Gospodarenje lovištem i divljači u zimskim uvjetima · samo za članice Saveza. Jesen je, po obi-čaju, vrijeme otvorenja lovne sezone na nisku divljač, ali i vrijeme izobrazbe

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNEMOSTAR, STUDENI - PROSINAC 2009.GODINA xII.BROJ 68

Gospodarenje lovištem i divljači u zimskim uvjetima

Slanje novca poštanskom uputnicom

Eurogiro – najjednostavnije slanje novca uz najniže troškove

Western Union – najbrži način slanja novca

Poštanskom uputnicom se omogu-ćava prijenos novca od pošiljatelja do primatelja poštanskom mrežom.

Eurogiro modelom slanja novca iz inozemstva omo-gućava se slanje novca na kućnu adresu primate-lja u BiH, te slanje novca u inozemstvo sa šaltera Hrvatske pošte Mostar. Nije potrebno imati otvoren račun u banci.

Western Union, najveća svjetska mreža za prijenos novca, omogućava ljudima diljem svijeta slanje i primanje novca u roku od nekoliko minuta. Nije potreb-no imati otvoren račun u banci.

Besplatni info telefon 080 088 088

Slanje i primanje novcaGotovinske transakcije u unutarnjem i međunarodnom prometu

HP Oglas PRIMANJE I SLANJE NOVCA A5 horizontal LAYOUT.indd 1 9/3/09 10:43:07 AM

Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres

Direkcija: Splitska b.b., KupresTel. + 387 34 274 - 801Faks + 387 34 274 - 800e-mail: [email protected]

Čestitamo Vam Božić i želimo Vam sretnu, mirnu i uspješnu novu, 2010. godinu

www.lovackisavez-hb.ba 3

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

Dragan Naletilić

..... iz sadržaja

..... str. 7.

..... str. 9.

..... str. 12.

..... str. 33.

..... str. 6.

Sastanak čelnika lovačkih udruga i MUP-a Županije ZapadnohercegovačkeDogovor, koji trasira put učinkovitoj suradnji

Inspektori u nadzoru lovačkih udruga u HercegoviniLovni inspektori posjetili Savez

Čagalj (Canis aureus) Čagalj sve prisutniji na područjima Bosne i Hercegovine

Zakonska je obveza korisnika lovišta osigurati stabilno gospodarenje svim vrstama divljači u lovištuGospodarenje lovištem i divljači u zimskim uvjetima

Divljač našega podnebljaZec – omiljeni junak iz dječjih priča

Pogled s čeke

Mnoštvo je lovačkih tema ili tema bliskih lovstvu našlo svoje mjesto na stranicama šest ovogodišnjih

brojeva Hoopa. Nemoguće ih je, naravno, vrijednosno rangirati po bilo kojem kriteri-ju, pa to neću ni pokušavati. No za ovaj sam uvodnik ipak odlučio (s)vratiti vašu pozor-nost na dijelove onih tekstova koji se od-nose na stanje nekih vrsta divljači u našim lovištima. Toj smo temi, s pravom, posvetili velik dio prostora, to kanimo činiti i ubudu-će. Ne treba onda čuditi što je ona zauzela dobar dio uvodnika u ovome, s obzirom na nadolazeće blagdane donekle i svečar-skom broju.

… U današnjim uvjetima stalnoga i pre-naglašenog broja lovaca, te sve užega i ugro-ženijeg prirodnog ambijenta, gdje su lovišta sve ugroženija i površinom sve manja, bilo bi nemoguće zamisliti ravnotežu u prirodi i odr-žavanje fonda divlje svinje bez uzgoja u gate-rima. Ali nisu nam potrebni golemi gateri, koji smanjuju ionako male lovne površine. Velika uzgajališta su odraz nesretnoga konzumeriz-ma …

… Bilo bi vrlo pogrešno i neistinito kazati kako su grabežljivci štetni i nepotrebni, kakav stav, nažalost, imaju mnogi prema ovim živo-tinjama, pa ih bespoštedno i nekontrolirano uništavaju …

… Šumske koke na našim područjima (veliki tetrijeb, mali tetrijeb i lještarka) sve više gube svoja staništa, sve ih je manje. Stoga tre-ba sve učiniti da ta divna stvorenja zadržimo, pa čak i obnovimo njihova staništa gdje god je to moguće …

Puna lovišta divljači i mnogo sreće za Božić i u novoj godini!

… Dobar dio smeđeg medvjeda je stra-dao, a dio je migrirao izvan Bosne i Hercego-vine. Potrebno je dvadeset godina da popu-laciju stabiliziramo, a dvostruko više godina da dostignemo stanje kakvo smo imali prije rata …

… Divokozju divljač ugrožavaju zarazne bolesti i bolesti uzrokovane parazitima. Ugro-žavaju je i orlovi i vukovi, rijetki grabežljivci pri-sutni u njezinu staništu. No najveća opasnost prijeti joj od nerazumnog ponašanja čovjeka, koji krivolovom pokazuje svoje najniže strasti i nezasitne prohtjeve …

… Jarebica kamenjarka nije pred izumi-ranjem. Još je ima u onim lovištima koja su bar donekle sačuvala njezina staništa, iako u manjem broju nego nekada, i valja sve učiniti da se njezina populacija poveća …

… Čagalj se nastanio i na našim područ-jima i stalno se širi, a to nikako ne bi trebalo zanemariti. Današnje smanjenje populacije vuka potiče sve veće i dalje širenje čaglja. Ne-razumijevanje i nepoštovanje tradicije i obi-čaja dovelo nas je do značajnih gospodarskih gubitaka i velikih problema zbog šteta koje čagalj čini na krupnoj i sitnoj divljači …

Sa željom da nam lovišta budu puna divljači i mjesta ugodnog boravka u prirodi, svima vama, dragi lovci i ljubitelji prirode, svim suradnicima ovoga lista, svim čitate-ljima i svim ljudima otvorena srca, osobno i u ime svojih suradnika iz uredništva česti-tam Božić i božićne blagdane i želim 2010. punu sreće, uspjeha, zdravlja, zadovoljstva i mira.

Broj 68, studeni - prosinac 2009.4

ZANIMLJIVOSTI


IZ SAVEZA

Dragi prijatelji,konac godine je razdoblje kad se su-

miraju rezultati, zbrajaju učinci, prave analize i pripremaju planovi za iduću go-dinu. Bez obzira na to što se završetak ka-lendarske godine ne podudara s koncem lovne godine, ove aktivnosti provode se i u lovstvu, na razini lovačkih udruga i Lo-vačkog saveza.

Naš rad u protekloj godini uvjetovan je složenom društveno-političkom situaci-jom, teškom gospodarskom krizom i glo-balnom recesijom koja se odrazila na sve segmente društva, pa tako i na lovstvo. Svjesni takvoga stanja, kao prioritete svo-ga rada u protekloj godini odabrali smo one aktivnosti i sadržaje koji su značajni s aspekta lovstva i realno provedivi s aspek-ta stanja u prostoru u kojem djelujemo, a koji će doprinijeti sveukupnom unapr-jeđenju i poboljšanju stanja u lovstvu na razini Saveza i njegovih članica.

Početak je godine protekao u znaku edukacije kao naše trajne i prioritetne za-daće na svim razinama i u svim segmenti-

Lovimo što više, odstreljujmo što manje!

ma lovstva. U tom je smislu početkom si-ječnja organizirana edukacijska radionica o stručnom i tehničkom osposobljavanja dopisnika i suradnika našega lovačkog glasila Hoop!, a već koncem siječnja u lo-vištu Zelendvoru u Varaždinu organiziran je edukacijsko-pokazni lov fazana za ruko-vodne kadrove iz lovačkih udruga članica Saveza. Proljetne aktivnosti obilježila je redovita godišnja Skupština Saveza u Mo-staru na kojoj se okupila krema domaćega i svjetskog lovstva predvođena predsjed-nikom Svjetske lovačke organizacije i nje-govim suradnicima, što je svakako veliko priznanje našem Savezu i našem lovstvu. Naš je Savez proljetos preuzeo i mandat predsjedanja Savjetom lovačkih saveza Bosne i Hercegovine, što je također veliko priznanje, ali svakako i velika odgovornost i obveza. Ljeto je proteklo u znaku streljač-kih natjecanja, prvo na županijskim razina-ma, potom je u Širokom Brijegu upriliče-no otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu, koje je imalo međunarodni ka-rakter, a onda u Orašju i prvenstvo Saveza samo za članice Saveza. Jesen je, po obi-čaju, vrijeme otvorenja lovne sezone na nisku divljač, ali i vrijeme izobrazbe lovnih pripravnika i provedbe ciklusa polaganja lovačkih ispita. Ovogodišnju jesen obilje-žila je i značajna međunarodna aktivnost Saveza vezana za sudjelovanje i zapažen nastup našega izaslanstva na sjednici CIC koordinacijskog foruma za srednju i jugo-istočnu Europu održanoj početkom listo-pada na Cetinju u Crnoj Gori.

U sjeni ovih, reklo bi se težišnih aktiv-nosti Saveza, u protekloj se godini odvijao i cijeli niz različitih, svakidašnjih, uobiča-jenih sadržaja jednako važnih i značajnih za cjelokupno funkcioniranje naše lovač-ke organizacije. Ovdje ponajprije mislim na provedbu svih mjera organiziranog i planskog gospodarenja lovištima u smislu uzgoja, zaštite i lova divljači, ali isto tako i provedbu veoma bitnih mjera uređenja lovišta, izgradnje lovne infrastrukture, na-bavke i unosa žive divljači, te osiguranja dovoljnih količina vode, hrane i nužnog mira za poboljšanje stanišnih uvjeta div-

ljači i njezinu nesmetanu reprodukciju i razvoj. Uz poboljšanje uvjeta lovnoga gos-podarenja, značajni pomaci i nadgradnja ostvarena je i u administrativnom, struč-nom, tehničkom i organizacijskom ustroju naših članica. Ovdje prije svega mislim na nove lovačke iskaznice koje će definitivno zavesti red među naše članstvo, zatim na jednoobraznu izradu svih obrazaca i tiska-nica propisanih Zakonom o lovstvu, koji će umnogome olakšati administrativne i stručne poslove u našim udrugama, na izobrazbu lovočuvara i ocjenjivača trofeja divljači, te nabavku lovočuvarskih odora za potrebe lovočuvarske službe u lovišti-ma naših članica.

Sve ove aktivnosti propisane su Zako-nom o lovstvu, a realizirane su samoinici-jativno s razine Saveza, jer na našu veliku žalost Zakon o lovstvu nije implementiran niti u jednome svome segmentu i on se definitivno, od dugo očekivanoga i obeća-vajućeg projekta, pretvorio u lovačku noć-nu moru i zapreku za organizirano, plan-sko i zakonito gospodarenje lovištima, istodobno otvarajući prostor za anarhiju, bezvlašće i nezakonite radnje u lovstvu. Ovakvim stanjem lovci postaju krivolov-ci u vlastitim lovištima, a lovačke udruge žrtve bahatog i nerazumnog ponašanja lovnih inspektora.

Stoga u godini koja je pred nama sve snage i resurse moramo usmjeriti na pro-vedbu lovnog zakonodavstva u smislu utemeljenja i dodjele lovišta na gospoda-renje, a potom izradi lovnogospodarskih osnova i početku organiziranog, plan-skog, suvremenog i samoodrživog lovnog gospodarenja, vodeći računa o zaštititi interesa svih naših članica u tim procesi-ma. Također moramo nastaviti s edukaci-jom našeg članstva na svim razinama, s težištem na izobrazbi lovnika kao osoba odgovornih za provedbu lova i svih sigur-nosnih mjera u lovu, kako bismo izbjegli tragična stradavanja lovaca, jer lov će biti jedino uspješan ako se svi živi i zdravi vratimo svojim kućama. U idućoj godini, usporedo s provedbom lovnog zakono-davstva, kao težišnom zadaćom, nastavit ćemo i s provedbom svih onih aktivnosti i sadržaja koje naš Savez, naše članice i naš lovački korpus čine prepoznatljivim, snaž-nim i jedinstvenim, nastavit ćemo putem izgradnje naših lovačkih organizacija i pu-tem izgradnje našega lovstva na dobrobit hrvatskoga lovačkog korpusa i cjeloku-pnog lovstva u Bosni i Hercegovini.

Uz iskrenu zahvalnost na potpori i su-radnji u protekloj godini, i s porukom: „Lovi-mo što više, odstrjeljujmo što manje“, želim vam čestit i blagoslovljen Božić, i mnogo sreće i uspjeha u novoj, 2010. godini!

RIJEČ ILIJE VRLJIĆA, PREDSJEDNIKA LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE, U POVODU BOŽIĆNIH I NOVOGODIŠNJIH BLAGDANA


IZ SAVEZA

Ivica Lučić

Glavni federalni šumarski i lovni in-spektor Muhamed Hodžić, sa svo-jim suradnicima, federalnim lovnim

inspektorom Sulejmanom Hašimbegovi-ćem, i federalnom šumarskom inspektori-com Samirom Osmanagić, u ponedjeljak 7. prosinca 2009. posjetili su Lovački savez Herceg Bosne.

Svrha posjeta bila je najava inspekcij-skog nadzora u lovačkim udrugama člani-cama Saveza iz Hercegovačko-neretvanske i Zapadnohercegovačke Županije. Ovom prigodom inspektori su istaknuli da nadzor obavljaju na temelju svojih zakonskih ovla-sti, a sukladno Programu rada federalnoga lovnog inspektorata za 2009. godinu, kojim je planiran aktivan nadzor i kontrola lovač-kih organizacija na području FBiH. Nadzor i kontrola težišno obuhvaćaju kontrolu i pro-vedbu lovnogospodarske osnove lovišta i godišnjeg plana gospodarenja lovištem,

INSPEKTORI U NADZORU LOVAČKIH UDRUGA U HERCEGOVINI

Mnogo je razloga što su inspektori krenuli u odlučniji nadzor i kontrolu lovačkih udruga i dobro je da je tako. Ali, ima osnove i njima prigovoriti za neke poteze, poglavito one vezane za izricanje nekih novčanih kazni i za olako izrečene zabrane lova

Lovni inspektori posjetili Savez

kontrolu inventure lovišta u smislu pre-brojavanja divljači i promjena katastra lo-višta, kontrolu ispunjenja propisanih uvjeta gospodarenja lovištem, organizaciju lovo-čuvarske službe i zaštite lovišta, kontrolu ulaganja u divljač i lovište, lovnu kinologiju, kontrolu propisanih evidencija, te drugih zakonom propisanih uvjeta gospodarenja lovištem i organizacije lovačkih udruga. Te-meljni razlozi zbog kojih inspektori kreću u odlučniji nadzor i kontrolu lovačkih udruga su sve češći incidenti u lovu, često s tragič-nim posljedicama (smrt, ranjavanje), zatim nedefiniranost granica lovišta, nekontroli-ran broj odstrijeljene divljači, lov zaštićene divljači, lov u danima zabrane lova, nezako-nit lov sa psima, uvođenje stranih lovaca u lovišta mimo propisanih procedura, nedo-voljna financijska disciplina, te drugi razlozi lošeg rada i gospodarenja lovištima.

PRIMJEDBE I SUGESTIJE SAVEZACilj planiranoga inspekcijskog nad-

zora je potaknuti lovačke organizacije, korisnike lovišta, da se lovstvo, kao javna djelatnost, obavlja u skladu s odredbama Zakona o lovstvu FBiH, te da se putem lovačkih udruga i brojne lovačke popu-lacije izvrši svojevrsna vrsta pritiska na strukture vlasti i resorna županijska mi-nistarstva da ubrzaju implementaciju Za-kona o lovstvu.

Posjet federalnih inspektora Savezu iskorišten je i za razmjenu informacija, mišljenja i iskustava u oblasti lovstva s težištem na lovno zakonodavstvo i tre-nutačne prilike u lovstvu. Inspektori su u vrlo otvorenom i korektnom razgovoru pojasnili i razloge za uvođenje zabrana lova i novčane kazne koje su, pri dosa-dašnjim nadzorima, izrekli pojedinim lo-vačkim udrugama, što je naišlo na veliko nezadovoljstvo i negodovanje lovaca i lovačkih udruga.

Susret s inspektorima bio je i prigoda da se iznesu određene primjedbe na nji-hov rad, osobito u dijelu koji se odnosi na izricanje kazni lovačkim udrugama za neizvršenje obveza koje nisu u njihovoj nadležnosti, nego u nadležnosti resor-nih županijskih ministarstava. Inspekto-rima je također sugerirano da odmah u startu, nakon prvoga nadzora, ne izriču najstrože kazne jer je to često kontrapro-duktivno, osobito nepopularne zabrane lova kojima se otvara prostor krivolovu i anarhiji u lovištima, nego da postupe su-stavno na način da definiraju nedostatke i odrede rokove za njihovo otklanjanje, a potom, ukoliko oni nakon zadanog roka ne budu otklonjeni, izriču odgovarajuće kaznene mjere, prihvatljive za lovačke udruge i afirmativne u smislu izgradnje lovnog sustava na ovim prostorima, što bi nam trebao biti zajednički interes.

Hoće li i u kolikoj mjeri inspektori pri-hvatiti naše sugestije i primjedbe, ostaje nam za vidjeti, ali optimizam ulijeva nji-hovo razumijevanje za probleme lov-stva i iskazana spremnost za suradnjom i posredovanjem, na svim razinama, u rješavanju problema vezanih za imple-mentaciju Zakona o lovstvu, kao i drugih problema vezanih za lovstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Inspektori u prostorijama Saveza


IZ SAVEZA

Na temelju zaključka s posljednje sjednice Upravnog odbora LSHB o organiziranju sastanaka s policij-

skim komesarima i načelnicima Policijskih uprava posvećenih suzbijanju krivolova i stavljanju pod kontrolu lovačkoga na-oružanja koje se nalazi kod nelovaca, u prostorijama Uprave policije u Ljubuškom je 9. studenoga 2009. upriličen sastanak predstavnika lovačkih udruga Župani-je Zapadnohercegovačke i predstavnika županijskoga MUP-a. Sastanku su uime lovačkih udruga nazočili Doni Mikulić, predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo i predsjednik HLU „Malič“ iz Gruda, Tomi-slav Petrović i Mario Herceg, predsjednik i tajnik HUL „Kravica“ iz Ljubuškog, Franjo Rotim, predsjednik LD „Mosor“ iz Širokog Brijega, Mate Mikulić, tajnik LD „Rujan“ iz Kočerina, Zoran Bakula, predsjednik LD „Radovanj“ iz Posušja, Ljubo Pavković, predsjednik LD „Jarebinjak“ iz Rakitna i Jer-ko Protrka, predsjednik LU „Milan Mikulić-Bikan“ iz Vira. Sastanku je nazočio i tajnik LSHB Ivica Lučić. Uime županijskog MUP-a sastanku su nazočili najviši policijski dužnosnici: Zoran Galić, komesar Uprave policije MUP-a ŽZH, Pavo Šoljić, načelnik Ureda komesara, Zlatko Marušić, načelnik Sektora uniformirane policije, Jozo Marić, načelnik PU Ljubuški, Rajko Musa, načel-nik PU Široki Brijeg, Petar Brnadić, načel-nik PU Grude i Jerko Lebo, načelnik PU Posušje. Nakon uvodnih pozdrava i obra-ćanja prešlo se na razmatranje konkretne problematike u svezi nezakonitih pojava u oblasti lovstva i modalitetima suradnje policije i lovačkih udruga. O temi se razvi-la vrlo iscrpna, konkretna i nadasve iskre-na rasprava, kroz koju je iznesen cijeli niz različitih nepravilnosti, saznanja, pojava, informacija, kao i prijedloga kako i na koji način poboljšati suradnju lovaca i policije kad su u pitanju nezakonite radnje u lov-stvu. Posebno treba istaknuti pokazanu spremnost i odlučnost policijskoga kome-

SASTANAK ČELNIKA LOVAČKIH UDRUGA I MUP-a ŽUPANIJE ZAPADNOHERCEGOVAČKE

Dogovor, koji trasira putučinkovitoj suradnji

sara i njegovih suradnika da se u suradnji s lovačkim udrugama odlučno obračuna-ju s počiniteljima krivolova i svima onima koji zloupotrebljavaju lovačko naoružanje. U tom smislu usvojeni su i odgovarajući zaključci, koji su obvezujući za lovačke udruge i institucije MUP-a:

Prvo, lovačke udruge su dužne popisati svoje članove i taj popis dostaviti mjerodav-noj policijskoj upravi. Rok: prosinac 2009.

Drugo, Policijske uprave će svim vla-snicima lovačkog oružja koji imaju odo-brenje za njegovo nošenje a nisu članovi lovačkih društava uputiti pismeno upo-zorenje u svezi usklađivanja svojih obveza

Sastanak je bio posvećen traženju najboljih načina suradnje između lovaca i policije kako bi se učinkovitije djelovalo na suzbijanju mnogobrojnih nezakonitosti u oblasti lovstva

Ivica Lučić

sa Zakonom o oružju i drugim pozitivnim propisima, odrediti rokove, a potom po-duzimati mjere iz svoje nadležnosti. Rok: ožujak 2010.

Treće, Policijske uprave će izvršiti pot-punu reviziju izdanih odobrenja za nabav-ku, držanje i nošenje oružja i streljiva. Gdje se utvrdi da je došlo do promjene statusa ili ponašanja vlasnika oružja (zdravstveno stanje, činjenje kaznenih djela ili prekršaja i sl.), odnosno kad se utvrdi da osoba tre-nutačno nema uvjeta za nošenje ili čak i držanje oružja, odmah će poduzimati mje-re iz svoje nadležnosti. Rok: travanj 2010.

Četvrto, Policijske uprave će pomagati u svim slučajevima kad postoji obrazložen

i opravdan zahtjev lovačkog društva, od-nosno ovlaštene službene osobe nadlež-ne lovačke udruge. Rok: stalna zadaća.

Peto, lovačke udruge se obvezuju da će u što kraćem razumnom roku uskladiti svoj ustroj i aktivnosti s pozitivnim propi-sima, kako bi stručno i kontinuirano mo-gle poduzimati mjere iz svoje nadležnosti. Rok: stalna zadaća.

Ovaj sastanak i ovi zaključci najbolji su primjer dobre suradnje lovačkih udru-ga i MUP-a i na najbolji način govore ko-jim putem ići u rješavanju problema kri-volova i svih drugih nezakonitih radnji u lovstvu.

DOBITNICI ODLIČJAOdličje prvoga reda dobili su:Nevenka Bešlić i Mirko Galić iz LD „Radovanj“, Posušje.

Odličje drugoga reda dobio je:Grgo Jukić iz LD „Radovanj“, Posušje.

Odličje trećega reda dobili su:Ivan Bešlić, Ivan Mitar, Vlado Oreč, Ferdo Bakula, Jure Begić, Ljubo Knezović, Slavko Galić i Željko Karamatić, svi iz LD „Radovanj“, Posušje.

Dogovorena odlična suradnja lovaca i policije


IZ SAVEZA

I ove je godine lovačka obitelj našega Saveza bogatija za 415 novih članova. Toliko je, naime, lovnih pripravnika pri-

mljeno u trideset jednoj članici Saveza, a u njih 9 novih članova nije bilo. U odnosu na prošlu godinu, to je povećanje za oko 10 posto.

Povjerenstvo za polaganje lovačkih ispi-ta s radom je počelo krajem rujna i do zaklju-čenja ovoga broja Hoopa odradilo je ispite u svim županijama, na ukupno 15 mjesta. Još će se, krajem prosinca, odraditi „popravni“ za pripravnike koji nisu položili u prvom roku i za one koji dosad nisu bili u mogućnosti izići na ispit. Po riječima članova Povjeren-stva, znanje lovnih pripravnika na ispitima je dosta dobro, što je potvrda da se u veći-ni lovačkih udruga oko ovoga dobro radi. Tamo gdje je obuka provedena kvalitetno, i rezultati su mnogo bolji. Povjerenstvo će predložiti da članice dostave Savezu plan izobrazbe lovnih pripravnika. Tamo gdje se to ne realizira, neće ni biti ispita.

Ipak, nekoliko je činjenica na kojima bi se trebalo još poraditi. Prvo, način primanja u lovačku udrugu. Još uvijek se u dosta lo-vačkih udruga članovi primaju bez ikakve rasprave o kandidatu u njegovoj matičnoj sekciji, a kamoli na razini udruge. U mojoj udruzi, primjerice, u LD „Mosor“ iz Širokoga Brijega, koja godišnje u prosjeku prima pre-ko dvadeset lovaca, nije mi poznat slučaj da je nekomu odbijen zahtjev za prijam! Tako se dogodi da nam u lovstvo uđu i proble-

Propusti su vidljivi, mijenjajmo praksu

matične osobe, s kojima kasnije udruga ima poteškoća. Drugo o čemu bi se trebalo vo-diti računa je broj lovnih pripravnika koji se prima u udrugu. Nekima je bitno upisati što veći broj novih članova kako bi financijski efekt za udrugu bio što bolji. Ne vodi se, pri-tom, uopće računa o broju članova udruge u odnosu na lovnu površinu kojom udruga gospodari. Ove godine, tako, od 408 novih članova, na Županiju Zapadnohercegovačku otpada 141 lovni pripravnik, što je broj lova-ca u jednoj osrednjoj lovačkoj udruzi. Samo u HUL „Kravica“ iz Ljubuškog ove je godine 61 lovni pripravnik (prošle godine 63), što je

na lovnoproduktivnu površinu ovoga lovišta previše. Takvo je stanje i u Širokom Brijegu i u većini hercegovačkih lovišta. U nekima od njih je broj članova veći od 30 na 100 ha lov-ne površine, što je izvan svih kriterija. To je i jedan od razloga smanjenog broja divljači u lovištu. U pojedinim revirima lovnim danom bude toliko lovaca da divljač, ako se pokrene, nema šansu preživjeti. Krajnje je vrijeme da upravna tijela ovih udruga naprave plan pri-manja novih članova, vodeći računa o lovnoj površini kojom gospodare.

Želim naglasiti još jednu bitnu činjeni-cu, da ne kažem propust, u izobrazbi lovnih pripravnika. Svjedoci smo sve češćih napisa u „crnoj kronici“ o nesretnim slučajevima u lovu, često s tragičnim posljedicama. Lov-ci, posebice oni mlađi, željni dokazivanja, lake su ruke na obaraču. A kako su u dosta slučajeva nepripremljeni u rukovanju oruž-jem, naravno da su opasnost u lovištu. Kod izobrazbe, uz teorijsku nastavu treba uve-sti i obvezu praktičnog dijela na lovačkom strelištu. Većina lovnih pripravnika s navrše-nih 18 godina nije se susretala s oružjem u praktičnoj primjeni. Teorija u učionici je jed-no, a praksa drugo. U to sam se uvjerio i ove godine. U Županiji Zapadnohercegovač-koj, lovni pripravnici po završetku teorijske obuke odrade i praktični dio na strelištu na Mostarskom blatu. Dosta njih prizna da prvi put drži pušku u ruci. Uz pomoć Slavenka Lasića, iskusnoga mentora za ovaj vid obu-ke, već poslije nekoliko ispaljenih hitaca na glinene golubove osjeti se napredak u odnosu lovca i oružja. U dosta udruga ova-kve obuke nema pa su mladi lovci, osim za sebe, opasnost i za ostale sudionike u lovu. A lovačka udruga kad izda potvrdu o polo-ženom lovačkom ispitu koja lovcu služi za nabavku lovačkog oružja, potvrđuje da ga je osposobila za rukovanje oružjem! To je velika odgovornost i zato se mora odraditi kvalitetno. A radimo li tako?

LOVNO PRIPRAVNIŠTVO

Vlado Bošnjak

Krajnje je vrijeme da lovačke udruge povedu više računa o načinu primanja i broju novih članova te da u izobrazbi lovnih pripravnika svoje mjesto nađe i rukovanje oružjem na lovačkom strelištu

Znanje bi, osim u učionici, trebalo pokazati i na strelištu


TEMA BROJA

Čagalj se ubraja u red mesoždera (Car-nivora), porodicu pasa (Canidae), rod pasa (Canis), a vrsta je čagalj obični

(Canis aureus Lin. 1758 ). Obitava u Aziji, na krajnjem jugu Europe, na Balkanskom po-luotoku i dijelu Mađarske, a posebno velika populacija obitava u Bugarskoj. Stanište u Hrvatskoj su mu Dalmacija i otoci južnog Jadrana. Migracijom je proširio svoje stani-šte te je nastanio primorje, Istru i dijelom Gorski kotar. Ima ga u Slavoniji i Baranji. Kod nas ga ima u Hercegovini a prešavši preko Save jer je dobar plivač, redovito se pojav-ljuje u Bosanskoj Posavini. Godine 2006. je odstrijeljen prvi primjerak na Manjači u blizini Banja Luke. U primorju nastanjuje krš, šikarom i makijom obrasle terene, a u kontinentalnom dijelu močvare s gustim šibljem te obrasle nepristupačne terene. Za ratnih događanja u području razdvaja-nja, velik broj minskih polja „pružio“ im je obilje hrane s jedne strane i siguran zaklon s druge. U tim područjima je mogućnost bilo kakvog gospodarenja nemoguća. Kao takva su postala savršenim obitavalištima za čaglja. Od poznatih četiriju podvrsta čaglja, na ovim područjima obitavaju dvije podvrste: na području Dalmacije Canis au-reus dalmatinus, a na širem području Canis aureus aureus.

IZGLED, GRAĐA TIJELA I TRAGOVIU opisu izgleda i vanjštine čaglja pre-

vladavaju tjelesne karakteristike svojstve-ne lisici i vuku. Duljina njegova trupa je 90 do 100 cm, a repa 24 cm. Visina u grebenu mu je od 45 do 50 cm. Tjelesna mu masa, ovisno o vrsti podneblja i dostupnoj hrani, iznosi od 7 do 15 kg, iako kapitalni primjerci mužjaka mogu znatno premašiti tu težinu. Glava je slična lisičjoj, te ima nešto veće uši zaobljena vrha, krupne okrugle oči i dugu zašiljenu njušku, što zajedno glavi daje lisičji

Čagalj se nastanio i na našim područjima i stalno se širi, a to nikako ne bi trebalo zanemari-ti. Pogotovo u situaciji kad se smanjuje populacija vuka u Europi, što pogoduje širenju ove divljači, izgledom i ponašanjem negdje između vuka i lisice. Nepoštovanje tradicije i običaja dovelo nas je do značajnih gospodarskih gubitaka i velikih problema zbog šteta koje čagalj čini na krupnoj i sitnoj divljači

ČAGALJ (Canis aureus)

Čagalj sve prisutniji na područjima Bosne i Hercegovine

Mr. Ivan Jurić

profil. Dok oblikom tijela također podsjeća na lisicu, visinom nogu, duljinom i oblikom repa te bojom dlake po cijelom tijelu više sliči na vuka ili psa. Noge su mu duge i gra-đom prilagođene trčanju. Trag mu je vrlo sličan lisičjem, premda je veći. U tragu osim otiska šape ostavlja i tragove noktiju četiriju prsta. U čaglja su jastučići središnjih prstiju u svom stražnjem dijelu često srasli, tako da formiraju jedinstveni jastučić, koji ima oblik slova U. Tijelo mu je relativno zbijeno i nije odviše snažno građeno. Rep mu je kitnjast

Oblikom tijela pod-sjeća na lisicu, visinom nogu, duljinom i obli-kom repa te bojom dla-ke po cijelom tijelu više

sliči na vuka ili psa


TEMA BROJA

i doseže do skočnog zgloba. Boja dlake na leđima mu je svijetla, tj. zlatno žuta do hr-đasta, te je po hrptu i gornjoj strani vrata, vanjskoj strani nogu i repu protkana crnim dlakama. Prema trbuhu postaje svjetlija te na samom trbuhu, donjoj strani vrata i unutarnjem dijelu nogu gotovo bijela. Na kitnjastom repu dlaka nije tako duga kao u lisice i, u usporedbi s lisičjim, čagljev je rep skromniji. Ima 42 zuba. Glasa se zavijanjem poput psa, koje je neugodno i podsjeća na ljudski jauk.

NAČIN ŽIVOTA I PREHRANAČagalj je aktivan noću. To znači da u

sumrak izlazi u lov, zorom ga završava. Ima, međutim, i odstupanja pa ga se može vi-djeti pred sumrak i tijekom jutra. Tada je to najčešće ženka koja je primorana prikupiti dovoljno lovine za pomladak i sebe. Tije-kom lova do izražaja dolaze čagljeva vrsna osjetila, koja su vrlo dobro razvijena. Osobi-to se ističu njuh i sluh. Čagalj je proždrljivi svejed koji jede biljnu i životinjsku hranu. Od divljači jede svu pernatu i dlakavu div-ljač, koju može svladati. Ako je lovina kru-pna divljač ili domaća stoka, najčešće lovi u čoporu. Takav način lova popraćen je zavijanjem, kojim se čagljevi dozivaju. Od krupne divljači najviše stradavaju mlada i nemoćna grla srneće divljači, jer nemaju prirodne obrane protiv grabežljivaca koji love u čoporu. Redovito se događa da na terenu gdje je u proljetnom prebrojava-nju divljači bilo obilje bređih srna, lovnu sezonu srne dočekaju bez lanadi. Lanad najčešće strada u prvom mjesecu života dok ženke doje i vode sitnu mladunčad, ali i kasnije. Ako se ništa ne poduzme, do uspostave prirodne ravnoteže, mogao bi se značajno smanjiti broj srneće divljači, a ugroženi su i mladunci ostalih vrsta. Ako je plijen sitan, čagalj ga lovi sam. Žrtvi najprije ispija krv, a zatim jede iznutricu. Ostatak pli-jena zakopava. Osim divljači napada i sto-ku, posebno janjad, jarad i ovce. Lovi i sitne glodavce, a u nuždi jede puževe, guštere, vodozemce, zmije, pa i kukce. Kao i svi pri-padnici porodice pasa, hrani se i strvinama. Od biljne hrane rado jede grožđe, smokve i mlađi kukuruz, čineći velike štete.

RAZMNOŽAVANJEČagljevi se pare koncem zime i počet-

kom ranog proljeća, tj. u veljači i ožujku. Sa-mom parenju prethodi karakteristično do-zivanje zavijanjem. Gravidnost traje 60 do 63 dana, pa tako tijekom travnja odnosno svibnja ženka okoti 5 do 8 mladih. Koti se u kakvoj jami, jazbini ili na drugom skrovitom mjestu. Nakon koćenja štenci su prvih 12 do 14 dana slijepi, a sišu do dva mjeseca. Već u tom razdoblju majka im donosi kru-tu hranu te ih privikava na nju, izvodi ih u

Čagalj je proždrljivi svejed koji jede biljnu i životinjsku hranu. Od divljači jede svu pernatu i dlakavu divljač, koju može

svladati. Ako je lovi-na krupna divljač ili

domaća stoka, najčešće lovi u čoporu. Takav

način lova popraćen je zavijanjem, kojim se

čagljevi dozivaju

šetnju i podučava lovu. Otac budno čuva jazbinu te u slučaju opasnosti bježi dalje od jazbine u pokušaju da zavara trag, a majka se povlači u jazbinu štiteći svoje mla-de. Spolnu zrelost čagalj doseže s godinu dana, što znači kako u parenje može ući već sljedeće sezone parenja te imati svoj pomladak. Životni vijek čaglja je između 12 i 15 godina.

NEPRIJATELJI, BOLESTI I LOVNajopasniji su neprijatelji čaglja pas, vuk i

ris. Pritom su vuk i pas, iako su pripadnici iste porodice kanida, zapravo njegovi najnemi-losrdniji progonitelji. Vuk i ris ne dijele stani-šte s čagljem, njihovi se areali ne poklapaju.

Bolesti od kojih obolijeva karakteristič-ne su za porodicu pasa. Od zaraznih bolesti na prvom mjestu je bjesnoća, a od parazi-tarnih invazija različitih crijevnih nametaka te buhe, krpelji i šuga.

Čagalj se teško lovi, jer su mu sva osje-tila vrlo dobro razvijena, osobito njuh i sluh pa već izdaleka osjeti lovca. Posebno učin-kovitom se pokazala tehnika lova dočekom na hranilištu. Na prostoru pogodnom za čekanje (tridesetak metara od čeke) najbo-lje je ukopati cijev ili dvije, unutrašnjeg pro-mjera oko 20 do 25 cm. Gornja cijev treba viriti oko 20 cm iznad tla.

U cijev se tijekom godine ubacuje utro-ba divljači (domaća perad) i ostatci hrane. Tlo oko hranilišta treba održavati rahlim i pogodnim za čitanje tragova i pomalo od-lagati hranu oko hranilišta kako bi čagljeve primamili. Budući da se iznutrice metar-dva pod zemljom nikada ne smrzavaju i mirisi se šire iznad jame, a kako je otvor iznad razine zemlje, mirisi primamljuju grabežljivce. U nedostatku živoga plijena, ovakvo hranilište čagljevi redovito posjećuju tijekom godine. Također, veliki broj čagljeva strada prilikom lova prigonom i pogonom na divlje svinje.


TEMA BROJA

Jednom davno, negdje 1997. godine, bio sam na platou zadarskoga zaleđa u lovu ili bolje reći u hajci na čagljeve.

Tom sam prilikom upoznao Mimu, sada moga velikog prijatelja rodom s poluotoka Pelješca. Mime je već tada bio iskusan lovac na čagljeve, a meni je ta divljač bila total-na nepoznanica. Sve što sam znao o čaglju pročitao sam iz šture lovačke literature.

U kratkim stankama između nekoliko pogona, sačekujući pogoniče – uglavnom mještane okolnih sela – koji su primitiv-no pravili buku s ciljem natjerivanja čaglja nama na puškomet, ispričao mi je nekoliko zanimljivih priča vezanih za lov čaglja u nje-govu kraju. Sve su mi bile jako zanimljive, ali od svih mi se osobito dopala priča o lovu sa „zamjenicima“ ili, kako ih još ponegdje na-zivaju, „duplacima“. Pretvoren u uho, slušao sam priču staroga, iskusnog lovca, a nje se sjetim i dan-danas na spomen čaglja.

No, prije nego što objasnim lov sa „za-mjenicima“, da bi objašnjenje bilo jasno, moram iznijeti nekoliko bitnih napomena o čaglju. Čagalj je oprezna i lukava divljač i lov na nju je jako zanimljiv jer omogućuje lovcu nadmudrivanje i uživanje u uspjehu. Kako čagalj nije izbirljiv u prehrani, često zalazi na smetlišta, mrciništa ili na postav-ljenu meku, tako da se dočekom može naj-lakše loviti. Zbog svoga opreza, pri dolasku po hranu dobro promotri okoliš, ispituje ga sluhom, pogledom i mirisom i tek kad se osjeti sigurnim, prilazi hrani i proždrljivo

Lov sa “zamjenicima”jede. Ali, vrebanje s visoke čeke može lovcu toliko dosaditi da ga strpljenje izda, upravo kad treba doći divljač. Lovac može učiniti i neki nekontrolirani pokret koji će uplaši-ti čaglja, a može, misleći da čagalj neće ni doći, napustiti zasjedu prerano, a čagalj ili više njih baš će tada pobjeći s mjesta oda-kle su ispitivali okoliš. Zbog toga su se sna-lažljivi pelješki lovci dosjetili lova sa „zamje-nicima“, a on izgleda ovako:

Jedan ili dva lovca u ranim predvečer-njim satima idu na zasjedu, gdje mirno

čekaju druge lovce. Pred sami sumrak na zasjedu dolazi drugi lovac ili dvojica njih (ovisno o tome koliko ih je prethodno otiš-lo na čeku) i penju se na zasjedu. Lovci koji su već bili tu napuštaju zasjedu i slobodno pričaju – čak i malo glasnije – praveći u od-lasku jaču buku, kako bi se čagljevi uvjerili da lovci stvarno odlaze. Čagljevi koji su već krenuli ka mrciništu, osjetivši da se lovci vraćaju odakle su i došli, ubrzo nakon odla-ska „zamjenika“ dolaze na mrcinište, gdje ih čeka neugodno iznenađenje.

Lako i jednostavno, čini se, ali je lovcima trebalo tko zna koliko vremena i koliko (ne)uspješnih lovova da bi se dosjetili ove zgode.

Nekomu će, možda, ova priča sličiti na štivo za djecu. No, ona je stvarna, može se reći i tradicionalna. Meni se jako svidjela, mislim da će i naši čitatelji, koji su prvi put čuli za ovaj način lova, biti bogatiji za jedno novo i zanimljivo lovačko saznanje.

Mladen Bešlić

PRIČA O LOVU ČAGLJA U PELJEŠKOME KRAJU

OPASNOSTČagalj se proširio Europom uzmica-

njem vuka. Današnja neprisutnost vuka i smanjenje njegove populacije potiče sve veće i dalje širenje čaglja. Vuk uvijek utje-če na smrt čaglja ili na selidbu njegove obitelji. Dalmaciju, priobalje i otoke, pri-mjerice, od čaglja su nekad štitili vukovi koji su obitavali u planinama koje okru-žuju obalno područje. Širenjem grmlja i makije stvorila su se idealna staništa i skloništa čagljevima, čemu je znatno pri-donijelo i držanje sve većeg broja ovaca na štetu koza.

Današnje nerazumijevanje i nepošto-vanje tradicije i običaja dovelo nas je do značajnih gospodarskih gubitaka i velikih problema zbog šteta koje čagalj čini na krupnoj i sitnoj divljači.


LOVIŠTE

Ulazimo u zimsko razdoblje. Obda-nica kratko traje, sunčeve zrake sve slabije griju, jutarnji mraz je sve češći

i jači, a prosječna temperatura pada. Snijeg (ili susnježica) se postupno spušta s planin-skih vrhova pokrivajući – debljim ili tanjim slojem – i niže prostore. U takvim okolnosti-ma, travnata i drvenasta vegetacija miruju, svijet insekata također, a organizmi poje-dinih vrsta divljači reagiraju svaki na svoj način.

Migracijske vrste su otišle u toplije kra-jeve, a one koje ostadoše su dobile topliju „odoru“ i ponašaju se u skladu sa životnim navikama vrste. Neke će, uhranjene, ući u zimske brloge ili skloništa i tu – pri smanje-nim tjelesnim funkcijama – sačekati proljet-ne dane. Neke će migrirati u obližnje, nešto niže predjele, u kojima će, zajedno s osta-lim tamošnjim vrstama, potražiti i naći mo-gućnost prehraniti se dostupnom vegeta-cijom, zadovoljiti potrebe za vodom i naći odgovarajuća skloništa od hladnih vjetrova i neprijatelja svih vrsta.

Pred korisnicima lovišta je zadatak sve ovo imati u vidu, te se planiranim mjera-ma gospodarenja lovištem pripremiti i na terenu spremno dočekati nedaće koje div-ljači donosi zimsko godišnje doba. Na to upućuju i zakonski propisi o dugoročnim i godišnjim planovima gospodarenja, u ko-jima stoji obveza korisnika da potrebnim mjerama zaštite, uzgoja i korištenja – pra-ćenih mjerama uređenja lovišta – osiguraju stabilno gospodarenje svim vrstama divlja-či u lovištu. O njima se – u lovnim osnova-ma i godišnjim planovima gospodarenja konkretnim lovištem – govori navođenjem obveza koje se trebaju ostvariti radom ili fi-nancijskim ulaganjima, podložnim kontroli – preko obveznih evidencija i inspekcijskog nadzora državnih organa, dužnih brinuti se o gospodarenju državnim dobrima. No, o ovim – zakonom obveznim dokumentima

Gospodarenje lovištem i divljači u zimskim uvjetima

ZAKONSKA JE OBVEZA KORISNIKA LOVIŠTA OSIGURATI STABILNO GOSPODARENJE SVIM VRSTAMA DIVLJAČI U LOVIŠTU

Mr. Živko Rapaić

Korisnici lovišta trebaju posvetiti veliku pozornost mjerama zaštite staništa i divljači, njezinu uzgoju, uređenju lovišta, korištenju divljači i nekim drugim aktivnostima, i tako spremno do-čekati sve nedaće koje divljači prijete tijekom hladnih i snježnih zimskih dana, kad ona teško preživljava bez čovjekove pomoći

– ovdje neće biti riječi. Namjera nam je i u ovoj prilici, putem ovoga glasila, podrobni-je ukazati na nužnost stalne brige svih kori-snika lovišta za ostvarenje planiranih mjera.

Pa, počnimo redom!

MJERE ZAŠTITEPrioritetno mjesto u okviru svih mjera

u nastupajućem razdoblju sigurno pripada mjerama zaštite staništa i divljači u njemu. U razdoblju mirovanja vegetacije (bez li-šća) i uz snježni pokrivač, prostori lovišta su bolje pregledni, svaki je pokret divljači primjetan, a tragovi kretanja pojedinih vr-sta lako su uočljivi. Takve okolnosti pružaju priliku promatranjem uočiti područja kon-centracije divljači, uočiti tragove predatora svih vrsta, prisutnost neželjenih gostiju (lo-vokradica), ali i lakše prepoznati na bolest sumnjive ili ozlijeđene jedinke, i na osnovi

uočenoga – odgovarajuće reagirati. Kako?Prvo, posvetiti veću pozornost organizi-

ranju službe zaštite, osobito na prostorima veće koncentracije divljači. Ta služba tre-ba spriječiti svaki oblik nezakonitog (i ne-planskog) korištenja divljači i staništa, ali i efikasno postupiti u slučajevima kad primi-jeti bolesne ili ozlijeđene jedinke, tragove prekomjernoga broja predatora ili tragove krivolova.

Drugo, pravodobno organizirati akcije na smanjenju broja populacije predatora. Broj predatora se, naime, mora držati „na kratkom lancu“, kako bi se osigurali povolj-niji uvjeti za razvoj stabilnih populacija gos-podarskih vrsta divljači u lovištu.

Treće, zaštititi i održavati sve infrastruk-turne objekte u lovištu koji su u funkciji za-štite, proizvodnje, čuvanja i ponude hrane, osiguranja vode, promatranja i korištenja.


LOVIŠTE

MJERE UZGOJATemeljna mjera uzgoja u zimskim uvje-

tima je pomoć divljači ponudom dodatnih količina hrane i vode, ali i očuvanje i osigu-ranje odgovarajućih skloništa (remiza) u dijelovima lovišta gdje nema takvoga pri-rodnog ambijenta.

Pretpostavka je da su potrebne količine pojedinih vrsta dodatne hrane, predviđene godišnjim planom proizvodnje ili nabavke, uredno uskladištene u blizini ili na samom prostoru koncentracije divljači u zimskom razdoblju. Ako je to urađeno, ostaje pobri-nuti se da se raspoloživa hrana ponudi na način i u vrijeme koji će omogućiti njezino racionalno korištenje. Ako pak nije, obveza je dodatnim naporima i troškovima to uči-niti, u granicama mogućnosti.

Kabastu hranu – u staništima srneće i jelenske divljači – treba sabrati na proplan-cima ili livadama, uskladištili na južnim ek-spozicijama terena (gdje sunce i južni vje-trovi utječu na trajnost i debljinu snježnog pokrova) u vidu manjih stogova sijena (odi-gnutih od tla na visinu prosječne debljine dugotrajnijega snježnog pokrivača) i ogra-diti (da ih ne bi koristila stoka na ispaši), ili – dobro zbijenu ili baliranu – u izgrađenim većim štagljevima (da bi se očuvao pre-hrambeni kapacitet) jer se u takvom obliku njezina hranidbena vrijednost najbolje odr-žava, a u ponudi – najracionalnije koristi. Kabasta hrana se nudi kad debljina snijega pređe 30 cm, jer je to trenutak kada srne i jeleni, pa i zečevi, otežano dolaze do hrane na tlu. To se čini uklanjanjem ograde oko stogova i punjenjem jasala pod štagljevima (ili u njihovoj blizini) onom količinom sijena koju će divljač pojesti u kratkom vremenu. Radi boljega korištenja ponuđenog, dobro je da se ispod jasala nalazi i sandučasti va-lov u koji bi upadala trina, koju će divljač rado iskoristiti. Ovdje valja napomenuti da se hrana u malim, slobodno stojećim jasla-ma, ili u obliku obješenih snopića sijena čije skice u literaturi često susrećemo, može nuditi samo u onim lovištima u kojima se sijeno može svakodnevno, ili barem često, dopremati, kako bi ga divljač u kratkom vremenu iskoristila. Naime, sijeno dulje vremena izloženo naizmjeničnom sušenju i utjecaju vlage, naglo gubi na kvaliteti i div-ljač ga zbog toga ne uzima.

Zrnasta hrana se skladišti u suhim ham-barima, a ako je u klipu – u uobičajenim koševima, nedaleko od uređenih hranilišta gdje će se ponuditi divljači. Koristi se kao kvalitetna dopunska hrana u staništima go-tovo svih vrsta pernate divljači, srna, jelena, divljih svinja i medvjeda. Divljači se nudi u različitim hranilicama, prilagođenim oču-vanju njezine kvalitete i vrsti divljači kojoj je namijenjena. S povremenom (manjom) ponudom zrnaste hrane u hranilicama

– poglavito u staništima fazana, jarebica poljki i kamenjarki – treba započeti za su-hih dana, kako bi se divljač na njih navikla i kasnije redovito dolazila. Hranilice se gra-de tako da budu prilagođene vrsti kojoj su namijenjene, pa su zbog toga različite. Op-širnije opise i skice hranilica zainteresirani mogu naći u dostupnoj lovačkoj literaturi.

Sočna hrana – u obliku topinambura (čičoke), krumpira, repe ili stočnoga kelja – od velikog je značenja u staništima jelena, srna i divljih svinja. U razdoblju jakoga mra-za, osim hranidbenih komponenti nudi im i dovoljne količine vode, koja im je u prirodi tada nedostupna jer je u obliku leda. Zasa-đeni stočni kelj i topinambur se ostavljaju na mjestu proizvodnje, gdje će ih divljač sigurno naći, a proizvedena ili nabavljena repa i krumpir se sklanjaju u trapove (izgra-đene u blizini hranilišta) i iz njih se vade sre-dinom dana (kad su temperature najviše) u količini koju će divljač zasigurno iskoristiti do večernjega mraza (promrzli gomolji nisu prikladni u ishrani divljači).

Ponuda hrane životinjskoga podrije-tla je – u zimskom razdoblju – od velikog značenja u svim staništima krupnih zvijeri (medvjeda, vuka, risa), jer se zadovoljenjem njihovih potreba za hranom aktivno dopri-nosi smanjenju šteta na divljači i domaćem blagu. Zbog toga je vrlo bitno iskoristiti raz-doblja bez velikog snijega i svaku moguć-nost transporta klaoničkog otpada i lešina uginule stoke do ustaljenih hranilišta.

Mineralnu hranu (sol) u ovom razdoblju nije potrebno iznositi jer tada u raspoloži-

voj hrani iz prirode ima dovoljno potrebnih mineralnih komponenti.

Potrebe za vodom divljač zadovoljava na nezaleđenim izvorima i vodenim toko-vima, a u najkritičnijem zimskom razdoblju ih podmiruje uzimanjem zaostalih plodo-va drvenastih biljaka na tlu ili na granama, odgrizanjem neodrvenjelih izbojaka drve-nastih vrsta, pupova i vlati trava do kojih može doći.

Konačno, praćenjem događanja u lo-vištu u ovom razdoblju mogu se realno sagledati potrebe za zimskih boravištima divljači, te na toj osnovi dati prijedloge za skloništa (remize) koja treba osigurati za iduću reprodukcijsku sezonu. Skloništa za zečeve, fazane i poljske jarebice su proble-matična u ravničarskim krajevima nakon skidanja usjeva, jer ih čine samo rijetke međe između posjeda, što je nedovoljno. U tim predjelima obvezno treba inzistirati na zadržavanju (i zakupom, ako treba) ne-posječene kukuruzovine na parcelama koje smo uočili kao prikladne, kako bi divljač imala bar neku zaštitu. Skloništa za ostale vrste divljači treba organizirano pripremati na prostorima za koje se utvrdilo da su mje-sta okupljanja divljači u zimskom razdoblju, ito sadnjom odgovarajućeg drveća i grmlja koje će, osim zaštite, svojim postojanjem i urodom ponuditi i hranu divljači koja ga koristi.

MJERE UREĐENJA Poslovi uređenja lovišta, općenito go-

voreći, trebaju doprinijeti boljim životnim


LOVIŠTE

U ovome tekstu nije spo-menuta potreba zimskog prihranjivanja u staništima divokoza i velikog tetrijeba. Izostavljeni su, jer ovim izu-zetno vitalnim i vrijednim vr-stama – osim maksimalne za-štite – u njihovim iskonskim prirodnim staništima čovje-kova pomoć nije potrebna.

uvjetima za divljač u njemu, sa zadatkom – da je bude u optimalnim kapacitetima (kod svake populacije), kako bi se osigurao optimalan godišnji prirast, koji se može (u takvim okolnostima) u cijelosti racional-no iskoristiti, i tim postupkom osigurati trajnost gospodarenja lovištem, bez većih šteta za druge gospodarske grane na istom području. No, da bi se u tome uspjelo, nuž-no je poznavati „uska grla“ ili nedostatke koje u lovištu treba otkloniti (ili njihov utje-caj, barem, smanjiti). Tu se, ponajprije, treba imati u vidu hrana, voda, skloništa i mir, jer je realno pretpostaviti da je ustanovljeno lovište prostorna lovna cjelina, pogodna za opstanak i razvoj osnovnih vrsta divljači i uspješno lovno gospodarenje u njemu.

U zimskom razdoblju, „uska grla“ i nedo-statci su – bez sumnje – najizraženiji, pa ih je tada lakše i uočiti. A kad se jednom uoče, put do njihova ublaživanja ili otklanjanja neće biti teško naći, primjenjujući raspo-loživa saznanja o suvremenim mjerama zaštite i uzgoja divljači, uređenja lovišta i racionalnog korištenja divljači i lovišta. Do potrebnog uvida se dolazi: redovitim obi-lascima i pozornim promatranjima općeg stanja u lovištu i neposrednim promatra-njem divljači, pozornom analizom tragova na tlu ili snijegu, promatranjem izdašnosti izvora vode, stupnja pristupačnosti do vo-dotokova i lokava u vrijeme dugotrajnih hladnoća i poledice, uočavanjem migracija i ustanovljenjem razloga za to, analizom ra-zloga uginuća nađenih leševa, i svega dru-gog što je od značenja za opstanak divljači i lovno gospodarenje, imajući uvijek u vidu da nedostatak samo jednoga od njezinih životnih zahtjeva, prisiljava divljač na mi-graciju.

Uz sve rečeno o mjerama uređivanja, zimsko razdoblje valja iskoristiti (kao najpo-voljnije) i za utvrđivanje brojnosti populaci-ja pojedinih vrsta divljači u lovištu i stanja

njihove spolne i starosne strukture (gdje je to moguće), s kojom možemo računati u planiranju dinamike razvoja divljači i – ve-zano s tim – planiranju i svih ostalih gospo-darskih mjera u idućem godišnjem planu.

MJERE KORIŠTENJA

U zimskom razdoblju se, krajem prosin-ca, uglavnom privodi kraju sezona lova po Pravilniku o vremenu lova lovostajem zašti-ćene divljači predviđene godišnjim planom korištenja lovišta. U sljedećoj kalendarskoj godini loviti se može fazan – do 15. siječ-nja, srna i lane, jelenska divljač, golubovi, grlice, divlje guske i liske – do kraja siječnja, divlje patke, šljuke, bekasine, vučica, vuči-ći i kune – do kraja veljače, medvjedi – do 15. svibnja, a veprovi i vukovi tijekom cijele godine, sve pod uvjetom da se odobrene planske kvote ne premašuju. Pri izboru je-dinki za odstrel i dalje je bitno da se kod krupne divljači ponajprije izlučuju jedinke iz zdravstvenih i uzgojnih razloga, a zatim i dozrela grla.

U nekim udrugama je uvedena izvan-redno korisna praksa da se saberu i komisij-ski ocjene svi osvojeni lovački trofeji u pro-tekloj sezoni, koje – nakon toga – izlažu na uvid svima, uz odgovarajući poučni (struč-ni) komentar o uspješnosti procjene razlo-ga za odstrel. To bi trebalo postati praksom svih korisnika lovišta, koja bi imala značajno društveno i edukacijsko značenje.

OSTALE AKTIVNOSTIRazdoblje lovne sezone treba iskoristi-

ti i za organiziranje radnih utakmica pasa goniča, ptičara, jamara i krvosljednika, za zajedničke obilaske lovišta, večernja pro-matranja iz zatvorenih čeka kod hranilišta, praćenje tragova po snijegu, za raznošenje hrane divljači, održavanje i popravak lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata.

Uz to, kao osobito korisna su se poka-zala organizirana „sijela“ lovaca uz predava-nja ili projekcije filmova, kao i brojne druge – ovdje nespomenute radnje – koje do-prinose druženju, ali i stručnom i etičkom obrazovanju članstva, što (neminovno) do-prinosi boljim rezultatima u gospodarenju lovištem.


REPORTAŽA

Ako bismo tražili tipičan primjer herce-govačkoga krajolika, onda bi mu naj-bliže bilo područje Kočerina. Kraško

poljce okruženo brdima u čijem su podnož-ju smještena naselja Ljubotići, Privalj, Koče-rin, Potkraj, Podvranić i Donji Mamići. Negdje gore u visini nazire se naselje Rujan, a Crne Lokve su jedino naselje koje zaklanjaju brda i ne može se uočiti s Kočerinskoga polja. Sva ova naselja čine župu Kočerin, svrstana su u 4 mjesne zajednice i pripadaju općini Široki Brijeg. Kočerin je povijesno područje znano po Kočerinskoj ploči, nadgrobnom spome-niku Vignja Miloševića iz 1406. godine. Ori-ginal se nalazi u župnom stanu u Kočerinu, a na mjestu gdje je nađena postavljena je replika u prirodnoj veličini. Putniku prolazni-ku kroz Kočerin za oko će zapeti i pročelje župne crkve na kojem se nalazi u svijetu naj-veći mozaik svetoga Franje, visok 25 m, djelo prof. Ante Starčevića.

Još bi se dosta toga zanimljivoga moglo reći o ovome području, ali moramo se vratiti svome zadatku – reportaži o LD „Rujan“.

ŽUPNICI LOVCI Dolazeći iz pravca Širokoga Brijega, čim

se pređe most na Ugrovači, s desne se stra-ne dade zamijetiti ploča s natpisom Loviše LD „Rujan“ Kočerin. Po dogovoru s Ivicom, u restoranu „Idu dani“ na Privalju nađosmo se s predsjednikom i tajnikom „Rujna“, Bran-kom Vukojom i Matom Mikulićem. Ljuba-zni domaćin Boro Galić – Tosić, stari lovac i pokretač mnogih lovačkih aktivnosti, po-nudi nas pićem, uz koje se dogovorismo o planu obilaska lovišta.

Odmah pri polasku doznasmo od do-maćina kako je LD „Rujan“ utemeljeno 2001. godine. Do tada je bilo u sastavu široko-briješkoga LD „Mosor“, kao Lovna jedinica

LD “Rujan” je utemeljeno 2001. godine. Danas je u njemu 160 članova, raspoređenih u pet lovnih jedinica: “Kočerin”, “Privalj”, “Gornji Mamići”, “Potkraj”, “Ljubotići” i “Crne Lokve”

LD “Rujan”, Kočerin: OD MOSORA DO KUŠANOVCA

Vlado Bošnjak

I članovima, i počasnim članovima, i simpatizerima – svima je “Rujan” u srcu

„Kraljica“, Kočerin. U Društvu je danas 160 članova, raspoređenih u 5 lovnih jedinica: „Kočerin“, „Privalj“, „Gornji Mamići“, „Potkraj“, „Ljubotići“ i „Crne Lokve“. Gospodare lovi-štem površine 7.900 ha. „Baš u vrijeme izrade Monografije Saveza mi smo bili u fazi dobi-vanja lovišta, tako da u njoj nismo zastuplje-ni kao društvo već kao sastavnica ‘Mosora’. Zato će novo izdanje s nama biti bogatije i kvalitetnije“, u šali nam reče Branko.

Prvi predsjednik „Rujna“ bio je Jozo Ivanković – Joka, a tajnik prof. dr. Stanko Ivanković, sadašnji dekan Agronomskog

fakulteta u Mostaru. Stanko i danas svojim radom daje velik doprinos lovstvu, ne samo u „Rujnu“ već mnogo šire i više. Otkriše nam i jednu zanimljivost vezanu za njihovo lo-vačko društvo. Većina njihovih župnika bili su lovci i njihovi članovi, počevši od fra Petra Krasića, fra Leonarda Hrkaća, fra Lju-devita Laste, pa do fra Mire Šege. Najdublji trag u organizaciji lovstva i kinologije ovdje je ostavio fra Petar Krasić.

DOM NA POLJU Prolazeći Kočerinskim poljem, gdje je

lov zabranjen, dođosmo do mjesta na ko-jem zatekosmo radnike kako uz pomoć miksera betoniraju okapnicu na krovu nji-hovoga lovačkog doma. Ivica i ja ostado-smo malo iznenađeni njegovom veličinom i izgledom, i mjestom na kojem ga grade. „Ovdje je bila šumarska kuća. Mi smo preko Šumarije, Općine i Mjesne zajednice dobili koncesiju na ovaj objekt na razdoblje od 99

godina. Do Nove godine, 2010., nadamo se crijepu na objektu. Ovdje smo uložili dosta truda i radimo, uglavnom, svojim novcem. Kad bude gotov, objekt će u potpunosti za-dovoljavati sve potrebe Društva“, ponosno ističu Branko i Mate. „Treba ovdje još dosta i novca i truda, ali sad smo u ovo ušli i izdr-žat nam je do kraja“. A dom je smješten na zaista prekrasnom mjestu, tik uz nekropolu Vignja Miloševića, s njega pogled seže po proplancima brda oko Kočerina.

Pođosmo dalje, prema sjevernome di-jelu lovišta. Penjemo se vijugavom cestom

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Predsjednik Branko Vukoja i tajnik Mate Mikulić ispred novosagrađenoga lovačkog doma


REPORTAŽA

prema Vraniću i razgledamo okolna brda obrasla bjelogoricom. Naši domaćini, Mate i Branko, usput nam kazuju nove stvari o svo-me „Rujnu“. „U lovištu smo dosta toga uradili. Od dvadesetak lokava, 12 ih je armiranobe-tonskih i one u ljetnom razdoblju mnogo znače divljači. Svaka je sekcija izgradila svoju lovačku kuću. Organiziramo lovačke večeri i zabave. Imamo dosta simpatizera i prijatelja. Naši počasni članovi su: fra Miro Šego, dr. Pavao Čolak, Anđelko Mikulić, Ivan Vukoja – Ikić i dr. Ante Kvesić. Svake godine uoči lovne sezone slavimo svetu misu. Sekcija Mamići ima gater za divlje svinje, a naš član Ivica Sabljić je podigao uzgajalište zečeva, o čemu je pisano u Hoopu. Svake godine u lo-vište unesemo nešto zeca. Ove smo godine iz Ivičina uzgajališta pustili 20 komada.“

“NA KROVU“ LOVIŠTARazgovarajući tako, s Vranića skrećemo

lijevo, prema Rujnu. Cilj nam je lovačka kuća na Kušanovcu. Prolazeći Rujnom, oduševlje-ni smo ljepotom i umijećem naših ljudi što su sve napravili od kamena, u to vrijeme je-dinoga građevinskog materijala. Stare kuće, zidovi, ograđeni vrtovi, podzide, sve od ka-mena. Davno napravljeno, a i danas čvrsto i moderno. „Ovo je najkvalitetniji dio našega lovišta, odavde pa sve do Medinih stanina. Na južnim padinama, prema Kočerinu, ima dosta jarebice kamenjarke, koju pokuša-vamo zaštititi. A ovi tereni ispred nas su kao stvoreni za divlju svinju. I srna se ovdje pojavljuje, samo bi joj trebalo više mira, ali ima i onih koji, nažalost, ne misle tako“, go-

vori nam Mate. Bukova šuma pokraj puta znak nam je da se visina dobro povećala. Stigosmo pred lovačku kuću na Kušanovcu. Lijepo uređen objekt, sagrađen prije dvade-setak godina. Pokraj kuće nanovo izgrađena lijepa nadstrešnica, pokrivena krovom (sla-mom). Najzaslužniji za ove lijepe „modne“ detalje u izradi i kuće i okoliša su prof. Jozo Ljubić – Joco i njegova grupa. Iznad kuće se uzdiže vrh Kušanovca, najviša točka u lovištu (1.117 m) i ujedno granična točka s lovištem LD „Radovanj“ iz Posušja.

Odlučismo se nazad vratiti preko Crnih Lokava. Zastajemo na jednome proplanku. Pred nama nova panorama lovišta. Ispod

nas, u prisoju, Crne Lokve, staro rudarsko naselje. „Ovo je naša najveća sekcija. Nje-zin predsjednik, Ivan Soldo, sa svojim je lovcima dosta uradio na uređenju ovoga lovišta.“ Gore, prema sjeveru, na granici s Rakitnom, su Medine stanine, u kojima je odstrijeljeno nekoliko medvjeda. Prema istoku, preko kanjona Ugrovače – u naro-du zvane Brina – koja je i prirodna granica s mosorskim lovištem, kao na dohvat ruke vidi se naselje Donja Britvica. Iz Crnih Loka-va se, preko Ljubotića, spuštamo na Privalj. Usput nam Mate pokazuje ljubotićku lo-vačku kuću, izgrađene lokve, uređeni grob talijanskoga vojnika iz Drugoga svjetskog rata i još dosta toga. Krug svoga putovanja zatvaramo kod Bore, odakle smo i pošli. Tu nam se pridružuje i Ivan Kolobarić – Zec, „velika radilica u Društvu“, kako ga predstavi Branko. Razgovarajući, otvorili smo još do-sta lovačkih tema. „Imamo, naravno, i dosta problema i poteškoća u radu. Zakon o lov-stvu zahtijeva mnogo novina, stručan pri-stup i dosta novca. Očekujemo koncesiju na lovište, a onda ćemo – to i lovcima mora biti jasno – biti mnogo odgovorniji prema svojim obvezama. Evo, još bih istaknuo do-bru suradnju s policijom, susjednim lovač-kim društvima i Lovačkim savezom“, doda Branko.

Ispričaše nam još nekoliko svojih zanimlji-vosti, od toga da je prva divlja svinja u Her-cegovini, negdje šezdesetih godina prošloga stoljeća, odstrijeljena upravo na njihovu tere-nu, da Privalj – na potezu od Mostara do Ku-presa – ima najnižu prosječnu zimsku tempe-raturu, čak nižu od Moskve (po studioznom praćenju pok. Marinka Muse). Ima još toga, ali za neku drugu prigodu.

Na rastanku, rekoše nam kako je ovo prigoda da svim lovcima Saveza zažele dobru kob i sretne božićne i novogodišnje blagdane. U ime svih, hvala im.


S jedne od brojnih lovačkih zabava

Lovačka kuća na Kušanovcu



Sekcija Klobuk je relativno mala, ali vrlo uspješna sekcija. Njezinih četrdesetak lovaca raspoređeno je u četiri lovne

Još jednom se pokazali u pravome svjetlu

grupe, svaka ima grupovođu. S jednom od njih, onom čiji je čelnik Miro Antić, na otvaranju lova bio je i Tomislav Petrović, predsjednik HUL „Kravica“ iz Ljubuškog. A u taj lov nije se, dakako, pošlo „s ledine“, on je

bio pripremljen. Mlađi članovi grupe i vodi-či pasa nekoliko su dana prije lova ispitivali teren i primijetili tri divlje svinje u lovištu. To je, naravno, zagolicalo ove lovce. Znali su, dobar lov (a možda i ulov) ih očekuje. Prvi ovosezonski lov mogao bi im, dakle, biti vrlo zanimljiv.

Jesenji dan u južnoj Hercegovini lijep i ugodan. Rano ujutro lovci su se rasporedili po čekama, s nadom da su Mario Antić i Vinko Rašić dobro uputili pse i da će oni odlično odraditi svoj dobro uvježbani za-datak. Čekanje na čekama, očekivanje u glavama.

A kao i obično, sve se dogodilo u tre-nutku, iznenada i burno. Miris baruta, lavež pasa. Za tren oka, lovci i psi već su oblijetali oko dviju mrtvih divljih svinja, mjerkajući ih i procjenjujući. Lov je, u biti, već završio. Če-stitanja i nazdravljanja traju naveliko. Niko-mu nije bilo osobito žao što je treća svinja pobjegla. Neka bježi, trebat će i drugi put štogod uloviti.

Lovci ove sekcije su vrlo složni i marljivi. Sve probleme rješavaju zajednički, javno. Neradnici i krivolovci nemaju što tražiti među njima. Njihov predsjednik, Željko Međugorac, ponosan je na njih i nije mu teško bilo što učiniti za njih.

Na otvaranju lova, Klobučani su dugo ostali skupa, kao prava klapa. Veći dio jedne svinje darovali su svojoj kinološkoj udruzi. Kažu, to je samo mali znak zahvalnosti za sve ono što ta udruga ulaže u njihove lo-vačke pse. Dodajmo, to može biti mali znak, ali odlično otkriva o kakvim je ljudima i lovcima riječ.

Mario Herceg

HUL „Kravica“, Ljubuški: PRVI LOVNI DAN U KLOBUKU

Oštrc – biser koji gubi sjaj

Na sjevernom dijelu lovišta LD „Ra-dovanj“ iz Posušja, zagrljen izme-đu kraških zaravni Vučipolja i Tribi-

Ante Bašić

LD „Radovanj“, Posušje: BRDO KOJE PRIPADA TRIMA DRUŠTVIMA

stova, nalazi se brdo Oštrc. Južne padine Oštrca pripadaju lovištu LD „Radovanj“, a sjeverna i zapadna strana LD „Jarebinjak“

iz Rakitna odnosno LD „Vran“ iz Tomi-slavgrada. Sa svojih 1.299 metara, najvi-ša je točka našega lovišta. S njegova se vrha pruža predivan pogled na veći dio Hercegovine, a za vedroga dana vidi se i more. Nekada je ovaj prostor krasilo pra-vo bogatstvo divljači, kako vrstama tako i brojnosti.

Idealno stanište za divljač karakte-riziralo je bogatstvo izvora i vodotoka, kompleks šume bora i bukve te mnoštvo prekrasnih i mirnih proplanaka. Veći dio vode s Oštrca prikuplja se u akumulacijsko jezero Tribistovo, iz kojega se Posušje i šira okolica opskrbljuju vodom. Prostor Oštrca mnogo je značio i za migriranje divljači jer je služio kao „koridor“ za prolaz krupne divljači prema jugu.

Nažalost, danas je situacija znatno iz-mijenjena. Kroz sredinu brda probijen je protupožarni put pa ga krivolovci koriste za cjelogodišnji izlov i ono malo divljači što je ostalo. Dio krivice snosi i samo Druš-tvo jer se vrlo malo uložilo da ovaj „dragulj u kruni“ ponovno zablista.



Ante Ðikić

Trećega studenoga, na Sv. Huberta, u župnoj crkvi u Roškom Polju služena je sveta misa, na kojoj je pobožno

sudjelovalo dvadesetak lovaca LU „Zave-lim“. Misu je predvodio župnik fra Marko

Svečano za Huberta, radno na Rogovima

LU „Zavelim“, Roško Polje: LOVCI U CRKVI I U LOVIŠTU

Jukić. Uz čestitku upućenu nama lovci-ma u prigodi dana našega zaštitnika, fra Marko je naglasio kako je zadaća svakoga čovjeka, nas lovaca posebice, voditi brigu o prirodi – Božjem daru, kako je to činio i sam sveti Hubert. Na kraju je molitvom za-zvao svetoga Huberta da nas prati i čuva

na svakom koraku, a osobito za vrijeme izlazaka u lov. Po završetku svete mise, u vjeronaučnoj dvorani je upriličeno ugod-no druženje.

Lijepe dane mjeseca studenoga isko-ristili smo i za odraditi nadstrešnicu na lo-vačkom kontejneru u Rogovima. Dovoljna su bila samo dva dana da ekipa završi ovaj hvale vrijedan posao. Nadogradnjom nad-strešnice i pokrova kontejnera umnogo-me je izmijenjen izgled samoga objekta, a najvažnije je da se dobio dodatni, lijepo natkriveni prostor za naša česta lovač-ka okupljanja-druženja. Ubuduće neće-mo morati bježati od kiše i zatvarati se u kontejner, koji bi ponekad bio i tijesan za društvo koje bi se okupilo. Kanimo uskoro odraditi još nekoliko poslova, kako bi naš lovački objekt u Rogovima bio još ljepši i funkcionalniji.

Anto Kesedžić

Na posljednjoj sjednici Izvršnog od-bora Lovačkog društva „Fazan“ od-lučeno je da u lovište treba unijeti

određen broj fazanske divljači. Da bismo pokušali osigurati novac za to iz federal-noga proračuna, Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva smo dostavili razrađeni projekt unosa žive divljači u lovište, i njihov odgovor je bio potvrdan – dobili smo 4.735 KM. Za taj smo novac kupili u Doboju 300 mladih fazana i 190 odraslih i u lovište ih pustili u dva navrata. Prvi put 17. lipnja, drugi put 13. rujna, pred samu sezonu lova. Fazani smo pustili u sve tri sekcije: Omanjsku, Ularice i Sivšu, a puštanju su, radi kontrole

Projekt prihvaćen, novi fazani u lovištu

utroška novca, bili nazočni odgovorni iz Županijske uprave za šumarstvo iz Zenice. Na ovaj je način fazanska divljač stigla i u one dijelove lovišta u kojima je bila čak

LD „Fazan“, Usora: UNOS DIVLJAČI U LOVIŠTE pred istrebljenjem. A njihovu održanju pri-pomoći će i ovogodišnja odluka Društva da se za ovu lovnu sezonu može odstrijeli-ti samo 120 mužjaka.



Mladen Bešlić

Lovci sekcije Turčinovići LD „Mosor“ iz Širokog Brijega, loveći u nedjelju 6. prosinca u predjelu lovišta Trtle – Gri-

va, odstrijelili su dvije divlje svinje.Jednu je na oblajavanju pasa odstri-

jelio Mirko Kovačić, a za drugu su, zbog gustiša i slabe prohodnosti, trebali hitci trojice lovaca: Ante Hrkaća, Ivana Buba-la-Cvrle i Mate Bubala.

Ovom prigodom lovci sekcije Turčino-vići posebno zahvaljuju svojim kolegama iz okolnih mjesta: Mokro, Uzarići, Jare i Buhovo, na pravodobnoj dojavi o prela-sku divljih svinja na njihov teren. Ovom gestom dokazana je lovačka solidarnost i ono nešto zajedničko što pruža lov u do-

Jedan lijep lovački dan

LD „Mosor“, Široki Brijeg: USPJEH TURČINOVSKIH LOVACA

bro organiziranim društvima.Po dobrome, starom lovačkom običaju,

ovaj lov potrajao je, u nešto drukčijem obli-

ku, do kasno u noć, pretvorivši se u dobru feštu kod kuće spretnih i sretnih lovaca i njihovih prijatelja.

Dvije značajne aktivnosti čapljinskih lovaca posebno su obilježile mjesec listopad: početak tzv. brdskoga lova i

polaganje lovačkog ispita.

Listopad u znaku lova, fešte i lovačkoga ispita

Jure Musulin

LD „Galeb“, Čapljina: VESELO NA BODENIKU, OZBILJNO U ASTORIJI

Sezona lova sa psima goničima („brdski lov“) otvorena je 11. listopada. Dosta lovaca iz LD „Galeb“ tek tada je prvi put u ovoj sezo-ni uzelo pušku u ruke. To su oni koji, uglav-nom, preferiraju lov s goničima i smatraju ga „špicom“ lovne sezone.

Lovna sekcija Trebižat je jedna od naj-brojnijih u Društvu. Njezini članovi, tradici-onalno, za otvaranje brdskoga lova naprave „uvertiru“ u svojoj lovačkoj kući na Bodeniku, poviše naselja Trebižata. Ova lovačka kuća je sagrađena 80-ih godina prošloga stoljeća, a skupa su je gradili lovci iz sekcija Grabovine, Trebižat, Prćavci i Zvirovići.

Okupi se tu većina članova sekcije i njiho-vi gosti, ove godine su to bili lovci iz susjedne sekcije Gorica – Struge. Lijepoga, sunčanoga listopadskog dana kušan je janjeći specijalitet s ražnja, a nije manjkalo ni leša. Naravno, sve to nije moglo proći bez vina po kojem je ovaj kraj poznat. Uz ovako bogatstvo hrane i pića, te uz zanimljive priče i šale na svačiji račun, lovcima je dan prošao iznimno brzo. Kad je trebalo doma poći, kao da su svi uglas kazali: „Ova tradicija ne smije nestati i ako Bog da, dogodine će nas biti još više.“

Nekoliko dana po otvaranju lova sa psima goničima, 16. listopada, u prostorijama resto-rana „Astorija“ u Čapljini upriličeno je polaga-nje lovačkoga ispita za pripravnike iz ovoga Društva. Ispit je provelo Povjerenstvo koje je imenovalo Federalno ministarstvo poljopri-vrede, vodoprivrede i šumarstva, a činili su ga Vlado Soldo, Ivica Lučić i Ilija Šego.

Od prijavljenih 18 kandidata, ispit ih je položilo 17. A da bi mogli pristupiti po-laganju lovačkoga ispita, svi kandidati su prethodno morali uplatiti 300 KM upisnine u lovačko društvo i odraditi jednogodišnji pripravnički lovački staž.

Kad su “sredili” lovinu, fešta je mogla početi

Lovačka kuća na Bodeniku



Anto Cvitanović

Svih pet sekcija LD „Pavlovica“ upriličilo je 18. listopada radnu akciju na izno-šenju soli za onu divljač koja ima po-

trebu za mineralima, kako bi se poboljšala njezina trofejna vrijednost.

Za pohvaliti je, svakako, sve sekcije za ovu akciju, ali ovaj put treba posebno ista-knuti sekciju Sebešić, koja ima i najbolje lo-vište. Njezini članovi su, osim soli, u lovište iznijeli i kukuruz u zrnu spremljen u sandu-ke, kako bi divljač, kotrljajući sanduke, istre-sala kukuruz i njime se hranila. Sol i kukuruz su izneseni na područje Laza, Javorače, Sa-mara, Pribila, Lučevca i Rakinih ravni. Akci-

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: RADNA AKCIJA U LOVIŠTU

Sol i kukuruz “na meniju” divljači

ju su vodili Vlado Knežević, glavni lovnik Društva i Frano Fišić, lovočuvar i dugogo-dišnji član Društva, a u njoj su sudjelovali i Stipo, Nenad, Mijat i Josip Ivoš, Željko Fišić, Slavko, Draženko i Dalibor Jakić, Branko Čobanac i Dragan Žličarić.

Lovci sekcije Mravinjac sol su iznijeli na područja Mravinjca i Djakovića, u sekciji Gradina „zasolili“ su Gradine i jedan dio Vi-lenica, u sekciji Novi Travnik Vilenice i Rako-vačke kose, a sekcija Bučići svoju je akciju izvela na području Bučićke ravni.

Filip Filipović

S obzirom na diskontinuitet lovišta/teritorija kojim je gospodarilo LD „So-kol“ iz Seonjaka, a kako bi se efikasni-

je odjelotvorio sadržaj lovno-gospodarske osnove na cijelom teritoriju, na području tzv. B zone sporazumno je osnovano novo lovačko društvo.

Lovačko sportsko udruženje građa-na „Jarebica“ osnovano je u ožujku 2009. godine, sjedište mu je u Štrepcima, a čine ga sekcije: Štrepci – Katolički Slamovac, Gornji Zovik, Donji Zovik, Boće, Boderište – Donje Dubravice i Omerbegovača – Ča-đavac, a lovno-gospodarska osnova se realizira na području katastarskih općina spomenutih naseljenih mjesta.

U ljeto ove godine, uz svesrdnu po-moć odgovornih osoba iz Županijskog vijeća za lovstvo Županije Posavske, LSUG „Jarebica“ je primljena u Lovački savez Herceg Bosne.

U nepovoljnim okolnostima, optimizma ne nedostaje

LSUG „Jarebica“, Štrepci, Brčko Distrikt: OZBILJNO O BROJNIM PROBLEMIMA

Činjenica da u Brčko Distriktu još nije donesen zakon o lovstvu, da je zbog kontinuiranog narušavanja kodeksa po-našanja u lovištima tijekom lovne sezo-ne 2008./2009. Odjel za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo Vlade Brčko Distrikta zabranio lov na području Brčko Distrikta, nimalo nije išla „na ruku“ mladoj članici Saveza.

Bitno je istaknuti da se lov na „području“ LSUG „Jarebica“, kao i na područjima svih lo-vačkih društava, ne može zabraniti regular-nim članovima s područja Brčko Distrikta, ali je obvezna najava lova zbog planskoga i koordiniranog nadzora izlova i izbjegavanja eventualnih nesretnih slučajeva.

Ozbiljno se kaneći uhvatiti u koštac s brojnim problemima, u organizaciji LSUG „Jarebica“ je 12. studenog, u prostorijama MZ Štrepci, održan sastanak Županijskog vijeća za lovstvo Županije Posavske, ko-jem su nazočili dopredsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne Dragan Guberac,

predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo Pavo Kosić, te predsjednici lovačkih dru-štava Županije Posavske.

Dugotrajnom razmjenom mišljenja, doneseni su i zaključci prema kojima su podijeljene zadaće i obveze lovačkim društvima Županije Posavske.

Problemi oko „vještog“ izbjegavanja ob-veza prema lovačkim društvima od strane neodgovornih lovaca, na način prelaska iz jednog u drugo lovačko društvo, bit će rije-šeni do 1. travnja iduće godine, kad će svim članovima biti izdane CIPS iskaznice.

Preostaje još čekati da zastupnici u Skupštini Brčko Distrikta usvoje zakon o lovstvu te da se konačno uvede red i u ovoj sferi društvenog djelovanja.

Divljač će rado kotrljati sanduke, puni su kukuruza



Rijetko se kojem lovcu posreći da s tri hica odstrijeli tri divlje svinje. A baš to je uspjelo Ivanu Bušiću-Čičiću iz

Gorice, mladome članu sekcije Sovići-Go-rica, koji je na taj način u Goričkoj šumi odstrijelio tri svinje, svaka je bila teža od 50 kg.

– Sa svojom grupom lovaca krenuo sa put Goričke šume u potragu za divljači. Ni slutio, naravno, nisam što će se dogoditi. Na jednome mjestu sam pred sobom spa-zio divlju svinju. Opalio sam, ali je naišla i druga, i treća. Nakon mojih hitaca, sve tri su ostale mrtve. Bila je tu negdje i četvrta svinja, ali je ona malo promijenila smjer i naišla na cijev iskusnoga i poznatog lovca Tihomira Sose, koji ju je odstrijelio.

Tri hica, tri svinje

HLU „Malič“, Grude: NEOBIČAN LOVAČKI DOŽIVLJAJ

Emil Jurčić

Premda neobičan, ovaj ulov ne čudi kad se zna da mlade grudske lovce vodi i obučava Tihomir, nekadašnji dugogodiš-nji predsjednik grudske lovačke udruge.

Vijest o ovome ulovu brzo se proširi-la i okupilo se mnoštvo znatiželjnika. A posebno su slavili lovci iz Ivanove grupe.

Evo i njihovih imena: Mario Sosa, Ante Bušić-Čičić, Damir Vulić, Ivica Galić, Ti-homir Sosa, Jozo Bušić-Braco, Ivan Bu-šić-Čičić, Branimir Bušić i Blaž Bušić-Či-čić. Iz popisa se vide trojica Čičića, to su trojica braće, a najmlađi je sretni strijelac Ivan.

Josip Vukoja

Lovci sekcije „Korita“ LD „Jarebinjak“ iz Rakitna nestrpljivo su očekivali prvi ovosezonski lovni dan. I kad je on

stigao, upriličili su ugodno lovačko dru-ženje i pravi lov.

Bio je lijep, prohladan dan, bez vje-tra, baš za lov. Ranojutarnji sastanak i dogovor, pa u lovište, s različitim očeki-vanjima. Psi goniči, vrijedni kakvi jesu, ubrzo se oglasiše, začu se njihov „štek“. Rade oni svoj posao, dakako, pa na nišan (spretnom) lovcu istjeraše lisicu. Malo zatim, potjeraše i zeca. Nije se zeko baš predavao, dugo su ga psi gonjali i lovci očekivali. Ipak, koliko god se borio, zec je završio u ruksaku.

Poodmaklo sunce značilo je kraj po-gona. Približilo se vrijeme ručka i lovačke vatre, vrijeme zgoda i nezgoda u „lovač-koj riječi“. Organizator lova, Martin Vuko-ja, nije krio zadovoljstvo. Pao je dogovor – ponovno u lov za neki od idućih viken-da. Smanjen je broj vukova u lovištu, i to veseli lovce, ali bi se oni, ipak, voljeli su-sresti s njim kad dođe zima i udare snje-govi. Bio bi to pravi lovački užitak.

Dobar uvod u zimske lovoveLD „Jarebinjak“, Rakitno: PRVI LOVNI DAN

Grupa s kojom trostruki strijelac dijeli lovačke uspjehe i radosti

Lisica i zec - dovoljno za prvi dan lova



Jure Musulin

Na terenima čapljinskoga „Galeba“ nije se, u poslijeratnim godinama, mnogo radilo ni oko lovačkih do-

mova i kuća, niti oko pojilišta za divljač. Stoga je ovo što su napravili lovci iz lovne sekcije Gabela i Gabela Polje i njihovi pri-jatelji vrijedno pohvale i primjer mnogima.

U vrlo kratkom roku su sagradili lovač-ku kuću na kojoj bi im pozavidjeli mnogi. Sve svojim radom, svojim novcem i svojim “ostalim“. “Motor” pokretač većine akcija u njihovoj ekipi je Danijel-Dane Ilić, a valja spomenuti i ostale lovce koji su sudjelo-vali u izgradnji: Andro Ćorić, Damir Sušak, Igor Sušak, Miljenko Sušak, Bruno Krvavac, Željko Jurković, Ilija Primorac, Jakov Plani-nić, Matko Šimović, Toni Šimović i Dragan Ćorić.

Lovačka kuća je sagrađena na jednoj strani brda poviše poznatih gabeoskih „čajera“, u samoj blizini gabeoskog jezera – Blata, odakle se pruža slikovit pogled na Blato, dolinu rijeke Neretve i naselja Gabela i Gabela Polje u BiH te Vid i grad Metković u Hrvatskoj. Gabeljani znaju reći da im je ovdje najdraže doći u smiraj dana, jer je to vrijeme za „odmorit dušu“ gledajući zalazak sunca za Rujnicu (visoravan u susjednoj Dalmaciji), slušajući pjev ptica i šuškanje ši-blja dok vjetar prelijeće preko Blata.

Ovi vrijedni momci nisu, po izgradnji

Gradnja lovačke kuće, kopanje kanala i puštanje fazanske divljači

LD „Galeb“, Čapljina: GABELJANI U AKCIJI

kuće, stali s aktivnostima. Vlastitim dopri-nosom te novčanom pomoći matičnoga lovačkog društva „Galeb“ iz Čapljine i još nekoliko sponzora koje su uspjeli pronaći, unajmili su bagerista i iskopan je kanal kroz Blato, kojim je voda dovedena u najsušniji dio Blata u ljetnom razdoblju. Kanal je širok oko tri metra i dugačak nešto više od kilo-metra. Naime, Blato zimi i u proljeće ima dovoljno vode u svim dijelovima i tada je dom mnogim pticama močvaricama (pat-ke, liske, rode, čaplje itd.), a u ljetnim mjese-cima presuši i voda se „povuče“ u kanale i jaruge. Ljetni nestanak vode znači i odlazak ovih ptica iz Blata. Najveća i najpoznatija

prirodna jaruga (kanal) u Blatu je Strimen. Iskopavanjem kanala, ovaj dio Blata je po-vezan Strimenom pa sve do obližnjeg brda i voda se, koliko-toliko, u ljetnim mjesecima vratila u ovaj dio i sad je on pristupačniji divljači koja silazi s okolnih brda i stoci koja okolo pase.

– Kad priroda učini svoje, to jest kad oko kanala ubrzo izraste „šaša“ i trava, stvorit će se preduvjeti za ostanak i gniježđenje pti-ca. Također, izlazak na jezero čamcima sada je mnogo jednostavniji, a ovih se dana na novoizgrađenom kanalu može primijetiti i pokoji ribič, jer je s vodom u novoizgrađeni kanal došla i riba – kazuje nam Dane.

Gabeljani ističu da im primarni cilj na ovim terenima nije samo izlov divljači. Na-protiv, oni nastoje što bolje gospodariti i lovištem i divljači. U tu svrhu su nabavili određen broj fazanske divljači. Još proljetos su, naime, nabavili fazanske piliće od jed-noga proizvođača iz Gradačca. Dovezli su ih u Gabela Polje, gdje se o njima brinuo Željko Jurković. Oko 180 fazana je preživje-lo odrastanje i pušteno u lovište.

Sljedeće što Gabeljani kane učiniti jest ispuštanje u polje divljih kunića, koje su već kupili. Poručuju da će i o tome biti materi-jala za neki od sljedećih brojeva Hoopa, ali da ne misle ni na tome stati već nastaviti s nabavkom i ispuštanjem „svježe“ krvi u lovi-šte. Momci, kapa dolje!

Vlastitim doprinosom te novčanom pomoći matičnoga lovačkog društva „Galeb“ iz Čapljine i još nekoliko sponzora koje su uspjeli pronaći, unajmili su bagerista i iskopan je kanal kroz Blato, kojim je voda dovedena u najsušniji dio Blata u ljetnom razdoblju

Lovačka kuća za “odmoriti dušu i pogled”

S kanalom se vratio život u ovo područje



Mile Pavlović

Suad Salihović

Mnogim lovcima, na ovim prostori-ma, rijetko se posreći u svojoj lovač-koj karijeri odstrijeliti divlju svinju.

To, međutim, ne vrijedi za Danijela Raspu-dića-Brkana, lovca iz Tepčića u općini Čitluk, člana lovačke sekcije „Grivica“ iz Dobroga Sela. Naime, taj mladi lovac je bio izuzetno sretne ruke jer je na lokalitetu Žuželj u MZ Tepčići uspio odstrijeliti vepra kapitalca, teš-koga oko 200 kg. Da je riječ o doista vrijed-nom lovačkom trofeju najzornije potvrđuje podatak, kojeg smo doznali od sretnoga lovca Danijela, da su veprove kljove duge čak 18 cm.

– U nedjelju sam s nekoliko svojih prija-telja lovaca krenuo u lov u obližnji, gustišem obrasli lokalitet Žuželj u potrazi za divljači. Ni slutio nisam da ću baš ja imati sreću i od-strijeliti divlju svinju. Kad lovac pred sobom ugleda divlju svinju, a pogotovo odrasloga vepra, taj se osjećaj ne može opisati, može se samo doživjeti. Čim sam ga ugledao, na-nišanio sam i opalio s udaljenosti od 80-ak

Vepar kapitalac odstrijeljen u Tepčićima

metara. Iako pogođen, samo je zateturao i nastavio trčati. Kad mi se približio, još jed-nom sam ga pogodio i oborio. Bio je straš-no razjaren i pokušavao je pobjeći. Ponov-no sam nanišanio i zadao mu smrtonosan pogodak. Moram reći da je za to zaslužan i moj pas Džeka, koji je puna tri sata neumor-no gonio vepra sve dok ga nije natjerao na mene. Pas je star četiri godine i nema cijene za koju bih ga nekomu prodao – kaže, vidno sretan i uzbuđen, lovac Danijel i nastavlja:

– Meso ćemo pregledati, dobro se po-gostiti i po običaju, ostatak podijeliti na nas šestoricu lovaca koji smo zajedno bili u lovu. Moramo se pohvaliti da je naša lovačka dru-žina tijekom prošlogodišnje lovne sezone odstrijelila čak četiri divlje svinje.

LD „Golub“, Čitluk: SVE VIŠE DIVLJIH SVINJA U HERCEGOVINI

Treba reći da su Danijel i njegovi prijatelji lovci odstrijeljenog vepra provezli kroz svoje selo sve do središta Čitluka, gdje su se zau-stavili kako bi se pohvalili ulovom. Brzo se okupilo mnoštvo znatiželjnika razgledajući pravu grdosiju. Diveći se lovčevu uspjehu, jedan d njih se i našalio:

– Recite ljudima da više ne uzgajaju domaće svinje, neka samo reknu Danijelu Raspudiću da im ubije divljega gudina i gotova stvar.

Kažimo, na kraju, da je posljednjih dva-desetak godina osjetno porastao broj div-ljih svinja u cijeloj Hercegovini pa i u čitluč-koj općini, te da nanose poprilične štete u vinogradima i na ostalim poljoprivrednima kulturama.

Na poziv lovaca sekcije „Polje-Grad“ Lovačke organizacije „Velika Kladu-ša“, skupina lovaca iz jajačkih udruga

LU „Kuna“ i LD „Srndać“, u kojoj je bio i autor ovoga priloga, provela je 21. i 22. studeno-ga ove godine loveći u Velikoj Kladuši.

Prema Velikoj Kladuši krenuli smo u popodnevnim satima 21. studenoga. Sun-čano vrijeme za ovo doba godine omo-gućavalo nam je ugodno putovanje uz prelijepe ovdašnje pejzaže. Nažalost, od Mrkonjić Grada pa sve do Bihaća svjedočili smo i požarima, koji su stvarali neku zeb-nju u srcima, poglavito onima koji prvi put

Dobit je u ljepoti novih susretaposlije rata prolaze ovim krajevima Bosne i Hercegovine.

U ranim smo večernjim satima stigli u Kladušu, ugodno iznenađeni njezinim, go-tovo europskim izgledom. Tu su nas, doma-ćinski, dočekali Alen i njegovi lovci. Nakon upoznavanja, večere i rasporeda za spava-nje, pozvali su nas u diskoteku „Mornar“, gdje je druženje nastavljeno do jutarnjih sati.

Sutradan(?), bila je to nedjelja, izađo-smo u lovište Bojna. Kako i nalažu lovačka pravila i običaji, tu smo se upoznali s lovi-štem, načinom lova i divljači koja se lovi, nakon čega su nas rasporedili po čekama. Prolazeći lovištem, vidjeli smo tragove div-ljih svinja i srneće divljači. Ali nismo imali

priliku vidjeti divljač i pucati na nju, za razli-ku od domaćih lovaca. No, zato smo vidjeli prelijepo, uglavnom ravničarsko lovište, sa šumarcima i lugovima uz hrastike i vrbake, s dosta oranica. Dobar dio lovišta grani-či s Republikom Hrvatskom i normalno je da ovdje divljač često prelazi granicu „bez odobrenja i kontrole“.

Uz druženje i ručak nakon lova, razmije-nili smo mišljenja i iskustva, obostrano bo-gata i zanimljiva. Ovom prilikom zahvaljuje-mo lovcima iz Velike Kladuše na ukazanom gostoprimstvu te ih pozivamo na uzvratni posjet 26. prosinca ove godine. Ovakva druženja su, svakako, korisna i treba ih po-državati i češće organizirati.

LOVCI IZ JAJCA POSJETILI LOVCE U VELIKOJ KLADUŠI

Prvi veliki ovogodišnji ulov



Lovci LD „Pavlovica“ iz Novoga Travni-ka i ove su godine, 3. studenoga, sve-čano obilježili Sv. Huberta, blagdan

svoga zaštitnika. Svetu misu u župnoj cr-kvi Uznesenja – Spasova predvodio je don Stipo Knežević, koji se u propovijedi do-takao života i djelovanja sv. Huberta, nje-gove snage da od bogatoga i razuzdanog mladića, svojim dobrim djelima, mučeniš-tvom i šireći riječ Božju postane biskupom i svecem. Završavajući propovijed, don Sti-po je zaželio svim lovcima da se, po uzo-ru na sv. Huberta, obrate u smislu svoga odnosa prema lovu, prirodi i divljači, da grade međusobne odnose razumijevanja i pomaganja, te da sv. Hubert zaštiti lovce od svih bolesti i neugodnosti.

Nakon mise, lovci i uzvanici su se našli na prigodnom domjenku u vjeroučitelj-skoj dvorani župne crkve, gdje ih je po-zdravio tajnik Društva i informirao da su se ove godine okupila 72 lovca, među njima i 13 pripravnika.

Okupljenima se, potom, obratio i Mir-ko-Mićo Lešić, predsjednik Društva, po-sebne zahvalivši don Stipi na slavljenju svete mise, na nadahnutoj propovijedi i ustupanju prostorije za okupljanje. Zahva-lio je i pridruženom članu Društva Josipu Budimiru, direktoru novotravničke Intesa Sanpaolo bank, te policijskom zapovjed-niku Fabi Staniću i njegovim suradnicima Gabrijelu Perkoviću i Stipi Zlatuniću, koji su po običaju našli vremena za druženje s lovcima. Upoznajući lovce sa zabranom

Anto Cvitanović

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: SVETA MISA, PA PRIGODNI DOMJENAK

Zabrana lova nije zasjenila proslavu Sv. Huberta

lova koju je donio županijski ministar, te s rezultatima sastanaka koji su uslijedili u svim udrugama Srednjobosanske župani-je, predsjednik Lešić je rekao: „Ministar je – opći je rezultat tih sastanaka – donio ne-utemeljene Zaključke, koje Zakon o lovu, kao takve, ne prepoznaje. Na sastanku kod ministra tražio sam da postupi po Zakonu o lovstvu i rekao mu da Lovačko društvo ‘Pavlovica’ neće odstupiti od zaključaka Upravnog odbora Društva i Županijskog vijeća za lovstvo Središnje Bosne, u kojima se izričito kaže da nema nikakvog potpi-sivanja privremenih godišnjih planova

gospodarenja lovištem po principu ‘jedno lovište, jedan zajednički plan gospodare-nja’, kao ni zaključivanja Ugovora o privre-menom korištenju lovišta.“

Predsjednik Skupštine Društva i dopred-sjednik Saveza, Slavko Marin, nakon što je zahvalio lovcima i gostima na dobrom odzivu, osjetio je obvezu istaknuti kako je kontaktirao s predsjednikom Bošnjačkoga

lovačkog saveza te da će uskoro uslijediti sastanak s njim. Isto tako, Marin je informi-rao lovce da je pomoćnik Federalnog mi-nistra dostavio Lovačkom savezu Herceg Bosne dopis u kojem stoji da Zaključci koje je uputio županijski ministar za šumarstvo, poljoprivredu i vodoprivredu nisu u skladu sa zakonskim odredbama, te da ih je nuž-no usuglasiti sa Zakonom o lovstvu. Nakon kratkoga ali sadržajnog govora, Slavko Ma-rin je zahvalio Luciji Cvitanović na pripre-mljenom domjenku, pozivajući nazočne da se posluže i nazdravivši lijevom rukom, po uzoru na svetoga Huberta.

Anto Cvitanović

Dvadeset lovaca pripravnika iz lo-vačkih udruga „Pavlovica“ (Novi Travnik) i „Sokol“ (Nova Bila) pristu-

pilo je 17. listopada ove godine u Novom Travniku polaganju lovačkoga ispita. Pri-

Rezultat nešto lošiji nego laniLD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOVAČKI ISPIT

je polaganja, tajnik LD „Pavlovica“ Anto Cvitanović je pozdravio pripravnike i upoznao ih da će ispit polagati pred po-vjerenstvom čiji je predsjednik mr. Vlado Soldo, savjetnik za lovstvo federalnoga ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šu-marstva i predsjednik Stručnoga vijeća za

lovstvo Lovačkoga saveza Herceg Bosne, tajnik povjerenstva je inženjer lovstva Ivica Lučić, ujedno i tajnik Lovačkoga sa-veza Herceg Bosne, a član povjerenstva je inženjer šumarstva Jako Čavara, pred-sjednik LD „Zec“ iz Busovače i predsjednik Županijskoga vijeća za lovstvo Središnje Bosne.

Nakon pismenoga i usmenog dijela ispita, povjerenstvo je objavilo da je ispit položilo 70 posto ispitanih, da je to nešto lošiji rezultat nego prošle godine, te da će Savez za one koji nisu položili lovački ispit zakazati neki novi termin.

Lovci su ponizno slušali riječ don Stipe Kneževića



Ženo moja, spremaj rusak bona,počela je lovačka sezona.Gusle moje u rusak mi stavi,mogle bi mi zatribat u zoru,divlje svinje, kažu, Rujan oru.Svi se lovci rano sakupili, da bi barem jednog ulovili.Kad je bilo oko devet sati,ma da ti je gledat i slušati,jer kerovi, braćo moja draga,ko da gone isprid sebe vraga.Kroz šikaru proć su teške muke,sad mobitel bolji je od ćuke.Zove Brana svog brata Ivana:Slušaj, Iko, da ne čuje niko,otiša je točno kud i lani,tamo su ti i Crnolokvani,trči pravo kući Radanovoji čekaj ga ti na lokvi onojdi no krmak žedan vodu pije,a kupa se kada mu ugrije.Ti ćeš lako uloviti gicu,Frćku reci neka čuva Micu.Čim u lokvu prve noge stavi,ti upali, to ne zaboravi.Kratko vrime zadugo ne bilo,gudinu se ugrijalo tilo,lega krmak, oće da se kupa,ovog puta lokva mu je skupa,puče puška, dobro je se čula,

valjda da je bila dupla nula,kako ga je pogodio Iko,ne znam bi li tako drugi iko.Ova pisma sve istinu piše,jedno zrno u srcu mu biše.Ja na cestu, cestom trči Mile,baš ko i ja, isto glave bile,ne more se iščuditi čuda,kako mu je mogla pobić guda.Ugleda ga kako ceston iđe,pustijo ga da mu blizu priđe,kada biše na deset koraka,puče puška, ko i druga svaka,moga ga je gađat među oči,on upali, krmak u zrak skoči,eto tako sve u svemu skupada u cesti ostala je rupa.Kaže ko će ujtiti živinu,pribacila u petu brzinu.Pita mene, šta je moglo biti,pa da ga je moga promašiti.Imenjače, bolest nam je stara,potražimo očnoga likara,pa kad bude dioptrija veća,

Lega krmak, oće da se kupa...

LD „Rujan“, Kočerin: POTKRAJČANI U LOVAČKOM STIHU

možda će nam biti bolja sreća.Što bi dalje, pokazuje slika,ova fešta bila je velika.Ja se nadam, pjesma vam je fina,svim lovcima pozdrav s Kočerina!

Mile Mikulić-Mico

Na blagdan Sv. Huberta, 3. studenoga, u župnoj crkvi sv. Ante u Žepču slu-žena je sv. misa za lovce LD „Jeleč“ iz

Žepča. Misi, koju je slavio velečasni Zlatko Ikić, dekan i župnik župe Žepče, su nazočili

Ivica Širić

Mnogo razloga za zadovoljstvoLD „Jeleč“, Žepče: MISA U ČAST SV. HUBERTA

svi, ili većina članova Društva čije radne ob-veze to dopustiše.

Nakon što je nazočnim lovcima čestitao Svetoga Huberta, blagdan njihova zaštitnika, župnik je u kratkoj ali izuzetno nadahnutoj propovijedi istakao više poruka koje lovci nisu susreli u literaturi njima dostupnoj, a koje se

odnose na lov. Primjerice, župnik je potaknuo nazočne da slavljenje mise na Sv. Huberta postane ovdašnjom lovačkom tradicijom i da ubuduće na ovu misu dođu odjeveni u svo-je lovačke odore. Također je izrazio želju da s lovcima ovoga lovačkog društva, u prigodno vrijeme, prođe bar dijelom ovih lijepih vrleti koje, po župnikovim riječima, sam Bog podari dobrim ljudima na uživanje.

Na kraju, nije bilo teško otkriti zadovolj-stvo na licima lovaca što su bili nazočni ovoj sv. misi. A oni koji su, možda, olako propustili ovu prigodu, uistinu imaju za čim žaliti!

Guslar Mile Mikulić - Mico


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAIN MEMORIAM

35

SOLDO METALI d.o.o.

Varaždinska b.b., 88220 Široki BrijegTel: 00 387 39 705 715Tel: 00 387 39 704 900Tel: 00 387 39 703 056Fax: 00 387 39 703 498web: www.soldometali.com

PRESAL EXTRUSIONKnešpolje bb, Široki Brijegtel: 039 701 240, 701 241, 702 060

Svim poslovnim partnerima, svim prijateljima

i svim ljudima dobre volje čestitamo Božić i Novu godinu!



Vlado Bošnjak

Često u medijima, pa i na stranicama našega glasila, slušamo i čitamo o vučjoj gozbi diljem Hercegovine. Naj-

češće strada stoka, a u dosta slučajeva i psi, posebice lovački. Ima slučajeva kad se vuci spuštaju među kuće u sela i često se dogo-di da pojedu pse privezane na lancu. Vijest da su psi rastrgali vuka braneći svoj teritorij i blago koje čuvaju zaista je rijetka. To se do-godilo ovih dana u Grabovoj Dragi, malome selu na sjeveroistoku širokobriješke općine, u podnožju Bila. Selo je ostalo sa svega ne-koliko „dimova“ jer su ljudi u potrazi za po-slom, školom i ostalim civilizacijskim potre-bama odselili u obližnji Široki Brijeg i Mostar. Jedina živost u selu je farma ovaca koju je prije nekoliko godina podigao Mihael-Miš-ko Bošnjak. U noći 5. prosinca, dvadesetak metara od farme, Miškovi psi ovčari doslov-no su rastrgali vučicu.

– Te me noći probudio neuobičajen la-vež Miškovih pasa. Pomislio sam da se bore za neku kuju koja se pari. Ujutro sam saznao da je to bila borba s vucima i da je stradala jedna vučica – govori nam Slavko Bošnjak-

Psi rastrgali vukaCikula, stari lovac iz Grabove Drage, dok odlazimo na mjesto „zločina“ napraviti foto-grafiju. Ubrzo nam se pridružio i Mihael. Od-mah iza farme, na kamenitom putu nalazio se dosta krupan leš vučice.

– Dosta je iscrpljena – objašnjava nam Slavko – sigurno je ove godine imala mlade.

U razgovor se uključi i Mihael: – Psi su je, doslovce, rastrgali oko vrata,

polomili joj prednje noge. Možete samo zamisliti kakva je to borba bila. Kad smo ujutro došli do farme, po psima se vidjelo da nešto nije u redu. Pas tornjak Mrki sje-dio je na putu iznad štale. Pogledao sam i shvatio što se dogodilo. Ni mrtvoj joj Mrki nije vjerovao već je kod nje čuvao stražu. Kad sam vučicu gurnuo nogom, psi su se ponovno na nju sletjeli. Bio sam ponosan na njih. Sad znam da vuci više ništa ne mogu momu stadu. Evo i noćas (noć iza stradanja vučice, op. a.) su vuci opet do-lazili, vjerojatno traže vučicu, ali su ih psi brzo otjerali. Da mi nije njih, u ovakvim predjelima kamenjara, šikare i niskoga ra-slinja nemoguće bi bilo sačuvati ovce od vukova. U mom je stadu oko 600 ovaca i koza i treba dosta truda da jedan pastir u

DA MU NIJE OVAKVIH PASA, MIŠKO BI TEŠKO ČUVAO SVOJE STADO OD VUKOVA

U selu Rasnu, općina Buso-vača, živi lovac Dragan Vujica. Lovstvo je u Vujiči-

noj porodici tradicija, pa se osim njega lovom bave još četiri brata. Draganu je 50-ak godina i lovom se bavi od rane mladosti. U po-sljednjih 15-ak godina sve manje lovi, a sve više spašava i othranju-je napuštenu mladunčad zečje divljači. Na tu je ideju došao kad je na obližnjoj livadi jedan kosac nehotice usmrtio dva zečića. Trećega su donijeli njemu, misle-ći da će ga on kao lovac uspjeti spasiti. Zečić je bio vrlo mlad, pa se Draganu smililo nad njim.

Stručnjak za spašavanje “zečjih sirotana”Dobroslav Vrdoljak

LD „Zec“, Busovača: NEOBIČAN „POSAO“ OKO DIVLJAČI

Ako ga ostavi u polju, gotovo je, pojest će ga mačka, pas, lisica, kuna... Dragan je uzeo zečića, namjestio mu udoban kutak kraj svoje ljetne kuhinje i dao se na posao. Malo je pročitao literature, malo porazgovarao s iskusnijim lovcima i odlučio što će učiniti. Napravio je nekakav mliječni sa-stav, pa je na dudu nahranio mla-dunče. Na njegovo iznenađenje i radost, mladac je prihvatio novu hranu i tako su otpočeli dani bri-ge za zečića.

Nakon ovoga, donosili su mu seljaci još pokojeg, a Dragan se „specijalizirao“ i pronašao naj-

bolji recept za hranjenje zečića. Godišnje mu ih donesu i po 6 koma-da, pa je do sada zbrinuo više od 30 „zečjih sirotana“. Zadrži ih 50-60 dana i pušta ih u obližnje grmlje, gdje ima dosta povrtlarskih kultu-ra. Posebna mu je briga zaštita područja, odnosno čišćenje terena od grabežljivaca. Kilometar-dva od sela nalazi se županijski zatvor,

ovakvim uvjetima drži to pod nadzorom. To se može samo zahvaljujući psima. Evo vidite, u sami sumrak dopratili su ovce s is-paše. Držim samo rasne pse, a glavni im je turski ovčar Karabaš. Tu je još argentinska doga i nekoliko rasnih tornjaka, od kojih je Mrki poseban po svim odlikama koje ga krase. Sa psima treba dosta raditi, ali to či-nim s velikim zadovoljstvom. Bez njih ovaj posao ne bih mogao raditi.

Noć se spušta nad Grabovu Dragu. Na-staje vučje vrijeme. Za Miškovo stado nema strepnje. Tu su njegovi vjerni pomagači, naj-bolji čovjekovi četveronožni prijatelji – psi.

Prizor nakon noćne borbe

Dragan Vujica - nježno i stručno sa zečićima



Gojko Prskalo

Drago Marjanović

Malo se koji naš lovac i s dužim lovačkim stažem može pohvaliti da je ulovio svaku vrstu divlja-či koja obitava u čitlučkome lovištu. A baš to

može mladi Toni Pinjuh, lovac iz Čerina. Ne tako davno pisali smo kako je Toni odstrijelio vuka. „Početnička sre-ća“, mnogi tada rekoše. Ali kad je Toni ovih dana ulovio divlju svinju tešku oko 140 kilograma, tada isti rekoše: „Mali ima smisla za lov.“

„Toga dana izašao je u lovište malo prije mene a dosta kasnije od drugih lovaca, zbog snimanja svadbe pretekle noći“, vidno sretan priča Tihomir, Tonijev otac, dugogodišnji član našega lovačkog društva. „U trenut-ku njegova dolaska u lovište čuli smo se mobitelom, pa sam znao u kojem se dijelu lovišta Toni otprilike nalazi. Odjednom, začuh štek kerova i vidim, idu prema meni. Malo potom čujem i topot divljači. Baš u tom trenutku zazvoni mi mobitel i to je bilo dovoljno da divljač pro-mijeni smjer kretanja“, nastavlja pričati Tiho. „Nije prošla ni minuta, puče puška. Opet mi zazvoni mobitel. Sav sretan, Toni mi javlja da je odstrijelio divlju svinju.“

A mi, njegove kolege, na sve to dodajemo: „Svaka ti čast, Toni. Čestitamo ti!“

Tradicionalna sveta misa za lovce LD „So-kol“ u povodu Sv. Huberta, zaštitnika lova i lovaca, slavljena je i ove godine

u župnoj crkvi u Brajkovićima. Izniman odziv lovaca pokazao je poštovanje tradicije duge

Spomen na mrtve, odgovornost živih

LD „Sokol“, Nova Bila: MISA ZA SV. HUBERTA

LD „Golub“, Čitluk: TONIJEV LOVAČKI PRVENAC

koji ima dosta pasa. Tim psima se pridru-žuju različite skitnice, jer ovdje hrane ima u izobilju. Tako se i nehotice stvara velika populacija pasa skitnica koji su poslije pra-va napast za obližnja lovišta. Svi napori lo-vaca da tomu stanu ukraj nisu dali željeni rezultat. Osim divljači, ovi psi napadaju i mladu janjad, ovce, kokoši itd. Odveli su

nas da vidimo što ova napast čini. Dvije keruše vodile su devetero mladih i zaklali su jednu ovcu pa je nastala gozba. Lov-ci su to pratili, pa odstrijeli jednu kerušu, drugu ranili i odstrijelili još četvero štena-ca. Ostali su se razbježali po šumi, ali i za njima se traga. Dragan i njegovi susjedi lovci, a posebice Miro i Tunjo, danonoćno

bdiju i štite područje od štetočina. Njiho-vo je područje lijepo lovište, nekada boga-to divljači, posebice niskom. Sada je toga manje, a manje ga je svuda, pa se jedino time mogu utješiti. Jako im je žao što se-ljaci, kada kose, više ne paze, pa da bude manje zečjeg stradavanja, a i Dragan bi imao manje posla.

već sedam godina i dobru organizaciju. Spomen na umrle lovce i njihov zagovor

kod Boga iskazao je fra Pero Oršolić, župnik, koji je i predvodio misno slavlje. Poimence su pročitana imena umrlih lovaca: Anto Mi-haljević, Mato Popović, Markeša Kolenda, Ivica Nakić, Jozo (Nikole) Sučić, Niko Palavra,

Mile Marjanović, Pero Babić, Drago Babić, Srećo Gučanin, Ivo Brkić, Anto Matić, Zdrav-ko Peša, Anto Blažević, Marijan Zlatunić, Ba-riša Matković, Marinko Sučić, Nine Andrić, Franjo Franjić, Matija Sučić, Ivo Andrić, Miran Radeljić, Anto Bušić, Nikola Perić, Anto Po-pović, Mato Matošević, Stipo Biljaka i Stipo Matošević.

Propovijedajući, fra Pero je govorio o potrebi očuvanja mira, zajedništva i među-sobne tolerancije, o potrebi sklada i ljubavi između čovjeka i prirode, o zaštiti i čuvanju Božjih darova a jedan od njih je i priroda koja nas okružuje. Uloga lovaca u tome je velika i neporeciva.

Po završetku svete mise, druženje je, uz pjesmu, šale i sjećanja, nastavljeno u župnoj dvorani na zajedničkoj večeri.

Od “sreće” do “smisla za lov”

Mladost i hrabrost u liku Tonija Pinjuha



U Busovači je 24. listopada upriličen lovački ispit za lovce pripravnike Srednjobosanske županije. Ispitu

su pristupili lovci pripravnici iz Busovače, Fojnice, Kreševa i Kiseljaka, ukupno 24 lov-ca pripravnika. Prije ispita pripravnici su se pripremali uz svoje mentore, te uz predava-nja koja su organizirala lovačka društva, a i iz lovačkih priručnika koji su na vrijeme od Saveza dobili. Ispit je provela komisija u sa-stavu: Vlado Soldo, predsjednik, Ivica Lučić i Jako Čavara, članovi.

Nakon pismenog dijela, utvrđeno je da je 15 pripravnika zadovoljilo, a njih 9 je to mora-lo dokazati na usmenom dijelu ispita. Dvojica pripravnika su točno odgovorila na svih 50 pitanja, a 2-3 kandidata su bila „na granici“.

U razgovoru poslije ispita istaknuto je kako rezultati ovoga ispita nisu znak sveu-kupnog znanja o lovstvu već samo potvrda da su polaznici udovoljili osnovnim kriteriji-ma za stjecanje zvanja lovca. I dalje im osta-je obveza stalnoga stručnog usavršavanja, jer današnje lovstvo zahtijeva svestrane i dobro educirane lovce. Mora se postići kontinuitet u osposobljavanju lovaca, a ni-kako da se to svede na kampanjski rad kako bi se samo položio lovački ispit.

LD „Zec“, Busovača: LOVCI PRIPRAVNICI PRED KOMISIJOM

Nije dovoljno učiti samo da se ispit položi

Dobroslav Vrdoljak

Nedžad Garić

U naše smo lovište 17. studenoga ove godine pustili 50 odraslih zečeva, pola muških, pola ženskih. Zečevi su

uhvaćeni u prirodi na području Vojvodine, a pušteni su u lovišta svih naših sekcija.

Posavina kao žitnica i podneblje izrazito povoljno za zečju divljač dovedena je u situ-aciju da u njoj nema matičnoga fonda zečje divljači od prije rata, iako je to područje tada bilo lovište s najvećim fondom fazanske i zečje divljači u Bosni i Hercegovini. Nakon ovoga puštanja, očekujemo da se u prvoj godini zečevi priviknu na novo podneblje i da, zajedno s postojećim matičnim fondom, u idućim mjesecima daju i prvo potomstvo.

Jedini biološki i ekonomski opravdan način povećanja broja divljači u lovištu je zaštita postojećeg fonda, utvrđivanje i ot-klanjanje razloga prorijeđenosti i nestajanja i poboljšanje uvjeta u staništima divljači u lovištu. U tom smislu, naseljavanje divljači nije jednostavan i jednokratan postupak. On zahtijeva stručnost, disciplinu, upornost i traje duže vremena. Bez dobrog poznava-

Zeca u Posavini kao i prije rata, zašto ne?LD „Fazan“, Odžak: NABAVKA ZEČJE DIVLJAČI

nja bioloških značajki vrste divljači koja se namjerava unijeti u lovište, bez poznavanja ekoloških uvjeta sredine iz koje divljač dola-zi i sredine u koju će se unijeti, cijeli posao

može doći u pitanje. Prirast se stabilizira tek nakon 3 – 5 godina po unošenju divljači i tek se tada može zaključivati o uspjehu projekta. Sve prije toga je čisto nagađanje.

Sve veća očekivanja od lovačkih pripravnika

Zec uhvaćen u prirodi i pušten u prirodu



Kako su samo tajnoviti putovi Gos-podnji, razmišljao sam vozeći se toga oblačnog i kišovitog jesenskog po-

podneva prema Busovači. Sjetne i drage misli vraćale su me u dane djetinjstva i mla-dosti, i u godine moje profesionalne službe u lovištu Koprivnica kod Bugojna, a negdje u dubini duše osjećao sam neizmjernu ra-dost zbog susreta s čovjekom koji je i razlo-gom ovakvih mojih misli i emocija. U Buso-vači me čekao Dragan Gavranović, rođak, kum i prijatelj, sve u jednom. Čovjek s kojim sam proveo pola života, proživio najljepše godine djetinjstva, nezaboravne dane mla-dosti i podijelio gotovo sve životne tuge i radosti. Tajnoviti putovi sudbine odveli su ga, iz rodnog Bugojna, u neizvjesnu potra-gu za boljim životom, a nakon godina pro-vedenih u inozemstvu, danas je uspješan poslovni čovjek u Zagrebu.

Još kao golobradog mladića vodio sam ga po čekama da promatra divljač, nesvje-sno ga uvodeći u svijet lova, i pričao mu priče o svjetskim lovačkim elitama koje pratim po lovovima, i koje za velike novce love medvjede u Koprivnici. Oni isti putovi sudbine, početkom studenoga ove godine, dovedoše ga ponovno u Bosnu, a razlog našega susreta u Busovači bio je njegov lov medvjeda!

OLAKŠANJE NAKON PROBNIH HITACADugo smo planirali taj lov, a jedino što

je Dragan želio bilo je da ga ja pratim i da medvjed bude kapitalac. Sve ostalo bilo je manje važno. Za Busovaču smo se odlučili znajući da imaju dobru organizaciju lova, iskusne i profesionalne lovočuvare, kvali-tetne i udobne čeke i da gospodare jednim od najboljih medvjeđih staništa u Bosni i Hercegovini. Bilo je već kasno popodne kad sam stigao na odredište gdje su me, po dogovoru, čekali domaćini, braća Jako i Niko Čavara, predsjednik i lovnik ovdašnje lovačke udruge, inače inženjeri šumarstva i iskusni lovni djelatnici. S Draganom smo se „spojili“ u obližnjem restoranu, gdje je nakon srdačnog pozdrava i neizostavnog „Pa gdje si, kume?“ uslijedilo upoznavanje s

U tom traženju najbolje pozicije, u iščekivanju najboljega trenutka za pucanj, odjednom, iznenada i neočekivano, sijevnula je vatra pred očima, tišinom se prolomio pucanj. Medvjed je bolno urliknuo i pao, zatim se munjevito pridigao, okrenuo oko svoje osi, zateturao i ne-stao u noćnoj tmini

domaćinima i planom lova. Vrijeme nam je neumitno curilo pa smo se brzo dogovorili o svemu, i u pratnji lovnika Nike i iskusnog lovočuvara Mladena Petrovića zaputili se prema Kreševića bajti, lovištu u kojem se nalazila „naša“ čeka. Usput smo, kako to nalažu lovačka pravila, provjerili ispravnost i preciznost puške i Draganovo streljačko umijeće. Nakon dva hladnokrvno i mirno ispaljena hica, u crnom krugu mete osta-le su dvije rupe, tik jedna do druge. „Bravo, kume, čista desetka!“ rekao sam mu, osje-ćajući veliko olakšanje kad sam vidio s ka-kvom je mirnoćom i preciznošću pogodio metu, a još veće kad mene nije ponudio da pucam, jer sam siguran da ne bih bio tako precizan kao on.

Putem do čeke razgovarali smo o vre-menu koje nam nije išlo naruku, jer je bilo

jako oblačno, čak je padala i lagana kišica, tako da mjesec nije imao snage probiti oblake. Nadali smo se da će na hranilištu biti bar malo snijega, koji je padao noć rani-je i da će to poboljšati vidljivost, ali i strepili da, zbog nagle promjene vremena, med-vjedi možda neće niti izići iz dnevnih skro-višta. U sami sumrak, tiho i neprimjetno, ušuljali smo se u čeku. Dragan je, naravno, sjeo naprijed, na mjesto predviđeno za lov-ca, inzistirajući da ja sjednem također na-prijed, pokraj njega, na mjesto predviđeno za pratioca, što su Niko i Mladen prihvatili i smjestili se na ležaj iza naših leđa. Nakon zauzimanja položaja uslijedila je „generalna proba“: otvaranje prozora, uzimanje puš-ke, vježba nišanjenja, zauzimanje najbolje poze, provjera mogućnosti pucanja na sva-kom dijelu hranilišta i, naravno, kako sve to

LD „Zec“, Busovača: USPJEŠAN LOV MEDVJEDA

Ivica Lučić

Zlatni medvjed s Kreševića bajte

Dragan Gavranović sa zlatnim medvjedom



izvesti u potpunoj tišini. Dok smo ovo teni-rali mrak je već u potpunosti pokrio hranili-šte na kome su se jedva primjetno nazirale razbacane fleke snijega. Niko i Mladen su nam detaljno i optimistično „brifirali“ o sta-nju na čeki. Redovito dolaze dva medvjeda, jedan veći i jedan malo manji, oba u rangu zlatne medalje, i jedna mečka s dvoje me-čadi. Svinja već dugo nema na hranilištu, a moguće da se pojavi vuk. Dragan je rekao da mu se ne žuri, da će ako treba ostati nekoliko noći. Raspitivao se u koje vrijeme dolaze medvjedi i u koji dio tijela je najbo-lje pucati, jer ovo mu je ipak bio prvi lov medvjeda. Sve smo mu potanko objasnili, a Mladen je još dodao da onog momenta kad se otvori prozor za pucanje, nema više nikakve priče i sve je u njegovim rukama, on nišani medvjeda i bira najpovoljniji trenutak za pucanje. Nastupili su trenuci iščekivanja i neizvjesnosti. Pokušavali smo markirati neke sjene na hranilištu, ali ipak nam se pričinjalo da se s vremena na vri-jeme pomiču. Bili smo u svijetu tišine kad sam progovorio: „Slušaj, kume, bili smo u milijun različitih situacija u životu, ali u ova-kvoj nikada, da ti loviš medvjeda, a da te ja pratim, pa to ni jedan od nas nije mogao ni sanjati!“ Odgovorio je kratko, kao da mi pogađa misli: „A šta ćeš, kume, tajnoviti su putovi Gospodnji.“

PAO, PA NESTAOVrijeme je sporo odmicalo, ali je vid-

ljivost bivala sve bolja jer je mjesec po-skočio i sve se jače probijao kroz oblake. U jednom trenutku u desnom kutu hra-nilišta opazio sam tamnu sjenku koja se pomiče. Uzeo sam dvogled i vidio siluetu medvjeda kako, ležerno se gegajući, pri-lazi mesnom otpadu. U čeki je odjednom nastalo komešanje. Svatko je tražio svoj dvogled i najpovoljniju poziciju da vidi i promotri medvjeda, koji je, kao u inat, sta-jao glavom okrenut prema čeki, tako da ga je, stopljenog s tamnom pozadinom, bilo nemoguće procijeniti. Morali smo če-kati da se pokrene prilazeći mjestu na ko-jem je izložen kukuruz. Ovaj put stajao je u malo boljoj „pozi“, što je bilo dovoljno da procijenimo o kakvom se primjerku radi. Složili smo se da je riječ o jačem medvje-du i da je za pucanje. Ova spoznaja naglo je pojačala uzbuđenje u čeki. Teško smo disali i kontrolirali govor. Dogovorili smo se da otvorimo prozor kako bismo bolje vidjeli medvjeda i da Dragan uzme pušku i proba nišaniti. Niko je iza leđa nervozno šaptao da se dobro vidi, da je medvjed za pucanje, da dobro stoji, što je pojačavalo napetost i nervozu kod Dragana. Mladen šuti, ja gledam na dvogled. Medvjed pro-šeta nekoliko koraka pa se vrati na isto mjesto. Poza za pucanje nije dobra. Dra-

gan strpljivo prati medvjeda na snajperu, čekajući da se malo bolje namjesti i da mu damo signal da može pucati.

U tom traženju najbolje pozicije, u iščekivanju najboljega trenutka za pucanj, odjednom, iznenada i neočekivano, sijev-nula je vatra pred očima, tišinom se prolo-mio pucanj. Medvjed je bolno urliknuo i pao, zatim se munjevito pridigao, okrenuo oko svoje osi, zateturao i nestao u noćnoj tmini. Djelić sekunde kasnije pogledao sam Dragana. Pogledi su nam se sreli i gla-sno smo se i od srca nasmijali.

“Što bi, kume“ pitam ga.„Imao sam ga na nišanu i mislim da je

dobio, pucao sam uz prednju nogu malo prema plećki, to je bila jedina moguća op-cija za pucati, nije mi jasno kako je pobje-gao, nije valjda da sam ga promašio“, sre-đivao je misli Dragan, pomalo razočaran što medvjed nije ostao na mjestu.

Mladen vadi domaću rakiju. Poteže-mo gutljaj, dva, onako iz boce. Niko pali cigaretu. Najradije bismo ustali i krenuli za medvjedom, ali znamo da od toga nema ništa. Upalili smo bateriju, vraća-li film na početak i čekali da prođe onih pola sata vječnosti da se spustimo na hranilište. S baterijama i puškama prilazi-mo mjestu na kojem jasno vidimo trago-ve padanja, posrtanja, bježanja, ali nigdje ni kapi krvi. U mrak i gustiš nismo zalazili. Jedino što nam je preostalo bilo je odu-stati od daljnjeg traženja i ujutro rano na-staviti potragu.

ČESTITKE, PROCJENA I PROSLAVAS Nikom i Mladenom rastali smo se uz

„par ljutih“ u usputnom kafiću i produžili prema Vitezu, gdje smo odsjeli. Znali smo da nas čeka duga, besana noć pa smo vri-jeme prekratili u hotelskom baru, uz piće, potanko analizirajući sve što se dogodilo na čeki. Rekao sam Draganu kako mislim da je medvjed pogođen, da je pao odmah tu negdje u blizini hranilišta i da bismo ga trebali ujutro naći. U protivnom, ako je ra-njen uspio otići dalje, potraga će biti vrlo teška i neizvjesna jer će kiša tijekom noći sprati krv a opalo lišće prekriti sve tragove. Tako je i bilo, kad smo s prvim zrakama sun-ca, u kristalno čisto i šarenim bojama jeseni obojeno jutro, kročili na hranilište. Lišće je u potpunosti prekrilo sve tragove. Zagle-dali smo okolo i promišljali kamo krenuti, kad je Mladen desetak metara ispred nas povikao: „Evo ga, dođite ovamo!“ Pritrčali smo i među mladim stablima jele, u gusti-šu ugledali sklupčanu krznenu masu kako nepomično leži. Svima nam je laknulo, ali u tom trenutku bili smo više zbunjeni nego radosni, kao da nismo očekivali da ćemo tako lako i brzo riješiti sinoćnju tešku noćnu moru. Uslijedile su čestitke, nekoliko foto-grafija na licu mjesta i dogovor oko daljnjih aktivnosti.

Kod šumarske kuće ispod Busovačkih staja okupilo se lijepo društvance, uglav-nom ljudi koji nešto znače u busovačkom lovstvu i šumarstvu, predvođeni Jakom Ča-varom i Zoranom Marićem. Po dogovoru,

Medvjeđe krzno će na prepariranje



tu se planirao proslaviti ovaj nesvakidašnji ulov, ali i obaviti sve ostale ceremonije ve-zane za fotografiranje, deranje krzna, sređi-vanje mesa i sve ono što ide uz ovakve lo-vove. Vatrica je ugodno gorila na ognjištu, boce su se polako redale po stolu, roštilj je dražio nosnice. Uljudni domaćini čestitaju sretnom lovcu, kreću prve lovačke zdravi-ce, padaju komentari, atmosfera se polako zagrijava. Dragan iz prtljažnika vadi francu-ski konjak, šampanjac, arhivska vina, paške i istarske sireve, nudi ljudima da kušaju, časti sve redom, nazdravlja. Radi to ma-nirom uglađenog gospodina ali i našega običnog čovjeka koga novac i život u tuđi-ni nisu promijenili. U međuvremenu krzno je skinuto i treba ga poentirati. Tu je i naš Dobroslav Vrdoljak, čije će nam iskustvo u tome jako pomoći. Nakon mjerenja krzna i procjene ljepote, neumoljiva matematika kaže – 352,17 točaka. Dragan me gleda kao da pita što to znači. „Kume, dobio si jako li-jepog medvjeda u visokom zlatu“, govorim mu zadovoljan veličinom i ljepotom krzna.

Veselo društvo s planine jesenski vje-trovi potjerali su s prvim sumrakom do obližnjeg restorana gdje se još dugo u noć slavilo uz dirljive zvuke harmonike i sjetne pjesme rodnoga kraja. Rastali smo se uz dogovor za novi lov, ovaj put vuka, tamo negdje u siječnju kada zabijele snjegovi, a vedre i hladne zimske noći probude lovač-ku strast.

Njih peterica: Stipe Kraljević (Karaču-šić), Stipe Kraljević (Matišin), Mirko-Mika Kraljević, Žarko-Žare Musa i

Stanko-Ćana Barać već godinama skupa love. Što se ono kaže, znaju se u dušu. Čla-novi su sekcije Dubrava – Čerigaj.

Nije ovo, naravno, njihov prvi ulov, niti je najveći, ali skromni kakvi jesu, sve je uvi-jek ostajalo među njima i njihovim prijate-ljima. Stjecajem okolnosti, divlja svinja koju su ulovili početkom prosinca „dovela“ ih je na stranice ovoga lista.

A ulovili su je u „svome“ brdu Osoju, točnije u lovištu Radovanu, gdje ju je od-strijelio njihov kolega Žare. Pretpostavlja-ju da su je iz rašanjsko-dužičkoga lovišta

“Na leđima” do lovačke kuće

LD „Mosor“, Široki Brijeg: GRUPA LOVACA IZ SEKCIJE DUBRAVA – ČERIGAJ

Dragan Naletilić

potjerali psi Dragana Šantića zv. Kukić i gonili do Radovana, gdje su je „preuzeli“ Karačušića i Matišini psi. A to je bilo više nego dovoljno.

Ova grupa lovaca ima i svoju lovačku kuću. Prije nekoliko godina sagradili su je

na Osoju, tisuću metara daleko od mjesta na koje uopće može doći bilo kakvo vozi-lo. Na leđima su 154 puta iznijeli sav ma-terijal za njezinu izgradnju! Ponosni su na svoj podvig i ta im je kuća danas ako ne drugi, onda sigurno treći dom.

Fešta i druženje poslije uspješnog lova

Dobri lovci i plećati momci


LOVIŠTE

Zec je u dječjim pričama predstavljen kao najplašljivija životinja, ali nije u potpunosti tako. Priča o zecu kao pla-

šljivoj životinji potječe otuda što pri opa-snosti uvijek bježi. A to mu je omogućio njegov prirodni razvoj, koji mu je „podario“ duge stražnje noge, koje mu omogućuju skokove i do 3 metra i kretanje brzinom 50 - 60 km/sat.

RITUAL ZA SPASZec je stanovnik otvorenih predjela. Vid

mu je dobro razvijen, bolje uočava kontraste nego boje, odnosno pokretne od nepokret-nih objekata. Oči su mu tako postavljene da njima može kontrolirati gotovo pun krug bez pomicanja glave i pratiti kretanje progonite-

DIVLJAČ NAŠEGA PODNEBLJA

Po nekim istraživanjima, zec može doživjeti 13 godina, ali u našim uvjetima najviše 4-5 godina. Ima bezbroj neprijatelja, ali se ipak uspio održati. Danas je u opasnosti većoj nego ika-da. Gladovanje, uznemirivanje i stresovi, kemijska sredstva i bolesti uzrokuju gubitke i smanjuju sposobnost razmnoža-vanja ove lovne divljači

Zec – omiljeni junak iz dječjih priča

Jozo Dujić

lja koji mu je za petama. Zato se događa da naleti na neki nepokretni predmet, ili da ne opazi nepokretnoga, mirnog lovca, dok ga gone psi. Zec ima odličan njuh, a duge mu uši kao radar otkrivaju svaki šum. Osim toga služe mu i za hlađenje krvi u organizmu. Da se sačuva od neprijatelja zec koristi više na-čina, a jedan od njih je svakako hrđasta dlaka koja se stapa s okolinom, izuzev ako leži u snijegu. Kad zaliježe, uvijek je okrenut no-som prema vjetru i svom tragu, kako bi pra-vodobno otkrio dolazak neprijatelja. Zato je kod ljudi ostalo mišljenje da zec spava otvorenih očiju. Prije nego što zauzme logu, ili kada ga progoni neprijatelj, zec pravi sko-kove u stranu, prolazi nekoliko puta po jed-nom te istom tragu, a sve s ciljem da prevari neprijatelja. Zec procjenjuje treba li bježati ili ne, a kada je prinuđen to učiniti, ne bježi panično već u određenom pravcu u strogo

Zec procjenjuje treba li bježati ili ne, a kada je prinuđen to učiniti, ne bježi

panično već u određe-nom pravcu u strogo utvrđenim granica-ma svoga teritorija, i onda se vraća. To ga često košta glave jer ga stari i iskusni lovci čekaju na tragu

bijega


LOVIŠTE

utvrđenim granicama svoga teritorija, i onda se vraća. To ga često košta glave jer ga stari i iskusni lovci čekaju na tragu bijega. Granice teritorija na kojem živi obilježava mokraćom, a staze kojima se kreće sekretom iz mirisnih žlijezda u usnim kutovima, koji „umivanjem“ nanosi na prednje šape. Mirisna žlijezda koja se nalazi oko čmara, kada zec sjedi ostavlja „pečat“ svoga mirisa i prisutnosti.

Prostor u kome zec živi omogućava mu da, uglavnom, uoči svaku opasnost i da je, ako je moguće, izbjegne. On dobro poznaje objekte i žitelje u svome životnom prostoru. Odrasli zec je privržen svome teritoriju, koji je najčešće veličine 2 km u promjeru, a u nestašici hrane otići će i da-lje. Dalje predjele naseljavaju mlađi zečevi. Izlazi tražiti hranu predvečer i noću, a ako ne napuni svoj želudac volumena 350 cm³, onda se nastavlja hraniti i danju, što se do-gađa osobito u vrijeme nedostatka hrane u prirodi. Izbjegava jutarnju rosu i mokro tlo. Ne žedni, jer se hrani sočnom hranom iz koje dobiva dovoljne količine vode. Vodu traži iznimno, u vrijeme velikih suša.

ZEC JEDE POJEDENOZec se, uglavnom, hrani zeljastim biljka-

ma i pokazuje veliku naklonost kultiviranim biljkama. Jede različite grančice, guli koru drveća i grmlja, jede raznoliko sjemenje i podzemne dijelove biljke koje sam ne kopa. Stručna ispitivanja su pokazala da je odlika njegove ishrane tzv. koprofagija ili cekotro-fija, tj. jedenje vlastite izmetine koja izlazi iz slijepoga crijeva. Probavni sustav zeca je ka-rakterističan po dugome slijepom crijevu u kojem se, pod djelovanjem bakterija koje ra-zlažu celulozu, odvija fermentacija i varenje hrane. Produkt toga je meka masa bogata bjelančevinama koju, poslije izlaska iz nje-gova analnog otvora, zec ponovno jede, pa tako dio hrane dva puta prolazi kroz njegov probavni sustav. To mu, istodobno, omogu-ćava da podmiri potrebe za bjelančevinskim hranjivom, nužnim za izgradnju i održavanje organizma. Uz to, kao rezultat fermentaci-je izazvane crijevnim bakterijama, hranjiva masa je bogatija vitaminima koji su potrebni zečjem organizmu. U zimskom razdoblju je veći nedostatak hrane pa zečevi prave velike štete u voćnjacima i vinogradima. Tada ga lakše uočavaju i progone grabežljivci, pa je zima teže razdoblje u životu zeca.

BREMENITA, A OPET SE PARIRazmnožavanje počinje u siječnju i ve-

ljači. Noći obasjane mjesečinom su svjedo-ci „zečjih svatova“, ispunjenih raznovrsnim baletnim figurama, dramatičnim borbama, „boksom“, skokovima i gubitcima prame-nova dlake, a s vremena na vrijeme i tihim piskanjem. Mislilo se da se to mužjaci bore za ženku, no novija istraživanja su pokazala

da se „boksom“ uglavnom bave ženke, šti-teći se od suviše nasrtljivih udvarača. Posli-je parenja, mužjak traži drugu ženku koja se tjera. Nakon bremenitosti od 42 dana, ženka okoti od jednog do šest, najčešće dva zečića. Prvo leglo je u ožujku a nekada i ranije, što ovisi o vremenskim prilikama. Za jednu sezonu ženka se koti tri do pet puta. Zečevi su zanimljivi po tome što se ženka može pariti i u vrijeme trajanja bre-menitosti, što se naziva superfetacijom. Stručnjaci su davno utvrdili da je oplođe-nje jajne stanice moguće ne samo kada se zametci od tekuće bremenitosti nalaze u jednome dijelu dvoroge maternice a dru-gi je slobodan, nego i kad su oba zauzeta. Ponekad za tu ponovnu bremenitost nije potrebno da se ženka ponovno pari, jer kako je ustanovljeno, spermatozoidi koji su preostali od prethodnog parenja mogu živjeti u maternici 30-ak dana. Poslije ko-ćenja, majka mlade nahrani mlijekom, u kojem je preko 25 posto masnoće, pa su podmireni 3-5 dana, a nakon toga hrani ih redovito 2-3 puta dnevno tijekom noći. Sišu do tri tjedna, a poslije dojenja majka ih ostavlja same. Dok se ne kreću, zečići ne ostavljaju nikakav miris pa ih grabežljivci teže otkrivaju. Kad se počnu kretati, obič-no se razilaze, pa se smanjuje mogućnost da se kod slučajnog otkrića jednoga nađu i ostali. Majka je i dalje u blizini i štiti ih od manjih grabežljivaca. Nakon 7-8 dana zeči-ći počinju jesti zelenu hranu, a s tri tjedna se osamostaljuju. Mladi su spolno zreli kra-jem godine i sljedećeg proljeća sudjeluju u reprodukciji.

DOBRO JE ŽIV, KOLIKO IMA NEPRIJATELJAOd okoćenih zečića mali broj ih doživi

zimu, pri čemu veliki utjecaj ima klima. U prvom leglu mnogo ih strada od hladno-će i prevelike vlage, koja je u to vrijeme vrlo česta. Stradavaju i od različitih gra-bežljivaca, te od poljoprivredne mehani-zacije. Po nekim istraživanjima, zec može doživjeti 13 godina, ali u našim uvjetima najviše 4-5 godina. Zec ima bezbroj ne-prijatelja, a najčešći su: lisice, kune, tvo-rovi, lasice, divlje mačke, psi i mačke skit-nice, pa i divlje svinje, te različite dnevne i noćne ptice grabljivice. Naravno, lovi ga i čovjek, stradava u prometu, a napada-ju ga i različite bolesti. Usprkos svemu, uspio se održati, premda je u posljednje vrijeme u vrlo velikoj opasnosti. Pokazalo se da se zec nije u stanju adekvatno pri-lagoditi suvremenoj poljoprivredi, pose-bice kemizaciji i mehanizaciji. Nedostaje mu raznovrsna korovska hrana koju je suvremena poljoprivreda uništila. Nesta-lo je međa i živica, šumaraka, nestali su zakloni s dobrim pregledom okoliša. Gla-dovanje, uznemirivanje i stresovi, kemij-ska sredstva (umjetna gnojiva i pesticidi), u „suradnji“ s bolestima, uzrokuju gubitke i smanjuju sposobnost razmnožavanja ove omiljene lovne divljači.

Ostaje na korisnicima lovišta da se bore i izbore za opstanak zeca, te omiljene lovne divljači uglavnom starije populacije lovaca. Čistiti lovišta od štetočina, krivolo-va i prevelike uporabe pesticida i drugih štetnih kemijskih sredstava, ostaje trajan zadatak lovaca i lovstva uopće.


Kad se spomene noćni lov s čeke, onda se ponajprije misli na lov krupne div-ljači aktivne noću: divlje svinje, med-

vjeda, vuka, jazavca, lisice i kune. Sve čeke, bez obzira na način gradnje,

materijale, izgled i udobnost imaju samo jednu namjenu: što lakše, sigurnije i kvali-tetnije osmotriti divljač i ispaliti hitac ukoli-ko se radi o odstrelu, ili što udobnije i sigur-nije promatrati divljač i uživati u lovačkom ugođaju.

Noćni lov s čeke zna biti vrlo zanimljiv, ali i težak. Zanimljiv zbog toga što lovac do-sta vremena provede u pripremanju čeke radi bolje vidljivosti, preglednosti i sigurno-sti. Potom mami divljač izlažući hranu na mečilištu u blizini čeke, prati vrijeme dola-ska divljači, upoznaje se s njom i određuje jedinku za odstrel. Teža strana ovoga lova svakako je vrijeme provedeno u čekanju da divljač dođe na mjesto gdje bi mogla biti odstrijeljena. To čekanje zna biti iteka-ko neugodno i iscrpljujuće i može potrajati cijele noći. Tada se čekanje, osobito na neu-

Ovaj lov ima svoju draž, ali zna biti i neugodan. Najteže je, budan, miran i strpljiv dugo u noć čekati hoće li se divljač uopće pojaviti. A kad se pojavi, onda su bitni puška, optika i optička pomagala. Od svega toga, a naravno i od lovca, ovisi hoće li eventualni hitac biti učinkovit ili će lovac sreću morati potražiti nekom drugom prigodom

dobnim i hladnim čekama, zna pretvoriti u pravu noćnu moru. Ali kada upornost urodi plodom zaboravljaju se sve besane, hladne i uzaludno provedene noći.

Čekanje je najbolje za vedrih, mjeseči-nom obasjanih noći, ali je moguće i kad je oblačno – na snježnoj podlozi, ali s lošijom vidljivosti. Na čeki lovac mora biti miran i tih, bez naglih pokreta, bilo kakvih zvukova i neprirodnih mirisa. Veoma je bitno da lo-vac dođe u pravo vrijeme na čeku, svakako prije prvoga sumraka, da dobro promotri okolinu i da prije dolaska divljači bude skri-ven i neprimjetan. A kad se divljač pojavi, onda su, uz sve prethodno rečeno, bitni puška, optika i optička pomagala. Od svega toga, i naravno od samoga lovca, ovisi hoće li eventualni hitac biti učinkovit ili će lovac sreću morati potražiti nekom drugom pri-godom.

PUŠKAPuške koje koristimo za lov s čeke naj-

češće ovise o vrsti divljači. Ako, primjerice, lovimo medvjeda ili divlju svinju, koristit ćemo karabinsko oružje nešto robusni-

je izrade i većega kalibra. Ako pak lovimo vuka, jazavca ili lisicu, lovit ćemo, naravno, lakšim puškama i manjim kalibrima (u svi-jetu ih lovci uobičavaju zvati mini mauzeri-ma).

Puške za ovaj lov moraju biti vrlo sigur-ne i precizne. Dobra montaža za optiku i precizno upucana optika su neminovnost. Što se tiče vrste puške, uopće nije bitno je li to klasični karabin, kombinirana puška ili pak triling, niti je presudno je li s jednim ili više naboja, jer kod lova s čeke lovac najče-šće ima priliku ispaliti samo jedan hitac. U slučaju ranjavanja, divljač se traži tek nakon svitanja.

KAKO I ČIME LOVITI S ČEKE

Mladen Bešlić

Noćni lov s čeke – zanimljiv, ali i težak

LOVAČKO ORUŽJE


LOVAČKO ORUŽJE

Sitniju divljač, lisicu, jazavca ili kunu s čeke možemo loviti i puškama sačmarica-ma, ali na udaljenosti ne većoj od 35 meta-ra. Sačmenim oružjem, za dobre vidljivosti puca se i bez optike, jer nije potrebna zbog blizine cilja i širokog snopa sačme. Poklapa-nje ciljne šine i mušice, radi lakšeg nišanje-nja, vrši se osvijetljenim ili fluorescentnim točkicama postavljenim na šinu i to dvije otraga i jedna naprijed. Njihovim pokla-panjem u jednu liniju dobivamo pravac nišanjenja, i u konačnici pouzdan i siguran pogodak.

STRELJIVONe razlikuje se od onoga kojega koristi-

mo u običnome lovu. Streljivo za lov med-vjeda i divlje svinje s čeke spada u kate-goriju teških lovačkih zrna. Najčešći kalibri koje koristimo za lov ovih dviju naših naj-krupnijih divljači su: 7x64, 30-06 Springfild, 8x57 ISR, 8x68 S, 9,3 x64 i 9,3 x74 R. Težine zrna im se kreću od 11,2 grama pa do 14 grama, a najmanja dopuštena energija zrna na udaljenosti od 100 metara ne smije biti ispod 2.500 J (džula). Što se pak tiče sač-menoga streljiva kojim ćemo s čeke gađati lisicu ili jazavca, dovoljna će biti sačma pro-mjera 4,0 mm ili 4,5 mm. U zimskim uvjeti-ma lova kad su noći hladne i krzno divljači tvrđe i dlakavije, preporučuje se nešto jače punjenje, od 40 do 45 grama.

OPTIKADobra je puška pola uspjeha, staro je i

prihvaćeno mišljenje među lovcima. Kod noćnoga lova s čeke, slobodno možemo promijeniti tu tezu i reći, dobra je optika pola uspjeha. A onu drugu polovinu čine: lovac, puška, streljivo i, naravno, lovačka sreća.

Kad smo kod optike za ovu vrstu lova, onda smo i kod one već spominjane vo-dilje koja nam rješava dvojbe kad je riječ o nabavci oružja i opreme. Već u startu trebamo računati na više varijanti lova za koji ćemo koristiti naoružanje i opremu. Na tržištu se nude različite vrste optika s razli-čitim performansama. Pretpostavimo da smo izabrali neku univerzalnu optiku nami-jenjenu pucanju u svim uvjetima lova. Za noćni lov s čeke optika mora biti sto posto precizno upucana (promašaj s čeke nema „popravnog“) i u svakom smislu sigurna i pouzdana.

Velika povećanja nisu toliko potrebna koliko širina ulazne leće (objektiva). Što je šira ulazna leća (objektiv), veći je ulaz svje-tlosti i cilj je vidljiviji. Standardna lovačka optika 6x42 je nekakav minimum, a ide-alna bi bila varijabilna optika povećanja 2,5-12x56. Još ako je sa svijetlećom konča-nicom i pravilno upucana, očekivati je učin-kovit pogodak.

OPTIČKA POMAGALA Za one kojima završetak dana ne znači i

kraj lova, osim spomenute optike nužni su i drugi rekviziti bez kojih bi ovaj lov bio neza-misliv. Prva stvar koja nam treba kad dola-zimo ili odlazimo s čeke je dobra baterijska svjetiljka (ali ne za lov jer je divljač zabra-njeno loviti s pomoću reflektora i svijetlećih uređaja.). Druga stvar je dobar i kvalitetan dalekozor, kojeg ćemo koristiti tijekom ci-jeloga lova promatrajući okolinu i mjesto na kojemu očekujemo divljač. On je vrlo bitan i kod donošenja glavnih zaključaka prije eventualnog hica. Dalekozor bi trebao imati dobro povećanje, kao i optika, i široku ulaznu leću (objektiv) – zbog većeg ulaza svjetlosti i bolje vidljivosti cilja. Dimenzi-je povećanja kod dalekozora prikladne za noćni lov kreću se od 10x40 do 12x60.

U novije su se vrijeme na europskom, pa i našem tržištu pojavili različiti laserski mjerači udaljenosti do cilja. Jest da su im cijene paprene za naš standard, ali držim da su jako korisni za siguran hitac, jer točno određena udaljenost do cilja daje veću mo-gućnost pogotka.

POJAČALO SVJETLOSTI

Prije petnaestak godina austrijska tvrt-ka Swarovski proizvela je jedno od najkva-litetnijih noćnih pojačala svjetlosti, model NS-B 40-80. Riječ je o drugoj generaciji tih uređaja, koji pojačavaju neki neznatan izvor

svjetlosti čak 15.000 puta. Povećanje (pribli-žavanje) slike im je do 4 puta. Napajaju se s dvije mignon (tipa AA) baterije i imaju vid-no polje 18,5 m na daljini od 100 metara. Ovakvi uređaji poznati su odavno i koristili su se izrazito u vojne svrhe.

Pojačala svjetlosti služe lovcu pri slaboj noćnoj vidljivosti, kad u mraku želi pogle-dati okolinu ili nešto drugo. Veoma su ko-risna i praktična. Kad skinemo poklopac okulara i pritisnemo gumb koji se nalazi na drški uređaja, pojavi se svijetlozelena slika koju možemo drugim gumbom ili okreta-njem okulara po želji približavati ili udalja-vati. Nemaju vanjski izlaz svjetla i ne uzne-miruju divljač.

A kad se divljač pojavi, onda su, uz

sve prethodno rečeno, bitni puška, optika i

optička pomagala. Od svega toga, i naravno od samoga lovca, ovisi

hoće li eventualni hitac biti učinkovit ili će lovac sreću morati potražiti nekom dru-

gom prigodom

Swarovski - pojačalo svjetlosti

Kvalitetan dalekozor je neizbježan

Baterijska svjetiljka - neizostavan rekvizit za noćni lov


LOVAČKA ETIKA

Pri lovu krupne divljači često izostane potpun odstrel. Nastrijeljena divljač odlazi ranjena i treba je poslije tražiti.

Pri tome ima zanimljivih, a nekada i drama-tičnih situacija. A kako je takvih slučajeva u nas iz dana u dan sve više, držimo da ih je korisno podrobnije analizirati i objasniti.

Divljač se u lovu ranjava zbog niza okol-nosti, najčešće zbog pogrešnog odabira oružja i streljiva, pogrešno odabranog mje-sta na tijelu divljači za pogodak, prevelike udaljenosti s obzirom na naoružanja kojim se puca itd.

NIŠTA NAPREČACPri pogotku divlje svinje – nju ćemo

uzeti kao primjer – koja nije pala u vatri, treba zapamtiti mjesto odakle je pucano, mjesto gdje je divljač bila u vrijeme pogot-ka i smjer bijega, te uočiti krvarenje. Ako se može, nečim dobro vidljivim treba obilježiti mjesto s kojeg je pucano, položaj divljači u trenutku pucanja i smjer bijega. Ne smije se raditi ništa naprečac, već mirno sačekati ko-lege lovce te zajedničkom akcijom krenuti u pronalazak.

Ako nemate psa – a vidljivost je dobra i teren je pogodan – preporučuje se da najmanje dva lovca s nabijenim puškama krenu od označenog mjesta nastrela. Pri praćenju traga treba obratiti pozornost na kamenje, panjeve, grmove i sl.

Ako lovci nakon prijeđenih dvjestotinjak metara ne uspiju naći nastrijeljenu divljač, treba prekinuti traženje i potragu nastaviti sa psima – po mogućnosti krvosljednicima – i s njima pokušati završiti potragu.

Tako se iskoristi vrijeme, nađe lovina i izbjegne moguća drama koja se vrlo često dogodi pri nestručnu traženju.

Vepar je divljač tvrda na ranu i ako na udaljenosti od 200 do 250 metara ne zale-gne, obično traži teren gdje se može dobro braniti, primjerice neki gustiš. A u njemu je traženje bez lovačkoga psa rizično.

Ako je divlja svinja na pretpostavljenom

Pri traganju za ranjenom divljači,valja se ponašati sukladno pravilima i zakonu

prostoru, pas će ispuniti svoju ulogu, ali tada treba biti razuman i razborit. Treba na vrijeme dati do znanja ostalim sudionicima u potrazi što se namjerava učiniti, treba iskoristiti raspoložive zaklone (drvo, kamen, grmlje itd.) i treba pravilno reagirati na rad psa.

Ako je gustiš nepregledan a pas javi prisutnost divljači koja je sposobna za kre-tanje, preporučuje se jedan pucanj u zrak. Time se ranjena divljač lakše navede na bijeg, teže ranjena ostaje u zaklonu. Nakon procjene situacije može se završiti dostrel divljači.

RAZLIKA OD VRSTE DO VRSTEKonačni dostrel ili lovačkim žargonom

rečeno „samilosni hitac“ upućuje se puš-kom ako je veća udaljenost, a na manjoj (kraćoj) lovačkim pištoljem kalibra zakonski propisanog za ovakve prigode. Tzv. samilo-sni hitac treba biti izveden pravilno i struč-no.

Način usmrćivanja ranjene divljači ovisi o vrsti divljači. Na jedan se način usmrću-je krupna, a na drugi način sitna divljač. Ali ni sva krupna divljač se ne usmrćuje na isti način.

Valja naglasiti da se ranjena krupna div-ljač, bez obzira na vrstu, usmrćuje vatrenim oružjem. Hladno oružje dolazi u obzir samo iznimno, primjerice ako je ranjen mladi srnjak čije bi se tijelo hitcem iz vatrenog oružja još više oštetilo, ili u slučaju kad bi lovac ostao bez odgovarajućeg streljiva.

I mjesta na tijelu u koja treba gađati ranjenu krupnu divljač razlikuju se od vr-ste do vrste. U ranjenu divlju svinju treba gađati tako da se pogodi iza uha. Takav je hitac vrlo učinkovit, no za jelena i srnu ne dolazi u obzir zbog opasnosti od oštećenja trofeja. Jelena se gađa za dobar pedalj iza plećke, a srnu i nešto manje od pedlja.

Napomenimo i to da lovački zakon predviđa stroge kazne za mučenje životi-nja. U njemu jasno stoji: Tko životinju grubo zlostavlja, izlaže je nepotrebnim mukama, na-nosi joj nepotrebne boli ili je zbog svoga iživlja-

NASTRIJELJENA KRUPNA DIVLJAČ I “SAMILOSNI HITAC”

Mladen Bešlić

Lovački zakon predviđa stroge kazne za mučenje životinja, naravno i onih ranjenih. A tzv. samilosni hitac se uklapa u zakonske okvire i treba ga pravilno i stručno izvesti, kad se ocijeni da je trenutak za to

vanja izlaže patnjama, kaznit će se novčano ili zatvorom. „Samilosni se hitac“ dakle uklapa u zakonske okvire, proizašao je iz lovačkih običaja koji su se tijekom vremena ustalili i postali, između ostaloga, nezaobilaznim dijelom lovne etike.


BOLESTI DIVLJAČI

Dolazak jeseni tradicionalno je i poče-tak jesenje lovne sezone na brojne vrste divljači koje obitavaju u našim

lovištima. Za većinu lovaca to je najljepše razdoblje godine kada, zajedno sa svojim če-tveronožnim ljubimcima, uživaju u izdašnoj ljepoti prirode, dražima lova, pjesmi goniča, druženju uz lovačku vatru i zadovoljstvu odstrela, najčešće zeca, lisice ili divlje svinje. Boravak u prirodi u jesenskom i zimskom razdoblju, uz svu ljepotu i zadovoljstvo, krije i određene opasnosti u vidu različitih bolesti koje se s divljih životinja mogu prenijeti na čovjeka, na što želimo upozoriti lovce, plani-nare, ribare, izletnike, kao i sve druge posje-titelje prirode, kako im se uživanje u prirodi i lovu ne bi pretvorilo u noćnu moru.

MIŠJA GROZNICAMišja groznica (hemoragijska groznica) je

bolest koja je stalno prisutna na našim pro-storima, a vezana je uz izravan ili posredan dodir sa šumskim glodavcima i njihovim izlučevinama. Do njezine pojave i poveća-nog broja oboljenja kod ljudi dolazi perio-dično, što je uglavnom povezano s pove-ćanom reprodukcijom glodavaca, a time i bolesti koje oni prenose.

Uzročnik bolestiUzročnik ove bolesti je virus iz skupine

Hanta-virusa, koji prirodno kruži i održava se među malim šumskim glodavcima. Kod nas su to najčešće riđa voluharica (Clethrio-nomys glareolus) i žutogrli miš (Apodemus flavicollis), a uz njih u manjoj mjeri šum-ski miš (Apodemus sylvaticus), poljski miš (Apodemus agrarius), te livadna voluharica

I mišju groznicu, i trihinelozu, i bjesnoću treba shvatiti vrlo ozbiljno, kao bolesti od kojih u određenim okolnostima obo-ljelima prijeti velika opasnost, pa čak i smrt. A lovci su često u specifičnom kontaktu sa životinjama i prirodom i zbog toga su rizičnija skupina od nekih drugih

(Microtus agrestis). Infekcija ovim virusom ne šteti previše glodavcima, ali kad se infi-ciraju, u prostoru u kojem obitavaju, izluču-ju i šire virus izmetom, mokraćom i nekim drugim izlučevinama. Čovjek se ovim viru-som može inficirati udisanjem zraka, od-nosno prašine u kojoj se nalazi virus, zatim unošenjem virusa preko usta zagađenom hranom i vodom, te preko prljavih ruku i pribora za jelo i piće. S obzirom na česte boravke u prirodi, lovci su svakako poten-cijalni primatelji ovoga virusa, kojeg mogu „pokupiti“ u lovačkim kućama i kolibama koje uglavnom nisu stalno nastanjene, a u kojima su miševi česti gosti, isto kao i u

lovačkim čekama i spremištima hrane za divljač, koje također mogu naseliti miševi.

Simptomi i liječenjeMišja groznica je bolest popraćena vru-

ćicom, oštećenjem rada bubrega te drugim smetnjama koje ponekad mogu biti jako ozbiljne te zahtijevaju potrebu kliničkog lije-čenja. Bolest se može pojaviti u dva oblika: blažem i težem. Vrijeme od trenutka zaraze virusom do pojave prvih znakova bolesti kreće se od 2 do 3 tjedna. Klinička obilježja razvijene bolesti su pojava vrućice, glavobo-lje i bolova u cijelom tijelu, uz različito izra-žen stupanj krvarenja po koži i sluznicama te veće ili manje oštećenje rada bubrega praćeno oskudnijim mokrenjem i pojavom krvi u urinu. U težim slučajevima oboljenja, s izraženim krvarenjima i zatajenjem rada bubrega, može doći i do smrtnog ishoda. Bolest se dijagnosticira na temelju kliničke slike, epidemioloških podataka i nalaza spe-cifičnih protutijela u krvi bolesnika. Liječenje je kao i kod većine virusnih oboljenja simp-

tomatsko i uključuje mirovanje, nadoknadu tekućine i uzimanje lijekova za snižavanje temperature. U slučaju zatajenja bubrega potrebna je hemodijaliza, a kod pojave zna-čajnijega krvarenja nužna je transfuzija krvi. Bolest ipak najčešće protječe blago, bez po-jave tipičnih težih simptoma.

Prevencija i zaštitaOsnovna mjera zaštite, odnosno sma-

njenja ili uklanjanja rizika od zaraze mišjom groznicom je održavanje osobne higijene za boravka u prirodi. Tu se prije svega misli na pranje ruku i pribora za jelo i piće. Na-mirnice i hranu treba držati izvan dohvata

LOVCI OPREZ, BOLEST MOŽE SA ŽIVOTINJE NA ČOVJEKA

Da lovački užitak ne postane noćna mora

Ivica Lučić

Riđa voluharica - najčešći prijenosnik mišje groznice


BOLESTI DIVLJAČI

glodavaca, te izbjegavati pijenje vode iz lo-kava i spremnika u šumi koji su dostupni i glodavcima. Također, treba izbjegavati leža-nje neposredno na šumskom tlu, a uginule šumske glodavce ni u kojem slučaju ne dira-ti nego ih treba uništiti, zakopati ili, najbolje, spaliti. Lovačke objekte najbolje je zatvoriti tako da glodavci u njih ne mogu ući, u pro-tivnom potrebna je deratizacija prostora (trovanje miševa) ili lov s pomoću lovki. Ako se duže vremena ne dolazi u objekte, poželj-no je u njima obrisati prašinu prije boravka.

Mišja groznica, sigurno, nije bolest zbog koje se treba odreći boravka u pri-rodi, ali svakako je potrebno pridržavati se osnovnih mjera opreza koje će učiniti da se, objektivno mali potencijalni rizik od ove bolesti, još više otkloni.

TRIHINELOZA Trihineloza je parazitska bolest koja se

očituje prisutnošću odraslih parazita u cri-jevu, odnosno ličinki u mišićima različitih vrsta domaćih i divljih životinja i čovjeka. Javlja se nakon jedenja nedovoljno kuha-nog ili pečenog mesa, najčešće svinjskoga, a koje sadrži ciste parazita pod imenom Tri-chinella spiralis. To je relativno česta bolest diljem svijeta, a lovci su potencijalno rizič-na skupina s obzirom na to da konzumiraju meso ulovljenih divljih svinja.

Uzročnik bolestiUzročnik ove bolesti je Trichinella spi-

ralis (zavojita trihinela), nametnički oblić iz razreda Nematoda. To je parazit koji se uča-huren u vidu cisti nalazi u poprečno-pruga-stoj muskulaturi, odnosno mišićima zara-ženih životinja. Kada čovjek pojede meso zaražene životinje, u njegovim se crijevima

ovi paraziti oslobađaju iz čahure, sazrijevaju do odraslih oblika, probijaju stjenke crijeva, dolaze u krvotok i putem krvi u mišiće gdje se ponovno začahure. Čovjek je krajnji do-maćin s kojeg se parazit ne prenosi dalje, a tako začahurene ličinke, s obzirom na to da su vrlo otporne, mogu ostati na životu i do trideset godina. Iako je trihineloza bolest mnogih divljih mesojeda i svejeda, najvaž-nije mjesto u prijenosu bolesti na čovjeka ipak imaju domaće i divlje svinje, koje se najčešće zaraze jedući zaražene glodavce,

ali i lešine uginulih divljih i domaćih živo-tinja, kao i klaonički otpad na mrciništima i divljim odlagalištima otpada, što je u da-našnje vrijeme jedan od najčešćih putova prijenosa i zaraze ovom bolesti. Čovjek se zarazi jedući kontaminirano svinjsko meso, koje nije dovoljno smrznuto ili pečeno, osobito suhe kobasice ili šunku.

Simptomi i dijagnostikaRani simptomi zaraze trihinelom kod

čovjeka obično su vezani uz probavni trakt, i najčešće su prisutni grčevi i bol u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljev. Nakon toga ličinke migriraju u mišiće gdje izazivaju upalnu reakciju koja se očituje povišenom tjelesnom temperaturom i bolovima u mišićima. U ovoj fazi vrlo često dolazi do oticanja lica, pogotovo oko očiju. Ličinke trihinele mogu naseliti i srčani mišić uzro-kujući oštećenja mišića i poremećaje sr-čanog ritma, a ovaj stadij može biti i smr-tonosan jer u težim slučajevima dolazi do promjena na plućima, srcu i u središnjem živčanom sustavu. Ako ne završi smrtno, prelazi u stadij oporavka (rekonvalescen-cije) koji može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju anamnestičkih i epi-demioloških podataka, kliničkih simptoma i karakteristične krvne slike s eozinofilijom. Dokazivanje ličinki u stolici za vrijeme cri-jevne faze rijetko daje dobre rezultate, zbog čega je mnogo važnije i pouzdanije trihineloskopski i digestivnom metodom pretražiti ostatke mesa koje je izazvalo za-razu. U tijeku mišićne faze ličinke se mogu dokazati i kirurškim zahvatom uzimanjem uzorka mišića koji se zatim pretražuje tri-hineloskopski ili s pomoću digestije.

Liječenje i prevencijaIako nema pouzdanog lijeka za tri-

hinelozu, određeni uspjeh postiže se u crijevnoj fazi bolesti primjenom odgo-varajućih lijekova (tiabendazola), čiji je učinak upitan u mišićnoj fazi bolesti jer ne postoji adekvatno liječenje u trenutku kada ličinke prodru u mišiće. Kod izraženih simptoma srca ili središnjega živčanog su-stava korisna je primjena kortikosteroida. Najbolja prevencija i zaštita od zaraze tri-hinelom je - ne jesti meso koje nije veteri-narski, odnosno trihineloskopski pregleda-no i ispitano. Za pregled je najbolje poslati uzorak dijafragme (ošita) životinje, jer je taj mišić dobro opskrbljen kisikom, pa ukoliko je meso zaraženo najveća je vjerojatnost da je trihinela prisutna upravo u tom mišiću. Soljenje, dimljenje i sušenje mesa nije učin-kovito u uništavanju ličinki trihinele. Smrza-vanje mesa na -15 °C kroz trideset dana, na -20 °C kroz deset dana, ili naglo smrzava-nje na temperaturi između -40 °C i -70 °C,

Najbolja prevenci-ja i zaštita od zara-ze trihinelom je - ne jesti meso koje nije

veterinarski, odnosno trihineloskopski pre-

gledano i ispitano. Za pregled je najbolje po-slati uzorak dijafragme (ošita) životinje, jer je taj mišić dobro opskr-bljen kisikom, pa uko-liko je meso zaraženo najveća je vjerojatnost da je trihinela prisutna upravo u tom mišiću

Trichinella spiralis


uspješno uništava ličinke, kao i termička obrada, odnosno kuhanje mesa na tempe-raturi iznad 80 °C, uz oprez da svi dijelovi mesa dosegnu tu temperaturu.

BJESNOĆABjesnoća je akutna zarazna bolest sre-

dišnjega živčanog sustava. Poznata je od davnina kao teška i smrtonosna bolest koju kod čovjeka karakterizira duga agonija prije smrti. Rasprostranjena je po cijelom svijetu, među divljim i domaćim životinjama, a čo-vjek se najčešće zarazi ugrizom ili ako dođe u dodir sa slinom bijesne životinje. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organi-zacije, od bjesnoće u svijetu godišnje pri-bližno oboli i umre 50.000 ljudi.

Uzročnik bolestiBjesnoću uzrokuje virus rabijesa, rab-

dovirus iz porodice Lyssavirus. Bjesnoća je bolest prisutna ponajprije kod šumskih životinja, a rjeđe kod domaćih. Od divljih životinja, najčešći prijenosnici bjesnoće su lisica i vuk, a od domaćih pas i mačka. Rezervoar virusa mogu biti i šišmiši. Virus bjesnoće izlučuje se u slini, a u organizam čovjeka ulazi preko kože putem ugriza ili ogrebotina, a rjeđe preko sluznica i očiju na koje je dospjela slina. Čovjek se može zara-ziti i u izravnom kontaktu s drugim poten-cijalno zaraznim materijalom (npr. mozak) bolesne životinje ili prilikom guljenja kože divlje životinje, nakon lova, što je posebna opasnost za lovce. Kako se virus izlučuje i putem sline oboljelog čovjeka, teorijski je moguć i prijenos među ljudima. Rizik za za-razu nije kontakt s mokraćom, krvi ili izme-tom. Virus bjesnoće osjetljiv je na vanjsku sredinu, posebno prema sunčevoj svjetlosti i isušivanju, ali na niskoj temperaturi može

tjednima ostati na životu. Pripada skupini neurotropnih virusa, koji se iz ugrizne rane prenose isključivo putem živčanih vlakana do mozga, a zatim u žlijezde slinovnice, rožnicu i druge organe.

Vrste i stadiji bjesnoćePrema strukturi virusa i s obzirom na na-

čin prijenosa, razlikujemo tri oblika bjesno-će. To su urbana, silvatična i bjesnoća koju prenose šišmiši. Pas je osnovni nosilac urba-ne bjesnoće, a lisica glavni rezervoar i pre-nosilac silvatične bjesnoće. Lisica oboljela od bjesnoće gubi prirodni strah od čovjeka, ulazi u naselja i gradove, napada pse i mač-ke, uz jako izražen nagon da grize sve oko sebe. Kod zaraženog psa postoje tri stadija bjesnoće. Prvi karakterizira promijenjeno ponašanje, često jedva primjetno, zatim sli-jede nemir, plašljivost, neodazivanje na po-ziv, sklonost sakrivanju i griženju predmeta te otežano gutanje praćeno obilnim slinje-njem, što može trajati od 12 sati do 3 dana. Nakon toga slijedi drugi stadij koji uz obilno slinjenje i promuklost obilježava besciljno lu-tanje, napadi na druge životinje i ljude. Zbog oduzetosti mišića u zadnjoj, paralitičkoj fazi bolesti životinja se ne može kretati već samo smireno leži, a nakon 3 do 5 dana, zbog pa-ralize mišića i iznemoglosti, ugiba. „Tiha“ bje-snoća je oblik koji se manifestira paralitičkim stadijem, bez izražene prethodne dvije faze bolesti, a postoje i rijetki atipični oblici bez karakteristične slike.

Zaraza kod čovjekaKod zaraženog čovjeka, vremensko

razdoblje (inkubacija) od ozljeđivanja do pojave prvih simptoma bjesnoće kreće se od jednoga tjedna pa do čak godinu dana, a redovito je povezano s mjestom ulaska

virusa u organizam, odnosno s njegovom udaljenosti od središnjega živčanog su-stava. Ostali čimbenici su: veličina ugrizne rane, količina virusa unesenog u ranu, te-žina ozljede, imunološki status zaražene osobe, te je li ugriz zadan kroz odjeću. U početnom stadiju javljaju se opći simp-tomi poput vrućice, glavobolje, mučnine i povraćanja te trnci, bolovi i lagani trzaji mišića na mjestu ugriza, a na to se nado-vezuje stadij karakteriziran izrazitim nemi-rom, strahom, napetošću, razdražljivošću, agresivnošću i halucinacijama. Za taj su stadij tipični i neki specifični simptomi po-put straha (fobije) i preosjetljivosti na vodu, svjetlo, buku i strujanje zraka, zatim obilno slinjenje, te bolni grčevi mišića ždrijela i gr-kljana. U završnom stadiju bolesti se javlja paraliza mišića cijelog tijela praćena grče-vima. Zbog paralize dišnih mišića disanje postaje otežano, bolesnik pada u komu i umire. U postavljanju dijagnoze bitnu ulogu ima anamnestički podatak o ugri-zu, a definitivna se dijagnoza postavlja na temelju izolacije virusa u slini i moždanoj tekućini i seroloških testova za specifična protutijela u krvi.

Prevencija i liječenjeNakon svakog ugriza životinje, bilo

domaće ili divlje, kao i nakon bilo kakvog kontakta sa životinjom kod koje postoji sumnja na bjesnoću, potrebno je potražiti liječničku pomoć što je prije moguće. Na-kon ugriza ili kontakta sa zaraznim materi-jalom – slinom, da bi se smanjio rizik zaraze, ranu treba dobro isprati vodom i sapunom. S obzirom na to da za bjesnoću nema specifičnog lijeka, medicinska zaštita na-kon izloženosti bjesnoći uključuje pasivnu imunizaciju imunoglobulinom i cijepljenje protiv bjesnoće. Prvu dozu cjepiva i imuno-globulin treba primiti što je prije moguće. Prenošenje bjesnoće sa zaraženog čovjeka na drugog čovjeka teorijski je moguće jer se u slini nalazi uzročnik bolesti, ali takav način prijenosa nije u svijetu da sada za-bilježen. Kada su u pitanju lovci, kao jedna od potencijalno najugroženijih skupina, prilikom kontakta s odstrijeljenom lisicom, vukom i medvjedom, posebno pri gulje-nju krzna, na rukama sve vrijeme moraju imati nepropusne zaštitne rukavice, kao i plastične vrećice za sigurno pohranjivanje i transport krzna. Također, obveza i zadaća svakog lovca je da glavu odstrijeljene lisi-ce stavi u nepropusnu vrećicu i dostavi u veterinarsku stanicu radi pregleda na bje-snoću, a ostatak lešine neškodljivo ukloni, što znači zakopa duboko u zemlju ili spali. Kada su u pitanju domaće životinje, najvaž-nija mjera prevencije svakako je redovito cijepljenje pasa i mačaka, što je i zakonska obveza njihovih vlasnika.

BOLESTI DIVLJAČI

Lisica je glavni prijenosnik bjesnoće


LOVAČKA PRIČA

Žalosna čarkušaBlago Lasić

Nadvio se stari cer vas pogrbljen i go-beljav, sam Bog znade koliko je star, nadvirio se i radoznalo bulji nad malu

ledinicu, na kojoj umorno, zabrinuto i neka-ko blesavo žmirka, u polu ležećemu polo-žaju, stari lovac Filip. Zahrđana čarkuša mu, kundakom otrcanim poput grabova malja, dodiruje koljeno kroz raspalu nogavicu, a pr-ljava težačka ruka, s noktima punim zemlje sličnim kravljem papku, podrhtava na čarko-vima, prebirući ih kao krunicu.

Filip je poznat u selu kao dobričina, na-ivčina i osobenjak. Često djeluje poprilično glupo, a ipak je bez pravoga razloga okolnim lovcima išao na živce, „svojom neopisivom škrtošću“ i smislom za „vrlo drzak krivolov“, što se u životu uopće nije događalo, već su svoje grijehe vješto i podlo njemu pripisivali i tako prikrivali svoje prljavštine. Jer, Filip niti je lovio niti krivolovio! Ima on dobru njemač-ku mirovinu i nije mu potreba nositi raspale i prljave farmerice. A tek čarkuša naslijeđena od oca, pa za jednu plaću je mogao kupiti nekoliko bokerica. Posudio je on „marke“ i Mirku i Draganu da se učlane u lovce i kupe lijepe puške, ali zloba i zavist im nikada nisu dopuštali zahvaliti mu, nego su ga stalno ogovarali i klipove mu podbacivali.

Smišljao Filip pod starim cerom, kako do-skočiti (polu pitomim) divljim svinjama, koje postadoše neka moda u lovištima, koje mu svakoga ljeta naprave štetu na grožđu i kuku-ruzu. Bilo je svega dvadesetak trsova Kambu-še koju je razapeo po drvenim trkljama okolo Doca, sa svega stotinjak strukova kukuruza. Zagrađivao je dračom, grabovim plotom, sta-rom bodljikavom žicom…, a svinje svaki put provale i što ne pojedu, ostatak sataru u ze-mlju. Nije mu toliko žao kukuruza koliko mu je do finoga crnoga grožđa. Vino mu poradi toga ostane suro (slabe boje) i tanko (malo alkohola), a on navikao na jaka crna vina. Žao mu i svinja, neće imati što loviti mlađi lovci, ali svoj posjed mora nekako obraniti.

Pramenovi slabe bure se lijepe i umiru na lišajavoj kori staroga cera, dok polu suha kukuruzina maše svojim krilcima i šuška, čas neku poznatu mu ariju, čas mu se ruga i čudi, što on tu leži i smišlja gluposti radi svoje škrtosti i pohlepe, pa i Božjim pticama i svinjama nije u stanju malo prepustiti. Što mu se ta kukuruzina ruga, kada su i ostali takvi, čak i gori od njega, pa zar ta škrtost i pohlepa nisu sve preplavili, samo se njemu to spočitava, razmišljao je nemirno Filip.

Napravio je Filip i veliko plašilo s maj-munskom glavom koja strši i ljulja se na buri, kesi mu se nad najrodnijom lozom pa se i sam uplaši od njega kada iznenada baci pogled. No, to ima učinka samo danju, noć njemu nevolje donosi.

Toga popodneva, i mržnja i slutnja, i mo-litva i psovka… sve mu se pomiješalo u je-dan neugodan i šareni košmar, u kojemu je Filip postao i ono što jest i ono što nije, pa je počeo sumnjati u ružne glasine svojih susje-da koje su mu zlobno i pokvareno podba-civali. Znade on dobro njihovo prepričava-nje, njihovu zlobu i neslane šale, ali što se tu može. – A tako sam ih brižno i sažaljivo po-magao, novce im posuđivao…, da mi se bar Kate nisu dovezivali. Što o njoj pričaju ružne priče kad ni mrava nije zgazila, dok sam ja po njemačkim kanalima u čizmama trunuo? I krivolovcem su me proglasili i sav moj trud nogama pogazili, a sada oni tako – tužno je i sjetno razmišljao Filip, i tako utonuo u san na blagim uzdasima bure koja ga je nježno milovala, poput njegove Kate u mladosti.

Sunce je utonulo iza brda, kada je Kata pomalo uznemirena zovnula Mirka i Dra-gana da potraže Filipa: – Jer otiša je s puš-kom, a dade mu se i popit, pa da nije negdi „klanac zavalija“ – referirala je uplašena žena Mirku. – Vi znate kud on hoda i di odmara, ta skupa ste u lovu, a ja mislim da je negdi oko Doca…

Vragolanu Mirku odmah pade na um ideja te za čas u jednoj tikvi vodenjači koja je visjela na plotu izradi masku mrtvačke gla-

ve, turi u nju malu ručnu bateriju i naiđe na Dragana. Otiđoše prema Docu puni pred-viđanja i šale, i kao da su ga ostavili tamo, ugledaše Filipa gdje spava. Lagano na prsti-ma se Dragan privuče, poput staroga mačka kada pticu lovi, i nagne se nad spavača koji je hrkao da se čulo na desetke metara, te mu izvuče čarkušu iz opuštene i usnule ruke. Br-zinom na jedan kolac nasadiše tikvu s bate-rijom pokraj onoga Filipova plašila, tako je izgledalo da su dva čudna vanzemaljca sa strašnim zubima u njihovoj blizini. Smjestiše se iza jednoga busa i počeše bacati kamen-čiće prema spavaču. Kad je jedan pogodio Filipovu glavu, čovjek se trže, skoči naglo na noge i iz sve snage poče urlati neke nerazu-mljive riječi, koje su se zakratko pretvorile u očajan plač.

Bijaše Draganu i Mirku žao svoga susje-da, te se skočiše da mu priđu i utješe ga u tom sumraku. Međutim, kada Filip ugle-da i oču još dva nova bića, opsova snažno i dade se u bijeg. Uzalud su ga počeli zvati imenom, njegove noge su tako hitro odmi-cale. U čudu i strahu su njih dvojica šaputali o svojoj nepromišljenoj i neslanoj šali i uza-ludno se kajali.

Nakon malo vremena isprazne čarkušu i objese je o granu cera pod kojim je Filip „usnuo vraga“, razmontiraju tikvu i bateriju i šuljajući se poput lopova primakoše se sla-bašnoj, žutoj svjetlosti što je kroz niski pro-zor Filipove stojne kuće pokazivala skromnu unutrašnjost.

– Srića naša – šaptao je Dragan Mirku na uho – eno, Kata mu meće ladne obloge po čelu i prsim, a on drće ko prut na buri…

Oporavio se Filip i počeo pomalo pričati svoja snoviđenja, ali mu nitko nije vjerovao. Čak ni njegova Kata! – Bio si pijan pa ti se to priviđalo – bivao bi kratak i oštar odgovor. – Drugi put pazi šta radiš i više nas ne sramoti, moga si umrit onu večer…

Takvo objašnjenje su prihvatili i susjedi, pogotovo je to odgovaralo Draganu i Mirku, kako ne bi snosili nikakvu odgovornost ni grižnju savjesti, jer nakon te nesretne noći Filip nikada nije želio društvo njih dvojice, premda su oni sada više nego ranije nastoja-li, primaknuti mu se i družiti se s njim.

Tako neshvaćen i otuđen, u Filipa se uvu-kla nekakva praznina, nemir, nepovjerenje i samoća pa je izgledao još čudniji nego rani-je. Čak je i svoju Katu zanemario, premda ga je ona nastojala ohrabriti i razveseliti.

Jednoga dana ga Kata nađe ukočenoga s rukama zgrčenim na prsima a u snažnim crnim noktima su mu bili komadići stare ka-rirane košulje… Iza njega, tamo u neome-tenom ćošku stojne kuće, hrđavim suzama plakala je njegova slomljena čarkuša.

Kada bi čarkuša, kojim slučajem, znala pripovijedati ili pisati, nastala bi tužna pri-ča o Filipovome životu, i lovu kao njegovoj zloj sudbini, spoznaji o tragediji ljudske zlo-be, nastale na krhotinama ljudskoga duha i zbog zakašnjele mudrosti čovjekove.


LOVAČKA PRIČA

Jelena Ljubić

Po starome običaju, stari lovac Pero po-šao je u seoski gaj usjeći bor unucima za božićne blagdane. Bio je već u go-

dinama, ali šetnja šumom bila mu je ugođaj koji mu dušu odmara. S njim pođoše i nje-gova dva unuka. Spremao se snijeg. Djeca su voljela slušati priče svoga djeda o lovu i lovačkim zgodama. Laganim koracima gazeći dobro znanim šumskim stazama, djed nije gubio vrijeme. „Ovdje je bilo lisice i vuka, a znao sam pogledati i u zečje loge u šikarama, posebno ispod grabovine.“ Među drvećem, nazirala se i pokoja jabuka. „Evo, ove sam ja cijepio, bile su divljake“, poka-zuje djed rukom na dva stara stabla jabuka već teško vidljiva od šume koja ih je obra-sla. Sjećajući se sa sjetom vremena svoje mladosti, suza orosi djedovo naborano lice. Ali je znao da se ovako na mlađe prenosi ljubav prema prirodi i životinjama u njoj. Kad ga jednom više ne bude, unucima će barem ostati njegove priče.

Hodajući tako, stigoše do gaja. Pero pogleda gdje su borići gusti, da posiječe jedan. Nije želio odsjeći bilo koji. Najprije

Ovogodišnji je, žalostan on bio!je očistio šikaru da borovi mogu lakše ra-sti, a tek onda je „svoj“ posjekao. Sjeli su se malo odmoriti. Snijeg je padao sve jače. Djeca su bila radosna, a i Peri je srce jače kucalo. Uživali su u svakom trenutku.

Iznenada ih u tome uživanju prekide neko tiho jecanje. Pero se podiže da bo-lje čuje. Ovo je srnjak, pomisli. Brzo rukom obrisa još oznojeno čelo i pođe prema šu-marku s desne strane. Bio je u pravu, pe-desetak metara dalje ugledao je srnjaka u zamci. Zapomagao je toliko, da je izgubio gotovo svu snagu, ali i dosta krvi. Jedva je disao. Uto su stigla i djeca. Ljutit, Pero im reče: „Ovogodišnji je, žalostan on bio! Da samo znam tko je zapeo zamku, čuo bi me taj dobro.“ Bio je razočaran. Pa komu ovaj ljepotan može smetati?! Što ljepše ima od srne i laneta na livadi obasjanoj sunčevim zrakama? Djeca su smjesta otišla u selo po pomoć. Seoski su lovci brzo priskočili i do-nijeli srnjaka do puta, a odatle ga autom prevezli kod Pere. Stigao je i veterinar, pre-vio mu noge i stavio mu drvene udlage. Miran kao janje, ležao je srnjak na prostirci od slame. Cijelo se selo okupljalo gleda-ti ovaj prizor, a najviše su mu se radovala

djeca. S velikom ljubavi i pažnjom dono-sila su mu hranu, pa i onu koju srnjak ne bi ni pogledao. Pero se na poseban način brinuo o srnjaku. Brižno ga je pokrivao de-kom i milovao po zatiljku. Nježno i s lju-bavlju, kao sa svojim rođenim.

Snijeg je bio dobro napadao. Prekrio je šume, krovove i puteljke, planine i doli-ne. Prekrio je i mjesto na kojem je, u krvi i iznemogao, ležao srnjak. Ali je bilo nemo-guće sakriti trag nečijega bezobrazluka i grabežljivosti. Mladi srnjak u Perinoj štali se, srećom, dobro oporavljao i svjedočio o ljudima bez duše u sebi.

Stigao je Božić i okićen je bor. Dječja srca obuzela je sreća što imaju slatkiša, ali još više što ove godine imaju i srnjaka. Bio je ovo Božić za sjećanje i još jedna priča sa sretnim završetkom. Neka ova priča pro-budi dijete u tebi, čovječe! Ako tvoj blag-danski stol bude pun, sjeti se onih koji to nemaju. Kad te ugrije vatra s ognjišta, kad ti čaša vina zarumeni obraze, sjeti se bo-lesnih i slabih. Neka ti se u srcu dogode štalica i topli dom. Daj svoj doprinos da snijegom i zimom ugrožene životinje do-čekaju proljeće. Obiđi starije lovce, čuj nji-hove priče, oni su žive legende. Pruži ruku kolegi s kojim si se, možda, porječkao ili si ga uvrijedio.

Uz malo više razumijevanja i uvažava-nja, blagdansko bismo ozračje mogli imati svakoga dana.


KINOLOGIJA

Dobroslav Vrdoljak

Zakon o lovstvu FBiH je člankom 12. točkom 2. stavkom 6. odredio da sva-ki korisnik lovišta mora imati lovačko-

ga psa osposobljenog za praćenje krvnoga traga ili krvosljednika s položenim ispitom, ako je u lovištu koje uzima u zakup predvi-đen odstrel krupne divljači.

S obzirom na to da sva lovišta u Sred-njobosanskoj županiji imaju mogućnost uzgoja i odstrela krupne divljači, morat će imati i odgovarajuće pse za praćenje krv-noga traga. Ne događa se često, ali se ipak dogodi da lovac rani vepra, srnjaka ili med-vjeda i nikad ga ne pronađe. Gubitak je to za lovište, gubitak je to i za lovca jer ostaje bez kvalitetnog trofeja, a gubitak je i za ko-risnika lovišta jer ostaje bez odgovarajuće naknade za izgubljenu divljač. Da se to ne bi događalo, svi korisnici lovišta imaju do-voljno vremena da ovo pitanje pravodob-no i kvalitetno riješe. A dobro bi bilo da su i dosad lovišta s krupnom divljači imala pse navedenih kvaliteta.

Da ne bude prekasno, lovačka društva Srednjobosanske županije već su se dogo-vorila oko nabavke odgovarajućeg krvo-sljednika. Taj zadatak je povjeren iskusnom kinološkom sudcu Mirku-Miranu Šariću iz Viteza, koji je za kratko vrijeme pronašao Vinka Blaškovića iz Slatine u Republici Hr-vatskoj, uzgajivača bavarskih krvosljednika. Posao je sklopljen, cijena i datum isporuke utvrđeni, pa je grupa lovaca-kinologa 14. studenoga ove godine u Slatini preuzela četvero štenadi bavarskoga krvosljednika.

Pet udruga ima krvosljednike, pet će ih imati na proljeće

Blašković je pripremio odgovarajuću do-kumentaciju (eksportni rodovnik i zdrav-stvenu iskaznicu) za svako štene, kako ne bi bilo problema na prelasku granice. Štence su dobila lovačka društva iz Viteza, Busova-če, Nove Bile i Novog Travnika. Na odgoj i brigu povjereni su kako gdje. Gdje je bio uposlen lovočuvar, štene je povjereno nje-mu, a gdje nema uposlenog lovočuvara, brigu o psu će privremeno preuzeti netko od članova društva. U Busovači je štene po-

vjereno uposlenom lovočuvaru Mladenu Petroviću, s obzirom na to da će Mladen ionako obavljati poslove pronalaska ranje-ne divljači.

Od deset lovačkih društava iz ove žu-panije koja pripadaju Lovačkom savezu Herceg Bosne, sada ih pet ima krvosljed-nike (Kreševo je to ranije učilo), a ostalih pet će to riješiti iz proljetnog legla, u čemu

KRVOSLJEDNICI U LAŠVANSKOJ DOLINI

će najvjerojatnije opet Miran posredovati. Ovo je samo jedan od primjera kako lovci ove županije ozbiljno doživljavaju Zakon o lovstvu FBiH. Oni očekuju skoru primjenu Zakona u cijelosti, posebice onoga njegova dijela koji se odnosi na ingerencije i obveze županijskih ministarstava. Cjelovita primje-na Zakona o lovstvu FBiH i njegova realiza-cija na cijelom području Federacije, riješila bi niz nagomilanih problema u lovstvu. To lovci očekuju od naših ministara.

BESPLATNI MALI OGLASIProdajem nov lovački karabin 30-06 Crvena zastava, s optikom “Zrak“, Sarajevo i 50 komada streljiva magnum. Cijena 1.200 KM. Može i zamjena za dobroga lovačkog psa. Tel. 036 881 024.

•Prodajem sjemensku čičoku po cijeni od 1 KM po kilogramu. Zoran Stanković, tel. 065 639 125.

•Nudimo 5.000 fazana starosti 6 mjeseci, po cijeni od 20 KM s uračunatim PDV-om, franco Gradačac. Spremni smo na dogovor oko prijevoza, kao i na dogovor oko proizvodnje fazana za vaše potrebe za naredno razdoblje. BIBING d.o.o. Gradačac, tel./faks 035 857 333.

•Uz mineralno-vitaminsku sol za divljač, nudimo i stočnu lizalicu, po cijeni od 3,90 KM, i melasni blok za visoku lovnu divljač, po cijeni od 5,90 KM. Naručenu količinu soli dopremamo na naručiteljevu adresu. Za sve informacije obratite se na telefone 051 816 997 i 065 483 889, Subotić d. o. o., Gradiška.

Budući krvosljednici u rukama iskusnih lovaca-kinologa


KINOLOGIJA

Kinološka udruga „Široki Brijeg“ upri-ličila je 10. listopada 2009. u gateru Kosmaj državnu utakmicu pasa go-

niča na zeca. Bilo je prijavljeno 8 pasa, ito onih koji su već ispunili uvjete za ovo na-tjecanje.

Po vrlo ugodnom vremenu i na pristoj-nom terenu za ovakve manifestacije, ispit su položila 4 psa. Titulu državnog prvaka CACT BiH – zec, s osvojenih 116 bodova, ponijela je ženka Dona BHR-13409, istarski gonič k.d. Tome Odaka iz Čitluka. R CACT BiH ili titulu rezervnoga državnog prvaka osvojila je Biza BHR-12234, posavski gonič Drage Skoke iz Radišića (Ljubuški), osvo-jivši 101 bod. Treće mjesto, s 97 bodova, pripalo je Lesi Široko-Briješkoj, ženki po-

Od ovakvih pasa trebaju nasljedniciAndrija Hrkać

Emil Jurčić

KU „Široki Brijeg“: CACT BiH

savskoga goniča, s kojom je radost i uživa-nje u gonu dijelio Pero Ćavar iz Knešpolja (Široki Brijeg). Njegova Lesa je pronašla i u stopu slijedila manjeg zeca 31 minutu, ne prelazeći na novu divljač, na što je vodič i vlasnik bio ponosan te je zamolio prekid turnusa. Četvrtoplasirana je bila Pipa, po-savski gonič Blage Sliškovića iz Mokrog (Široki Brijeg), koja je gonila uz dobar glas

i njuh, iskazala odličnu sinkronizaciju i po-slušnost vodiču i osvojila 64 boda.

Svi plasirani psi su iskazali veliku volju za rad, te pokazali da se ova vrsta divljači može slijediti (goniti) više od 40 minuta. Lovci su znali govoriti kako je malo pravih zečara, i zaista ih je još uvijek malo, ali ovo su ženke od kojih se može izvlačiti potom-stvo.

Kinološka udruga „Grude“, surađujući s HLU „Malič“, u 2009. godini organizirala je četiri kinološke priredbe: IPO za ptiča-

re u Gorici; B utakmicu za ptičare u Grudama; državnu utakmicu CACT na zeca u gateru Grude; IPO za pse goniče u gateru Medovići.

Sve su priredbe bile odlično posjećene i izveden je velik broj pasa, kako iz Gruda tako i iz udruga okolnih mjesta. Za CACT je čak bilo više zahtjeva za nastup nego što ih je bilo moguće prihvatiti u jednome danu. Vrijeme je, također, bilo odlično i sve je pro-teklo u najboljem redu. Organizatori su se pobrinuli da gosti ne budu „gladni i žedni“,

Četiri dobro organizirane priredbe

KU “Grude”: KINOLOŠKA AKTIVNOST U 2009.

a na CACT-u je bilo veselo poslije utakmice do kasno u noć.

Pobjednik B utakmice ptičara bio je pas Alka, njemački kratkodlaki ptičar Ante Ku-kavice iz Imotskog, a CACT-a na zeca pas Biba, posavski gonič Tomislava Odaka iz Čitluka.

Za bogate nagrade pobrinuo se organi-zator i sponzor – „Vino-duhan-voće“ iz Ruži-

ća hranom za pse KIRA, a tiskarske je usluge odradila Udruga studio „Grafika“ Ivice Ćor-luke iz Gruda, stolni sponzor i logistika ovih priredbi.

Sve organizacijske i druge poslove odradili su dr. Branko Zadro, predsjednik KU „Grude“, Doni Mikulić, predsjednik HLU „Malič, te predsjednici lovnih sekcija gdje su se priredbe odvijale.

Česta slika u gateru u Kosmaju

B utakmica ptičara u Grudama


KINOLOGIJA

Stanko Ćurčić

Anto Kesedžić

Kinološka udruga „Vran“ osnovana je 1998. godine. Osnovni joj je cilj bio, u suradnji s LD „Vepar“ unaprijediti lov-

nu kinologiju na općinskoj razini. A to se čini održavanjem smotri, IPO-a i utakmica u radu pasa lovnih pasmina. U tom smislu, već više od deset godina organizira se IPO na zeca na otoku Škarine (Ramsko jezero). Organiziraju se i utakmice IPO na divlju svinju u gaterima na području općine.

- U proteklom je vremenu na otoku Škarine svoje sposobnosti probalo više od 200 lovačkih pasa. I što se Škarina tiče, to je tradicija koja će se održati. Već sljedeće godine, krajem ožujka ili početkom trav-nja, organizirat ćemo IPO i Državnu uta-kmicu na zeca. A ako se ukaže mogućnost, i na divlju svinju. Već postoji zavidan broj pasa s certifikatom za lov zeca i divlje svi-nje. Mnogi naši članovi su sudjelovali na utakmicama na zeca i divlju svinju izvan općine. Sedam pasa je osvojilo više od 170 bodova, a najviše su osvojili moja Ara i Brko Rade Ivanike. Jedan broj naših člano-va redovito sudjeluje na državnim smotra-ma pasa i u prilično su jakoj konkurenciji osvajali prva mjesta. Nastupali su u Vitezu,

Odlična suradnja kinološke i lovačke udrugeKU “Vran“, Prozor-Rama: ŠKARINE SU TRADICIJA, BIT ĆE JOŠ TOGA

Travniku, Posušju, Mostaru, Sarajevu, Ba-nja Luci, Bosanskoj Dubici, Kamenskom, Čapljini, Splitu itd. - ponosno nam ispriča predsjednik Udruge Jozo Miličević.

U udruzi je dvadesetak aktivnih člano-va. Tajnika i rizničara, Ivu Zanu, pitali smo

kako Udruga financijski funkcionira: - Financiramo se donacijom LD „Vepar“

u iznosu 700 do 750 KM, članarinom koja iznosi 30 KM te naplatom prilikom održa-vanja kinoloških manifestacija, što je do-voljno za minimum naših aktivnosti.

Već dugo se u Usori razmišlja o organi-zaciji smotre lovačkih pasa za ocjenu B rodovnika i ocjenu eksterijera. Vođeni

time, u Lovačkom domu u Sivši su se 19. rujna 2009., s kinološkim sucem Vedranom Božičkovićem iz Grabovice (Doboj), sasta-li Ilija Duđak, Anto Kontić i Dragan Bonić. Tada je odlučeno da će se planirana kino-loška manifestacija upriličiti 27. rujna ispred Lovačkog doma u Usori. Nešto poslije je za nju stiglo i odobrenje Unije kinoloških save-za Bosne i Hercegovine.

Kako je ovo bila prva kinološka manifesta-cija u posljednjih 13 godina na ovim prostori-ma, organizator se morao maksimalno potru-diti. Teren je bio odlično pripremljen, s dosta hladovine i prethodno pokošenom travom. Oformljen je i ring površine pedesetak meta-ra četvornih, sa zapisničkim stolom u sredini i s dosta prostora za provjeru kretanja.

Prva kinološka priredba nakon trinaest godinaLD „Fazan“, Usora: SMOTRA LOVAČKIH PASA

Na manifestaciji su sudjelovali usor-ski lovci i kinolozi, a uveličali su je i njihove kolege iz Teslića, Doboja i Jelaha. A kako su

uspjeli dobro organizirati ovogodišnju, usor-ski kinolozi su stekli pravo iduće godine or-ganizirati i neku manifestaciju višega ranga.

Sve bolji rezultati ramskih kinologa

Vlasnici su pažljivo pokazivali svoje ljubimce


EKOLOGIJA

Blago Lasić

Koliko je naše lovačko znanje o ježevima i što mi deklarirani čuvari ravnoteže u prirodi, pogotovo označeni i zaduženi

temeljem zakona za uzgoj i zaštitu divljači, morali bismo češće, barem onako intimno, proanalizirati i učiniti iskorak u smislu svoga dodatnog obrazovanja i prosvjećivanja.

Hodeći linijom manjega otpora i vođeni svojom ljudskom pohlepom za što bržim i lakšim plijenom, često zaboravljamo na neke sitne i krhke karike našega prirodnog lanca, u kojemu mali jež ima vrlo značajno mjesto. Još od svojih starijih sam davno saznao o ježu kao najvjernijem čuvaru obiteljskoga vrta, koji, prema njihovom kazivanju, uistinu spada u neku vrstu polupitomih životinjica, privrže-nih terenu na kojemu su ugledali svijet. I to: ne radi svoga relativno sporoga hoda i kratkih nogu, već poradi prirodne sklonosti da obita-va na nekome terenu.

Mogu kolege lovci postaviti pitanje svr-hovitosti pisanja o ježu i spekulirati o tome

VALJA PREVLADATI DVOJBE JE LI JEŽ DIVLJAČ I VRIJEDI LI MU POKLANJATI POZORNOST

Jež – neumorni čuvar prirodeJež je krhka, ali značajna karika našega prirodnog lanca. U mnogim je europskim zemljama na popisu strogo zaštićenih životinja i njegovo je uništavanje i hvatanje strogo kažnjivo

je li jež uopće divljač i koliko je vrijedan po-klanjati mu pažnju. Upravo radi toga želim i kazati nešto u smislu prevladavanja nekih dvojbi.

Jež je sisavac i jedan od najaktivnijih predstavnika te vrste koji se hrane raznim insektima, bubama, rovcima, zmijama, sitnim voluharicama, miševima, jajima od različitih nametnika, gusjenicama, krumpirovom zla-ticom, različitim tvrdokrilcima i šumskim na-metnicima…, jednom riječju svime onim što po našim mjerilima smeta ljudima u vrtu i u prirodi uopće. Jež ima vrlo učinkovitu meto-du za hvatanje sitnih životinjica. On se sklupči u lopti i naglo se zavalja preko neke voluhari-ce ili zmije. Na taj način se oštre bodlje zariju u tijelo žrtve koja onda polako umire prikovana za ježa koji očekuje smrt ulova.

Spada u noćne lovce, premda se može susresti i usred bijeloga dana, ako se nije najeo po noći ili ga nešto uznemirilo u nje-govome zaklonu. Također, spada u zimske

spavače, ali mu je san dosta plitak pa se zna izvući vrlo rano iz svoga plitkoga brloga ko-jega najradije pravi pod nekim većim kame-nom i ispod trulih panjeva. Tamo vjerojatno i zimi pronađe nekoga crva ili larvu, moguće i neku zmiju. Brlog mu je vrlo uredan i čist, uvijek iznutra obložen tankim vlatima trave i mahovine. Obično u tim udubljenjima žen-ka na svijet u početku ljeta donese 3 do 5 mladih. Mlađe ženke nekada znaju u jesen imati i drugi okot.

Građa njegovoga tijela, kada se zgrči, oblika je lopte i na taj način se s pomoću svojih oštrih iglica brani od neprijatelja. Me-đutim, mudrost lisice koja ga svojom mo-kraćom zašprica, i strpljivost orlova koji ga dugo vrebaju da poviri glavom (glava, trbuh i noge mu nisu obrasli bodljama), često ježe-ve stoji života, pa se u prirodi nerijetko mogu pronaći igličaste kože pojedenih ježeva.

NAJČEŠĆA ŽRTVA NA CESTAMAVukovi su zacijelo veliki neprijatelji ježa,

ali i psi kojima se ježevi noću rado prikradaju zbog vode i tražeći hranu. Osobno sam imao nekoliko pasa koji su noću uz dosta muke i cijuka vrlo revnosno davili i žderali ježeve i po cijeni krvave i izbodene njuške.

Međutim, kao i za svaku drugu divljač, najveći neprijatelj ježa je čovjek sa svojim neznanjem ili pak proždrljivošću. Mnogi ljudi, među njima i lovci, ga rado noću tra-že, hvataju, deru i jedu. On uistinu ima vrlo kvalitetno meso, međutim, čitatelji bi morali imati na umu i činjenicu da ježevi često biva-ju bolesni i prenositelji nekih bolesti, među njima i trihineloze.

Odrastao jež naraste do nekih tridesetak centimetara i može biti težak do 1,5 kilogra-ma. Pa zar se onda isplati tu malu bubljicu mesa nositi veterinarima na analizu mesa, koja košta koliko i kilogram neke druge vrste u trgovini. Ježevi najčešće stradavaju koncem proljeća, kada su u potrazi za hranom jako ak-tivni a tada im treba za prehranjivanje legla. Ispod sazrelih murava (dudova) nalazio sam i po pet ježeva koji su žderali slatke plodove i dahtali poput svinja kada naglo jedu.

Osim ježeve uporabe za hranu, ljudi je-ževe uništavaju svojom nepažnjom prilikom obrade vrtova i vinograda (alatima, strojevi-ma, kemijskim sredstvima), i ne sluteći koliku štetu sami sebi čine. Tek tijekom brze vožnje automobila! Smatra se da najviše žrtava na cestama ima među ježevima, jer ne žive oni samo oko kuća u vrtovima, njihovo obita-valište su svi tereni, a slabo se mogu i znaju čuvati svjetala i kotača.

Ježevi su, vjerovali ili ne, u mnogim eu-ropskim zemljama na popisu strogo zaštiće-nih životinja i njihovo uništavanje i hvatanje za preprodaju u cilju konzumiranja ili kućnih ljubimaca, strogo je kažnjivo.

Kada ćemo mi do te spoznaje?


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Ptičja gripa lani, svinjska gripa ove go-dine, obična uvijek, pa azijska, špa-njolska, američka… i tko bi još znao

sva imena postojećih i budućih bolešću-rina i prehlada, od kojih obolijevaju poje-dinci i velike skupine, među njima i lovci. Onda dođu prvi savjeti liječnika i starijih osoba: Pijte puno čaja i vitamina C! To već i mala djeca znaju. Kada tekst dođe do kra-ja, uočit ćete smisao ovakvoga početka.

DIVLJA RUŽA (Rosa canina -Rosaceae L.)Kakvoga li nebeskog dara, prosutoga

po planinama, poljima, šumarcima, živica-ma, svugdje tamo kamo ljudska noga kro-či, po plodnome i škrtome tlu, raste - divlja ruža, kako je nazva neki biljar. A mi to malo znamo i još manje koristimo! Ipak, obilno su je koristili stari narodi: Kinezi, Asirci, Me-zopotanci, Grci …, liječili su njome svoje vojske i robove, krijepili njezinim plodovi-ma, cvijetom i lišćem iscrpljene radnike i ratnike, ulijevajući im novu snagu i moć, a djevojke se mazale laticama, kako bi neo-doljivim mirisom privukle svoga suđenog.

Kako je god nazvali, divlju ružu ćemo

Nakon svibanjske i lipanjske cvatnje, divlja ruža se malo pri-taji, pa ponovno najesen u rujnu i listopadu prkosi i šepuri se (radi čega je nazvaše šepurikom) svojim jarko crvenim, gu-stim plodovima, kada se i beru za uporabu

DIVLJA RUŽA – NEBESKI DAR KOJEG MALO KORISTIMO

Šapat povijesnoga pamćenja

Blago Lasić

lako prepoznati. Ona kao grm raste čisti-nama i ledinama (uvijek na otvorenome prostoru). Ljepota njezina busa često pri-vlači i divljač koja se pod njom odmara i krije od hladnih planinskih vjetrova. Ptice pjevice borave u njoj a zreli plodovi divlje ruže su specijalitet svemu što gamiže, leti i hoda majčicom zemljom.

Mislim, toliko je poznata da joj ne treba posebice opisivati njezine karakteristike, od kojih su jedino bodlje malo neugodne.

Ime je kod starih Latina najvjerojat-nije dobila po psu (canus), jer su divljom ružom uspješno liječili ugrize od bijesnih pasa i drugih životinja.

Ružini cvjetovi bijele ili nježno ružičaste boje su tako blaženoga mirisa, da su uvijek puni nekih insekata. Zato su ljudi raznim uzgojnim metodama i križanjima proizveli pitomu ružu, nazvavši je kraljicom cvijeća.

Nakon svibanjske i lipanjske cvatnje, divlja ruža se malo pritaji, pa ponovno naj-esen u rujnu i listopadu prkosi i šepuri se (radi čega je nazvaše šepurikom) svojim jarko crvenim, gustim plodovima, kada se i beru za uporabu. U nekim zaklonima ostanu do kasne zime, gdje ih divljač i lov-ci onako mekane probaju.

Za lijek se skupljaju: lišće, cvijet i plod.Divlja ruža posjeduje jako mnogo ko-

risnih tvari; vitamini: A, C, B1, B2, P, K, F, E, tanine, šećer, organske kiseline, flavonide, minerale.

Izuzetno je širok i učinkovit spektar djelovanja preparata od šipurka: čaj, pe-kmez, sok, ifuz u vinu, ulje. Službena me-dicina šipurak rabi i preporuča za mnoge tegobe, osobito kao jedinstven izvor vita-mina C u specifičnoj kombinaciji s drugi-ma kod bolesti gripe i prehlade, te bolesti mokraćnoga trakta. Čaj je preporučljiv za čuvanje jetre i jače lučenje žuči.

Džem, pekmez i sok od šipurka se pre-poručuju djeci za bolji rast i probavu, te li-ječenje crijeva, protiv proljeva. Od davnina se rabi kao diuretik i depurativ, te protiv bolesti skorbuta, zaustavljanja krvarenja.

Jako je dobar cvijet i plod u kombina-ciji s metvicom i pčelinjom ljubicom za miran i ugodan san

Često se dogodi da divljač preduhitri berače divlje ruže, čekajući još malo dozri-jevanja, pa nestane šipurka na označeno-me mjestu. Zna divljač što je dobro, zdra-vo i jeftino!


GASTRONOMSKI KUTAK

Lovci kažu, a još i u kalendaru piše, kako je meso vepra najukusnije u stu-denom, prosincu i siječnju. Pomislih

taman, najbolje je da se tada i jede. Ako meso nije u ledenici, onda ga najprije tre-ba nabaviti. U našim šumama se uglav-nom još poneki vepar šepiri, pa navalite. A kakvo je meso od vepra? Lijepo i ukusno, a najbolje je ako je vepar star od jedne do dvije godine. Ako je mlađi, meso je suviše mlitavo, a kod starijega opet je pretvrdo. No, nabasa li vam vepar pred cijev, ne pi-tajte mu rodni list, već pucajte pa onda pogledajte je li prestaro. Ako bude pre-tvrdo, malo ga dulje kuhati a na mlado se smilujte. Zapravo, kad prema vama krene sitno prase, u kojem nema barem 50 kila, samo ga zapamtite i ne pucajte u njega, dobro će doći i sljedeće godine.

Nisam pristalica stavljanja mesa divljači u marinadu, pose-bice ne za dulje vrijeme. Najbolje je kada odleži nekoliko dana zamrznuto, isključivo zbog uživanja u originalnom mirisu divljači

MESO JE LIJEPE CRVENE BOJEDivlje svinje spadaju u kategoriju

divljači za koju kuhari obično kažu „crna divljač“, što nikako ne znači da je meso crno, naprotiv, ono je lijepe crvene boje a ako je mlađe onda je ta boja i ružičasta. Najčešće se priprema pečenjem u ne-kom aromatičnom umaku na bazi vina, šumskih gljiva, bobičastoga samoniklog šumskog voća i mirisavih trava. Ovoga puta prednost dajem bobičastom voću i gljivama.

PAPRENA VEPROVINA S GLJIVAMA Za ovo jelo upotrijebite meso od buta. Nisam pristalica stavljanja mesa div-

ljači u marinadu, posebice ne za dulje vrijeme. Za mene je najbolje kada odleži nekoliko dana zamrznuto, isključivo zbog uživanja u originalnom mirisu divljači.

JELA OD DIVLJE SVINJE

Veprovina je najukusnija od početka studenoga do veljače

Pero Zelenika

ZAČIN

Borovica (ne borovnica) je prilično rasprostranjen sta-ri europski začin. Bobice su poznavala, upotrebljava-la i cijenila stara europska plemena, prije svega zbog njihove ljekovitosti. Kao za-čin, koriste se potpuno zreli, svježi ili osušeni okrugli plo-dovi (promjera 4 – 8 mm). Svježe borovice su tamno-plave boje a osušene nešto tamnije. Najčešće se koriste za začine kod divljači, pera-di, razne pečenke, riblje juhe i marinade, kiseli kupus i dr.

Imajući u vidu da veprovina ima intenzi-van miris, preporučam kratku marinadu. U smjesu octa i vode dodajte oguljen češnjak, malo korjenastog povrća i lovo-rov list, prokuhajte i ohladite. Marinadom prelijte meso vepra, poklopite i ostavite na hladnom mjestu da prenoći. Nakon toga meso izvadite iz marinade i izrežite na kockice.

Zagrijati ulje pa na njemu ispržiti ne-koliko glavica isjeckane kapule, dodajte dobar komad isjeckane pancete. Kada sve porumeni dodajte narezano meso vepra, jedan smrvljeni čili bez sjemenki (umjesto čilija može ljuta papričica), pa-par u zrnu, malo papra u prahu, nekoliko bobica borovice, lovorov list te žlicu ve-gete i sol. Sve dobro izmiješati i uz doda-vanje tople vode dinstati na laganoj vatri.

Dok se meso dinsta, namočiti u vodi desetak dekagrama suhih gljiva, najbolje vrganja, te dodati pred kraj dinstanja. Ta-kođer dodati izribanu jabuku i uz podlije-vanje vodom nastaviti dinstati. Pred kraj dodati zgnječeni češnjak i isjeckani per-šin. Pura i tjestenina i nezaobilazno crno vino svakako će dobro doći.


ZABAVNI KUTAK

Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove riječi koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.

Spojite jednake brojeve linijom koja prolazi isključivo kroz prazne kvadratiće, linije se ne smiju presijecati, a sva prazna polja moraju biti upotrijebljena!

Mariofil SoldoPREžIVAč Iz PORODIcE SISAVAcA, LOVIDBA OD 16.9 DO 31.1 (NA SLIcI)

UčINITI PUSTIM

DANSKI ŠAHIST LARSEN

HRV. SLIKAR, IGNjAT

VRSTA KRATKOG

MAčA

MjESTO NA OTOKU

PAGU

ESTONAc

neVen TOMIć

TVORNIcA U KOjOj SE PROIzVODI

SIR

ROD SjEVER-NIH jELENA LOPATARA

RUSKI PISAc, MIHAIL

FRANcUSKI GEOLOG

BOUE

DRžATI ŠTO U TAjNOSTI TjERATI INAT

OSTRIćI (... KOGA)

čOVjEK BOLESNO

SKLON PALjENjU

žENA žIDOVSKOGA

KRALjA jORAMA

FRANcUSKI PjEVAč ROSSI

IVANA TRUMP

UREđAjI

FORMAT PAPIRA

POLUDRAGI KAMEN (MN.)KONjI OD TRI

GODINE

MORSKI GREBEN, PUNTA

POKUS

naJISTOČnIJI GRaD HRVaTSke

AUTOR: MARIOFIL

SOLDO

OBzIDANA OBALA U LUcI ITALIjA

OKRUTAN VLADAR

INjE KOjE PADA S DRVEćA

MORSKA ILI KAMENA

LjUTIT KAO ...

GLUMICa I PJeVa-ČICa wInTeR

OBNAŠANjE AGINSKE VLASTI

KOMPO-zIcIjA

SLOBODNE FORME

ILI SMEđE ILI SUzNE ILI

POSPANE

RAjKO DUjMIć

RAzINA

IVAN KLASNIć

KISELINA

ARIjANA čULINA

VANADIj

OPUŠAK, čIK (MN.)

1 T

2 T

3 T

4 T

5 T

6 T

1

4 2

1

3 4 3

2

BRAVO

RISAN

KARLO

RUKAV

KRAVA

SAZIV


IN MEMORIAM

MATE ODAK(1962. – 2009.)

Iznenadnom smrću, na-pustio nas je naš dragi kolega lovac Mate. Bio je uzoran član sekcije Crveni Grm. Tih, skroman i nadasve požrtvovan, u društvu jako omiljen. U lovu je uživao i rado bi lovio barske ptice koje bi u preletu za zimskoga vremena „pale“ ispod njegove kuće. Hoće li i liske, kad se sada spuste na mirne vode Crvengrmskog je-zerca, znati da Mate nema više među nama?

Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za našu Udru-gu. Počivao u miru Božjem!

HUL „Kravica“, Ljubuški

SREĆKO (Luke) HRSTIĆ(1927. – 2009.)

Iznenadna smrt uzela je iz naših redova jednoga starog lovca, člana sekcije Radišići. Lovački ispit je položio 1953. godine i od tada je, najprije kao mlad lovac, poslije i kao iskusan i stariji, uvijek bio oslonac u Udru-zi, izuzetno predan dužnostima koje je obnašao. Mi lovci, njego-vi prijatelji, najiskrenije mu za-hvaljujemo za sve što je učinio za našu Udrugu. Počivao u miru!


IVAN-IKO RAMLJAK(1948. – 2009.)

Iznenada, redove našega Društva napustio je naš prijatelj, kolega i član, naš Iko. Bio je jedan od glavnih inicijatora obnavlja-nja rada Društva nakon rata te

dugogodišnji predsjednik Druš-tva, predsjednik Skupštine i do-pisnik Hoopa iz posuškoga kraja. Sve dužnosti u Društvu obnašao je časno i pošteno te je Društvo s njim na čelu postalo nosite-ljem organiziranog lovstva na ovim prostorima. Bio je primjer i uvijek na usluzi velikom broju lovnih pripravnika, koji su uz njegovu pomoć stasali u uzorne i čestite lovce.

Za sve što je učinio, naji-skrenije mu zahvaljujemo. Dragi Iko, zauvijek ćeš ostati u našim srcima. Počivaj u miru Božjem!

LD „Radovanj“, Posušje

LOVRO BEJIĆ(1933. – 2009.)

Redove našega Društva za-uvijek je napustio naš dugogo-dišnji član, kolega i prijatelj Lovro Bejić. Svoj lovački put započeo je u LD „Kiseljak“ iz Tešnja, a ute-meljenjem LD „Fazan“ daje svoj doprinos organiziranju i radu ovoga Društva. Bio je istinski lju-bitelj prirode i lova. Pripadao je sekciji Ularice, bio je zastupnik u Skupštini i lovnik lovačke grupe Bejići. Za svoje zasluge odlikovan je Odličjem II. reda Lovačkog sa-veza Herceg Bosne.

Hvala mu za sve što je uči-nio za naše Društvo. Njegov lik trajno će ostati u našim sjećanji-ma. Počivao u miru Božjem.

LD „Fazan“, Usora

JOSIP MRKONJIĆ(1952. – 2009.)

Nakon teške bolesti, u 57. godini života napustio nas je naš dugogodišnji član i prijatelj. Ostat će u sjećanju svih onih koji su ga poznavali, a osobito nama lovcima, kao skroman, druželju-biv i nadasve dobar čovjek, pri-jatelj i dobročinitelj.

Za sva dobra koja je uči-nio za naše Društvo, velika mu hvala.

LD „Jeleč“, Žepče

JOZO KORDIĆ(1940. – 2009.)

Redove Hrvatske lovačke udruge „Malič“ iz Gruda i lovne sekcije Tihaljina zauvijek je na-pustio, u 69. godini života, naš dugogodišnji član, kolega lovac Jozo Kordić.

Njegov lik trajno će ostati među kolegama lovcima, pose-bice lovne sekcije Tihaljina. Za sve što je učinio za našu Udrugu i lovnu sekciju, velika mu hvala. Počivao u miru Božjem.

HUL „Malič“, Grude

BRANKO ILIČIĆ(1937. – 2009.)

Nakon kratke i teške bolesti, uz posljednje lovačko zbogom oprostili smo se od našega Branka. Bio je priznat i poštovan lovac. Svojim iskustvom i lovač-kim zanosom poticao je ostale, prije svega mlade lovce, na po-štovanje kolege lovca, prirode i divljači u njoj. Njegovim odla-skom nastala je velika praznina u našoj udruzi, a posebice lov-noj sekciji Ružići čiji je bio član.

Za sve što je učinio za naše lovstvo, velika mu hvala. Poči-vao u miru Božjem.

HUL „Malič“, Grude

FRANO PRIMORACDALINOVIĆ

(1929. – 2009.)

Uz Tvoj iznenadni i bolni odlazak, makar u svojoj 80-oj, teško je pomiriti se s gubitkom istinskoga uzora: čovjeka, lovca, ljubitelja prirode i ljudi. Zato po-ručujemo i vapimo: Neka Ti se, dragi naš Frano, razmaknu sve

grane šume koju si kao šumar sadio, neka ti sva divljač koju si čuvao i uzgajao učini posljed-nji naklon, neka svi lovci koji te poznaju a Uzarićani posebice, za tvoj osmjeh, savjet i dobrotu daruju veliku hvalu.

Neka Te nebesa prihvate poput staroga poznanika, da bi otuda vjetrom i sunčevom zra-kom utjehu svojim najbližima poslao! Neka te prihvate kao što si ti mnoge bolesne u svoja kola prihvaćao!

Jer, svi koji su te poznavali imaju svoj razlog za žaljenjem, ali imamo i svi razloga biti po-nosni na druženje i lov uz Tvoj plemeniti lik.

Počivaj mirno u svome Ša-rampovu, kitit ćemo humku cvi-jećem i hvalom!

LD „Mosor“, Široki Brijeg

SMILJAN BARIŠIĆ(1963. – 2009.)

Tragičnom smrću prerano nas je napustio naš uzorni član, kolega lovac i prijatelj Smiljan Barišić. U svome lovačkom stažu isticao se neizmjernom ljubavlju prema prirodi, divljači i lovstvu. Bio je marljiv, radovao se sva-kom našem izlasku u lovište i svim aktivnostima vezanim za lovstvo.

Ostat će u srcima svih koji su ga poznavali, a osobito nama lovcima kao skroman, druželju-biv i nadasve dobar čovjek i pri-jatelj. Za sve što je učinio za naše Društvo, posebice lovnu sekciju Buna, velika mu hvala. Počivao u miru Božjem.

LD „Jarebica“, Mostar

GORDAN STOJČIĆ(1959. – 2009.)

U 50-oj godini života preki-nut je životni i lovački put našega kolege i prijatelja Gordana Stojči-ća. Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Volio je prirodu, lov i lovačka dru-ženja. Nesebičnim zalaganjem,

ljudskim kvalitetama i lovačkim iskustvom znatno je pridonio boljitku našega Društva.

Zahvaljujemo mu za sva dobra koja je učinio za nas i naše Društvo. Njegov lik i lovački duh ostat će zauvijek s nama. Poči-vao u miru Božjem.

LD „Jarebica

OBLJETNICA SMRTI

PERO ČERKEZ(1942. – 2008.)

Prošla je godina dana otka-ko više nije s nama naš prijatelj, lovac i veliki ljubitelj prirode Pero Čerkez. Ni jedan izlazak u lovište ne prođe a da te se ne sjetimo, ponosni što smo s To-bom skupa lovili i družili se. Za sve što si učinio, mi tvoje kolege lovci i Tvoji prijatelji, najiskrenije Ti zahvaljujemo.

LD „Mosor“, Široki Brijeg

MILJENKO-MIĆA ZOVKO(1968. – 2009.)

U prvim satima nove, 2010. godine, navršava se godina dana otkako nas je iznenada napustio naš prijatelj i kolega, lovac Miljenko-Mića Zovko.

Dragi Mića, s tugom u srci-ma sjećamo se svih naših lovo-va i druženja s Tobom, koji bez Tebe nisu više isti. Nedostaje nam Tvoj vedri duh, šale, Tvoj „prvi“ glas u bećarcu, Tvoje ...

Lovačke staze kojima si prolazio svojim Bilima su zarasle i čuvaju tajnu o Tvojim razmišlja-njima, Tvojim planovima, Tvome tihom šaputanju, Tvojim ...

Prijatelju, ima trenutaka kada je tišina glasnija od vapa-ja, od ranojutarnjeg pucnja, od zvonkog glasa goniča. U takvim trenutcima misli na Tebe čine nas ponosnim.

LD „Jarebica“, Mostar

50 BROJ 63, SIJEČANJ-VELJAČA 2009.

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

MARIJAN (IVANA) GALIĆ

Bio je uzoran član sekcije Lipno od 25. ožujka 1967., od-likovan odličjem drugog reda. U sedamdesetoj godini života i četrdeset i drugoj godini lovač-kog staža, iznenadnom smrću napustio nas je naš dragi Ma-rijan. Bio je principijelan i pre-dan lovu i lovstvu. Njegov rad i ljubav ostavili su neizbrisiv trag na mladim lovcima, i bit će vječno svjetlo mladim narašta-jima. Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za našu Udrugu. Počivao u miru!


STJEPAN MAJSTOROVIĆ(1949. – 2009.)

Iznenada, u 60. godini, napustio nas je kolega i lovac

REDŽO (SULJE) DUKIĆ(1933. – 2008.)

Redove ULO „Fazan“ iz Velike Kladuše zauvijek je na-pustio naš dugogodišnji član, prijatelj i počasni lovac. Lovač-ki ispit položio je 1975. godine, a 2002. proglašen je počasnim članom našega udruženja. Uži-vao je u druženju s lovcima i rado je s njima dijelio svoje

Prof. dr. IBRAHIM OSMIĆ(1945. – 2009.)

Iznenadna smrt, u 64. godini života, oduzela nam je člana i prijatelja, prekinuvši njegov životni i lovački put. Bio je uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi njegove lovne grupe zauvijek će se sje-ćati svih lijepih i nezaboravnih trenutaka provedenih s njime. Svojim riječima i djelima ne-prestano je dokazivao da voli svoje bližnje i da ima pravilan odnos prema prirodi, divljači i lovstvu.

Ostat će nam zauvijek u sje-ćanju kao vrijedan i častan član.

LD Fazan, Odžak

IVO LADAN

Prošla je godina dana ot-kako s nama nije naš prijatelj i lovac Ivo Ladan. Tvoj lik, Ivo, za-uvijek je ostao urezan u našim sjećanjima, a dobra djela koja si činio u svome zemaljskom životu neće biti zaboravljena. S tugom u srcima sjećamo se svih naših lovova i druženja s tobom, koja bez tebe nisu više ista. Svoj život si velikim dije-lom živio kao humanist, čovjek koji je sebe žrtvovao kako bi pomogao drugima. Dragi Ivo, hvala ti za sve ono vrijeme koje si nam darovao, za iskreno pri-jateljstvo koje si nam pružio. Neka ti je vječna hvala i poči-vaj u miru.

STIPO ŠIMUNOVIĆ-BRKO(1938. – 2009.)

U 71. godini života napu-

stio nas je poštovani prijatelj i lovac Stipo, član naše udruge i rado viđen gost u svakom društvu. Kao uzoran lovac i na-dasve ljubitelj prirode, s dugo-godišnjim lovačkim iskustvom, postao je i počasnim članom LU „Kuna“ iz Jajca. Nedostajat će nam njegovi savjeti i priče o raznim životnim i lovačkim zgodama. Neka mu je vječna hvala za sve dobro što je učinio u ovozemaljskom životu i neka počiva u miru Božjem.

LU Kuna, Jajce

BOŽE PERUNIĆ(1941. – 2009.)

Bolno je odjeknula vijest, posebice među lovcima sekci-je Ljuti Dolac, da nas je zauvi-jek napustio naš dugogodišnji član, kolega lovac Bože Peru-nić. Bio je rado viđen u svakom društvu, istinski zaljubljenik u lov i lovačka druženja. Svo-jom veselom naravi, pjesmom i šalama unosio je vedro ras-položenje među svoje kolege lovce. Biti u lovu i družiti se s Božom, bio je svakom istinski i nezaboravan doživljaj. Ostat će trajno u našim sjećanjima i lovačkim pripovijedanjima. Počivao u miru Božjem.

LD Mosor, Široki Brijeg

PERO ČERKEZ(1942. – 2008.)

U 67. godini života pre-kinut je životni i lovački put našega kolege lovca Pere. U Društvu je bio iznimno cije-njen kao prijatelj, ljubitelj pri-rode i lova, a posebno kao vri-jedan čovjek. Njegov lik trajno će ostati u srcima svih lovaca, posebice sekcije Trn-Čerigaj. Za sve što je učinio za naše Društvo, velika mu hvala. Poči-vao u miru Božjem.


MILENKO ZOVKO – MIĆA(1968. – 2009.)

Koje li sudbine?! U proš-lom broju Hoopa, u tekstu o tri generacije lovaca u obitelji Zovko, ponosno si stajao uz svog oca Petra, brata Ferdu i bratića Ivana. Evo, u ovom bro-ju opraštamo se od tebe s veli-kom tugom i spoznajom da te više neće biti s nama u našim lovovima, našim druženjima. Otišao si na nogama zauvijek u vječnost, na svom radnom mjestu policajca u ranim jutar-njim satima na Novu godinu. A trebao si još svojoj obitelji, pri-jateljima, kolegama lovcima, posebice iz sekcije Polog.

U ove tmurne siječanjske dane tužno izgledaju tvoje Bile, Kadin Dolac, Razdolje, Obala. Tuga i muk ovladala je stazama, puteljcima i čekama od kojih si, za neke, samo ti

PERO DAMJANOVIĆ(1938. – 2008.)

Redove našega Društva i sekcije Biograci zauvijek je na-pustio naš dugogodišnji član, kolega lovac Pero Damjanović. Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Svojom plemenitošću i odno-som prema prirodi, ljudima i lovačkim druženjima bio je uzor mlađim lovcima. Lovci ovoga kraja, posebno njegovi Biogračani, vječno će ga imati u lijepim lovačkim uspomenama. Za sve što je učinio, velika mu hvala. Počivao u miru Božjem.


MARINKO LEKO – VIDOVIĆ(1950. – 2008.)

Nakon iznenadne i tragič-ne smrti u prometnoj nezgodi u 58. godini života, zauvijek nas je napustio naš Marinko, drag prijatelj i lovac.

Bio je veliki ljubitelj pri-rode i lova, a posebice je bio aktivan na uređenju lovišta i izgradnji lovnih objekata. Veli-ki doprinos dao je kod izgrad-nje lovačke kuće u Podledincu, dragovoljnim radom i novcem. Iako je živio u Mostaru, svoje slobodno vrijeme provodio je u svojim D. Mamićima i uvijek bio spreman dati potporu sve-mu što se radilo u lovištu. Život je izgubio vraćajući se kući i Cim – Mostar s druženja i lova.

Marinkovom smrću iz-gubili smo čovjeka s kojim je uvijek u društvu bilo ugodno i koji je svojom neposrednošću i dobrotom zadužio sve nas lov-ce da ga se s poštovanjem sje-ćamo. Izgubili smo istinskog

VJEKOSLAV LASTA(1952. – 2008.)

Nakon kratke bolesti, iznenada, prestalo je kucati plemenito srce našeg kolege lovca Vjekoslava Laste. Njego-vom smrću izgubili smo do-brog prijatelja, časna i uzorna čovjeka i nadasve lovca koji je bio primjer dobrog odnosa čovjeka prema prirodi. Za sve što je učinio za naše Društvo, najiskrenije mu zahvaljujemo. Zauvijek će ostati u srcima svih prijatelja, nas lovaca i ljudi koji su ga poznavali. Počivao u miru Božjem!

LD Jarebica, Mostar

lovačko iskustvo. Bio je dobar drug i drag prijatelj. Nedosta-jat će nam njegovo bogato ži-votno iskustvo i zahvalni smo mu na svim savjetima koje nam je dao. Trenutci prove-deni s njim ostat će u trajnom sjećanju svim članovima ULO „Fazan“, posebno članovima lovačke sekcije Vrnograč.

ULO Fazan, Velika Kladuša

prijatelja, kolegu i lovca. Nedo-stajat će, najviše svojoj obite-lji, nama lovcima, posebice iz sekcije D. Mamići – Dragićina i svim ljudima koji su ga po-znavali. Hvala mu za sve što je učinio. Počivao u miru Božjem.

HLU Malič, Grude

Stjepan Majstorović. Njego-vom smrću izgubili smo pri-jatelja, vrijednog i nadasve poštenog i uzornog lovca. Svojim nesebičnim radom, lju-bavlju prema prirodi i divljači te lovačkim druženjima bio je primjer. Njegov vedri duh i prijateljstvo uvijek će nam nedostajati, ali živjet će i dalje u našim uspomenama. Kao dobar lovac, ali prije svega čo-vjek, ostat će zauvijek u srcima svih onih koji su ga poznavali.

LD Fazan, Odžak

znao. Utihnula je ganga i beća-rac, pjesme koje si toliko volio i s društvom pjevao.

Dragi Mića, život ide dalje. I dalje ćeš biti s nama u lovo-vima, u našim sjećanjima i pri-čama o tebi. Uz tvog oca Petra tvoji sinovi će nastaviti tvoj put dobra i vrijedna čovjeka, i uzornog lovca.

Počivaj u miru pološke zemlje. Bura s Jastrebinjke i povjetarac s Blata tiho će ti šaptati vijesti iz lovišta, naše pozdrave i zahvale za sve što si učinio za naše Društvo.

LD Jarebica, Mostar

HOOP 63.indd 50 25.2.2009 1:35:17

50 BROJ 63, SIJEČANJ-VELJAČA 2009.

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

MARIJAN (IVANA) GALIĆ

Bio je uzoran član sekcije Lipno od 25. ožujka 1967., od-likovan odličjem drugog reda. U sedamdesetoj godini života i četrdeset i drugoj godini lovač-kog staža, iznenadnom smrću napustio nas je naš dragi Ma-rijan. Bio je principijelan i pre-dan lovu i lovstvu. Njegov rad i ljubav ostavili su neizbrisiv trag na mladim lovcima, i bit će vječno svjetlo mladim narašta-jima. Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za našu Udrugu. Počivao u miru!


STJEPAN MAJSTOROVIĆ(1949. – 2009.)

Iznenada, u 60. godini, napustio nas je kolega i lovac

REDŽO (SULJE) DUKIĆ(1933. – 2008.)

Redove ULO „Fazan“ iz Velike Kladuše zauvijek je na-pustio naš dugogodišnji član, prijatelj i počasni lovac. Lovač-ki ispit položio je 1975. godine, a 2002. proglašen je počasnim članom našega udruženja. Uži-vao je u druženju s lovcima i rado je s njima dijelio svoje

Prof. dr. IBRAHIM OSMIĆ(1945. – 2009.)

Iznenadna smrt, u 64. godini života, oduzela nam je člana i prijatelja, prekinuvši njegov životni i lovački put. Bio je uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi njegove lovne grupe zauvijek će se sje-ćati svih lijepih i nezaboravnih trenutaka provedenih s njime. Svojim riječima i djelima ne-prestano je dokazivao da voli svoje bližnje i da ima pravilan odnos prema prirodi, divljači i lovstvu.

Ostat će nam zauvijek u sje-ćanju kao vrijedan i častan član.

LD Fazan, Odžak

IVO LADAN

Prošla je godina dana ot-kako s nama nije naš prijatelj i lovac Ivo Ladan. Tvoj lik, Ivo, za-uvijek je ostao urezan u našim sjećanjima, a dobra djela koja si činio u svome zemaljskom životu neće biti zaboravljena. S tugom u srcima sjećamo se svih naših lovova i druženja s tobom, koja bez tebe nisu više ista. Svoj život si velikim dije-lom živio kao humanist, čovjek koji je sebe žrtvovao kako bi pomogao drugima. Dragi Ivo, hvala ti za sve ono vrijeme koje si nam darovao, za iskreno pri-jateljstvo koje si nam pružio. Neka ti je vječna hvala i poči-vaj u miru.

STIPO ŠIMUNOVIĆ-BRKO(1938. – 2009.)

U 71. godini života napu-

stio nas je poštovani prijatelj i lovac Stipo, član naše udruge i rado viđen gost u svakom društvu. Kao uzoran lovac i na-dasve ljubitelj prirode, s dugo-godišnjim lovačkim iskustvom, postao je i počasnim članom LU „Kuna“ iz Jajca. Nedostajat će nam njegovi savjeti i priče o raznim životnim i lovačkim zgodama. Neka mu je vječna hvala za sve dobro što je učinio u ovozemaljskom životu i neka počiva u miru Božjem.

LU Kuna, Jajce

BOŽE PERUNIĆ(1941. – 2009.)

Bolno je odjeknula vijest, posebice među lovcima sekci-je Ljuti Dolac, da nas je zauvi-jek napustio naš dugogodišnji član, kolega lovac Bože Peru-nić. Bio je rado viđen u svakom društvu, istinski zaljubljenik u lov i lovačka druženja. Svo-jom veselom naravi, pjesmom i šalama unosio je vedro ras-položenje među svoje kolege lovce. Biti u lovu i družiti se s Božom, bio je svakom istinski i nezaboravan doživljaj. Ostat će trajno u našim sjećanjima i lovačkim pripovijedanjima. Počivao u miru Božjem.


PERO ČERKEZ(1942. – 2008.)

U 67. godini života pre-kinut je životni i lovački put našega kolege lovca Pere. U Društvu je bio iznimno cije-njen kao prijatelj, ljubitelj pri-rode i lova, a posebno kao vri-jedan čovjek. Njegov lik trajno će ostati u srcima svih lovaca, posebice sekcije Trn-Čerigaj. Za sve što je učinio za naše Društvo, velika mu hvala. Poči-vao u miru Božjem.


MILENKO ZOVKO – MIĆA(1968. – 2009.)

Koje li sudbine?! U proš-lom broju Hoopa, u tekstu o tri generacije lovaca u obitelji Zovko, ponosno si stajao uz svog oca Petra, brata Ferdu i bratića Ivana. Evo, u ovom bro-ju opraštamo se od tebe s veli-kom tugom i spoznajom da te više neće biti s nama u našim lovovima, našim druženjima. Otišao si na nogama zauvijek u vječnost, na svom radnom mjestu policajca u ranim jutar-njim satima na Novu godinu. A trebao si još svojoj obitelji, pri-jateljima, kolegama lovcima, posebice iz sekcije Polog.

U ove tmurne siječanjske dane tužno izgledaju tvoje Bile, Kadin Dolac, Razdolje, Obala. Tuga i muk ovladala je stazama, puteljcima i čekama od kojih si, za neke, samo ti

PERO DAMJANOVIĆ(1938. – 2008.)

Redove našega Društva i sekcije Biograci zauvijek je na-pustio naš dugogodišnji član, kolega lovac Pero Damjanović. Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Svojom plemenitošću i odno-som prema prirodi, ljudima i lovačkim druženjima bio je uzor mlađim lovcima. Lovci ovoga kraja, posebno njegovi Biogračani, vječno će ga imati u lijepim lovačkim uspomenama. Za sve što je učinio, velika mu hvala. Počivao u miru Božjem.


MARINKO LEKO – VIDOVIĆ(1950. – 2008.)

Nakon iznenadne i tragič-ne smrti u prometnoj nezgodi u 58. godini života, zauvijek nas je napustio naš Marinko, drag prijatelj i lovac.

Bio je veliki ljubitelj pri-rode i lova, a posebice je bio aktivan na uređenju lovišta i izgradnji lovnih objekata. Veli-ki doprinos dao je kod izgrad-nje lovačke kuće u Podledincu, dragovoljnim radom i novcem. Iako je živio u Mostaru, svoje slobodno vrijeme provodio je u svojim D. Mamićima i uvijek bio spreman dati potporu sve-mu što se radilo u lovištu. Život je izgubio vraćajući se kući i Cim – Mostar s druženja i lova.

Marinkovom smrću iz-gubili smo čovjeka s kojim je uvijek u društvu bilo ugodno i koji je svojom neposrednošću i dobrotom zadužio sve nas lov-ce da ga se s poštovanjem sje-ćamo. Izgubili smo istinskog

VJEKOSLAV LASTA(1952. – 2008.)

Nakon kratke bolesti, iznenada, prestalo je kucati plemenito srce našeg kolege lovca Vjekoslava Laste. Njego-vom smrću izgubili smo do-brog prijatelja, časna i uzorna čovjeka i nadasve lovca koji je bio primjer dobrog odnosa čovjeka prema prirodi. Za sve što je učinio za naše Društvo, najiskrenije mu zahvaljujemo. Zauvijek će ostati u srcima svih prijatelja, nas lovaca i ljudi koji su ga poznavali. Počivao u miru Božjem!

LD Jarebica, Mostar

lovačko iskustvo. Bio je dobar drug i drag prijatelj. Nedosta-jat će nam njegovo bogato ži-votno iskustvo i zahvalni smo mu na svim savjetima koje nam je dao. Trenutci prove-deni s njim ostat će u trajnom sjećanju svim članovima ULO „Fazan“, posebno članovima lovačke sekcije Vrnograč.

ULO Fazan, Velika Kladuša

prijatelja, kolegu i lovca. Nedo-stajat će, najviše svojoj obite-lji, nama lovcima, posebice iz sekcije D. Mamići – Dragićina i svim ljudima koji su ga po-znavali. Hvala mu za sve što je učinio. Počivao u miru Božjem.

HLU Malič, Grude

Stjepan Majstorović. Njego-vom smrću izgubili smo pri-jatelja, vrijednog i nadasve poštenog i uzornog lovca. Svojim nesebičnim radom, lju-bavlju prema prirodi i divljači te lovačkim druženjima bio je primjer. Njegov vedri duh i prijateljstvo uvijek će nam nedostajati, ali živjet će i dalje u našim uspomenama. Kao dobar lovac, ali prije svega čo-vjek, ostat će zauvijek u srcima svih onih koji su ga poznavali.

LD Fazan, Odžak

znao. Utihnula je ganga i beća-rac, pjesme koje si toliko volio i s društvom pjevao.

Dragi Mića, život ide dalje. I dalje ćeš biti s nama u lovo-vima, u našim sjećanjima i pri-čama o tebi. Uz tvog oca Petra tvoji sinovi će nastaviti tvoj put dobra i vrijedna čovjeka, i uzornog lovca.

Počivaj u miru pološke zemlje. Bura s Jastrebinjke i povjetarac s Blata tiho će ti šaptati vijesti iz lovišta, naše pozdrave i zahvale za sve što si učinio za naše Društvo.

LD Jarebica, Mostar

HOOP 63.indd 50 25.2.2009 1:35:17

Documents

Gospodarenje lovištem i divljači u zimskim uvjetima · samo za članice Saveza. Jesen je, po obi-čaju, vrijeme otvorenja lovne sezone na nisku divljač, ali i vrijeme izobrazbe