17
Izvorni članak UDK 165.62:111Levinas, E. Primljeno 24. 10. 2010. Dragan Prole Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Dr. Zorana Đinđića 2, RS–21000 Novi Sad [email protected] Fenomenologija kao filozofija transcendencije Sažetak Središnja tema ovoga članka vezana je za rano razdoblje Levinasovog filozofijskog rada. U njemu je pojam transcendencije ispostavljen kao presudan filozofijski pojam. Pri tome se Levinasov pojam transcendencije značajno razlikuje od Husserlovog i Heideggerovog. Sto- ga se prvi dio rada i bavi njegovim kritičkim sučeljavanjem s filozofijama svojih freiburških nastavnika. Analiza stavova iznijetih u disertaciji o Husserlovom pojmu intuicije pokazala je da se o Levinasovom filozofijskom projektu ne može govoriti ni kao o sintezi, niti kao o pukom eklektičkom kombiniranju pojedinih segmenata Husserlovog i Heideggerovog mi- šljenja. Umjesto za Husserlovu habitualnost ili za Heideggerovu autentičnost, Levinasova se transcendencija odlučuje za promociju intimnosti, za ostvarivanje mogućnosti ljudskosti koje su načelno intimnije od naše ljudske prirode. Drugi dio rada bavi se Levinasovim rješavanjem zagonetne fenomenološke transcendencije. Tezom da vremenitost transcenden- cije nikada nije isključivo moja, nego je prije svega vremenitost drugoga, rani je Levinas trasirao putove na kojima će njegova misao graditi most od ontologije ka filozofiji drugosti i stranosti. Ovo novo shvaćanje vremenitosti autor imenuje ‘heteropatička vremenitost’. Riječ je o konstituciji vremenitosti koja nije autonomnog porijekla i nije rezultat našeg projekta, nego je uvijek zahvaljujemo prodoru strane vremenitosti koja lomi i prekida spon- tanost naše vremenske svijesti. Ključne riječi Emmanuel Levinas, fenomenologija, transcendencija, drugost, stranost Kao što je slučaj s većinom sljedbenika fenomenologije, i Levinasov odnos prema Husserlu bio je krajnje neobičan. Naime, paradoks njegova približa- vanja Husserlovoj fenomenologiji sastoji se u gotovo istovremenom udalja- vanju od nje. Udaljiti se od Husserlovih središnjih teorijskih pretenzija, ali usprkos tome ujedno ostati i jednoznačni promicatelj fenomenologije bilo bi teško zamislivo bez pomoći ateorijski orijentirane fundamentalne ontologije Martina Heideggera. Ako se prisjetimo šoka koji je Husserl morao doživjeti slušajući svoga nasljednika kako tijekom pristupnog freiburškog predavanja potkopava fenomenološko pouzdanje u logiku i u strogu znanstvenost, onda bismo također mogli pretpostaviti da su neki od slušatelja i čitatelja Heideg- gerovo predavanje doživjeli sasvim drugačije. Tvrdnja da se i »sama ideja logike rastvara u vrtlogu izvornijeg pitanja« 1 Husserla je zasigurno zaprepa- stila, dok je nekim drugim slušateljima djelovala obećavajuće. Upravo se ovdje postupno razaznaju korijeni Levinasovih fenomenoloških početaka. Naime, njegovi rani pokušaji, ali isto tako i fundamentalna opozicija Totaliteta i bes konačnosti, sazrijevaju na temelju uvjerenja da metafizika ne može biti legiti- 1 Martin Heidegger, Was ist Metaphysik?, V. Klostermann, Frankfurt a/M. ¹³1986., str. 37.

Fenomenologija kao filozofija transcendencije

  • Upload
    ledan

  • View
    252

  • Download
    5

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

IzvorničlanakUDK165.62:111Levinas,E.Primljeno24.10.2010.

Dragan ProleUniverzitetuNovomSadu,Filozofskifakultet,Dr.ZoranaĐinđića2,RS–21000NoviSad

[email protected]

Fenomenologija kao filozofija transcendencije

SažetakSredišnja tema ovoga članka vezana je za rano razdoblje Levinasovog filozofijskog rada. U njemu je pojam transcendencije ispostavljen kao presudan filozofijski pojam. Pri tome se Levinasov pojam transcendencije značajno razlikuje od Husserlovog i Heideggerovog. Sto-ga se prvi dio rada i bavi njegovim kritičkim sučeljavanjem s filozofijama svojih freiburških nastavnika. Analiza stavova iznijetih u disertaciji o Husserlovom pojmu intuicije pokazala je da se o Levinasovom filozofijskom projektu ne može govoriti ni kao o sintezi, niti kao o pukom eklektičkom kombiniranju pojedinih segmenata Husserlovog i Heideggerovog mi-šljenja. Umjesto za Husserlovu habitualnost ili za Heideggerovu autentičnost, Levinasova se transcendencija odlučuje za promocijuintimnosti, za ostvarivanje mogućnosti ljudskosti koje su načelno intimnije od naše ljudske prirode. Drugi dio rada bavi se Levinasovim rješavanjem zagonetne fenomenološke transcendencije. Tezom da vremenitost transcenden-cije nikada nije isključivo moja, nego je prije svega vremenitost drugoga, rani je Levinas trasirao putove na kojima će njegova misao graditi most od ontologije ka filozofiji drugosti i stranosti. Ovo novo shvaćanje vremenitosti autor imenuje ‘heteropatička vremenitost’. Riječ je o konstituciji vremenitosti koja nije autonomnog porijekla i nije rezultat našeg projekta, nego je uvijek zahvaljujemo prodoru strane vremenitosti koja lomi i prekida spon-tanost naše vremenske svijesti.

Ključne riječiEmmanuelLevinas,fenomenologija,transcendencija,drugost,stranost

Kaoštojeslučajsvećinomsljedbenikafenomenologije,iLevinasovodnospremaHusserlubiojekrajnjeneobičan.Naime,paradoksnjegovapribliža-vanjaHusserlovojfenomenologijisastojiseugotovoistovremenomudalja-vanjuodnje.Udaljiti seodHusserlovihsredišnjih teorijskihpretenzija,aliusprkostomeujednoostatiijednoznačnipromicateljfenomenologijebilobiteškozamislivobezpomoćiateorijskiorijentiranefundamentalneontologijeMartinaHeideggera.AkoseprisjetimošokakojijeHusserlmoraodoživjetislušajućisvoganasljednikakakotijekompristupnogfreiburškogpredavanjapotkopavafenomenološkopouzdanjeulogikuiustroguznanstvenost,ondabismotakođermoglipretpostavitidasunekiodslušateljaičitateljaHeideg-gerovopredavanjedoživjeli sasvimdrugačije.Tvrdnjada se i»sama idejalogikerastvarauvrtloguizvornijegpitanja«1Husserlajezasigurnozaprepa-stila,dokjenekimdrugimslušateljimadjelovalaobećavajuće.UpravoseovdjepostupnorazaznajukorijeniLevinasovihfenomenološkihpočetaka.Naime,njegoviranipokušaji,aliistotakoifundamentalnaopozicijaTotaliteta i bes­konačnosti,sazrijevajunatemeljuuvjerenjadametafizikanemožebitilegiti-

1

Martin Heidegger, Was ist Metaphysik?, V.Klostermann,Frankfurta/M.¹³1986.,str.37.

Page 2: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije280

mirananaosnoviidejeznanosti.Stupovifenomenološkefilozofijekodnjegasulišeniuporištauapsolutnojsubjektivnostiisituiranisuunestabilnomraz-makuizmeđumetafizikekojajeusmjerenanabitakiontologijekaodisciplinekojavodiračunaobićima.Doduše,Levinasovodgovornaizazovno»ili-ili«glasioje»nibitak,nibića«.Sdrugestrane,bezHeideggeroverazlikeizpri-stupnogpredavanjanijerazumljivanikrutaopozicijametafizikeiontologijekodLevinasa.Odlučujućisejednoznačnozametafiziku,aprotivontologije,LevinasjebiovođenehomHeideggerovograzračunavanjas idejomznanstvenefilozofije.PristajućiuzHeideggera,onjesvjesnookrenuoleđačinjenicidabizaveći-nufilozofatakvaopozicijadjelovalagroteskno,tedaje,primjeraradi,kodWolffaontologijadruginazivzametaphysica generalis.UtomsmislujeizaHeideggeraizaLevinasaprivlačnostvlastitogpitanjabiladovoljanzalogzanapuštanjepovijesno-filozofijskekorektnosti.Približavanjenovimmogućno-stimamišljenjabitkazasobomjepovlačiloiudaljavanjeodsvakebliskostiontologijeimetafizike.Zakoračivšiutaborpromicateljaontološkediferen-cije,Levinasjeprvenstvenobiozainteresiranzasposobnostfilozofijedaseizmjestiizvanteorijskiiznanstvenoorijentiranogiskustvabića.Ostajućiipakjednomnogomnatlufenomenologije,onseprijesvegafokusiraonapitanje:štopreostajeodHusserlovogprojektakadaseodbacenjegoviključnimotiviiciljevi?AkokodnjegaimasmislagovoritiosinteziHusserlaiHeideggera,ondaonakružiupravooko togapitanja, što značida sepojamsintezemora shvatitiznatnoelastičnije.Naime,kodLevinasasvakakonijenadjeluobjedinjava-njestajalištatranscendentalnefenomenologijeifundamentalneontologijeuokvirimainoviraneikompleksnijecjeline.Prijebisemoglorećikakoseradiopovezivanjuizvjesnihelemenatatadvafilozofijskastajalištaučijemsesre-dištunalazidilemavezanazamogućnostkompenziranjafilozofijskihučinakarefleksijekaonezaobilaznogpratiteljateorijskogilogičkogstava.Levinasjebiosvjestandaukolikoodbacimofenomenološkuidejuznanosti,neminovnoodbacujemo imeditaciju i refleksiju,kao i sve sličneprocedurevezanezaznanstvenoispitivanjeimanentnogiskustvasvijesti.Unastojanjudaponudialternativunakonlišavanjafilozofijenjenogrefleksivnoguporišta,Levinasseodlučnopriklanjajednomjedinomodgovoru.Umjestonarefleksiju,cjeloku-pnafilozofijskadjelatnosttrebasesadaoslonitinatranscendenciju.Izteperspektivepostajerazumljivijezbogčegaumjestopojmova,kojisustu-paliuprviplangotovosvugdjegdjejebilogovoraofenomenologiji,Levinasističeepohalnoznačenjefenomenološkogpristupatranscendenciji:

»Intencionalnostnijeputkojimsubjekttražiuspostavudodirasobjektomkojipostojinaspramnjega.Intencionalnostčinisamusubjektivnostsubjekta.Njegovasesupstancijalnostsastojiutomedasebetranscendira.«2

UindirektnompodsjećanjunaHegelovoprogramskoodređenjepremakojemfilozofijimorapoćizarukomdasupstancijupojmiikaosubjekt,Levinastajprogramdodatnoproširuje,smatrajućidajeHusserlovafenomenologijauči-nilajošjedankorakdalje.Naime,unjojnesamodajesupstancijalnostbezostatkaprožetasubjektivnošćunegoonazaslužujestatussubjektivnosti tekukolikotranscendirasamusebe.VećnatemeljuovogastavapostajejasnodaraspravaouvjetimatranscendencijeizLevinasoveperspektivenemožepred-stavljatinikakvožrtvovanjenitiizdajufenomenologije,negoseunjojiznosinavidjeloštozapravojestfenomenologijain actu.

Page 3: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije281

OnoštoseuJanicaudovojinterpretaciji3ispostavljakaonepopravljivamana,zaLevinasajenesumnjivavrlina.Misliteljkojemunijeprvenstvenostalodoiskoračivanjaizfiksiranesubjektivnosti,donapuštanjanjezinesupstancijal-nosti,zaLevinasanemoželegitimnoponijetiepitetfenomenologa.Komen-tirajućiJanicaudoveprigovore,BennyLévytakođersepozivanaLevinasovoranoodređenjesubjektivnosti,aliga,štojejošzanimljivije,dovodiudirektnuvezusHusserlovimpoimanjemfenomenološkemetode:

»…svejeuizlasku.Radiseoobratu,onužnostiobrata.UsvojojknjizioTeološkom obratu fe-nomenologijeJanicaudzahtijevaopsežnuzaštitufenomenologijeodsvakogmogućegpokušajateološkogizlaska.Tojepomalodjetinjasto,budućidafenomenologija ikodsamogHusserlaispostavljametafizičkeproblemeeksplikacijesvojemetode.«4

Doista,LevinasovafascinacijaLogičkim istraživanjima nijebilainspirirananovimlogičkim sadržajima,negonovimnačinomfenomenološkogrješava-njanaslijeđenihlogičkihproblema.Drugimriječima,poticajnimomentifeno-menologijebilisu,prijesvega,metodskog karaktera.MetodajezaHusserlavažilakaosvojevrsnanormačijenasporijeklo,kaoikodAristotela,upućujenaopćestruktureodređeneregijebitka.Međutim,konkretizacijafenomeno-loškogpojmametodepribližavanasmomentimakojisuzaLevinasabiliodpresudnevažnosti.Husserljeizričitotražioisključivanjesvakevrstededuktivnogteoretiziranja,alisenaličjenjegovogzahtjevazakonkretnošćudeskriptivnogopisaogledaiunapuštanjuuobičajenealternativededukciji.Zajednosdeduktivnom,onnapušta i induktivnumetodu.Njegovapresudnametodskabrigapočivanamišljenjuposredujućegprijelazaizimanentnogutranscendentno,takodanasnetrebačuditičinjenicadajenastraniciIdejanakojojizlažepojamfenome-nološkemetodeuprviplanstavljenosučeljavanjesizazovomlažnogprije-lazaizjednesferebitkaudrugu,tedaseisampojammetabasistamojavljadvaputa.5Riječju, svrha fenomenološkemetode jednostavnonemožebitiodgonetnutaukolikozanemarimoHusserlovstavokorelativnosti transcen-dentnogiimanentnog,tj.tezudaseputktranscendentalnom,zarazlikuodKantova,neprovodinauštrbtranscendentnog,negoupravozavoljunoetskogobuhvaćanjatranscendentnog.Imamolisvetouvidu,možemozaključitidajeLevinasovfokusstavljennapitanjetranscendencijekaopitanjaoprijelazuiz­jednoga­u­drugo.6Načelno uzevši, on je sasvim legitiman, s tim što nesmijemoispustitiizvidadapojamtranscendencijekodHusserlaznačineštosasvimdrugonegokodLevinasa.Optužujući Janicaudovstavo teološkom obratukaodjetinjast,Lévypreviđaupravo tučinjenicu,budućida izHus-

2

Emmanuel Levinas, Théorie de l’intuition dans la phénoménologie de Husserl, Vrin,Paris1978.,str.70–71.

3

DominiqueJanicaud,Le tournant théologique de la phénoménologie française, u:Phénomé­nologie dans tous ses états,Gallimard,Paris2009.

4

BennyLévy,Lévinas: Dieu et la philosophie,Verdier,Lagrasse2009.,str.247.

5

EdmundHusserl,W. Biemel (ur.), Ideen zu einer reinen Phänomenologie und phänome-

nologischen Philosophie I, Husserliana III,M.Nijhoff,Haag1950.,str.145.

6

Napokon, k sličnom uvidu vodi nas i Levi-nasoviskazizjednogintervjua.Pozivajućisena neizbrisivo čitateljsko iskustvo Logičkih istraživanja, on naglašava da ga je upravoonouputiloka»novimmogućnostimamišlje-nja,novojmogućnostiprelaskaizjedneidejeu drugu,mimodedukcije,mimo indukcije idijalektike,novomnačinuodvijanja‘pojmo-va’«.Citiranoprema:FranklinNyamsi,»Larelation pédagogique entre Husserl et Levi-nas«,u:Alter 17,Paris2009.,str.250.

Page 4: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije282

serlovemetafizičkeeksplikacijemetodenipoštoneproizlazeiteološkekon-sekvence,dokbeznjihLevinasoveeksplikacijenaprostonisunizamislive.GovorećiopolaznojpretpostavciHusserlovefenomenologije,Levinastako-đeruvodiuigruproblemtranscendencije:

»TemeljnaintuicijaHusserlovefenomenologijesadržanaje,sjednestrane,upripisivanjuap-solutnogbitkakonkretnomsvjesnomživotu,asdrugeupreoblikovanjusamogpojmasvjesnogživota…Svjesniživotvaljaopisatikao život u prisustvu transcendentnog bitka.«7

Premasamorazumijevanjuosnivača fenomenologije,njegov filozofskipro-jektsažetosemožeodreditikaoosmišljavanjesubjektivnosti.Dakako,onouvijekzapočinjekaosamoosmišljavanje.KadajeriječorefleksimatogaodređenjauLevinasovojverziji fenomeno-logije,svakakonetrebamimoićiintervjukojijevodioBernhardCasper11.lipnja1981.godine.UnjemujeLevinasiznioformulacijufenomenologijeskojombizasigurnobiosuglasaninjezinosnivač:

»…fenomenološkoosmišljavanje…jezamodernogčovjeka jedinamogućnostmetodičkogfilozofiranja«.8

AkoimamouvidudajeHusserlovoizvornoodređenjefenomenologijeikodLevinasazadržalosvojevaženje,ondabismonaosnoviodređenjafenomeno-loškesubjektivnostiiznjegovedisertacijedošlidosljedećegzaključka:akosesubjektivnostokojojgovori fenomenologijasastojiusamotranscendiranju,ondatarazlikaunaglaskudonosiinovipojamfenomenologije.

Transcendentnim protiv imanentnog

PremaLevinasu,filozofijanijeništadrugonegoosmišljavanjetranscenden-cije.UodnosunaHusserlovoodređenjekojeusebi,usprkossažetosti,širokoobuhvaćavišeslojnopoljefenomenološkedjelatnosti,Levinasovojedirekt-nijeikonkretnije.Pritomeje,sdrugestrane,neminovnoriječioznačajnosvedenijem,odnosnoreduciranomodređenjufilozofije.Cjelokupanse filo-zofijskiinteresfenomenologijeovajputaiscrpljujeutranscendencijisubjek-tivnosti.Toondaznačidajepretežnidiofenomenološkogposlakojisene-sumnjivokoncentriranaimanencijusvijestizaLevinasaupotpunostineza-nimljiviisprazan.Prijelaziz­jednog­u­drugozanjeganaprostonijezamislivkao teorijski čin.KadaHusserlovu transcendenciju izmjestimo iz njezinogizvornogteorijskogregistra,tadaiimanentnibitaksvijestineminovnogubiatributapsolutnosti,a intencionalnastrukturaego cogito cogitatumvišeneukazujenapresudnuorijentacijufenomenološkihistraživanja.Slijedomtoga,zaLevinasapadauvoduiobuhvatnaiizuzetnozahtjevnaizgradnjagenetičkefenomenologije.Utojneravnoteži,ukojojjesferatranscendencijenemjerlji-vofavoriziranauodnosunaimanenciju,ležiosnovnarazlikaizmeđuHusser-lovogiLevinasovogfenomenološkogprojekta.Pritom,smisaookojemseradiuosmišljavanjukodLevinasausebivišenenosi upadljive crteHusserlovogpojma. Istini za volju,Husserl nije tvoracpojmasmislakojijeoperativanufenomenologiji.Onjetajpojam»posudio«,tj.boljerečeno,pratio jeonajsmjerrazmišljanjaosmislučijasupolazištaustanovljenakodFregeaiLotzea.Upravojekodnjihsmisaonajprijemišljen:»uznačenju‘puta’ili‘smjera’spoznajenekestvari«.9

Osmišljavanje kod Husserla nije isto što i kod Levinasa.Osmišljavanjetrans-cendencije utolikomoženačelnovažiti kao sinonimza cjelokupan10Levi-nasovprojekt,stimštounjemunijenadjeluspoznajnoteorijskiput,budući

Page 5: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije283

dani logikanispoznaja,anitiukupne teorijskekvalitete,zanjeganemajudovoljnuuvjerljivostdabiseunjimaprepoznaleperspektivefenomenologije.Međutim,kakvoserazumijevanjetranscendencijezapravokrijeizaLevina-sovoguvjerenja?NajprijesetrebamopodsjetitidapojamtranscendencijekodHusserlaprven-stvenoproistječeizrazradeučenjaointencionalnosti.OtudajetadvapojmaLevinasudisertacijispravomdoveoudirektnuvezu.PremaHusserlu,neop-hodnojeuočitida:»transcendentnipredmetnebibiopredmettepredodžbe,ukolikonebibionjezinintencionalnipredmet«,11zbogtogaštojednaodte-meljnihpretpostavkifenomenološkogfilozofiranjaglasidanoematskipred-metnikadanijerealansastojaknjegovenoetskerecepcije.Općenitogovoreći,toznačidaseHusserlusmjeravakaglavnomkolosijekunovovjekovnesubjektivnostikojavišenepristajeda,poputantičke,uspostav-ljaneposredno jedinstvomišljenja i bitka.Budućidado toga jedinstva tektrebadospjeti,ifilozofijskigadokazati,pozadinafenomenološkogučenjaotranscendencijipočivanastajalištukojesesuprotstavljadogmatskojnaivnostisvakidašnjeg,ali iznanstvenogstava.Onodogmatskosekodnjihsastojiuuvjerenjuda:»uobičajeniopažajvrijedikaoonajdoživljajukojemnamjetranscendentna stvarnost neposredno prezentna…«.12 Drugim riječima, na-mjeraHusserlovogučenjaotranscendencijipodudarasesklasičnimfilozofij-skimpostupkom.PoputDescartesa,FichteaiHegela,ifenomenologijabloki-ramogućnostdasefilozofijakonstituirananeposrednomuviduustvarnost,smatrajućidanamjeonanajprijetranscendentna.Toipaknepodrazumijevadanamjeonotranscendentnonačelnoneuhvatljivoinedostupno,negoupravoobratno.Transcendentnonamjeitekakopristupačnoidostupno,alipoduvje-tomdamupriđemozaobilaznimputem,posredstvomfilozofijskerefleksije.PremdajeLevinassvegaovogabiosvjestan,zaključneriječinjegovediser-tacijesugerirajunamdateorijskiaspekti,kojimajeobuhvaćenznačajandioHusserlovogmišljenjatranscendencije,nemoguračunatinafilozofijskubu-dućnost:

»Ono što smo podvukli kao posljedicuHusserlove fenomenologije, poistovjećivanje bitka iegzistiranjasjednestrane,injegovnačin‘susretanjaživota’…kojipostajevidljivukonstitucijiobjekta,predstavljajuposljedicezakojesmatramodaihjeiHeideggerprimijetioičinisedaimajuutjecaja.«13

7

E. Levinas, Théorie de l’intuition dans la phénoménologie de Husserl,isto,str.50.

8

Citiranoprema:BernhardCasper,Angesichts des Anderen. Emmanuel Levinas – Elemente seines Denkens,Schöningh,Padeborn2009.,str.161.

9

ChristophvonWolzogen,Emmanuel Levinas – Denken bis zum Äußersten,VerlagKarlAl-ber,Freiburg/München2005.,str.149.

10

U svomopsežnomprikazuLevinasove filo-zofije, Strasser je njezin jedinstveni pojamsagledao upravo u kontekstu osmišljavanja transcendencije, ali propustio je tematiziratiHusserlov pojam osmišljavanja, pa je otudaupotpunosti zanemarionepomirljive razlike

izmeđutežištapojmaosmišljavanjakodHus-serla ikodLevinasa.Usp.Stephan Strasser, Jenseits von Sein und Zeit. Eine Einführung in Emmanuel Levinas’ Philosophie,M.Nijhoff,DenHaag1978.,str.18idalje.

11

Edmund Husserl, Logische Untersuchungen Band II/1. Untersuchungen zur Phänome-nologie und Theorie der Erkenntnis, MaxNiemeyer,Tübingen1968.,str.425.

12

Ulrich Melle, Das Wahrnehmungsproblem und seine Verwandlung in phänomenologi­scher Einstellung, M. Nijhoff, The Hague/Boston/Lancaster1983.,str.29.

13

E. Levinas, Théorie de l’intuition dans la phénoménologie de Husserl,str.218.

Page 6: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije284

Ukupnouzevši,Levinasudisertacijinedonosisvojeviđenjetranscendencije,alijesasvimlakoprepoznatljivodatranscendencijaokojojćekodnjegabitiriječiprvenstvenoimaontološki,anespoznajnoteorijskistatus,kaoidaćeseunjojraditiospecifičnomobliku»susretanjaživota«.Poredtoga,provo-kativnajeiusporedbasHeideggerom,budućidaLevinasnegovoriotomedasvojeshvaćanjebudućihfilozofijskihpotencijalafenomenologijedugujeHeideggeru.Naprotiv,onističekakomusečinidasenjegovorazumijevanjetemeljâfenomenološkefilozofijepodudarasHeideggerovim.Oslonimolisenaovutvrdnju,ondaćemozaključitidaseuLevinasovojdisertacijizapravonemožegovoritiosintezi,aliniopukomeklektičkomkombiniranjupojedi-nihsegmenata HusserlovogiHeideggerovogmišljenja.

Revolucionarnost fenomenologije

Odobjavljivanjadisertacijedoprvogvelikogdjela,Totaliteta i beskonačnosti,prošlojeukupnotridesetgodina.Čakukolikoizuzmemogodineprovedeneuzarobljeništvu,ipakćemopriznatidajeriječoizuzetnodugomrazdoblju.Levinasovajefilozofijskadjelatnostunjemubilaispunjenaprodubljivanjemrecepcijefenomenologije.Njezinirezultatiobjelodanjenisu1949.godineuknjizi pod naslovomOtkrivajući egzistenciju s Husserlom i Heideggerom.Naslovknjige jeneobičan, aline samozato štoovajputnije riječ samooHusserlu.Proći kroz školu fenomenologije, prema svjedočanstvimamnogih njezinihpoklonika,prijesvegaznačilojenebavitisetekstovima,negosamimstva-rima.Tosvakakonetrebashvatitiusmisludaseprvalekcijakojusubudućifenomenolozinaučilisastojalauzapovijedidanikadanekonzultirajuonoštojeprijenjihzabilježenoupovijestifilozofije.Naprotiv,konkretnimisaoniokretkasamimproblemima,anevišekacitira-njuvećmišljenogizapisanog,preporučenjekaometodskiprimarankorak,takodajeuodnosunanjegasvakidodirsliteraturomsekundaran.Levinasovjenaslovneobičanzatošto jenefenomenološki.Prema tome,moglibismosesložitisTengelyijemdafenomenološkipostupakiziskujeegzistencijalnukonkretnostmeditacijekakobiprovjerioonoštojezapisanouknjigama,aneobratno.Potragazaegzistencijomotudanemožebiti»knjiška«nitionamožebitiprovedena»zajedno«sdrugimfilozofima,pamakarseonizvaliHusserliHeidegger:

»Ustvarijeiznenađujućevidjetikakojedanfilozofpokušavaotkritifenomenezajednosdrugimfilozofimanakonštoječuonjihovasveučilišnapredavanjai,iznadsvega,posredstvomlektirenjihovihknjiga…egzistencijasesigurnoneotkrivačitajućidrugefilozofe,negostjecanjemiskustva.«14

Problemskigledano,Levinasuovojknjizi15 iznovapromišlja temekojimasevećbaviouknjiziointuiciji,aliihovajputiznosiudrugačijemsvjetlu,smjelose»distancirajućiodslova«idovodećiznatnočešćefenomenološkastajalištauepohalnamisaonastjecišta.Međutim,ontonesumnjivočinikaoizričitištovateljisljedbenikfilozofijskeorijentacijekojapremanjegovumi-šljenjuvišenezaslužujestatusfilozofijskogobrata,poputKantovog,negočakrevolucije.

»DjeloHusserla jednako je revolucionarnoupogledusvogsadržaja,kao iuutjecajukoje jeizvršilo.«16

Uodnosunadisertaciju,intonacijaLevinasovogtekstapostalajeznatnoodrje-šitijaiodlučnija.Fenomenologijasesadaodređujekaorazmatranjeduhovnog

Page 7: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije285

životaukojemdominantnuriječvoditeorijskasvijest,čijajeambicijapred-stavljatiizvorniiuniverzalninačinfilozofiranja.Levinasseponovnoizjaš-njavaupogleduoriginalnostifenomenološkogrješenjasubjekt-objektrelaci-je,ističućidavišenemagovoraopukomodnosumisliinjezinogpredmeta,negoosagledavanjusmislaobjektainjegoveegzistencije.Ako se u Levinasovommišljenjumože pronaći jedinstveno17 uporište po-sredstvomkojegasepotvrđujeHusserlovanevjericaupogledumogućnostisinteze sHeideggerom,ondaseononalaziupreoblikovanjuHusserlovogpoj-madanosti.Refleksijanatragudvojstvanoeze i noemeprevišejeformalnaineodređenadabizaslužilaLevinasovupažnju.Zbogtogajeonprevodiuod-nosizmeđuegzistencijeismislaobjekta.PojamdanostijeiščezaobudućidajekodHusserlovedanostinačelnonezaobilaznaineizbrisivalogičkanijansa.Naime,danostnoemeuvijekjedanostmišljenju i za mišljenje.Nijelivećtodovoljannagovještajkojinasupućujekapoantirevolucije okojojseradiufenomenologiji?Ukolikojest,shvatitćemodatarevolucijanipoštonijeteo-rijskeprirode,poputKantovogobrata.Unjojjednostavnonijeriječoodnosuspoznajepremasvomepredmetu.Mišljenjetranscendencije,kojesmoprepoznalikaopresudnouLevinasovojdisertaciji,niovajputanijezaboravljeno.Naprotiv, transcendencija senaj-prijeodređujekorektno,ustrogomHusserlovomfenomenološkomduhu,kao»rezultatdugepovijestimišljenja«.18Drugimriječima,zaLevinasanemani-kakvedilemedaHusserlpristajenatranscendencijuposredstvommukotrpnogmišljenja,štoznačidase,sukladnomišljenjuosnivačafenomenologije,nika-kavdrugačijiputkatranscendencijinemožeozbiljnouzetiurazmatranje.NatometragućemoosluhnutiiprvuinterpretativnunotukojanagovještavaodmakLevinasovogfilozofijskoguvjerenjaodHusserlovogteksta.Naprvipogledonadjelujesasvimbezazlenoineutralno,tj.nimalonegativnoraspo-loženapremanekadašnjemnastavniku:

»Husserlovidealizampotvrđujedajesvakiobjekt…pristupačanduhu…daduhnemoženištasusrestiadaganeshvati…daništanasvijetunemožebitiapsolutnostranosubjektu.«19

14

LászlóTengelyi, »Endécouvrant lesphéno-ménes avec les livres«, u: M.Abensour/A.Kupiec(ur.), Emmanuel Levinas. La question du livre,IMEC,Paris2008.,str.105.

15

Usvomprvomizdanju,Levinasovaknjigasa-držičetiriogleda.Dvasredišnjaogledačineonaj o Heideggeru, pod naslovom »MartinHeideggeriontologija«,objavljenodmahna-kondisertacije,1932.godine,teogled»DjeloEdmundaHusserla«, objavljen osamgodinakasnije u istom časopisu Filozofska revija. Porednjih, tu je tekst»Ontologijau tempo-ralnom«,prviputaobjavljennafrancuskomejeziku, ali godinudana ranije (1948.) tiskanuargentinskomčasopisuJug.Jedinineobjav-ljen tekstnosinaslovkoji rječito svjedočionagovještajima »sintetičke« prirode Levina-sovogpristupafenomenologiji–»Oddeskrip-cijedoegzistencije«.

16

Emmanuel Levinas, »L’Œuvre de EdmondHusserl«, u:En découvrant l’existence avec

Husserl et Heidegger,Vrin,Paris³2001.,str.11.

17

Bernetovainterpretacijaipaksrazlogomosta-je sumnjičava u pogledu mogućnosti da seLevinasu pripiše istinska sinteza Husserla iHeideggera. Naime, prema njegovu mišlje-nju,neobičnojeteškoodreditigraniceLevi-nasove kritike, adresirane Husserlu, iako jeona: »ponekad inspiriranaHeideggerom, alise često okreće protiv Heideggera i rezulti-ra,baremdjelomičnom,rehabilitacijomHus-serla«.RudolfBernet,»Levinas’CritiqueofHusserl«,u:S.Critchley,R.Bernasconi(ur.),The Cambridge Companion to Levinas, Cam-bridgeUniversity Press Cambridge–NewYork2002.,str.86.

18

E.Levinas,»L’ŒuvredeEdmondHusserl«,str.36.

19

Isto,str.46.

Page 8: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije286

Dabismouovimriječimaprepoznaliozbiljnukritičkuintervenciju,nijenampotrebnoiskustvočitanjapotonjihLevinasovihradova.Nijenamneophodna»naknadnapamet«niticitiranjepoznatihLevinasovihrečenica,pisanihpro-tivapsolutnespoznaje.Osudućemoovdjeprepoznatičakiukolikoimamouviduda,baremuranojfazi,nijemogućeustanovitiarogancijuuLevinasovimsudovimaoidealizmu.DovoljnojepozvatisenarazlikuizmeđuHusserlovogiLevinasovogodređenjatranscendencije,kojajebilaupadljivavećudiser-taciji.Kadanosećistupfenomenološkefilozofijeprepoznamousubjektivnosti,čijiseprvenstvenizadataksastojiuosiguravanjupretpostavkizavlastitutrans-cendenciju,tadaćenamnavedenotumačenjeHusserlovaidealizmaspravomdjelovati kao opoziv nelegitime totalizacije. Naime, sa stajališta naklonje-nogmjerodavnojtradicijifilozofije,stavdaduhuništanasvijetunijestranomorazvučativišenegoohrabrujuće,budućidajeunjemusadržanopresud-nouvjerenjenajpoznatijihfilozofskihposvećenika.Međutim,kadafilozofijuodredimousmisluegzistencijalnogsamoprevladavanjakojese,iznadsvega,neodvijakaojednokratančin,negouviduuvijekiznovaobnovljenogimpe-rativa,ondanamtakavishodmoradjelovatiporaznoirazočaravajuće.Akojesubjektivnostvezanazaegzistencijalnutranscendenciju,ondaudostignu-ćuapsolutnetransparentnostiduhanemoželežatiispunjenjefilozofije,negosamožalosna slikaurušene iugasle subjektivnosti.Nadau izlazak iz sebebivanepovratnoizgubljenasveopćomprozirnošću.Napokon,zbogčegabisetranscendiralaegzistencijaukolikojeunaprijedvećispunjenaiprožetacjeli-nomukojojjesveprisnoipoznato?

Transcendencija kao bliskost u stranosti

Uobranusvogapojmatranscendencije,aprotivfenomenološkogidealizma,Levinas piše sljedeće redove, nastojeći razjasniti svoj stav oHusserlovommjestuuidealističkojtradiciji.Čitajućiih,nebismotrebaliispustitiizvidadaihosnivačfenomenologijevjerojatnonikadanebipotpisao:

»Husserldonosinovimomentuidealizmu:mogućnostrazjašnjenjaintimnogsmislatranscen-dencije…«20

DazapravonijeriječoHusserlovom,negooLevinasovomstavu,možemonaslutitivećnaosnovirokade,ukojojHusserlovpojamhabitualnostibivaodbačenuimeintimnosti.Pritom,habitualnostjepojamkojiodlikujeznača-janugledutradiciji,kaoistabilnofilozofijskoznačenje.Sintimnošćustvarinestojetako.Filozofijiteškoprozirnaintimnostje,poslužimoliseHeideg-gerovimizrazomJemeinige,neminovnosvagdamoja,tejeotudavrloteškoprevodivauravandrugeintimnosti.Dakako,intimnostmožebitiizajednička,aliuvijekpočivanauzajamnojupu-ćenosti,naželjipojedinacadautaževlastitužeđzaintimnošću.TapotrebasekodLevinasaispunjavananačinkojijenepoznatHusserlu.Naime,unjojmožemonaslutitidalekosežaniskorakizfenomenologije.Akojeimanencijasvijestistavljenavansnage,unašojunutrašnjostivišenedominirajuteorijskitonovivezaniza ispunjenje izadovršenje,negoprijeugođajkoji izražavajednuvrstudobrovoljnog siromaštva.ZarazlikuodspoznajnogasiromaštvakojesugeriraHusserlovafigurafenomenologakaoapsolutnog početnika,Le-vinasujestalodonovevrstesiromaštva.Poputljubavnika,čiji»egoseobraćaljubavikao siromašan«,21 iLevinasova ispražnjena imanencijaupušta seutranscendenciju,alinedabisebesačuvalaiobogatila,negodabitekdošla

Page 9: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije287

dosebe.Prijelaziz­jednog­u­drugokodLevinasaseodvijauznakuokretanjaleđaegoizmuizadobivanjabliskostisastranimčovjekom.OtudajeistatusonogaštojestranosubjektukodnjegasasvimdrugačijinegokodHegelailiHusserla.Kadauprviplanstavimo imperativ»nikadapodudaranje,uvijekbliskost«,22tadavišenetrebaočajavatinadtezomoneodrživostiHusserlovaidealizma.Naprotiv,onoštosadavažikaostranosubjektuvišenepredstavljadokazopolovičnoprovedenojpojmovnojtranscendencijihegelovskogtipa.Stranonijenasnazinikaookidačkojiimanencijupotičenauživljavanje,kaokodHusserla,negopostajeuvjet mogućnosti subjektivnosti.Kaoostvarivanjebliskostikojanepočivanapodudaranjuunutrašnjegiizvanjskog,transcen-dencijamorapostati intimna.Onaotudapoprimakonturekretanjaukojemstranostpostajebliskost,stimštobiti blizakzaLevinasanepodrazumijevapotvrđivanjeprisnogdodirasonimštojevećunama.Strogogovoreći,idejaalter ego, ukojemsradošćuprepoznajemosebeiličakboljuverzijusvogasebstva, nemanikakve veze s bliskošću.Naizgled paradoksalno, ali figurastrancapredstavljaprikladnuilustracijučovjekakojinamjeblizak.Toznačidaprviuvjetmogućnostibliskostipodrazumijevarevizijutradicionalneza-misliprijatelja,bezobzira je li riječoAristotelovoj,Senekinoj ilinjezinojromantičarskojverziji.NovinabliskostiokojojgovoriLevinasnijeupotporiunutrašnjosti,upro-nalaskuisamopotvrđivanjunašegegounekomdrugom,prijateljskinastroje-nomalter ego,nitiuosjećajuudomaćenostiiliugodneukorijenjenosti,kakobinammoglasugeriratiuobičajenaznačenjaukojimagovorimodanamjenetkoblizakilidanamjeneštoblisko.Bliskominijeneštoštoimam,negoneštoštonemam,takodabisemoglorećikakotajnaLevinasovebliskostiležiu»potuđivanjukojenijeporobljivanje«.23Akosesadabliskostpoistovjećujesnapuštanjemseberadipribližavanjadrugome,kojenijesvodivonazaposje-danje,naspoznaju,nitinautoljenjevlastitepožude,ondasepostavljapitanjeimaliLevinasovarokada,ukojojnamjestuhabitualnostisadastojiovapo-tuđenaintimnost,bilokakvufilozofijskurelevantnost?Prijenegoštoizričitoodbacimotakvumogućnost,valjalobiseprisjetitidasesamipočecimetafizi-kenemogunizamislitiukolikoseuigruneuvedeijedinstvenidoživljajreal-nostikaoprividne.Pitanjeoontos on,odnosnodvostrukisupstantivkojionouvodi,nebiimalonikakvogasmisladajepravastvarnostsvudanadohvatruke.Pitanjeo istinskombiću,o tomekakvojeonozapravo,pretpostavljadaiskustvoonogatkopitanjepostavljasvjedočiosuočavanjusprividnim,sbićemkojenedjelujeuvjerljivoistabilno.PoputPlatonove,iLevinasovajetemeljna intuicijametafizička,s timštoonnesagledava»nestvarni«svijetkaoposljedicuodsustvaideja,negokaorezultatodsustvapravogmeđuljud-skogodnosa.Izteperspektiveustrajavanjenaintimnosti,nabliskostidokojedolazikadaizađemoizvanustanovljeneikrutevlastitosti,višenedjelujetakoneobično.Upozadinitakvebliskostisvakakonijemogućeprevidjetiodlučnoodbijanjeidejezbližavanjakojepočivanasjedinjenju,kaoimeđusobnogpovezivanja

20

Isto,str.47.

21

Jean-Luc Marion, Le phénomène érotique,Grasset,Paris2003.,str.119.

22

Emmanuel Levinas, »La pensée de MartinBuberetlejudaïsmecontemporain«,u:Hors

sujet, FataMorgana,Montpellier 1987., str.22.

23

AriSimhon,Levinas critique de Hegel,Ou-sia,Bruxelles2006.,str.214.

Page 10: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije288

posredstvomzajedničkogsudjelovanjaunečemopćem.Umnostbliskostijeneopozivoosobna, alineu smislu rimskepersona,negokaoodnospremadrugojličnosti.Pritomnesmijemoispustitiizvidadaumnostzačetaumeđu-ljudskimodnosimaopstajeipadazajednosodbacivanjemumnostiopćenito-sti.Onanesazrijevaizonogaštodijelimo,štonamjezajedničko,štopotječeizzajedničkihrituala,običaja,navikailizakona.Tojeprijebliskostzačetasonustranubratstvailiprijateljstva.OnjojnamrječitosvjedočijednaranaLevinasovabilješka:»Civilizacija=društvosastrancima.«24

Sloboda je u transcendenciji subjektivnosti

OprimarnoLevinasovojizvedbiupogledupovezivanjatranscendencijeiinti-mnostidodatnosvjedočeinarednestranicekojetematizirajufenomenološkuredukciju.OslonacfenomenološkogmišljenjakojemujeHusserlbezikakvedilemeposvetiosredišnjupažnjutijekomraspraveoproblemuPrve filozofije,kodLevinasabivapoistovjećen,nimanjeniviše,negosnasiljem:

»Fenomenološkaredukcijajenasiljekojeseizvršavanadčovjekom–bićemmeđudrugimbići-ma–kakobiseoniznovaustanoviokaočistomišljenje.«25

IporedoveiznenadneerupcijenezadovoljstvaHusserlovomfenomenologi-jom,ipakvaljapoduzetiodređenemjereopreza.Redukcijajestokarakterizi-ranakaonasilna,alijepritomizričitorečenodajeonanasilnasamoukolikorezultirapovratkomnačisto mišljenje.Drugimriječima,njuvaljaosuditije-dinoukolikotvrdoglavoustrajavanaHusserlovomtranscendentalnomstaja-lištu.Metafizikajenasilje,glasiLevinasova,višenegosmjeladijagnoza,bezobziranatoštoovoneobičnometafizičkonasiljeprijenalikujemazohizmu,negosadizmu.Unjemuse radionasiljunad sobom, a ne nad drugim čo-vjekom,premdaje,kaouostalomikodmazohizma,takvavrstasamoodnosauvijekneizbježnopovezanaisdeformiranimodnosimasdrugima.Onajena-siljezatoštoignoriračinjenicudaječovjekbićečijesebitnoodređenjestječejedinomeđudrugimljudskimbićima,aneuusamljeničkomdiscipliniranjučistogmišljenja.Premdajeovajmotivtematiziranjakonkretnogfilozofijskogpostupkaukontekstunasilja,vjerojatnoimimoLevinasovihosobnihočeki-vanja,napraviovelikukarijeruuposlijeratnojfilozofiji,akomalopodrobnijerazmotrimoonoštonamonželiporučiti,uočitćemodasezapravoprijeradiokriticikojajepresudnooblikovalaLevinasovuvlastitufilozofiju.Naime,kadazaoštrimoLevinasovuperspektivu,fenomenološkaredukcijaneispostavljasesamokaonasilnanegozapravoikaoapsurdna,zbogtogaštopreviđapraktične aspekte svoganadalekočuvenogpostupkastavljanja u za-grade.Onajeapsurdnazatoštounaprijedčinibesmislenimvlastitipostupak.ZaLevinasa,stavitinekovaženjeuzagradenemožebititeorijskičin.Tunijeriječ o pukoj apstrakciji niti o bilo kakvom srodnom teorijskompostupku.Kadastavljamouzagrade,miprijesvegaočitujemosebekaoslobodnabića.Načemubisemoglazasnovatinamjeradabiloštostavimouzagrade?Ninačemudrugomnegonanašempraktično motiviranom uvjerenju da ga možemo promijeniti.Ako ga pakmožemopromijeniti, ono nemože biti apsolutno,nitiprijenitiposlijepromjene.Izasvegatogakrijesepretpostavkadajenašasubjektivnostnačelnorelativna.Daonauvijekmožebitidrugačija.Damožetranscendiratisebe.Damožepromijenitisebe,asamimtimeinačinnakojisusrećesvijet.NedovoljnorazjašnjenainedorečenaLevinasovaukazivanjaizdisertacije,kojasvjedočeoželjenomfilozofijskomprofilusubjektivnosti,čijaseosobitostsastojiutomedajedostojnasusretasaživotom, timekonačnodobivajusvojekonkretiziraneiprepoznatljiveobrise.

Page 11: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije289

PotražimoliuLevinasovimuvidima,kojisurezultatupuštanjau»otkrivanjeegzistencije«zajednosHusserlomiHeideggerom,njegovvlastiticredokojićevoditipotonjemišljenje,ondaćemosvakakozastatikodsklopaslobode itranscendencije.Tajcredosastojiseuidejidatreba dati šansu samo takvoj fenomenološkoj subjektivnosti koja će nas uvjeriti da je praktični aspekt pola-zište i ishodište fenomenološke redukcije.Kadanjuimamouvidu,tadaćemosasvimsuzdržanoreagiratinainterpretacijekojesedvoumeokakvojsevrstifenomenologijekodranogLevinasaradi.Naime,usprkosotvorenomafirmi-ranjufenomenologijekaoontologijekojanijezainteresiranazabitbitka,negozanjegovuegzistenciju,štobezsumnjezavodinaHeideggeromnadahnutočitanje,kodLevinasazapravonemagovoraoizravnojidejnojpozajmici.In-terpretativnizaokretuvidurehabilitacijeHusserla,okojemgovoriBernet,vidljivjevećizsljedećegLevinasovogkomentaraofenomenološkomidea-lizmu:

»Husserlseodvajaodizvjesnihtradicijanjemačkogidealizmatimeštotranscendentalnasvijest,otkrivenaputemfenomenološkeredukcije,nijeapstraktna–nijesvijestuopće.Onajekonkretnamogućnostsvakogaodnas,najkonkretnija,intimnijaodnašeljudskeprirode…«26

Ipak,obranajeHusserladjelomična,budućidaneispostavljaunovimkon-stelacijamauzornostiispravnostnjegovihmisaonihrješenja,negoseponovopozivanaintimnost.Bitifenomenolog,značilitodoistaostvaritimogućnostikojesunamnačelnointimnijeodnašeljudskeprirode?Jesulioneudirektnojvezi s redukcijomkojanemanasilnepotencijale,negonasdovodeu takavstupanj iskonskebliskostida tonadmašuje i ljudskomprirodomuokvirenemogućnostiintimnosti?Levinasjebiouvjerendasefilozofijskapodrškatakvoj,Husserlunepozna-tojineprihvatljivojvrstiredukcije,možepronaćinastranicamaBitka i vre-mena.KadaseorezultatimasvojerecepcijeHusserla izjasnionaotvoren inedvosmislennačin,onisusesvelinauviddajekodpromicateljatranscen-dencijezapravonadjeluodustajanjeodtranscendencije.Svojimpouzdanjemulogikuistrogunaučnostfilozofije,fenomenologijajeodustalaodvlastiteinventivnosti,tj.ododlučujućihiskorakakojejede factovećučinilaupovi-jestifilozofijesvojimviđenjemsubjektivnosti.27OvdjejeponovnopostalaodsasvimsporednogaznačajačinjenicadajeHusserlovaidejatranscendencijezačetaiuobličenauistimtim,tj.strogonaučnim,ambicijama.Husserlanesmijemoprevišedosljednoslijediti–uvjerenjeLevinas–praviuvidifeno-menologijenemoguserazvijatinanjegovomtragu.Toznačidajeraskidsvećinomfenomenološkihprerogativaneminovan,uključujućiinjezinopola-zišteuapsolutnomkarakterukonstituirajućesubjektivnosti.Nasvomputukatranscendencijimoramoseupustitiukrhke,nepouzdaneineizvjesneobrise

24

Emmanuel Levinas, »Notes philosophiquesdiverses«, u: Carnets de captivité, Grasset/Imec,Paris2009.,str.248.

25

E.Levinas,»L’ŒuvredeEdmondHusserl«,str.52.

26

Isto,str.56.

27

HusserlovfilozofijskiautoritetjezaLevinasaodsamogapočetkapočivaouučenjuointen-

cionalnosti,putemkojegjeosnivačfenome-nologijenadmašionedostatketradicionalnogodnosa subjekt-objekt: »Velika Husserlovaoriginalnost sadržana je u uvidu da ‘odnospremaobjektu’nijenekastvarkojaseumećeizmeđusvijestiiobjekta,negojesamasvijest‘odnos prema objektu’. Izvorni fenomen je odnos prema objektu…«EmmanuelLevinas:»Surles‘Ideen’deM.E.Husserl(1929)«,u:Imprévus de l’histoire,FataMorgana,Mont-pellier²2007.,str.52.

Page 12: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije290

konačnogegzistiranja,pasamimtimodsebemoramoodbacitisvakupomisaoapsolutiziranja.

Ontologija i filozofija moći

Štoviše,Levinas je bio uvjeren da put koji vodi od biti k egzistenciji nijedirektnopovezansodgonetanjemsvihfilozofijskihfinesauodnosuizmeđuHusserla iHeideggera, jersenačelnoradionečemopćenitijem.Riječ jeoputukojifenomenologijanužno moraproći,razumijevajućisamusebe:

»Odustajanjeodtranscendencijeuvjetovanojesavršenošću[LevinaspojmomsavršenosticiljanaHusserlovzahtjevzaapodiktičkomizvjesnošću–op.aut.],asvodisenatranscendencijuoka-rakteriziranuputemintencionalnosti.Ovdjeuočavamonovpostupakfenomenološkedeskripcijekojinagovještavasvojuneminovnuevolucijukfilozofijiegzistencije.«28

Husserlovojedjelorevolucionarno,alijejošvišerevolucionaranpotresnatlukategorijakojijeuprviplanpostavioegzistencijusasvimnjezinimosobito-stima.Premanjojćeseodsadaravnaticjelokupnafilozofijskapojmovnost.Otudavišenećebitimjerodavnibilokakviteorijskiciljeviisnovioapsolut-nojspoznaji,negoćeseufilozofijisvevrtjetiokotranscendencijekojaćesejednomzasvagdaukotvitiusržegzistiranja.Levinasjebiouvjerendafilozo-firanjepodtakvimpredznacimavišenemožemimoići»susretsaživotom«.Tonajprijeznačidasubjektivnostvišenećebitioblikovanauskladusazah-tjevimamišljenja neke stvari.»Ksamimstvarima«, taodlučujućakrilaticafenomenologije,višenećebitinimalovezanazamišljenje,negonaprvommjestuzaostvarivanjevlastitihegzistencijalnihmogućnosti,posredstvomko-jihsepribližavamostvarima.PremdafascinirajusigurnostisamouvjerenostskojomLevinasposredstvomjednogjedinogtermina,tj.egzistencije,nastojiupotpunostiprekriticjelokupanHusserlovteorijskivokabular,onpritomipaknepišepanegirikHeideggerovojfilozofiji.Premdaneštotakvoniujednomtrenutkunijenamjeravaoučiniti,nesmijemonitizanemaritičinjenicudajojupojedinimaspektimapripisujepresudnezasluge:

»…cjelokupnaHeideggerovafilozofijasastojiseurazmatranjuglagola‘egzistirati’kaotran-zitivnogglagola.Adeskripcijitetranzicije–tetranscendencije–posvećenojecjelokupnonje-govodjelo.«29

OtudabismomogliočekivatidaćeLevinasovesimpatijeucjelinibitiokre-nuteHeideggerovomdjelu30čijijefilozofijskiinteresusmjerenkadeskripcijitranscendencije.Sobziromdanamjenjegovainterpretacijapokazalakakoseupravoutranscendiranjukrijebitfenomenološkesubjektivnosti,takvodjelobimoralobitipovlaštenouodnosunastajalištekojegušiinepovratnozatam-njujetranscendenciju,asamimtimedevalviraisamusubjektivnost.Riječju,imamoliuvidunjegovoranoustrajavanjenatranscendenciji,HeideggerovafundamentalnaontologijamoralabikodLevinasapreuzetiodlučujućuriječu filozofijskoj orijentaciji te time stati namjesto koje je nekad zauzimalaHusserlova transcendentalna fenomenologija.Međutim, tako se nešto ipaknijedogodilo.IzteperspektiveposebnozavodljivodjelujenaslovknjigeEn découvrant…Naime,onnamnedvosmislenosugeriradajeprednamatekstukojemLevi-nasotkrivaegzistencijuzajedno sHusserlomiHeideggerom.Sdrugestra-ne,ishodcjelokupneraspravepokazujedase,unajboljuruku,kegzistencijimožestremitina tragunjihovamišljenja,alidasenemožedoslovnotragati zajednosnjima.Kadabismoujednojrečenicitrebalidopisatizaključakna-

Page 13: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije291

konLevinasovihraniheseja,tadabiutojrečenicimjestonašlaitezadaniHusserlnitiHeideggernisuotkrili egzistiranje.ToštoLevinaszapravouviđaotkrivajućiegzistencijusHusserlomiHeideggerompostatćeočevidnoteksnaslovomnjegovogkasnogdjelaDrugačije od bitka ili s onu stranu bîti.Toćereći:drugačijeodHeideggeraisonustranuHusserla.OnoštotadapostajeočitonaznačenojevećuranojkriticiHeideggera.Hus-serlovajeintencionalnostkodfundamentalnogontologajošživa,premdaonjojnemaniriječi.Teorijskimmišljenjemvođenadistinkcijanoemeinoezebit ćepreusmjerenauproduktivnijem,egzistencijomorijentiranompravcu.Parabolakojaodegzistiranjavodipremaispunjavanjuvlastitihegzistencijal-nihmogućnostispravommuseučinila»životnijom«odformalnihrelacijanoeze i noeme.Čini se da je timkorakomHeidegger preduhitrio prigovorkojijeupućenredukciji.Usmjerenostkvlastitommoći-bitisvakakozaobila-zikobnofilozofijskoutočišteučistommišljenju.Međutim,iHeideggerovaćeegzistencijalnaanalitikapretrpjetiprigovor,čijakritičkažestinanijeništamanjanegouHusserlovomslučaju:

»Egzistencija…višeneegzistirapoputnekematerijeilinekestvari,onaseneodmaramirnousvojojsadašnjosti.Onajemoć.«31

KaoštoječistomišljenjesprječavalotranscendencijukodHusserla,takojeikodHeideggeranadjelulogikahomogeniziranjasubjektivnostičijesumo-gućnostiradijeusmjerenenasvedrugo,samonenatranscendenciju.UsprkosHeideggerovomjedinstvenomartikuliranjuvremenitostiučijimokvirimane-sumnjivuprevaguodnosi ekstazabudućnosti, kao i egzistencijalubrige, temnogimdrugimanalitičkimrješenjimazačijubismooperativnostslobodnomoglirećidastojiufunkcijitranscendencije,Levinasodbijasvakupomisaodapoistovjetitubitakitranscendiranje.DaseinzaLevinasanijebićekodko-jegaseprvenstvenoradiotranscendenciji,negojebićekojesimuliratrans-cendenciju.Njegovinedostacinisuvezanisamozaprojektfundamentalne ontologijekojaćepoput svakogdrugogpokušajamisaone izgradnjeprote philosophia bitistigmatiziranakao»filozofijamoći«.Naprotiv,ovdjenijeriječotomedajefundamentalna ontologija propao projekt. Ona je sporna prije svega zbogtogaštojeunjojljudskoegzistiranjeshvaćenokaoprojekt.Akojeonodoistaprojekt,ondaononemožeujednobitiitranscendencija.Naime,akosekodLevinasauopćemožegovoritioapsolutnom,ondajenadjeluapsolutna ne-predvidljivost transcendencije.Otudasetranscendencijanemožeprojektirati.ZaLevinasajetakođerprihvatljivprimatbudućnosti,alitakvebudućnostiukojusenemožestupitiposredstvomsadašnjosti,ajošmanjeprošlosti.SličnokaokodBlanchota,čovjekovamogućnostanticipacije,njegovamoćdagra-dimostoveizmeđusadašnjegibudućeg,nijeprepoznatakaopouzdanznak

28

E.Levinas,»Deladescriptionàl’existence«,str.138.

29

Emmanuel Levinas, »Martin Heidegger etl’ontologie«, u: En découvrant l’existence avec Husserl et Heidegger, Vran, Paris³2001.,str.116.

30

Uzgred, Levinasova sjećanja donose i vari-jacijuklišeakojisečestomogaočutiodfrei-burškihstudenata,apremakojemsuHusser-

lovapredavanjaiknjigebili»nezanimljivi«,pačaki»dosadni«,aHeideggeroviuzbudljiviiinovativni.UtomseduhuiLevinasosvrnuonaHusserlovu»predvidljivost«,nasuprotkojejeu slučajuHeideggerovogBitka i vremena»svakastranicabilanovina«.FrançoisPoirié,Emmanuel Levinas. Essai et entretiens,Cerf,Paris1996.,str.79.

31

E.Levinas,»Deladescriptionàl’existence«,str.146.

Page 14: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije292

umnosti,negokaokorijenčovjekovaotuđenja.32Bitibudućnosnoorijentiransadavišeneznači izmaknuti se režimuosjetilnostikoji jenužnovezanzaovdje i sada, nego znači proricati i stabilizirati svoje okamenjeno sebstvo,oglušitiseomogućnostfundamentalnepromjene.Pravabudućnostjezaobamisliteljasamoonadokojenemožemodoprijetiputemprojekta,ilibilokak-veanticipacije.KaoikodMarxa,razračunavanjesotuđenjempodrazumijevarevolucionarnuspremnostnaapsolutnirez,napotpunuobustavuidiskonti-nuitetsadašnjosti.Borbaprotivsadašnjostijeipakizmaknutaizvannjezinavlastitatla.Levinasovosuočavanjesnjomnačelnojemeta-povijesno,budućidaseoslanjanaradikalnoodricanje,naspremnostboravkausadašnjostibezsjećanja,bezprostoraivremena.Drugimriječima,sličnokaokodHeideggera,osobinavremenitostikojuzah-tijeva transcendencija takva jeda senemože izvesti,nitideducirati izpo-stojećeg.Alizarazlikuodnjega,Levinasraskidasponečijajeulogavezanaza objedinjavanje vremenitosti tubitka u svim njegovim ekstazama.Ulogavremenakaoinstancekojajekonstitutivnovezanazajedinstvosvijestiinedozvoljavadasenašsvjesniživotraspršiutranscendentalnushizofreniju,ukojojbisenaše jaumnogostručilounepreglednomnoštvopredodžbiosvi-ještenih snaše strane,kodLevinasa jeupotpunosti suspendirana.Svjesnoseupuštajućiurizičnosučeljavanjesasvakomvrstomimanencije,bilaonavezana za svijest ili za autentično egzistiranje,Levinas je bio prinuđennaekvivalentankorakpopitanjuvremenitosti.OtudajejednimpotezomodbaciosveonoštojejošAugustinimaonaumusa svojomdistentio animi,Kant sa svojimapriornim formamaosjetilnosti,Husserlsretencijom,prezencijomiprotencijom,aHeideggersekstazama.Njegovo se stajalište od onog slavnih prethodnika razlikuje u tezi da izo-stanakpomirenjameđumomentimavremenanemoranužnopredstavljati inenadoknadivgubitakzasubjektivnost.Naprotiv,izvjesnineskladirascjepmeđuvremenskimdimenzijamakodLevinasapoprimakonturetranscenden-talnepretpostavkesvaketranscendencije.Unjojjenadjeluuviddasvijest,ukojojsunaovajilionajnačintijesnoprepletenirazličitisegmentivremenakaonjezinogvlastitog,proživljenog,iskušavanogiliiščekivanogvremena,nemožebitiotvorenazaneodređenosttranscendencijepoputsubjektivnostikojajeizasebeostavilaobjedinjavajućuidentitetskuspreguvremenitostiisamo-svijesti.Levinasovdoprinostemporalnostisvodisenasljedeće:vremenitosttranscendencijenikadanijesvagdamoja,negojevremenitostdrugoga.Onoštomedoistamijenjanijevišeslojnoutiskivanjemojihdoživljajaustrujusvi-jesti,nitibilokakavvidturbulencijemeđusobnogodnosaizmeđuprošlosti,sadašnjostiibudućnosti,dokojejedošlonekimčudnovatimizljevomodluč-nosti.Mogusepromijenitisamoakodopustimsubjektivnostidasetranscen-dira,adabihtomogaoučinitimoramodustatiodautonomnetemporalizacijevlastite subjektivnosti, čime oslobađammogućnost da do uobličenjamojetemporalizacijedođeizvana,alinipoštoputem»objektivnogvremena«,negoprvenstvenoodstranedrugogčovjeka.Imamoliovouvidu,postajenamjasnodajekodHeideggeraunaprijedspri-ječenamogućnostdaposredstvomsvogmoći­bititubitakpostaneupravomsmisludrugačiji.JednaodprovokativnijihposljedicaLevinasovogučenjaotemporalnostidodatnopotvrđujevezuizmeđurevolucionarnosti fenomeno-logijeiradikaliziranogučenjaoheteropatičkoj33temporalnosti.Naime,onaustrajavanatomedabudućnostkojaneraskidasasadašnjošćuiprošlošću,negosemirisnjima,zapravonijenikakvabudućnost.Ekstazaukojoj imamjestazaponavljanjezapravoinijeekstaza.Akoozbiljnoshvatimovažnost

Page 15: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije293

ekstazebudućnosti,ondajedoslovnomoramouzetikaoek­stasis,kaodospi-jevanjeupodručjeukojemsuraskinutesvevezesonimizkojegsmokrenuli:»izaLevinasapostojiprimatbudućnostikojamorabitishvaćenakaoformaapsolutnestranosti…«34

Tajna»moći«ontologijekrijeseusuverenomsebstvukojeseslužifilozof-skimsredstvimakakobiseojačalo,osiguraloiunaprijedilo.Njezinaalterna-tivase,premaLevinasu,možepotražitisamotamogdjeseprostorzatrans-cendencijunetražiuokvirimavlastitosti,negouiskorakuiznje.»Realnostmogućnosti kao takve«,35 više ne počiva u tubitku kao brizi, ona se zovedrugi.RezimeLevinasovelektirefenomenologijeglasidajetranscendencijamogućasamoposredstvomdrugog.Akouodnosusdrugimnismoostvarilitranscendenciju,ondatoznačidazapravonijenidošlodoizvornogmeđu-ljudskogodnosa.Potpunojejasnodapolazištetakvogmišljenjanemožebitini teorijska refleksijaniti analitikaegzistencije.Filozof, čiji ćecjelokupanradprotećiuznakuotkrivanjaegzistencijekojasežesonestraneegzistira-jućeg,iusvomćekasnomdjelupotvrditi:»transcendentnojepojamkojimisečiniprvi«.36

NakonlektireLevinasovihranih,fenomenologijiizričitoposvećenihteksto-va,jednojesigurno.Transcendencija,dokojejeLevinasunajvišestalo,nemožeseostvaritipostojećimfenomenološkimsredstvima.FilozofijskiposaokojijeLevinasupreostao,prijesvega,sastojaoseupotrazizanovima.

Literatura

Bernet,Rudolf,»Levinas’CritiqueofHusserl«,u:S.Critchley,R.Bernasconi (ur.),The Cambridge Companion to Levinas,CambridgeUniversityPress,Cambridge–NewYork2002.

Blanšo,Moris(Blanchot,Maurice),»Pripovedačkiglas«,Polja,NoviSad86/1965,prev.G.Stojanović-Badnjarević.

Casper,Bernhard,Angesichts des Anderen. Emmanuel Levinas – Elemente seines Den-kens,Schöningh,Padeborn2009.

32

»To je jedan od korijena otuđenja: predvi-đanje bića, tamoć bića da uvijek proriče osebisamome«.MorisBlanšo,»Pripovedačkiglas«, u:Polja,NoviSad 86/1965, prev.G.Stojanović-Badnjarević,str.12.

33

Izraz heteropatički uveo je bečki pozitivistKreibigusvomedjeluiz1902.godine.Čininam se da bi taj terminmogao poslužiti zaprikladnu ilustraciju Levinasove temporal-nosti,alisenajprijemorakorigiratinjegovoprvobitnoznačenje.Bečkifilozofganajprijeoslanja na suprotnost autopatičko/heteropa-tičko.KodLevinasasesvakakoneradiomo-ralnostiusmisludjelovanjačijajevrijednos-na orijentacija usmjerena na puko poticanjezadovoljstva i umanjivanje nezadovoljstvadrugeosobeuskladusasuprotnošćuizmeđudobra i zla.Doduše, i kodKreibiga hetero-patičkoproistječeiz»odnosapremastranomsubjektu«(JosefKlemensKreibig,Psycholo-gische Grundlegung eines Systems der Wert­theorie,A.Hölder,Wien1902.,str.107),ali

teško može prikriti svoje zdravorazumsko ialtruističkoporijeklo.IzperspektiveLevina-sovefilozofije,moglibismorećidaheteropa-tičkoizražavakontrarnusuprotnostuodnosunaHeideggerovegzistencijalprojekta.Riječjeokonstitucijivremenitostikojanijeauto-nomnogporijekla,negojezahvaljujemopro-dorustranevremenitostikoja lomi iprekidaspontanostnaševremenskesvijesti.

34

Vittorio Perego,La fenomenologia francese tra metafisica e teologia,Vitaepensiero,Mi-lano2004.,str.41–42.

35

GillesDeleuze,»MichelTournieretlemondesansautrui«,u:Logique de sens,LesEditionsdeMinuit,Paris1969.,str.357.

36

Emmanuel Levinas, Liberté et commande-ment,FataMorgana,Montpellier²2007.,str.109–110.

Page 16: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije294

Deleuze,Gilles,»MichelTournieretlemondesansautrui«,u:Logique de sens,LesEdi-tionsdeMinuit, Paris1969.Heidegger,Martin,Was ist Metaphysik?,V.Klostermann,Frankfurta/M.¹³1986.

Husserl,Edmund, Ideen zu einer reinen Phänomenologie und phänomenologischen Phi-losophie I,u:W.Biemel(ur.),HusserlianaIII,M.Nijhoff,Haag1950.

Husserl,Edmund,Logische Untersuchungen Band II/1. Untersuchungen zur Phänomeno-logie und Theorie der Erkenntnis,MaxNiemeyer,Tübingen1968.

Janicaud,Dominique,Le tournant théologique de la phénoménologie française, u:Phéno-ménologie dans tous ses états,Gallimard,Paris2009.

Kreibig,JosefKlemens,Psychologische Grundlegung eines Systems der Wert­theorie,A.Hölder,Wien1902.

Levinas,Emmanuel,Théorie de l’intuition dans la phénoménologie de Husserl,Vrin,Paris1978.

Levinas,Emmanuel,»LapenséedeMartinBuberetlejudaïsmecontemporain«,u:Hors sujet,FataMorgana,Montpellier1987.

Levinas, Emmanuel,En découvrant l’existence avec Husserl et Heidegger,Vrin, Paris³2001.

Levinas,Emmanuel,»Surles‘Ideen’deM.E.Husserl(1929)«,u:Imprévus de l’histoire,FataMorgana,Montpellier²2007

Levinas,Emmanuel,Liberté et commandement,FataMorgana,Montpellier²2007.

Levinas,Emmanuel,»Notesphilosophiquesdiverses«,u:Carnets de captivité,Grasset/Imec,Paris2009.

Lévy,Benny,Lévinas: Dieu et la philosophie,Verdier,Lagrasse2009.

Marion,Jean-Luc,Le phénomène érotique,Grasset,Paris2003.

Melle,Ulrich,Das Wahrnehmungsproblem und seine Verwandlung in phänomenologischer Einstellung,M.Nijhoff,TheHague/Boston/Lancaster1983.

Nyamsi,Franklin,»LarelationpédagogiqueentreHusserletLevinas«,u:Alter 17,Paris2009.

Perego,Vittorio,La fenomenologia francese tra metafisica e teologia,Vita e pensiero,Milano2004.

Poirié,François,Emmanuel Levinas. Essai et entretiens,Cerf,Paris1996.

Simhon,Ari,Levinas critique de Hegel,Ousia,Bruxelles2006.

Strasser,Stephan, Jenseits von Sein und Zeit. Eine Einführung in Emmanuel Levinas’ Phi-losophie,M.Nijhoff,DenHaag1978.

Tengelyi,László, »Endécouvrant les phénoménes avec les livres«, u:M.Abensour/A.Kupiec(ur.), Emmanuel Levinas. La question du livre,IMEC,Paris2008.

vonWolzogen,Christoph,Emmanuel Levinas – Denken bis zum Äußersten,KarlAlberVerlag,Freiburg/München2005.

Page 17: Fenomenologija kao filozofija transcendencije

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA126God.32(2012)Sv.2(279–295)

D. Prole, Fenomenologija kao filozofijatranscendencije295

Dragan Prole

Phänomenologie als Philosophie der Transzendenz

ZusammenfassungDas zentrale Thema dieses Artikels bezieht sich auf die frühe Periode der philosophischen Ar-beit von Levinas, in welcher der Begriff der Transzendenz, als entscheidender philosophischer Begriff, vorgegeben wird. Sein Begriff der Transzendenz unterscheidet sich jedoch im Wesent-lichen von den Begriffen Husserls und Heideggers. Deshalb befasst sich der erste Teil der Arbeit mit der kritischen Auseinandersetzung von Levinas mit seinen Lehrern aus Freiburg. Eine Ana-lyse von Stellungnahmen, geäußert in der Disertation über Husserls Begriff der Intuition, zeigte dass man über das philosophische Projekt von Levinas, weder im Sinne eine Synthese, noch wie über eine bloße eklektische Kombination vereinzelter Segmente Husserls und Heideggers Standpunkten, sprechen kann. Anstatt der Habitualität von Husserl, oder der Eigentlichkeit von Heidegger, entscheidet sich die Transzendenz von Levinas für das Fördern der Intimität, für die Verwirklichung von Möglichkeiten der Menschlichkeit, die prinzipiell intimer sind als ur-sprünglich von unserer menschlichen Natur aus. Der zweite Teil der Arbeit befasst sich mit dem Lösen der rätselhaften phänomenologischen Transzedenz seitens Levinas. Mit der These, dass die Zeitlichkeit der Transzendenz niemals ausschließlich die jemeinige ist, sondern vor allem die Zeitlichkeit der Anderer, hat der frühe Levinas Wege gepflastert, auf welchen sein Gedanke eine Brücke, von der Ontologie bis zur Philosophie der Andersartigkeit und Fremdheit, errich-ten wird. Solch einer neuen Auffassung der Zeitlichkeit, verleiht der Verfasser die Bezeichnung heteropathische Zeithaftigkeit. Es handelt sich um den Aufbau einer Zeitlichkeit, die keinen au-tonomen Ursprung hat und nicht das Ergebnis unseres Entwurfs ist, sondern die wir immer dem Durchbruch fremder Zeithaftigkeit, welche die Spontanität unseres Bewußtseins der Zeitlichkeit zerbricht und unterbricht, zu verdanken haben.

SchlüsselwörterEmmanuelLevinas,Phänomenologie,Transzendenz,Andersheit,Fremdheit