1. Čime se bave: stratigrafska geologija, hidrogeologija, mineralogija i petrografija? Navedi još neke geološke discipline.Strat.geo. daje prikaz glavnih stadija razvitka Zemlje kao cjeline, od njezina postanka kao samostalnog svemirskog tijela do danas. Uže shvaćanje stratigrafije bavi se razvrstavanjem stijena litosfere prema redoslijedu njihova postanka. Određuje njihovu relativnu i apsolutnu starost. Hidro. proučava podzemne vode, njihov postanak, geološki okvir u kojem se nakupljaju i teku, te njihov režim, kakvoću i djelovanje u litosferi.Minera. je znanost koja proučava i sistematizira minerale, opisuje njihov oblik, kemijska i fizička svojstva, njihovu unutrašnju građu, način postanka i promjene koje se u njima zbivaju te ih razvrstava po srodnosti kemijskog sastava i strukture ili unutarnje građe.Petro. znanost koja proučava i razvrstava stijene, opisuje njihove mineraloške, strukturne i fizičko-metafizičke značajke te način pojavljivanja. Ona je dio petrologije koja se uz spomenuto, bavi i proučavanjem uvjeta postanka stijena u sklopu procesa koji se odvijaju u Zemljinoj kori.Geotektonika proučava i rekonstruira prostorne odnose među stijenama litosfere u globalnim razmjerima. Ako se to proučavanje odnosi na manje prostore, rabi se naziv tektonika.

2. Čime se bavi inženjerska geologija? Opiši ukratko njezin značaj za graditeljstvo i navedi neke primjere.Inženjerska geologija geologija primijenjena u inženjerskoj praksi, naročito u rudarstvu i graditeljstvu. Po definiciji udruge inženjergeologa, to je primjena geoloških podataka, tehnika i principa u istraživanju prirodnog nastanka stijena i tala ili podzemnih voda u svrhu jamstva da su geološki faktori koji utječu na lokaciju, planiranje, oblikovanje, projektiranje, građenje i održavanje inženjerskih konstrukcija, te otkrivanje rezervi podzemnih voda bili temeljito prepoznati te adekvatno interpretirani, korišteni i prikazani za primjenu u inženjerskoj praksi.

3. Skiciraj i opiši sastav Zemlje.Zemlja je u cjelini zonalno građena. To potvrđuju različite pojave. Tako prema dubini raste gustoća od 2,7 g/cm3 do > 13g/cm3. Isto vrijedi za temperaturu pa se računa da ona u središtu doseže i >5000°C. Andrija Mohorovičić 1909. analizom seizmograma potresa u Pokuplju dokazuje da zemlja ima koru, koju od plašta odvaja ploha koja se danas zove Mohorovčićev diskontinuitet koji se nalazi na prosječnoj dubini ispod kontinenata od 30 - 50 k, a ispod oceana od 10 - 12 km. Beno Gutenberg otkriva na dubini oko 2900 km plohu koja dijeli plašt od jezgre, danas poznatu kao Wichert-Gutenbergov dikontinuitet (D-zona) a obilježava granicu gornjeg i donjeg plašta. Inge Lehman otkriva diskontinuitet unutar Zemljine jezgre, koji dijeli tekuću vanjsku jezgru od krute unutrašnje jezgre.

4. Definiraj pojmove: geotermijski stupanj, geotermijski gradijent, neutralni temperaturni sloj.Geotermijski stupanj je dubinski razmak u kojemu temperatura poraste za 1°C. On u različitim krajevima pokazuje znatne razlike, a obično se kreće u okviru nekoliko desetaka metara. Najčešće se iskazuje u prosječnim vrijednostima (npr Europa 32,3m, Azija 27m itd.) Sve takve brojke počivaju relativno malenom broju mjerenja u usporedbi s mogućom varijabilnošću na užim prostorima. Zato je ocjena geotermičkog stupnja važnija za pojedine regije i za uža područja, ako se žele iz toga izvući neki dodatni zaključciGeotermijski gradijent neki autori smatraju da je geo. grad. porast temperature u određenoj dubinskoj razlici (npr. unutar 100m). Linije koje spajaju sva mjesta iste temperature zovu se geoizoterme.Neutralni temperaturni sloj je granica u tlu do koje dopire utjecaj Sunčevih zraka odlikuje se stalnošću temperature, koja se uglavnom podudara sa srednjom godišnjom temperaturom promatranog područja. U različitim krajevima je u različitoj dubini zbog nejednake provodljivosti stijena topline. Npr. provodljivost šrkiljavca jako mala, dok je vapnenca i efuziva nešto veća, a dalje idu graniti,mramori, rioliti,dolomiti, duniti i kvarciti itd itd

5. Što je magma, a što lava? Definiraj pojmove: mineral, stijena, kristal (idealni i realni kristali)! Uoči razliku između stijene i kamena. Za što se rabi kamen u graditeljstvu?Magma je rastaljeni stijenski materijal koji se nalazi ispod Zemljine površine (ili površine nekog drugog terestričkog planeta), a vrlo često se nakuplja u magmastkim komoramaLava je rastaljena stijenska masa izbačena iz vulkana tijekom erupcije. Kada je u početku istisnuta iz otvora, u tekućem je stanju Minerali kristaliziraju iz taljevina, prezasićenih plinova i para i otopina. Također su sastavni dio stijena i kamena, homogena prirodna tijela s pravilnim rasporedom atoma ili iona u prostornoj kristalnoj rešetki. Prirodna taljevina iz koje kristaliziraju minerali je magma. Proces nastajanja minerala nazivamo kristalizacijom. PRema načinu postanka minerali mogu biti: pirogeni (nastali kristalizacijom iz magme), pneumatogeni (nastali kristalizacijom iz plinova i para), hidrotermalni (nastali kristalizacijom iz vruće vode), hidatogeni ( nastali kristalizacijom iz vodenih otopina)Stijena je sastavni dio zemljine kamene kore ili litosfere, određenog načina geološkog pojavljivanja, sklopa (teksture i strukture) i mineralnog sastava. Geološka klasifikacija stijena je: eruptivna ili magmatska, sedimentna ili taložna, metamorfna ili preobražena.Kristal je prirodna ili umjetna tvorevina određene unutarnje građe ili strukture, odnosno kristalne rešetke izgrađene od iona, atoma, ili molekula, što se odražava u pravilnom vanjskom obliku i određenim fizičkim svojstvima. Postoje prirodne tvorevine bez određene unutarnje građe ili strukture, odnostno kristalne rešetke. Nazivamo ih amorfnima odnosno mineraloidima, jer ne zadovoljavaju definiciju minerala. Realni kristal nikad ne može bit idealni jer je nepravilnog oblika dok je idealni kristal pravilnog oblika.Razlika između kamena i stijena - kamen je odlomljena stijena umjetno ili prirodno dok je stijena sastavni dio zemljine kore. Kamen se koristi kao građevni materijal koji se rabi bez nekih većih tehnoloških obrada također mu se ne mjenjaju njegov sklop i mineralni sastav.Kamen u graditeljstvu se može rabit kao dekorativna fasada koje nalazimo pretežno u primorskom dijelu Hrvatske, također se koristi za zidanje (kiklopski kamen, lomljeni...)

6. Što nazivamo kristalizacijom? Kako dijelimo minerale po načinu postanka? Kako nastaju pirogeni, pneumatogeni, hidrotermalni i hidatogeni minerali? Koja su osnovna fizička svojstva minerala? Što je kalavost minerala?Kristalizacija - minerali kristaliziraju iz taljevina prezasićenih plinova i para i otopina. Prirodna taljevina iz koje kristaliziraju minerali je magma. Proces nastajanja minerala nazivamo kristalizacijom.Po načinu postanka i nastanak minerali mogu biti: pirogeni (nastali kristalizacijom iz magme), pneumatogeni (nastali kristalizacijom iz plinova i para), hidrotermalni (nastali kristalizacijom iz vruće vode), hidatogeni ( nastali kristalizacijom iz vodenih otopina).Fizikalna svojstva - 1. Boja i sjaj - svojstva koja se prva uočavaju, s obzirom na boju minerali su idiokromatični i alokromatični. Idiokromatični odlikuju se stalnom i karakterističnom bojom. 2. Toplinsko širenje je svojstvo minerala da zagrijavanjem povećava, a hlađenjem smanjuje obujam. 3. Gustoća minerala - je omjer njegove mase i njegova volumena tj definira se kao masa jeidičnog volumena i izražava se u g/cm3. Razlikujemo lake (G=1-2) srednje teške (G=2-4g/cm3), teške (G=4-6g/cm3) i vrlo teške (G>6g/cm3) minerale 4. Tvrdoća materijala očituje se otporom koji pruža njegova površina prema sili parenja, utiskavanja, brušenja i udarca 5. Kalavost 6. Habitus 7. OblikKalavost je svojstvo minerala da se pod udarcem cijepa na manje dijelove paralelno kristalnim plohama. Kalavost može biti: jednosmjerna, kada se mineral cijepa paralelno s jednom kristalnom plohom, dvosmjerna, kada se mineral cijepa paralelno s dvijema kristalnim plohama, višesmjerna, kada se mineral cijepa paralelno s tri ili više kristalnih ploha

7.Kakvi mogu biti minerali prema kemijskom ponašanju? Kakvi su kemijski: otporni, neotporni, topivi i reaktivni minerali? Što je alkalno-silikatna reakcija, i zašto je veoma značajna u graditeljskoj praksi kod spravljanja betona?Prema kem.ponašanju kemijski otporni (cirkon, muskovit, kvarc) kemijski neotporni (pirokseni, feldspati) kemijski topivi (soli) kemijski reaktivni (opal, zeoliti)Alkalno-silikatna reakcija - agregat za pripremu betona sadrži reaktivne silicijske minerale, u stvrdnutom betonu može doći do kemijske reakcije između ovih minerala i alkalija (Na2O i K2O) iz cementa. Nastali spojevi imaju veći volumen nego oni koji su ušli u reakciju, zbog čega se pojavljuju unutarnja naprezanja u betonu koja rezultiraju mrežastim pukotinama.

8. Što je to Moshova skala (ljestvica) tvrdoće? Svrstaj po tvrdoći sve minerale koji su u njoj zastupljeni: dijamant, kalcit, milovka, fluorit, ortoklas, kvarc, topaz, gips, korund, apatit. Kako ćemo prepoznati neke od njih? Mogu li se kalcit, kvarc i korund parati čeličnim nožem?Moshova ljestvica tvrdoće je skala koja se sastoji od 3 stupca koja pokazuju ime minerala, broj tvrdoće (što je veći broj to je mineral tvrđi) i tvrdoća nekih općih predmeta (ljudski nokat, staklo itd)Po tvrdoći: dijamant 10, korund 9, Topaz 8, Kvarc 7, Ortoklas 6, Apatit 5, Fluorit 4, Kalcit 3, Gips 2, Milovka 1Prepoznati ćemo ih tako što se pojedini materijali mogu parati noktom, željeznom iglom, komadićem prozorskog stakla i čeličnim nožem dok neki paraju staklo i ne mogu se parati niti čeličnim nožem. Milovka i gips - paraju se noktom, kalcit fluorit apatit i ortoklas se mogu parati sa željeznom iglom, čeličnim nožem i komadićem stakla dok kvarc topaz korund i dijamant paraju staklo i ne mogu se parati niti čeličnim nožem.Parati čeličnim nožem se može jedino kalcit jer je njegova relativna tvrdoća 3 naspram kvarcu 7 i korundu 9. Ta dva minerala kako je već napisano paraju staklo i njih se ne može parati čeličnim nožem.

9. Što su silikati, i što čini osnovu njihove strukturne građe? Koji su osnovni strukturni tipovi silikatnih minerala. Opiši način vezivanja SiO4 - tetraedra kod nezosilikata, filosilikata i tektosilikata. Koji su minerali glina, u koju grupu silikata spadaju i zašto su neki od njih (kojih?) osobito značajni graditeljstvu? Koje je osnovno svojstvo montmorilonita?Silikati su najzastupljeniji petrogeni minerali u litosferi ili kamenoj kori. Oni tvore gotovo 92% svih minerala zemljine kore. Dominiraju tektosilikati: feldspati i kvarc (>60%).Strukturni tipovi - nezosilikati: SiO4 - tetraedri su slobodni i poput otoka međusobno vezani kationima (olivin, granit, cirkon). Sorosilikati: dva SiO4 - tetraedra su preko zajedničkog kisika vezani u grupu (coisit, epidot, lawonit). Inosilikati: SiO4 - tetraedri su preko kisika vezani u jednostruki (pirokseni) ili dvostruki lanac (amfiboli). Ciklosilikati: tri, četiri ili šest SiO4

- tetraedra vezano je preko kisika u izolirane prstenove (turmalin). Filosilikati: SiO4 - tetraedri tvore plošni vez - listove (tinjci, minerali glina). Tektosilikati: SiO4 - tetraedri tvore prostorni vez (kvarc, feldspati, feldspatioidi).Način vezivanja - Nezosilikat - nezavisni tetraedri, filosilikat - veza u ravnini poput lista, tektosilikat - prostorna vezaMinerali glina -skupina su filosilikata izrazite listićave i ljuskave građe ili zemljasta izgleda. Važniji su: kaolinit - Al4(OH)8Si4O10, montmorilonit Al2(OH)2Si4O10H2O koji može sadržavati i druge katione, halozit - Al4(OH)8Si4O10 x 4H20 minerali glina spominju se još vermikuliti i paligorskiti. Bentonit je smjesa montmorilonita. Značajan graditeljstvu je vermikulit jer se rabi kao izolacijski materijal.

10. Što su sulfati? Nabroji neke od njih. KOji je od njih nezgodan u tunelogradnji? Napiši formulu anhidrita i opiši njegove značajke.Sulfati su soli sumporne kiseline završava sa grup SO4 - svi sulfati završavaju sa SO4. Neki od sulfata Barit ili težac (BaSO4), Gips ili sadra (CaSO4 x 2H2O), Anhidrit - CaSO4 (kalcijev sulfat) kristalizira u prizmatskim i štapićastim formama ili zrnastim agregatima. Djelomično je proziran, bezbojan i različito obojen, najčešće plavkasto, staklastog sjaja. Kristalizira iz vodenih otopina, pa je tipičan evaporitni mineral, tvori važne naslage kemijskih bara. Ovaj sulfat najgori za izgradnju tunela jer praškasti anihdrit lako prima vodu i prelazi u gips i njegov se volumen povećava za oko 60%. Pri izgradnji tunela takva pojava izaziva savijanje oplate i smanjivanje tunelskog profila a često i rušenja!

11. Minerali glina su glavni sastojci rezidualnih glina i tala. Što su to rezidualne gline ? Nabroji sve minerale glina. Po čemu je značajan montmorilonit u graditeljstvu i koje je njegovo osnovno svojstvo? Na koji način stvara probleme kod građenja?

Rezidualne gline - to su gline koje su postale i ostale na mjestu raspadanja prirodnog materijala.Minerali glina - kaolinit - Al4(OH)8Si4O10, montmorilonit - Al2(OH)10xH2O, halozit - Al4(OH)8Si4O10 x 4H2O, ilit - KAl2(OH)2AlSi3O10, vermikulit i paligorskit.Montmorilonit -njegovo osnovno svojstvo je da s dodirom vodom hidratira i pri tome snažno bubri. U građevini se koristi kao vezivni materijal u kvarcnim pijescima za talioničke kalupe, kao materijal za izradu nepropusnih barijera u odlagalištima otpada...Stvara probleme na način da jako bubri što rezultira pukotinama tj oštećenjima.

12. Nabroji osnovne grupe stijena. Opiši ukratko - samo s po nekoliko rečenica načine postanka eruptivnih, sendimentnih, i metamorfnih stijena.Grupe stijena: eruptivne, sendmintne i metamorfneEruptivne su nastale kristalizacijom magme ili očvršćivanjem lave. Sedimentne su nastale u vodili ili na kopnu kao rezultat taloženja materijala koji potječe od razaranja površinskih dijelova litosfere, mehaničkom ili kemijskom aktivnošću egzodinamskih faktora i organogeno. Metamorfne stijene su nastale kako sam riječ kaže, metamorfozom eruptivnih, sedimentnih i već postojećih metamorfnih stijena.

13. Kako dijelimo eruptivne stijene prema mjestu postanka? Jedna od najpoznatijih razredbi eruptivnih stijena zasniva se na kiselosti, odnosno na sadržaju silicijske komponente. Koliko SiO2 sadrže: kisele, neutralne, bazične i ultrabazične eruptivne stijene (primjeri)? Što je granit, a što gabro? Što je bazalt, a što peridotit?Eruptivne stijene dijelimo prema mjestu postanka na: dubinske, plutonske ili intruzivne stijene koje kristaliziraju iz magme na dubinama > 10km, hipoabisalne stijene ili žičane koje kristaliziraju na dubinama >10 km do površine, površinske, izljevne ili efuzivne, nastale brzom kristalizacijom i očvršćivanjem lave na površini. Kisele stijene sadrže više od 65%SiO2 (primjer granit), neutralne stijene sadrže od 55% do 65% SiO2 (primjer Andezit), bazične sadrže od 45% do 55% SiO2 (primjer Bazalt) i ultrabazične stijene sadrže manje od 45% SiO2 (primjer komatit)Granit je široko rasprostranjena i tehnički važna intruzivna eruptivna stijena izrazite zrnaste strukture. Granit se sastoji od kvarca (20-40%), K-feldspata, ortoklasa (50-80%) te biotita i rjeđe muskovita (3-10%). Gabro je bazična intruzivna eruptivna stijena zrnaste strukture. Sastavljen je od Ca-Na-feldspata ili bazičnih plagioklasa (40-70%), piroksena, plusminus olivina i plusminus hornblende (20-50%) te akcesornih sastojaka i magnetita (do 10%). Tamnosive do crne je boje, čak može bit zelenkasto nijansiran.Bazalt je efuzivni odvojak gabra, fluidalne teksture i porfirske strukture. Sastoji se od fenokristala olivina, bazičnih plagioklasa i piroksena u tamnoj afanitskoj osnovi. Kao prirodni kamen od manjeg je značaja.Peridotit je ultrabazična intruzivna eruptivna stijena, zrnaste strukture. Sastavljen je od olivina (40-70%), piroksena (20-40%) i akcesornih sastojaka, ponajprije kromita (do15%).

14. Što je magma? O čemu ovisi njezina viskoznost? Kako nazivamo magmu kada izbije na površinu litosfere? U 99,25% količine magma je sastavljena od svega 9 elemenata - kojih? Opiši načine pojavljivanja eruptivnih stijena. Što su: batolit, lakolit, fakolit, sklad, greda, žila? Skiciraj neke od njih. Što su to vulkanski stožac i ploča?Magma je rastaljeni stijenski materijal koji se nalazi ispod Zemljine površine (ili površine nekog drugog terestričkog planeta), a vrlo često se nakuplja u magmastkim komorama.Viskoznost je ključno svojstvo koje pomaže razumijevanju ponašanja magme. Taljevine koje sadrže više SiO 2 u pravilu su više polimerizirane, s većom povezanošću SiO4 tetraedara, zbog čega su viskoznije. Otapanje vode drastično smanjuje viskoznost taljevine. Visokotemperaturne taljevine su manje viskozne.99,25% - O, Si, Al, Fe, Ca, Na, K, Mg i Ti. Uz to sadrži još i neke lakoisparljive komponente koje se zajedničkim imenom nazivaju plinovima i parama.Načini - 1. Dubinske, intruzivne ili plutonske stijene nalase u obliku batolita, greda, lakolita, masiva i fakolita. One nastaju u dubokim dijelovima litosfere. 2. Površinske, izljevne ili efuzivne stijene nala se kao ploče odnosno kao vulkanski stošci. One nastaju u površinskom dijelu. Ploča je nastala relativno mirnim izljevom lave kroz veće pukotine ili kroz krater. Ako se to odvijalo u velikim količinama i povremeno, tada su mogli nastat sustavi ploča velike debljine.Batolit je veliko intruzivno tijelo nepravilnog oblika koje vidljivim dijelom zauzima površinu veću od 100km2. Dopire u veliku dubinu. Greda je tijelo slično batolit, ali izduženo, površine manje od 100km2. Lakolit je gljivasta ili zvonolika forma intruziva, nastala prodorom magme u slojeve stijene, pri čemu izdiže krovisnki dio. Fakolit je lećasta forma intrudirana u tjemenu antiklinale ili dnu sinklinale. Sklad ili sil je pretežito pločast oblik sukladan slojevima, debljine od nekoliko centimetara do više stotina metara. Žila je tanak pločasti oblik pretežito ustrmljenog položaja nastao utiskivanjem magme u pukotinu. Vulkanski stošci su stožaste izbočine u litosferi različite veličine, a uglavnom su izgrađeni od slojeva lave i vulkanoklstičnog materijala.

15. Što su sedimentne stijene i kako se dijele? Koje faze obuhvaća dugotrajni i složeni proces postanka sedimentnih stijena? Kako se dijele sedimentne stijene s obzirom na genezu ili postanak? Koji su načini transporta framenata stijena? Koje osnovne načine transporta čestice vodom razlikujemo ?Sedimentne stijene su stijene koje su nastale u uvjetima površinskog i pripovršinskog atmosferskog tlaka i temperature, kao rezultat transformacije prethodno postojećih minerala i stijena. Njihov je postanak, dakle vezan za površinu kamene komore. Sedimentne stijene se dijele na egzogene i endogene sedimente. Dugotrajni procesi postanka sedimentnih stijena obuhvaćaju 4 faze: trošenje, transport, taloženje, litifikacija ili okamenjivanje. Sedimentne stijene s obzirom na postanak dijelimo na klastične,kemijske i biokemijske. Načini transporta framenata stijena je vodama tekućicama, vjetrom i ledenjacima. Mehanički rastrošeni materijal pri transportu vodom prirodno se oplemenjuje i frakcionira po specifičnoj masi i krupnoći čestica. Osnovni transport čestice vodom razlikujemo u obliku vučenog nanosa, čestica u suspenziji (prah i glina), turbiditnih struja te pravih otopina (kationi i anioni) .

16. Znanstvenik Bowen (1956) smatra da su sve eruptivne stijene nastale kristalizacijom diferencijom iz jedne izvorne (matične) magme bazičnog sustava. Kakva je otpornost silikatnih minerala prema trošenju (i zašto) s obzirom na njihov slijed kristalizacije iz magme (usporedi Browen-ov slijed kristalizacije?Pad otpornosti silikatnih minerala prema trošenju. Slika Bowenovog slijeda kristalizacije samo je dopunjena porastom otpornosti prema trošenju - na površini i pliće pod površinom, gdje su izloženi disoluciji. Ako pogledamo Bowenov slijed kristalizacije uočavamo da je otpornost silikatnih minerala obrnuta njihovu slijedu kristalizacije iz magme. To je posve logično, jer su zadnje kristalizirani minerali nastali u uvjetima tlaka i temperature bliskim atmosferskom, pa su u tim uvjetima i najstabilniji. Obrnuto je na mineralima koji su kristalizirani pod visokim tlakom i temperaturom, u dubljim slojevima litosfere. Kada endodinamskim procesima budu dovedeni na površinu, postaju nestabilni, troše se i prelaze u nove - stabilne mineralne vrste.

17. Koji su najčešći minerali u sedimentnim stijenama? Koji su pri tome najčešći minerali glina? Kako dijelimo klastične sedimentne stijene s obzirom na vezu među zrnima i s obzirom na veličinu zrna?Sedimentne stijene sadrže autigene i alotigene minerale. Autigeni minerali kristaliziraju iz vodene otopine dok alotigeni nastaju trošenjem starijih stijena. Najčešći minerali su kremen, tinjci, mineralna glina i karbonati. Najčešći minerali glina su montmorilonit, kaolinit, ilit.S obzirom na veličinu zrna sedimentne stijene dijelimo na nevezane (nekoherentni) i poluvezane (koherentni) i vezane stijene, a s obzirom na veličinu zrna dijele se na šljunak, pijesak, glinu, i prah.

18.Koje su dimenzije zrna šljunka (psefiti), pijeska (psamiti), praha (silititi) i gline (peliti)? Kako nastaju kemijske i organogene sedimentne stijene (navedi primjere)? Navedi faze u procesu nastanka kemogenih sedimenata. Što je pri tome precipitacija? Dimenzije gline: < 0,002 mm, prah 0,002 - 0,06mm, pijesak 0,06-2,00mm, šljunak >2,00mmKemijske sedimentne stijene su nastale kristalizacijom iz otopine, a organogene su nastale taloženjem organskih tvari ili anorganskih skeletnih dijelova organizama. Kemijski nastale sedimentne stijene su: vapnenac, dolomit, bigar, sige, travetin, gips...Organogene nastale sedimentne stijene su: dijatomit, radiolarit, spikulit... Kemogeni sedimenti nastaju direktnim taloženjem iz zasićene vodene otopine. Minerali koji grade te stijene po kemijskom sastavu mogu biti karbonati, sulfati, kloridi i dr. Primjeri su sedra ,gips,kamena sol. Pri tome je perciptacija taloženje.

19. Napiši formule gipsa, kvarca i dolomita. U koju grupu stijena spada dolomit? Navedi tri osnovne vrste sedimentnih stijena s obzirom na sadržaj kalcita i gline. Što je to lapor i za što se određene vrste lapora koriste u građevini?Gips – CaSO4·2H2O, Kvarc – SiO2, Dolomit – CaCO3·MgCO3. Dolomit spada u sedimentne karbonatne stijene. 3 osnovne vrste stijena s obzirom na sadržaj kalcita i gline: lapor, glinoviti vapnenac, kalcitična glina. Lapor je miješana karbonatno-glinovita stijena sastavljena od različitog odnosa zrnaca kalcita i čestica

gline. Laporom se smatra stijena koja sadrži kalcit i 20-80 % gline. Lapori s manje od 20 % gline su kalcitom bogati lapori, a oni koji sadrže više od 80 % gline su glinoviti (glinom bogati) lapori. Lapori su važna sirovina za proizvodnju cementa (korištenje u građevini).

20. Kako nastaju metamorfne stijene? Koje zone postanka metamorfnih stijena razlikujemo s obzirom na tlak i temperaturu? Koje su osnovne karakteristike epizone, mezozone i katozone?Metamorfne stijene su stijene nastale preobrazbom postojećih magmatskih, sedimentnih i metamorfnih stijena, uglavnom u dubljim dijelovima litosfere, uz povećan tlak i temperaturu. Znači pri promjenama fizičko- kemijskih uvjeta. Glavni činioci metamorfnih procesa jesu temperatura, tlak i kemijski aktivni fluidi. Zone postanka metamorfnih stijena s obzirom na tlak i temperaturu razlikujemo: epizona, mezozona i katozona. Osnovne karakteristike epizone: manja od 300°C tlak-stres, važni minerali i stijene- serieit, klorit, talk, epidot, albit...tip metarmofoze je kinetski. Mezozona od 300 do 500°C tlak- stres do hidrostatski, važni minerali i stijene - muskovit, biolit, coisit, epidot...tip metarmofoze je regionalan. katozona od 500 do 700°C tlak - hidrostatski, važni minerali i stijene K-feldspat, hipersten, diopsid, granat, Ca-Na-plagioklasi gnajsi, granuliti...tip metarmofoze je plutonski.

21. Kojim vrstama metarmofoze mogu biti podvrgnute postojeće stijene? Iz kojih stijena nastaju metamorfne stijene? Po čemu se odlikuju kataklastična, termalna, dinamotermalna i plutonska metarmofoza?Metamorfoza može biti progradna i retrogradna, a vrste metarmofoze: kataklastična ili kinetička, termalna, dinamotermalna ili regionalna, plutonska, šok-metamorfoza, pirometamorfoza. Metamorfne stijene nastaju iz postojećim magmatskim, sedimentnih i metamorfnih stijena, uglavnom u dubljim dijelovima litosfere, uz povećan tlak i temperaturu. Kataklastična se odlikuje po tome što se se javlja pri nižim temperaturama i snažnom stresu, kad prevladava kataklaziranje ili drobljenje sastojaka. Termalna se javlja pri visokim temperaturama i relativno niskom tlaku, važna za kontaktnu metamorfozu u obodu omotača magmatskih tijela. Dinamotegmalna se javlja djelovanjem povećane temperature i tlaka. Uglavnom stresa, kad nastaju stijene izrazite škriljave teksture, kristalasti škriljavci. Plutonska se javlja pri vrlo visokoj temperaturi i jakom hidrostatskom tlaku u dubljim dijelovima litosfere, gdje metamorfoza već graniči s pretaljivanjem ishodišnih stijena.

22. Povećanjem tlaka i temperature (progradna metamorfoza) ilit i montmorilonit prelaze u klorit i sercit. Zašto se to događa? Može li taj proces biti reverzibilan, odnsono mogu li klorit i sericit ponovo preći u ilit i montmorilonit? Zašto je to važno u inženjerskoj geologiji, točnije u graditeljskoj praksi?

To se događa zbog toga što pri progradnoj metamorfozi nastaju nove mineralne asocijacije s mineralima koji kristaliziraju pri višim temperaturama negoli su bili sastojci prvobitne stijene prije metamorfoze. Taj proces ne može biti reverzibilan, tj klorit i sericit ne mogu ponovo preć u ilit i montmorilonit. To je važno u graditeljskoj praksi jer npr montmotilonit zbog svoje strukture upija puno vode i pri tome izrazito mijenja volumen što znači da na objektima može doći do ozbiljnijih oštećenja.

23. Na temelju čega su razvrstane metamorfne stijene u prijedlogu europskih normi? Zbog čega nastaju različiti metamorfni facijesi? Što je to reliktna struktura u metamorfnoj stijeni? Što su mramori i kvarciti po mineralnom sastavu? Na temelju mineralnog sastava za metamorfne stijene.Karakteristično je da metamorfne stijene različitoga mineralnog sastava postižu ravnotežu tijekom metamorfizma u nekim određenim, dovoljno širokim granicama tlaka i temperature, pri čemu nastaju uvijek iste mineralne zajednice. S tim u svezi definiran je pojam metamorfnih facijesa, u kojima nastaju stijene različitog kemijskog sastava u određenim fizičkim uvjetima. Koncepcija o metamorfnim facijesima primijenjena je za genetsku klasifikaciju metamorfnih stijena. Zato se u petrologiji metamorfnih stijena sve se više i upotrebljava razlikovanje metamorfnih stijena prema metamorfnim facijesima s kritičnim mineralnim asocijacijama karakterističnim za odgovarajuće uvjete tlaka i temperature. Tako je za visoke temperature (800-1000°C) i niske tlakove karakterističan sanidinitski facijes. Za postupne poraste temperature i tlakova karakteristični su ovi facijesi: facijes zelenih škriljavaca, epidot- amfibolitski facijes, granulitski facijes i eklogitski facijes.Metamorfizamkaoprocesmijenjastrukturei mineralnisastavstijene, promjenesuu fizičkomi kemijskomsastavuranijepostojećestijenekojunazivamoprotolit.Mnogeodmetamorfnihstijenazadržavajunekeodznačajkiishodišnihstijena(kemijskisastav, dijelommineralnisastav) alii struktureprotolita-reliktnestrukture Mramor i kvarcit su po mineralnom sastavu karbonati.

24. Što je sloj? Što je isklinjavanje a što izdanak sloja? Koji su elementi položaja sloja? Što je krovina, a što podina sloja? Što su konkordantni, a što diskordantni slojevi? Koje vrste diskordancije poznaješ?Sloj je geološko tijelo omeđeno jasno izraženim diskontinuitetima (slojnim plohama) od naslaga ispod i iznad njega. Izgrađen je uglavnom od istovrsnog materijala, taloženog u jednolikim uvjetima. Debljina sloja je malena u odnosu prema površini koju zauzima.Prirodni bočni završetak nekog sloja, manifestiran stanjivanjem, zove se isklinjavanje. Pojavljivanje sloja na površini naziva se izdankom. Položaj sloja determinira njegovo pružanje, smjer nagiba i kut nagiba (ili samo nagib). Slojevi koji se nalaze iznad promatranog sloja zovu se KROVINA, a slojevi ispod su PODINA. Međusobno paralelni slojevi koji su vremenski kontinuirano taloženi, bez obzira na njihov nagib, nazivaju se konkordantnim ili konformnim slojevima. Ako dva niza slojeva nisu vremenski kontinuirano taložena, onda oni međusobno mogu biti pod nekim kutom. Takav odnos slojeva je diskordantan.Vrste diskordancije: erozijska i kutna. Erozijska diskordancija nastaje onda kad se mlađi slojevi talože na erodirane starije naslage koje nisu jače poremećene. Kutna diskordancija nastaje kad su mlađislojevi taloženi pod nekim kutom u odnosu na starije, erodirane i tektonikom poremećene, naslage.

25. Što su to stratigrafska i topografska krovina i podina sloja? Crtežima objasni značenje tih pojmova. Nacrtaj grafičke oznake za položaj: kosog, prebačenog, horizontalnog i vertikalnog sloja!Topografska krovina i podina je stijenska masa iznad promatranog sloja, odnosno ispod njega neovisno o njihovoj starosti, dok stratigrafsku krovinu uvijek izgrađuju mlađi slojevi (taloženi su na starijim slojevima), a podinu stariji.

26. Koji su glavni dijelovi geološkog kompasa? Koje su strane svijeta zamijenjene na geološkom kompasu. Izmjeri zadani položaj sloja i ucrtaj ga u topografsku kartu!Brunton kompas: mali dioptar, ogledalo, centralna linija, prozor, poklopac, kočnica, vijak za poništavanje deklinacije, kućište, klinometar sa cjevastom libelom, azimutni brojčanik, centrična libela, veliki dioptar, vizir.Clar kompas: skala klinometra, azimutni brojčanik, kočnica, cjevasta libela, vijak za poništavanje deklinacije, pločica za mjerenje kuta nagiba, centrična libela.Na geološkom kompasu su zamijenjene istok i zapad, odnosno podjela od 0°do 360° označena je obrnuto od smjera kazaljke na satu. Zbog te značajke prilikom mjerenja ne treba preračunavati zapadne stupnjeve u istočne i obrnuto, već neki smjer u prirodi očitavamo izravno na kompasu.

27. Što su to bore, rasjedi i navlake i zbog čega nastaju? Što su sinklinala i antiklinala - skiciraj ih?! Koji su im osnovni dijelovi? Bora je strukturna jedinica koja nastaje savijanjem stijena litosfere uglavnom zbog utjecaja tlakova prenesenih po slojevima. Rasjedi su osnovne

strukturne jedinice u litosferi koje nastaju pomicanjem dijelova stijenske mase po pukotini koja se naziva paraklazom ili rasjednom površinom. Po paraklazi se dijelovi stijenske mase mogu izdizati, spuštati i uzdužno pomicati pod utjecajem vertikalnih (radijalnih) i horizontalnih (tangencijalnih)

tlakova. Navlake su strukture u litosferi kod kojih stijenske mase, koje su primarno bile jedne uz druge, nalazimo jedne na drugima. U prirodi često nalazimo starije mase navučene na rnlade. Međutim, to nije pravilo jer je moguće da i mlađe mase budu navučene na starije.Izbočeni dio bore je antiklinala, a udubljeni dio bore je sinklinala.

Osnovni dijelovi: starost slojeva, srednji krak koji spaja sinklinalu i antiklinalu, osna ravnina koja dijeli antiklinalu i sinklinalu u 2 krila.

28. Što je rasjed? Što je paraklaza? Kako se dijele rasjedi s obzirom na položaj paraklaze? Što je skok a što hod rasjeda? Što je normalni a što reversni rasjed - skiciraj ih! Koje rasjede nazivamo transkurentnima?Rasjed je osnovna strukturna jedinica u litosferi koja nastaje pomicanjem dijelovastijenske mase po pukotini koja se naziva paraklazom ili rasjednom površinom.Paraklaza ili rasjedna površina je ravnina po kojoj se stijenske mase kreću kod formiranja rasjeda.Razlikuju se tri tipa rasjeda: normalni, reversni i rasjed s horizontalnim pomakom.Skok rasjeda je vertikalno udaljavanje krila rasjeda. Hod rasjeda je horizontalno udaljavanje krila rasjeda.Normalni rasjed je rasjed kod kojeg se po nagnutoj paraklazi krovinsko krilo spustilo u odnosu na podinsko ili kod kojeg se po vertikalnoj paraklazi jedno od krila spustilo u odnosu na drugo. Reversni rasjed je rasjed kod kojeg se po nagnutoj paraklazi krovinsko krilo uzdiglo u odnosu na podinsko.

Rasjedi s horizontalnim kretanjem obilježeni su samo kretanjem u pravcu pružanja paraklaze. Pri tom kretanju ne mora biti ni hoda ni skoka. Ali pomak može biti u dva smjera, pa razlikujemo desne i lijeve rasjede, prema tome jesu li krila jedno u odnosu prema drugome pomaknuta udesno ili ulijevo. Takvi se rasjedi nazivaju transkurentni rasjedi.

29. Što su pukotine? - koje su primarne a koje sekundarne? Kako utvrđujemo položaj pukotina? Što su prsline? Što je klivaž? Koje osnovne značajke pukotina moramo poznavati za njihovo cjelovito definiranje? Kako dijelimo pukotine po kinematici nastanka?Pukotine su plohe diskontinuiteta uzduž kojih nije došlo do većih pomaka u stijenskoj masi. Primarne pukotine, nastale u fazi formiranja stijene, sekundarne, nastale zbog djelovanja endodinamskih i egzodinamskih faktora na već formiranu stijenu.Položaj pukotine u prostoru određen je koordinatama x, y, z točke u kojoj se ona nalazi. Kod dulje pukotine njezin se položaj određuje s dvije točke ili više. Veoma sitne pukotine koje često ne možemo registrirati okom, nazivaju se prsline.Pukotinski klivaž je sustav uskih, gustih, paralelno poredanih pukotina nastao pri boranju i rasjedanju terena u slojevitim stijenama.Moramo poznavati: način postanka (genezu), položaj pukotine u prostoru i njezina orijentacija, oblik i dimenziju, zijev, vrstu i značajke ispune i stanje plohe pukotine Po kinematici nastanka dijelimo tenzijske pukotine, pukotine smicanja i relaksacijske pukotine.

30. Koje oblike pukotina poznaješ? Što definira dimenziju pukotine? Kako dijelimo pukotine s obzirom na ispunu? Koje su bitne značajke pukotinske ispune? Zašto je uopće važna pukotinska ispuna? Poznajem dijaklaze - pukotine nešto većih dimenzija i leptoklaze - pukotine kojima su dimenzije manje. Prsline su pukotine koje se ne mogu registrirat okom.Dimenzija pukotine definirana je njezinom duljinom i širinom, a zijev označava otvorenost pukotine, tj. razmak mjeren dužinom okomice na plohe pukotine. Pukotinu s obzirom na ispunu definira materijal ispune pukotine. Bitne značajke ispune pukotine su ispune prema mineralnom sastavu, granulometriji, čvrstoći i stupnju vlažnosti. Pukotinska ispuna je važna zbog odnosa pukotine na okolnu stijenu.

31. Što proučava egzodinamika i koji su glavni egzodinamski faktori? Što je insolacija? O čemu zavisi brzina vodnog toka?Procese i pojave koje su nastale utjecajem vanjskih sila proučava egzodinamika. Zajedno s procesima i pojavama koje uzrokuju, egzodinamske sile imaju odraz u dijelu litosfere u kojemu se odvija svekolika ljudska aktivnost. S obzirom na klimatske prilike, u nivalnom se području posebno izražava utjecaj snijega i leda, u humidnom vode i organizama, a u aridnom insolacije i vjetra. Poznavanje utjecaja egzodinamskih sila omogućuje ocjenjivanje podobnosti nekog terena za građenje te planiranje i projektiranje adekvatne zaštite u slučaju njihova štetnog djelovanja.Insolacija ili obasjavanje je proces kojim sunčane zrake djeluju direktno na stijene litosfere te neprestanim zagrijavanjem i hlađenjem stijene uzrokuju pukotine, odnosno, u konačnosti, dezintegraciju stijenske mase.Brzina vodnih tokova ovisi o mnogim faktorima, a ponajprije o nagibu terena, značajkama stijena, količini vode i hrapavosti površine korita.

32. Kako dijelimo vode s obzirom na njihov položaj u prirodi? Što su meteorska, juvenila i konatna voda? Skiciraj vodonosnik u homogenim granuliranim naslagama i opiši njegove osnovne dijelove!Razlikujemo atmosfersku, površinsku i podzemnu vodu. Najveća količina vode u podzemlju nakuplja se infiltracijom oborina. To je meteorska ili vadozna voda. Manji dio nastaje kondenzacijom vodenih para, uz mjestimično direktno spajanje vodika i kisika (juvenilna voda), a u nekim se stijenama od vremena njihova postanka nalaze neznatne količine vode (konatna voda).

33. Definiraj poroznost stijene? Koje vrste poroznosti poznaješ? Što je propusnost ili permeabilnost? Da li je veća ukupna ili efektivna poroznost, i o kojoj od njih zavisi permeabilnost?Poroznost je determinirana odnosom volumena pora i šupljina u stijeni prema njezinu ukupnom volumenu. Vrste poroznosti: Postoji primarna ili intergranularna poroznost (koju imaju nevezani sedimenti – šljunci, pijesci i gline) i sekundarna ili pukotinskaporoznost (kod koje voda prolazi kroz pukotine vezanih stijena). Propusnost ili permeabilnost je kada stijena propušta vodu. Ukupna poroznost je veća od efektivne poroznosti.Permeabilnost zavisi o efektivnoj poroznosti jer količina vode koja se može dobiti iz stijene ovisi o efektivnoj poroznosti. Što znači da slobodna voda je ona koja se može kretati u poroznom mediju, a kretati se može samo u šupljinama većim od dminezija kapilara.

34. Koje vrste vodonosnika poznaješ? Skiciraj i kratko opiši arteški vodonosnik! Opiši u kratko podzemno tečenje vode u kršu!Vodonosnici mogu biti takvi da je u njima slobodna voda, krška voda, podzemna voda pod tlakom (subarteška i arteška) te podzemne vode pukotina i žila (mineralne i termalne).

Podzemna voda u kršu, za koji je karakteristična sekundarna (pukotinska) poroznost, može se pojaviti kao koncentrirani vodni tok, kao podzemna voda sa slobodnim vodnim licem ili bez njega te kao arteška krška voda (kad se krški vodonosni kolektor nalazi između nepropusnih slojeva). U kršu su podzemne vodne komunikacije brojnije i bolje razvijene od površinskih. Voda u podzemlju krša teče razvijenim pukotinskim sustavima, pri čemu postojeće pukotine modelira i širi. Postupnoproširenje pukotina nastaje zbog otapanja karbonatnih stijena, koje može biti veoma intenzivno ako voda sadrži ugljik-dioksid i kiseline.

35. Što su ponori, estavele, izvori (ili vrela), vrulje? Koje osnovne vrste izvora poznaješ? Kako dijelimo speleološke objekte prema hidrogeološkoj funkciji?Ponori su pukotine ili udubine koje površinski dio terena u kršu povezuju s podzemnim vodnim tokovima. Nastali su erozijskim i korozijskim radom vode duž dubokih pukotina. Estavele su specifični izvori koji postoje samo u kršu, kojima voda izlazi na površinu za vrijeme visokih podzemnih vodostaja, a za vrijeme niskih podzemnih vodostaja preuzimaju ulogu ponora. Ako podzemna voda izađe na površinu, mjesto njezinog izlaženja nazivamo izvorom ili vrelom. Ako neko vrelo izbija na morskom dnu, ispod razine morske vode nazivamo ga vrulja. Osnovni tipovi izvora su silazni i uzlazni izvori. Podtipovi su preljevni izvori, podmorski izvori ili vrulje, estavele, gejziri, izvori mineralnih i termalnih voda. Speleološki objekti prema hidrogeološkoj funkciji mogu biti izvori, ponori, estavele, protočni spiljski objekti i vrulje.

36. Kako se formiraju slatkovodni vodonosnici u priobalju i na otocima (u uvjetima postojanja vodopropusnih naslaga)? O čemu govori Ghyben-Herzbergov zakon?Slatkovodni vodonosnici u priobalju i na otocima se formiraju tako što valovi donesu razne materijale koji se kasnije formiraju u vodonosnike. Ghyben-Herzbergov zakon je zakon koji nam određuje koliko se slatke vode nalazi ispod razine mora na nekom otoku izgrađenom od sedimentne klastične stijene. Ghyben - Herzbergov zakon ne daje pouzdane podatke. On glasihs = ρf / (ρs – ρf )* hfPri tome je:hs – dubina slatke vode od kote mora do kontakta slatke i slane vode hf – visina razine slatke podzemne vode iznad kote mora; ρf - gustoća slatke vode; ρs - gustoća slane vode.

37. Čime je uvjetovana dinamika mora i oceana? Objasni pojmove: plime i oseke, morskih struja i valova! Što je eustazija?Dinamika mora i oceana uvjetovana je odnosima u Sunčevu sustavu, razlikama u temperaturi, odnosno koncentraciji morske vode, promjenama u atmosferi, potresima i aktivnostima podmorskih vulkana, a manifestira se pojavama plime i oseke, morskih struja i valova. Morska doba (plima i oseka) nastaju zbog djelovanja privlačne sile Mjeseca i rotacije Zemlje. Variraju s Mjesečevim fazama jer nastaju kao posljedicaMjesečeve privlačne sile. Mjesec jače privlači jedinice mase na površini nego u unutrašnjosti. Zbog toga se Zemljin vodeni pokrivač na strani prema Mjesecu jačeizboči nego litosfera ispod njega. Morske struje nastaju djelovanjem vjetra, plime,oseke i različite gustoće morske vode uzrokovane nejednakom temperaturom i koncentracijom. Valovi nastaju zbog utjecaja vjetra, odnosno zračnog strujanja iznad morske površine. Ali, oni mogu lokalno i regionalno nastati i od podmorskih erupcija vulkana, podmorskih klizanja i potresa. Morska se razina u geološkoj prošlosti Zemlje mijenjala pretežito zbog klimatskih promjena, što se naziva eustatičkim pokretima ilieustazijom.

38. Što je erozija i koje vrste erozije poznaješ? Što je to denudacija? Što je eolska a što glacijalna erozija?Pojam erozija označuje mehaničko razaranje stijena djelovanjem vanjskih, egzodinamskih sila, a može biti: erozija vodom, koja se manifestira kao:-regionalna ili pluvijalna (kišom)- fluvijalna (vodenim tokovima)

• glacijalna erozija (erozija ledom i sniježnim lavinama)• eoloska erozija (erozija vjetrom).Egzodinamski faktori djeluju mehanički i kemijski na površinski dio stijena, što rezultira njihovim ogoljavanjem, a time i zaravnavanjem i snižavanjem reljefa. Taj proces naziva se denudacija. Eolska erozija nastaje mehaničkim radom vjetra, a osobito je izrazita u područjima bez vegetacije. Glacijalna erozija označuje proces mehaničkog razaranja i prenošenja stjenovitog materijala kao rezultat rada ledenjaka.

39. Što su klizišta, a što odroni - zašto nastaju? Koji faktori utječu na formiranje klizišta? Razlika između klizanja i puzanja tla?Klizišta su pojave pomicanja površinskih dijelova terena na padinama – veće ili manje dubine, zbog čega su veoma opasna za sve građevine. Do klizanja dolazi zbog popuštanja kohezijskih sila među česticama stijena i nedovoljnog trenja između njih. Odroni su pojave do kojih dolazi u čvrstim stijenama na strmim padinama, u slučajevima kad su diskontinuiteti u stijeni blaže nagnuti od nagiba padine.Na formiranje klizišta utječu različiti faktori. Važniji faktori su: promjene u nagibu padine, promjene opterećenja na padini, udari i vibracije, promjene u sadržaju vode u terenu, djelovanje podzemnih voda, promjene u vegetaciji, trošenje stijena. Razlika između puzanja i klizanja tla je ta što je puzanje proces laganog pomicanja površinskog rastrošenog dijela stijena u kojem nastaju plastične deformacije što rezultira deformacijom padina i kosina, nazivamo puzanje. A kod klizanja dolazi do pomicanja površinskih dijelova terena na padinama.

40. Koji osnovni elementi determiniraju prirodnu stabilnost padina (kosina) i mogućnost aktiviranja klizišta?Osnovni elementi koji determiniraju prirodnu stabilnost padina i mogućnost aktiviranja klizišta: - promjene u nagibu padine do kojih dolazi zbog djelovanjaegzodinamskih procesa ili nepravilnih graditejjskih zahvata (erozija, ustrmljivanje kosine padine). Ovdje spada i nezaustavljivi prirodni proces povećanja nagiba padina uslijed neotektonskih i recentnih tektonskih pomaka;- promjene opterećenja na padini, uzrokovane promjenom postojećeg rasporeda masa u smislu dodatnih opterećenja ili rasterećenja padine (deluvijalne i aluvijalne nakupine, gradnja nasipa, zasjecanja padine i sl.);- udari i vibracije nastali djelovanjem endodinamskih faktora (potresa), kretanjem teških vozila i miniranjem;- promjene u sadržaju vode u terenu izazvane dugotrajnim oborinama nakon sušnog razdoblja, što rezultira poremećajem prirodnog stanja podzemne vode u padini, odnosno naglim podizanjem njene razine, povećanjem brzine podzemnog tečenja te promjenama hidrauličkog gradijenta;- djelovanje podzemnih voda, u smislu promjena strujnog tlaka vode i njezinog režima (što negativno ulječe na ravnotežu stanja u padini);- promjene u vegetaciji nastale nekontroliranom sječom stabala omogućuju povećano djelovanje egzodinamskih faktora, promjenu režima podzemnih voda i dovode do smanjenja stabilnosti padine;- trošenje stijena, nastalo zbog utjecaja egzodinamskih faktora, rezultira slabljenjem kohezijskih sila među česticama, što dovodi do smanjenja čvrstoće materijala na smicanje u padini.

41. Nabroji glavne suvremene egzodinamske procese i pojave! Što su asekventna, konsekventna i insekventna klizišta? Koji su osnovni razlozi formiranja klizišta, kako se mogu sanirat?Egzodinamski procesi i pojave: denudacija, erozija, akumulacija, abrazija, klizanje u stijenama, odronavanje, osipanje, sufozija i likvefakcija.Asekventna klizišta su klizišta kod kojih je klizni materijal jednak materijalu zaobljene klizne plohe. Konsekventna klizišta su klizišta kod kojih je klizni materijal drugačiji po sastavu od materijala po kojem klizi. Insekventna klizišta su klizišta kod kojih su i klizni materijal i materijal po kojem klizi izgrađeni od više različitih stijena.Na formiranje klizišta utječu različiti faktori. Važniji faktori su: promjene u nagibu padine, promjene opterećenja na padini, udari i vibracije, promjene u sadržaju vode u terenu, djelovanje podzemnih voda, promjene u vegetaciji, trošenje stijena. Saniranje pokrenute stijenske mase može se obaviti:- uređenjem površinske odvodnje,- potpornim konstrukcijama, za sprečavanje erozije nožice klizišta uz obale voda tekućica, jezera ili mora, te za opterećenje nožice klizišta u zasječenim i usječenim dijelovima terena,- povećanjem čvrstoće materijala (metodama injektiranja, toplinski, elektroosmozom i elektrokemijski),- promjenom oblika padine, što je efikasno ako se klizanje događa po plohi približno cilindričnog oblika, i to opterećenjem nožice klizišta materijalom koji se može dobiti i rasterećenjem gornjeg dijela klizišta,- dreniranjem podzemne vode kopanim drenovima i bušenim cijevnim drenovima, kojima se smanjuje uzgon, porni tlak i hidrodinamični utjecaj podzemne vode u terenu,- zamjenom materijala (materijal u kliznom tijelu – niže posmične čvrstoće se dijelom ili potpuno zamjenjuje materijalom (obično nekoherentnim) bolje posmične čvrstoće,- pošumljavanjem terena.

42. Što je sufozija? Što je likvefakcija? U koje vrste procesa spadaju ove pojave?Sufozija je proces koji se odvija u koherentnim i inkoherentnim stijenama, a rezultira ispiranjem sitnih čestica radom tekućih podzemnih voda u terenu. Likvefakcija je proces koji nastaje u nekoherentnim (nevezanim) sedimentima zasićenim vodom. Manifestira se potpunim gubitkom čvrstoće zbog naglog porasta pornih tlakova (pod utjecajem dinamičke pobude) i njihovim prijelazom u tekuće stanje. Ove pojave spadaju u egzodinamske procese.

43. Na čemu počiva teorija tektonike ploča? Koja je razlika između fikstičke i mobilističke koncepcije formiranja i položaja kontinenata? Koji su glavni dokazi u prilog mobilističke teorije?Američki znanstvenik, filozof i političar Benjamin Franklin (1782) postavio je hipotezu: "Zemljina kora je vjerojatno ljuska koja pluta na tekućoj unutrašnjosti. Dakle, površina Zemlje bi se mogla pomicati i razoriti pod utjecajemsnažnih gibanja tekućina na kojima leži." Fiksistička koncepcija polazi od nepromjenjivosti položaja kontinenata, uz koje iz geosinklinalnih prostora nastaju i prirastaju novi mladi borani gorski lanci. Mobilistička koncepcija ima osnovu u mijenjanju položaja dijelova litosfere tijekom razvoja Zemlje. Njezin se početak vezuje uz istraživanja A. Wegenera koji je 1912. godine nakon provedene analize procesa nastanka kontinenata i oceana zaključio da se kontinenti pomiču, čime je dano logično tumačenje sličnosti obrisa nekih kontinenata. Mobilistička koncepcija obuhvaća u biti sve one stavove kojima je osnova u kretanju ploča litosfere po plastičnom sloju astenosfere. Uzroci kretanja pripisuju se u najvećoj mjeri konvekcijskom (toplinskom) strujanju koje je u neposrednoj vezi s kretanjem magme, ali i gravitacijskim silama. Kretanja u litosferi objašnjavaju se i privlačnim silama Sunca, Mjeseca i

drugih svemirskih tijela. Ona izazivaju kretanja magme, što rezultira velikim valovitim izvijanjem, oscilacijama i lomovima u Zemljinoj kori, te kretanju njezinih odvojenih dijelova.Glavni dokazi u prilog mobilističke teorije su to što se u mobilističkoj teoriji kontinenti pomiču, dok u fiksističkoj kontinenti ne mjenjaju svoj položaj.

44. Što je astenosfera i čime rezultiraju pokreti u njoj? Objasni granice litosfernih ploča! Što su zone subdukcije (konzumacije, destrukcije) i prirasta (konstrukcije, akrecije) oceanske kore? Kako nastaju i funkcioniraju transformne (neutralne, konzervativne) granice litosfernih ploča?Astenosfera je područje Zemlje koje se proteže između 100 i 200 km ispod površine. To je slaba ili "meka" zona u gornjem plaštu, a leži neposredno ispod litosfere. Postoje 3 vrste granica litosfernih ploča: Divegentne granice ploča, na kojima se ploče međusobno razdvajaju i udaljavaju, Konvergentne granice ploča, na kojima se jedna ploča kreće prema drugoj i podvlači i Transformna granica ploča, gdje se ploče pomiču (klize) subparalelno, jedna pored druge u suprotnim smjerovima.Pokreti u astenosferi rezultiraju pomicanjem ploča duž granica koje mogu biti divergentne (konstruktivne ili akrecijske), konvergentne (destrukcijske ili konzumacijske) i transformne (neutralne ili konzervativne).Konvergentne granice su mjesta na kojima se ploče približavaju, a nazivaju se još i zonama subdukcije. Razlikuju se duboke ili B-subdukcije i plitke, kontinentalne (krustalne) ili A-subdukcije. Zona prirasta je mjesto na kojima se ploče međusobno razdvajaju i udaljavaju i tu nastaje nova oceanska kora. Tj to je mjesto prirasta. Transformne granice nastaju tako kad ploče klize jedna pored druge, tu nastaje transformna granica. Transformna granica funkcionira tako što zbog trenja ploče ne mogu jednostavno kliziti jedna pokraj druge. Točnije, pritisak se nakuplja u obje ploče sve dok ne dosegne stupanj prekoračenja praga deformacije stijena, kada se akumulirana potencijalna energija oslobađa u vidu deformacije na obje strane rasjeda. Deformacija je akumulativna i trenutna, i ovisi o reologiji stijene - rastezljiva donja kora i plašt akumuliraju deformaciju postupno putem posmicanja, pri čemu krhka gornja kora reagira lomljenjem ili trenutnim otpuštanjem pritiska, koje izaziva kretanje

duž rasjeda. Rastezljiva površina rasjeda može također otpustiti pritisak kada je stupanj deformacije prevelik. Energija otpuštena trenutnim pritiskom je uzrok potresa, učestalog fenomena duž transformnih granica.

45. Objasni postvulkanske pojave, kao što su to: fumarole, solfatare, mofete i gejziri? Na što ukazuje njihova prisutnost?Kad intenzivna vulkanska aktivnost prestane, na površinu mogu izlaziti različiti plinovi i pare iz magme koja u nutrini litosfere još nije posve ohlađena. To su postvulkanske pojave, a među njima su važnije: fumarole- u kojima prevladavaju vodena para i neki plinovi različitog sastava, solfatare -specifičan oblik fumarola u kojima prevladava sumporovodik (H2S), mofete-pukotine kroz koje izlazi ugljik-dioksid (CO2), a obično su predznak prestanka intenzivnije vulkanske aktivnosti, gejziri- izvori koji povremeno izbacuju vruću vodu i paru u obliku vodoskoka.Njihova prisutnost ukazuje na to da nutrina litosfere još nije posve ohlađena ali i da je prestala intenzivna vulkanska aktivnost.

46. Što su potresi i kako nastaju? Kakvi mogu biti potresi po podrijetlu? Jesu li povezane pojave potresa i vulkanizama? Što je hipocentar, a što epicentar potresa? Što su potresni P, S, i L-valovi? Na kojim granicama litosfernih ploča se pojavljuju plitka, a na kojima duboka potresna žarišta? Seizmička aktivnost je rezultat endodinamskih procesa, a manifestira se pojavama potresa. To su kratkotrajne vibracije Zemljine kore koje, iako traju svega nekoliko sekundi, na površini litosfere mogu izazvati katastrofalne posljedice. Prema novim postavkama globalne tektonike potresi nastaju pomicanjem litosferskih ploča. Po podrijetlu potresi mogu biti: tektonskog podrijetla koji čine 90% svih potresa na Zemlji, vulkanski - 7% i urušeni potresi nastali urušavanjem stijenske mase u podzemlju (3%). Povezane su pojave potresa i vulkanizma jer distribucija vulkana na Zemlji prikazuju povezanost tektonike ploča i vulkanizma. A potres nastaje pomicenjam tektonskih ploča. Hipocentar je mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje, a mjesto vertikalne projekcije hipocentra na površini, u kojem se osjeti najjači udar, naziva se epicentar. Longitudinalni valovi, undae primae ili P-valovi najbrži su, vibriraju u smjeru širenja potresnog udara, izazivaju stezanje i rastezanje stijenske mase, šire se konveksno prema središtu Zemlje, a brzina im raste s dubinom. Transferzaini valovi, undae secundae ili S-valovi sporiji su od P-valova za oko 1.7 puta, a vibriraju okomito na smjer širenja. Dugi valovi, undae longae ili L-valovi šire se samo kroz litosferu, paralelno s njezinim lupinama i najsporiji su, a imaju i najmanju važnost. Slabiji potresi plitkih žarišta nastaju u području oceanskih hrptova i transformnih rasjeda, a oni jači - s dubokim žarištima, uzonama subdukcija.

47. Koja je ljestvica s obzirom na opisane značajke intenziteta potresa u epicentru, najprihvatljivija za graditeljstvo i radi čega? Od kojih temeljnih značajki polazi MSK-64 ili UNESCO ljestvica inteziteta?S obzirom na opisane značajke intenziteta potresa, Ijestvica MSK-64 najpotpunija je (i za građevinarstvo najprihvatljivija) od svih do sada predloženih jer polazi od vrste građevina te vrste i količine oštećenja nastalog potresom određenog stupnja. Temeljne značajke od kojih polazi MSK-64 Ijestvica, s razredbom i opisom potresa od V. do XII. stupnja. 1. Tipovi zgrada (zgrade koje nisu primijenjene aseizmičke mjere), 2. Količinske značajke (postotni odnos oštećenih građevina prema postojećem broju građevina), 3. Klasifikacija oštećenja, 4. Grupirana obilježja ljestvice. Intezitet potresa (izrađen u stupnjevima od V. do XII) V° - Dosta jak potres - budi iz sna, VI° - Jak potres - izaziva paniku VII° - Silan potres - izaziva oštećenja građevina, VIII° - Štetan potres - izaziva jaka oštećenja zgrada, IX° Ograničeno razoran potres - izaziva opća oštećenja građevina, X° - Razoran potres - izaziva opće rušenje zgrada, XI° - Pustošni potres - izaziva katastrofu, XII°- katastrofalni potres - izaziva promjene reljefa.

48. Opiši neke: tipove zgrada, količinske značajke, klasifikacije oštećenja i grupna obilježja UNESCO ljestvice inteziteta potresa!Tipovi zgrada: Tip A - zgrada od neobrađenog kamena, seoske zgrade od nepečene opeke, kuće oblijepljene glinom, Tip B - obične građevine od pečene opeke, zgrade od blokova i montažne zgrade od prirodnog obrađenog kamena, kao i one s djelomično drvenom konstrukcijom. Tip C - armirano-betonske zgrade i dobro građene drvene zgrade. Količinske značajke (postotni odnos oštećenih građevina prema postojećem broju građevina) - pojedine - do 5%, mnoge - do 50%, većina - približno 75%. Klasifikacija oštećenja1. Prvi stupanj - laka oštećenja: sitne pukotine u žbuci, osipanje komadića i ljuskica morta i boje sa zidova i stropova. 2. Drugi stupanj - umjerena oštećenja: manje pukotine u zidovima, opadanje krupnih komada žbuke, padanje crijepa s krova, pojava pukotina na dimnjacima i padanje dijelova dimnjaka. 3. Treći stupanj - teža oštećenja: veće i dublje pukotine u zidovima, rušenje dimnjaka. 4. Četvrti stupanj - razaranje: pucanje zidova, otvorene pukotine, djelomično rušenje zgrada, razaranje konstruktivnih veza, rušenje unutrašnjih zidova. 5. Peti stupanj - totalna oštećenja: potpuno rušenje zgrada. Grupna obilježja UNESCO ljestvice inteziteta potresa: a) ljudi i okolina koja ih okružuje, b) građevinske konstrukcije, c) prirodne pojave

49. Osnovne vrste stijena i njihove najbitnije značajke. Zašto je primarna i nezaobilazna uloga inženjergeologa u graditeljstvu?U inženjerskoj geologiji razlikujemo vezane ili čvrste, poluvezane ili koherentne i nevezane ili inkoherentne stijene. Najbitnije značajke čvrstih stijena su porozitet, propusnost, higroskopnost, otpornost na smrzavanje i grijanje, prostorna masa, statička i dinamička čvrstoća, habanje te modul elastičnosti i obradivosti. Svojstva poluvezanih stijena su mineralni sastav, higroskopnost, plastičnost, elastičnost, ljepljivost, stišljivost, kohezija,vodopropusnost, bubrenje i skupljanje. Najvažnija svojstva nevezanih stijena su mineralni sastav, granulometrija, porozitet, propusnost, stišljivost, kut unutrašnjeg trenja i kohezija.Po definiciji udruge inženjergeologa inžinjerska geologija je primjena geoloških podataka, tehnika i principa u istraživanju prirodnog nastanka stijena i tala ili podzemnih voda u svrhu jamstva da su geološki faktori koji utječu na lokaciju, planiranje, oblikovanje, projektiranje, građenje i održavanje inženjerskih konstrukcija, te otkrivanje rezervi podzemnih voda bili temeljito prepoznati te adekvatno interpretirani, korišteni i prikazani za primjenu u inženjerskoj praksi. A inženjergeolog nam dostavlja te podatke koji su bitni za graditeljstvo.

50. Što je RQD indeks? Koje su najpoznatije suvremene klasifikacije stijena u tunelogradnji? Na kojih šest parametra se temelji RMR ili geomehanička klasifikacija stijena, i gdje se primjenjuje?RQD indeks je postotak cjelovitosti stijene. Mjeri se u bušotini gdje se gleda razmak između pukotina na promatranom dijelu (obično visine 1 m) stijene. Najpoznatije su: 1. MRMR - Modified Rock Mass rating system for mining MBR, objavili su Cummings i dr. (1982), 2. SRM (Slope Mas Rating), Romana 1985, 3. Qtbm(tbm u indeksu) (Q sistem prilagođen strojnom iskopu tunela) (Barton, 2000)RMR parametri: 1. jednoosna tlačna čvrstoća 2. Indeks kvalitete jezgre (rock qualiti designation index-RQD) 3. Razmak diskontinuiteta (diskontinity spacing) 4. Stanje diskontinuiteta, 5. Uvjet podzemne vode 6. Orijentacija diskontinuiteta. Geomehanička klasifikacija prvenstveno je namjenjena definiranju podgrade tunela i drugih podzemnih građevina u građevinarstvu.

51. Koja su glavna razdoblja geološke prošlosti i po čemu su ona značajna (tablica razvoja i bitnih događanja na Zemlji)? Objasni bitne trenutke nastanka kontinenata u svijetlu mobilističke koncepcije (za odgovor na pitanje može se koristiti i tablični prikaz ''vremenskog slijeda razvitka života i važnijih geoloških događanja na zemlji'')!Geološka prošlost se dijeli na prekambrij, paleozoik, mezozoik i kenozoik.

52. Što je geološka karta, što mora sadržavati? Na koji način se označavaju starosti, vrste stijena i različiti i drugi sadržaji?Geološka karta je na topografskoj podlozi grafički prikaz terena, starosti stijena, njihova sastava i međusobnih odnosa te ostalih važnih geoloških pojava. Geološka karta morasadržavati: kartu, legendu kartiranih jedinica, legendu standardnih oznaka, geološki stup i geološki profil (presjek). Ako je karta bojana onda se propisanom bojom označavaju utvrđene jedinice, a ako je karta izrađena crno-bijelom tehnikom, onda se koriste odgovarajuća sjenčanja.