 kg 30,00 30.000,00

NPK 500 kg 4,71 2.355,00

KAN 250 kg 2,90 725,00

Ukupno mineralna gnojidba 3.080,00

Dursban E-48 7 l 211,25 1.478,75

Stomp 4 l 118,75 475,00

Rogor 40 1,5 l 137,50 206,25

Antracol WP 70 2,5 kg 103,30 258,25

Galben C 5 kg 139,60 698,00

Ukupno sredstva za zaštitu 3.116,25

Trošak mehaniziranih operacija 12.459,00

Ambalaža 108,55

Ostali troškovi 1.500,00

Ukupni trošak 50.263,80

Dobit* 129.736,20

Kalkulacija uzgoja češnjaka na 1 ha površine

272

agroekonomika

Sir dodaje vrijednost proizvodu i podneblju

U aktualnim uvjetima niske cijene mlijeka, uz istovremeno visoke troškove stočne hrane i goriva, mnoga obiteljska gospodarstva traže način kako povećati dohodak i na taj način preživjeti krizu. Prerada mlijeka u sir prilika je za dio poljoprivrednih gospodarstava da proširenjem djelatnosti na preradu pokušaju osigurati stabilniji dohodak.

Jedna od dostupnih potpora ulaganju su i sredstva iz europskih fondo-va poput Mjere 302 IPARD programa. Prihvatljivim ulaganjima se smatra-ju izgradnja, rekonstrukcija i opremanje objekata za preradu, skladištenje i pakiranje proizvoda od mlijeka. Korisnici sredstava za mjeru 302 IPARD programa mogu biti fizičke (OPG i Obrt u sustavu PDV-a) ili pravne osobe u rangu mikro poduzeća (do 10 djelatnika, godišnji promet do 2.000.000,00 kn, dugotrajna imovina do 2.000.000,00 kn) u sustavu PDV-a. Nakon pro-vedenog ulaganja korisnici mogu ostvariti povrat 50% prihvatljivih izdata-ka. Najviša ukupna vrijednost prihvatljivih izdataka u sektoru prerade izno-si 150.000 € po projektu.

Unutar sirarstva postoje razlike ovisno o vrsti mlijeka koje se koristi i upravo je nepoznavanje strukture mlijeka jedna od najvećih pogreški u proizvodnji.

Zašto se obrada kozjeg mlijeka razlikuje od kravljeg i ovčjeg?

Sirevi od čistog kozjeg mlijeka ne smiju prelaziti težinu od pola kilo-grama. Miješani sirevi, kravljim-kozjim mlijekom u odnosu 30:70, smiju prelaziti težinu sira od dva kilograma. Kozje mlijeko je po svojoj struktu-ri prirodno homogenizirano i čestice masti su raspršene u sićušne globule koje plutaju u mlijeku i tako raspršene ne mogu se lančano povezati i po-dići na površinu kao kod kravljeg i ovčjeg mlijeka. To je ujedno i razlog zašto separacija kozjeg mlijeka nije isplativa (gledano tehnološke strane) i stvara više štete nego koristi. Kozje mlijeko prilikom koagulacije stvara puno mekši i osjetljiviji gruš, zato je obrada kozjeg mlijeka puno delikatni-ja od kravljeg.

Gruš kozjeg mlijeka, upravo zbog usitnjenosti i raspršenosti masnih globula, ne podnosi nikakav dodatni pritisak osim vlastitog (samoprešanje), a pri fermentaciji je pad pH vrijednosti puno sporiji nego kod kravljeg mli-jeka.

273

agroekonomika

Paški sir

Količina mlijeka, l 100Sir, kg 14Prihod od prodaje sira (120 kn/kg) 1.680PRIHOD 1.680Sirovo mlijeko (4,62 kn/l) 462Sirilo (0,65 kn/kg) 9Ostali troškovi 262Kalo 5% 84TROŠAK 817Pokriće varijabilnog troška 863

Kalkulacija proizvodnje paškog sira

Količina mlijeka, l 3.000Sir, kg 435Prihod od prodaje sira (80 kn/kg) 34.800PRIHOD 34.800Sirovo mlijeko (2,10 kn/l) 6.300Sirilo (0,65 kn/kg) 283Ostali troškovi 100Kalo 5% 1.740TROŠAK 8.423Pokriće varijabilnog troška 26.377

Kalkulacija proizvodnje ličkog škripavca

Svojstvo kozje mliječne masti je nedostatak karotena, pa su kozji sirevi popuno bijele boje, ali je bo-gata kapronskom, kaprinskom i ka-prilnom kiselinom koje pri zrenju kozjeg sira pod utjecajem bakterija daju najveći doprinos specifičnom okusu sira. Takav specifičan sir je i paški sir, jedan od naših sireva koji je zaštićen oznakom izvornosti, po-znat i izvan granica Hrvatske, koji nema problema s plasmanom na tr-žištu. Prikazana kalkulacija je samo podloga, vrlo promjenjiva ovisno o promjeni prodajne cijene. Kod cijene od 250 kn/kg, koja je na tržištu vrlo izgledna, doprinos pokriću ide na 27 kn po litri utrošenog mlijeka.

Sirevi se dijele na četiri glavne skupine od kojih kasnije procesom određenih mikroorganizama, tehnikom obrade gruša, soljenja, i specijalnih uvjeta zrenja nastaje više od 300 vrsta sireva. Ove glavne skupine od kojih potječu svi ostali mliječni proizvodi su:

– Brza koagulacija– Spora fermentacija– Spora fermentacija i spora koagulacija– Brza koagulacija i spora fermentacijaIz skupine brze koagulacije potječe većina sireva za koje je predviđeno

kratko ili dugo zrenje. Neki od ovih sireva se mogu konzumirati i svježi, ali maksimalno do dva tjedna. Ako su sirevi izloženi vanjskom utjecaju zraka i vlage, pasteri-zirani sa dodatkom čistih kul-tura ili pripravljeni od toplinski neobrađenog mlijeka, puno će kraće zadržati svoju svježinu.

Sir škripavacTrajnost svježine ovih si-

reva može se manipulirati pa-sterizacijom, odstranjivanjem

274

agroekonomika

određene količine masnoće (obiranjem mlijeka), direktnim soljenjem gruša, prešanjem i vakumiranjem. Poznati sir ovog tipa u Hrvatskoj je Škripavac.

Sirevi iz skupine koji su predviđeni za duža zrenja, moraju od samog početka biti vođeni prema procesu budućeg zrenja, od obrade sirnog zrna, neophodnog stanja pH, količinom odstranjene sirutke, podgrijavanjem sir-nog zrna, izapiranjem laktoze, prešanjem, prirodnim cijeđenjem bez preša, dodavanjem plemenite pljesni.

Spora fermentacija

Količina mlijeka, l 3.000Sir, kg 576Prihod od prodaje sira (18,90 kn/kg) 10.886Vrhnje, l 144Prihod od prodaje vrhnja (50 kn/l) 7.200PRIHOD 18.086Sirovo mlijeko (2,36 kn/l) 7.080Ostali troškovi 100TROŠAK 7.180Pokriće varijabilnog troška 10.906

Kalkulacija proizvodnje svježeg sira i vrhnjaOvo je jedan od najraspro-stranjenijih oblika proizvodnje svježeg sira, najčešće na malim OPG siranama ili u domaćin-stvima, koje naši sirari vrlo do-bro poznaju i žele zaštititi kao brend naših kumica.

Sirevi su od nepasterizira-nog mlijeka, pa je neophodna maksimalna kvaliteta mlijeka. Opasnost od ove vrste sira krije se u prisutnosti patogenih mi-kroorganizama koji se razvijaju u uvjetima koji su najčešće iza-zvani nepravilnim postupcima i higijenom mlijeka, nepravilnim transpor-tom i nepravilnim hlađenjem za vrijeme prodaje na tržnici.

U mnogim zemljama je zabranjena prodaja mliječnih proizvoda od ne-pasteriziranog mlijeka (Australija i Izrael), dok je Amerika pod pritiskom Francuskih lobija dozvolila uvoz sira iz Francuske od nepasteriziranog mlijeka, ali pod uvjetom da sirevi moraju biti pod posebnim uvjetima koje se strogo nadzire i prati tijekom 60 dana zrenja. Europske zemlje su još djelomično zadržale proizvodnju od nepasteriziranog mlijeka, ali uz stalnu kontrolu i brigu o zdravlju ljudi i životinja. Proizvodnja na malim gospo-darstvima dozvoljena je isključivo od životinja sa vlastite farme ili jedan prerađivački objekt služi za nekoliko udruženih farmi (npr. slučaj prerade ementalera u Švicarskim Alpama).

Spora fermentacija i spora koagulacijaOvaj način proizvodnje koristi se češće kod pasteriziranog mlijeka. Uz

posebnu brigu i maksimalne higijenske uvjete može se proizvoditi i od si-rovog mlijeka. Fermentacija i koagulacija razvijaju se paralelno kao kod

275

agroekonomika

svježe fermentiranih sireva, ali se ovaj sir podsirava mezofilnom starter kulturom i sirilom. Mnogi Francuski sirevi nastaju zrenjem od ove svježe sirne mase u delikatesne zrele sireve. Najčešće se ova vrsta sira oplemenju-je plemenitim plijesnima (P. Candidum ili P.Gorgonzola).

Sirevi brze koagulacije, spore fermentacijeOvo su uglavnom sirevi čije se zrenje odvija u salamuri (Feta, travnič-

ki sir). Kod ovih vrsta sireva dodavanjem starter kulture, sirila i po potrebi lipaze odvija se brza koagulacija, po potrebi prešanje, rezanje i salamure-nje. Zrenjem u salamuri ovi sirevi razvijaju mliječnu kiselinu i finu krema-stu strukturu sirnog tijesta.

Nepravilnost ove vrste sireva najčešće se očituje u previsokoj kiselosti koja stvara krutu mrvičastu strukturu sirnog tijesta.

Trend izvoza mlijeka i mliječnih prerađevina na svjetskom tržištuHrvatski pravilnici koji se trenutno primjenjuju, odnose se na OPG si-

rane odobrene pod posebnim uvjetima. Proizvođači svježeg sira i vrhnja dužni su po zakonu o hrani i pravilnicima o higijeni hrane podnijeti zahtjev za registraciju objekta u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla. Po primitku rješenja o registraciji izlazi veterinarska i sanitarna inspekcija koja mora na osnovu pregleda proizvodnog prostora ustanoviti ispunjava li zate-čeno stanje na terenu minimalne uvjete za proizvodnju svježeg sira i vrhnja na određenom gospodarstvu.

Objekti registrirani za preradu sira i vrhnja obavezni su obaviti dvije analize sira, jednu analizu vode i četiri analize mlijeka godišnje.

Nažalost, sadašnje stanje u stočarstvu prati cijeli niz nepovoljnih čim-benika koji otežavaju razvoj te djelatnosti. Mnoge livade, pašnjaci i oranice postaju šikare i ukoliko neće biti razvijeno govedarstvo ostati će neiskori-štene ogromne površine poljoprivrednog zemljišta. U rješavanju tih proble-ma postoji zajednički interes: poljoprivrednik želi i dalje ostvarivati dodatni izvor prihoda i ostati na svom gospodarstvu, a županije podržavaju proi-zvođača mlijeka i žele ga zadržati u ruralnom području. Dobici ovakvog promišljanja su višestruki:

• za male proizvođače mlijeka siguran plasman proizvoda;• za državu prirodno oblikovanje pejzaža i zadržavanje ljudi na selu;• za građane zdrava domaća hrana.Brojne su ideje proizašle iz suradnje navedenih triju strana: stvaranje

brendova kako bi potrošačima ponudili kvalitetno mlijeko i mliječne prera-đevine; mliječne ceste po uzoru na vinske ceste; kušaonice sira; mini mlje-kare i mini sirane; i brojne druge.

276

iz zakonskih propisa

70,00 kn

za tri mjeseca

(uključeno

6 brojeva)

Trg bana J.Jelačića 3, 10000 Zagreb

Pretplatom dobivate 2 x mjesečno u svom domu: aktualne teme u poljoprivredi na 84 stranice u boji

(ratarstvo, stočarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, voćarstvo, povrćarstvo, vrtlarstvo i dr.)

pravo na besplatne pravne i stručne savjete

pretplatne cijene vrijednih knjiga

pravo na besplatne oglase u

gratis gospodarskom oglasniku

Pretplatite se!tel: 01/4816-145 01/[email protected]

zatražite svoj BESPLATAN PRIMJERAK

na tel: 01/3843-555

S vama smo više od 170 godina!

277


Novim Pravilnikom o dopunskim djelatnostima na obiteljskim poljoprivrednim djelatnostima (NN, br. 76/14.) koji je u primjeni od 2. srpnja 2014. godine stavljen je izvan snage dosadašnji Pravilnik o dopunskim djelatnostima na obiteljskim poljoprivred-nim djelatnostima (NN, br. 20/13.), koji je bio u primjeni od 28. veljače 2013. godine.

Navedenim podzakon-skim aktom koji je donesen radi reguliranja uvjeta za obavljanje dopunskih djelat-nosti na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, želi se s jedne strane obavljanje navedene djelatnosti učiniti zakonitim i transparentnima, a s dru-ge strane omogućiti obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima obavljanje dopunskih djelatnosti i ostvarivanje prihoda od istih unutar zakonom propi-sanih okvira.

Dopunske djelatnosti na obiteljskom poljoprivrednom gospodar-stvu čine one djelatnosti povezane s poljoprivredom koje omogućuju bolje korištenje proizvodnih kapaciteta, odnosno bolje korištenje rada članova obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.

Primarna poljoprivredna djelatnost obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva obuhvaća obavljanje gospodarskih aktivnosti iz skupina 1.1. - 1.6. iz Nacionalne klasifikacije djelatnosti - NKD 2007 koje obuhvaćaju bilinogojstvo, stočarstvo i s njima povezane uslužne djelatnosti, proizvod-nju poljoprivrednih proizvoda bilinogojstva i stočarstva te proizvoda prvog stupnja njihove prerade.

Oblici dopunskih djelatnosti na OPG-uSukladno navedenom Pravilniku na obiteljskom poljoprivrednom

gospodarstvu mogu se obavljati slijedeće dopunske djelatnosti, i to: • Pro-izvodnja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, • Izrada neprehrambe-

i z z a k o n s k i h p r o p i s a

Pravilnik o dopunskim djelatnostima na OPG-u

70,00 kn

za tri mjeseca

(uključeno

6 brojeva)

Trg bana J.Jelačića 3, 10000 Zagreb

Pretplatom dobivate 2 x mjesečno u svom domu: aktualne teme u poljoprivredi na 84 stranice u boji

(ratarstvo, stočarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, voćarstvo, povrćarstvo, vrtlarstvo i dr.)

pravo na besplatne pravne i stručne savjete

pretplatne cijene vrijednih knjiga

pravo na besplatne oglase u

gratis gospodarskom oglasniku

Pretplatite se!tel: 01/4816-145 01/[email protected]

zatražite svoj BESPLATAN PRIMJERAK

na tel: 01/3843-555

S vama smo više od 170 godina!

278


nih proizvoda i predmeta opće uporabe, • Pružanje usluga, • Pružanje turi-stičkih i ugostiteljskih usluga i • Pružanje ostalih sadržaja i aktivnosti.

Obzirom da se na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu može obavljati jedna ili više dopunskih djelatnosti i/ili zanimanja, detaljan popis istih objavljen je Prilogu I i II Pravilnika koji čine njegov sastavni dio.

Način i uvjetiOdredbama Pravilnika propisano je da za obavljanje dopunske dje-

latnosti obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo mora ispunjavati i osta-le uvjete sukladno posebnim propisima koji uređuju navedenu djelatnost, odnosno, ukoliko se za obavljanje dopunske djelatnosti traže posebne kvalifikacije za osobe ili posebna tehnološka oprema, obiteljsko poljopri-vredno gospodarstvo neće biti u mogućnosti obavljati dopunsku djelat-nost ukoliko ne ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se reguliraju takvi uvjeti.

Opći uvjet za obavljanje pojedine ili više dopunskih djelatnosti na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu predstavlja upis u Upisnik one dopunske djelatnosti za koju obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo posje-duje potrebne resurse, te ispunjava potrebne posebne uvjete za obavljanje navedene djelatnosti ukoliko je takav uvjet propisan sukladno Pravilniku ili posebnom propisu koji uređuje navedenu djelatnost.

Dozvoljeni opsegObzirom da je dozvoljeni opseg obavljanja dopunske djelatnosti odre-

đen visinom godišnjeg dohotka iz dopunske djelatnosti. Godišnji dohodak iz dopunske djelatnosti je ukupni godišnji dohodak iz dopunske djelatno-sti ostvaren na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu po svim vrstama dopunskih djelatnosti i po svim nositeljima dopunske djelatnosti. Dozvolje-ni prosječni godišnji dohodak iz dopunske djelatnosti ne smije biti veći od 50% ukupnog godišnjeg dohotka obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.

Također napominjemo, da za obavljanje dopunske djelatnosti u obu-hvatu utvrđenom ovim Pravilnikom, obiteljsko poljoprivredno gospodar-stvo mora ispunjavati pojedine posebne uvjete sukladno propisima koji uređuju tu djelatnost. Međutim, za obavljanje pojedine djelatnosti u većem obuhvatu od onog utvrđenog ovim Pravilnikom, poslovni subjekt je dužan registrirati navedenu djelatnost temeljem propisa i sukladno općim i poseb-nim uvjetima koji uređuju navedenu djelatnost.

Nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ujedno je nositelj ak-

tivnosti upisa dopunske djelatnosti, time da mora dokazati da obiteljsko po-ljoprivredno gospodarstvo ili pojedina osoba na obiteljskom poljoprivrednom

279


gospodarstvu ispunjava potrebne uvjete. Međutim, kao nositelj dopunske dje-latnosti može u Upisnik biti upisan nositelj obiteljskog poljoprivrednog gos-podarstva i/ili član/članovi obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.

Također je važno istaknuti, da za obavljanje jedne dopunske djelatnosti na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu može biti upisan jedan nosi-telj dopunske djelatnosti, a za obavljanje više dopunskih djelatnosti može biti upisan jedan ili više nositelja dopunske djelatnosti ovisno o tome koji od njih ispunjava potrebne uvjete za određenu dopunsku djelatnost, time da se uz po-jedinu dopunsku djelatnost obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva može upisati i zanimanje tradicijskog obrta i/ili tradicijska vještina koju nositelj ili pojedini član obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva posjeduju.

Obzirom da svi članovi obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva mogu pomagati u svim poslovima gospodarstva tako i pri obavljanju regi-striranih dopunskih djelatnosti ističemo da pri obavljanju dopunske djelat-nosti mogu sudjelovati i zaposlenici na obiteljskom poljoprivrednom gos-podarstvu.

Mjesto obavljanjaDopunska djelatnost obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva obavlja

se u objektima i/ili na zemljištu kojima gospodarstvo raspolaže i koji su upisani u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava pri Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju te s resursima kojima raspolaže gospodarstvo, osim obavljanja onih djelatnosti i pružanja onih usluga koje se odvijaju izvan gospodarstva, time da glede provedbe edukacijskih prak-tikuma na poljoprivrednom gospodarstvu, obiteljsko poljoprivredno gospo-darstvo mora imati sporazum o provedbi edukacijskog programa s ustano-vom koja ima odobren program sukladno posebnim propisima koji uređuju navedenu djelatnost.

Postupak upisaPrilikom upisa dopunske djelatnosti u Upisnik obiteljsko poljoprivred-

no gospodarstvo mora biti upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarsta-va, time da dobrovoljno odabire dopunsku djelatnost za koju ispunjava pro-pisane uvjete.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo podnosi predmetni zahtjev za upis dopunske djelatnosti u Upisnik putem Agencije za plaćanja u poljopri-vredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, time da se isti provodi prema prebiva-lištu nositelja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (npr. ako nositelj ima prijavljeno prebivalište u Zagrebačkoj županiji, upis dopunske djelat-nosti obaviti će se u regionalnom uredu, odnosno podružnici za Zagrebačku županiju), kako bi na temelju podnesenog zahtjeva Agencija nositelju do-punske djelatnosti izdala izvod o upisu u navedeni upisnik.

280


Navedeni zahtjev se mora podnijeti najmanje 30 dana prije početka obavljanja djelatnosti uz koji je potrebno priložiti dokaz o udovoljavanju uvjeta za obavljanje dopunske djelatnosti ukoliko je takav uvjet propisan posebnim propisom koji regulira tu djelatnost ovisno o vrsti djelatnosti i/ili zanimanja, i to:

a) dokaz o upisu u registar poreznih obveznika sukladno poreznim pro-pisima;

b) dokaz o upisu u registar trošarinskih obveznika sukladno posebnom propisu;

c) dokaz o registraciji i/ili odobravanju objekta pod posebnim uvjeti-ma i/ili odobravanju objekta u poslovanju s hranom i/ili predmetima opće uporabe;

d) dokaz o registraciji i/ili odobravanju objekta i/ili subjekata u poslo-vanju s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi;

e) rješenje o odobrenju za pružanje turističkih i/ili ugostiteljskih usluga sukladno posebnom propisu kojim su uređene te usluge u seljačkom domaćinstvu;

f) presliku ovjerene sanitarne knjižice i dokaz o položenom tečaju zdravstvenog odgoja;

g) dokaz o osposobljenosti za obavljanje zanimanja tradicijskog obrta;h) izjava o poznavanju tradicijskih vještina.

Promjena podataka i prestanak obavljanja dopunske djelatnosti

Svaku nastalu promjenu kao i prestanak obavljanja dopunske djelatno-sti, nositelj dopunske djelatnosti je obvezan prijaviti Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u roku od 30 dana od nastanka promjene. Međutim, ako Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti propisani ovim Pravilni-kom, uputit će obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo da se u primjerenom roku uskladi, a u protivnom će ga obavijestiti o ispisu iz Upisnika obitelj-skog poljoprivrednog gospodarstva.

Međutim, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje do dana stupa-nja na snagu Pravilnika o obavljanju dopunske djelatnosti na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu obavlja i/ili ima već upisane dopunske dje-latnosti u skladu s ranije važećim propisima, mora se uskladiti s istim u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu navedenog Pravilnika tj. do zaključno 2. siječnja 2015. godine.

281


Novim Zakonom o radu (NN 93/14) koji se primjenjuje od 7. kolovo-za 2014. godine stavljen je izvan snage dosadašnji Zakon o radu, time da su istim na potpuno nov način uređena pitanja zasnivanja radnih odnosa na određeno vrijeme, tijeka otkaznih rokova, ustupanja radnika drugim po-slodavcima, rasporeda radnog vremena, prekovremenog rada i dopunskog rada, te odredaba kojima se potiču fleksibilni oblici zapošljavanja.

S obzirom na uočene probleme u primjeni starog Zakona o radu, Vla-da RH je definirala prioritete koje namjerava postići njegovim donošenjem navela:1. omogućiti dopunski rad na jednokratnim povremenim poslovima rad-

nicima koji rade u punom radnom vremenu do osam sati tjedno i do ukupno 180 sati godišnje, uz prethodnu suglasnost njihovog poslodav-ca odnosno poslodavaca

2. omogućiti poslodavcima da kada nemaju potrebu za radom određenih radnika, iste može ustupiti u s njim po posebnom propisu povezano društvo na najdulje šest mjeseci u tuzemstvo, odnosno dvije godine u inozemstvo, na temelju pismenog sporazuma povezanih poslodavaca

3. izmjenom odredaba o organizaciji radnog vremena potaknuti internu fleksibilnost organizacije rada kod poslodavca, zadržati radna mjesta te smanjiti troškove poslovanja poslodavca kroz omogućavanje organiza-cije radnog vremena kojom će poslodavac biti u mogućnosti odgovoriti na kratkoročne fluktuacije u poslovnim procesima

4. propisivanjem naknade plaće ustupljenim radnicima zaposlenim u agen-cijama za privremeno zapošljavanje za razdoblja kada nisu ustupljeni korisnicima, potaknuti zapošljavanje tih radnika na neodređeno vrijeme

5. omogućiti odstupanje od načela jednakog postupanja za ustupljene radnike u slučaju da agenciju obvezuje kolektivni ugovor.

6. izmjenom instituta nepunoga radnog vremena na način da se na isplatu svih materijalnih prava radnika dosljedno primjenjuje načelo pro rata temporis, potaknuti zapošljavanje u nepunom radnom vremenu, za što dodatnu potporu pruža i aktivna mjera zapošljavanja “rad na dijelje-nom radnom mjestu” koju provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje

7. izmjenom organizacije rada na izdvojenom mjestu rada, osobito gle-de zahtjeva prijavljivanja tog oblika rada inspekciji rada i evidencije o radnom vremenu, potaknuti i taj oblik fleksibilnijeg upravljanja ljud-skim potencijalima.

8. smanjiti indeks zakonske zaštite zaposlenja i time potaknuti novo zapo-šljavanje, osobito mladih, i to pojednostavljivanjem i ubrzanjem postup-

Zakon o radu

282


ka otkazivanja, izmjenom instituta prekidanja tijeka otkaznog roka, sma-njenjem broja zaštićenih kategorija radnika od otkazivanja, izmjenom visine naknade štete u slučaju sudskog raskida radnog odnosa, pojedno-stavljenjem i ubrzanjem postupka kolektivnog viška radnika

9. izmjenom instituta zastare propisivanjem općega zastarnog roka pota-knuti i radnike zaposlene na određeno vrijeme na ostvarivanje prava iz radnog odnosa sudskim putem

10. smanjiti maksimalnu visinu naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu, u visini 8 prosječnih plaća

11. rasteretiti radne sudove i smanjiti troškove dugotrajnih sudskih postu-paka nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća na otkaz ugovora o radu velikog broja posebno zaštićenih radnika, propisivanjem obve-znoga arbitražnog postupka

12. izmjenom apsolutne zaštite otkazivanja ugovora o radu radnicima koji se koriste rodiljnim i roditeljskim pravom, omogućiti prestanak radnog odnosa tim osobama u slučaju smrti poslodavca fizičke osobe, prestan-ka obrta po sili zakona, brisanja trgovca pojedinca iz registra i u po-stupku likvidacije poslodavca

13. propisivanjem neprekidanja tijeka otkaznog roka za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta, te propisivanjem najduljeg traja-nja otkaznog roka tijekom kojeg je radnik bio ili je privremeno nespo-soban za rad, onemogućiti da pravne posljedice otkaza nastupe nakon vrlo dugog razdoblja od uručenja odluke o otkazu

14. pojednostaviti i ubrzati postupak kolektivnog viška radnika koji bi omogućio brzo restrukturiranje poslodavca tržišnim i poslovnim uvje-tima

15. uskladiti prava sindikata na štrajk s prijedlogom zakona o reprezenta-tivnosti udruga poslodavaca i sindikata te omogućiti pokretanje štrajka zbog neisplate plaće odmah po proteku dana dospijeća njene isplate

16. definiciju osoba koje obvezuje kolektivni ugovor uskladiti s institutom stranaka kolektivnog ugovora iz prijedloga zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata i zbog toga ukinuti institut pristupanja kolektivnom ugovoru

17. definirati kriterije za proširenje primjene kolektivnog ugovora i defi-nirati primjenjiv kolektivni ugovor u slučaju u kojem je poslodavac u obvezi primijeniti dva ili više kolektivnih ugovora čija je primjena proširena

18. kaznene odredbe uskladiti s izmjenama prekršajnog zakonodavstva te omogućiti inspektorima rada učinkovitiju i širu primjenu upravnih mjera i naplatu mandatnih kazni

19. s ciljem rasterećenja Zakona od odredaba kojima su regulirana prava posebnim propisima, kao primjerice Zakonom o rodiljnim i roditelj-

283


skim potporama, predloženo je da se takve odredbe brišu iz Zakona o radu

20. s ciljem rasterećenja opsežnog teksta Zakona o radu, dio o europskim radničkim vijećima, europskim društvima i europskoj zadruzi i preko-graničnom spajanju i pripajanju propisati posebnim propisom.

Zakonom o državnim potporama (NN, br. 47/14.) uređuju se nadlež-nosti tijela Republike Hrvatske iz područja državnih potpora i potpora male vrijednosti, politika državnih potpora Republike Hrvatske, postupanja pri-je dodjele državnih potpora, vođenje evidencija i izvještavanje o državnim potporama i potporama male vrijednosti.

Državne potpore u Republici Hrvatskoj uređuju se Zakonom o držav-nim potporama na način da se istima ne dira njihovo uređenje propisano Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i odgovarajućim uredbama in-stitucija Europske unije.

Obzirom, da je do 1. srpnja 2013. godine Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) imala glavnu ulogu u sustavu državnih potpora RH (odobravala je državne potpore prije njihove dodjele, nadzirala zakonitost državnih potpora, naređivala povrat nezakonitih državnih potpora), novim joj je Zakonom o državnim potporama, kojim su dakako sve dotadašnje ovlasti Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja ustupljene Europskoj komi-siji, ostavljene određene ovlasti ponajprije radi pružanja stručne pomoći davateljima državnih potpora prije njihovog izravnog obraćanja Europ-skoj komisiji.

Međutim, novim je Zakonom o državnim potporama dodatno ojača-na uloga Ministarstva financija, što je bilo neophodno budući da su držav-ne potpore sredstva iz državnog proračuna (osim onih na lokalnoj razini) o čijoj svrhovitosti mora voditi računa središnje tijelo nadležno za državni proračun.

Najznačajnije novostiNovopostavljenim sustavom davatelji državnih potpora imaju na ras-

polaganju tri instance kojima se mogu obratiti prije dodjele državnih pot-pora i to:1) Ministarstvu financija radi ocjene svrhovitosti dodjele određene držav-

ne potpore (politika državnih potpora),

Zakon o državnim potporama

284


2) Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja radi određivanja trebaju li se da-lje obratiti Europskoj komisiji ili su izuzeti od te obveze po propisima Europske unije odnosno radi primanja mišljenja o usklađenosti prijed-loga državne potpore s pravilima Europske unije o dotičnoj državnoj potpori i,

3) Europskoj komisiji prema savjetu Agencije za zaštitu tržišnog natjeca-nja ili vlastitom nahođenju radi konačne i jedine obvezujuće odluke o dopuštenosti državne potpore.Novim je sustavom uređena i dostava podataka o dodijeljenim držav-

nim potporama, i to:a) Ministarstvu financija, radi izrade godišnjeg izvješća o državnim pot-

porama za Vladu RH i Hrvatski sabor te radi analize učinkovitosti do-dijeljenih državnih potpora i

b) Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja radi slanja Europskoj komisiji na godišnjoj razini.Stoga se kao najbolje rješenje nametnulo objedinjavanje svih ovlasti

vezanih za državne potpore u jednom tijelu – Ministarstvu financija, kao središnjem tijelu nadležnom za državni proračun i financiranje jedinica lo-kalne i područne (regionalne) samouprave.

Osnovna svrha novog Zakona o državnim potporama sastoji se u:– pojednostavnjenju postupka za davatelje državnih potpora prije njihove

dodjele, i dostave podataka,– centralizaciji sustava državnih potpora u Republici Hrvatskoj – jedna toč-

ka između Europske komisije i sudionika sustava u Republici Hrvatskoj,– jedinstvenoj bazi podataka o državnim potporama, kao i isto izvješće za

Europsku komisiju i hrvatske institucije.

Nadležnosti sudionikaSukladno novom Zakonu o državnim potporama (NN, br. 47/14.) ra-

zlikujemo državne potpore za koje postoji obveza prijave Europskoj ko-misiji, te državne potpore izuzete od obveze prijave Europskoj komisiji. Također je važno napomenuti, da nakon što Europska komisija odluči o prijavljenom prijedlogu programa državne potpore ili pojedinačne držav-ne potpore, Ministarstvo financija o tome bez odgode obavještava davatelja državne potpore. Davatelj državne potpore nakon odobrenja prijedloga pro-grama državne potpore, odnosno prije dodjele državnih potpora objavljuje program državnih potpora na svojim mrežnim stranicama.

Povrat sredstava dodijeljene državne potporeUkoliko Europska komisija naloži povrat državne potpore, Ministar-

stvo financija o tome bez odgode obavještava davatelja državne potpore koji provodi povrat. Međutim, davatelj državne potpore provodi povrat dr-

285


žavne potpore i kada sam utvrdi da su, prema pravilima pravne stečevine Europske unije, stečeni uvjeti za povrat državne potpore koju je dodijelio.

Povrat državne potpore provodi se u skladu s pravilima propisa Re-publike Hrvatske kojima se uređuje pravni odnos nastao dodjelom državne potpore, odnosno u skladu s pravilima samog pravnog akta na temelju ko-jeg je državna potpora dodijeljena korisniku, time da je davatelj državne potpore odgovoran za dodjelu državne potpore čiji povrat je naložila Eu-ropska komisija.

Evidencije državnih potpora i potpora male vrijednosti i dostava podataka

Davatelji državnih potpora i potpora male vrijednosti dužni su voditi evidenciju dodijeljenih državnih potpora i potpora male vrijednosti iz svoje nadležnosti, time da jednom godišnje dostavljaju Ministarstvu financija:– podatke o dodijeljenim državnim potporama i potporama male vrijedno-

sti, do 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu i– analizu učinkovitosti dodijeljenih državnih potpora iz svoje nadležnosti,

do 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu.Ministarstvo financija vodi registar državnih potpora i potpora male

vrijednosti kao jedinstvenu elektroničku bazu podataka na temelju prethod-no primljenih podataka od davatelja državnih potpora, te dostavlja Europ-skoj komisiji prikupljene podatke o dodijeljenim državnim potporama, u skladu s pravilima o državnim potporama do 30. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu.

Također je važno napomenuti da Ministarstvo financija izrađuje godiš-nje izvješće o državnim potporama koje sadrži izvještaj i o potporama male vrijednosti što obuhvaća i državne potpore u poljoprivredi i ribarstvu. Naime, ministarstvo nadležno za poljoprivredu i ribarstvo dostavlja Mini-starstvu financija podatke o dodijeljenim državnim potporama i potporama male vrijednosti poljoprivredi i ribarstvu radi izrade godišnjeg izvješća o državnim potporama do 30. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu.

Nakon toga, Ministarstvo financija dostavlja godišnje izvješće o držav-nim potporama Vladi Republike Hrvatske do kraja listopada tekuće godine za prethodnu godinu koja ga dostavlja Hrvatskom saboru do kraja studeno-ga tekuće godine za prethodnu godinu.

Državna potpora poljoprivredi i ruralnom razvojuDržavne potpore u poljoprivrednom sektoru su potpore koje se dodje-

ljuju za djelatnosti vezane uz proizvodnju, preradu i trženje poljoprivrednih proizvoda koji ulaze u područje primjene Priloga I. Ugovora o funkcionira-nju Europske unije, time da je kao nadležno tijelo za praćenje državnih pot-pora u sektoru poljoprivrede u Republici Hrvatskoj određeno Ministarstvo poljoprivrede sukladno članku 35. Zakona o potpori poljoprivredi i rural-

286


nom razvoju (NN, br. 80/13).Državna potpora poljoprivredi i ruralnom razvoju dodjeljuje se suklad-

no pravilima EU-a o pružanju državne potpore poljoprivredi i ruralnom ra-zvoju propisanim:– Smjernicama Zajednice o državnoj potpori u sektoru poljoprivrede i šu-

marstva 2007.-2013. (SL L 319, 27. prosinca 2006.),– Uredbom Komisije (EZ) br. 1857/2006 od 15. prosinca 2006. o primjeni

članaka 87. i 88. Ugovora na državne potpore malim i srednjim poduzet-nicima koji se bave proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda i o izmjena-ma i dopunama Uredbe (EZ) br. 70/2001 (SL L 358, 16. prosinca 2006.),

– Uredbom Komisije (EZ) br. 1535/2007 od 20. prosinca 2007. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na potporu male vrijednosti u sektoru poljoprivredne proizvodnje (SL L 3337, 21. prosinca 2007).

Na sjednici Vlade Republike Hrvatske od 18. lipnja 2014. godine usvojen je Konačni prijedlog Zakona o dopunama Zakona o pravima hrvat-skih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne no-vine“, broj 174/04., 92/05., 02/07., 107/07., 65/09.,137/09., 146/10., 55/11, 140/12., 33/13. i 148/13.) kada bi se stvorila odgovarajuća pravna regulati-va za djelovanje braniteljskih zadruga u Republici Hrvatskoj.

Imajući u vidu činjenicu da Ministarstvo branitelja Republike Hrvat-ske od 2004. godine kontinuirano provodi Program stručnog osposobljava-nja i zapošljavanja hrvatskih branitelja i djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja, gdje dodjela bespovratnih potpora za za-druge hrvatskih branitelja predstavlja jednu od najuspješnijih mjera, bilo je potrebno pristupiti donošenju Zakona o dopunama Zakona o pravima hr-vatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji kako bi se uvela jedinstvena evidencija braniteljskih zadruga.

Povećanje broja zadrugaNaime, od početka provedbe dodjele bespovratnih potpora namijenje-

nih radu zadruga hrvatskih branitelja, broj zadruga hrvatskih branitelja po-većao se s deset (koliko ih je bilo registrirano u Republici Hrvatskoj 2004.

Usklađivanje djelovanja socijalno-radnih zadruga Hrvatskih branitelja

287


godine) na više od 550 zadruga registriranih u 2013. godini, od čega je do kraja prošle godine 445 zadruga ujedno koristilo navedene poticajne mjere iz Programa stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja i djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja. Unatoč činjenici, da danas ne postoji jedinstvena evidencija braniteljskih zadruga, možemo istaknuti da su prema podacima iz evidencije Hrvatskog saveza zadruga do 14. travnja 2014. godine u Republici Hrvatskoj registrirane 1272 zadruge, od čega 371 u nazivu sadrži konkretnu oznaku „braniteljska zadruga“ ili „zadruga branitelja“.

Iako su tijekom godina neke od braniteljskih zadruga prestale poslo-vati, prema dostupnim podacima iz Ministarstva branitelja, evidencije Hr-vatskog saveza zadruga i Sudskog registra, od navedenog broja od 445 bra-niteljskih zadruga koje su ostvarile potporu Ministarstva, njih 297 i dalje aktivno djeluje, te je uskladilo svoje poslovanje s izmjenama i dopunama važećih propisa koji reguliraju zadruge, a kojima su postroženi uvjeti po-slovanja zadruga.

S obzirom da je protekom 2013. godine završena provedba navedenog Programa, Ministarstvo branitelja je izradilo prijedlog novog Programa za iduće četverogodišnje razdoblje od 2014. do 2017. godine, koji je usvojen zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 19. ožujka 2014. godine.

Naime, navedenim Programom predviđen je nastavak pružanja potpore zadrugama hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata kroz Mjeru potpore radu zadruga hrvatskih branitelja, ali i kroz novu mjeru namijenjenu sufinanciranju projekata braniteljskih zadruga ugovorenih u okviru programa Europske uni-je. Također, posebnim odredbama Programa predviđena je pomoć i potpora braniteljskim zadrugama kroz razne oblike suradnje s drugim institucijama.

Registracija zadrugeOdredbom članka 9. važećeg Zakona o zadrugama (NN 34/11, 125/13

i 76/14) propisan način registracije zadruga, odnosno da pravnu osobnost zadruga stječe upisom u sudski registar pri mjesno nadležnom trgovačkom sudu u Republici Hrvatskoj.

Tako će braniteljska socijalno-radna zadruga biti definirana kao zadru-ga koja se osniva u svrhu ostvarivanja psihosocijalnog osnaživanja i zdrav-stvene rehabilitacije odnosno lakše i brže reintegracije njezinih članova u društvo, te uključivanja u radne i gospodarske procese članova s umanje-nom radnom sposobnošću i nezaposlenih osoba. Međutim, da bi zadruga mogla funkcionirati kao takva, mora imati najmanje dvije trećine osnivača ili članova koji imaju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili status člana obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

288


Međutim, sukladno važećim propisima u Republici Hrvatskoj, svaka pravna osoba koja se upisuje u sudski registar određuje i odgovorne osobe za njeno upravljanje za koje je propisana obveza mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti što obuhvaća i upravitelje zadruga i to prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) koji je na snazi od 1. siječnja 2014. godine.

Obzirom, da važeći Zakon o zadrugama definira više različitih vrsta zadruga prema pojedinim specifičnim obilježjima, no ne prepoznaje brani-teljske zadruge kao zasebnu vrstu, iako bi zbog svoje posebnosti i brojnosti svakako trebale biti prepoznate. Braniteljske zadruge, od ostalih, kao jedin-stveno svojstvo izdvaja činjenica da su njihovi članovi najvećim dijelom (ili u potpunosti) osobe s priznatim statusom hrvatskog branitelja iz Do-movinskog rata ili člana obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (uglavnom djece), a koje tu svoju karakteristiku žele istaknuti u svojem imenu i djelovanju. Naime, prepozna-vanje ovih posebnosti i ne definiranje ovih zadruga u općem zakonu koji regulira pitanja zadruga, jedan je od razloga za uređenje navedenog proble-ma u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji, kao lex specialis.

Nadalje, pojedini članovi braniteljskih zadruga, pa tako i upravite-lji, su osobe kojima je, uslijed bolesti i ozljeda zadobivenih ili uzroko-vanih sudjelovanjem u Domovinskom ratu, radna sposobnost smanjena, slijedom čega su pojedini od njih i korisnici invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad (djelomičnog gubitka radne sposob-nosti) ili opće nesposobnosti za rad (potpunog gubitka radne sposob-nosti). Unatoč navedenom oni, kao članovi i upravitelji zadruga, žele i mogu aktivno biti uključeni u društveni život te svojom aktivnošću u zadruzi nastoje prevladati određene životne poteškoće uzrokovane su-djelovanjem u Domovinskom ratu, pri čemu za svoj rad u zadruzi ne primaju nikakvu naknadu.

Posebna pozornost prema upraviteljima zadrugaSlijedom navedenog, a uzimajući u obzir pozitivan utjecaj rada u za-

druzi, uočena je potreba definiranja braniteljskih zadruga kao posebnog oblika zadruga koje se ne osnivaju isključivo radi obavljanja gospodarske djelatnosti već imaju naglašen socijalni element.

Također, treba istaknuti kako raniji propisi Republike Hrvatske, nisu onemogućavali da članovi i upravitelji zadruge budu i osobe koje su kori-snici invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad (djelo-mičnog gubitka radne sposobnosti) ili opće nesposobnosti za rad (potpunog gubitka radne sposobnosti), niti im je zbog te činjenice bilo otežano poslo-vanje.

289


Međutim, donošenjem novog Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), koji je u primjeni od siječnja 2014. godine, upravitelji branitelj-skih zadruga obveznici su mirovinskog osiguranja, što konkretno dovodi u koliziju prava navedenih osoba s funkcijom upravitelja zadruge.

Posebna se pozornost ovim Konačnim prijedlogom Zakona o dopuna-ma Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji posebna pozornost daje upravitelju zadruge.

Naime, upravitelj zadruge može biti i osoba koja ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili status hrvatskog ratnog voj-nog invalida iz Domovinskog rata kod koje je utvrđena opća nesposobnost za rad, odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti ili profesionalna nespo-sobnost za rad, odnosno djelomični gubitak radne sposobnosti kao poslje-dica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ako poslove upravitelja obavlja bez plaće ili naknade, time da nije obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje. Zadruge su obvezne dostaviti ministarstvu nadlež-nom za branitelje ovjerenu izjavu upravitelja zadruge, danu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, da poslove i zadatke upravitelja obavlja bez plaće ili naknade, te presliku rješenja o upisu u sudski registar nadležnog trgovačkog suda i svaku izmjenu tog rješenja, u roku od 15 dana od dana upisa.

Također je predloženo da ako i kada zadruga u kalendarskoj godini, nakon oporezivanja ostvari dobit u iznosu od 150.000,00 kuna i veću, da je dužna izabrati osobu koja će profesionalno obavljati poslove upravitelja zadruge i koja se obvezno osigurava na mirovinsko osiguranje.

Zadruge će se moći slobodno i nesmetano udruživati i osnivati saveze radi psihosocijalnog osnaživanja te ostvarivanja zajedničkih ideja, projeka-ta, programa i aktivnosti na nacionalnoj i međunarodnoj razini, a podrš-ku i stručnu pomoć u provedbi aktivnosti koje se odnose na psihosocijalno osnaživanje pruža ministarstvo nadležno za branitelje.

Konačnim prijedlogom Zakona o dopunama Zakona o pravima hrvat-skih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji pridonosi se uvažavanju posebnosti braniteljske populacije, olakšavanju njihovog uklju-čivanja u radne i gospodarske procese, poticanja na rad i korisnost u cilju potpunije rehabilitacije i reintegracije u društvo, povećanju konkurentnosti braniteljskih socijalno-radnih zadruga i uspješnijem uključivanju na tržište rada, uvažavanju stečenih prava sukladno Zakonu o pravima hrvatskih bra-nitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, ograničenju potenci-jalnih zlouporaba odnosno mogućih poremećaja tržišne ravnoteže i lojalne utakmice, te uvođenju jedinstvene evidencije braniteljskih socijalno-radnih zadruga, saveza i njihovih upravitelja.

290

dom i obiteljCIJE

NA60

,00 kn

291

dom i obitelj

Prosječan čovjek vjeruje da prehrana temeljena uglav-nom na mesu može pružiti hranjive tvari potrebne za do-bro zdravlje. Ima li u tom vje-rovanju znanstvenog opravda-nja?

Premda su znanstvenici klasificirali meso kao prvo-klasnu bjelančevinu, ipak ve-like količine konzumiranog mesa mogu biti štetne za or-ganizam. Dobro je istaknuti da i bjelančevine iz nemesne hrane mogu biti odgovarajući nadomjestak za mesne bjelan-čevine, posebno ako im se nadodaju umjerene količine bjelančevina iz mli-jeka i jaja.

Bjelančevine su neophodne za život. Organizam ih koristi za izgradnju i obnavljanje organa, kože, mišića i drugih struktura u tijelu. Jedan dio bje-lančevina organizam može sam proizvoditi, dok druge mora dobijati putem hrane.

Bjelančevine iz mesaPrehrana koja sadrži prekomjerne količine mesa ima nekih nedosta-

taka. U prvom redu to su prekomjerne kalorije koje potječu od zasićenih masnoća s kojima je meso dobro “namašćeno”. Posljedica toga je sklonost debljanju. 40 posto masnoća u našoj prehrani dolazi od mesa. Te zasićene masnoće proizvode i kolesterol.

Bjelančevina iz mesa je kompletna jer sadrži osam bitnih aminokise-lina. Biljna hrana su nekompletne bjelančevine, jer im nedostaje jedna ili više takvih aminokiselina. To se može popraviti odgovarajućim kombinaci-jama biljnih bjelančevina.

Konzumenti mesa mogu patiti od začepljenosti. Američka udruga za borbu protiv bolesti naglašava zdravstvene koristi, ako se konzumiranje mesa reducira za jednu trećinu. Imajući u vidu doprinos životinjskih masti patološkim promjenama na krvnim žilama, liječnici kažu da bi to smanjenje

d o m i o b i t e lj

Jedemo li previše mesa?

292

dom i obitelj

količine konzumiranog mesa zna-čajno pridonijelo prevenciji srča-nih oboljenja.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Danska je konzumirala da-leko manje mesa nego obično, zbog engleske pomorske bloka-de. Nutricionisti koji su ispitivali stanovništvo za vrijeme rata, za-ključili su da se opće zdravstveno stanje ljudi poboljšalo.

Nešto slično dogodilo se i u Norveškoj, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Velik broj ljudi prihvatio je barem osnovne prin-cipe vegetarijanske prehrane i tada je uočen značajan pad uče-stalosti srčanih bolesti. Međutim, obje nacije su se dobrano vratile na prehranu mesom čim su krize prošle. Naknadne studije su poka-zale da su se vremenom, te privremene zdravstvene koristi očito smanjile.

Vegetarijanske dijeteTakvi se dokazi, naravno, ne mogu smatrati definitivnim i mnogi nu-

tricionisti još uvijek nisu potpuno uvjereni u superiornost vegetarijanstva. Oni ističu da određene vegetarijanske dijete mogu dovesti do ozbiljnih pre-hrambenih problema. Na primjer, striktna makrobiotska dijeta (temeljena uvelike na smeđoj riži), može dovesti do skorbuta (avitaminoza zbog ne-dostatka vitamina C), anemije, nedostatka kalcija, prekomjerne mršavosti i gubitka bubrežne funkcije. Druge jednako nerazborite vegetarijanske dijete rezultirale su beriberi bolešću, rahitisom, pelagrom i ozbiljnim nedostatkom vitamina. Vegetarijancima je svakako preporučljivo uzimati vitamin B12.

Čitav niz prehrambenih studija je zaključilo da vegetarijanci koji uzi-maju odgovarajuću hranu mogu zadovoljiti svoje potrebe za bjelančevina-ma i kalorijama.

Međutim, pitanje i dalje ostaje: je li vegetarijanska prehrana zdravija od mesne prehrane? Nutricionistima još uvijek ostaje da se slože oko odgo-vora. A do tada vrijedi staro pravilo: neka prehrana bude raznovrsna, dakle i mesna, ali u ničemu se ne smije pretjerivati!

293

dom i obitelj

Kako prepoznati moždani udar ?

Moždani udar ili cerebrovaskularni inzult (CVI) najčešća je neurova-skularna bolest i jedan od vodećih uzroka invalidnosti, demencije i smrt-nosti. Ova je bolest ujedno i velik javnozdravstveni problem ne samo zbog visokih troškova liječenja i rehabilitacije, već i zbog mogućih teških poslje-dica koje ostaju nakon preboljelog moždanog udara.

Moždani udar je naglo nastalo neurološko oštećenje uzrokovano pore-mećajem moždanog krvotoka (cirkulacije) ili krvarenjem u moždano tkivo. Smanjen, djelomično ili u potpunosti prekinut dotok krvi u određeni dio mozga dovodi do oštećenja i/ili odumiranja živčanih stanica u onim dijelo-vima mozga koje opskrbljuje oštećena krvna žila. Moždani udar može biti ishemijski ili hemoragijski. Ishemijski moždani udar najčešće nastaje kao rezultat začepljenja krvne žile trombom ili embolusom ili pak sužavanjem krvne žile procesima ateroskleroze što posljedično dovodi do smanjenja ili prekidanja dotoka krvi u mozak. Hemoragijski moždani udar nastaje zbog puknuća krvne žile u mozgu, te prodiranja krvi u okolno tkivo.

Uzroci i čimbenici rizikaMeđu uzrocima moždanog udara

najznačajnija je ateroskleroza, bolest u kojoj dolazi do oštećenja (zadebljanja) unutarnjeg sloja stijenki krvnih žila zbog udruženog nakupljanja masnoća (pose-bice kolesterola), vezivnog tkiva, ugru-šaka i drugih tvari, što u konačnici do-vodi do sužavanja promjera, začepljenja i /ili slabljenja stijenke krvne žile.

Prema suvremenim spoznajama postoji niz rizičnih čimbenika pove-zanih s nastankom moždanog udara: povišen krvni tlak (hipertenzija), neke srčane bolesti (fibrilacija atrija, bolesti srčanih zalistaka, itd.), šećerna bolest, povišena razina masnoća u krvi (oso-bito LDL ili «lošeg» kolesterola), pu-šenje, alkoholizam, stres, prekomjerna tjelesna težina, tjelesna neaktivnost, starija životna dob, naslijeđe, itd.

U određenom broju slučajeva prije pojave «pravog» moždanog udara jav-ljaju se tzv. «upozoravajući znakovi» poput utrnulosti, gubitka ravnoteže, iznenadnog gubitka govora i vida (za-magljenje), nagle glavobolje i dr.

294

dom i obitelj

SimptomiSimptomi moždanog udara ovise o tome koji je dio moždanog tkiva

zahvaćen, a najčešće se očituju kao:• utrnulost, slabost i oduzetost lica, ruke ili noge (osobito ako je zahva-

ćena samo jedna strana tijela); • iznenadan gubitak ili zamagljenje vida (poglavito na jednom oku);• gubitak govora, otežan govor ili razumijevanje govora; • naglo nastala jaka glavobolja s mučninom i/ili povraćanjem te vrto-

glavicom; • gubitak svijesti i/ili epileptički napad;• neobjašnjiva omaglica, gubitak ravnoteže ili koordinacije, nestabil-

nost ili iznenadni padovi.U određenom broju slučajeva prije pojave «pravog» moždanog uda-

ra javljaju se tzv. «upozoravajući znakovi» koji se prvenstveno odnose na simptome koji odgovaraju simptomima moždanog udara, ali su prolazne na-ravi, tj. traju kraće i povlače se u potpunosti u roku manjem od 24 sata. Ta-kvi prolazni poremećaji nazivaju se tranzitorne (prolazne) ishemijske atake (TIA) ili «mini-moždani udari». Osobe koje su imale TIA-u imaju znatno veći rizik od nastanka moždanog udara, te se za njih zahtijeva obavljanje detaljnih neuroloških i drugih pretraga kako bi se utvrdio uzrok TIA-e.

Smjesta reagirajte kod sumnje na moždani udar!Čim posumnjate kako Vi ili osoba u Vašoj okolini imate moždani udar

smjesta nazovite hitnu pomoć ili odvezite osobu do najbliže zdravstvene ustanove koja ima hitnu medicinsku službu.

• Ako je bolesnik pri svijesti, treba ga postaviti u ležeći položaj s la-gano uzdignutom glavom i ramenima. Bolesniku provjerite usnu šupljinu (očistite ako ima sadržaja, izvadite zubnu protezu). Ako povraća, okrenite ga na bok. Bolesniku ne smijete davati piće ili hranu.

• Ako je bolesnik bez svijesti, provjerite pokazuje li znakove života (vitalne znakove), odnosno diše li i radi li mu srce.

• Ako je bolesnik bez svijesti, ali diše i srce mu radi, postavite ga u stabilan bočni položaj.

• Ako je bolesnik bez svijesti, te ne diše i srce mu ne radi, počnite s postupkom oživljavanja.

Liječenje i rehabilitacija Moždani udar je hitno medicinsko stanje koje zahtijeva hitan prijevoz

i zbrinjavanje bolesnika u zdravstvenoj ustanovi koja posjeduje specijalizi-

295

dom i obitelj

ranu jedinicu za pružanje adekvatne medicinske skrbi bolesnicima s mož-danim udarom tzv. jedinicu za moždani udar (JMU) ili pak jedinicu inten-zivne skrbi.

Unatoč suvremenim metodama liječenja, moždani udar ostaje povezan s visokom stopom smrtnog ishoda, pa se procjenjuje da trećina bolesnika podliježe moždanom udaru. Među bolesnicima koji prežive moždani udar, kod 2/3 zaostat će različit stupanj neurološkog deficita, a 1/3 će biti trajno onesposobljena i ovisit će o tuđoj njezi i pomoći. Nakon završenog akutnog liječenja, kod bolesnika koji su preboljeli moždani udar treba započeti re-habilitaciju što je ranije moguće. U program rehabilitacije treba uključiti i bolesnikovu obitelj, kako bi se postigao što brži oporavak bolesnika. Tako-đer je i nadalje potrebno djelovati na uklanjanje i/ili smanjivanje čimbenika koji pogoduju nastanku moždanog udara, kako bi se spriječilo eventualno ponavljanje moždanog udara.

Blagdani i prehrana

Pomisao na blagdane budi ži-vopisne slike blagdanskih stolova prepunih raznovrsnih slanih i/ili slatkih delikatesa kojima je gotovo, pa nemoguće odoljeti. Posve daleke i nestvarne tada nam izgledaju go-tovo zajamčene tegobe s probavom kao i mogući suvišak kilograma, koji nastaju blagdanskim prejeda-njem, pri čemu (ne)namjerno za-boravljamo kao se nećemo uspjeti riješiti tog „suviška“ ni do blagdana sljedeće godine.

Zbog toga je dobro podsjetiti se kako je umjerenost ključ zdra-vog i kvalitetnog života, a umjere-nost u prehrani jedan od temeljnih uvjeta dobrog zdravlja i poželjnih zdravstvenih navika.

296

dom i obitelj

„Doručkuj kao kralj, ručaj kao gospodin, večeraj kao siromah“

Poželjne zdravstvene navike u prehrani kao prvo uključuju doručak (kojeg za blagdane gotovo redovito preskačemo), a koji je zapravo nužan dnevni obrok, jer nam pomaže da dulje zadržimo osjećaj sitosti i da se ne prejedemo za ručak.

Za ručak bi bilo dobro unaprijed odlučiti što ćete pojesti (npr. samo omiljeno jelo i salatu) i pritom osobito paziti na količinu hrane koju konzu-miramo, kako bi „ostalo mjesta“ i za desert. Ako se pojavi osjećaj sitosti, nemojte se siliti dodatno jesti, već pristojno odbijte ponuđeno, te radi sebe zanemarite običaj da se mora jesti i/ili „samo kušati“ sva ponuđena hrana. Hranu žvačite dovoljno dugo (tako ćete i uživati u njoj), smanjite porcije hrane (bolje je uzeti više puta, ali u maloj količini, nego odjednom u ve-likoj). Ograničite uzimanje masne, pržene ili pečene hrane, različitih vrste umaka, te visokokaloričnih slastica ili pića. Također ne pretjerujte s alko-holom, te pićima koja sadrže kofein. Kad nije vrijeme obroka, ne uzimajte međuobrok (osobito grickalice i kolače), te se „zavarajte“ uzimanjem voća (npr. jabuka, naranča, itd.). Nije naodmet napomenuti da izbjegavate hranu za koju znate ili pretpostavljate da bi vam mogla naškoditi, te pokušajte izbjeći odlazak na spavanje s punim želucem. Također pripazite da večera bude što laganija.

Što ako ipak pretjerate?Ako ste zanemarili sve navedene preporuke (ili jednostavno nema-

te sreće), pa su vam se pojavili i simptomi poremećaja probavnog susta-va, pokušajte si pomoći dijetom i uzimanjem dovoljno tekućine (npr. u slučaju povraćanja, te proljeva ili zatvora, odnosno opstipacije), odnosno uzimanjem primjerenih lijekova. Također, ako su se pojavili problemi u smislu pojačanog lučenja želučane kiseline ili žgaravice, mogu pomoći antacidi ili lijekovi antagonisti histaminskih receptora. Vrlo često ma-sna hrana i kolači koji izazivaju pojačano lučenje žučnih kiselina mogu dovesti do upale žučne vrećice (kolecistitis), a uzimanje većih količina alkohola može uzrokovati akutnu upalu gušterače (pankreatitis). Obje se bolesti manifestiraju mučninom, povraćanjem, te bolovima ispod desnog rebranog luka, koji se mogu širiti u leđa ili preko cijelog trbuha. Pri sa-moj sumnji na pojavu bilo koje od navedenih bolesti potrebno je odmah se javiti liječniku.

Kako biste očuvali zdravlje i uživali u blagdanskoj prehrani, dovoljno je samo pridržavati se mudre izreke Solona iz Atene „Ni u čemu ne pretje-ruj“.

297

dom i obitelj

Namirnice za dobro zdravlje i tijekom blagdanaNa svojoj listi blagdanskih želja svakako ne želite stres, no u mo-

derno doba ga je zaista teško izbjeći. Stresne situacije s vremenom tijelo dovode do debljanja, visokog krvnog tlaka, srčanih bolesti i promjena na koži. Srećom, prehrana to može spriječiti! Crvene naranče

Naranče čija je sezona ovo zimsko doba puno su bogatije vitami-nom C od običnih. Vitamin C smanjuje krvni tlak i kortizol(hormon stresa).Zobene pahuljice

Sadrže zdrave karbohidrate i vlakna koja će povećati razinu serotonina(hormona zadovoljstva).Čaj od kamilice

Stresno vrijeme je savršeno vrijeme za čaj. Istraživanja su pokazala da čaj od kamilice djeluje vrlo smirujuće na organizam, te će pomoći da lakše zaspite i odmorite tijelo od svih negativnih utjecaja.Puretina

Čista puretina sadrži visoku količinu triptofana, esencijalne ami-nokiseline koja utječe na neurotransmitere u tijelu, te se transformira u serotonin. Bademi

Ovo orašasto voće prepuno je vitamina E i B, koji će popraviti imunitet i raspoloženje. Grickajte bademe kad ste pod stresom i dodajte ih u jutarnje zobene pahuljice.Losos

Riba prepuna omega-3 masnih kiselina je jedna od najzdravijih na-mirnica koje možete naći u obližnjem dućanu. Losos je također bogat vitaminom D koji nam je prijeko potreban u ovim zimskim danima bez puno sunca.Leća

Leća je odličan izvor vlakana koji nam pomažu regulirati razinu krv-nog šećera, a navedena je i u sadržaju nekih lijekova protiv depresije.Govedina

Kreatin koji se nalazi u čistoj govedini opskrbljuje mišiće energi-jom, te pomaže smanjiti depresiju.Batat

Batat ili slatki krumpir ima puno više hranjivih tvari od svih ostalih vrsta krumpira, a izvor je i antioksidansa likopena koji popravlja raspo-loženje.

298

dom i obitelj

Napravite sami ukusni kečap

Povrtnjak nas ukusnim i hranjivim plodovima „nagrađuje“ za sav uložen trud. Paprike, feferoni, luk, patlidžani, rajči-ce, mirisne i zrele, idealni su za pripremu zdrave domaće zimnice.

“Rajska jabuka” – svestrana namirnica

Rajčica – “jabuka ljubavi”,”rajska jabuka”,”zlatna jabuka” - svestrana na-mirnica koja je, zbog svog bogatstva hra-njivim sastojcima, izvanrednih kulinarskih osobina i širokih mogućnosti primjene, osvojila svijet i postala neizostavna namir-nica suvremene kuhinje. Najviše se kori-sti u svježem stanju za salatu, a u zadnje se vrijeme sitnoplodni kultivari koriste kao voće. Rajčica je nezaobilazni sastojak mnogih kuhanih jela, juha, umaka, vari-va, pizza, osobito u mediteranskoj kuhinji. Rajčice će jelo obogatiti svojom crvenom bojom i ugodnim slatkasto-kiselkastim okusom. Zrele rajčice možete rezati na kriške, sušiti na suncu ili u pećnici na nižoj temperaturi (do 100 ºC), pa potom konzervirati u maslinovom ulju i koristiti kao fini dodatak toplim jelima.

Hranidbena i zdravstvena vrijednost100 grama rajčice ima samo 18 kalorija. Uz to sadrži 94 % vode, 2,63

% ugljikohidrata, 0,88 % bjelančevina, 0,2 % masti i 1,2 % dijetalnih vla-kana. Malo je plodova koji u sebi sadrže toliko vrijednih tvari kao rajčica. Rajčica je jedan od najbogatijih prirodnih izvora vitamina C, te sadrži i vi-tamine B, E i K. Bogata je kalijem, natrijem, magnezijem, kalcijem, sum-porom i željezom. Rajčica je najbogatija bakrom, a željeza sadrži više nego pileće meso, riba i mlijeko.

Poznata je i zdravstvena vrijednost rajčice, osobito za bolesti srca i krvnih žila. Korisna je za snižavanje krvnog tlaka i pospješuje izlučivanje vode iz organizma. Rajčica obiluje pektinima i mnogim organskim kiseli-

Višak domaće rajčice iz vrta može se iskoristiti za spravljanje doma-ćeg kečapa

299

dom i obitelj

nama koje potiču tek, aktiviraju probavne procese i sprječavaju negativno djelovanje bakterija. Preporučuje se za različite dijete, kod šećerne bolesti i bolesti jetre i bubrega. Povoljno djeluje na kožu, osobito na opekline od sunca, a preporučuje se i za obloge i maske za osjetljivu kožu.

Rajčica i proizvodi od rajčice glavni su izvor likopena koji ima najjače antioksidativno djelovanje od svih karotenoida prisutnih u namirnicama,. U proizvodima od rajčice likopen ima mnogo veću iskoristivost za naš or-ganizam nego u svježoj rajčici. Tako svježi plod rajčice ima oko 30 mg/kg likopena, sok od rajčice do 150 mg/l, a kečap oko 100 mg/kg.

Spravljanje domaćeg kečapaRajčicu koristimo cijele godine, u svježem stanju ili konzerviranu. Raj-

čice se konzerviraju smrzavanjem, pasteriziraju se cijeli plodovi bez kožice u limenkama, tetrapaku, u obliku koncentrata, umaka, kao sok ili kao kečap.

Industrijski kečap u sebi skriva rafinirani šećer. Šećer se dodaje u ke-čap kako bi se izbjegla kiselost rajčice, no u onim industrijskim, količina šećera nije regulirana i česta je zamka svima koji izbjegavaju nezdravu hra-nu. No, svog omiljenog umaka ne morate se odreći. Evo prilike da sami na-pravite kečap kakav volite: blag, ljut, aromatičan, oštar, ili pak mediteranski začinjen češnjakom. Zadovoljstvo će biti još veće ako su rajčice iz vašeg vrta.

Kečap ne mora uvijek biti crven. To je mješavina pirea od povrća za-činjena octom i ostalim mirodijama. Dakle, osim crvenog kečapa možete pripremiti i zeleni, na primjer, od špinata i vlasca.

Domaći kečapSastojci: 1 kg zrelih

rajčica, 1 zelena i 1 crve-na svježa paprika, 10 dag crvenog luka, 1 list lovo-ra, 1 mala žličica slatke mljevene paprike, ocat, sol, šećer, škrobMiješani kečap

Sastojci: 1 kg zrelih rajčica, 10 dag svježe pa-prike, 10 dag malih tikvi-ca, 10 dag crvenog luka, začinsko bilje: pomalo svega što nađete u vrtu –

Čiste staklenke uvijek je potrebno sterilizirati i zagrija-ti u pećnici kako ne bi pucale prilikom ulijevanja vru-ćeg kečapa.

300

dom i obitelj

peršin, vlasac, kopar, bosiljak. Nikako nemojte koristiti začinsko bilje s ja-kom aromom. Sol, šećer, ocat i škrob kao u receptu za domaći kečap. Vatreni kečap

Sastojci: 1 kg zrelih rajčica, 20 dag svježe paprike, 15 dag crvenog luka, 2 velike svježe ili 6 do 10 manjih sušenih ljutih paprika (čili), 1 gran-čica timijana, 1 mala žličica slatke mljevene paprike, 1 mala žličica đumbi-ra, sol, šećer, ocat i škrob.Provansalski kečap

Sastojci: 1 kg zrelih rajčica, 20 dag svježe zelene paprike,10 dag cr-venog luka,4 režnja češnjaka, 2 sušene ljute paprike (po mogućnosti čili), 1 grančica timijana, 1 grančica ružmarina, grančica cvjetajućeg origana (sve začinske biljke moraju biti svježe), 1 mala žličica slatke mljevene paprike, sol, šećer, ocat i škrob.Kečap „zimnica“

Sastojci. 3 kg zrelih rajčica, 25 dag grožđica, 3 režnja češnjaka, ocat, sol, malo šećera, muškatni oraščić, curry, mljeveni klinčić.

Način pripremanja ovih 5 recepata je identičan:Povrće dobro operite i nasjeckajte na krupnije komade, dodajte u ve-

liku posudu s debljim dnom. Uz to, dodajte nasjeckano začinsko bilje (per-šin, bosiljak, ružmarin, timijan, lovor) i skuhajte da rajčice puste sok.

Prokuhanu smjesu povrća propasirajte da odvojite sok od koštica i lu-pina. U napravljeni pire dodajte sve preostale začine. Sol, šećer i ocat do-davajte postupno da kečap ne ispadne prekiseo ili presladak. Škrob pomije-šajte sa slatkom mljevenom paprikom i dobro razmutite u vodi i umiješajte u kečap.

Sve zajedno dobro izmiješajte i još jednom kratko prokuhajte da se smjesa zgusne. Vrući kečap izlijte u vruće staklenke sa širokim grlom i do-bro zatvorite.

Rok trajanja domaćeg kečapa je do 12 mjeseci ukoliko ga čuvate na hladnom i tamnom mjestu.

301

zanimljivo i poučno

Mnoge životi-nje su ukrašene ro-govima, obučeni su u oklope ili pokrive-ni bodljama. To su pimjerice, kornjače, krokodili, rakovi, kukci, morski ježevi i zvijezde, neki gu-šteri i ribe i dr. Sve one dolaze na svijet iz jaja, ikre (jajašca). Rakovi, kukci ili morski ježevi dobijaju oklope ili bodlje poslije manje ili više preobrazbi. I među višim životinjama , čiji mladuci se rađaju, dolaze na svijet iz utroba majki.

Poznato je kako se rogovi ili rogovlje u jelena, koza, ovaca, goveda ili kljove slonova pojavljuju tek poslije nekoliko mjeseci ili godina nakon do-laska na svijet. No, kako dolaze na svijet ostali? Sigurno je kako priroda ne može dozvoliti da bude ugrožen život majki prilikom rađanja mladunaca.

Kako je to s ježom? Ako ste uzeli u ruku ježa, bili ste veoma oprezni kako se ne bi uboli. Naravno, ježići se ne rađaju s bodljama, nego sasvim goli i glatki. Za nekoliko sati na koži ježa se pojavljuju male bradavie, a za-

tim iz njih izbijaju ma-lene i meke iglice.

Nakon nekog vre-mena iglice otvrdnu i pretvaraju se u opasne bodlje, pa je jednod-nevnog ježa teško uzeti u ruku, baš kao i nje-govu majku. U živo-tinjskom svijetu bodlje ježa ipak nisu sigurna zaštita. Primjerice, li-sica i sovuljaga buljina hrane se i ježevima.

z a n i m l j i v o i p o u č n o

Kako se rađaju ježevi

302


Pčelinji letPčele mogu odletjeti skoro 8 km daleko od košnice i bez pogreš-

ke naći put nazad. Letovi na tako velike udaljenosti su opasne za ži-vot pčela i znatno smanjuju produk-tivnost njihovog rada. Radno kori-sne daljine leta ne trebaju biti veće od 2 km. Na tim udaljenostima pče-le prelijeću ogro-mnu površinu od oko 12 000 ha. Na tako velikoj udaljenosti obično ima dovoljno me-donosnih biljaka. Pčelari povećavaju produktivnost pčela seleći ih na bogate paše - uljane repice, suncokreta, bagrema...

Pri letu bez tereta pčela razvija brzinu do 65 km na sat. Za minu-tu preleti više od kilometra. Natovarena nektarom i polenom smanjuje brzinu leta na 18 do 30 km na sat, ovisno o snazi i pravcu vjetra.

Pri letu krilo pčele čini 440 zamaha u sekundi. Na kilometar puta pčela potroši 0,43 mg šećera sadržanog u nektaru.

Kako nastaje inje?Inje je meteorološka pojava koja spada u hidrometeore, kao npr. kiša, sni-jeg, tuča, rosa, mraz itd. Po definiciji, inje je naslaga na uspravnim pred-metima, ledenih kristala koji su međusobno više ili manje odvojeni. Inje se stvara kod vrlo hladnog (oko -2°C pa do -10°C) i maglovitog vremena kada u magli lebde sitni kristali leda (ledena magla), ili pothlađene kapljice magle, a ponekad su dovoljne kapljice magle koje se onda smrzavaju na predmetima čija je površinska temperatura niža od 0 °C. U ovakvim slučajevima kristali ili kapljice nošeni strujanjem zraka ili slabim vjetrom “lijepe se” uz uspravne predmete posebno na raslinju i električnim vodovima.

303


Moguće je da se gibanjem predmeta kroz maglu (ces-tovna vozila, brodovi, zra-koplovi) inje “hvata” na izložene predmete. I čovjeka će inje obijeliti i to obrve, brkove ili bradu. Nerijetko će se reći za prosijedog čovjeka da je injem posipan. Iz ovoga je razvidno da se naslaga inja stvara na strani predmeta koja je izložena strujanju zraka ili slabom vjetru. Inje je karakteristično za planinsku klimu, ali nije rijetko ni u nizinama kontinentalne Hrvatske.

Biljke u izadprosječno toplom siječnju

Iako je siječanj u kontinentalnoj Hrvatskoj obično hladan i snježan mjesec, neprijeporno je da takav nije svake godine, kao i to da u čitavom svom tijeku nije jednako hladan. Ponekad siječanj može biti iznadprosječ-

no topao, pa se uz dovoljno vlage nakon obilnih kiša pobudi i fiziološka aktiv-nost nekih biljaka. Nije toliko čudna pojava cvje-tova tratinčice i maslačka, ali listanje drvenaste bilj-ke kao što je crna bazga i cvjetanje forzicije i lijeske obične zaista je neuobiča-jeno za ovo doba godine. Za prezimljavanje voćaka štetna su samo ona zimska zatopljenja koja izazivaju prijevremeni aktivni razvoj

304


biljaka, odnosno kod vo-ćaka razvoj pupoljaka. Zimsko mirovanje voća-ka, koje započinje opa-danjem lišća, a završava kolanjem sokova i bu-brenjem pupova, doba je kad biljka samo prividno miruje. Zapravo, upravo tada se u pupovima doga-đaju vrlo važni fiziološki procesi kojima završava diferenciranje najvažnijih

dijelova cvjetova. Umnažaju se tada stanice budućih izboja, mladica i ve-getativnih organa. Za zimskog mirovanja, inače, najintenzivnije raste ko-rijen što će se kasnije, kad započne vegetacija, povoljno odraziti na razvoj nadzemnih organa. Početkom zime voćka najprije prolazi fazu pravog ili fiziološkog mirovanja za koje joj valja “odraditi” određeno vrijeme na fizi-ološki neaktivnim temperaturama, za njih onih ispod 5 °C. Kod jabuke to je razdoblje od, primjerice, 45 do 60 dana, kruške 45, ili trešnje pak 30 do 45 dana. Ne bude li tako, voćke neće uredno cvjetati i plodonositi. Utješno je da se to u našem podneblju iznimno rijetko događa.

No kako voćka nakon razdoblja fiziološkog ulazi u fazu ekološkog mirovanja, a koja pak isključivo ovi-si o temperatura-ma, one povišene mogu pokrenuti vegetaciju. Upra-vo stoga, kao i zbog nemogućno-sti njihova hlađe-nja, voćke treba zaštititi od niskih temperatura, jer im svojom hladnoćom veljača itekako može naštetiti.

305


Voćke koje prkose zimi

U sredozemnom podneblju pod utjecajem dovoljnih količina vode (oborine) i temperaturno blage jeseni i zime jedan dio biljaka doživjeti će pravi oporavak nakon ljetnih ubitačnih žega. Manje je znano da među vege-tacijom koja nas okružuje postoje i voćke u našemu sredozemnom podne-blju kojima je jesensko pa i zimsko razdoblje ono pravo životno razdoblje. Doista čudne i neuobičajene voćke.

Teško je u to doba ne zamijetiti cvjetanje vazdazelene nešpule (Erio-botrya japonica Thunb.) i još k tomu ne osjetiti njezin ugodan miris poput gorkih bajama. Cvjetanje za-počinje u listopadu, a zavr-šava u prosincu (ili studeni-siječanj) upravo u razdoblju kada je većina voćaka u fazi mirovanja i bez lišća. Cvjeto-vi se formiraju u piramidal-nim grozdovima (metlicama) na vrhu jednogodišnjih iz-boja. Podrijetlom je iz Kine i Japana, a neki je još zovu i japanska mušmula. Spada u suptropske voćke, ali bez problema podnosi temperatu-ru zraka i do -10 °C. Iz toga je vidljivo da na našim otocima i uzduž većeg dijela obale može vrlo rijetko stradati od smrzavanja. Uz to dobro podnosi sušu, a nešto slabije jaki vjetar. Ne samo da će bez poteškoća prebroditi zimu već će u svibnju s vrlo ukusnim plodovima najranije od svih voćaka otvoriti novu sezonu svježeg voća.

Ako je nešpulu trebalo donijeti iz istočne Azije s jednom drugom vr-stom dijelimo ovo podneblje i toliko smo se sljubili da je ni ne primjeću-jemo. Po svojim, kod drugih vrsta neviđenim, navadama je još čudnovatija od nešpole. Radi se o planiki (Arbutus unedo L.), a ta biljka je pravi ukras makije, a jadranska zima je ne prijeći da na stablu istovremeno zadrži ne-dozrele i zrele plodove te voštano bijele nježne cvjetove. To je jedinstvena biljka u našemu podneblju koja s plodovima i cvjetovima dočekuje Božić. Plodovi planike, manjige, jestivi su, ali u svježem stanju samo u umjere-nim količinama. Konzumiranje prevelikih količina zrelih manjiga izaziva probavne smetnje i stanje pijanstva što je bilo poznato i starim Rimljanima. Znanstveni naziv biljke unedo izveden je prema Pliniju od unum tantum edo (jedem samo jedan).

306


Badem

Badem ili bajam (Prunus amygdalus ili Amygdalus communis) pripada rodu Amygdalus, porodici Rosaceae, potporodici Prunoideae. Vjekovima je u strahu od hladne bure sramežljivo otvarao svoje cvjetove, te ne malo puta pod udarom hladnog burinog daha ostao bez cvjetnog uresa, a težaci bez plodova. Topla razdoblja tijekom zime, a napose toplo i sunčano vrijeme tijekom siječnja što i nije neka rijetkost na dalmatinskim otocima razlog su “brzopletosti” bajama i njegova uranjenog cvjetanja. A ne treba mu puno! Nakon toga, neki od zakašnjelih udara hladnoće, a dovoljno je “mršavih” -2 ◦C, ljepoticu razgolićuju i ostavljaju bez cvjetnog ruha. Dakako, i jak vjetar svojim mehaničkim učinkom ima sudbonosni učinak na krošnju stabla.

Na našoj sunčanoj obali bajami u prosjeku najranije počinju cvjetati na njenom krajnjem jugu. Na Mljetu i uskom obalnom pojasu južne Dalmacije bajam u prosjeku procvjeta 30. siječnja. Do 40. dana u godini (9. veljače) bajami će procvjetati i u većem dijelu srednje Dalmacije, a do 50. dana u godini (19. veljače) i na otocima i uskom obalnom području sjeverne Dal-

307


macije. Ovo su prosječni nadnevci početka cvjetanja bajama i to onih uobičajenih stabala, ranocvatućih sorti i ra-znih tipova razmnože-nih sjemenom, kakvih ima po cijeloj Dalma-ciji. U obnovi i ponovnom ozelenjivanju površina spaljenih u ljetnim požarima u Dalmaciji ba-jam bi trebao imati značajnu ulogu. To je biljka za koju se kaže da je u svom šire- n j u Sredo-zemljem u stopu pratila maslinu. Zato ne bi trebalo zaboraviti uz podizanje maslinika podizati i bajamike. Dakako u obzir dolaze nove sorte u pravilu kasno cvjetajuće ili probrani “starosjedioci”.

Neki vjeruju da je Markov kruh (smjesa bajama i šećera u omjeru 2:1) ali i sam plod odnosno drvo bajama u Europu donio Korčulanin svjetski putnik Marko Polo i to iz Kine. Ipak vjerojatnija je druga priča koja kaže da je bajamu postojbina Sirija odakle je proširen tijekom staroga vijeka, prvo u Grčku. Odatle i njegova zanimljivih priča o mitskoj povezanosti s olimp-skim bogovima i njihovom seksualnom moći što bajam prati i do danas. Mitsko je vjerovanje da bajamovo drvo potječe izravno od Zeusa, odnosno da je iz Zeusovog sjemena rođen hermafrodit Agdistis. No, bogovi su od-lučili kastrirati Agdistisa, a iz njegovih genitalija izraslo je drvo bajama. Mit se dalje isprepliće s Nanom, kćerkom boga rijeka Sangariusom, koja je ostala trudna uz pomoć bajamovog ploda. Čini se da su Grci stablo bajama donijeli i na Jadran, a u naše krajeve prvo na Vis (Issa), Hvar (Pharos) te Trogir (Traguriom) i Stobreč (Epetion). Rimljani su ga dalje širili svojim carstvom i to pod imenom “grčki orah” kako ga spominje Katon još u 2. st pr. Kr., a u 1. st. po. Kr. Columella ga naziva “amigdala” koje mu ime ostade do danas.

U židovskim predajama bajam simbolizira novi život i krhost, a i be-smrtnost jer se vjeruje da se iz njegova podnožja može doprijeti do tajan-stvenog podzemnog grada Luza boravišta besmrtnosti. U kršćanstvu bajam se zarana javlja kao simbol koji je povezan s začećem pa se prikazuje uz Djevicu Mariju posebice na srednjevjekovnoj ornamentici što je izravna veza s antičkim mitom o Agdistisu.

308


Biljka koja sprečava pijanstvo

Ekstrakt drveta Hovenia dulcis u kineskoj narodnoj medicini ko-risti se više od 500 godina za lječenje mamurluka, zahvaljujući kom-ponenti dihidro-micetinu (DHM) koja predstavlja blokator intoksi-kacije. Kineski znanstvenici tvrde da su otkrili pri-rodnu supstancu koja će ljude odr-žati trijeznima bez obzira na unjetu količinu alkohola. Pored toga, ova supstanca neutra-lizira mamurluk i može pomoći alkoholičarima u borbi protiv ovisno-sti od koje svake godine umre veliki broj Ijudi širom svijeta. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, čak 2,5 milijuna ljudi

godišnje umre od posljedica pretjerane upotrebe alkohola.

Ova knjiga pisana je s ciljem da svojim raznovrsnim receptima zadovolji ukuse velikog broja ljubitelja dobre hrane, a sadrži recepte naših domaćih jela i nesvakidašnje, već pomalo zaboravljene recepte. Teži pripravljanju jednostavnih jela, onih koja se brzo pripravljaju, a njeni kratki i jednostavni recepti služe za pripravljanje jela u svakoj kuhinji.

Format: 14 x 20Uvez: spiralniBroj stranica: 264

www.gospodarski.hrtel: 01/4816-145, 01/3843-555


CIJENA

60,00 kn


obračunatu prema cjeniku Hrvatske pošte

309

310

Aleksinica: stočni sajam svakoga drugog ponedjeljka.Aržano: tjedni svakog utorka; godišnji: 19. III. i 8. IX.Babina Greda: mjesečni svakog 10. i 25. u mjesecu.Beli Manastir: mjesečni svake nedjelje po-slije 1. u mjesecu; ako je 1. u nedjelju, sajam se održava iduće nedjelje.Benkovac: tjedni svakog ponedjeljka od VI. do XI. mjeseca; mjesečni svakog 10. u mjesecu.Berek: tjedni subotom; godišnji za sitnu i krupnu stoku: 28. II., 9. IV., 22. V., 29. IX., 31. X., 7. XII.Bizovac: mjesečni: 10. I., 3. II., 20. III., 20. IV., 20. V., 2. VI., 21. VII., 8. VIII., 20. IX., 10. X., 10. XI., 21. XII.Bjelovar: tjedni svakog četvrtka; mjesečni svakog ponedjeljka u mjesecu.Bosiljevo: stočni sajam svakog ponedjeljka.Bošnjaci: mjesečni svakog 8. u mjesecu. Bribir: 29. VI., 29. IX. Brinje: tjedni svakog ponedjeljka.Budimci: godišnji: 25. III., 12. VIII., 23. IX. Buje: mjesečni svakoga drugog ponedjeljka i svakoga petog utorka.Buzet: svakoga prvog petka i svakoga tre-ćeg četvrtka u mjesecu.Cetingrad: godišnji 19. III.Cista Provo (Imotski): tjedni svakog če-tvrtka; godišnji: 23. IV. i 18. X. Čađavica: tjedni svakog četvrtka; godišnji: 25. I., 23. IV., 26. VI., 21. IX., 3. XII.Čakovec: tjedni svake srijede.Čazma: tjedni svakog utorka.

Pregled sajmova u Hrvatskoj

(tjedni, mjesečni i godišnji)

Ćeralije: tjedni svake prve i treće nedjelje u mjesecu.Desinić: tjedni svakog utorka, godišnji: 25. IV., 16. VI., 26. VII. i 18. VIII.Donja Dubrava (Prelog): godišnji: 19. III., 13. VII., mjesečni prvi četvrtak poslije 15. u mjesecu, tjedni četvrtkom. Donja Stubica: tjedni ponedjeljkom i svake 1. i 3. subote u mjesecu.Donji Andrijevci: mjesečni svakog 8. i 22. u mjesecu.Donji Lapac: tjedni svake srijede.Donji Miholjac: tjedni za sitnu stoku sva-kog četvrtka; godišnji sajmovi: 11. II., 22. III., 17. IV., 29. V., 25. VI., 26. VII., 13. VIII., 26. IX., 25. X., 11. XI., 13. XII. Drenovci: mjesečni svakog 15. u mjesecu.Drniš: svakog 5. u mjesecu od 5. VI. do 5. XI.Duga Resa: stočni sajam svakog petka. Dugo Selo: tjedni svakog ponedjeljka.Đakovo: mjesečni svakog 1. i 15. u mjese-cu, osim onih mjeseci u kojima se održavaju godišnji sajmovi; godišnji sajmovi: 20. I., 15. III., 24. IV., 24. VII., 26. X., 24. XI., 21. XII. (seli u Piškorovce). Đurđenovac: godišnji: 15. III., 10. IV., 12. IX.Đurđevac: tjedni četvrtkom, mjesečni sva-koga prvog četvrtka poslije 1. i 15. u mje-secu.Ferdinandovac: tjedni ponedjeljkom; go-dišnji: 30. V., 29. VIII., 6. XII.Feričanci: godišnji: 14. III., 1. VI., 19. VIII. i 27. X.Gaj: tjedni svake subote, mjesečni svakog 5. u mjesecu.Gaj kod Lipika: svaki 19. u mjesecu.

311

Garešnica: tjedni svakog utorka; mjesečni sajmovi krupne stoke svakog 6. u mjesecu.Glina: tjedni svake srijede. Gola: svake srijede poslije 1. i 15. u mje-secu.Gornja Rijeka: tjedni svakog utorka. Gornja Stubica: tjedni svakog četvrtka. Gospić: svakog petka. Gračac: svake subote. Grubišno Polje: tjedni svakog ponedjelj-ka; mjesečni: 13. I., 10. II., 20. III., 10. IV., 24. V., 6. VI., 10. VII., 4. VIII., 15. IX., 4. X., 8. XI., 15. XII.Hercegovac: tjedni svakog četvrtka; mje-sečni svakoga prvog četvrtka u mjesecu.Hrvatska Kostajnica: tjedni svakog pone-djeljka.Ilok: tjedni svakog petka. Imotski: tjedni svake srijede. Ivanec: tjedni svake srijede. Ivanić Kloštar: svaka treća subota u mje-secu. Ivanić Grad: tjedni svake subote.Ivanska: tjedni svakog utorka; mjesečni: 17. I., 17. II., 16. IV., 7. V., 25. VI., 17. VII., 28. VIII., 14. IX., 10. X., 15. XI., 11. XII. Jakovlje: tjedni svake srijede; mjesečni sva-ke prve srijede u mjesecu. Jastrebarsko: tjedni svakog ponedjeljka; godišnji 7. I. i 7. XII.Kalinovac: tjedni svakog ponedjeljka; mje-sečni svakog prvog ponedjeljka u mjesecu.Karlovac: svaki petak.Kaštel Stari: tjedni svake subote; godišnji: 29. VIII. i 3. X.Kistanje: tjedni svakog petka. Klanjec: tjedni petkom.Klis: 1. i 2. V., 1. i 2. IX. Kloštar Podravski: tjedni svakog utorka; mjesečni svakog prvog utorka u mjesecu; godišnji: 21. III., 8. VI., 5. VII.

Knin: tjedni svake subote i mjesečni svakog 25. u mjesecu od VII. do XI. mjeseca.Komletinci: mjesečni svakog 18. u mjesecu.Koprivnica: tjedni svakog ponedjeljka; mjesečni u petak poslije 15. u mjesecu.Korenica: tjedni svake subote. Koška: godišnji: 5. II., 31. III., 3. V., 27. VI., 15. VII., 15. VIII., 8. IX., 23. X., 16. XI., 8. XII.Križevci: tjedni svakog petka. Kutina: tjedni srijedom. Lasinja: mjesečni ponedjeljkom poslije 1. i 15. u mjesecu, godišnji: 19. III., 18. IV., 20. VII., 22. VIII. i 19. XI. Lipovljani: mjesečni (veliki) sajam svakog 15. u mjesecu. Lovinac: tjedni utorkom.Luka: tjedni: svakog petka u godini; godiš-nji: 12. III., 23. IV., 22. V., 24. VI., 22. VII., 17. VIII., 29. IX., 18. X. i 11. XI. Ljubešćica: svaki prvi utorak u mjesecu. Motovun: svakog 3. ponedjeljka. Našice: mjesečni svake prve subote u mje-secu; godišnji: 15. I., 5. II., 22. IV., 10. VIII., 5. X. i 25. XI.Nijemci: mjesečni svakoga prvog ponedjelj-ka u mjesecu.Nova Bukovica: tjedni svake druge i četvrte srijede u mjesecu. Nova Gradiška: tjedni svake subote. Nova Kapela: tjedni svakog petka; godišnji: 24. II. i 12. VIII.Nova Rača: 14. I., 9. II., 19. III., 25. IV., 28. V., 30. VI., 20. VII., 15. i 16. VIII., 8. i 9. IX., 16. X., 25. XI. i 15. XII.Novigrad Podravski: tjedni svakog petka; mjesečni svakoga prvog petka u mjesecu.Novo Virje - Drenovica: tjedni svakog pet-ka; mjesečni svakog petka poslije 1. u mje-secu.Novska: tjedni svakog ponedjeljka; mjeseč-ni svakog 3. u mjesecu.

312

Nuštar: mjesečni svakog 5. i 15. u mjesecu.Obrovac: tjedni svakog četvrtka. Ogulin: tjedni svake srijede. Okučani: tjedni svakog petka. Omiš: tjedni svake subote. Orahovica: tjedni svake subote; godišnji sajmovi: 28. I., 28. IV., 21. VII., 16. IX., 20. XI.Oroslavje: tjedni svakog utorka. Osijek: tjedni svakog petka. Otočac: tjedni srijedom. Otok: mjesečni svakoga prvog četvrtka u mjesecu.Pakrac: tjedni četvrtkom. Pazin: mjesečni svakoga prvog utorka u mjesecu.Perković: tjedni svakoga petka (od l. V. do 30. X.).Perušić: tjedni svakog četvrtka. Petrinja: tjedni utorkom: godišnji sajmovi: 10. VIII. i 21. XII.Pisarovina: mjesečni svakoga prvog utorka u mjesecu.Pitomača: tjedni svake srijede, mjesečni svake prve srijede u mjesecu. Piškorevci: mjesečni svakog 1. i 15. u mje-secu, osim onih mjeseci u kojima se održa-vaju godišnji sajmovi: 20. I., 12. III., 24. IV., 24. VII., 26. X., 24. XI, 21. XII.Pleternica: mjesečni svake prve srijede u mjesecu; godišnji: 20. II., 29. IV., 20. VII., 25. IX., 10. XII. (ako sajam pada u nedjelju ili na državni praznik, tada se održava dan poslije).Podgorač: godišnji: 12. II., 11. V., 20. VII., 5. VIII., 9. X., 6. XI., 28. XII.Podravska Slatina: tjedni svakog petka, godišnji: 18. III., 9. VII., 2. X., 17. XI.Pokupsko: svakog četvrtka u mjesecu.Popovača: mjesečni svake 1. subote.Poreč: svakoga prvog petka u mjesecu.Požega: mjesečni svakoga prvog pone-djeljka u mjesecu; godišnji: 12. I., 15. III.,

27. IV., 3. VIII., 9. X., 29. XII. (ako sajam padne u nedjelju ili na državni praznik, tada se održava dan poslije).Posavski Bregi: svake 1., 2. i 4. subote.Prelog: tjedni svakog utorka.Prgomet: tjedni svakog ponedjeljka.Samobor: tjedni svake subote; godišnji: 14. II., 19. III., 22. V., 28. VII., 10. VIII., 21. XII.Sela kraj Siska: stočni sajam svaki utorak.Senj: tjedni svakog četvrtka.Sesvete: tjedni svakog četvrtka, godišnji: 25. V., 22. VII., 2. XI.Severin: tjedni svake srijede.Sikirevci: 16. III. i 16. V.Sinj: tjedni svake subote.Skradin: tjedni ponedjeljkom, godišnji: 8. IX., 30. IX., 27. X.Slano: godišnji 2. VIII.Slatina: tjedni svakog petka; godišnji: 18. III., 9. VII., 2. X., 17. XI.Slunj: tjedni četvrtkom.Sokolovac: tjedni utorkom; mjesečni sva-kog utorka poslije 1. u mjesecu. Split: tjedni svakog ponedjeljka i četvrtka. Staro Petrovo Selo: tjedni svakog četvrtka. Ston: godišnji 23. VII.Sunja: tjedni petkom; godišnji: 19. III., 28. VI., 22. VII., 29. IX.Sutina: 20. VII.Sveti Ivan Zelina: tjedni ponedjeljkom.Sveti Ivan Žabno: tjedni svake srijede, mje-sečni: 11. I., 8. II., 1. III., 15. IV., 16. VII., 25. VIII., 23. IX., 22. XI., 29. XII. Svetvinčenat: svakog trećeg utorka u mje-secu.Šljivoševci: godišnji: 15. II., 10. III., l. IV., 28. IV., 15. V., 4. VI., l. VII., 26. VIII., 15. IX., 5. X., 20. XI. Štefanje: tjedni svake srijede. Tinjan: mjesečni svakoga drugog utorka u mjesecu.

313

Trilj: 28. i 29. IX.Trnjani: mjesečni svake prve i treće subote, godišnji: prve subote u kolovozu i 25. XI. Trogir: tjedni subotom. Udbina: tjedni svakog ponedjeljka; godišnji prve nedjelje u listopadu. Uljanik: tjedni ponedjeljkom.Valpovo: tjedni svake srijede; mjesečni sva-ke prve srijede poslije 1. u mjesecu, godišnji sajmovi: 25. I., 21. II., 25. III., 12. IV., 5. V., 21. VI., 12. VIII., 12. IX., 21. X., 16. XI., 5. XII.Varaždin: tjedni četvrtkom. Varaždinske Toplice: tjedni svake subote. Velika Gorica: tjedni svakog petka. Veliki Grđevac: tjedni petkom; svakog 3. i 23. u mjesecu; mjesečni: 26. I., 22. II., 11. III., 15. IV., 10. V., 17. VI., 24. VII., 23. VIII., 24. IX., 23. X., 22. XI., 29. XII.Veliki Prolog: 14. i 15. VIII. Veliki Zdenci: tjedni svake srijede.Veliko Trgovišće: prvi utorak u mjesecu. Vid-Narona (kod Metkovića): godišnji 5. VIII.Virje: tjedni subotom; mjesečni treće subote u veljači, ožujku, listopadu i prosincu; go-dišnji: 20. I., 4. IV., 11. V., 21. VI., 25. VII., 18. VIII., 21. IX., 11. XI.

Virovitica: tjedni četvrtkom. Višnjan: svakoga trećeg četvrtka u mjesecu. Voćin: tjedni nedjeljom. Vodnjan: svake prve subote u mjesecu. Vrbovec: tjedni utorkom; mjesečni i go-dišnji: 20. I., 21. II., 19. III., 25. IV., 4. V., 15. VI., 5. VII., 5. VIII., 21. IX., 15. X., 3. i 28. XI., 20. XII.Vrbovsko: svakoga drugog utorka u mjese-cu, godišnji Martinjski sajam 11. XI. Vrgorac: tjedni subotom; godišnji 29. VI. Vrhovine: tjedni utorkom. Vrlika: tjedni svakog četvrtka; godišnji: 25. VII. i 1. X. Vrpolje: mjesečni svakog 4. u mjesecu.Zadvarje: godišnji 12. i 13. VI. i 23. i 24. VIII. tjedni utorkom.Zaton: 2. V., 27. VII. i 16. VIII.Zavojane: 1. i 2. IX.Zlatar: tjedni svakog utorka; mjesečni svaki prvi utorak u mjesecu.Zrin: tjedni četvrtkom.Zvonimirovac: tjedni svake srijede.Žminj: svake druge srijede u mjesecu.Županja: mjesečni svakog 2. u mjesecu.

Dragi čitatelji, kako bi naš Pregled sajmova bio točniji i potpuniji, zahvaljujemo na vašim ispravcima i

dopunama, očekujući i dalje vašu suradnju!

314

315

316

.

CIJENA

60,00 kn

pošiljka se

uvećava za

cijenu pošta

rine obraču

natu prema cj

eniku Hrvatsk

e pošte

Dugo očekivani nastavak je konačno tu! Pred vama se nalazi nastavak naj-prodavanije kuharice o kolačima čije su autorice čitateljice Gospodarskog lista. 200 najboljih recepata temeljeni su na umijeću, kreativnosti i iskustvu autorica. Pisana je na jednostavan i pregledan način, s lako dostupnim sastojcima, a njena najveća odlika su isprobana receptura koja jamči uspjeh.

Moji najbolji kolači 2

nova knjiga

tel: 01/3843-222www.gospodarski.hr


Format knjige: 14 x 20 cmOpseg: 218 stranica u bojiUvez: spiralni

K A Z A L O

KALENDAR RADOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4RATARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29MEHANIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43KRMNO BILJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53ZAŠTITA BILJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65STOČARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77VETERINARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89MLJEKARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99PERADARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113PČELARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123KUNIĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133GRADITELJSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143VOĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157VINOGRADARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169PODRUMARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183NAŠ JADRAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193POVRĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203CVJEĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215LJEKOVITO BILJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225EKOLOGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235LOV I RIBOLOV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249AGROEKONOMIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261IZ ZAKONSKIH PROPISA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277DOM I OBITELJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291ZANIMLJIVO I POUČNO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301SAJMOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309

318

Bilješke

319

Bilješke

320

Bilješke

VRIJEME VIŠE NE PREDSTAVLJA RIZIK

P9175 P9241 P9903 P0023

P0412P0216P9911

Poljoprivreda ovisi o mnogobrojnim nepredvidljivim čimbenicima. Vrijeme više nije jedan od njih. S Optimum® AQUAmax© hibridima nije važno je li godina vlažna ili je suša, Vaša će polja imati postojano visok prinos.

Ovalni logotip DuPont je registrirani zaštitni znak tvrtke DuPont. ®TM, SM Zaštitni znakovi i uslužne oznake Pioneera. © 2014 PHII.Pioneer sjeme d.o.o., Čulinečka cesta 2b, 10040 Zagreb, Tel.: 01/2958-000, Fax: 01/2988-746, Internet: www.croatia.pioneer.com

ODLIČNI REZULTATI U NORMALNIM UVJETIMA

ODLIČNI REZULTATI U SUŠI

MAXIMALNA SIGURNOST

& PROFIT

4

Documents

Gospodarski kalendar 2015