Gentlemen’sdina stagnacije u Jeljcinovoj Rusiji, tandem Putin-Medvedev postavio je Rusiju na mjesto koje svojom veličinom, utjecajem i snagom zaslužuje. U složenim odnosima između

godište 1.

broj 2.

lipanj 2011.

UDRUGA ZA PROMICANJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI I NOVIH MEDIJA

political and economic consulting group

Gentlemen’s Agreementpolitičko-ekonomski mjesečnik

Rusija - predvodnica nove multipolarnosti

Energetska suverenost

INA

Smrt Osame bin Ladena

issn 1848-1353

3 Rusija - predvodnica

nove multipolarnosti

6 Energetska suverenost

9 INA

13 Smrt Osame bin

Ladena ne znači kraj al-Qa’ide

15 Intervju

sapere aude

Impresum

Glavni urednik: Blagoja MirčevskiIzvršni urednik: Višeslav RaosZa izdavača: Vedran ObućinaISSN: 1848-1353Političko-ekonomski mjesečnik Gentlemen’s Agreement izdajePolitea, udruga za promicanje društvenih znanosti i novih medija.Sve fotografije su korištene pod Commons licencom ili su vlasništvo udruge.

Politea - udruga za promicanje

društvenih znanosti

i novih medija

Jarnovićeva 3

10000 Zagreb

[email protected]

http://politeathinktank.wordpress.com

Poštovane čitateljice i čitatelji, pozdravljam vas u drugom broju stručnog biltena Gentlemen’s Agree-ment. Reakcije na prvi broj bile su pohvalne i nadasve poticajne za još aktivniji nastavak našeg pro-jekta. To nam je samo potvrda da smo precizno i ispravno procijenili potrebu za ovakvim glasilom. U drugom broju govorimo o energiji, energetskoj ovisnosti te Rusiji kao ključnoj svjetskoj izvoznici ener-getskih sirovina. Za razvoj i gospodarski rast svakog gospodarstva bitne su energetske sirovine, njihova dostupnost i cijena. Svaka država teži sigurnosti dobave energije i energetskoj neovisnosti. Rusija kao članica G8 i jedna od najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika nafte i plina nezaobilazan je trgovinski partner. Hrvatska ne koristi dovoljno potencijal gospodarske suradnje s Rusijom iako potrebe i htijenja postoje na obje strane. Zadnji tekst je prikaz i pregled geopolitičke sigurnosti svijeta nakon eliminacije Osame bin Ladena. Iako je najtraženiji terorist svijeta mrtav, globalna sigurnost se nije bitno popravi-la. Disperziranost, samostalnost i samodostatnost terorističkih ćelija diljem svijeta još uvijek aktivno ugrožava sigurnost strateških meta.

Zadovoljstvo nam je još pozdraviti novi regionalni časopis Političke perspektive. Osnivači su srednja generacija politologa s Fakulteta političkih znanost iz Zagreba, Fakulteta političkih nauka iz Beograda te Udruženja za političke nauke Srbije. Časopis će izlaziti kvartalno, a objavljivat će tekstove iz političkih znanosti i srodnih disciplina blago favorizirajući regionalno značajne teme. Aktivnijem bavljenju policy analize regionalna suradnja mogla bi uroditi regionalnim think tankom značajnim u svjetskim okvirima. Nadamo se prepoznavanju potencijala i mogućnosti takvog angažmana. Stoga našim starijim kole-gama i profesorima želimo uspjeh u njihovim nastojanjima te izražavamo želju buduće suradnje.

Naše čitatelje i širu stručnu javnost pozivamo na suradnju, kritičke komentare, prijedloge i sugestije. Još jednom vas srdačno pozdravljamo.

Blagoja Mirčevski

RiječUREDNIKA

SADRŽAJ

Ruska federacija zasigurno je jedan od najvažnijih čimbenika nove svjetske multipolarnosti. Nakon go-dina stagnacije u Jeljcinovoj Rusiji, tandem Putin-Medvedev postavio je Rusiju na mjesto koje svojom veličinom, utjecajem i snagom zaslužuje. U složenim odnosima između Rusije, Europske unije, SAD-a, ali i zemalja BRIC-a, naročito Kine, Moskva pronalazi svoj „buzzword“ u modernizaciji i pokušaju da se od in-dustrije nafte i plina orijentira na još neka probitačna proizvodna tržišta.

Kao osnovni okvir djelovanja, ruska je vlast postavila dokument Rusija 2020. Naime, još 1999., kad je malo tko mogao zamisliti povratak Rusije među vodeće sv-jetske sile, tadašnji (a opet i današnji) premijer Vladi-mir Putin postavio je za ministra ekonomskog razvoja i trgovine Germana Grefa sa zadatkom razvojne strate-gije Rusije. Za vrijeme Putinovog predsjednikovanja, Gref je 2007. bio zadužen za stvaranje Koncepta dugoročnog socioekonomskog razvoja Ruske federacije, popu-larno zvanog Rusija 2020. Glavni je cilj Koncepta da Rusija postane jedna od pet najjačih ekonomija svi-jeta, da postane lider u tehnološkim inovacijama i glo-balnoj energetskoj strukturi, kao i važno međunarodno financijsko središte. Istovremeno, Koncept planira na-predak blagostanja i životnih uvjeta u samoj zemlji. Sve više dolazi do izražaja da su u Rusiji važni ljudi, a ne vlade. Međutim, vlast i dalje ima zadnju riječ u da-vanju slobode i blokadi poduzetnika.

Da bi Rusija doista mogla krenuti naprijed, mora stvoriti jasan ekonomski i politički stav prema Zapadu i prema Istoku, naročito prema Kini, drugoj gospodar-skoj snazi na svijetu. Europa ovdje ima važnu ulogu, jer ruska ekonomska modernizacija i diverzifikacija

gospodarstva (o čemu cijela Rusija bruji) ovisi o visokotehnološkom uvozu iz europskih zemalja. S dru-ge strane, upravo europske zemlje su najzaintere-siranije za ulaganja u Rusiju. Problem koji se odmah javlja jest taj da je ruska divezifikacija ulagačke po-nude iznimno mala. Gotovo sve se vrti oko prirodnih resursa, prvenstveno oko nafte i plina. Ruska ideja o izvoženju tehnologije u zemlje svog bliskog susjedstva koje je okupljeno u labavu i ne pretjerano učinkovitu Zajednicu neovisnih država time biva pred izazovom te čarobne godine 2020.

Zapadni stručnjaci se slažu da je potrebna liberal-izacija ruskog tržišta, jer ona pokreće konkurentnost u svim granama industrije. Liberalizacija znači samo jedno; ulazak Rusije u WTO i rasprava oko ugovora o slobodnoj trgovini (FTA) s Europom. Ne radi se o jed-nostavnom i bezbolnom procesu, ali se smatra da je rusko gospodarstvo politički i ekonomski u boljem stanju zbog snažne makroekonomske pozicije, pa će time ruska vlada imati više prostora za pružanje poticaja za prilagodbu i dodatno obrazovanje radne

Politea political and economic consulting group

LIPANJ 2011. 3Gentlemen’s Agreement

Rusija

Površina: 17.075.400 km²Stanovništvo: 142.905.200 (2010.)Uređenje: federalna polupredsjednička republikaGlavni grad: MoskvaSlužbeni jezik: ruski i 27 jezika u republikamaEtničke grupe: Rusi (79,8%), Tatari (3,8%), Ukrajinci (2%), Baškiri (1,2%), Čuvaši (1,1%), Čečeni (0,9%), Armenci (0,8%), ostali (10,4%)BDP (nominalni; procjena, 2010.): 10,522 $ per capitaValuta: rublja (RUB)

Rusija: predvodnica nove multipolarnosti

snage. Liberalizaciju prati više stranih ulaganja, a to znači s jedne strane smanjivanje silnih pravilnika i ad-ministrativno-birokratskih prepreka, a s druge jačanje vladavine prava i smanjivanje korupcije što je moguće manje, ili barem u onom sektoru koji privlači strane in-vesticije. Alociranje kapitala za modernizaciju infrastruk-

ture i kvalitetu rada je conditio sine qua non, ali Rusija mora biti pažljiva kod tih koraka kako ne bi zapala u inflaciju. Na kraju, politički moment je u Rusiji od pre-sudne važnosti. Unaprjeđivanje političkih veza s Euro-pom i SAD-om i nadvladavanje prošlosti te nepovjeren-je rezultirat će većom suradnjom ruskih i zapadnih kompanija, a možda bi se tako, u jednoj dugoročnijoj budućnosti, stekli uvjeti nove zajedničke snage koja će stvoriti ravnotežu Zapada i Rusije prema Kini i sve više rastućoj Indiji.

Hrvatska nije do sada uspjela izgraditi stabilnu i dalekosežnu političko-ekonomsku suradnju s Rusi-jom. Iako su liberalna svježina i postupni laissez-faire potrebna u odnosima dviju zemalja, glavnu riječ imaju vlade. Nažalost, postoji velika doza nepovjerenja. Veliki infrastrukturni projekti su zaustavljeni, broj ruskih turista je opao, a od slavno otvorene ispostave Hrvatske gos-podarske komore u Moskvi ostali su dugovi za relativ-no luksuzne prostorije koje ne donose nikakvu dobit. Unatoč glasnim, ali sporadičnim uzvicima u javnosti,

gospodarske su veze slabe ili nepostojeće. Takvo nepovjerenje s jedne je strane posljedica općenitog sv-jetskog nepovjerenja u Rusiju, a s druge je specifična hrvatska stvar. Naime, umjesto da se smatra da je Hladni rat završio bez poraženih, odnosno da su svi pobjednici, SSSR i naposljetku Rusija sama percipi-raju se kao poraženi ostatci komunističkog zla, pa se uvijek u pozadini osjećaju predrasude nastale u hladnoratovskom razdoblju. Neki su pojedinci shva-tili pogrešku te politike još na samim počecima trans-formacije 1990tih. Tako je bivši američki predsjednik Richard Nixon, nakon posjeta Rusiji, zapisao u veljači 1993. da se Rusija oslobođena komunizma nalazi na raskrižju velike opasnosti te da ju ne smijemo tretirati kao poraženu zemlju. Uvidjevši da bi Rusija mogla za-pasti u teško gospodarsko stanje koje bi za posljedicu moglo imati i nemire širih razmjera, apelirao je na neki oblik Marshallovog plana za Rusiju. On, međutim, nije došao.


4Gentlemen’s AgreementLIPANJ 2011.

Surgut, središte ruske proizvodnje nafte i plina

U Zagrebu se 27.-28. svibnja 2011. u organizaciji Akademije za politički razvoj održala konferencija “Pogled k Rusiji” koja je u Hrvatsku dovela emi-nentne govornike iz cijele Europe koji su predstavili trenutnu društveno-političku i ekonomsku situaciju u zemlji te zajedno s hrvatskim sudionicima pro-pitali ne samo kako iz Hrvatske gledamo prema Rusiji, već i kako poboljšati suradnju na svim razi-nama. Među predavačima bili su članovi Moskovs-ke škole političkih znanosti, čelnici ulagačkih kuća i konzultanti za ulaganja i ekonomsku suradnju s Rusijom, eminentni profesori političke ekonomije iz Velike Britanije, ekonomisti, pravnici i politolozi s instituta i think tankova iz Rusije, Hrvatske, Velike Britanije, s pretežito liberalnim stavovima o svjet-skom gospodarstvu. Na konferenciji su sudjelovali i članovi Politee Blagoja Mirčevski, Vedran Obućina i Višeslav Raos.

Hrvatska osobitost je nedostatak dugotrajne strate-gije u mnogo čemu, pa tako i u vanjskopolitičkim i vanjskotrgovinskim odnosima s Rusijom. Umjesto ravnomjernog uspostavljanja odnosa, Hrvatska se u potpunosti okrenula Bruxellesu, zanemarujući druga tržišta. Poznati zagovornici aktivnijih odnosa s Rusi-jom, poput bivšeg hrvatskog veleposlanika u Rusi-ji Bože Kovačevića, poduzetnika Davora Šterna ili bivšeg premijera Franje Gregurića, nisu uspjeli izlo-birati dobre investicije. Stoga bi Hrvatska, s pozicije ne samo samostalne države, nego i sa zaleđem svog članstva u NATO Savezu, kao i budućeg članstva u Eu-ropskoj uniji, morala napraviti dugotrajnu strategiju i baciti se na taktičko lobiranje za svoje interese, ali i suradnju. U vrijeme kada se Rusija vidi kao jedna od pet najvećih sila na svijetu, Hrvatska bi trebala reagi-rati brzo i učinkovito te postaviti sebe na rusko tržište. To uključuje investicije koje možda i nisu jeftine, ali gdje se mogu preraspodijeliti sredstva koja se troše neadekvatno ili koje jednostavno ne donose dobit. Nažalost, hrvatska je realnost da postoji puno neza-visnih konzultanata kojima je lakše i probitačnije ra-diti za strane tvrtke kako bi pomogli hrvatskim aspi-rantima na ruskom tržištu da doslovce uguraju svoje

proizvode i usluge. Takva blokada od strane Zagreba, ali i Moskve, mora biti prekinuta za razvijanje zdravih i probitačnih odnosa.

Rusija je kompleksna zemlja s velikim regionalnim razlikama. Osim puno strpljenja u radu s ruskim po-duzetnicima i ruskim pravilnicima poslovanja, treba imati u vidu da suradnja s Moskvom nije suradnja s federalnim jedinicama ili pojedinim regijama, jer se investicije i način poslovanja mijenja iz regije u regi-ju. Federalizacija je zasigurno jedini način da se održi ovako velika zemlja, unatoč bojazni da bi prevelika federalizacija dovela do secesionističkih težnji poje-dinih etničkih skupina. Tu ne govorimo samo o sjever-nom Kavkazu, odnosno prije svega o neredima u re-publikama kao što su Čečenija, Dagestan, Ingušetija ili Kabardino-Balkarija, već i o krajevima na krajnjem istoku zemlje, gdje je središnja vlast slaba, a utjecaj Kine velik. Razvijanje srednjeg poduzetništva prema mnogima je ključ uspjeha regija i snažne federalizaci-je zemlje. Takvo što se već pokazalo probitačnim u široj okolici Moskve i u zapadnom Sibiru.



Vedran Obućina

Pristupanjem članstvu u Europskoj uniji, Hrvats-ka preuzima na sebe i brojne obveze iz područja en-ergetike, zaštite okoliša i održivog razvoja. Između ostalog, pristala je na daljnju liberalizaciju tržišta električne energije, jačanje energetske učinkovitosti te osiguravanje strateških zaliha nafte i plina. Očekivane reforme i prilagodbe hrvatske energetike i energetskih politika trebale bi pratiti ciljeve zacrtane u strategi-ji Europa 2020, koja uključuju ambiciozne planove podizanja udjela obnovljivih izvora energije u uku-pnoj proizvodnji energije, kao i snažnija ulaganja u istraživanje i razvoj u tom sektoru. Strategija ener-

getskog razvoja Republike Hrvatske, usvojena 2009. godine, također predviđa okretanje naše zemlje al-ternativnim izvorima energije te daljnjem otvaranju domaćeg tržišta energenata. Razvoj energetike u Hrvatskoj određen je i okvirima zadanima sudjelovanjem u Energetskoj zajednici Jugoistočne Europe (ECSEE) kao pripravnim modelom integracije ovih zemalja u energetske mreže i tržišta Europske unije, odnosno Europske energetske zajednice (EEC).

Pored porezne reforme, budućnosti mirovinskog sus-tava i nove administrativne podjele zemlje, energetska politika zasigurno će biti jedna od bitnih tema u kampanji za nadolazeće parlamentarne izbore. Baš

kao i u slučaju članstva u Europskoj uniji, sve glavne parlamentarne stranke se načelno slažu kako bi Hrvatska trebala više ulagati u obnovljive izvore en-ergije. Oko poželjnosti ulaganja u nuklearnu energi-ju, odnosno izgradnje takvih postrojenja na tlu naše zemlje, nije se još ni približno stvorio konsenzus. Međutim, imajući u vidu globalni utjecaj nesreće u japanskoj Fukushimi, kao i nesklonost (daljnjoj) eksploataciji nuklearne energije u zemljama koje predstavljaju glavne hrvatske trgovinske (i političke) partnere (Njemačka, Austrija), nije za očekivati da bi gradnja nuklearnih elektrana mogli biti okosnica energetske budućnosti zemlje. Njemačka zbog za-okreta u svojoj nuklearnoj politici mijenja svoju ener-getsku strategiju, pa je za očekivati da će i hrvatska energetska strategija, koja je uključivala i mogućnost izgradnje nuklearnih postrojenja, biti revidirana.

Ukoliko kroz razvoj alternativnih izvora energija želi ostvariti gospodarski napredak, Hrvatska mora sman-jiti porezno opterećenje rada, poreznim olakšicama poticati ulaganja u zelenu tehnologiju te smanjivanjem administrativnih barijera omogućiti bržu realizaciju poslovnih pothvata u ovom sektoru. Okretanje zele-noj energiji mora pratiti i jača koordinacija obra-zovnog sustava i tržišta rada te poticanje školovanja stručnjaka u tehničkim zanimanjima koji mogu do-prinijeti stvaranju novih vrijednosti i višim stopama gospodarskog rasta. U situaciji u kojoj nezaposlen-ost u Hrvatskoj i dalje (značajnije) ne pada, a mnoge industrijske grane imaju slabu mogućnost ponovnog revitaliziranja, upravo energetski sektor nameće se kao logičan odabir pri osmišljavanju pokretanja no-vog gospodarskog ciklusa i izlaska iz recesije.



Vjetropark Vrataruša kod Senja


Kada govorimo o obnovljivim izvorima energije u Hrvatskoj, moramo naglasiti da je za sada njihov jači razvoj bio zakočen nedostatkom jeftinog kapitala potrebnog za ulaganja u takve projekte, administra-tivni problemi koji općenito usporavaju započinjanje novih poslova u našoj zemlji, ali i dalje gotovo monopolistički položaj Hrvatske elektroprivrede (HEP) koji male proizvođače stavlja u neravnopra-van i ovisan položaj. Hrvatska kao zemlja s dobrim poljoprivrednim potencijalima i značajnim šumskim površinama ima šansu u proizvodnji biodizela i slični biogoriva iz poljoprivrednih sirovina i ostataka iz drvne i prehrambene industrije. Ukoliko Hrvatska i u području iskorištavanja energije vjetra i sunca želi napraviti iskorak, bit će potrebne značajne promjene u poduzetničkoj klimi.

Iako članstvo u Europskoj uniji podrazumijeva dijeljenu suverenost, zajedničko tržište koje uključuje i ener-getski sektor, upravo u stupnju i načinu ovisnosti o uvoznim energentima leži ključ buduće gospodarske suverenosti europskih zemalja, pa tako i Hrvatske. U ovom kontekstu ključan je odnos EU i Rusije kao jed-nog od glavnih dobavljača plina za mnoge europske zemlje. Prema podatcima Europske komisije iz 2009. godine, Finska i baltičke zemlje su 100 posto svojih potreba za prirodnim plinom zadovoljavale uvozom iz Rusije, dok se taj postotak u drugim članicama Europske unije kreće od 98 posto (Slovačka) do 5 posto (Belgija) (poput Francuske, snažan izvoznik struje zahvaljujući razvijenom sustavu nuklearnih elektrana). Prema istim podatcima, Hrvatska je 37

posto domaće potrošnje plina pokrivala uvozom iz Ruske Federacije. Ovisnost Hrvatske o ruskom plinu moguće je smanjiti povećanjem skladišnih kapa-citeta za periode povećane potrošnje (sezona grijan-ja), povećanjem udjela alternativnih izvora energije u ukupnoj domaćoj energetskoj strukturi te ulaganjem u daljnja istraživanja domaćih izvora fosilnih goriva.

Hrvatska nalazišta nafte i plina nalaze se prven-stveno u Panonskom bazenu (Međimurje, Podravina, Posavina, Podunavlje) te na sjevernom Jadranu (gdje domaća naftna kompanija INA surađuje s talijanskim AGIP-om). Međutim, novija istraživanja u Albaniji i Crnoj Gori upućuju kako bi novih nalazišta ugljikovo-dika moglo biti i u hrvatskom dijelu južnoj Jadrana. Norveška naftna kompanija Statoil već je izrazila određeni interes za daljnjim istraživanjem potenci-jala u tom dijelu Jadranskog mora. Nakon puno ot-pora civilnog društva (Zeleni, Crkva), pitanje je kada i hoće li se graditi terminal za ukapljeni plin (LNG) u Omišlju na otoku Krku. Prijepori oko upravljačkih prava u INA-i važno su političko pitanje u Hrvatskoj i predmet stranačkih sukoba. Posljednje pravničke an-alize pokazuju kako mađarski MOL nezakonito uživa veća upravljačka prava od hrvatske države, iako nije većinski vlasnik. Iako je kupovnom intervencijom domaćih mirovinskih fondova spriječena MOL-ova akcija kupovanja dionica INA-e od malih dioničara preko posrednika, za očekivati je da mađarska kom-panija neće odustati od plana postajanja većinskim vlasnikom u hrvatskoj naftnoj tvrtci. Također valja na-pomenuti da je mađarska vlada nedavno od Sur-gutneftegaza, jedne od ključnih naftnih kompanija u Rusiji, otkupila udjel u MOL-u novcem dobivenim od zajma Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).



Energetska politika zasigurno će biti jedna od bitnih tema nadolazećih parlamentarnih izbora

Ovakav razvoj događaja, kao i općeniti trend u Europskoj uniji k jačem državnom intervencionizmu kao sredstvu spašavanja posrnulih europskih na-cionalnih gospodarstava, pouka je sadašnjoj i budućim hrvatskim vladama da vlasništvo nad ener-getskim kompanijama predstavlja jedno od ključnih strateških oruđa u očuvanju gospodarske suverenos-ti. Energetska suverenost, kao preduvjet gospodar-ske suverenosti, može se ostvariti samo kroz jačanje domaćih energetskih kompanija, diverzifikaciju uvoza

energenata, otvaranje suradnje s različitim inozem-nim ulagačima (primjerice Norvežanima) kako bi se smanjio utjecaj samo jedne zemlje na domaći energetski sektor te ulaganje u obnovljive izvore ener-gije. Istodobno, stvaranjem povoljnijih poduzetničkih uvjeta, potrebno je dodatno liberalizirati domaće energetsko tržište kako bi se veći broj manjih gos-podarskih subjekata mogao uključiti u proizvodnju električne energije.



Višeslav Raos

INA – Industrija nafte, osnovana je 1. siječnja 1964. godine spajanjem Naftaplina Zagreb (tvrtke za istraživanje i proizvodnju nafte i plina) s rafinerijama nafte u Rijeci i Sisku. U početku se zove Kombinat naf-te i plina, a krajem te godine dobiva današnje ime. U sljedećim godinama INA se širi te obuhvaća rafineri-ju Zagreb, tvrtku Trgovina, tvornicu umjetnih gnojiva u Kutini, petrokemijske tvornice OKI I DINA te neko-liko manjih poduzeća. Godine 1990. prema Zakonu o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte (NN br. 42/90) postaje javno poduzeće u državnom vlasništvu. Ukidanjem spomenutog zakona 1993. go-dine INA je postala dioničko društvo s 10 milijuna dion-ica; svaka nominalne vrijednosti 900,00 kuna. Godine 1996. donesen je Zakon o privatizaciji (NN br. 21/96) koji određuje da će se strateška poduzeća privatizirati temeljem posebnog zakona. Sukladno tome donesen je Zakon o privatizaciji INA-e 2002. godine (NN br. 32/2002).

Na temelju navedenog zakona utvrđena je pro-daja do 25 posto plus jedne dionice strateškom ula-gatelju, prijenos 7 posto dionica hrvatskim branitelji-ma (odnosno Fondu hrvatskih branitelja) prodaja 7 posto dionica zaposlenicima po povlaštenim uvjeti-ma te prodaja najmanje 15 posto dionica hrvatskim državljanima, domaćim pravnim osobama i stranim ula-gateljima. Zakonom je isto tako regulirano zadržavanje u državnom vlasništvu 25 posto plus jedne dionice koje će privatizirati na temelju posebnog zakona na-kon prijma u Europsku Uniju. Sredinom srpnja 2003. godine za strateškog partnera na međunarodnom natječaju je izabran mađarski MOL (Magyar Ola- és Gázipari Nyrt.) koji je ponudio 505 milijuna dolara za 25 posto plus jednu dionicu INA-e.

U to vrijeme nije postajala relevantna i vjerodosto-jna analiza vrijednosti INA-e. Sama kompanija je loše poslovala i bila je potrebna modernizacija rafinerija i drugih postrojenja te je ponuđena cijena prihvaćena kao znak visokog valoriziranja budućeg strateškog part-nera. Prema srednjem tečaju dolara i kune Hrvatske narodne banke (HNB) iz srpnja 2003. godine 505 mili-juna kuna je iznosilo 3,35 milijarda kuna odnosno MOL je dionice INA-e platio malo manje od 1 350,00 kuna. Većinu sredstava od prodaje INA-e utrošena je na re-forme te saniranje i restrukturiranje loše gospodarske politike prethodnih godina i velikih gubitaka u brodo-gradnji i poljoprivredi. Godine 2005. 7 posto dionica preneseno je na Fond hrvatskih branitelja. 2006. go-dine se donosi politička odluka o nastavku privatizacije INA-e putem inicijalne javne ponude (IPO - initial pub-lic offering). U razdoblju između prodaje paketa MOL-u i IPO-a odbačeni su ostali modeli daljnje privatizacije INA-e strateškom partneru odnosno drugom potenci-jalnom kandidatu austrijskom OMV-u (Österreichische Mineralölverwaltung).

Na IPO-u je ukupno prodano 17 posto INA-e (15 pos-to plus 2 posto dodatnih dionica) hrvatskim građanima i institucionalnim investitorima. Da bi se izbjeglo tzv. „torbarenje“ maksimalni iznos upisa paketa dionica bio je 38 000,00 kuna po osobi, a cijena pojedine dionice je određena nakon pristiglih uplata. Raspon cijene di-onice prilikom upisa je bio između 1 400,00 i 1 800,00 kuna. Zainteresiranost građana za upisom dionica je bila značajna, pritom su politički motivi prevagnuli te je krajnja cijena određena 1 690,00 kuna po dionici plus 1 nagradna dionica na svakih 10 upisanih ako se u roku godine dana dionice ne prodaju. Sljedeće godine po povlaštenim uvjetima prodano je 7 posto bivšim i trenutno zaposlenim radnicima INA-e. To je vladajući HDZ uz IPO Hrvatskog Telekoma vrlo dobro iskoristio za pobjedu na parlamentarnim izborima.



INA

2008. godine struktura dioničara INA-e je bila sljedeća: Republika Hrvatska je imala 44 posto dionica, MOL 25 posto, privatni i institucionalni ulagači 17 posto, Fond hrvatskih branitelja 7 posto te zaposlenici također 7 posto dionica INA-e. Temeljem dioničarskog ugov-ora utvrđeno je da MOL i vlada Republike Hrvatske zajednički djeluju te je u srpnju 2008. godine MOL najavio dobrovoljnu ponudu za preuzimanjem svih preostalih dionica koje nisu u vlasništvu vlade Re-publike Hrvatske. MOL-ova ponuda je bila nešto viša od tromjesečne prosječne cijene prije objave nam-jere preuzimanja, a koja je Zakonom o preuzimanju dioničkih društava određena kao najniža cijena koja se može ponuditi prilikom preuzimanja. S obzirom da je zakonski minimum iznosio 2 573,34 kune po dioni-ci MOL-ova ponuda od 2 800,00 razočarala je domaću javnost i ulagače.

Dakako, sam proces objave namjere preuzimanja preostalih dionica koje nisu u vlasništvu MOL-a i vlade Republike Hrvatske je imao svoju taktičku i političku konotaciju jer se pritom spekuliralo da će se ići na konverziju preostalih 19 posto dionica u vlasništvu države s MOL-ovim dionicama s obzirom da se pre-ma Zakonu o privatizaciji INA-e moraju prodati ili za-mijeniti preostale dionice (do 25 posto plus jedna dionica) strateškom ulagatelju ili na tržištu kapitala sukladno tržišnim uvjetima odlukom Vlade te uz sug-lasnost Hrvatskog sabora. Fundamentalne procjene vrijednosti dionice prema poslovanju INA-e su poka-zale da je ponuđena cijena vrlo dobra. Ali uzimajući u obzir da se radi o preuzimanju, premija je bila vrlo mala. Početni javni otpor odagnan je prihvaćanjem ponuđene cijene institucionalnih investitora posebice mirovinskih fondova te političkom odlukom o prodaji dionica Fonda hrvatskih branitelja. Ponuda za preuzi-manje preostalih dionica u jeku svjetske financijske krize MOL-u je omogućila stjecanje većeg postotka od

planiranog po povoljnoj cijeni s obzirom na potencijal, značenje i stratešku ulogu INA-e kako u Hrvatskoj tako i u regiji. Nakon završetka ponude za preuzimanje os-talih dionica MOL je povećao svoju vlasničku poziciju te je imao 47,16 posto postavši najveći pojedinačni vlasnik.

Ulaskom MOL-a 2003. godine u vlasničku struktu-ru sklopljen je dioničarski ugovor između vlade Re-publike Hrvatske i MOL-a o upravljanju kompanijom. Ugovorom je MOL dobio veća upravljačka prava nes-razmjerna vlasništvu. 2009. godine je sklopljen novi

dioničarski ugovor. MOL je preuzeo dominaciju u Up-ravi i Nadzornom odboru iako nije bio većinski vlas-nik. Pritom, suprotno Zakonu o trgovačkim društvima (NN 113/93, 34/99, 52/00, 118/03) stvorena je kombinacija anglosaksonskog monističkog sustava korporativnog upravljanja i kontinentalno-pravnog dualističkog sustava. Naime, uz Upravu i Nadzorni od-bor formiran je i Odbor izvršnih direktora. Političkim pogodovanjem te pravnim zavrzlamama omogućeno je MOL-u preuzimanje upravljačke kontrole INA-e iako nije postao većinski vlasnik. Ugovorom iz 2009. vla-da Republike Hrvatske se obvezala preuzeti plinsko poslovanje INA-e. To je opravdano donošenjem nove energetske strategije i energetske neovisnosti. Do tre-

INA


Upravna zgrada INA-e, Zagreb

nutka pisanja ovog članka Vlada nije ispunila svoju ob-vezu preuzimanja plinskog poslovanja INA-e zbog ve-likih troškova preuzimanja te subvencioniranja cijene plina krajnjim potrošačima.

Početkom prosinca 2010. godine MOL je objavio opću ponudu za preuzimanje preostalih 8,1 posto di-onica koje nisu u vlasništvu Republike Hrvatske i MOL-a. Indikativnost ponude je bila koincidencija da će Mađarska predsjedati Europskom unijom u periodu od 1. siječnja do 30. lipnja 2011. godine, a Hrvatska je u tom razdoblju planirala završiti predpristupne pregov-ore s Europskom unijom. Ponuđena cijena je bila ista kao i 2008. godine; 2 800,00 kuna po dionici odnos-no približno 65 posto više od zadnje tržene cijene na burzi. Trgovanje dionicama INA-e bilo je blokirano dok se sve okolnosti MOL-ove ponude nisu razjasnile. Političkom intervencijom dogovoreno je da će mirovin-ski fondovi „braniti“ potencijalno preuzimanje INA-e. MOL je prijavama nadležnim institucijama pokušao onemogućiti mirovinske fondove u stjecanju dionica INA-e, ali bezuspješno. Nakon nekoliko trgovinskih dana cijena INA-e na burzi počinje rasti potaknuta kupnjom inozemnih špekulativnih ulagača skrivenih iza skrbničkih računa. Na taj je način onemogućeno mirovinskim fondovima stjecanje granične količine di-onica kojom bi MOL mogao steći većinsko vlasništvo.

Za razliku od ponude 2008. godine i političke nak-lonosti, MOL je u svojoj drugoj ponudi za preuziman-je preostalih dionica uspio skupiti samo 0,1 posto. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HAN-FA) bezuspješno je pokušavala otkriti identitet ino-zemnih kupaca sumnjajući u manipulaciju na tržištu odnosno da iza kupovine stoji MOL. Nakon nekoliko uzastopnih blokiranja trgovine INA-inom dionicom HAN-FA uspijeva doznati da je MOL kupio dodatnih 0,2 pos-to dionica, te zaključio opcijski sporazum o kupnju 1,6

posto dionica od inozemnih investitora. Nakon toga je trgovanje INA-inom dionicom blokirano.

INA spada pod strateške i nacionalno ključne kom-panije koje su neophodne za energetsku suverenost Hrvatske. Stoga nije neobično što je prožeta političkim i drugim interesnim sferama. MOL u javnosti ni-kad nije do kraja stekao simpatije i percepciju kao strateški partner INA-i iako je imao političku potporu. Neosporne su investicije i poboljšanje INA-inog po-slovanja. Sve hrvatske vlade od 2003. godine kad je INA dijelom privatizirana nisu imale konsenzus o INA-i te energetskoj strategiji. Na taj su način političke elite izravno odgovorne za lošu pregovaračku pozici-ju s MOL-om. MOL-u se uglavnom zamjera prevelika upravljačka kontrola, nestrateški odnos prema INA-i te nepostojanje zajedničke razvojne strategije. MOL je drugom ponudom za preostale dionice očito pokušao dodatno učvrstiti i legitimirati svoju poziciju u INA-i. Hrvatska naftna kompanija je za političke podobnike na vlasti bila i ostala sinekura. Nestručni i korumpira-ni politički kadrovi rezultirali su umrežavanjem gospo-darskog kriminala na svim razinama s mogućim fatal-nim posljedicama. Može se konstatirati da niti jedna politička elita nije u dovoljnoj mjeri zaštitila naciona-lne interese. Stoga je na vladajućim političkim elitama breme političke, kaznene i moralne odgovornosti.

Političkim odobrenjem mirovinski fondovi su novcem budućih mirovina svojih članova pokušali spriječiti MOL u njegovom naumu. Očito je da se prema Zakonu o privatizaciji INA-e i Zakonu o preuzimanju dioničkih društava mogla očekivati nova ponuda MOL-a te nas-tavak privatizacije. Stoga, ostaje nejasno zašto insti-tucionalni ulagači odnosno mirovinski fondovi nisu procijenili da im je to sigurno i pritom lukrativno ula-ganje s obzirom da je cijena INA-ine dionice od kraja 2008. godine bila bitno niža od MOL-ove ponude za

INA


preuzimanje preostalih dionica. Odgovor može biti da je INA vrlo loše poslovala sa gubitcima, no nepi-sano pravilo na tržištu kapitala govori da se kupuje budućnost dionice. A potencijal rasta INA-inih dioni-ca je bio u mogućnosti novih otkrića nafte i plina na nalazištima, kvalitetnim terminskim ugovorima na tržištu nafte, adekvatnoj politici reduciranja rizika i hedgingu cijena sirovina i valutnog tečaja koji mogu generirati visoku dobit, te izdvajanju plinskog po-slovanja. Dodatna nejasnoća nastaje jer su mirovin-ski fondovi prilikom obiju MOL-ovih ponuda ocijenili da INA-ina dionica vrijedi više od ponuđene cijene od 2 800,00 kuna. Dok su u prvoj ponudi odlučili prodati dionice MOL-u, u drugoj ponudi su odlučili kupovati na burzi po većim cijenama od MOL-ovih 2 800,00 kuna. Članovima mirovinskih fondova ostaje nada da su multiplicirali dobivena sredstva iz 2008. godine te da ne trebaju strahovati za svoje buduće mirovine.

Trgovanje INA-inom dionicom je blokirano 28. travnja 2011. godine sa zadnjom trženom cijenom od 4 200,00 kuna. Na taj su način spriječeni ino-zemni ulagači da kupe dovoljan broj preostalih dion-ica te opcijskim ugovorima omoguće MOL-u stjecanje većinskog vlasništva. Uz prešutno političko odobra-vanje HANFA je odgovorne osobu u MOL-u prijavila za prijevare u gospodarskom poslovanju te manipulaciju tržištem. Vlada je pritom ostala neodlučna o zaštiti nacionalnih interesa te nije donijela uredbe o zabrani stjecanja bilo kojoj strani iznad 50% vlasništva. Kako Vlada nije ispunila ugovornu obvezu izdvajanja plinsk-og poslovanja iz INA-e, MOL nije vezan lock-up proda-jom dionica, a Vlada nema pravo prvokupa. Dakako, Vladi stoje na raspolaganju i drugi mehanizmi u bor-bi i zaštiti svojih interesa. U trenutku pisanja članka započinju pregovori između vlade Republike Hrvatske i MOL-a o reviziji dioničarskog ugovora, a trgovanje INA-inom dionicom je blokirano do daljnjega.

INA


Blagoja Mirčevski

Ubojstvo Osame bin Ladena nesumnjivo je važan korak u borbi protiv al-Qa’ide jer je globalna teroristička mreža izgubila čelnika koji je predstavljao simbol glo-balnog džihada protiv Zapada. Njegov je lik inspirirao mnoge militantne islamiste da se pridruže njegovoj mreži i da poduzimaju napade na sve one koje sma-traju nevjernicima i neprijateljima islama, bez obzira radilo se o zapadnjacima ili muslimanima. Bin Lade-nova karizmatična pojava, asketski život, ratnički duh i predanost cilju bili su inspiracija mnogim militantnim islamistima, od radikalnih propovjednika do bombaša samoubojica. S te strane al-Qa’idi će biti teško, pa i nemoguće, zamijeniti ga.

Što se operativnog dijela al-Qa’idine mreže tiče, situacija je nešto drukčija. Iako su podatci prikupljeni iz bin Ladenovog privatnog dnevnika i ostalih dokume-nata pronađenih u njegovu skrovištu u Abbottabadu, suprotno mišljenju većine sigurnosnih stručnjaka, pokazali da je čelnik al-Qa’ide bio pokretačka sila većine planiranih napada u posljednjih deset godina, činjenica je da njegova smrt na operativnom planu neće značajnije uzdrmati njegovu organizaciju koja je izrasla u globalnu terorističku mrežu, a naposljetku i pokret. Jednostavno rečeno, al-Qa’ida i dalje ostaje aktivna i spremna za nove napade.

Niz al-Qa’idinih podružnica poput somalijskog Sha-baba ili alžirske al-Qa’ide u islamskom Magrebu te ogranka kao što je al-Qa’ida na arapskom poluotoku, kao i slabo povezanih ćelija razasutih diljem musli-manskih i zapadnih zemalja, i dalje će ustrajati na glo-balnom džihadu protiv „nevjernika“ te će predstavljati prijetnju međunarodnoj sigurnosti. Već duže vrijeme središnjica al-Qa’idi služi samo kao ideološko i strateško uporište, dok je lokalnim skupinama prepušteno samo-stalno djelovanje. Upravo je najveći bin Ladenov us-pjeh taj što je svojim sljedbenicima u nasljeđe ostavio razgranatu mrežu militanata koja sasvim dobro može funkcionirati i nakon njegove smrti.

Činjenica je da je al-Qa’ida posljednjih godina izgu-bila zamah koji je imala u vrijeme napada na Sjedin-jene Američke Države 11. rujna 2001. Broj aktivnih članova značajno je smanjen i nedostaje joj novca, što joj otežava izvođenje spektakularnih napada kakvima je težio bin Laden. Osim toga, podrška koju je u mus-limanskom svijetu uživao bin Laden i al-Qa’ida u stal-nom je padu. Prosvjedi koji potresaju arapske zemlje pokazuju da ljudi žele demokraciju, a ne teokraciju. Us-prkos tome, ne treba se zavaravati jer se al-Qa’ida već pokazala spremnom na prilagođavanje promjenama. A to što mreža svojom međunarodnom isprepletenošću obuhvaća niz zemalja i okuplja značajan broj vjerskih fanatika samo znači da će i ubuduće predstavljati ve-liku prijetnju međunarodnoj sigurnosti. Američki i eu-ropski obavještajni podaci su pokazali da militantni islamisti imaju dugoročne planove izvođenja napada u Sjedinjenim Državama i Europi, posebice u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj. Njemačke i druge



Zastava džihada

Smrt Osame bin Ladena ne znači kraj al-Qa’ide

sigurnosne službe u travnju su upozorile da u toj zem-lji djeluje ćelija od 20 do 25 terorista koji planiraju na-pade u Njemačkoj ili izvan nje. Obavještajni podatci navode kako su u proteklih četiri do pet godina de-setci njemačkih državljana prošli al-Qa’idine kampove za obuku u Pakistanu. Da u Njemačkoj i dalje postoji trend novačenja džihadista pokazuju i podatci da se neki od njih regrutiraju u džamijama u Berlinu, Bonnu i Hamburgu, uključujući istu džamiju gdje su se oku-pljali otmičari koji su izvršili napade 11. rujna. Isto tako, britanska protuobavještajna služba MI5 je još

2006. godine objavila kako smatra da u toj zemlji na-lazi 200 terorističkih grupa koje obuhvaćaju čak 1600 militantnih islamista.

Praćenje internetskih stranica posvećenih džihadu prije bin Ladenova ubojstva otkrilo je povećavanje bro-ja korisnika, što povećava i broj potencijalnih regruta. Bin Laden je nakon ubojstva od simbola borbe protiv „zapadnih nevjernika“ postao mučenik, a njegova će smrt vjerojatno poslužiti kao inspiracija mnogim mili-tantnim islamistima. Stoga se u jednu ruku možemo



Nasljednici

Što se tiče njegovih nasljednika na formalnom čelu al-Qa’ide valja izdvojiti nekoliko veterana i ideologa globalnog džihada. Kao prvo tu je bin Ladenov pobočnik i al-Qa’idin ideolog Ayman al-Zawahiri, koji također predstavlja značajan simbol rata protiv „nevjernika“ te uporno radi na radikalizaciji i novačenju fundamen-talista u terorističke redove. Adnan el Shukrijumah, čelnik al-Qa’idinog vijeća za inozemne operacije, također predstavlja značajnog aktera u vodstvu te terorističke organizacije. El Shukrijumah je živio u Americi 15 godina i prvi je al-Qa’idin lider koji je prisno upoznat s američkim načinom življenja. Smatra ga se planerom neuspješnog napada na newyoršku podzemnu željeznicu 2009. godine, kao i planiranje napada u Panami, Norveškoj i Velikoj Britaniji. Egipatski kemičar Midhat Mursi, kojega se smatra ključnom osobom u al-Qa’idinim nastojanjima da izradi kemijsko i biološko oružje. Napisao je i nekoliko priručnika kako izraditi eksplozivne tvari i otrove.Nasser Abdul Krim al-Wuhayashi, čelnik al-Qa’ide na Arapskom poluotoku (AQAP) koju se smatra najak-tivnijom franšizom al-Qa’ide izvan Pakistana i Afganistana. Grupa je 2009. godine pokušala ubiti saudijskog čelnika sigurnosnih službi, princa Mohammeda bin Nayefa, a smatra se da stoji i iza pokušaja rušenja američkog putničkog zrakoplova na Božić 2009. godine. Abou Mossab Abdelwadoud, čelnik al-Qa’ide u islamskom Magrebu, specijalist je za izradu eksplozivnih naprava, a djelovanje navodno koordinira s al-Zawahirijem. Odgovoran je za smrtonosne napade u Alžiru i ostatku Sjeverne Afrike, a grupa se također obvezala na napade na zapadne mete i slanje militanata u Irak.Anwar al-Awlaki, radikalni američki propovjednik jemenskog porijekla koji je povezan sa nizom napada i zavjera diljem svijeta, od 11. rujna 2001. do pucnjave u Fort Hoodu u studenom 2009. godine. Od 2007. se nalazi u bijegu u Jemenu odakle preko interneta širi radikalnu propagandu i militantne islamiste poziva na globalni džihad. Smatra se da su njegove propovjedi inspirirale značajan broj fanatika. Pokretač je i in-ternetskog magazina Inspire na engleskom jeziku namijenjenog radikalima u zapadnim zemljama (Make a bomb in the kitchen of your mom).

složiti s al-Qaidinim ideologom Aymanom al-Zawahiri-jem koji je poručio kako je „ubojstvo bin Ladena kao da uberete jedan plod s drveta koje obiluje plodovi-ma“.

Što se tiče bin Ladenovog nasljednika, za pret-postaviti je da će al-Zawahiri preuzeti čelno mjesto al-Qa’ide te da će krenuti u konsolidaciju mreže, iako se za tu poziciju nameću i drugi kandidati poput An-wara al-Awlakija, radikalnog američkog propovjednika jemenskog porijekla koji je povezan sa nizom napada i zavjera diljem svijeta, a smatra se da se nalazi na čelu vrlo aktivne al-Qa’ide na arapskom poluotoku.

Možemo zaključiti da će se al-Qa’ida ozbiljno pos-vetiti planiranju napada kako bi pokazala da još uvijek ima snage za borbu. Iako će težiti spektakularnim ak-cijama koje bi po mogućnosti mogle rezultirati velikim brojem žrtava, zbog manjka financijskih sredstava na-padi će vjerojatno biti jednostavniji, no što ne značiti da će biti i manje smrtonosni. Vođeni militantnom ide-ologijom i bin Ladenovim „mučeništvom“ džihadisti će dalje voditi svoj rat protiv svih onih koje smatraju nevjernicima i protivnicima islama. Stoga je ključno poraziti

al-Qa’idinu militantnu ideologiju. Fizička likvidacija njezinih lidera i članova važan je dio antiterorističke strategije, ali nipošto nije dovoljna za konačni poraz al-Qa’idine globalne mreže. No, prema riječima bivšeg čelnika američkog vojnog zapovjedništva Centcoma general John Abizaid, puno je teže pobijediti ideologiju nego fizičku prijetnju.



Vedran Obućina, Dario Kuntić, Mevludi ef. Arslani i Vlatko Cvrtila

Odjel za međunarodne odnose, sigurnost i diplomac-iju udruge/think tanka Politea prošlog je mjeseca na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu održao tribinu pod nazivom „Globalna sigurnost nakon bin Ladena“. Profesor Vlatko Cvrtila s Fakulteta političkih znanosti; Mevludi ef. Arslani, ravnatelj Islamske gimnazije u Zagrebu te voditelj Odjela za međunarodne odnose, sigurnost i diplomaci-ju Politee Dario Kuntić zaključili su da ubojstvo čelnika al-Qa’ide predstavlja značajan doprinos borbi protiv globalnog terorizma, ali da je globalna teroristička mreža iako oslabljena i dalje op-erativna te spremna za nove udare. Izlagači su naglasili značaj nužne konsolidacije Pakistana na političkom, obavještajnom i vojnom planu, sig-urnosne stabilizacije Afganistana, kao i okončanja sukoba između režimskih i proturežimskih snaga u arapskim zemljama, budući da nestabilnosti u tim državama predstavljaju plodno tlo za novačenje fundamentalista u redove militantnih islamista. Istaknuta je i važnost bliske suradnje među vl-adama, obavještajnim agencijama te državnim i civilnim institucijama jer se globalni terorizam može pobijediti samo zajedničkim naporima i promišljenim politikama, a ne ad hoc strategijama.

Dario Kuntić

U povodu Dana znanosti Kijevskog nacionalnog sveučilišta Taras Ševčenko, razgovarali smo s prof. dr. Volodimirom Fedorovičem Cvihom, redovnim pro-fesoru politologije na Filozofskom fakultetu. Profe-sor Cvih se bavi proučavanjem teorije moći i razvojem civilnog društva u Ukrajini.

Profesore Cvih, civilno se društvo smatra jednim od os-nova moderne demokracije, zajedno s višestranačjem i liberalnom ekonomijom. No, demokracija je i dalje defektna. Na kakve probleme nailazi civilno društvo u Ukrajini?

Problemi se javljaju na dva načina. Prije svega, radi se o osobitostima naše države i naše vlasti. Mi nismo duboko dosegli do biti građanskog sustava, a imamo i veliki teret sovjetske ekonomije. S druge strane, u no-vom kapitalističkom sustavu, Ukrajinci su sve priva-tizirali dovevši tako zemlju u stanje latinoameričkih poredaka. Uz to, Ukrajinci imaju vrlo poseban men-talitet. Većina se Ukrajinaca ne može identificirati sa svojom vlašću, ali ni s državom, na temelju brojnih tragedija u prošlosti, ali su također postali vrlo intro-vertni ljudi. Narod je godinama živio unutar svoje kuće, zanemarujući što se događa oko njih, smatrajući da to nije njihova stvar. Civilno društvo u Ukrajini počiva

na tim temeljima. Mnogi sudionici civilnog društva nisu ovdje zbog ideje ili uvjerenja u nešto, već zato jer bi zara-dili. Na desetke tisuća publikacija koje su objavile institucije civilnog društva u Ukrajini su reprodukcija lošeg znanja, održavaju se brojne konferencije, ima-mo na stotine političkih stranaka, na svim razinama, kako republičkoj, tako i lokalnoj. Koliko je komplek-sno stanje pokazuje da nemamo ni jedinstvenu crkvu, već se Ukrajinska pravoslavna crkva dijeli na Mos-kovsku i Kijevsku patrijaršiju. Obje patrijaršije zapravo žele utjecati na vladu, a trenutačno prednost imaju apologeti ruskog viđenja svijeta, kako u crkvi, tako i u obrazovanju, pa i u politici. Za shvaćanje ukrajinskog mentaliteta treba čitati Gogoljevog Tarasa Buljbu u kojem se opisuje kozačka pravednost; ako hetman, kozački vođa, nije doprinosio blagostanju naroda, bio je ubijen. Uz to, ne treba zaboraviti da je u 20. stoljeću Ukrajina proživjela velike gubitke. Počevši od borbe protiv Poljske i Austro-Ugarske, preko građanskog rata, sibirskih zatočeništava, Holodomora, Drugog svjetskog rata, kolektivizacije pa do današnjih nesig-urnih vremena, Ukrajinci doživljavaju unutarnji strah. Ali, nove generacije dolaze. Oni koji su u svojim dvade-setim godinama danas, doista su budućnost Ukrajine.

Kako ocjenjujete ukrajinsku stranačku scenu?

Ukrajina ima de iure oporbu, ali zapravo ne postoji opozicija vladajućim strankama. Željezni zakon oli-garhije u Ukrajini dominira, formalno postavljajući de-mokraciju, a zapravo uvodeći partitokraciju, oligarhe i prezidencijalizam. U našoj Vrhovnoj Radi, ukrajinskom parlamentu, osim jednog zastupnika, su svi milijard-eri. Od svih drugih milijardera u Ukrajini, samo dvo-jica nisu u politici. Biznis i politika su apsolutno ispre-pleteni. U tom smislu, postoji i monopol na vlast, kao



Sveučilište Taras Ševčenko, Kijev

Intervju

i na političke stranke. Kad smo na početku neovis-nosti smatrali da će građansko društvo poništiti sve negativnosti prošlih vremena, mislili smo da se radi o brzoj promjeni. No, procvjetala je oligarhija.

Kako će onda mladi promijeniti zemlju?

Obrazovanje i kultura koji su danas dostupni mlad-im ljudima je velika. Čak i ako razmišljamo o tome da svaki narod zaslužuje svoju vladu, kakva god ona bila, onda to mora značiti da će doći do promjena na bolje. Tu sam apsolutno optimističan.

Razgovarao: Vedran Obućina

Intervju



Udrugu Politea osnovala je 2008. godine nekolicina mladih društvenih znanstvenika, uključujući politologe, pravnike, komunikologe, ekonomiste i novinare s ciljem promicanja društvenih znanosti i upotrebe njihovih saznanja za bolji demokratski proces i kritičko promišljanje u svakodnevnom životu.

Tijekom 2010. usredotočili smo se na stvaranje think tanka usmjerenog prema četiri glav-na programa: (1) znanstvena odličnost kroz visoko prolifirane seminare i ljetne škole za mlade znanstvenike; (2) polit-ekonomska analiza i strateško planiranje; (3) međunarodni odnosi i sigurnost, s posebnim naglaskom na međunarodne organizacije, bilateralne spo-razume u Jugoistočnoj Europi i razne druge sigurnosne teme; (4) religija i diplomacija s posebnim naglaskom na ekumenizam kao način premošćivanja vjerskih rascjepa u Jugoistočnoj Europi.

Naše je financiranje temeljeno na projektima. Politea je u svojih prvih dvije godine stvorila odlične odnose s Međunarodnim savezom studenata politologije (IAPSS), Fakultetom političkih znanosti u Zagrebu i s Hrvatskim politološkim društvom. Naši su članovi bili gostujući predavači, voditelji seminara i sudionici mnogih međunarodnih konferencija, a ujedno rade i na svojim istraživačkim projektima.

Documents

Gentlemen’sdina stagnacije u Jeljcinovoj Rusiji, tandem Putin-Medvedev postavio je Rusiju na mjesto koje svojom veličinom, utjecajem i snagom zaslužuje. U složenim odnosima između