Fragmenti istorije i prouavanja o Crkvi Sv. Sra i Vakha kod Skadra Juno od Skadra na Bojani - crkva je sazidana na mestu stare, koja je bila grobna crkva zetskih i rakih knezova i kraljeva: Mihaila, Bodina, Vladimira, Dobroslava, Gradine i Draginje. Kraljica Jelena je, potujui starinu i znaaj ove crkve, sagradila sa sinovima, Dragutinom i Milutinom, 1290. novu na temeljima stare (to je bio najvei sakralni objekat na prostoru barske nadbiskupije). Tokom srednjeg veka na tom prostoru je postojao utvreni grad-trgovite Sv. Sr i umrukana (carinarnica). Crkva sv. Sergija i Vakha bila je i u sastavu benediktinskog manastira obnovljenog u 11. veku, verovatno na mestu ranijeg grkog manastira iz perioda cara Justinijana (6. vek), kada se snano rairio kult ovih svetitelja; Turci su unitili manastir u 16. veku, danas ostali samo tragovi ruevine; u literaturi se pominje i kao crkva Sv. Sra kod Obote (Oboda); o znaaju kulta Sv. Sergija i Vakha na prostoru Skadra govori i podatak da je Skadar u srednjem veku nosio i ime Rosaf, prema gradu u Siriji gde je Sergije poseen poetkom 4. veka i odakle se rairilo potovanje tog svetitelja u Rimskom carstvu.

Tradicija veli da je crkvu na ovom mestu podigao imperator Justinijan, ali za to nema materijalnih dokaza. Ugledna opatija na Bojani pominje se u dokumentima XIII veka kada je oko nje cvetala trgovina. Pored crkve su bili izgraeni magacini, carinarnica i trgovake kue. Naroito je bilo znaajno skladite soli. Osim trgovakog, pristanite kod sv. Sra i Vakha ima i

strateki znaaj u ratovima Venecije sa Balom III i drugim srpskim despotima, kao i kasnije u turskim napadima na Skadar.

Sama crkva bila je pravougaonog oblika, sa obinim krovom na dve vode. Imala je dvoja vrata, u zapadnom i junom zidu. . Pored ulaza na zapadnoj strani nalazila se velika kamena ploa sa natpisom koji govori da je crkvu podigla (de novo) kraljica Jelena sa sinovima 1290. g. Iznad istih, zapadnih vrata, nalazi se renesansno profilisan nadvratnik koji pridrava plitak luk, a ovaj, opet, na dva mesta prelomljenu kamenu ogradu na kojoj se nalazi Milutinov natpis o podizanju ckrve samo nekoliko decenija posle Jelene, 1318. g. Pretpostavlja se da je Milutinov natpis bio nadvratnik koji je pukao pa je zamenjen novim, renesansnim, a tom prilikom je verovatno i Jelenina ploa pomerena udesno. na samoj crkvi primeene su vrlo sitne stilske razlike u gradnji koje potvruju da je crkva podignuta i obnovljena u kratkom razmaku.

Pretpostavlja se da se Jelenina graevina obruila sama od sebe ili u nekoj nepogodi, mada se ne sme iskljuiti ni mogunost da je stradala u nekom lokalnom ratu kojih je bilo dosta u Milutinovo vreme. (Izvor teksta srdjevdan.org) Manastir sv. Sra i Vakha stradao je od Turaka krajem XVI veka, Teren na kome je crkva sagraena nalazi se na okuci Bojane koja je razarala obalu i ruila zidove ckrve. Kada je krajem XIX veka ovde boravio, istoriar Jastrebov izvetava da se deo ckrve ve nalazi u vodi. Jastrebov je bio posmatra delovanja zapadnih sila preko katolike crkve u Skadru i celom skadarskom

sandaku, a istovremeno je otkrivao te akcije koje su sprovoene u neposrednoj prolosti. On je to preko svojih izvetaja i naunih istraivanja obelodanjivao javnosti. Znaajno je ovde istai njegov moglo bi se rei vie nauni rad "O pravoslavnim srpskim starim i novim crkvama u Staroj Zeti" (sadanjem skadarskom okrugu) objavljen u "Glasniku Srpskog uenog drutva" 1880. U ovom prilogu Jastrebov je pisao o starim i novim srpskim crkvama u tadanjem skadarskom sandaku.

Jastrebov je opisujui stanje crkava iznosio ovako: "Od starih crkava, koje jo sasvim utemeljene nisu, koje svojim zidinama, premda upola razvaljenim, privlae radoznalost svakoga, sauvala se jedna znamenita crkva, sv. Sr, na Bojani. Ova crkva je sada bez krova, oltar sa severne mu strane obaljen je u Bojanu, koja tee pod samom crkvom. Stoji na (dva) 2 sahata od Skadra na levom bregu Bojane. Crkva je velika, ima 30 koraka u duinu, 20 u irinu. Sva je unutra ivopisom na zidovima ukraena, ima po tri kvadratno kolone (stuba) po sredi crkve, paralelne od zapadne strane krivene k istonoj; ovi su stubovi takoe ikonopisani." Dalje Jastrebov opisuje i konstatuje da ikonopis "nije vizantijski, nego prvi srpski " i dalje nastavlja - "Svi sveci imaju odelo isto onako, kao to ga imaju na ikonama u deanskoj larvi, u pekoj patrijariji i u graanikoj crkvi." Takoe konstatuje i ali zato do sada niko od strunih ljudi nije poslan iz Srbije, ili Rusije, da snimi slike iz tih ikona koje su dragocene. On, dalje govori o drugim svojstvima crkve i da visina crkve, odgovara duini i irini, ima okolo 10 seanja. Crkva se nalazi na podesnom mestu: blie nje tee reka Bojana, a naokolo uma i lepi itluci turski i katoliki. U napomeni navodi se da je u okolini sv. Sra bilo jo dosta pravoslavnih crkava oko kojih se starao Dominik skadarski latinski episkop obratiti ih u latinsku veru, o emu se u 17 stoleu vrlo uredno brinula latinska propaganda . Kao svedok toga je latinski naslov koji se nalazi na vrh vrata, na koja se ulazi u crkvu. Taj natpis je urezan u kamenu i glasi: "IN NOMINE DNI DNI AMEN. EXIMIAE VIRGINIS FILII ANNO M XVIII MAGNICIFUS

DNUS DNUS UROSIUS DIVINAGRATIARASSIAE REX ILLUSTRIS MAGNIFICI REGIS URISII AAT DOMINAEQUE HELENAE REGINAE EDIFIKAVIT HANC ECCLESIAM IN HONOREN SS MARTYRUM SERGI ET BACHI A FUNDAMETIS USQUE AD FINEM ASSISTENTE ABABATE PETRO DOCHNE SCUTARENSIHa levoj strani vrata urezano je sledee: NEMENTODNE FAMULAE TUAE HELENAE REGINAE SERVIAE, DIOCLEAE. ALBANIAE. CHILMIAE, DALMATIAE ET MARTITIMAE REGIONIS QUAE UNA CUM FILIIS SUIS REGIBUS UROSCIO ET STEFANO DE NOVO EDIFIKAVIT ISTAM ECCLESIAM AD HONOREM B-BARTYRUM SERGII ET BACHI ET AD FINEM USQUE COMLEVIT. ANNO DNI M" "XVIII." (Natpis kraljice Jelene i sinova Dragutina i Milutina, crkva Sv. Sra i Vakha na Bojani, Skadar, 1292.) Dalje Jastrebov navodi da je broj godina, na prvom i drugom natpisu oteen. Tako da je navedeno, da je u prvom natpisu oznaena godina MCCLXXXVIII (1288), a u drugom MCCLXXXX (?). I jedna i druga je godina pogrena, ili bolje rei svojevoljno od Farlata navedena. Onda postavlja pitanje, "Po emu je Uro veliki umro godine 1272, nije mogao zidati crkvu u 1288, niti u 1278. godini. Mora biti, da je u MCCLXVIII tj. 1268. g. on sazidao ovu crkvu, zajedno sa svojom enom kraljicom Jelenom, a godine 1288. ova kraljica, sa svojim sinovima Dragutinom i Milutinom, srpskim kraljevima, nanovo sazidala istu crkvu i bogato je ukrasila." Jastrebov istie i to, da ne treba ovu crkvu sv. Sra meati sa crkvom istog imena u selu Podi, na sahat i po od Novog, kao to to ini V. Makuev, pa o tome opirno obrazlae. Dalje, Jastrebov navodi, da je ova crkva znaajna i po tome, to je onda bila umrukana izmeu drugih "gde su naredili gospoda star prva bosanska i srpska, i ton est samo na Driznh, a drugo v Dubrovniku, tretie v Kotoru, etvrto u Zeti i svetago Srka na Bojani". (Mon. serb. str. 446). Ovo je mesto, slobodno moemo rei, bilo sadanji Obod, koji se nalazi sasvim blizu crkve sv. Sra; premda u staro vreme vie su spominjali crkvu sv. Srana na Obod, koji je kod njega." U napomeni G. Mijatovi, kae da e ovaj sv. Sr biti ono mesto, koje se nekada zvalo malo Brskovo, za koje arapski zemljopisac veli: da je trgovako mesto na jednoj reci, nedaleko od jezera. Veliko je Brskovo, valjda, bilo blizu mora kod sv. Nikole, na uu Bojane.

Jastrebov navodi, da su jo ivi ljudi koji su mu priali da su njihove majke (pravoslavne) ile u Sv. Sr na svetkovinu, i pored toga to su je katolici ujagmili - prisvojili "i ovu zadubinu srpsku kao svoju imovinu" i na sve naine dokazivali da je ona odvajkad latinska, pozivajui se na latinski natpis. "Za proste ovaj je dokaz dosta vaan" pa ak ta vie i da je kraljica Jelena bila latinka. On je nauno dokazivao da je sve to "i jedno i drugo presna la". Katolici su tu crkvu nazvali "Santa Veneranda" po liku matere Boje, koji se nalazi ikonopisan unutra na junom zidu crkve, i nainili oltari pod ovim likom. Meutim, on navodi da i katolici iz godine u godinu sve slabije idu u tu crkvu. Zato je i osuena na propadanje, jep je Bojana stalno potkopava u temeljima. I, tako Jastrebov zakljuuje da "nee proi mnogo vremena, i ova divna crkva starih vremena srpske pobonosti pravoslavne kraljice Jelene, ene Uroeve, nestae..." Jastrebov navodi da je bivi dragoman austrijskog konzula Baljarina, g. 1854. rad da izbrie srpska imena napisana ispod svetaca, da ne ostane traga, kojim bi se moglo i prostaka ubediti "da je ova crkva bila srpska zadubina". Preuzeto sa: http://www.rastko.org.yu/rastko-al/zbornik1990/mfolic-izvestaji.php

"Vatikanska tajna arhiva: Vesovi, Vol. 71. SKADAR Skadar su osvojili Turci godine 1478. Danas je to sedite jednog Pae, koji ima pod sobom osam varoi i 255 sela sa 120.000 stanovnika, kad se raunaju i oni iz Crne Gore, izmegju kojih ima 24.000 katolika i 17.000 turaka. Tri milje dalje od Skadra, na obali Bojane stoji crkva S. Srgja i Baka koja je duga oko 50 lakata iroka 20 i toliko isto visoka. Ona je na glasu zbog tri groba Arbanskih Kraljeva, kao to e se iz

ovih uspomena videti. Ima lepu zvonaru, sa ijeg gornjeg boja vidi se ceo Skadar. Po predanju zvona su zakopana izmeu ove Crkve i crkvice Svete Venerande, na 300 lakata daleko od nje. Kae se da su tu zakopane i srebrne crkvene utvari, koje da nisu iskopane kad je zemlja podjarmljena. One su kod samih ruevina manastira Benedekti nekih kalugjera, koji sad tom Crkvom upravljaju. Ta crkva ima opatsku titulu, a predanje kae da su njeni prihodi bili ranije od 16.000 forinti na godinu, dok danas to mesto nije u stanju da uzdrava ni jednog samog svetenika. Na proelju te crkve itaju se ova slova urezana u mermeru: In Nomine Domini. Amen. Eximiae Virginis Filii anno MCCXVIII, Magnificus Dominus Urosius Dei Gratia Rassiae Rex Illustris: Magnifici Reg; Urosii natus... Dominae Elenae Reginae Edificavit hanc Ecciesiam ad honorem S. S. M. M. Sergii et Bachi a Fundamentis. Usque ad finem: Stante Abate Petro Dioclen Scutarensi. Na desnom zidu s polja postoji ovaj natpis: Memento Dne. famulae tuae Elenae Reginae Serviae Diocliae Albaniae Chilmiae Dalmatiae et Maritimae Regionis quae una cum filiis suis Regibus Urosio et Steffano aedificavit de novo istam Ecclesiam ad honorem B. SS. MM. Sergii et Bachi, et ad finem usue complevit. Anno Dni. MCCXXXX. Pri ulazu prvih vrata kod kupatila postoji ovaj natpis: M. SSSS. LXX. V. O. S. T.

Preuzeto sa: http://www.rastko.org.yu/rastko-al/zbornik1990/ljdurkovic-skadar.php Manastir Sv. Sra i Vakha u Letopisu Popa Dukljanina Ostaci benediktinskog manastira sv. Sergija (Sra) i Vakha nalaze se na levoj obali Bojane, desetak kilometara od Skadra. "Letopis popa Dukljanina" daje prve podatke o manastiru navodei da su tu sahranjeni zetski kraljevi Mihailo, Bodin i Vladimir. XL U to vrijeme preminu kraljica i Mihala prihvati kraljevstvo. On je imao sedam sinova ija su imena ova: Vladimir, Prijaslav, Sergije, Derija, Gavril, Miroslav i Bodin.

Kralj Mihala meutim, vladae trideset i pet godina i umrije. Sahranjen je s velikom au u manastiru Svetih muenika Sra i Vakha. XLI Poslije toga preuzme kraljevstvo Radoslav njegov brat, koji je imao osam sinova i etiri keri. Imena njegovih sinova su ova: prvi Branislav, Gradislav, Hvalimir, Stanihna, Koapar, Gojislav, Dobroslav i Picinek. XLII Poslije toga Bodin, uzevi kraljevstvo, prodre u Zetu i poe da savlauje svoje roake. Tada Petar arhiepiskop barske stolice, ovjek zapamen po dobru, vidjevi da je meu braom velika svaa i nesloga, posredovao je zajedno sa svetenstvom i narodom, nagovorili su ih i pomirili ih. I Bodin i braa meusobno se zaklee da ce ivjeti miroljubivo i spokojno. Potom se Branislavu rodi est sinova, ija su imena ova: prvoroeni Predinja, Petrislav, Gradinja, Tvrdislav, Dragel i Grubea. Kralju Bodinu, pak, rodi etiri sina Jakvinta, ker Arkirica iz grada Barija, ija su imena ova: Mihala, ore, Arkiric i Toma. Vladao je naime (Bodin), dvadeset i est godina, a u dvadeset drugoj godini pogubio je svoju brau. Kad se navrilo dvadeset i est godina i pet mjeseci njegovog kraljevanja, preminuo je i sahranjen je po kraljevskom obiaju u manastiru Svetih muenika Sra i Vakha. XLIV Meutim narod, poto se sakupi, postavi za kralja Vladimira, a unuka kralja Mihale. kralj je umro i sahranjen je u manastiru Svetih Sra i Vakha, a kraljevi ljudi, iskoristivi priliku, po savjetu Jakvinte udrue se protiv kralja Dobroslava, pa izvukavi ga iz zatvora, iskopaju mu oi i odsijeku monice, i poalju ga u manastir Svetih Sra i Vakha, e je ivjei dugo vremena sa kaluerima, kasnije umro. XLVI Poslije ovoga sakupi se narod i postavi za kralja Gradinju, Kad se navri jedanaest godina njegovog kraljevanja, ode putem svih smrtnika i poinu u miru sa precima svojim. Sahranjen je poasno i sa dostojanstvom, rukama svojih sinova, kneza Radoslava, Jovana i Vladimira, u manastiru svetih muenika Sra i Vakha.

Natpis kralja Milutina na crkvi Sv. Sergija i Vakha (verovatno je u pitanju ova crkva na Bojani kod Skadra). + Rasie rex ilustris, magnifici regis Urosii natus atque domine Helene regine, edificavit hanc ecclesiam in onorem Sanctorum martirum Sergii et Bachi a fundamentis usque ad finem, assistente abbato Petro Dochne scutarensi. Prevod: + Uzvienog sina Device godine 1318. Velianstveni gospodin Uro, po milosti Bojoj presvetli kralj Rake, roen od velianstvenog kralja Uroa i gospoe kraljice Jelene, sagradio je ovu crkvu u ast Svetih muenika Sra i Vakha od temelja do kraja, a potrudio se skadarski opat Petar Dohna.

Deo teksta iz knjige Dobroslava M. Ruia, Po Crnoj Gori: od Zlatibora do Lovena i Skadra, Podgorica 2007. To je putopis sa puta iz 1892. godine koji je Rui preduzeo da bi, prema njegovim reima, upoznao predele i ljude. Dobroslav Rui je roen u Negriorima, Dragaevo, kolovao se u zemlji i u inostranstvu u ono vreme, bio je narodni poslanik, kraljevski bibliotekar, profesor i pisac. Onovremena austrijska tampa optuila ga je da je putovao u Crnu Goru radi pijunae i sumnjivih sastanaka sa Petrom Karaoreviem, a i knjaz Nikola je bio podozriv prema njemu. Inae je knjiga odlino napisana i sadri lepe opise tadanjih ljudi i mentaliteta. "Jedan sat od Skadra postoji optina Vraka sa etiri sela u kojima ive isti Srbi, govore lepo srpski, uvaju srpske obiaje, brane veru i ime srpsko ne plaei se ni Miridita, ni Malisora, ni Klimenata - za jednog kojeg bi im obi ubili - ubie ih oni deset! Interesantno je da su se srpski obiaji kod Miridita i Malisora zadrali i do danas: Boi bez badnjaka ne proslavljaju a slavu i danas slave." (str. 84)

Rui je pomenuo i postojanje srpske crkve u Skadru, a preneo je i priu da u gradu (tvravi) Skadra, na izvesnom mestu, kaplje po malo mleka, koje je dobro za dojilje koje nemaju mleka za decu. (str. 82-86)

(Tekst slika je preuzet za Istorija Crne Gore od kraja XII do kraja XV vijeka tom prvi crna gora u doba nemanjica Titograd redakcija za istoriju 1970 knjiga druga autori: dr. Sima Cirkovic, dr. Pavle Mijovic, dr. Dimitrije Bogdanovic, dr. Vojislav Korac, dr. Jovanka Maksimovic Tekst: Trobrodna crkva- sv.Sergije (Srdj) i Vakh na Bojani od 163-168 strane) Posle toga (radi se o vremenu 1180-ih) krene Nemanja protiv primorskih gradova u komnenskoj

provinciji Dalmaciji i Duklji. On zauze Skadar sa tvravom koji se nekada, ve u XI veku, drali vladaoci dukljanski. Tada Skadar, po legendi o sv. Sru, koji je stradao u sirskom gradu Rosafu, nazvao imenom toga svetoga grada. ISTORIJA SRBA 1 Politika istorija do 1537. godine, Konstantin Jeriek, Beograd 2006, str. 152-153