GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VIII Broj 61/62 Travanj/ Svibanj 2010. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

Liftom do vrhaza dvije minute

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +382 (0) 32 304 232 Faks: +382 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@t-com.meŽiro-račun: 510-4741-76Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara PopovićUređivački odbor: Tripo Schubert, Marija Mihaliček, JoškoKatelan, Dario Musić, Željko Filičić Lektor: prof. Marina Bas-tašić Fotografije: Foto Parteli, R. Milić, S. Kordić

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiUnašem časopisu u nekoliko navrata pisali smo o tome kako je

jedini razlog zbog kojeg smo usporili dinamiku izlaženja – financij-ske prirode. Tema, kako ćete se uvjeriti i u ovom broju, ima više ne-

go dovoljno, uvijek ostane i nekih koje moraju čekati sljedeće izdanje, na-ših je uglednih suradnika sve više, a ne izostaju ni pohvale koje redovitodobivamo - najskorije na otvorenju Hrvatskog doma u Podgorici, od vrlokompetentnih ljudi, akademika, književnika, političara, kolega iz medija…

Netko će reći – u redu, nedostatak financija je globalni problem, pa evoi Grčka je bankrotirala, ne piše se baš dobro ni Mađarskoj, euro slabi u od-nosu na dolar… Slažemo se, kad ovdje ne bi bilo nešto sasvim drugo u pi-tanju. Novca, naime, ima, i to više nego dovoljno, ali nije baš pravilno ra-spoređen. O tome smo detaljno pisali u članku o raspodjeli sredstava Fon-da za manjine i Hrvatskog nacionalnog vijeća. Na što su utrošene stotinetisuća eura, još nismo dobili točan odgovor.

U međuvremenu, na natječaju Veleposlanstva Republike Hrvatske za do-djelu sredstava MVPEI RH, Hrvatski glasnik dobio je samo tisuću eura.Tome je prethodila odluka Vijeća da njihov predstavnik glasa protiv dodje-le sredstava našem časopisu.

Ne želimo reći da Povjerenstvo nije bilo objektivno i da je na njih utjeca-la takva odluka Vijeća. Mislimo prije da su željeli pravedno rasporediti ne-velika sredstva koje RH dodjeljuje svim projektima Hrvata u Crnoj Gori.Mi smo samo bili kolateralna šteta.

Uoči zaključenja ovog broja stigao je poziv iz redakcije Radio Dux-a ka-ko intervjua planiranog sa mnom kao urednicom Hrvatskog glasnika nećebiti. Razlog: Svi su zaposleni dobili otkaze. Na njihovoj web adresi, sa ko-je se čuje glazba, više nema informacija, osim da je stranica u izradi. Poz-vali smo urednika Miroslava Marušića koji nam je objasnio da su nastupi-li izvjesni kadrovsko - organizaciono - financijski problemi.

„ Nismo mogli garantirati dugoročnu sigurnost ekipi koja tu bila zapo-slena, a na čemu su oni inzistirali. Prešli smo na ljetnu shemu i već do kra-ja mjeseca formirat ćemo novu ekipu i nastaviti s emitiranjem informativ-nog programa“, kazao je Marušić.

S radio Duxom i gosp. Marušićem od samog početka imamo odličnu su-radnju. Želimo im opstanak, jer nam je to svima u interesu. Ali ovaj do-gađaj je zvono na uzbunu i poruka svima koji su ogromna sredstva uložiliu projekt radija: mediji se relativno lako pokreću, ali ih je jako teško odr-žati.

Maćehinski odnos prema Hrvatskom glasniku i pokušaji gašenja nečegšto dokazano funkcionira već osam godina i ima medijsku moć i utjecaj ni-kom ne može donijeti ništa dobro. I zna se vratiti kao bumerang. Valjda ćeo tome svi promisliti prigodom sljedeće raspodjele sredstava, ili odbijanjadavanja bilo kakve izjave ili intervjua za naše „ne baš hrvatsko glasilo“.Bez obzira na sve, naš poziv na suradnju zasnovanoj na principima zajed-ničkog cilja zaštite interesa Hrvatske zajednice u Crnoj Gori i razvoja do-brosusjedskih odnosa sa Republikom Hrvatskom, i dalje stoji otvoren.

Vaša urednicaTamara Popović

SSJJEEĆĆAANNJJEE NNAA MMAALLUU,, AALLII UUGGLLEEDDNNUUZZAAJJEEDDNNIICCUU BBOOKKEELLJJAA

Tripundan u ŠibenikuSTR. 14

ZZNNAANNSSTTVVEENNII SSKKUUPP UU BBAARRUU

Povijesni tragovi Šimuna MilinovićaSTR. 20

PPRROOMMOOCCIIJJAA KKNNJJIIGGEE TTIINN UUJJEEVVIIĆĆ II CCRRNNAA GGOORRAA

Duboke vezeSTR. 28

TTVVRRĐĐAAVVAA SSVV.. IIVVAANN IILLII SSAANN GGIIOOVVAANNNNII UU KKOOTTOORRUU

Liftom do vrhaza dvije minuteSTR. 32

EEKKUUMMEENNSSKKII CCEENNTTAARR DDOONN BBRRAANNKKOO SSBBUUTTEEGGAA

Vjera mora spajatiSTR. 36

KKUULLTTUURRNNAA BBAAŠŠTTIINNAA MMAANNJJIINNSSKKIIHHNNAARROODDAA CCRRNNEE GGOORREE

Bogatstvo različitosti STR. 46

KKUULLTTUURRNNEE PPOOTTRREEBBEE MMLLAADDIIHH UU BBOOKKII KKOOTTOORRSSKKOOJJ

Kultura je tolerancijaSTR. 48

4

Piše: Tamara POPOVIĆ

Uorganizaciji Hrvatskoggrađanskog društva Cr-ne Gore i Grada Šibeni-

ka, djeca iz Boke, polaznici do-punske nastave na hrvatskomjeziku, boravila su od 23-25.travnja u Šibeniku.

Sve je počelo tako što je najednoj od sjednica Školskogodbora prof. Marina Bastašićpredložila da djeca koja poha-đaju nastavu na hrvatskomjeziku ove godine posjete Šibe-nik. Ideja se počela realiziratina Tripundanskom balu, kadaje tajnik HGDCG Tripo Schu-bert o tome razgovarao s pred-sjednikom Šibenske narodneglazbe Darkom Gulinom, kojije odmah prihvatio osiguratikontakte i pomoći u organizi-ranju ovog izleta. U projekt seaktivno uključila predsjednicapodružnice HGDCG TivatLjerka Sindik, te s druge stra-ne vodstvo Grada Šibenika,koje je sufinanciralo boravakdjece i za svo vrijeme boravkabrinulo da boravak bude iugodan i dobro osmišljen.

U autobusu koji je 23. tra-vnja krenuo ka Hrvatskoj, akojim je upravljao Dejan Ma-slovar, ( moramo spomenutikako je do kraja putovanjaimao mnogo strpljenja i razu-mijevanja za dječje glazbene iostale zahtjeve), bile su vodite-ljice puta, već spomenuteLjerka Sindik i Marina Basta-

šić, te djeca i mame koje subrinule o svojoj ali i ostalojdjeci raspoređenoj po grupa-ma: Božinović Matea, Boži-nović Nikola, Božinović Mar-tina, Petrović Andrej, Petro-vić Matija, Božinović Ivana,Božinović Tamara, SindikMario, Francesković Rozali-ja, Nikolić Ši-mun,Vuksanović Nikolina,Luković Agata, Krasan Do-menika, Krasan Maja, Luko-vić Marko, Nikolić Valenti-na, Sindik Donato, Vuksano-vić Ivana, Klenak Nina, Bog-danović Talija, FranceskovićRomana, Dolinac Marcus,Vučinović Antonia, PetrovićEma, Petković Sanja, Vuksa-nović Božica, Dolinac Stela,Sindik Kornelija, VučinovićKarolina, Stipanić Tonka,Slavović Božo i Luković Su-zana.

Doček u školi VidiciDjecu iz Boke ispred osno-

vne škole Vidici dočekali suravnatelj Darko Relja, pred-sjednik Šibenske narodne

glazbe Darko Gulin, pročelni-ca Upravnog odjela za dru-štvene djelatnosti Živana Po-drug i zamjenik gradonačelni-ka Franko Vidović, koji jeiskazao dobrodošlicu u imeGrada Šibenika i poželjeo da

DDJJEECCAA PPOOLLAAZZNNIICCII DDOOPPUUNNSSKKEE NNAASSTTAAVVEE NNAA HHRRVVAATTSSKKOOMMJJEEZZIIKKUU PPOOSSJJEETTIILLAA ŠŠIIBBEENNIIKK

Nezaboravan sus-ret

Nacionalni park Krka najvišeimpresionirao djecu, ali ništa manjeradoznalo obišli stari grad Šibenik,katedralu, brod Kraljica mora, popelise na tvrđavu sv. Mihovil, plovili kaotoku Prvić i šetali vodičkim ulicama

U Vodicama

5

djeca prigodom ovog boravkanauče što više o Hrvatskoj.

Učenici škole Vidici su prire-dili prigodan program. Nakonglazbenog i plesnog dijela go-ste je pozdravio ravnatelj Dar-ko Relja i pročelnica Živana

Podrug, kojima se na toplomprijemu zahvalila učiteljicadopunske nastave prof. Mari-na Bastašić. Ispred HGDCGobratila se predsjednica tivat-ske podružnice Ljerka Sindik.Dogovoren je uzvratni posjetdjece iz Šibenika Boki, a raz-mijenjeni su prigodni pokloni.Ravnatelj je uručio i knjige zaknjižnicu HGDCG, a za dragegoste škola je tog, i narednogdana, organizirala svečani ru-čak.

„Crna Gora, iako mala drža-va, je jako interesantna sasvojom bogatom kulturom. Ni-kada nisam bio, a uvijek samje želio posjetiti, naročito pri-morje i Boku – zaljev svetaca.Zato se iznimno radujem pozi-vu, jer će mi se nakon tolikogodina života i rada iznenadata želja ispuniti, da odem uCrnu Goru sa svojim učenici-ma i suradnicima“, kazao je zaHrvatski glasnik ravnateljškole Vidici Darko Relja.

Pročelnica Živana Podrug ta-kođer je bila puna dojmova.

„ Drago nam je što smo vasugostili. S nestrpljenjem smo

vas iščekivali i vjerujem da će-te uživati u našem gradu .Trudićemo se biti vam dobridomaćini i da upoznate što vi-še od naše kulture i povijesti.Nadamo se da naša suradnjaneće ovdje stati i s radošćuprihvaćamo vaš poziv na uz-vratni posjet. To je za nasodrasle, a posebno za djecu,veliki doživljaj i veliko isku-stvo. Zato vjerujem i da je zadjecu iz Crne Gore ovaj dola-zak jedinstveno iskustvo - ni-šta pročitano ne može zamije-niti „doći i vidjeti“. Hvala štoste izabrali Šibenik“, izjavila jeza naš časopis gđa Podrug.

Gostima i domaćinima na-kon ručka se pridružila vodičJasenka Ramljak i predsjed-nica društva Naša djeca MiraJušić, te smo krenuli u obila-zak Šibenika.

Obilazak ŠibenikaŠibenik je smješten posred

istočne obale Jadranskog mo-ra, u slikovitom zaljevu u kojiutječe Krka, jedna od najljep-

6

ših rijeka Hrvatske. Jedini jeveći obalni grad koji nisu ute-meljili Rimljani, nego Hrvati,prije više od tisuću godina, paje prema tome najstariji samo-rodan hrvatski grad.

Središnji gradski trg, dana-šnji Trg Republike Hrvatske,nekadašnja Plathea commu-nis, stoljećima je bio središtejavnog i društvenog života sre-dnjevjekovnog Šibenika. Okotrga nalaze se najreprezenta-tivniji objekti šibenskog gradi-teljstva: katedrala, vijećnica,mala lođa, kneževa i biskup-ska palača te sklop kamenihpatricijskih palača. Među nji-ma je, nesumnjivo, najpozna-tija čuvena Šibenska katedra-la sv. Jakova, jedna od najori-ginalnijih građevina europ-skog kasnog srednjovjekovlja,ponajviše vezana uz čuvenogadomaćeg majstora Jurja Dal-matinca. 1431. godine polo-žen je kamen temeljac ovomjedinstvenom spomeniku, nesamo šibenske, već europskesakralne arhitekture.

Ne zna se tko je izradio nacrtvelebne građevine. Nakonmajstora Bonina iz Milana,gradnju katedrale preuzimaJuraj Matejev Dalmatinac.Temperamentni Juraj u gra-dnju unosi nove oblike i dajegrađevini ljepši izgled. Podižekrstionicu, sakristiju, likovePetra i Pavla, anđele, dva dje-čaka s natpisom o gradnji,brojne ukrase i niz od 34 lav-lje i 71 ljudske glave. Svakaglava je različita čime je Jurajovjekovječio ljude svoga vre-mena koji su s raznih stranadolazili u Šibenik. Gledana izzraka, djeluje kao salivena ujednom komadu.

Svoju savršenu cjelovitostduguje činjenici da je jedinagrađevina u Europi izgrađenaisključivo od kamena. Nisukorištena nikakva vezivnasredstva već su montiranepomno isklesane kamene plo-če, međusobno sastavljene po-moću žljebova i ispupčenja.

Izgradnja je trajala od 1431.pa sve do 1536. godine, a po-

svećena je 1555. godine. Ru-kovodeći gradnjom katedrale,Juraj Dalmatinac je okupio uŠibeniku mnogo suradnika.Nažalost, nije uspio dovršitisvoje remek-djelo. Na trguispred katedrale, Šibenik muje podigao spomenik, rad veli-kog kipara Ivana Meštrovića.Nakon Jurjeve smrti, proto-majstor gradnje Šibenske ka-tedrale bio je Nikola Firenti-nac, potom mletački graditeljiBartol i Jakov iz Mestre i za-darski majstor Mestičević. Ši-benska katedrala je danas je-dna od najvrijednijih građevi-na ovog dijela Europe. 2001.godine uvrštena je u svjetskubaštinu UNESCO-a.

Prigodom obilaska znameni-tosti, djeca su velikom pozor-nošću upijala sve što im je go-vorila vodič gđa Ramljak, inzi-stirajući s vremena na vrijemeda ponove neke podatke. Dje-ca su zbilja i zapamtila mnogotoga, u što smo se uvjerili naodmoru koji im je na trgu uzosvježenje priredio grad Šibe-

Večera u Šibenskojnarodnoj glazbi

7

nik. Tu smo od gđa. Ramljak,Podrug i Jušić doznali i da jeŠibenik grad djece i da su naj-veći kulturni događaji Među-narodni dječji festival i Večeridalmatinske šansone. Među-narodni dječji festival koji po-činje krajem lipnja i traje dvatjedna redovito se održava od1960. i okuplja plesne, dram-ske, likovne i druge umjetnikei društva iz cijeloga svijeta.

Putovanje na otokPrvić

Nakon obilaska grada uputi-li smo se ka luci gdje je biousidren brod redovne linije kaotoku Prvić. Krenuli smo krozkanal sv. Ante, jedinstven nasvijetu. Već je pomalo padaomrak i palila se svjetla, što jedoprinijelo ugođaju neobičneavanture putovanja k namanepoznatom odredištu.

Iako pomalo umorna, djecanisu prestajala biti znatiželjnate su zadobila simpatije osta-lih putnika. Čak im je brodskikuhar svima podijelio po par-če pizze, što skoro nitko nijeodbio.

Administrativno, Šibenikpripada Šibensko-kninskojžupaniji čiji se otočni dio sa-stoji od 242 otoka. Taj se arhi-pelag pretežno nalazi u sjeve-rozapadnom dijelu šibenskogakvatorija. Razvedena obala sbrojnim uvalama i lučicama,te s mnoštvom otoka, otočića inadmorskih grebena posebnose ističe Kornatskom skupi-nom. Od otoka samo su Prvić,Zlarin, Kaprije, Žirje, Krapanj iMurter stalno nastanjeni.

Naziv Prvić dolazi od Prvicaili Prvina, proljetnog Boga iliBoga vršidbe starih poganskihHrvata. Na otoku se nalazedva naselja: Prvić Luka i Še-purine, a njegovo se ime prviputa spominje u 11. stoljeću.Juraj Šižgorić kaže 1487.: “Pr-vić otok naseobina je šiben-skih plemića, osobito u dobakuge, kada po gradu hara.

Onamo su vrlo obrađeni vrtlo-vi, krasni vinogradi, plodnemasline i lijepe zgrade pomo-raca.” Danas otok ima iste teprirodne karakteristike, pre-krasne plaže i iznimno čistomore, ali tek nešto više od 450stanovnika. U prvoj polovici20. stoljeća većina se iseljava„trbuhom za kruhom“. Vladanestvarna tišina budući danema saobraćaja, a veza sakopnom održava se brodom.Skoro sve kuće bile su zatvo-rene, mogao se sresti tek pokoji prolaznik, uglavnom sta-

rije dobi. „Bija sam vani 20 godina i

vratija sam se. Ža mi je štasan uopće iša. Idemo na ribe,ovo malo što imamo nam jedosta“, kazao nam je jedan odnjih.

Saznali smo kako su najvišeponosni što s ovog otoka vodipodrijetlo izumitelj padobra-na, polihistor, jezikoslovac,pronalazač, diplomat, inže-njer, svećenik i biskup FaustVrančić. Faust je umro u Mle-cima 1617. i pokopan je pre-ma svojoj želji u crkvi sv. Ma-

Predsjednica HGDCG-podružnice Tivat Ljerka Sindik

Učiteljica dopunske nastave nahrvatskom jeziku prof. Marina Bastašić

8

rije ili Gospe od Milosti u Prvićluci, u kojoj se nalazi i njegovmuzej. Kod obitelji DraganićaVrančića u Šepurinama posto-ji njegov portret od 1605. ne-poznatog slikara. Nažalost, ni-je ostala kutija u Faustovugrobu. Oko 1860. neki su pro-valili noću u crkvu i odnijeli jemisleći da je tu blago zakopa-no. Bile su samo tiskane i ne-tiskane stvari Vrančića, kojesu se razletjele po selu.

Nacionalni park KrkaS otoka Prvić uputili smo se

brodom ka Vodicama, uživaju-ći još jednom u prekrasnomšibenskom arhopelagu, ovogputa uz ozračje dnevne svjet-losti.

U Vodicama nas je sačekalaElza Lasan Zorobabel, neka-da savjetnica u Konzulatu uKotoru, koja je pomogla orga-nizirati smještaj u jednom obi-teljskom hotelu.

Krenuli smo u obilazak, ukojem smo saznali da je ovajgradić u posljednjih nekolikogodina izrastao u jedan odnajviše posjećenih turističkihcentara na hrvatskom primor-ju. Nismo dozvolili da nam ra-spoloženje pokvare kiša itmurni oblaci, neočekivanahladnoća i poluprazne ulice.Imali smo privilegij da otvori-mo sezonu i na Prviću, i u Vo-dicama, bio je jedinstven za-ključak vesele grupe koja jerazbijala monotoniju kišnogdana. Djeca su i dalje bila hi-peraktivna i bučna, a nije izo-stala ni akcija kupovine suve-nira i raznih potrebnih i nepo-trebnih sitnica u vodičkim du-ćanima.

Spuštajući se autobusom kaKrki, naš neumorni domaćin ivodič kroz Nacionalni parkDarko Gulin ispričao je, poka-zavši na Skradin, kako je je-dan od glavnih junaka Gor-skog vijenca Vuk Mandušićrođen u Rupama blizu Skradi-na. Pročuo se kao hrvatski ju-

nak protiv Turaka za vrijemeKandijskog rata (1645.-1669.). Ističući se u brojnimbitkama na području srednjeDalmacije, dobivao je odličja ipismena priznanja od Mleča-na. Hrabra i mudra ratnikaMandušića ‘posuđuje’ Njegoši unosi u svoj Gorski Vijenac.Mandušić sudjeluje u bitkamaprotiv Turaka za oslobođenjebrojnih utvrđenih dalmatin-skih gradova: Šibenika, Skra-dina, Drniša, Velima, Vrane,Knina, Klisa... Pravio je ‘izlete’u zapadnu Bosnu sve do Klju-ča. Poginuo je nedaleko odrodnog sela Rupa braneći zau-zetu kulu Zečevu. Sablju Vu-ka Mandušića, kao i brojnedokumente čuvaju fratri u sa-mostanu Visovcu na Krki.

Krka je za djecu bila iznimanugođaj i, kasnije će se isposta-viti, ostavila najjači dojam.Nakon prekrasne morske na-šla su se u neobično jasnoj imirisnoj atmosferi vodopada i

rječnog zelenila. S radoznalo-šću su obišla etno-selo u ko-jem je od zaborava otet sistemrada stare vodenice.

Nacionalni park Krka prosti-re se na 142 četvorna kilome-tra, od kojih 25,6 otpadaju navodenu površinu. Od podnožjaDinare kod Knina, gdje izvire,pa do Šibenskog kanala, pred-stavlja jedan od najzanimljivi-jih krških fenomena. Nepred-vidljivost krša i djelovanje vo-de očituje se već na samompočetku ovog prekrasnog kra-jolika. Potok Krčić od svog vre-la i relativno kratkog toka za-vršava 22 metra visokim To-poljskim bukom ili Krčićem.Logično bi bilo zaključiti da setu nastavlja Krka, odnosno daje Krčić samo njen prvi dio. Aliu podnožju ovog zimi bučnog,a ljeti suhog slapa, krije sepravo vrelo Krke. Ispod Krčićaprotječe podzemna rijeka kojana površinu izlazi baš na tommjestu. Dalje Krka nastavlja

Pogled s tvrđave sv. Mihovila

9

teći kroz 75 kilometara dug iživopisan kanjon, padajući242 metra, preko sedam se-drenih barijera, od kojih jeSkradinski buk s padom od46 metara najveća sedrenabarijera u Europi.

Kraljica moraPoslije obilaska Krke, očeki-

vala nas je još jedan na svojnačin jedinstven doživljaj – po-sjet brodu Kraljica mora.

Naši su domaćini ispričalikako je Kraljica mora prviškolski brod sagrađen u sa-mostalnoj Republici Hrvat-skoj, luka upisa joj je Dubrov-nik. Riječ je o jedrenjaku tipaLoger s dva jarbola, dužine 35metara, širine 8,55 m, gaza2,65 m, a primat će 28 učeni-ka i 4 profesora te 7 članovaposade. Ukupna vrijednostbroda je 37 milijuna kuna.Zvuči nevjerojatno da je po-sljednji brod za praktičnu na-

stavu s ove strane Jadrana iz-građen još davne 1894. godineu Kielu. Naručitelj broda jeMinistarstvo pomorstva, pro-meta, infrastrukture, idejniprojekt je izradio Brodarski in-stitut iz Zagreba, a graditeljbrodogradilište Montmontaža- Greben iz Vela Luke. Djecasu, naravno, osim što su slu-šala, koristila svaki trenutakda „praktički“ isprobaju do-stupne instrumente i zagleda-ju svaki kutak broda.

Tvrđava Sv. MihovilaŠibenik je okružen sa četiri

tvrđave. To su tvrđava sv. Mi-hovila, sv. Nikole, sv. Ivana(poznata i pod nazivom Ta-naja), te tvrđava Barone, od-nosno “Forte Barone Degen-feld”, ali je danas Šibenčanizovu imenom “Šubićevac” ili“Vidikovac”. Neumorne orga-nizatorice Ljerka Sindik i Ma-rina Bastašić nisu popustile

pred komentarima „ne može-mo, umorni smo,“ i natjeralesu djecu da se popnu na tr-vđavu sv. Mihovil. Nitko odnjih nije zažalio, jer se s tvrđa-ve pruža predivan pogled pre-ma staroj gradskoj jezgri.

Tvrđava sv. Mihovila uzdižese na uzvisini 70 m nad mo-rem i najstarija je šibenskatvrđava. Iako je najvjerojatnijegrađena prije samog spomenaŠibenika 1066. godine, prvipovijesni podaci o postojanjuove utvrde su tek iz 12. stolje-ća. Iz do sada poznatih arhiv-skih podataka, nesumnjivo jeda je nekoliko puta doživjeladjelomična ili potpuna unište-nja. U 19. stoljeću, za vladavi-ne Austrije dolazi do sustav-nog rušenja jednog dijela zidi-na koje su okruživale grad.Naime, 1864. uklonjene su zi-dine (s kulama i glavnim kop-nenim vratima) koje su opasa-vale grad sa sjeverne i jugoi-stočne strane. Od njih su da-

U katedrali

10

nas sačuvani samo fragmenti;segment sa sjeverne strane naGorici, mali dio gradskog zidapokraj Poljane, dio zida krozpark prema obali te ostaci ba-stiona iz 17. stoljeća iza hote-la “Krka”.

Gosti Šibenskenarodne glazbe

Umorne nakon cjelodnevnogboravka na svježem zraku ineumornog hodanja, djecu jeobradovao posjet Šibenskojglazbi, gdje su konačno mogliodmoriti ali i večerati specijali-tete koje su za njih priredilisami glazbenici. Osim kulina-rskog nije izostao, očekivano,ni glazbeni ugođaj.

Od predsjednika Gulina injegovih suradnika doznalismo kako je Šibenska naro-dna glazba utemeljena 1848.g. ulaskom Gradske glazbe usastav Narodne garde gradaŠibenika. Burni događaji iz tegodine, koji su pored socijalnenosili i snažnu nacionalnukomponentu, odredili su bu-dućnost glazbe kao hrvatskogdruštva koje će unatoč priti-scima slijedećih 40 godina bitijedino hrvatsko društvo u cije-

lom šibenskom kraju i jednood rijetkih u Hrvatskoj. U svo-joj dugogodišnjoj povijesti gla-zba je ostvarila više od 12000nastupa. Nastupajući na 20međunarodnih festivala i smo-tri, svirala je u 12 europskihdržava uvijek časno predstav-ljajući svoj grad i domovinu.Orkestar je nastupio na osamrepubličkih smotri puhačkihorkestara Hrvatske na kojimaje uvijek osvajao visoka mje-sta.

Danas Šibenska narodnaglazba djeluje kao glazbenaudruga u dvije osnovne sekci-je: Puhački orkestar , čiji jeumjetnički rukovoditelj moDamir Marušić, broji 55 čla-nova i stalno se nadopunjujeglazbenicima iz “male školeglazbe”, u kojoj trenutno uči i5 djece. Sekcija mažoretkinja ,utemeljena u ožujku 1996. g.pod vodstvom Lade Ležaić iVesne Bolanče, već je postiglaznačajne uspjehe u Hrvatskoj,a također su nastupale višeputa u Francuskoj.

Ponosni su na visoko odličjepredsjednika RH StjepanaMesića koji ih je odlikovaonajvišim državnim prizna-njem, Poveljom Republike Hr-vatske.

Povratak „priko Splita“

U jutarnjim satima, u nedje-lju 25. travnja, krenulo se na-zad ka Boki, ali uz neizbježnozastajanje u Splitu, koji je dje-ci ostao u lijepim uspomena-ma još od prošlogodišnjeg izle-ta na koji su također išli s uči-teljicom Marinom. Povrataksmo iskoristili za razgovor sdjecom, kakve dojmove nose sovog putovanja.

Martina Božinović, učenicašestog razreda, prvi puta je bi-la u Šibeniku. Najviše je sedojmila Krka, potom katedralasa 71 kamenom glavom, kr-stionica, i to što su se popelina tvrđavu odakle se pružaprelijepi pogled.

Marcus Dolinac kazao namje kako ga se najviše dojmiodoček u školi.

„ Svidjelo mi se što su imalikape i što su pjevali himnu“,bio je vrlo određen Marcus, je-dan od najmlađih putnika, idodao: „ Dobro je bilo, vidiosam svašta. Svidjela mi se rije-ka Krka i vodopadi“. I ostalasu djeca jednoglasno prihvati-la kako ih se Krka najjače doj-

Kroz NP Krka djecu je vodio predsjednik Šibenske glazbe Darko Gulin Istraživanje otoka Prvić

11

mila.Gospođu Božicu Vuksano-

vić, predsjednicu Školskogodbora dopunske nastave nahrvatskom jeziku, oduševilo jesve što je vidjela.

„Mislim da su sva djeca za-dovoljna i da su se jako lijepoproveli. Opet smo obišli jedandio Hrvatske koji prije toga ni-smo vidjeli. Zahvaljujem orga-nizatoru Hrvatskom građan-skom društvu i učiteljici Mari-ni koji su to omogućili i spro-veli u djelo. Nije bilo lako,znam. Nadamo se da ćemo isljedeće godine ići. U svakomslučaju, od srca hvala u imesve djece i roditelja za ova pre-lijepa tri dana“, kazala je zaHrvatski glasnik gospođa Vu-ksanović, i dodala kako bi mo-žda ipak izdvojila NP Krka, ko-ji je sve oduševio.

„ Prekrasno je, vrijedilo je po-ći i pogledati. To je ujedno po-ziv svima koji nisu bili da ta-mo obavezno odu“, istakla jegđa Vuksanović.

Učiteljica dopunske nastavena hrvatskom jeziku prof. Ma-rina Bastašić kazala je kako jevrlo zadovoljna ovim izletom.

„Ono što je bilo u planu, daovaj izlet bude povijesno -kul-turno –edukativni, doista je Na brodu Kraljica mora

12

uspjelo. Posjećujući grad Šibe-nik, njegovu povijesnu jezgru,tvrđavu, upoznali smo jedanstari grad koji je specifičan jerje jedini na hrvatskoj obalikoji su sagradili sami Hrvati. Sdruge strane, to je začinjenoposjetom Nacionalnom parkuKrka, čime smo upoznali je-

dnu geografsku crtu jadran-ske obale, ljepoticu HrvatskogJadrana“, istaknula je prof.Bastašić. Zamolili smo je da„podvuče crtu“ školske godinekoja je na izmaku i da nam iz-nese planove za sljedeću.

“ Što se tiče ove školske go-dine, moram priznati da sam

izuzetno zadovoljna cjelokup-nim radom, kako svojim, takoi moram pohvaliti suradnjusa hrvatskim udrugama Bokekotorske. Zahvaljujem zapruženu potporu svim člano-vima Školskog odbora. Što setiče rada hrvatske dopunskenastave, najveći komplimentradu ove godine je ispunjenakvota učenika. U planu je za-vršna priredba za kraj škol-ske godine, djeca spremajukoreografiju i scenski nastup,pišu tekst svoga igrokaza. Zaiduću godinu planiramo da sedovede još učenika, jer ovonije vid nastave gdje djeca sa-mo sjede i moraju učiti, većdoista prijateljski rad gdjenajviše ističem dinamiku na-stavnoga procesa. Upis jesvakog dana, nikada nije ka-sno.

Vrlo sam zadovoljna organi-zacijom samih izleta do sada.Već je postala tradicija da jed-nom godišnje učenike povede-mo u jedan hrvatski grad daga upoznaju, jer ipak je sa-

Kornati

13

svim drugačije kada se dijeteneposredno i direktno susre-tne sa povijesnom, kulturolo-škom, geografskom pričom.

Zahvaljujem HGDCG što jepomoglo u organizaciji ovog iz-leta, gosp. Tripu Schubertušto je dao sve od sebe da dođe-mo u kontakt sa osobama uŠibeniku koje su tamo odradi-le svoj dio organizacije – gosp.Gulinu i gdji Podrug, ravnate-lju Škole, uopće Gradu Šibeni-ku, te gdji Elzi Lasan Zoroba-bel“, kazala je prof. MarinaBastašić.

U ime HGDCG na kraju pu-tovanja zahvalila se i LjerkaSindik, predsjednica tivatskepodružnice, koja je takođerpoželjela da se i sljedeće godi-ne dogodi jedan ovako uspje-šan izlet.

Za kraj, spomenimo i to dasu u vrijeme dok smo mi puto-vali ka Boki, naši domaćini izŠibenske glazbe otišli postav-ljati dva križa za stradale va-trogasce- Marinka Kneževića iDina Klarića. Gradili su ih i ši-benski vatrogasci, i Gradskastraža, muzealci, ljudi iz grad-ske uprave, i obitelji Klarić iStančić... U ukupno 12 križe-va ugradit će se oko 500 pro-stornih metara kamena. Kadaspomen-park bude sagrađen -a predviđeno je da to bude 21.svibnja - vidjet će se iz svemi-ra.

Priča o gradnji spomen-par-ka na mjestu stradanja dva-naestorice vatrogasaca na Ve-lom vrhu na otoku Kornatupriča je o golemoj energiji onihkoji svojim sudjelovanjem utom projektu odaju počaststradalima i svjedoče zajedni-štvo. U tom ozračju dovršimoovu priču o Šibeniku, u željida i mi jednog dana posjetimoKornate, za koje ovoga putanije bilo vremena, te da doma-ćinima koji su nas dočekali sr-dačno i prijateljski takav pri-jem uzvratimo kada nam slje-deće godine stignu u uzvratniposjet.

Ravnatelj osnovne škole Vidici Darko Relja

Pročelnica za društvene djelatnostiGrada Šibenika Živana Podrug

14

SSJJEEĆĆAANNJJEE NNAA MMAALLUU,, AALLII UUGGLLEEDDNNUU ZZAAJJEEDDNNIICCUU BBOOKKEELLJJAA

Tripundanu Šibeniku

Sv. Tripun je zaštitnik ustanove Plemenita TijelaBokeljske Mornarice, simbol stare slave i moći Boke.Bokelji bez razlike vjere i plemena, ma gdje se oninalazili i bilo kojem staležu pripadali, sakupljaju se sviskupa, da zajednički proslave ovaj dan

Šibenik 1935. godine

15

Piše: dipl. ing. Darko GULIN

Ušibenskom lokalnom ti-sku koji počinje 1905. iz-laskom novina Hrvatska

rieč tražio sam podatke o prosla-vi sv. Tripuna u Šibeniku. U raz-doblju Austro-Ugarske nisamnašao nikakvog spomena pro-slave, ali sam našao u razdobljuPrve Jugoslavije kada u gradupostoji mala ali ugledna zajedni-ca Bokelja. U daljnjem tekstudonosim članke:

Pismo iz KotoraSvečanost pohvala (lodi) sv.

Tripunu proslavljena je u Ko-toru 27. januara vrlo svečanouz veliko učešće naroda, bezrazlike vjere. Svečanosti je pri-sustvovao i sreski načelnik g.Petar D. Šerović, koji je predkratko vrijeme premješten izŠibenika, a koji je u Kotoru većranije služio u istom svojstvu.Poslije obavljene svečanosti natrgu s. Tripuna, pošlo se uzgradu „Admiralata BokeljskeMornarice“ na mali „tratime-nat“. Tu je i ako nije običaj Ad-miral Bokeljske Mornaricepozdravio jednim lijepim govo-rom g. Šerovića izrazujući ra-dost u ime ciele Boke, a naro-čito članova Bokeljske Morna-rice, čiji je član također g. Še-rović, nad njegovim povrat-kom. Našto se g. Šerović zah-valio jednim duljim i dirljivimgovorom. (Narodna Tribunaod 2. veljače 1934.)

Proslava sv. Tripunau Šibeniku

Dana 2. i 3. februara bokeziovdje nastanjeni proslavili sutradicionalnim i starodnevnimobičajem svoga zaštitnika sv.Tripuna i pokrovitelja Plemeni-ta tijela bokeške mornarice satisućustodvadesetpetgodiš-njem ponovljenjem.

U petak uvečer sastali su seu prostorijama Grand Hotela

„Krke“ oko 9 s. Svi bokezi bezrazlike vjere i osjećaja da za-jedničkom večerom proveduvečer.

Prvo je „mali admiral“ u sta-rodnevnoj odori plemenitog ti-jela bokeške mornarice izrekaopohvale sv. Tripunu: „Godišnjeponovljenje svečanosti, kojesmo pripravni da svetkujemooživljuje u nama najmilijeuspomene… nek se godimicerazvija slavodobitni ovaj Stijeg,a sveđe u slozi, sreći i ljubavi.

Odmah zatim orkestar je iz-veo „kolo mornarice“. Večeripristupilo je preko pedesetosoba među kojima je bilo i ne-koliko prijatelja Boke. Tokomvečere savj. Peručić, koji je biodomaćin proslave pozdravio jeprisutne zaželivši svima boke-ški „Pomagavi Bog“. Rekao jeda nas ovdje nije sakupio nisjaj ni raskoš, već ona ljubavkoji svi bokezi bez razlike zaBoku osiječaju i koju su namnamrijeli djedovi. Tu ljubav islogu imamo u prvom redu dazahvalimo ovoj našoj ustanoviBokeškoj mornarici. Njezina jezadaća sveta da nas združujeu sreći, slozi i ljubavi.

Nakom pozdrava gosp. Peru-čića, ustao je kapetan Bilafer teje predložio da se sa ovoga mje-sta pošalju pozdravni brzojavinašoj dičnoj mornarici i presvi-jetlom Biskupu Ucceliniju -Ti-ce. Svi oduševljeno prihvaćaju,iza toga se čitaju brzojavi:

„Admiralu Plemenitog TijelaBokeške Mornarice Kotor“. –Bokezi sa prijateljima okuplje-ni da proslave tisućustodvade-setpet godišnje ponovljenje

Predajnim običajem kliču ži-vila mornarica i njena ulogasveta.

„Bokezi Šibenika“Drugi brzojav: Presvijetlom

biskupu bokokotorskom Ucce-lini-Tice Kotor. – Sa proslavetisućustodvadesetpet godiš-njeg ponovljenja šaljemo izrazenajodanije harnosti i dubokogpoštovanja kličući nam na po-nos mile Boke.

„Bokezi Šibenika.“Od g. Petra Šerovića primio

se je sljedeći pozdravni brzo-jav: „Savjetniku Peručić Šibe-nik.“ – Predavši danas državnibarjak to sveto znamenje na-šeg jedinstva i snage dičnojnašoj mornarici u ovom sveča-nom trenutku šaljem prekoVas srdačne pozdrave cielojuglednoj koloniji naših bokezau Šibeniku – Šerović.

Na ovaj brzojav odgovoreno jeslijedeće: „Petar Šerović načel-nik sreza Kotor. – najiskrenijezahvaljujem čestitanju i poz-dravima izjavljujući da će Bo-kezi i uvijek visoko cijeniti na-še tisuću godišnje običaje kojinas vezuju u slobodi sreći i lju-bavi. Bokezi Šibenika“

Osim ovih brzojava poslalo sejoš i braći bokezima u Splitu, ameđu primljenim istaknut jepozdrav našeg Dara iz Podgori-ce i braće iz Splita.

Večera je protekla u najve-ćem raspoloženju preko koje jeorkestar izvodio kolo. Poslijevečere razvio se je ples i izvelotradicionalno „Kolo Mornarice“na najveće oduševljenje svihprisutnih. U kolu se najvišeistakao naš drug „Božo“. Zaba-va protekla je do dva sata kadasu se razišli u najvećem raspo-loženju time da se opet nađu.(Narodna Tribuna od 6. ve-ljače 1934.)

Poziv na proslavuTripundana

Pozivaju se svi Bokežani na-stanjeni u Šibeniku, da prisu-stvuju svečanoj misi koja će seodržati na Tripundan u nedje-lju 3 t. m. u 11 sati u crkvi sv.Dominika. Pošto zasebnih po-ziva neće biti to se svi mole daovo prime kao poziv. (NarodnaTribuna od 2. veljače 1935.)

Proslava TripundanaU nedjelju Bokelji nastanjeni

u Šibeniku proslavili su Tri-pundan, svetoga Kotorskog

16

pokrovitelja i Bokeške morna-rice, u crkvi sv. Dominika.

Službu Božju izvršio je nastaroslavenskom jeziku g.prof. J. Gršković. Sudjelovao jekor učenica uz pratnju orgulja.Mali admiral Jug Grizelj uč.

III razreda izrekao je tradicio-nalne pohvale obučen u staro-drevno odijelo mornarice.

Iza crkvene svečanosti upu-ćeni su brzojavi plemenitom ti-jelu Bokeške mornarice, admi-ralu prof. Radoničiću, Dr. Kar-lu u Zagrebu, biskupu Ucceli-ni - Tice u Lopud i Bokeljima uSplitu, dok su se prisutni svr-stali za zajedničko slikanje.

Među odličnicima bili su ko-madant Mornarske kom. kap.b.b. g. Marijašević (gost), kom.kr. b. „Jadran“ kap. fr. S To-mić, g. savjetnik S. Peručić, g.kap. korvete D. Leović, upr.carinarnice g. J. Rapovac, ka-petani g. Bilafer Radimir, Iva-nović Petrone, g. Božo Miloše-vić i mnogi drugi.

Ove godine umjesto uobičaje-ne zajedničke večere radi naro-dne žalosti sakupljaju se do-prinosi za poboljšanje obnov-ljene bratovštine u Kotoru.

Dobrovoljne priloge prima i g.kap. Radimir. (Narodna Tri-buna od 5. veljače 1935.)

Bokelji u ŠibenikuPozivaju se Bokelji nastanje-

ni u našem gradu, da prisu-stvuju sv. misi, koja će se odr-žati u crkvi sv. Dominika u 10sati. Misu će služiti Don JerkoGršković na staroslavenskom,nama 3. februara prigodomsvečanosti pokrovitelja Bokesv. tripuna. Najavljene sveča-nosti, koje su se imale održati,kako smo prije bili javili, nečebiti radi tehničkih razloga. (Na-rodna Tribuna od 30. sije-čnja 1937.)

Bokelji i sv. TripunGodine i vjekovi prolaze, ali

narodi koji svoje običaje poštu-

ju, ostaju vječno. Makar kakomali narod bio, ostače vječnosamo ako svoje svetinje poštu-je i ako se s njima diči i pono-si. Čim narod prestaje održa-vati svoje običaje i poštivatisvoje svetinje, postepeno pre-staje biti zaseban narod, već semalo po malo pretapa i srašću-je s narodima sa strane a oso-bito s onima pod čijim je naj-bližim i najjačim uplivom.

Da smo se na ovim ubavim istrategijsko uplivnim obalama,za koje su gramzili i otimali seveći narodi, održali, imamo dazahvalimo samo našim narod-nim obilježjima i nar. običaji-ma. Naš badnjak naše slave,naše narodne pjesme i kola,naša narodna nošnja i takodalje, više su poradile za oču-vanje ovih naših obala našemnarodu i bili su jači, negoli voj-ne sile osvajača.

Među naše narodne običajespadaju i proslave raznih za-štitnika mjesta i gradova. Sko-ro svako naše mjesto ima svogpokrovitelja.

Nijedno mjesto ni grad nije setako usko povezalo sa svojimzaštitnikom kao Dubrovnik sasvojim s. Vlahom, Boka sa sv.Tripunom. Nije moguće zami-sliti Dubrovnik bez sv. Vlaha aniti Boku bez sv. Tripuna.

Sv. Tripun je pokrovitelj ono-ga po čemu je Boka u prošlostii sadašnjosti postala slavna.Sv. Tripun je zaštitnik ustano-ve Plemenita Tijela BokeljskeMornarice, simbol stare slave imoći Boke.

Bokelji bez razlike vjere iplemena, ma gdje se oni nala-zili i bilo kojem staležu pripa-dali, sakupljaju se svi skupa,da zajednički proslave ovajdan gdje im „mali Admiral“osvježuje uspomenu na staruslavu i moć mile im Boke. Necvati Bokom blagostanje kaonekada, ne plove morima nje-ne ponosne lađe sa zastavomsv. Tripuna i natpisom „Fideset Honor“, ne raznose svije-tom njenu slavu i moć, ne do-

našaju bogatstva niti ne za-divljuju svijet hrabrošću svo-jih mornara, ali živi Mornaricai živi stari duh koji će postepe-no ali sigurno opet poraditipod zastavom ujedinjene do-movine i pod okriljem svog za-štitnika.

Plemenito Tijelo BokeškeMornarice je jedna od najstari-jih ustanova u Evropi. Pisanihštatuta ima iz godine 1463.,koje je godine mornarica bilareorganizirana, dok se po dru-gim arhivima za nju znademnogo ranije.

Predajom i crkvenom istori-jom smatra se, kao početakove ustanove 13. januara809. godine, kao dana kadaje u Boku donešeno tijelomučenika sv. Tripuna. U po-četku bilo je i ovo društvokao i ostala samo cehovsko.Stvoreno pod okriljem crkve,da sakuplja oko sebe pomor-ce i da ih se međusobno pot-pomaže. More je bilo uvijekbogat izvor privrede i blago-stanja za narode koji su zna-li da se njime koriste. More jenajprikladnija i najprirodnijacesta za spajanje naroda i ci-vilizacija, te za izmjenu do-bara i trgovine, to je cestakoja nije trebala niti trebatračnice i troškove za uzdr-žavanje već samo pameti ihrabrosti, te dobre međuna-rodne trg. ugovore. To su na-ši stari Bokelji i Dubrovčanidobro znali, jer su bili po-morci te su vodili pomorskupolitiku. Znali su dobro dadržave koje su uz more, akone napreduju, da nazaduju ida narodi koji su uz more,ako ne shvaćaju vrijednostmora, da ih to isto more ba-ca u propast i u naručje dru-gim narodima pametnijim ipoduzetnijim od njih.

U srednjem vijeku trgovimapo moru donosila je veliku do-bit, ali je zato bila izvrgnuta ja-kim rizicima. Gusari su znalida napadaju trgovinu po morui da otimaju vrijedne brodove i

17

terete. Sredozemno i Jadran-sko more na kojem je ondasaobraćalo najviše lađa, bilo jei najviše napadano od gusara.Pošto su gusari napadali bro-dove i trgovinu na moru to sumorali svi brodovi bez razlikebiti dobro oboružani, pa prematome i brodovi Bokeljske Mor-narice bili su također naoruža-ni.

Ovako oboružani brodovi do-bro su poslužili ondašnjoj pr-kosnoj i ponosnoj „Kraljici mo-ra“ !

Venezia otimala se je za pri-jateljstvo ove flote jer joj je do-bro dolazila i u njene svrhe uborbi protiv gusara i Turaka.Mletački su je providuri dobrocijenili i podupirali, pa je brzostekla ugled i čast u Boki. Načelu ove ustanove stajao jeAdmiral sa časništvom. Radisvojeg ugleda i časti koje jeuživala Mornarica pred vene-zijanskim Providurom, a osimtoga što je donosila velike do-biti Kotoru brzo je zavladalacijelom Bokom i postala jedinii pravi predstavnik Boke. Ad-mirala se je biralo doživotnomčašću i vlašću. On je bio i vr-hovni predstavnik samoupra-vne vlasti i vrhovni koman-dant cijele Mornarice. Morna-rica je vršila lučku, zdravstve-nu i policijsku vlast u teritori-jalnim vodama Boke. Mletačkiprovidur nije se smio miješatiu unutrašnja pitanja Boke.Osam dana pred proslavusvoga zaštitnika sv. Tripuna,Providur je morao predati svuvojnu i sudsku vlast nad Bo-kom admiralu a to se ispolja-valo vidnim znakom predava-njem zlatnih ključeva Kotoragrada admiralu BokeljskeMornarice.

Bokeljska Mornarica podokriljem svoga zaštitnika sv.Tripuna proslavila se je u rato-vima protiv Turaka i gusara teu borbama za oslobođenje ro-bova. Dala je veliki broj vrsnihpomoraca, heroja, naučenja-ka, matematičara, organizato-

Crkva sv. Dominika u kojoj seslavio Tripundan u Šibeniku

18

ra flota i pomorskih trgovačkihveza. Imala je do danas 37 ad-mirala. Pod vodstvom admira-la Bizantija bila je tako jaka,da su i brodovi prkosne Vene-cije morali pri ulazu u Bokespuštati zastavu sv. Marka iistaći onu sv. Tripuna.

Za ljubav, bratsku slogu ivjersku trpeljivost Boka imada zahvali ovoj ustanovi. U Bo-ki još i danas postoji crkva sv.Tekle, gdje izmjenično oslužu-ju sv. misu katolički i pravo-slavni svećenici.

„Nuder dakle Bokelji neka sei ove godine proslavi predajnimsjajem i uobičajnim obredimatoli ugodnu svečanost …a sve-djer u sreći, slozi i ljubavi.“

Kap. B. (vjerojatno je riječ okapetanu Radimiru Bilaferu).(Nova Tribuna od 3. veljače1939.)

Proslava sv. Tripunau Šibeniku

Dana 3. februara t.g. ovamo-šni Bokelji sa prijateljima bezrazlike vjere plemena i staležaproslavili su svoga pokroviteljasv. Tripuna na svečan i dosto-jan način. U jutro imali su za-jedničku svetu misu, u crkvisvetoga Dominika, koju je nastaroslavenskom jeziku otslu-žio prof. pop Jerko Gršković.Korom i orguljama dirigirao je

don Josip Španić na osobitozadovoljstvo prisutnih.

Prije svete mise djak B. To-mić sin Slavka Tomića, ko-mandanta Mornarske Koman-de, u starodrevnoj nošnji Bo-keljske Mornarice izrekao jepohvale sv. Tripunu, čime jeosvježio prisutnima uspome-ne na staru slavu i moć Boke.Svetoj misi pored ostalih ova-mošnjih Bokelja prisustvovalisu Gg. kap. b.b. Slavko To-mić, kap. Bilafer, kap. Petro-ne, kap. Moretti, mr. ph. B.Milošević, viši savjetnik Ka-menarović i prof. Marčić sagospođama, te savjetnik Peru-čić C.

Pored mnoštva prijatelja Bo-ke i Bokeljske Mornarice teštovatelja sv. Tripuna, ovu sve-čanost uzveličali su svojim pri-stupom Komandant grada ge-neral g. Damjanović sa gospo-đom i lučki poglavar g. kap.Turina. Poslije svete mise biloje zajedničko slikavanje.

U večer u salonu grand Hote-la Krka bila je zajednička veče-ra kojoj je pored maloga admi-rala pristupilo trideset Bokeljai prijatelja Boke među kojima iKomandant grada g. generalDamjanović sa gospođom. Pri-je večere po starom običajuplemenita tijela Bokeljske Mor-narice izrečena je nazdravicaza dug i sretan život Nj. Vel.Kralja.

Svaka čast i hvala Bokeljimana ovakovom svečanom i za-jedničkom slavljenju svojihsvetinja, te dao Bog da seovom njihovom primjeru buduzanijeli i drugi naši gradovi uširenju bratske ljubavi i vjer-ske sloge a na korist i sretannapredak zajedničke nam do-movine.

U istom broju možemo proči-tati: Gca Ilka Milošević, kćerkaMr. Ph. Bože Miloševića premi-nula je iznenadno u ponedje-ljak 6. ov. mj.

Obitelji naše iskreno sauče-šće. (Nova Tribuna od 10. ve-ljače 1939.)

mr.ph. Božo Milošević, najugledniji Bokelj u Šibenikuu vrijeme Prve Jugoslavije ( u sredini)

19

Priredila: prof. Marina BASTAŠIĆ

Kršćansko nazivlje:Svibanjski blagdani –Duhovi i Majčin danSilazak Duha Svetoga nad

apostole temeljni je događaj ukršćanstvu: kukavice, plašljivcisnagom Duha Svetoga posta-doše neustrašivi svjedoci Kri-stova uskrsnuća. Mucavci i ne-uki snagom Božje Mudrosti go-vore da ih slušatelji svih naro-da i jezika mogu razumjeti. Toje rođenje Crkve. U nas se spo-menuti događaj obilježava ter-minom Pedesetnica – dogodiose pedeseti dan nakon Uskrsa.Međutim, ustalio se naziv Du-hovi. Kao ime blagdana piše sevelikim slovom, a prema samo-me nazivu blagdana Duhovi iz-veden je i pridjev duhovski, pri-mjerice: duhovska nedjelja,duhovsko vrijeme.Drugu nedjelju u svibnju, Ma-rijinu mjesecu, obilježava seMajčin dan. Stara židovska po-slovica kaže: Bog ne može bitisvugdje, zato je stvorio majke.Ove se godine obilježava 9.svibnja. Ne zaboravite svojemajke. Poklonite im barem ma-lo pažnje, ljubavi, nježnosti,poštovanja za sve ono što onesvakodnevno nesebično i bezu-vjetno daruju.

Jezični savjetnik: Mativoli kćer, a kći voli

materOvo je mjesec majke, ovo je

mjesec žene. Što znači žena zaljepotu svijeta, lijepo je istak-nuo naš pjesnik Juraj Barako-vić: Prez žene bi zemlja bila ka-no zdenac di ni vrila. No, ovdjeje riječ o dvjema imenicama ko-je se nalaze kao niži pojmovi uvišem pojmu žena, o imenica-ma mati i kći. Te imenice ima-

ju posebnu sklonidbu u hrvat-skome jeziku.Problem je najčešće u odnosunjihova lika u nominativu jed-nine i akuzativu jednine. Ime-nica mati pripada vrsti e (u ge-nitivu ima nastavak –e: mate-re), a akuzativ jednine glasimater. Imenica kći pripada vr-sti i (u genitivu ima nastavak–i: kćeri), te je akuzativ jedninekćer. Međutim, kako je akuza-tiv mnogo češći, akuzativni selik nerijetko prenosi i u nomi-nativ, te je neophodno istaknu-ti, u skladu sa hrvatskim stan-dardnim jezikom, da netko nijedobio kći, već da je dobio kćer.

Jeste li znali?Irski pjesnik, pripovjedač i ro-

manopisac, James Joyce, au-tor jednog od najboljih romana20. stoljeća – Uliksa – u Puli jeproveo jedno razdoblje svogaživota. Riječ je o razdoblju od li-stopada 1904. do ožujka 1905.godine. Tada je u Puli poduča-vao engleski jezik u Berlitzovojškoli, predavajući uglavnomaustro-ugarskim časnicima. Sobzirom na tu važnu činjenicu,i kip ovoga velikog književnikanalazi se u Puli, na Trgu Porta-rata, uz starorimski slavolukSergijevaca.

UUČČIIMMOO HHRRVVAATTSSKKII

20

PPOODDRRUUžžNNIICCAA HHGGDDCCGG BBAARR OORRGGAANNIIZZIIRRAALLAAIIZZNNIIMMNNOO UUSSPPJJEEŠŠAANN ZZNNAANNSSTTVVEENNII SSKKUUPP

Radove o barskom nadbiskupuMilinoviću prezentirali su uglednipovjesničari: ravnatelj Franjevačkeklasične gimnazije u Sinju prof. JosipGrbavac, predsjednik ogranka MaticeHrvatske u Imotskom Milan Glibota isveučilišni profesori na katedri zapovijest Fakulteta u Nikšiću dr. ŽivkoAndrijašević i dr. Šerbo Rastoder

Povijesnitragovi Šimuna

Mili-

Nakon desetljeća isku-stva u glazbenim pro-jektima (božićni i uskr-

šnji koncerti), te nekoliko izle-ta u likovnu umjetnost (izlož-be slika i fotografija) i izdava-čku djelatnost (knjiga“Baraniu Mlecima“- dr. Lovorka Čora-lić), Hrvatsko građansko dru-štvo Crne Gore - PodružnicaBar je sa uspjehom organizi-

ralo i jedan znanstveni skupna kojem su sudjelovali istak-nuti povjesničari iz Crne Gorei Hrvatske. Naime, 24. svibnja2010. navršilo se 100 godinaod smrti msgr. Šimuna Mili-novića, jednog od najznačaj-nijih barskih nadbiskupa unovijoj povijesti ove drevnekatoličke dijeceze, kazao je zaHrvatski glasnik organizator

Vladimir Marvučić, koji namje prenio i sljedeće podatke:

„Šimun Milinović je rođen1835. u mjestu Lovreć u Dal-matinskoj Zagori,1859. zare-đen je za svećenika franjeva-čkog reda. Studije teologije ifilozofije završava u Beču, na-kon čega postaje profesor, ka-snije i ravnatelj znameniteFranjevačke gimnazije u Si-

Sudionici znanstvenog skupa oŠimunu Milinoviću

21

nju. Na čast dužnosti barskognadbiskupa biva izabran1886., upravo one godine ka-da Knjaževina Crna Gora, pr-va među južnoslavenskim dr-žavama, potpisuje Konkordatsa Svetom Stolicom. U vrijemenadbiskupa Milinovića obna-vljaju se u prethodnom razdo-blju gotovo potpuno porušenii devastirani sakralni objekti

Barske nadbiskupije (Kate-drala, samostani, crkve, ka-pele, župni stanovi, groblja), agrade se i mnogi novi objekti.Nadbiskup Milinović bavio sei književnošću, napisavši višeknjiga. Njegov iznimno bogatživot obilježio je izravan kon-takt sa tri izuzetne povijesneosobe,a to su: papaLeon(Lav)XIII, đakovački bi-

skup Josip Juraj Stros-smayer i crnogorski suverenknjaz, kasnije kralj Nikola IPetrović.

Ponukani značajem ove ob-ljetnice, te izuzetnom osobno-šću mons.Šimuna Milinovića,članovi barske podružniceHGD CG su, uz potporu čelni-ka Udruge, odlučili organizi-rati znanstveni skup na ko-

22

jem su predstavljena nova tu-mačenja uloge i značajamons. Milinovića u povijesnojznanosti Crne Gore i Hrvat-ske. Ovaj projekt pomogle supartnerske udruge Zupci pro-duction i Šestani, Fond zamanjine, Ministarstvo za ljud-ska i manjinska prava, Mini-starstvo kulture,medija isporta, Centar za očuvanje irazvoj kulture manjina i Kul-turni centar Bar. Nakon broj-nih priprava i dogovora, skupje održan 17. travnja u 19h uprekrasnom zdanju Zavičaj-nog muzeja u Baru (Dvorcu,tj. ljetnikovcu kralja Nikole).

Skupu su nazočili mnogiBarani,među kojima su naj-većma bili katolički vjernici ičlanovi naše Udruge, ali ibrojni visoki uzvanici: visokoizaslanstvo Franjevačke Pro-vincije Presvetog Otkupiteljaiz Splita na čelu sa provincija-lom fra Željkom Tolićem, na-čelnik općine Lovreć Ante Ba-bić,u ime Veleposlanika RH uPodgorici nazočila je savjetni-ca Ana Modun,a u ime Gene-ralnog konzula RH u KotoruAndre Santini. Također, na-zočili su i pomoćnica ministrakulture, medija i sporta Dra-gica Milić, dužnosnica Opći-ne Bar Vera Kovačević, pot-predsjednik općine Tivat IlijaJanović, predsjednik UOFonda za manjine dr. Miro-slav Marić, direktor Kultur-nog centra Bar Ćazim Nike-zić, upravnica GalerijeV.Leković u Baru AnastazijaMiranović, predsjednik HGDCG dr. Ivan Ilić sa suprugom,gvardijan Franjevačkog samo-stana u Kotoru fra Mario Ši-kić, pravoslavni paroh barskio. Radoman Mijajlović,imam barski Mujdim Miljai-mi, barski katedralni župnikdon Simon Ljuljić,kapelanbarski pater Dariusz Nowak,don Nikola Majić, župnik Su-tomora, časne sestre Franjev-ke i časne sestre Svetog Križau Baru na čelu sa s.Irenom,

poglavaricom kuće.Bili su tu icijenjeni članovi naše Udrugeiz Kotora, Tivta, Ulcinja, Pod-gorice, predstavnici medija,među njima i Miroslav Maru-šić, urednik“Radio Dux“izTivta, predstavnici civilnogsektora, te ostali posjetitelji.

Na izvrstan i iznimno profe-sionalan način program je vo-dila Vesna Šoškić, urednicaRadio Bara. Predstavljena sučetiri vrijedna znanstvena ra-da o mons. Milinoviću koje suprezentirala četiri ugledna po-vjesničara: prof.Josip Grba-vac, ravnatelj Franjevačkeklasične gimnazije u Sinju,Milan Glibota, predsjednikogranka Matice Hrvatske uImotskom,dr. Živko Andrija-šević i dr. Šerbo Rastoder,sveučilišni profesori na kate-dri za povijest Fakulteta u Ni-kšiću.

Prof. Grbavac je govorio orazdoblju kada je fra ŠimunMilinović radio kao profesor,kasnije i ravnatelj ugledneFranjevačke gimnazije u Si-nju, obnašajući ovu značajnudužnost sa iznimnim isku-stvom, znanjem i mudrošću.Opisao je tadašnje stanje po-dozrivosti austrijskih vlastiprema franjevcima zbog nji-hovog jasnog hrvatskog nacio-nalnog i državnog stava. Utom smislu, prof. Grbavac po-jasnio je i neprijeporne nacio-nalne i domoljubne stavovefra Šimuna Milinovića, te nje-gov značajan književni rad.

Gosp. Glibota je govorio oplemenu Milinovića, Lovreću,Imotskoj Krajini, iznoseći za-nimljivu inačicu glede podri-jetla Milinovića, tvrdeći da po-tječu upravo iz barskog kraja,preciznije Spiča. Spomenut jei bl. Nikola Milinović iz crkveSvetog Križa na otoku Čiovukod Trogira.

Dr. Andrijašević je govorio osloženim i višeznačnim odno-sima mons. Šimuna Milinovi-ća i knjaza, kasnije kralja Ni-kole, tj.Barske nadbiskupije i

Knjaževine, potom KraljevineCrne Gore. Tijekom gotovo če-tvrt stoljeća koliko je mons.Milinović bio na čelu barskecrkve, ti su odnosi od srdač-nosti išli do podozrenja i razo-čaranosti, koja je u više na-vrata rezultirala i Milinoviće-vim podnošenjem ostavke namjesto barskog nadbiskupa.Zbog opravdane spriječenostida nazoči skupu, fragmente izznanstvenog rada

Radove prezentiraliugledni povjesničari

23

dr.Rastodera čitala je VesnaŠoškić. Dr. Rastoder je obra-dio Konkordat između Knjaže-vine Crne Gore i Svete Stoliceiz 1886.g.,prvi takav međuna-rodni ugovor sklopljen sa jed-nom južnoslavenskom, većin-ski pravoslavnom državom.Rasvijetljen je njegov iznimnoveliki značaj glede statusaBarske nadbiskupije, ali i sta-novite poteškoće koje su se ja-vile zbog financijskih proble-

ma crnogorske države koji suutjecali i na obveze premavjerskim zajednicama. Prepo-ruka dr. Rastodera je da seovom prigodom tiska luksu-zno fototipsko izdanje Kon-kordata kao znak istinskog ci-vilizacijskog sazrijevanja ovihprostora.

Skup su pozdravili fra ŽeljkoTolić, provincijal ProvincijePresvetog Otkupitelja u Splitui don Simon Ljuljić, župnikbarski. Nakon znanstvenogskupa,za goste je u restoranuMarina na Putničkom termi-nalu u Baru priređen prigodnidomjenak. Tijekom dana,gostiiz Hrvatske su posjetili Starigrad Bar, Ratačku opati-ju,Staru maslinu na Mirovi-ci,ostatke ranokršćanske ba-zilike u Novom Baru, Bisku-padu, katedralu u Gretvi,tegrob nadbiskupa Milinovića ukapeli sv.Vida na istoimenomgroblju. U nedjelju,18.04.,Franjevci iz Dalmacije(Split,Sinj,Imotski,Lovreć) načelu sa Provincijalom, predvo-dili su svetu misu u crkvisv.Nikole u Biskupadi (Bar).Najavljeno je da će drugi dioove značajne obljetnice krozznanstveni,ali i crkveni pro-gram biti obilježen tijekom li-stopada ove godine u Splitu iLovreću“.

Iako malobrojni -grančica velikoga iponosnoga stabla

U povodu ovog događaja obarskim je Hrvatima iznimnoiscrpan članak objavio utje-cajni hrvatski katolički tjed-nik Glas koncila. Prenosimodijelove teksta autora StipanaBunjevca i urednika Tomi-slava Vukovića.

„Na pitanje: Gdje živi najjuž-niji autohtoni ogranak hrvat-skog naroda? - većina bi hr-vatskih žitelja odgovorila: ‘UBoki kotorskoj’. Ovom prigo-dom nećemo se baviti onimakoji, nažalost, ne znaju za po-

stojanje hrvatskoga narodajužno od Prevlake, tj. dana-šnje granice između Hrvatskei Crne Gore. Rijetki su, u po-stotku gotovo zanemarivi, onikoji bi ustvrdili da hrvatski et-nički prostor seže i južnije, teda obuhvaća i grad Bar i oko-licu. Čuđenju, uvrijeđenosti izamjerkama na takvu nein-formiranost nema mjesta. Po-sljedica je to višestoljetne asi-milacije, progona, iseljavanja,nerijetko i smrti kao poželjni-jeg odabira od gubitka vjer-skog i etničkog identiteta. Me-moricid, tj. programirani za-borav, logična je posljedicakulturocida koji mu je pretho-dio, zbog čega danas gotovonitko (ili malo tko) ne dovodi uvezu grad Bar i njegovu inačeprebogatu povijest sa sveu-kupnom hrvatskom povije-šću“, uvodne su misli Vladi-mira Marvučića, istaknutogabarskog Hrvata, koje je još2007. napisao u studiji: „Hr-vati u Baru - ostaci ostataka“,objavljenoj u br. 2 Hrvatskerevije, časopisu Hrvatske ma-tice. Djeluju prilično iskreno,emotivno, dobronamjerno ipotresno, te rađaju u svimiskrenim i dobronamjernimkatoličkim vjernicima, kao ihrvatskim rodoljubima, po-malo mučna pitanja: Može lise u hrvatskoj katoličkoj ja-vnosti opravdati nezainteresi-ranost ili, blaže rečeno, svoje-vrsna zapostavljenost katoli-čkih vjernika u ne tako dale-koj Barskoj nadbiskupiji?; Jeli zadovoljavajuća skrb sada-šnjih hrvatskih vlasti o tojmalenoj autohtonoj hrvatskojskupini?; Čine li mjesne Cr-kve, (nad)biskupije u Hrvat-skoj, dovoljno u upoznavanjukatolika na crnogorskome ju-gu i međusobnom zbližava-nju?

Bez obzira na ta pitanja,najbolje je na licu mjesta vi-djeti kako živi Katolička Crkvau toj crnogorskoj općini s oko45.000 stanovnika, s kojim se

24

poteškoćama susreću njezinialbanski i hrvatski vjernici,koji su im planovi i očekiva-nja, kako je biti Hrvat u tojmultietničkoj i višekonfesio-nalnoj sredini…

Pohvalne riječi ocrnogorskim

vlastimaNajprije je potrebno reći ne-

koliko riječi o odnosu drža-

vnih vlasti, medija i općenitocrnogorske javnosti premaKatoličkoj Crkvi, o čemu jebarski nadbiskup Zef Gashipun pohvalnih riječi: „Navestću tek jedan primjer. Putemdržavne televizije za velike kr-šćanske blagdane redovito sekotorski biskup Ilija Janjić ija naizmjence obraćamo kato-ličkim vjernicima, ali i cijelojjavnosti u Crnoj Gori, budućida su, što je poznato, dvije ka-toličke mjesne Crkve, Barska

nadbiskupija i Kotorska bi-skupija u našoj državi. Takosvake druge godine božićnu iliuskrsnu poruku upućujem ina hrvatskome i na albansko-me jeziku, a kada je ‘red’ nabiskupu Janjiću, onda on nahrvatskome a ja na albansko-me. Poneki se put izravno pre-nose i liturgijska slavlja, a po-sebice to čine lokalne televizij-ske postaje, u čemu bih kaopozitivan primjer suživota ipoštivanja etničke i vjerskerazličitosti u Crnoj Gori istak-nuo gradić Tuzi u kojemu,usputno bih istaknuo, premapopisu stanovništva iz 2003,od nešto manje od 4.000 sta-novnika živi i četvero deklari-ranih Hrvata. Muslimani, pu-čki rečeno, ‘drže’ tamošnju te-leviziju, ali prijenosi katoli-čkih slavlja su redovita poja-va. Svakako ne bih htio izo-staviti i više nego korektanodnos najviših predstavnikacrnogorskih vlasti, predsjed-nika države, vlade i parlamen-ta, kao i čelnika nekih politi-čkih stranaka, koji nam redo-vito čestitaju blagdane. Poredte protokolarne razine nastojenam u svojim okvirima pomo-ći u rješavanju konkretnihproblema, pa bih spomenuo iizdavanje potrebne dokumen-tacije za izgradnju nove kon-katedrale sv. Petra u samomesredištu grada, u predjelu To-polica, koja će biti sagrađenana mjestu sadašnjega velikogbijelog mramornog križa.“

Pretijesan Katoličkidječji vrtić Teo

Katoličkih vjernika u samo-me gradu ima oko 3.500, i zanjih se svake nedjelje i blag-dane slave tri mise: u kate-drali Bezgrešnog začeća Bla-žene Djevice Marije u predjeluGretva, crkvi sv. Nikole kodnadbiskupije zvane »Biskupa-da« i montažnoj crkvi Uzviše-nja Svetoga Križa na Mirovici.Za organizaciju tih liturgijskih

25

slavlja, kao i za jednu, ali re-dovitu misu u malenoj planin-skoj župi Zupci, desetak kilo-metara iznad grada, gdje jepotpuno obnovljena, u veliko-me potresu g. 1979. jako ošte-ćena crkva sv. Ivana Krstite-lja, skrbi se mladi župnik donSimo Ljuljić. Podrijetlom je izŠtoja kod Ulcinja, iako je ro-đen u Baru, a nakon osnovneškole, sjemenište i bogoslovijuzavršio je u Skadru, najjače-mu katoličkome središtu u Al-baniji, od Bara udaljenog sve-ga 40-ak kilometara. Studij jenastavio u Jeruzalemu i u Ri-mu, u Hrvatskome zavodu sv.Jeronima, studirajući biblij-ske znanosti, iz kojih je i ma-gistrirao. Za svećenika je za-ređen 2005. i odmah su mubile povjerene malene župe uSvetom Đorđu, uz samu crno-gorsko-albansku granicu, i uGornjoj Klezni kod Ulcinja. U

Bar je došao sredinom prošlegodine i nastavio vrlo plodo-nosnu pastoralnu djelatnostprethodnika, don NiksonaShabanija, koji se nakon ispo-moći vratio na Kosovo, gdje jeu Prištini preuzeo biskupijskiInstitut za katekumene. Žup-niku Ljuljiću na zahtjevnom iprostranom pastoralnom po-dručju pomažu kapelan o. Da-riuz Nowak, Poljak, redovniksalvatorijanac, nadbiskupGashi, kada mu obveze dopu-štaju nedjeljni ostanak u Ba-ru, te u katehezi za stotinjakvjeroučenika isključivo uokviru župe s. Zoja Spači, fra-njevka, i s. Terezina Nikaj,sestra Svetoga Križa. Zanim-ljivo, za neke pomalo i čudno,ali sve četiri mise u Baru iZupcima slave se samo na hr-vatskome jeziku. S. Zoja sta-nuje s rođenom sestrom, ta-kođer redovnicom franjevkom

s. Teutom Spači u nadbiskup-skome dvoru, prekrasnom iraskošnom zdanju koje je daosagraditi glasoviti pomalokontroverzni nadbiskup Niko-la Dobrečić, čiji posmrtniostaci nakon preminuća1955. počivaju u crkvi sv. Ni-kole. Župnik Ljuljić ponosno srazlogom ističe kako su demo-grafski pokazatelji u župi većdulji niz godina pozitivni, štokonkretno znači da je npr.prošle godine bilo 13 sprovo-da a 35 krštenja. Ne zaborav-lja spomenuti i jednog bogo-slova kao i jednog sjemeni-štarca iz župe, što je takođerjedan od pokazatelja životno-sti župne zajednice. Poseb-nost barske župe je i pastoralturista, posebice ljeti kada sebrojnim turističkim skupina-ma nastoje organizirati euha-ristijska slavlja na njihovumaterinskom jeziku, najčešće

Članovi barskoga HGD prepoznati su kaoiznimno aktivni na kulturnome planu

26

poljskom, ali i na engleskom injemačkom, i to od Ulcinjapreko Bara, Sutomora i Bu-dve, sve do Kotora.

Katoličkoj prisutnosti u gra-du posebno pridonosi Katoli-čki dječji vrtić »Teo«, koji jedobio naziv po utemeljiteljudružbe Milosrdnih sestaraSvetoga Križa, o. TeodozijuFlorentini. Vodi ga u okvirusamostana s. Irena Pitaqi uzpomoć kuharice s. Varitas La-baš, rođene u Loboru u Hrvat-skoj. Vrtić ne pohađaju samokatolička nego i pravoslavna imuslimanska djeca, na općezadovoljstvo i roditelja i mje-snih vlasti, samo s jednimproblemom: premalim prosto-rom. Naime, može primiti sa-mo nešto više od dvadeset dje-ce, a zamolba ima daleko više.

Katolički Hrvat -pomoćnik ministraVladimir Marvučić, jedan je

od istaknutih članova hrvat-ske zajednice i župe u Baru,gdje je i rođen i gdje je završioosnovnu školu i gimnaziju adiplomirao je na Pravnom fa-kultetu u Podgorici, iako jeprema vlastitim riječima imaosilnu želju studirati u Hrvat-skoj. Odmah se zaposlio u tvr-tki Barska plovidba, gdje jeveć punih 18 godina, koje jedanas glavna djelatnost sve-dena na brodske linije s tali-janskom lukom u Bariju, aodnedavna i s Anconom, iakoje nekada bila puno moćnijajer se bavila i prekoocean-skom plovidbom. No, tranzi-cijske i privatizacijske poslje-dice nisu zaobišle ni tu nekadpoznatu jadransku luku pa seo nekadašnjih 40-ka brodovamože još jedino govoriti o»ostacima ostataka«. Crnogor-skoj je javnosti postao poznatkada je imenovan pomoćni-kom ministra u podgoričkojvladi:

„Godine 1999, u ljeto nakonNATO-ovih bombardiranja ta-

dašnje zajedničke države, ali inaslućivanja velikih političkihpromjena, tj. težnje za samo-stalnom crnogorskom drža-vom, predložen sam da bu-dem predstavnik KatoličkeCrkve, njezinih dviju(nad)biskupija u Vladi CrneGore, točnije kao pomoćnikministra u novoosnovanomMinistarstvu vjera, koje je vo-dio dr. Slobodan Tomović.Osim mene bila su imenovanajoš dvojica pomoćnika mini-stra iz redova pravoslavnih imuslimanskih vjernika, uzuvjet da sva trojica imamopristanak vjerskih zajednicakoje predstavljamo, što je umojem slučaju značilo prista-nak Barske nadbiskupije iKotorske biskupije. Tu samdužnost obavljao pet godinajer je ministarstvo onda uki-nuto zbog ‘smanjenja državneadministracije’, iako je u bitirazlog bio nesnalaženje vlasti injezine jasne politike premaodnosu dviju pravoslavnihCrkava: Srpske pravoslavne iCrnogorske pravoslavne, čijaje problematika u to doba iz-bila sa svom žestinom. Tadasam bio jedini Hrvat na takovisokoj državnoj funkciji, su-djelujući u obnovi povjerenjaizmeđu države i vjerskih za-jednica, kojega za vrijeme ko-munizma uopće nije ni bilo. Utom smislu započeli smo ipromjenu Zakona o vjerskimzajednicama, koji, nažalost, nido danas nije promijenjen, teje još uvijek važeći onaj ana-kroni socijalistički. Bilo je, ra-zumije se, pozitivnih učinaka,kao što se obnove sakralnihobjekata, podupiranje radarazličitih društava s vjerskimpredznakom i slično. Danas,barem se meni tako čini, ne-ma više one sustavnosti negose sve svodi na ‘ad hoc’, odslučaja do slučaja, što svaka-ko nije dobro, no, treba se na-dati kako će doći do poboljša-nja na tom području jer obo-strana volja i želja postoji.“

Bio je g. 1996. jedan odosnivača župnoga lista sv. Ni-kole, tada jedinog glasila nahrvatskome jeziku, koji jeimao veliku potporu zagreba-čkih isusovaca, ali je, naža-lost, prestao izlaziti.

Mala ali mirisnamaslinova grančicaPrema posljednjem popisu

stanovništva, Hrvatima se uBaru izjasnilo samo 300-ti-njak osoba, ali prema mišlje-nju čelnika barske hrvatskeudruge, Hrvatskoga građan-skog društva, on je puno veći,iako su svjesni da su strah,asimilacija, pa i konformizamostavili negativne posljedice utoj, što posebno ističu, autoh-tonoj hrvatskoj skupini, o če-mu govore toponimi i patroni-mi Bara i okolice, kao npr.Sutomore (Sveta Marija), Su-

27

torman (Sveti Roman), Suban(Sveti Urban), Lovrijenac (Sve-ti Lovro), Bartula (Sveti Bar-tul), Brbot (Sveti Barbat) i dr.te prezimena kao što su: Hr-vatin, Lukšić, Brkan, Kovač,Vicković, Marović, Martinovići druga. Iako malobrojni, čla-novi barskoga Hrvatskog gra-đanskog društva prepoznatisu kao iznimno aktivni nakulturnome planu, o čemuposebno govori predsjednikudruge Drago Marstjepovićkoji je, svakako ne slučajno,na tu dužnost izabran već i udrugome mandatu.

U tome mu svesrdno poma-žu i suradnici, među kojimase mogu spomenuti tek neki:mr. Ilija Vukotić, koji se zbogljubavi prema rodu i graduvratio nakon dugo godina izAmerike, Nikoleta Strugar,profesorica glazbe, orguljašicai voditeljica crkvenoga zbora,Vladimir Marvučić, pravnik,

znanstvenik i pisac, Božo Šal-tić, ugledni maslinar, MartaAnđelić, dugogodišnja tajnicai voditeljica Udruge »Adria« zaosobe s posebnim potreba-ma... U razgovoru s njima»upada u oči« njihovo, gotovonevjerojatno enciklopedijskopoznavanje vlastite povijestinaroda, grada, okoline i drža-ve. U susretu s njima odmahje zamjetljiva i njihova silnaprivrženost Katoličkoj Crkvi,življena i svjedočka duhovno-sti i tumačenje stvarnosti sdubokim vjerničkim optimiz-mom. Njihova gostoljubivost ineskrivena radost zbog posje-ta svakoga iz matične domovi-ne jednostavno ne može nitijednog posjetitelja ostaviti ra-vnodušnim.

Predsjednik podružniceHrvatskoga građanskog dru-štva u Baru Drago Marstje-pović za Glas Koncila je iz-javio:

»Naše je društvo utemeljenog. 2001. u Kotoru, i otada jepočelo osnivati podružnice pocijeloj Crnoj Gori: Tivtu, Pod-gorici, Herceg-Novom, Budvi,pa je i u ovdje u Baru osnova-no g. 2002. Podružnica imaregistriranih 150 članova, štonije realan broj Hrvata u ovojopćini jer je on osjetno veći,koja već tradicionalno desetgodina organizira božićne iuskrsne koncerte. Pored togabarska je podružnica organi-zirala nekoliko vrlo uspješnihizložaba slika i fotografija, tri-bina, objavila povijesnu knji-gu dr. Lovorke Čoralić ‘Baraniu Mlecima’, s podnaslovom‘Povijest jedne hrvatske iselje-ničke zajednice’. Za nas Hrva-te u Baru, za koje mnogi umatičnoj domovini i ne znajuda postojimo, Glas Koncila jeuvijek bio glas naše Crkve,našega naroda i naše matičnedomovine Hrvatske. Šaljemoiskrene pozdrave svim katoli-čkim Hrvatima diljem svijeta smolbom da nas ne zaborave,da nam pomognu, barem mo-litvom, da ostanemo i opsta-nemo na ovim prostorima, ibudemo svoji u zajedništvu sasvim katolicima, pripadnici-ma drugih naroda na ovomeprostoru, većinskom crnogor-skim narodom i hrvatskimnarodom u domovini Hrvat-skoj, Bosni i Hercegovini isvim zemljama u kojima živi,jer iako smo malobrojni - i mismo grančica istoga velikog,ponosnog i plodonosnog sta-bla.“

Što reći na kraju, nego:sretan je svaki onaj narod(kao 2.000 godina stara ma-slina - turistička atrakcija uBaru) koji ima, iako malo-brojne, tako postojane, vjer-ne i ponosne pripadnike udijaspori (kao male ali plo-donosne i mirisne maslino-ve grančice). Stara bi masli-na bez njih bila osakaćena,a hrvatski narod bez Hrvatau Baru siromašniji.

Koncert u organizaciji HGDCG

28

Piše: Slavko MANDIĆ

UKoncertnoj dvoranicrkve Sv. Duha ko-torske muzičke škole

„Vida Matjan“ održana je29. travnja promocijaknjige Pavla Goranovića„Tin Ujević i Crna Gora“.Knjiga je izašla u Zagrebu,2008. Godine, a izdavači suNacionalna zajednica Crno-goraca Hrvatske i Hrvatskograđansko društvo Crne Go-re, koje je i organiziralo ovupromociju.

Goste je pozdravio tajnikHGDCG Tripo Schubert, a uglazbenom dijelu programapredstavio se duo DijanaŠćasni, saksofon i Ana Lalo-šević, klavir, učenici Srednjemuzičke škole „Vida Matjan“.

„Knjiga „Tin Ujević i CrnaGora“, koju je priredio mladicrnogorski pjesnik. Pavle Go-ranović je neophodna jer jecrnogorska moderna literatu-ra, kao i moderna literaturadrugih naroda jezika Crnogo-raca, Srba, Hrvata, i Bosana-ca vezana za djelo Tina Ujevi-ća“, kazao je književnik Bran-ko Banjević, predstavljajućiknjigu ali i ukupno djelo veli-kana poetske riječi i vanvre-menskog stvaratelja Tinabrojnoj kotorskoj publici.

„Prvu knjigu Lelek sebraTin je objavio u Beogradu.Od 13 do 19. godine Tin jebio u emigraciji u Parizu, ibio, kao i emigracije hrvat-ska, crnogorska, srpska an-tiaustrijski raspoložen u željiza oslobođenjem i ujedinje-

PPRROOMMOOCCIIJJAA KKNNJJIIGGEE PPAAVVLLAA GGOORRAANNOOVVIIĆĆAA „„TTIINN UUJJEEVVIIĆĆ II CCRRNNAA GGOORRAA““

Tin Ujević u Crnoj Gori nije biostranac. Godine 1917. zatražio jecrnogorsko državljanstvo, a bio je istipendista crnogorske vlade. „Autona korzu“ objavljena u Nikšiću 1932.prva je njegova knjiga na ijekavskom

DubokeSa promocije u Kotoru:Goranović, Banjević iSchubert

29

njem južnoslavenskih naro-da.

Tin je bio obrazovan čovjek.Govorio je 7-8 jezika, imao jenevjerojatno pamćenje takoda je mogao cijelu knjigu in-dijskih veda naučiti napametza kratko vrijeme. Bio je eru-dita višega reda. Ujević je vi-dio, na žalost, u što se pret-vara patriotsko raspoloženje.Vidio je na djelu ljude. Po-malo je od svega streknuo.Nakupilo je u njemu jednomučno iskustvo i vidio je dakao čovjek i pisac morabiti vezan samo zaone dubinske, sve-ljudske istine kojesluže čovjeku i uz-dižu ga do djela ve-likog. On se okre-nuo sebi. U njegase ulila sva europ-ska i svjetska kultu-ra i civilizacija.

Vratio se razočaran usve. Došao je u Split. IzSplita je otišao u Za-greb i tamo je pripremioza tisak svoju knjigu Le-lek sebra. Knjiga je tre-bala da ima dva dije-la Lelek sebra i Ko-lajna. S rukopisomje došao u Beo-grad. Siroma-šno je bilosta-

nje izdavačko u tom periodu.Knjige su se teško objavljiva-le. Tadašnji izdavači mladeliterature bio je Cvijanović iGeca Kom koji je izdavao inešto svjetske literature. Je-dan njegov prijatelj, Splića-nin, prisjeća se Banjević, od-nio je rukopis Tina UjevićaCvijanoviću, koji je pozvaopoznatog pjesnika toga vre-mena Sima Pandurovića daga pita zamišlje-

nje. On je bio zapanjen Tino-vim stvaralaštvom. Vidio jevelikoga pjesnika, velikupoeziju i preporuči ga izda-vaču koji, na žalost, nijeimao dovoljno novca da obja-vi oba dijela. Tako je objav-ljen samo Lelek sebra, bezKolajne koja je objavljena tek1926. godine. Kad se knjigapojavila Tin je postao vodećipjesnik vodeći pjesnik našegjezika, postao je, što kažu,

kralj mladih pjesnika. Tin Ujević je ne-osporno veliki pjes-nik u europskim raz-mjerima. Banjevićkaže da nismo svje-

sni da se poetskasinteza može

dogoditi kodm a l o b r o j -nih naro-da. A Tinje suštin-ska jezičkas i n t e z a .

Kada čitateTinove pje-

sme vidite daje poetske for-

me, koje idu odrenesanse, baroka

ispunio prirodnim jezi-kom, prirodnim ritmom i pr-vi put u jeziku Crnogoraca,Hrvata, Srba, Bosanaca jejezik postao živ. Slomio je

formu i prvi put ta poet-ska forma služi ži-

vom jeziku, živojinspiraciji.

Mnogo je pjesa-ma koje spada-ju u antologij-ski vrh. Jednaod njih je sva-kako Svaki-dašnja jadi-kovka, kojuje Tin najvi-še volio jer

ga je, ka-ko samk a ž e ,d e s e -t l j e ć i -Tin Ujević

30

ma pratila svakodnevno. Pje-sma je esencija unutrašnje Ti-nove bune.

„Kako je teško biti slab, ka-ko je teško biti sam, i bitistar, a biti mlad! I biti slab inemoćan, i sam bez igdjeikoga, i nemiran, i očajan...“

„Bogate veze Tina Ujevićasa Crnom Gorom, na žalost,nepoznate su dobrim dijelomi u Crnoj Gori i u Hrvatskoj“,kazao je priređivač knjigePavle Goranović, uz konsta-taciju da je knjigu smatraoispitom savjesti crnogorskekulture zbog toga što je onapotrebna Crnoj Gori da bi sepokazalo da su, u jednomznačajnom periodu za CrnuGoru, kada ona nije bila dr-žava postojale značajne inte-lektualne veze, značajni inte-lektualni krugovi koji su ču-vali crnogorski identitet i ko-ji su pokušavali da uspostav-ljaju veze sa srodnim intelek-

tualcima iz drugih sredina. „Tin Ujević u Crnoj Gori ni-

je stranac. Po svojoj poezijiali i mentalitetu, po mnogo-čemu što je u kontaktima sacrnogorskom inteligencijomtoga vremena dijelio. Dubo-ku vezu sa Crnom Gorom TinUjević je pokazao i 1917. go-dine kada je zatražio crno-gorsko državljanstvo koje ni-je dobio samo zato što je go-dinu kasnije Crna Gora pre-stala da ima atribute suvere-ne države, ali će ostati zabi-lježeno da je Ujević bio sti-pendista crnogorske vlade ato je, za vrijeme njegovog bo-ravka u Parizu bio jedan odrijetkih izvora prihoda. Pose-bno važno za ovu priču jeknjiga „Auto na korzu“ kojaje objavljena u Nikšiću 1932.godine. To je prva knjiga Ti-na Ujevića na ijekavskom.Stojan Cerović, tadašnji vrliintelektualac ponudio je Ti-

nu Ujeviću stalni posao u Ni-kšiću ali se to na žalost nijerealiziralo. Tabakeru koju jekao poklon dobio na Cetinjunosio je do kraja života. OUjeviću su pisali mnogi zna-čajni crnogorski intelektual-ci: Risto Ratković, MilovanĐilas, Mirko Banjević, Dra-goljum Majić, Radovan Vuki-ćević, Branko Banjević, Slo-bodan Vujačić. Knjiga sadržitekstove koji su objavljeni od1929. do par godina unatrag.

Tin je bio ličnost kojoj su sedivili oni koji su ga razumije-vali i u njemu tražili nadah-nuće za svoje postojanje, alipotajno i oni koji su znali zanjegovu ogromnu vrijednostali ih je neka unutrašnja ne-dovršenost sprečavala da ja-vno progovore. Plijenio je du-binom u koju je teško bilouroniti. Zato mu generacijeistinski duguju jer je ostaviopojilo za vječnost“.

31

piše: prof. Marina BASTAŠIĆ

Grad Pula najveće je i naj-dominantnije gradskosredište poluotoka Istre.

Uz nastanak ovoga grada vezanaje legenda o Jazonu i Argonauti-ma. Prema toj legendi, Pulu suosnovali Kolhiđani, čija je domo-vina bila na istočnoj obali Crno-ga mora. U potjeri za Argonauti-ma, koji im oteše zlatno runo, oniih sustigoše na području sjever-noga Jadrana, te pritom izgubišesvoga vođu Apsirta, sina kolhid-skoga kralja, pa se od straha neusudiše vratiti kući. Tako osta-doše na istarskome tlu i osnova-še Pulu, “grad bjegunaca”. Tri ve-lika aleksandrijska pjesnika iz 3.st. pr. Kr., Kalimah Kirenjanin,

Likofron i Apolonije Rođanin,spominju ovo kolhidsko naseljena Jadranu, te ga nazivaju Polai.

Osobit su značaj urbanomrazvoju Pule dala rimska osva-janja na prostorima Istre. Na-ročito od vremena cara Augu-sta, Pula je izgrađena posve uskladu s tradicionalnim rim-skim urbanizmom. Iz toga surazdoblja poznati i Augostovhram na pulskom forumu iMalo rimsko kazalište, među-tim, najpoznatiji je ipak rimskiamfiteatar, popularnijeg nazivaArena.

Arena predstavlja najmonu-mentalniju i najveću sačuvanurimsku građevinu. Dominiraju-ći svojom arhitektonskom kon-cepcijom prostorom pulskogazaljeva, Arena je već stoljećimazaštitni znak grada. Do danas

se izvorno sačuvao monumen-talni kameni plašt amfiteatra.Danas se u Areni održavajurazličite kulturne manifestaci-je, od kojih je najpoznatiji Pul-ski filmski festival. Koncerti sunezaobilazni – Arena je ugosti-la najveća imena svjetske i hr-vatske glazbe, poput LucianaPavarottija, sir Eltona Johna,Olivera Dragojevića i Zagreba-čke filharmonije, Gibonnija…

Od ranih kršćanskih sakral-nih objekata kojima je Pulaobilovala, u znatnoj se mjeriuspjela sačuvati arhitekturapulske katedrale UznesenjaBlažene Djevice Marije. Uzmore, na sjeverozapadnomobodu antičke Pule, razvio seovaj kompleks na mjestu sta-rije antičke građevine, najvje-rojatnije na mjestu termi. Na-ravno, neophodno je spome-nuti i slavoluk Sergijevaca.Središnji lik kojemu je posve-ćen ovaj slavoluk, bio je LucijeSergije Lepid, vojnički tribun29. legije, koja je na strani Ok-

tavijana Augusta sudjelovalau bitki kod Akcija 31. god. pr.Kr., kada su poražene Cezaro-ve ubojice. U blizini toga sla-voluka podignut je i kip veliko-ga irskog književnika, JamesaJoycea.

Danas je Pula iznimno kul-turno-turističko središte. Sasvojom zračnom lukom, pred-stavlja i domaće i međunaro-dno odredište, a samim time iintenzivno prometno središte,a prirodna ljepota njezine oko-lice i tirkizna boja njezina mo-ra, čine Pulu međunarodnimljetnim odmorištem. Naciona-lni park Brijuni, koji se nalazeu njezinoj neposrednoj blizini,još više obogaćuju turističkuponudu ovoga kraja.

Dođite, upoznajte ovaj grad ineprocjenjive vrijednosti njego-ve kulturno-povijesne baštine.Ukoliko pritom svoj posjet Pulizačinite dobrim koncertom uAreni, jedan iznimno dobar,ako ne i nezaboravan, provodvam je zajamčen.

UUPPOOZZNNAAJJMMOO HHRRVVAATTSSKKEE GGRRAADDOOVVEE:: IISSTTAARRSSKKAA ŽŽUUPPAANNIIJJAA

Pula

Piše: Tamara POPOVIĆ

Tvrđava Sveti Ivan, u narodupoznatija kao San Giovanni,stoljetni stražar Kotora, za

koju se vezuju mnoge legende, pje-sme, doživljaji, emocije ali i povije-sni događaji, odavno poznata kaociljna destinacija mnogih posjetite-lja Kotora, u posljednje vrijeme jepostala predmetom kojim se bavilokalna uprava, s ciljem njenog tu-rističkog valoriziranja. Kako i nakoji način osmisliti njene sadržaje,a prije svega kako doći do nje, po-kušali smo doznati od naših sugo-vornika, prof. dr Milenka Pasino-vića i potpredsjednika Općine Ko-tor Željka Avramovića.

Evo kako prof. Pasinović vidi sa-držaje tvrđave:

„ Tvrđava Sveti Ivan, u narodupoznatija kao San Giovanni, pred-stavlja točku u kojoj se „susreću“kotorski bedemi, dugi oko 4,5 km.Slijedeći konfiguraciju prirodne za-štite, morfologiju prirodnog okru-ženja, kotorski bedemi u tvrđaviSveti Ivan dostižu najvišu visinu,280 metara. Ta, izuzetno važnastrateška točka odakle se pruža iz-vanredan pogled i pregled na Gradi njegovo šire okruženje , predodre-dila je i strateški značaj tvrđave uprošlosti. O značaju i funkcijama

tvrđave u prošlosti govore, osim pi-sanih izvora, njeni gabariti, struk-tura gradnje, funkcije i veličinaunutrašnjeg prostora, primjerenifunkciji koju je imala.

Prestankom funkcija fortifikacio-nog sistema Grada, i spomenutatvrđava je izgubila namjenu i funk-ciju. Postala je i ostala jedan odsimbola grada, ali i izazov za mno-ge turiste koji je posjećuju, iopravdana briga i namjera lokalnevlasti da joj da novu – turističkunamjenu, sadržaja primjerenihmotivima posjete i karakteru ob-jekta. Sve u granicama tolerancijekonzervatorskih uvjeta.

Od petnaestak tisuća registrira-nih posjetitelja lokacije na kojoj jesmještena crkva Gospa od zdrav-lja, 220 m nadmorske visine, samooni odvažniji, zdravstveno sposob-niji i avanturistički nadahnuti po-sjete tvrđavu Sveti Ivan.

Kulturni turizam pokazuje stalnitrend rasta. Činjenica da on većdanas obuhvata između 6 i 8 %međunarodnih turističkih kretanja, da je jedna od motivacija sudioni-ka nautičkog turizma, kruzinga ijahtinga, potvrđuje Kotor i njegovookruženje, ono koje je dio Svjetskebaštine, upisano na UNESCO- vojlisti.

Ono što je osobito važno, navede-ni vidovi turizma bilježe stalnitrend rasta, pokazuju rezistent-nost na utjecaj pojedinih faktora iza razliku od drugih vidova imajucjelogodišnji karakter. Najavljenihoko 120 000 učesnika kruzing pu-tovanja u tekućoj godini, oko 5000jahting sudionika, kao i oko 50000 izletnika, i konačno nekolikotisuća onih koji dolaze u vlastitojrežiji, govore o potencijalnom trži-štu zainteresiranih za posjet tvrđa-vi, te opravdanosti investicije.

TTVVRRĐĐAAVVAA SSVV.. IIVVAANN IILLII SSAANN GGIIOOVVAANNNI U KOTORU: NEKADA STRATEŠKI AA UU BBUUDDUUĆĆNNOOSSTTII TTURISTIČKI OBJEKT

Liftom dovrha za dvije

32

Piše: Tamara POPOVIĆ

Tvrđava Sveti Ivan, u narodupoznatija kao San Giovanni,stoljetni stražar Kotora, za

koju se vezuju mnoge legende, pje-sme, doživljaji, emocije ali i povije-sni događaji, odavno poznata kaociljna destinacija mnogih posjetite-lja Kotora, u posljednje vrijeme jepostala predmetom kojim se bavilokalna uprava, s ciljem njenog tu-rističkog valoriziranja. Kako i nakoji način osmisliti njene sadržaje,a prije svega kako doći do nje, po-kušali smo doznati od naših sugo-vornika, prof. dr Milenka Pasino-vića i potpredsjednika Općine Ko-tor Željka Avramovića.

Evo kako prof. Pasinović vidi sa-držaje tvrđave:

„ Tvrđava Sveti Ivan, u narodupoznatija kao San Giovanni, pred-stavlja točku u kojoj se „susreću“kotorski bedemi, dugi oko 4,5 km.Slijedeći konfiguraciju prirodne za-štite, morfologiju prirodnog okru-ženja, kotorski bedemi u tvrđaviSveti Ivan dostižu najvišu visinu,280 metara. Ta, izuzetno važnastrateška točka odakle se pruža iz-vanredan pogled i pregled na Gradi njegovo šire okruženje , predodre-dila je i strateški značaj tvrđave uprošlosti. O značaju i funkcijama

tvrđave u prošlosti govore, osim pi-sanih izvora, njeni gabariti, struk-tura gradnje, funkcije i veličinaunutrašnjeg prostora, primjerenifunkciji koju je imala.

Prestankom funkcija fortifikacio-nog sistema Grada, i spomenutatvrđava je izgubila namjenu i funk-ciju. Postala je i ostala jedan odsimbola grada, ali i izazov za mno-ge turiste koji je posjećuju, iopravdana briga i namjera lokalnevlasti da joj da novu – turističkunamjenu, sadržaja primjerenihmotivima posjete i karakteru ob-jekta. Sve u granicama tolerancijekonzervatorskih uvjeta.

Od petnaestak tisuća registrira-nih posjetitelja lokacije na kojoj jesmještena crkva Gospa od zdrav-lja, 220 m nadmorske visine, samooni odvažniji, zdravstveno sposob-niji i avanturistički nadahnuti po-sjete tvrđavu Sveti Ivan.

Kulturni turizam pokazuje stalnitrend rasta. Činjenica da on većdanas obuhvata između 6 i 8 %međunarodnih turističkih kretanja, da je jedna od motivacija sudioni-ka nautičkog turizma, kruzinga ijahtinga, potvrđuje Kotor i njegovookruženje, ono koje je dio Svjetskebaštine, upisano na UNESCO- vojlisti.

Ono što je osobito važno, navede-ni vidovi turizma bilježe stalnitrend rasta, pokazuju rezistent-nost na utjecaj pojedinih faktora iza razliku od drugih vidova imajucjelogodišnji karakter. Najavljenihoko 120 000 učesnika kruzing pu-tovanja u tekućoj godini, oko 5000jahting sudionika, kao i oko 50000 izletnika, i konačno nekolikotisuća onih koji dolaze u vlastitojrežiji, govore o potencijalnom trži-štu zainteresiranih za posjet tvrđa-vi, te opravdanosti investicije.

TVRĐAVA SV. IVAN ILI SAN GIOVANNNNII UU KKOOTTOORRUU:: NNEEKKAADDAA SSTTRRAATTEEŠŠKKII A U BUDUĆNOSTI TTUURRIISSTTIIČČKKII OOBBJJEEKKTT

Liftom dovrha za dvije

Predviđeno je da lift prolazi kroz brdoSan Giovanni. Ulazak bi bio poredjužnih gradskih vrata. Išlo bi setunelom oko 250 metara, a onda bi seulazilo u lift, visine oko 250 metara,koji bi izlazio na vrh tvrđave

33

Kako tvrđavu Sveti Ivanučiniti dostupnom velikombroju sudionika navedenihvidova turizma, starijih ka-tegorija, koji se iz zdrav-stvenih razloga ne upuštajuu takvu avanturu s obziromna fizički napor koji taavantura iziskuje, ali i ka-ko Tvrđavu učiniti intere-santnom za sudionikeavanturističkog turizma?

„Prva kategorija turista oče-kuje tehnička rješenja – sred-stvo prijevoza do tvrđave. Je-dna i druga kategorija turistau tvrđavi očekuju sadržaje ko-ji će zadovoljiti njihove kultur-ne, percepcijske, ali i fiziolo-ške, gastronomske i drugepotrebe.

Lokalna zajednica s pravomočekuje ekonomsko-socijalneefekte koji bi iz turističke va-lorizacije proizlazili po samutvrđavu, njeno održavanje, alii po lokalnu zajednicu, njenostanovništvo. Sve navedeno spravom, je motiviralo lokalnuupravu da pokrene pitanje va-lorizacije spomenute tvrđave.Osnovu za njenu valorizaciju,osim u opravdanosti razlogakoji su navedeni, našla je i uprostorno planskom doku-mentu, DUP-u Kotora , u ko-me tvrđava ima turističku na-mjenu. Ne treba smetnuti suma da se valorizacijom tvr-đave postiže još jedan iznim-no važan efekt, njena zaštita,kao integralnog dijela fortifi-kacionog sistema Kotora, veo-ma zahtjevnog za održavanje,kako sa aspekta konzervator-sko-restauratorskih tako i fi-nancijskih sredstava. Zato iovaj projekt treba promatratiu duhu Preporuka REC 20031 Komiteta ministara SavjetaEurope, koje turizam doživlja-vaju u funkciji očuvanja kul-turnih dobara kao faktoraodrživog razvoja. Ali, koje ikulturna dobra promatrajukao izvor prihoda po osnovuturizma i izvor sredstava zanjihovo održavanje. U tu svr-

hu lokalna uprava je pokre-nula inicijativu na izradi pro-jektne dokumentacije lifta ko-ji bi tvrđavu približio svimzainteresiranim kategorijamaturista. Karakter i vrsta zašti-te Kotora, gradskog jezgra, za-štita kulturnog pejzaža, nedozvoljavaju izgradnju uspi-njače koja je mnogo jeftinija.Slijedeći korak predstavljaosmišljavanje sadržaja očeki-vane turističko-ugostiteljske,kulturne i poslovne ponude utvrđavi.

Evo kako sam ja, svojevre-meno, iznio mišljenje o unu-

trašnjim sadržajima tvrđave:Namjena prema DUP- u Ko-

tora: Turizam.Sadržaji u funkciji osnove

namjene: Unutrašnjost tvrđa-ve , veličinom i rasporedomprostora, trebalo bi da osigurasljedeće sadržaje:

- ugostiteljske ( ekskluzivnirestoran, kuhinju, mini –bar,otvoreni šank – bar ).

- poslovne: jedan do dva se-paratna prostora za sastankeposlovnih ljudi, manjih dele-gacija, državnika.

- kulturne : izložbeni prostorsa postavkom koja se odnosi

34

na genezu, funkciju tvrđave uprošlosti, plan , opis funkcijai prostora, eksponate vezaneza funkciju koju je imala tvr-đava ( top, đulad, oružje,oprema, plan , kopije povije-snih dokumenata koje se ve-zuju za tvrđavu i dr).

- prodajni – proizvodni pro-stor ( izrada i prodaja suveni-ra, po mogućnosti iz progra-ma nekog od starih kotorskihzanata ).

- prostor za vjenčanje.Pri planiranju sadržaja ente-

rijera voditi računa o nesme-tanom komuniciranju posjeti-

telja, korisnika različitih uslu-ga vezanih za sadržaje prosto-ra, kao i na prateće sadržajekoje podrazumijeva namjenaovog prostora. Krovnu terasutvrđave, ukoliko to tehničkemogućnosti dozvoljavaju,osposobiti za panoramskorazgledanje, uz fizičko osigu-ranje posjetilaca i adekvatnutehničku opremu za pano-ramsko promatranje, even-tualno i za manji scenski pro-stor. Navedeni sadržaji su usuglasnosti s prostorno-plan-skom namjenom prostora tvr-đave. U suglasnosti su i sakarakterom objekta.

Moguća ograničenja: veliči-na i raspored unutrašnjegprostora, konzervatorski uvje-ti“.

Nakon razgovora s dr Pasi-novićem, odgovore na pitanjakoja je otvorio pokušali smodobiti od potpredsjednika Op-ćine Kotor Željka Avramovića.

Kakvu sudbinu su doživje-li raspisani tenderi?

„Općina Kotor preko svojeDirekcije za izgradnju i uređe-nje Kotora , a na osnovuskupštinske, Odluke raspisa-la je tender za valorizaciju ob-jekata na vrhu tvrđave SanGiovanni. Raspisana su dvatendera, ali na žalost nije bilozainteresiranih subjekata zazakup prostora. Namjena pro-stora na tvrđavi San Giovannije turistička. Rok zakupa bioje najduže do 20 godina. Sa-držaje je opisao prof. dr. Pasi-nović u odgovoru na vaše pi-tanje. Svojim savjetima je do-prinio da se predloženi sadr-žaji usvoje. Mi u lokalnojupravi razmišljamo da raspi-šemo ponovni tender za valo-rizaciju objekata, ali čekamopogodan trenutak za to. Mo-žda budući zakupci prostorana tvrđavi čekaju početak ra-dova na liftu, pa tek onda dase jave na tender“.

Koliki je iznos investici-je?

„Visina investicije na valori-

zaciji prostora znat će se kadRegionalni zavod za zaštituspomenika iz Kotora završisvoja istraživanja i da nakontoga konzervatorske uvjete zasanaciju objekata. Ako mislitekolika je investicija lifta, mo-gu vam reći da predračunskavrijednost je procijenjena na 9milijuna eura. U toku je izra-da glavnog projekta nakon če-ga će se znati preciznija visinainvesticije“.

Što dalje, koji je postu-pak, ili ima li izmjena u vi-sini investicije u novom ten-deru? Kako su zamišljenatehnička rješenja lifta?

„Što se lifta tiče, u tijeku jeraspisivanje tendera za pred-kvalifikacije za izvođenje ra-dova. Predviđeno je da liftprolazi kroz brdo San Gio-vanni. Ulazak bi bio poredjužnih gradskih vrata. Išlo bise tunelom oko 250 metaragdje bi bio ulazak u lift, kojibi izlazio na vrh tvrđave. Du-žina tj. visina lifta je oko250 metara. U vertikalnomtunelu bit će dva lifta koji ćezadovoljiti sve potrebe posje-tilaca. Na vrh tvrđave izlazitće za nepune dvije minute.Detaljnija tehnička rješenjaznat ćemo nakon izrade glav-nog projekta.

Koliki je rok izgradnje?Koji su očekivani efektiprojekta, broj posjetilaca ?

„Procjena projektanata je14 mjeseci, a pravi će rok po-nuditi izvođači na tenderu. Pourađenom investicionom pro-gramu predviđeno je da ćebroj posjetitelja biti 171.568 utijeku 2011.g , 228.000 u tije-ku 2012, 246.230 u tijeku2013 i 263.780 u toku 2014 ,sa procjenom da će se taj brojiz 2014. zadržati i narednihgodina. Cijena korištenja liftapredviđa se na 6 eura. Predvi-đeno je da se povraćaj ulože-nih sredstava može očekivatiza 9 godina. Svi ti pokazateljipokazuju da je investicijaisplativa“.

35

36

Piše: Slavko MANDIĆ

Na Prčanju, kod sa-mostana Svetog Niko-le, gradonačelnica

Kotora Marija Ćatović nasimboličan način postavila jeploču, čime je obilježen poče-tak radova na zgradi budu-ćeg ekumenskog centra „DonBranko Sbutega“.

„Centar će afirmirati sura-dnju i ravnopravan dijalogmeđu konfesijama i na tajnačin nastaviti poštovanjetradicije multikonfesionalnogi multinacionalnog sklada,koja se njeguje u Boki“, kaza-la je Marija Ćatović. Toj tra-

diciji bili su posvećeni život idjelo don Branka Sbutege.

„ Ovo je važan dan ne samoza Crnu Goru i Boku i re-gion, ovo je dan za povijesnosjećanje i za gestu koju živi-mo i izvor sa kojeg se napa-jamo a to je ekumenizam“,kazao je ministar kulture Cr-ne Gore Branislav Mićuno-vić. Ovakve stvari govore otome da postoje velike, kra-sne i uzvišene ideje i da po-stoje društva u kojima je mo-guće realizirati takve ideje.Ovo je jedan od dokaza,sprega dobrih ideja i onogašto će Crna Gora, Brankovadomovina i domovina eku-menizma, nadam se još više

podržati kao i druge institu-cije koje su već u ovom tre-nutku pokazale interesira-nje. Ovaj centar će, vjerujeMićunović sigurno zaživjetivrlo brzo i pružiti mogućnostljudima koji dolaze iz različi-tih religija, nacija, kulturada se nađu upravo ovdje uCrnoj Gori.

„ Ideja ekumenskog centraje začeta krajem prošlog sto-ljeća a tvorac ideje je bio donBranko Sbutega. Cilj je edu-cirati mlade otkrivajući kakonas vjera spaja a ne razdva-ja. Da ljude ne opterećujurazlike koje ih razdvajaju ne-go tragati za sličnostima“,kazao je na prigodnoj cere-

UU PPRRČČAANNJJUU ĆĆEE SSEE GGRRAADDIITTII EEKKUUMMEENNSSKKII CCEENNTTAARRDDOONN BBRRAANNKKOO SSBBUUTTEEGGAA

Vjera mora spa-

37

moniji don Ivo Ćorić, župnikBogorodičinog hrama na Pr-čanju.

Božo Biškupić, ministarkulture Hrvatske, se nada daće centar slijediti misao i ži-vot don Branka Sbutege, a tosu ekumenizam i dijalog.

„Naša velika šansa je da seodržimo, da sačuvamo našenacionalne kulture, koje suveliki doprinos cijeloj europ-skoj zajednici i ujedno da po-štivamo to zajedničko u raz-ličitosti. Ovaj centar će mla-dim generacijama prenositiideju don Branka, da će biticentar u kojem će se nalazitimladi ljudi iz Hrvatske i dru-gih zemalja“, rekao je Bisku-pić.

Za Antuna Sbutegu, amba-sadora Crne Gore u Vatika-nu, je to više od početka iz-gradnje jednog značajnog ob-jekta.

„Za mene je to vrlo intimnidogađaj, zbog toga što sam jakao i moj brat Branko, u ovo-me samostanu dok smo bilidjeca dolazili kod časnih se-stara. Tu je bio župni ured,tu je bio don Niko Luković.Tu smo se podigli i bilo namje bolno kad je ovaj objektbio skoro 30 godina napu-šten, jer je bio oštećen uzemljotresu. Zato je iznimnovažno što danas vidimo da serealizira ideja koju su svi, anaročito Branko toliko želje-li. Poduzet je niz mjera da seprojekt promovira, tako da jeu svim susretima naših drža-vnika kojih je u zadnje vrije-me bilo dosta, počev od sve-tog oca pape pa do prije ne-koliko dana ministra vanj-skih poslova Vatikana. Je-dan od predmeta razgovoraje bio upravo i ovaj centarkoji će dati veliki doprinosrazvoju ekumenskih odnosane samo u Crnoj Gori, već i uregionu, jer je Crna Gora, nesamo po svojoj strukturimultinacionalna“, kazao jeAntun Sbutega.

Sekretar Svete Stolice zaodnose sa državama nadbi-skup Dominik Mambertiboravio je u službenom po-sjetu Crnoj Gori 16. travnja.

„Crna Gora je dobar pri-mjer međunacionalnog i me-đuvjerskog sklada po komese prepoznaje u Vatikanu ičitavom svijetu“, ocijenjenoje u razgovoru predsjednikadržave Filipa Vujanovića iMambertija. Vujanović je re-kao kako je Crna Gora prva

većinski pravoslavna državakoja je zaključila Konkordatsa Vatikanom 1886. godine,kao i da „ima puno raspolo-ženje da afirmira sve vrijed-nosti koje bi opredijelili kaozajednički interes“ .

„Crna Gora i Sveta Stolicaimaju tradicionalno dobreodnose koji su potvrđeni i če-stim susretima na najvišemnivou, a Vatikan će je podr-žati na putu ka Europskojuniji i NATO“, kazao je nadbi-skup Dominik Mamberti na

prijemu kod premijera MilaĐukanovića. Đukanović iMamberti su suglasni da jeulazak Zapadnog Balkana uEU jedini način za sigurnustabilnost regiona, ali i neop-hodan faktor da i Europa bu-de bezbjednosno, ekonomskii politički stabilna.

„Ratifikacija međunarod-nog ugovora, kojim će bitinastavljen konkordat izmeđuSvete Stolice i Crne Gore iz1886. godine, biće kruna do-

bre suradnje između crno-gorske države i Vatikana“,rečeno je u razgovoru pred-sjednika Skupštine Crne Go-re Ranka Krivokapića sa še-fom diplomacije VatikanaDominikom Mambertijem.Sugovornici su konstatiralikako je Crna Gora stoljećimabila zajednički dom ljudimarazličite vjere i tradicije i daje dobar primjer multietni-čkog sklada i visokog stepe-na harmonije u međunacio-nalnim odnosima.

Mamberti i Đukanović

38

Priredio:Dario Musić

Moj otac je kao dječak svoje tiho djetinj-stvo proveo skakućući kotorskim uli-cama, igrajući se na rivi gdje pristaju

za ono vrijeme golemi brodovi, i sanjareći ka-ko će postati kapetan na jednom takvom ču-desnom brodu. Igrala je tu ulogu elegantnamodra uniforma, zlatni prišivci, bjelina kapekapetana i uopće sama činjenica da se bro-dom odlazi u daleke krajeve, neviđene, puneljepote i uzbudljivih avantura. Kuće u Kotoru,Perastu, Dobroti, Prčanju, Muu i drugim mje-stima bile su često predmet njegova djetinjegadivljenja: kapetani i mornari iz tih hrvatskihdomova donosili su iz daleka svijeta luksuzne

predmete: vaze, bavule (sanduke) okovanemesinganim ručkama i poklopcima koji suskrivali najfantastičnije stvari u svojoj utrobi;bilo je blistavih pribora za jelo, svjetiljaka,stilskoga namještaja, egzotičnih figura iz Ki-ne, Indije ili Amerika. Pomorci su donosili i sa-dili čudesne biljke i tako su nastali rafiniranivrtovi, cvjetnjaci, a život je dobio otmjeni bi-ljeg.

Dječaci su ipak najradije odlazili na rivu,promatrali pristajanje broda i to je često bilanajveća zabava.

Između broda i kamene rive stajali su «paje-ti» ili književno rečeno bokobrani, u ono dobanačinjeni od konopa. Oni su branili da brod neudara u rivu i neprestano su se sudarali s ob-je strane. Valjalo je paziti da nestašni dječaci

NNEEVVEENNKKAA NNEEKKIIĆĆ:: PPOOSSVVEEĆĆEENNOO MMOOJJEEMM OOCCUU IIVVAANNUU 22..

“Ja sam sve ovo saznala popripovijedanju roditelja pa se kaopisac javljam u trećem licu. Stogasu mi spoznaje kao ljuljačkaizmeđu vode i zraka, njihovedoživljaje zapisujem zapljusnutanjihovim osjećajima, sjećanjima,koja bi posve iščeznula kao što sui oni već odavno, da nema ovihzapisa. Možda se negdje izgubimu nitima jer miješam svoja injihova sjećanja, ali drhtavomrukom želim svjedočiti postojanjemoga prošloga sadržano i ukotorskoj dionici. Tako lebdimnad davnim čarobnim zaljevom ukome je odsanjan jedan san kojije postao i moj”

Kotorska

39

ne upadnu u procjep između broda i rive, jerse on čas širio, čas sužavao. I baš se to dogo-dilo mom ocu. Imao je, prema sjećanju, okosedam godina i zavirivao s drugima u velikiputnički brod. Pao je u taj vodeni jaz i potonuoduboko, a iznad njega se more zatvorilo jer jeupravo val približio brod i rivu. Dok je tonuo,sjeća se samo jedne misli: što će reći mamakad čuje da se utopio? Na sebi je imao plavoodjelce za igru, pa se brinuo i o njemu: kako liće izgledati, ako ga živa izvade i pošalju kući?!Srećom se njegovo tijelo počelo uspinjati, a ta-da se i otvor proširio, već su i spasitelji bacalikonop da ga izvade iz mora. Drhtao je i plakaodok su ga vodili kući. Majka je imala pune ru-ke posla i bila je sretna da se nije dogodilo ne-ko veće zlo. Pogladila ga je po glavi, a on je re-

kao : « Oprostite, mama, ne ću nikada više!»Govorio joj je vi do smrti. Nikada nije rekao

ti. Takav je tada bio odgoj i način da se izrek-ne poštovanje, ali i neka udaljenost koju nijesavladao ni u djetinjstvu ni kao odrastao čo-vjek. Ona je bila daleka i sama, mama kojabrine o svemu. Mama i tata u jednoj osobi.Dok svi njegovi drugovi imaju i oca, on ga ne-ma, umro je nekoliko mjeseci prije njegova ro-đenja. Nikada ga nije vidio. No njena čvrstanarav i energija koja je imala u sebi dovoljnosnage za oboje, nadomještala je taj inače teškinedostatak u njegovu životu.

Svakoga jutra ustajao bi i oblačio se sam, re-dio i prao, češljao, uzimao svoje školske knji-ge i silazio s drugoga kata u prizemlje. Tu ga

Panorama Kotora iz 1907

40

je čekao posebni, samo njegov, mali stol i ko-nobar Tripun, koji je već prostro stolnjak i po-stavio doručak. Bijela kava, kifle, maslac, pek-mez. Tripun bi pogledom zatražio da Ivan po-kaže nokte i čistoću ruku, pa bi ga potom po-služio. Ako bi smatrao da nešto nije dobro, po-pravio bi na njegovoj odjeći ovratnik ili pomni-je uredio frizuru. Potom bi ga puštao da poje-de koliko želi. Ivan nije volio puno jesti. Bio jenježan i štrkljast. Ostavljao bi često na tanju-ru napol zagrizenu kiflu. Jednu je nosio u ško-lu. Upravo uz taj svakodnevni doručak vezanje događaj koji će jednoga dalekog dana spasi-ti njegov život.

Inače, dječaci su voljeli pustolovine. Jedna jebila i ona da se sami, potajno ukrcaju u nekičamac i zaveslaju do Prčanja ili kakve uvale.Jednom je završilo kobno: naglo se digla olujai potopila njihov izletnički čamac, a njih peto-rica vikali su upomoć. Srećom se našlo nekihribara koji su se vraćali u luku i spasili malepustolove. Tada se vratio kući opet mokar i ustrahu. Na žalost bila je tišina, gostiju baš ni-je bilo u restoranu i majka je odmah shvatilašto se dogodilo, čim je na vratima ugledala si-na kako ga vodi otac njegova najboljega prija-telja – stari Tonči Homen. Šjora Liza je uzelatanku šibicu i udarila sina po svakom dlanujednom, a onda poslala da se presvuče. Nije gatješila. Otišao je na more bez pitanja, pokazaokrajnji neposluh i mogao se utopiti. To je biloposve različito od onoga davnoga pada u pro-cjep između broda i rive.

Gore u sobi, svukao je mokru odjeću, obri-sao se ručnikom i zaplakao – od straha što semoglo dogoditi, ali i od sreće da je preživio.

Dolje u restoranu majka je ponudila gospo-dina Homena kavom i pecivom. Djeca su imbila prijatelji, a i stanovali su blizu. Svijet je uKotoru bio dovoljno malen da svi o svima zna-ju sve. Kako se tko ponaša, što ima, što se da-nas kuhalo, kakve se bolesti šire i što boliupravo sada gospodina Homena.

Šjora Liza bila je poznata po snazi i nije po-boljevala. Mnogi su se divili njenu silnom, go-tovo muškom daru za rad i vođenje hotela, aneki zavidjeli i ogovarali. Bila je udovica, nijese htjela udavati. Njen je izgovor bio jasan: dvaputa je ostala udovicom i to joj je dovoljno.Ako je netko dolazio često na kavu i dulje sje-dio gledajući u njenu pojavu, bio je to dobarrazlog za izmišljanje priča. Možda je tu bilo iistine, ali to nikada ne ćemo znati. Prošlo jestotinu godina od toga vremena…Ostaju mno-ge tajne o našim precima. Je li istina da je iz-vjesni Brešan dolazio često na jutarnje i po-podnevne kave, a bio je neženja?!

Hm… Tko će znati. Činjenica je da je ostalasama. Iz njenoga pripovijedanja mogli smo ka-snije saznati, da je neke muškarce dubokoprezirala i smatrala da njen život ima smislai bez njih.

�Oca je odgajala kao gospodina kojega čeka li-

jepa i velika budućnost. Na svečanim večera-ma sjedio bi za stolom s uglednim ljudima, jeooštrige (kamenice ), kapajući u njih nekolikokapi limuna, o čemu je kasnije u životu rado ičesto pričao kao o nepovratno iščezlu snu. Ve-like i skupocjene ribe, slasno meso i umaci,slastice, torte…svega je tada bilo u izobilju.

Polazak u školu, crkveni obredi u SvetomeTripunu, procesije i blagdani, mornarska slav-lja, kolo poznate Bokeljske mornarice, brodo-vi, a posebno veličanstvena priroda, izgrađiva-li su tih godina svjetonazor dječaka. Zvona sdva zvonika Svetoga Tripuna koja počinju

Austro-ugarski putnički parobrod “ PrinzHohenlohe” pri kotorskoj rivi

41

dan, dijele ga na odlomke po kojima čovjek ži-vi, mirisni odziv čarobna krajolika, tajanstve-ni planinski vrhunci Lovćena, legende o sve-cima, o Tre šorele iz Prčanja, uske ulice i ka-men koji je upio miris mora, sve je to obliko-valo njegovu veliku i neizblijedjelu ljubav zataj najljepši grad njegova života.

Sobom je pri odlasku ponio i dio onoga sli-kovitoga jezika koji se donekle sačuvao u da-našnjem životu Kotora, ali više u literaturi, ne-goli u svakodnevici. Starih Kotorana više ne-ma, novi su donijeli svoj jezik. Znao je izgova-rati : finještrin, novitade, intonati, kalmat,učinjet đir, đornali, mantenjuta, prećizi , ošer-vati, kanoćali i druge riječi, ali vrlo rijetko.Kao da je odlaskom iz Kotora ostavio tamo i tajdijalekt koji je bio dio blistava djetinjstva. Rezje učinio Prvi svjetski rat. Činilo se da izbjega-va sjećanja na jezik i stvarnost potonula doba.Kao u Danteovu «Paklu» kad autor govori oFrancesci de Riminni, znao je reći:» Teško je ubijedi sjećati se dobrih dana.» Stoga je govorioknjiževnim jezikom i grdio mene kad bih u

Splitu prihvaćala riječi i način oblikovanja re-čenice u žargonu koji se brzo zalijepi za uho.

Dva-tri događaja upamtio je vrlo jasno. Je-dan je bio vezan uz to dječačko sjedenje na ri-vi. Gungula jednoga dana, zaboravljenoga ljet-noga doba, bila je strašna : mnogo ljudi nagr-nulo je na rivu jer dogodilo se nešto nikada vi-đeno. Mornar s nekoga upravo pristigla broda,otišao se okupati i odjednom nestao pod povr-šinom mora zapomažući. Spasioci su požuriličamcem po nesretnika, ali su ustanovili da gau kracima drži golema hobotnica. Tako velikunikada nitko nije vidio. Dok su dozvali drugičamac s ostima i uspjeli nabosti neman, izvu-čeni mornar još u zagrljaju pipaka, ispuštao jekrv. Rezali su dio po dio krakova i čupali snjegove kože. No on je već zadavljen iskrvarioi nepomičan ležao na rivi, okružen spasitelji-ma i gomilom ljudi koji su se vičući i molećigurali da vide to neviđeno zlo. Dječake su tje-rali, ali oni su se kroz noge progurali i ugleda-li prvi puta svojim očima smrt. Komadi hobot-nice nisu bili poželjni- bacili su ih u more, jer

Terasa – restoran ondašnjeg hotela

42

su onako krvavi, izazivali gađenje. Toga doga-đaja sjećao se i prijatelj moga oca tada dječakTonči Homen mlađi i kad smo se nakon četr-deset i devet godina našli u Kotoru, moj otac ija u gostima kod Homenovih, oni su prepriča-vali zgodu i sjećali se svoga straha. Nakon to-ga tragičnoga događaja dugo se nitko nijeusudio plivati daleko od obale.

Rijetkost je bila da netko počini razbojstvo utom prijeratnom dobu.

Pa ipak se dogodilo sljedeće. Neki probisvjet,saznavši da je udovica sama sa sinom nakonšto uvečer zatvori hotel, uspio se tijekom danauvući neopazice na njihov drugi kat i zavućipod krevet u sobi moga oca.

Majka je zaključala donjavrata, «portun» i pošli suspavati. Običaj je bio da seprije spavanja operu noge ulavoru koji je potom majkaodnosila na uzak hodnik i ju-trom spuštala u dvorište.Dječak sjedne i umoči nogeu vodu.

Pogled mu odluta na zrcalokoje je bilo u sobi, a koje jemajka zajedno s toaletnimormarićem nazivala zagreba-čkim žargonom »šemizet». Nasvoj užas ugleda u zrcalu podsvojim krevetom pritajenogamuškarca s «bafima», to jestbrkovima, koji je držao nož uzubima i mirno ležao na tr-buhu. Dječakovo srce silnozakuca kao da će iskočiti iz grudi. Ali, bio jeveć desetak godina i lukavo se dosjetio: mir-nim glasom pozove majku kako bi ona odnije-la lavor jer je gotov s pranjem nogu. Čim jeona došla, oboje izađu na hodnik i ona zaklju-ča vrata sobe, sjure se niza «skale» i potom naulicu gdje opet zaključaju «portun». Kad je do-šla policija, našla je tobože pijanoga lupežakako mirno «spava» nasred sobe, praveći se dane zna gdje je. Ali ubrzo nož dokaže njegovenamjere.

Ne znamo što se dalje zbivalo s tim razbojni-kom, ali od tada su i majka i Ivan pogledavalisvaku večer po kutovima i pod krevetom, u or-maru i sličnim mjestima. Neki strah uvukaose u dječaka. Možda je i onaj njemu nikadarazjašnjeni događaj s crnim psom, bio poslje-dica toga straha.

Jesenski dani sve su kraći, ali suton je vje-rojatno najslađi dio dana

u djetinjstvu, mladosti, pa i kasnije. To je ne-ko stanje duha kad se dijelimo od svjetlosti i

uranjamo u tamu koja je uvijek mistična. Dje-čaci su rado sjedili u atriju pred portalom Ka-tedrale Svetoga Tripuna i čavrljali. Ako je lje-tno doba, uvučeni su u hladovinu, ili po po-lukružnom stepeništu u sumraku. Kad svipođu kućama, posljednji ostaju oni koji sta-nuju blizu ili koje nitko ne će grditi. Takve je-dne rano jesenske večeri i Ivan je pošao po-sljednji. Dio puta hodao je zajedno s drugimdječacima, a onda je ostao sam. Imao je jošdvije –tri «kalete» do kuće, ali suton je brzoobuhvatio uske prolaze i on se nekako nesigu-ran okrenuo da vidi tko ga to prati.

Na svoj užas ugledao je golemoga crnog psakoji je gledao ravno u njegove oči i tapkao za

njim. Možda ne ide za njim? Pokušat će ubr-zati korak, pa ako i pas ubrza, onda… I Ivanpožuri, krajičkom oka pazeći kamo pas odlazi.Baš za njim ! I pas je ubrzao korak. Ivan potr-či, i pas potrči. Isuse i majko! Ivan izvan sebedojuri do «portuna» i brzo ga zaključa s unu-tarnje strane. Pogleda na vrh «skala» i sledi se:pas je stajao na samom vrhu i isplazivši jezikcrnio se kao sablast u sumraku.

Ivan zavrišti, otključa vrata i pozove upomoć.Majka je bila u posjetu

pa su se susjedi sjatili, ali nitko nigdje nijeugledao psa. Njega nije bilo. Svi su ga tješili dase on, dječak uplašio mraka, da je umislio to-ga psa i da slobodno ide spavati. Ali te večeriostao je u restoranu i zajedno s majkom pošaou sobu, moleći da ostavi otvorena vrata.

Nejasan i nikada zaboravljen strah ostao je udječaku. On ga se dobro sjećao i nakon polastoljeća pripovijedao zgodu sa svim pojedinosti-ma. Ostao je uvjeren da je to bilo biće mraka.

(nastavlja se)

Katedrala sv. Tripuna u Kotoru uvremenu dječaštva moga oca

43

Piše: Tripo SCHUBERT

Usvijetu ne postoji grad kaošto je Kotor iz kojega su setri vaterpolo ekipe: Primo-

rac, Cattaro i Val, takmičile ueuropskim kupovima u jednojtakmičarskoj sezoni. Primorac jeprošle godine osvojio Ligu šam-piona i Super Kup a ove godinepostao vicešampion Europe, dokje Cattaro osvojio europski LENkup.

O najvećem uspjehu VK Pri-morac smo pisali u broju50/51 iz lipnja prošle godine,kada je kao sudionik FinalFour u Rijeci postao šampionEurope, da bi zatim u prosincupotvrdio svoj primat, pobijediv-ši osvajača LEN kupa za 2009.godinu, ekipu Szegeda iz Ma-đarske, osvojivši Super Kup.

U ovoj takmičarskoj sezoniponovo se plasirao u Finalfour, koji se održao 14. i 15. 5.2010. godine u Napulju. U po-lufinalu je pobijedio ekipuJUG-a iz Dubrovnika i plasiraose u finale, gdje je ponovo od-

mjerio snage sa Pro Reccom,ali nije ponovio prošlogodišnjiuspjeh. Ipak, biti vicešampionEurope predstavlja veliki us-pjeh za Kotor i crnogorski va-terpolo.

Najmlađi vaterpolo klub uCrnoj Gori formiran je u Koto-ru 2008. godine pod nazivomVaterpolo Akademija Cattaro.Za dvije godine postojanjaostvareni su značajni rezulta-ti. Upisano je preko 230 djecemuške i ženske populacije.Oformljena je profesionalnaekipa, koja je u prvoj takmi-čarskoj godini osvojila trećemjesto u Prvenstvu, a četvrtou Kup-u, na europskoj scenidošla do četvrtfinala LENTrophy, osvojila prvo mjestona memorijalnom turniru “Zo-ran Gopčević”. Formirana ježenska ekipa, jedina u CrnojGori, koja je na turniru uBeogradu osvojila drugo mje-sto. Stručni štab je sastavljenod vaterpolo legendi: Pavle,Slobo, Mirko i Željko Viče-vić, a od ove godine priključioim se i Veljko Uskoković.

Predsjednik Kluba je poznativaterpolo radnik Antun PanaMilošević, a šef kancelarije jeTripo Schubert.

Ove takmičarske sezone Cat-taro se takmičio u Jadranskojligi, u kojoj je zauzeo šestomjesto od 13 Klubova. Na eu-ropskoj sceni postigao je takavuspjeh, kakav nije zabilježen upovijesti vaterpola u Crnoj Go-ri. Osvojio je LEN Trophy, po-bijedivši u četvrt finalu Primor-je iz Hrvatske, u polufinaluŠpandau iz Njemačke, a u Fi-nalu Savonu iz Italije.

U prosincu ga očekuje susretsa pobjednikom Euro lige, eki-pom Pro Recco, u borbi zaosvajanje Super Kup-a.

Na prvom prvenstvu za dameu nezavisnoj Crnoj Gori, žen-ska ekipa Cattaro je postalašampion, pobijedivši ženskuekipu „Neptun“ iz Tivta.

PVK Val iz malog mjesta Pr-čanja, sa bogatom pomorskompovijesti, već tri godine zare-dom učestvuje u LEN Trophy,a okosnicu tima čine juniorskireprezentativci Crne Gore.

TTRRII EEKKIIPPEE IIZZ KKOOTTOORRAA UU EEUURROOPPSSKKIIMM KKUUPPOOVVIIMMAA UU JJEEDDNNOOJJ SSEEZZOONNII

Vaterpolo metropo-Cattaro osvajač LEN kupa

Piše:Vlasta MANDIĆ

Laura: Baš me kurijoza, đe jeotperjao? Škura su mu zap-atana evo će već dvije setemane.Nemam s kim prozborit, oh! Bašmi fali galijot jedan. Sve sepromjenilo. Sve manje svijetapoznajem. A i ono što poznam ilije ombrano ili je pošlo na ostiku.Niko ne progovara ni jednu. Ne-ma više ni za Novu godinu ničestitanja ni kalende. Ma, samokada se sjetim onoga naroda odnekada: dobro jutro, kako ste,ke nova, kako su vam doma,pozdravite gos. mamu, ma kakovam je fina ona mala, svratitena bičerin kada ufatite malovremena .. i tako svaki dan jed-ni drugima. Kod svakoga simogo posudit ako ti zafali malocukara, ulja, brašna. Bome, biloje i rišpeta i đentilece, a normal-no i botunada, ali sve bez zlemisli i namjere. Danas nikanočalom ne možeš viđet os-obu in gamba. Ma đe je gosparBepo, kotorski gardelin? Uzet ćupotpiraču od robe i batit ću poškurima. Bup, bup... Bepo, Be-po!

Bepo: Lijepo šinjora Laura. Fi-na kotorska gospođa udara li,udara. Stanite, slomit ćete miškura. Koji vam je đavo, jutros?Čuo sam jutrošnju tiradu. Ma,je malo melanhonična, oću rećda ste se uželjeli moje kompani-je.

Laura: Što se ne javljate i đeste vi ove dane?

Bepo: Digo sam ankoru, na-puvao jedra i partio, šinjoraLaura. Da mi škina vidi put.Više sam se umufao u Kotor i bi-la je ura poć.

Laura: U ovoj situacijiekonomske krize, sve većemižerije, vi ste ufatili rotu. Lije-

po, vrlo lijepo, samo mi recite skim i su čim. Svi stežu kaiše,smanjuju luše, a vi na put.

Bepo: Znao sam. Ne interesavas đe sam bio, što sam lijepovidio i jesam li se proveo, negookle soldi. Okle!? Iz bječve, etovam ga na. Nijesam ja od onihkoji drže pare na banke. Jevrejivazda trećinu para drže ubječvu, a s one druge dvije rab-otaju. Ja sve tri držim u bječvu.Nije baš prava bječva, jerbo mestrah da mi je miši ne načnu,ali na sigurno je.

Laura: Imate pravo. Grdna suvremena arivala.To se najboljealoća na Markat. Grbaljke mi sežale i da verdura slabo prolazi. Ao ribi i mesu neću ništa ni reć.U prodavnice od luša po đe kouđe, ali više da povarda i učinimot kao da ga nešto interesa zakupit. Lako je vama štivavatpare u vašu bječvu, kada vamsvako malo iz Amerike stiže riće-vuta od dolara.

Bepo: Ma ko mi kaže. Ostalo jei vama po nešto. Nisu vam i đe-dovi i zadnji muž zalud bili po-morci. Ne činite đir ni po Ko-toru, a kamoli po Evropi iliti gacijelome svijetu. Ne trošitešolde, nego vam se sve više kote.Nisam ja od vaše sorte da sem-pre kalkulam.

Laura: Muč te, muč te, šjorBepo, da nas ko ne čuje.

Bepo: Dobro zborite. Jeste ličuli sinoć, u kasnu uru, sirenuod policijota. Zavijala je od vrataod Tabačine pa sve do vrata odŠuranja i tako više puta- goredole. Ne znam što su to činjeli?

Laura: Fatali su one farabuteod lupeža. Sada svako maloprovaljuju u kuće i nose što godstignu- mobilju, vrata, koltrine,tapiće, starinske kalijerge ibome šolde. Kate mi je rekla daje gledala kroz škura kako se

motaju lupeži i policijoti. Lupeživataju fugu, a policijoti za nji-ma. Izgleda da su lupeži strani-jeri pa se ne snalaze kroz ovenaše kanižele. Parali su kaopantagane u trapulu. Mogu za-mislit kako je bilo za umrijet odsmijeha. Ma sada ih vidim,ha,ha ha!

Bepo: Vama je za smijat se, alioni koje su operuškali njima je,bome, za rabiju i plakanje. Kozna oće li ih uvatit?

Laura: Neka im stave soli narep. Do sada nisu ni jednogastrpali u karaklak. Nego, čeka-jte... čujem li ono da neko batina portelu. Idem viđet ko je?Čekajte me, nemojte poći ća!..O, ke nova? Od kada te nisamvidjela srećo moja! Oli padakiša? Lumbrelin stavi u pitar,tu pored vrata, ala da, žvel-to.Crevlje dobro ošugaj.Tapićesu mi juće očistili. Skini ceradu!Ma đe si mi kapitala na uru odobjeda.

MIRELA: Neću se dugozadržavat. Samo na minut.

Bepo: Laura, puštite tu jadnumalu disat. Oli je došla koddotura ili u tribunao za dat iz-javu. Baš ste đavo od žene.

Laura: Svako neka gleda svojaposla. Srećo moja, što nije došlakuma Marija?

MIRELA: Mama nije mogladoći ima goste, pa je poslalamene. Za pravo reć ja sam došlaod moje potrebe. A kako ste mivi kuma Laura? Ne mijenjate se,za vas su godine stale.

Laura: Mora se držat do sebe.Nego, koje su ti potrebe srećomoja?

MIRELA: Kuma Laura, sasvimsmo vam deštregani. Kako nasje skopala ova kriza nemamoviše mira doma. Moj Roko se nemože ukrcat na brod. Već je dvi-je godine doma bez solda. Tata

KKOOTTOORRSSKKEE BBOOTTUUNNAADDEE

Bječva

44

mi je dobio otkaz iz Riviere,poslije 35 godina. Ja se ne moguzaposlit, nemam fakultet. Danasi za u prodavnicu traže visokeškole. Đeca mala, hoće se punotoga. Za nevolju kupili smo autona lizing. Svaki mjesec trebaplaćat velike šolde.

Laura: Sve sam čula, ali autona lizanje prvi put. Kakvi su toškerci, ništa ne peškam?

MIRELA: Mama mi je reklaajde kod naše kuma Laure, pa jezamoli da nam posudi nešto so-lada. Čim Roko parti na brod,od prve plate ćemo vam vratit.

Laura: Oh, oh, uhvatio mebatikor. Dodaj mi vode i cukara,brzo, brzo. Ostike pod nos. Do-daj mi ventulu. Maši , maši ...oh,oh, malo mi je bolje.

MIRELA: Baš ste me prepali.Sasvim ste promijenili kolur.Skoro da ste se strangušali.

Laura: Što si ono rekla. Solde!Solde da vam posudim!? A okle,jadni ne bili, soldi u ovo zlo iteško vrijeme. Znaš da sam ja že-na u godinama. Sirota, sama naovom svijetu. Jedva kraj s kra-jem vezujem. Što je nekad bilosve se istopilo. Čitaš li ti foje,mala moja. Svjetski bogatuni supreko noći krolali i od muke sestrmoglavili kroz finjestru ili seobijesili o prvo drvo. Ko ovo možeizdržat?... Može, može! A kako?Priteć kaiš, živjet su malo gavicai salate, pjat zelja, staroga kruva,kako smo se mi podigi. E ,oćeluše ko može i ko ne može. Ajdelijepo doma, pozdravi famelju.Neka ti Roko manje sjedi u kafić,neka se privati svake rabote, atata neka prekopa đardin, savvam je u drače. Lijepo, malopetrusina, salate, luka, radića,fažolete pa eto ti zdrave spize.Mogli bi, tuti kvanti, poć i doKavča kaštriti masline, pa eto ti iulja. Može se može se, samo tre-ba fatigat. A vi biste spiskali svedo zadnjega šolda. A ti s djecomu barku pa nasred mora –peška-fondo, ribaj. Djeca na freškin odmora pa će im pasat laringite,ojačat će, a neka se nauče pen-dulavat – jesu li s mora ili mon-tanje? Vidiš koliko koristi možeučinjet pametan čovijek.

Bepo: Malu ste tako škopjalida je izlećela iz kuće. Samo štose nije strombuljala niza stube.Sve sam čuo. Kako ste samo

imali srca da je izbručite. Adošla vam je samo da joj posu-dite koji solad.

Laura: Što se niste vi kaokavalir umiješali i ponudili maloiz one druge trećine iz vašebječve. Stojali ste kuco iza šku-ra. Možda ste i svaku riječstavili u vaša libra za činjetmakakadu sa vašim kompan-jonima? Baš me briga. Umornasam i idem na počinak. Pao mije život i sva sam snervana. Ko-liko sam joj samo ideja dala! I tose plaća, a ne ovako a la maka.

Bepo: Nemojte se skandaliza-vat, tako vam Boga, šinjora Lau-ra. Ajte, ajte u koćetu, laka vamnoć.

Laura: Ne mogu oka sklopitkoliko me ona mala snervala.Tek je tri batilo. Ko će dočekatzoru... ci,ci, šccccc... kakvi su tozvukovi? Sve sam finjestre sinoćzatvorila, neverina nema, sve jemirno, ali nešto se koprca. Nekovarda... Ko je to tamo? Možda suškovacini uranili pa vardaju pokaletama? A možda u ošteriju„Karanpana“ još igraju nabriškulu... Jao, čini mi se da jeneko u saloto. Da nisu duhovi,aaaaaa? Ko je to? Ko ste vi, štoradite u moju kuću? U pomoć, upomoć Bepo, Kate, Luce, poma-gajte evo su mi lupeži u kuću.Policija, policija... nije poštenovas trojica, a ja jadna sama... nedirajte mi kredencu, uh,uh...ubi me... tras, tras...

LUPEžI: Muči babetino stara,zlato ili život. Đe su dolari,marke, lire bilo što... govori ški-cana kenkerušo. Sve ćemo tipolomit. Bolje ti je odma reći, neznaš ti s kim imaš posla.

Laura: Blažena Ozana, vidiš liti što me snašlo, pomagajte...čuje li iko? Maškalcuni, fakini,medzomati, kukuci, imbećili,šotokuci eto što ste...

LUPEž: Evo sam sve našao.Zlato je držala u luster, a dolareispod tapića. Lude li žene. Pri-tisni babu malo za gušu i daj jojjedan kacot u glavu... i bježimo.

Laura: Udavi me, majko mil...tras!

Bepo: Šinjora Laura, otvoriteškura, podne je.

Tomo: Bepo, sinoć sam čuoneko vardanje kod šinjore Lau-re. Kako je onbrozna nisam sečinjeo vješt, da me ne snađe

kakvo čudo od nje.Bepo: Morat ću poć do nje. O

Bože moj, sveti Tripune ona jemrtva. Tomo brzo daj sić vode.Zalij je cijelu da vidimo oće limrdat.

Laura: Uh, uh, jeste li izluđeli.Lupeži još ste tu, policija, polici-ja...

Bepo: Mi smo domaći. Vas sunapali lupeži. Imate njok na če-lo i modrice na vratu. O, kojadizgracija. Tomo zovi doktora.

Laura: Ne treba nikoga, već mije bolje. Neću da se prospe pričapo Kotoru. Nađontat će što je bi-lo i što nije bilo. Pomognite mida se isam uh, uh, polako... isada moram poć do sobe danešto vidim... Bepo, kuku meni,sve su mi opelješili. Digli su mizlato i dolare. Sve su ponjeli dozadnjega. Jadna li sam ja, teškomeni sirotoj.

Bepo: Najvažnije je da ste viživi. Ja sam mislio da nemateništa za ukrast. Da ste juče po-sudili solde vašoj kumici idanas bi ih imali, a učinjeli bidobro djelo.

Laura: Ko je znao što će mestrefit. Ovo je sve zbog našejučerašnje priče o krizi i para-ma. Vi ste krivi jer ste počelipriču o vijađu, trošenju para , obječvama. Otvorili ste mi debatupreko finjestrina. Danas se i ukuću govori šoto voće, a vi , šjorBepo, ono pa ovo, pa ovako paonako i eto ti ga na. Sve smo imkarte otvorili na tavulin. In šo-ma dele šome, neko je afitao ušii napao mene sirotu, neza-štićenu ženu. Vi ste krivi za to.

Bepo: Ja se ne ćutim krivim.Laura: Čekaj, čekaj. Iako

imam njok na čelo dobro mirade klikeri. Prije par dana nekiđovanoti su afitali kamaru nadrugi pjan. Sigurno je neko odnjih. Po cijeli dan su u ošteriju,kartaju se i piju. Idem do polici-je. Vidjet će oni s kim imajuposla. Šjor Bepo, pošto ste naneki način i vi saučesnik, odvo-jite koji solad od one vaše drugetrečine iz bječve, dok se nerekuperam.

Bepo: Oću kao što ste i viodvojili vašoj kumici, đavo odžene!

bječva – čarapainšoma dele šome- dakle

45

46

Piše: povjesničar umjetnostiMarija MIHALIČEK

Susret je osmišljen kao edu-kativna radionica, temat-ski povezana za nošnju i

glazbenu baštinu, vrijednostipreko kojih se sagledava tradicij-ska kultura i identitet različitihnacionalnosti.

Zeleni salon hotela Crna Go-ra u Podgorici je za nekolikosati trajanja radionice , na za-dovoljstvo sudionika , a pose-bno onih koji su pratili bilo iz-vanredno iskustvo, otkrivanjenepoznate ogromne vrijednostimaterijalne i nematerijalne ba-štine manjinskih naroda drža-ve Crne Gore. Činjenica je dase u biti malo i površno poz-najemo, nažalost često zatvo-reni u okvirima svoje kulturnetradicije, konfesionalne, nacio-nalne pripadnosti. Zato je ovaradionica bila prigoda otkriva-nju, upoznavanju, razumijeva-nju i zbližavanju različitih kul-

turnih tradicija.Skupu su nazočili Božo Vo-

dopija, generalni konzul Re-publike Hrvatske u Kotoru,Marija Vučinović, predsjedni-ca Hrvatske građanske inicija-tive, Miroslav Franović, pred-sjednik Hrvatskog nacionalnogVijeća i Zvonko Deković,predsjednik Krovne udruge.Susret je otpočeo pozdravnomriječi Ferhata Dinoše, mini-stra za zaštitu ljudskih i ma-njinskih prava u vladi CrneGore i Mirsada Mulića, pred-sjednika Centra za očuvanje irazvoj kulture manjina. Poslijeuvodnih izlaganja etnologa mrZorice Mrvaljević i etnomuzi-kologa dr. Slobodana Jerko-va, uslijedilo je predstavljanjemanjinskih naroda preko no-šnje, etnoglazbe i tradiciona-lnih narodnih instrumenata.Svaka je nacionalna zajednicasudjelovala prezentacijom ukojoj su sudjelovala: kulturno-umjetnička društva, folklornegrupe, klape, kolekcionari sta-

rih nošnji i glazbenih instru-menata.

Entuzijazam i želja da sepredstave u najboljem svjetluzračili su iz svakog nastupavrijednih amatera, koji su na-zočnima uspjeli da priredeumjetnički doživljaj, da ih edu-ciraju i otkriju raznolikost i lje-potu nošnje, nakita, zvukova...

Upoznali smo živopisne no-

KKUULLTTUURRNNAA BBAAŠŠTTIINNAA MMAANNJJIINNSSKKIIHH NNAARROODDAACCRRNNEE GGOORREEBogatstvo

različi-U Podgorici je u organizaciji Centra zaočuvanje i razvoj kulture manjinaupriličen susret manjinskih naroda kojižive na prostoru Crne Gore. Susret jepokazao bogatstvo kulturnih različitostii bio potvrda multikulturalnosti narelativno malom crnogorskom prostoru

47

šnje Albanaca ( koje nose pri-padnici muslimanske i katoli-čke konfesije ) iz obiteljskeostavštine, kolekcionara VaidaTuruskovića, zatim nošnje izKrajine, okoline Ulcinja, selaŠestana, Briske, Zatrijebača ...

Zatim muslimansku nošnjaseoskog stanovništva u ručnotkanim materijalima i grad-sku sa raskošnim detaljima u

skupocjenim materijalima iistočnjačkim elementima vezana odjevnim predmetima i na-kita, te nošnje Bošnjaka iz Pla-va i Gusinja, Peštera.

Glazbena baština Albanaca,Muslimana, Bošnjaka, Romaje predstavljena tradiciona-lnim pjesma i igrama uz obiljezvukova tradicionalnih instru-menata.

Predstavljanje tradicionalnekulture Hrvata iz Boke Kotor-ske u organizaciji Savjeta Hr-vatskog nacionalnog vijeća jebilo zapaženo i dobro osmišlje-no.

Za ovu prigodu bile su izlože-ni primjerci tradicionalne no-šnje : Dobrotska, koja se čuvau Pomorskom muzeju CG uKotoru , muška - mornarskanošnja i Lastovska za koju jeAnuška Stjepčević Vlahovićkao kuriozitet istakla da je no-sila mlada Ana Filipova Andrićna vjenčanju 1940. To je biloposljednje vjenčanje u Lastvina kome je mlada bila u na-

rodnom kostimu. Kako je uprošlosti izgledao svadbeniobičaj , dočarao je dokumen-tarni film „Lastovska svadba“,autora Marija Perušine iz 70-tih god. prošlog stoljeća.

U dijelu predstavljanja glaz-bene tradicije Hrvata iz Boke,koje je osmislio prof. glazbe Ni-kša Čučić, sudjelovala je kla-pa „Agruvijum“ sa peraškimbugaršticama „Oj vesela veseli-ce“ i „Dvoje mi drago zaspalo“,i starim melografskim zapisi-ma iz Stoliva „Slavuj poje u lu-gove“ i „Tri su mi gore visoke“.Djevojke i mladići iz KUD-a„Boka“ iz Tivta, koje djelujepod vodstvom koreografa PeđeŠučića otplesali su kola: ška-ljarsko, dobrotsko i „na bosan-sku“, uz pratnju lijerice. Zaovu prigodu prvi put je pred-stavljeno ovo gotovo zaborav-ljeno glazbalo kojim se prijeviše od jednog stoljeća muzici-ralo u Boki. Zahvaljujući gosp.Đoku Begu, koji je svirao na li-jerici vlastite ručne izrade,oživljen je ovaj etno- instru-ment , koji smo do sada u Bo-ki mogli sresti samo kao mu-zejski predmet.

Zaista se može iskazati zado-voljstvo što je Centar za očuva-nje i razvoj kulture manjinaovom radionicom postigao cilj,prezentacija je bila edukativnaza zainteresirane koji su je po-pratili: etnologe, kulturne rad-nike, povjesničare, voditelje ičlanove folklornih društava,novinare i političare...

Ovaj susret je potvrdio i afir-mirao bogatstvo etničke i kon-fesionalne raznolikosti, a ra-dionica „Narodne nošnje i mu-zička baština Crne Gore“ bilaje korisna prije svega što jeukazala na neophodnost ade-kvatnije zaštite i potrebe siste-matskog znanstvenog istraži-vanja kulturne materijalne iduhovne baštine manjinskihnaroda, jer, kako je kazao prof.Jerkov, „kad god se počne do-bro je, samo da ne bude ka-sno“.

Pozdravne riječi: Dinoša,Mrvaljević, Mulić i Jerkov

Prezentacija kulturnog nasljeđa u Podgorici

48

NVO EXPEDITIO iz Ko-tora završila je više-mjesečno istraživanje

pod naslovom Kulturne po-trebe mladih u Boki kotor-skoj, u okviru šireg projektaSOSTENUTO, koji realizira-ju u suradnji sa partnerimaiz Francuske, Italije, Slove-nije i Španjolske. Projekt jeosmišljen u skladu s prepo-rukama i zaključcima Nacio-nalnog plana akcije za mlade( NPAM ) iz 2006, koji jeusvojila Vlada Crne Gore.

Projektom su definiranispecifični ciljevi istraživanja:utvrditi kako mladi razumijukulturu, utvrditi koje su nji-hove kulturne potrebe i kakoih zadovoljiti, da li različitegrupe mladih imaju podjed-nak pristup kulturnim sadr-žajima i kako se to stanje mo-že unaprijediti, identificiratibarijere na koje mladi nailazepri zadovoljavanju svojih kul-turnih potreba i kako se onemogu ukloniti i omogućitimladim ljudima da daju kon-kretan doprinos u stvaranjuplatforme za strategiju kultu-re Boke kotorske.

Istraživanje je bilo usmjere-no na anketiranje pojedinaca,fokus grupe i intervjue.Obuhvaćeni su mladi iz urba-nih i ruralnih sredina, mladi

IISSTTRRAAŽŽIIVVAANNJJEE:: KKUULLTTUURRNNEE PPOOTTRREEBBEE MMLLAADDIIHH UU BBOOKKII KKOOTTOORRSSKKOOJJ

Kultura jetoleranci-

Društvo nijebogato samo akoga činivišenacionalna,višekonfesionalnai višekulturnazajednica. Ono jeu pravom smislubogato ako međunjima postojiinteraktivnasuradnja

49

sa hendikepom, mladi u in-stitucijama za mlade i mladiangažirani u kulturnim dru-štvima i nevladinom sektoru.

Od institucija, istraživanjemsu bili obuhvaćeni organi lo-kalne samouprave nadležniza kulturu, institucije koje sebave kulturom i mediji.

Intervjuirani su pojedinci,zaposleni u institucijama kul-ture, resornom organu lokal-ne uprave i pojedinci koji sekulturom bave profesionalnoili im je kultura predmetznanstvenog interesiranja.

Projekt je sufinanciransredstvima Ministarstva kul-ture, sporta i medija CrneGore. Rezultati istraživanjasu prezentirani i objavljeni zajavnost 30.ožujka 2010.Nije nam namjera da ovimputem upoznajemo javnost sakompletnim rezultatimaistraživanja, već da iznesemoneka od njih, kao i neke odprimjedbi sudionika prezen-tacije.

Mladi u Boki kulturu doživ-ljavaju na različite načine:„kao odgoj i slobodu, toleran-ciju, način na koji se ophodi-mo prema drugima, briguprema prirodi, prema životnojsredini, ljubav prema domovi-ni, poznavanje njenih prirod-nih i kulturnih osobenosti ipromocija u drugim država-ma“. Neki od anketiranih kul-turu doživljavaju kao dio sva-kodnevice, a drugu kulturuvezuju za kreativnost i stva-ralaštvo. Ne manje su intere-santna i kritička mišljenja opoput : „ Kultura se mijenjakroz vrijeme, ali kod nas nepostoje kulturne vrijednosti ito sve djeluje na odrastanje.Kultura je bitna, kao kulturaponašanja, a i kao kulturanaroda, ali mladi na to neobraćaju pažnju…“

Mladi Boke su gotovo jedno-glasni u tome da je kulturamladih poseban segment i daje kultura suštinska potreba ,ali je „određena socijalnim

razlikama i krugovima u koji-ma se neko kreće“. Gotovopotpuno suglasje postoji i umišljenju mladih Boke da sla-bo prate kulturna dešavanja ida je samo tri od deset anke-tiranih obišlo neku od izložbi,bilo nazočno predstavi ilikoncertu.

Manji broj anketiranih sma-tra da se kultura adekvatnotretira u školskim programi-ma dok drugi misle suprotnoi potkrepljuju sljedećim odgo-vorom : „ Živimo u Kotoru ko-ji je sinonim za kulturu, amnogi ljudi ( pogotovo mladi )

nemaju pojma o kulturnimosobenostima grada“. Evo jošnekoliko odgovora koji ilustri-raju nedovoljno poznavanjekulture stečene kroz obrazo-vanje: „ Više od 50% ljudi nebi znalo osnovne podatke ogradu (o njegovoj starosti, na-stanku, povijesnim spomeni-cima, dužini bedema ). Desise da neko završi Pomorskuškolu, a da nije ušao u Po-morski muzej“.

Interesantno je zapažanjemladih, a ono će biti povodnašem obraćanju, da se nestječu dovoljna znanja o lo-kalnoj kulturi.“ Ne uči se lo-kalna kultura

( običaji, ponašanje, kultura

življenja danas).“Ovakva situacija u vezi sa

nepoznavanjem osnovnih po-dataka o mjestu stanovanja,svakako je proizvod činjeniceda je Boku, prema popisustanovništva 2003, naseljava-lo 72 611 stanovnika ( HercegNovi 33 034, Kotor 22 947 iTivat 16 630). U mjestu rođe-nja, prema podacima navede-nog popisa, živi 28 264 sta-novnika, odnosno 38,92%.,najviše u općini Kotor43,37%, a najmanje u općiniTivat 34,37%. Navedenipokazatelji imaju isključivi

cilj da ilustriraju činjenicu daje broj nositelja lokalne i re-gionalne kulture, tradicije,nedovoljan da se osigura njenodrživi razvoj. Odnosno, dailustrira ono što su mladi Bo-ke kazali u anketi, o potrebiedukacije mlađih i starijih ,kroz redovito obrazovanje iobrazovanje na javnim tribi-nama, pisanim medijima ,elektronskim medijima …

Tekuću godinu UNESCO jeproglasio godinom zbližava-nja. Kultura je jedno od snaž-nih sredstava za zbližavanjepripadnika različitih zajedni-ca. Ali, to podrazumijeva me-đusobno poznavanje kultura.Odnosno, to podrazumijeva

50

interkulturnu suradnju. Dru-štvo nije samo bogato ako gačini višenacionalna, višekon-fesionalna i višekulturna za-jednica. Ono je u pravomsmislu bogato ako među nji-ma postoji interaktivna sura-dnja.

U spomenutoj anketi mladiBoke su iznijeli sljedeće prije-dloge: o potrebi educiranja izoblasti kulture, uspostavlja-nja kontakta institucija kul-ture sa mladima, informira-nja o kulturnim zbivanjima,integraciji mladih u zbivanji-ma u kulturi, zapošljavanjumladih u institucijama kultu-re, omogućavanju mladih sahendikepom da prate kultur-ne događaje, potrebi izradestrategije kulture za područjeBoke, koju smatraju jedin-stvenom kulturnom cjelinom.

Ono što pada u oči jeste damladi Boke kotorske kulturune doživljavaju kao segmentodrživog razvoja i jedan odnjegovih indikatora. Zapravo,mali broj njih govori o lokal-noj i regionalnoj kulturi, većibroj kulturu doživljava kaouniverzalnu vrijednost, što ijeste.

Međutim, moramo shvatitinekoliko činjenica. Prije sve-ga, da živimo u vrijeme globa-lizacije, što je suprotno regio-nalnim i lokalnim karakteri-stikama. A, upravo one, re-gionalne i lokalne karakteri-stike kulture, su motiv kojipokreće preko 60 milijunaljudi u Europi , ili oko 10%turista u svijetu, s kulturnommotivacijom. Jasno je, nematurizma bez kretanja, a kreta-nja se ostvaruju u cilju zado-voljenja potreba koje čovjekne može da ostvari u mjestustalnog boravka. Pa tako ionih kulturnih, koja se vezu-ju za dostignuća drugih kul-tura. Iako je riječ o kultur-nom turizmu, s obzirom napojam kulture, ova putovanjapodrazumijevaju i religiozne,obrazovne, umjetničke, fol-

klorne, pejzažne i druge mo-tive. Sve ovo potvrđuje činje-nicu o potrebi očuvanja kul-turnih osobenosti lokalnog,regionalnog i nacionalnogznačaja, kao faktora održivograzvoja i kao turističkih re-sursa.

Istina, teško se oduprijetisuvremenim izazovima, međukoje spada i intenzivno nase-ljavanje ovog dijela Crne Go-re, najprije potaknuto ratnimdogađanjima devedesetihprošlog stoljeća, do onih re-centnih koja podrazumijevajui doseljavanje iz drugih drža-va, izvan neposrednog okru-ženja. Razumljivo je da dose-ljenici ( u periodu 1991 –2003, u Boku je doseljeno 15523 stanovnika ), sa sobomdonose i svoje kulturne oso-benosti i shvaćanja kulture.Razumljivo je i to, da u grado-vima čije stanovništvo sa mje-stom rođenja u tom gradu či-ni 50% ili u pojedinim naselji-ma 29% stanovništva, teškomogu da se održavaju lokalneili regionalne kulturne osobe-nosti. Otuda mladi dobro uo-čavaju potrebu edukacije o

lokalnim kulturnim vrijedno-stima, kao načinu da se oneočuvaju u funkciji održivosti.Pri tome, možda, nisu o njimarazmišljali kao o turističkomresursu.

Stječe se dojam da mladi uBoki kotorskoj kulturu , barkroz zapošljavanje, doživlja-vaju kroz institucije kulture ane kao već spominjani turisti-čki resurs. Dakle, ne krozkonverzionu i multiplikativnufunkciju, koju može samo daostvari kroz turizam, kao nje-gov resurs, a to znači, izmeđuostalog, veću mogućnost za-pošljavanja i van institucijakulture.

Drugim riječima, kultura seod strane mladih u Boki ko-torskoj doživljava kao potro-šač a ne kao stvaralac priho-da. A ovo drugo jeste smisao ipreporuke Komiteta minista-ra Savjeta Europe ( REC2003) 1, o promoviranju tur-izma radi unapređivanja kul-turnog nasljeđa kao faktoraodrživog razvoja. O ovomeimamo već pozitivnih primje-ra u Crnoj Gori , ali još malibroj u odnosu na mogućno-

51

sti, odnosno atraktivnosti.Kulturna raznolikost na pro-

storu Crne Gore, stvarnost,daleko više korištena u drugea ne u svrhu turističke ponu-de, nije ni izdaleka valorizira-na u skladu sa citiranom pre-porukom Komiteta ministaraSavjeta Europe. Stvarnost ko-ja zahtijeva, pored ostalog,educiranje o kulturnim ka-rakteristikama baštinika tekulture, da bi se međusobnoupoznali, poštovali i živjeli urazličitostima. Dakle, eduka-ciju, ne samo mladih, već iodraslih. Jedino tako možemoosigurati očuvanje kulturnogidentiteta različitih kulturnihzajednica, a to znači i očuva-nje kulturnih resursa kao tu-rističkih resursa i kao ele-menta održivog razvoja.

Nadamo se da će rezultatinavedene ankete, kao i prepo-ruke mladih, biti primjerenoprihvaćeni od strane onih nakoje se odnose, a da će sličnaanketiranja u ostalim dijelovi-ma Crne Gore biti također ko-risna u mišljenjima i prijedlo-zima. Sve u istom cilju.

M. M. P.

52

Piše: Tripo SCHUBERT

Otvoren Hrvatski dom u Podgorici

14.5. 2010. u nazočnosti velikog brojauglednih uzvanika gradonačelnik Miomir Mu-goša i predsjednica HGDCG podružnica Pod-gorica dr. Svjetlana Zeković otvorili su prosto-rije Hrvatskog doma u centru Podgorice. Otva-ranju je nazočilo vodstvo HGDCG: predsjednikprim. dr. Ivan Ilić, tajnik Tripo Schubert, po-vjerenik za Hrvatsku Krunoslav Težak, IgorŽuvela, počasni član Društva, Ana Modun, za-mjenica Veleposlanika RH u Podgorici, brojnivisoki uzvanici i prijatelji društva iz Hrvatske i

Crne Gore i predstavnici medija. „ Ovo je mali znak pažnje i doprinos učvršći-

vanju odnosa i starih dobrih veza među ljudi-ma, kao i stvaranju novih prijateljstava“, re-kao je Mugoša i najavio da će Glavni grad unarednom periodu financijski pomoći formira-nje Ekumenskog centra za mlade “Don Bran-ko Sbutega” u Kotoru. Domaćin svečanosti,koja je od gradonačelnika na dar dobila umjet-ničku sliku, predsjednica podgoričke podruž-nice HGDCG dr Svjetlana Zeković je rekla jeda je želja Društva da njihov novi dom budeotvoren za sve, i za Crnogorce, i Srbe, i Alban-ce i Muslimane, da se ponovo izgrade poruše-ni mostovi povjerenja i komunikacija.

„Zahvaljujem u ime našeg društva gradona-

53

KRONIKA DRUŠTVAčelniku Miomiru Mugoši koji nam je omogućiootvaranje ovog lijepog prostora u kojem plani-ramo književna, glazbena i druga kulturna do-gađanja“, kazala je dr. Zeković.

U ime Veleposlanstva Republike Hrvatske uPodgorici skup je pozdravila savjetnica gđaAna Modun, koja je zahvalila Mugoši na veli-kom daru za hrvatsku manjinu koji će tu ima-ti prostor za kulturna događanja.

Svečanom karakteru otvaranja doprinijela jeglumica Dragica Tomas, članica društva, kojaje govorila stihove Frana Alfirevića, a postav-ljena je izložba radova slikarica Mile Vladisav-ljević i dr. Vesne Oborine.

Čestitke u povodu otvaranja je uputio mini-star kulture u Vladi Crne Gore Branislav Mi-ćunović.

„ U ovom gestu gradskih vlasti i gradona-čelnika Miomira Mugoše najbolje se ogledatradicija otvorenosti, multikonfesionalnostii multikulturalnosti Podgorice i Crne Gore,ali i spremnost države da, kroz jednako pa-žljiv odnos prema svim svojim građanima,unaprjeđuje saradnju sa državama u okru-ženju.

Vjerujem da će HGD iz novih prostorija uGlavnom gradu nastaviti da razvija svoje pro-jekte, a da će naši prijateljski i saradnički od-nosi biti još uspješniji. Sve što skupa činimo,činimo u slavu i čast Crne Gore i Hrvatske,nacionalne, vjerske i etničke raznolikosti, na-ših dobrosusjedskih relacija i zajedničkog ev-ropskog puta“, stoji u čestitki ministra Miću-novića.

54

Pasković predstavnica u CRNVO29.3. 2010. Hrvatsko građansko društvo Cr-

ne Gore je predložilo CRNVO pravnicu Jovan-ku Pasković, iz Podružnice Podgorica, za pred-stavnika mreže u radnoj grupi za izradu Me-moranduma o suradnji sa Skupštinom CG.

Prezentacija istraživanja30.3. 2010. nazočili smo prezentaciji istraži-

vanja „Kulturne potrebe mladih u Boki“, kojuje organizirao NVO Expeditio iz Kotora.

Okrugli stol o kulturi manjina 31.3. 2010. Na poziv Centra za očuvanje i

razvoj kulture manjina sudjelovali smo naokruglom stolu : Kultura manjina-mogućnostii perspektive. Diskusija se fokusirala na dvapitanja: Kako umrežiti sve potencijale za afir-maciju kulture manjina i kakve smjernice do-nijeti za organizaciono predstavljanje i suštin-sko reprezentiranje kulture manjina.

Naš predstavnik je tražio da se prvo definirakoje su manjine u Crnoj Gori i što se sve po-drazumijeva pod pojmom „kultura manjina“.Također ja traženo da se napravi registar kul-turnih dobara manjina oj Gori.

Sastanak Poslovnog kluba7.4. 2010. Od Hrvatske gospodarske komo-

re smo pozvani da nazočimo sastanku Hrvat-skog poslovnog kluba u Podgorici, kojem je

gost bio crnogorski premijer Milo Đukanović.Veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj

Gori Petar Turčinović u pozdravnoj je riječi

ocijenio kako je suradnja dviju država u pora-stu, bez obzira na debalans na štetu Crne Go-re, zbog njenog slabijeg izvoza u Hrvatsku.

„Nedostaju zajednički poslovi i nastupi, po-gotovu u turizmu“, kazao je Turčinović.

Crnogorski premijer istaknuo je kako gospo-darska situacija u Crnoj Gori nije lošija negou regionu, ali bi njenom poboljšanju mogla do-prinijeti bolja suradnja i zajednički nastupi cr-nogorskih i hrvatskih kompanija.

„Očekujemo da hrvatske kompanije nastaveda investiraju, šire partnerstvo i zajedno sa cr-nogorskim nastupaju u EU“, ocijenio je Đuka-nović.

Prijem kod gradonačelnice9.4.2010. gradonačelnica Kotora Marija Ma-

ja Ćatović primila je delegaciju HGDCG , u sa-stavu: dr. Ivan Ilić, Slobodan Vičević i AntunDender. Razgovaralo se o pokretanju postup-ka za dobivanje specijalnog statusa HGD CGu proračunu Općine Kotor i o dodjeli novogprostora za rad Društva.

Sastanak HNV13.4. 2010. sastanku HNV su iz našeg dru-

štva bile nazočne Raspravljalo se o formiranjuviše Odbora Vijeća i o podršci projektima napredstojećem natječaju MVPEI. Donesena jeodluka da, na predstojećem natječaju MVPEI,predstavnik HNV u Povjerenstvu ne podržiprojekt “Hrvatski Glasnik”.

Natječaj MVPEI16.4. 2010. HGDCG je na raspisani natječaj

kandidiralo četiri projekta, i to: Hrvatskesvjetske igre, Boka kotorska nekad i danas,Hrvatski glasnik i Uređenje prostora za radPodružnice HGD Podgorica.

Znanstveni skup u Baru17.4. 2010. članovi barske podružnice

HGDCG su, uz potporu čelnika Udruge, odlu-čili organizirati znanstveni skup u prekra-snom zdanju Zavičajnog muzeja u Baru (neka-dašnjem ljetnikovcu kralja Nikole) na kojemsu predstavljena nova tumačenja uloge i zna-čaja mons.Milinovića u povijesnoj znanostiCrne Gore i Hrvatske. Ovaj projekt pomogle supartnerske udruge“Zupci produc-

55

KRONIKA DRUŠTVA

tion“i“Šestani“, Fond za manjine,Ministarstvoza ljudska i manjinska prava, Ministarstvokulture,medija i sporta, Centar za očuvanje irazvoj kulture manjina i Kulturni centar Bar.

Skupština Bokeljske mornarice19.4. 2010. predstavnik HGDCG je prisu-

stvovao izbornoj Skupštini Bokeljske Mornari-ce- podružnice Kotor. U izvješću o radu nagla-

šena je dugogodišnja plodna suradnja sa na-šim Društvom, koje je nakon rata omogućilonastup Bokeljske Mornarice u Zagrebu, Du-brovniku, Omišu i Podgorici. HGD CG je bilo iinicijator i predlagač dodjele visokih državnihodličja R. Hrvatske i Crne Gore BokeljskojMornarici i odličja Milošu Miloševiću, Admira-lu.

Sastanak u Slanom23.4. 2010. u povodu posjete djece DNŽ Bo-

ki kotorskoj, održan je sastanak u Slanom-Općina Dubrovačko Primorje, kojemu su pri-sustvovali od strane HGD CG Tripo Schubert iKrunoslav Težak, Igor Žuvela, predsjednikUdruge dragovoljaca domovinskog rata Du-brovnik, Pero Maškarić, zamjenik načelnikaOpćine i Mirko Zvone ravnatelj osnovne školeSlano. Razgovarano je o terminu i programuposjete djece iz Slanog i članova KU “Žutopas”

Djeca u Šibeniku

23- 25.4. 2010. HGDCG i Školski odbor do-punske nastave na hrvatskom jeziku, organi-zirali su posjet djece gradu Šibeniku i nacio-nalnom parku Krka. (opširnije str.4)

Tin Ujević i Crna Gora29.4. 2010. u koncertnoj dvorani glazbene

škole Vida Matjan, crkve sv. Duha, u Kotoru,predstavljena je knjiga “Tin Ujević i Crna Go-ra”, koja je tiskana kao produkt suradnje Na-cionalne Zajednice Crnogoraca iz Zagreba iHGD CG iz Kotora. O Tinu Ujeviću je govorioknjiževnik Branko Banjević, predsjednik Mati-ce Crnogoraca, a o knjizi je govorio autor Pav-le Goranović. U programu su sudjelovale uče-nice srednje muzičke škole „Vida Matjan“, Da-jana Sćasni-saksafon i Ana Lalošević- klavir.

Posjet studenata i profesora iz Zagreba

30.4. 2010. studenti i profesori Filozofskogfakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, koji istražu-ju dijalekte u Hrvatskoj, posjetili su HGD CG.

56

Primili su ih Tripo Schubert, Vlasta Mandić iDolores Fabijan. Razgovaralo se o suradnji inašem projektu očuvanja bokeškog dijalekta,kao govora naših predaka. Vlasta Mandić, au-torica “kotorskih botunada” u časopisu Hrvat-ski glasnik, predstavila im je svoje monograf-sko izdanje bokeške kužine , u kojoj su prilo-zi napisani ovim dijalektom bokeškog govora.

Notar30.4. 2010. na poziv Centra za njegovanje i

prezentaciju dokumentarnog naslijeđa Kotora“Notar”, naš predstavnik je prisustvovao pre-zentaciji prve faze projekta “CENTRALNI KA-TALOG POMORSTVA CRNE GORE”. To je uza-jamna elektronska baza podataka o pomor-stvu Crne Gore kreirana na osnovu stručnoselektirane, sistematizirane i obrađene ruko-pisne, tiskane, dokumentarne, elektronske,audiovizuelne i druge bibliotečke i arhivskegrađe, kao i muzealija o pomorstvu.

Kultura manjina7.5. 2010. Centar za očuvanje i razvoj kul-

ture manjina Crne Gore organizirao je radioni-cu na temu “Narodne nošnje i muzički instru-menti manjina”. Odbor za kulturne manifesta-cije Hrvatskog nacionalnog vijeća prezentiraoje bokeljsku nošnju i folklor, a od instrumena-ta autohtoni instrument lijericu, koja je naža-lost u našim krajevima izumrla. Lijericu je do-nio iz Dubrovnika naš suradnik Đorđe Begu,koji je na njoj pratio bokeljsko kolo. Iz našegDruštva radionici je prisustvovala Marija Mi-haliček, povjesničar umjetnosti i Ljerka Sin-dik.

Dan Dubrovačko-neretvanskežupanije

12.5. 2010. na poziv župana, prof. NikoleDobroslavića, naše izaslanstvo: Krunoslav Te-žak i Tripo Schubert, nazočili su proslavi Da-na Dubrovačko-neretvanske županije i blag-dana njezinog zaštitnika sv. Leopolda Bogda-na Mandića.

Položili su vijenac i odali počast poginulimbraniteljima i civilnim žrtvama Domovinskograta na spomen križ, na groblju Boninovo. Pri-je svečane sjednice, pridružili su se uzvanica-ma na galijunu Karaka, kojom su pratili četiri

tradicionalne neretvanske lađe od Gruža doPorta u Gradu.

Prisustvovali su svečanoj sjednici Županij-ske Skupštine u kazalištu Marina Držića, uzprisutnost premijerke Jadranke Kosor i dru-gih visokih dužnosnika R. Hrvatske.

Nakon svečanog ručka otvoren je internacio-nalni terminal u zračnoj luci Ćilipi.

Posjet Matice hrvatske izSarajeva

15.5. 2010. Članovi Matice Hrvatske i Hr-vatskog društva znanosti i umjetnosti BiH izSarajeva, posjetili su Boku i upoznali se sanajznačajnijim spomenicima kulturne baštinePerasta i Kotora. Imali su priliku nazočiti cr-kvenoj i pučkoj svetkovini obilježavanja15.svibnja. Pored čelnika obje Asocijacije, ugrupi su bili istaknuti znanstvenici, akademi-ci i univerzitetski profesori. Domaćin u Pera-stu je bio don. Srećko Majić, a u Kotoru Mari-ja Mihaliček.

57

KRONIKA DRUŠTVAPrijem kod ministra

14.5. 2010. Delegaciju HGD CG: prim. drIvan Ilić. Tripo Schubert, Tamara Popović,Krunoslav Težak i Igor Žuvela, primio je u po-sjetu Branislav Mićunović, ministar kulture, usvezi organiziranja posjete djece iz DNŽ CrnojGori.

Dan Grada Omiša16. 5. 2010. gradonačelnik prof. Ivan Škari-

čić pozvao je čelnike HGDCG na proslavu Da-na grada Omiša i blagdana sv. Ivana Nepomu-ka, njegovog zaštitnika. Zbog nepredviđenihobveza delegacija nije otputovala. U ime Dru-štva položen je vijenac u spomen za sve pogi-nule za Domovinu kod središnjeg križa naGradskom groblju „Vrisovci“. Svetu misu u

župnoj crkvi predvodio je kotorski biskupmons. Ilija Janjić.

Natječaj MVP EI18.5. 2010. Povjerenstvo Veleposlanstva Re-

publike Hrvatske u Podgorici rasporedilo je ra-spoloživa sredstva (12.000,00 eura) na pris-pjele projekte. Od našeg društva podržana sučetiri projekta.

IPA projekti19.5. 2010. na Forumu za traženje pro-

jektnih partnera i razmjenu projektnih ideja(PSF), koji je održan u Igalu, prisustvovao jei predstavnik HGD CG. Ovaj Forum prethodiobjavi drugog Poziva za podnošenje prijedlo-ga projekata u okviru IPA prekograničnogprograma HRVATSKA –CRNE GORA i imao jeza cilj uspostavljanje direktne komunikacijemeđu potencijalnim partnerima- aplikanti-ma iz dvije Države. Mi smo se i ovaj put opre-dijelili za suradnju sa Regionalnom razvoj-

58

nom Agencijom DNŽ, Dunea d.o.o., kao kor-dinatora.

Dan nezavisnosti Crne Gore21.5. 2010. U povodu Dana nezavisnosti

Crne Gore, nacionalna Zajednica Crnogora-ca hrvatske, Vijeće crnogorske necionalnemanjine grada zagreba i Ambasada Crne Go-re u Zagrebu organizirale su svečani KoncertBojana Martinovića iz Kotora i Mirana Begi-ća iz Cetinja, u dvorani hrvatskog GlazbenogZavoda, na kojemu su pozvali i predstavnikenašeg Društva. Koncertu su nazočili našistudenti iz Kotora i Tivta, koji studiraju uZagrebu.

Izborna Skupština Bokeljske Mornarice

28.5. 2010. na poziv Admiralata Skupštinisu nazočili prim. dr Ivan Ilić i Tripo Schubert.U izvješću o radu, Niko kondanari, predsjed-nik, se zahvalio HGD CG na sve ono što je ura-dilo za nastup Bokeljske Mornarice u gradovi-ma Hrvatske, kao i na inicijativu i prijedlogeza dodjelu visokih državnih odličje Hrvatske iCrne Gore Bokeljskoj Moranarici i njihovomAdmiralu, dr. sci. Milošu Miloševiću.

Posjeta profesora sa Hvara

28/30.5. 2010. Profesorima osnovne školeiz Starigrada na Hvaru, na studijskom putova-nju u Boki i Cetinju, HGD CG je upriličilo po-sjetu spomenicima kulture u Perastu i Kotoru.

Delegacija mađarske Fondacije29.5. 2010. delegacija Mađarske fondacije

za istraživanje položaja manjina u Europi,posjetila je naše Društvo. Delegaciju je pred-vodila Erika Torzsok, predsjednik Fonadaci-je, viši savjetnik u kabinetu Premijera, uz na-zočnost predstavnika Ambasade Mađarske uPodgorici i pratnji Csaba Magyara, počasnogkonzula u Crnoj Gori. Delegaciju su primili

prim. dr Ivan Ilić i Tripo Schubert i pružilineophodne podatke o položaju hrvatske ma-njine u Crnoj Gori.

ČESTITALI SMO:- Dan grada Dubrovnika i Sv.Vlaha - Uskršnje blagdane - Dan Primorsko-Goranske Županije- Dan Zadarske Županije- Dan grada Pule- Dan grada Splita i Sv.Duja- Dan Dubrovačko-Neretvanske Županije i Sv.Leopolda Bogdana Mandića- Dan grada Omiša i Sv.Ivana Nepomuka- Dan neovisnosti Crne Gore- Dan grada Zagreba

59

KRONIKA DRUŠTVA

Veliki broj stanovnika malogribarskog mjesta Mula i okol-nih naselja, ispratili su RokaLukovića na njegov vječni poči-nak. Nakon svete mise u crkviBlaženog Gracije, od njega seoprostio Ilko Marović, pred-sjednik Podružnice HGD CG,Kotor, riječima:

Ima li nešto ljepše od ovogašto se desilo našem dragomRoku. Doživjeti gotovo 100 go-dina, okružen rodbinom i prija-teljima. Kao i svake nedjelje,ustao je, umio se, sredio i obu-kao svečano da bi otišao na mi-su u katedralu sv. Tripuna, nadan Hristovog uskrsnuća. Sjeoje na kauč i sklopio oči. Kao daga je Krist pozvao k sebi da nanebu nastavi misiju ljubavi.

Roko se rodio na Muo 1910.godine. Čitav život je posvetiopružanju usluga sugrađanima,brinuo se da lijepo izgledaju,podšišani i obrijani. To je duginiz godina radio i u kotorskoj

bolnici.Odmah nakon osnivanja Hr-

vatskog građanskog društvaCrne Gore postao je njegovčlan i bio sudionik osnivačkeskupštine. Uvijek se interesi-rao za rad Društva i dok su gaoči služile čitao je Hrvatskiglasnik. Redakcija mu je prošlegodine u srpnju objavila živo-tnu priču.

Stanovnici Mula ga nisu za-boravili iako se nakon zemljo-tresa preselio u Stari grad. Toga nije sprječavalo da svakenedjelje dolazi na Muo bici-klom, dok je mogao voziti, da bipodšišavao mnoge članovemještane, a zatim odlazio namisu.

Tako je Roko živio, a mi smoga povremeno obilazili i pričalimu o novostima iz Mula, jer gaje sve interesiralo.

Opraštam se od našeg dragogRoka, neka mu je vječna slavai hvala“.

StankaMontan

Nakon dulje bolesti, u 70.godini umrla je Stanka - Sta-ne Montan iz Perasta.

Stane Montan bila je dugo-godišnji član Hrvatskoggrađanskog društva Crne Go-re, član Upravnog odbora uprvom sazivu, a zatim povje-renik za Perast. Kao tajnicaDruštva prijatelja Perasta,Mjesne zajednice i Upravnogodbora Festivala klapa, godi-nama se borila za očuvanje izaštitu bogatog kulturnog na-sljeđa grada Perasta.

Građani Perasta i mnogo-brojni prijatelji širom Bokeoprostili su se od Stane dana1.6.2010. na grobljuSv.Mihovil u Perastu.

IINN MMEEMMOORRIIAAMM

Roko Luković

60

61

Časopis bez granica Časopis Hrvatski glasnik, izdavača Hrvatskog građanskog dru-

štva, jedino je glasilo Hrvata Crne Gore. Bavi se temama važnimza život hrvatske zajednice u Crnoj Gori: političkim, gospodar-skim, društvenim, kulturnim, povijesnim... ali je i u stalnoj misi-ji povezivanja dvaju država, Hrvatske i Crne Gore.

Distribuira se na kioscima u Crnoj Gori, a putem pretplate sti-že u Hrvatsku, Europu, Australiju, SAD...

Otvoreni smo za suradnju, sugestije i dobronamjerne primjedbe. Nastojimo da svaki sljedeći broj uradimo bolje i kvalitetnije, sa

raznolikim i zanimljivim sadržajem. Budite i dalje s nama, šaljite Vaše priloge, budite i Vi jedan od

kreatora našeg i Vašeg lista!Pretplatite se!

GLASILO HRVATA CRNE GORE

NARUDŽBENICAOvim neopozivo naručujem primjeraka "Hrvatskog glasnika"

Ime i prezime/naziv tvrtke

Ulica i broj

Grad Poštanski broj Država

Tel/fax

Datum

E-mail

Potpis/pečat

62

SKALARADIOKotor

Nezavisni radio, Stari grad,Trg od oružja, 85330 Kotor

PRETPLATITE SE!Za Crnu Goru:

18 eura18 eura

Za Hrvatsku:

180 kuna

Za inozemstvo:

24 eura

na žiro račun 510-4741-76

Crnogorska komercijalnabanka

na kunski račun23600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica Dubrovnik

Vukovarska 7,20 000 Dubrovnik

na devizni račun HR7723600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica DubrovnikVukovarska 7, 20 000

Dubrovnik

Ovu narudžbenicu i kopiju uplatnice pošaljite na adresu izdavača:Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Zatvoreni bazen Škaljari, 85330 Kotor, Crna Gora

Pretplatiti se možete i u Uredu HGDCG u Kotoru

63