GLAS br. 12 god. XIV_2015

GRADSKOG MUZEJA KARLOVAC

god. XIV., prosinac 2015.

GLAS

IZDAVAČ: Gradski muzej Karlovac

ZA IZDAVAČA: Hrvojka Božić

GLAVNE I ODGOVORNE UREDNICE: Sanda Kočevar, Višnja Lasić

UREDNIŠTVO: Hrvojka Božić, Nikolina Belančić Arki, Luka Čorak, Lazo Čučković, Igor Čulig, Matea Galetić, Aleksandra Goreta, Matija Kalčić, Sanda Kočevar, Višnja Lasić, Ružica Stjepanović, Antonija Škrtić, Sunčica Žapčić

LEKTURA: Draženka Polović

OBLIKOVANJE: Sandra Bolfek, Mladen Bolfek (naslovnica)

TISAK: Printeraj

NAKLADA: 300

SURADNICI U OVOM BROJU: Darko Babić, Ozren Blagec, Luka Čorak, Lazo Čučković, Igor Čulig, Matea Galetić, Matija Kalčić, Sanda Kočevar, Marinka Mužar, Višnja Lasić, Dijana Nazor, Ružica Stjepanović, Marina Šimičić, Antonija Škrtić, Sunčica Žapčić

FOTOGRAFIJE: Oliver Budimir, Igor Čepurkovski, Marinka Mužar, Goran Vranić

ADRESA UREDNIŠTVA: Gradski muzej Karlovac Strossmayerov trg 7, 47 000 Karlovac tel. 047 615 980, fax. 047 615 981 e-mail: [email protected]

Časopis izlazi jednom godišnje. Tekstovi se ne honoriraju i ne vraćaju.

SADRŽAJ

3

4

8

111314

182125

30363740414243444648

525456

PROGLAS

IZ SVEG GLASA » Uspješno upravljanje (upravno ili muzejsko, stručno ili stručno) / Darko Babić

GLASNO I JASNO

Akvizicije » Nove akvizicije u Gradskom muzeju Karlovac / Sanda Kočevar

Zaštita i restauracija » Drveni monoksil – konzervatorsko-restauratorski radovi / Lazo Čučković, Sunčica Žapčić » Restauracija dermatoloških preparata iz zbirke Gimnazije Karlovac / Luka Čorak » Konzervatorsko restauratorski radovi na spomeniku Glorijeta na Vojnom groblju - zaštićeno

kulturno dobro, upisano u Listu zaštićenih kulturnih dobara RH pod br. Z-351 / Marinka Mužar

Istraživanje » Zaštitno arheološko istraživanje - špilja Vrlovka, Kamanje / Lazo Čučković, Sunčica Žapčić » Zaštitno arheološko istraživanje - Gimnazija Karlovac / Lazo Čučković, Sunčica Žapčić » Rano kršćanstvo - kontinentalna Hrvatska / Lazo Čučković, Sunčica Žapčić

Prezentacija – izložbe, predavanja, publikacije » Za kralja i dom / Sanda Kočevar » Okrugli stol – svi karlovački muzeji / Igor Čulig » Noć muzeja / Sanda Kočevar » Adin & Mia Hebib / Antonija Škrtić » Audiovodič po stalnom postavu / Igor Čulig » Nagrađena hrvatska arhitektura 90 – 09 / Antonija Škrtić » Karlovački likovni susreti 2015. / Antonija Škrtić » Virtualni muzej karlovačke industrije / Igor Čulig » Stoljeće nakon Laszowskog / Igor Čulig » 84 sata za pobjedu - izložba povodom 20. obljetnice oslobodilačke operacije

Oluja u ZP Karlovac / Ružica Stjepanović » Dani europske baštine 2015.: Karlovac u Sisku / Igor Čulig » Dr. sc. Dragan Damjanović, Herman Bollé i arhitektura historicizma u Hrvatskoj / Sanda Kočevar » Dr. Josip Kalasancij Schlosser, vitez Klekovski / Luka Čorak, Ozren Blagec

5864656768

70

71

72

73

78

80

82

Muzejska pedagogija » Edukativni program uz izložbu Za kralja i dom / Matea Galetić » Edukativni program uz izložbu Adin & Mia Hebib / Matea Galetić » 20. muzejska edukativna akcija Održivost / Matea Galetić » Kreativna radionica povodom 436. rođendana grada Karlovca / Matea Galetić » Volim hrvatsku zastavu / Dijana Nazor

Stručni seminari i kongresi » Međunarodna konferencija Unknown Fronts, The “Eastern Turn” in First World War History /

Sanda Kočevar » VI. regionalni muzejski susreti: Socijalna inkluzija i savremeni muzej / Matija Kalčić

S RAZGLASA » Jana Mihalić, Iz pokupske baštine - Nošnja Rečice, Šišljavića i Skakavca / Sanda Kočevar

SUGLASJA » Zbirka Srđana Sabljarića / Matija Kalčić

GLASONOŠA

GLASPAPIR

OGLASI PRODAJE

GLAS 3

PROGLAS

Dragi čitatelju,

ovim brojem „Glasa“ htjeli smo skrenuti pažnju na ulogu stručnih i upravnih vijeća u razvojnoj politici muzeja, i na nepovoljan položaj struke, što je ozakonjeno i novim Zakonom o muzejima. Naime, začudno je kako je dono-šenje novog Zakona o muzejima, na posljednjoj sjednici Sabora prije raspuštanja, prošlo gotovo neprimijećeno, jer je prijedlog njegova nacrta podigao na noge muzej-sku zajednicu i doveo do potpisivanja peticije više od 400 stručnjaka.

Novi Zakon oduzima upravnom vijeću (po novom muzej-skom vijeću) pravo upravljanja muzejom i pretvara ga u nadzorno tijelo. Sve upravljačke ovlasti ovog hibridnog tijela prenose se na ravnatelja, koji sada utjelovljuje i upravljačke i izvršne ovlasti. Mijenja se i sastav članova po načelu zastupanja s 2+1/3+2 na 3+1+1/5+1+1, pri čemu većinu članova predlaže osnivač „iz redova istaknutih kulturnih, javnih i znanstvenih djelatnika“, jednog predlaže stručno vijeće i jednog drugi zaposle-nici muzeja. Praksa je pokazala da pod egidom „javnih djelatnika“ u vijeće nerijetko ulaze nekompetentni stra-nački vojnici koji često ni nemaju osnovne predodžbe o radu muzeja, pa niti ne mogu procijeniti je li stručni program nekog muzeja kvalitetan. (Kvalitetniji sastav i rad vijeća možda bi bio moguć ukoliko njihovi članovi

ne bi primali naknadu!) Alibi osnivaču da ne mora zado-voljiti uvjet „istaknutih kulturnih, javnih i znanstvenih djelatnika“ daje novi Zakon izborom muzejskog pred-stavnika koji ni sam ne spada u tu kategoriju odabirom između drugih zaposlenika muzeja (iz administrativne, tehničke ili druge službe).

A stručno vijeće? Stručno vijeće je novim zakonom sve-deno na tijelo koje „predlaže, razmatra i daje mišlje-nja“, a više (je li ikad?) ne odlučuje o stručnim pita-njima. Tako je sada konačno i ozakonjeno da sastanci stručnog vijeća prestaju biti točke susreta i dijaloga, konstruktivnih diskusija i kritika u svrhu unaprjeđenja vlastite struke i vlastitog muzeja.

Iako je zadovoljstvo kolega iz muzejske zajednice ovom temom bilo veliko, u srazu s realnošću vlastitog muzej-skog djelovanja većina njih je odustala od javnog izno-šenja mišljenja, što ukazuje na poraznu činjenicu da dijalog i suradnja nestaju iz muzejske prakse. Moguć-nosti za otvoreno suprotstavljanje različitih mišlje-nja su sve manje, a rezignacija i strah su se uvukli i u muzejske redove. Taceo, ergo sum.

Urednice

4 GLAS

IZ SVEG GLASA

Uspješno upravljanje (upravno ili muzejsko, stručno ili stručno)DARKO BABIć

Nedavna rasprava oko novog Zakona o muze-jima otvorila je, premda ni približno dovoljno1, promišljanja oko uloge upravnih i stručnih

vijeća, ili kako su u konačnoj verziji Zakona određena muzejska i stručna vijeća u muzejskim institucijama. Navedena vijeća iznimno su važna u funkcioniranju muzeja jer (uz ravnatelja, posebice u manjim muze-jima) ustvari izravno utječu na sam rad institucije, odnosno njegovo upravljanje. U tom smislu i prije svake druge rasprave dobro je da pogledamo što dotični pojam (upravljanje) podrazumijeva.

Upravljanje, najjednostavnije rečeno, označava praksu vođenja poduzeća ili organizacije/institucije, odnosno kao oblik organizacijske aktivnosti isto znači proces oblikovanja i uspješnog održavanja okruženja u kojem pojedinci radeći zajedno (u grupi) ostvaruju željene ciljeve na učinkovit i prosperitetan način. Upravlja-nje se stoga može promatrati kao efikasna upotreba resursa (ljudskih, materijalnih i svih ostalih), koje se realizira u skladu s određenim pravilima, uvažavanjem provjerenih načela i primjenom odgovarajućih tehnika. Jedna od pionirki na području organizacijske teorije2 i organizacijskog upravljanja, Mary Parker Follett (1868. - 1933.), početkom dvadesetog stoljeća definirala je upravljanje/menadžment kao filozofiju, odnosno kao umijeće rješavanja stvari posredstvom i u suradnji s ljudima (Daft, Marcic 2009: 8), dakle zaposlenicima. Naglasak je, dakle, nedvosmisleno na suradnji, s obzi-rom da postoji zajednički cilj: u poslovnom svijetu na uspješnom (i profitabilnom) održavanju poduzeća, a u slučaju neprofitnih institucija3 koje služe općem dobru, poput muzeja, na kvalitetnom ispunjenju uloge koju oni imaju u društvu, a sukladno njihovoj misiji.

Nedavno doneseni Zakon o muzejima, muzejska i stručna vijeća ispravno, rekli bismo, svrstavaju upravo u područje upravljanja (konkretno poglavlje V. Zakona kaže, Ustrojstvo i upravljanje). Izazovi koji pritom evi-dentno nastaju proizlaze iz opisa poslova i zaduženja (ali i odgovornosti, na koje se nerijetko zaboravlja) koje članovi jednog i/ili drugog, muzejskog i struč-nog vijeća, imaju, gdje se može detektirati disonanca između namjere donositelja Zakona da protegne svoj utjecaj, ili utjecaj osnivača muzeja, kroz prvenstveno muzejska vijeća koja imaju daleko veće ovlasti, i fru-stracije muzejskih djelatnika/zaposlenika da je njihova uloga (prvenstveno kroz stručna vijeća) glede uprav-ljanja i odlučivanja oko rada institucije, ali i, primjerice, izbora rukovodećeg kadra, marginalizirana. Premda možemo, ukoliko objektivno sagledamo situaciju, razu-mjeti obje pozicije i njihova nastojanja, ostaje činjenica da su suradnja i zajednički cilj, kao ključni faktori u takvim nastojanjima, donekle izgubljeni. Svako dalj-nje analiziranje ove situacije u konačnici je osuđeno na beskonačnu raspravu „smrdi li riba od glave ili od repa“. Ako nešto smrdi, to nije dobro i to treba promi-jeniti, pa makar mi učinili prvi korak, jer radi se ipak o institucijama od javnog dobra, dakle odgovorni smo prema zajednici/javnosti koju nužno ne zanimaju naši interni problemi.

Krenemo li stoga od sebe, muzejskih djelatnika (ili onih koji osposobljavaju iste za navedeni rad), kao svje-sni čin dobre volje moramo nažalost primijetiti da se većina argumenata u raspravi oko vijeća, ali i nekih drugih stavki Zakona o muzejima vodila idejom koju možemo prepoznati na razini restriktivno-negativne. Drugim riječima, često su ideje redefiniranja pojedinih

GLAS 5

IZ SVEG GLASA

članaka prijedloga Zakona više ukazivale na frustracije koje pojedini muzealci imaju u svojoj instituciji nego što su kritički sagledavali kako i na koji način pojedini članak uspješno, ili ne, određuje određeni segment funkcioniranja muzejske institucije. Za primjer, odnos i uloga muzejskog i stručnog vijeća u odlučivanju više je raspravljan u kontekstu toga da se dodanim promje-nama ograniči dužina mandata npr. ravnatelja ili da se izravno utječe na izbor novog (čak i vetom u nekim ide-jama), kako bi se riješile interne frustracije u pojedinoj instituciji, zaboravljajući da bi slični prijedlozi istovre-meno ograničili uspješne ravnatelje ili kvalitetne sazive muzejskih vijeća u njihovu djelovanju. Ta dominacija negativnog iskustva/aspekata nad potencijalnim ili stvarno pozitivnim učinkom je, čini se, snažno inkorpo-rirana u našem društvu, pa tako i u našoj profesional-noj muzejskoj zajednici. Premda isto možemo, do odre-đene mjere, razumjeti, dapače i dijelimo dio opreza oko dobrohotnosti namjera donositelja Zakona, pa time i definiranja uloga muzejskih i stručnih vijeća, možda bi bilo vrijedno ponekad okrenuti se više onoj optimistič-noj, pozitivnoj strani. Neka nam za to posluži primjer grada Barcelone, grada koji je do početka devedesetih godine prošlog stoljeća bio nevidljiv i s nizom internih problema, a onda je zanemarivanjem internih razmirica

i ujedinjenjem oko važnosti ideje Olimpijade koja je održana 1992., u nekoliko godina postao jedna od naj-poželjnijih europskih destinacija, i to je danas, ponaj-prije snagom kulturne/baštinske ponude. Ova razina zajedničkih uvjerenja i pozitivne energije je ono što nam, po našem mišljenju, unutar muzejske zajednice u Hrvatskoj daleko najviše nedostaje, koja je kada je skupna i objedinjena daleko značajnija od jednog, dva ili tri akta koje definira Zakon o muzejima, pa tako i oni dijelovi koji određuju ulogu muzejskih i stručnih vijeća. Suradnja i pozitivni pristup su ključ i jedini alat kojim dugoročno možemo ostvariti ne samo naklonost kori-snika/zajednice već i daleko veću relevantnost u druš-tvu, koje onda sasvim sigurno podrazumijeva i važnost u odlučivanju i upravljanju.

Dapače, postojeći Zakon i način na koji su definirana muzejska i stručna vijeća to ni na koji ne ograničava. Oni zasigurno nisu idealni, no nisu ni glavni problem, kao što ni njihovo redefiniranje u pravcu osiguranja značajno veće uloge u odlučivanju (ali i odgovornosti, ne zabora-vimo!) zaposlenika/muzejskih djelatnika ne bi bilo rješe-nje koje bi poput magičnog štapića odagnalo sve posto-jeće izazove i probleme. Je li dobar ravnatelj muzeja osoba koja ima ponajprije upravljačke ili muzeološke

1 Većina rasprava vodila se oko definicije muzeja i njene usklađenosti s ICOM definicijom, te stručnih muzejskih zvanja - obje s prilično limitiranim rezul-tatima u konačnoj, usvojenoj verziji teksta Zakona.

2 Organizacijske teorije pripadaju području informacijsko-komunikacijskih znanosti, gdje je na Sveučilištu u Zagrebu i smještena muzeologija, odnosno diplomski studij muzeologije i upravljanja baštinom. 3 Vrijedi ovdje spomenuti kako još uvijek nemali broj muzejskih profesionalaca, a jednako tako i javnost općenito, i dalje ne razlikuje profit ili dobit (tj. višak prihoda nad rashodima koji nakon plaćanja utvrđenog poreza postaje imovina vlasnika) od prihodovnog djelovanja. Prihodovno djelovanje muzeja razumije se unaprijed, samo ono u suglasju s etičkim djelovanjem ne bi trebalo biti sporno, pri čemu nije realno da određena muzejska institucija samostalnim djelova-njem ostvari višak prihoda naspram sveukupnih rashoda, premda izuzeci postoje. No i tada dobit mora biti usmjerena na unapređivanje osnovne djelatnosti, dakle ovdje jedino i isključivo muzejske. To je osnovna postavke neprofitnog djelovanja kojoj muzeji oduvijek pripadaju, a nadamo se da će i zauvijek pripadati.

6 GLAS

IZ SVEG GLASA

kompetencije; isto vrijedi i za članove muzejskog (ili upravnog, kako bi se ono doista trebalo zvati) vijeća? Odgovor je naravno da je poznavanje i snalaženje u oba područja nužno, pri čemu bi one stručne svakako trebale imati značajnu prevagu. No ranije spomenuto, a priori pozitivno čitanje donesenog Zakona glede vijeća, to ne negira, dapače upravo je na tom tragu - anticipirajući unaprijed stranačke ili privatne manipulacije i slični inte-resi neće biti prisutni. Na nama je svima, stručnoj muzej-skoj zajednici, da to osiguramo gdje je najbolji način da to ostvarimo kvalitetnim radom i podrškom/naklonosti koju imamo, i/ili uspješno ostvarimo u lokalnoj zajednici u kojoj djelujemo (od nacionalne prema svim nižim razi-nama). Politika uvijek u konačnici reflektira naklonost pojedinaca/ljudi, jer su oni ti koji osiguravaju glasove, stoga je na nama da se izborimo za njihovu naklonost, prvenstveno svojim kvalitetnim i društveno relevantnim djelovanjem. Ako u tome uspijemo, što je kritično, onda ova ili ona riječ u tekstu Zakona neće biti ključna, dapače postat će prednost i osigurati novu, ključnu energiju i nove ideja za daljnji razvoj pojedine institucije s una-prijed podrazumijevanom pozitivnom suradnjom svih uključenih muzejskih djelatnika.

Konačno, postojeći tekst Zakona oko sastava vijeća i njihovih uloga daleko je od nekih izraženih zebnji koje su vidljive prvenstveno u anglosaksonskim zemljama gdje pojedini donatori ili sponzori značajnim finan-cijskim uplivom skoro pa izravno postaju članovima upravnih (ovdje po Zakonu muzejskih) vijeća i tako mogu, i značajno utječu, na kreiranje politike djelova-nja određene institucije/muzeja. Naš glavni izazov, pa i po tekstu postojećeg Zakona o muzejima glede vijeća, i dalje ostaje primarno u području osiguranja rele-vantnosti u društvu/zajednici i iskrenom suradničkom razumijevanju da svi služimo istom cilju.

LITERATURA:

Daft, Richard L.; Marcic, Dorothy. 2009. Understanding management. 6th ed. Mason : South-Western CollegePub

Dr. sc. Darko Babić predstojnik je Katedre za muzeologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog nacionalnog komiteta ICOM-a.

GLAS 7

IZ SVEG GLASA

8 GLAS

GLASNO I JASNO AKVIZICIJE

Nove akvizicije u Gradskom muzeju KarlovacSANDA KOČEVAR

Jedna od temeljnih zadaća muzejskog poslanja je prikupljanje novih predmeta koji će kroz povremene izložbe i/ili stalni postav pričati muzejskoj publici

o prošlosti grada. Gradski muzej Karlovac, prema svo-joj Izjavi o politici prikupljanja, pribavlja putem kupnje, darovanja, nasljeđivanja, zamjene i terenskog istraživa-nja samo onu relevantnu građu koju može dokumentirati, čuvati i štititi. Tako se među poklonjenim fotografijama i razglednicama iz Prvog svjetskog rata (darovatelji V. Nikolić, F. Matuzić, J. Kovačić) izdvajaju pisma upućena Miodragu Nikoliću, potporučniku vojske Kraljevine Jugo-slavije u logor u Njemačkoj u periodu od 1941. do 1944. godine, dok se u Galerijskom odjelu, ne umanjujući pri tome značaj i vrijednost ostalih poklonjenih predmeta (A. Hebib, Razglednice iz djetinjstva, ulje na platnu; I. Propa-dalo, Nečestitka za Božić o novu 1992., akvarel na papiru, A. Jurkić, Križ, gips s patinom, S. Miličević, Vila Velebita, bronca) ističe poklon Grada Karlovca: spomen-stup čija se replika danas nalazi u glorijeti u parku ispred Karlo-vačke banke. I spomen-stup i glorijeta sagrađeni su na inicijativu časnika 25. domobranske pješačke pukovnije Rudolfa pl. Matanića, a uz podršku tadašnjeg karlovač-kog gradonačelnika Gustava Modrušana. Interesantan je podatak da su glorijetu prema nacrtu Nike Polića, mlađeg brata poznatog književnika Janka Polića Kamova, izveli vojnici 26. karlovačke domobranske pješačke pukov-nije, dok je stup rad kipara Stjepana Marjanovića. Sve-čano otvorenje, povodom rođendana Franje Josipa I., 13. kolovoza popratio je karlovački fotograf Hinko Brau-ner, a gradonačelnik Modrušan je o toj svečanosti osta-vio zapis u Spomen-knjizi grada Karlovca: (…) Došao je na tu misao zapovjednik domobr. bataljuna major Rudolf Matanić, te je dao po kiparu Marjanoviću izraditi „Spo-menstup“ od lipova drveta kao hrv. simbol sokola koji drži

GLAS 9

AKVIZICIJE GLASNO I JASNO

u svojim pandjama hrv. grb, a ovjenčan sa lipovim lišćem. Naravno da smo morali pred Austrijanci govoriti da je to orao. Isti je dao uz doprinos grad. pćine sagraditi i paviljon od umjetnog betona, koji je smješten prede kućom gosp. Lacha. (…) Taj Spomenstup bi svečanim načinom otvoren sa misom glagoljskom i propovjedi vojničkog svećenika Čavića i asistencijom Ljubičića. (…) Tako sabrano je preko 12.000 kruna i sva imena upisana u knjizi koja će biti pohranjena u Grad. Muzeju. God 1916. o Božiću dao samo iz tog dohotka pukovnijama karlovačkim 26. domobr. i 96. pješačkoj svakoj 5000 kruna kao božićni dar za invalide. Isto i sliedeće god. 1917. svakoj 500 kruna. Doćim ostatak uložen i priveden poslie sloma Monarhije za ratnu siročad. Spomenstup je poslie maknut i stavljen u Grad. Muzej. (…)

Građani su naime, kao privatne i fizičke osobe, mogli kupiti čavle različite vrijednosti koje su zabijali u spo-men stup dok se za svaku kocku na grbu, njih ukupno 42, plaćalo najmanje 100 kruna i dobivala metalna pločica s upisanim imenom. Kako piše Sloga broj 34 od 20. kolovoza 1916. (…) Na koncu svog govora

10 GLAS

GLASNO I JASNO AKVIZICIJE

poziva (gradonačelnik Modrušan, op. a.) mjesnoga voj-noga zapovjednika, g. Stevana Pricu, da on obavi sam čin otkrića, a nakon što je bio spomenik blagoslovljen, - otkriće je bilo obavljeno, pak se prešlo, nakon što je glazba intonirala „Lijepu našu“, na zabijanje čavala. U prvome redu zabija načelnik čavao u ime bana dra Ivana bar. Skerlecza, koji da se je ispričao, što nije mogao prisustvovati toj slavi. Nakon toga zabija u ime grada čavao načelnik Modrušan, onda pukovnik Prica, saborski potpredsjednik dr. Lukinić, kotarski predstoj-nik g. Šenoa, supruga gradskog načelnika gdja Anka Modrušan, gdja majorica Matanić i neke odlične dame, gradsko zastupstvo i slijedom ostalo općinstvo. Zabija-nje čavala je proslijedilo tokom čitavog dana, a nastav-lja se svejednako.Kod zabijanja čavala došlo je do vrlo žalosnih epizoda: seljanke u koroti zabijahu u plaču čavle imajući pouzdanje i nadu, e će im moguće ipak muž – za kojeg već odavna ne znaju – iskrsnuti, a one će mu pripovijedati, kako su i posljednji obol dale za stvar, koja je namijenjena postradalima, koji proliše na polju slave krv svoga života za svoga vladara i domovinu. (…)

Krajem Prvog svjetskog rata i stvaranjem nove države skulptura je uklonjena. Poslije Domovinskog rata glori-jeta je obnovljena te je u nju stavljena replika kipa izli-vena u bronci. Original je poklonjen Gradskom muzeju Karlovac, a osim vrijednost za karlovačku prošlost, značajno je i to da je to jedan od rijetkih sačuvanih spo-men-stupova ne samo u Hrvatskoj, već i na području bivše Austro-Ugarske.

Otkupima je obogaćen i Galerijski odjel, i to uljima na platnu Portret časnika austrougarske vojske i Portret Bogdana Mussulina, nepoznatog autora, te s dva akva-rela na papiru Ivana Benkovića Rečica, dok u Povije-snom odjelu posebnu poslasticu predstavljaju filmovi Stjepana Sabljarića, nastali u vremenu od 1960.-1990. godine koji prate izgradnju javnih objekata, infrastruk-ture, industrije i stanogradnje, društveno-politički život Karlovca, ali i pružaju uvid u vizure grada u svim godiš-njim dobima. Izbor ovih vrijednih snimaka zasigurno će naći svoje mjesto i u budućem stalnom postavu Grad-skog muzeja Karlovac.

GLAS 11

ZAŠTITA I RESTAURACIJA GLASNO I JASNO

Drveni monoksil — konzervatorsko-restauratorski radoviLAZO ČUČKOVIć, SUNČICA ŽAPČIć

Gradski muzej Karlovac od srpnja 2015. godine prvi put izlaže jedan čamac. Riječ je o monok-silu - tipu drvenog čamca izgrađenog od jednog

komada drveta. Takvi su čamci jedni od najstarijih plo-vila, korištenih za plovidbu rijekama, kanalima i jeze-rima. Uglavnom su služili za prijevoz tereta, a kretali su se uz pomoć ljudske snage, otiskivanjem od plitkog dna korištenjem vesala, lopatica ili motki. Ovaj tip čamca u upotrebi je od prapovijesti pa sve do 19. stoljeća. Poseb-nost izloženog primjerka nalazi se upravo u tome što je metodom radioaktivnog izotopa ugljika 14C, u Poznań Radiocarbon laboratory u Poljskoj, starost drvene građe monoksila datirana između 1479. i 1640. godine, dakle otprilike u doba kada nastaje i razvija se grad Karlovac.

Čamac je 1966. godine pronašao i iz rijeke Kupe kod Karlovca izvadio Janko Nejak, koji ga je ujedno i pro-dao Gradskom muzeju Karlovac. Nakon dugotrajnog smještaja u depou Gradskog muzeja, pune dvije godine

trajali su restauratorski radovi koje je bez naknade oba-vio Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru u svojoj radionici Odjela restauriranja i konzervi-ranja. Voditelj konzervatorsko-restauratorskih zahvata bio je konzervator-restaurator Ivo Martinović, a u zahva-tima su sudjelovali konzervatori-restauratori Anita Jelić i Antonija Jozić te viši restauratori, tehničari Martina ćur-ković i Mladen Mustaček.

Ovaj je drveni čamac ovalnog oblika, duljine 310 cm i najveće širine 63 cm, dok mu visina ne prelazi 27 cm. Na krmi čamca drvo je oblikovano tako da tvori sjeda-licu za veslača, te je taj dio ujedno najširi dio monok-sila. Njegov se oblik sužuje prema provi, a dio čamca Monoksil u muzejskom postavu

Konzervatorsko-restauratorski zahvati na monoksilu

12 GLAS

GLASNO I JASNO ZAŠTITA I RESTAURACIJA

između sjedalice na krmi i prove, na kojem drvena građa ima oblik dva poprečna rebra, služio je za smje-štanje tereta.

Zbog neadekvatnog tretiranja nakon vađenja iz rijeke, došlo je do isušivanja monoksila što je rezultiralo nastankom brojnih pukotina te mrvljenjem kore drveta. Bila je potrebna hitna intervencija kojom će se sprije-čiti, odnosno maksimalno usporiti daljnje propadanje drva, ali i sanirati postojeća oštećenja. Konzervator-sko-restauratorski zahvati započeli su u srpnju 2013. godine kada je monoksil transportiran u radionicu Odjela restauriranja i konzerviranja Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru. Preliminarna istraživanja obuhvaćala su vizualni pregled, čime je ustanovljen izgled; te pregled opipom, čime je utvrđen stupanj razgradnje monoksila. Nakon toga uslijedio je proces čišćenja, te je površinski sloj stabiliziran i saniran kako bi se mogla provesti konsolidacija drvene građe. Usporavanje daljnjeg propadanja monoksila kao i sanacija oštećenja postignuti su primjenom suhog postupka. Nakon temeljitog čišćenja, dijelovi koji su se raspadali su skinuti te su naknadno vra-ćeni natrag podljepljivanjem. Injektiranjem epoksidne impregnacije za drvo u brojne pukotine postignuta je stabilizacija i sanacija čitavog površinskog sloja te je zatim čitav monoksil konsolidiran termoplastičnom smolom Paraloid B-72 u acetonu.

Tako restauriran i zaštićen od daljnjeg propadanja monoksil je danas smješten u dio stalnog postava čiji sadržaj prati postanak grada Karlovca.

Crtež izradila: Marina Šimičić, dipl. arheolog, Međunarodni centar za arheologiju u Zadru

GLAS 13


Restauracija dermatoloških preparata iz zbirke Gimnazije KarlovacLUKA ČORAK

Ove godine izvršena je restauracija dermatoloških preparata iz fundusa zbirke Gimnazije Karlovac u sklopu pripremnih radova za tematsku izložbu

Put u prošlost prirodoslovlja i obrazovanja, 250 godina Gimnazije Karlovac kojom će se obilježiti 250 godina postojanja te znamenite karlovačke škole. Restauracija je rezultat uspješne suradnje Gradskog muzeja Karlovac i Gimnazije Karlovac, a izvršio ju je viši preparator Zlatko Godec i trajala je od svibnja do studenoga. Predmeti su bili u lošem stanju te su zahtijevali opsežne zahvate kako bi mogli biti izloženi na nadolazećoj izložbi.

Restaurirano je šest predmeta odabranih za nadola-zeću izložbu, a to su:

KOSTURI

- Donji dio prednje noge konja (Equus ferus caballus: Linnaeus 1758.) - rožina

- Donji dio prednje noge vola (Bos sp.: Linnaeus 1758.) - rožina

SISAVCI

- Čudnovati kljunaš (Ornithorhynchus anatinus: Shaw, 1799.)

- Jež (Erinaceus europaeus: Linnaeus, 1758.)

PTICE

- Gavran (Corvus corax: Linnaeus, 1758.) - Batokljun (Coccothraustes coccothraustes: Linnaeus, 1758.)

Restaurirani predmet: dermatološki preparat - čudnovati kljunaš

Restaurirani pred-met: kostur (rožina) - donji dio prednje noge konja

14 GLAS


Konzervatorsko restauratorski radovi na spomeniku Glorijeta na Vojnom grobljuZaštićeno kulturno dobro, upisano u Listu zaštićenih kulturnih dobara RH pod br. Z-351 MARINKA MUŽAR

Prilikom obilježavanja 100. obljetnice Prvog svjet-skog rata, Grad Karlovac i Gradski muzej uvrstili su u program obnove 2014. godine mozaičke

plohe oltara iz kapele sv. Jurja, spomenika Glorijeta na Vojnom groblju u Karlovcu, autora Hermana Bollea. Ovim poticajnim činom nastavljeni su radovi na obnovi započeti još 1997. godine inicijativom nadležnog Kon-zervatorskog odjela i odobrenim sredstvima Ministar-stva kulture RH za 1998. godinu u iznosu od 200 000 kn. Tim je sredstvima prikupljen arhivski materijal iz Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, izrađena projektna dokumentacija za izvođenje građevinskih radova i sta-tičke sanacije, izvršen pregled stanja dekorativnih ele-menata i izrađen restauratorski ponudbeni troškovnik

za prvu fazu restauracije i rekonstrukcije nedostaju-ćih elemenata krilnih dijelova arkada. Od građevin-skih radova izvedena je djelomična statička sanacija spomenika, čišćenje krilnih ploha, izrađeni su kalupi za odljeve te ugrađeni dijelovi stupova s kapitelima i plastično izvedenim fitomorfnim motivima vijenca u polukružnim završecima plitkih niša (autor projekta: Tomislav Lasić, dipl. ing. arh., PB „Partner“ Karlovac; izvođač: GP „BIngra“ Karlovac; invest. nadzor: Stanko ćosić, dipl. ing. arh., PB „Arhicon“ Ozalj; restaurator-ski radovi: Milivoj Šegan, akademski kipar, „Obliko-vanje“ d.o.o Zagreb; konzervatorski nadzor: Mirjana Goršić Drašković, dipl. ing. arh., viši stručni savjetnik). Zbog naknadnog (izvornog) nalaza sistema odvodnje,

Panorama Vojnog groblja

GLAS 15


građevinski su radovi obustavljeni do dopune projek-tne dokumentacije. Tijekom 2000. gwodine, uslijed značajnog prokišnjavanja i devastacije inventara cen-tralne kapele sv. Jurja, izvršena je pohrana mozaičkih elemenata u Gradski muzej Karlovac, s ciljem izvođenja građevinskih radova na pokrovu kapele. Međutim, dalj-nji radovi su obustavljeni zbog nedostatka financijskih sredstava za cjelokupnu obnovu spomenika, a prio-ritetni zadaci bili su usmjereni na još uvijek aktualnu sanaciju ratnih šteta spomeničke baštine.

Koristeći oštećene pohranjene mozaičke dijelove s Glo-rijete kao znakovit simbolički eksplikacijski materijal „slavom ovjenčanih poginulih boraca u Prvom svjet-skom ratu“, angažmanom Gradskog muzeja Karlovac prišlo se konzervatorsko-restauratorskim analizama postojećeg stanja kako bi se predmet osposobio za izložbu. Pregled stanja mozaičkih ploha izvršio je Egi-dio Budicin, konzervator-savjetnik iz Rovinja sa surad-nicima, uz prisutnost autorice izložbe, mr. sc. Sande Kočevar, više kustosice, i nadležnog konzervatora Marinke Mužar, više stručne savjetnice Konzervator-skog odjela Karlovac Ministarstva kulture RH.

Pohranjene mozaičke plohe iz kapele sv. Jurja sastoje se od okrugle i polukružne armiranobetonske ploče u funkciji nosivosti cjelokupne kompozicije, presvučene tankim slojem morta (tessellatum) ukrašene stakle-nom pastom (teserama) pravokutnog oblika. Željezni okviri zatvaraju forme mozaičkih ploha.

U izvornom stanju ploha kruga bila je ukrašena pozla-ćenim teserama, u funkciji svetokruga, ugrađena u zidnu plohu ispod gornjeg dijela križa.

Ploha polukruga podijeljena je na dvije četvrtine kruga s prikazima dva klečeća anđela u profilu, koji u rukama drže lovorove vijence. U izvornom stanju bili su ugra-đeni u zidnu plohu iznad menze, svaki s jedne strane donjeg dijela križa. Za razliku od svetokruga, zapažen

Vojno groblje, glavni oltar kapele sv. Jurja prije demontaže

16 GLAS


je koloristički pristup oblikovanja ploha s prikazom anđela, te je restaurator već kod prvog pregleda pre-poznao još šesnaest različitih tonova staklene paste.

Ustanovljeno je da nedostaje značajna količina pozla-ćenih tesera, a svi tonovi su oksidirani. Tesere na figu-rativnim dijelovima nešto su bolje očuvane, ali nedo-staci gotovo čitavog lica kod lijevog anđela (osim konture brade i dijela nosa) otežavaju rekonstrukciju, budući su na lakumama (u praznim dijelovima otpalih tesera) primijećene i različite dimenzije staklene paste.

Jedan od glavnih uzročnika oštećenja mozaičkih ploča je dugogodišnji utjecaj atmosferilija, uslijed čega je došlo do oštećenja mozaika, oksidacije tesera, arma-ture i okvira, ali i pucanja tessallatuma. Upravo zbog značajnih oštećenja samog armiranobetonskog nosi-oca, tessallatuma i tesera pristupilo se konzervatorsko-restauratorskim radovima u dvije faze.

Prva faza bila je preventivna hitna zaštita, a sastojala se od uzorkovanja tesera, morta i podloga i lijeplje-nja hidrofilne gaze na postojeću mozaičnu površinu s ciljem odvajanja cjelokupne površine od armiranobe-tonskog nosioca. Te su se radnje odvijale na mjestu pohrane u Karlovcu.

U međuvremenu su odobrena financijska sredstva za nastavak konzervatorsko-restauratorskih radova koji su predviđali izmjenu svih slojeva nosioca mozaičkih ploha s ugradnjom aluminijskih okvira, čišćenje posto-jećih tesera i nabavku novih zbog cjelokupne rekon-strukcije nedostajućih oblika u predjelu lakuma. Rekon-strukcija druge faze odvijala se u atelijeru u Zagrebu, a staklena pasta je nabavljena u specijaliziranoj trgovini za izradu i prodaju u Spilimbergu u Italiji.

Restaurirani artefakti kapele kao mozaičke kompozi-cije dijela oltara u kapeli sv. Jurja još jednom potvrđuju dobro poznavanje stilskih razdoblja arhitekta Hermana Bollea. Premda njegov projekt nije u cijelosti realiziran, na obronku šume Kozjača i danas dominira sepulkarni arhitektonski sklop s krilnom zidnom plohom sa slije-pim arkadama, osmišljen u neorenesansnom stilu, poli-gonalnom centralnom kapelom s neoromaničkim deta-ljima i mozaični detalji u unutrašnjosti kapele izvedeni u tada aktualnoj maniri secesije.

Programskim fazama sveobuhvatne obnove arkada na Vojnom groblju autora Hermana Bollea može se postići ujednačen kontinuitet obnove koja će u konačnici rezul-tirati estetskom markacijom spomeničko-grobnog kom-pleksa nekadašnjeg Vojnog groblja u gradu Karlovcu .

GLAS 17


Mozaici nakon restauratorskih radova’

18 GLAS

GLASNO I JASNO ISTRAŽIVANJE

Zaštitno arheološko istraživanjeŠpilja Vrlovka, Kamanje, svibanj 2015.

LAZO ČUČKOVIć, SUNČICA ŽAPČIć

Na parceli iznad špilje Vrlovke, u blizini pruge, u tijeku je izgradnja prijemno-informativ-nog centra. Stoga je u svibnju 2015. godine,

na zahtjev općine Kamanje, Gradski muzej Karlovac proveo zaštitna arheološka iskopavanja na mjestima građevinskih zahvata. Špilja Vrlovka je zaštićeni spo-menik prirode i značajno arheološko nalazište s konti-nuitetom od kamenog doba preko razdoblja antike do srednjeg vijeka. Arheološka istraživanja tijekom 2007. i 2008. godine, zbog manjka vremena, tek su u manjem opsegu obuhvatila dio pristupnog puta prema špilji, na već devastiranom dijelu lokaliteta uz prugu i pristupne stepenice, odnosno iznad ulaznog dijela špilje. Tom su prigodom prikupljeni brojni ulomci prapovijesne kera-mike i mikrolita, te se pokazalo da i iznad špilje postoji značajno nalazište, tj. veće kasnoneolitičko naselje.

Arheološkim istraživanjem otvorene su dvije manje i jedna veća sonda na površini iznad špilje. Odluka o njihovoj poziciji temeljila se na arhitektonskoj doku-mentaciji plana izgradnje prijemno-informativnog centra te su, u skladu s tim, sonde otvorene na pozi-cijama pojedinih budućih objekata kojima prethode građevinski radovi.

Dvije manje sonde otvorene su na poziciji planiranog mjesta izgradnje sanitarnog čvora. Njihovo iskopavanje od površinskog sloja zemlje s travom, korijenjem i sitnijim kamenjem, nadalje prema dubljim slojevima, obavljalo se u potpunosti ručnim iskopom. Sonda 1/1 otvorena je u dimenzijama 3 x 3 m, s tim da je naknadno proširena na središnjem dijelu istočnog profila za 0,5 x 1 m, kako bi se utvrdio završetak veće nakupine ljepa s nalazima kera-mike, nazvane OBJEKT 1. Objekt se pojavio na oko 25 cm

dubine, nepravilnog je oblika, izdužen u smjeru SI - JZ, dimenzija oko 1 m dužine s oko 0,8 m u najširem dijelu. Spomenuto dodatno proširenje istočnog profila poka-zalo je da se istočni rub strukture od ljepa gotovo u pot-punosti poklapa s prvotnim istočnim rubom same sonde 1/1. Slojevi u sondi 1/1 sadržavali su, također, veći broj keramičkih ulomaka (uglavnom grube keramike) kao i manju količinu sitnijeg kamenog oruđa, odnosno nedo-vršenih primjeraka te jezgri s većom koncentracijom u SZ dijelu sonde. Paralelno uz sjeverni rub prve sonde otvorena je sonda 1/2. Njene dimenzije iznose 2,5 x 3 m, a slojevi su sadržavali materijal istovjetan onome iz sonde 1/1, osim što se ovdje pojavljivao u nešto manjim količinama, dakle ulomci keramičkog posuđa, litika i ljep, no u toj su se sondi pojavili i prvi posebni nalazi ovog istraživanja (litička alatka i keramički predmeti), od kojih je najupečatljiviji nalaz ulomka, tj. polovice plosnatog keramičkog predmeta u obliku kotača, ukrašenog ure-zanim motivima. Uz južni profil sonde, odnosno iz nje-nog JZ kuta prema sredini sonde, također se, iako daleko manja no ona iz sonde 1/1, pojavila koncentracija kuć-nog ljepa s nešto većim brojem ulomaka keramičkih posuda. Na mjestu na kojem je predviđena izgradnja stepenica, otvorena je sonda 2 u dimenzijama 5 x 5 m. Skidanje površinskog sloja zemlje s travom, korijenjem i sitnijim kamenjem, kao i tadašnjih drvenih stepenica, obavljeno je strojnim iskopom, tj. kombinirkom, nakon čega se skidanje slojeva nastavilo ručnim iskopom. Slo-jevi su sadržavali materijal sličan ili isti onome iz prve dvije sonde, dakle keramičke ulomke, komade ljepa te litiku. Vrlo blizu površine, u SI dijelu sonde pojavili su se vrhovi žive stijene, koji zatvaraju manje površine unutar navedenog kuta sonde, a uz njih su se pojavile manje i veće koncentracije kućnog ljepa. Slojevi sonde 2 također

GLAS 19

ISTRAŽIVANJE GLASNO I JASNO

su sadržavali neke od posebnih nalaza, ulomke zasad nedefiniranih keramičkih predmeta, kamene alatke, litiku te keramičke utege, od kojih vrijedi izdvojiti dva posebna nalaza, tj. kameni uteg izduljenog oblika s izraženom središnjom profilacijom (udubljenjem) s obje strane po dužini te ulomak keramičkog poklopca, ukrašenog moti-vima izvedenim tehnikom žigosanja.

Istraživanja su potvrdila situaciju poznatu iz prijaš-njih arheoloških iskopavanja na prostoru iznad špi-lje. Zaključujemo kako su otvorene sonde, odnosno arheološki materijal koji je unutar njih pronađen, tek dio značajnog arheološkog lokaliteta te kako nalazi dobiveni ovim istraživanjem svjedoče o prapovije-snoj naseljenosti ovog prostora, što svakako govori

Iskopavanje Objekta 1

20 GLAS


u prilog daljnjem istraživanju parcele iznad špilje Vrlovke. Istraživanje je zaustavljeno, kako iz razloga nepovoljnih vremenskih uvjeta tako i iz razloga orga-nizacijskih neprilika, što se u prvom redu odnosilo na fizičku radnu snagu neophodnu za nastavak i dovrše-tak započetih istraživanja.

Svi rezultati dosadašnjih, pa tako i ovog zadnjeg istra-živanja, dokazuju kako je špilja Vrlovka izuzetan loka-litet kontinentalne Hrvatske, čiji neotkriveni nalazi skrivaju još mnoga svjedočanstva o tisućama godina kontinuiteta ljudskog boravka na ovom mjestu, a neka od njih zasigurno pričaju i o najturbulentnijim razdo-bljima povijesti.

Posebni nalazi Posebni nalaz u obliku kotačića ukrašen urezivanjem

GLAS 21


Zaštitno arheološko istraživanjeGimnazija Karlovac, 1.-10. lipnja 2015.

LAZO ČUČKOVIć, SUNČICA ŽAPČIć

Konzervatorski uvjeti za postavljanje željezne ograde oko dvorišta Gimnazije na Rakovcu u Karlovcu zahtijevali su zaštitno arheološko

istraživanje koje je i obavljeno u razdoblju od 1. do 10. lipnja 2015. godine. Istraživanje je bilo nužno stoga što se ispred Gimnazije od 1854. do 1948. godine nalazila kapelica svetog Ivana Nepomuka, koju su izgradili kar-lovački vojnici Slunjske regimente u čast svog sveca zaštitnika. U godini izgradnje kapelice, 1854., srušen je kip sv. Ivana Nepomuka koji se nalazio na Stočnom trgu u blizini rakovačkog mosta, dok je posvetu same kapelice obavio karlovački gvardijan Augustin Veče-rina 16. svibnja 1854., o čemu svjedoči natpis koji je nekada stajao na kapelici: Divo Ioanni Nepomuceno, Regiminis Sluiensis patrono, curantibus ejusdem regi-minis officialibus sacrum sacellum hoc dictum ac 16. Maji 1854. benedictum extat.1 Kapela je bila sagrađena tako da joj je pročelje gledalo prema dvorišnoj strani Državne realne gimnazije, a začelje prema Rakovačkoj ulici, te se u njoj nalazio drveni kip sv. Ivana Nepo-muka visok dva metra. Prema pisanju Ive Otta, u tzv. školskoj kapeli rijetko su održavane mise, tj. povre-meno su održavane zadušnice za istaknutije djelatnike Gimnazije i „slavne pokojnike“, uz obavezni Te deum i Veni Sancte na završetku školske godine, čemu su prisustvovali svi đaci i profesori.2 Jedna od zanimlji-vosti vezanih uz ovu kapelicu govori kako su u njoj 1920. vjenčani dr. Slavko Rozgaj, gimnazijski profesor matematike i fizike, i njegova žena Elizabeta rođena Benković, a vjenčao ih je mladoženjin brat Ante, tada dubovački kapelan.3 Stotinjak godina kasnije, odnosno u rujnu 1948. godine, dao ju je srušiti tadašnji Gradski narodni odbor, uz obrazloženje da je previše izbočena na nogostup i zato smeta prolaznicima te da električni

transformator za Rakovac i okolicu, koji je bio sagra-đen uz nju, predstavlja prijetnju samoj kapelici. Drveni kip sveca danas se nalazi u kapelici u Križevcima.4 Cilj Gimnazije je rekonstrukcija kapelice kojom bi se zgradi škole vratio autentični izgled iz druge polovice 19. sto-ljeća, kao prikladan način trajnog obilježavanja 250. godišnjice Gimnazije u Karlovcu.

Arheološka istraživanja u dvorištu Gimnazije Karlovac vodio je Lazo Čučković, kustos Arheološkog odjela Gradskog muzeja Karlovac, s timom arheologa kojeg su činili zamjenica voditelja Sunčica Žapčić te Srđan Peleš i Dinka Bišćan. Uz organizacijsku potporu i inicijativu profesora Antuna Milinkovića i Tomislava Šegine fizički posao obavili su učenici Gimnazije Karlovac.

Prema postojećoj dokumentaciji koja sadržava tlocrtni prikaz Gimnazije i susjednih objekata (i kapelice) iz vre-mena Austro-Ugarske, odlučeno je da se sonda otvori u sjeveroistočnom kutu dvorišta Gimnazije, kojeg u današnje vrijeme omeđuje živa ograda. Čitavo istra-živanje obavljeno je ručnim iskopom zemlje. Već na 15-ak cm dubine, u zapadnom dijelu sonde, pojavili su se obrisi betonskih temelja bez pokretnih nalaza. Radilo se o sloju zemlje, korijenja, kamenja i recentne šute. Manji broj cigala sačuvan je u određenoj visini na južnom temelju.

1 Strohal, Rudolf. 1906. Grad Karlovac opisan i orisan. Karlovac. 48. 2 Svjetlo. 1998. 107. 3 http://kafotka.net/press/6206#_ftnref3 4 http://kafotka.net/press/6206#_ftnref3

22 GLAS


Istočni dio sonde, temelji kapelice, ‘rupa’ i ciglena konstrukcija. Stručnjaci za elektriku ispituju kablove u sondi.

GLAS 23


Odstranjen je dio žive ograde uz sjeverni i istočni rub sonde. Daljnjim iskopavanjem postalo je jasno kako temelji imaju jasan pravokutni oblik, da su lijevani te da je riječ o temeljima tra-fostanice. Uz postojeći stup, na samom sjeveroistočnom kutu gimnazijskog dvorišta, na dubini od 15-ak cm, pojavio se pravilan, fino obrađeni pravokutni kamen s naglašenom profilacijom prema unutrašnjosti kapelice. Dakle, u istočnom dijelu sonde pojavila se struktura temelja same kapelice, tj. njezin zapadni dio. Također, u tom dijelu, na 40-ak cm dubine, pojavila se ciglena konstrukcija ispod koje se nalazi necje-lovita površina od zaglađenog kamena. Čišćenjem je uvi-đeno kako dio cigala, tj. konstrukcije koju one tvore, nije fiksan (bez žbuke), pa su te cigle odstranjene nakon foto-dokumentacije. Spomenute cigle nalazile su se uz istočni rub sonde, uz nogostup, te prema južnom rubu sonde, a služile su kao zaštita tri različita kabela, od kojih je onaj prema južnom rubu sonde, dolaskom stručnjaka za elek-triku, detektiran kao visoki napon, te je sukladno tome iznova zaštićen ciglenom konstrukcijom i označen priklad-nim upozorenjem, a na tom je mjestu unutar sonde, zbog sigurnosti, zaustavljeno daljnje iskopavanje. Tada je uvi-đena i razlika u dimenzijama između moderne cigle i cigle iz 19. st., što je i dokumentirano. Naime, moderna cigla je manjih dimenzija, dok su konstrukciju uz temelj zapad-nog zida kapelice tvorile starije cigle, sa žbukom, zamjetno većih dimenzija. Kao dio potonje konstrukcije pojavila se ‘rupa’ kvadratnog presjeka, koja je ujedno najdublja točka sonde. Okomito položene cigle, kojima je ‘rupa’ obložena,

sugeriraju kako se radi o namjer-noj konstrukciji, što dodatno potvrđuje i nalaz fragmentirane staklene boce s papirnatim sadr-žajem i nekoliko novčića koji potječu iz polovice 19. st.

Završna dokumentacija sonde uključuje fotodokumentaciju, visine izmjerene nivelirom te crteže – tlocrt, presjek smjera I-Z, te istočni, južni i zapadni

profil sonde. Sonda je obilježena trakom zabrane, a strujni vod spomenutim natpisom upozorenja o viso-kom naponu.

Završna dokumentacija sonde uključuje fotodokumen-taciju, visine izmjerene nivelirom te crteže – tlocrt, pre-sjek smjera I-Z, te istočni, južni i zapadni profil sonde. Sonda je obilježena trakom zabrane, a strujni vod spo-menutim natpisom upozorenja o visokom naponu.

Istraživanja su potvrdila situaciju poznatu iz postojeće dokumentacije o kapelici, a koja se tiče položaja i teme-lja kapelice i trafostanice. Zaključili smo kako otvorena sonda, koja na istok seže do samog ruba nogostupa, sadrži čitave temelje trafostanice te otprilike zapadnu polovicu temelja kapelice, dok je ostatak zakopan pod nogostupom. Nalazi dobiveni ovim istraživanjem govore u prilog daljnjem istraživanju i otkrivanju teme-lja kapelice sv. Ivana Nepomuka, kao i o njenoj mogućoj rekonstrukciji. Iskop nije bilo moguće obaviti na čita-voj površini kapelice zbog navedenih kablova viskog napona i nogostupa, za koji ne postoji dozvola za iskop.

‘Moderna’ cigla na cigli iz 19. st.

24 GLAS


Učenici Gimnazije sudjelovali su u arheološkom istraživanju

GLAS 25


Rano kršćanstvo – kontinentalna HrvatskaLAZO ČUČKOVIć, SUNČICA ŽAPČIć

Rano kršćansko razdoblje u pravom smislu zapo-činje u 4. stoljeću nakon Krista, odnosno nakon 313. godine, ozakonjenjem kršćanske religije,

koja 380. godine postaje i službena vjeroispovijest Rim-skog Carstva. Tom je početnom razdoblju prethodilo postojanje tajnih i zabranjenih kršćanskih zajednica kroz koje su se prva duhovna, organizacijska i simbo-lička očitovanja kršćanstva pojavljivala već tijekom 1. i 2. st. (Migotti, 41.). Nažalost, s obzirom na slabu dosa-dašnju istraženost prostora, oskudna arheološka građa ne pruža pravu sliku o ranokršćanskom razdoblju u kon-tinentalnoj Hrvatskoj, pa tako niti u karlovačkom kraju.

Iz pretkršćanskog perioda, točnije 3. st., potječe bron-čani prsten s urezanim znakom koji predstavlja jednu od ranijih verzija Kristovog monograma pronađen u špilji Vrlovki kraj Kamanja. Prsten je pronađen tijekom arheoloških istraživanja špilje 1983. godine, izrađen je od bronce, visine 2,5 i širine 2,75 cm. Nepravilnog je eliptičnog oblika s karikom polukružnog presjeka i izrazito uglatih ramena koja se proširuju prema poligo-nalno oblikovanoj reljefnoj kruni. Na kruni je, razmjerno nemarno, urezan znak koji se sastoji od više prekriženih linija tvoreći oblik nalik kristogramu. Kristov monogram odnosno tzv. kristogram XP (chrismon) sastavljen je od

dva grčka slova chi i rho. X i P tvore dva početna slova grčke riječi XPYSTOS koja je prijevod hebrejske riječi mašiah, što znači Pomazanik. Prve kršćanske zajednice rado su se služile ovim monogramom, a ujedno su u njemu prepoznavale i simbol Isusa Krista, Sina Boga živoga, koji je donio spasenje čitavome svijetu. Želeći aludirati na križ, a i kako bi naglasili ostvarenja Božjega nauma spasenja preko križa koji po uskrsnuću dobiva svoj smisao, nerijetko su slovo X naginjali ili s njime prekrižili slovo P.

Na prstenu s kristogramom iz Srijemske Mitrovice, kakav je nađen i u Sisku, vidimo završnu fazu razvitka simboličkog solarno-kristološkog motiva, koji od rav-noga ili kosoga križa prerasta u kristogramsku shemu, kao na primjerku iz špilje Vrlovke, te naposljetku u pravi kristogram. Ime Isusa Krista na ranokršćanskim je predmetima skraćivano, dakako, zbog praktičnih razloga, ali i zbog vjerskih prema kojima su slova kao simboli imali zaštitničku i magičnu moć (Migotti, 63).

Drugi nalaz iz špilje Vrlovke koji pripada kasnoj antici, tj. od 3. do 5. st., jest ključ s urezanim simbolom u obliku ukošenog križa. Tijelo ključa je izduženo, a nastavlja se u glavu trokutastog oblika na kojoj je veći kružni otvor, dok je na drugom kraju oblikovan funkcionalni dio ključa kojeg tvori izduženi oblik s tri žlijebljena zupca od kojih je na središnjem urezan spomenuti simbol u obliku slova X.

Pravo ikonografsko-simboličko ime dviju koso prekriže-nih crta koje tvore znak X je crux decussata ili Andrijin križ. S obzirom na snagu njegove magijsko-apotropej-ske, odnosno vjerske simbolike, za pretpostaviti je da Prsten iz Vrlovke

26 GLAS


se nije radilo o slučajnoj upotrebi takvog motiva. Pro-nalazimo ga na mnoštvu predmeta, koji i sami imaju snažno simboličko i apotropejsko značenje (narukvice, pojasevi, fibule, prstenje, ključevi) (Migotti, 59.).

Pri interpretaciji simbola uvijek vrijedi zapamtiti da postoji trostruka razina značenja nekog oblika. Počevši od onoga tko ga osmišljava, simbolika se ostvaruje preko onoga tko ga nosi, da bi konačni oblik tumačenja realizirala kroz poimanje onoga tko ga gleda, odnosno simbolički doživljava (Migotti, 46.). Na taj način proma-tramo i opisane predmete iz špilje Vrlovke. Na prstenu i ključu poznata simbolika ostala je prikrivena, odnosno iskrivljena, no prema podacima arheološkog konteksta uviđamo da su motivi na predmetima bili zamišljeni kao simboli kršćanske vjere. Tijekom antičkog razdoblja špi-lja je zadržala kultni karakter na što upućuju nalazi gro-bova za sada okvirno datiranih od 1. do 5. stoljeća. Uz spomenuti prsten i ključ, nalazi novčića iz vremena Kla-udija II. i Dioklecijana, također sugeriraju dataciju nekih

od grobova u 3. ili 4. stoljeće, dakle razdoblje ranog kršćanstva kada su se događali žestoki progoni kršćana, pa je takva skrovita špilja, daleko od velikih središta, vje-rojatno pružala sve uvjete da postane tajno okupljalište tadašnjih sljedbenika kršćanske religije. Djela kršćan-skih pisaca poput Justina u 2. st., govore nam kako su posebno predani vjernici znak križa, odnosno njegovu vjersku simboliku, prepoznavali u raznoraznim prili-kama, od poprečne grede jarbola, preko pluga, položaja očiju i nosa na licu čovjeka, do raširenih ruku molitelja ili krila ptica u letu i sličnih prizora (Migotti, 46-47.).

Budući da novi položaj kršćanstva nije više zahtijevao prikrivanje i tajnovitost, iz razdoblja koje obuhvaća 4., 5. i 6. st., potječu mnogobrojni predmeti s jasno i otvoreno izraženim motivima ranokršćanske simbolike. Vjernici svoju vjeru tada otvoreno i rado predočuju na raznoraznim, često manjim predmetima svjetovnog karaktera poput fibula i drugog nakita, pojasne opreme, čak i opreme za konja, posuđa, ključeva i sličnog.

Ključ iz Vrlovke Lukovičaste fibule iz Kiringrada

GLAS 27


Jedan od takvih predmeta predstavlja i tip križne, odnosno lukovičaste fibule. Datiraju od kraja 3. st. do prve polovice 5. st., a u velikom su broju rasprostra-njene na kasnoantičkim nalazištima u Panoniji. Danas su u stručnoj literaturi poznate pod nazivom ‘lukovi-časta’ fibula (Zwiebelknopffibel), iako se prije koristio naziv ‘križna fibula’. U tom se obliku opravdano može tražiti, odnosno doživjeti, odgovarajuća vjerska sim-bolika koju jasno nosi istovjetni oblik latinskog križa. Iz našeg je kraja poznato nekoliko primjeraka ovakvih fibula. Dvije potječu s Kirina, odnosno radi se o ulom-cima brončanih križnih fibula, a oba su slučajni nalazi, pa nažalost nemaju arheološki kontekst. Kiringradska gradina lokalitet je s kontinuitetom korištenja od pra-povijesti do 16./17. st. Opisane fibule karakteristične su za 4. st., a pojavljuju se već u tetrarhijsko doba (kraj 3. st.) te traju sve do prve polovice 5. st.

Bolje je očuvana brončana križna fibula nađena na brani za mlin na Korani u karlovačkom prigradskom naselju Logorište. Fibulu je muzeju poklonila bivša ravnate-ljica muzeja Ana Živčić. Fibula ima tri lukovice (dvije na krajevima i jedna na početku luka fibule). Sačuvana je glava, luk i noga, a nedostaju igla i sistem za zakop-čavanje. Lukovice na krajevima glave su blago poli-gonalnog oblika, dok je ona na sredini loptasta. Noga fibule je ukrašena s dvije ravne paralelne linije koje su na krajevima flankirane s četiri kružića. Ovaj tip fibule je bio vodeći u kasno carsko doba, a 4. st. je razdoblje najveće raširenosti. Radi se o izrazito muškom deko-rativnom predmetu, odnosno dijelu vojnog inventara.

Posebnu skupinu nalaza čini novac koji ima itekako važno mjesto i u ranokršćanskom razdoblju. Njegov

politički, privredni, umjetničko-stilski i kultno-vjerski karakter čini ga neprocjenjivom arheološkom građom u razumijevanju činjenice prema kojoj je njegova distri-bucija bila najjednostavniji i najuvjerljiviji oblik širenja kršćanske simboličke poruke preko čitavog teritorija Rimskog Carstva.

Iz Topuskog potječe nalaz rimskih novčića na čijim reversima možemo naći neke od navedenih legendi kao i simboliku karakterističnu za ranokršćansko razdoblje. Spomenuti kasnoantički novčići pronađeni su upravo u topličkim vrelima, što govori o već spomenutoj praksi kršćanstva da preuzima neke običaje svojstvene

Novčić iz Topuskog

28 GLAS


poganskim vjerovanjima kao što je, u ovom slučaju, bacanje kovanog novca u vodu, dakle jedna verzija votivnog darovanja, a ono, uostalom, predstavlja običaj koji se i danas redovito i naširoko primjenjuje.

Razdoblje kasne antike obilježili su pad moći Rimskog carstva te širenje kršćanstva. Jedni od rijetkih djelo-mice istraženih lokaliteta na području Hrvatske su Ozalj i Bukovlje kod Zvečaja.

U Ozlju su pronađeni predmeti koji svjedoče o prisut-nosti ranog kršćanstva na ovom mjestu, primjerice ulomak posrebrene brončane fibule u obliku grčkog križa proširenih krakova ukrašenih puniciranim uzor-kom. Desni krak križa kao ni igla fibule nisu se oču-vali. Pomoću ove fibule, dio oskudne građe iz rimskog razdoblja datiran je u 6. stoljeće. Ozaljska je utvrda intenzivno korištena i dograđivana sve do 6. st., odno-sno do vladavine cara Justinijana. Većina povjesničara smatra kako je taj moćni bizantski vladar svom carstvu priključio i ovdašnju populaciju kršćana, kao dio nasto-janja da obnovi rimsko carstvo. Navedena arheološka građa, datirana pomoću spomenute fibule upravo u to razdoblje, svjedoči o trajnom naseljavanju ili možda zbjegu preostalog romanskog stanovništva nakon pro-dora barbara (ur. Durman, 204-205.). Što se tiče poda-taka o propasti ozaljske utvrde, oni ostaju tek na razini pretpostavki. Naime, među kasnoantičkim ruševinama, arheološkim istraživanjima utvrđen je paljevinski sloj što omogućuje poistovjećivanje ovog mjesta s antič-kom Azelijom koja je navodno spaljena oko 600. god., kada u Panoniju nadiru Avari i Slaveni (Čučković, Ozalj od neolita do Frankopana).

Kao analogiju ozaljskoj situaciji u kasnoantičkom peri-odu, treba promotriti nedaleki Kučar kod Metlike u Beloj krajini, gdje se nalazilo utvrđeno visinsko upori-šte. Tamo su iskopane dvije velike ranokršćanske crkve, navodni baptisterij, veliki i mali stambeni objekt te dvije obrambene kule. U istočnoalpskom prostoru to je jedini primjer gdje crkve nemaju pripadajuće naselje (Dular et al., 172.). Kompleks na Kučaru osnovan je kao cje-lina i izgrađen u jednom mahu (Ciglenečki, 143-144.; Dular et al., 185.). Arheološki podaci datiraju uporište na Kučaru najvjerojatnije u raspon od oko 380. do 500. god. (Dular et al., 152.).

Arheološkim iskopavanjem položaja Crkvišće u Bukov-lju kod Generalskog Stola istražen je jedan od najzna-čajnijih lokaliteta iz razdoblja kasne antike na području sjeverozapadne Hrvatske. Riječ je o kasnoantičkoj visin-skoj utvrdi na iznimnom geostrateškom položaju na zavoju rijeke Mrežnice nasuprot Starog grada Zvečaja.

Crtež fibule iz Ozlja

GLAS 29


Položaj Crkvišće toponim je kojim narod zadržava spo-men na određenu crkvu, najčešće prije osmanskog raz-doblja. Prirodno zaštićen položaj dodatno je osnažen obrambenim zidovima debljine oko dva metra te mini-malno dvjema kulama. Na najvišem dijelu platoa nalazi se jednobrodna crkva dimenzija 15 × 7,5 m, koja ima polukružnu plitku apsidu i dva ulaza – jedan na južnom, a drugi, glavni, na zapadnom pročelju. Zidovi crkve ostali su sačuvani u visini od 40 do 60 cm, te su temeljeni vrlo plitko, svega 40 cm. U svetištu su pronađeni ožbukani ostaci subselije, katedre i sakrarija te vrlo vjerojatno i oltarne pregrade. Prema stilskim karakteristikama crkva se može datirati u razdoblje kasne antike. Radiokarbon-ska analiza potvrdila je dataciju crkve u 5. stoljeće.

Ostaci crkve ne pokazuju tragove razaranja, već pažlji-vog demontiranja kamenog namještaja. Osim tragova uklonjenog namještaja u podnici crkvi, pronađeno je i malo klesarsko dlijeto koje je moglo služiti u tu svrhu.

Geofizička istraživanja platoa potvrdila su postojanje nekoliko objekata nepoznate namjene. Jedan od kasnije istraženih objekata može se interpretirati kao smje-štaj za vojnu posadu. Radi se o pravokutnom zidanom objektu dimenzija oko osam četvornih metara, prislo-njenom na vanjski obrambeni zid. Prilikom istraživanja izdvojeni su brojni nalazi kasnoantičke keramike, vojne opreme i oružja te predmeta svakodnevne uporabe.

Ovaj lokalitet također možemo promatrati u kontekstu tipičnih obrambenih utvrda Rimskog Carstva osnivanim zbog pojačanih upada barbarskih skupina na teritorij Carstva od 3. stoljeća. Brojne analogije s područja Slo-venije, poput opisanog Kučara, zatim Austrije i sjeverne Bosne i Hercegovine upućuju na to da je utvrda na polo-žaju Crkvišće izgrađena tijekom 4. stoljeća, a potvrda takve datacije kao i interpretacije lokaliteta predstavlja i nalaz devet primjeraka novca iz cijelog 4. stoljeća.

LITERATURA: Ciglenečki, S., Zgodnjekršćansko središće na Kučarju v Beli krajini, u: Arheološka istraživanja na karlovačkom i sisačkom području, Izd. Hrv. arh. dr. 10, 1986., 13-150 Čučković, L., s. V. Velika seoba naroda, u: Ozalj od neolita do Franko-pana (katalog izložbe), Zagreb, 1994. Dular, J., Ciglenečki, S., Dular, A., Željeznodobno naselje in zgodnje-kršćanski stavbni kompleks na Kučarju pri Podzemlju = eisenzeitliche Siedlung und fruhchristlicher Gebaudekomplex auf dem Kučar bei Podzemelj. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni center SAZU, 1995. Durman, A., ur. Ozalj, u: Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, Lek-sikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006., 204-205. Migotti, B., Arheološka građa iz ranokršćanskog razdoblja u konti-nentalnoj Hrvatskoj, u: Od nepobjedivog sunca do sunca pravde – rano kršćanstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj (katalog izložbe), Demo, Željko (ur.); Zagreb : Arheološki muzej, 1994., 41-67.

30 GLAS

GLASNO I JASNO IZLOŽBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

Za kralja i domGalerija „Vjekoslav Karas“, 18. prosinca 2014. - 30. travnja 2015.

SANDA KOČEVAR

Urbanistički projekti ocrtavali su se u uvođenju elek-trične rasvjete (izgradnja hidroelektrane), izgradnji vodovoda i počecima gradnje kanalizacije, dok je indu-strijski razvoj imao svoje začetke ili u malim obrtima koji su prerastali u industrijsko poduzeće poput Luki-nićeve Tvornice voštanih svijeća i medičarskih proi-zvoda, ili u trgovačkom kapitalu koji se prelijevao u industrijski, kao u slučaju Pivovare. Ova cjelina je kod posjetitelja htjela osvijestiti činjenicu da je urbanistički razvoj grada plod promišljanja, vizije i truda pojedinaca te njihove sinergije, a ne stihije (u karlovačkom slučaju gradonačelnika Banjavčića i Modrušana te gradskog inženjera Riesznera), te je usko povezan s razvojem gospodarstva (industrije).

Uspon grada zamire uslijed ratnih zbivanja, kada se događa zaokret od općeg dobra (infrastrukturni pro-jekti) prema pojedincu (vojnici, ranjenici). Karlovčani

Gradski muzej Karlovac obilježio je 100. godiš-njicu početka Prvog svjetskog rata i 110. godiš-njicu utemeljenja Gradskog muzeja Karlovac

studijskom izložbom Za kralja i dom otvorenom na Dan Gradskog muzeja Karlovac, 18. prosinca 2014., u Galeriji „Vjekoslav Karas“. Otvorenje je uveličao karlovački zbor Chorus Carolostadien izvođenjem pjesama snimljenih 1916. u Karlovcu: Straža na Soči i Domobranska, čiji se zvučni zapis čuva u Phonogrammarchivu u Beču.

Cilj izložbe bio je upoznati i potaknuti javnost na pro-mišljanje o zapostavljenim Karlovčanima i zbivanjima iz vremena Prvog svjetskog rata. Istovremeno je izložba preispitivala ulogu pojedinca i zajednice u kreiranju prošlosti, odnosno ukazala na utjecaj velikih nesreća poput rata na pojedinačne sudbine, i kod posjetitelja nastojala osvijestiti da žrtve nisu samo imena i brojke.

Iako je Karlovac bio daleko od krvavih bitaka na bojiš-nicama, grad i njegovi građani podnose velike žrtve. Karlovčani sudjeluju i stradavaju u vojnim postrojbama Austro-Ugarske; prekida se gospodarski i komunalni uzlet grada, a život civila je prožet ratnom promidž-bom i domoljubljem s jedne strane, te ispunjen ratnim nedaćama: bolestima, neimaštinom i oskudicom hrane, s druge strane.

Događanja u godinama neposredno prije rata u Kar-lovcu, ratne godine i njihov odjek i posljedice u gradu prikazana su kroz tri cjeline: Urbanistički i gospodarski razvoj grada u prvoj polovini 20. stoljeća, U glibu – kar-lovačke pukovnije (96. pješačka i 26. domobranska) na bojištima (Srbija, Galicija, Bukovina, Soča), te Odjeci rata i krugovi tuge.

S otvorenja izložbe

GLAS 31

IZLOŽBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE GLASNO I JASNO

su se borili u sastavu dviju karlovačkih pukovnija: 96. Pješačke pukovnije zajedničke carsko-kraljevske vojske te 26. domobranske pješačke pukovnije koja je bila u sastavu kraljevskog hrvatskog domobranstva. Tijekom rata Karlovčani su sudjelovali u bitkama na srbijan-skom bojištu, istočnom bojištu u Galiciji te na zapad-nom talijanskom ratištu.

Dok su se njihovi sugrađani borili, među Karlovčanima su, uz pozive na potpisivanje ratnih zajmova, počele sabirne akcije za vojnike na frontama i za vojnu indu-striju. Javlja se potreba i želja da se pomagne obite-ljima mobiliziranih i poginulih vojnika kroz razne akcije (koncerti, izložbe, kazališne predstave, predavanja, kino predstave, izgradnja paviljona – glorijete).

Postav izložbe

32 GLAS


Grad prima brojne ranjenike u improvizirane bolnice u školskim zgradama koje održavaju članice karlovačkog Crvenog križa. Izliječeni vojnici vraćani su na bojište ili otpuštani iz vojne službe uslijed invalidnosti. Oni koji bi podlegli ozljedama bili bi sahranjeni na vojnom gro-blju gdje je bilo uređeno posebno mjesto za pokapanje vojnika, a u spomen poginulih Karlovčana započeta je izgradnja arkada po nacrtu zagrebačkog arhitekta Her-mana Bolléa.

Posljednja cjelina sa svojim simboličkim nazivom Kru-govi tuge emotivno je djelovala na posjetitelje koji su kroz prikaz shvatili da se tuga širi koncentrično – od sre-dišta; od vojnika na bojištu, zahvaćajući njegovu obitelj, grad i državu. Doživljaju tuge pridonijela je i mogućnost slušanja i čitanja pisma vojnika s bojišta roditeljima, te žene i djece suprugu, odnosno ocu, na bojište.

Uz predmete iz fundusa Gradskog muzeja Karlovac u realizaciji izložbe pomogao je znanjem i predmetima iz vlastite zbirke karlovački kolekcionar Srđan Sablja-rić. Predmeti su također posuđeni iz Hrvatskog povi-jesnog muzeja iz Zagreba, Zavičajnog muzeja Ozalj, HAZU Odsjeka za povijest medicinskih znanosti, Pho-nogrammarchiva iz Beča (originalna snimka pjesme Straža na Soči), te brojnih privatni posuditelji koji su se odazvali muzejskoj akciji prikupljanja obiteljskih predmeta vezanih uz Prvi svjetski rat. Posebnu ulogu je imao Goriški muzej iz Nove Gorice u Sloveniji na čijem se teritoriju borila 96. karlovačka pješačka pukov-nija. Gradski muzej i Karlovac i Goriški muzej tako su izdali kataloge svojih izložbi koje je vizualno uskladila grafička dizajnerica Sandra Bolfek, koja je zaslužna i za oblikovanje plakata i suvenira izložbe. Svaki od

Vlada nestašica namirnica. Upozoravaju se građani da štede živežne namirnice (osobito brašno i kruh). Grad uvodi aprovizaciju (organiziranu ograničenu opskrbu). Vrijednost novca naglo pada, pojavljuju se ratni profiteri.


GLAS 33


kataloga donosi po tri teksta i kataloški dio. Tako kata-log izložbe Za kralja i dom: Karlovac i Prvi svjetski rat donosi tekstove dr. sc. Vijolete Herman Kaurić Život u Karlovcu u pozadini Velikog rata, mr. sc. Sande Kočevar Zrno do zrna palača – aprovizacija Karlovca u vrijeme Velikog rata i dr. sc. Filipa Hameršaka Pero Blašković – Karlovčanin u svjetskim ratovima, a uz kataloški dio slijedi popis žrtava Prvog svjetskog rata s ploče crkve Presvetog Trojstva te impresum izložbe. Slovenski katalog Sem puško zagledal in jokat začel: 96. pehotni polk iz Karlovca na Soški fronti donosi tekstove dr. sc. Branka Marušiča O Posočju in Primorski ali zakaj so postali primorski Slovenci prebivalci Karlovca, mr. sc. Davora Kernela Standardno orožje in oprema pehotnih polkov v avstro-ogrski vojski med prvo svetovno vojno, te mr. sc. Vasje Klavore, 96. Pehotni polk iz Karlovca na kraškem bojišču med 2. soško bitko (od 18. julija do 10. avgusta 1915.).

Postav izložbe

34 GLAS


Autorica izložbe je mr. sc. Sanda Kočevar, prof., viša kustosica Povijesnog odjela, dok je likovni postav osmi-slila dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović.

Izložbu je pratio bogati edukativni program koji je osmislila muzejska pedagoginja Matea Galetić te ciklus predavanja srijedom koji je otvorila dr. sc. Vijo-leta Herman Kaurić iz Hrvatskog instituta za povijest zanimljivim predavanjem pod nazivom Život u Kar-lovcu u pozadini Velikog rata. Iduće predavanje odr-žao je dr. sc. Filip Hameršak iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža o slabo poznatom sugrađaninu Peri Blaškoviću - Karlovčanin u svjetskim ratovima. Niz predavanja održali su kustosi Gradskog muzeja Kar-lovac: Igor Čulig O junacima i grobovima, kojim je predstavio javnu plastiku nastalu u komemorativnu ili karitativnu svrhu, dok je Antonija Škrtić svojim preda-vanjem o slikarstvo podsjetila na vrhunska slikarska i grafička djela inspirirana ratnim strahotama Prvoga svjetskog rata, ali i prikazala osnovne političke težnje i likovne preokupacije tadašnjih hrvatskih likovnih umjetnika te pružila uvid u ratno razdoblje nekolicine umjetnika koji su tijekom Prvoga svjetskoga rata kao vojnici boravili i stvarali u Karlovcu. Kustos Prirodo-slovnog odjela Gradskog muzeja Karlovac Luka Čorak upoznao je posjetitelje sa simbiozom vojnika i živo-tinja tijekom rata. U predavanju je tako bilo riječi o odabranim životinjskim skupinama i istaknutim živo-tinjskim junacima rata te o prvoj upotrebi kemijskog naoružanja, kemijskim procesima vezanim uz njega kao i o opremi koja je korištena za zaštitu. Slovenski kolega mr. sc. Davor Kernel s predavanjem Ugledao sam pušku i počeo plakati - 96. karlovačka pješačka pukovnija na soškoj fronti ujedno je najavio istoimenu Postav izložbe

GLAS 35


Ciklus predavanja

izložbu Goriškog muzeja koja se otvarala u svibnju, na 100. obljetnicu ulaska Italije u rat i otvorenja talijan-skog bojišta.

Ciklus predavanja završen je predstavljanjem biblioteke Prvi svjetski rat, koja je pokrenuta u nakladi zagrebač-koga antikvarijata Biblos (Fortuna d. o. o.) i uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH 2014. godine i donosi pretiske rijetkih hrvatskih publikacija vezanih uz taj oru-žani sukob. Do travnja 2015. godine izašlo je prvo kolo od pet knjiga, od kojih su zadnje dvije u trenutku promo-cije bile dostupne javnosti tek nepunih mjesec dana, koje je obuhvatilo pretiske ratnih sjećanja Branimira Kneže-vića (Gledanje u vidjeno – ratovanje u Srbiji 1914. godine, Zagreb 1917.), Pere Blaškovića (Sa Bošnjacima u Svjet-skom ratu, Beograd 1939.), Jurja Oršića - Slavetićkog (Na konju i u rovu, Beograd 1917.) i Grge Turkalja (1609 dana na fronti, Winnipeg 1930.) te taktičko-promidžbeni priručnik Slavka Stanzera (Put do pobjede sastavljen za podčastnike i momčad sviju četa hrvatske krvi, Zagreb 1916).Od navedenih autora, Blašković i Stanzer rođeni su Karlovčani, a Turkalj se sa svojom braćom – inače iz Sastavka kraj Slunja – cijeli rat borio u 26. karlovačkoj domobranskoj pješačkoj pukovniji, dijelom i pod Stan-zerovim zapovjedništvom. O biblioteci te o ratnom putu navedenih pisaca govorili su nakladnik Daniel Glavan i njen urednik dr. sc. Filip Hameršak, a izdanja su se mogla kupiti uz prigodni popust.

36 GLAS


Okrugli stol – svi karlovački muzejiFranjevački samostan, 26. siječnja 2015.

IGOR ČULIG

U vremenu između izlaska prošlogodišnjeg „Glasa“ GMK-a (predstavljen 18. studenoga 2014.) i ovogodišnje Noći muzeja (30. siječnja 2015.)

održan je okrugli stol u vjeronaučnoj dvorani franjevač-kog samostana; događaj koji na svoj način čini pove-znicu s dva prethodno spomenuta datuma.

Naime, tema okruglog stola nadovezala se na tematski blok prošlogodišnjeg muzejskog časopisa: Muzeji unu-tar organizacija. Na stranicama časopisa predstavljeni su pokretači najvažnijih karlovačkih muzejskih, odno-sno proto-muzejskih projekata, a njihovi predstavnici su također prisustvovali okruglom stolu. Riječ je predstav-nicima Doma za djecu „Vladimir Nazor“, Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije (Dubovac), Franjevač-kog muzeja u Karlovcu, Gimnazije Karlovac, Muzeja kar-lovačkog vatrogastva te Vodovoda i kanalizacije d.o.o. (vodocrpilište Borlin).

Svrha ovog sastanka uživo bila je svojevrsno javno međusobno upoznavanje dionika, odnosno okupljanje i artikuliranje zajedničkih interesa. Među zajedničkim problemima je pitanje čuvanja i obrade muzejske građe (adekvatnih prostora), sigurnosnih uvjeta, stručnog osoblja i javnog djelovanja. Premda je sve to zapravo poznato i ranije, zajedničko druženje dalo je ovim interesima svojevrsnu kolegijalnu dimenziju, a možda je upravo na Gradskom muzeju Karlovac da zauzme predvodničku ulogu u njihovu rješavanju! Tom je pri-godom definirana i prva koordinirana muzejska akcija karlovačkih ustanova, to jest zajedničko sudjelovanje u popularnoj Noći muzeja. Ovoj akciji se već 2014. godine pridružio Muzej karlovačkog vatrogastva, a od 2015. i Franjevački muzej te vodocrpilište Borlin!

S okruglog stola S okruglog stola

GLAS 37


Noć muzejaGradski muzej Karlovac, Galerija „Vjekoslav Karas“, 30. siječnja 2015.

SANDA KOČEVAR

Manifestacija Noć muzeja započela je u Nje-mačkoj 1998. godine. Već iduće godine pri-ključila se Francuska. Godine 2005. prerasta

u događaj na europskoj razini. Iste godine priključila se i Hrvatska putem Hrvatskog muzejskog društva, a pilot projekt počinje u gradu Zagrebu s uključenih šest muzeja. Od 2007. Noć muzeja prerasla je u nacionalnu manifestaciju koja se održava svake godine zadnji petak u mjesecu siječnju od 18 sati do jedan sat iza ponoći uz besplatan ulaz. Iz godine u godinu uključivalo se sve više muzeja i gradova, a broj posjetitelja je rastao.

Danas je Noć muzeja manifestacija kojom se nastoji ostvariti jedan od osnovnih strateških ciljeva Hrvat-skog muzejskog društva, a to je provođenje aktivnosti na percepciji muzeja kao baštinskih ustanova, usta-nova identiteta i muzeja kao nezaobilaznog dionika u održivom razvoju turizma. Aktivnostima u manifestaciji Noći muzeja potiče se na prepoznavanje muzeja kao

dinamičnih institucija koje povezuju ljude s globalnim izvorima informacija te idejama i stvaralaštvom za kojim tragaju; na prepoznavanju muzeja kao institucija koje čine bogatstvo ljudskog izraza i kulturnu raznoli-kost dostupnu svim korisnicima i na svim medijima te na poticanje aktivnosti razvijanja znatiželje kao motiva za posjet muzeju, muzeja kao ustanova znanja, ali i prostora za zabavu i smisleno provođenje slobodnog vremena. http://nocmuzeja.hr/o-nama/ (23. 9. 2015.)

Podržava je i Ministarstvo kulture RH, a događanja su vrlo raznolika. Godine 2015. je prvi put, iako preka-sno, budući da su programi, barem u Gradskom muzeju Karlovac, već bili definirani, za jubilarnu desetu Noć muzeja, koja je održana 30. siječnja, određena tema Izumi i otkrića – Nikola Tesla univerzalni um.

Kako je Gradski muzej Karlovac pred kraj 2014. godine u Galeriji „Vjekoslav Karas“ otvorio izložbu o Prvom svjetskom ratu Za kralja i dom, tako se nametnulo da Noć muzeja bude posvećena upravo obilježavanju ovog sukoba. Tako su uz besplatno vodstvo po izložbi posje-titelji Galerije mogli odgledati projekciju hrvatskog filma „Josef“, snimljenog 2011. godine u režiji Stani-slava Tomića. Film pripovijeda o skupini vojnika raznih narodnosti ruske i austrougarske vojske na neime-novanoj lokaciji bojišta u Prvom svjetskom ratu. Iako pripadaju dvjema vojskama, vojnici se uzajamno sadi-stički ubijaju, časnici strijeljaju svoje vojnike, pljačkaju leševe vlastitih suboraca. Iz tog kaosa na kraju izlazi Rus preodjeven u austrijsku uniformu s dokumentima na ime poginulog hrvatskog seljaka Josipa Broza, poi-gravši se na taj način s legendom da je Josip Broz Tito bio zapravo Rus.Vodstvo po stalnom postavu

38 GLAS


U zgradi muzeja na Strossmayerovu trgu otvorena je, već na samom početku Noći muzeja, izložba 1914. - 1918. iz Zbirke Srđana Sabljarića kojom se predstavio djelić zbirke karlovačkog kolekcionara Srđana Sablja-rića, potaknuta akcijom muzejske zajednice u Republici Hrvatskoj pod nazivom Sakupljači pokažite svoje zbirke!

Srđan Sabljarić je jedan od onih strastvenih kolekcionara kojemu je hobi iz dječačkih dana postao životna odred-nica i sudbina, a kojem je podredio čitav svoj život, životni prostor i egzistenciju. Kriteriji sakupljanja njegove zbirke militarije su vrlo široki; njega ne zanima samo lokalna ili nacionalna vojna povijest, samo oružje ili odore ili znakov-lje – njega zanima sve. Tijekom dugog kolekcionarskog staža skupio je, po njegovim riječima, preko 18 000 pred-meta, prepustivši im svoj životni prostor i kormilo svog života. Većina zbirke do danas nije obrađena u skladu s pravilima muzejske struke, što je dugotrajan i skup pro-ces koji uključuje identifikaciju, obradu, fotografiranje, čišćenje i restauraciju te adekvatni smještaj i zaštitu.

S otvorenja izložbe 1914. - 1918. iz Zbirke Srđana SabljarićaS. Sabljarić u razgovoru s posjetiteljima

Kolekcionar Srđan Sabljarić na izložbi

GLAS 39


Do sada je zbirka bila u većem i manjem obimu izlagana u raznim gradovima. Tijekom godina je u manjem obimu bila izlagana i u raznim prostorima u Karlovcu, ali nikad u prostoru Gradskog muzeja Karlovac. Izložba je nastala spajanjem kolekcionarske strasti i muzejske demokra-tičnosti, u želji da se pod okriljem karlovačkoga muzeja ostvari kvalitetna komunikacija sakupljača/kolekcionara i posjetitelja različitih društvenih grupa s ciljem čuvanja i njegovanja kulturne baštine, kolektivnog pamćenja, jača-nja identiteta grada Karlovca, te da se javno ukaže na skri-vene i zanemarene potencijale zbirke Srđana Sabljarića.

Valja se nadati da je ova izložba bila korak prema daljnjem razrješavanju budućnosti zbirke, koja svojom vrijednošću obvezuje na svekoliku stručnu i financijsku potporu.

Dok su posjetitelji razgledavali spomenutu izložbu, razgovarali s kolekcionarom ili uz kustose razgledavali stalni postav, u maloj dvorani u prizemlju održan je koncert Lidije Horvat Dunjko i Antonije Dunjko uz kla-virsku pratnju Vlaste Gyura, kojim se vokalna glazba iz razdoblja neposredno prije i tijekom Prvog svjetskog rata europskih i hrvatskih kompozitora (Hahn, Ravel, Faure, Strauss, Chaminade, Bersa, Tijardović, Taclik, Hatze) pokušala približiti publici.

Uz besplatan ulaz i vodstva kroz postav i izložbe publici su dijeljena i starija tiskana izdanja Gradskog muzeja Karlovac te promotivni materijali Noći muzeja: baloni i olovke, a svaki 100. posjetitelj dobio je i platnenu vre-ćicu. Gradski muzej i Galeriju „Vjekoslav Karas“ je tada obišlo 1349 posjetitelja.

Koncert Lidije Horvat Dunjko i Antonije Dunjko uz klavirsku pratnju Vlaste Gyura

40 GLAS


Adin & Mia HebibGalerija „Vjekoslav Karas“, 13. svibnja - 3. lipnja 2015.

ANTONIJA ŠKRTIć

U Galeriji „Vjekoslav Karas“ tijekom svibnja 2015. godine bila je postavljena izložba bosansko-hercegovačkih umjetnika, oca i kćerke, Adina

i Mie Hebib.

Akademski slikar Adin Hebib rođen je 1955. godine u Mostaru. U Beogradu je završio Likovnu akademiju, a u Parizu specijalizirao ekspresionističko slikarstvo. Bavi se grafikom, slikarstvom, scenografijom, mura-lima, plakatima i ilustracijama. Za svoj dosadašnji rad dobio je jedanaest europskih nagrada. Priredio je više od 40 samostalnih izložbi širom svijeta. Izložbom je predstavljeno njegovo recentno slikarsko stvaralaštvo koncipirano u dvije cjeline naslovljene Tvoj i moj grad: Stari most i Moj život: Krošnja. Izložbom se obilježava 35 godina umjetničkog rada ovog istaknutog i među-narodno priznatog likovnog autora.

Na izložbi su predstavljeni i odabrani primjerci unikat-nog nakita od mesinga i srebra Mie Hebib koja je Sred-nju školu primijenjenih umjetnosti završila u Zagrebu, a diplomirala je dizajn metala i nakita na Savannah College of Art and Design u Sjedinjenim Američkim Državama.

Izložba je u Galeriji „Vjekoslav Karas“ postavljena u sklopu šire turneje, a nakon Karlovca bit će postav-ljena u Rijeci, Ljubljani, Beču i Sydneyju.

Na svečanosti otvorenja govorili su ravnateljica Grad-skog muzeja Karlovac Hrvojka Božić, voditeljica Gale-rije “Vjekoslav Karas” Aleksandra Goreta, a izložbu je otvorio gradonačelnik grada Karlovca Damir Jelić.

Izložba je realizirana sredstvima Grada Karlovca i Mini-starstva kulture Republike Hrvatske.

Adin i Mia Hebib

GLAS 41


Audiovodič po stalnom postavuGradski muzej Karlovac, 18. svibnja 2015.

IGOR ČULIG

Stalni postav Gradskog muzeja Karlovac zauzima oko 263 m² i broji više

od 1000 predmeta, a donosi prikaz karlovačkog prirodnog i kulturno-povijesnog krajolika od najstarijih geoloških razdoblja do danas. Od proljeća 2014., a još snažnije 2015., stalni postav je „progovorio“ na hrvatskom i engleskom, i to u trajanju koje je doseglo oko dva sata po jednom jeziku, što odgo-vara opsegu teksta od oko 45 kartica. Riječ je, naravno, o audiovodiču učitanom na muzejsku Wi-Fi mrežu. Predstavljanje 1. i 2. faze izrade vodiča upriličeno je povodom Međunarodnog dana muzeja, 18. svibnja, o čemu je bilo riječi i u prošlogodišnjem „Glasu“. Premda se audiovodiči koriste već više desetljeća, zapravo ne postoji razrađeni predložak kako organizirati inter-pretacijske sadržaje. U muzejima se audiovodiči još uvijek izrađuju uglavnom naknadno, za već postojeće stalne postave. Stoga je pri promišljanju organizacij-skih modela itekako dragocjeno komunikacijsko isku-stvo muzejskih djelatnika, odnosno uvažavanje pitanja i komentara posjetitelja, dakle svega onoga što je odu-vijek bilo praksa vođenja posjetitelja po muzejima. Kao što je to slučaj i s karlovačkim audiovodičem, autori tekstova su najčešće kustosi.

Uređivanje audiovodiča GMK-a je povjereno autoru ovoga teksta, a razrađen je model koji razvrstava sadržaje na tri razine: narativno-obavijesnu (nazvana po muzeju iz sobe u sobu), detaljnu (nazvana pred-meti & pojmovi, jer podrobnije govori o muzejskim

predmetima, povijesnim okol-nostima, osobama itd.) i citatnu (nazvana glasovi baštine, jer donosi citate iz književnih djela, uzorke lokalnih govora, glazbu i zvukove prirode).

Potrebe novog naraštaja muzej-skih posjetitelja shvaćene su ne samo kao prisutnost nove teh-nologije već i kao slobodni dis-

kurs, to jest vlastiti izbor o tome čemu posvetiti više pažnje. To se, naravno, odnosi i na mogućnost stalnog uvrštavanja novih sadržaja na detaljnoj i citatnoj razini.

Osim toga, uočljivo je da mogućnosti audiovodiča zapravo nadilaze ono što bi se moglo smatrati uobiča-jenim interpretacijskim okvirom. Naime, razina „citat-nosti“ zapravo prelazi u nadogradnju stalnog postava sadržajima književne, glazbene i nematerijalne baštine, oslanjajući se pritom i na izvođačka umijeća!

Posjetitelji u razgledavanju s audiovodičem

Učitavanje audiovodiča

42 GLAS


Nagrađena hrvatska arhitektura 90 – 09Izložbeni prostor u potkrovlju Gradskog muzeja Karlovac, 27. svibnja – 15. rujna 2015.

ANTONIJA ŠKRTIć

U organizaciji Društva arhitekata, građevinara i geodeta Karlovca i Udruženja hrvatskih arhi-tekata u Gradskom muzeju Karlovac gostovala

je izložba Nagrađena hrvatska arhitektura od 1990. do 2009. godine. Izložba je prije Karlovca bila postav-ljena u Splitu, Zagrebu, Zadru i Puli.

Fotografijama i osnovnim identifikacijskim poda-cima, nacrtima i obrazloženjem žirija predstavljena su 84 arhitektonska ostvarenja s područja Hrvatske, Beča, Maribora i New Yorka nagrađena najugled-nijim nacionalnim nagradama unutar arhitekton-ske struke: godišnjim nagradama „Viktor Kovačić“, „Drago Galić“ i „Bernardo Bernardi“ koje dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata te „Nagradom Vla-dimir Nazor“ koju dodjeljuje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Autor ove dokumentarne izložbe je arhitekt i fotograf Miljenko Bernfest koji s kritičarom arhitekture i diza-jna Marojem Mrduljašem potpisuje autorstvo velike monografije posvećene istoj temi, a objavljenoj u izda-nju Školske knjige 2011. godine. Fotografije Miljenka Bernfesta karakterizira neposrednost opažaja karakte-rističnog pogleda na građevinu, ali bez „poljepšavanja“ zatečenog stanja. Bernfestove fotografije ne prikazuju idealne, netaknute, sterilne forme, već građevine koje žive u prostoru i s ljudima koji su na ovaj ili onaj način tijekom proteklog vremena ostavile na njima traga.

Iscrpna monografija i informativna i pregledna izložba su zamišljene i realizirane s ciljem popularizacije dosega hrvatske arhitekture kroz istaknute projekte koje je struka valorizirala i koji su, zahvaljujući prepoznatoj izvr-snosti, postali važne točke razvoja hrvatske arhitekture.

S otvorenja izložbe S otvorenja izložbe

GLAS 43


Karlovački likovni susreti 2015.Galerija „Vjekoslav Karas“, 10. - 29. lipnja 2015.

ANTONIJA ŠKRTIć

U Galeriji “Vjekoslav Karas” tijekom lip-nja bila je postav-

ljena tradicionalna skupna izložba karlovačkih likovnih autora koja se pod nazivom Karlovački likovni susreti održava od 1998. godine.

Izložbena manifestacija okuplja karlovačke likovne autore sa ciljem redovitog i sveobuhvatnog prezentira-nja njihovog recentnog rada. Na izložbi je sudjelovalo 44 autora, s ukupno 73 rada u slikarskim i crtačkim tehnikama, skulpturi, keramici i instalaciji.

Voditeljica Galerije “Vjekoslav Karas” Aleksandra Goreta istaknula je zadovoljstvo što na izložbi sudjeluje dvoje mla-dih diplomiranih likovnih umjetnika (Bojan Kiski i Nikolina Bakale) te izrazila želju da se u narednim godinama Karlo-vački likovni susreti promijene u smislu sudjelovanja mla-đih autora koji su ove godine ostali izvan okvira izložbe.

Na svečanosti otvorenja govorili su ravnateljica Gradskog muzeja Karlovac Hrvojka Božić, voditeljica Galerije “Vjekoslav Karas” Aleksandra Goreta i pred-sjednik Udruženja likov-nih autora Karlovca Mišo Pakši, a izložbu je otvorila pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Andreja Navijalić.

Izložbu prati katalog s predgovorom voditeljice Galerije “Vjekoslav Karas” Aleksandre Gorete, kratkim biografi-jama svih sudionika, popisom izloženih djela i s repro-dukcijom po jednog djela svakog autora, te predstavlja sažeti dokument karlovačkog likovnog trenutka.

Izložba i prateći katalog realizirani su sredstvima Grada Karlovca.


44 GLAS


Virtualni muzej karlovačke industrijeHrvatska gospodarska komora, Županijska komora Karlovac, 10. srpnja 2015.Gradski muzej Sisak, 1. listopada 2015.

IGOR ČULIG

Sto i jedanaesta godišnjica osnutka Gradskog muzeja Karlovca je također i godina kada je jav-nosti predstavljen i njegov prvi virtualni izdanak.

Predstavljanje se zbilo u prostoru pokrovitelja virtual-nog muzeja, Hrvatske gospodarske komore, Županijske komore Karlovac, što je ujedno bio poticaj za prisjećanje na još jednu obljetnicu. Naime, u istim je prostorima prije 15 godina održan prvi hrvatski simpozij o industrijskoj baštini i skicirano područje stručnog odnosno kulturnog interesa, odnosno teme kao što su prenamjena nekadaš-njih industrijskih građevina i prikupljanje svjedočanstava o industrijskim aktivnostima te industrijski dizajn.

Premda je, dakle, riječ o raširenom kulturnom inte-resu koji je i u Hrvatskoj ponegdje urodio zanimljivim projektima (primjerice u bivšoj tvornici papira Har-tera u Rijeci održavaju se aktivnosti tamošnje nezavi-sne scene) pokazalo se da je u domaćim okolnostima gotovo nemoguće industrijsku baštinu obuhvatiti uobičajenim muzejskim praksama. Zapravo, o tome se izjašnjava već i poslanje Virtualnog muzeja karlovačke industrije navodeći da je osnovan 2014. godine kako bi u virtualnoj sferi prevladao fizička ograničenja u pri-kupljanju i prezentaciji artefakata te dokumentiranju proizvodnih procesa i prostora, kao i u pozicioniranju čitavih spomeničkih kompleksa u društveno-povijesni kontekst te na kulturno-turističku kartu.

Praksa karlovačkog Virtualnog muzeja zapravo se osla-nja na uobičajene forme obrade građe, odnosno doku-mentiranja, kao što su katalog i leksikon. U prvoj fazi predstavljeno je 315 predmeta, većinom iz zbirki Grad-skog muzeja Karlovac (stvaratelji građe obrađeni su u leksikonu) te nekoliko dokumentarnih fondova i pregled

aktivnosti. Predviđeno je da se VMKI razvija kroz dva osnovna tipa aktivnosti: kroz redovne unose novih podataka i kroz posebne projekte. Kao što je rečeno na predstavljanju Virtualnog muzeja, taj čin je ujedno i „otvaranje“ muzeja za posebne projekte koje, osim osnivača, mogu inicirati i drugi subjekti! VMKI je pokre-nut sredstvima Grada Karlovca (Program javnih potreba u kulturi) i Karlovačke županije. Na stranice VMKI-a zasad se može pristupiti sa službenih stranica Gradskog muzeja Karlovac i Hrvatske gospodarske komore.

Promocija VMKI-a također je održana i u Gradskom muzeju Sisak, 1. listopada, u sklopu 3. sisačkih dana baštine. Kao i u Karlovcu, promociju su održali autori VMKI-a Goran Zlodi (Filozofski fakultet u Zagrebu, Link2) i Igor Čulig (Gradski muzej Karlovac), a za ovogodišnji seminar Arhivi, knjižnice i muzeji (19. po redu, održan 25.-27. studenoga) isti autori su pripremili izlaganje, odnosno stručni rad pod naslovom Integracija i interoperabilnost informacija o kul-turnoj (industrijskoj) baštini - zajedničko i različito na pri-mjeru Virtualnog muzeja karlovačke industrije.

Predstavljanje Virtualnog muzeja karlovačke industrije

GLAS 45


Naslovna stranica VMKI-a

46 GLAS


Stoljeće nakon LaszowskogStari grad Dubovac, 3. srpnja - 1. listopada 2015.

IGOR ČULIG

U petak 3. srpnja 2015. na Starom gradu Dubovac je otvorena izložba Stoljeće nakon Laszowskog. To je ujedno i prva izložba u proljetos uređenoj dvorani na prvom katu Staroga grada. U trenutku kada su mnoga pitanja o budućnosti Dubovca još uvijek otvorena, bit će izuzetno zanimljivo promatrati utvrdbene spome-nike kulture kroz oči, zapravo fotografsku leću, Emi-lija Laszowskog, odnosno s gledišta autora izložbe dr. sc. Tajane Pleše i dr. sc. Marija Stipančevića. Kao što se može pročitati u knjizi sažetaka i znanstveno-struč-nog skupa i izložbe koje je u studenom 2014. godine organizirao Hrvatski restauratorski zavod, Hrvatski državni arhiv i Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, Emi-lij Laszowski (Brlog na Kupi, 1868. – Zagreb, 1949.) je pripadnik hrvatske intelektualne elite na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće a posvetio je život hrvatskoj prošlosti i kul-turnoj baštini.

Uistinu, Laszowsky je ostavio značajan trag u razvoju kulturnih ustanova – arhiva, knjižnica i muzeja, kao i konzervatorske službe. Zaslužan je i za razvoj znanstve-nih disciplina kao što su heraldika i sfragistika, a prou-čavao je i umjetnička djela. Ovaj dopisni član Akademije bijaše i suosnivač Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ i suosnivač Dobrovoljnog društva za spašavanje. Naža-lost, ići stopama Laszowskog i snimati fotografije iz istog rakursa kao što je to on činio početkom 20. sto-ljeća, a što su učinili autori najavljene izložbe, ostavlja nelagodnu spoznaju da su ti spomenici (Gvozdansko, Drežnik, Cesargrad, Cetingrad…) nastavljali propadati, pa su mnogi i u gorem stanju nego li u njegovo vrijeme. Naravno, neosporno je da se, prvenstveno zahvaljujući aktivnostima nadležnih službi RH u par zadnjih deset-ljeća, mnogi od tih spomenika polako „oporavljaju“, a

moglo bi se reći i to da su u većem zakašnjenju lokalne zajednice koje bi trebale koncipirati suvremenu uporabu tih spomenika. Dubovac je, srećom, po građevinskom uređenju onakav kakvim bi ga i Laszowski mogao pože-ljeti, što nije bio slučaj u doba kada je on u Karlovcu polazio pučku školu i niže razrede gimnazije.

STOLJEĆE NAKONLASZOWSKOG

PARTNERI POKROVITELJI SPONZORI

ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP / 28. 11. 2014. s početkom u 10 satiVelika čitaonica, Hrvatski državni arhiv (Marulićev trg 21, Zagreb)

IZLOŽBA / 28. 11. 2014. - 30. 1. 2015.Atrij Hrvatski državni arhiv (Marulićev trg 21, Zagreb)

Plakat izložbe

GLAS 47


Postav izložbe

48 GLAS


84 sata za pobjedu - izložba povodom 20. obljetnice oslobodilačke operacije Oluja u ZP KarlovacGalerija „Vjekoslav Karas“, 3. kolovoza - 30. studenog 2015.Izložba je posvećena svim hrvatskim braniteljima Domovinskog rata RUŽICA STJEPANOVIć

Povodom 20. obljetnice oslobodilačke operacije Oluja, najpoznatije operacije Hrvatske vojske koja je i simbolični znamen kraja rata i borbe za cjelo-

vitu Republiku Hrvatsku, Gradski muzej Karlovac organi-zirao je izložbu 84 sata za pobjedu. Izložba je otvorena 3. kolovoza kao dio svečanog programa obilježavanja 20. obljetnice operacije Oluja, Dana pobjede, Dana domovin-ske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u Karlovačkoj županiji. Poseban obol otvorenju dali su zapovjednici vojnih postrojbi koje su u operaciji Oluja sudjelovale u borbenim operacijama u zbornom području Karlovac te predstavnici branitelja iz Krapinsko-zagorske županije. Izložbu je otvorio župan Karlovačke županije, Ivan Vučić, a pjesmom uljepšali članovi Prvog mješovitog pjevačkog zbora hrvatskih branitelja Petar Svačić.

Oslobodilačka vojno-redarstvena operacija Oluja omo-gućila je ispunjenje višestoljetnog hrvatskog sna, ostva-renje hrvatske samostalnosti, neovisnosti i slobode. U samo 84 sata Hrvatska vojska je oslobodila 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 % ukupne površine Hrvat-ske. Operacijom Oluja definitivno je slomljena samopro-glašena Republika Srpska Krajina i onemogućena reali-zacija velikosrpskoga projekta o stvaranju jedinstvene srpske države sa zapadnim granicama na zamišljenoj liniji Virovitica − Pakrac − Karlovac − Karlobag.

Na izložbi je, uz dominantnu građu iz zbirki Odjela za suvremenu povijest karlovačkog muzeja, korištena i građa Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, privatnih posuditelja Tome Mrkonje, Srđana Sabljarića, Ane Kasunić, Nikole Alića, Zdenka Turkovića i Dubravka Halovanića te dokumen-tarni materijal Hrvatske radio televizije. Izloženi su

originalni predmeti, fotografije, preslike, videozapisi i audiozapisi. Kao osnovne likovne elemente oblikova-nja postava dizajner Saša Stubičar je odabrao žičanu mrežu kao simbol razdvajanja i kontrole ljudi i prostora, zidne i podne info grafike na kojima je „Oluja“ suge-stivno predstavljena u brojkama te povećanja fotogra-fija Dinka Neskusila koje predstavljaju fotokroniku kar-lovačkih ratnih dana.

Kronološki poredanim tematskim cjelinama izložbom su prikazani protagonisti i tijek vojne operacije Oluja u zbornom području Karlovac. Uvodnim cjelinama: Pred Oluju; Hrvatska vojska; Plave kacige, zona sjever; Vodstvo RSK: ne mirnom rješenju pružen je uvid u širi povijesni kontekst i prikazano je stanje prije operacije Oluja. Tijek operacije prezentiran je cjelinama Oluja - ZP Karlovac i Poslije Oluje, a posljednja cjelina posve-ćena je uspomeni na poginule branitelje.


GLAS 49


S otvorenja izložbe S otvorenja izložbe

Župan Ivan Vučić otvara izložbu

U tematskoj cjelini Pred Oluju predstavljene su izravne posljedice agresije na Hrvatsku. Uz fotografije strada-nja ljudi i ratnih razaranja, ostatke smrtonosnih projek-tila koje je agresor ispaljivao na sela i gradove u kar-lovačkom kraju izloženo je i nekoliko umjetničkih djela koja su ušla u Zbirku skulptura i Zbirku crteža Gradskog muzeja Karlovac nakon izložbe likovnih djela posveće-nih 10. obljetnici Oluja održanoj u „Zorin domu“ 2005. godine. U cjelini Hrvatska vojska među izloženim pred-metima posebnu vrijednost imaju osobni predmeti bra-nitelja koje su nosili ili koristili na bojištu. Ovi predmeti dio su osobnih uspomena, ali su i dokumenti vremena. Izložena jakna odore u kojoj je ranjen Antonio Mihalić, s jasno vidljivim oštećenjima, nikoga nije ostavila rav-nodušnim. Izlaganjem odore i odlikovanja Ane Kasunić hrvatske braniteljice, dragovoljke Domovinskog rata, posebno je naglašena uloga žena sudionica Domovin-skog rata, koja je još nedovoljno poznata i istražena.

50 GLAS


Predmeti posuđeni od bojnika HV-a Tome Mrkonje svjedočanstvo su mukotrpnog puta od prognanstva do pobjedničkog povratka domu u Slunj. Kao podtema u ovoj cjelini prezentirana je bespi-lotna letjelica izrađena entuzijazmom grupe branitelja, fotografije neprijateljskih položaja snimljene letjelicom i fotografije članova desetine koja je letje-licu izradila. Tematsku cjelinu Plave kacige, zona sjever izgradili smo oko uvećane fotografije Dinka Neskusila Kontrolna točka UNPROFOR-a na Turnju, koja zorno svjedoči o podijeljenoj zemlji, neslobodi i nužnosti pro-mjene, ali i nemoći ili odsutnosti želje međunarodne zajednice da promijeni prilike u Hrvatskoj. Zemljovidi minski sumnjivih područja u RH i Karlovačkoj županiji i inscenacija minskog polja s nekim od najopasnijih pro-tupješačkih mina govore o posljedicama rata s kojima se Hrvatska suočava i danas. U cjelini Vodstvo RSK: ne mirnom rješenju, najzanimljiviji su originalni dokumenti iz kojih se može iščitati stvarno stanje u Republici Srp-skoj Krajini, kako u vojsci tako i u civilnom životu; opće rasulo i neorganiziranost, politički sukobi, ali i iracio-nalno ponašanje političkoga vodstva RSK-a, odbijanje svakog mirnog rješenja, koje je vojnu operaciju oslo-bađanja okupiranih područja učinilo jedinim i neizbjež-nim rješenjem. Najveća pozornost posvećena je cjelini

Oluja - ZP Karlovac. Tijek operacije pre-zentiran je detaljnom kronologijom s uspo-rednim prikazom doga-đaja u ZP Karlovac i na ostalim bojištima, sve upotpunjeno zemljo-vidima i fotografijama te na iscrpnoj i atrak-tivnoj animiranoj karti vojne operacije Oluja u ZP Karlovac, koja je izrađena uz stručnu pomoć brigadira HV-a Dubravka Halovanića i

Mladena Palića iz tvrtke Nikmon. Fotografskim uveća-njima i video prezentacijom u cjelini Poslije Oluje prika-zani su neizmjerno olakšanje i radost zbog završetka rata, spontani izlazak Karlovčana na ulice nakon što je oglašen znak za prestanak opće opasnosti, doček bra-nitelja u Ogulinu, Zagrebu, svečani mimohod i doček branitelja u Karlovcu. Posljednju tematsku cjelinu posvetili smo poginulim braniteljima - lovorovi vijenci za njih trideset i trojicu, simboli pobjednika i znak zahvalnosti za njihovu žrtvu.

Zanimljiv popratni program upotpunio je prezentaciju teme. Predavanja su održali povjesničari Davor Marijan i Vladimir Brnardić te fotograf Dinko Neskusil, a naj-mlađi posjetitelji su u kreativnoj likovnoj radionici koju je vodila likovna pedagoginja Dijana Nazor izrađivali svoju hrvatsku zastavu i u igri kocke slagalice kroz zna-kovlje upoznavali postrojbe zbornog područja Karlovac.

Postav izložbe

GLAS 51


Uz izložbu je tiskan bogato ilustrirani katalog koji uz kataloški dio donosi i tekstove povjesničara dr. sc. Davora Marijana i autorice izložbe i kao poseban prilog DVD, animirani multimedijalni prikaz operacije Oluja u ZP Karlovac. Tiskani su i deplijan i radni listić za učenike u kojem je svatko mogao dizajnirati vlastiti maskirni uzo-rak. Posjetiteljima su do isteka zaliha darovani suveniri izložbe (bedž i magnetić) te promotivni tiskani materijal.

Postav izložbe

Likovni postav izložbe, oblikovanje tiskovina i suvenira osmislio je dizajner Saša Stubičar, fotografije pred-meta i postava izložbe za katalog napravio je fotograf Goran Vranić.

Izložba je realizirana zahvaljujući Gradu Karlovcu, Kar-lovačkoj županiji i Ministarstvu kulture RH.

52 GLAS


Dani europske baštine 2015.: Karlovac u SiskuHolandska kuća, Sisak, 17. rujna - 3. listopada 2015.

IGOR ČULIG

Inicijativom Vijeća Europe od 1991. u mjesecu rujnu obilježavaju se Dani europske baštine, a Hrvatska se toj manifestaciji pridružila 1995. Kao što se može

pročitati na stranicama Ministarstva kulture Europa u mje-secu rujnu tradicionalno priređuje manifestaciju poznatu pod nazivom Dani europske baštine, kojoj je osnovni cilj predstavljanje bogatog nasljeđa njenih naroda i kulturnih raznolikosti europskog kontinenta. Dani europske baštine također imaju zadatak upozoriti na potrebu zaštite i očuvanja svih baštinjenih vrednota. U sklopu manife-stacije organiziraju se izložbe, javna predavanja, posjeti

lokalitetima koji građanima inače nisu toliko dostupni, okrugli stolovi i druga događanja. (pregledano 22. rujna 2015.) Dana 23. rujna uobičajeno je besplatno omogućiti posjete kulturnim ustanovama i lokalitetima.

Ovogodišnja tema Dana baštine je industrija, pa nije neobično što se ove godine gradovi Rijeka i Sisak ističu po brojnosti i kvaliteti svojih aktivnosti. U ovim gradovima, naime, industrijskoj baštini su posve-ćene bienalne međunarodne konferencija (Rijeka od 2004.), odnosno godišnji Dani industrijske baštine (Sisak od 2013.). Gradski muzej Sisak i riječka udruga Pro torpedo su također i glavni organizatori izložbe Industrijska baština Hrvatske: baština kao gospodar-sko-razvojni resurs. Svečanim otvorenjem ove izložbe u zagrebačkom muzeju Mimara 21. rujna 2015. služ-beno su započeli ovogodišnji MDKB.

Holandska kuća, Sisak Postav izložbe

GLAS 53


S otvorenja

Gradski muzej Karlovac se u ovogodišnje MDKB uklju-čio kao gost sisačkog muzeja. U sklopu 3. sisačkih Dana industrijske baštine u Holandskoj kući, u čijem upravljanju sudjeluje Gradski muzej Sisak, je od 17. rujna do 3. listo-pada postavljena izložba Iz modernog Karlovca: nacrti iz građevinske tvrtke Nikole Marića kao osnova za pogled u modernističku izgradnju od 1923. do 1946. godine. Ovom se prilikom Nikola Marić, karlovački modernistički građe-vinar kojem je izložba i posvećena, na neki način „vratio kući“, budući da je rođen u obližnjem Majuru (prije zvan Kostajnički Majur). Inače, vodeće kulturne ustanove u Sisku nastoje od Holandske kuće učiniti specijalizirani prostor posvećen upravo industrijskoj baštini, i unutar tih odrednica je načinjena i aplikacija za europske struk-turne fondove. Uspješnost sisačkih Dana industrijske baštine bez sumnje se može pripisati i odličnoj suradnji tamošnjeg konzervatorskog odjela i gradskog muzeja;

združeni su i u upravljanju Holandskom kućom. Riječ je o povijesnom žitnom skladištu iz 19. stoljeće koje se, posve neuobičajeno za naše podneblje, ugleda na ono-vremene nizozemske graditeljske uzore, pa je kao takvo jedinstveno u Hrvatskoj. Ondje bi se ubuduće susretali konzervatorski uredi i muzejsko-galerijski prostori.

Također, 1. listopada ove godine u Gradskom muzeju Sisak je održana prezentacija Virtualnog muzeja karlo-vačke industrije.

Nikola Marić u Karlovcu

54 GLAS


Dr. sc. Dragan Damjanović, Herman Bollé i arhitektura historicizma u HrvatskojGradski muzej Karlovac, 19. listopada 2015.

SANDA KOČEVAR

Povodom 170. godišnjice rođenja arhitekta Hermana Bolléa predavanje pod nazivom Her-man Bollé i arhitektura historicizma u Hrvat-

skoj održao je izvanredni profesor Odsjeka za povi-jest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Dragan Damjanović, autor monografije o Bolléu kao i uspješne izložbe postavljene u Muzeju za umjet-nost i obrt u Zagrebu od travnja do kolovoza 2015. godine. Predavanje je ujedno bila prilika da se javnosti

predstave obnovljeni mozaici kapele sv. Jurja sa spo-menika Glorijeta s Vojnog groblja u Karlovcu, koji je u spomen palim junacima Prvog svjetskog rata sagrađen prema Bolléovom projektu.

Ovo izuzetno zanimljivo predavanje osvijetlilo je i privatni i javni život Bolléa, kao i životne okolnosti i njegove oblikovno-estetske interese u arhitekturi i umjetničkom obrtu.

S predavanja

GLAS 55


Zagrebački potres 1880. godine donio je Bolléu brojne prilike za rad u Hrvatskoj u koju se doselio samo godinu dana prije.

Živeći i radeći do svoje smrti 1926. godine u Zagrebu Herman Bollé je ostvario veliki arhitektonski opus te ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatske arhitekture, umjetničkog obrta, kao i u obrazovanju mladih arhite-kata i obrtnika.

Dr. sc. Dragan Damjanović je više godina istraživao Bolléov opus, a ovim predavanjem je, uz prikaz razli-čitosti umjetničkih stilova koje je Bollé koristio, donio i brojne kritike njegovih suvremenika koje oslikavaju onodobne kontroverze, a koje i danas prate Bolléova ostvarenja. Iako bismo ga zasigurno mogli nazvati arhitektom Zagreba, o čemu svjedoče brojni realizi-rani i nerealizirani projekti za sakralne odnosno pro-fane građevine, privatne stambene zgrade i kulturne institucije, a čija se veličina i doseg najreprezentativ-nije iskazuje u njegovom životnom ostvarenju – kom-pleksu groblja Mirogoj, Karlovčanima su posebno bili zanimljivi prikazi građevina koje je gradio na području grada Karlovca i Karlovačke županije poput župne crkve u Tounju, župne crkve i dvora u Šišljaviću te spomenika palim junacima u Prvom svjetskom ratu na Vojnom groblju u Karlovcu, ali i spoznaje o Bolléovim obiteljskim vezama s Karlovcem.

Ponedjeljak19.10.2015. u 18 sati

dvorana u prizemlju Gradskog muzeja Karlovac, Strossmayerov trg 7

I ARHITEKTURA HISTORICIZMA U HRVATSKOJ

HERMANB LLÉ

povodom 170. obljetnice rodenja Hermana Bolléa i predstavljanja obnovljenih mozaika kapele sv. Jurja spomenika Glorijeta s Vojnog groblja u Karlovcu

Predavanje dr. sc. Dragan Damjanović

Plakat predavanja

56 GLAS


Dr. Josip Kalasancij Schlosser, vitez Klekovski Izložbeni prostor u potkrovlju Gradskog muzeja Karlovac, 4. studenoga 2015. - 8. veljače 2016.

LUKA ČORAK I OZREN BLAGEC

Gostujuća izložba pod nazivom Dr. Josip Kalasan-cij Schlosser, vitez Klekovski postavljena je 4. studenoga 2015. godine u izložbenom prostoru

u potkrovlju muzeja na Strossmayerovom trgu. Izložba je započela kao suradnja između Gradskog muzeja Kri-ževci i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Do sada je bila postavljena u Križevcima i u Zagrebu 2013. godine. Gradski muzej Karlovac bio je tako treća destinacija ove zanimljive i poučne izložbe.

Izložba se sastoji od 15-ak postera s opisom života i rada dr. Schlossera, a uz njih također su bila izložena i njegova najznačajnija djela: Sylabus, Flora croatica, Bilinar, Fauna kornjaša. Centralna tema izložbe bio je rad i djelo J. K. Schlossera, koji je bio znameniti hrvat-ski liječnik i prirodoslovac. Iako porijeklom Nijemac iz Češke, Schlosser je Hrvatsku prihvatio kao svoju novu domovinu, u koju je doselio nakon završetka stu-dija medicine u Beču. Osim liječničke karijere bavio se botanikom i entomologijom te je sakupio niz zanimljivih predmeta i napisao nekoliko knjiga koje se bave tom tematikom. Ponešto o njemu znaju i planinari pošto je bio prvi predsjednik Hrvatskog planinskog družtva, a njegovo ime dobro pamte i svi prirodoslovci zbog iznimnog doprinosa začecima botanike i entomologije u našoj zemlji. U postavljanju izložbe sudjelovali su posudbom predmeta Hrvatski prirodoslovni muzej te Gimnazija Karlovac.

Osim što je izložba potaknula prijeko potrebnu među-muzejsku suradnju i obogatila karlovački kulturni život, ona ima povijesnih osnova. Naime, na svojim putovanjima koja su ga vodila po čitavoj Hrvatskoj dr.

Schlosser je nekoliko puta odsjedao u Karlovcu, koji mu je ostao u lijepom sjećanju. Popratni program u sklopu izložbe uključio je predavanja idejnog začetnika i tvorca izložbe, kustosa Ozrena Blageca.

Plakat izložbe

GLAS 57



U predavanju, popraćenom zanimljivom prezentacijom, bilo je riječi o životnom putu dr. Schlossera, njegovom djelovanju kao liječnika u Hrvatskoj, doprinosu poče-cima brojnih prirodoslovnih grana u našoj zemlji, kao i o tome gdje sve možemo i danas susresti njegovo ime. Također, pažnja je bila posvećena i skromnim, ali

značajnim vezama dr. Schlossera i Karlovca kroz koji je prolazio 1852. i 1856. godine polazeći na svoje zna-menite ekspedicije u kojima je, zajedno s Ljudevitom Vukotinovićem, proveo prva sustavna botanička istra-živanja u Hrvatskoj.

58 GLAS

GLASNO I JASNO MUZEJSKA PEDAGOGIJA

Edukativni program uz izložbu Za kralja i dom Galerija „Vjekoslav Karas“, 18. prosinca 2014. - 30. travnja 2015.

MATEA GALETIć

Stotu obljetnicu početka Prvog svjetskog rata Gradski muzej Karlovac obilježio je izložbom Za kralja i dom. Kako bi temu izložbe što više pribli-

žili školarcima, koji su naša najbrojnija publika, te kako bi je oni što bolje razumjeli, osmišljen je bogat eduka-tivni program. Program se sastojao od stručnih vod-stava prilagođenih svim uzrastima, edukativnog listića za čitanje i popunjavanje te raznovrsnih radionica.

Stručna vodstva kroz izložbu bila su spona između sadr-žaja izložbe i posjetitelja, posebice onih mlađih, koji tek uče kako gledati i interpretirati izložbu. Izložba se sasto-jala od uvodnog dijela, tri tematske cjeline i zaključnog dijela. Kod kreiranja stručnog vodstva željelo se da

posjetitelji dožive svaku cjelinu zasebno, kao temu u temi, imajući na umu kompleksnost glavne teme. Uvod je služio kao ponavljanje naučenog gradiva iz povijesti, dok su se ostali dijelovi temeljili na onim informacijama lokalne povijesti koje im nisu bile poznate. Vodstvo je završavalo komentarom posjetitelja na rat i zajednič-kom porukom. Profesori povijesti u sklopu nastavnog programa imaju vrlo malo vremena za obradu lokalne povijesti, a često niti nemaju dovoljno podataka o tome. Kako je interes srednjoškolskih i osnovnoškolskih profe-sora bio solidan, veliki broj učenika je kroz izložbu upo-znat s ovim djelićem lokalne povijesti. Pozitivne reakcije i interes učenika dali su naslutiti da je stručno vodstvo ispunilo njihova očekivanja i zadane ciljeve.

Stručno vodstvo za publiku različitih dobnih skupina

GLAS 59

MUZEJSKA PEDAGOGIJA GLASNO I JASNO

Edukativni listić je zamišljen i korišten kao popratni sadr-žaj uz vodstvo, te se najčešće ispunjavao nakon vodstva, a uz zajedničku provjeru odgovora. Pitanja i odgovori iz listića prezentirani su tijekom vodstva kako bi sadržaj listića služio kao ponavljanje viđenoga. S točno riješe-nim odgovorima listić u budućnosti može poslužiti kao nastavno pomagalo i podsjetnik, posebice kod onih ško-laraca koji tek trebaju savladati gradivo Prvog svjetskog rata. Uz ovako kompleksan sadržaj izložbe potrebno je imati edukativni listić, jer su u njemu sažete sve bitne teme. Odluka o izradi listića pokazala se dobrom jer su školarci na njega odlično reagirali. S radošću su rješavali pitanja, nadmetali se tko će usmeno odgovoriti kod pro-vjere i pomagali jedni drugima u rješavanju.

Treća komponenta edukativnog programa bile su kre-ativne i zabavne radionice vezane uz neke dijelove izložbe i zastupljene teme. Teme radionica prilago-đene su svim dobnim skupinama. Tako je radionica izrade potočnica bila primjerena vrtićkoj dobi i nižim razredima osnovnih škola; pisanje antiratnih poruka i radionica izrade ordena svim školskim uzrastima; radionica pletenja bila je primjerena uzrastu od mini-malno šest godina, kao i radionica mode i dizajniranja. Književni susret bio je namijenjen srednjoškolskom uzrastu i starijim posjetiteljima. Kod kreiranja radio-nica željelo se spojiti prošlost i sadašnjost, odnosno dati pojedinim temama ili predmetima s izložbe novi smisao, primjenjiv danas.

Zbog činjenice da je prigodom posjete učenika naj-češće premalo vremena za dodatne aktivnosti (uglav-nom se svodi na vodstvo po izložbi i rješavanje listića), osmišljena je “brza” radionica pisanja anti-ratnih poruka. Nakon pregledavanja izložbe, djeca su bila upućivana na zid od pruća koji je bio posljednja ploha u izložbenom prostoru. Tu su se nalazili papirići i potočnice od plavog krep papira na koje su trebali napisati poruku. Kako su svi posjetitelji, neovisno o dobi, mogli prigodom posjete izložbi ostaviti poruku, mogli su usporediti oba viđenja rata. Djeca su, sudeći prema napisanom, neopterećena, ali svjesna rata kao velike tragedije. Poruke odraslih su ozbiljne, neiskrene i klišeizirane. Zid od pruća bio je sudar dvaju svjetova i odraz našeg društva: onog nevinog i preplašenog te onog koji griješi, srlja, obećava promjene i iznova radi iste pogreške.

Naslovna stranica edukativnog listića

60 GLAS


Radionica izrade potočnica, odnosno nezaboravka, održana je u Udruzi ‘’Rajska ptica’’ za osobe s men-talnim poteškoćama Karlovačke županije. U njoj je sudjelovalo 15 korisnika Udruge, koji su pod vodstvom likovne pedagoginje Nikoline Bakale Opat i muzejske pedagoginje izrađivali potočnice od krep papira. Kako se motoričke sposobnosti korisnika Udruge razlikuju, neki od njih su izrezivali, dok su drugi samo lijepili središnje dijelove. Potočnice koje su izradili u Udruzi koristili smo na zidu od pruća u sklopu ranije navedene radionice. Radionica je tako uključila i osobe s mental-nim poteškoćama u kulturni život grada Karlovca.

Inspiracija za radionicu pletenja prstima došla je iz činjenice da su tijekom Prvog svjetskog rata školarci sudjelovali u humanitarnom radu koji je, između osta-loga, uključivao i pletenje. Školarci su pod vodstvom nastavnika, a često i samoinicijativno, sudjelovali u različitim akcijama. Iz navedenih razloga kreativna radionica pletenja činila se kao zabavan spoj prošlo-sti i sadašnjosti. Kako je pletenje iglama vještina koja zahtijeva dugotrajnije učenje, odlučili smo klasično pletenje zamijeniti novim i popularnim trendom ple-tenja prstima. Na radionici su sudjelovale djevojčice, ali i jedan dječak, svi u dobi od 6 do 12 godina. Nave-dena tehnika, nažalost, ne pruža mnogo mogućnosti za izradu različitih rukotvorina, već se svodi isključivo na šalove-ogrlice. Kako je radionica održana tijekom zimskih mjeseci, svoje male produkte mogli su ponijeti kućama te odmah nositi i koristiti. U dvosatnoj radionici savladali su novu kreativnu tehniku pogodnu za kućne hobije i razvoj motoričkih sposobnosti i koncentracije.

Poruke djece

Radionica izrade potočnica u Udruzi ‘’Rajska ptica’’

GLAS 61


Svako razdoblje ljudske prošlosti definirano je, među ostalim, odjećom i modom. U prvih dvadeset godina 20. stoljeća ženska moda se transformirala iz neudobnih kor-zeta, suknja punih nabora i materijala u udobne suknje i košulje te kombinaciju hlača i tunike. Radi se o razdoblju obilježenom početkom emancipacije žena te nastankom prvih modnih kreatorica i modnih ikona, koje su promi-jenile svjetonazore žena diljem svijeta. Za radionicu je pripremljeno nekoliko fotografija i crteža odjeće iz dru-gih dijelova Hrvatske te Velike Britanije i Francuske kao dva istaknuta centra visoke mode. Djevojčice u dobi od 6 do 12 godina, koje su sudjelovale u radionici, naučile su kako se moda mijenjala, kakva se odjeća i obuća nosila od 1900. do 1910. te od 1910. do 1920. godine. Prou-čavale su fotografije i odjeću naših sugrađanki i zaključile kako su modni trendovi kod nas bili u malom vremenskom zaostatku za većim i razvijenijim gradovima. Na početku radionice izrađeno je nekoliko šablona prema original-nim fotografijama, a koje su djevojčice bojale u vlastitim

kombinacijama. Nakon toga su dobile zadatak da same, u maniri pravih dizajnerskih crteža, izrade odjevnu kom-binaciju koja se mogla nositi na početku 20. stoljeća. Posljednji zadatak bio je nacrtati vlastitu kreaciju koja bi se mogla nositi danas. Radionica je na djevojčice djelo-vala poticajno, neke od njih razvile su svoje crtačke spo-sobnosti i sposobnosti kombiniranja boja.

Radionica pletenja prstima

S radionice mode i dizajniranja odjeće s početka 20. stoljeća

62 GLAS


papire. Dobili su zadatak da na donji, papirnati dio upišu ime i prezime onoga koga su izvukli te vrlinu koja krasi tu osobu. Pritom se isticalo kako se uvijek mora raditi o nekoj pozitivnoj osobini, jer svatko u sebi nosi više dobrih stvari. Radionica je imala edukativnu crtu, jer su naučili nešto više o medaljama i ordenima; kreativnu, jer su morali pravilno savinuti filc i ukrasiti ga različitim tra-kicama, te odgojnu komponentu, jer je poticala izražava-nje pozitivnih emocija kod djece.

Povjesničari pišu o događajima, dok ih književnici u svojim djelima proživljavaju. Književnost je važna za sagledavanje jedne epohe jer književno djelo sadrži sve ono što se ne može pronaći u povijesnim udžbenicima i knjigama. Zato je bilo važno uključiti djela svjetske i domaće književnosti u ovaj edukativni program. Prili-kom dodjele nagrada za sudjelovanje u edukativnom programu uz izložbu, organizirana je u izložbenom prostoru književna večer. Učenici Srednje škole Duga Resa okupljeni u projekt Tulum s(l)ova, pod vodstvom školske knjižničarke, pripremili su nekoliko ulomaka domaće i strane literature vezane uz Prvi svjetski rat. Među tekstovima koje su čitali pronašli su se ulomci iz Remarqueova djela Na zapadu ništa novo, Filipa Hamer-šaka Tamna strana Marsa, Roberta Gravesa Zbogom oružje, Daltona Trumboa Zbogom svemu tome i drugih autora. Namjera je bila u polusatnom književnom dru-ženju na publiku prenijeti stanje na bojišnici, prikazati svakodnevni život vojnika, stradanje, njihove unutarnje monologe te razmišljanja o budućnosti i životu nakon rata. Ovakav susret važan je za učenike koji su nastu-pali kako bi ih čitanje tekstova potaklo na daljnji rad i čitanje, ali i kako bi okupljenu publiku potaklo na uklju-čivanje u slične projekte te afirmiralo čitanje kod djece

Radionica izrade ordena i medalja od filca bila je naj-posjećenija u sklopu školskih posjeta izložbi. U njoj su sudjelovali učenici trećih, petih i sedmih razreda osnov-nih škola. Medalje i ordeni bili su izloženi na prozirnom krugu uokolo vojničke uniforme pa su učenici mogli dobro doživjeti njihovu namjenu. Kako su razlozi za dobivanje ordena različiti, bilo je važno istaknuti pozi-tivnu poruku. Onome tko se iskazao hrabrošću i preži-vio, značile su sreću, dok su ranjenima značile tugu i bol. Zato je i odlučeno da će ordene izrađivati jedni za druge. Od filca različitih boja učenici su izrađivali trokutastu vrpcu na kojoj se nosila medalja ili orden. On se izrađi-vao preklapanjem filca u samo nekoliko poteza, a formu su učvršćivali klamanjem rubova. Donji, okrugli dio, ori-ginalno od metala, izrađivali su od kartona. Nakon krea-tivnog dijela i učenja kako u nekoliko poteza sklopiti filc, odlučivali su za koga izrađuju ordene. Na komad papira svatko je napisao svoje ime i prezime, a potom su izvlačili

Radionica izrade ordena

GLAS 63


i mladih. Kako su izabrani tekstovi bili prepuni emocija, prenijeli su još jednu poruku koju je izložba trebala iza-zvati, a to je činjenica da rat nisu vodili izloženi pred-meti, već ljudi od krvi, mesa i osjećaja.

Uz edukativni program osiguran je i bogat nagradni fond. Nagrade su bile knjige i blokovi za pisanje otisnuti u kompletu s edukativnim listićima. Knjige su bile prila-gođene svim uzrastima. Knjige su se pokazale kao ide-alan poklon za sudjelovanje u edukativnom programu, jer knjiga uvijek ima obrazovnu, ali i sentimentalnu ulogu, osobito u današnje vrijeme visoke tehnologije kojom smo okruženi. Nagrada je bilo ukupno 17 i u naj-većoj mjeri su izvučeni učenici Gimnazije Karlovac, jer su u najvećem broju i posjetili izložbu.

Kroz cijeli program željelo se skrenuti pažnju na poje-dine predmete, ubaciti povijesne činjenice, otkriti manje poznate podatke, obuhvatiti književnost i jedan drugačiji pogled na rat. Glavna motivacija bila je pri-vući što veći broj posjetitelja i markirati Gradski muzej Karlovac kao kulturnu ustanovu za sve dobne skupine. Ulazeći i izlazeći kroz vrata izložbenog prostora, posje-titelji su trebali razviti vlastiti stav. Izložba, vodstva i ponuđeni programi napravljeni su da ispričana povijest nikoga ne ostavi ravnodušnim.

Dodjela nagrada za sudjelovanje u edukativnom programu uz izložbu

64 GLAS


Edukativni program uz izložbu Adin & Mia Hebib Galerija „Vjekoslav Karas“, 13. svibnja - 3. lipnja 2015.

MATEA GALETIć

Izložba Adina i Mije Hebib obogaćena je edukativ-nim programom koji se sastojao od stručnog vod-stva po izložbi i likovnih radionica. Edukativni pro-

gram prilagođen je svim uzrastima i privukao je djecu predškolskog i svih školskih uzrasta.

Stručna vodstva uključivala su šetnju kroz izložbeni postav te detaljni pregled Adinovih slika i Mijinog nakita. Izložene umjetnine pratile su crtice iz njihovih bogatih umjetničkih biografija, čineći vodstvo dinamič-nijim i zanimljivijim. Stručno vodstvo za djecu vrtića Grabrik (grupa Pčelice) bilo je prilagođeno njihovom uzrastu. Kroz iskustvo gledanja djeca su prepozna-vala boje, različite nijanse istih boja, motive na slikama (mostove, križeve, lutku, vrata, kistove, rijeku, zgrade) i različite dimenzije slika. Pokušali su odgonetnuti upo-trebljava li slikar boje realno, u skladu s prirodom, ili ih kombinira prema vlastitom ukusu i doživljaju. Motive mostova i rijeka pokušali su potom pronaći u vlastitom gradu, odnosno sjetiti se rijeka i mostova u Karlovcu. Za osnovne i srednje škole vodstva su bila detaljnija i uključivala su više informacija o umjetnicima, ciklu-sima, inspiraciji i ekspresionizmu. U vođenim grupama je sudjelovalo ukupno četrdeset i dvoje djece.

Vrhunac edukativnog programa bila je likovna radionica kojom je izrađen mural-razglednica. U maniri Hebibovog slikarstva, poštujući boje i motive kojima se služi, za pred-ložak je izabrana fotografija karlovačkog Mosta grada Ale-ssandrije. Uvećana fotografija mosta projicirana je preko projektora na zidnu površinu prekrivenu hamer papirom. Na taj način dobivena je vizura mosta, koja je ujedno bila i predložak za rad. Po naznačenim vizurama mosta, rijeke Kupe i okolnih objekata sudionici radionice su lijepili kolaž

papir u bojama karakterističnim za slike Adina Hebiba. U dvosatnoj radionici ispunjeni su svi zacrtani ciljevi: isku-stveno učenje, kreativnost, razvijanje mašte i motorike te timski rad. Rezultat radionice bila je autentična šarena razglednica grada Karlovca. U radionici su sudjelovali uče-nici od petog do osmog razreda Osnovne škole Grabrik.

Likovna radionica izrade murala-razglednice

GLAS 65


20. muzejska edukativna akcija Održivost Gradski muzej Karlovac, 20. travnja - 18. svibnja 2015.

MATEA GALETIć

Od 20. travnja do 18. svibnja 2015. godine tra-jala je dvadeseta muzejska edukativna akcija Održivost. U Gradskom muzeju Karlovac feno-

men održivosti je obrađen kroz tri teme: Miris i okus tradicije, (Ne)održivost ekosistema i Različitost u proš-losti za održivost u sadašnjosti. U akciji je sudjelovalo ukupno 223 karlovačkih školaraca OŠ Banija, OŠ Dubo-vac i OŠ Grabrik.

Radionica Miris i okus tradicije bila je najposjećenija. Tradicionalno govedarstvo i sirarstvo osobitost su kar-lovačkoga kraja. Etnologinja Gradskog muzeja Kar-lovac proučavala je tradicionalne načine izrade sireva i sakupljala predmete korištene tijekom navedenih postupaka. Zaključila je da se radi o jedinstvenoj tradicijskoj baštini karlovačkoga kraja. Također, pre-poznala je potencijal sirarstva u turističkoj promidžbi i održivosti našega kraja. Sve navedeno isko-rišteno je kao tema radionice. Radionica je počinjala razgovo-rom o značenju pojmova tradicija, održivost i baština. Potom se raz-govaralo o govedarstvu, mljekar-stvu, posebnostima karlovačkoga sira te tradicionalnim načinima i predmetima korištenim prigodom izrade sireva. Poradi bolje vizua-lizacije, djeci je pokazan stap za maslo, cjedilo za sir i glineni lonac za mlijeko iz fundusa Etnograf-skog odjela. U drugom dijelu radi-onice djeci je zadano da nacrtaju

tradiciju o kojoj se razgovaralo. Na blok papira, papir-natu vrećicu ili kuvertu trebali su nacrtati sir, predmete za izradu sira ili karlovački krajolik u kojemu pasu krave. Uz crtež su trebali osmisliti i slogan kojim bi se karlo-vački kraj mogao reklamirati, a s naglaskom na miris i okus tradicije. Slogan je morao sadržavati riječi: održi-vost, miris, okus i tradicija. Iako djeca sve manje vre-mena provode u prirodi te u gradovima nemaju priliku vidjeti krave, pokazali su dobro znanje o siru i njegovoj izradi. Radionica je bila istovremeno i zabavna i poučna, a rezultat su šareni suveniri karlovačkoga kraja.

Druga radionica pod imenom (Ne)održivost ekosistema tematizirala je održivost kroz brigu o okolišu. Prirodo-

slovnu zbirku Gradskog muzeja Karlovac čine fosili organizama iz Panonskog mora i životinje iz raz-doblja ledenoga doba. Radi se o dva potpuno različita ekosistema koji zbog klimatskih promjena nisu opstali u izvornom obliku. Među-tim, brojne biljne i životinjske vrste su se uspješno prilagodile novona-stalim klimatskim uvjetima. Pola-znici radionice dobili bi po jednu sliku životinje iz Panonskog mora, ledenog doba ili njihovih živućih potomaka. Trebali su prepoznati životinje, nacrtati ih na komad papira i prepoznati potomka ili pretka životinje sa slike. Tako su neki dobili mamuta i morali su pronaći slona, ili obratno. Nakon što su pronašli parove, crteži su S radionice Miris i okus tradicije

66 GLAS


stavljani na lentu vremena na kojoj su bili naznačeni pojmovi: danas, ledeno doba i Panonsko more. Kroz radionicu su naučili kako su ekosistemi promjenjivi i kako negativni utjecaj na prirodu mora biti minimalan.

Treća radionica Različitost u prošlosti za održivost u sadašnjosti održana je samo jednom. Kako bi djecu odgajali u duhu tolerancije, posegnulo se za primjerom iz povijesti. Povijesni odjel Gradskog muzeja Karlovac čuva rukopisni putopis Jakova Šašela Slike s Istoka nastao 1863. Šašel je u sklopu rimokatoličke misije 1853. godine krenuo na putovanje u Egipat i Sudan. Tamo se, između ostalog, susreo s problemom iskorištavanja pripadnika crne rase kao robova. Sajam robova u Kairu i loš odnos prema robovima ostavio je na njega dubok trag, pa je čitavo jedno poglavlje svog putopisa posvetio upravo tome. Osim opisa sajma i pjesme na tu temu, nacrtao je i nekoliko crteža koji prikazuju tu problematiku. Djeci je pročitan tekst iz putopisa o sajmu robova te su im poka-zani spomenuti crteži. Izražavajući čuđenje i zgražanje, zaključili su koliko je Šašel bio napredan za svoje vrijeme.

Nakon tih spoznaja dobili su zadatak napisati nekoliko rečenica o svom prijatelju ili prijateljici. Trebali su opi-sati neki događaj ili situaciju u kojoj su pokazali tole-ranciju za tuđe mane. Kroz takvu radionicu zaključili su kako su svi ljudi jednaki, savršeni u svojoj nesavršeno-sti, te da su tolerancija i prihvaćanje različitosti važni za održivost svakog društva.

S radionice (Ne)održivost ekosistema Dječji radovi

Različitost u prošlosti za održivost u sadašnjosti

GLAS 67


Kreativna radionica povodom 436. rođendana grada Karlovca Gradski muzej Karlovac, 13. srpnja 2015.

MATEA GALETIć

Povodom 436. rođendana grada Karlovca Gradski muzej Karlovac organizirao je kreativnu likovnu radionicu. Polaznice radionice bile su djevojčice

u dobi od 5 do 12 godina. Njihov zadatak bio je izraditi čestitku u kojoj će spojiti godine grada s predmetima postava Gradskog muzeja Karlovac. Odabrani su pred-meti koji se tiču gradnje karlovačke tvrđave i nastanka grada. Čestitka se sastojala od dva dijela: vanjske naslovnice i unutrašnjeg dijela. Vanjski dio ukrašen je zvijezdom u različitim bojama te datumom, 13. srpnjem 2015. Unutrašnji dio krasila je brojka 436, ispisana, odnosno, iscrtana predmetima iz postava. Među pred-metima isticao se portret Karla Habsburškog, puške i sablje koje su obilježile burnu vojnu prošlost karlo-vačke tvrđave. Kasnija razdoblja predstavljena su crte-žom grba, različitim dokumentima, cvikerima, magnat-skim lancem i brojnim drugim predmetima. Šarenom čestitkom odaslane su najbolje želje gradu Karlovcu za

njegov rođendan, saznalo se koji su predmeti vezani uz najranija razdoblja njegove povijesti, a uz to je upri-ličena i dobra zabava na „rođendanskom tulumu“ u Gradskom muzeju Karlovac.

Izrada rođendanske čestitke

Rođendanska čestitkaRođendanska čestitka

68 GLAS


Volim hrvatsku zastavu Likovna radionica uz izložbu 84 sata za pobjedu

DIJANA NAZOR

Izložba 84 sata za pobjedu postavljena je u Galeriji „Vjekoslav Karas“ povodom 20. obljetnice oslo-bodilačke operacije „Oluja“ u Zbornom području

Karlovac. Njezin sadržaj ne upotpunjuje samo program nastave povijesti već pruža i brojne likovne poticaje za nastavu likovne kulture.

Budući da je „Oluja“ najpoznatija operacija Hrvatske voj-ske i simbolični znamen kraja rata i borbe za cjelovitu Hrvatsku, uz izložbu su, osim predavanja, organizirane prezentacije, edukativni sadržaji te četiri likovno-domo-ljubne radionice za učenike osnovnih škola pod nazivom Volim hrvatsku zastavu, koje su se održavale tijekom listopada 2015. Učenici su slikali obostrane zastavice u tehnici akrilika na platnu, dimenzija 50 x 30 cm. U redo-vitoj nastavi likovne kulture učenici nemaju priliku slikati

akrilnim bojama na lanenom platnu, tako da im je ovom radionicom pružena mogućnost da kvalitetnijim materija-lima izraze i razvijaju maštu i kreativnost na zadanu temu.

Uoči radionice učenici su razgledavali izložbu uz stručno vodstvo autorice i kustosice izložbe Ružice Stjepanović. Prije rada upoznali su se s primjerima zastava država, gradova, općina, nogometnih klubova, s vjerskim zastavama (barjacima) i festivalskim zasta-vama. Također su imali priliku vidjeti i originalne radove poznatih umjetnika Međunarodnog festivala umjetnič-kih zastavica, koji je dio likovnog programa poznatog uličnog festivala Cest is d’ Best. Nakon uvoda sudionici su, vođeni maštom, crtali skice, a potom su slikali svoju umjetničku zastavu uz poticaj grbova i simbola s hrvat-ske i karlovačke zastave.

S radionice

GLAS 69


Tri su radionice održane u prostoru Galerije „Vjekoslav Karas“, a jedna, na Dan neovisnosti, u prostoru Gradskog muzeja Karlovac. U radionici je sudjelovalo 37 učenika raznih uzrasta, od 6 do 18 godina, iz OŠ Dudovac, OŠ Gra-brik, OŠ Banija i nekoliko karlovačkih srednjih škola. Radi-onici su se pridružila i tri odrasla sudionika koji su s rado-šću izrazili svoj likovni doživljaj na zadanu temu. Svi su radovi nakon radionica izloženi u ulaznom prostoru Gale-rije „Vjekoslav Karas“ gdje će biti do zatvaranja izložbe.

Budući su brojni učenici naslikali uspješno zastavicu pobjede sa zanimljivim likovnim rješenjima i simbolima, nije bilo lako odabrati radove za nagrade i pohvale. Čla-novi stručnog žirija u sastavu: Antonija Škrtić, Ružica Stjepanović i Dijana Nazor dodijelili su tri ravnopravne nagrade i četiri priznanja za najuspjelije radove.

Nagrade su dobili Magdalena Leš (11), Lana Paulić (13) i Katarina Biličić (14). Pohvale su dodijeljene Mag-daleni Spudić (9), Dori Kučan (11), Učeničkom domu Karlovac za grupni rad djece (14 - 18), a Luka Škrtić (6) dobio je posebnu pohvalu za rad kao najmlađi sudi-onik radionice. Ovakve su radionice zahvalne jer kroz učenje likovnih elemenata potiču učenje o Domovin-skom ratu, razvijaju nacionalnu svijest, znanje o sim-bolima i heraldici.

Radionicu je vodila likovna pedagoginja Dijana Nazor, a suradnice u radionici bile su Ružica Stjepanović i Matea Galetić.

Zastavice u postavu izložbe

70 GLAS

GLASNO I JASNO STRUČNI SEMINARI I KONGRESI

Međunarodna konferencija Unknown Fronts, The „Eastern Turn” in First World War History Groningen, Nizozemska, 4. - 6. studenoga 2015.

SANDA KOČEVAR

U organizaciji Sveučilišta u Groningenu u Nizo-zemskoj održana je međunarodna konferencija Unknown Fronts The “Eastern Turn” in First

World War History koja se bavila istočnom i jugoistoč-nom Europom u Prvom svjetskom ratu. Naime, padom komunizma i slomom istočnog bloka, omogućen je pri-stup arhivima i međunarodnim znanstvenicima. Tako je 2013. godine australski povjesničar Christopher Clark objavio knjigu Mjesečari: kako je Europa krenula u rat 1914. izazvavši ogromnu pozornost javnosti i debate, stvorivši od Clarka, koji je i do tada bi međunarodno ugledni povjesničar, historiografsku zvijezdu. (Naža-lost, knjiga još nije izašla u hrvatskom prijevodu, naj-bliže nam je izdanje smederevskog Heliksa.) Štoviše, otvorila je put istraživanjima istočnih i jugoistočnih bojišta u Prvom svjetskom ratu, ali i do revizije i rede-finiranja zapadnog bojišta, populariziranog kroz kine-matografiju i ratnu poeziju. U svjetlu europskih inte-gracija treba stoga obratiti posebnu pažnju istoku i jugoistoku Europe, kako u historiografiji tako i u kulturi i kolektivnom sjećanju.

Glavni cilj konferencije bio je pružiti stručnjacima iz zapadne i istočne Europe mogućnost da podijele svoje misli, ideje i istraživanja novih izvora ovog razdoblja, s ciljem povezivanja različitih historiografskih struja u Europi. Sama konferencija imala je tri tematska bloka (diplomacija, životne priče, dnevnici, biografije te audi-ovizualni izvori – fotografija, film, novine) utemeljena na različitim vrstama povijesnih izvora i metodama i metodologiji njihovog istraživanja.

Među tridesetak predavača bila je i viša kustosica Povi-jesnog odjela mr. sc. Sanda Kočevar koja je svojim pre-davanjem „For the King and Country” – Evidence in the Neighbourhood predstavila istraživanje privatnih „arhiva“ Prvog svjetskog rata, vezano uz pripremanje izložbe Za kralja i dom, održane u Galeriji „Vjekoslav Karas“, 18. prosinca 2014. – 30. travnja 2015. godine. Pozivom koji je putem medija bio upućen karlovačkim građanima došlo se do vrlo vrijednih i dirljivih memorabilija, koje su svoje mjesto našle i na spomenutoj izložbi, a koje članovi obitelji s ljubavlju i pažnjom brižno čuvaju.

GLAS 71

STRUČNI SEMINARI I KONGRESI GLASNO I JASNO

VI. regionalni muzejski susreti: Socijalna inkluzija i savremeni muzejBanja Luka, Bosna i Hercegovina, 5. - 8. studenoga 2015.

MATIJA KALČIć

U Banjoj Luci su od 5. do 8. studenoga 2015. godine održani VI. regionalni muzejski susreti s temom Socijalna inkluzija i savremeni muzej.

Organizirali su ih Regionalna alijansa ICOM SEE i Naci-onalni komitet ICOM BiH, u suradnji s Muzejom savre-mene umjetnosti Republike Srpske (MSURS).

Susreti su otvoreni specijaliziranom izložbom „Prostor, oblik, dodir“, koja je prilagođena slijepim i slabovidnim osobama, a rezultat je suradnje MSURS-a i Tiflološkog muzeja u Zagrebu.

Nastavljeni su međunarodnom konferencijom pod nazivom Socijalna inkluzija i savremeni muzej, s ciljem proširenja i razmjene iskustava muzejskih institucija iz čitave regije, kao i promoviranja ideje muzeja kao

institucije s jasnom društvenom odgovornošću. U radu je sudjelovalo više od 20 izlagača iz Hrvatske, Italije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije. Podjeljeni u četiri sekcije, izlagači su na vlastitim pri-mjerima i programima prikazali mogućnosti i načine socijalne inkluzije, pretežito za osobe s posebnim potrebama i invalide, ali i postavili teorijske temelje u komunikaciji između muzeja i socijalno osjetljivih sku-pina. Na konferenciji je sudjelovao i pripravnik Grad-skog muzeja u Karlovcu Matija Kalčić s izlaganjem Muzej za sve! Između realnosti i mogućnosti.

Zadnjeg dana VI. regionalnih susreta organiziran je posjet Nacionalnom parku i Memorijalnom kompleksu Kozara, kao i prezentacija Ars Kozare, međunarodnog projekta instalacije umjetničkih djela u prirodi.

Sudionici VI. regionalnih susreta M. Kalčić drži predavanje

72 GLAS

S RAZGLASA

Jana Mihalić, Iz pokupske baštine - Nošnja Rečice, Šišljavića i SkakavcaGradski muzej Karlovac, 2015.

SANDA KOČEVAR

U ediciji Katalozi i monografije krajem 2015. godine izašla je iz tiska monografija Iz

pokupske baštine - Nošnja Rečice, Šišljavića i Skakavca nedavno umi-rovljene voditeljice Etnografskog odjela, više kustosice Jane Mihalić, a kao rezultat njezina višegodišnjeg terenskog istraživanja. Na gotovo dvjestotinjak stranica prikazan je razvoj nošnje koja po svojim osnov-nim značajkama, koje odgovaraju tipu nošnje panonske etnografske zone, pripada u veliku skupinu hrvat-skih narodnih nošnji raširenih na sjeverozapadnom i istočnom dijelu Hrvatske. Nošnja Rečice, Šišljavića i Skakavca prepoznatljiva je po živopi-snim vezovima, osebujnim ženskim oglavljima te raznobojnim svečanim ženskim i muškim prslucima. Autorica je vrlo studiozno pristupila istraživa-nju ovog kulturnog dobra pružajući priliku čitatelju da se, prije svega, upozna s prostorom na kojem se nošnja kori-stila, njegovim kulturno-povijesnim pregledom, raspro-stranjenošću pokupske nošnje te da upozna historijat etnografskih istraživanja kao i kontekst u kojem je nastala i u kojem se razvijala ova tradicijska odjeća. U sljedećim poglavljima opisuje posebno žensku, mušku i dječju noš-nju, potanko navodeći sve njihove dijelove, karakteristike i osobitosti, kao i starije i mlađe inačice. Najviše pažnje pridano je ženskoj nošnji, i to ne samo odjeći već i načinu češljanja i pokrivanja glave, kao i nakitu. To je i razumljivo budući da je ženska nošnja mogla bolje svjedočiti o pro-mjenama, jer su muškarci, kao hranitelji obitelji, ranije

prestali koristiti narodnu nošnju odlazeći na rad van tradicionalne ruralne sredine. Odabrani primjerci pojedinih skupina (platnene odjeće, oglavlja, gornje odjeće) poredani su kronološki sa znakovima prijelaza na građansko odijevanje. Opisima su priloženi grafički prikazi svih sasta-vina platnenog ruha s nazivima kao i fotografije iz prijašnjeg i sadašnjega vremena. Posebno poglavlje čini dječja nošnja opisana kroz odjeću novorođenčadi i male djece te kroz nošnju namijenjenu dječacima i djevojčicama.

Ono što je rijetko zastupljeno u izložbama i monografijama je sva-kodnevna odjeća svih dobnih sku-

pina te obuća koje je vrlo malo sačuvano iz razumljivih razloga. Dok se jednostavna, skromno ukrašena plat-nena odjeća nosila svakodnevno prilikom obavljanja kućanskih i poljodjelskih radova, te se tako istrošila, seljačku obuću, poznatu pod nazivom opanci, već su početkom 20. stoljeća počele istiskivati cipele.

Autorica se nije ustručavala na kraju otvoriti i aktualna pitanja o razlozima i načinima zaštite tekstilne baštine te današnjim mogućnostima i načinima obnove nošnje uz angažman šire zajednice, koji se očitovao i sudjelo-vanjem u realizaciji ove monografije.

Izlaženje monografije u nakladi od 300 primjeraka pomogla je Karlovačka županija i Grad Karlovac.

Naslovnica monografije

GLAS 73

SUGLASJA

Zbirka Srđana Sabljarića MATIJA KALČIć

Svijet kolekcionarstva posebna je strast, oduvijek usko povezana s muzejskom djelatnošću. Pravi i iskreni kolekcionari su ujedno i neosporni struč-

njaci za područje vlastitog interesa, vrhunski poznavatelji dijela povijesti vezanog za njihovu zbirku, a samim time i suradnici muzejskih djelatnika u determinaciji važnosti i starosti predmeta iz prošlosti. Bez obzira na razloge zbog kojih su kolekcionari krenuli u sakupljanje povije-sno manje ili više vrijednih predmeta, muzeji kao usta-nove koje čuvaju povijesnu građu bi trebali biti konačno odredište na kojem će ti predmeti jednog dana završiti.

Sljedeće godine će se obilježiti jedan nepoznat, no vrlo značajan jubilej. Riječ je o 40 godina postojanja naj-značajnije zbirke militarija u Hrvatskoj, životnom djelu istinskog kolekcionara i lokalpatriota Srđana Sabljarića. Kada je 1976. godine s prvim predmetom, talijanskom kacigom iz Drugog svjetskog rata, započeo stvaranje svoje zbirke, ni sam Sabljarić nije slutio da će ona jed-nog dana postati najveća i najznačajnija zbirka militarija u ovom dijelu Europe. Srđan Sabljarić je skroman čovjek s vizijom, voljom i znanjem, a njegov je život uvijek bio i bit će povezan s vojnom poviješću, a naročito povije-šću njegova grada Karlovca. U tih 40 godina Sabljarić je sakupio preko 18 tisuća raznih vojnih predmeta, foto-grafija, knjiga i svega ostalog vezanog za vojnu povijest Karlovca, Hrvatske, ali i svijeta, te se time etablirao kao vrhunski kolekcionar i poznavatelj vojne povijesti. Ipak, to nije konačna brojka predmeta u zbirci, jer za Sablja-rića svaki novi dan znači i novu potragu.

Zbirka militarija Srđana Sabljarića kolosalno je djelo neprocjenjive vrijednosti. U njoj se nalaze vojni predmeti od srednjeg vijeka do danas, s naglaskom na 19. i 20.

stoljeće kojem pripada glavnina zbirke. Neki od pred-meta su unikatni primjerci i mogu se naći isključivo u ovoj zbirci, te kao takvi predstavljaju predmete od neos-porne važnosti za hrvatsku i svjetsku povijest. Kako bi se kasnije mogli posvetiti mogućim scenarijima vezanim za budućnost zbirke, nužno je ugrubo opisati od čega se ona sastoji i koje su njene posebnosti.

Zbirka oružja sadržava predmete od početka modernog ratovanja pa sve do danas. U nju je uključeno vatreno i hladno oružje gotovo svih vojski na prostoru Europe. Najjednostavnije ju možemo podijeliti na razdoblje prije i za vrijeme Prvog svjetskog rata, razdoblje između dva svjetska rata i Drugi svjetski rat, te razdoblje hladnog rata. U svakoj od ovih cjelina nalazi se velik broj pišto-lja, pušaka, strojnica, sablji, noževa, sjekira, ručnih bombi, streljiva i ostalog oružja svih zaraćenih strana i proizvođača, a delaborirao ga je, naravno, uglavnom

Zbirka Srđana Sabljarića

74 GLAS

SUGLASJA

preko Austro-Ugarske, Države i Kraljevine SHS/Jugo-slavije, NDH, Socijalističke Federativne Republike Jugo-slavije pa sve do Domovinskog rata i nastanka samo-stalne Hrvatske vojske. Sabljarićeva vojna biblioteka je sastavljena od velikog broja izvornih novina, časopisa, biografija i monografija, usko vezanih za zbirku i vojnu povijest, koje samoj zbirci daju znanstvenu podršku u

sam kolekcionar. Osim toga, u ovaj dio zbirke valja pri-brojati i pripadajuće nabojnjače, torbice, remenike i ostale predmete vezane uz oružje, čime se zaokružuje cjelovitost i sadržajnost razvoja i napretka ratne teh-nike kroz povijest.

Posebnu cjelinu čine uniforme. U ovom dijelu zbirke, koji sam za sebe zaslužuje poseban muzej, nalazi se veliki broj ratnih i svečanih uniformi, šinjela, košulja, znakovlja, činova, pripadajućih kapa i ordena gotovo svake velike vojne sile i svih rodova vojske moderne i suvremene povijesti. U ovom dijelu se naročito vidi Sabljarićevo vizionarstvo, jer nijedna uniforma nije duplikat, već dodatkom originalnih činova ili promje-nom opreme, ista uniforma dobiva više funkcija i zna-čenja (razlika između rodova vojske, vojnika, časnika itd.). Upravo je dio kolekcije vezan za opremu vojnika i časnika izrazito velik i raznovrstan. Kacige, remenje, opasači i oprtači, časničke i vojničke torbice, naočale, plinske maske, porcije, čuturice, sanitetski materijali i dr. upotpunjuju Sabljarićevu zbirku i čine jednu od nje-nih glavnih posebnosti. Tome valja dodati i dio vezan za policiju i žandarmeriju, jedinstven u svijetu, koji tako-đer može stajati samostalno kao npr. Muzej policije.

Ono što Sabljarićevu zbirku također čini vrlo važnom je na tisuće vojnih dokumenata i fotografija vezanih uz vojnu povijest Karlovca i Hrvatske. Ova izvorna građa, prikupljana na tavanima, buvljacima i kontejnerima, sama za sebe čini arhivu vojne povijesti, ali i pozadin-sku priču vezanu za same predmete ili osobe kojima su ti predmeti pripadali. Upravo zato ova zbirka ima poseban značaj za karlovačku i hrvatsku povijest, jer nam pruža prikaz razvoja Karlovca kao vojnog grada, Zbirka Srđana Sabljarića

GLAS 75

SUGLASJA

vidu potvrđivanja autentičnosti i dokazivanja važnosti predmeta od kojih je sastavljena.

Sve do sada nabrojano govori u prilog tome da zbirka Srđana Sabljarića, zbog svoje kompleksnosti i veličine, zaslužuje samostalan prostor ili muzej u kojem bi bila izložena, ali njen značaj za grad Karlovac, Republiku Hrvatsku i vojnu povijest nažalost još uvijek nije pre-poznat. Vizija samog autora je da zbirka bude izložena u cjelini, u svom punom sjaju, prostorno i vremenski stvarajući logične dijelove koji zajedno tvore priču o razvoju ljudskog ratovanja, ali i o stradanjima i sva-kodnevnom životu običnih vojnika. Također je važno napomenuti kako je zbirka u fizički vrlo dobrom stanju. Naime, i sam Sabljarić napominje kako nikada u nju ne uvodi predmete koji su derutni i uništeni, osim ako imaju izuzetan značaj za karlovačku i hrvatsku povijest ili su jedini preostali primjerci. U idealnim uvjetima, uz podršku kakvu treba imati, zbirka bi bila izložena

cijela, podijeljena na nekoliko tematskih cjelina/soba (npr. vojska Austro-Ugarske, vojska Kraljevine Jugo-slavije, Wehrmacht, NDH, NOB, hladni rat, Domovinski rat, zbirka ordena itd.), s posebnim odjelom vezanim za karlovačku povijest.

Uvjeti na žalost nisu idealni, te postoji nekoliko bitnih razloga zašto ova zbirka i njen autor trebaju pomoć grada Karlovca i Gradskog muzeja Karlovac. Vrijeme i prostor se nameću kao glavni problemi. Neadekvatna pohrana predmeta, vlaga i utjecaj okoliša konstantno joj prijete, a uzevši u obzir vrijednost i starost pojedinih predmeta, bit će načinjena vrlo velika šteta povijesnoj i vojnoj baštini grada Karlovca, grada koji je nastao i većinu svoga postojanja proveo u ulozi vojnog sredi-šta, neovisno o kojoj politici ili vladaru se radilo, ukoliko se ona adekvatno ne zbrine. Premda sve svoje napore ulaže u očuvanje zbirke, količina predmeta je tolika da Sabljarić sam ne može osigurati uvjete za kvalitetnu i stručnu pohranu ovih povijesnih artefakata.

Vrijednost zbirke, zbog vremena i novca koje je Srđan Sabljarić u nju utrošio je ustvari neprocjenjiva, a čak i kad bi se uzela prosječna vrijednost svakog predmeta, radilo bi se o cijeni koju Grad nije u mogućnosti platiti. Najrealnija je opcija otkupljivanja dijela zbirke vezanog uz karlovačku povijest, ali time bi se zbirka razdvojila i izgubila cjelovitost koju ima (pitanje je sudbine ostatka zbirke koja ni po čemu nije manje vrijedna), a ni sam Sabljarić na to ne bi pristao. S druge strane, kako Sabljarić kaže, zbirka pripada gradu i njegovim građa-nima, te je on više nego spreman darovati je, a na gradu je da mu se nekako oduži. Prvi korak bio bi ustupanje prijeko potrebnog prostora za pohranu zbirke, a nakon Zbirka Srđana Sabljarića

76 GLAS

SUGLASJA

Pošto je zbirka ustvari nacionalno blago neopisive vri-jednosti s vremenom se treba pronaći prostor u kojem će ona biti izložena u cjelini, ali na žalost trenutno za to ne postoje uvjeti. Dok situacija za nastanak samostal-nog stalnog postava zbirke Srđana Sabljarića ne sazrije, Gradski muzej ima nekoliko mogućnosti i načina da isko-risti zbirku. Najjednostavnije bi bilo uvrstiti najbitnije i najreprezentativnije predmete u stalni postav Gradskog muzeja. Time bi se uvelike obogatio Povijesni i Kulturno-povijesni odjel, a sami predmeti i dokumentacija vezana uz njih muzejskim djelatnicima bi mogli poslužiti kao predlošci i polazište za mnoštvo znanstvenih i stručnih radova. S druge strane bi ostalo otvoreno pitanje buduć-nosti ostatka neuvrštenih predmeta. Ako uzmemo u obzir da trenutni prostor stalnog postava Gradskog muzeja Karlovac nije dovoljan ni za izlaganje građe vezane samo uz Prvi svjetski rat, možemo zaključiti da bi zbirka time bila gotovo u potpunosti neiskorištena.

Puno bolje rješenje bilo bi izlaganje pojedinih dijelova zbirke u tematski ili kronološki smislenim povremenim izložbama u suradnji sa Sabljarićem. Iako Sabljarić smatra da je zbirka cjelina koju se ne bi trebalo dijeliti, ona je u stvari skup stotina manjih zbirki koje se mogu samostalno izlagati. Tako je u ovom trenutku moguće napraviti na desetke izložbi samo od slikovnog mate-rijala iz zbirke. Na ovaj način bi se zbirka uređivala i restaurirala dio po dio, ali bi se i javnost postupno upo-znavala s njenom veličinom i značajem. Trenutno je ovo najrealnija opcija za budućnost zbirke Srđana Sablja-rića, jer ako je Grad napokon odluči preuzeti trebao bi je i sustavno izlagati. Ipak, sve ovo treba biti prijelazna faza prema onome što ova zbirka je i treba biti, samo-stalni vojni muzej.

toga i davanje određene funkcije za Srđana Sabljarića. Dati mu savjetodavnu funkciju bilo bi korisno za obje strane, pošto bi se zbirka i dalje obogaćivala, lakše bi se determinirali podaci vezani za predmete, a Sabljarić bi dobio malen znak zahvalnosti za 40 godina koje je potrošio skupljajući povijesnu baštinu Karlovca i Hrvat-ske. Gradski muzej je stoga već krenuo rješavati ovo pitanje izradom popisa predmeta iz zbirke Sabljarić. Sa završetkom popisa dobit će se uvid u stvaran broj predmeta, te će se Grad moći izjasniti želi li ili ne ovu neprocjenjivu zbirku koja mu se poklanja.

U slučaju da dođe do dogovora između Sabljarića i Grada, nužno je napraviti katalog zbirke kako bi se očuvali mikrohistorijski i kontekstualni podaci vezani uz svaki pojedini predmet, te ono najbitnije, naći mjesto i način da zbirka Sabljarić prestane ˝skupljati prašinu˝ i postane dio kulturno-povijesnog diskursa grada Kar-lovca. Zbirku je potrebno kvalitetno pohraniti kako ne bi došlo do propadanja predmeta koji su dobro oču-vani, te s druge strane restaurirati predmete koji su oštećeni. Kako i sam Muzej nema dovoljno prostora za pohranu svih postojećih zbirki, Grad mora osigu-rati prostor za pohranu cijele Sabljarićeve zbirke, te će se tek tada istu moći početi izlagati ili inkorporirati u postojeći stalni postav Gradskog muzeja.

Vizija Srđana Sabljarića veća je i od same zbirke. Ona uključuje izlaganje cjelokupne zbirke na jednom mje-stu, uz prateću vojnu biblioteku i prostore za razonodu s vojnom tematikom. Najbolje mjesto za realizaciju ovog plana bili bi neki od objekata u staroj karlovačkoj Zvijezdi (npr. stara vojarna), ali i prostor Muzeja Domo-vinskog rata na Turnju.

GLAS 77

SUGLASJA

Zbirka militarija Srđana Sabljarića nije mit, ona je stvarni i postojani dokaz vojne prošlosti Karlovca, ali i svijeta. Količina vojnih predmeta koja se u njoj nalazi djeluje nestvarno, kao što nestvarno zvuči i Sabljari-ćeva želja da je ostavi u nasljedstvo svome gradu Kar-lovcu. Promatrajući svjetske trendove, ova zbirka ima gotovo neograničene historijske, kulturne, obrazovne i turističke potencijale, a na nama je da ih iskoristimo. Zbirka treba pomoć grada, ali i gradu treba zbirka, jer ona pripada i govori o njemu, dio je njegova povijesnog života i njegovo je kulturno i povijesno blago. Samo se nadajmo da ova neprocjenjiva ostavština Srđana Sabljarića sljedeći jubilej neće dočekati ostavljena i zatvorena iza zaključanih vrata i još jače nagrižena zubom vremena, već tamo gdje pripada, izložena na ponos grada Karlovca i njegovih građana.

S. Sabljarić s ravnateljicom GMK-a H. Božić na otvorenju izložbe predmeta iz svoje zbirke u Noći muzeja 2015.

78 GLAS

GLASONOŠA

Naš mladi sugrađanin Tin Matić, entuzijast zainteresiran za arheološku i povi-

jesnu baštinu koji već duže vrijeme surađuje s Arheološkim odjelom Gradskog

muzeja Karlovac, upozorio nas je na mogući arheološki lokalitet u selu Osor u

Donjem Zvečaju gdje je sakupio mnoštvo ulomaka keramičkih posuda Lengyel-

ske i Lasinjske kulture, te nekoliko nalaza mikrolita. Arheološko rekognosciranje

pokazalo je da se radi o perspektivnom arheološkom lokalitetu. Drago nam je da

i mlađe generacije cijene arheološku baštinu i prepoznaju muzej kao instituciju

koja se o njoj brine.

GLAS 79

GLASONOŠA

80 GLAS

GLASPAPIR

Šutnja nije zlatoPreuzeto uz dozvolu autorice i portala: http://pogledaj.to/Cijeli članak može se pročitati na adresi: http://pogledaj.to/art/izrabljivanje-kolega-i-prisvajanje-autorstva-u-kulturno-umjetnickim-institucijama/

SONJA ŠVEC ŠPANJOL

„Znam da je borba Davida i Golijata, znam da je nepotizam ukorijenjen u srž funkcioniranja naše države, ali jednostavno više ne želim i ne mogu šutjeti. Želim podijeliti svoje iskustvo s javnošću, jer smatram da ljudi trebaju znati kakve osobe vode kulturno-umjetničke institu-cije i mislim da se napokon stanje treba promijeniti. Ima previše kvalitetnih i radišnih kolega koji su nezaposleni zato što pojedinci (…) iskorištavaju mlađe kolege i time si pune godišnji program i primaju punu plaću, a da za taj posao praktički ne odrade ništa.”

GLAS 81

GLASPAPIR

Još za vrijeme fakulteta čula sam kako profesori znaju sebi pripisati zasluge za radove dobrih i ambicioznih studenata, pa ih kasnije uvrstiti u svoje znanstvene studije kao da su oni sami zaslužni za sve. No, to nas ne treba čuditi, ipak živimo u državi u kojoj se plagi-raju diplomski radovi, plaćaju ispiti i kupuju diplome. Takve afere se najčešće otkriju među ljudima koji upravljaju našom državom, kao “pravim” nositeljima morala i poštivanja zakona.

Otkad radim u struci čula sam i za nebrojene primjere kako su predani kustosi pojedinih institucija odradili velike i kompleksne izložbe koje su zahtijevale više-godišnje pripreme, da bi pred otvorenje došao kustos koji je zadužio pola likovne scene i potpisao se kao koautor ili autor i nositelj projekta, ili bi se osoba na čelu određene ustanove u svim medijima hvalila kako je ponosna na svoj novi megalomanski projekt koji su ustvari u cijelosti odradili njezini podanici. O izrablji-vanju kustosa pripravnika da i ne govorim. Nakon što sam objavila tekst o stručnom osposobljavanju u muzejima javio mi se velik broj kolega koji su se poža-lili da su radili cijeli dijapazon poslova koji uopće nisu u struci ili su, pak, bili maksimalno upregnuti na postavljanjima cjelovitih izložbi renomiranih kustosa koji bi se udostojali pojaviti tek nekoliko dana prije otvorenja kako bi se “upoznali sa svojim projektom” pošto bi ipak bio red da na otvorenju znaju nešto reći o izložbi za koju nisu prstom maknuli, ali koja će itekako biti upisana kao njihovo autorsko djelo u CV.

Pitat ćete me zašto sve ovo pišem i zašto s ovim izlazim u javnost? Smatram da se takav način djelovanja ne smije tolerirati, nego se o njemu treba progovoriti kako bi se spriječilo ponavljanje obrasca. Mislim da se mladi kolege trebaju osvijestiti i zauzeti za sebe. Pritom ne mislim samo na povjesničare umjetnosti, već i na umjet-nike i ostale djelatnike u kulturnom i umjetničkom sek-toru. Područje našeg djelovanja očito je previše zatro-vano lažima, obmanama i manipulacijama starijih kolega koji imaju tu sreću da rade u instituciji, uz sigurnu plaću i neopravdano veliki utjecaj radi čega paraju nosom nebo misleći da su Bogom dani i da imaju pravo manipuli-rati mlađe kolege koji, nesretni zbog situacije u zemlji i nemogućnosti stalnog zaposlenja, nisu spremni pro-dati svoj integritet i poštenje, te pristati na amoralne ponude kako bi došli do željene pozicije.

O ovakvim stvarima se treba javno govoriti. U suprot-nom se pojedince potiče na izrabljivanje mladih i nei-skusnih, jer znaju da će svi šutjeti “za svoje dobro”. (…) Svoje iskustvo dijelim u nadi da će se ovakve stvari konačno prestati događati, te da će na rukovo-deće pozicije u kulturnom sektoru napokon doći ljudi kojima je prioritet dobrobit hrvatske kulture i umjet-nosti, te koji svoje visoke pozicije u struci vide kao mogućnost razvoja naše zemlje i njezinih stanovnika, a ne kao oruđe za samopromociju uz dobru i sigurnu plaću. U nadi za bolje sutra, koliko god to naivno i idealistično zvučalo…..

TKO ŠUTI, ODOBRAVA

82 GLAS

OGLASI PRODAJE EDICIJA KATALOZI I MONOGRAFIJE

JANA MIHALIĆNOVI ŽIVOT DREVNOG UMIJEĆA – Obnova pletenja na lučnom okviru u selu Trg kraj Ozlja2013.88 STR., U BOJI,DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.)(KATALOZI I MONOGRAFIJE; 9)CIJENA: 100 KN

JANA MIHALIĆIZ POKUPSKE BAŠTINE – Nošnja Rečice, Šišljavića i Skakavca2015.192 STR., U BOJI,(KATALOZI I MONOGRAFIJE; 10)CIJENA: 100 KN

IGOR ČULIGNACRTI IZ MODERNOGKARLOVCA: Ostavštinagrađevinske tvrtke NikoleMarića u Gradskommuzeju Karlovac kaoosnova za pogled umodernističku izgradnjuod 1923. do 1946. godine2012.324 STR., C/B, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.)(KATALOZI I MONOGRAFIJE; 8)CIJENA: 100 KN

MILAN BEŠLIĆBUTALA2012.238 STR., U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.)(KATALOZI I MONOGRAFIJE; 7)CIJENA: 150 KN

JANA MIHALIĆGLAVNI RUBAC - zagonetnopokrivalo u tradicijskomženskom oglavlju2009.136 STR., U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./NJEM.)(KATALOZI I MONOGRAFIJE; 5)CIJENA: 60 KN

RUŽICA STJEPANOVIĆKATALOG ZBIRKE ORUŽJADOMOVINSKOG RATA I ZBIRKE ODORA I VOJNE OPREME DOMOVINSKOG RATA2010.144 STR., U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.)(KATALOZI I MONOGRAFIJE; 6)CIJENA: 60 KN

GLAS 83

OGLASI PRODAJEEDICIJA KATALOZI I MONOGRAFIJE

GRUPA AUTORAKARLOVAČKI LEKSIKONŠK, GMK, GK ”IGK”2008.678 STR., U BOJI,CIJENA: 200 KN

GORAN VRANIĆ IANTONIJA ŠKRTIĆPORTRET GRADA ZVIJEZDE2012.64 STR., U BOJI,DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.)KATALOG IZLOŽBECIJENA: 50 KN

SANDA KOČEVARJAKOV ŠAŠEL: 1832.-1903.2007.152 STR., U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.)(KATALOZI I MONOGRAFIJE; 3)CIJENA: 100 KN

ANTONIJA ŠKRTIĆFRANJO KOREN (1929.-1983.)2009.116 STR., U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.)(KATALOZI I MONOGRAFIJE; 4)CIJENA: 50 KN

84 GLAS

OGLASI PRODAJE EDICIJA KATALOZI I MONOGRAFIJE

sata za pobjedu

sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata sata za za za za za pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu pobjedu

ALEKSANDRA GORETAADIN & MIA HEBIB 2015.KATALOG IZLOŽBE24 STR., U BOJI,CIJENA: 20 KN

SANDA KOČEVARZA KRALJA I DOM - Karlovac i Prvi svjetski rat2014.KATALOG IZLOŽBE131 STR., U BOJI, DVOJEZIČNO (HRV./ENGL.) CIJENA: 100 KN

RUŽICA STJEPANOVIĆ84 SATA ZA POBJEDU2015.KATALOG IZLOŽBE84 STR., U BOJI,CIJENA: 100 KN

ALEKSANDRA GORETAKARLOVAČKI LIKOVNI SUSRETI 2015.2015.KATALOG IZLOŽBE24 STR., U BOJI,CIJENA: 20 KN

Publikacije Gradskog muzeja Karlovac moguće je kupiti u Gradskom muzeju Karlovac i Galeriji „Vjekoslav Karas“.

RADNO VRIJEME

GRADSKI MUZEJ KARLOVAC Strossmayerov trg 7 utorak, četvrtak, petak 8.00-16.00 srijeda 8.00-19.00 subota 10.00-16.00 nedjelja 10.00-12.00 ponedjeljkom, državnim blagdanima: zatvoreno zadnji ulaz pola sata prije zatvaranja

GALERIJA „VJEKOSLAV KARAS“ Lj. Šestića 3 u vrijeme trajanja izložbe utorak, četvrtak 8.00-16.00 srijeda, petak 8.00-19.00 subota 10.00-16.00 nedjelja 10.00-12.00 ponedjeljkom, državnim blagdanima: zatvoreno zadnji ulaz pola sata prije zatvaranja

STARI GRAD DUBOVAC, BRANIČ KULA Od 1. travnja do 30. rujna ponedjeljkom: 14.00 – 19.00 sati Od utorka do subote: 10.00 – 19.00 sati nedjeljom: 14.00 – 19.00 sati državnim blagdanima: zatvoreno zadnji ulaz pola sata prije zatvaranja Grupni najavljeni posjet moguć i radnim danima od 08.00 do 16.00 sati. U drugim terminima (od 1. listopada do 1. travnja) posjet je moguć samo uz najavu.

VOJNI KOMPLEKS TURANJ slobodan pristup

CIJENA ULAZNICA Odrasli: 10 kn Učenici, studenti, umirovljenici: 5 kuna Članovi strukovnih udruženja (HMD, DPU, ICOM), predškolska djeca i invalidi: ulaz besplatan Ulaznica vrijedi za sve izložbene prostore u sastavu Gradskog muzeja Karlovac.

Stručno vodstvo zatražiti nekoliko dana ranije na mob. 098 957 1425 ili na tel. 047 615 980 za stalni postav i povremene izložbe postavljene u zgradi muzeja i za Stari grad Dubovac, te na tel. 047 412 380 za povremene izložbe u zgradi Galerije.

CIJENA STRUČNOG VODSTVA hrvatski jezik: 50 kuna engleski jezik: 150 kuna

ISSN 1333-879X

Documents

GLAS br. 12 god. XIV_2015