Filozofski fakultet u ZagrebuIvana Lučića 3Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju

Zaštita spomenika kultureMentor: dr.sc. Zlatko JurićStudentica: Sanja Galović

Mat.br.: 104260

ALEKSANDAR FREUDENREICH: NAROD GRADI NA OGOLJELOM KRASU

seminarski rad

Zagreb, listopad 2009.

1

SADRŽAJ

1. PREGLED PODRUČJA NR HRVATSKE 1.1. Kameno područje- ogoljeni kras 1.2. Područje četinjača- šumoviti kras 1.3. Područje pitomog kestena, hrasta kitnjaka i medunca1.4. Područje mješovitih vrsta drveta1.5. Područje hrasta lužnjaka

2. GRADITELJSKO NASLIJEĐE2.1.Narodno i umjetno graditeljsko naslijeđe

2.1.1. Narodno graditeljsko naslijeđe2.1.2. Umjetno graditeljsko naslijeđe2.1.3. Prijelaz s narodnog na umjetno graditeljsko naslijeđe

2.2. Uzroci razvitka narodnog graditeljstva 2.2.1. Prirodne okolnosti 2.2.2. Povijesni događaji 2.2.3. Stariji i noviji utjecaji civilizacije uz etničke osobine naroda 2.2.4. Prometna povezanost 2.2.5. Ekonomske i sociološke razlike 2.2.6. Stupanj i vrsta blagostanja

2.2.7. Razvitak obrta i industrije2.3. Razvojne mijene

3. OSNOVNI ELEMENTI GRAĐEVINA PODRUČJA OGOLJELOG KRASA 3.1. Primarni građevni elementi3.2. Elementarne prostorije 3.2.1. Bunja, trim, kažun

3.2.2. Teze, mošune, potleušice, kolibe

4. GRAĐEVNI SASTAVI4.1. Suhi zid, živi zid4.2. Čemer, somić4.3. Volat i balatura4.4. Konzole- zubovi4.5. Krovine i taraci4.6. Ognjišta4.7. Dimnjaci4.8. Opskrba i čuvanje vode4.9. Zahodi4.10. Krovovi4.11. Stropovi i podovi4.12. Vrata, prozori i stepenice4.13. Pleteri od ševara i pruća, slama i dračina

2

5. STANOVANJE I EVOLUCIJA GRAĐEVINA OGOLJELOG KRASA5.1. Potleušice

5.2. Na jedan pod5.3. Na dva poda5.4. Kuća s tornicom- kapelom5.5. Kuća sa širokim zabatom5.6. Kuća s kuhinjom na šufitu, u potkuplju5.7. Namještaj5.8. Crkvice

6. GOSPODARSKI OBJEKTI6.1. Guvna 6.2. Malini6.3. Valjavci i toševi6.4. Japnenice 6.5. Tunare 6.6. Trupica i kola

1. PREGLED PODRUČJA NR HRVATSKE1

1 Djelo je izdano 1962. godine.

3

s istovrsnim prirodnim karakteristikama, a ujedno i područja s istovrsnim karakteristikama predajnog narodnog graditeljstva

1.1. Kameno područje- ogoljeni kras Prevladava kamen vapnenac- materijal vrlo otporan na atmosferilije pa su građevine postojane. Šume su rijetke (prevladava česmina, crnika, alepski i crni bor, pinija, čempres) pa se drvo doprema iz zaleđa, a ostali, manje upotrebljavani građevinski materijali su ševar- trska i trstika i slama za krovove. Područje obuhvaća Istru, Hrvatsko primorje, Dalmaciju i otoke na Jadranu, te dijelove Hercegovine i Crne Gore.

1.2. Područje četinjača- šumoviti kras Područje je to šuma mekog drveta: jele, smreke, ariša, bora i omorike. Kamena vapnenca također ima u izobilju. Klima je kontitnentalna, oštra, a obuhvaća planine Gorskog kotara i Like- Velike i Male kapele, Velebita i Plješivice.

1.3. Područje pitomog kestena, hrasta kitnjaka i meduncaKao građevni materijal prevladavaju vrste tvrdog drveta u kraćim komadima. Ima i dosta kamena, ali se manje upotrebljava za gradnju; većinom se za pokrivanje krovova upotrebljava slama. Obuhvaća područja opore klime Korduna i Banije.

1.4. Područje mješovitih vrsta drvetaZa građevinski materijal upotrebljavaju se tvrde i meke vrste drveta: bukva, hrast kitnjak, brijest, javor, grab, te smreka i jela. U brdima ima kamena, u nizinama ilovače, a obiluje i trstikom, šašom i slamom. Obuhvaća dijelove umjerene klime- sjeverozapad Hrvatske, Slavoniju i Baranju.

1.5. Područje hrasta lužnjakaZbog njegovih tehničkih svojstava, hrastom kitnjakom izgrađena su neka od najreprezentativnijih arhitektonskih djela narodnog graditeljstva. To je, uz pojačan izvoz dovelo i do pretjeranog krčenja hrastovih šuma pa se danas više ne gradi hrastovinom, a poneka stara ali dobrodržeća seljačka kuća u Pokuplju i Posavini svjedoči o prijašnjem načinu građenja hrastovinom koje je danas uvelike zamijenila gradnja opekom.

2. GRADITELJSKO NASLIJEĐE

2.1. Narodno i umjetno graditeljsko naslijeđe U poglavlju o graditeljskoj baštini autor razlikuje dva smjera u graditeljstvu obzirom na smještaj građevine na selo odnosno u grad: narodno i umjetno graditeljstvo. Ta razlika rezultat je prvenstveno ekonomske naravi i društvenih utjecaja. Gradovi su sjedišta vlasti, crkve i vojske; obrtničkih djelatnosti, industrije, trgovine, a luke u primorskim gradićima žarišta su izmjene domaćih sa stranim utjecajima.2.1.1. Narodno graditeljsko naslijeđe

4

Graditeljsku baštinu sela, narodno graditeljsko naslijeđe karakterizira prvenstveno predaja znanja i umijeća s generacije na generaciju. Seljak povazdan provodi u radu na polju, u vinogradu, pašnjaku ili pak na pučini, te gradi dom prvenstveno iz potrebe za skloništem od klimatskih prilika za vrijeme dok ne radi. Imperativi pri gradnji su mu lako pribavljanje i štedljivost materijalom kojim gradi te jednostavnost i funkcionalnost prostora. Tako materijal uzima iz neposredne okoline- prirode i prilagođava ga gradnji, a tek u novije vrijeme kupuje tek nužne određene industrijske proizvode.Gradili su jednostavne, malene objekte koji udovoljavaju potrebama spavanja, pripravljanja obroka te skladištenja ionako skromne imovine, a u odovjenim prostorima (bilo pregradnim zidom ili podom) smještali su blago- životinje od kojih živi. Gradio je sam što god može, a u ostalomu su mu pomagali suseljani u obliku uzajamne pomoći- mobe, te seoski majstori izučeni predajom prethodnika i vlastitim iskustvom.Kao što je ranije spomenuto, nastambe su bez iznimke smještene na kamenu podlogu jer je svaki komadić zemlje dragocjen i iskorištava se za obrađivanje. Tako su kućice prostorno raštrkane uz rubove obradivih zemljanih površina u sela i zaselke.2.1.2. Umjetno graditeljsko naslijeđeGraditeljsku baštinu grada, umjetno graditeljstvo čine stambeni, crkveni, obrtni, industrijski i drugi objekti u gradu, trgovištu ili pak zamku. Gradnja je većinom prostorno ograničena pa se objekti u većoj ili manjoj gustoći pravilno smještaju u ulice, oko trgova i sl. Te prostore nastanjuje plemstvo, građanstvo, vojska ili su to pak crkvena staništa. Vlasnik je investitor, ali nije ujedno i graditelj- graditelj upravlja sredstvima, naručuje radove, nabavlja materijal i dogovara radnu snagu, a poslove građenja obavljaju školovani ljudi: majstori, obrtnici, umjetnici i radnici. Mnogi majstori, na glasu kao vrsni stručnjaci, grade i izvan granica Hrvatske te sa sobom donose nove ideje ili se angažiraju strani majstori, imućni vlastodršci žele istaknuti svoje bogatstvo građenjem udobnih, modernih građevina pa tako one, uz nacionalna, dobivaju i obilježja građevina drugih europskih zemalja. Materijali se, obzirom na dobru platežnu moć, s lakoćom dobavljaju i iz udaljenih područja i tako otvaraju puteve različitim idejama u građenju. U stambenim i ostalim objektima povećava se broj prostorija i one postaju sve veće. Gomilaju se (za stanovanje nepotrebni) prostori poput salona, ukrasnih dvorišta; stubišta postaju sve glomaznija. Moda se u gradovima mijenja kroz vrijeme, pa tako razaznajemo i različita stilska razdoblja poput predromanike, romanike, gotike, renesanse, baroka, rokokoa, klasicizma, empirea s bidermajerom, historicizma, eklekticizma i secesije. 2.1.3. Postupni prijelaz s narodnog na umjetno graditeljsko naslijeđePojedine građevine, poput stare seoske kućice u predgrađima gradova svojim neskladom s okolinom upadaju u oko promatrača jednako brzo kao i jednokatne škole službeno- uredskog stila okružene seljačkim kućicama2, ili pak tipizirane željezničke postaje jednake u mnogim selima (...)- podnose se lakše, jer su više vezane uz željezničku prugu, negoli uz selo3. U starim hrvatskim primorskim i otočkim gradićima gradile su se građevine koje se smatraju postupnim prijelazom s narodnog na umjetno graditeljsko naslijeđe- to se očituje u detaljima poput stupa balature ili skoda (male terase s nekoliko stepenica nadograđene pred ulaz u kuću) izvedenog u renesansnoj

2Freudenreich (1962): Narod gradi na ogoljelom krasu, str. 113 isto.

5

maniri umjesto stupa od grubo obrađenog kamena bez ukrasa. U samom startu izvođenje ukrasa u osnovnom građevnom materijalu na području krasa- kamenu teško je, pa su ona vrlo skromna, težeći više oplemenjivanju konstruktivnih dijelova na tehnički savršeniji, bolji, majstorski način4: izjednačuju se sljubnice ili dodirne površine, ponekad se profiliraju poneki dijelovi; na tetivi ili pak pragu urezuju se najčešće tek inicijali majstora ili godina gradnje. Dobar dimnjak nužda je svake primorske kuće u vjetrovitim krajevima. Naime, često bi se dim vraćao natrag u dimnjak a time i u unutrašnjost kuće za vjetrovitih dana. Zbog toga su ljudi dovitljivo dograđivali razne pregrade zbog kojih je dim neometano mogao van. Neobični oblici često su rezultat funkcionalnosti a ne težnje za ukrašavanjem, premda nerijetko znaju biti neumjereno ukrašeni iako to funkcionalnost nije zahtijevala.

2.2. Uzroci razvitka narodnog graditeljstva2.2.1. Prirodne okolnostiOsnovni i najbitniji uvjet te ujedno smjernica razvoja građevina jest prethodno navedena okolina. Tlo i vegetacija određuju izbor materijala i mjesto gradnje, dok klima određuje koliko će određena građevina biti zaštićena od vremenskih prilika. Prirodne okolnosti relativno su stalni uzroci razvitka narodnog graditeljstva, a naredni uzroci su promjenjivi i nejednaki obzirom da su rezultat ljudskog faktora.2.2.2. Povijesni događajiPovijesne prilike utjecale su na razvoj građevina na nekoliko razina: ustroj obitelji određivao je veličinu kuće- nuklearna obitelj nije zahtijevala više od jedne prostorije za boravak obitelji, za zadrugu se kuća ipak morala nadograđivati prostorijama.U područjima podložnim sukobima građevine su, uz stambenu, morale poprimiti i obrambenu funkciju.2.2.3. Stariji i noviji utjecaji civilizacije uz etničke osobine narodaPrijelaz sa stočarstva na ratarstvo zahtijeva ostanak na jednom području pa se grade dugotrajnije nastambe od privremenih skloništa pogodnih za polunomadski način života stočara. Isto tako, često se isušuju močvare i krče šume kako bi se proširila površina obradive zemlje čime se u kratkom roku postiže obilje drveta kao građevinske sirovine, ali kao dugotrajna posljedica to može značiti dosta smanjenu količinu drveta te okretanje drugim građevinskim materijalima. 2.2.4. Prometna povezanostCeste, trgovački putevi i plovne rute na rijekama ili moru uvelike utječu na stanovanje određenoga kraja: naselja prerastaju u još veća sela i gradiće, a zabačeni zaseoci se povezuju i također povećavaju. Ljudi iz drugih krajeva koji naseljima samo prolaze ili se doseljavaju sa sobom nose svoju kulturu i ideje, te ponekad unose manje ili veće promjene u izgled građevina ili pak, u slučaju većih migracija, izgled samog mjesta (u poglavlju o umjetnom graditeljskom naslijeđu detaljnije objašnjenje).2.2.5. Ekonomske i sociološke razlikePrirodne okolnosti i klimatski uvjeti određuju kojim će se gospodarskim djelatnostima baviti stanovništvo određenog područja, a to će uvelike odlučivati i o samom izgledu građevine u kojoj ljudi obitavaju te posjeda na kojemu privređuju: drukčije izgleda nastamba stočara u planini od nastambe ribara uz more ili ratara u ravnici.2.2.6. Stupanj i vrsta blagostanja4 isto, str. 12

6

Na području krasa, kao i na ostatku prostora Hrvatske, naselja odražavaju i razliku u bogatstvu stanovnika: oni imućniji posjedovati će veće i reprezentativnije stambene objekte u gradu, poneki i na seoskim područjima, često će ih graditi školovani ljudi i tako će se u manjoj ili većoj mjeri odmaknuti od tradicijskog građenja toga kraja; siromašniji će pak graditi skromnije, vlastitim rukama, pa će nastaviti tradiciju narodnog graditeljstva samoukoga puka (detaljnije u prethodnom poglavlju o narodnom i umjetnom graditeljskom naslijeđu). U ponekim naseljima će zbog razvoja prometnica i/ili industrije doći do razvoja ekonomije a time i do veće platežne moći, dok u nekim drugim, zabačenijim krajevima do razvoja neće ni doći.2.2.7. Razvitak obrta i industrijeProizvodnja novog alata, prerađivanje sirovina drukčijim, usavršenijim načinom utječe na način gradnje te izgled građevine, ali samo ondje gdje postoji izvjesna platežna moć i prometna povezanost.

2.3. Razvojne mijeneRazvojne mijene pokazuju određeni stupanj povezanosti građevine s prirodnom okolinom. Kamen će se negdje upotrebljavati za gradnju potpuno neobrađen u komadima (tzv. škalj ili škrape), ponegdje će se komadi kamena priklesavati i tako poravnavati profil zida; u krajevima nastanjenim imućnijim stanovništvom kamen će stručno obrađivati majstori klesari, a poneke dijelove i profilirati ili ukrašavati na drugi način. Drvo se isto, u ovisnosti o blizini pilane i prometnica, koristi u različitim oblicima: ponegdje onako okruglog profila, s ili bez kore; onaj koji ima širočku (alat) tesati će drvo prije upotrebe, a tko je blizu pilani više će graditi s piljenom drvenom građom. Tehnički napredak nije posvuda posljedica vremenskog toka; istodobno se gradi primitivnije (s ranije navedenim neobrađenim drvetom i kamenom) prema savršenijoj obradi (klesanim kamenom i piljenim drvom) sve do umjetničkog oblikovanja (profiliranje, rezbarenje), ponegdje i do degeneracije gdje su svrha i funkcija podređene obliku.

3. OSNOVNI ELEMENTI GRAĐEVINA PODRUČJA OGOLJELOG KRASA

3.1. Primarni građevni elementiDoseljenjem na novi, nenastanjen prostor, čovjek je ispočetka bio okružen isključivo prirodom. Nastambe i ostale građevne objekte gradio je materijalom kojeg je našao u prirodi. Nije imao mnogo izbora: drvo, kojim je većina tog područja obilovala u davnini na prostoru današnjeg područja ogoljelog krasa nepovratno se iskrčilo za vrijeme Rimske republike za izgradnju gradova i galija, škrto je poput područja na kojemu tanak sloj crljenice prekriva kamenu podlogu, pa je rijetkost tih dvaju dragocjenih materijala odredila upotrebu kamena kao većinskog građevnog materijala na kršu. Tako je komade kamenja koje je krčio s polja slagao u gomile, gromače uz rub plodne zemlje- s vremenom su nicali ogradni zidovi uz polja, maslinike, ceste; na padinama su te ograde poslužile gradnji plodnih terasa. Tako nastaju primarni građevni elementi, zidovi. Tehnikom na suho, u mrtvi zid ili sušicu, dakle bez vezivnog

7

materijala slagali su se veći komadi priklesanog kamena- sivog vapnenca, rupe između njih popunjavale su se manjim komadima, a lica su se grubo izravnavala. Za prijelaze (takvih zidova i kojekakvih drugih prepreka) i prilaze stambenim objektima grade se kamene stepenice različitih vrsta i veličina. U mnogim prilikama kamen je mijenjao drvo u gradnji: kao stup umjesto kolja u vinogradu, jasle od kamena u staji, stolovi i klupe ispred kuća od kamena, kameni križ na grobu, kao sastavni dio igre kamena s ramena.

3.2. Elementarne prostorije3.2.1. Bunja, trim, kažunU gomilama, gromačama i u mreži zidova čovjek je iz raznih razloga vješto „usadio“ praznine u koje se sklanjao kada bi ga iznenadilo nevrijeme u polju ili sa životinjama na paši. Kako ne bi morao nositi iz polja kući, ostavljao je ondje alat i druge potrepštine; odmarao se u hladu za vrijeme podneva ili je pak, udaljen od kuće, ondje noćio za višednevnih poslova kada je trebalo ustajati i raditi rano u zoru ili predvečer. Te prve prostorije zvali su bunja, čemer kod Šibenika, kućica na Braču, u Bukovici i na Hvaru kućarica, trim ili jama, u Dalmatinskoj zagori poljarica ili pudarica, u Istri kažun ili kašun. Okruglog su tlocrta, kupolastoga presjeka zidova, a građena je tehnikom slaganja kamena na suho bez veziva. Nemaju temelja, nego se, kao i sve ostale građevine na ogoljelom krasu, grade na kamenoj podlozi, živoj pećini. Krupniji komadi kamena upotrebljavaju se za zidove, a za kupolu one pločasta oblika, dok se sitnijim kamenjem popunjavaju rupe i sljubnice te izvana zasipavaju spoj prstenasta donjeg dijela s kupolom. Visine su 1,40 do 4 metra visine (autor kao orijentir navodi primjere s kojima se osobno susreo na svojim terenskim istraživanjima), a debljina zidova je 50 centimetara (rijetko kada je deblja, a nikada tanja, što struka na temelju saznanja o provodljivosti topline podržava). Ulaz je vrlo nizak, oko 90 do 130 cm, okrenut od vjetrovite strane, te nema vrata (ponekad ima natkriveni predprostor koji štiti od udara vjetra ili kiše ili jakog sunca). Cijeli prostor je dobro prozračen zbog nepravilnijih sljubnica naslaganog kamenja zida, a u službi prozora su manji otvori u zidu namjerno ostavljeni pri gradnji. Pod je ranije spomenuta živa pećina ili je pak popločen pločastim kamenom ako služi kao staja- tako se skuplja za polje dragocjen gnoj, a tekućine cure u sljubnice i odlaze van. Unutrašnjost je krajnje jednostavna: najčešće uz zid samo par komada kamena u službi sjedišta te u središtu tri kamena koja služe umjesto trinoga za kuhanje (za vrijeme višednevnih radova u polju). Sudeći po krajnjoj jednostavnosti što odabira, što primjene materijala i izgledu, mnogi se autoriteti slažu da je riječ o jednom od praoblika čovjekove nastambe koja se kod nas održala u kamenu, a u upotrebi je sve do naših dana5. Razlog zašto se održala do današnjih dana jest upravo ekonomičnost i funkcionalnost građevine: nabavka i zadržavanje vode jedan je od glavnih problema bio i ostao na ovim prostorima. Zbog građenja slaganjem kamenih ploča pod blagim kutem, kupola ove građevine ima dvostruku namjenu- zaštita od kiše te ujedno skupljanje kišnice i odvođenje iste do za to namijenjenog korita iz kojeg se napajaju životinje ili pak cisterne u kojoj se čuva voda za zalijevanje vrta, polja, vinograda. Takve se bunje, trimovi, kažuni, rađeni rukom neizučenog čovjeka razlikuju izgledom, i načinom gradnje. Rad zidara ili klesara, dakle izučenog majstora vidi se na prvi pogled: kamenje je priklesano kako bi bolje prijanjalo na vodoravno složenim sljubnicama, te se nerijetko vezalo vapnenim 5 isto, str. 45

8

mortom u klaku zbog veće stabilnosti i dugotrajnosti. Ploče na kupoli su slagane vodoravno kako bi se poštovala tehnička pravilnost čime je zanemarena funkcija odvođenja vode pa se ovdje konstrukcija krova razdvaja od konstrukcije svoda i zasebno gradi.3.2.2. Teze, mošune, potleušice, kolibeBunje, trimovi, kažuni građevine su malih dimenzija; u slučaju da se grade istim načinom, zbog težine građevnog materijala solidnost prostora većih tlocrta zahtijevala bi i neracionalno povisivanje građevine. Tako bi nastao prostor koji se ne bi mogao iskoristiti, što bi kršilo jedan od postulata narodne gradnje. Pri gradnji većih tlocrta treba olakšati krovnu konstrukciju unoseći lakše materijale poput drveta. Kameni krov dobiva statičnost slaganjem materijala u krug, dok je drvo materijal koji gradnju krova određuje u pravcu. Za smještanje ovaca grade se teze, građevine kamenih zidova većeg kružnog tlocrta na koje se upiru kolci jednim krajem, a drugim o sohu, rašljasti stup usađen u središte prostorije i tako krov poprima stožasti oblik. Krovovi većih ovčarnika grade se na četiri sohe. Ovcama nije potrebna zaštita od kiše pa se slojem šiblja i granja osigurava hladovina, a dobro provjetravanje prostora omogućeno je mnogim otvorima u kamenim zidovima ili mrežastim slaganjem pritesanog kamena. Većim životinjama- konjima, kravama, magarcima, volovima potrebna su skloništa ravnih zidova- mošune. Ostale zgrade pravokutnog tlocrta su ribarske potleušice i vinogradarske kolibe. Najjednostavniji krov je onaj na jednu vodu, a na širim građevinama grade se na dvije vode ili na lastavicu. Krovna konstrukcija je jednostavna, obično se sljeme, hrbat, pothati podrožnicom sljemenjačom koja počiva na rašljastim stupovima, sohama, a katkad na zabatnim zidovima6. U krajevima gdje raste trska i trstika ili ima slame, time se pokriva krov u kombinaciji s drvetom ili kamenom koji težinom drže pokrov, a drugdje se najviše pokriva žljebnjacima, ili kako u narodu nazivaju, kupama ili kanalicama.

4. GRAĐEVNI SASTAVIU građevne sastave autor ubraja zidove, nadvoje i lukove, svodove i balature, konzole ili zubove, tarace i pokrove, krovine, ognjišta, dimnjake, rješenja za dovod i skladištenje vode, zahode, krovove, stropove i podove, vrata, prozore i stepenice te građevna rješenja s trskom, trstikom, prućem, trnjem i slamom.

4.1. Suhi zid, živi zidKao što je ranije spomenuto, zidovi se grade na suho, mrtvi zid bez veziva ili s vezivom od zemlje odnosno vapnenim mortom, klakom u živi zid. Za razliku od suhozida, na živom zidu može se vidjeti evolucija u obliku primijenjenog kamena: od glomaznih škalja i pritesanih komada do pločastih komada klesarske izrade. Sljubnice se tako vodoravno izravnavaju, a lica zidova su bez većih nepravilnosti. Vežu se mortom iz grubog pijeska. U novije se vrijeme umjesto kamena upotrebljava nabijeni beton.

6 isto, str. 66

9

4.2. Čemer, somićNadvoj i luk, odnosno čemer i somić arhitektonska su rješenja nadsvođenja vrata, prozora i ponara-udubaka. Uvijek je to kamen iz jednog komada, grubo obrađen s prednje strane zida. Zbog uštede drveta, prozori i vrata se prilagođuju izravno u utore isklesane u kameni nadvoj, dovratnike- pošve i prag. Pošve se izvode najčešće iz jednog, ali i tri komada kamena od kojih se srednji naziva čeljust. U područjima bogatijima drvetom nadvoj se prvotno radio od okruglica, potom od otesanih greda. Rasteretni lukovi mogu se naći i u bunjama. Osim ravnog iz jednog ili više komada, razvija se i polukružni luk postavljanjem dva ili više komada kamena u koso.

4.3. Volat i balaturaBalatura ili solar jest terasa pred ulazom u kuću a iznad vrata kojima se ulazi u balature, dakle na ulazu u konobu. Balatura se nadograđuje na kuće građene na kosom terenu kako bi se iskoristio donji hladni prostor za čuvanje namirnica. Volta osigurava duboki hlad s druge, nezaštićene strane, pa je prostor pogodan za vino koje se čuva u unutrašnjosti. Najranije je izvođena kao podest poduprt drvenim stupom, stožerom, a nerijetko je proširena pa postaje još jedan, otvoreni dio stana. U mjestima sa zbijenim kućama ponekad balatura nadsvođuje ulicu.

4.4. Konzole- zuboviKonzole ili zubovi su kameni izboji iz zidova koji imaju različitu svrhu. Najčešće su u ulozi polica: pred ulazom je na njih postavljen cvijet ili lampa; u paru kao držači iznad gornjih uglova prozora s rupom u sredini kroz koje je provučena motka i nataknuta zavjesa te tako štiti od sunca. No mnogo važnija svrha im je ona potporna: na njih se često postavljaju grede stropova. Ako je kuća na dva poda te je na drugom podu kuhinja, radi manjeg zagrijavanja krušna peć se smješta s vanjske strane zida gradeći je upravo na konzolama. Mogu poslužiti i kao podupirači rukohvata ako se ugrade s vanjske strane stepenica te u rupe postave motke na koje se nasloni sam rukohvat.

4.5. Krovine i taraciU krajevima bogatim tabulama, kamenim pločama često se krovina pokriva upravo tim materijalom jer je pogodna za slaganje poput crijepa. U vjetrovitim krajevima takav je krov idealan jer zbog težine materijala onemogućava dizanje. Krovina ujedno služi i za skupljanje kišnice koje se obično grade tik do kuće, a vapne se mlijekom zbog dezinfekcije. Sljeme se pokriva slojem istih ploča, a u novije vrijeme žljebnjacima, ili kako ih u narodu zovu, kupama ili kanalicama. Oni postaju bitan arhitektonski detalj jer ih narod ubrzo počinje upotrebljavati i u druge svrhe: zamjenjuju same tabule i slažu se po cijelom krovu, primjenjuju se na dimnjake, upotrebljavaju kao cvjetnjaci, poslagani u nizu odvode vodu s ruba krova, a mogu poslužiti i kao odvod od lavela u kuhinji.

4.6. OgnjištaNa razvitku ognjišta najbolje se može pratiti arhitektonski razvitak narodnog graditeljstva: najraniji oblik bio je nisko ognjište na sredini poda prostorije bez uređaja iznad koji bi odovdio dim (izlazio je kroz uska sljubišta građe krova). Potom se dio

10

krova otvorio kako se dim ne bi zadržavao u prostoriji; kao badža on je zaštićen od kiše koja može padati unutra. Radi boljeg sakupljanja i odvođenja dima iz prostorije, gradi se napa, a od kanala iznad nape razvija se dimnjak, fumar ili komin. Istodobno se razina ognjišta polako odiže od poda dok nije dosegnula današnju visinu. Ognjište se prvobitno sastojalo od tri kamena postavljena u krug tako da može podupirati bakrač, kotao u kojoj se pripremala hrana a ispod njega se ložila vatra. Često takav prizor i danas možemo naći u bunjama. Potom je takvo ognjište unaprijeđeno (u bunjama usađivanjem motki u svod na kojima pomoću lanaca vise posude za kuhanje, a u kućama konzolom poduprt sustav motki) postavljanjem vodoravne grede verižnjače s kojih bi visile verige ili komoštre- lanci na koje bi se objesio lonac bakrač, tako osiguran od prelijevanja i lakše dohvatljiv bez saginjanja, dok bi se vatra lakše ložila i kontrolirala. Uz ognjište se postavljala kamena, kasnije drvena klupa kako bi se na nju mogla odložiti i sušiti odjeća i obuća, te ugrijati promrzle noge. Na rub nape se pribijala vodoravna daska i tako je nastala polica za odlaganje posuđa i kuhinjskih pomagala, a izvor svjetla bio je mali prozor zirka.Iako je u pravilu u narodnom graditeljstvu kuhinja prostorija u koju se prvu ulazi kada se ulazi u kuću, u primorskim mjestima su se zbog skučenosti prostora gradile kuće na dva poda, pa je tako kuhinja u nekima smještena na katu. Tako se gradilo najviše pod utjecajem umjetnog graditeljstva gdje se središte boravljenja ljudi s kuhinje pomaknulo na salone ili dnevni boravak. U njoj je ognjište bio drveni sanduk s nabijenom zemljom i popločen kamenim pločama, a ispod njega je bila udubina za odlaganje drva za ogrjev.

4.7. DimnjaciNa kućama ogoljelog krasa prvobitni dimnjak bio je badža ili komin, malo odignuta kamena ploča tabula na krovu poduprta kamenom kako bi stvorila rupu za odvod dima i opterećena drugim kamenom; osovljeni kamen omaže se mortom da se spoji s pločom. Iz toga se razvija dimnjak s malim dvostrešnim krovom, a primjenom žljebnjaka nastaju brojne kombinacije izrade zaštite od vjetrova što dimnjaku pridonosi funkcionalno i estetski, no ponekad dolazi i do degeneracije kada svrha postaje podređena obliku.

4.8. Opskrba i čuvanje vodeU krasu rasijane doline, škrape i ponori gutaju vodu poput spužve, a rijetki su krajevi u kojima je tlo takvo, da voda brzo ne ponire, da se sabire u bunarima ili čak da izvire.7 Česti su izvori blizu mora, pa nakon nekoliko metara toka gube u moru, ili su izvori slatke vode u moru blizu obale, vrulje. Prvi izvori ponekad su iskorišteni za pogon mlina, a drugi se mogu iskoristiti u danima kada je more mirno- slatka voda se ne miješa sa slanom što se vidi po zrcaljenju kružnice na površini, te se može piti. Voda se može sakupljati na obroncima planina u pećinama za sabiranje kišnice, tzv. kamenicama. Prigodne pukotine se zatvore mortom pa nastaje umjetna lokva nakon što padne kiša. U dubokim ponorima, ledenicama ljeti se mogu čuvati snijeg i led. Ipak najčešće narod vodu čuva u cisternama izgrađenima u polju ili u neposrednoj blizini kuća, a zovu ih čatrnje, šterne, gusti(je)rne. Pokriveni su poput bunja pločastim kamenom, a kasnije se pokrivaju drvenim ili željeznim poklopcem te otežavaju kamenom. Kao naplovi- sabirne površine služe im kose žive pećine ili najčešće 7 isto, str. 129

11

krovovi kuća s kojih se kišnica do cisternni odvodi cijevima i žljebovima. Dezinficiraju se vapnjenjem, a voda se pročišćava proticanjem kroz taložnicu- plitku udubinu ispunjenu šljunkom. Žljebovi su u pošumljenim krajevima drveni, na ogoljelom krasu kameni, izrađeni nizanjem žljebnjaka ili u novije vrijeme limeni. Grla šterni su često na terasama do kuće, a mogu se naći i u ulazu u kuću.. Ponegdje postoje veće cisterne, zajedničke za nekoliko polja. Opskrba vodom je najveći problem područja ogoljelog krasa zbog dugih toplih ljeta s rijetkim oborinama; iako je šterne dobro čuvaju, čak i egzistencijalna potreba za vodom daleko je veća no što kiše uspije napadati.

4.9. ZahodiU ranijem narodnom graditeljstvu u kući prostor za zahod nije bio predviđen. To su više bile improvizacije: uz gnojište, iza ili pred kućom, na ulici ili u vrtu, ograđen kutak uz more. Rijedak je bio slučaj da je zahod bio nadozidan na kuću, bio je to zapravo ograđena rupa u zemlji, rjeđe ozidana, a tek ponegdje higijenska septička zahodska jama. Mogu se naći primjeri improviziranih zahoda u kući poput ograđenog kutka s posudom na tavanu.

4.10. Na jednu vodu ili na lastavicuZbog oskudnice drvetom u prirodi, za krovove se iskorištava drvo raznih oblika i dimenzija, bile to okruglice, kolci, grane, šibe ili pak tesana građa ondje gdje se neobrađeno ne može upotrijebiti. U zaleđu s oštrijom klimom i većim padalinama krovovi se grade s priklonom od 35 do 45 stupnjeva, a blizu mora dovoljan je i manji, od 25 do 35 stupnjeva. Grade se na jednu i na dvije vode ili na lastavicu. Krov na jednu vodu jednostavne je konstrukcije. Na argatima (usporednim ležajevima u zidovima s unutrašnje strane kuće zbog štednje drvetom) leže roženice ili rogovi, mitoglavci, japije, a pokriveni su tabulama, kamenim pločama. Zadnja, najniža tabula lomi paralelno postavljen slijed ploča iznad sebe i na taj način ih podupire kako ne bi skliznule prema dolje. Tako se funkcionalnošću postiže estetski detalj koji se u umjetnom graditeljstvu imitira- konstrukcija je formirana radi estetske linije8. Konstrukcija krova na lastavicu odnosno na dvije vode sastoji se od nazidnica- planjakoje počivaju na zidovima, a na njih se upiru roženice (mitoglavci, japije) ponekad poduprte pod sljemenom podrožnicom (površnicom). Parovi roženica međusobno su povezani letvom bragijerom. Na roženice se na razmak od približno jednog metra a usporedno sa strehom pribijaju daske debljine 2.5 centimetara- žile, a na žile se pribijaju letve u razmaku veličine tabula kojima se krov pokriva. Rijetko se susreću krovovi na četiri vode jer iziskuju više drvene građe- utjecaj su stranog graditeljstva. U selima sa zbijeno građenim kućama i tavanske su prostorije iskorištene. Nerijetko se u njima spava ili su smještene kuhinje, pa se zbog boljeg osvjetljenja grade krovni prozori. U Istri i na sjevernim otocima češće se može vidjeti poseban obllik kuća sa širokim zabatima na čijoj se krovnoj konstrukciji može dodatno uštedjeti drvo, pa mjestu daju poseban izgled izdvojen iz ustaljene narodne gradnje.

4.11. Stropovi i podovi

8 isto, str. 143

12

Prvotne kuće sastojale su se od jedne prostorije u čijem je središtu bilo smješteno ognjište, a oko tog prostora se živjelo i spavalo te je krov ujedno bio i svod. Postupno su se pokraj ili oko tog prostora, današnje kuhinje, nadograđivale druge prostorije za spavanje, sobe ili komore, kamare nad kojima se gradi jednostavan strop od greda koje leže na zubovima (najčešće okruglica ili drugog dostupnog materijala) i gornje oplate od dasaka koje prostoriji iznad služe kao pod. Rijetko gdje se pribijala donja oplata i žbukala ispod koje se grede ne bi vidjele- takav strop nazivaju štuk ili nebo. Pod u prizemnici je najčešće od nabijene zemlje ili potaracan kamenim pločama, dok se u novije vrijeme betonira, a od dasaka su samo podovi prostorija na katu (ujedno su, ranije spomenuto, gornje oplate donje prostorije).

4.12. Vrata, prozori i stepeniceKako na krovu, tako se drvo štedi i na drugim pokrivnim dijelovima kuće. Dovratnici i doprozornici su sastavni kameni dijelovi zida u koje se ugrađuju vrata ili prozorska krila. Oni su izrađeni u dva sloja, unutarnji od vertikalnih, a vanjski od horizotalnih, tesarski dotjeranijih vrata. Iskorištavaju se daske i letve raznih dužina, pa su okviri vrata često izrađeni iz nekoliko komada- najćešće tri od kojih se srednja, vezna daska naziva čeljust. Izrađuju se jednokrilna ili dvokrilna vrata. Okivaju se kovanim petljama, poneka imaju kvaku i ključ, a najčešće se zatvaraju iznutra pomoću motke punte koja se umeće u željezne kaštanjele pričvršćene na vrata. Ponekad se zatvaraju i kupovnim kračunom.Opisane u poglavlju o ognjištu, zirke su bili prvotni prozori, otvor u zidu danju otvoren, a noću zatvoren daskom poduprtom kamenom. Zirke se s vremenom povećavaju i pregrađuju na dva krila te ustakljuju, a najrazvijeniji oblik je barkun, dvostruki dvokrilni prozor kojemu je unuratnja strana ustakljena i otvara se prema unutra, dok je vanjska od punih kapaka (dvostruko izvedeni kao i vrata), tzv. škuri, te se otvaraju prema van.Stepenice su također drvene, a grade se u kućama s dva kata. Zbog skučenosti prostora strme su i uske, pa se postavlja sigurnosna ograda i rukohvat, rebalt. Narod ih zove stelbe ili škale.

4.13. Pleteri od ševara i pruća, slama i dračinaNa ogoljelom krasu postoje područja na kojima rastu drvenaste biljke koje se upotrebljavaju u graditeljstvu poput trske, trstike- narodnog naziva ševar, zatim pruća i slame. Ta su područja Istra, sjeverni hrvatski otoci poput Krka, Raba, Paga, Suska, oko Vranskog jezera, u delti rijeke Bojane itd. Pregradne stijene koje dijele kuhinju od sobe ili drugih prostorija izrađivale su se na različite načine: pljetarom od pruća u kojemu kolci služe kao vertikalno ojačanje koje se vodoravno opliće tanjim šibama i zažbukava ilovačom ili grubim vapnenim mortom; pleterom iz trske i trstike u kojemu se za vertikalu upotrebljava trska opletena trstikom. Pleter je pogodan za pregradne zidove, stropove, ograde, te za kukuruzarnike i ostale gospodarske objekte zbog prozračnosti. U primorskom zaleđu obilnijem drvenom građom pregradne stijene su od letava: Na jače stazune (ili primitivnije kolce uzduž presječene) se ukoso ili u lastin rep pribijaju tanke letvice trokutnog presjeka te potom žbukaju. Rjeđe se prave pregrade od dasaka s trstikom s obiju strana te ožbukane, a tek u novije vrijeme se prave razdjelni zidovi od sjekomično postavljenih opeka kao utjecaj umjetnog graditeljstva.

13

Trskom i trstikom se često pokrivaju krovovi zbog svoje nepromočivosti te očuvanja od žege za ljetnih dana, a ponegdje se mogu sresti i krovovi od slame na pleteru od trske. Trnje se postavlja na ogradne zidove i vrata da životinje ne mogu prijeći, ali se i strehe i zabati krovova nerijetko zaštićuju trnjem.

5. STANOVANJE I EVOLUCIJA GRAĐEVINA OGOLJELOG KRASA

Da bi se ukratko ponovili svi ranije navedeni podaci o karakteristikama građevina na ogoljelom krasu, najbolje bi bilo citirati naredni autorov odlomak. Arhitektonski elementi na krasu sušta su organska stvarnost pa ne sadrže ništa, što nije konstruktivno ili funkcionalno motivirano. Svaki je detalj objektu neophodno potreban, svaki je samo logičan posljedak dovitljivosti kojom se primenjuje ono što pruža priroda- praktično i štedljivo. Ne izrađuje se ništa suvišno, ništa bez čega bi objekat mogao biti. Odstupanje od maksimalne štedljivosti zapaža se samo u težnji za tehničkim usavršavanjem. Prema tome, u narodnom graditeljstvu ogoljenog krasa- a isto je i na drugim područjima- zapravo je ogoljena arhitektura, te se pokazuje u svoj svojoj jednostavnosti i stvarnosti. (...) Svrha je proizvela arhitekturu.9

Čitava arhitektura sastoji se od zidova i krova sa ognjištem, rješenjem za vodu te gospodarstvo dostatno za život jedne obitelji. Arhitekturu ogoljelog krasa karakterizira prirodni kamen bez posebne dorade i žbukanja, jasnoća i jednostavnost svakog detalja, prilagođenje objekta okolnoj prirodi i terenu, neovisnost objekata o tipiziranju ili šabloniranju, raštrkanost u mjestima u zaleđu mora i otoka a zbijenost u priobalnim mjestima te protkanost zimzelenom florom. Uobičajena kuća predajnoga graditeljstva na krasu ima pravokutan tlocrt s jednim traktom, te pokrivena krovom na lastavicu, visine poda 2 do 2.40 metara. Kako bi se jasnije vidjela evolucija građevina, pojedine građevine s bitnim arhitektonskim značajkama svrstane su u nekoliko skupina.

5.1. PotleušicePotleušica je najjednostavnija prizemnica s jednom prostorijom u čijem je u središtu ognjište. Kuhinja je često i konoba i soba; kasnije se toj prostoriji dograđivala jedna ili dvije sobe i staja. Nema strop i nema prozor ili svjetlo dobiva kroz malenu zirku; pod je od nabijene zemlje a od ostalih prostorija pregrađena je zidom od pletera, često neožbukanim. Samo su sljubnice omazane mortom i premazane vapnom. Autor primjećuje tendenciju grupiranja pojedinih dijelova na gradilištu, kućištu, oko malenoga zatvorenoga dvorišta manjih dimenzija10.

5.2. Na jedan podKao što je spomenuto u uvodnom poglavlju, kuće se nikad ne grade na zemlji nego na živoj pećini. Često se grade na padinama, pa da bi se izbjeglo izravnavanje terena što iziskuje dodatan materijal ili mukotrpno ukopavanje, u kosinu se uzidava prostorija

9 isto, str. 16510 isto, str 170.

14

koja je zbog stabilne temperature i odsutnosti svjetla idealan prostor za skladištenje raznih poljoprivrednih alata, vina i hrane i ostalih potrepština. Ta donja prostorija ponekad služi i kao staja. Na nju se gradi prostor za stanovanje. Tako nastaje kuća na jedan pod. U kuću se ulazi stepenicama preko balature, a drugi, ulaz ispod, je onaj u konobu (ili staju).Prilazi otvoru cisterne često su s ili blizu balature jer se kišnica sakuplja s krova.

5.3. Na dva podaNadograđivanje gornjih prostorija posljedica je skučenosti zemljišta u priobalnim mjestima. Na donjem podu je redovito kuhinja, a gornje prostorije su sobe i stambeni prostor. Ponekad su te prostorije iznad konobe, a ponekad su ispod šufita- što znači da se gradnja ne zaustavlja samo na dva poda.

5.4. Kuća s tornicom- kapelomU ljetnim mjesecima u kuhinji na šufitu s ognjištem u središtu prostorije često je nesnosno vruće, a dim grize oči. Dovitljivi narod je zato ognjište pomaknuo sa središta prostorije i smjestio ga u dograđenu prostorijicu- tornicu ili kapelu s dimnjakom koji odvodi dim iznad krova.

5.5. Kuća sa širokim zabatomRanije je spomenuta kuća sa širokim zabatom- gradila se kako bi se dodatno uštedjela ionako oskudna drvena građa za gradnju krova. Takve kuće često su građene na dva poda, a ponekad u jednoj takvoj kući žive dvije ili više obitelji, neovisno jedna o drugoj- zbog prostranosti šufita svaka obitelj može imati svoju sobu. Novije kuće imaju zasebne ulaze za svaku obitelj.

5.6. Kuća s kuhinjom na šufitu, u potkupljuU narodnom predajnom graditeljstvu ognjište je središte- bilo u bunji, kolibi potleušici ili pak središtu tornice. Ulaskom u kuhinju ulazi se u kuću, a gospodarski prostori imaju svoj ulaz. U nekim se kućama kuhinja gradi u šufitu- fokus se s kuhinje pomiče na sobu, tinel, jer ona svojim izgledom odražava ostatak kuće. To se dogodilo vjerojatno pod utjecajem umjetnog graditeljstva, na što upućuje i sama učestalost takvog rasporeda prostorija u selima uz obalu ili luku i mjestima više izloženima stranim utjecajima.

5.7. NamještajKao i sama građevina, uređenje unutrašnjosti je oskudno, bez nepotrebnih komada pokućstva za svakodnevicu. U zaleđu je namještaj većinom kućne izrade, krajnje jednostavan, većinom bez ukrasa. Krenuvši od sjedišta, na početku je običan oveći kamen postavljen uz zid bio dovoljan a kameni zidić činio je klupu; potom se gornja površina kamena izravnava tek toliko da bi na njemu stabilno stajala daska koja je uz još jedan kamen činila klupu. Kamenu podlogu klupe zamjenjuju četiri drvene noge jednake dužine usađene u sjedište. Seoski majstori joj s vremenom dodaju naslon. Za jednu osobu izrađivali su se tronošci pritesivanjem višekutnog ili polukružnog sjedišta sa stabilno usađenim nogama. Tronožac za glavu obitelji (ili gosta) također s vremenom dobiva naslon, te je ukrašen jednostavnom rezbarijom na sjedištu i nogama.

15

Drvene škrinje za spremanje odjeće i rublja izrađene su tako da ujedno služe za sjedenje; također im se s vremenom ugrađuje naslon ili ih se ukrašava rezbarenjem. Ormari boro s ladicama i/ili policama omiljen su inventar kuća na cijelom području, posebice uz obalu, a uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, očituje se orijentalni utjecaj upotrebom sinije, stolice- niskog, okruglog stola promjera od oko 80 cm, s nogama dužine oko 25 cm. Danju se vješaju na zid ili prislanjaju u neki kut, a kod zajedničkih obroka se postavlja u kuhinju ili terasu u toplom dijelu godine. Stol je obično improvizacija daske s nekim potpornjem ili stolarski proizvod.Krevet je izveden na tri načina: u bunji je to improvizacija dasaka s krajevima umetnutim u dvije nasuprotne gredice u svodu bunje (to je izvedivo samo u visokim bunjama); na daske se prostre bilje (brnistra ili žuka) i pokrije gunjem. Druga vrsta kreveta je nabijena zemlja omeđena kamenim gredicama ili daskama koje se prekriju gunjem ili krznima, a treća varijanta je nizak drveni sanduk na nogama koji se isuni kukuruzovinom, slamom ili sijenom. Dječja kolijevka izrađuje se od kore drveta ili tankih daščica u poluvaljkastom obliku. Djeca se uče hodati u drvenim hodaljkama. Ognjišta u šufitu su pokretne drvene škrinje na niskim nogama kako bi se u ljetu mogle pomaknuti u kut. Ispunjene su nabijenom zemljom i potaracane tabulamaPrimitivne police od daske prave se u ponarama, kamenim udupcima, te se nadograđuju na nape za smještanje kuhinjskog posuđa i pribora.

5.8. CrkvicePoneseni težnjom da ugode bogu u namjeri i izgledu, samouki majstori grade crkvice u maniri narodnog graditeljstva: skromnih dimenzija i raspona svodova, nepravilnog tlocrta, grube obrada materijala iz neposredne okoline- kamena, načina gradnje svojstvenog samoukim mjesnim majstorima. Ipak, koliko god rustificirane, te crkvice nalikuju građevinama građenima u isto vrijeme u drugim zemljama, pa je neporeciv utjecaj umjetnog graditeljstva. Na primjeru gradnje kupola očituje se utjecaj narodnog graditeljstva u upotrebi tabula za pokrivanje krovova ali slaganih vodoravno kao u umjetnom graditeljstvu, a ne ukoso kao na bunjama. Ipak je sličnost s bunjama neporeciva. Zvono je redovito u preslici izvan crkvice, ponajčešće smješteno nad ulazom. U novije vrijeme gradile su se crkvice s otvorenim trijemom pred ulazom, tzv. lopicom koja ima zaseban, nešto niže građen krov, ili pak jedan krov prekriva crkvicu i lopicu. Detalj nizova jednakih rupa u starim zidovima crkava, dvoraca, utvrda itd. koji su razmaknuti 180 cm jedan od drugoga u visinu ostatak je podupiranja skela za vrijeme gradnje: zbog oskudijevanja drvetom kojima bi izgradili kompletne skele, majstori su upotrebljavali zid kojeg su gradili kao nosač konstrukcije skele. Kad bi podigli dio zida, skele su pomicali za jednu razinu prema gore i nastavljali s radom. Po završetku radova rupe bi se zazidavale sitnijim kamenom, ali bi tako nepovezan s većim oko sebe s vrmenom ispao i otkrio vijence rupa u zidovima.

6. GOSPODARSKI OBJEKTI

Gospodarski objekti na ogoljenom krasu razlikuju se od onih na ostalim područjima Hrvatske. Gospodarstva su relativno mala i skromna (većinom udovoljavaju

16

potrebama jedne obitelji), a zbog odsutnosti većih hladnoća većinom su otvorenoga tipa; uz toliki kamen mala je mogućnost većeg požara pa se gotovo svi objekti jednog domaćinstva natkrivaju zajedničkim krovom (u Slavoniji bi, primjerice, bila čista ludost spojiti krov kuće i staje s krovom sjenika), bilo građeno na kat ili u ključ, a svi objekti okružuju pripadajuće dvorište. Gospodarski objekti su često dislocirani od dvorišta domaćinstva. Ako nisu smještene u podrumu u štalici ili prostoriji nadograđenoj u ključ, onda su veće životinje na paši smještene u mošunama a manje, ovce, u tezama. Sijeno je složeno u stogovima na otvorenom. Ranije spomenute krušne peći tek su ponegdje iznimno građene kao samostalni objekti u dvorištu; najćešće su u sklopu kuhinje, ali izgrađene kao izbočina u zidu kako bi se izbjeglo veće zagrijavanje prostorije. Pribrojivši tomu cisternu, nabrojani su svi objekti koji su dostatni prosječnim domaćinstvima ogoljelog krasa.Kukuruzarnici se mogi vidjeti u krajevima bogatijima plodnim zemljanim površinama. Kako je sušenju kukuruza potrebno provjetravanje ali i čvrstoća objekta, najčešće se grade prozračno s letvama, a rjeđe pleterom, širine oko 2 metra.Ipak, poljoprivreda diktira i obavljanje nekih sezonskih poslova koji se obavljaju u zajedničkim seoskim gospodarskim objektima.

6.1. Guvna Guvna su u ovim područjima vodoravno izravnati krugovu promjera 8 do 10 metara i popločeni pločastim komadima kamena te ograđeni zidićem na suho. Ima ih po nekoliko u svakom selu. Zanimljivi su primjeri štednje prostorom gdje je guvno izgrađeno nad štalom, širine oko 7 metara u promjeru.

6.2. MaliniRučne mlinove ili zorne imala je gotovo svaka kuća; zbog rijetkih izvora slatke vode nema mnogo vodenica, tek ponegdje na gorskim brzacima ili nad ponorima ponornica izgrađen je mlin kašikar. Prije modernih paromlinova bilo je dosta mlinova na jedra- vjetrenjača.

6.3. Valjavci i toševiMlinovi za masline ili kako ih narod zove- valjavci i toševi, razlikuju se u pogonu. Valjavci su ručni mlinovi koje pokreće ljudska snaga: masline se drobe mlinskim kamenom koji se pokreće za kamen pričvršćenim lancem ili polugom. Toš pokreću ljudi, magarci ili konji, a drobi masline na principu navijanja preše sastavljene od dva ili jednog osovljenog kružnog kamena, u kamenom koritu11.

6.4. Japnenice Japnenice ili vapnenice su privremene peći za pravljenje vapna, a podižu se ondje gdje je vapno potrebno. Kružno su zidane kamenom na suho i osigurane lancima.6.5. Tunare Tunare su osmatračnice nad morem iz kojih se osmatra riba i navodi u mrežu bacanjem kamenja. Grade se poput ljestava kako bi se na njih moglo popeti, a ugrađuju se u koso nad obalom mora kako bi položaj bio što prikladniji osmatranju i utjerivanju riba u mreže.

11 isto, str. 210

17

6.6. Trupica i kola Lagani plitki čamac trupica lako prolazi plitkim i uskim kanalima delte Neretve, a masivnim drvenim kolima služi se narod oko ušća Bojane.

7. NASELJA

Uvidom u geološke karakteristike naseljenih područja, postaje jasno zašto su neki predjeli naseljeni raštrkano, a drugi koncentrirano na malom prostoru. Sela u unutrašnjosti većinom su raštrkana ili grupirana u manje zaseoke: kuće su građene na rubovima polja kako bi se što bolje iskoristila zemlja. U toj, na prvi pogled, neplanskoj gradnji, ipak se pazilo da bude dovoljno mjesta za prilaze svim objektima, da ključni objekti poput nastambi za ljude i životinje nisu na udaru jakih vjetrova ili jakog sunca, da se pruža dobar pogled na polje, vođena je i briga da je izvor vode dostupan u blizini. Strme površine su izravnavanjem dijelova padine i obzidavanjem razina terasasto prilagođene obradi polja ili vinograda.Obalno područje diktira sasvim drukčije uvjete građenja: u povijesti takvih mjesta primarna briga bila je dobra obrana naselja. Zato su se gradili zbijeni redovi kuća na poluotocima, vrhuncima brdašaca, u uskim uvalama; još tijesnije je bilo u mjestima čiju je gradnju diktirao obrambeni zid. Ako nije obrambeni zid opasivao naselje, vanjski zidovi kuća na udaru bili su debeli i bez ikakvih otvora. Kuće su nabijene jedna uz drugu, gradi se u vis da bi se dobio dodatan prostor, a dvorišta ima tek ponegdje. Osim na manjim poluotocima, tijesno su se gradila naselja i oko kaštela, dvorova imućnika koji su ih mogli obraniti. U uvalama dobro zakrivenim od otvorenog mora počivaju mirna neutvrđena ribarska mjesta.

LITERATURA

FREUDENREICH, Aleksandar (1962): Narod gradi na ogoljelom krasu. Savezni institut za zaštitu spomenika kulture. Zagreb- Beograd

18