DR NELE KARAJLIĆ

FAJRONT U SARAJEVU

2

Dr Nele KarajlićFAJRONT U SARAJEVU

Za izdavača LAGUNA Dejan Papić

Za izdavača NOVOSTI Ratko DmitrovićUrednik Vule Žurić

Lektura u korektura Jelena Žurić Živana RaškovićSLOG u prelom Saša Dimitrijević

Štampa u povez Margo-art, BeogradTiraž 20.000

Izdavači Laguna, Beograd Resavska 33 Klub čitalaca: 011/3341-711www.lagupa.gs e-mail: ipfo@lagupa.gs

NID Kompanija „Novosti" a.d.

Trg Nikole Pašića 7 e-mail: books@povosti.gs

CIR Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd821.163.41-94

KARAJLIĆ, Nele, 1962-Fajront u Sarajevu / Nele Karajlić. Beograd : Laguna: Novosti, 2014

(Beograd: Margo-art). 380 str.; 21 cmPravo ime autora: Nenad Janković. Tiraž 20.000. Beleška o autoru: str. 381.

ISBP 978-86-521-1564-8 (Laguna)ISBP 978-86-7446-241-6 (Novosti)

COBISS.SG-ID 207354380 

3

Predgovor Fajront u Sarajevu je teško, pomalo bolno, svakako setno prebiranje po

uspomenama jednog od Sarajlija koji su taj grad u Titovoj Jugoslaviji učiniliposebnim. Novi primitivizam je Sarajevo izbacio iz zglobne čašice, učinio gadrugačijim, dao mu oreol avangarde, a najveća zvezda tog pokreta bio je dr NeleKarajlić.

Ovo je njegova priča, iskrena, duhovita, priča bez koje predratno Sarajevo

grad raje i papaka nije moguće razumeti do kraja. U tom kazivanju Nele je sanjaro sunčanoj strani ulice, naivac, žrtva, vizija koja hoda, nepresušni izvor ideja,hrpa straha. Unutar korica Fajronta u Sarajevu saznaćete neke od detalјaneophodnih da u potpunosti shvatite ko su bili, ili ko su danas, Sarajlije bez čijihimena, stvaralaštva i karijera, Sarajevo ne bi pamtili ni po čemu drugom do poSarajevskom atentatu.

Taj i takav život mogao je da se kreće, i kretao se, samo od linije

šesnaesterca fudbalskog kluba Vratnik, davnih sedamdesetih, do Prvogkoronarnog odelјenja Urgentnog centra u Beogradu, četrdesetak godina kasnije.Sve što se važno odigralo između te dve stvarne i vremenske linije, naći ćete uovoj knjizi.

4

Sanji, Jani u Điđi 

5

1

SRČANI UDAR Kažu da su u Mladenovcu sva čuda moguća. Te žena sa kravlјim repom, te

čovjek magnet, te jagnje sa šest nogu, te dijete koje savija čelik pogledom, teovo, te ono, uglavnom likovi i legende u koje može povjerovati samo dobarkomad budale. Ni ja tome nisam poklanjao naro čitu pažnju sve do nedjelјedvadeset drugog maja dvije hilјade jedanaeste. Tad mi se dogodilo čudo.

Sunce tek što bješe obasjalo pusti peron lokalne autobuske stanice kad se tu,na tom neočekivanom mjestu, nađoše gospođa Sudbina i arhanđel Azrael. Da serazumijemo, nije čudno da se njih dvoje nađu na bilo kojoj tački na svijetu, pa iu Mladenovcu, s obzirom na vrstu djelatnosti za čije su obavlјanje biliregistrovani (Sudbina vodi niti lјudskih života koje po pravilu završavaju smrću,dok je Azrael taj koji ima nemio zadatak da počivšeg ponese na nebo), ali je bilou najmanju ruku neobično da su viđeni na istom mjestu i u isto vrijeme. Obično,zbog gustog rasporeda, gospođa Sudbina svoj dio posla završi i ode, žureći naneko drugo mjesto, a tek onda dolazi arhanđel Azrael, ne bi li uredno pokupioostatke preminulog, koje valјa prebaciti što na nebo, što pod zemlјu. Otuda, ipored toga što su oboje stari više hilјada godina, nisu imali prilike da se čestoviđaju. Zato, ako ih ikada vidite u isto vrijeme i na istom mjestu, znajte da jeizmeđu njih iskrsao neki problem, konflikt.

Tog sunčanog nedjelјnog jutra ja sam bio predmet njihovog nesporazuma.Kako su došli prije vremena, za mjesto čekanja izabraše birtiju Kog Mije,

onu koja odvaja mladenovačku pijacu od parkinga ispred zgrade Skupštineopštine. Arhanđel naruči vinjak, a ona sok od jabuke i neko vrijeme provedošebez izgovorene riječi.

Sudbina je polako gubila strplјenje, želeći da što prije završi posao zbog kogse tog sunčanog majskog jutra zatekla u Mladenovcu. Gledala je u dno svoječaše, u kojoj odavno više nije bilo soka od jabuke, kao neko kome je život prošaobez smisla i velikih uzbuđenja. U ovakva predivna jutra, okupana tako sjajnim ibistrim suncem pod čijom svjetlošću i mjesta poput ove žalosne kafane dobijajuatribute Sikstinske kapele, gospođa Sudbina se osjećala suvišno.

„Kakav nesklad između mene i ovoga jutra", prošaputa i uputi pogled karoštilјu na kome su cvrčali ćevapi, plјeske, ražnjići i kobaje. Arhanđel Azrael

6

primijeti taj pogled i u skladu sa svojim evropskim manirima upita damu da li jegladna. Sudbina odmahnu glavom i tako mu dade do znanja da bi najradijenapustila birtiju u kojoj sjede već više od četiri sata.

Odjevena u dugu smeđu halјinu od engleskog tvida, sa šeširom čiji je obodbacao sjenku preko njenog lica, Sudbina je preko šanka gledala u kalendar zadvije hilјade jedanaestu. Krasilo ga je nago tijelo neke Azijatkinje. ArhanđelAzrael gledao je kroz musavi izlog birtije mladiće i djevojke koje je na ulicuizbacila pokojna mladenovačka noć. Prigrnu crnu kožnu jaknu, ukrašenu nitnamai zihernadlama, istu onakvu kakvu su nosili pobornici pank pokreta u vrijemekad sam i ja bio mlad.

„Mala, daj nam deset ćevapa i pileće belo, sa mnogo luka. I meni donesi jošjedan rubinov." Konobarica klimnu glavom i iste riječi prenese debelom,ožarenom, nadimlјenom roštilјdžiji, koji od silnih narudžbi nije stizao da obrišeznoj sa čela sa kog su slane kapi padale na usijanu omašćenu rešetku na kojoj seveć uveliko peklo mamurno meso.

„A vi?' upita ga Sudbina.„Šta ja?", odgovori arhanđel, praveći se da je iznenađen njezinim pitanjem.

Znao je da će kad-tad doći vrijeme da ona nešto njega pita. Predugo rade ovajposao da bi tek tako sjedili bez riječi.

„A vi?", ponovo upita Sudbina.„Šta ja?", pravio se lud Azrael.„A vi? Zašto ste vi ovdje?"„Čekam mušteriju."„Ovdje u kafani?"Arhanđel baci pogled na svoj roleks na dlakavoj ruci i počeša se krilom iza

uveta, ukrašenog minđušom.„Trebalo bi da dođe za pola sata. Zanimlјiv slučaj... Duhovit dečko, ali

predugo u životu. Precijenio je sebe i svoje mogućnosti. Budala! Ništaspektakularno. Jedan slatki mali fatalni srčani udar."

„Možda je to ono zbog čega su me zvali da dođem u ovu zabit", pomisliSudbina. Ona pokuša da sazna nešto više o tom slučaju. 

„Šteta. Znate, kolega, nekad mi je žao svih tih smrtnika, svih tih lјudi kojine osjećaju vlastite granice, koji ne mogu da ustanove dokle mogu da se pruže...A taj, izvinite na pitanju, što ga čekate, je li ušao u neke godine ili je mlad?"

Azrael se pretvarao da mu je drago što se dama konačno zainteresovala zanjegov posao. Ni njemu nije manjkalo lukavstva. Promijeni položaj tijela, nagnu

7

se ka njoj, a pogled mu posta frišak i bistar.„Pa, po godinama je mlad, četrdeset i devet, ali po onome što je preživio, to

je skoro duplo. Kao što rekoh, zanimlјiv dečko. I poznat... Ouuuuu, biće tovrhunska sahrana!!! Kod mene u firmi, svi su ubijeđeni da na sahrani neće bitiispod tri hilјade zvanica."

Sudbina shvati o čemu se radi. Pokuša da izvuče još koji podatak o čovjekuzbog kog je potegla toliki put, spremna da svakog trenutka uđe u spor saAzraelom. „A, selebriti! Pa šta mu je to trebalo?!"

„Jebiga. Ljudi ne znaju kada treba da stanu. Tijelo ne trpi budalu!"U tom trenutku, na parkingu ispred ugostitelјskog objekta parkira se sivi

pežo, partner nove generacije. Iz njega izlazi energičan čovjek, sa neznatnimviškom kilograma. Nјegova pojava izaziva osmijeh kod slučajnih prolaznika. Onim otpozdravlјa u dobrom raspoloženju. Ulazi u ugostitelјski objekat snamjerom da, prošavši između stolova i šanka, uđe na pijacu. Pozdravlјa se saskoro svakom osobom koja u kafanskom žagoru i dimu cigareta konzumira svojuprvu kafu, drugu pivu, treći vinjak ili četvrti ćevap. Konobarica mu lјupkomahnu. On prođe pored stola za kojim su sjedili Azrael i Sudbina. I njihpozdravi, ne znajući da li ih poznaje

odnekud ili ne. U malim mjestima valјa svakoga pozdraviti. Takav je red.A taj čovjek, to sam bio ja.„Pa to je Nele!? Zar Nele?!?" Prvi put u toku dana Sudbini se oteše neka

osjećanja.„Ne interesuje me ko je. Poso je poso", reče arhanđel Azrael. Bio je hladan

kao Ivković kad je odbranio penal Maradoni.„Pa to je Nele iz Nadrealista... Iz Pušenja... Sad radi sa Kusturicom onaj No

smoking... kao da želi da urgira, Sudbina se unese u moj slučaj.„Draga moja, kod mene imena ništa ne znače. Ako sam mogao prevesti

Kenedija, Če Gevaru, Tita, Đinđića, ovoga, onoga... zašto ne bih... Kako se onodečko zove?"

„Nele. Nele Karajlić, doktor. Ali... Ja ga nemam na spisku! Po meni, on imajoš mnogih dana na ovom svijetu."

Sudbina pokuša da sakrije nemir, ali odaše je pokreti dok je vadila blokčić iztašne. Azrael je nadmoćno sjedio sa druge strane stola. Uživao je u situaciji ukojoj se pred njim jedna dama izgubila pod teretom činjenica. Vadio je čačkaliceiz karafindla, lomio ih na pola i onim srednjim tankim dijelom čistio džepove usvojoj višehilјadugodišnjoj vilici napunjenoj mlјevenim mesom i vrućom

8

lepinjom, koju bi, koje li ironije sudbine, i mrtva usta jela. Interesantno, nijepušio. Dok je ona pokušavala da nađe opravdanje za ono što je nosila u glavi, onpokaza konobarici ispružen palac desne ruke, kojim je označavao broj vinjakakoji bi trebalo da mu donese. 

Sudbina se najzad nasmija: „Evo, znala sam." Pokaza na svoj notes, te istipoturi Azraelu pod nos: „Ovdje lijepo piše... Nele ostaje živ!"

Azrael se namršti. Ne bi mu pravo.„Pa dobro, ko je ovdje lud?! Nećete mi reći da sam bez potrebe došao sa

Islanda!?" Ljutito odmahnu glavom, a njegov glas dobi neuobičajenu dubinu, odkoje zastade dah svakome u kafani Kog Mije.

„Ne dolazi u obzir! Ja u svojoj agendi imam ime, prezime, dan, sat, mjesto,način smrti... A ovdje lijepo piše: zakrčenje donje aorte vaso srastica, prekidrada srca. Jednom riječju: srčani udar. Infarkt!!!" Pokaza svoj mali ajpod.Sudbina ušuti. Pokuša da dobije na vremenu i da Azraelu pruži priliku da sesmiri. Okrenu glavu ka konobarici, no prije nego što pokuša da joj se obrati,Azrael, ne skidajući pogled sa Sudbine, viknu neugodno i prostački: „Mala, dajgospođi još jedan sok od jabuke."

To je bila kap koja preli čašu. Preko takvog ispada jedna dama nije mogla dapređe. Ona ustade tako sigurno i odlučno da ne dotaknu niti stola niti stolice, iuputi Azraelu pogled pun prezira. Tihim, podrhtavajućim glasom reče:

„Nadam se da mi nećete zamjeriti ukoliko se udalјim." Azrael je i nepogleda, već obori glavu, duboko svjestan da je prešao granicu pristojnosti. No,njegova sujeta mu ne dozvoli da je pogleda pravo u oči i uputi joj riječiizvinjenja.

I dok je on netremice gledao u stolnjak ukapan vinjakom i vodom, iprekriven mrvicama lepinje, Sudbina se dostojanstvenim korakom uputi kaizlaznim vratima. U kafani, koja već uveliko bješe puna, nasta muk. Nije biločelјadeta koje ne shvati da se dešava nešto strašno, da je pred nekoga postavlјenopitanje života i smrti.

„A šta ćemo sa čovjekom? Je l' ga ja odvodim u mrtve ili ne?"Ja sam taj razgovor ostavio za sobom. Uđoh u polјoprivrednu apoteku i,

prije nego što zatražih sredstvo za prskanje ruža, osjetih bol u želucu. Bol nijebio toliko jak da od toga pravim dramu, ali je bio konstantan i nije popuštao uintenzitetu. Bio sam toliko pribran da nijednim pokretom ili izrazom lica nisampokazao prodavcu da imam neki problem. Prodavac je bio kosmat čovjek, gustihbrkova. Više mi je ličio na mesara nego na nekoga ko radi u apoteci, pa makar

9

bila i polјoprivredna. On se okrenu, baci pogled po neurednim drvenimstelažama na kojima je stajala gomila hemikalija i koje je samo ženska rukamogla dovesti u red. Ipak, na moje iznenađenje, on pronađe ono što sam tražio.Pred mene spusti kesicu na kojoj je pisalo ime hemikalije, ime proizvođača iupozorenje o otrovnosti preparata.

„Imamo samo ovaj... slovenački... on je malo skuplјi od Galenikinog, alikomšije vele da to svakako ne pomaže ako ružu napadne pepelnica."

Previše podataka za nekoga ko je dobio jednostavan zadatak da kupi „otrovza ruže". Izvadih telefon iz džepa i nazvah onoga ko me je poslao. Bol u želucuposta jači. Telefon zazvoni. Javi se Sanja. Upitah je za vrstu otrova. Bol počinjeda se penje iz želuca ka gore. To je sad bio potpuno nov bol. Postadohuznemiren. Bol nije jenjavao, već se polako penjao uz vrat. Kako je bol grizaomoje tijelo, tako je panika hvatala moju dušu. Sanja mi reče da uzmem to što miusamlјeni Brko nudi. Ona ne primjećuje da sa mnom nešto nije u redu. Jauzimam kesicu. Plaćam. Brko me gleda. Osjeća da se nešto dešava. Ali ne znašta. Bol prelazi u grlo. Nisam siguran da li je to samo želudac. Odmahujem Brkiza sitan kusur koji mi vraća. Izlazim, uz šturi pozdrav. Bol u želucu se pojačava,u grlu malo popušta, ali je u vratu i dalјe prisutan. Odlučujem da prekinemkupovinu. Idem do auta, da sjednem i da vidim 'oće l' me prestat. Prolazimponovo kroz birtiju. Ha samom ulazu sudaram se sa Sudbinom i Azraelom.Rekoh: „Pardon", i prođoh na druga vrata, ka parkingu.

Nisu me ni primijetili, jer su stajali jedno naspram drugog, poput lјubavnikaizmeđu kojih je upravo iskrsla svađa. Da se Šekspir tog jutra zadesio uMladenovcu, zaklјučio bi da vrela lјubav nikad razumu ne da sporazum daizgladi. Istina, govorili su i dalјe tiho, ne želeći da remete nedjelјnimladenovački mir, ali je u njima buktao plamen pravog malog rata koji jesvojom silinom prijetio da zapali cijelu Šumadiju.

„U mom notesu piše da udar nije smrtonosan. Mislim, kolega, da je u ovomslučaju zatajila vaša administracija. Za Neleta, prema mojim papirima, ima jošvremena."

„Onda nešto nije u redu sa komunikacijom između naših firmi! Ali, molimvas, zar je vjerovati vašem noteščiću? Pogledajte sistem po kome mi danasradimo!"

Arhanđel slavodobitno izvadi svoj ajpod, a Sudbina se kiselo nasmija:„Zar je važnije na čemu piše od onoga šta piše?"„Sad me lјutite, mlada damo. Mislim da imate ličnu naklonost prema toj

10

osobi, što vas potpuno dezavuiše u obavlјanju tako odgovornog posla kao što jenaš." 

„Lična naklonost!? Pa ja više volim staro Pušenje nego ovo što on sada radi.Što se naklonosti tiče jeste, strpala sam i njega i njegovu porodicu u poslјednjiavion iz Sarajeva za Beograd devedeset i druge, na samo dan pred početak rata.Jeste, dala sam mu mogućnost da povremeno napušta Srbiju za vrijemebombardovanja devedeset devete, ali, molim vas, ja prema njemu ne gajimnikakve ozbilјnije simpatije. Nije on ni Čola ni Bajaga!"

Azrael se osvrnu oko sebe. Bi mu neugodno kad primijeti da su sve oči ukafani Kog Mije uprte u njih dvoje. Mahnu konobarici da priđe, izvadi iz džepasvežanj zgužvanih para i tutnu joj ih u ruke poput kockara.

Osjeti njen dlan. Bio je vlažan. Uputi joj pogled pun lјubavi, okrenu se iizađe iz birtije. Potraži me pogledom i nađe me. Sjedio sam za volanom,presavijen od bolova.

Oborih sjedište koliko sam mogao i pokušah da nađem najprirodniji položajtijela, ne bi li me prošao bol. No, ne samo da nije prolazio, već se širio premagore i sa sobom donosio osjećaj bespomoćnosti. U trenutku kada se vilicaukočila a zubi počeli da trnu, znao sam šta me je snašlo. Nije me bolio želudac.Bolјelo me je srce.

Interesantno je kako čovjek, kada dođe u bezizlaznu situaciju, razmišlјa brzoi dela ispravno, kao da mu se dramatična pozicija u kojoj se našao dešava svakidan. Ja, koji sam poznat kao smušen, onaj kog „krase" pogrešne reakcije ilatentna paranoja, ja, koji sam u životu uvijek kretao kasno i u suprotnomsmjeru, ja, koji nikad nisam znao procijeniti šta lјudi od mene traže, jer 

sam u svom mozgu sam sebi bio važniji od njih, ja sam u tom trenutku biopribran i svjestan svakog detalјa ove, priznaćete, krajnje neugodne situacije.

Ugledah gospođu s cegerima. Upitah gospođu s cekerima: „Gospođo sacegerima, gdje je ovdje Hitna pomoć?" Gospođa s cegerima mi brzo, bezsuvišnih riječi i pokreta, pokaza put. Imao sam sreće. Hitna je bila udalјena teknekih sto metara od pijace. Upalih auto.

Bol je postajao sve nepodnošlјiviji. Vratih se u rikverc. Krenuh nekihpedeset metara kroz zabranu.

Bol je bio toliki da je zasjenio čak i strah od smrti.U stvari, kako je poželјno umrijeti kad te nešto boli! Smrt ti dođe kao spas,

olakšanje.Zbunih se na slјedećoj raskrsnici. Ugledah par u plavim trenerkama.

11

„Halo, vi u plavim trenerkama!"Par u plavim trenerkama se okrenu ka meni.„Gdje je ovdje Hitna?"Pokazaše mi rukom. Dok sam ulazio u dvorište Hitne, gledali su za mnom

onako kako me gledaju oni koji me prepoznaju.I gle čuda pred Hitnom nema nikoga. Izgleda da sam samo ja namjeravao

umirati nedjelјom. Ko Tito.Parkirah auto pred samim ulazom. Neki ćelavi tip izađe iz zgrade. Htjede

mi, vjerovatno, reći da je tu parkiranje zabranjeno, ali kad me ugleda, postausplahiren i užurban.

„Rade, Rade! Dolazite ovamo!!!", vikao je, ne skidajući pogled sa mene, kaoda je mislio da će me, ako me prestane gledati, umjesto njegovog pogleda, uzetismrt! Ja sam već bio pritisnuo broj 2 na mom mobilnom telefonu. To je kraticakojom dolazim do Sanjinog broja. Dadoh nekome od onih oko mene telefon irekoh da jave Sanji da dođe po auto... da me vozi... ili da me ne vozi.,. nego dazove nekoga ili da ne znam šta... samo da joj nešto jave. Oko mene se sjatiše iRade i cijela mladenovačka Hitna. Niko ništa ne govori. Samo su užurbanoradili, kao u nekoj TV seriji o urgentnim centrima.

Jebem ti, koja je to bila panika!Staviše me na krevet, skinuše me, namazaše mašću, opasaše me kablovima

EKG-a, donesoše nekakvih cjevčica, počeše me ubadati, pritiskati, nositi, gurati,vraćati, ali sve sa nekim redom, sve poput nekog dobro uvježbanog rituala.

A ja sam se znojio i znojio, tekla je voda niz mene. Frcala. Takav sam barosjećaj imao. Tjerao sam mozak da radi. Nisam smio da izgubim svijest. Takosam barem mislio.

U stvari ništa nisam mislio. To sam naučio iz filmova. Po glavi su mi sevrtile riječi bez reda i bez logike. „Kabeza!" Kabeza, vodopad u Jajcu, paponovo: „Kabeza!" Pa onda huk Želјinih navijača koji pjevaju po nekojopšteprihvaćenoj junačkoj melodiji... „Oooobaaaaa booooda." Pa ponovo„Kabeza!" Ne, to nije ono što nazivamo filmom života, koji nam se navodno, anije dokazano, vrti u trenutku kad napuštamo ovaj svijet. To je više ličilo nazveket podataka u dobro pijanoj ili drogiranoj glavi. Stoga se nisam ni prepao.Da je počelo odvrtanje filma, vjerovatno bih se usro od straha...

„Kabeza."Ta riječ mi je bušila mozak.Otkud mi to? Da li tu riječ moja svijest vrti zbog zanimlјivog zvuka koji

12

proizvodi, bez obzira na smisao... ili se baš u toj besmislici nalazi smisao? Ili jemeni kabeza ono što je za građanina Kejna bio pupolјak ruže? Šta god da je, dankasnije, kada se srce smirilo a duh stabilizovao, ona je napustila moju glavu.

Napraviše snimak srca. Kasnije sam ga vidio. Izgledao je kao da su se djecaposvađala oko toga kako se crtaju morski talasi. Ni traga od ritma. Infarktmiokarda! Nema greške. I dalјe mi niko ništa nije govorio. Samo su letjeli okomene i gurali krevet u raznim pravcima. Ali, svaki njihov potez odisao jesmislom. Vjerovao sam im. Ili nisam imao drugi izbor?!

Ženi je teško utvrditi godine. Ona može da ima i dvadeset pet i pedeset petistovremeno. Jedna takva uđe u prostoriju gdje sam ležao. Nјen autoritet smirisve prisutne. Uze onaj dječji crtež. Ne udostoji me ni riječi, ali je zato licegovorilo i više nego što treba. Nešto između nemoći i sažalјenja. Hvala joj. Nijese pravila pametna. Kad se Srbin ne pravi pametan, to je znak da nema prostorani za kakve improvizacije. Izađe iz mog vidokruga. Nјu zamijeni mlađa osobamuškog pola. Kosmatim rukama podiže mi glavu. Drugom rukom uvali mi uusta devet malih crvenkastih pilula. Od tog momenta pa nadalјe i ubuduće, tepilule će postati moji veliki drugari. Progutah drugare. Bi mi lakše. Pokušahnešto da kažem. Niko me nije zarezivao. Žena koja je unijela autoritet je nestala.Bez nje ovi ostali ne mogu ništa. Izguraše me napolјe. Kombi me je čekao. Samomene. Ubaciše me unutra vješto i rutinski. Dva momka su me već stavlјala naaparate. Dođe Sanja. Iza nje Gaga, naš divni komšija. On blijed ko krpa, Sanjazabrinuta, ali sa obećavajućim izrazom lica. Ja pokušah da uzvratim osmijehom.Tako je meni uzvratio moj otac, neposredno prije nego što je umro u bolnici, uMelјinama. Sanja prozbori: „Ne brini. Već sam zvala. Sad te vode u Urgentni.Sve je u redu."

Nek mi je to rekla. Kad osjetiš da tako jaka osoba kao što je moja žena kaženešto tako važno, osjetiš neku čudnu sigurnost, osjetiš da si u dobrim rukama,ušuškan, pripažen. Osjetiš umirenje. A morate priznati da smirenost zna biti odvelike koristi kada čovjek dobije srčani udar. Kasnije se ispostavilo da je mojestanje bilo toliko teško da ničija urgencija nije bila potrebna. Vodili bi me naprvu liniju fronta i da niko nikog nije zvao.

Ona dva ista frajera, rutinera, zavezaše me za krevet, te me priklјučiše nanekakve aparate. Jedan osta sa mnom nazad, drugi krenu naprijed. Zatvori bočnavrata kombija uz tresak. Počeh se smijati. Valјa ovom kršu da stigne odMladenovca do Beograda. Kako to pomislih, tako baja za volanom udari po gasu.Krenusmo histerično, uz zvuke sirene i šklјocanje EKG aparata. Frajer koji je

13

ostao sa mnom najzad mi se osmijehnu. Bio je to lјudski osmijeh, a neprofesionalni. I to me umiri. Kombi pohita. Obilazio je zaprežna kola, traktore,motokultivatore, krave, ovce, koze, autobuse lokalnih linija, prelazio prekouskotračnih pruga, lјulјao se lijevo-desno, sve dok se nije ufatio auto-puta. Ondaje bilo malo lakše. Baja isklјuči sirenu.

Nastade neprirodna tišina!Ja pogledah oko sebe i imam šta da vidim. Ono dvoje sjedi pored mene.

Ona, Sudbina, sklupčanih nogu, sa tašnicom preko kolјena. On, Azrael,skloplјenih krila, sa vonjom konjaka iz usta. Nije imao jedan zub, a iz nosa sumu virile dlake. Momak pored mene ili ih nije primjećivao, ili se na njihnavikao.

„Drugi EKG mu je već bolјi", primijeti Sudbina.Zar su mi mjerili dva puta? Kad? U, jebote, ja sam mislio da sam sve

vrijeme bio pri svijesti.Kako arhanđel zna čitati misli, tako mi odmah odgovori.„I jesi. Nažalost."„Što nažalost?", upitah bezglasno.„Kako što? Pa jebo sam ti sve... od jutros te čekam da te vodim gore. Znaš li

ti koliko je vrijeme meni dragocjeno?"„Pa što me ne odvede?"„Zato što sam glup", odgovori on. U glasu mu se osjećala nervoza i neka

vrsta razočaranosti, koja obično hvata one koji prave pauzu u piću. „Zato što samslušao ovu gospođu ovdje."

Pokaza na Sudbinu.„I šta sad?", upitah.„Mislim da će ti ugraditi stent", odgovori mi momak u bijelom, koji nije

primjećivao dva ekskluzivna putnika u vozilu.Htjedoh mu reći da ne pitam njega, ali ako krenem da mu objašnjavam s kim

trenutno razgovaram, on će me, umjesto kod kardiologa, poslati psihijatru.„To ti je prstenčić koji se stavi u krvni sud", nastavi on pametovati. „Ležiš

dan-dva... I ideš kući."„Ma, kakav stent", progovori Sudbina. „Nije ti ništa. Samo spazam suda,

apgipa rectogis pop stabilis vaso srastica, ali oni ne mogu tako lako da se s timpomire, pa će te držati u bolnici dok ne poludiš. Ali i to je bolјe od ovoga što tinudi ovaj sa krilima."

I sad, umjesto da roštilјam sa djecom, umjesto da u zubima cijedim čašu

14

kajsije ohlađenu do bola, ja se u vozilu Hitne pomoći jebem sa najmanje dvijerazličite dijagnoze. Bol je svakako prestao. Imam osjećaj da bi me, kad bih ovogpristojnog momka lijepo zamolio, možda vratio kući.

„Hajde, hajde", progovori Azrael, pročitavši mi misli. „Pa za jedno pola satada te pokupim ispred kapije, da nisam džaba dolazio."

Ja pogledah u Sudbinu. Ona mi zaštitnički klimnu glavom:„Ne bi mogao da ustaneš. I nećeš to moći nedelјama. Tebi je srce prestalo da

radi. Ti nemaš snage ni kašiku da digneš, a ne da ideš kući."„Da digne kašiku, nego šta!'\ nije odustajao Azrael. „A onda odmah da je

baci!"Pogledah u one aparate na koje su me priklјučili. Vidim kako radi moje srce.

Čujem njegove otkucaje. Polako se odvajam od svoga tijela, nadnosim se nadnjim, lebdim. Vidim sebe kako ležim u kombiju. A oko mene lijep i sunčan dan.Kakve li veze ja imam sa svojim srcem? Otkud to da i ovo što osjećam, i ovo očemu razmišlјam, zavisi od njegovog otkucaja. To mora da je neka greška! Zaštobi i misli i osjećanja i razum, koji je u ovih pedeset godina uložio sav svoj trudda shvati svijet oko sebe, visili o odluci jedne pumpice kojoj je očiglednodojadilo da nastavi sa svojim radnim zadacima, pa me sad namjerava preseliti naneko drugo mjesto i to letom za koji još nisam rezervisao karte. Kako je mogućeda uz svu svoju svijest, uz sve svoje znanje i sve vještine koje imam, ne mogu dariješim problem sa srcem! Ili ne znam prave vještine ili lјudski život ne vrijedini pišlјiva boba.

„Ne znaš vještine", odgovori Sudbina.„A ni život ne vrijedi", doda Azrael.Ja ih pogledah, pa se vratih nazad. Opet dadoh tijelu da gospodari umom.

Azrael pogleda na sat. Vidi mu se nervoza na licu.„Kolega, vama bi najbolјe bilo da ste ostali da završite svoje piće u onom

eminentnom lokalu... vidim da vas je uhvatila nervoza." Sudbina ovo rečeiskreno, bez gađenja i ironije.

„Ne znam ni sam šta da radim. Ovaj klijent je već trebalo da bude mrtav,barem po planu i programu koji ja imam za 22. maj 2011."

»Auuu, sve je otišlo u kurac kad se ni na nebu više ne drže plana iprograma", pomislih.

„Ma, drže se... samo što je kolega malo požurio. Izašao je na teren beznajvažnijeg papira."

„A ko mu daje taj papir?", upitah se.

15

„Ja", odgovori Sudbina. „Bez njega vas ne može prebaciti na nebo."„Odlično", pomislih. „Ako zavisim od njene volјe, stvarno sam najebao."„Naravno da zavisite od moje volјe. To mi je posao. U stvari", ona se malo

lјutnu na moje nipodaštavajuće misli, „možete i bez tog papira, ukoliko želite. Javam ne bih pravila problem."

Auuu, kako je samo malo potrebno da se Sudbina nalјuti. Azrael me ponovopogleda. Prvo mene, pa sat, pa onda sat, pa mene. Priđe mi, unese mi se u lice.Nјemu je donja

desna četvorka potpuno otišla od karijesa, a ispod dva donja očnjaka imaugrađene plombe pete klase. Liči na Toma Vejtsa. Bazdi na vinjak. Neizdržlјivo.Ako gore ovako smrdi, bolјe da se ne kačim sa Sudbinom.

„Vidi, mali", reče mi on, „je li tebe strah smrti?"„Nije." Ne znam ni sam zašto mu tako odgovorih.„Pa hajde onda sa mnom, nemoj me pravit budalom!"„Neću."„Pa što nećeš, kad te nije strah?"„Neću zbog šupaka!"„A, to je već nešto drugo."Zavlada tišina. I moje misli se stišaše. Mislio sam samo na disanje. A onda,

u ustima osjetih čudan ukus djetinjstva. Nešto me razniježi, opusti mi mišiće, ana kožu izbi slatki sok sjete.

Moj duh ponovo izađe i pogleda mučenika što leži na krevetu, priklјučenogna aparate, koga u Urgentnom centru očekuje tim za kateterizaciju, rezervisanomjesto u odjelu između neba i zemlјe, a čije će ime sutra ispisati naslovne stranesvih žutih i plavih novina pod nadnaslovom DRAMATIČNO!!! Moj duh me nijegledao sa zabrinutošću, već sa sjetom, i s nekom čudnom dragošću, kao da jezadovolјan time da konačno, poslije toliko godina panike i trke, ima vremena dase okrene samom sebi i ne da podvuče crtu, jer je za to i rano i neprijatnovrijeme već da u sebi izazove sve ono uzbuđenje koje će ga poput vremeplovaposlati u prošlost, vratiti iz nje, baciti u budućnost takvom brzinom da će mu bitijasno da u stvari postoji samo Sada i Ovdje i da su i prošlost i budućnost i ovapriroda i ovaj auto, čak i ovo dvoje radoznalaca koje je on sazvao, samo jednavelika iluzija, „maja", iz koje, nažalost, još nije našao način da izađe.

„Jeste", reče sudbina sa sjetom, „to je tačno, sve je to iluzija."„Ali s tim živimo", nastavi Azrael. „A ti, mangupe“ obrati se on mom duhu,

„kad si me već izdrkao kao mladog majmuna, kakva je tvoja iluzija? Ko si? Gdje

16

si? Šta si? Ajd nam pričaj malo. Ako ništa, dužan si mi neka objašnjenja."Moj duh pogleda u Sudbinu, kao da traži blagoslov. Sudbini bi drago da je

moj duh tako postupio. Nјen ego bi zadovolјen.„Pričaj... ja tu priču znam... ali volim da je čujem, s vremena na vrijeme."I ja počeh da pričam.A kako počeh da pričam, tako kroz mene potekoše potoci nostalgije i nekog

čudnog blaženstva koje čovjek čuva u sebi kao najdragocjeniji prtlјag, sakriveniza deset brava, a otvori ga onog momenta kada se sjeti djetinjstva i bezbrižnostikoje ono sa sobom nosi. Sa tim blaženstvom moj duh se ponovo odvoji odbeznadežnog tijela, uzleti visoko pa se ispod Azraela, Sudbine i mog duha stvorislika moje zgrade, onakve kakva je bila tih dalekih šezdesetih godina, svježeokrečena i ponosna, prekrivena tek palim snijegom, dok iz nje, preskačući sve podvije stepenice, izađe momčić, dijete, u nekom šarenom smiješnom džemperuvedrih boja, sa kapom koja mu je prekrivala glavu, uši i pola vrata, i sa školskomtorbom na leđima većom od njega, koja je landarala u ritmu njegovihrazdraganih koraka. Taj dječak to sam ja, rekoh društvu u kombiju. Sudbina mepodsjeti da za nju ne postoje budućnosg i prošlost, već jedno veliko Sada, aAzrael me ne udostoji ni pogleda, vidno nervozan što se moja agonija i dalјenastavlјa.

Jeste, to sam bio ja. Zapušenog nosa i vječito mokrih nogu. Kako izađoh izzgrade i zamaknuh iza ugla, van vidokruga onih koji bi možda mogli da me vide,tako bacih onu torbu i objema rukama zagrabih snijeg, praveći od njega grudve.Stadoh gađati drvenu banderu koja je nosila škrtu svjetilјku, čija je škilјavasvjetlost za tamnih noći u mojoj Ulici Fuada Micića bila jedini dokaz da je tu jošuvijek grad. Očas posla, i moje ruke se slediše, ali nastaviše da mijese mokrisnijeg, sa istom strašću sa kojom vajar mijesi glinu. Mnogo volim snijeg. Rodiosam se one godine kada je snijeg bio najveći. Kažu da je Bosna te šeset druge natreću bila zatrpana. A snijeg u Sarajevu padne za 29. novembar, opkoli grad i nepovlači se skoro do kraja marta. Ne, to nije onaj bijeli, sjajni, suncem okupanisnijeg, koji gledamo na razglednicama iz alpskih predjela to je masni, umazanicrni snijeg, obolio od smoga. U stvari, snijeg kada padne, bude bijel ne duže odčetrdeset i osam sati, a onda ga ofarba i ošuga gusta magla po kojoj je Sarajevobilo poznato. Magla se spuštala na grad i nije mu dala disati tačno onoliko kolikoje duga zima, a tih mjeseci po gradu i ptice idu pješke. Lako je prepoznatiSarajliju bilo gdje na svijetu. Pognut hod, zgrblјen i oprezan, sa rukama što dižuokovratnik mantila... taj hod je bio rezultat hoda kroz maglu. I to je jedan od

17

razloga što se u tom nesretnom gradu rijetko dalo sresti onoga koji gleda kanebu. Ko god da je to bio> bivao je surovo kažnjen.

Zatim sam zanesen nastavio prtinom prema školi, zastajkujući na svakomćošku gdje se dešavalo nešto interesantno. Mačka koja ganja crnu vranu, komšijaMišo pokušava da upali svog tristaća, garež koja izlazi iz auspuha nesretnemašine i boji snijeg pod sobom tamnim bojama, časne sestre koje se uz ciku irazdragan smijeh sličan dječjem kližu niz padinu koja vodi ka zgradi u kojoj ježivio moj drug Dedić, djeca koja vrište grudvajući se i začikavajući dedicu nabalkonu crvene zgrade, Gigo Bosnić i još nekoliko entuzijasta koji su naškolskom poligonu očistili snijeg iz reketa i igraju basket tri na tri, Zajko i Rokokako bježe od Đokice, kome dođu tri stoje ima već pet dana. Moja kuća je odosnovne škole bila udalјena manje od petsto metara, ali je taj put mogao trajatigodinama.

18

2

POGLED S BAKINOG PROZORA Azrael me pogleda lјubopitlјivo, onda mahnu svojim krilom i pokvari sliku

moga djetinjstva koja je lebdjela između nas. Potom se u maniru iskusnogplesača okrenu oko sebe i na dlanu donese sliku moga grada, jasnu kao poslijeprolјetne kiše.

„Šta je ovo?", upita me.„Raskršće", rekoh. „Vidiš, ovo ti je ulica..Odozgo sa Koševa, okomito, pod pravim uglom, u Titovu ulicu ulivala se

Ulica kralјa Tomislava, a iz nje je izlazila tanja i nježnija, pod imenom DositejaObradovića. Dositejeva je ličila na uzak mračni kanjon između dvije gromadnezgrade, podignute u doba Austrije, na čijim su fasadama memla, čađ i smogostavili više nego vidne ožilјke. Sunce je u ovu uličicu zalazilo rijetko i škrto, pasu prozori na zgradi Želјezničkog transportnog preduzeća isijavali mračnumističnost, kao da se u njima ogledaju bijele noći u Petrogradu.

U onoj drugoj zgradi, sa čije se prednje strane pružao pogled na jednu odnajfrekventnijih sarajevskih raskrsnica, živjela je moja baka. Bakina zgradadominirala je prostorom, izgledom i dimenzijama. Bacala je sjenu na polaTitove, šireći svoj autoritet i snagu. Onaj koji je tu zgradu napravio, učinio je tos namjerom da ona tu stoji najmanje hilјadu godina. Čvrsta, moćna, stamenapoput Želјine odbrane, ta zgrada na uglu Titove i Dositejeve bila je vlasništvoneke jevrejske porodice koja je, pred naletom nacizma i antisemitizma tridesetihgodina dvadesetog vijeka, razgulila u Ameriku. Izuzetno inteligentna odluka, kadznamo šta se sve sa Jevrejima dešavalo u Sarajevu, u nesretno vrijeme izmeđučeteres prve i četeres pete. Nakon oslobođenja kada se ispostavilo da je cijeloSarajevo bilo u partizanima, a da su oni Jevreji i Srbi koji su u toku četiri godineNDH otišli iz grada u nepoznatom pravcu to učinili na čisto dobrovolјnoj bazizgrada je, u skladu sa običajima tog vremena, nacionalizovana, te su svi oni kojisu u njoj stanovali postali vlasnici stanarskog prava, institucije koju je poznavalosamo socijalističko samoupravlјanje. U toj zgradi su od dvadesetih godinaprošlog vijeka živjeli moj dida Simo i baka Paula. Živjeli su sa svoje četvorodjece u dvije velike prostorije, koje su se zagrijavale šporetom na ćumur, inesebičnom lјubavlјu. Jedna prostorija bila je spavaća soba, a druga kombinacija

19

kuhinje i primaće sobe. Te dvije prostorije, visokih plafona, duplih prozora idebelih zidova, opstajale su decenijama nepromijenjene a svemoćne, dok su seoko njih mijenjali države, društvena uređenja, okupatori i oslobodioci, agresori ibranioci, dizale se revolucije, defilovale vojske, padala carstva. Tu, u te dvijeprostorije, živjele su tri generacije mojih predaka, koje su rođene u jednoj aumrle u drugoj državi, ne mijenjajući nijednog momenta adresu stanovanja.

Moj dida Simo imao je mali tranzistor, iz kog se uvijek čuo komentatorfudbalskihutakmica Prve savezne lige. Meni se tada činilo da se utakmice igrajusvakog dana i da Želјo uvijek gubi. Moj dida Simo me naučio da navijam zaŽelјu, a Želјo me je naučio da uvijek navijam za slabije. Tranzistor je stajao nakredencu u kuhinji, u kojoj su Simo i moja baka Paula, pola Čehinja a polaHrvatica, zasnovali svoju brojnu porodicu. Tranzistor je bio u kožnoj futroli saprorezima, koji su omogućivali da se vidi skala po kojoj je dida birao stanice.Moja omilјena igra bila je skidanje te futrole sa tranzistora. Dida me je zvaoNeno. On me je naučio da hodam i da volim lјude. Otac me je naučio da imvjerujem, a majka da njih dvojica nisu u pravu. U momentu kada sam skidaofutrolu sa dedinog tranzistora, još nisam imao namjeru da išta postignem. „Neno,ostavi to!" Tako mi je govorio, dok sam se ja zajebavao sa tranzistorom injegovom kožnom futrolom. Iznad kredenca, koji je u ćumurom grijanoj kuhinjistajao poput katedrale, na zidu je stajala ikona Svetog Nikole. Moja baka, koja jeu skladu sa tadanjim zakonima prešla iz katoličke u pravoslavnu vjeru a takvihprimjera, priznaćete, nemamo baš mnogo za Svetog Nikolu, slavu moga dideSime, koji me je zvao Neno, pravila je supu od bakalara. I taj miris ostao je umom sjećanju kao nešto što okuplјa lјude, daje im sigurnost, kuraž. Obožavambakalar. Opor i vječan... A za slavu, oko teškog drvenog stola koji je dominiraokuhinjom, okupe se rodbina i prijatelјi. Za taj sto, čini mi se, moglo je da staneviše hilјada lјudi. Moj brat i ja zabavlјali smo se trčeći oko njega, sve dok nenapravimo neko sranje i dok nas moj otac, komunista ali tolerantan prema starimsrpskim običajima, dobro ne izdeveta. U svom nestašluku, jednom sam, pamtim,napravio najveći prekršaj koji je kod dide Sime mogao da napravi njegov Neno,kako me je on zvao. Ali o tome kasnije.

Bakin stan imao je veliki dupli prozor, preko kojeg je zima mrazom slikalasvoje ikone i vitraže, a u koje sam ja kao mali gledao netremice, zamišlјajući imijenjajući oblike onoga što nam inje ujutro donese. Zagrijavao bih prste svojimdahom, i poput naivnog slikara mijenjao linije koje je zima iscrtala. Time sammogao da se zabavlјam satima, dok ne uleti neko od starijih i potjera me u

20

prostoriju koja se grije.A taj prozor bio je moj pogled na Sarajevo. Pogled na Titovu ulicu odozgo,

na mjesto na kom se u nju uliva Ulica kralјa Tomislava, praveći veliku deltu. Salijeve strane te delte stajao je Umjetnički pavilјon, koji je u to doba služio kaomjesto sastanka prijatelјa, poznanika, poslovnih partnera, lјubavnih parova. Toje bila tačka upoznavanja, rukovanja, grlјenja ili prvog polјupca. Nasuprotnjemu, sa druge strane Kralјa Tomislava, na mjestu odakle se uzbrdo penjalo naDžicikovac, stajao je veliki javni toalet obojen u sivo, iz čijih se tamnihpodzemnih hodnika širio miris amonijaka. Kod njega se niko nije sastajao.

Titovom su prolazili tramvaji, crveni i zeleni, a iz Kralјa Tomislava dolazilisu autobusi žuti i zeleni. Kraj Umjetničkog pavilјona u Ulici kralјa Tomislavabila je stanica linija 17,14 i 20, linija koje će obilјežiti prvi dio mog života.Odmah pored stanice bile

su trafika i telefonska govornica. Ha ćošku iznad samoposluga. Centar gradakoji nikad ne spava.

Satima sam stajao na prozoru bakinog stana i gledao Sarajevo... Prolazili sutramvaji, tresući temelјe bakine zgrade, drmajući štokove prozora sa kog samosmatrao. Prolazili su autobusi, automobili, bicikli, mali i veliki lјudi, žene,djeca, studenti, đaci, milicajci, babe sa cegerima, dede. Uzbudlјivo i zarazno. Izautobusa i tramvaja izlazili su lјudi, natovareni mukom, ili srećom, teškim ililakim koracima, nekad užurbani, nekad ležerni, nekad trčeći, nekad tumarajući,pozdravlјali su se jedni s drugima, lјubili se, grlili, svađali.

Neki su trčali za tramvajem. Ponekad bi ga i uvatili, ali se češće događalo daim zatvori vrata pred nosom. Tada su vozilo gradskog saobraćaja ispraćalipsovkom i cijeli ritual završavali plјuvanjem u pravcu vozača. Ljutito bi seokretali i pripalјivali cigaretu, gledajući u smjeru odakle se sa nestrplјenjem ineizvjesnošću očekivao dolazak slјedećeg tramvaja.

U ta vremena se pravo pušilo. Ko ne puši, nije odrastao. Automobili sudisciplinovano čekali znak saobraćajca da im da dozvolu da krenu. Vozači sulјeti ležerno izbacivali lijevi lakat kroz prozor, gledajući ispod sunčanih naočalašumu prolaznika, ne bi li vidjeli nekoga interesantnog a da bi, istovremeno, isami bili viđeni. Zimi su te iste ruke grijali hukćući u njih vlastitu toplotu, doksu im se auti gušili zbog zaleđenih kilera. Iz autobusa su istrčavali vozači, samoda zapale jednu na brzinu ili da u kiosku iznad stanice mlatnu jednu viršluuvalјanu u senf i ubodenu u kiflu boje lјudske kože. Pod pazuhom njihovihsintetičkih plavih košulјa iskradala se fleka znoja koja se danima skuplјala na

21

tom skrovitom mjestu. Oni su skidali svoje šapke i rukom u kojoj gori cigaretazalizivali kosu natoplјenu znojem, pričajući sa kolegama. Nikad nisam znao očemu su vozači autobusa pričali, ali sam osjećao da je to nešto važno. Ne biinače imali uniformu. Možda su davali svoj sud o dnevnim događajima, ručkukoji ih čeka kod kuće, poslјednjem derbiju ili situaciji na Bliskom istoku.

Rekoh, ispred Umjetničkog pavilјona koga više nema srušen je dok sam jabio mali sastajali su se parovi. Promatrao ih sa prozora, ne znajući suštinunjihove igre. Gledao sam ih kao neko ko gleda neki sport čija pravila ne poznaje.Kao da Kirgiz gleda bejzbol. Bilo je raznih parova. Neki su se svađali čim sevide, neki bi se strasno polјubili, pa zagrlјeni krenuli u novu noćnu avanturu.Bilo je i onih koji se ne bi ni dotakli. Samo bi prišli jedno drugom i ćutke, bezviška pokreta, nastavlјali zajedno u nepoznatom pravcu. Izgledali su kao neko koje tu vezan nekakvim ugovorom, a ne svojom volјom. Neki parovi su se smijali,pa pričali, pa se ponovo smijali, pa se grlili, ne primjetivši da već pola sata stojena mjestu na kome su se sastali. To su bili oni čija je lјubav toliko jaka da imnije važno ni gdje su, ni koliko dugo stoje. To je bila lјubav koja poništavapostojanje ostatka svijeta.

To je, u stvari, definicija lјubavi!Osjećanje koje poništava postojanje ostatka svijeta.Nekad se događalo da ona ne dođe. On stoji, pali već treću cigaretu. Gleda

okolo, svaki tramvaj mu budi nadu. Gleda lica onih što izlaze iz tramvaja. Nediše... traži je pokretima ludaka... krivi se poput tornja u Pizi... vidi je u svakomod putnika, ali izađoše svi a nje nema. On ponovo pogleda na sat. Možda je stao.Pita prolaznika, pokazujući rukom na zglob šake. Koliko? Ovaj zastaje. Gleda nasat polako i pažlјivo, kao da ne želi da pruži pogrešnu informaciju. Toliko itoliko. Ovaj se okreće bijesan, ponovo pali cigaretu. Evo još jednog tramvaja,ovog puta je prazan. Iz njega izlazi samo jedna djevojka. To je ona... Ne, nije.Ona prolazi pored njega, a on je nije ni pogledao. Odlazi do govornice. Nemasitnih. Ulazi u granap. Izlazi iz granapa. Ponovo dolazi do pavilјona. Opettramvaj. On mu pritrčava pun nade. Iz njega izlaze desetine lјudi. Nјe nema. Jaga gledam već pola sata. Da je došao petnaest minuta ranije, bilo bi da ona kasniveć petnaest minuta, ali nije došao petnaest minuta ranije. On je malo zakasnio.To je ono što ga jebe. Možda ga je čekala, vidjela je da ga nema idemonstrativno otišla. Kuda je otišla? A možda nije ni došla.

Pitam se, šta on misli sada.On misli nešto kao: „Svašta sam joj rekao prošle noći, ali jutros me zvala... I

22

bilo je sve u redu... Možda se samo pretvarala da je sve u redu, jer nije bila sama.Pa šta što nije bila sama, kao da je ona takva osoba koja kad nije sama neće da tepošalјe u pičku materinu. Mora da je lјuta."

Odlazi do telefonske govornice. Otvara vrata govornice, nailazi tramvaj.Istrčava iz govornice... nema nikoga, samo dvije babe sa cegerima i četiriCigančića koji šutiraju plastičnu čašicu u kojoj je nekad obitavao jogurt. Dižubesmislenu galamu. Nerviraju ga. 

Ponovo se vraća do telefonske govornice. Nekoliko sekundi kasnije, izlazi.Pali cigaretu. Odlazi.

No, pogledam na drugu stranu.Ha drugoj strani pavilјona čeka ona. Sklanja glavu od prolaznika. Nervozna

je. Pokušava da se smiri čitajući naslovne strane novina okačenih sa unutrašnjestrane izloga trafike. Ne može da je smiri ni to. Dolazi autobus. Ona staje prednjega. Gleda ga. Iz autobusa istrčava gomila srednjoškolaca. Izlijeću na ulicupoput krda, pretrčavaju cestu, udaraju dlanom o saobraćajne znake, penju se nazidić što dijeli cestu od parka i skaču sa njega. Udaraju prolaznike svojim teškimtorbama napunjenim knjigama bez smisla i sadržaja, plјuju u dalјinu, gađaju sekamenom, protrčavaju. Iza njih ostaje pustoš, zgažena plastika i ona, koja joščeka. Dolazi drugi autobus. Ona gubi nadu, gleda molećivo vozača kao da je ontaj koji dovodi njenog dragog, kao da je vozač sedamnaestke taj koji odlučuje dali će dragi doći. I gle, umjesto iz sedainaestke, dragi dolazi s leđa, stavlјa jojruke preko očiju. Opa, polјubac, ali ona je lјuta, okreće mu leđa, on se pravda,ona pokazuje na sat iznad zgrade pavilјona, kao da ga je neko namjerno postaviona mjesto sastanaka lјubavnih parova, da bi eventualno kašnjenje jednog odzalјublјenih bilo identifikovano na licu mjesta. On je moli da se smiri.

„Nemoj da pravimo scene... nisam mogao ranije... tetka je zaklјučala vrata...ja sam ostao bez klјuča... stari radi... preskako sam sasvog balkona naMirsadov... Mirsadova stara mal' nije dobila udar... ali, mala. Nemoj sad da jabudem lјut. Pa ja živim na trinaestom spratu na Čengić vili... a ja sam preskakoogradu." 

Uzalud. Ona nema razumijevanja. On pali cigaretu. Približava joj se. Onauzmiče. On je zagrli oko struka. Ona se izmigolјi. On je polјubi u obraz. Ona seprivije. On je zagrli preko ramena, ona njega ispod pazuha. Krenuše. HvalaBogu, sve je u redu.

Eto, Sarajevo je sa bakinog prozora izgledalo dopadlјivo i izazovno. Sijaloje blistavom radošću i vedrinom. Sarajevo je sa bakinog prozora odisalo nekom

23

zagonetnom užurbanošću, čiji smisao nisam shvatao, ali me je opčinjavala.Sarajevo je sa bakinog prozora zračilo optimizmom i to ne bez razloga.Budućnost mu je spremala dvadeset najsjajnijih godina u njegovoj istoriji!

24

3

KOŠEVO ZOVE Sve su prilike da je Sarajevo bilo neka vrsta eksperimenta Komunističke

partije sa drugom Titom na čelu, mađioničarski trik na ivici alhemije, u kome senaočigled zabezeknutih posmatrača u tamni šešir pun tajni stavlјaju strah,mržnja, nepovjerenje i skepsa, ali se nakon čarobnih riječi „bratstvo i jedinstvo"iz njega vade lјubav, solidarnost, požrtvovanje i tolerancija. Eksperiment jetrajao četrdeset pet godina i dao je poražavajuće rezultate.

Ovaj pokus podržavala je snažna propaganda o ravnopravnosti naroda, onjihovoj međusobnoj bezgraničnoj lјubavi i razumijevanju, potpomognutarigoroznim pravnim sistemom i strahovitim pritiskom tajne policije, za koju suradili i golubovi kraj čaršijskog sebilјa. Kad je na istorijsku scenu stupila nova,poslijeratna generacija, rasterećena tegova prošlosti, generacija koja će kasnijeponijeti barjak tog grada kao hrama muzike, šale i drugarstva, činilo se da jeeksperiment doživio uspjeh. U vremenu mog odrastanja, ovi faktori imali sutoliko jak efekat da je osjećanje jugoslovenstva bilo više pitanje estetike, dobrogukusa, praćenja modnih trendova, a ne nacionalne pripadnosti. Jugoslovenstvo jebilo izjednačeno sa svim onim što se smatralo modernim, progresivnim,mladalačkim i lijepim, sa farmerkama iz Trsta, sa pločama iz Londona, saknjigama Hesea i Markesa, sa lјetovanjima na Jadranu i zimovanjima naJahorini, sa djevojčicama s one strane ulice. Ne znam tačan procenat onih koji suse u tim vremenima osjećali Jugoslovenima a deset godina nakon Titove smrtiizjasniće se kao Srbi ali sam siguran da je, barem u gradu, taj broj bio dvocifren ida je počinjao sa 9.

S druge strane, i druga dva konstitutivna naroda (čitaj dvije religije) sebe surado stavlјali u tu kategoriju, ali svako je od ova tri udalјena svijeta gledao najugoslovenstvo sa svog brda i svojim očima. Jedni su na to gledali kao naprelaznu fazu do potpunog oslobođenja, kao na fazu gusjenice između larve ileptira, pa su se u tom periodu zaklinjali drugu Titu, sve dok se nisu pretvorili uleptira na čijim je krilima umjesto petokrake zasjala šahovnica, ili zvijezda, alisa polumjesecom. Oni naivni pak jugoslovenstvo su vidjeli kao viši stadijnacionalne svijesti, spremni da žrtvuju svoj nacionalni identitet za zajedništvokoje dobija novo ime, sa čijom monolitnošću i snagom možemo prkosit svima i

25

svemu i koje neće „ni pakao smest'".Pakao je, međutim, došao devedesetih, generisan iz ovog nesporazuma,

različitog gledanja na stvari i međusobnog nepovjerenja i netrpelјivosti,sponzorisan iz inostranstva, i iznenadio je samo one koji su u idejujugoslovenstva vjerovali bez rezerve, otvoreno, punih pluća, a takvih je u Bosni iHercegovini, na osnovu izbora 1990, bilo manje od petnaest posto. Među njimasam bio i ja.

Dvije godine nakon izbora, iz onog crnog mađioničarskog šešira, u koji susvi netremice gledali, umjesto lјubavi, vjere i nade, izađoše rat, nasilјe i smrt.

Sada je lako biti pametan, lako je konstatovati da nije postojao ugovor kojimje jugoslovenstvo jasno i precizno definisano, niti su postojali tapija i izvod izkatastra u kojima se jasno kaže koja teritorija pripada Jugoslovenima, niti je bilojasno da li osim Jugoslovena možeš da budeš još nešto, a nije postojao ni aneks ostvarima koje su naknadno dogovorene, bez znanja Jugoslovena. Osim toga, ikreator i nosilac te ideje vrdao je godinama između jugoslovenstva i hrvatstva,krijući svoj konačni odgovor, tako da je njegovo ćutanje i neizjašnjavanje svakotumačio na svoj način. I svi su bili u pravu. Međutim, i da je postojao precizan ijasan ugovor, i da je tapija iz katastra govorila šest jezika, i da se nesporazumrješavao angažovanjem vrhunskih advokatskih kancelarija, jasno je da binajvažnija klauzula u tom ugovoru bila ona poslјednja, a tiče se toga koji je sudnadležan u slučaju spora. Ha žalost Srba, u poslјednjem konfliktu bio je nadležansud u Vašingtonu. No, vratimo se komunizmu.

U sklopu tog eksperimenta, krajem pedesetih godina, na obodima Sarajeva,sa njegove sjeverne strane, počela je izgradnja novog naselјa, neopterećenogprošlošću, zagledanog u budućnost, utemelјenog na modernoj urbanizaciji i želјipolitičke elite da se na ovom oglednom dobru „odgoji" novi savremenisocijalistički čovjek. Mudar, vitak, duhovit, pravedan, sanjar, zagledan ubudućnost, riječju: natčovjek socijalističkog samoupravlјanja!

Naselјe se uzdiglo na obroncima brda iznad stadiona Koševo, izgrađenog namjestu gdje je nekad bilo jezero i gdje su stare Sarajlije znale odlaziti na izlete iuživat u prirodi. Ambiciozno zamišlјeno i valјano građeno, ovo novo naselјe jepokušalo da usvoji ne samo arhitektonsko-urbanističke zakonitosti modernog,humanog svijeta, već je u moralno-političkom smislu pratilo opšti trend bratstvai jedinstva, ukidanjem nacionalnog pitanja i prihvatanjem modernog poimanjakomunizma. Ako je Tito zaista imao ideju o Novom komunističkom društvu,humanom i toplom, u kome se lјudska prava koja poznaje zapadna demokratija

26

podrazumijevaju, a u kome ona mogu biti podređena kolektivu samo spremnošćupojedinca za žrtvu i solidarnost, nipošto pritiskom i represalijama, onda je taideja imala divnu priliku da se otjelotvori u ovom lјupkom naselјu na periferijigrada.

Nasuprot stadiona, oko kojeg su bile razbacane trošne barake, rezervisane zatešku sirotinju, digla su se četiri ponosna nebodera, u kojima su stanove dobijalavojna lica, mladi i ambiciozni oficiri JNA, skloni roštilјu i alkoholu, te njihoveporodice, iz čijih se gnijezda ispilјuju mali ptići koji će kasnije postati orlovinaše armije. Jutro u takvom neboderu izgledalo je kao jutro u kasarni. Stubištasu odzvanjala od vojničkih čizama i cipela, a kroz tanke zidove stanova čuli suse svi mogući naglasci, od kajkavskog i slovenačkog do vranjanskog imakedonskog. Parkiralište između nebodera na kojem je bio parkiran tek ponekiautomobil, pretvaralo se u sivomaslinasti mravinjak. Zgrblјeni od zime,navučenih šapki i potkapa, oficiri su dahom grijali promrzle prste. Iz usta im jeizlazila para dok su se disciplinovano i bez mnogo priče ukrcavali u autobuseboje uniformi, autobuse koji su ih isto tako uredno i organizovano vraćali kućinakon osam sati provedenih u kasarni. Teško se mogla naći makar jednaporodica koja nije imala sve vrste pješadijskog naoružanja, aktiviranoguglavnom za proslave velikih sportskih pobjeda, kacu za kiseli kupus koja se nabalkonu oficirskog stana držala junački tokom maglovitih sarajevskih zima, izastavu Partizana.

Dovitlјivi urbanista je iza nebodera posijao dvadesetak stambenih zgrada uneskladu i nemiru, kao da je neko odozgo, iznerviran, bacio lego kockice. Ustvari, gledajući iz aviona, manje zgrade su u nekoj vrsti polukrugaukomponovane unutar dva bloka većih zgrada, koje su omeđavale prostor napotezu od četiri nebodera na zapadu do šume Ćurčića i naselјa Centrotrans naistoku Koševa. Stanovnici Koševa su rijetko kad letili avionom iznad svognaselјa, tako da nisu bili mogli da sagledaju kompaktnost i lјepotu ovogjedinstvenog urbanističkog koncepta, pa je, barem meni, postalo jasno šta jeurbanista htio da kaže tek kad je u upotrebu došao Google Eagth.

No, u tom polukrugu ostala je zaboravlјena velika zelena površina, punasvakojakog drveća i žbunja, koja je Koševu dala miris i boju, a mom djetinjstvubezbrižnost i čaroliju. Teško da je nepoznati urbanista svjestan činjenice da sunesređenost i razbacanost stambenih objekata u tom naselјu hranile dječjumaštu, a da je svaki njegov ćošak krio neko svoje iznenađenje i avanturu. Ako jeimao to u svojoj svijesti, to je onda bio najbolјi dječji psiholog kojeg je svijet

27

vidio.Sve zgrade bile su izgrađene nakon zemlјotresa u Skoplјu, koji je sravnio sa

zemlјom glavni grad bivše jugoslovenske republike Makedonije, pa su njihovedimenzije bile humane, a materijal čvrst i žilav. U to vrijeme, u modi je biloživjeti u što višem građevinskom objektu, stoga je i u tom smislu građenjeovakvih manjih zgrada predstavlјalo svojevrsno iznenađenje. U stampeduprelaska iz sela u grad, koji je počeo odmah nakon što je zemlјa došla sebi uporatnim godinama, selјak je vidio svoju veliku šansu da pobjegne od zemlјe,zauzevši ono mjesto u gradu koje je najdalјe od njegovog porijekla, a to je vrhnebodera. U histeriji urbanizacije u koju je uletila komunistička vlast, rodio se itaj paradoks da je viši društveni status imao onaj ko živi u neboderu ili barem ustambenoj zgradi od onoga ko ima svoju kuću, okućnicu, zemlјu. Snipodaštavanjem i ne bez jeda i lјubomore, oni koji su živjeli u svojim,privatnim kućama, nas iz stambenih zgrada su nazivali pežorativno, haustorčad.Riječ je proistekla iz riječi haustor, koja znači stubište, a koja je u sebi tadanosila aluziju na razmaženost i foliranje. U tom svjetlu lakše je razumjetiElvisovu pjesmu napisanu tih godina, koja se zvala „Obećo si da ćemo živjeti uneboderu“.

Stanovi u tim stambenim zgradama, funkcionalni i za to vrijeme moderni,bili su namijenjeni mladim visokoobrazovanim kadrovima, profesorimauniverziteta, advokatima, lјekarima, novinarima, učitelјima, svima onima koji suse krstili zajedničkim nazivom: poštena inteligencija. Ona je predstavlјalaintelektualni krem tadašnjeg društva. Komunizam je mario za znanje, ono je bilobitno za njegov razvoj, on ga je njegovao i pazio, jer je bio uvjeren u svojunepogrešivost, i znao je da znanje i nauka mogu samo da potvrde istinitostnjegovih postulata. Ako slučajno neko znanje nije u stanju da se složi saosnovnim tezama na kojima počiva ovaj nepokoleblјivi sistem, lako ga jepromijeniti i uvjeriti ga da je u krivu.

Međutim, cijeli taj eksperiment dade potpuno suprotne rezultate odočekivanih. Komunizam nije ni sanjao da je u svojim njedrima odnjegovaozmiju koja će ga kasnije otrovati. Umjesto da vojni neboderi odgoje kadroveodane Jugoslovenskoj narodnoj armiji, vojnike koji će svojim životom branititeritorijalni suverenitet i integritet zemlјe kojoj su služili, u njima će stasaticijela jedna plejada oficira čija će imena, u doba krvavih ratova devedesetih,krasiti izvještaje svjetskih novinskih agencija, imena koja će jedna strana usukobu izgovarati s gađenjem, a druga s ponosom. Ta četiri nebodera rodila su

28

one koji će komandovanjem zaraćenim stranama, strastveno i znalački,rasparčati u komade zemlјu kojoj su se zaklinjali.

Isto tako, iz stambenih zgrada Koševa, umjesto da se pod ugodnim i toplimkrilom komunističke koke izlegu intelektualci koji će svojim radom produbiti iunaprijediti socijalističko samoupravlјanje, ispilila su se ona lica koja ćepočetkom devedesete vladajućoj ideologiji zariti nož u leđa. Slušajući njihovaizlaganja na televiziji i radiju, stiče se utisak da su život proveli okruženibodlјikavom žicom, a ne koševskim brezama i topolama. Oni će postati stožerionoga što će se prvo nazvati demokratija, a kasnije nacionalne partije. Oni su tikoji su mi pokazali da je najveće dostignuće demokratije u Bosni postalo pravoda zajebavaš onog drugog.

Dakle, koševsko iskustvo savjetuje sve društvene sisteme koji su na snazi daje pogrešno i smrtonosno odgajati mlad, svjež, politički ispravan kadar na načinna koji se u ribnjacima uzgajaju ribe spremane za roštilј, jer čovjek nije samoono što čuje od starijih, niti ono što prima pod pritiskom propagande.

Međutim, dolaskom demokratije mnogi oficiri završiše po sudovima,zaboravlјeni od svojih i prokazani od protivnika, a intelektualci bjehu zbunjenikad shvatiše da sloboda, koju su prizivali, ne zapjeva Odu radosti, kako su namto predviđala strana sredstva informisanja, već otužnu turbo-folk baladu, punulažnog bola i patetike. Eksploziju demokratije nisu pratili prosvjetlјenje našihnaroda i narodnosti i želјa za napretkom, već stida „vrijedan" bal mediokriteta,ispraćen pisanjem tabloida, okićen lažnim provincijalnim glamurom iza koga sekrila tek puka želјa za preživlјavanjem.

Sa dolaskom demokratije odlazi vrijeme u kome je skromnost vrlina, adolazi doba kurčenja.

Nakon svega što je protutnjalo ovim tlom u poslјednjih trideset godina,pitam se da li najveća lјudska dostignuća, prava čovjeka i građanina, jednakostpolova, sloboda vjeroispovijesti, jednaka prava za sve, u pravilu dolaze ukombinaciji sa bolesnim šundom, terorom većine, farmama i velikim bratom,koji kod svakog ko ima imalo mozga u glavi izazivaju mučninu i povraćanje.

Da li je to cijena kojom se plaća sloboda? Može li ona doći uz Verdijevearije? 

Ili sa nekoliko stihova Pabla Nerude?Da li je komunizam držao sputane ne samo naše misli, želјe i riječi već i naš

nakaradni ukus?Da li sloboda mora da bude privilegija nekolicine, ili će, kao i sve drugo u

29

vrlom novom svijetu, dobiti svoju robnu marku?A za svaku robnu marku treba izdvojiti znatna sredstva, kojih je sve manje i

manje, tako da se ti slobodni lјudi, razdragani i veseli, polako skuplјaju okokontejnera, jer je kontejner jedina kapitalistička institucija koja nudi bezuslovnusolidarnost.

Elem, vratimo se Koševu. Iznad tih zgrada koje su zauzeli mladiintelektualni kadrovi, dizalo se naselјe malih dvospratnih kućica, sličnih ko jajejajetu, u koje su došle porodice iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine,ignorisane od režima i njegovih mehanizama, prisilјene da same svojomumješnošću izgrade gnijezdo i iz njega se vinu dalјe, po mogućnosti naprivremeni rad u inostranstvo. Bile su to uglavnom porodice onih koji su jedvaspajali kraj s krajem, ali i onih koji su na marginama društva tražili svoju šansuza napredovanje. Ti lјudi, koji su živjeli van osnovnih tokova socijalističkogsamoupravlјanja, najspremnije su dočekali promjene, jer za razliku od nas,haustorčadi, koji nismo bili pelcovani od novih bolesti, oni su kapitalizam itržišni način razmišlјanja razvijali u doba kada su nama majke govorile da jenajvažnije da se završi fakultet, a onda će sve doći samo od sebe. Izravni kontaktsa novcem, koji su oni imali po prirodi stvari, u njima je probudio instinktopstanka, nešto što mi, rođeni u zaklonu socijalističkog samoupravlјanja, nismoimali. Otuda i nije iznenađenje što su prvi bogataši, nakon prelaska iz jednogsistema u drugi, bili oni koji nemaju formalno obrazovanje, već su sve svojeznanje stekli u školi koju možemo nazvati „Škola za ulično pravo i narodneobičaje".

Tu su bili trgovci, mesari, stolari, taksisti, građevinski poduzetnici, staklari,auto-mehaničari, ugostitelјi, organizatori javnih priredbi, kamiondžije, svi onikoji su hlјeb zarađivali sami, bez pomoći društvenog sistema, i imali direktankontakt s novcem. Ne treba zaboraviti ni njihove podstanare, one koji su im,zauzimajući podrumske prostorije pretvorene u sobe, popunjavali budžet. Tipodstanari, obično studenti lakih nauka, pridošli iz pasivnih krajeva Bosne, anaročito Hercegovine, svojom prilagodlјivošću i pragmatizmom, bili su nosiocipraktičnog dijela prelaska iz jednog sistema u drugi. Poslije završenežurnalistike, ili političkih nauka, više zalјublјeni u sebe nego u socijalističkosamoupravlјanje, oni su se prvo učaurili u omladinskim i studentskimorganizacijama, a zatim, poneseni euforijom demokratije, vješto preletjeli usvoje nacionalne torove, zadržavši čak i iste brojeve telefona u svojimkancelarijama. Nјihova pozicija postaje odlučujuća u trenutku kad svom bivšem

30

gazdi, nerijetko i rođaku, treba da riješe neke administrativne enigme zaradlakšeg i bržeg poslovanja ili podizanja nekog privrednog ili stambenog objekta.Naravno, ta je usluga imala svoju cijenu na tržištu korupcije, čija su pravilaupoznali još za vrijeme studija.

Dakle, te kućice opasivale su Koševo sa istočne strane i zatvarale krug togneobičog naselјa.

Uzbudlјivi čulni nesklad koji je u tom krugu živio, razbuktavao je maštusvakom djetetu, kreirao njegove snove i pripremao njegovu psihu za izazovekoje krije budućnost. Sjećam se, u jednoj kući je stanovao duh, u drugoj peder(to je bila neka zagonetna kategorija lјudskog roda), u trećoj luda baba. Drvećeoko nas predstavlјalo je naše avione, žbunje brodove, panjevi kamione, ratovalose svaki dan protiv silnih neprijatelјa, pa se mirilo; bili smo i kauboji i Indijanci,i partizani i Nijemci, i fudbaleri i košarkaši.

Osnovni zvuk mog djetinjstva bila je dječja graja. Ona je dolazila i izpodruma i sa krova, i sa ulice i iz kuća, iz stanova... ona je bila zvučni zaštitniznak Koševa. Naročito zimi, kada snijeg prekrije sve što se mrda i kada svomsvojom težinom zaguši topot kopita o asfalt, coktanje štikli, ćarlijanje vjetra, čaki zvuk rijetkih automobila, dječji smijeh izbije silinom, pretvarajući se u blaženusimfoniju.

Samo noću, kada Koševo spava i kad ugašena svjetla usnulih domova podaremistični mrak čarobnoj slici moga djetinjstva, sve utone u san, pretvori se uistinsku tišinu koju ponekad zna prekinuti samo dahtanje lava iz obližnjegzoološkog vrta.

No, čim se razdani, sa prvim mlјekarima, čiji konji klopoću kopitama poasfaltu moje ulice, noseći u limenim kanticama tek pomuzeno mlijeko sa Slatineili Nahoreva, počinje da se galami, viče, urla, smije, zviždi, počinju da seanlasuju automobili, da štekću motori, da zvone zvona bicikala, da se čuje škripakočnica, dozivanje s balkona na balkon, da se čuje dreka Cigana koji nasobavještavaju da popravlјaju kišobrane i oštre noževe i makaze, da se čuju majkekoje vrište na svoju djecu što ne paze kada prelaze ulicu, očevi koji isparkiravajusvoje automobile dok ih komšija bespotrebno glasno obavještava koliko jošcentimetara može da se ide u rikverc a da se ne opali u banderu. Čuju se i babekoje unucima sa balkona dostavlјaju spisak onoga što bi trebalo da se donese izsamoposluge, čuje se motorna testera iz dvorišta Trifunovića, čiji nas radopominje da će zima biti duga i hladna, čuje se tranzistor okačen o drvene škurena prozoru Rusmirove kuće, iz koje izlazi vapaj najvećeg pjevača sevdalinke u

31

njenoj istoriji, koji pjeva Sejdefu majka buđaše. Čuju se i prvi udarci lopte naigralištu ispred moje zgrade, koje je nosilo neskromno ime Vembli, čuju se iprve psovke igrača, svađa ko će igrati protiv koga, čuje se i lјutita dreka babeVasve, koja tjera djecu dalјe od prozora, a nedugo zatim i plјusak vode koju jeVasvija prosula iz kante na bezobrazna derišta što joj pod prozorima skaču,galame i psuju... Čujem kako me zovu, prvo zviždukom muzike iz filma Dobar,loš, zao, pa zatim dugim otegnutim, nervoznim zviždanjem, a onda i mojimimenom, čujem kako mi kažu da ih je nepar, da im fali jedan, da ne mogu početbez mene, čujem kako mi stara ne da napolјe jer moram da učim, čujem sebekako objašnjavam staroj da ću učiti po podne, jer je preda mnom dugi vikend,čujem svoje korake niz stepenice moje zgrade u ritmu dva puta po dvijestepenice, a onda poslјednje četiri po jedna tuuum, tuuum, tu, tu, tu, tum. Čujemsebe kako vrištim da mi nabace loptu, čujem tup udarac moje noge o vodomnatoplјenu loptu, koja je, netom izvađena iz bare, udvostručila svoju težinu,čujem prasak stakla, Mikićevo kukanje kako sam mu razbio prozor, čujem ocakako mi jebe sve po spisku i kako mi veli da moram sam da zaradim da bihplatio Mikiću razbijeni prozor. To je moje Koševo. To je moj otac.

32

4

MOJ OTAC, ŠAH I MIŠO KOVAČ Moj Otac...„Draga moja, s njim si se zaista poigrala", prekinu me Azrael, gledajući

Sudbinu kriomice ispod oka, da vidi da li joj je imalo krivo zbog očiglednenepravde koju je učinila petnaestogodišnjem dječaku izbjeglom iz Bosne, predrealizaciju novog ustava Nezavisne države Hrvatske. Sudbina ne odgovori ništa.Držala se hladno na ovu Azraelovu provokaciju, što joj je, uostalom, i lijepostajalo.

„Da, zaista je najebo. Ne znam šta je to bio u prošlom životu, pa je zaslužiotakav razvoj događaja. Možda virus kuge."

Ja pogledah napolјe. I dalјe su oko nas igrale linije auto-puta E75.Uzdahnuh, pogledah momka koji mi je ponovo mjerio puls.

„Je l' dobar?", upitah ga.On me ne udostoji odgovora. U stvari, ja sam mislio da sam pitao, a on je na

takve misli već bio oguglao.„I, šta?", odjednom će Sudbina. „Šta je bilo sa ocem? Ne mogu da se

sjetim?" „Pao je sa stepenica u Solunskoj ulici, u koju je sa porodicom došao u

Beograd četeres prve, slomio nogu i zaradio tuberkulozu kosti. Ležao je sedamgodina nepokretan u koritu, od svoje petnaeste do dvadeset i druge godine, i iztoga izašao sa doživotno ukočenom lijevom nogom i promijenjenim karakterom.Ajd, recimo da je sedam godina period koji čovjek može da prevaziđe... to je,ispostavilo se, samo jedna desetina njegovog života, ali se potrefilo da to budetokom Drugog svjetskog rata, kada je vaš kolega (pokazah na arhanđela) imaopune ruke posla."

„Da, da, mladiću, to su bila vremena", reče Azrael sa sjetom umočenom uironiju i izvadi kutiju cigareta marlboro lajt. Te sam ja pušio više od tridesetgodina. Poslјednju sam uzeo sinoć, pred počinak. Azrael ugleda požudu u mojimočima. Pruži onu kutiju i ponudi mi jednu. Gledam ga, ne mogu da vjerujemkoliko je pokvaren. Ja na aparatima, pa još da zapalim. Sudbina ćuti. Arhanđelmi izrazom lica dade do znanja da mogu jednu da zapalim. Nјegove oči kao dasu govorile: „Hajd, ništa ti se neće desiti." Ugao usana koji se zavio u sarkastičan

33

osmijeh odavao je svu raskoš njegove zlobe:„Hajd, uzmi jednu, makar ti bila zadnja."Ja okrenuh glavu u stranu. On se razočara, izvadi jednu cigaretu iz tek

otpakovane kutije i zapali je. To mu je bila prva do sada. Zamirisa duvan ukombiju. Probudi svu moju pušačku žudnju. Tek kuplјena, neotpakovana kutijacigareta i dim marlboro lajta u meni proizvede stanje na korak od blaženstva.Nastavih priču.

„I sa takvim tragičnim životnim startom, a podsjećam vas, dragi moji, da sunjega svi u porodici manje-više otpisali, on je dogurao do profesora univerziteta,napravio mali dom u kome smo se rodili moj brat i ja, i skončao svoj život usedamdesetoj, dostojanstven i ponosan. Mora da je bilo interesantno gledatiDrugi svjetski rat iz ležećeg položaja, nemoćan da išta uradiš. Mora da je bilozanimlјivo kada su ga onako nepokretnog, u gipsanom koritu, prebacivali prekoTopčiderske zvezde dok su saveznički avioni častili Beograd tonama bombi, odkojih su neke padale neposredno pored njega... I sa takvim bremenom na plećimauspio je da me nauči da na lјude gledam blagonaklono i sa lјubavlјu."

„Naučio te je i da izbjegavaš gledati istini u oči", doda hladno Sudbina,prostrijelivši me pogledom kojim se gledaju oni koji u sebi nose krivicu mnogihgeneracija.

„Pa kako je neko ko leži sedam godina nepokretan mogao da gleda istini uoči? To se ne isplati. Naprotiv, on je morao da nađe u sebi izvor nekih drugihvoda, da laže sam sebe da je sve u redu, da sanjari koliko god može, jer istina upoziciji nepokretnog bolesnika nije ništa drugo do sigurna smrt. Tačno je. Ja samtu osobinu od njega uzeo. Nikad nisam volio da vidim istinu, ježio sam se od nje,uvijek me je interesovala ona lјepša strana, ona strana koja meni odgovara. I štase dogodilo? Zato i ležim ovdje pred vama u ovom neobuzdanom kombiju,vozeći se direktno u Urgentni."

„A stari?", interesovao se arhanđel. „Šta je volio?"Ljetovali smo po kampovima i stari je imao običaj da poslije ručka

rasprostre šahovske figure po tabli i rješava probleme i konačnice iz knjigaBerzenskog i Samija Lojda. Šah je naučio igrati ležeći nepokretan, tako da je bioupućen u najskrovitije tajne ove drevne igre. Bavio se šahom amaterski, u punomsmislu te riječi. Sa velikom lјubavlјu. Bio je veliki majstor te igre. Igrao ju jenapamet i to na dvije table istovremeno.

Sjećam se, u kampu u Podgori, gdje smo lјetovali, znao je sjesti poslijeručka, otvoriti samo njemu dragocjene knjige šahovskih problema i konačnica, i

34

zatim bi satima, ne pomičući se, gledao u tablu, pokušavajući da odgonetne praviredoslijed poteza figura na šahovskoj tabli pred sobom. Činilo se da je vrijemeza njega u tim trenucima nepostojeća kategorija. Činilo se da je otplovio negdjeu neki bolјi i vedriji svijet, u kome prevara ne postoji.

Ostali kamperi, naše komšije, u početku su sa čuđenjem gledali Profesora,tako su ga zvali, kako igra šah sam sa sobom. On za to nije mario. Bio jedovolјno dugo neobičan da je navikao da ga lјudi gledaju s podsmijehom.

Neki od njih htjeli su da podijele megdan s njim, a on ih je lјubazno primao,ređajući figure tako što je njima davao bijele. S kim god da je igrao šah, gubio jeprvu ili prve dvije partije. Igrao je uvijek tako da vidi koliko duboko je njegovprotivnik ušao u tajne šahovske igre. Iako mu je pobjednik, osokolјen pobjedom,uvijek nudio revanš, stari bi ponovo otvarao knjigu i nastavlјao da rješavaprobleme, kao da se ništa nije dogodilo. Izdržavao bi čak i začikavanjepobjednika, u stilu: „Eto, Profesore, koliko ti igraš taj šah, a ja te pobijedim!"Ako je protivnik pak uporan ili ako napravi takav cirkus po kampu da se okupe ikibiceri i mnogobrojna znatiželјna neverzirana publika, stari ga u slјedećojpartiji otrese u prvih dvadeset poteza, dajući sirotanu čak i mogućnost da vraćataknute-maknute figure. 

Kada bi počeo da igra ozbilјno, na pobjedu, sve vrijeme partije bi tiho cviliokao pokvarena centrifuga veš-mašine. Pogled bi mu bio zalijeplјen za tablu, alijeva ukočena noga bila bi pružena na stoličici. Rukom bi skidao i stavlјao bijeliplatneni šeširić, koji je njegovu skoro ćelavu glavu štitio od sunca. Onogmomenta kada sklopi dobitnu kombinaciju, počinjao bi da pjeva Ha tvojoj ruciprsten, veliki hit Miše Kovača.

Ha tvojoj ruci prsten..... .crni skakač sa f6 poletio bi na centar, na d5. Pješak bijelog ne bi ga

mogao uzeti jer bi otvorio kralјa crnome topu. Bijeli stoga pravi rokadu, mislećida dobija na tempu...

.. .u tvome oku suze...

.. .crni bjelopolјni lovac stavlјa pod kontrolu kompletnu centralnudijagonalu od b7 do xl. Bijeli uzima skakača, misleći da je dobio kvalitet...

...taj drugi što te uze...

...crna kralјica sa d6, gdje se našla nakon sedmog poteza, prelazi na g6 i salovcem koji stoji na b7 plete matnu mrežu. Bijelom pješaku se osladilo. Ljudskapriroda je nevjerovatna. Ne vidi smrtnu opasnost od silne pohlepe i gramzivosti.Pješak nastavlјa da jede svog kolegu na c6 i biva pojeden lovcem sa b7.

35

...ne vooooooliiiii...

...Bijeli ide bjelopolјnim lovcem na b4 i, branjen od skakača, misli daprimorava protivničkog lovca na izmjenu koja bi mu donijela dominaciju nesamo u broju figura već i u njihovoj poziciji na tabli. Pohlepa još jednom zatvaračovjeku oči...

...kaaooooooo... 

... crna dama se spušta sa h6 na h2, tik ispred bijelog kralјa. Nјu štiti lovac,koji je trebalo da bude pojeden već u slјedećem potezu. Ali za bijelog je svekasno. Crna dama blokira kralјu svako polјe. On se koprca u smrtnom ropcu.Mat!

.. .jaaaaaaaaaaaaaa!Budite sigurni da je stari imao kombinacije i na moguću reakciju protivnika

koja ne bi bila toliko rukovođena gramzivošću. Ali za neke druge karaktere starije imao i drugačija otvaranja. U onoj prvoj partiji, koju obavezno izgubi, mojotac nije samo provjeravao umješnost svog protivnika u ovoj drevnoj igri, već ipsihološku teksturu od koje je ovaj sazdan. Šah je igra u kojoj se lako vidi ko jekakav čovjek. Treba mu samo pustiti prostora da uzima, da grabi i da jede...

Stari je volio i fudbal.

36

5

AKO JE ISTORIJA UČITELjICA ŽIVOTA,FUDBAL JE NјEGOVO OGLEDALO

Stari me je prvi put poveo na utakmicu. Stavio je kačket na glavu, uzeo

novine za sjedenje, zamahnuo štapom pokazujući mi pravac odakle je dolazilasvjetlost reflektora i rekao: „Pođimo." Izašli smo iz kuće kao u transu i odvažnose priklјučili kolonama lјudi koje su se slivale ka stadionu Koševo. Postali smodio velikog hodočašća koje traje više od jednog vijeka. Svijet je oko nas žurno,ozbilјnih lica, grabio ka kapijama fudbalskog hrama, zabrinut kao neko pred kimstoji težak zadatak, životni izazov, a ne zabava i uživanje. Komentarisalo se,pričalo, davale su se prognoze. Djeca poput mene trčkarala su oko svojih očeva,ujaka, stričeva, amidža, starije braće i postavlјala pitanja da li će igratiBiogradlić, hoće li i večeras Hase dati gol?! Stariji su samo ćutali. U toj tišinikrili su nespokoj i nemir. Bili su zamišlјeni. Protivnik je bio za respekt. Mene susvi zagledali kao neko čudo. Bio sam vjerovatno najmlađi gledalac te toplesarajevske večeri. A igrali su Sarajevo i Dinamo iz Zagreba. Tad je postojalatakozvana Ljetna liga šampiona, u kojoj su učestvovale sve one ekipe koje suosvojile prvenstvo države. Te godine Sarajevo je prvi put uzelo titulu i timedobilo pravo da se takmiči na ovom turniru. Turnir je bio zamišlјen kao nekavrsta kontrolnih utakmica pred početak novog prvenstva, koje je počinjaloobično sredinom avgusta.

Stari i ja ulazimo na stadion. Oko nas je sve svečano i napeto. Osjećam da seodigrava posebna vrsta procesije, i uzbuđen sam što sam dio toga. Hilјade lјudiobavlјaju svima dobro poznate rituale, kao da je riječ o svetkovini slјedbenikaneke sekte, kulta. Sjedaju, okreću se okolo, pozdravlјaju poznanike. Umašćenimprstima vade pečenu piletinu iz limenih kutijica, stavlјaju je na prostrti najnovijibroj Oslobođenja, čereče meso skidajući sa krilaca kožu. Upalјačem otvarajupivo, iz termos boca naginju rakiju. Sve liči na zadušnice. Da, u to vrijeme biloje dozvolјeno donositi na stadione svoju hranu i piće. Sve je bilo dopušteno. Zatoigre i postoje.

Izlaze igrači. Zagrijavaju se. I oni imaju ritual. Šepure se, prave se važni.Publika gradi uzbuđenje. Podiže ga. Aplaudira se svojima. Protivniku se zviždi, a

37

sudiji jebe mater. Moje oči se ne zaustavlјaju. Sve se pred njima odigrava, a oneupijaju svaki detalј. Sjaj reflektora, zeleni teren, reklame oko njega, atletskustazu, njene krivine, automobil Hitne pomoći, kamion vatrogasaca. Dvapolicajca pored ulaza u svlačionice. Pored njih dva „dobroćudna" vučjaka.Semafor, igrači u bordo i plavim dresovima, crni sudija koji maše zastavicom ikome brkati čovječulјak pored mene dobacuje: „Šta se ti miješaš?" Otac sesmije. Gleda utakmicu sa izuzetnim zanimanjem. Naginje se naprijed, gura loptupokretima, glavom, srcem, hvata me za ruku kad Tjemiđić pogodi stativu. Ostajemi trag očevog stiska. On zabaci glavu unazad. Svi zabaciše glavu unazad.Skaču. Jedinstvena koreografija masovnog zanosa.

Moj otac je bio moja prva zagonetka. Nikad nisam saznao za koga navija.Pretpostavlјam da je navijao za Sarajevo, ali se nije javno izjašnjavao. Samo jeispuštao neartikulisane krike kad lopta proleti pored gola i nepoznate guturalnesuglasnike kada Hase predribla nekoga iz protivničke ekipe. Nakon guturala idesmijeh, pa oduševlјeni aplauz. I svi oko nas reaguju isto. Svi aplaudiraju i radujuse. Onda sam počeo aplaudirati i ja. Vidim da tako treba. Svidjelo mi se.

Dugo poslije toga sanjao sam zeleni teren, plave i bordo igrače. Sjajreflektora. Dječake koji skuplјaju lopte. Kako sam im zavidio! Zavidio sam iinvalidima koji su imali privilegiju da ih u kolicima doguraju na atletsku stazutik uz teren, da odatle gledaju derbi, paklenu tekmu, meč za koji je, čak i prekouprave kluba, nemoguće bilo pronaći ulaznicu. Koliko sam samo puta pomisliokako bi bilo divno da polomim noge, pa da me uvedu da gledam Pižona iliPapeta izbliza. Jebo noge. A kad sam pomislio kako bih mogao sam sebipolomiti noge da gledam meč sa atletske staze, znao sam da je gotovo. Bio samzaražen.

Od tog trenutka pa do danas gledao sam više utakmica nego što stara Grčkaima bogova, a svaku pamtim kao da je jedina i svaku osjećam duboko svimsvojim bićem. Drugim riječima, fudbal mi je jebo mater. Zbog njega sam bržeostario. Kad bih iz glave izbacio sva imena fudbalera, u njoj bi ostalo mjesta zadva fakulteta. 

Stanovao sam pored stadiona. Gdje god se okreneš, igra se fudbal!Igra ova raja protiv one raje, igra ona škola protiv ove, igraju seniori protiv

veterana, debeli protiv mršavih, stariji protiv mlađih, na male golove, na velikegolove, viktorije na jedan gol, veselih golića, boba, prdiguza, pogađanja prečke,kornera, penala, svaki dan svih mojih hilјadu godina... a onda dođe vikend, pa seode na stadion... na pomoćne terene... Subota, od devet ujutro igraju podzone:

38

Vratnik, Sedrenik, Bratstvo iz Vojkovića, Vrbanjuša. Dolaze lјudi da gledaju.Neki su ozbilјni, zabrinuti, neki su pijani, pišaju sakriveni međ redovimaparkiranih automobila, neki galame, skreću pažnju na sebe, odvratni su, bježimod njih, neki ćute, grickaju košpice, kikiriki, neki stoje oko mercedesa VahidinaMusemića, centarfora Sarajeva. Gledaju kola sa divlјenjem i zavišću. Pitaju sekoliko troši. Neki odlaze kod Pirije na janjetinu. Tu pored same aut-linije okrećese meso, toči se piva. Janjetina miriše do Ciglana. Praznik. Igra se fudbal!

Oko jedan počinje da igra sarajevska Zona. G. P. Bosna, Pofalićki, Romanijas Pala, a onda, negdje oko tri, na jedinom travnatom pomoćnom terenu krećerepublička liga. Tu već dolaze autobusi iz Bihaća, Podgraba, Nevesinja, Lištice.Čuju se hercegovački akcenti, jede se semberska pita, soli se tuzlanska so. Unedjelјu se ritual ponavlјa. Od devet. Kulminacija je oko petice. Tada se naglavnom terenu stadiona Koševo igra redovno kolo Prve savezne fudbalske lige.Domaćini su ili Želјo ili Sarajevo. Koševo počinje da liči na krajnje odredištehodočasnika. Fudbalska Meka. 

Međugorje. Hilјade i hilјade lјudi slivaju se sa Nahoreva, Breke, Bjelava,Betanije, Podhrastova, iz grada, s Gorice, Novog Sarajeva, pa onda ovi izŠvrakinog, Alipašinog, sa Ilidže...

Hilјade i hilјade kola začeplјavaju tananu saobraćajnu infrastrukturukoševskog naselјa. Prave gužvu, krvno kolo. Trube, psuju, gaze travu, parkirajućiraspadnute stojadine, bube i prinčeve. Razvalјuju kapiju Mersine kuće. Parkirajujoj se u dvorište. Po trotoaru stoje nalegnutih guma.

A ako dolazi Zvezda ili Partizan, Dinamo ili Hajduk, tada se po koševskimtravnjacima vide gastarbajterski mercedesi njemačkih registracija, autobusi izImotskog, vojna kampanjola prepuna oficira, tada sa Nahoreva i sa Pala silaze ugrad navijači Zvezde, opasani crveno-belim zastavama, naoružani trubama ičegrtalјkama. Ha njih laje mali žuti pas... Centralnu arteriju koševskogsaobraćajnog krvotoka, Ulicu Hasana Brkića, blokira autobus splitskihregistracija, koji ne zna kako da se izvuče iz stupice u koju je upao, pokušavajućida mimoiđe glupaču u spačeku koja, na svoju nesreću, stanuje u zgradi predkojom se ovaj zanimlјivi događaj odvija.

A kad se procesija završi, kad oluja prođe, kad se svi vrate svojim kućama,nošeni zanosom, razočaranjem ili srećom, kada se zastave na stadionu Koševospuste istom brzinom kojom se spušta mrak na grad, iza mase ushićenihhodočasnika ostaju neutješne suze, razbacane flaše, izgažena trava, izgublјenišalovi, razvalјena ograda, iščupan borić, zapalјene novine, blato na asfaltu,

39

prevrnuta kanta za smeće po kojoj, mašući repom, vršlјa mali žuti pas. SaKoševa prema gradu, niz aleju okićenu crnim pticama, vjesnicama jeseni, odlaziposlјednji autobus. Iz njega se čuje pobjednička pjesma.

Tek kasnije, kad sam odrastao, shvatio sam šta je tim silnim lјudima značiloto što navijaju za neki klub. Rat mi je pokazao da je fudbal bio skriveni popisstanovništva, kako u nacionalnom tako i u socijalnom smislu, i da je sva strast iemocija koja nije smjela i nije mogla biti pokazana u javnom i političkom životusocijalističke Jugoslavije, kipila iz lјudi preko „najvažnije sporedne stvari nasvijetu". Istorija jugoslovenskog fudbala najlјepše pokazuje istoriju jednezemlјe. Mnogo godina kasnije, jedan od temelјnih aksioma Novog primitivizmapostaće mudrost koja glasi: Ako je istorija majka života, fudbal je njegovoogledalo! Novoprimitivci su time želјeli da kažu da se psihološka i socijalnaslika nekog pojedinca prepoznaje u načinu na koji on igra fudbal, no, bio bihslobodan da dodam da se ovaj aksiom može proširiti sa pojedinca na kolektive,veće socijalne grupe, pa čak i na narode.

A ko je za koga navijao u Sarajevu, pitate se!Za Sarajevo su navijali skoro svi Muslimani. Govorilo se: boja fesa, boja

dresa. Javna je tajna bila da je muslimanska čaršija ta koja je skuplјala zlato dase ostane u ligi sedamdeset i neke ili da se zadrži neki veliki talenat još kojugodinu u Šeheru. Naravno, nisu samo Muslimani navijali za Sarajevo. To su bilii oni „gradski Srbi" čiji su preci evoluirali, otišli sa zemlјe i postali državničinovnici, prosvjetni radnici, administrativci. Ali, oni su odavno prestali da buduSrbi. Postali su Jugosloveni. Riječju, odrodili se od osnovnog srpskog tkiva, kojeje poslije Drugog rata uglavnom ostalo na selu. (Srpsko tkivo gradskih trgovaca izanatlija razjureno je i uništeno mnogo ranije i njega istorija više neće imatiprilike zabilјežiti.) Kada bi me sad prevrnuo naopako i mučio me najstrašnijimmetodama, ne mogu da se sjetim ni jednog jedinog Hrvata koji je navijao zaSarajevo. Ima ih sigurno, ali ja ih ne znam. Hrvati su navijali ili za Dinamo,ukoliko im je korijen vezan za centralnu Bosnu, ili za Hajduk, ukoliko su Hrvatihercegovačkog tipa. Čuven je bio grafit na putu za Mostar, ispred tunela uBradini, na kome je pisalo NDH: Naprijed Dinamo u Hajduk. Nјihovodeklarisanje bilo je kao i u svim kritičnim istorijskim momentima stoprocentno.Pokoji Hrvat, zaluđen jugoslovenskom idejom, budala ili otrovanlokalpatriotizmom, navijao je za Velež. Bili su to rijetki slučajevi, koji sigurnonisu dobro prošli u životu. Velež je jedan od najstarijih klubova u Titinoj Jugi.Nјegov sastav iz godine osnivanja činili su uglavnom Srbi. Kasnije se to

40

promijenilo, kao što se promijenio i Mostar.Sarajevski Hrvati, oni čija je povijest vezana za industriju, rudnike,

želјeznicu, oni su navijali za Želјu. Želјo i jeste bio tim koji je osnovala udrugavezana za ovu industrijsku granu, a tu su Hrvati bili nadmoćni. Procenat Hrvatakoji su igrali za Želјu vidlјivo je veći od procenta Hrvata koji su živjeli u Bosni iHercegovini. A to nešto znači.

Srbi su navijali za Zvezdu. Naravno. Naročito oni iz prigradskih naselјa i sasela. Zvezda je bila alternativa svemu onome što su oni podsvjesno osjećali.Zvezda je bila zamjena za potisnuta osjećanja. Zvezda je bila znak identifikacije,šlјiva ispod koje se okuplјaju preživjeli. Zvezda je bila krsna slava svimpravoslavnima u Bosni i Hercegovini.

Sveti Nikola, Sveti "đorđe, Sveti Vid, arhanđel Mihajlo, Sveti Ilija, SvetiJovan... svi su oni igrali za Zvezdu.

Tek krajem osamdesetih shvatih zašto svi moji nahorevski drugovi, iAleksići, i Đokići, i Radosavlјevići, i Golijanini i Lazarevići... svi navijaju zaZvezdu. Kada smo dijelili školske klupe sedamdesetih godina, čudio sam se kakoje moguće da toliki broj mojih drugova tako dobro poznaje fudbalere iz gradastotinama kilometara udalјenog od njih. Kada čovjek odraste, mnoge stvari muse pokažu jasnijim.

Antipod Zvezdi bio je Partizan. Naravno. Za njega su navijala sva vojna licai dobar dio policije, bez obzira na nacionalnost. Partizan je bio Jugoslovenskosportsko društvo i u svim svojim strukturama, od uprave preko stručnog štaba iigrača pa do publike, on je morao da ispuni taj zadatak. Koliki je strahkomunističke vrhuške bio od Crvene zvezde, pokazuje strast kojom se branioPartizan.

Partizan je bio specijalni zadatak, dnevna zapovijest, tajna lozinka, obavezakoja se mora ispuniti. Tek kasnije, s pojavom Grobara, Partizan se oslobađastega svojih osnivača i postaje opštenarodni pokret.

Naravno, ovaj nacionalni presjek navijača pojedinih klubova nema nikakveveze sa igračima i upravom tih timova. Koliko god da je Zvezda simbol srpstva,ona je svoje najveće uspjehe doživjela sa dva ili tri Srbina u prvih jedanaest. Hačelu Sarajeva godinama su sjedili Srbi i Crnogorci, Franjo Tuđman, potonjipredsjednik Hrvatske, bio je predsjednik Jugoslovenskog sportskog društvaPartizan. Da ne bi Srbina Pere Nadoveze, teško bi splitski Hajduk vidio Evrope, ao mom Želјi da ne govorim.

A Želјo? Želјo je moj tim. Osnovan početkom dvadesetih u okviru

41

želјezničarskog saveza, Želјo je oko sebe okuplјao radničku klasu. Nacionalno jebio šaren, kao i radnici u to vrijeme. Činjenica da je dosta Hrvata radilo naželјeznici, kao kapacitet naslijeđen još iz Austrougarske, privukao je dobar diotog živlјa da navija za ovaj klub. No, Želјo je, kao radnički klub, imao toninternacionalizma, koji je, svjesno ili nesvjesno, u Titovo doba privukao i velikibroj mladih, nacionalno neopterećenih Sarajlija svih nacionalnosti, jer jesimbolisao ono što u fudbalu najviše volim. Mali klub velike istorije, prkosan ivedar, sa navijačima koji ga vole, ne samo zbog nasušne potrebe da se bude dionekog tijela, gomile, ne samo zbog potrebe da se identifikuješ sa nečim, negozbog čiste lјubavi, bez potrebe da se ta lјubav pokazuje drugom.

Želјo je prapočelo svega što se ne predaje, bunt, krik, matica svihindividualaca, karavan-saraj na dugom i uzaludnom putovanju ka pravednom.

Nikad mi neće biti jasni lјudi koji navijaju za velike klubove. Oni surasterećeni drame, slave titule kao rođendane, a broj tih slavlјa otuplјujeintenzitet uzbuđenja, njegovu jedinstvenost. Navijati za mali klub znači držatiživot u svojim rukama. Znati cijeniti svaku pobjedu, svaki remi. Suočiti se sanevolјama i iz njih vaditi korisno. Navijati za mali klub znači uživati utrijumfu... I pričati o njemu godinama... do slјedećeg... vrijednost pobjede mjerise sopstvenim suzama, vrijednost poraza ličnim očajem. Navijati za mali klubznači imati stav u životu, suočiti se s nevjerom, ne biti emotivno kastriran, većpotentan i moćan. Navijati za veliki klub znači biti utoplјen u gomilu, bitiemotivni evnuh, bizaran tip, dio gomile, bezličan, blijed. Neko ko se skriva izamnogo poznatih boja.

Ajde, kako biste se vi ponašali prema nekome ko navija za Real iz Madrida?Ili za Bajern, ili za Mančester Junajted? Može li to biti ličnost? Naravno da ne.Liči vam na likove iz televizijskih reklama. A zamislite da upoznate nekoga konavija za Kvins Park Rendžers. Pa da ga vodiš kući odmah!

Mali tim nosi sa sobom veliki san, a veliki tim snova nema... on ih jeostvario. Mali tim je uvijek na korak od ostvarenja sna, ali ga nikad ne ostvari,jer ostvarenjem sna čovjek izgubi smisao postojanja. Kažu, ostvario sam svojsan! Pa što se onda ne ubiješ, frajeru? Ispuniti san znači prestati postojati, jerpostojanje je put do sna! Ako se san ispuni, pa zašto onda postoji raj!?

A Želјo je samo snio... I mi s njim...Sanjali smo do Videotona... osamdeset pete... polufinale kupa UEFA... san je

bio nadohvat ruke...I koliko je finalna utakmica svjetskog prvenstva između Mađarske i

42

Nјemačke u Fasbinderovom filmu Brak Marije Braun predstavlјala buđenjejedne razorene nacije, dizanje feniksa iz pepela, toliko je Želјin poraz odVideotona predstavlјao kraj svake iluzije, poraz ideje, njen nestanak i sahranu.Poslije Videotona nema više zanesenjaka, njihova misija je završena, lјudskobiće gubi dimenziju tragača, u čovjeku ostaje samo spavač, onaj koji slijedibespogovorno, drogiran i apatičan slušalac. 

Želјin poraz bio je znak da uzalud sanjamo. Pad kule od karata. Najavakataklizme. A falilo nam je pet minuta. I malo spretniji napadači...

Ali uvijek je tako. Ispunjenje sna je samo na par koraka od vas, na sekundkasnije. San mora biti nadohvat ruke, inače se ne bi zvao san, zvao bi se noćnamora. Sanjar mora da bude blizu realizacije svog sna, ne zbog sebe, već zbogonih koji će naslijediti njegovo sanjarenje, a bez naslјednika nema ni svijeta nisna. Blizina ispunjenja sna je to što motiviše nove sanjare, što im uliva nadu, tusestru sna, da se san može ispuniti.

Svaki sanjar naslјeđuje nekog drugog sanjara. Nјegova je reinkarnacija. Danas je Videoton pobijedio u prvom poluvremenu, niko više ne bi naslijedio našesanjarenje. Ono bi bilo izgublјeno i zaboravlјeno kao što su milioni snovalјudskoga roda otišli nezabilјeženi, zaboravlјeni, sahranjeni i mrtvi.

Da smo od Videotona izgubili glatko, svi bi rekli: ovi su pukli ko zvečke, štasad mi treba da očekujemo?

Ali mi nismo pukli, mi smo bili blizu. Pet minuta do kraja. Tih pet minutauliva nadu da je ostvarenje sna moguće. Mi ga nismo ostvarili, jebiga, ali je toznak da će se pojaviti neko iza nas, neko mlađi i neko luđi, koji će nastaviti dasanja naš san. Taj neko... sigurno... reći će: „Jebote, pa njima je falilo petminuta... samo pet minuta i oni bi ostvarili san! Dakle, moram to da pokušam.Možda sam baš ja taj koji će ga otjelotvorit. Sad imam njihovo iskustvo, sadznam kako se to radi... znam kako da prejebem tih pet minuta." I... opet ukrug.

I taj sanjar će izgubiti na pet minuta do kraja. U to možete biti sigurni.Raspršiće se sva njegova ideja, pretvoriti se u balončiće od sapunice, ali otići ćerazočaran, sa dubokim saznanjem da mu je falilo pet minuta... Ta ideja o petminuta postaje ideja vodilјa za svaku slјedeću generaciju sanjara. Život bez snanema smisla. Bez sna život je opustošen i suv. Nema tih para, tog bogatstva, tezlatne žice koja može da zamijeni jedan običan lјudski san. On čovjeku dajesmisao, odvaja ga od ostalog svijeta, daje mu integritet, ličnost, gura ga naprijed,sve do tih poslјednjih pet minuta, kada se mora raspršiti i nestati, jer na njegačekaju slјedeće generacije. I zato, sanjajte, kao što smo sanjali mi, da ćemo se

43

popeti, osvojiti, uzeti, dići, razvaliti, urnisati... I sve je to bilo na korak od nas,dok Ferenc Čuhaj, lijevi bek Videotona nije neopaženo ušao u šesnaesteracŽelјezničara, čiji su igrači već slavili dosegnuće sna, i u maniru iskusnogstrijelca loptu poslao u nebranjeni dio mreže.

Naš san se raspršio... sad čeka vas. Ono što smo sanjali mi to sad sanjate vi!A šta je bilo otići na stadion. Otići u hram u kome se svi klanjamo Sušiću,

ili Pižonu, ili Želјi. U kome se radujemo, eksplodiramo. Prvo smo mirni... tupogledamo put lopte, omađijani savršenom geometrijom koju iscrtavaju dvadesetdva kretena na terenu, počinjemo vrištati, plakati, skakati, grliti se sanepoznatima na tribini. Glas će vas izdati, urlikaćete iz sve snage. Bodriti svoje,psovati sudije, nervirati se. Bićete zamišlјeni, sjebani, okrenute glave semaforuna kome piše da vaš tim gubi četiri nula. Neko će vam reći: „Ne okreći se, sine!"Gledaćete na sat, grozničavo tražiti od sudije da svira kraj, moliti se Bogu, iličak biti indolentni, zajebavati se sa krmadima koja neće da trče, koji nisuzaslužili da nose dres Palilulca, a kamoli reprezentacije. 

Fudbal je predstava najviše tenzije. Šekspirova drama u dva čina (ako seigraju produžeci, u četiri).

„Ako je istorija majka života, fudbal je njegovo ogledalo!", reče noviprimitivac, odvi piletinu umotanu u Oslobođenje, otpi gutlјaj toplog piva, opsovasudiji majku i ostade u svom snu, ušuškan i zadovolјan kao pčela u opaloj krušci.

44

6

MUZIČKA ŠKOLA Ne znam kakav je napad entuzijazma moju majku natjerao da mi kupi klavir

i pošalјe me u muzičku školu. Možda je to bila manifestacija sazrijevanja iosvješćenja srednje klase socijalističkog samoupravlјanja, otjelotvorena misaoda je došlo vrijeme da se i u ovom ukletom gradu napravi civilizacijski iskorak ida, osim borbe za goli opstanak, ima još mnogih stvari koje lјudsko biće možesebi priuštiti, a možda je u pitanju bila i njena ambicija da oplemeni jednu mladudušu, da joj da još neko znanje koje će joj valјati u životu. Ja nisam bio sretanzbog ideje mojih roditelјa da sviram klavir, a još manje zbog ideje da idem umuzičku školu. Samo mi je još to trebalo! Pored redovne škole, još jedna! Pa kadću se zajebavat!? Želio sam da trčim, da se lјulјam na lijanama, da skačem sadrveta na drvo, da ganjam krdo bizona, lovim lavove, jašem kamile, vozimavione i helikoptere, da se borim protiv neprijatelјa, Nijemaca, vanzemalјaca,hijena... A sve je to na Koševu bilo moguće. Ali da sviram klavir?! Pa to sammogao i da sam rođen u Parizu!? No, odluka moje majke bila je definitivna ikonačna. Ha nju nije bilo prava žalbe.

Muzika me nije pretjerano interesovala. Bio sam četvrti razred osnovneškole, a moj jedini kontakt sa muzikom bila su očeva pjevanja pojedinihpopularnih kompozicija zabavne glazbe, dok je vozio pretovarenog smeđeg fiću,registracija SA 178-27, od Sarajeva ka Stonu i nazad. Nisam osjećao nikakvulјubav ili potrebu za muzikom, a i za talenat sam bio siguran da ne stanuje umojoj duši. No, sada kad gledam stvari unatrag, bez obzira koliko mi je muzikadonijela sranja i patnje, moram da budem zahvalan majci što je istrajala na svomputu. Naravoučenije: nekad djecu treba prisilјavati da rade nešto što im neodgovara. Nikad se ne zna kada će im to valјati.

Sam početak mog bavlјenja muzikom bio je više nego traumatičan. Majkame je odvela u muzičku, s namjerom da preskočim pripremni razred, jer sam većprestario. Obukla me lijepo, i to je bila njena prva greška. Ne mareći previše zamoja osjećanja, dovela me pred komisiju koja je provjeravala talenat i sluhbudućih učenika. Osjećao sam se kao da mi vade krv. U stvari, zbog moje srčanemane, koju sam fasovao poslije operacije krajnika, i zbog koje sam, u skladu satada važećim poznavanjem medicine, primao injekciju ekstencilina na svaki

45

dvadeset prvi dan, tri godine bez prestanka, svaki put kad me majka lijepo obuče,u meni se probudi strah od doktora, injekcije, vađenja krvi i svih ostalih traumakoje za sobom povlače bijeli mantili i posao s njima. Bila je to neka vrstauslovnog refleksa. Kao Pavlovlјev pas. Možda baš zbog toga nikad nisamzavolio muzičku školu, jer je moj prvi odlazak tamo izgledao kao odlazak nainjekciju. Da stvar bude gora, muzička se nalazila u staroj zgradi kod Katedrale,u istoj onakvoj građevini u kakvoj su bili smješteni domovi zdravlјa po Sarajevu,tako da je moja trauma dobila jasno otjelotvorenje.

To gdje me je majka odvela, zvalo se komisija. Dvije ili tri lјute profesorice,majčinih godina, uz smijeh i cigarete zamolile su me da ponovim ritam koji jejedna od njih odsvirala udarcima dlanom o furnirani sto napukao po uglovima.Ponovio sam bez poteškoća, ne shvatajući šta se od mene traži. One su senasmijale. Jedna od njih je povukla dim duboko u pluća i, izbacujući ga iz sebe,zamolila me da nešto otpjevam. Ha moje pitanje šta bi one to želјele da čuju odmene, odgovorile su: „Bilo šta." Zapjevao sam Mišu Kovača. Ha tvojoj ruciprsten. To je jedina pjesma čije sam riječi znao, jer ju je pjevao moj otac dok jeigrao šah.

One se nasmijaše. Nisam znao zašto. Da li se smiju meni ili mom starom?Uvrijedile su me. Ko god se smijao a da meni nije bio jasan razlog tog smijeha,osjećao sam se uvrijeđenim. Moj ego bio je prvi garant moje uspješne karijere.Ego me nikad nije napustio. Najbolјi smo prijatelјi... ja i moj ego. Ako budemizvršio samoubistvo, skočiću sa svog ega... I biću mrtav.

Bio sam primlјen, i naredne četiri godine išao sam u muzičku školu, alimoje primarno osjećanje mučnine ostalo je do poslјednjeg dana, do momentakada je moja majka shvatila da je sa mnom uzalud raditi, da sam daleko odkoncertnih dvorana i da muzika definitivno neće biti ono čime ću se baviti. Mojbrat je izdržao duže od mene i postao kudikamo bolјi svirač. 

To je bio moj prvi kontakt sa zanatom zbog kojeg sam, kako me je MomoKapor volio zajebavati, postao „onaj koga ne treba posebno predstavlјati".

A put u muzičku školu bio je ujedno i moje upoznavanje svijeta oko mene.Kako sam živio na Koševu, izolovan od gradske vreve, u jednom posebnom„internatu", Sarajevo je za mene predstavlјalo potpunu nepoznanicu. Pamtio samga kao sliku koju sam imao priliku da vidim sa bakinog prozora. Sada sam gaupoznavao koračajući njegovim ulicama, vozeći se njegovim autobusima,posmatrajući njegove izloge, osjećajući njegove opasnosti, upoznajući pravilakoja je grad postavio svojim žitelјima. Postao sam dio te košnice. A grad je tada

46

i dalјe bio veličanstven u svojoj golemosti i šarenilu, nedokučiv i tajanstven sasvojim glavnim protagonistima, interesantan i zanosan u svem svomenesputanom koloritu. Moj put u muzičku školu bio je škola za sebe.Uspostavlјanje odnosa između mene i svijeta okolo. Pošto genetski nosim teškobreme neprilagodlјivosti, pohađanje muzičke škole bilo je na neki način i mojasocijalizacija.

Muzička škola nalazila se iza sarajevske Katedrale, smještena u staruaustrijsku zgradu, na samom uglu dvije depresivne ulice, Svetozara Markovića iVuka Karacića. Ne vjerujem da su ova imena ostala poslije demoktratskihpromjena. Put od moje kuće do škole, za tadašnje sarajevske pojmove, bio jeprilično dugačak. Išao sam prvo sedamnaestkom do Parka, do one stanice kojusam nekoliko godina ranije gledao sa bakinog prozora, a zatim pješke Titovom,kroz centar grada, sve do pijace Markale i Muzičke škole. 

Sedamnaestka je obično bila puna lјudi. Imao sam osjećaj da je na tom brojuuvijek špica. Ne sjećam se da sam ikada sjeo. Vozio ju je Ostoja, vedar čovjek,snažnih ramena, koji je povremeno pisao pjesme. Stariji su ga zajebavali da jenajveći pjesnik međ vozačima i najbolјi vozač međ pjesnicima. Ostoja se samosmijao, a kao i svaki pjesnik volio je djecu, te im je dopuštao da ga zadirkujuvičući: „Ostoja, Ostoja, gdje ti je gospoja?"

Meni nije bilo jasno u čemu je fora, ali djeca su crkavala od smijeha kada sumu izgovarala tu mantru, a on je tobože lјut vikao za njima dok su u paniciistrčavali na poslјednjoj stanici.

Izašavši iz autobusa, nastavlјao sam pješke Titovom, prema Katedrali.Prolazio sam pored velikog parka, zatim kafane Park, glavne gradske pozornice,u kojoj su sjedili neki važni lјudi, oni koji su zaslužili da popiju piće na takoeminentnom mjestu, da vide i da budu viđeni. Sjedeći za stolovima prekrivenimbordo stolnjacima sa bijelom krpom po sredini, oni su gledali grad oko sebe savidlјivom dozom prepotentnosti, odozgo, potcjenjujući sve ono što se oko njihdogađa a što nije u tom momentu u toj kafani. U kafani, tu je u stvari život, a svevan nje je halaša, običan život, pun muka, strepnje i čemera, vrijedan prezira.Godinama kasnije, hodajući po svijetu, prepoznavao sam iste takve kafane i uParizu, Kanu, Londonu, Nјujorku... Svi gradovi, bez obzira na veličinu, imajusvoju Parkušu u kojoj sjede manje-više isti lјudi, ponekad zabrinuti, ponekadnasmijani, ali i briga i smijeh su samo njihova privilegija. Sjedili su satima,posmatrajući život oko sebe, čitajući novine, razmjenjujući poglede, pozdrave iliškrte riječi, držeći se protokola, kao da su dio neke masonske lože ili Rotari

47

kluba. Razgovarali su o jako važnim stvarima, bitnim za sve, a ne samo za njih,jer oni ne misle samo na sebe već i na svu našu djecu i njihovu budućnost.Konobari, obučeni po strogim pravilima ovako važnih mjesta, dvorili su ih saprefinjenom servilnošću, naučenom u najcjenjenijim školama za ovaj težakzanat. Šef sale, uvijek lјubazan i zabrinut ćelavko, prolazio je od stola do stola ipogledom, mimikom, a ponekad i riječima provjeravao da li je sve na svommjestu i postoji li ijedna, makar i najmanja sitnica u kojoj bi on svom svojomraspoloživom snagom mogao da pomogne, da se razgovor nastavi u bolјojatmosferi. Godinama prolazeći pored Parkuše (kako su Sarajlije od milјa zvaligradsku kafanu), stekao sam utisak da u njoj sjede uglavnom isti lјudi i da malo-pomalo njihov autoritet opada, da je to samo jedna farsa, pozerstvo, kula odkarata koju će kad-tad srušiti najmanji povjetarac promjena koje dolaze.

Isti takav osjećaj imao sam mnogo godina kasnije kad sam, kao što rekoh,otkrivao unutrašnje zakone velikih sistema u Parizu, Londonu, Nјujorku... Kakosu godine prolazile, njihov autoritet je prvo opao, pa su onda oni postali mojimrski neprijatelјi, zatim sam ih prezirao, pa zaboravio na njih, pa su mi postalismiješni, žalosni, dok na kraju nisam i sam, „onaj koga ne treba posebnopredstavlјati", postao dio toga milјea, jedan od onih koji ulaze u kafane poputParkuše, ozbilјni i zabrinuti, puše cigaretu i ispijaju svoje pivo, sa idejom da jesvijet njihov i da se sa dva-tri poteza, uz malu pomoć obavještajnih službi, možeučiniti mnogo na njihovom dalјem uspješnom razvoju. Prvi put sam imao toosjećanje sjedeći u braseriji Assepsiop, preko puta pariske opere Bastilјa, gdjesmo 2007. postavlјali operu Dom za vešanje. Sjedio sam u pauzi proba, piopastis i dvoumio se... da li sam ja još uvijek onaj stari subverzivni momak,potomak Gavrila Principa a ne Krleže, da li sam došao u ovaj grad da gapokorim, zapanjim muzikom, predstavom, ludilom, kao hajduk, diverzant, da gadignem u vazduh i pobjegnem, ili sam stigao u Pariz da sjedim u ovakvimbraserijama, da postanem dio tog milјea, pozer sa Renoarovih slika, slabić kojije sretan što je blizu cilјa koji se zove komfor, ili još bolјe, bivši junak ophrvanbezvolјnošću koja prija, da li sam samo jedan od mnogih koji je utonuo u sivilopariske Parkuše, onaj koga sada neko radoznalo dijete iz Sen Denija gleda saprezirom, trčeći u školu na Bastilјi, noseći u torbi kajdanke i knjigu Černijevihetida.

Iza Parkuše se nalazila trafika Popitike. Tu sam, četvrtkom, kupovaoPolitikin zabavnik, koji je izlazio petkom. To mi je pričinjavalo neopisivuradost, jer ono što je Mesiju Inijesta, meni je bio Politikin zabavnik. Sem

48

Politikinog zabavnika, to je bila jedna od rijetkih trafika u gradu u kojoj semogao kupiti Alan Ford, bizarni strip o kobajagi detektivskoj agenciji uNјujorku, strip lјevičarske provenijencije, sa žestokim humorom i predivnimprevodom stanovitog Nenada Briksija, jednog od onih lјudi za koje mi je žao štoih nisam upoznao. Alan Ford je izlazio jednom u dvije sedmice, i moj put umuzičku školu bio je koliko-toliko podnošlјiv onim danima kad iz tiskare izlazeova dva izdanja. No, i kad nema nijednog od njih, a to su oni beskrajnidepresivni utorci, znao sam da zastanem ispred izloga najbogatije trafike u gradui da znatiželјno gledam sve dnevne novine i nedjelјne časopise koji se nuderadnim lјudima i građanima. Dnevne novine su bile toliko bogate u ono vrijeme.Osim sarajevskog Oslobođenja, kojim je počinjao svaki dan u mojoj kući, ibeogradske Politike, kojom je počinjala svaka subota, našao se i zagrebačkiVjesnik, koji, čini mi se, niko nije ni čitao. Od sarajevskih izdanja, tek kasnije suse pojavile Večernje novine, koje su bile preteča tabloida i žute štampe, togradioaktivnog otpada uvezenog iz Engleske, koji je preplavio pola planete isvojom aktivnošću garantovao brz i uspješan put čovječanstva direktno u pakao.

Od nedjelјne štampe, u izlogu su uvijek stajali novi NIN, koji je u mojojkući zauzimao poziciju značajniju od televizijskog Dnevnika, zatim Vjesnikusrijedu i još nekoliko manje važnih političkih časopisa. Tu su bili i časopisi zaodrasle, koje sam ja, zbog svog vaspitanja i sramežlјivosti, izbjegavao čak ipogledom, tražeći stripove o kaubojima i Indijancima ili, u najgorem slučaju,Mirka u Slavka. Golotinja, koja je diskretno krasila svaki izlog, danas je,naravno, normalna stvar, a neke fotografije modela odjeće za polunage djevojkekoje su u ono vrijeme bile na ivici skandala, danas nose pripadnice engleskekralјevske porodice.

Politikina trafika, međutim, nije bila ono najzanimlјivije na šta sam nailaziona svom putu do muzičke škole. Ha pedesetak metara iza nje, kraj kafaneOloman, stajala je prodavnica igračaka koja se zvala Bazar. To je bio najšarenijiizlog u gradu. Veliki i mali automobili, na baterije ili na navijanje, avioni nalijeplјenje, lego kockice, nešto čudno kao fudbal na federe, automobilske piste,brodovi, jo-jo loptice, gomila klikera, veliki akvarijum prepun najegzotičnijeribe čarobnih boja, sve to u šarenom, predivnom, magično ukrašenom izlogupokrivenom grimiznom čojom koji je svojim bojama prkosio sivilu grada,budeći u meni najiskrenije divlјenje i znatiželјu. Svaki put kad sam prolaziopored Bazara, stao bih, gledao ga pažlјivo, ne propuštajući nijedan detalј, kaoneki popisivač robe, administrator u inspekciji, i potiskivao želјu da uskočim

49

unutra, da se valјam međ tim šarenilom igračaka, da budem slobodan.G odinama kasnije, shvatih da se u tom šarenilu krilo krucijalno oružje

kapitalizma, ono što je preteglo jezičak na vagi u četrdesetogodišnjemnadgornjavanju sa komunistima. Ha kraju je pobijedilo šarenilo izloga Bazara,nešto od čega se čovjek ne može odbraniti, izazov od koga ne možete pobjeći.Onako kako sam ja stajao ispred Bazara, stajali su Česi, Polјaci, Mađari, Bugari,Rumuni, pa i Rusi ispred prvih Mekdonaldsa... Onoliko koliko sam se ja divioigrački na baterije koja ispalјuje granate na utvrđeni grad, divili su se istanovnici Sofije kada su prvi put vidjeli automat u koji ubaciš lev, a iz njegaizađe limenka koka-kole. Onoliko koliko sam se ja divio majmunu koji isplazijezik kad mu pritisneš stomak, toliko se divio Rumun kada napuštajući parkingubacuje ranije plaćenu karticu u automat, te se kao rezultat svih tih radnji podižerampa i omogućava mu nesmetan odlazak sa parkirališta. Divota!

Snaga šarenila, koja krasi korporativni kapitalizam, muti mozak svakomlјudskom biću, te ono počinje da brka pojam slobode sa pojmom robe. Boje idizajn artikala široke potrošnje koji se nude čovjeku na raznim akcijama, tjerajuga da rasuđuje djetinjasto, te da kupovinu pod sniženjem tumači kao vlastitiuspjeh. Korporativni kapitalizam postigao je čudo. Isti osjećaj zadovolјstva kojiima selјak kad skupi lјetinu, ili alpinista kad se popne na vrh neke planine, ilironilac kada zađe na trideset metara ispod površine mora, ima i papak koji završikupovinu sa trideset posto popusta. Tu leži tajna Bazara, fantastičnog izloga samoga puta ka muzičkoj školi.

Dosta sa igračkama. Gledam na sat, imam još petnaest minuta. Prelazimulicu, jer preko puta je kino Romanija, jedan od najvažnijih sarajevskihbioskopa. Nisam mogao da prođem pored a da ne provjerim koji tu film igra.Nikad nisam bio u kinu. Majka me je vodila u lutkarsko pozorište, vodila me čaki u operu. I to često. To je vjerovatno bio dio njene kampanje da me što višezainteresuje za muziku. Operu sam volio. Bilo mi jako zanimlјivo, ne samo zbogtoga što je Sarajevo imalo respektabilno Narodno pozorište, čiji je upravnikjedno vrijeme bio i Branislav Nušić, pretpostavlјam po kazni (u ovaj grad se,kako sam kasnije saznavao, dolazilo uglavnom iz tih razloga), već i zbogansambla i entuzijazma koji sam tada kao klinac imao prilike da primijetim.

No, u kino me nisu vodili. Ne znam zašto. Upravo zbog toga, kao omađijansam gledao fotografije iz pojedinih filmova koji su se prikazivali u Romaniji.Omamlјen akcijom, analizirao sam plakate, a na osnovu fotografija iz filma kojesu bile zakačene na posebnoj staklom zaštićenoj tabli, konstruisao sam priču

50

filma, njegove glavne junake, želјe i strasti. Ovaj crni sa ove slike voli ovu plavušu iz slike pored, ali njihovu romansu

kvari ovaj na konju, on voli istu ženu, ali nije plemenit i dobar kao ovaj crni.Ona ne zna koga voli, ali će se na kraju zalјubiti u crnog, vidi se to na ovojfotografiji na kojoj se on iskreno smije, bez zadnje namjere.

Ha tim fotografijama, uz pomoć kojih sam sastavlјao filmske priče u svojojglavi, vidio sam scene iz nekih umjetničkih djela čiju ću veličinu shvatiti tekgodinama kasnije, kada razvijem vlastiti ukus.

Vidio sam fotografije iz filma o nekim mafijašima, gdje glavni baja, takobarem izgleda, ima izbačenu donju vilicu, tako da mu kiša može upadat u usta. Apored njegove, fotografija, pretpostavio sam, njegovog sina, u uniformiameričkog vojnika, zatim fotografija konjske glave na jastuku, pa mnogo krvi nanaplatnoj rampi, pa krštenje nekog djeteta.

Kasnije sam vidio tog istog mafijaša, odnosno glumca koji ga glumi, udrugom filmu, ovog puta kao zgodnog ali izgublјenog čovjeka, sa nekomklinkom kovrdžave kose, ispred Trijumfalne kapije u Parizu. Ha slјedećoj slicivide se njena savršena pozadina i osmijeh koji otkriva malo razdvojene zube.

Onda je igrao neki film u kome neki ludak ima dementan, sulud pogled, udruštvu ogromnog Indijanca obučenog u ludačku košulјu. U tom filmu, koji jeočigledno govorio o nekoj ludari, bilo mi je čudno da se režiser, iako je filmamerički, zove Miloš.

Bio je i neki film čiju radnju nikako nisam mogao konstruisati na osnovufotografija. Nјih dvojica kicoški obučeni, jedan od njih drži karte, drugi puši. 

Šta rade ne znam, ali se sjećam da su tih dana stariji neprestano zviždalimuziku iz tog filma.

Dosta je bilo filmova. Ponovo prelazim ulicu, ulazim u manje interesantandio Titove ulice, mračan i negostolјubiv, pun malih musavih izloga napunjenihrobom bez reda i smisla. Pravo lice pobune. U nekoliko koraka pravim maluprečicu prolazeći kroz jedan prolaz koji je uvijek smrdio na mokraću i u kome ječak i u lјetnim danima bila lokva vode koju sam morao obilaziti, oslanjajući se okužni memlјivi zid. Rizično je bilo prolaziti kroz taj tajanstveni, samo menipoznat prolaz, ali on skraćuje put do škole za skoro stotinak metara.

Konačno izbijam na Markale, jedinu pravu veliku pijacu u Sarajevu, gdjesam ponekad dolazio držeći za ruku baku i gledajući šarenilo proizvoda imirišući ih. Sad su Markale prazne, tezge napuštene. Popodne je. Ja preskačemlokve vode i komade trulog, bačenog paradajza, paprike, zeleni, razbijene dinje,

51

komade lubenice, odgriske jabuka, mokraću nekog beskućnika, povraćotinunekog pijanca, bačene jučerašnje novine, pseće govno, prevrnutu gajbu trulihkrušaka. Preskačem i prazan novčanik nekoga kome su sarajevski džeparoši uzeliono jada što je u njemu bilo i odbacili ga kao strano tijelo, sa kojim oni nemajunikakve veze. Preskačem komade sira, proliveno mlijeko, starog olinjalog psa,koji se već decenijama hrani na Markalama kupeći komade koje odbaci lјudskirod. Preskačem i sličice fudbalera, rasutu kolekciju dječaka kog je majka tolikosnažno povukla k sebi da su se svi duplikati koje je spremio za mijenjanje sajaranima prosuli o betonsko tlo Markala. Gledam ih sa visine i s gađenjem,listam ih nogom da se ne bih zarazio, ustanovlјavam da ih sve imam. Nastavlјamdalјe. Preskačem bolesnu kuju, kojoj sise vise obješene do poda, preskačemkantu mašinskog ulјa koju je neko bacio nakon što je iskoristio njen sadržaj.Preskačem gole žene na duplericama koje su krasile nečiji kamionet kojim jedovezen krompir sa Glasinca, preskačem tlo koje mnogo više govori o gradunego sve njegove građevine.

Da sam tuda pretrčavao dvadeset godina kasnije, preskakao bih lјudsku krv.

52

7

ALEJA IZ PJESME METEOR „Ajd, pusti sad krv, reci ti nama ko je ona što te je čekala, tamo ispred

hitne?", upita indiskretno Azrael. „To ti je žena?"Ha ovako glupa pitanja ne odgovaram, ali se sjetih kako bih se sa Sanjom

nalazio ispred Vladaninog nebodera, na pola puta između moje i njene zgrade, ikako bismo odatle zagrlјeni, hodom na metar iznad zemlјe, krenuli u uzbudlјivusarajevsku noć, ostavlјajući iza sebe aleju opjevanu u pjesmi Meteor.

Uvijek sam dolazio pješke. Nikad nisam volio da zavisim od prevoznihsredstava i uvijek sam birao prečice, ne toliko zbog ideje da je tim putem brže ikraće, već zbog uzbuđenja i dramatike koje neuobičajeni putevi i staze sa sobomnose.

I tako, umjesto da se spustim niz Fuada Micića do Ulice Hasana Brkića,kuda ide sav normalan svijet, pa da onda niz aleju kestenja, opjevanu u pjesmiMeteor, stignem do želјenog cilјa, ja sam prolazeći kroz najuzbudlјivije klance,preskačući ambise, preplivavajući rijeke, prolazeći kroz pećine, pustinje iprašume, uvijek išao prijekim putem, hraneći u sebi pustolova koji se otvorenopojavio mnogo godina kasnije, probudivši strastvenu želјu da upoznam planetuna kojoj živim.

Istrčavao sam iz svoje zgrade skoro leteći i u tri skoka savladavao desetakstepenica uzbrdo, odmah po izlasku iz haustora. Ustrčavao sam sa takvombrzinom da sam sa skokom na poslјednju stepenicu čuo kako se vrata zgradezatvaraju, što je bio znak da sam u dobroj formi. Zatim bih se brzim sprintompopeo na Indijansko brdo, malu uzvišicu iznad moje zgrade, prošao poredRusmirove kuće, iz koje je drndao tranzistor i božanski glas pjevao pjesmuSejdefu majka buđaše. Izletio bih na vrh brda za tili čas, a zatim bih se sjuriostepenicama, koje su samo u mojoj glavi ličile na one iz Ejzenštajnovog filmaKrstarica Potemkin, pa bih prošao pored kuće u kojoj je, kad sam bio mali, živioduh neke žene koja je krala djecu.

Vraćajući se s majkom i bratom iz posjete našim rođacima koji su stanovalina drugoj strani Koševa, molio sam boga da majka izabere okolni put poštedi nasprolaska pored te uklete kuće. No, majka, kao i svaka razumna i praktična osoba,uvijek je birala Ejzenštajnove stepenice i prolazak pored mjesta na kojem je

53

nesretnica krala djecu. Prolazeći tim putem, redovno sam čuo glas nesretne ženei njene povike: „Vratite mi dijete, vratite mi dijete!" Dok mi se krv u žilamaledila, čvrsto sam stiskao majčinu ruku, sve dok ne dođemo na pristojnuudalјenost, otprilike do Rusmirove kuće. 

Dok sam trčao Sanji u zagrlјaj, nisam više imao taj osjećaj. Nisam se nisjećao te priče. Toliko brzo i lako su se nizale koševske legende da je novamijenjala staru brzinom izlaska novina na trafici.

Sletivši niz Ejzenštajnove stepenice, istrčavao bih na Ulicu MarselaŠnajdera, na mjestu gdje ona pravi veliku krivinu, dijeleći Koševo na Indijanskobrdo i Teritoriju velikog igrališta. Tu bih, da je neka hladna i snijegom bogatazima, naletio na stampedo sanki, odozgo, od Doma gluvonijemih „NemanjaVlatković". Odatle je počinjala sankaška staza, zaleđena do same kaldrme odkoje je ulica sazdana, i išla sve do stadiona, čije je parkiralište u to vrijemepredstavlјalo cilјnu ravninu. Uz ciku i viku, hilјade sanki bi, poput stampedabivola iz američkih filmova, projurilo pored mene, izbjegavajući me vješto ielegantno, a iza onih poslјednjih, na kojima bi sjedila njih četvorica iako mjestaima za dvoje, ostao bi Krigerov glas i najnoviji hit jedne mlade sarajevske rokgrupe kojoj su proricali blistavu budućnost.

Jer ovvvoooooo jeeee mooojihh peeeeet minuuuuuuutaaaaaaa...No, pošto nije hladna zima bogata snijegom, već kasno prolјeće, predvorje

lјeta prelazeći Ulicu Marsela Šnajdera, naletih na Mišinog golfa, koji iza sebeostavi dugačak trag crnog dima, znak da su mu otišle karike.

Prešavši ulicu, prolazim kroz žbunje pored stare šlјive, svjedoka prvihpolјubaca i lјubavnih igara, mjesta gdje su stariji dječaci dovodili svojeizabranice, pokušavajući da ih nagovore prvo na milovanje, a zatim i na nekikorak više u igri koja je u svijetu poznata pod imenom seks. Oni bi ih pritiskaliuz šlјivu, okruženu žbunjem, šaptali u vrat, rukama odvažno tražili skrovitamjesta, a one bi, tobože braneći se od nasilnika, okretale glavu od njih, ali biistovremeno izbacivale grudi izazovno i smjelo, tako da bi se predzadnje dugmena njihovim košulјama napelo ko strune na gitari. To dugme bilo je, u stvari, iposlјednja linija odbrane dostojanstva, a njegovim pucanjem igra bi prešlagranicu, dostigla viši nivo, pa je ono što bi se potom dogodilo ujutroprepričavano u raji, kao neki veliki, ogroman uspjeh, kao osvajanjeKilimandžara, kao lov na lavove. Naravno, glavni junak bi u priču unio gomilupikantnih detalјa koje svjedoci, grmlјe i stara šlјiva, nisu mogli da potvrde. Onabi pak probala da se ne pojavlјuje nekoliko dana u raji, dok legenda o tom

54

lјubavnom aktu ne bude zamijenjena nekim novim, zanimlјivijim skandalom.Iza njih, ostajale su samo povalјana trava i stara šlјiva koja se zavjetovala naćutanje.

Protrčah pored šlјive pa na veliko igralište, poprište mnogih antologijskihfudbalskih mečeva, mjesto naših herojskih poraza i njihovih kukavičkih pobjeda,lјutnji, psovki, svađa, jebavanja matere, suza i smijeha, zajebavanja. Golovi navelikom igralištu bili su u stvari dvije klupe za sjedenje, tek nešto više od obimalopte, pa je postizanje gola pod takvim uslovima predstavlјalo pravo umijeće.

I dok smo mi zaneseni i razdragani trošili dane igrajući ovu veličanstvenuigru, sa druge strane ulice prolazile su lijepe koševske djevojčice kojima jemirisala koža. Nosile su svoju lјepotu dostojanstveno poput kralјica, žureći kanekome na čijem mjestu bi volјelo da je barem osamdeset posto Sarajlija.Požudnim pogledom pratila ih je ekipa koja se „suši", onih što čekaju pobjednikameča koji je u toku. Gledali su za djevojčicama pripalјujući cigarete, želeći dapušenjem prikriju uzbuđenje koje im se otima iz srca. A djevojke su u njihovimpogledima ostavlјale sjaj svojih lica i miris svoje kože, dalek nama, klincimakoji stanujemo na pogrešnoj strani ulice. Ekipi čiji se požudni pogledi neodvajaju od djevojačkog krepkog hoda, ostajale su za utjehu samo poluistinitepriče, o svakoj od njih pojedinačno: da je ova dala mladost deset godina starijemod nje, da će ovu drugu povalit i ostavit Pirge sa Sedrenika, isto kao što je uradiosa Mirelom sa Koševskog brda, da je stari onoj trećoj zabranio da izlazi jer su jespopala braća Mulići, da je četvrta ludo zalјublјena u Kendu, ali je ovaj ne jebejer ima neku kuravu sa Ilidže, čija su ga braća ganjala po Sarajevu, noseći ujednoj ruci prsten a u drugoj pištolј. Iza tih priča ležala je, sa jedne strane, želјaza osvetom, jer bilo je bezobrazno i smjelo nositi takvu lјepotu a, s druge strane,prikrivena nada da će baš onaj koji priča tu priču postati utjeha jednoj od tihdjevojčica koju ostavi deset godina stariji frajer. One se na te priče nisu osvrtale,ali kako je vrijeme proticalo, tako su sve teže i teže nosile svoju lјepotu. Ali,koža će im mirisati vječno.

Mimoiđoh se sa jednom od njih iza lijeve stative gola, na kome je stajaoSipa, pozdravismo se hladnim pokretima obrva, ona nastavi stepenicama upravcu autobuske stanice, gdje su je čekale tri njene drugarice, s kojima ćedijeliti uzaludne časove matematike, srpskog, muzičkog, likovnog i hemije, svedok onaj, deset godina stariji šupak ne dođe po nju pred školu i ne odvede je naneko sretnije mjesto, a ja nastavih prečicom, pored zgrade ispred koje smo znalisatima sjediti, družiti se, svirati gitare i pjevati, preživlјavajući one prve patnje

55

zbog kojih sam počeo da shvatam da ima nešto važnije od toga da li ćemo uzetibod Zvezdi na Marakani. Sve te prve simpatije poslije su se preselile uprijatelјstvo, a zatim iz prijatelјstva u povremeno viđanje, pa iz povremenogviđanja u sjećanje.

Prošavši pored zgrade pred kojom smo se znali družiti, udarih na sjevernizid bolničkog kompleksa, na koji je u austrijsko doba, kad je bolnica inapravlјena i kad je taj isti zid bio granica, ne sa Koševom već sa nepreglednomdivlјinom, bila naslonjena stara urušena zgrada u koju su bili smještani leprozni.Pričalo se da se lepra nikad nije iselila iz te napuštene zgrade, i da će kad-tad oništo stanuju blizu naletiti na neki zaostali virus, te će se ova opaka bolest brzinommunje raširiti po Koševu, koje će se pretvoriti u veliko groblјe, i prizori pomorabiće strašniji od slika iz Starog zavjeta. Samo najhrabriji od nas prolazili su krozjednu pukotinu u zidu kada lopta sa velikog igrališta upadne na teritorijusanatorijuma za leprozne, ali i tada su oni manje odvažni tražili da se lopta prvoispere u velikoj lokvi vode koja je ostala od sinoćnjeg plјuska, pa tek onda da senastavi tekma.

Kasnije, kad smo shvatili da je priča o lepri plod mašte, taj otvor u zidupostao je tajna vrata kockarima koji su, s one strane zida, igrali poker i remi upare, krijući se od roditelјa i milicije.

Sletih duž zida bolničkog kompleksa i istrčah ravno na bivšu predzadnjustanicu sedamnaestke, mjesto poslјednjeg velikog okršaja bjelavske i koševskeraje, koji se završio bijegom malobrojnijih i iznenađenih Koševlјana. Premapriči rijetkih svjedoka, najmanje desetak papaka sa Bjelava, naoružanihpalicama, bokserima i skakavcima, sačekali su poslјednji autobus iz grada, snamjerom da prebiju svakoga ko se nađe u autobusu. Nјih četvorica, braćaMarići, Vahid i Jensen, imali su tu nesreću da se zateknu u busu. Samozahvalјujući brzini napadnutih i njihovom poznavanju terena, nije došlo do težihposlјedica, ali su se sutradan po Koševu raširile kontradiktorne priče kako sunaši junaci ne samo zbrisali već su usput u čistoj samoodbrani zadali nekolikoudaraca napadačima, tako da je jedan od njih, obliven krvlјu, bio prebačen uHitnu. Nakon nekoliko mjeseci, broj papaka sa Bjelava koji su dobili batinepopeo se na pet, a godinama kasnije ta tuča je završena tako što su četvoricanaših junaka prebili najmanje dvadeset levata sa Bjelava, nanijevši imnenadoknadive gubitke, strpavši ih u autobus nazad za Bjelave, ponizivši ihtoliko da se ovi nikad nisu vratili na Koševo.

Cijeli slučaj, u stvari, počeo je nekoliko dana ranije, kada je u diskoteci Kuk

56

na Medicinskom fakultetu neko s Koševa, simpatičan i šarmantan, Dini saBjelava maznuo koku, studenticu agronomije iz Maglaja, djevojku pitomih očijui velikih sisa. Samo što se Dino, nakon sedamnaeste pive kojom je želio da skupihrabrost, uhvatio toaleta, neko s Koševa prišao je Belmi i sa nekoliko pravilnousmjerenih riječi odvojio je od društva, te je nježno odveo ka izlazu. UnezvjereniDino zaletio se ka svježem lјubavnom paru, ali je zaboravio da taj tajanstvenilјubavnik koji mu je pokupio dragu nije sam. Primio je jedan vaspitno-popravnišamar, shvatio da situacija ne obećava povolјan ishod bitke i napustio objekat.Bio je svjestan da je broj raje sa Koševa te večeri dominantniji. Legenda kaže dasu te večeri za šankom đuskali i Milas i braća Kapor, i Edin Glamoč, i Mika, iTrta, što je bilo dovolјno da se odustane od frke.

Ali, poniženje i sramota koje je Dino osjećao inspirisali su raju sa Bjelavada dva dana kasnije napravi zasjedu na pretposlјednjoj stanici sedamnaestke.

Ja pretrčah stanicu, prelazeći moj Ebi Roud i, na iznenađenje svih kojipoznaju teren, umjesto da cestom nastavim ka gornjem dijelu Arhitektonskogfakulteta, pa se iza njega novom asfaltiranom ulicom spustim do Vladinognebodera, ja biram novu prečicu. U skladu sa svojim nemirnim duhom, utrčavamu groblјe koje smo zvali Lav, po statui umirućeg klonulog lava, postavlјenog nakameni pijedestal. To groblјe bilo je groblјe poginulih u Prvom svjetskom ratu,jednom od onih ratova u kojima je jedna te ista vojska za dio Sarajlija bilaoslobodilačka, a za onaj drugi dio agresorska.

Trčeći između grobova, složenih kao u stroju, pomislih da li ovdje negdjeleži neznani Šumadinac kojeg je, poslije Kolubare, Cera, Albanije, Krfa i Soluna,baš tu, na Koševu, kraj rata sačekao u svom zaustavnom vremenu, kada jegublјenje života bilo besmislenije od gledanja u sunce.

Iza njega je ostala, kao legenda, priča o njemu i njegovoj izviđačkoj jedinici,koja je poslije svih peripetija i nedaća, i povlačenja po nemilu i nedragu, izbilaiznad Sarajeva i bila toliko zaslijeplјena lјepotom ovog grada da su pod šifrom„hitno" poslali depešu svome komandantu Stepi Stepanoviću u kojoj je pisalo:„Vojvodo, Beč!!!" 

Ostavlјam Šumadinca i mnoge koji su položili svoja tijela u ratnim inesrećom natoplјenim vremenima kojima moj grad ne manjka. Istrčavši izgroblјa, izlazim na dno aleje opisane u pjesmi Meteor i, u djeliću sekunde,prolazeći pored kafića Kasper, koji je to zagonetno ime dobio po malom duhu,junaku iz crtanog filma, a sve zarad činjenice da je smješten na groblјanskojtromeđi, izbijam na plato ispod Arhitektonskog fakulteta i pravo odatle

57

nalijećem na Vladin neboder.U prizemlјu nebodera radi mala neugledna kafanica pod originalnim

imenom Soliter. U njoj, okrenut ka ulici, okružen prijatelјima, sjedi BodoKovačević, gitarista Indeksa, jedan od desetak lјudi koji su ovaj grad učiniliposebnim. Bodo je nosio tamne naočale i ledeni izraz lica. Smijao se samo ukrajnjoj nuždi ili pri izuzetno duhovitoj situaciji. Posjedovao je dubok glas kao isvaki ozbilјan pušač, ali i najbolјi ton na gitari u istoriji jugoslovenskog roka. Umuzici te grupe nije se znalo šta je bolјe. Glas, ritam, melodija, harmonija, i nasve to smirena, uzbudlјiva Bodina gitara. Ukoliko bi postojao album sa sličicamapod nazivom „Najznačajnije Sarajlije dvadeseto§ vijeka", Bodo bi zauzeo jednood prvih deset mjesta.

Kao vječni student arhitekture, Bodo je gro svog vremena provodio tu, ukafani Soliter, sto metara niže od fakulteta, razmišlјajući, razgovarajući igledajući preko puta ulice na mjesto gdje su sahranjeni posmrtni ostaci grupesrednjoškolaca koja je prva skrenula pažnju svjetske javnosti na grad u komesam se rodio. Preko puta kafane, u visini Bodinih očiju, stajala je grobnicačlanova Mlade Bosne, studenata i đaka koji su, otrgnuti od realnosti, želјeli daistoriju uzmu u svoje ruke i koji su, nošeni ponosom, nacionalnim nabojem iprkosom protiv nepravde, sa dva hica to zaista i uradili. Ubili su simbolzavojevača i njegovu suprugu i pokrenuli lavinu mržnje koja je tada vladalameđu evropskim narodima, lavinu koja se za tili čas pretvorila u ono što danaszovemo Prvi svjetski rat. Gavrilo Princip, centarfor te reprezentacije mladosti iludosti, prebačen je ovdje, preko puta Bode, iz Terezijenštata, zatvora u kome jeumro od tuberkoloze samo nekoliko mjeseci prije no što je austrijska vojska, podčijim je zakonom bačen u doživotnu tamnicu, potpisala kapitulaciju. Legendamoje porodice kaže da je pop koji ga je krstio 1894. godine u Grahovu mojpradeda i da mu je u krštenici, pisanoj ćirilicom, nakon čina u kome je oduzeoživot osionom suverenu, promijenio datum rođenja 25. jun u 25. jul, i timeGavrila spasio smrtne kazne, jer je po tadašnjem austrijskom zakonu smrtnakazna mogla da bude izrečena samo punolјetnicima. S druge strane, oni malomanje euforični u familiji tvrde da je moj pradeda bio svešteno lice koje jeaustrijskoj administraciji predalo krštenicu datiranu po starom kalendaru. Poštose nemio događaj desio na Vidovdan, ta razlika u kalendarima dade Gavrilu joškoju godinu života, tek toliko da nam, osim metaka kojima je promijenio tokistorije i hitaca kojima su zbrisana tri carstva, ostavi i nezaboravne stihove:

58

Naše će sjene hodati po Beču,šetati po dvoru, plašiti gospodu

koje smo koristili u jednoj od nekontrolisanih kampanja Novog primitivizma. Kako su se pojavili prvi nagovještaji novog sukoba, poslјednjeg u

dvadesetom vijeku, stanovnici Sarajeva ponovo su zauzeli suprotne pozicije uvezi sa Gavrilom i Mladom Bosnom. Za Srbe, on je bio i ostao heroj, simbolpatriotizma i žrtve, a Hrvati i Muslimani su mu prišili novonastali termin:terorista.

Pitam se samo da li bi teroristom nazvali nekog zaluđenika koji bisnajperom skinuo Hitlera dok se šepurio hodajući Trokaderom, ispred Ajfelovekule, u kasno prolјeće 1940, ili da li je slučajno terorista Čeh Jan Kubiš, koji jeskupio hrabrost i žrtvovao svoj život jedne sulude noći kada je bombom usmrtiotada jednog od najvećih nacista, Rajnharda Hajdriha?

Da. I oni bi bili teroristi, jer su i njihove države u tom momentu bile nastrani potencijalno ubijenog i ubijenog.

Ostavismo se Gavrila, okrenimo glavu na drugu stranu prema Višnjiku,odakle dolazi ovaj povjetarac koji njiše kestenje preko puta Arhitektonskogfakulteta. Odozgo, zajedno sa povjetarcem, silazi Sanja. Oko nje lebdiblaženstvo. Prilazi mi. Prislanja glavu mome vratu. Ja je lјubim i svijet okomene nestaje. Nјegovo postojanje gubi smisao. Krećemo prema gradu, tražećisvoje kutke, a iza nas ostaje dno aleje kestenova, opjevane u pjesmi Meteor.

59

8

VEČERAS KOD ČENGE Sarajevo je posjedovalo neke osobenosti koje nisu bile primjetne u drugim

gradovima njegovih dimenzija i provenijencije.Nekada davno, davno prije mene, Sarajevo je imalo korzo kao društvenu

instituciju, poput mnogih balkanskih gradova čija je veličina bila po mjeriČovjeka. Međutim, kada je došlo vrijeme da ja počnem da izlazim, družim se iašikujem, korzo je već odavno pripadao prošlosti, ušuškan u pričama našihroditelјa, baka i deka, kao što i ova moja priča govori o nečemu što je davnoprošlo i što ostaje da živi jedino u sjećanjima.

Glavna institucija, mjesto okuplјanja, bila je Klupa. Ha dnu velikog parka,odmah pored istoimene kafane, koju smo od milјa zvali Parkuša, izneobjašnjivog razloga i mimo svih urbanističkih zakona, okuplјala se mladagimnazijska raja svako veče oko sedmice. Poput pingvina koji svaki dan u istovrijeme izlaze na ostrvo Filip, južno od Melburna, i ovo je bila neka vrstaprirodnog fenomena. 

Kako je u blizini bila postavlјena jedna dugačka kriva klupa, tako je nekoovom čudnom ritualu dao ime hipi klupa. U stvari, tu pravih hipika i nije bilo,već su stariji, konzervativniji krugovi, koji dadoše ovom mjestu takvo ime,hipicima nazivali svu mladost grada. No, s vremenom, razlika između hipika i„normalne raje" postala je vidlјiva svakome, pa i tradicionalistima, pa je unazivu ovog fenomena ostala samo Klupa.

Ha Klupu su dolazili svi. Hilјade mladih znalo se skupiti petkom za toplihlјetnih večeri, švrlјati okolo, pričati, svađati se, galamiti, smijati se i kuditi.Svako je imao svoju priču, interesovanja, tu su se sklapali prijatelјstva, lјubavi,dogovori za ekskurziju, more, Jahorinu. Tu je svak našao onoga ko mu odgovara,s kim je na istoj talasnoj dužini, onoga koga ne može vidjeti u toku dana.

Gužva na Klupi zatvarala bi protok pješaka sa jedne i sa druge stranetrotoara, graja tolikog svijeta bojila je sarajevsku noć. Bilo je važno pojaviti sena Klupi, pozdraviti sve one do kojih ti je stalo, ignorisati one na koje si lјut. HaKlupi si mogao da vidiš ko koga muva, ko koga ne podnosi, ko se s kim počeodružiti, zbog koga ona više ne dolazi na Klupu, zašto je on sa drugom, a ona jošuvijek sama. Ha Klupi si mogao da vidiš i koga nema, pa da iz toga zaklјučiš šta

60

se s njim dogodilo. Ha Klupi se lijepo vidjelo ko je s kim a ko se rastao, ko kogavoli a ko koga izbjegava, tu su se stvarale interesne grupe, oni koji vole fudbal ioni koji vole muziku, oni koji ne vole ništa od toga. Tu se pokazivalo šta se novokupilo, nosile su se rijetke ploče da bi se njima kurčilo pred rajom, pokazivale suse nove frizure, halјine, farmerke iz Trsta, preplanula koža poslije mora iliJahorine. Klupa je bila stok market prijatelјstva, lјubavi, drugarstva i sreće. Volstrit naših emocija. U stvari, Klupa je bila preteča Fejsbuka.

Ha Klupi se ostajalo do nekih pola deset, onda smo se, mi mlađi, kokuzi,vraćali na Koševo, napojeni utiscima, natovareni emocijama, omamlјeni srećomili nemirom, a ovi stariji i oni koji su imali nešto para nastavlјali su svojuuzbudlјivu sarajevsku noć odlazeći u neki od kafića, posebne institucije, koje jeu to vrijeme, sredinom sedamdasetih, imalo jedino Sarajevo.

Kafić je, u stvari, bio prelazni oblik između kafane i diskoteke. Mjesto ukome ne moraš da jedeš jer si kokuz, ne moraš da sjediš jer je to dosadno, a nemoraš ni da plešeš, te time čuvaš svoje dostojanstvo. Zagreb je imao zdravlјake,Beograd kafane, a Sarajevo kafiće.

Svaki kafić imao je svoj, poseban enterijer, neku znamenitost koja ga jeodvajala od drugih, imao je i svoje goste, muziku, gazdu, konobare. Jedino štonije imao bilo je ograničenje broja lјudi koji može u njega da stane, tako da supostojali kafići u kojima se stajalo poredano kao sardine, postojali su kafići okokojih je bilo pet puta više lјudi nego što unutra može da stane, postojali su kafićiu kojima konobari nisu dali lјudima da stoje ispred objekta a da nešto ne naruče.

Konobari su bili izuzetno važne osobe, kuražne, ozbilјne i cijenjene udruštvu. Konobari su bili izvor informacija, najsigurniji provodnik njihovogprotoka. Konobari su radili i za gazdu i za de-be i za dilere i za sebe. Konobari subili preteča kapitalističkog načina razmišlјanja, jer su bili u direktnom kontaktus novcem i, kao takvi, zaraženi bolešću zvanom profit. Prelazak nekog dobrog,vrsnog konobara iz jednog kafića u drugi bio je propraćen istom pažnjom izanimanjem kao i prelazak nekog dobrog fudbalera iz Sarajeva u Zvezdu.Sarajevske konobare, poslije demokratskih promjena, nakon što je ugostitelјstvotog grada okupiralo dijasporu, lako je prepoznati svuda u svijetu. Ne nosi papir iolovku jer pamti narudžbu makar u njoj bilo više od dvadeset različitih artikala.Nosi tacnu punu čaša, toliko da na nju ne može stati više ni kap vode, i nikad neskida osmijeh sa lica.

Nikad nisam saznao koji je bio prvi kafić u Sarajevu jer čak i živi svjedociotvaranja ovih institucija imaju protivrječne iskaze, već prema tome ko je gdje

61

izlazio. Da li je to bio Stari cam u Logavinoj, ili Davor na Marijin dvoru, iliBene na Čaršiji, Borsalino na Grbavici, ili Evergrin preko puta Vijećnice...Svako od nas imao je u raznim fazama odrastanja svoj kafić. Tačno se znalo kogdje izlazi, gdje sjedi ili stoji, gdje je „inventar", a gdje odlazi povremeno. Istotako se znalo kada se iz jednog kafića prelazi u drugi, pa se poput nekogprirodnog fenomena gomila mladih uputi sa jednog mjesta na drugo, zakrči ulicei trotoare. Kažu, idemo svi do Dedana. Ta je migracija ličila na pokrete divlјihživotinja u afričkoj savani, kada se gnui, nošeni instinktom, prebacuju prekorijeke Mara iz Tanzanije u Keniju. Bilo je kafića u kojima su visili stariji, ali ionih u koje je ulazila samo mlađa raja. Bilo je kafića koji su zimi bili sablasnoprazni, a kad dođe prolјeće i kad olista, postaju stjecište okuplјanja gomile kaopojila u gore navedenom milјeu Afrike.

Kafić u koji sam ja odlazio zvao se Skenderija, ali ga niko tako nije zvao.Svi su ga zvali Čenga, po njegovom gazdi Seji Čengiću, čovjeku koji nikad nijeodsustvovao sa posla, stojeći vazda za šankom, ozbilјnog izraza lica, kao da jeneurohirurg a ne ugostitelј. Nјegova zabrinutost, dakle, bila je imidž koji je tajčovjek nosio, te je i naš pristup njegovom ugostitelјskom objektu imao određenesakralne osobenosti. U Čengu se ulazilo u miru i tišini, kao u crkvu iliispovjedaonicu.

Čenga je bio podrum stare zgrade u Ulici Skenderija. Ona se nalazila s onestrane Milјacke, pa je nakon Klupe šetnja do Čenge predstavlјala određeni ritual.Čenga je uvijek bio pun. Krcat. U njemu se nije moglo disati. Bio je neuslovan,nabijen lјudima i dimom. Jedino što je falilo u Čengi bio je vazduh. Sadašnjisigurnosni zakoni za ugostitelјske objekte ovog tipa garantovali bi vlasnikuvišegodišnju robiju. Ulaz u Čengu bio je posut trnjem. Ispred je stajala gomilamladih želјna da uđe u kafić, ali su vrata bila zaklјučana. Kerber koji jekontrolisao ulaz u Had bio je Šiptar Fejzula, odan Čengiću onoliko koliko sunjegovi saplemenici odani onome ko ih nečim zaduži. On je otvarao vrata kadaneko izlazi i puštao unutra isti broj lјudi koji je izašao. Ali se nije ulazilo po redukako je ko došao, već po posebnom Fejzulinom kriteriju. Prvo su se puštali onikoji imaju para, pa stara Čengina raja, pa oni koji su sa djevojkama, pa djevojkekoje su same i koje su uvijek dobrodošle, tek na kraju ulazili smo mi, dječacirođeni na pogrešnoj strani ulice, oni koji imaju para samo za jedno piće. Znalo sedogoditi da, kad uđemo, već poslije nekoliko minuta Čenga proglasi fajront, takoda smo tu noć proveli praktično čekajući na ulazu. Ali ne mari. Važno je bilo ući,pa makar na pet minuta. A šta je to bilo unutra? 

62

Ništa i sve istovremeno! Gomila lјudi, jedno na drugom, i dobra muzika saploča. Muzika je bila Čengin zaštitni znak. Tu sam prvi put čuo Tri litl brds odMarlija, tu sam slušao Stivija Vondera, tu su zasvirali i Lu Rid, Džej Džej Kejl,Raj Kuder. Čenga se toliko razmetao vrhunskom muzikom da je fajrontproglašavao pjesmom Nubian Sandans grupe Veder riport. On je lično puštaoploče, naplaćivao piće i razmiještao goste.

Raspored sjedenja i stajanja u ovom kafiću sprovodio se pod strožimkriterijumima od onih koji vladaju u engleskom Domu lordova. Tu se nije moglodesiti da neko sjedne na mjesto koje mu ne pripada. U prvoj prostoriji, nakon štose strmim stepenicama siđe u kafić, a zatim se od garderobe skrene lijevo,nalijeće se na šank. Za šankom je bilo poredano nekoliko barskih stolica nakojima su sjedile viđenije gradske face i Čengini intimusi. Tu su sjedili Harbe,biznismen, Mlađo i Mića, Šefko Bugati, Riba, najveći uživalac života, i njihovaraja. To je najviša tačka društvene lјestvice. Nјen krem. Oko njih su stajaledjevojčice, koje bi obično mijenjale mjesta, zavisno od interesovanja inestrplјenja. Iza njih, u toj istoj prostoriji, postojale su tri velike kifle od drveta ilažne kože, u koje je moglo da stane onoliko osoba koliko konobar odluči. Tu jeobično sjedila starija raja, koja je zaslužila sjedeće mjesto, ali po svojim djelimai karijeri ne i mjesto do šanka. Oko njih se gužvala gomila koja je konzumiralasvoja pića stojeći na jednoj nozi, kao rode. Bili su to uglavnom studenti isrednjoškolci, sretni što su ušli u čarobni svijet sarajevskog ugostitelјstva. Iz tevelike prostorije išlo se u drugu, malu, u kojoj je postojala ista takva kifla ali idosta mjesta za stajanje. 

Ta prostorija bila je rezervisana za one najmlađe, sa najplićim džepom, ipredstavlјala je najnižu tačku na Čenginoj lјestvici gostiju. Moja raja i ja smouvijek bili u toj maloj prostoriji.

Da biste imali punu sliku o tome kako je to izgledalo, treba imati na umu daje površina kafića Čenga bila ne veća od stotinak kvadrata, kao manji stan naVoždovcu.

Tek mnogo godina kasnije, nakon dvije ploče, jedne serije i mojenesumnjive opštejugoslovenske popularnosti, jedne večeri, ušavši sa Sanjom uČengu, koji je tad već izašao iz mode, tužno prazan ali i dalјe topao, ugledahSeju kako stoji za šankom. Sjedoh u prvu prostoriju, za jednu od tri kifle, a onmi, laganim pokretom ruke, pokaza da su dvije stolice za šankom spremne danas prime. Tu čast i uzbuđenje koje sam tada osjetio vjerovatno osjeti samo onajkoji u švedskoj Kralјevskoj akademiji dobije nagradu koju je zavještao frajer

63

koji je izmislio dinamit.Jednom, u šali ali ne bez pretenzija, Čengić reče da bi, s obzirom na to

koliko je generacija ispratio na pravi put, bio red da mu grad dodijeliŠestoaprilsku nagradu.

64

9

ROK END ROL U mojoj zgradi djece je bilo dva puta više nego stanova. Moj brat i ja, dok

smo se uspavlјivali, nabrajali smo poimence svakoga od naših drugara i redovnotonuli u san prije no što smo došli do pola. Eksplozija nataliteta dala je našemnaselјu epitet mladosti, a vedrina koja se iz svega toga rađa nezamjenlјiv jesastojak svakog djetinjstva.

Sejo (Davor Sučić) stanovao je sprat iznad mene, ukoso, tako da je stan ukojem sam ja stanovao bio isti kao i njegov, samo preslikan u ogledalu. Izmeđumene i njega stajalo je 16 stepenika, osam u jednom, osam u drugom pravcu, imiris punjenih paprika koje je njemu i njegovom bratu Vladi majka Katicaostavlјala prije nego što bi otišla na posao.

On je od mene stariji godinu i po dana po rođenju, a godinu po školi, ali suse generacije cijepale tačno na onoj granici mog i njegovog godišta. Drugimriječima, ja sam ostao vječno mala raja, a on je, iako najmlađi među njima,uvijek važio za veliku raju. Taj jaz nikad nije bio prevaziđen. Činilo mi se da mije potrebna još samo jedna godina da i ja zaslužim da uđem u ono što se zvalovelika raja. Ta godina, godinama, nije dolazila, a ja sam uzalud pokušavao dasakupim poene koji mi omogućavaju ulaznicu za više društvo.

Nisu samo godine bile razlog mog neulaženja u veliku raju, već inepokoleblјiva strogost mojih roditelјa. Sejo se mnogo ranije osamostalio,izgledao je kao neko ko poznaje život, ko njime vlada, njegovi drugovi su bilimeni nedokučivi, tajanstveni, njegova priča nerazumlјiva, a njegov pogled naživot uvijek zreliji i jasniji od mog. Moji roditelјi su zaveli vrlo jasnu disciplinuunutar sistema. Znalo se kad se jede, znalo se kad se spava, kad se ide u posjeturođacima, kad se iz posjete vraća i tu nije bilo nikakvih pomjeranja... Kod Seje jesve bilo slobodnije, zasnovano na međusobnom povjerenju između njega, majkei Vlade. Imao sam osjećaj da se njegova majka nikad ne lјuti na njega, a kodmene u kući uvijek je bila galama. Meni je njegova zrelost bila nedokučiva.

Strogost mojih roditelјa i disciplina najviše su bolјele predveče, kada lјetnanoć obavije krošnje drveća i kad se sve mlado sjurca na igralište ispred mojezgrade, galameći, kričeći, smijući se i pjevajući poput jata vrabaca okačenih odalekovod, a ja u kući, ne mogu napolјe... kasno je. Bilo je strašno ležati u

65

krevetu još budan i slušati graju velike raje koja baš tada igra neku zanimlјivu idinamičnu igru pod okrilјem toplog koševskog sumraka. Uzalud je biloobjašnjavati roditelјima da je lјeti u pola devet još uvijek dan i da nema smislada se tako rano liježe u krevet. Nјima je pola devet bilo isto i lјeti i zimi. 

Kasnije, kad sam odrastao i dobio svoju djecu, shvatio sam da sama djecatraže disciplinu, jer im je s njom mnogo lakše doći do slobode. Međe kojimaroditelјi ograničavaju njihovo duhovno i fizičko kretanje pomažu djeci da steknusigurnost. Samo ona djeca koja odrastu pod strogim uslovima u kojima se znajupravila i nikad se ne mijenjaju, stiču sigurnost i samopouzdanje, te cijeneslobodu za koju se izbore. Ja to tada nisam znao... Pizdio sam što nisam napolјusa velikom rajom, a stara me je još više topila kada mi je kao argument nabrajalasve one koji su odavno u krevetu, ne misleći o tome da su svi oni mlađi od mene.

Bio sam u stanju sve da radim da bih se približio velikoj raji. Dodavao samim lopte, trčao po vodu, popravlјao stative, prvi put sam i slagao zbog Seje. Onje, naime, ukrao neku malu jadnu loptu Soni Boju i nestao. Jedini svjedok tekrađe bio sam ja. Soni, takođe stariji od mene, maltretirao me je, mučio,ponižavao, da priznam da mu je Sejo ukrao loptu. Ja sam, međutim, uvijek lagaoda ne znam šta se dogodilo sa njegovom loptom, ugledajući se na ilegalce junakeiz partizanskih filmova koji nikad nisu popustili pred torturom Gestapoa. Sejomi nikad nije zahvalio za odanost i to me je morilo. On je to smatrao normalnim.Poslije se sjetim sebe, koliko sam puta u životu bio bahat i nepravedan i kolikosam puta previdio nečiju nesebičnost ukazanu meni, nečije požrtvovanje kojenisam ni primijetio. Sramota me toga.

Dakle, između Seje i mene razlika je bila jedna godina, ali ta godina bila jedubok, nepremostiv ambis. On je bio najmlađi u velikoj, a ja najstariji u malojraji... 

Stoga je logično da je Sejo prije mene ušao u tajni svijet rok muzike. To sedesilo naprečac. Iznenada sam primijetio da je Sejo postao pun nekih čudnih,zaumnih riječi, koje su mi djelovale mistično, okultno i privlačno. Kvin, Stounsi,King Krimzon, Dženesis, Dejvid Bouvi. Stajao je sa Matkom, Mikićem, Kemomi još nekim starijim momcima i polemisao o kvalitetu nečega za šta nisam imaopredstave šta je. On je prvi imao Noć u operi\ Čak su ga i stariji momci gledalisa zavišću. Slušajući iz prikrajka njihove razgovore, osjećao sam se kao laik predsveštenicima. Oni su poznavali čitav jedan svijet, kosmos, o kojem ja nisamimao predstave.

Kod mene se u kući muzika nije slušala. U mojoj kući se čak i Evrovizija

66

gledala više sa sportskog nego sa muzičkog aspekta. Mnogo nam je bilozanimlјivije sabirati poene koje daje žiri nekoj od pjesama nego slušati muziku.Zato sam i Evroviziju gledao samo dok se sabiraju glasovi. Prvi dio, dok papcipjevaju, nije me zanimao.

Tako je Sejo postao moj prvi univerzitet. Odlazak kod njega u stan, slušanjeploča, razgovor o grupama, bili su moji obavezni časovi. On je iznad svogkreveta imao složene brojeve Džuboksa i veliki pano na kome je rezao i lijepioslike slavnih rok muzičara. Sejo mi je, u stvari, bio zamjena za starijeg brata.Pravi autoritet.

Koševo je u svojim njedrima odnjegovalo i prvu generaciju „bitlisa", kakosu stariji nazivali one koji nose duže kose. Dugu kosu su nosili svi koji su držalido sebe i zaista nije bilo lako suočiti se s malicioznim sarajevskim mentalitetomkoji je ispolјavao gnjev prema svačemu što odudara od sivila zadatogžabokrečinom u kojoj pliva svaka provincija zadovolјna sobom. Sa druge strane,onaj ko izdrži ponižavanje ulazi u poseban svijet sarajevskog kolorita i kao takavbiva primlјen i zaštićen poput neke rijetke egzotične ptice. I tu je ležala tajna temagične sredine. Koliko god da si originalan i koliko god da si jak da sačuvašsvoju originalnost pred udarima bijesa sarajevske mahale, na kraju postaješ diotog milјea, baš takav kakav si, čudan i neobjašnjiv, te ti vrlo brzo pripisuju titulu„legende" ili „cara", koja ti daje privid različitosti i slobode, ali u suštini toneš iutapaš se u isti onaj mulј iz kojeg si pokušao da pobjegneš. Nema mnogo mjestana planeti u kojima su sa tolikom mržnjom bacali kamenje na one što su sepokušali izvući iz te sredine, a kad im ne uspije da ubiju taj talenat, lјubomornosvojataju te iste koje su kudili, sa posesivnošću histerične ženturače. Nema većihuvreda koje je neko uputio Nadrealistima od onih koje su dolazile iz Sarajeva, asa druge strane, nema veće histerije kojom se svojataju Nadrealisti od onesarajevske. Jer, nit je Sarajevo zaslužno za humor koji je pravila grupa klinacanadojenih želјom za dobrom zajebancijom, niti iko ima tapiju da takav jedanpokret naziva svojim, a najmanje na to pravo imaju oni koji sada, nad ruinamatog grada, lamentiraju za godinama koje su odavno prošle, ne shvatajućiuzročno-poslјedičnu vezu između tužne slike kulture danas i njihove političkeodluke početkom devedesetih godina.

I rok kultura i Zabranjeno pušenje i Nadrealisti bili su svejugoslovenskifenomen i samo u kontekstu te velike zemlјe mogao se dogoditi takavumjetničko-socijalni udar kakav je bila rok muzika.

Stoga je logično zašto su u Sarajevu tukli hipike, otimali im ploče,

67

maltretirali ih i ponižavali, pokušavajući da zaustave nezaustavlјivo, da bi sezatim, shvativši da je istorijske tokove nemoguće kanalisati, njima počeli kititi,hvaliti ih, kurčiti se fenomenom koji se kasnije nazvao sarajevska rok škola.

Jedna od pjesama koja je govorila o toj tragičnoj osobini sarajevskog milјeabila je Anarhija ol over Baščaršija. Priča o stanovitom Seji s Vratnika, koji netrpi vjetrove promjena i koga nervira sve što ne klija iz memle mahale u kojojživi. On podnosi samo njemu blizak ukus ćevapa, buredžika i kadaifa, on seorijentiše samo pomoću mahovine sa sjeverne strane svoje kuće na Vratniku,poštuje samo kvalitet koji mu je zadat njegovim malim životom. Alergičan napromjene, on duboko u sebi krije strah od bolјeg, lјepšeg, interesantnijeg, jerbolјe se od tog ne smije živjeti.

Strah od bolјeg je osobenost sredina koje za sebe misle da su centar svijeta,najavna špica svih filmova. Isti taj strah zadao je Sarajevu onaj odlučujućiudarac koji istorija izvrši kada vidi da su selo, grad ili država nemoćni da seizbore sa svojim bolestima. Taj strah je Sarajevo zatvorio u kotlinu, pokriomaglom, ušuškao samozadovolјenjem, a njegove žitelјe natjerao da zatvoreškure, zamandale vrata, potklocaju kapije i da u kuću puštaju samo one kojiznaju lozinku. Strah od bolјeg dolazio je iz panike da će im neka pridošlicapokazati da je život negdje drugdje, da se planeta ne vrti oko iskrivlјene česme sone strane ulice, da postoje svekolika čudesa daleko od ove uklete vododerine.Strah od lјepšeg uvjeravao je žitelјe mog rodnog grada da svi koji dolaze izdaleka svijeta, nasmijani i vedri, prostodušni, bez zadnje namjere, u stvari živeneku svoju čudnu iluziju daleko od zdravog razuma, jer ako tražite realnost, onaje ovdje, između Ibrine pekare, Doma invalida i autobuske stanice koja vodi naHrid, a tražiti je negdje drugdje van ovog bermudskog trougla predstavlјa nesamo obično gublјenje vremena već i potencijalnu opasnost da kao takavizazoveš bijes čuvara sarajevskog mira i rahatluka.

A bijes koji je ophrvao Sarajlije spram onih koji su napustili grad za vrijemeposlјednjeg rata, dolazio je iz tog istog straha da će im ti koji su otišli u Toronto,Sidnej, Nјujork, Beograd, Zagreb donijeti neku lošu vijest, da centar svijeta nijeu dolini Milјacke, već na Trokaderu, na Tajms skveru, na Kineskom zidu, naCrvenom trgu. Čak je i patnja koju je rat donio mom nesretnom gradu dočekanasa ponosom, jer je Sarajevo zahvalјujući njoj ispunilo naslovne stranice svihsvjetskih novina, pojavilo se u svim udarnim vijestima svjetskih televizijskihmreža, zaigralo u mnogim holivudskim filmovima, fasovalo Oskara, riječju,našlo se na onom mjestu koje jedino i zaslužuje. U centru svijeta.

68

Otuda je jasno da sujadni hipici najebavali, ne samo kao žrtve nekoga ko ihmrzi iz dna duše, već i iz straha da ne poremete ustalјen i prozaičan životprotkan navikama koje se ne mijenjaju vijekovima.

Sa druge strane, bilo je zaista lako zamisliti Seju iz pjesme Anarhija ol overBašnaršija kako se, početkom devedesetih, hvata oružja i kreće na svoje komšijesamo zato što su druge vjere. Ali mi smo i od njega napravili heroja, uzeli smoga u zaštitu, tražeći u njemu samo ono što je plemenito i simpatično. Mi smo ga,naročito kroz Nadrealiste, promovisali kao nešto autentično, posebnu vrstubilјaka koja raste samo u ovim surovim uslovima. I on je nas zavolio... shvatio jeda mu mi, Nadrealisti, dajemo legitimitet, da ustanovlјavamo njegovopostojanje... ali nas je kasnije prevario, jer je njegova plemenitost, na kojoj smomi u njemu insistirali, iščezla poput jutarnje rose, sa prvim rafalom na svatove,ostavivši samo ono najgore u njemu. Radost kojom su Sejo s Vratnika i ostalijunaci naših pjesama dočekali oružani sukob u Bosni i Hercegovini bila jeproporcionalna njihovom strahu od bolјeg. Dakle, beskonačna.

Međutim, i pored teških uslova u kojima je odrastao, rok se širio međ namakao grip u obdaništu.

Ono što je posijano šezdesetih, sada je počelo da klija, da se budi... da izbijaiz svake pore. Jednostavno, bilo je nezaustavlјivo. Čak i ako je tačna teorijazavjere koja kaže da je rok muziku u Jugoslaviju pustio Tito da bi Zapadupokazao da mi nismo Bugarska i Rumunija, niko, pa ni moćne tajne službe, nijeviše bio u stanju da ovu erupciju zaustavi ili kontroliše. Iz dana u dan bujali sunovi cvjetovi iz sjemena koje je možda bilo hibrid, ukrštena zapadna kultura ibalkanska vrela krv, ali se taj hibrid ufatio na plodnoj zemlјi talentovanih lјudi,pretjerano osjećajnih naroda, kojima je poezija dio duhovnog tkiva, a muzikanjena sestra.

U Sarajevu rok muzika vrlo brzo postaje religija, a njeni izvođači štosveštenici, što mali bogovi. Jedna decenija je bila dovolјna da se svi zarazimo,kao dijete kad dobije krzamak, i da nam više ništa drugo ne bude važno.Kupovale su se ploče, presnimavale kasete, hvatale su se rijetke radio-stanice,čitao se Džuboks... infekcija se širila kao kuga u Londonu. Oformlјivale su segrupe, pravili planovi, tražili se bubnjari, gitaristi, basisti. Sjedilo se noćimaispred kafana i samoposluga, da se uđe unutra nije se imalo para, pravile su sepjesme, pisale riječi, učili akordi, vježbale skale. Noćima su trajale strastvenediskusije o tome koji su bolјi, Stounsi ili Bitlsi, da li je Džimi Pejdž gitaristakoji najviše prlјa u roku, je li Karl Palmer brži na virblu od Džindžera Bejkera,

69

koliku Flojdovi imaju opremu, zašto je Blekmur svirao minut i po triler predengleskom kralјicom, i da li Brajan Mej svira na voksu zato što mu to pojačalonajviše odgovara ili zato što mu to Voksovci plaćaju. Mene te priče nisu tolikointeresovale. Više me je zanimalo da li su Hendriks, Morison i Dženis zaistaumrli ili ih je neko ubio. Više me je interesovalo koja je to ideja bila da se tolikisvijet okupi na Vudstoku nego ko je tamo svirao. Samo tad toga nisam biosvjestan. Cijelu moju generaciju zahvatio je neki tajanstveni nemir, nekainfluenca kreacije, ništa nam više nije bilo važno, morali smo hitno da učinimonešto, da napravimo grupu, da sviramo rok.

A oko nas je sve bujalo. Hilјade grupa su se dnevno sastajale i raspadale.Mladi momci i oni stariji, sjajni svirači i oni manje sjajni imitatori stranih idomaćih zvijezda, pretenciozni i ležerni, duhoviti i glupi, zamišlјeni i zgodni.Dan za danom broj grupa se povećavao geometrijskom progresijom. Prvi čin,Rok apoteka, Bonton baja, Istinita priča, Top, Kongres... Mi smo sve to pratili,išli na svirke, pokušavali da nađemo sebe u tome.

Sejo i ja smo znali ukupno sedam akorda. On dva, a ja pet. U stvari, ja samih znao mnogo više iz muzičke škole, koju sam, kao što znate, sa velikimzadovolјstvom napustio, ali nisam bio svjestan da ih znam. Jedno su u mojojglavi bile note koje sam bezvolјno učio udarajući po klaviru neku Černijevuetidu, a drugo akordi zlata vrijedni, čijom pravilnom izmjenom Sejo i jadolazimo do čarolije. Ja sam svirao klavir, a Sejo je uzeo gitaru. Sjedili smodanima u mojoj sobi i trošili sate pokušavajući da se naštimamo. To je bila prvaprava velika prepreka na putu do slave. Žice su se odmotavale, zamotavale, jasam udarao zadati ton, a Sejo, sa isplaženim jezikom i uhom načulјenim na tijelogitare, zavrćući klјučiće, tražio istu ili barem sličnu frekvenciju. Teško nam je topolazilo za rukom.

Zatim smo u bend pozvali Gaju, momka moje generacije ali oslobođenogstega. Bio je zagonetna kombinacija dječaka i zrelog čovjeka. On je bolјe sviraoklavir od mene i imao je punu svijest o onome što je naučio u školi i što treba dasviramo. Kako još nije bio izmišlјen bend sa dvije klavijature, Gaja je odlučio dasvira flautu po ugledu na Džetro Tal, grupu koju je najviše volio. Nјegovnesumnjivi talenat i osnovno muzičko znanje omogućili su mu da se relativnobrzo prešalta na novi instrument, ali nam je štimanje tri različita instrumentazadavalo dodatnu glavobolјu. Gaja je u muzičkom smislu vrlo brzo postaoautoritet u grupi, ali su njegovo indolentno ponašanje, rasijanost i neodgovornostSeju dovodili do ludila, a mene, onoga koji je već od prvog dana počeo da igra

70

ulogu medijatora među suprotstavlјenim stranama, vrlo često ostavlјali bezikakvih argumenata. Ove osobine, plus strast za kartanjem i rano uživanje ucigaretama, G aju zaista nisu preporučivale za ono što je danas, doktor naameričkoj klinici Mejo.

Nakon jednog incindentnog slučaja, Sejo je htio da prekinemo saradnju saGajom, ja sam se nervirao što je Sejo toliko tvrd, a Gaju je bolio kurac i tješiome da će već sutra biti sve u redu.

Sutradan je, naravno, bilo sve u redu, Sejo je Gaji oprostio, Gaja se vratio ugrupu, a jedino sam ja ispao magarac. Pozicija magarca pratiće me sve vrijememoje karijere, manje ili više baviću se balansiranjem između članova benda,mireći ih i gaseći vatre, ali ću uglavnom redovno izvlačiti deblјi kraj u igri zakoju nisam bio zreo da je vodim.

71

10

DERNEK PROSTORIJA ZABORAV Jedno vrijeme smo vježbali kod mene u kući, a ponekad smo radili kod

Gaje. Kod njega je bilo lakše, jer je njegov klavir više temperirao flauti, tako dase nismo mnogo mučili da uštimamo naša dva sofisticirana instrumenta. Osimtoga, vježbajući kod Gaje, bili smo sigurni da će on biti na probi, jer, za razlikuod Seje i mene, koji smo na grupu gledali sa visokom dozom fanatizma, Gaja juje posmatrao isklјučivo kao neobavezno zadovolјstvo.

Moram priznati da se sa dubokom radošću sjećam tog perioda, kao nečegbezgrešnog, nevinog, kakav može biti dječak sa svojih šesnaest godina, nadojenidealima i nemirom. U tom mladalačkom ushićenju nije neobično ni uzetipištolј, pucati u tiranina i okrenuti tok istorije.

Pamtim veselјe koje smo dijelili u momentima kada sva trojica u pravovrijeme i na pravom mjestu promijenimo harmoniju i kada melodija svirana naflauti izroni iz nje, uz pratnju klavira i gitare, kao da je s njima srasla, kao da suse rodili zajedno. Ta čarolija teško je prepričlјiva onome koji nije nikad svirao, ato što se dešava u duši onoga koji pokreće žice u trenutku kada se svi instrumentislože i kad iz njih poteče muzika može se uporediti sa nekom nadnaravnommedicinom, lijekom protiv starenja. Kako li je bilo Betovenu ili Mocartu kada senakon mjeseci i mjeseci pisanja i škrabanja po notnom zapisu to pretvori usimfoniju? Božanski sklad!

Takvu sreću vjerovatno osjete fudbaleri poslije dugog i napornog taktičkogtreninga, kada se njihove kretnje po terenu usklade i postanu međusobno zavisnei uslovlјene poput kretanja planeta, kada sav svoj fizički i emotivni potencijalstave u funkciju pomaganja drugome. Tada kreće čarolija. To kako ide lopta poterenu, to je melodija, to kuda se koji igrač kreće, prima i daje loptu zove seharmonija, a brzina kojom se sve to odigrava i broj dodira kojim svaki igračtreba da dotakne loptu, to se zove ritam. Kada se sve složi, zove se... FKBarselona... Ili Vivaldi, zavisi ko šta voli.

Mi smo tako danima vrtili harmonije, tražili melodije koje im pristaju, alibez ritma. Sve dok jednog dana Sejo u grupu nije doveo bubnjara, svog novogškolskog druga, Zenita.

Plav, naočit, bujne dugačke kose i izražajnih jagodica, širokih pluća na

72

kojima se nije primjećivalo da su nagrizene astmom, samouvjeren kao pilot,radoznao poput djeteta, Zena je sjedio za bubnjevima napravlјenim od šerpi,ormarića i dva poklopca, udarajući po njima drvenim kutlačama, bezuspješnoprateći rif koji je Sejo vrtio na gitari. Sve je bilo katastrofalno, osim želјe da tozvuči kako treba. Ali želјa u disciplinama kao što je rok muzika često znaodigrati odlučujuću ulogu. Zenitova kosa kretala se naprijed-nazad u ritmu kojije plivao u tempu, ali je njegov izraz lica bio ubjedlјiv i sugestivan, inspirisanfotografijama velikih bubnjara.

Nije bilo nikakve dileme, Zena je postao novi član Pseudobluz benda, kakosmo zvali grupu u njenim prapočecima. Nјegovim ulaskom dobili smo krila, većientuzijazam, nepregledan horizont novih mogućnosti, ali smo izgubili privilegijuda vježbamo po stanovima. Moji roditelјi, a i Gajina majka, mogli su da prime ukuću sve osim bubnjeva. Bubnjevi su u to vrijeme bili simbol galame. Nešto štose ne toleriše. Damar đavola... Bili smo na leru mjesec-dva, dok Sejo nijepreuzeo inicijativu. Kao i uvijek.

„Vidite", govorio je on, „nema grupe bez svog prostora za vježbanje. Nećenam dati vježbat u Skenderiji, mladi smo, nemamo štelu u Slozi, a na Bjelavamakod Jašina instrumenti nisu sigurni. Mi ga sami moramo pronaći."

U našoj zgradi postojale su dvije podrumske prostorije. Pola haustora jedijelilo jednu, a pola drugu. Nesređenost i neurednost tih prostorija bio je mitskielemenat sistema u kom smo živjeli. Svako je posjedovao svoj dio podruma, biloje to kao neka vrsta zakona u to vrijeme, ali pri tome to nikoga baš nije previšeinteresovalo, pa su te prostorije, mjesta predviđena za skladištenje stvari, koječekaju svoj trenutak da izađu na svjetlost dana, postale neka vrsta smetlišta,tačnije čistilišta pred definitivno bacanje. Desni podrum nikad nije podijelјen uboksove, kao što je to bio slučaj sa lijevim, te je on, u trenutku kada nam je palona pamet da u njemu napravimo prostor za vježbanje, bio jedinstvena cjelina.

Neke stvari su nam išle naruku. Moj otac je u to vrijeme bio predsjednikkućnog savjeta. Nije to bila funkcija koja je u praksi igrala neku veliku ulogu, alije, u nekim slučajevima, s obzirom na inertnost i nezainteresovanost ostalihstanara, znala da bude od krucijalnog značaja. Po pravilu, svaki prijedlogpredsjednika kućnog savjeta usvajan je aklamacijom, pošto su se ostali stanaribojali da odbijanjem njegove ideje otvaraju proces biranja novog predsjednika, apreuzimanje te funkcije bez mnogo smisla nikome nije bilo u interesu. Ha ovomprincipu komunizam je produžio svoj život najmanje za jednu deceniju.

Moj otac nije izdržao Sejin i moj pritisak. Vještom diplomatijom uspio je da

73

uvjeri ostale stanare u neophodnost da se u našem podrumu napravi prostorija zavježbanje u kojoj mogu da sviraju sva djeca iz zgrade. S obzirom na to da jenekoliko godina ranije starija raja u toj prostoriji pokušala da napravikockarnicu, ideja da se podrum pretvori u muzički kutak svima je izgledala kaoveliki civilizacijski korak naprijed. Nošeni želјom da se ne kvari dobraatmosfera dok je moj stari predsjednik kućnog savjeta, i činjenicom da jesviranje viši kulturni nivo od ruleta, stanari su pristali na očev prijedlog i midobismo zeleno svjetlo da u podrumu naše zgrade napravimo prostor zavježbanje.

Nismo imali predstavu koliko je bilo značajno imati svoju slobodnuteritoriju, svoj mali svijet, u kome možeš da radiš kad i kako hoćeš i šta hoćeš.

Proces čišćenja bio je mukotrpan i težak. Podrumi u socijalističkomsamoupravlјanju bili su neka vrsta depoa konceptualne umjetnosti. Nјihovsadržaj uveliko prevazilazi prostor u kome se nešto ostavlјa, on predstavlјaogledalo vremena, sliku mentaliteta, ocrtavanje karaktera. U podrumu smo našlistare crkvene knjige, brojeve Politike stare i pedeset godina, odbačene dijeloveodjeće i obuće, ulјa na platnu nagrizena vlagom, fotografije Tita, Stalјina,engleske kralјice, skije, sanke, dušeke za vodu, ugalј, limene kante, kalendar izpedeset i devete, bure za rakiju (nažalost prazno), komade namještaja, escajg iznekog davnog vremena, srolane tepihe iscrtane iranskom čarolijom, kace kiselogkupusa stare koliko i sama zgrada, komade turšije, stare trotinete, pedale odbicikla, maske za ronjenje, probušen globus, ispuhane lopte... svaka stvar nosilaje svoju istoriju, roman. Svaki detalј koji smo našli izgledao je kao eksponatnekog davno zaboravlјenog muzeja, čija se vrata nisu otvarala vijekovima.

Nakon nekoliko dana, podrum je bio očišćen. Operacija je, međutim, nosilasa sobom teške poslјedice po naše zdravlјe. Sejo je dobio virusnu upalu pluća, jasam fasovao neki endemični konjunktivitis, Zeni se vratila astma, a Gaji jemajka, doktorica, zabranila da ulazi u podrum bez zaštitne maske. Uglavnom,čišćenje našeg podruma po svom obimu, karakteristikama i značaju bilo je ravnoiskopavanju Tutankamonove grobnice.

Za čišćenje podruma zainteresovali su se još neki pojedinci iz komšiluka, naprimjer Zoka Crni, najbolјi centarfor kojeg smo imali u raji, te Samir Faca,zagonetni trgovac svim i svačim, ne toliko zbog umjetnosti i muzike koliko zbogčinjenice da će prostor biti nezavisan i van domašaja roditelјa, pa je kao takavidealan za druženja u kojima se prelazi prag pristojnosti. U tu svrhu, Samir Facadonirao je u novi objekat veliki rasklapajući trosjed, a kao kompenzaciju

74

predložio je da postane vlasnik jednog duplikata klјučeva i informacija kada jeprostorija slobodna. Sličan zahtjev imao je i Zoka, računajući na radne dane kadasmo svi u školi. Entuzijazam sa kojim nam je pomogao u čišćenju podrumskeprostorije bio je direktno proporcionalan njegovom libidu.

Prostor je bio očišćen, ali ne i doveden u funkciju. Jedan od problema bilo jei ime prostorije. Zenit ju je krstio.

Negdje kod Kladnja, sjeveroistočno od Sarajeva, postojala je jednanapuštena oronula vikendica. U nju su dolazili alkoholičari iz ovog ubogogmjesta da se oblokavaju, sklanjajući se od komšija i očiju javnosti. Oni su u tojvikendici, u stvari, činili jedinu stvar koja je u Bosni poželјna. Bježali su odstvarnosti. Stoga su tu kuću nazvali Zaborav.

Nakon jednog trodnevnog boravka u Kladnju, mamuran ali ushićen, Zenit jedošao sa idejom da naš podrum dobije isto ime: Zaborav.

Ne znam koliko smo mi bježali od stvarnosti, kao što su to činili našimentalni preci iz Kladnja, i ne znam koliko je naša aktivnost bila kompatibilnanjihovoj, ali je Zenin prijedlog usvojen jednoglasno.

Da li je to bio tinejdžerski odgovor realnosti, koja, kakva god da je, nijepovolјna, ili je to bio naš sarkastični odgovor na jugoslovensku zbilјu, teško jereći. Uglavnom, ime je podrumu sjelo ko budali šamar, a i pored njegoveestetske nezgrapnosti, u raji je primlјeno bez pogovora i primjedbi. Naš podrumpostao je Zaborav ili punim nazivom Dernek prostorija Zaborav. 

Očišćen, ali nedovršen, Zaborav je od nas tražio dodatne napore. Moralo seokrečiti, urediti, izolovati, napraviti specijalna vrata u skladu sa najvišimevropskim standardima. Kombinacija stiropora, kartona i kutija od jajapredstavlјala je vrhunac tadašnje zvučno-izolacione tehnologije. Kartone i kutijeod jaja smo skuplјali na smetlištima, a stiropor smo krali.

U krađi nam je pomagao naš drug Dedić, jer je jedini u raji u tom momentuimao istovremeno i vozačku dozvolu i vozilo na raspolaganju, te smo njegovuškodu koristili kao prevozno sredstvo za konfiskaciju stiropora.

Parkirali bismo auto u blizini gradilišta, preskočili ogradu, pokupili tablestiropora, stavili ih na krov škode i brisnuli u nepoznatom pravcu, pridržavajućistiropor rukama kroz otvorene prozore. Naša akcija bila je nalik na akcije izameričkih filmova.

Maj osamdesete počeo je u znaku skuplјanja materijala za gradnju.Uspješnim akcijama u prvih nekoliko dana skupili smo stiropora za sva četirizida. Ostalo nam je još da pokrijemo plafon. Bila je nedjelјa. Dan koji je

75

garantovao da na gradilištima nema nikoga osim jednog portira. Nјegova platanije bila toliko inspirativna da zarad nekoliko tabli stiropora ugrozi svoj komforu portirskoj kućici, gdje je pušio cigare bez filtera i listao porno-časopise. Bilismo uvjereni da ćemo proći bez ikakve njegove reakcije. Gradilište je bilopokraj želјezničke stanice, pa smo mogli prići i sa perona, a i sa ceste, što jenašu poziciju činilo još konfornijom. Bilo nas je četvorica, sa Dedićem injegovom škodom. Trebalo je preskočiti ogradu, uzeti table, staviti ih na krovauta i nestati. No, stvari su počinjale da se komplikuju već na samom početku. 

Nekoliko policijskih kola kontrolisalo je pravac prema želјezničkoj stanici,a jedna kola su patrolirala u zoni gradilišta. To nije bilo uobičajeno. Mirisalo jena zlo. Mi, međutim, nastavismo akciju. Parkirasmo auto, preskočismo ogradu.Sve je bilo po planu, osim ponašanja portira. Umjesto da nas, kao i uvijek,dostojanstveno pusti da otmemo to malo stiropora, on iskoči iz kućice, potežepištolј i dreknu manijakalnim, ali odlučnim glasom: „Ostavi tooooo, ili pucam!"

Razbježasmo se ko četnici četres pete, svak na svoju stranu. Vaja je bionajugroženiji jer je njegova pozicija bila tačno preko puta portirove kućice.Mahnusmo Dediću da bježi škodom, da ne najebe, za tako nešto nema potrebe, anas se trojica rastrčasmo u raznim pravcima. Teže je uhvatiti tri budale kojekradu stiropor nego dvadeset kriminalaca. Kod nas je nemoguće naći motiv. Zapola sata svi se nađosmo u Zaboravu, čak i Vaja, koji je prošao poredobezbjeđenja tako što je kobajagi šepao, pa se ovaj sažalio. Sjedili smo u praznojprostoriji i lupali glavu zbog čega su danas drotovi i obezbjeđenje tolikorevnosni. Bilo je to četvrtog maja osamdesete.

Odlučismo da pravimo probu i krenusmo do Zene. On je već pristaviobubnjeve, otjerao starce u drugu sobu, upalio televizor, gdje je tandrkaloNedelјom popodne, tada izuzetno gledana emisija zabavnog karaktera. Utišao jetelevizor da ne čujemo zvuk, a mi počesmo vježbati. Jedna stvar, druga, treća,ide nam. Zastadosmo kod nove pjesme. Zena ispada iz ritma. On negira. Mitvrdimo. Svađa. Pauze. Cigara. Nedelјom popodne i dalјe svijetli sa Zeninoggrundinga. Saša Zalepugin šarmantnim pokretima najavlјuje novog gosta. No,umjesto gosta mrak. Crno. Trajalo je to crno najmanje desetak minuta, dok mi,svađajući se oko ritma, nismo primijetili da je televizor crko. Zenit popizdi...

„Nov televizor, a ovako ode..Uđe Šefko, Zenin stari, dobričina i prostodušan čovjek, zabrinutog izraza

lica. Obrva mu se podiže... Jedva diše.„Prekidaj svirku! Umro je drug Tito!"

76

To je bio prvi veliki istorijski događaj koji se ukrstio sa tokom mojekarijere. Nažalost, ne i poslјednji. Kako je Tito umro, tako su se istorijskidogađaji počeli redati kao karte u remiju, a svaki slјedeći nosio je sve veće iveće poslјedice. Lako je Stounsima slaviti pedeset godina svirke, života, samoće,Flojdovima, Tini Tarner. Jedini istorijski događaj koji bi mogao da im se upleteu karijeru bio je zagrijavanje planete. A kako je grupi iz Bosne? Umro Tito, paokomunizam, pa Agrokomercu, pa demokratski izbori, pa počeo rat, jedan, padrugi, pa bombardovanje, pa tranzicija, pa koalicija, pa sankcije, pa ne znamšta... pa hajd ostani normalan, a kamoli da sviraš tolike godine!

Elem, mi se sledismo. Pojačasmo ton... nigdje Zalepugina i Nedelјnogpopodneva. Odjednom, vijesti. Titina slika, ona sa tri ordena narodnog heroja.Samo je Real imao više titula od Broza. Mračni, strogi voditelј DnevnikaTelevizije Beograd, drhtećim glasom punim dramatike, obavijesti nas da jeprestalo da kuca srce...

Zagledasmo se. Šefko reče da idemo svak svojoj kući, da ostanemo ukontaktu pa da vidimo šta ćemo. On je osjetio vanrednost situacije u kojoj seJugoslavija našla. Nama ništa nije bilo jasno. Zena mu je pak odgovorio da nemapotrebe da diže paniku, s obzirom na to da se manje-više očekivalo da će Titoumrijeti, ali Šefko, lјut na opiranje naređenju, skrati diskusiju pokretom ruke,koja je pokazivala izlazna vrata.

Sejo i ja se pokupismo. Krenusmo sa Bjelava na Koševo putem iznadbolnice. A sa Koševa ka Bjelavama, rijeke lјudi. Bila je nedjelјa. Igralo seredovno kolo Prve savezne fudbalske lige. Kolo je, logično, prekinuto. USarajevu, na Koševu, gostovao je Osijek. Baš kao u pjesmi Nedelјa kad je otišoHase. Ili se to radilo o istoj utakmici? Hase je napisan četiri godine kasnije,govori o odlasku velikog fudbalera, ali ta pjesma može imati i šire značenje.Mnogi su u toj pjesmi vidjeli Tita. I nisu bili daleko od istine. Pjesma se otrglaod mene, pobjegla na ulicu, u narod, i počela da živi svoj život. Svako ju jetumačio na svoj način. U početku je bila zajebancija na temu Tita, zatim, kadkrenuše ratovi, simbol jednog sretnijeg vremena, pa onda himnajugonostalgičara, da bi danas ostala samo kao pjesma bez većih političkihaspiracija.

A napisana je samo nekoliko mjeseci prije nego što sam došao u sukob saonim o kome sam u toj pjesmi govorio. No, o tome kasnije.

Dakle:Ljudi su išli u kolonama. Nikom nije smeto vjetar što je duno. Te majske

77

nedelјeje došao Osijek al opet je Koševo bilo puno.Ako pjesmu shvatimo bukvalno, u njoj ćemo naći gomilu neistina. Prije

svega, Koševo je moglo biti puno samo ako gostuju Zvezda i Partizan, i,naravno, kada se igra gradski derbi. Kada dođe Osijek, tribine stadiona Koševosu uglavnom bile poluprazne, a jedino su one na zapadu popunjenošću čuvaledostojanstvo prvoligaške utakmice. Tribine iza golova, na sjeveru i juguuglavnom zjape, čekajući poslјednjih dvadeset minuta, da ih napunimo mi, klincikoji smo strplјivo čekali da čuvari otvore kapije stadiona i da nas puste unutra,da pogledamo sam kraj meča. Čuvari su to činili redovno. Postojalo je nekonepisano pravilo da se stadion otvori pred sam kraj meča. Oni su pomicali kapijevelikodušno, kao da učestvuju u nekoj velikoj humanitarnoj akciji.

Drugo, lјudi nisu bili ponosni i smireni kao što to pjesnik kaže, većuznemireni i zabrinuti. To je bila prva reakcija onih koje je zatekla vijest o smrtidruga Tita na utakmici sa Osijekom. I ta reakcija bila je prirodna, sličnaŠefketovoj; ajmo svi svojim kućama, da vidimo šta će se dogoditi. Briga iužurbanost vidjele su sa na svakom ko je u potpunom miru i tišini hitao odstadiona ka Bjelavama i dalјe, na Čaršiju, Vratnik, Sedrenik... Tek nekoliko satikasnije, kada su Jugoslavijom potekle dramatične slike suza, jauka i leleka našihradnih lјudi i građana, a naročito snimak sa Polјuda, na kome igrači Zvezde iHajduka zagrlјeni pjevaju Druže Tito, mi ti se kunemo, zabrinutost iuznemirenje su zamijenili tuga i bol. Čini se da je sarajevski čovjek po smrtidruga Tita prvo osjetio nemir, strah i nesigurnost, pa tek onda patnju za najvećimsinom naših naroda i narodnosti. Ono što se desilo desetak godina kasnije,potvrdilo je da primarni strah nije bio bez osnova. Sarajevski čovjek je osjetionemir jer je umro jedini garant povjerenja i zajedničkog života u gradu, umro jeonaj koji je, znajući to ili ne, uklonio sve ostale garancije, što iz ustava, što izpraktičnog života, kao da je upravo želio da kao garancija ostane samo on.

Valјda je mislio da je vječan? Ili ništa nije mislio?! Nije ga se ticalo!Te večeri, grad je bio na nogama, tužan i sjetan. Briga je popustila. Ljudi su

šetali tiho, govorili šapatom, krili suze jedni od drugih, bili uviđavni i tolerantni,kao da je cijelo Sarajevo postalo crkva, sakralni objekat.

Naredni dani bili su ispunjeni Titom. Gdje god da se okreneš, šta god dagledaš, na koju god stranu da kreneš, vidiš i čuješ njega. Negdje ozbilјan, negdjenasmijan, s cigaretom ili bez nje, za klavirom, sa puškom, sa međedom, sadivlјom svinjom, u autobusu, tramvaju, mercedesu, džipu, sa djecom, sa ženama,osim Jovanke, bez žena, sa kralјicama i kralјevima, sa Bartonom, sa Liz, sa

78

običnim svijetom, Tito. U školi su organizovali počasnu stražu, kao da mu jetijelo tu, kod nas u učionici, njegove slike na tramvajima i u autobusima, govorina televiziji, na radiju. Vanredna izdanja novina, kako je volio sport, mačevanje,šnenokle, purice s mlincima, pjesmu Za svaku dobru reč, film Moskva suzamane vjeruje. Poltroni su se utrkivali u izmišlјanju načina kako da se divimo Titu.To mi je bilo odvratno. Stari nije to zaslužio. Bio je zajeban čovjek, veliki igrač,nije bilo potrebe da ga sad ovako ponižavamo, praveći od njega robu širokepotrošnje, prodajući njegove biste, značke, bedževe, nalјepnice, majice, kape,kaiševe, donje rublјe, četkice za zube, kao da je neka vrsta čokolade.

Sahranjen je veličanstveno, i teško da će neko sa ovih prostora imati tolikoNBA igrača na svojoj sahrani kao što je imao Tito. No, moj bliski susret s njimtek dolazi.

U sjeni njegove smrti, daleko od svjetlosti reflektora, mi smo nastaviligradnju 3aborava i negdje sredinom maja završismo ga. Maja hilјadu devetstoosamdesete, sa odlaskom Tita sa istorijske scene, Zaborav je počeo da radi.

Prirodno, u njemu smo prvo počeli muzičke probe, onda su počeli i prvinastupi, zatim se naša djelatnost proširila i na kratke pozorišne predstave,uglavnom humorističkog karaktera, te izložbu slika. Te slike krasile su zidoveZaborava, sve do njegovog definitivnog gašenja. Najveća prednost koju jeZaborav nosio u odnosu na druge prostorije u kojima se vježbala rok muzika,bila je činjenica da je njegov prvi komšija, dakle najugroženije lice, bio ZokaAjnik, bubnjar. Nјemu ne da nije smetala buka, već je donio set svojih bubnjeva,pravih profesionalnih, te je tako postao prvi donator grupe. Paralelno sakulturno-umjetničkim performansima, Zaborav je postao centar društvenogživota. Tu se sjedilo, pilo, pušilo, zajebavalo, od ranog jutra do kasno u noć,uvijek je tu neko boravio, pravio pjesme, slikao slike, ili jednostavno slušaomuziku sa starog magnetofona naštimovanog da se pali paralelno sa otvaranjemvrata i na kojem je bila snimlјena dobrodošlica u Dernek prostoriju Zaborav, natri različita jezika.

Zaborav je veoma brzo postao mjesto okuplјanja mladih Koševa, a zatim išire. Broj onih koji su dolazili da nas slušaju rastao je iz dana u dan. Od šest,sedam, deset, pa sve do dvadeset, trideset lјudi nakrcavalo se da gleda neku odnaših kratkih predstava ili koncert pseudo bluz benda. Vrhunac posjete Zaboravje imao za novogodišnju noć na prelazu između osamdesete i osamdeset prve,kada su upriličena dva koncerta i džemsešn koji je trajao bezmalo do jutra.Zaborav je zatim bio kolijevka grupama sestrama Zabranjenog pušenja. Tu su

79

kasnije vježbali Elvisovci, zatim Bambinosi, Prvi čin, Ozbilјno pitanje...Zaborav je bio naša Meka, ishodište svega onoga što smo kasnije napravili,otjelotvorenje naše lјubavi i entuzijazma, slobodna teritorija na kojoj je svedozvolјeno. Zaborav je bio egzil, bijeg od stvarnosti. Zaborav je bio tajnoskrovište zavjerenika. Taj podrum od nekih šezdeset kvadrata nosio je pravo licepobune. Mirisao je na vlagu i subverziju, ako je negdje, nekada neko mjestodeterminisalo rad neke grupe lјudi i njihovo stremlјenje, kao što je to učinio Ebiroud sa Bitlsima, Vorholov Fektori sa Velvet andergraundom, ili stadionSantjago Bernabeu sa Realom iz Madrida, to je Zaborav učinio Zabranjenompušenju, ali i Nadrealistima.

Stabilizujući probe, otvarajući novu andergraund fazu grupe, naše aspiracijepostale su veće, a imaginacija je rasla iz dana u dan. Sejo je bio u pravu. Nemagrupe bez svog prostora za vježbanje.

80

11

OVDJE MORA BIT ZABRANјENO PUŠENјE Novi zakon o služenju vojnog roka, koji je te osamdesete uveden na sva

zvona, a po kome smo svi bili obavezni da poslije srednje škole odemo u vojsku,potpuno nas je obeshrabrio i bacio u depresiju. To je praktično značilo da jednegodine u bendu nema Seje i Zenita, a druge mene i Gaje. Nemoguće je opisat bols kojim smo primili ovaj udar sudbine.

Mladost ne poznaje pogled u budućnost. Nјoj se sve događa sad i ovdje. Mismo bili u naponu entuzijazma. Talas nadahnuća i uskovitlanost duše koja nas jetresla od nas su zahtijevali rezultate odmah. Naši snovi rukovodili su našimpostupcima, a snovi nikad nisu mali, naročito ne kad si mlad. Kada klincima kojiimaju šesnaest, sedamnaest godina kažete da neće biti zajedno dvije godine,njima to liči na doživotnu robiju. Dvije godine iz tog ugla gleda se kao vječno,ko Indeksi.

„Zato vam i velim, gospođo Sudbino, da ste se dobrano poigrali našimgeneracijama."

Sudbina okrenu glavu ka prozoru vozila Hitne pomoći. Stali smo nanaplatnoj rampi. Vozač je vrištao na momka koji je trebalo da podigne rampu.Nјegov vokabular i histerija kojom se obraćao zbunjenom mladiću dodatno suizdramatizovali moju poziciju. Jadnik podiže rampu. Vozač starta agresivno.Zvuk sirene odzvoni Bubanj Potokom, a ja nastavih da evociram uspomenefilovane pokojom istorijskom činjenicom.

Međutim, desi se suprotno. Ta prepreka nam uli upornost. Nismo mi znalida će to tako brzo proći, nit smo znali da će se to vrijeme potrošiti na krajnjeprofilisanje grupe. Nama je to bilo užasno dugo. Mi smo htjeli odmah uSkenderiju... na Marakanu.

Ispraćaj u vojsku Sejine generacije bio je moj prvi susret sa rastancima.Kasnije će uslijediti serija tih bolnih trenutaka u kojima su želјezničke stanice,autobuski kolodvori, zračne luke ili pristaništa bili svjedoci najtužnijih scena ukojima su se razdvajali prijatelјi, drugovi, jarani, djeca, roditelјi, braća, sestre,porodice, zalјublјeni... Oh, koliko ih samo imam u svom si-viju. Ne zna im sebroj!

Prvo smo pratili vojnike, koji će se brzo vratiti, pa smo pratili one koji se

81

neće brzo vratiti, pa smo pratili one koji odlaze tamo daleko jer se tamo bolјeživi, pa smo pratili one koji odlaze tamo daleko, jer se ovde loše živi, pa smopratili one koji tamo mogu da rade posao za koji su školovani, pa smo pratili onekoji su odlazili tamo negdje gdje žive oni koji su im bliži srcu od ovih ovdje, pasmo pratili one koji su odlazili tamo, jer će ovdje izbit sranje, pa su pratili menejer nisam htio da ostanem da gledam sranje, pa smo pratili one koji idu vaniprivremeno, pa smo pratili one koji idu vani zauvijek; a između tih silnihpraćenja, u nekoliko navrata ispratismo one koji su nas napustili vječno. 

Te jesenje večeri oktobra osamdeset prve mi smo pratili vojnike. Suzedjevojaka, smijeh regruta, pokoja pjesma, polјupci. Jedna dama, osta sama, naperonu ispred voza. Nјen dragi maše nagnut kroz prozor do kukova. Ona viče:„Čekaću te!!! Čekaću te!!!" Pored nje prolazi Lepi. Kiselo se nasmija: „Oko, ba,budimo realni. Ko će koga čekat!"

To „oko ba, budimo realni" posta prva uzrečica Nadrealista, koja se kaokorov uvukla u narod. No, o tome kasnije.

Vozač okrenu desno, kombi se zanjiha. On uđe u žutu traku i svom silinomudari po gasu. Meni to dade za pravo da pomislim da mi je još uvijek Damoklovmač nad glavom. Sledih se. Sudbina me pogleda. Ja dođoh sebi. Nastavih.

U grupu je tada došao Muče, gitarista starog rokerskog kova. Svirao je ugrupi Prvi nin, veličanstvenoj kopiji Dip parpla. Ha njihovim probama dovolјnoje bilo zažmiriti i već se nalazite na koncertu Parpla u Tokiju. Muče je došao kaoispomoć Pušenju, kako bi se mali plamen entuzijazma održao dok je Sejo uvojsci. Došao je, unio u grupu vještinu sviranja i basistu Mitketa, dobričinu saVišnjika, talentovanog dječaka, najmlađeg od nas. Mi nismo ni znali da postojibas gitara, a on ju je svirao. To je ona gitara koja ima četiri žice.

Nјih dvojica stegnuše našu ritam sekciju, dadoše nam tvrđi zvuk. OnajPseudo bluz bend nije mogao da se nosi sa vremenima koja dolaze. Preko svojihveza Muče je uspio da nas uvali na prestižni sarajevski festival mladih grupa,koji se inventivno zvao „Nove nade, nove snage". Nјega je osmislio, organizovaoi vodio Želimir Altarac Čičak, lik koji zauzima krucijalno mjesto u istorijisarajevskog rok end rola. On se bavio muzikom sa posvećenjem monaha.Organizovao koncerte, držao predavanja, radio na radiju, televiziji, pisao pjesme,vodio diskoteku Sloga subotom i nedjelјom, gdje se jedino mogla čutiprogresiva. Pola Sarajeva prekrstio je u poklonike roka. Da je Vatikan imaotakvog agitatora, Rusija bi bila katolička zemlјa.

Muče gaje poznavao i uz svoj Prvi čin doveo i nas, da odsviramo, malo, bez

82

nekih većih pretenzija...Naš repertoar se sastojao od nekoliko „poremećenih pjesama intelektualne

sadržine", kako je Muče to znao nazvati, a imali smo i veliki budući hitPenzioneri na more idu zimi.

Desetak dana prije nastupa, Muče je došao u Zaborav sav unezvijeren,obuzet panikom: „Moramo grupi dati ime! Čičak noćas štampa plakate, a mi neznamo ni kako se zovemo!"

Krenula je opšta diskusija, zasnovana na demokratskim principima, u kojojje svak dao par idiotskih ideja. Sjećam se, moja ideja je bila da se grupa zoveHuseinova svjetlost, po nekoj hrišćanki koju je kalif Husein najviše volio, te jojje dao to veličanstveno ime. Svjetlost. Bio sam energično odbijen. Živa diskusijaprovocira nervozu i stres, a stres traži nešto za smirenje. To je bilo vrijeme ukome je vladalo ubijeđenje da je najbolјi lijek protiv stresa cigareta. Nije prošloni pola sata panel rasprave, Zaborav se napunio dimom kao tursko kupatilo. Tadasu u grupi pušili svi osim mene. Iz nepoznatih razloga, u Zaborav je ušla mojastara. Ona to nije često radila, ali izgleda da ju je sam Bog poslao... dan prije nošto će Čičak štampati plakate. 

Nјeno lice se zgrči od bola kad udahnu čist duvanski dim koji je prekrioprostoriju. Žena poče kašlјat.

„Ovdje mora biti zabranjeno pušenje!", reče energično, glasom punimautoriteta. Mi se zblenusmo. Osjetismo prosvijetlјenje! Eto imena!!! Grupa sezove Zabranjeno pušenje!!!

Kako je to bilo savršeno ime! Zvučalo je pankerski prlјavo, sa mnogo slova,tvrdo, ružno, daleko od svake estetike, niko ko drži do sebe ne bi uzeo naziv ukome ima toliko suglasnika. 3, b, r, nj, n, p, š, nj! Ne postoji stranac na koga samnaletio da je bio u stanju da izgovori ovo ime ni približno korektno.

Osim toga, i semantika imena bila je višeslojna.Pušiti u našem žargonu imalo je više značenja, od seksualnog čina, preko

krivičnog djela do poltronsko-političke aktivnosti.I ono što je najviše vezalo istoriju grupe sa imenom jeste njen atribut

„zabranjeno", koji je bend pratio od samih početaka. Drugim riječima, rijetkokada se u rok muzici tako jasno iscrtala latinska izreka Nomen est omen (ime jeznak) kao u slučaju grupe Zabranjeno pušenje.

Velika je bila stvar da na plakatima polijeplјenim po cijelom gradu vidite isvoje ime. I to uz velikane kakvi su Prvi čin, Istinita priča, Žaoka, Tifin Top; svesu to bili bendovi koji su za nas predstavlјali velika imena nove sarajevske

83

scene. Svi članovi tih bendova već su odavno sjedili u Parkuši, družili se saČičkom i Ljubišom Racićem, dok se mi još nismo ni približili tom hramu rokkulture.

Legendarna Elvisova pjesma Cve se grupe u Parkuši kupe nastala je u tomperiodu. 

U to vrijeme strastveno smo igrali jednu ezoteričnu igru koja se zvala„prizivanje duhova". Nas četvoro-petoro znalo je noću doći u Zaborav i, podsvjetlošću svijeća, opijeni što jeftinim vinom, što mističnom atmosferom, poputpripadnika neke opasne sekte, prizivali smo duhove umrlih, moleći da nam dajuodgovore za kojima smo žudjeli. Duboko u nama, kao i u svim mladim lјudima,postojala je ona iskonska želјa za onostranim, za nečim što nije sumorna,neuzbudlјiva stvarnost, već zagonetna zaumnost, prostor između svjetlosti isijenke. Svaki mlad čovjek, iz koje god kulture dolazi, gaji nadu da onostranisvijet postoji i da će baš njemu taj svijet otvoriti vrata. Mi smo bili tipičanprimjer.

Igra je prilično jednostavna. Ha papiru veličine stola nacrta se četrdesetjedan krug u pravilnim redovima. Krug je obima čaše. U svaki taj krug upiše sepo jedno slovo abecede i brojevi od nula do devet. Centralni krug je prazan i tu,na početku igre, stoji čaša okrenuta naopako. U tu čašu, trenutak ranije, postavise pitanje prozvanom duhu.

Drugim riječima, papir liči na kompjutersku tastaturu. Igrači svojimkažiprstom lagano dotiču dno čaše koje je okrenuto prema gore. Koncentrišu seda zajedničkom energijom i emocijama čašu pokrenu, ne gurajući je, već laganoje dodirujući. Nakon pola sata-sat koncentrisanja, čaša sama počinje da se kreće.Nјeno kretanje uslovlјeno je snagom zajedničke energije koju igrači dijeleizmeđu sebe. Čaša luta po tastaturi, stajući na pojedina slova, gradeći tako riječii rečenice. Te rečenice, u stvari, izgovara duh onoga ko je prozvan. Zapanjujućije bio uspjeh koji smo postizali igrajući tu igru. Naša mašta se miješala sastvarnošću i poslije svake seanse nismo više znali šta je istina a šta mašta. Onošto je bilo sigurno jeste da smo nakon nekoliko seansi znali veoma brzo dapokrenemo čašu, te da se ona u trenucima vrhunske ekstaze rotirala oko sebe, štoje praktično nemoguće ukoliko neko ne igra fer i gura je. Znači, njeno kretanjebilo je, bez sumnje, rezultat razmjene energije igrača. Odgovori su u početku bilinemušti, teški, nepravilni, sa mnogo gramatičkih i slovnih pogrešaka, ali kako jeigra odmicala i kako je vina u boci bilo sve manje, prozvani duh govorio bitečnije, jasnije i u skladu sa svojim karakterom koji ga je krasio dok je bio živ.

84

Kasnije, u toku igre, pravila bivaju sve stroža, tako da u njenoj krajnjoj fazi onajkoji postavlјa pitanja u čašu mora biti leđima okrenut dok duh odgovara, to jestdok se čaša okreće po papirnoj tastaturi, što znači da je onaj koji jedini znapitanje ujedno i jedini koji ne smije gledati odgovor. Time se postizala još većaregularnost u ovoj suludoj igri. Satima nas je ova seansa opčinjavala, a ponekadbi zaneseni u svojoj mašti primjećivali tanki trag sunca koji se probijao krozmetalne kapke prozorčeta našeg Zaborava, cijepajući dim cigareta na pola.Svitalo je.

Bezbroj je slučajeva koji su ostali nerazjašnjeni. Jednom smo prizvali duhaneke djevojke, koja je nesretna izgubila život na pješačkom prelazu. Odgovaralaje na naša pitanja s veselošću, razdragano... nije bila mnogo starija od nas, tesmo je sigurno uveselјavali glupostima koji krase tinejdžerske razgovore, i čineih slađim od meda. Ali, poslije svakog drugog ili trećeg odgovora, davala nam jezbir nekih slova i brojeva bez reda i logike. Tek sutradan, kad je sesija skorootišla u zaborav, Zena me nazva vidno potresen, otkrivši mi da su ti brojeviregistracija automobila koji ju je poslao na drugi svijet.

Opet, nakon nekolicine duhova s kojima smo razgovarali prisebno i tečno,naletio je bivši Mučetov komšija, koji je prerano otišao sa ovog svijeta. Kadasmo očekivali da ćemo se siti ispričati sa nekim nama bliskim, on nije mogaorečenice sastaviti. Iznervirani i sjebani, nesretni što nam je magija tako jeftinopobjegla, razišli smo se kućama, da bi se ujutro na probi Muče sjetio da jemomak umro od izliva krvi u mozak i to na onome mjestu gdje je centar zagovor.

Elem... zašto počeh ovu priču o duhovima? Ah, da! Naša svirka na festivalu„Nove nade, nove snage" završena je trijumfalno. Drugačiji od drugih,razdragani i nepretenciozni, sa gomilom navijača iza sebe (došli su cijeli mojrazred i pola Koševa), mi smo bili junaci večeri. Iako svirka i nije bila na nekomnivou, uspjeli smo da šarmiramo publiku, da nam povjeruju i pridruže se veselјukoje smo im ponudili. Bili smo ubjedlјivi i svježi, toliko da je Čičak još istevečeri ponudio da sviramo i sutradan kao predgrupa tada veoma popularne grupeLaboratorija zvuka iz Novog Sada, dakle sa zapada. Ne treba da vam opisujemoduševlјenje sa kojim smo dočekali ovu ponudu.

Sutradan, Dom mladih je bio ispunjen do poslјednjeg mjesta kao, uostalom,i svake subote, jer je tih godina koncertna aktivnost novotalasnih grupadoživlјavala kulminaciju. Svake subote dolazila su jaka imena, te se naš životpretvorio u vrtlog piva, muzike i znoja. Naravno, dosta raje u publici bili su naši

85

navijači. Nastupili smo kao predgrupa, odsvirali dvije-tri pjesme i napravili lom.

Mnogo godina kasnije, evocirajući uspomenu na taj koncert, Peđa Vranešević sešalio kako se po reakciji publike nije znalo ko je tu glavni bend a ko predgrupa.Peđa je, naravno, pretjerivao. Međutim, sugradan sve omladinske novine isedmična štampa sa pohvalama i u superlativima pisali su o novoj nadisarajevske rok škole, grupi Zabranjeno pušenje. „Nјihova jedina mana", pisali sukritičari, „jeste to što nisu pravi novi talas, ali su drugačiji od svih ostalih hevimetal hard rok grupa u gradu."

Naš koncert se potrefio u nekoliko dana sa ubistvom Džona Lenona. Vijest onjegovoj smrti je preplavila sve novine, ali smo u jednom omladinskom časopisupodijelili jednu stranicu. Lenon i mi. Nema sumnje, izabrali smo istorijskimomenat za prvi koncert. Tako smo se sudbinski vezali za Lenona.

Nakon nekoliko dana odlučili smo da prizovemo i njegovog duha, da vidimokako je, kako mu je gore, ima l' s kim da svira, viđa l' Hendriksa, i da muprotokolarno pružimo svu našu lјubav, uz sućut koju šalјemo njegovoj porodici,drugarici Joko i milionima koji obožavaju njegovu muziku i bijeli album Bitlsa.

Krenuli smo od premise da tamo gore nije važno kojim jezikom govoripokojnik, važno je da zna srpski. Nakon sat, sat i po zagrijavanja, Lenon nam sejavio. Nije bio u nekom vedrom raspoloženju. Očigledno je bilo da se jošprivikavao na drugi svijet. Odgovori su mu bili kratki i odsječni, sa vidlјivomželјom da se razgovor što prije završi. Vjerovatno je tih dana imao još ovakvihkomunikacija sa svima onima koji su ga obožavali, a bio je, kako je i sam rekao,popularniji od Hrista. Nevolјa pokojnika, tj. njegovog duha, jeste u tome da susamo igrači ti koji mogu da prekinu komunikaciju, te su jadni pokojniciprisilјeni da razgovaraju sve dok se pripita i magijom umrtvlјena omladina neumori i ode na počinak. Igrači su pak, rukovođeni idejom da pokojniku nesmetaju (jer nit on ima gdje da žuri niti se vrijeme na onom svijetu uopšteračuna), znali biti uporni i dosadni. No, Lenon je bio sve otresitiji i otresitiji.Odgovori, koji su bili sve kraći i sve mrzovolјniji, polako su se približavaligranici pristojnosti. Onda se Zena odvaži da ga pita da li je slušao Zabranjenopušenje. Lenon odgovori potvrdno. Onaj ko ode na onaj svijet odmah zna svepjesme ikad odsvirane. Zena ga zatim upita da li mu se sviđa. Lenon reče, ne beznipodaštavanja, da je to nešto najgore što je čuo u životu.

Mi prekinusmo sesiju splasnutog entuzijazma. Zapalili smo još po jednucigaretu sastavlјenu od brojnih čikova koji su ležali mrtvi oko nas i odosmo

86

kući. Možda je to bio pravi momenat da na vrijeme napustim rok.U kombiju nasta tišina. Gledao sam ležeći oblake koji su se kretali od

Zvezdare ka Medaku. Bili su spori i lijeni. Sudbina pokrenu krajičak usana.Pogleda arhanđela. Ovaj prasnu u smijeh. Čak se i Sudbina nasmija. Tiho, aliiskreno. Nikad je do tada nisam vidio u takvom raspoloženju. Arhanđel sezaceni. Pokuša nešto da kaže, ali smijeh zagrabi najdublјe pore njegovih bronhijapunih nataloženog nikotiona i katrana. Zakašlјa se tako da izazva zemlјotres.Gledam ih oboje, i nije mi jasno. Sudbina okrenu glavu ka istočnoj kuli, zgradeRudog. A arhanđel pokuša da dođe sebi, ali od kašlјa i smijeha u potpunosti seukoči. Iznenada, kad sam pomislio da bi i on morao biti podvrgnut hitnojmedicinskoj pomoći, on isplјunu ugrušak krvi, šlajma i plјuvačke, čija toksičnostprogori limenu karoseriju kombija. Okrenu se prema meni izgubivši osmijeh.

„Pa, dobro, kako možeš toliko da lažeš?"„Šta, ne vjerujete mi da smo pričali sa Lenonom?!"„Kako možeš da lažeš... ajde, jebo mene, mene niko ne šlјivi ni za pišlјiva

boba, dok ne dođem po njega, ali kako možeš da lažeš Sudbinu?!"„Dobro", pokušah da stabilizujem svoju poziciju u razgovoru, smirujući

tenziju, poput košarkaškog trenera koji uzima tajm-aut kada vidi da se ekipisprema neka nedaća.

„Da li zaista mislite da bih vam ja nešto u ovom izlaganju slagao?"„Ne lažeš ti nas, dragi dječače", poče Sudbina, „ti lažeš sebe. Ti misliš da si

u pravu kada to govoriš, ali osjećaš drugačije, i upravo zbog toga lažeš, da binama predočio koliko ti u to vjeruješ!"

Moram priznati da je ništa nisam razumio. Ona je to primijetila.„Mi znamo da si razgovarao sa Lenonom. To nam je posao, zar ne, ali kad

kažeš da je to možda bio pravi trenutak da napustiš taj put, ti lažeš, jer si uvijekvjerovao u taj put. Ti izgovaraš tu rečenicu da bi od nas izmamio riječi podrške,suprotno Lenonovim riječima. Ti si cijelu priču ispričao kako bi nam pokazaokoliko vjeruješ u to što ste vi tada radili i koliko je, po tvom mišlјenju, taj putbio ispravan. Čak i to što vam je najveći autoritet dvadesetog vijeka rekao da jeto što radite sranje, vi ste ipak nastavili tim putem. Stoga nama, ovdjeprisutnima" pogleda letimice arhanđela, koji je pripalјivao novu cigaretu „nijeneophodno da se takve stvari ulјepšavaju, niti ćeš od nas ikad dobiti riječipodrške... ali ni riječi pokude."

„A šta ću od vas dobiti?"Sudbina zastade, okrenu se leđima arhanđelu, a licem prema meni, kao da

87

mi daje do znanja da je ovo što će mi sada reći strogo povjerlјivo i da ovajbrblјivac iza njenih leđa ne bi trebalo s tim da bude upoznat.

„Znakove."„Znakove?"„Znakove."Tajac. Pokušah da se pomaknem, ali mi medicinar ponovo nalijepi EKG na

grudi.„Sad budi miran", reče mi, lijepeći pipke po tijelu. „Mislim da će ti ovaj biti

ko bombona."Okrenuh se oko sebe. Nigdje Sudbine, nigdje arhanđela. Štekeće aparat za

EKG, drma se kombi prolazeći pored Steka, iznad kojeg su virili reflektoriMarakane. Izađe rezultat.

Medicinar uze onaj papir debelim, masnim prstima, toliko čestim uŠumadiji, razvi ga i okrenu ka svjetlu, udubi se u njega i osmijehnu se.

„Ma, lutkica! Ko da ti ništa nije bilo."Ja okrenuh glavu unazad, zadovolјan informacijom koju sam primio.

Udahnuh duboko i ispravih leđa. To je bio i prvi pokret koji je moje tijelosamoinicijativno napravilo otkako me srce htjelo napustiti. Iza mene je opetsjedila Sudbina.

„Znakove", ponovi ona kao da se ništa u međuvremenu nije dogodilo, kao dami medicinar nije ponovo pregledao srce, sa vijestima koje mogu samo darastuže arhanđela. Arhanđel, vidno nezadovolјan novim nalazom, udahnu dubokodim iz cigarete dogorjele do filtera. Miris sintetike pomiješa se sa mirisomduvana. On ugasi čik o prozor kombija, tako da se po njemu razletiše varnicepreminule cigarete. Sudbina se nagnu ka meni sa zadovolјnim izrazom lica.Očima mi je pokazivala da ima nešto vrlo važno da mi kaže. Nije krilanaklonost.

„Znate, vi lјudi preuveličavate moju ulogu. Vi mislite da sam ja ta koja onečemu odlučuje, koja vam ucrtava put, koja vam na kraju krajeva kroji kapu. Toje pogrešno, dječače."

Ovo je već treći put da me oslovlјava sa „dječače". Pogledah svoje ruke,prste, lice, ja sam u tom trenutku zaista bio dječak, onaj mali sa Koševa, što volida jede banane koje mu donosi baka Ruža u velikom sivom cegeru, kojidomaćice nose na pijacu.

„Ne obaziri se na svoj izgled", reče mi Sudbina, „ovako mi je lakše... lakšemi je ove stvari govoriti dječaku."

88

Klimnuh glavom da mi je jasno.„Dakle, dječače, to je pogrešno mišlјenje o meni. Nisam ja tu da vam

određujem put, ja sam tu samo da vam dajem znakove kada se nađete naraskršću, a vaše je da li ćete te znakove pročitati ili ćete proći pored njih kaopored turskog groblјa."

Zabavna je bila teta Sudbina, koja je sada ličila na baka Ružu, čije sambanane jeo u slast.

„A raskršća?", usudih se da pitam. „A kako ćemo mi znati da smo naraskršću?"

„Pa, lako... evo, vidite sad. Gdje ste?"Ja pogledah oko sebe, opet sam ja bio ja, a ona je prestala da bude baka Ruža

čije sam banane obožavao. „U kombiju Hitne pomoći iz Mladenovca."„Je li?“ upita ona sa velikom dozom ironije. „A zašto?", nastavi, ne spustivši

gas.„Pa, pozlilo mi."„Pozlilo!? Upotreblјavate blage riječi, mladiću. Vi ste imali srčani udar!"„Aha."„Šta, aha? Pa zar ne shvatate da ste na raskršću? Pa zar ne vidite da ste

preživjeli samo zbog toga što je zakazala nebeska administracija, pa su menezvali direktno iz kabineta Svetoga Petra da spriječim prinudno odvođenje vašeduše na nebo, inače bi vas ovaj ovdje revnosni radnik" ona pokaza na arhanđela,koji je zaspao, tako da mu je glava klonula na desno krilo a iz usta mu iscuriotanak mlaz plјuvačke obojene sekretom krvi „već odavno prenosio na onaj svijet,žureći da završi posao s vama, sa punom sviješću o tome da ga večeras čekabombaški napad u Bagdadu i da će imati posla više nego što je protokolom bilopredviđeno."

Ja klimnuh glavom. Čini mi se da sam shvatio.„I šta sad? Ja na raskršću... kuda da idem: lijevo ili desno, naprijed ili

nazad?"„Dobićete znak. Kad ga dobijete, trebalo bi da ga prepoznate, a onda samo

da odlučite da li da ga poslušate ili učinite suprotno njegovim instrukcijama. Jasam vam poslala Lenona, jer sam vidjela da se nalazite na raskršću, kojim putemda nastavite. Vaša sramežlјivost i stid koji su do tada bili dominantni u vašemophođenju sa lјudima, vaša nesigurnost u samoga sebe, koja je u tim godinamabila osnovna karakteristika vašeg karaktera, davale su mi za pravo da vas na neki

89

način obavijestim da je put kojim ste krenuli suprotan osobinama koje krasevašu ličnost. Drugim riječima, suština vaše ličnosti više je naginjala nekome čijije posao vezan za striktno radno vrijeme, daleko od očiju javnosti, u nekomćošku koji je svijet sam za sebe. Vi ste se našli na raskršću, ja sam vam dalaznak, vi me niste poslušali."

„I je l' to dobro, što vas nisam poslušao?"„Vi, ili se pravite glupi ili jeste glupi. Pa kakve veze ima da li je to dobro ili

loše, to je vaša odluka i odmah nakon tog mog znaka i odmah nakon vašegodbijanja i tumačenja na drugačiji način, stigla vas je realnost... na koncertuDugmeta."

„Jao, da! To je bio fijasko" da sam mogao, lupio bih se rukom po čelu.Kako ču riječ fijasko, arhanđel se trgnu iz sna i, lјut što je propustio

zanimlјivo Sudbinino predavanje, siknu na mene:„Ajde, bre, umri! Jebote, više priča... žurim... večeras u Bagdadu postavlјaju

bombu u jednoj šiitskoj džamiji, biće posla preko glave."„I šta je bilo na koncertu s Dugmetom?", upita Sudbina tonom kojim je više

prekidala arhanđelovo jadikovanje nego što je postavlјala pitanje.Nakon dva trijumfalna nastupa u Domu mladih, napravismo klasičnu grešku

koju prave svi mladi bendovi. Pristanemo da budemo jedna od pet predgrupaBijelom dugmetu na njihovom velikom koncertu u Skenderiji. Mislili smo danas poslije toga ništa neće zaustaviti, da su nam svjetska vrata otvorena, alidogodilo se ono na šta niko nije mogao da pomisli. Pad na zemlјu.

Nismo znali da je predgrupa velikom bendu isto kao pješadija na bojnompolјu. Topovsko meso. 

To je bila prava katastrofa. Zvuk očajan a publika nervozna. Naši navijačiutoplјeni u moru poklonika Bijelog dugmeta. Ne vide se i ne čuju. Razbijenipapcima sa svih strana.

Bina prevelika. Ne vidimo jedan drugoga. Zenit počinje odbrojavanje dok seMuče još uvijek štima. Mitketu ne radi kabl, a ja počinjem da pjevam. Ne čujemsebe. Derem se, vičem, a akordi prolaze li prolaze. Zuji reflektor iznad mene.Otišla faza. Kako se reflektor pali, tako štim orgulјa pada za pola stepena. Mučemaše da prekinemo, ali ga Zena ne gleda. Zanio se u bubnjanju. Strah ga podićipogled. Samo se Gaja smije. On je u takvim momentima uvijek pokazivaohladnoću, do nerviranja.

A onda počeše da lete plastične čaše... Prvo prazne, a zatim pune. Oko nas serazletiše tehničari da skuplјaju dijelove opreme osjetlјive na vodu... u stvari, na

90

pivo. Jedan pokriva monitor pored mene. Sad tek ništa ne čujem. Maše mi rukomda prestanem da sviram. Neće on da ode Zokina oprema zarad nekih balavaca. Jaga ignorišem. Pravim se da nisam razumio. Ipak, skraćujemo program. Idemoodmah na hit pjesmu Penzioneri na more idu zimi. Naravno, samo smo mimislili da je to hit. Niko od ovih deset hilјada lјudi ne zna tu pjesmu, a oni kojije znaju, ne prepoznaju je. Ha bini s nama je i Šibi. On, kao dio našeg dramskogprograma, traži izgublјeno blago sa velikom kartom u rukama. To još dodatnopravi zabunu. Izgleda kao tehničar koji po rajderu postavlјa instrumente na svojamjesta. Ja skupim hrabrost da pogledam publici u oči. Oni iskeženi, bijesni,blijedi od mržnje, psuju, gađaju flašama, mašu, pokazujući na izlaz. Pokazuju misrednji prst. U najbolјem slučaju, đavolјe rogove. Smiju nam se. Gledam ih izamišlјam kako su hrabri kad su u gomili, a kako su tužni i usamlјeni kada izađuiz Skenderije, raziđu se po sarajevskim mahalama i potišteni i pognuti uđu usvoje kuće, čeprkajući po frižideru, ne bi li našli komad nekog sira, da pokupekiselinu izazvanu jeftinim pivom. Da li sam i ja isti kao i oni?

Nikad nigdje u svijetu nisam to doživio. Bilo je koncerata na kojima smo mismetali publici, a publika nama, kao jedne studene večeri u selu Hotinja Vas krajMaribora, kad je raja plesala dok mi ne sviramo, a čim počnemo svirati onisjedaju i ignorišu nas, ili kada su nas svi blijedo gledali, ne reagujući na naševibracije, kao u mjestu Hogara kraj Verone, gdje je pola sale bilo okrenutoleđima, a druga polovina nije došla, gađali su nas i u Beogradu na Ušću, zato štonismo svirali stare pjesme, ali nikad nigdje nisam osjetio da se publika radujenečijem fijasku kao te noći u Skenderiji.

Sve se završava zvižducima, povikom, nervozom, jebavanjem matere. Nikadmi neće biti jasno zašto je publika u to vrijeme na tom mjestu bila toliko ohola, ijednu mladu grupu sa mržnjom otjerala u svlačionicu, kao da joj je drago što suse neki klinci istraumirani brojnošću publike i velikom binom usrali od straha i,onako uvrijeđeni i poniženi, napustili bojište. Publici kao da je bilo drago što seneko provalјuje, što ga može ismijavati, keziti mu se i gađati ga flašama. Da li jeto ona ista mržnja s kojom se ta ista publika desetak godina kasnije uhvatila zavratove. Samo, tada ih nije okupilo Bijelo dugme, već Alija i Radovan.

Deset dana nakon toga izbjegavao sam sve što bi me moglo podsjetiti na tajnemio događaj. U duši mi se stvorila neka sjena, a radost živlјenja i želјa zaborbom potpuno su nestale. Prorijedile su se i probe, po gradu se počelo pričatida se Muče vraća u Prvi čin. Ja sam mislio da bi ipak najbolјe bilo da sačekamoSeju da se vrati iz vojske pa da vidimo šta ćemo, Gaji je bilo svejedno, ili se

91

samo pravio da mu je svejedno; samo je Zenita držao entuzijazam. On je bioneuništiv. Tražio je od nas da se trgnemo. Da zaboravimo tu epizodu. Djelovaoje kao neko koga ni pakao bola ne može smest. Dani su prolazili, a mene supočele da proganjaju noćne more. Sanjao sam naše koncerte u praznimdvoranama, sa očajnim zvukom. Mi ne znamo šta sviramo, ja ne znam tekstove...Te more će me periodično pratiti i u nastavku karijere, naročito pred neke važnei velike koncerte. Nevjerovatno.

Vi ste, gospođo Sudbino, moj život napunili preokretima i iznenađenjima,uredili ste ga da izgleda kao uzbudlјiv film, ne prevelike umjetničke vrijednosti,ali zabavan i zanimlјiv. Preokreti su se događali uglavnom u momentima kada jeizgledalo da će život krenuti putem kojim bi bilo logično. Zato se i zovupreokreti. Jedan od prvih bio je upravo trenutak o kome pričam.

Krah koji je tek osnovano Zabranjeno pušenje doživjelo na koncertu saBijelim dugmetom, apatija u koju smo nakon toga svi upali i beznadežnost kojuje donio zakon o vojnom roku po kome bi se grupa mogla sastati u punomsastavu tek za dvije godine, ozbilјno su uzdrmali moj entuzijazam da se timenastavim baviti, i bacili težište razmišlјanja o budućnosti na drugu stranu.Odlučih, na očevo iznenađenje i snebivanje, da upišem arapski jezik, da budemstudent i da se posvetim fakultetu koliko god mogu. I taman kad su se probetoliko razrijedile da nas čak nije nosio entuzijazam snimanja kaseta koje smoslali Seji i Miki u vojsku, i taman kad je postalo manje ili više jasno da u ovomgradu nema razumijevanja za jednu alternativnu grupu, koja odudara i izgledomi muzikom od onoga što nazivamo sarajevska pop i rok škola, a nije ukaluplјenau vladajući novi talas, dođe poziv sa Radio Sarajeva da počnemo da radimo nekuradio-emisiju humorističkog karaktera.

Kažu, možemo radit šta hoćemo!

92

12

TOPLISTA NADREALISTA Ne sjećam se tačno kako je to bilo... mislim da mi je Zena rekao na odmoru

u školi da nas neki lјudi mole da radimo radio-emisiju. Nije mi bilo najjasnijezašto baš mi.

Odmah je krenula moja sramežlјivost. I nelagoda.Ko je to za nas čuo? To nije moguće. Koji su to lјudi kojima smo potrebni?

Šta ćemo mi na radiju! To je establišment! To su šminkeri! Mora da im jeurednik neko iz grupe Indeksi. Ja u to ne vjerujem.

Tako sam ja reagovao. Zena je na to gledao drugačije. On je bio još uvijekjedan od onih lјudi koji imaju suficit samopouzdanja. Da ja vjerujem u sebekoliko on u sebe, ja bih bio general armije.

„Kako, zašto mi?'\ čudio se mojoj nesigurnosti. „Pa najbolјi smo! Svi su čuliza nas! Cijeli grad. Kako ne kontaš? Čuj, šta ćemo na radiju... pa da im svimajebemo mater... kakav ba establišment... to ti je Primus, normalna raja... kojišminkeri, kakvi Indeksi, frajer pušta Kpem, đe ti živiš... imaš li ti radio u kući. 

Nisam slušao Radio Sarajevo, bio je dosadan i mlak... Sarajevo je sa smrćudruga Tita i s pojavom panka potpuno izgubilo svoje mjesto na kartijugoslovenskog roka. Ostalo je negdje u prošlosti. Stari urednici, koji su čvrstodržali svoje teško stečene pozicije, sa gnušanjem su gledali nove, ošišane klincekoji tandaraju po žicama i vrište bez grama mozga i elementarnog muzičkogznanja. Jedina emocija koju izbacuju je bijes. „Vidite, momci", tako surazmišlјali tadašnji urednici, „prvo naučite da svirate, pa onda dođite u studio." Idok se u Zagrebu, Beogradu i Ljublјani, pa čak i u Novom Sadu i Rijeci,mijenjala krv jugoslovenskog roka, dok se na zapadu, kako smo mi zvalirazvijeniji dio bivše Juge (a od Bosne je jedino Makedonija bila siromašnija),duvali novi svježi vjetrovi, nošeni muzikom koju je moja generacija prihvatilakao svoju, Sarajevo je ostalo okamenjeno u ideji o svojoj veličini, slušajućiumiruće bendove i muziku koja je tih burnih godina starila iz dana u dan, izminuta u minut. I sad, sa tog radija, na kom se ne može čuti ništa uzbudlјivije odvremenske prognoze, neko traži nas da ga zabavlјamo.

A tražio nas je mladi urednik Boro Kontić. Nјegov brat Konta išao je u našugimnaziju. Konta je radio sa Zlajom Arslanagićem, budućim osnivačem Crvene

93

jabuke. Imali su bend koji se zvao Ozbilјno pitanje. Žustar i jasan zvuk. Boro sena volšeban način dočepao subotnjeg jutarnjeg programa, koji je dobioimbecilno ime, od nekog produhovlјenog rukovodioca, Primus, što je, onakoinventivno, značilo priča i muzika subotom. Kao da radio ima neki drugi načinizražavanja. Eto, to ime vam, gospodo, govori koliko je stupidan bio programRadio Sarajeva. „Mi", kaže Zena, „treba da radimo petnaest minuta togprograma, subotom od deset i petnaest do pola jedanaest."

Kakav kretenizam! Pa u to vrijeme svi spavaju.Zena se opet pobuni.„Jebo mater ako si ti normalan. Ljudi nam nude prostor na radiju... pa ima

da ih sve probudimo."Zenitovom entuzijazmu bilo je teško odoliti. Oči mu zacakle, iskašlјe

poslјedice astme iz rane mladosti i nasmije se nekim dubokim zaraznimsmijehom, koji njemu pročisti bronhije, a meni misli. Ajmo!

„Boro traži da se skupimo mi, iz mlađih bendova..„Ajmo zvat Rokija, idemo ja i ti, kakav je taj Zlaja?"„Ima par odličnih stvari. Dobro sviraju." Za nas su tad svi dobro svirali.„Sale je tu. On ima provala."Tako dođosmo na prvo snimanje Nadrealista. Ime smo naslijedili od nekoga

ko je tu rubriku radio prije nas, neki nama nepoznat čovjek kome je tajpoluidiotski naziv zvučao besprijekorno. Top lista nadrealista. Nismo ga moglimijenjati, iako nam je to bila želјa. Ha kraju ime osta onako zatečeno, glupo ipretenciozno, kao djelo nekoga ko je bio uvjeren da ima smisla za humor. Imenije nimalo odudaralo od tadašnjeg trenda na Radio Sarajevu. Inventivnog kolikoi karike u motoru.

Ja malo pomjerih tijelo u stranu. Zabolјeše me grudi. Uplaših se. Medicinarme pogleda. Grč koji me obuze reče mu da nešto nije u redu. Popravi mi iglu sainfuzijom. Uze injekciju. Primaknu je veni.

„Jesi li dobro?"Potvrdno klimnuh glavom. On na mom licu pročita smirenje. Odloži

injekciju. Meni se duh ponovo izvi iz tijela. Ispred nas ugledah studio RadioSarajeva u Danijela Ozme.

Okupismo se u studiju za prvu emisiju, vidno uzbuđeni. Mikrofon ispred nasi zeleno svjetlo. Slijeva nadesno: Zena, Roki, potonji Rizo iz Elvisa, Zlaja, Kontai ja. Ha licima nam se čita trema. Oko nas pravi studio. Zvučno kastriran. Iznadnas kalendar i veliki okrugli sat. Ha kalendaru piše 9. maj 1981. Sat ne vidim

94

dobro od mikrofona ispred nas. Kako sakriti uzbuđenje? Svi glumimo stare iiskusne umjetnike. Kako uđosmo, kako vidjesmo mikrofon, tako se Zena i japogledasmo i, kao po nekom dogovoru, skočismo na mikrofon svak sa svojestrane, i glasno, derući se, izgovorismo u njega: „Jebem vam mater, svima!" Ovaspontana rečenica, ničim pripremlјena, osta tako kredo Nadrealista do njihoveposlјednje epizode, a način na koji smo Zena i ja razbijali tremu posta poslije stilrada, neizbrisiv osjećaj bunta, snage koju smo tada nosili, a koju nose oniizmeđu trinaest i devetnaest godina. Neću da radim ništa što je predvidlјivo! Neželim da uđem u kliše, da vam podilazim. Ne! Od mene ćete imati samo neštonovo, neočekivano. Jebem vam mater svima!

Počinjemo našu prvu emisiju. Zamišlјena je konceptualno. Kao, miupadamo direktno u radio-program, otimamo voditelјa, postavlјamo uslove.Klasičan teroristički napad. Politički angažovano, iako se čini djetinjasto ibenigno. Uslovi koje tražimo više su nego infantilni... Da se mladim grupamaomogući više prostora na radiju i televiziji, da se Dom mladih vrati onimakojima i pripada, mladima, da se pušta više panka na radiju, da se sklone stariurednici, i tako to. Teksta, naravno, nema. On se ne čita. On se izgovara, svakood nas tekst nosi u krvi. To je bilo i ostalo najjače oružje Nadrealista, tekst kojise ne piše, nego se osjeća. Gomili koja je došla iz istog milјea, iz iste kulture,natovarena istim mitovima i legendama, ne treba pisani tekst. Dovolјno jepodijeliti uloge i uklјučiti mikrofon. Ovi što poznaju rok muziku i sve onelegende koje prate tu vrstu umjetnosti, pričali su nam da B. B. King ne vježba sasvojim bendom. On izađe na binu i počne da svira. Za prateći bend sepodrazumijeva da ga umije pratiti, jer ako sviraš bluz i ako već patiš tolikokoliko govoriš u svojim pjesmama, note moraš imati u krvi. E, Nadrealisti su tibili kao B. B. King. Dogovorimo se koja je tema, podijelimo uloge i, Boro,snimaj!

Boro? Boro Kontić. To ti je onaj visoki, mršavi. Svojim dugim, kockarskimprstima gladi rijetku špicastu bradu i strelјa očima svaki naš pokret. Nije mijasno šta misli. Nema nikakvu reakciju. Niti mu se sviđa, niti mu se ne sviđa.Posmatra nas kroz staklo koje dijeli studio od režije. Okreće nam leđa. Protežese. Nešto govori, mi ga ne možemo čuti. On nas čuje, kao u policijskoj stanici.Boro nosi u sebi prirodni autoritet. Neko ko ne treba da podigne glas da bismo gaslušali. U genima nosi paket dinarca sa sve bistrinom i inteligencijom, što krasione koji dolaze iz Crne Gore. Ogroman kapacitet. Tad je bio mlad, a mi to nismoznali. Nama je bio star.

95

Zvali smo ga Gazda. Nije bilo nikakve sumnje da ga nećemo slijepo slušatikao što su ga slušali njegov mlađi brat Konta i Zlaja. Oni su se znali odranije,raja iz Kralјa Tomislava. 

Pored Bore, za miks pultom sjedi Husein Vladović, čije ime i prezimepokazuje tajanstvene puteve kojima se kretala religija po Bosni i Hercegovini.

Arhanđel se nasmija: „Misliš, ne zove se Vladimir Huseinović?"Da, to je ovaj sa bradom. Veliki zalјublјenik u rok. Požutjeli prsti od cigara

bez filtera, glas sklon pucanju. Odavao je utisak čovjeka koji se rodio bolestan.Ali, izgled često vara. Kasnije sam saznao da je on bio jedan od najbolјih

tenisera u gradu. Mislim da ga nerviramo. Gleda nas ispod oka i mjeri nekimsvojim aršinima. Pogled pun nepovjerenja i brige za našu budućnost. U stvari jeblag i preosjećajan. Šizio je s nama. Nikako mu nije bilo jasno da ne postojigranica našeg bezobrazluka.

Zvali su nas „djeco"!A mi smo Boru zvali Gazda, a Husu Huso. Nisu oni nas zvali „djeco" džaba.

Razvila se neka roditelјska lјubav prema nama, duboka i iskrena. Nikada se snjima nismo svađali, jer se dobri roditelјi ne svađaju s djecom. Oni ih razumiju.Boro nam je bio autoritet par ekselans, ali ne samo autoritet zbog godina i zvanjakoje je nosio, nego autoritet zbog te duboke lјubavi koju je gajio prema nama. Jasam mu, čini mi se, bio najdalјi. Mene je najmanje volio. To sam osjećao, iakonemam senzore koji detektuju takve stvari. Ja sam čovjek tupih osjećanja, bukva.Ali osjećao sam neku čudnu, neobjašnjivu lјubomoru, zbog toga što je Borovolio sve njih više od mene. Malog Zlaju je obožavao, on mu je bio skoro kaomlađi brat, Zenu je volio zbog njegove jednostavnosti. Izgledali su mi stariji iozbilјniji od mene. Kasnije, kad su u ekipu došli Para i Šibi, i njih je volio, jer jeosjećao njihovu prostodušnost. A ja sam mu bio najdalјi. Nismo nikadarazmijenili neke toplije riječi od onih oficijelnih. Možda imam pogrešan utisak.Možda se ponovo u meni javlјa ona moja fatalna osobina da mi je neophodno dasam u centru pažnje. Ta osobina u dosluhu je sa svim mojim glupostima inesrećama koje sam izazivao tokom cijelog svog života. Ta osobina je u dosluhui sa onim što nazivamo „sindrom Idiot".

Boro je već nakon snimanja prve epizode zamolio Kontu da više ne dolazi.Očigledno je prozreo koje sve probleme ovakav radikalan koncept može dastvori. Imati mlađeg brata u ekipi koja će garantovano biti pod permanentnomprismotrom visokog uredništva bilo je poput stavlјanja guzice na zarđao ekser.Mi smo iz subote u subotu pravili gluposti. Od stare ekipe ostali smo Zlaja, Zena

96

i ja. Roki se nije pojavio već slјedeći put. Nјemu nikakav red nije odgovarao. Jasam doveo Šibija, blentovinu iz mog komšiluka, koji se rodio, koji će živjeti ikoji će umrijeti kao dijete. Divota! Nikad nikako i ni u kom slučaju nije želio daprihvati odgovornost, samo je blejao i prodavao zjala. Čuven je njegov odgovorna molbu prijatelјa da mu nešto pomogne:

„Ne mogu, nemam vremena", rekao je Šibi, „moram se zajebavati."Međutim, njegova nesputana vedrina i stalno i bjesomučno sipanje provala,

koje uglavnom nisu bile čemu, ali su davale posebnu supstancu hemiji koju smostvarali, preporučivali su ga da postane dio Nadrealista. Bio je oduševlјen. Oči sumu žarile srećom i nije prestajao da priča. I njega je Boro volio. Volio ga je višeod mene. 

Zena je doveo Paru. Paru sam poznavao još od prvog razreda gimnazije. Bioje poznat po uskim farmerkama, modernoj frizuri i gitari, koju je uvijek nosio sasobom i koja je njemu bila više od instrumenta. Bila je dio njegovog tijela. Kaobubreg.

Kada bi postojalo svjetsko prvenstvo u šarmiranju, Parin put do trona bio bilako zagrijavanje. On je opčinjavao sve oko sebe sa dvije-tri riječi. Posjedovao jeneku zagonetnu tačnost u odnosu sa lјudima. Imao je mjeru i u emociji i urazumu. Šta god bi rekao i šta god bi uradio, bilo je neodolјivo simpatično. Jedanod onih lјudi koji nosi talenat s lakoćom. Mocart, na primjer. Imao je oreol okosebe, snažan i veseo osmijeh, hod poput kamile. Upoznali smo se na morujednog ludog lјeta, sedamdeset i neke. On je zaglavio sa rajom u Podgori, ukampu u kojem su moji roditelјi imali namještenu kamp-kućicu. Čuo sam zanjega od Seje, s kojim je išao u razred. Dakle, za mene je Para bio velika raja.Upoznao sam ga tako što smo obojica krenuli kod Seje u Trpanj. U stvari, nekoje njemu rekao da bi jedan mali, Sejin komšija, isto išao do Trpnja, pa ne bi bilološe da krenemo zajedno.

Sejina majka Katica, stamena i razumna žena, nevjerovatne snage, bila je izTrpnja, pa je Sejo u svojoj kući, nedaleko od trajektne luke, imao uvijek naraspolaganju komad poda za nas klošare, koji se, noseći vreće za spavanje ičetkicu za zube, vucaramo obalom tokom lјetnih mjeseci. Tada je bilo pohvalnobiti klošar, nemati gdje spavati, ostati bez para, ne jesti, ne kupati se, danima, neskidati farmerke tokom cijelog lјeta. Ja se baš nisam potpuno uklapao u tajkoncept, ali sam davao sebi oduška smucanjem naokolo po obali u tom stilu, alina samo nekoliko dana. Sejina kuća u Trpnju bila je nezaobilazna stanica.Karavan-saraj za svakog putnika namjernika, topla kuća koliko i sami lјetni dani.

97

Tako smo se upoznali Para i ja.Krenuli smo stopom za Trpanj. To je bio uobičajen način putovanja. Izađeš

na magistralu i digneš prst. Uzbudlјivo i romantično.Imali smo sreće. Odmah smo uboli levata da nas doveze do Ploča, no kako

je levat svratio do Tema Olge, restorana nasred magistrale, gdje su glavnispecijalitet bile žabe na roštilјu, nas dvojica smo bili prinuđeni da sekilometarskom šetnjom niz šipražje spustimo u luku Ploče, gdje nas je čekao„projekt" (tako je jedna Parina komšinica zvala trajekt) za Trpanj.

Para je nosio gitaru i ruksak, a ja samo ruksak. Gazili smo suvu sprženutravu u kojoj su se krili poskoci i šarke, pratio nas je kreket žaba iz Bačinskihjezera. Jadnice nisu ni znale da će kad-tad doći na sto nekog vozača šlepera ugostioni kod Teta Olge. Nadlijetao nas je miris borova, nekad jedva primijetan, anekad snažan, kao miris tamjana tokom liturgije, pratio nas je hor zrikavaca istenjanje motora nekog kamiona čija kubikaža nije dovolјna da s lakoćomsavlada uspon koji tu pravi Jadranska magistrala. Korak nam je bio lak, nošenničim izazvanim nadahnućem koje obično posjeduje onaj kome dan traje vječno.U stvari, nismo ni koračali. Mi smo, uzbuđeni životom oko sebe, lebdjeli, nedotičući zemlјu. Ja sam bio ponosan što sam s njim.

Hodam sa legendom, sa čovjekom koga zna cijelo Sarajevo. Čime li sam tozaslužio? Ne, nije to bilo ono površno osjećanje koje ima slјedbenik neke rokzvijezde ili poznatog glumca. To je bilo osjećanje ponosa, koje budi znakodrastanja, uvjerenje da si u životu prošao još jednu stepenicu. Koliko jemladom čovjeku važno da prelazi stepenice redovnog školovanja i da osjetiponos završetka jedne, pa druge, pa treće škole, toliko mu je važno uzdizanjeunutar svog socijalnog milјea, unutar onoga što on smatra svojim svijetom. Jasam, hodajući sa Parom, položio jedan od najvažnijih ispita u svom životu. Paraje to osjetio. Počeo je da priča o svojoj djevojci, koju mnogo voli, kojoj hoće dapokloni kornjaču, a čuo je da u ovom kraju ima dosta kornjača. Tako se nasdvojica uputismo u pravcu jezera da nađemo neku kornjaču, koju će Parapokloniti svojoj Aidi. Ličili smo na junake iz crtanog filma o profesoruBaltazaru. Moj ponos je rastao. Osjetio sam neizmjernu sreću.

Arhanđel se trznu iz polusna. Majsko sunce obasjavalo je tanak mlazplјuvačke koji se otkotrlјa iz usta onih koji zaspu u vožnji.

„Sreća!? Zato što s nekim hodaš! Kakav besmisao!"Sudbina ga pogleda sa žalјenjem, kao što neko ko zna neku tajnu gleda one

koji pokušavaju da je odgonetnu.

98

„Pa sreća i jeste sreća zato što je besmislena. Ako u sreći tražite smisao, onaće nestati. Smisao je disciplina uma. Nјegov teren. Sreća nema veze sa umom.Ona pripada srcu."

„Vi hoćete da kažete da se sreća ne može dosegnuti takozvanimtradicionalnim metodama, koje lјudski rod poznaje otkad postoji?", upitaarhanđel, pomalo uvrijeđen pogledom gospođe Sudbine, koja je bila uviđavnakoliko je mogla.

„Ja cijenim težak posao kojim se vi bavite. Ja ga ne bih mogla obavlјati, alineke stvari, kao što su sreća i nadahnuće, daleko su od vašeg opisa vašeg radnogmjesta." Ona nastavi: „Tajna sreće je u njenom besmislu, u nečemu što nemaveze sa umom. Kada postignete nešto u životu, materijalno ili brojčano, vimislite da ste dosegnuli sreću, ali uvijek u krajičku vašeg srca stoji sumnja,majka nespokoja, koja vas opomene da ne postoji momenat u kome će vaš umreći da problema više nema... jer nijedno biće nije bez problema. Otudahisterična trka lјudskog bića ka spokoju, otuda njegovo stremlјenje ka sreći. Aliona se tu ne nalazi. Ona se nalazi u onome što čovjek naziva malim stvarima...ne shvatajući da su te male stvari velike, ogromne, jer one određuju njegovpravac i smjer njegovih osjećanja. Ja momka potpuno razumijem. On je biosretan jer je šetao s Parom. Ima li išta veće od toga... finale svjetskog prvenstva?Titula u Vimbldonu? Nobelova nagrada?"

„Ali ne može svako osvojiti Nobelovu nagradu!"„Ne može svako ni šetati s Parom. Sreća je najveća zabluda lјudskog roda.

Ideja da se do nje dolazi razumom, sviješću, rezultatima rada. Upravo suprotno,razum vam nikad neće dozvoliti da budete sretni. To je u opisu njegovog radnogmjesta. On brine, gleda naprijed, a naprijed je uvijek neka zagonetka. Sreća sedoseže iznenada. Bez osnova, gledajući rijeku, slušajući tišinu, mirišućicvijeće... Ko je to sretan zato što je zaradio, ili osvojio, ili zaslužio... ja ga neznam, a smatram se informisanom osobom."

Sudbina trijumfalno završi svoje izlaganje.Tišina. Prolazimo pored starog zglobnog autobusa sa brojem iznad sto. Ja se

vraćam u svoje tijelo, gledajući debele, masne prste medicinskog brata kakodobuju po mom kartonu. Ne izgleda zabrinuto kako je izgledao na početku našegputovanja. Zvoni mu telefon. Javlјa se. Odgovara nekome ko mu je drag. Mislida ga ne mogu pratiti. Ipak govori diskretno.

„Jesam... ma pričaću ti... znaš ko? Nele... Nele Karajlić, iz Pušenja... srce...prvi EKG je bio katastrofa... drugi je dobar... ma nema frke... stent... ma, da...

99

ugradi se stent i gotovo. Mare vozi... jebo im je kevu... preticao je audije... pa,znaš šta je njemu Pušenje. Sve, brate... ajd, lјubim te..

Završi razgovor, a meni dade nadu da se sa mnom nije dogodilo ništaozbilјno. Počinjem da razmišlјam o tome da će me odmah pustiti kući. Ovo ijeste neka zabuna, neki nesporazum.

Arhanđel se već vidno dosađivao. Nestala je i ona minimalna dozapristojnosti koja bi svakom iole civilizivanom biću bila propisana dok slušasagovornika. On zijevnu gledajući Medak i Dušanovačku pijacu, glave okrenutenaopako. Kombi naleti na zastoj. Mare uklјuči sirenu.

„I uhvatiste li vi kornjaču?", upita arhanđel neutralnim tonom, iz kog nisammogao da shvatim da li želi da bude duhovit ili je to samo njegova pukaznatiželјa.

„Ne sjećam se. Ali se sjećam da je na pola puta uzeo gitaru i hodajućiodsvirao neki bluz rif, istovremeno i tužan i veseo. Opet taj rif... pa tišina... papoče da pjeva... nešto u bluz maniru...

Išli jednom ja u Nele rokerišli u Trpanj na Pelјešcuišli jednom ja u Nele rokerIšli mjerili cestu...  Pa onda ide moj odgovor: Išli jednom ja i Para rokerišli kod Sule jaranaIšli jednom ja u Para rokerišli na dva dana. Dva puta po dvije strofe, plus solo na gitari, dva brejka, most ka novoj

strofi, opet dva puta i eto nas u luci Ploče, ispred 'projekta' za Trpanj.Tako smo se upoznali Para i ja.No, vratimo se Nadrealistima.Poslije prve epizode, mene je obuzeo neki strašan stid. Neopisiv i nadrealan.

Odrastao u porodici u kojoj se skromnost smatrala vrlinom, a produciranjegrijehom, učinio sam nešto najgore od svega. Moja priroda, osjećao sam tada,nije bila želјa za prezentacijom svog ega, iako se sa ovim niko neće složiti. Imao

100

sam neku mučninu i tremu pred emitovanje, pa je ta mučnina prešla u nešto štomožemo nazvati sramežlјivošću. Taj dan nisam izašao iz kuće. Ha telefone senisam javlјao, bio sam potpuno povučen, do te mjere da je Zena došao do mene is nevjericom me pitao koji mi je kurac.

Ta vrsta stida i sramežlјivosti pratiće me sve ovo vrijeme. Nikad nisam ušaoni u jedan projekat a da mi prva misao nije bila da ćemo se provaliti i da touopšte nije za mene. Možda sam baš iz te defanzive, kao tim koji koncipira igruna kontranapad, vadio snagu iz koje sam grčevito radio, ne bih li izbjegaofijasko. 

Ta povučenost, koja je u suštini bila moja dominantna osobina, držala me jedovolјno dugo na zemlјi i nije mi dala da poletim... iako sad, dok ležim u kolimaHitne pomoći, to baš i ne izgleda tako...

Elem, tada nisam znao osnovno pravilo masovnih medija, i radija i televizijeda su oni uslovni refleks. Kad lјude navikneš da nešto ima na tom i tom kanalu utoliko i toliko sati, oni polako postaju zavisni od toga.

Tako je i ta subota u deset i petnaest postala obavezan ritual za većinuSarajlija, kao jutarnja kafa. Naša popularnost je rasla iz epizode u epizodu, a štasmo mi to radili ja to tačno ne znam. Bili smo direktni, uveli smo ulični govor umedije, posjedovali smo ležernost u vremenu kada je to na radiju i televiziji bilozabranjeno i imali smo bezobrazan dječji šarm Sarajlija, koji su smiješni čimnešto progovore. Naše replike počele su se izgovarati na ulici, u kafićima, naposlu.

Oko, ba, budimo realni, postao je pravi hit.To je bio početak serijala zaumnih rečenica, koje će tokom slјedeće decenije

preplaviti Jugoslaviju.Kao najveću nagradu za uspjeh Nadrealista dobili smo mogućnost da u

glavnom studiju Radio Sarajeva snimimo jednu pjesmu. Odabrali smo našnajveći hit, Penzioneri na more idu zimi.

Tekst je pisao Elvis, koji tada još nije bio Elvis, već Mirko, a muziku jenapravio Sejo. Otišavši u vojsku, to remek-djelo budalaštine ostalo je nama uamanet. Producent te prve naše pjesme bio je Darko Arkus, moj bivši profesorklavira, dakle osoba koja je bila dobrano upućena u moj netalenat. On se na tommjestu našao po logici stvari. Dugogodišnji svirač dobija mjesto urednika, kaonagradu za minuli rad ili kao rezultat bivanja na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Darko je dugo gledao tekst pjesme i vjerovatno mu nije bilo baš jasno zaštoneko pjeva o penzionerima. Koliko znam, to je bilo prvi i jedini put u istoriji

101

jugoslovenskog roka da neko posveti pjesmu penzionerima.Mi smo, inače, bili prva novotalasna grupa koja je uopšte ušla u hram rok

muzike, studio Radio Sarajeva, mjesto u kome je rođena i rasla čuvenasarajevska rok škola. Ta škola je bila toliko jaka da se novi talas razvio u svimgradovima bivše Juge, iznjedrio velika imena, naročito poslije Titove smrti, kadaje kao napumpan balon eksplodirala ova vrsta umjetnosti. Novi talas procvjetaoje svuda osim u Sarajevu. Pojednostavlјena muzika, opor tekst, konkretnadruštvena angažovanost i simplifikovano izvođenje, sve je to bilo tolikozbunjujuće za tonce i tehničare i urednike u studiju u kome su snimali Indeksi,Jadranka, Bijelo dugme i ostali, da je na kraju, jedan od njih, ne želeći dauvrijedi nikoga, rekao: „Dobra su vam stvar ovi Penzioneri, samo je Muče mogobolјi solo da odsvira." A Muče, nekadašnji slјedbenik Ričija Blekmura, prekonoći je počeo da svira jednostavne melodije, ogolјene do kosti, rasterećenesuvišnih nota.

Pjesma je, naravno, imala katastrofalnu produkciju, ne zbog toga što Darkonije imao ukusa i vještine, već zbog činjenice da se jedna nova vrsta muzikesnima u studiju baždarenom za velika djela. Kao da pravite saher tortu u tepsijiza baklavu.

No, kao i u slučaju svakog našeg snimka, ta produkcija nije unakazilapjesmu, već joj je dala nešto novo, zapamtlјivo, i pjesma očas postaje hit i puštase na Radio Sarajevu kod onih malobrojnih urednika koji su vapili za nečimoriginalnim, svježijim.

Penzioneri idu na more zimi. Ta svježina već je dobrano tresla starom Jugom. Titina smrt ubrzala je

proces toplјenja komuzima, kao što vreo roštilј topi slaninu, a novi talas,bezobrazan i arogantan, nošen mladalačkom prepotencijom, turao je kažiprstvlastima u oko. Tu se i krila Titina greška, što je pustio djecu da sviraju rok,misleći da će svojom tajnom službom kontrolisati njeno odrastanje, punolјetsvoi zrelost. Međutim, čim je Stari umro, djeca se oteše kontroli i počeše udaratioko sebe nesputano i zlobno, kao što tuku šrapneli ispalјene granate. Niko višenije mogao predvidjeti poslјedice ove slobode. Muzika je dolazila iz podruma i skrova, nalijetala je, postala društveno angažovana. Ljudi su počeli da stvarinazivaju pravim imenima. Počelo se govoriti o problemima, o nestašicama,pronađena je riječ stabilizacija, što znači kriza. Uvedeni su par-nepar sistem

102

vožnje, uvedeni bonovi za deficitarne proizvode. U Sarajevu je izmišlјena novaizreka: nema te ko kafe.

Bio je to početak kraja jedne bajke.Iako sam tada imao utisak da se to dešava samo u Jugi, kasnije saznajem da

su slični procesi viđeni i u Polјskoj, Rusiji.Početak osamdesetih bio je momenat kada je šareni izlog Zapada uspio da

proviri kroz gvozdenu zavjesu i ubaci neke svoje slatkiše među sirotu djecuIstoka, želјnu svijeta u koloru. Najslađi od tih slatkiša bio je pank, jer je u svojojbiti bio pobuna, a pobuna na Istoku čučala je u svakome ko je imao imalomozga. Pank nije slučajno bio sredstvo kojim su se mladi u komunizmu najlakšeslužili. Nјegova otvorenost i jednostavnost, te njegova lijeva orijentacija, bile subliske svakome ko je u to doba imao između trinaest i dvadeset tri godine. Osimtoga, to je bio bunt i protiv kapitalizma, tako da svi mi rođeni i vaspitani ujednom drugom sistemu nismo imali problem identifikacije s našim junacima,pristiglim sa Zapada. Da je bilo sreće, Džo Stramer bi bio predsjednikpredsjedništva, prvi poslije Tita. U Polјskoj, pank je dobio svoj političkiparalelizam kroz pokret Solidarnost, a činjenica da su Sjedinjene Državepromijenile kurs spram Istoka tako što su umjesto Juge izabrale Vatikan kaotrojanskog konja kog će uvaliti Sovjetima, izuzetno je pogodovalaantikomunističkoj klimi koja je tamo stvorena. Nizali su se angažovani tekstovi,tražila se rima koja najviše boli. To je bio specijalitet Istoka.

Naravno, mi sa Istoka nikad nismo mogli shvatiti koliko je nama tekst nekepjesme važan, a koliko to ovima na Zapadu nije bitno. Pjevač na Zapadu samo jedodatni istrument. Divno je ako stihovi imaju neki smisao ili neku većuumjetničku vrijednost, ali nikad tekst nije nosio toliku težinu kao na Istoku,naročito u Jugi. U nas je tradicija poezije toliko duboka da se tražio ne samosmisao već i duboka poruka u svakom tekstu koji se tada pojavlјivao. Oni autorikoji su ga znali sročit, dolazili su do srca publike kraticom. Pitali su me kako Nosmoking ima toliko uspjeha po svijetu, kad oni ne razumiju tekst koji je nasrpskom ili ciganskom. Odgovor leži baš u tome. Tamo je pjevač još jedaninstrument. On nosi glavnu melodiju, ali ne i glavnu poruku pjesme. OsimDilana, naravno.

Elem, novi talas nas je izvrnuo naopako. Naravno, svi koji ulaze utinejdžerske godine nalaze sebi prikladnu muziku, ali kad je ta muzika još svježai nova, kakav je bio pank, ta identifikacija je brza, a slјedbenik je fanatičniji.

Nisu prošle ni dvije godine otkako je Ceco, Mikijev burazer, donio iz

103

Londona singl Gad sejv d kvin, a već se ta vrsta muzike počela svirati i u Jugi. Aosamdeseta je bila njen vrhunac. Pojavio se Paket aranžman, čudna kombinacijaeksperimentalne beogradske scene, sa Šarlom, Idolima i Orgazmom, a izZagreba nam je došla Azra. E, Azra je bila jedna od dragocjenosti na koju samnaišao tumarajući kroz mladost. Čuvši Azru prvi put, osjetih neraskidivostizmeđu mene i muzike. Azra, uz Kleš i Pištolјe, Boba Marlija i Lu Rida,predstavlјala je kompleks lijekova koji me je držao u životu, a Džonijev koncertu Starom gradu na Hvaru bio je najuzbudlјiviji koji sam gledao u životu, agledao sam mnoge...

Vratimo se Pušenju.Nismo bili po ukusu onih koji su mrzili novi talas i ostali vjerni starim rok

formama, ali nisu nas zarezivali ni oni koji su vjerovali da novi talas mora dabude svojom formom identičan sa onim što dolazi sa Zapada. Za razliku odzagrebačkih, beogradskih, lјublјanskih, novosadskih, riječkih grupa, mi nismoličili ni na jedan od zapadnih uzora. To je na neki način stvaralo poteškoće, jersu lјudi, naročito kritičari, ocjenjivali kvalitet grupe samo ukoliko izvodišmuziku na način na koji to čine Englezi i Ameri. Cilј je bio da što više ličiš nasvoje uzore. Juga je imala sve svjetske grupe prevedene na naš jezik. Tržište jebilo puno domaće verzije Kleša, Polisa, Pištolјa, Geng of for, Toking Heds, Ju tu,Ju mru, Ju for... itd. Zabranjeno pušenje ispadalo je iz te konkurencije. Ono jedonosilo nešto drugačiju muziku, čija je neobičnost bila rezultat manjka znanja.Možda su kritičari bili u pravu, ali da smo znali svirati kao Polis, zvali bismo seAzra, a da smo bili vješti da sviramo kao Geng of for, bili bismo Šarlo, a da smoviše ličili na Ju tu, zvali bismo se Ekatarina Velika.

S druge strane, možda je tačna konstatacija da nam je neznanje pomoglo daostanemo originalni. A kako se ta originalnost zvala u momentu kada smosnimili Penzioneri na more iduzimi, nismo znali. Godinudana kasnije, dok smoZena, Muče, Gaja i ja bili u vojsci, dok su Sejo, Para, Mika bili u zaboravu, našnačin razmišlјanja, sviranja i pisanja pjesama dobio je ime. Novi primitivizam.

No, vratimo se nazad u maj osamdeset prve.Pozvaše nas da sviramo na dočeku štafete u Domu mladih. Masovna

manifestacija koja je decenijama imala jedan te isti karakter. Doček štafete, zaTitov rođendan, da se mladima da oduška. Neka vrsta anestetika, vrlo sličnoonome za šta se danas u kapitalizmu koristi šou-biznis. Ono što je danas festivalEgzit, to je nekad bio doček štafete, samo što je u ono doba iz ruke u ruku išlaštafeta, a danas džoint.

104

Štafeta je stajala ispred bine, dostojanstvena i gorda, a ispred nje su sevalјali mladi, opijeni pivom, muzikom i lјubavlјu prema Titu. Te manifestacijetrebalo je da glume neki lokalni Vudstok, jer je ideja o T itu, koliko god bilautemelјena na klasičnom istočnom mitu, građena na zapadni način. To je bilanajveća razlika između njega i drugih diktatora, njegovih savremenika. Tito jenosio imidž francuskog šarmera, otuda lakoća s kojom je primio film i rokenrolu kuću u kojoj je on odlučivao o svemu.

Moje mišlјenje je bilo da više ne treba svirati na koncertima na kojimanastupaju bendovi popularniji od nas. Dosta je bilo blamiranja kao predgrupa,loženja publike, da bi neko drugi pobrao lovorike. Mrzio sam tu poziciju.Trebalo je svirati sam. Međutim, preovladao je stav da nije pametno odbitisvirku za štafetu, jer poslјedice takvog jednog ispada mogu da budu nesagledive.To je bio prvi kompromis koji smo napravili sa životom. Kasnije su sekompromisi nizali poput tunela u kanjonu Morače. Ako vam ikad iko ko se baviorokenrolom kaže da nije pravio kompromis, plјunite ga u lice, jer laže, a i samačinjenica da to izjavlјuje jeste vrsta kompromisa, jer mu je pi-ar dao direktivu daslika o njemu mora biti slika snažnog, beskompromisnog borca koji ostaje vjeransvojim principima. U životu je sasvim drugačije. Sve te junačine obično surastezane na sve četiri strane.

Po originalnom scenariju trebalo je da sviramo negdje oko šest sati popodne, što je značilo nešto prije prajm tajma, što nam je odgovaralo, jer ćemoranije doći kući, ali lobiranjem starijih i ozbilјnijih imena, koja su te noćinastupala u Domu mladih, nas su premještali kroz raspored ko saksije u cvjećari.Ha kraju, nastupili smo u pola šest ujutro, pred jedva dvjesta lјudi, osuđenih načekanje nekog jutarnjeg autobusa, ili drogiranih do te mjere da se nisu mogliprobuditi. Prije nas svirali su neki momci iz Zavidovića, koji su pojeli svojeinstrumente, ali nisu pomakli ni jednu jedinu osobu koja je tog jutra ležala napodu Doma mladih. Došlo je vrijeme na nas. Organizator nas je zamolio daskratimo program. Da li je to htio organizator... ili njegov zamjenik... ilizamjenik zamjenika... ostali su spavali. Mi, onako bunovni, pristali smo na sve.

S nama je tada prvi put na scenu izašao Poka, kasnije član Elvisa i autormuzike za predivnu baladu Neću ga budem Švabo u dotiranom filmu. Poka,klavijaturista kao i ja, za ovu priliku svirao je triangl i pištalјku.

Izašli smo na binu i odmah krenuli Penzionere. Poka je zažviždao, ja sam sepočeo derati, Muče je otpipio gitaru. Zena je stao da lomi palice iz takta u takt iza tili čas, već pri kraju prvog rifa, uspavana i jeftinim pivom nokautirana

105

omladina počela je da se diže, negodujući zbog iznenadne galame, a zatim,zaslijeplјena šestoricom idiota koji urlaju na sceni, trgnu se iz letargije, pa dođesebi i krenu da se žari i pali.

Do tog momenta, na svim koncertima koje smo imali, ja sam stajao zaklavijaturama i pjevao ne krećući se po pozornici. Takav je bio koncept. U tomtrenutku, osjetih da mi je publika daleko i ja, ponesen opštim vrištanjem, uzehmikrofon sa stalka, ostavih klavijature i krenuh naprijed, ka ivici bine. Osjetih dame traže... Ili ako me ne traže, još bolјe... Eto mene kod njih.

Moji su me gledali kao poludjelog, što ja u tom momentu i jesam bio.To ushićenje i ekstaza ne mogu da se mjere ni sa čim na svijetu. Prvi put

sam to osjetio kratko u mahu kada sam kao klinac gledao dokumentarnu seriju oistoriji roka, koja se zvala Olju nid iz lav, po nekoj pjesmi, kada sam onako, kaoklinac vidio Džerija Li Luisa kako svira i pjeva Grejt bols of fajr. Hladnoćaizraza njegovog lica, a vatra kojom je on izgovarao riječi te pjesme, lјepota plesanjegovih prstiju po crno-bijelim dirkama, zaumni efekat koji kvintni krug pravimilijardama mladih, potpuno me zacenio i ja nekoliko sekundi nisam znao gdjese nalazim. Isti osjećaj imao sam sad dok sam, kezeći se pred zbunjenimklincima, pjevao opominjuću pjesmu, koja govori o maci koja se peče, a ništa jene boli. Ta ekstaza, posebno stanje svijesti, neka kombinacija jogističke mantre izapadnog muziciranja, pratila me tokom cijele karijere. Ha svaki koncert izlaziosam ritualno, ne bih li je dosegnuo, ali mi to uglavnom nije polazilo za rukom.Koncert jeste neka vrsta religioznog obreda u kojem i mi koji smo gore i vi kojiste dolјe treba da pomognemo jedni drugima da doživimo ekstazu, hak, kako tokažu derviši. Put do krajnjeg cilјa ima da se vježba, moramo ga proći zajedno,zaboravlјajući gdje smo i zbog čega smo došli na koncert. Mi smo ovdje i sada!Ništa ne treba da nas spriječi, i onda kada ga osjetite, jašite po njemu, okrećite seoko sebe da pronađete u sebi dio onoga što nas sjedinjuje sa onima koji su nabini i sa onima koji su oko vas. Ekstaza mi je dolazila povremeno, nekadiznenada i neočekivano u mjestima i vremenima u kojima niko ne bipretpostavlјao da će se to dogoditi, a nekad kao rezultat mog velikog truda kojipočinje s koncertom i traje do njegovog kraja. Ono elementarno stanjeblaženstva zna trajati duže od minuta. Tijelo gubi težinu, duh lebdi, a čulaupijaju slike za koje nisam siguran da li dolaze izvana ili iznutra. 

E, tog sarajevskog jutra, ja sam prvi put osjetio svoju moć. Vidio sam da,kad držim mikrofon u ruci i krećem se po bini, gledajući u oči one ispod mene,žarim nekim plamenom koji nisam ni znao da posjedujem. Osjetio sam se

106

sveštenikom. Iznad mene stajao je samo Jedan!Penzioneri su učinili svoje. Pjesmu je prije snimka znalo dosta raje, a kad je

snimak krenuo da se vrti na radiju, samo je dodatno etablirao već dobro poznatokultno ime Zabranjeno pušenje. Kasnije i sa Pušenjem i sa No Cmokingom znalismo uraditi isto, snimiti pjesme tek nakon njihovog izvođenja uživo. Mnogenaše pjesme živjele su godinama svoj koncertni život, da bi se tek nakon togaupisale u snimak. Živeći dugo na koncertima, one legnu svakom muzičaru,kvasaju, fermentiraju, dožive zrelost tačno onda kada se uđe u studio. Kao dobrarakija.

U međuvremenu, Nadrealisti su napravili pravi mali bum. Ljeto '81. bilo jeperiod uzlazne putanje, pod devedeset stepeni. Bili smo popularni, a u istovrijeme anonimni. To je čudo koje samo radio može da ti pruži. Možete zamislitikako je uzbudlјivo bilo slušati razgovor lјudi u autobusu ili prodavnici, uapoteci, dvorištu, o vašoj emisiji, o štosovima koje ste u njoj rekli, komentare,mišlјenja, dok stojite pored njih, a oni ne znaju da ste vi kreator tog programa.

Uvijek sam zavidio onim grupama čija popularnost nije bila bazirana nanjihovom izgledu ili pozi, već na zvuku i pjesmama koji su proizvodili. Najbolјiprimjer je Pink Flojd. Niko ne može da ih prepozna na ulici ili u hotelu, ne gušeih fanovi, ne ganjaju paparaci, mogu da se kreću slobodno bez bodi-garda,obezbjeđenja, a u isto vrijeme, u tom istom gradu, sviraju na stadionu pred stohilјada lјudi. Takvu vrstu popularnosti imali su radijski Nadrealisti, samo što minismo svirali pred sto hilјada lјudi.

Nije se bez razloga Harun ar Rašid prerušavao u prosjaka, silazio u narod, ikao najveći klošar lutao bagdadskim mahalama, osjećajući bilo naroda, slušajućinjihova kukumavčenja, pokude ili grdnju vlasti. Ja sam bio Harun ar Rašid skorodvije godine. Nije bilo dana da me ne spomenu oni koji stoje pored mene, neznajući da govore o čovjeku koga su upravo neopreznim pokretom munuli ucjevanicu.

U jesen se ušlo trijumfalno. Sejo i njegova generacija vratili su se iz vojske,a Pušenje je trebalo ponovo da svira kao predgrupa Dugmetu, samo je ovaj putsituacija bila potpuno drugačija od one od prije deset mjeseci. Bili smo poznati.Broj naših fanova odavno je prevazišao i našu gimnaziju i Koševo. Penzioneri subili pjesma koju su svi znali, a kult Nadrealista davao nam je neku vrstuautoriteta kome se ne smije zviždati.

Salijetale su nas i diskografske kuće. Nudili su da snimimo album koji binas čekao kad se vratimo iz vojske. Ljudi su počeli da vezuju ime Nadrealista sa

107

imenom Zabranjenog pušenja, što će u kasnijoj fazi biti od velikog značaja zapopularnost grupe.

Ha koncertu sa Dugmetom prošli smo trijumfalno. Jedna poznata pjesma imoja sloboda da se krećem scenom unijele su veliku svježinu u naš nastup. Kaošlag na tortu, te večeri smo nasred pozornice, pred 10.000 lјudi, šišali Zenita doglave. Nјegova bujna plava kosa, samsonovska frizura, padala je po bini dok seiz publike čuo samo vrisak šokiranih djevojaka. Mi smo svirali Mala maca sepeče, publika je vrištala, gorjele su baklјe u zadnjim redovima, steglo se grlosvim našim djevojkama, one su pratile vojnike, letjeli su polјupci, stiskale seruke, suze su padale, srca iskakala, a ja sam negdje u podsvijesti osjećao da jeovo kraj jedne divne bajke. Kraj djetinjstva.

Nakon koncerta, došli su novinari, izdavači, menadžeri, promoteri, svi...samo nije bilo Seje. Bio sam zbunjen. On, koji je kumovao ovakom trijumfu...Sada ga nema!? Da li sam negdje pogriješio? Jesam li se negdje zamjerio? Zenami ne reče ništa. On je bio zreliji od mene. Otrčah kući do njega. Sjedio je sam usobi i pušio. Izgledao je mnogo starije od mene. Nama je djetinjstvo još uvijektrajalo, a on, vrativši se iz vojske, postao je čovjek. Nikada razlika u shvatanjustvari između njega i mene nije bila veća nego te jeseni.

„Ne valјa ovo ništa", počeo je svoje izlaganje, koje je bez prekida trajalonajmanje pola sata. Ja sam sjedio i slušao, s mukom pokušavajući da razumijemšta mi to moj stariji brat govori, a razumio sam malo toga. Nije mi bilo jasnokako nešto što je doživjelo takve ovacije ne valјa. Da sam tada bio samo malopokvareniji nego što jesam, sve bih to pripisao lјubomori. I ne bih bio daleko odistine. Vjerovatno nije lako gledati svoje drugove kako nastupaju bez tebe predtolikom masom i prolaze trijumfalno. Međutim, to ne bi bilo sasvim tačno. Sejoje zaista u kreativnom smislu otišao korak dalјe. Nјemu su naše pjesme Mapamaca se peče, Ja imam kuhinju bile infantilne i nezrele. Ha moja palamudisanjao kratkim tekstovima, bez nekog velikog značenja ali sa jakim slikama, ili o baslinijama koje drže pažnju, gledao je sa podsmijehom advokata koji gledaneupućenog klijenta. Ne znam kako sam preživio tu noć. Bilo mi je važnije štaon misli od onoga što se dogodilo u Skenderiji te večeri. Šta sam ja tražio?Podršku publike ili jednog čovjeka?

Moja najveća slabost je bila ta što sam uvijek oko sebe tražio autoritete.Kako su se mijenjali bendovi, kako je vrijeme prolazilo, ja sam poput slijepcapipao oko sebe tražeći nekoga ko će me pokrovitelјski potapšati po leđima, ulitimi samopouzdanje, nekoga u čijoj ću sjeni mirno zaspati i sačekati novi dan. Da

108

li zbog bijega od odgovornosti, ili zato što sam rođen sa viškom osjećanjakrivice, ne znam. Uglavnom, to je bio razgovor u kojem sam ja kao učenik vodiozabilјeške, a on trijumfalno i razložno izlagao svoje viđenje budućnosti grupe.Godinama kasnije, njegove najlјepše pjesme govorile su da je te večeri bio upravu, ali sa druge strane, to bješe jedan od onih razgovora u kojima seuspostavlјa unutrašnje ustrojstvo grupe, način na koji se odlučuje u kritičnimtrenucima. On je svojim autoritetom dobio pravo veta i iskoristio ga u trenucimakada su se donosile krucijalne odluke, od odlaska nekih lјudi iz grupe do onogašto je još važnije, koja će pjesma ući u album. Nikada se nisam uspio oslobodititog autoriteta, a i kad sam se oslobodio, samo sam ga zamijenio drugim. Kao dasam ja taj koji traži zaštitu nekog starijeg i ozbilјnijeg, kao da je meni bilopotrebno nešto što bi me držalo uspravnim...

Razgovor se završi. Sejo ode da spava, a ja odoh u vojsku...

109

13

NјU PRIMITIVS ZA POČETNIKE Vojska je bila neizbježna stepenica sazrijevanja svakog mladića u Titinoj

Jugoslaviji. Ako zanemarimo nova prijatelјstva, smrzavanje na straži ijedinstven ukus pasulјa, ona nije imala nekog pretjeranog smisla, ali bez nje senije moglo ući u svijet odraslih. U vrijeme kad sam je ja služio, vojska je imalaslavnu prošlost, tralјavu sadašnjost i tragičnu budućnost. Osim garancijesuvereniteta i integriteta zemlјe, u vojsci su se začeli i sva nebriga i nemar kojisu krasili socijalističko samoupravlјanje.

Vojsku sam služio godinu dana nakon što je umro njen tvorac, pa su stavoviprema JNA još uvijek bili zamaskirani frazama i opštim riječima, ali i teosamdeset prve na drugu bilo je očigledno da dvije strukture gaje izrazitoneprijatelјstvo prema armiji. To su bili Šiptari i Slovenci. Šiptari zbog toga štosu se omasovili dovolјno da mogu od Kosova napraviti republiku, ali i zbog togašto u socijalnom smislu nisu mogli da se adaptiraju u sredini koja govori jeziktoliko dalek njihovom. Slovenci je nisu simpatisali iz svoje nadmenosti iprepotencije, spremni da u narednih nekoliko godina naprave još nekolikoklјučnih koraka za izlazak iz zajednice, onim istim putem koji je i zacrtao njihovzemlјak Edvard, donijevši ustav iz sedamdeset četvrte, koji im je dao za pravoda tako nešto i učine. Hrvati se još nisu javno izjašnjavali, ali se u razgovoru snjima dalo primijetiti naglašeno insistiranje na besmislu koje prati svakog odnas tokom služenja vojnog roka. Kao da neka druga vojska ima smisla. Oni su sekrili iza pacifizma, tako da nikad od njih nisam čuo egzaktno protiv, ne samozbog činjenice da je u to vrijeme to i dalјe bilo opasno, već i zbog toga što tada,početkom osamdesetih, za to još nije bio trenutak. Svi ostali, siromašni narodi,južnjaci, Muslimani, Makedonci, Crnogorci volјeli su vojsku.

Ona im je bila majka, hranila je hilјade porodica i većini je bila i jediniizvor prihoda. Sa druge strane, južnjaci su volјeli vojsku jer ih je štitila od Srba injihove dominacije, jer je jedino JNA bila ta koja je mogla da napravi balansizmeđu Srba i svih drugih naroda koji su iz Srba izvedeni. Kontradiktorno, uglavama malih naroda, južnjaka, JNA je bila jedina vojska koja je mogla poraziti„trupe Vojvode Mišića", iako su se u obje vojske nalazili jedni te isti lјudi. Srbi.A Srbi su jedini koji su volјeli JNA bezrezervno i koji su tu vojsku osjećali

110

svojom. I to svi Srbi. I oni koji su u međuvremenu postali Jugosloveni, kao ja,ali i oni koji su još uvijek držali srpstvo iznad te nove moderne forme.

U stvari, odnos prema JNA najbolјe se vidio u onim mjestima gdje supostojale velike kasarne. Ogromna je razlika u iskustvu onih koji su vojskuslužili u 

Ajdovščini, Ptuju ili Bjelovaru i onih koji su bili u Banjoj Luci, Sarajevu,Skoplјu...

Ja sam imao sreću da služim u Skoplјu, pa ne nosim traume nekih mojihprijatelјa, koji su, izlazeći u grad, nailazili na zamandalјene kapije, zatvorenekafane, okretanje glava lokalnog stanovništva, zapečaćene škure, kao da su kužniili u najmanju ruku nosioci virusa gripa.

Ha jugu ti se to nije moglo dogoditi.Naravno, odnos prema Je-ne-a bio je najvidlјiviji desetak godina kasnije,

kada je iz naroda iscurila sva mržnja, kada je čir pukao, kad su maske pale i kadaje brat brata uhvatio za gušu, nošen nekom meni nepoznatom obiješću i zlom,koje, siguran sam, ni ti isti koji su se latili mača ne mogu danas objasniti. JNA jeu svojim njedrima odnjegovala zmiju, teritorijalnu odbranu, formaciju koja jebila kanta benzina dodata malom plamenu neprijatelјstva, spremnom da sepretvori u požar stravičnog rata. Sistem teritorijalne odbrane napravio je to dadevedeset prve u cijeloj Jugoslaviji, dakle u pravo vrijeme i na pravom mjestu,bude više kalašnjikova nego stanovnika. Formiranje teritorijalne odbrane bilo jenešto kao priprema za građanski rat.

Izvana, armija je bila glomazna, kabasta konstrukcija, komplikovanogsistema i zastrašujućeg naoružanja, ali iznutra, ona je već tada bila ruina,nagrizena nemarom i nebrigom, izjedena korupcijom, lijenošću i svekomplikovanijim i zategnutijim međunacionalnim odnosima.

Stoga nije ni čudo da sam u vojsci napiso svoju prvu pjesmu koja će bitisnimlјena. Pjesma se zove Čejeni odlaze i govori o tjeranju Srba sa Kosova. 

Pošta u vojsci je nešto čemu se vojnik najviše raduje. Nema te sreće koja semože porediti sa srećom koju doživi „zaboravlјeni" na straži, stotinamakilometara udalјen od najdražih, kada mu komandir, onako pred strojem,spomene prezime i pruži mu koverat naslovlјen na njega i njegovu vojnu poštu.Nije tolika šteta što današnja djeca ne idu u vojsku, ali jeste šteta što nikada nećeosjetiti to uzbuđenje kada papak ispred stroja sa bulјukom pisama u ruci izgovoritvoje ime. Ta radost koja prekrije prozvanog nemjerlјiva je kvantnommedicinom, a zavist i začikavanje onih okolo samo podižu nivo radosti i

111

uzbuđenja. U početku, pisma dolaze često, svakodnevno, u velikim količinama,prožeta su dubokim emocijama i trudom onih koji ih šalјu, ali kasnije, kadsluženje vojnog roka uđe u rutinu, i kada se misli najbližih o vojniku prorijede,broj pisama drastično padne, do te mjere da se vojnik iznenadi kada nakonnekoliko sušnih, depresivnih sedmica uzme u ruke koverat naslovlјen na njega.

U jednom od takvih koverata dobio sam kasetu sa pismom i dodatnimobjašnjenjima, ispisanu Sejinim rukopisom, koji smo mogli čitati jedino nasdvojica. Kaseta je bila crna, bila je hrom-dioksid, kvalitetnija, što znači da su onikoji su mi namijenili snimak imali odnos prema snimlјenom materijalu kaoprema nečemu veoma dragocjenom, te da nisu žalili para, da bi mi u što bolјemsvjetlu prezentovali ono što su snimali u Zaboravu.

Ha kaseti je bila snimlјena radio-emisija o najvećoj zvijezdi šezdesetih,sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih Elvisu J. Kurtoviću. Ništa lјepše niduhovitije nije moglo da mi stigne u sivilu dana koji su ličili jedan na drugi kaoKinez Kinezu. 

Brilјantna satira, duhoviti tekstovi, presmiješne obrade svjetskih standardana četrdeset minuta trake, dvadeset na svakoj strani, sa popratnom patetičnompričom o siromašnom dječaku koji je, eto, zahvalјujući samo svome talentu ilјubavi prema muzici, postao bogat i slavan, dokazujući time da je svijet u komeživimo strog ali pravičan i da u njemu svi imamo pravo na iste snove i šanse.Kakva laž! Priča o Elvisu izvrnula je ruglu čitavu rok industriju, njene mitove ilegende, priče o popularnim pjevačima, bajke o njihovim vrlinama i manama,načinu na koji su živjeli i kako su umrli. Riječju, pred nama je stajala satira kojaraskrinkava sve one prevare koje su nam servirane sa jedinim cilјem da namizbiju sve pare iz džepa. Kontradiktorno, gramzivost i pohlepa muzičkeindustrije, kakva je bila u vrijeme pojave Elvisa Kurtovića, evoluirala je dokrajnjih granica, da su se laž, propaganda i marketing, pošast dvadeset prvogvijeka, vježbali na ovoj grani umjetnosti, koja je sebe smatrala slobodnom,nezavisnom i autonomnom. Kompletno dno lјudske propasti, izraženo krozagresivni, tabloidni medijski napad na svijest čovjeka dvadeset prvog vijeka,naviklog na spinovanje i izvrtanje stvarnosti, prvo je bilo isprobavano u rokindustriji dvadesetog vijeka. Nakon uspješnog eksperimenta u muzičkojindustriji, mehanizam propagande, estradiziran kroz „kulturu poznatih", kasnijebiva upotrijeblјen u svekolikom advertajzingu, ekonomiji, politici, čak imedicini. Predsjednici država polako počinju da liče na estradne junake, njihovelјubavne afere podižu im rejtinge, a njihovi predizborni promotivni nastupi sve

112

više liče na rok koncerte. Ljudi je sve više, a pameti sve manje. Ona postajeskupa. Spinovanje javnosti, njena priprema za prihvatanje raznih ludosti kao štosu ptičji grip, oružje za masovno uništenje, humanitarne organizacije, vježbanoje davnih osamdesetih u muzičkoj industriji.

Kaseta koju sam tada slušao raskrinkala je metod po kome će planeta samotridesetak godina kasnije pristati na aksiome iz najpoznatijeg Orvelovog djela.Rat je mir, neznanje je moć, laž je istina.

Elvis je bio izmišlјena legenda holivudske biografije, inteligentnopostavlјena baza, humus iz koga će vrlo lako niknuti svaka bilјka. On je nosioobilјežje jednog vremena, njegovu čaroliju i tupavost, njegove zakonitosti iapsurde, istinu i mit. Elvis je bio laž i iluzija isto onoliko koliko je bila laž iiluzija naša zaluđenost rok muzikom, i laž i iluzija naših života.

Elvisje bio rodonačelnik novog pokreta, nove snage koja okreće istorijunaopako. Taj pokret predstavlјao je novi pravac u muzici, „najbolјi odgovorpanku", krik balkanskog barbarogenija, najprecizniji metak iz Sarajeva poslijeonog Principovog. To je bio novi primitivizam.

Pokret je bio instinktivna reakcija osviještene omladine nakvaziintelektualizam, tako sveprisutan u umjetnosti. Postao je njegovo negiranje,otklon svemu što pametuje, mudruje, odalјuje se od srca. Nesvjesno, napravio jeisto što i Vorholov eksperiment sa robom široke potrošnje, samo ne sa pozicijesuperiornosti, kao što je to kolega Endi radio, već kroz upotrebu narodnihumotvorina, pa je kao takav, Novi primitivizam bliži Vuku Karadžiću negoZenitistima. 

Dok je Zenit kroz svoj intelektualni koncept prorekao duhovnu smrt Evrope,Novi primitivac je samo rekao:

Krepo Hakija, presudila mu ćakija... Time je rekao sve.Nјegova originalnost mu je donijela postojanje koje teško ko može negirati.

Sam je sebe iznjedrio, sam sebe krstio, sam sebi produžavao život i sam je sebeukinuo.

Rođen je novi antijunak, marginalac sa svim manama, skrajnut sa puta,antiheroj antimuzike.

U slјedećih nekoliko pisama dobijao sam dodatna objašnjenja o kakvom sepokretu radi, osjećao sam se isto kao Moša Pijade u Lepoglavi, koji od kolega na

113

slobodi dobija zabranjenu komunističku literaturu.Kako su slijedila pisma, tako je ideja rasla. Pretvorila se u manifest. Novi

primitivizam imao je toliko široko polјe djelovanja da je bilo šta što je stavlјenou taj koncept bilo duhovito i smiješno. Mogao si da obrađuješ Stounse, Pištolјe,Pink Flojd, Šopena, sve je bilo bolјe od originala. Još jednom mi se to dogodilogodinama kasnije, sa No smokingom, gdje smo koketirali sa ciganskommuzikom. Ideje koje odišu takvim nepatvorenim svejezikom, osuđene su nauspjeh.

No, ja u ekstazi i oduševlјenju nisam ni primijetio da se u Sejinim pismimaviše ne spominje Zabranjeno pušenje, da nema ni pomena onoga na čemu smonajviše radili, ali moja glupost i entuzijazam nisu mi dali da vidim da sesituacija okrenula na drugu stranu i da projekat Elvis uzima sve raspoloživesnage naše raje.

Mnogo godina kasnije, poslije koncerta u Oslu, sjedeći sa Haretom, šefomraje i tadašnjim bubnjarem Elvisa, sudionikom tih događaja i jednim odnajvažnijih mitova Novog primitivizma, saznajem da sam ja već bio prekrižen usvakoj kombinaciji, da se čekao Rizo iz vojske, čovjek koji je nesumnjivo bolјepjevao i imao apsolutni sluh, da na mene nikako nisu ni računali i da me spaslasamo činjenica da su se Sejo i Mika posvađali nakon mog povratka iz vojske, dasu zaratili na najosjetlјivijim temama, i da se Sejo okrenuo Pušenju, a da je Mikapostao Elvis umjesto Elvisa. Ponovo me slučajnost ostavlјa na sceni, jerfurioznost sa kojom sam startao na fakultetu bila je tolika da bih vjerovatno,razočaran odlukom svojih saboraca, definitivno ostavio uzaludni biznis, nastaviostudirati i krenuo putem kojim idu normalna, vaspitana djeca, odrasla uporodicama bez stresa i trzavica.

U igri me ostavila svađa između bivšeg i budućeg Elvisa, svađa koja seprotegla na niz slјedećih godina i koja je iznenada, nakon nekoliko mjeseci opštelјubavi, napravila ponor između Elvisa i Pušenja, nepremostiv i definitivan.

Razvila se jedna takmičarska atmosfera, neka vrsta kompeticije u čijojosnovi mora da su stajale zavist, lјubomora i netrpelјivost, ali koja je, s drugestrane, donijela kvalitet, duhovitost i energiju.

Elvis je bio mnogo uspješniji. Koncept na kome su Sejo i Mika radili godinudana odjednom je rađao hilјade plodova. Sa koje god strane da okreneš ideju, onapriplođuje, pjesme se redaju kao u nizu, a sama grupa sa Haretom, Rizom,Fićom, Zijom i Elvisom izgledala je sama po sebi spektakularno. U istoriji našemuzike nije se rodio tako jak koncept. Elvis Dži Kurtović.

114

S druge strane, Pušenje je kaskalo. Pauza je učinila svoje. To nije bio bendni nalik onom od prije vojske. Čak su se promijenili i akteri. Zena više nijemogao da svira. Nјegov talenat bio je limitirajući faktor, te je za bubanj sjeoŠeki, samohrano dijete sa Koševa, ekscentrični taksista, onaj koji je jedini u rajiimao vozačku i kome je posvećena pjesma Šeki iz on d royq agen.

U međuvremenu, Sejo je još jednom upotrebio svoje pravo veta. Nјegovunetrpelјivost prema Poki vidjela bi i lihtenštajnska obavještajna služba, te je ugrupu za klavijature, umjesto autora muzike za pjesmu Neću ga budem Švabo udotiranom filmu, došao moj brat Drale, autor muzike za pjesmu Djevojč icekojima miriše koža. Time se u grupi proširio broj onih koji imaju posebanpogled na svijet. Sastav u kome smo tada bili nije garantovao opstanak benda nipola godine, ali ideja koja nas je nosila bila je vječna.

Elvis se, međutim, počeo odvajati. Nјihov menadžer Malkom Muhareminteligentno je vodio antiindustrijski koncept kroz industriju. Elvis se snalazio umedijima kao istinski pripadnik establišmenta. Duhovitost kojom je raspolagaobila je nenadjebiva. Nјihov imic otvarao je sva moguća vrata, polako ali sigurnorasle su njihova popularnost i moja lјubomora.

Shvativši da se po etabliranim mjestima ne može tako lako doći do svirke,mi smo krenuli alternativnim tokovima. Nekako u isto vrijeme u Sarajevu jenicala nova generacija organizatora, menadžera, promotera, a i u visokoškolskiminstitucijama koje su imale prostornog resursa pojavili su se lјudi spremni naizazov. Počeli smo da promovišemo studentske prostore, mjesta gdje se nikadnije sviralo, ali koja su svojim dimenzijama davala mogućnosti za tako nešto.

Prvi na tapeti bio je moj Filozofski fakultet, zatim čuveni Kuk na Medicini,koji je poslije našeg koncerta postao redovno mjesto na kome su sviralenajeminentnije andergraund grupe u bivšoj Jugi, zatim Arhitektura...

Radili smo s posvećenošću monaha. Ništa nas nije moglo zaustaviti.O Novom primitivizmu se dosta pisalo i govorilo. Teško je naći ikoga ko se

bavio tim fenomenom a da nije došao do zaklјučka da se radi o autentičnompokretu i dobroj zajebanciji. Širina koju je Novi primitivizam imao u svojojsuštini dala je za pravo mnogima da u taj pokret udjenu i Emirov Doli bel iMlađinu predstavu i Bombaj štampu, čak i Sidranova djela.

Srećom, Novi primitivizam nikad nije imao jasan razvojni medijski put. Dasmo imali organizaciju kao što je imao Noje sloveniše kunst, sada bismo bili diostalne postavke u MOMI.

Pokret smo ukinuli osamdeset sedme, plašeći sa da će ga lјudi shvatiti

115

ozbilјno i time ga uvrstiti u neki od kataloga moderne umjetnosti. Nažalost,zakasnili smo: pred sam rat napravlјena je i izložba o Novom primitivizmu ujednoj od eminentnijih sarajevskih galerija, te je Novi primitivizam, postavšisam sebi negacija, ušao pod okrilјe institucija.

Hilјade je izreka vezano za ovaj pokret. Novi primitivizam se baviosentencama, te je kao takav bio preteča tviteru.

Ako je istorija majka života, fudbal je njegovo ogledalo.Tuđe nećemo, svoje nemamo.Ja sam primitivan, dajte mi derneka.Ruke mi masne od vrelog bureka.  Jedna od onih koja dobija na aktuelnosti jeste: Nikad ne ući u Enciklopediju,

jer je Enciklopedija spisak krivaca za propast planete.Nažalost, nismo uspjeli. Industrija nas je pobijedila. Strpala nas je u

Enciklopediju. Naći ćete nas pod slovom N.

116

14

BATA BRANI U SARAJEVU Sa mojim povratkom iz vojske počinje zlatno doba radijskih Nadrealista.

Bilo je to vrijeme prosijavanja sjemena koje će nekoliko godina kasnijeproklijati i procvjetati u hilјadu boja. Nadrealisti su me dočekali sa većomslušanošću, ali sa programom na koji baš ne možemo da budemo ponosni. Uperiodu našeg boravka u JNA, vrijedna je spomena veličanstvena opera Kemi,koja predstavlјa prvi pravi akt Novog primitivizma; ostali fazoni snimlјeni u tovrijeme nisu se odmetnuli u narod, ostali su vezani za vrijeme u kome su isnimlјeni, te se danas prepričavaju samo među ekspertima.

Ustalila se petorka Zena, Zlaja, Šibi, Para i ja koja je, uz periode vojnogroka dvojice najmlađih članova, vodila Nadrealiste od '82. do '84. A taj perioduklјučuje u svoju agendu i fundamentalnu lokaciju ne samo Nadrealista, već isarajevske kulture uopšte: kafanu Šetalište.

Nedaleko od Radio Sarajeva postojala je kafana u dnu jedne nemaštoviteusamlјene zgrade, nagnute nad Ulicu Đure Đakovića. Kafana je imala i betonskubaštu, besmislenu ali lijepu. Preko puta stajala je ponosno moja Drugagimnazija, koja je kafani Šetalište dala neophodan strateški značaj za sve onekoji su je pohađali. Toplina Šetališta često je bila egzil za sve nas koji smobježali sa časova. Enterijerno, Šetalište je bilo sve samo ne toplo. Kariranistolnjaci; besmisleni šank; čiviluk koji se raspadao; vitrina u kojoj su stajalakuvana jaja i riblјe konzerve; Ozrenka, koja donosi dvije pive, a koja će kasnije uIbri Dirki reći muzici „malo tiše"; vječno hladni radijatori, koji su preporučivaliomladini da ne skida kapute u studenim zimskim danima; masne neisprane čaše,koje sugerišu da se piva i kola piju direktno iz flaša; filcani za kafu sa otiskomkarmina prethodne gošće; tup zvuk pladnja koji Nidžo ispušta, jer mu se ruketresu od mamurluka; limene pepelјare raznih boja, koje stoje satima puneopušaka raznih jeftinih cigareta.

Šetalište je, međutim, imalo nešto drugo. Imalo je stalne goste iz kraja, kojisu se miješali s nama školarcima i koji su od te kafane napravili mali parlament.Kafana Šetalište je, u suštini, bila idealan model socijalističkog druženja, u kojojzajedno sjede pravnici i stolari, lopovi i profesori univerziteta, umjetnici išaneri, doktori i zanatlije, aristokrate i zavjerenici, u kojoj se ne vidi ni jedna

117

jedina razlika među gostima, ni nacionalna, ni vjerska, ni profesionalna, čak nirazlika u godinama, jer se često dogodilo da mi, školarci, dijelimo sto sadvojicom penzionera. Takav presjek teško je bilo naći u bilo kojoj kafani čak i uBeogradu, gradu čiji je društveni život bio usko vezan za ovu vanparlamentarnuinstituciju. 

To šaroliko društvo često se svađalo oko beznačajnih stvari. Da li je NilArmstrong rekao svoje čuvene riječi u trenutku silaska na Mjesec ili je to bilosnimlјeno ranije, pa pušteno u etar u momentu kada je Americi najviše trebalo;zatim su znali satima nabrajati sve države Amerike; znalo se zakrviti do tuče okotoga da li je promjena u riječi „raspoložavati" rezultat prve palatalizacije ilijednačenja po zvučnosti; ko je bio zadnji vezni u tuzlanskoj Slobodi kada jeuzela bod Zvezdi na Marakani; da li su se dijelјenjem dvije Koreje na Sjevernu iJužnu dobila i dva različita jezika... I tome slično.

E, u tom Šetalištu mi smo dva sata pred snimanje Nadrealista smišlјalifazone. Jednom sedmično, četvrtkom, sjeli bismo, naručili maligane i počelilupati gluposti na osnovu događaja koji su se odigrali između dva okuplјanja.Naš smijeh, galama i nestašluk često su nailazili na namrgođene poglede starijihgostiju, onih koji su se u vrijeme velikog štrajka za odbranu Šetališta oddenacionalizacije, u kojoj sam i sam učestvovao, predstavlјali gradonačelnikuSarajeva ne kao alkoholičari, već kao kafanski lјudi. Nјihove poglede nismoprimjećivali, ali smo zato objeručke prihvatali svaku sugestiju gostiju koja jeišla u pravcu usavršavanja fazona na kome smo radili. Tako se često događalo dagosti kafane, nakon par popijenih piva i radosti koju su osjećali što pjani, štoveseli, krenu s nama u studio u Danijela Ozme, takoreći preko puta Šetališta, iučestvuju i glasovno u našem programu. Ha prste se mogu izbrojati emisije ukojima nismo imali nekog spešl gest stara, u kojoj nije bio s nama Zuba, jedanod najvještijih provalnika u gradu, ili neko od braće Ćeramida, kasnije muzičaraPlavog orkestra, ili Čuka, ili Dropsi...

Tu našu raskalašnost i gostolјubivost umalo nismo skupo platili, kada je brojspecijalnih gostiju prešao broj domaćina i kada se nekontrolisano zamotao ispržio džoint usred studija, onako bezobrazno i drsko. Nema nikakve sumnje daje taj isti koji je donio i smotao džoint bio onaj koji je sve to uredno prijavio imiliciji, ali se zajebao utoliko što je na spisak uživalaca stavio i mene, koji samu to vrijeme bio u Zagrebu, gdje smo snimali drugi album Pušenja. Nјegovagreška je u suštini bila fatalna zbog toga što je milicija akciju hvatanja uživalacadroge i pokrenula samo zbog mene, jer bi to, na već odigran slučaj Maršal, bio

118

odlučujući udarac mome ugledu u narodu, koji me je u vrijeme maršala jošuvijek volio, ali koji mi ne bi oprostio drogiranje za vrijeme snimanjapopularnih Nadrealista. Kola su se slomila sa strane, sa nekoliko upućenih riječiprijekora Šibiju i Pari. Da se to dogodilo meni, koja godina murije bila bi vrlovjerovatna. Ha žalost dostavlјača i organizatora akcije, moj alibi je bio neoboriv,a da sam bio među njima, ne bi me spasio ni Međunarodni sud pravde u Hagu.

Dakle, zlatno doba Nadrealista vezalo se nekako za pripreme našeg grada zaOlimpijske igre, pa su svi fazoni bili vezani za nastupajuće ludilo. Mini-serijaBata braniu Sarajevu, u kojoj smo se rugali našem mentalitetu i političkoj imentalnoj pripremi stanovništva na XIV ZOI 84, bila je naša prva prava čagaradruštvenog sistema u kome smo živjeli. Do Bate, fazoni su bili tipični kafanski,vezani za milјe, mentalitet stanovništva, aktuelne teme koje zanimaju domaćicei penzionere, sve to obojeno jezikom ulice, koji se prvi put pojavio u nekom odmedija, i koji je svojim šarmom, nekoliko godina kasnije, osvojio cijeluJugoslaviju. Dovolјno je da Arhimedu ili Napoleonu, ili Reganu damo tekstnašeg uličnog govora i to je već bilo smiješno do suza. Sarajevskim govorom,ekstremno čaršijskim akcentom, Arhimed je tako zaklјučio da svako tijeloumočeno u vodu mora biti mokro.

Tek sa Batom počinje naša ozbilјna društvena čagara, čiji izvor nisu tolikomontipajtonovci, koji su, uzgred budi rečeno, u tom momentu u našim glavamabili samo neka maglovita sjećanja, tačke u svemiru, koliko je to bila istorijasrpske satire, sa Domanovićem na čelu.

Serija o Bati bila je prekretnica u načinu rada i odabiru tema. Nakon toga,sve više i više govorimo o stvarnosti, lјudima u njoj, preživlјavanju, krizi,jednom riječju: politici.

Zanimlјivo je zašto je Bata postao ta prekretnica.Titu su partizanski filmovi bili jedna od osnovnih poluga propagande i

stvaranja mita o narodnooslobodilačkoj borbi i sebi kao najvećem heroju teborbe. Nije se žalilo para da se snime velike epopeje o hrabrim partizanima imrskom neprijatelјu, te pokvarenim domaćim izdajnicima. Ti filmovi bili sumnogo uzbudlјiviji od istinskih događaja koje su prikazivali, pa je našedjetinjstvo obilјeženo Neretvama, Sutjeskama, Kozarama i ostalim ofanzivamakroz koje je Vrhovni štab prolazio u ratno doba. Broj poginulih Nijemaca u našojkinematografiji uveliko je prelazio broj stanovnika koje je Nјemačka tih godinamogla imati, a tretman kome su bili izloženi domaći izdajnici u današnjevrijeme bi se mogao podvesti pod govor mržnje. No, svaka propaganda, pa i

119

Titova, ima jednu veliku manu. Ha kraju bude provalјena. Mi smo prvageneracija odrasla uz partizanske i kaubojske filmove koja ih je gledala sapunom sviješću da se radi o propagandi, a ne o tome kako je to zaista izgledalo.O tome svjedoči naša pjesma sa prvog albuma, Neću da budem Švabo udotiranom filmu.

U poplavi takvih umjetničkih aktova, iznenada, nenajavlјeno, pojavlјuje sejedan nepretenciozni, duhoviti film o pokretu otpora u okupiranom Sarajevu. Dase razumijemo, u stvarnosti, a ne na filmu, više od polovine stanovnika Sarajevau periodu od '41. do '45. nije smatrala da je Sarajevo okupirano. No, kako sereditelј Šiba Krvavac nije želio baviti istorijskim činjenicama, jer istoriju trebaprepustiti istoričarima a filmove filmadžijama, i kako nije kanio zbunjivatigledaoce ustašama i četnicima, snimio je film kaubojsko-detektivskeprovenijencije o pokretu otpora, koji u tom gradu, s obzirom na to da ga više odpolovine njegovih stanovnika nije smatralo okupiranim već oslobođenim,vjerovatno nije ni postojao. Postojala je, međutim, priča o stanovitom VladimiruPeriću, rođenom u Prijepolјu, neobično snalažlјivom i hrabrom komunisti kojizadaje velike glavobolјe okupatoru. I kao po nekom pravilu, ona ista polovinaSarajeva koja je za vrijeme rata držala da Sarajevo nije okupirano, nakon ratamijenja taj svoj stav, te se iznenada prebacuje na stranu onih koji su došli izPrijepolјa da dižu ustanak, jer njima u gradu ustanak nije ni bio potreban, sobzirom na to da oni Sarajevo nisu smatrali okupiranim. Očas posla i jedanPrijepolјac postaje simbol Sarajeva, njegovog nesputanog duha i lјubavi zaslobodom. 

Valter, kao i sve u ovoj zemlјi što valјa, gubi život u klјučnim borbama zaoslobođenje grada i time omogućava njegovim stanovnicima nesmetanomijenjanje mišlјenja o relaciji okupacija-oslobođenje, i prostor da se o njemu,Valteru, ispreplete legenda neslućenih razmjera. Mit o velikom junaku u nikadpokorenom gradu raste toliko da se sedamdesetih rađa ideja da se o njemu snimifilm.

Mnogo godina kasnije, imao sam tu čast da razgovaram sa prvimscenaristom tog filma, Momom Kaporom. Neoprezno, ne krijući uzbuđenje,rekao sam da sam ponosan što poznajem čovjeka koji je napisao Valtera, kultnifilm moje raje, jer ono što je normandijski pejzaž bio za Monea, to je Valter bioza Novi primitivizam.

Sjedili smo na nekom splavu, sa pogledom na Novi Beograd, cirkali vino iudisali svježi savski zrak. Momo me pogleda bezizražajno preko stola. Bio je

120

iznenađen mojim entuzijazmom i kroz zube, oprezno, ne skidajući osmijeh salica, da niko ne primijeti da je zatečen, upita me da li ga ja možda zajebavam.Kroz ovo pitanje, Momo potvrdi da je iz Sarajeva, jer samo Sarajlija možeistovremeno da ima osmijeh, a da je lјut. Nisam se zajebavao, bio sam iskren.Izgubivši tlo pod nogama, laganijim intenzitetom, ali sa odlučnošću u glasu, tišei diskretnije, kao zavjerenik, rekao sam da je to jedan od najvažnijih filmovakoje sam gledao u životu. Nije bilo potrebe da mi išta odgovori. Laganimpokretom glave u stranu i iskeženim zubima ka svjetlima Novog Beograda, daomi je do znanja da je taj film obično smeće. Polemika, ako se to tako moženazvati, bila je kratka i jezgrovita. Obojica smo se trudili da ne pređemo granicepristojnisti i gospodstva, ali smo se držali svojih pozicija poput dva pehlivana. 

Elem, Momo je imao ideju da taj film ima ozbilјan umjetnički karakter, dapostane sredstvo kojim bi se iscrtala ne samo slika, već i relјef lјudi našegzajedničkog grada u smutna i vunena vremena, ali je reditelј Krvavac od toganapravio klasičan kaubojac. No, baš taj kaubojski film, rasterećen svakeumjetničke pretenzije, postade simbol moje generacije, naš katalizator, mjestookuplјanja, fitilј za bombu koju smo detonirali u muzici i na televiziji, desetakgodina kasnije. Da je taj film bio drugačiji, čak i da je postao remek-djelo, što uovom izdanju sigurno nije, moja generacija bi izgubila nešto što je vrednije odOskara. Jer, nama Oskar nije trebao, nama je trebao svjetionik oko kojeg ćemose okupiti. Ha Valteru se vidi da je umjetnost jedna vrsta opasne alhemije, igravatrom, proces u kome ni najvještiji majstor zanata i gospodar duha ne zna kojeće biti poslјedice njegovog djela. Da li će od blata napraviti zlato, ili će to blatobiti vraćeno odakle je uzeto, majci zemlјi.

Sa Valterom je ta alhemija još zagonetnija.Jednoj generaciji Valter je ostao propuštena prilika da se kaže nešto dublјe i

ozbilјnije o našem životu i o našoj prošlosti, a za drugu, taj film postaje dijamantneprocjenjive vrijednosti, mjesto okuplјanja svih onih koji su bili spremni zapreokret, promjene i avanturu. Kao da su nam oči i uši sazdane od drugematerije. Kao da smo gledali različite filmove.

Jer, Kemo, sine. Izuči zanat. Dok je svijeta u vijeka, mjeriće se vrijeme.Elem, popularnost Valtera među našom rajom postala je poslovična, a

replike koje izgovaraju glavni junaci ušle su u naš život ravnopravno sa ostalimknjiževnim djelima koja su kreirala naš duhovni život.

Kako glavnog junaka filma glumi Bata Živojinović, tako smo mi našu radio-dramu nazvali po njemu: Bata brani u Sarajevu.

121

Kombi uleti u poslјednju krivinu pred ulazom u Urgentni centar. Dvojeslijepih putnika nestade. Meni bi žao. Kanio sam nastaviti svoju priču. Zatonastavih de je pričam medicinskom bratu.

Ovaj period obilovao je svirkama po klubovima, koje smo manje-više samiotvarali, a i radio-emisija dobijala je na slušanosti. Polako ali sigurno regrutovaose veliki broj slјedbenika Nadrealista, a kasete su manje vidlјivim kanalimastizale i u one dijelove Juge do kojih nije dopirao signal Drugog programa RadioSarajeva.

Subotom ujutro, kafići koji su držali do vlastite reputacije snimali biNadrealiste u deset i petnaest, pa bi kasnije, svojim gostima, koji se ne budeprije podneva, emitovali materijal od tog jutra. Tako se širio kult, kao što se širii religija, a u centru tog kulta stajala je ekipa koja nije bila ni svjesna čimeraspolaže.

Nakon Bate koji brani u Sarajevu polako je počela i kontrola toga što smosnimali. Pazili su samo da ne izleti neka prosta riječ ili da li je sve tehničkiurađeno kako valјa, no kasnije se već počelo razmišlјati i o političkim žaokamakoje su se dale plasirati u našim emisijama.

Ne mogu da kažem da nas politika nije interesovala, ali naša političkapismenost bila je najblaže rečeno minorna. No, pošto su u post-titovskimgodinama mnogi pametniji od nas imali pogrešne političke projekcije, nama,tada dvadesetogodišnjacima, to se dalo oprostiti.

Šta je bila Juga u tom momentu, teško je reći. Ona je suštinski prestala dapostoji još desetak godina ranije, famoznim ustavom iz '74, pa je nakon Titovesmrti svaka od republika polako počela da kupi svoje stvari iz zajedničke sobe ida se priprema za definitivan raspad. Republičke vrhuške su preuzimale svepoluge vlasti, a centrala u Beogradu počela je samo da figurira, da bi na krajuosme decenije dvadesetog vijeka imala ingerencije skromnije od onih koje imaholandska kralјica.

Mi, kao zakleti Jugosloveni, lјevičarskog opredjelјenja, na to nismopristajali. Baš te vrhuške i njihova bahatost bile su glavni cilј naših žaoka. Sukobs njima kulmnirao je početkom '85. godine, kada se otvorio slučaj „crko maršal",koji mi zamalo nije došao glave. Mi smo, dakle, i dalјe nosili ideju zajedništva,nadojeni šezdeset osmom, čiji su dometi bili duži u idejnoj nego u realnojdimenziji. Sa te pozicije počeo je naš satirični rad. I pored svega vjerovali smo uzajednicu, čak i u socijalizam. Naše primjedbe su ujedale one dijelovenagrizenog izvitoperenog sistema koji je bio vidlјiv svakome ko je želio da drži

122

oči otvorene, ali nije nam padalo na pamet da se tim promjenama uzdrmajusistem i naša velika domovina.

Danas, kad gledam to sa ove distance, vidim koliko je lijepo i naivno bilonaše razmišlјanje o politici. Kakva je to čistota bila i kako je toj čistoti malofalilo da odraste i postane funkcionalna! A da je odrasla, i postala funkcionalna,da li bi se ta čistota sjetila šta je htjela da kaže?

123

15

DAS IST VALTER Nadrealisti na radiju su te osamdeset treće postali dio sarajevskog kolorita.

Ponuda u turističkom prospektu. Kao Principov most, ćevapi ili Begova džamija.Komad svakodnevice, komentator događaja, hor u grčkoj tragediji, posebnainstitucija koja je uspostavila nesporan autoritet, dok je Pušenje bilo i dalјegaražni bend sa tendencijom širenja kulta.

U to vrijeme, Boro Kontić je običavao da pred snimanje Nadrealista dovodigoste sa kojima je pravio veliki intervju za novo izdanje Primusa. Gosti su sesmjenjivali jedan za drugim. Velika i mala imena našeg grada, gostujuće grupeili domaće ličnosti, vječne legende ili oni za kratkoročnu upotrebu. Gosti biponekad ostajali da vide šta su to budale spremile za novu epizodu Nadrealista, aponekad bi odlazili bez pozdrava, žureći nekud, da im karijera ne pobjegne.Jedne večeri, gost u studiju je bio Mića Vukašinović, jedan od onih lјudi zbogkojih se isplatilo živjeti u Sarajevu. Ekscentričan i drzak, hodao je u dugačkimčupavim bundama, izazovno, prave kičme i pogleda uprtog u nepoznato.Odudarao je i izgledom i ponašanjem od sivila svakodnevice, koju je, vidjelo muse u očima, duboko prezirao. On je bio doktor za rokenrol. Imao je osmijehzarazan i oštar, humor sirov i nebezbjedan, a potpuno odsustvo diplomatskogtakta pravdao je svojom iskrenošću, blјujući otrovnu i suvu riječ u licecagovorniku, riječ iza koje se nije krilo ništa osim onoga što zaista misli. Pio jemnogo i često. I nije ga se ticalo. Jedina osoba koja je na njega imala uticaj bilaje njegova žena.

Mića je bio legenda, kako to danas kažu modernim jezikom ulice. Legenda usvakom pogledu; i kao bubnjar i kao gitarista i kao gost ugostitelјskih objekata.Za njim se širio miris najskuplјih cigara. Pratile su ga priče o terevenkama izvuk metalnih potpetica. Nikada nije izašao iz kuće a da nije bio skockan, kao zapozornicu. Nјemu je život bio scena. Pored njega rasli su dječaci koji su gaoponašali, pokušavali da ga dostignu, slušali ga po kafanama, iz kojih je, povlastitoj priči, izlazio najnormalnije, sve dok mu neko ne stane na ruku.

Mića nije bio neko ko mi je bio idol, jer ja idola nisam imao, ali je bio onajkoga sam sa dubokim poštovanjem smjestio u moju ličnu kartoteku. Kad sam gabolјe upoznao, shvatio sam da iza nadmenog garda, rokerskog stava i galame

124

koju širi oko sebe, stoji jedan dobričak, prostodušna lјudina, koja ne može a da tise ne svidi već nakon prvih minuta razgovora.

A razgovor je počeo odmah u studiju. Boro ga je zamolio da ostane da slušasnimanje Nadrealista. Mića, naravno, nije ima ništa protiv. Prvo, čuo je da smojako zabavni (on subotom ujutro uglavnom spava, a budi se samo u slučajudirektnog napada na njegovu zgradu), a drugo, ugledao je priliku da s nekimposlije snimanja ode do Dževde u Mažestik, na turu-dvije-tri viskija.

Boro mu reče da imamo grupu i da bi bilo lijepo da popriča s nama.„Ovaj mali divno pjeva, a ovaj čupavi mu je bubnjar... ako si slušao ono o

penzionerima... ne znam šta misliš, ali dobro bi bilo da sjednemo poslije malo..Mića prihvati ideju objeručke, naravno, u skladu sa onom narodnom o žabi ivodi.

Sjelo se kod Dževde u Mažestik. Brzina kojom je salijevao viski u usta bilaje ravna brzini oticanja Neretve ka Opuzenu. Mi smo pokušavali da gadostojanstveno pratimo pivama, ali nismo imali nikakvih šansi. Boro, kao našoficir za vezu, shvatio je da taj tempo ne može da prati. Nestade iz kafane,ostavivši Zenu i mene da slušamo Mićine avanture sa Polјupcem, teorije o rokmuzici, lјubavne jade kroz koje prolazi svaki roker, anegdote iz perioda saDugmetom, teze o Bregoviću, Čoliću, Čorbi, priče o Londonu, o tome kako je onnajbolјi gitarista... pa kad ga ja napomenuh da ima jedan Makedonac,Stefanovski, koji pravo dobro svira, on se nasmija i reče da je taj Makedonac vankonkurencije, jer vježba, i da se to ne računa.

„Ajmo, ovako, iz kafane, direktno na binu... da se vide emocije, a ne da sekrijemo iza tehnike..

Vrlo brzo noć postade jedna od onih koju čovjek pamti cijeli život. Uz salvesmijeha, Mića nas natjera da krenemo u Estradu, kafić kod Katedrale koji držinjegov bubnjar Perica, sa kojim sam kasnije postao veliki prijatelј. Uđosmo uMićinog golfa. Mića ga zajaha, vozeći Obalom vojvode Stepe tako da je desnimtočkovima permanentno udarao o trotoar, tek toliko da ima orijentaciju gdje muje desna strana. Zena mu predloži da on vozi... ispašće jeftinije, ali Mića se na tonije obazirao. Stigosmo do Estrade. Entuzijazam koji ga je nosio naruči umjestonjega još jednu flašu viskija. Perici bi zlo, ali navikao je. Miću krenuše provale isalve smijeha. Niko ga više nije mogao zaustaviti. Zarazio je sve oko sebe, štoviskijem koji je sipao kao da pije sok od marelice, što dubokim smijehomkarakterističnim za lјude čiji je život neuredan i pun žestokog pića. U neka dobanoći, proradi nečiji zdrav razum, strpasmo ga u auto, dovedosmo ga do vrata na

125

56. spratu nebodera u Kate Govorušić i, prije no što pozvonismo na vrata,čovjek, koga smo nosili polumrtvog, presamićenog, iznenada se ispravi, povratise u stanje homo erektusa i trijeznim opominjućim glasom reče da čimpozvonimo bježimo, jer ćemo najebat ako nas vidi Vera. Poslušasmo ga tako danikad nismo saznali šta se dogodilo kada je Vera otvorila vrata.

Te noći, u toku te velike Mićine predstave, uspio sam mu ubaciti u rukekasetu sa demo-snimcima snimlјenim u Kiselјaku, na svježem vazduhu. On je,sjećam se, tu kasetu stavio u džep košulјe, respektujući je kao nešto dragocjeno.Ujutro, kad sam se probudio, imao sam osjećaj da bi bilo više šansi da Mića čujesnimke da smo kasetu bacili niz rijeku nego što sam mu je dao u ruke. U skladusa dogovorom postignutim između treće i četvrte flaše viskija, do podne samčekao da ga zovnem telefonom i pitam za mišlјenje. Tačno u podne, sa strahom,što od nesigurnosti što od mamurluka, pozvah ga telefonom. Javi mi se Mića.Glas kao sa dna kanjona Kolorada. Dublјi od Neretve. Škrt na riječima. 

„Jesi l' slušo?"„Jesam..."Tišina...„I?"„Šta i?"„Pa kako ti se sviđa?"„Ja nikad ništa bolјe u životu nisam čuo!"Tako reče Mića. Meni ispade slušalica iz ruku...„I šta sad?", rekoh kad sam podigao slušalicu.„Ništa. U studio. Odmah."Nekoliko sedmica kasnije, u danu kada je Mića bio trijezan, došli smo do

Rake Marića, koji je u to vrijeme bio menadžer Bijelog dugmeta. Ha koju foru jeon sredio da izađe ploča, ja to nikad neću saznati... neću saznati ni da li je on ištasredio prije no što smo mi ušli u studio u Ulici Bace Miskina. Najprije će biti daje u tom studiju ostao Bregin magnetofon, te se zbog toga moglo jednostavnodogovoriti sa vlasnikom studija Mahmutom Ferovićem, zvanim Paša, dapreuzme na sebe rizik i proba da snimi ovo što uživo zvuči nenormalno dobro.

Pašin studio bila je jedna trošna, dvorišna kućica, opasana zgradama usamom srcu starog grada. Kada se iz nje skrene desno, naiđe se na Tržnicu i parkispred Saborne crkve. Ukoliko biste pri izlasku iz studija izabrali lijevu stranu,udarili biste na veliki prostrani trg kojim dominira sarajevska katedrala,najsvečaniji objekat u gradu, poznat po tome da su se na božićnu ponoćku u njoj

126

okuplјali svi zainteresovani, bez obzira na vjeru. Tadašnji sarajevski nadbiskupMarko Jozinović, znajući da je broj lјudi u katedrali neadekvatan broju istinskihvjernika, koji redovno posjećuju ovaj sakralni objekat i njegova bogosluženja,pokušavao je svoje propovijedi da skrati na najmanju moguću mjeru, jer su inačebile propraćene duhovitim dobacivanjima. Jednom je biskup, imajući u vidu dasu prisutni u katedrali različitih vjera, naglasio da je bez obzira koje smo vjere,Bog jedan, da bi iz dubine katedrale, sa vrata stigao i odgovor nepoznatogpojedinca iz naroda:

„Pape!" (Misli se na Safeta Sušića, najpoznatijeg sarajevskog fudbalera.)Elem, na trgu lijevo od Katedrale, stajao je stari ekspres restoran,

neinventivnog imena „Hercegovina". Hercegovina je bila stjecište onih koji radeu obližnjim firmama, ali i zaklon onima koji su na ivici egzistencije, zbog niskihcijena kuvanih jela.

Osim raznih kuvanih jela, ekspres restoran Hercegovina, iz čije se bašte dišeuz Katedralu, imao je u ponudi i odlično točeno pivo. To, kao i činjenica da senalazi samo desetak koraka od studija, bio je osnovni razlog što je svaki našsnimajući dan počinjao u ovom ekspres restoranu.

A Paša je diktirao svoj ritam snimanja. Prvo da se sjedne (jedna piva), pa dase druži (druga piva), pa da se razmijeni energija (treća piva), da se osjetimo(četvrta piva), da udišemo isti vazduh (i tako dalјe)... da smo ko jedan...

„Najlakše je to snimit. To može svako. Ali osjećat se... to je onaj pravištimung!"

Jasno mi je bilo od prvog dana da će snimanje naše prve ploče trajatimjesecima. S drute strane, Paša je zaista bio u pravu. Takav metod rada je odnjegovog studija napravio utočište za sve one koji vole miziku, druženje iumjetnost uopšte. Tu su navraćali i Edo Bogelјić, najbolјi sarajevski gitarista, iBobo Misalјević, jedan od onih koji su napravili Indekse, i Ipe Ivandić, bubnjarDugmeta, i Mića, i Zijo Valentino, koji je svoju prvu ploču završio kod Pašemjesec dana prije nas i koji se naslađivao našom nervozom izazvanomdugotrajnim snimanjem. On mi je prvi napomenuo da će snimanje teći paralelnosa Pašinim pričama o njegovom životu, bogatoj karijeri, anegdotama iavanturama, te da će nakon svake priče uslijediti stanoviti pomak u tehnologijirada. I tako i bi.

A Paša, koji je neodolјivo podsjećao na Hogara Strašnog, sa velikim riđimbrkovima i smijehom od koga mu se cijelo lice deformiše, oči smanje a ustapovećaju, pričao nam je priče o svojoj muzici, putešestvijima, dogodovštinama,

127

hipi životu, lјubavi prema roku i svojoj ženi, prema pivu i ćevapima... Pričao je ogrupama, kako je koja nastala, kako je koja nestala, zašto je Mića bolјi od Brege,zašto Ipe nikad neće svirati ko Điđi, ali i ne treba, o tome kako su on i Duda išlispačekom u Norvešku... Nјegove beskrajne storije ispunjavale su našu dušu, apivo koje je nemilice naručivao ispunjavalo je naše želuce. Onda, onakoushićeni, što pričama što pivom, ulazili smo u studio, uzimali instrumente ipočinjali sa štemanjem. Pašina ideja je bila da osjetimo da gradimo istoriju, jer,govorio je: „Ono što se sada snimi, slušaće se za deset godina." Nije bio upotpunosti u pravu. Prošlo je trideset godina, a još se sluša.

Naravno, prema Pašinom tempu rada na snimanju ploče, prvo nam je trebalomjesec dana da izaberemo bubanj. I pored svih najjačih bubnjara u zemlјi, a Ipe iMića su to bili, pravi bubanj smo našli kod Šukrije iz Nervoznog poštara.

Zatim je prošlo još mjesec dana dok se nije dobio želјeni ton. Za to vrijeme,Paša je stigao do epizode kad su se on i Dubravka vraćali iz Norveške spačekom,pa se onda mjesec dana namještao ton basa, a Paša je stigao do momenta kada suon i Edo Bogelјić, poslije njegovog povratka iz Norveške, kuda su on i Dubravkaišli spačekom, napravili Kodekse. Zatim je prošlo mjesec dana da se nađe dobarton za gitare, a Paša je već napustio Kodekse, okrenuo se grupi Trans egoekspres, pa se jedno dvaes dana tražio zvuk klavijatura. A onda je napustio iTrans eso ekspres i svirao sa nekim Talijanima u Trstu, isklјučivo kancone, pa senakon dvije sedmice našao i zvuk saksofona, a Paša se vratio iz Italije... Elem,tek kad se vratio iz Nјemačke i otvorio studio, i to ne na ovom mjestu, negodvije zgrade niže prema Čaršiji, počeli smo da bilјežimo prve snimke.

A kanili smo snimiti desetak pjesama. Tema sve gorča od gorče, a forma sveluđa od luđe. Anarhija ol over Baščaršija, bila je neka vrsta himne Novogprimitivizma, priča o momku sa margine čija netrpelјivost prema zapadnomsvijetu postaje poslovična, ali u toj netrpelјivosti smještena je i nemala dozalјubomore. Kasnije shvatih da ga je lakoća kojom je upotreblјavao silupreporučila da bude prvi koji se hvata oružja u smutna vremena. A6uq je pjesmao klasičnoj radničkoj klasi, o tome kako je i na koji način prevarena, obmanuta, onjenim izgublјenim idealima, o kraju jedne ideje. Putu središte rudnika KrekaBanovići, priča o eksploziji u jednoj od najvećih jama rudnika, po imenuRaspotočje, o snu bosanskih rudara da karijeru završe u Sloveniji, pa pjesmaSelena, vrati se, Selena, priča o djevojci koja previše vjeruje američkimfilmovima i odlazi u tom pravcu, nadajući se da će otjelotvoriti holivudski san.Šeki is on d roud egen, storija o taksisti, njegovoj nesreći, nesnalaženju u ovom

128

svijetu. Kino Prvi maj, o dječaku koji svoju utjehu nalazi u kung fu filmovima, anešto kasnije će se naći sa kalašnjikovom u ruci. Pamtim to kao da je bilo danas,klasična priča o ocu alkoholičaru. Neću ga budem Švabo, bunt samosvjesnogmladića protiv podjele uloga koju mu nameće svijet u kome živi, i na krajuČejeni odlaze, pjesma koja govori o iselјavanju Srba sa Kosova.

Samo je jedna pjesma bila sporna, da li da je snimimo ili ne, da li da jestavimo na album ili ne. Pjesma je govorila o osveti, o momku koji je burnoreagovao kada je primijetio da se stanoviti Hakija mota oko njegove žene.Pjesma se zvala Zenica bluz. Ona će odrediti sudbinu grupe, a naše živote ćeodvesti u pravcu kojem se niko nije nadao.

Godinu dana ranije, u vrijeme najveće ekspanzije institucije koju smo zvalidernek, bili smo nadojeni muzikom Džonija Keša, njegovom naracijom,jednostavnošću i osjećajem koji je taj veliki majstor posjedovao. Sejo se drogirotom muzikom, potpuno gluh za sve ostale pravce. I jednog dana, inspirisan SanKventinom, jednom od najlјepših Kešovih pjesama, napisao je pandan, priču očovjeku koji nije uspio zauzdati svoju lјubomoru, koji je zbog toga ubio... Kakosurovo zvuči fabula ove pjesme, a kako je u isto vrijeme smiješna i duhovita.Sejo me je zvao da dođem, da mi je otpjeva. Bilo je sivo popodne, ja samobičavao da se poslije ručka popnem uz šesnaest stepenica i da kod Seje ispušimcigaretu. 

Sjedoh i ugledah mu na licu osmijeh nestašnog djeteta, koje je uradilo neštošto nije smjelo, ali se diči time. On uze gitaru i krenu...

U Zenicu, kada pođem ja......izgledala je kao Sen Kventin, nije me se previše dojmila, ali kad nastavi:Krečo Hakija, presudila mu ćakija...ja se počeh smijati, pa zatim,...Zenico, mrzim svaki kamen tvoj...ja se zacenjujem od smijeha, ne mogu da dišem... i na kraju udar... Raduje me jedna istina iz KP doma vratiću seja,ali Hakija, nikad neće sa Bara,sa Bara se niko ne vraća.Ne sjećam se da su me ikada istovremeno podilazili žmarci i gazio smijeh,

ne sjećam se da je ijedan stih ikada imao toliko duha i toliko surovosti, tolikosmijeha i toliko bola, toliko nestvaran, a toliko istinit kao ovaj poslјednji upjesmi Zenica bluz. Ostatak dana je protekao u sazivanju raje i pjevanju Zenice.Kako ko naiđe, mora da čuje novu stvar. Zenica posta hit derneka iz osamdeset

129

treće.Pred snimanje je došlo do strašne polemike... da li da stavimo ovakvu

zajebanciju na ploču... previše je duhovita... odudara od koncepta... previše ličina Keša... kakve smo mi bili budale!

„Srećom, dođe Vaša ruka" ja pokazah na Sudbinu, koja je u tom momentubila zagledana u dječaka koji pretrčava preko ceste, bezglavo i osiono, jer mu jesemafor previše daleko „pa nam pokaza put." 

Jedne dramatične noći odlučismo da Zenicu uvrstimo u program. Ha našusreću, nismo znali svirati kako valјa, pa je ona dobila veliki otklon od Kešovogoriginala. Naša originalnost, koja je, kada se danas sve te stvari slušaju,nesporna, bazirala se na našem nesnalaženju sa instrumentima. Mi smo bili višesocijalna pojava nego muzička, naš cilј nije bio da zabavimo, već da ponukamona razmišlјanje. Svi muzički parametri, harmonije, melodije, ritmovi,produkcija, vještina izvođenja, u našem slučaju nisu igrali nikakvu ulogu. Našenajjače oružje bila je naša pojava, drskost i sloboda kojom smo raspolagali uogromnim količinama. Mnogo godina kasnije, No Smoking Orkestra upotrijebioje jednu od tih osobina kao glavno oružje u komunikaciji sa publikom na svimsvjetskim meridijanima. Sloboda! Pokažeš je i svi te razumiju!

Odluka da Zenicu bluz stavimo na ploču imala je katastrofalne poslјedice.Snaga te pjesme u kombinaciji s Nadrealistima, koji su počeli da se emituju nateleviziji istovremeno sa izlaskom ploče, te moj lik koji je spojio ta dva projekta,prevela je Zabranjeno pušenje iz statusa kultnog garažnog benda u grupu kojapuni stadione i velike dvorane. Taj nesporazum, za koji najveću krivicu snoseova pjesma i serija koja je napravila nezapamćen bum u cijeloj Jugi, nešto malokasnije bio je uzrok najvećeg skandala koji pamti šou-biznis u bivšoj Jugi, a okome ću vam pričati malo kasnije.

Osjetih nenadani umor.Zamagli mi se pred očima. Onaj osjećaj slatkoće koji u ustima

melanholičara stvara sjećanje iščeznu. Legoh ponovo nazad u svoje tijelo iosjetih damar srca ispod lijeve nadlaktice. Medicinski brat stezao mi je ruku,gonjen namjerom da mi izmjeri pritisak. Taj neugodni stisak koji lastiš čini,zatvarajući krvotok kao što dabar balvanima zatvara slobodan tok rijeke, probudime iz nerealnosti u kojoj sam u poslјednjih nekoliko minuta uživao i ja više nevidjeh ni Sudbinu ni Azraela. Vidjeh samo osmijeh lјubaznog medicinara koji,kroz zube oplemenjene pušačkim žutilom, prozbori: „Sto trideset sa devedeset."

„Je l' to dobro?", upitah.

130

„Ekstra", odgovori medicinar.„Sjuper", nasmijah se kroz odgovor.On ne primijeti da ga zajebavam. Prostodušni lјudi teško mogu i da pomisle

da ih neko bez ikakve veze i bez ikakvog cilјa može zajebavati. U Sarajevuprostodušnih skoro da nije ni bilo. Jedan od rijetkih bio je Muče, naš gitarista,koji je preuzeo na sebe najteži zadatak, da koordinira rad na snimanju sa Pašom.

Kako pomislih na Mučeta, tako se moj duh ponovo vinu iz tijela. Medicinarse nasloni na staklo, klonuvši toliko da ga zalјulјa skretanje iz Ulice knezaMiloša ka Urgentnom centru, i rotirajući svjetla i svirajući iz svih sirena, kombiuleti u dvorište Centra, ne smanjujući brzinu. Za tili čas, otvoriše se zadnja vratai ispred mene se ukazaše dvojica korpulentnih mladića u bijelim mantilima, kojikratkim, dobro uvježbanim potezima spustiše kolica na pod i počeše me guratikroz hodnike Urgentnog centra ka prvoj liniji fronta, sobi za kateterizaciju. To jeono mjesto u kome se lјudi skinu goli, obrije im se situacija iznad spolovila iiznad tetive se probije rupica kroz koju ulazi kamera, čiji je zadatak da snimisrce iznutra. 

Mene su u sobu unijeli u punoj brzini, što mi je dalo za pravo da pomislimda je opasnost od odlaska sa ovoga svijeta još uvijek prisutna. T a činjenicapostala je još jasnija kada sam iznad glave muškobanjaste medicinske sestre,koja je rutinskim potezima brijala moj nezgodni dio tijela, ugledao Azraela kakoradoznalo izvija glavu iznad nje, kao da pita da li je došlo vrijeme da sepakujemo.

Ha drugom kraju operacione sale, možemo tu prostoriju slobodno takonazvati, između aparata za kateterizaciju i medicinskog brata sjedila je Sudbina,spokojna i strplјiva, kao i svaka žena srednjih godina, sigurna u sebe i u procjenukoju je donijela. Položaj njenog tijela ulivao mi je sigurnost. U prostoriju uđedoktor. Kasnije saznadoh da se zove Tomašević. Učinilo mi se da ima pankerskukrijestu na glavi, ali nisam siguran. Ono u šta sam bio siguran jeste da je mlađiod mene i da odaje nekoga ko je zalјublјenik u svoj posao. Ovaj srca tuđih lјudigleda strasno, sa viškom entuzijazma. S tim saznanjem pojača mi se vjera uživot. Ovakvi ne daju lako da im pacijent ode u pravcu gradskog groblјa.

Niko mi se ne obrati od osoblјa. Nijedan pogled, ni osmijeh nit ikoji kurac.Niko ništa ne govori. Radili su mirno, rutinski, kao da je u pitanju ritual čiji seplan i program znaju do automatizma. Niko od njih nije vidio ni Sudbinu niAzraela... Ili su ih vidjeli, ali su na njih navikli.

Probiše mi tetivu iznad desne noge. Krenu kamera kroz krvotok. Uđe u srce.

131

Dobar dan, dobar dan, svi šute. Ne dišu. Gledaju u ekran. Osjetih napetost kojuvjerovatno osjeti snajperista kada mu se u rori nišana pojavi žrtva. Moje srceležalo je na ekranu iznad mene i pulsiralo kao žele bombona. Gledao sam ga inisam mogao da vjerujem. Zar od tog malog mišića u grudima zavisi čitav jedanživot, jedna priča, jedna istorija, vasiona, ovo što čitate?! Ma to ne može bititako! To je krajnje nepravedno! Ha kraju krajeva, šta ja, ovakav kakav sam sad ikako se osjećam, i kako razmišlјam, i moj um i moja svijest i moja čula, imajusa ovom slikom koja je preda mnom? To što kuca na ekranu je moje srce, ali tonisam ja! Barem ne cijeli ja! To je samo dio mene. Gdje je tu moj duh? Gdje jeastralni Nele? Onaj Nele koga ne može da identifikuje medicina rada, kao što isvaki čovjek ima dio sebe koji prevazilazi domete trenutne lјudske pozitivističkenauke.

I šta sad treba da se dogodi? Pa da nestanu i duh, i astralni Nele, i um, isvijest i duša, zato što se, na primjer, jedan mali ugrušak krvi zaglavio u krvnomsudu izlazeće arterije, blokirao protok krvi u srce i iz srca, napravio branu,izazvao infarkt, što u igrama kao što je život može biti odlučujuće.

E pa, ne pristajem! To ne može tako biti! Ne može da se ode sa ovogasvijeta ako je jedan od dijelova svekolikog lјudskog bića odlučio da prestane saradom. Da li to znači da će cijeli kosmos nestati ako se neka zvijezda ugasi?Naravno da ne! Smrt se mora donijeti konsenzusom i svijesti i duha i astralnogdijela pa i tijela. Tek kada se svi dijelovi lјudskog bića slože da je vrijeme da seprelazi u drugi oblik materije, tada bi trebalo dozvoliti smrti da nastupi i dauradi ono što joj je za činiti. 

Azrael se trznu.„Oh, što ti voliš da sereš! Za tako nešto si se trebao pripremiti."Umiješa se i Sudbina. Bi joj neugodno zbog riječi kojima mi se Azrael

obratio.„Neki lјudi i jesu u stanju da postignu tu vrstu kompaktnosti", reče ona

ličeći na moju profesoricu istorije, „ali se to mora vježbati. To sigurno ne moguoni koji su živjeli kao ti."

Ja je pogledom zamolih da nastavi. Bilo mi je lakše razgovarati s njimanego gledati kameno lice doktora Tomaševića, na kome nisam mogao pročitatini jednu jedinu informaciju. Shvatao sam samo da bi taj čovjek imao isti izrazlica i da treba da kaže da ću živjeti još nekoliko minuta i da treba da mi kaže daću živjeti još sto godina. Pratio je plavičastu tečnost koja se razlijevala po svimrukavcima mog krvnog sistema i poput ulјa prosutog po vodi plavila obale

132

krvnog suda. Ta plava tačnost bila je detektor defekta. Od nje se očekivalo dakaže šta se to sa mnom dogodilo.

Ponovo pogledah sudbinu.„A kako sam ja to živio?"Sudbina odgovori slijeganjem ramena.„Sjeti se", reče.„Šta, bre, da se sjeća, ja više nemam vremena za prazne priče! Ima da

vidimo šta će doktor da kaže, za koliko minuta ova sprava (pokaza na ekran)prestaje sa radom, pa da se spremamo na put."

Kako Sudbina reče „sjeti se", ja osjetih slatkoću u ustima, miris sarajevskezime, gužvu na ulicama, graju djece sa Koševa. I snijeg, snijeg, snijeg,snijeg... 

Bio je to prvi dan Olimpijade, najvažnijeg događaja grada Sarajeva vankonteksta ratova, ubijanja, bombardovanja i deportacija.

Mi smo bili u studiju... To je bio peti mjesec snimanja. Šeki se zaposlio zavrijeme Olimpijade. Vozio je kineskog ambasadora. Čak ga je dovodio kod Pašeu studio. To mi je zaista bilo nevjerovatno. Nevjerovatnije od činjenice da moguda kupim ananas u februaru i da gledam Ruse protiv Amera na sto metara dalekood moje kuće. Da, za Olimpijadu je izgrađena Zetra, veliki hram sporta i muzike,veličanstvena konstrukcija bakarne boje koja, jadnica, nije doživjela ni desetirođendan u istoj odeždi.

U njoj su igrali Krutov, Harlamov, Fetisov, Kasatonov, Makarov, kao prvapetorka, a Mogilni, Bure, Kamenski, Larionov, Cigankov kao druga petorka. Golje čuvao pukovnik Tretjak.

Olimpijada je donijela neku čudnu vrstu entuzijazma i solidarnosti, posebnonadahnuće u svim stanovnicima grada koje stapa sva bića u jedno. Olimpijada jevjerovatno bila krajnji cilј komunizma, međusobno razumijevanje koje samkasnije vidio samo još u Beogradu za vrijeme bombardovanja.

Suludo je porediti ta dva istorijska događaja, ali je isto tako tačno da ihspaja ta solidarnost lјudi koji su se našli u epicentru zemlјotresa. Razlika izmeđuSarajeva i Beograda sa te tačke gledišta leži samo u tome da je Sarajevo bilodomaćin Olimpijade samo jednom, a da je Beograd pet puta bombardovan.Permanentna olimpijada je u suštini Marksova ideja. Svima je dobro, ništa se neradi, oko tebe defiluje planeta, a dijele se kolači, jede se koliko hoćeš, daješkoliko možeš. 

Mi smo nastavlјali snimanje Valtera. Paša se u svojim pričama opasno

133

približio početku osamdesetih, što znači da je došlo vrijeme za moje pjevanje.Svaki dan, ritual je počinjao u Hercegovini... Zatim bi se Paša i ja mjerkali

pogledima, kao kobra i mungos, provjeravajući da li sam poslije treće pivespreman da izbacim emocije iz sebe... U to vrijeme, studio bi redovno bio punlјudi. U tih dvadesetak kvadrata trpalo se njih trideset; članovi benda, našedjevojke, putnici namjernici, članovi drugih grupa, lјubitelјi lakih nota. Dolazilisu da me slušaju. U gradu je već vladala fama da ima jedan mali koji vrišti dokpjeva, da falša više od Džegera, ali da prosipa emocije kao slon barsku vodu. Jasam ulazio u gluvu sobu opijen, što pivom što uzbuđenjem. Davao sam sve odsebe. Uzimali smo tejkove, bacali se sa pjesme na pjesmu, tresao sam se kaoprut, padao na kolјena, gorio u vatri, kupao se u znoju. Neki pokušaji supropraćeni aplauzom, neke su me tjerali da ponovim samo da bi još jednom čulimoj izraz. Dok sam pjevao, osjećao sam se lak kao pero, bestežinski, oslobođensile gravitacije, kao balon pun helijuma, kao ptica nošena povolјnim vjetrom,kao sad dok lebdim nad svojim tijelom i posmatram sa visine vlastitoprepadnuto lice koje netremice posmatra ekran ispunjen mojim ranjenim srcem.Nema efikasnijeg načina od pjevanja da odvojiš duh od tijela. Znoj koji lipti sapjevača nije odraz njegovog fizičkog napora, već cijepanja ličnosti popola.

Želio sam da snimamo vječno. Da nikad ne izađem iz studija.U to vrijeme dogodio se i moj prvi kontakt sa policijom. Jedne večeri, dok smo sjedili kod Čenge, prišao mi je konobar i rekao da me

napolјu čeka jedan stariji čovjek, kome je nezgodno da ulazi. Bio sam saSanjom. Pogledasmo se, i ja izađoh van uz male uske stepenice. Čovjek je stajaosa strane, izvadio legitimaciju i, kao u američkim serijama B produkcije,izgovorio svoje ime i zamolio me da krenem s njim do zgrade u kojoj jesmješten Sekretarijat untrašnjih poslova.

To je bilo prvi put da sam ušao u zgradu SUP-a preko puta Sloge. Narednihnekoliko godina to će se dešavati češće, različitim povodima i u različitimulogama.

Sanja je otišla kući sama. Rekla mi je da će obavijestiti sve da sam priveden.A ja sam ušao u jednu malu kancelariju na čijem zidu su stajali slika druga Tita,detalјna mapa grada Sarajeva i kalendar za osamdeset četvrtu sa znakomOlimpijade i slikom Bojana Križaja, našeg najbolјeg skijaša iz tog vremena. Ukancelariji je jedan civil sjedio i čitao novine. Bio je lјut. Onaj što me je doveo,stao je sa strane pored ormara koji me je podsjećao na soške u kasarni. I jedan idrugi su pušili. Zapalio sam i ja. Pitali su me svašta. Ko sam, šta sam, šta radim,

134

čime se bavim. Odgovarao sam istinom, kratko i jasno, izbjegavajući pitanjezašto sam tu. U to vrijeme, niko od nas nije imao osjećaj da je tvoje pravo dapitaš zašto su te odvojili od tvog života. Odrasli smo i odgojeni u komunizmu ukome se podrazumjeva da je milicija svemoćna, da čini ono što ona misli datreba, da je uglavnom uvijek u pravu i da nema smisla opirati joj se.

„Ko su Šošoni?", upita me iznenada onaj što sjedi.„Jedno od plemena sjevernoameričkih Indijanaca", odgovorih. „A Čejeni?"„Drugo pleme. Kroz istoriju Ajdaha, koji nastanjuju i jedni i drugi, obično

su bili suprotstavlјeni."Ovaj skoči sa stolice. Dreknu.„Je l' ti mene zajebavaš? Ti misliš da mi ne znamo šta si ti time mislio da

kažeš?"„Ne znam o čemu pričate", prvi put slagah.„Znaš ti dobro, znaš..Vrti glavom. Vadi neki drugi papir iz ladice.„A ovo? Krečo Hakija, presudila mu ćakija. Šta je to?"Kako to reče, onaj drugi, koji me je priveo, prasnu u smijeh. Pokuša da se

odbrani otvaranjem vrata, ali uzalud. Ja se nasmijah. I ovaj lјuti ne izdrža. Počese smijati. Poslije su me tjerali da im izrecitujem cijelu Zenicu. Plakali su odšege. Nakon nekoliko sati zajebavanja pustiše me kući.

Nikad nisam saznao zašto su me priveli, kako su došli do naših tekstova,zašto im je to bilo toliko važno. Pretpostavio sam da je neko od naših fanova,zaposlen u Olimpijskom kompjuterskom centru u Mojmilu, internim linkom,sistemom sličnim današnjem internetu, distribuirao naše tekstove, te da su se oninašli i na ekranima bezbjednjaka i da se krenulo u potragu za autorima tihprovokativnih stihova.

A zbog tih istih stihova Diskoton je odustao da nam objavi album. Uđošekod Paše u studio Vuja i Nenad Bilić, glavni lјudi te diskografske kuće. Pustismoim nekoliko pjesama. Bato Bilić me upita može li se šta u tekstovimapromijeniti, da bismo lakše prošli na tržištu. To je bilo isto kao da pitate papu dali je spreman da pređe na islam. Oni izađoše, a Raka na neki volšeban način sredida ploču izda zagrebački Jugoton. Nikad mi neće biti jasno kako mu je to pošloza rukom, ali je uspjelo. Ono što se desilo poslije toga promijenilo mi je život.

135

16

TELEVIZIJA, U MAJKE JEDINA Ni sam ne znam ko je koga prvi zvao, Zena mene ili ja njega, ali do nas je

doprla informacija da neka žena sa Televizije hoće da stavi Nadrealiste u svojprogram. Ženu nismo znali, niti smo znali koji nas to program očekuje, ali nakonnekoliko bezuspješnih pokušaja da dopremo do najmoćnijeg medija, krenuli smou pregovore sa čvrstom namjerom da pristanemo na sve. Drugim riječima, nijebilo te ponude na koju ćemo reagovati odrično.

Televizija je tada već bila izmještena na Alipašino Polјe, daleko od centragrada, pa je putovanje do tamo predstavlјalo svojevrsnu avanturu, što je nama,naviklim da sve gradske razdalјine prelazimo pješke, bilo šokantno. Kancelarijekoje smo tražili još uvijek su bile smještene u kontejnerima, onim istim kojekoriste radnici na gradilištima, sakrivenim iza besmisleno velike betonskenakaze u koju su bili smješteni pogoni te medijske kuće. Ulazak na Televiziju uto vrijeme bio je malo teži od ulaska afričkih azilanata na teritoriju Evropskeunije, pa nas je portir uredno zamolio da ostavimo lične karte, sve svoje podatke,broj cipela, plombi u zubima, informacije o bolestima koje smo prebolovali,dužinu zadržavanja na teritoriji Televizije Sarajevo, a zatim nam je kao tamnustranu glamura koji televizija predstavlјa pokazao makadamsku stazu koja jekroz blato vodila do poslјednjih kontejnera.

„To vam je na dnu dna!", bile su njegove riječi, koje smo nakon toga hilјaduputa ponavlјali, koristeći ih u momentima kada je trebalo da se opiše nekakatastrofa ili beznadežno stanje. Ha dnu dna bila je kancelarija iz koje smokrenuli u našu novu avanturu.

Tamo nas je čekala Erna Perić, vesela i nasmijana žena, glasa nagrizenog odcigareta, živih očiju, ozarenih vedrinom. Nјena jedina prava strast bilo jeskijanje, tako da je svaki svoj radni dan pokušavala da završi što ranije, da sehvata svoje „peglice" i brzinom poslјednjeg kruga u Silverstonu stigne na jednood sarajevskih skijališta. Nјena toplina natjerala nas je da je već nakon nekolikodana nazovemo Mama. Nјoj bolјi nadimak nije mogao pristajati.

Mama nam je ponudila nešto krajnje iznenađujuće, da pravimo kratkehumorističke skečeve u emisiji narodne muzike čiji je ona bila urednik. Usamom startu, to se činilo kao protivprirodni blud, coptgadictio ip adjecto,

136

pogrešna procjena, ali kasnije, kada je serija krenula, shvatili smo da smo dobilinajbolјi mogući tretman i da kombinacija sa narodnjacima može postati dobitna.Da se razumijemo, narodnjake iz osamdesetih (Halid jedan, Halid drugi, Haris,Miroslav, Šaban, Lepa, Duško itd.) i one koji su se pojavili nakon demokratskihpromjena dijeli ogromna civilizacijska razlika, no i pored toga, bilo je priličnorizično za pank-rokere da dijele zajednički termin sa umjetničkom marginom.

S druge strane, odlaskom u narodnjačku redakciju, mi smo, barem nasamom početku, bili dovolјno udalјeni i od političke vrhuške koja je uvijek u svezabadala nos, naročito u humor i satiru. Isto tako, bili smo na dovolјnoj distanciod kvaziintelektualne sarajevske elite, koja je svojim otrovom gušila svakipokušaj jedinstvenog i autentičnog. Ni jedni ni drugi nisu imali nikakvointeresovanje za program narodne muzike, ali isto tako ni jedni ni drugi nisuimali predstavu kakvu će bombu napraviti „nadrealni humor" u kombinaciji saraspjevanim papcima. Te dimenzije ni mi nismo bili svjesni.

S treće strane, emisija je dobila na gledanosti i zbog činjenice da su navijačinarodnjaka pristali da gledaju nas, a naši fanovi da slušaju narodnjake.

A seriju smo radili nas četvorica sa radija: Zena, Para, Šibi i ja, te jedan novičlan Nadrealista, komičar, zvijezda uličnog spektakla, momak koga smoupoznali u međuvremenu u kafiću Dedan, smlata iz Kralјa Tomislava, dugačkihruku i smiješnog izgleda. Zvao se Branko, ali smo ga zvali Đuro, po njegovomprezimenu Đurić. Jednostavno, svojim kerefekama, magičnim pokretima,tananim osjećajem za smiješno, Đuđi je plijenio sve oko sebe i već nakonnekoliko emisija izbio je u prvi plan i postao zaštitni znak Nadrealista. Činilo seda je oduvijek s nama, da se rodio u Zaboravu. Odskakao je vještinom, daromimitacije, disanja, tajminga. Već nakon prve serije postao je najveći komičar uJugi poslije Čkalјe.

Najveća zamjerka našem televizijskom programu bazirala se na poređenjusa našim radijskim izdanjem. 

Ta klopka pratiće me sve do današnjih dana. Svaki put kad napravim neštonovo, u bilo kom mediju, dolazi do poređenja sa onim prethodnim, koje se umeđuvremenu odmetnulo u narod, postalo javno dobro, pobjeglo od mene, i kaonezaobilazno gradivo ušlo u planove i programe škole odrastanja velikog brojageneracija. Sa televizijskom serijom bilo je isto. Najviše skepse, pa i kritike,dobijali smo od naših saradnika sa radija, gdje smo još uvijek imali našihpetnaest minuta zajebancije.

Već poslije nekoliko dana priprema došlo je do prvih nesporazuma sa

137

produkcijom, koja je od nas tražila nešto što se zove scenario. U dugačkim imučnim objašnjavanjima uspjeli smo da nametnemo svoj stil rada. Dakle, radi setako što se skeč smisli generalno, a razrada se odvija pred kamerama. Za razlikuod radija, na kome smo imali koliko-toliko vještine i iskustva da radimo natakav način, vizuelni medij nam je pokazao koliko smo šuplјi i neuki. Radio jegutao svu našu apstrakciju, gluposti, dozvolјavao je izlete u paranormalno,opraštao nam kad griješimo i kad promašujemo temu, davao nam mogućnost dase smijemo sami sebi. Televizija je, međutim, pokazala svu svoju surovost.Realna slika izgledala je tužno kada smo je htjeli „apstrahovati". Sve što je bilona ekranu, ličilo je na laž ukoliko se ne napravi doslјedno i tačno. Fazoni suizgledali blјedunjavo kad god smo htjeli da budemo malo ambiciozniji. Sve usvemu, dobro smo se zajebali što smo krenuli u taj medij.

Doktor isklјuči ekran preda mnom. Moje srce nestade u crnini. Ja pogledahu njega, on skinu svoju masku. Sada je izgledao kao čovjek.

„Ovde nema ništa", to bjehu prve riječi koje mi je uputio. „Ja ovde ne vidim ništa", kao da se ispravio.Nijem sam i ne mogu da odgovaram. On se nagnuo nada mnom, kao da su

mu se usta razvukla u smiješak, ali nisu. Bio je to moj utisak. Iza njega stajao jetehničar. Taman i zabrinut.

„A stent?", upita doktora Tomaševića.Po drugi put čuh tu stranu riječ.„Ma, kakav stent! Nema ništa", trznu se doktor.„Pa šta je onda bilo?", pojavi se arhanđel, vidno razočaran doktorovom

dijagnozom.„Ne znam", odgovori mu doktor. „Sve je moguće. Ugrušak, stisak, nešto...

Začeplјenje nije."Ustade, skinu sa sebe rukavice, namignu mi i izađe.Staviše me na pokretna kolica, povukoše me van. Pored mene prođoše kolica

sa nesretnikom kome su već natakarili masku za disanje. Dvojica tehničaragurala su me van prostorije za kateterizaciju. Tamo je bila Sanja. Držala je nekepapire u rukama. Osmijehnu mi se. Razgovarala je sa doktorom. Nisam čuo šta.Mora da se raspitivala za moje zdravlјe. Htjedoh da joj se javim... Ali meizguraše van. Jebe se njih što mi je to žena.

Gdje sam ono stao? Televizija!? Da! Naravno, naš način rada dao jekatastrofalne rezultate, te smo se nakon nekoliko dana toliko sjebali materijalomkoji smo snimili da je pola nas namjeravalo da odustane. Ta vrsta depresije

138

hvatala me i kasnije na svakom od projekata na kojem sam radio. To je nekaobamrlost tijela i duše nakon iscrplјujućeg rada, nastojanja da iz sebe izvučenajbolјe i najkvalitetnije. Nema težeg posla od cijeđenja humora iz obamrlogduha. Apatija je znala da traje sedmicama, sve dok ne dođu prvi rezultati sastrane, dok ti neko ne kaže da je to dobro. Tih prvih sedmica stidiš se onoga štosi napravio, bježiš od svog djela kao od kuge, kriješ ga od drugih uvjeren da toništa ne vrijedi. Ne govoriš o tome, ne pričaš nikome, a stid dijeliš samo sanajbližima. Takav je bio početak snimanja prve serije Nadrealista na TelevizijiSarajevo.

Ha radiju je bilo lјepše. Radio slušaocu daje mnogo prostora za maštanje,stoga se taj medij, iako je u velikoj defanzivi u poslјednjih trideset godina,nikada neće ugasiti. Izađete pred mikrofon, kažete da se nalazite na Sjevernompolu, dvojica kretena oko vas imitiraju vjetar i cvokotanje zubima i milionislušalaca vide glavne junake priče na Sjevernom polu, a vi osjetite uzbuđenjeravno postizanju gola na nekoj utakmici. Toliko je radio moćna sprava i toliko jeapstraktan.

Sjećam se, kad smo radili operu Dom za vešanje u Parizu, shvatio samapstraktnost pozorišta, koje u Šekspirovo doba nije ni imalo scenografije. Sve jebilo dato gledaocu da zamišlјa. Radio je još dalјe otišao u apstraktnom. Slušajućiprenos fudbalske utakmice, vi se nalazite na Marakani, vidite igrače kako sekreću, loptu, sudiju, navijanje... sve je mnogo uzbudlјivije nego kada utakmicugledate uživo ili na televiziji. Ha radiju najdosadnija utakmica postajedramatična, jer je vi kreirate u glavi. Konkretnost vizuelnog medija i jeste bilaprva prepreka na koju smo naišli.

Tražili smo načine kako da prenebregnemo tu šuplјinu, kako da nađemo onou čemu smo jaki.

I šta se dogodilo? Nakon nekoliko dana snimanja, konačno smo se počeliradovati, igrati, zajebavati. Prestali smo da mislimo, počeli smo se zabavlјati.Prepustili smo se osjećajima, računajući da će publika to osjetiti. Zaigrali smona onu kartu u kojoj smo najjači. Šarm. Dovolјno je bilo podijeliti uloge i upalitikameru. Vodila nas je neka tajanstvena nit koja je skrivena u našim genima.Teško se danas može prepisati ta formula. Ona podrazumijeva totalnu interakcijumeđu glumcima, njihovo apsolutno međusobno razumijevanje. Istu krv. Mnogoputa kasnije, kad sam ovaj recept pokušao primijeniti na drugim glumcima,nailazio sam na nerazumijevanje, čak i nesporazume. Nisam shvatao da je tavrsta rada privilegija koju možeš da imaš samo jednom u životu.

139

Ta igra među nama, šarm kojim smo zračili, neobičnost koncepta iponašanja, ulični jezik, konkretnost humora, teme koje smo zahvatali, doprinijelisu onome najvažnijem rezultatu. Publika se brzo identifikovala sa Nadrealistima.Postali smo, kao i na radiju, Vox roruli. U nekim stvarima smo zaista bili pretečasvega onoga što je kasnije postalo standard. Moja ležernost kao voditelјa vijestiu to vrijeme nije bila dopuštena ni na MTV-u. Tek kasnije, razne televizije supočele da koriste nonšalantnost i prirodnost koje sam ja u to vrijeme normalnoispolјavao.

Konačno smo našli klјuč, bilo je potrebno još da nađemo vrata.

140

17

E, MOJ DžONSTONE Kao da je neko ozbilјan organizovao naš „put ka zvijezdama", pa je, kako se

završilo snimanje prvog albuma, počelo snimanje Nadrealista. Kao da je projekatrazradio tim od nekoliko marketinških agencija, a ne razularena gomila dječaka.

Prvi dan snimanja bio je ujedno i dan kada je Elton Džon imao koncert uZetri. Taj koncert ostaće mi u sjećanju, ne samo po svjetskom standardu koji jekolega Elton donio na Balkan, već po mom nenadanom susretu sa HasomRudarom, probisvijetom s Koševa, čovjekom koga bi, s obzirom na njegovzanemarlјiv stepen interesovanja za kulturu, bilo logičnije naći u nekoj kafani,pod stolom, a ne na koncertu velike svjetske rok zvijezde. Tajna njegovogprisustva u Zetri otkrivena je vrlo brzo. On je, naime, kao i svi oni koji semuvaju oko poprišta velikih događaja, ušao na koncert muzike sa kojom nemanikakvih dodirnih tačaka tako što su ga zajedno sa ostalih hilјadu lјudi pustilicaba. Organizator je, shodno činjenici da je broj prodatih karata bio više negoporažavajući, odlučio da u Zetru pusti sve zainteresovane, ne bi li uvaženomgostu, gospodinu Džonu, pokazao svu gostolјubivost našeg grada. Praznadvorana sigurno ne bi bila znak te gostolјubivosti, a s obzirom na to da je kolegaElton u Sarajevu bio dočekan na visokom državnom nivou, od Branka Mikulića,tada jednog od najuticajnijih lјudi u Jugoslaviji i bez sumnje najmoćnijegpolitičara Bosne i Hercegovine, do gradonačelnika Uglјeše Uzelca, koji je svojuslavu zaradio mašući jugoslovenskom zastavom na otvaranju Olimpijskih igarate iste godine. Odluka o puštanju gomile u salu bila je logična i očekivana. No, ipored olakšavajućih uslova, da se u Zetru na takav jedan spektakl može ući bezizdvajanja sredstava, Sarajevo nije prepoznalo kolegu Eltona kao nekogvrhunskog umjetnika, pa je broj posjetilaca sa sve „padobrancima" ostaozanemarlјiv. Haso je stajao pored mene, posmatrajući malo spektakl malo mene,kako se gubim u ritmovima sa pozornice, vrtio je netremice glavom ne vjerujućiu ono što vidi, a zatim u pauzi između dvije pjesme, rezignirano i sa iskrenimsažalјenjem, reče u pravcu bine: „E, moj Džonstone, moj Džonstone!"

Sa tim sažalјivim tonom Haso napusti dvoranu u trenutku kad je Džonstonpočeo da svira Aj em stil stending.

Dugo sam razmišlјao iz kog je kutka svoje napaćene duše Haso izvukao

141

dominantan osjećaj sažalјenja prema seru Eltonu Herkulesu Džonu, šta ga je toganulo da pokaže tako jednu delikatnu emociju prema čovjeku koji bi mogao danahrani ne samo Hasu i njegovu porodicu već cijelu socijalističku RepublikuBosnu i Hercegovinu sa sve njenom dijasporom. To osjećanje nije moglo bitiisprovocirano koncertom, koji je izgledao tako moćno da je naspram efekatakoje je Elton Džon koristio, spuštanje svemirskog broda sa druge planete uSaharu bilo provincijski vatromet, niti je to moglo da bude reakcija na muziku,koja je svojom čistotom, snagom i ozbilјnošću predstavlјala civilizacijskiiskorak u svakom smislu te riječi. Nije mogla ni da bude ni činjenica da je Eltonu svijetu poznat kao pripadnik alternativne seksualne orijentacije, a pederluk je,među rajom na Koševu, imao status bolesti, jer jedino što je Haso o privatnomživotu ovog čovjeka mogao znati jeste to da je vlasnik fudbalskog kluba Votford,a kako je Votford tih godina bio stabilan član najbolјe engleske fudbalskedivizije, ni taj elemenat u Hasi nije mogao probuditi takvu sućut.

Ha kraju shvatih!Jedini razlog Hasinog sažalјenja bila je odbrana od uzbuđenja kojim je

koncert obilovao, i jezivi strah od pokazivanja istinskih emocija koje su gaspopale kad im se najmanje nadao. Rečenica E, moj Džonstone, moj Džonstonejeste slika i prilika kako su se u Sarajevu krila osjećanja, kako se trudilo da sevodi tuđi a ne svoj život, kako se brinulo o tome šta će lјudi oko tebe rećiukoliko se nečim zaista oduševiš. Oduševlјenje se krilo, a ekstaza je bilazabranjena. Svi oni koji su nešto istinski volјeli, koji su se predali nekoj strasti,profesiji, lјubavi ili nečemu sličnom, svi su oni proglašavani čudacima,nastranima, do te mjere da je takav epitet „zarađivao" i onaj koji se predanobavio svojim poslom. Govorilo se: „Ma, pusti ga, on samo na poso misli!"

Niko ko je u tom gradu želio da vodi svoj život, nikada nije naišao naodobravanje. Mnogo je važnije bilo da se razmišlјa o drugim svjetskimproblemima, o tome da li Amerika treba da pređe Rubikon u Vijetnamu, da liSovjetski Savez treba da prizna Tajvan, da li Bjorn Borg treba da se oženiPamelom Anderson. Ako iznesete mišlјenje o gorepomenutim pitanjima i ako tomišlјenje plasirate na pravi način, sugestivno, između dva gutlјaja kafe, vipostajete cijenjena i poštovana osoba, neko ko svoja osjećanja krije daleko oddrugih, do te mjere da smo svi sigurni da ona ni ne postoje. To je osobina kojusarajevska fukara dijeli sa engleskim lordovima.

Hasi je treptalo srce dok je gledao i slušao uragan koji je dolazio sa bine, ato treptanje trebalo je ugušiti odmah, ubiti ga u začetku. Bilo je zabranjeno da se

142

pokaže ikakva emocija, jer bi to značilo da nismo imuni na spolјašnje efekte.Činjenica da je ušao džaba samo je potkrijepila to njegovo osjećanjesuperiornosti, jer neko kome možeš ući besplatno na koncert sigurno nije nekokome se treba diviti. I na kraju krajeva, šta on tu meni ima da skače i da vrišti.Sto puta je bolјe otići kod Kiča, gdje pjeva Asim Ćorlak, uzet nekoliko piva,malo meze, presjeć vinjakom i prebit nekoga na izlazu iz kafane.

Haso ode, a dan kad smo počeli snimanje prve serije Top liste nadrealistaostade jedan od onih koje ću pamtiti dok sam živ.

Snimanje Nadrealista počelo je u aprilu, a emitovanje prvih epizoda u junu,tačno u momentu kada je Jugoton odlučio da objavi album Das Ist Valter. To jebila teška koincidencija, a dokaz za to je i činjenica da su oba projekta lansiranau najgore vrijeme, pred početak lјeta, kada se raji jebe i za TV i za muziku, kadase pakuju ruksaci, kupuju kupaće gaće, zatežu šatori i vreće za spavanje, kada secijela Juga sprema da ide na more. 

Da stvar bude gora, emitovanje Nadrealista padalo je u utorak u osam,daleko od prajm tajma koji su nosile subota i nedjelјa i daleko od onih terminana kojima se išlo na veliku gledanost. S druge strane, Jugoton je, ocjenjujućiekonomski kapacitet Zabranjenog pušenja kao skroman i limitirajući, odlučio daprvi tiraž albuma bude mizernih hilјadu primjeraka. Nјihova procjena je bila daje bend isklјučivo garažni i da u takav jedan projekat ne treba previše investirati.

Godinu dana kasnije, mi smo prodali sto puta više ploča od prvog tiraža, štopraktično znači da bi Stounsi, da su kojim slučajem postigli takvu ekspanzijuprodaje, došli do sto miliona primjeraka.

A šta se to u tih nekoliko mjeseci desilo?Čista alhemija. Prvo su krenuli Nadrealisti na televiziji. Prvu epizodu gledao

sam kroz prozor jedne kuće u Zemunu, gdje smo te noći imali naš prvi koncertna zapadu, u holu hale Pinki, pred nepunih osamdeset duša. Zemun je varošica sakućama kojima se lako da prikrasti i viriti kroz prozor ravno domaćinu ukuhinju. Naiđosmo, tumarajući pred koncert, na jednu ušorenu kuću, ugledasmoidealan raspored u sobi sa televizorom okrenutim prema nama, prikradosmo se ipogledasmo prvu epizodu, vireći domaćinu preko ramena, iza leđa.

Zatim je izašla ploča, a na njoj i Zenica bluz. Ploča je odmah dobila etiketušunda, te je time postala skuplјa za desetak odsto u odnosu na ostala izdanja.Onda smo i mi uzeli odmor i otišli na more, da bih na moru primijetio kako seutorkom raja skuplјa u onim odmaralištima koja su imala televizor, ne bi ligledali „neke lude Bosance". Onda sam dobio informacije da je Radio Sarajevo

143

zabranio emitovanje skoro svih naših pjesama, uklјučujući i Zenicu bluz, zbogspominjanja čakije i svega onoga što vrijeđa osjećanja radnog čovjeka igrađanina, pa sam onda zvao jarane u Beogradu i Zagrebu, koji su mi rekli da suslušali ploču i da se „ovdje pravo sluša, i da je Zenica hit na svim slobodnimstanicama i, što je još važnije, na žurkama, ali da se nema nigdje više kupiti". Pasu onda počela da stižu pisma obožavalaca na moju adresu. Prvo desetak, pa sto,pa hilјadu. U početku sam ih čitao... „Odlične su vam pesme... Kada ćete doći uNovi Sad... Zašto nema više humora na našoj televiziji... Bolјi ste od Čkalјe,cijeli Vukovar vas voli..." Pa su onda sa pismima počeli da stižu i novinari, prvojedan, pa tri, pa pet, pa dvadeset, pa se onda moja malenkost počelaidentifikovati sa oba projekta, te je nastala zabuna da Top listu nadrealista ustvari radi Zabranjeno pušenje, na šta su ostali članovi Haqrealista pizdili,naročito Đuro, koji je imao svoju grupu Bombaj štampa. Pa su onda iz Jugotonajavili da ne bi bilo loše da se pojavlјujemo na nekim TV programima u kojima seosim muzike promovišu i recepti za neka jela, roba široke potrošnje, paste zazube, izbori za mis...

Gotovo je. Postali smo mejnstrim.U Beograd smo došli noćnim vozom u sedam ujutro i krenuli prema SKC-u,

gdje je trebalo da bude naš prvi pravi, veliki koncert na „Zapadu". Ispred stanicesu nas sačekali momci obučeni u Nјu primitivs odjeću i tražili autogram, a mismo mislili da nas zajebavaju. Imali smo dva rasprodana koncerta u hramunovog talasa, hilјade intervjua, još jedan koncert u hali na Novom Beogradu,ubrzo u Pioniru, sve rasprodato sa još toliko lјudi napolјu... A ja sam spavao kodtetke. 

Onda su krenuli drugi koncerti, pune dvorane, stadioni, histerijaobožavatelјa, sve ko u najgluplјim američkim filmovima. A mi, ko dobroraspoloženi idioti, nesvjesni težine koja nam je stavlјena na leđa, ostadosmoglineni golubovi za razne mešetare, sjecikese, menacere, probisvijete iprevarante koji su u nama vidjeli budale i naivčine nesvjesne sile koju posjeduju.Tu se umiješa i lјudski ego, pa smo imali osjećaj kao da smo uhvatili Boga zabradu. Niko nam više nije bio ravan. Juga nam postade tijesna, jedno rame uSežani, drugo u Đevđeliji. Autoriteti oko nas popadaše, pa nisam više dizaoslušalicu bez prijeke potrebe. Nadrealisti su učinili da se osjećam moćan, natronu, bezbijedan i nedokučiv.

Bože, kako li je samo lako izgubiti tlo pod nogama, kako je uspjeh lažlјiva iopasna stvar, kako se čovjek ulјulјka, gubi svijest o sebi i drugima, prepušta se

144

maštanju. Život zaista postaje san, ali onaj lažni, opasni, koji ne daje duboki miru duši kome svi težimo, već iluzije da je sve oko tebe upravo onako kako ti želiš.Kako li je tek političarima kad osvoje vlast? Kako oni lako odlijepe, kako oni„izgube odijelo", a niko oko njih im ne smije reći da su goli. Uspjeh je, u stvari,najveća kušnja, poslјednja tačka provjere koju ti onaj odozgo daje, da isprobasve tvoje osobine.

Naša ideja je bila da muzikom promijenimo svijet, i od te ideje nismoodustali.

Nas su pare mimoilazile kao što krajputaše mimoilaze automobili u jurnjavi,ali nas pare nisu interesovale. Zato nas nije mimoišao osjećaj moći koji se stvarau svakome ko može da izađe pred pet, deset, pedeset, sto hilјada lјudi, dadiriguje njihovim osjećanjima, da ih diže i spušta po svojoj potrebi, da seidentifikuje s njima, postane jedan od njih, i da zajedno s njima doživi ekstazu,izlazak duše iz tijela, potpuno otjelotvorenje onoga što na Istoku zovu „nirvanaorgazmičkog tipa".

Tu negdje, ja sam našao to zadovolјenje, i već poslije prvih konceratashvatio sam koja je moja funkcija. Biti dvorska luda, ceremonijal-majstorvelikog rituala. Turistički vodič u stanje besvijesti.

Sa iskustvom nekog ko za sobom ima više od hilјadu svirki, podijelio bihpjevače na dvije velike grupe: na sveštenike i dvorske lude. Sveštenici su onikoji svoju komunikaciju sa publikom grade intuitivno, duhom i instinktom bezagresivnog ponašanja. Oni svojom sugestivnošću i vjerom u ono što rade iizgovaraju ubacuju i poslјednjeg gledaoca u sali u svoj ezoterični ceremonijal.Sveštenik radi na svojoj mirnoći, samouvjerenosti koju gaji u sebi i strplјivostikoja na kraju pobjeđuje. On ne gleda nas, već unutar sebe, a mi to osjećamo, jermi postajemo on, a on je odavno mi. Tako sjedinjeni, osjećamo njegovu poruku,identifikujemo se s njim, i lagano, ne osjetivši prelaz iz realnog u nadrealno,postajemo njegovi slјedbenici, robovi, a emocije koje on sipa po namaobuhvataju svaki segment našega Ja. Ha kraju, vjerujemo mu do groba.Sveštenik na bini je bio, recimo, Morison, koga nisam gledao, ili Leonard Koen,koga sam gledao.

Dvorske lude su oni pjevači koji razmjenu energije sa publikom gradeagresivno, fizički, netremice, prateći svaki detalј u moru mase ispod sebe. Svakakretnja, potez, urlik, poziv, sve je usmjereno na zajedničku molitvu, pokušaj dase postane jedno. Dvorska luda ne bira sredstva i nestrplјiva je. Ona radi nafizičkom jedinstvu, na materijalizaciji emocija i njihovom pretvaranju u znoj,

145

smijeh i suze. Dvorska luda ima i tajno oružje koje sveštenik nema. Nјoj je svedopušteno, da se penje, skače, skida, okreće naglavačke, da maše, visi, urla, daglumi bolesnog, zdravog, veselog, tužnog... kao klovn. Dvorska luda je Džeger...Ili možda Igi Pop... Ja?

I tu upadoh u zamku.Nakon tako vrtoglavog uspjeha, u kome je ona krivulјa kojom biznismeni

pokazuju kretanje profita kroz prostor i vrijeme u našem slučaju išla uzbrdo poddevedeset stepeni, osjetiš se svemoćnim i nedodirlјivim. Rijetko se gledam uogledalu, ali tih dana vidio sam na glavi krunu.

Moja zabluda je bila još dublјa. Bio sam uvjeren da se nisam promijenio,mislio sam da me nijedan geler eksplozije uspjeha nije dohvatio. Bio samponosan na sebe koliko sam zajeban. Ego je mnogo lukava stvar. Obolјeli Ego jeneuhvatlјiv. Taman misliš da si ga zauzdao, a u stvari to nisi bio ti, nego tvojeJa. Taj osjećaj bio je još jači kada sam svjestan činjenice da smo baždareni kaomali garažni bend učinili ono što nije pošlo za rukom ni onim grupama koje subile produkt muzičke industrije i čiji je cilј bio tiraž, tiraž i samo tiraž. Oni namkao veliki projekti nisu bili ni do kolјena.

Uglavnom, nije ni čudo da sam se jednog jutra probudio misleći da binajlogičnije bilo da postanem predsjednik Jugoslavije. Tito poslije Tita.

Ta iluzija, to zaneseno stanje, kao u nekom malo bolјem američkom filmu,donijelo mi je i prvi pravi konflikt u životu, i to sa likom od kojeg sam najmanjeočekivao. Sa Titom.

146

18

DANAS JE DAN REPUBLIKE Tito je bila čarobna riječ. I zajednička i vlastita imenica u isto vrijeme. I

pridjev i zamjenica. Čak i glagol („nemoj mi se tu titit..u smislu praviti važan).Tito je ovaplođivao i sve i ništa. Kao džoker u kartama. Može da zamijeni

sve. I više od toga. Tito je bio i konkretan i apstraktan pojam. I duh i materija.Ljudi su ga volјeli kao što vole sebe. Kasnije su govorili da su ga mrzili kao štomrze bližnje.

Činilo im se da je vječan i da je bez njega sve besmisleno. To se vjerovatnočinilo i njemu. Nјegovo prisustvo donosilo je mir, a njegov pogled bezbrižnost.Sa Titom na čelu, cijela zemlјa živjela je u djetinjstvu. Sa njim su svi bilinasmijani, vedri, veseli, niko nije bio gladan i tužan, a o bolesti ni pomena.Cijeli svijet se bojao krize, inflacije, rata, bombi, a mi smo se bojali zmija ipaukova. Toliko nam je bilo dobro. Čak i oni koji su umrli za vrijeme Tita, a onisu rijetki, umrli su sretni, jer, blago njima, umrli su za vrijeme Tita, spokojno iblaženo. Bespotrebno je reći da je Tito uvijek u pravu. On ne samo da je uvijek upravu, nego je istovremeno i u krivu.

Nјegove slike bile su okačene svuda. Po izlozima prodavnica, u salama zafizičko vaspitanje, u učionicama, na stolovima, na pijaci, u autobusu, umesarama, samoposlugama, slastičarnama, kinima, pozorištima, kancelarijama,fabrikama, po privatnim kućama i stanovima, u zvaničnim državniminstitucijama... One su u njegovo doba postojale. Mislim na državu i institucije.Dakle, Tito je bio arhe. Prapočelo svega.

A ja to nisam primjećivao. Rastao sam uz njega kao što djeca rastu uzstogodišnju lipu. Penju se po njoj, na njoj prave kućicu, s prolјeća beru cvijet dabi pravila čaj, a s jeseni skuplјaju njeno lišće, gledaju je sa prozora kako po njojpada kiša ili veje snijeg. Kriju se u njenom hladu za vrijeme lјetnjih vrućina,upisuju svoja imena uokvirena srcem u njenu koru. Tek kad dijete ode od kuće ilikad se lipa sasuši, kad je posijeku, primijeti se njena veličina. Jebote, kolika jebila ona lipa, a?

A Titova veličina je bila nepregledna. Tolika da za nju nikad nisam ni pitao,niti je bilo potrebe, jer odgovor na pitanje koliki je Tito nisu znali ni mama nitata. Tek kada su sve njegove slike otišle u istoriju, primijetio sam koliko ih je

147

bilo.Tita su volјeli svi naši narodi i narodnosti. Slovenci i Hrvati zato što im je

napravio državu, amnestirao ih od zločina, preveo ih na pobjedničku stranu iasfaltirao im put ka samostalnosti. U tri trake. Makedonci, Crnogorci iMuslimani zato što im je dao ime, zastavu, naciju, a ostalo se može naći kodKineza. Albanci ga obožavaju. Dao im je sve. Tita nisu volјeli jedino Srbi iustaše, a pošto su ustaše nekad bili Srbi, možemo slobodno reći da Tita nisuvolјeli samo Srbi. A Srbi su ga napravili. Bez Srba, Tito ne bi postao Tito. Tolikoo Srbima. Vratimo se Titu. I meni. Šta sam mislio ja?

Izguraše me u hodnik. Dug, siv i slabo osvijetlјen. Zid je dopola bioprekriven masnom bojom. Sjetih se hodnika u Bolјšom teatru. Isti su ovakvi.Čuh Hor Jevreja iz opere Nabuko, zatim vrisak spikera Radio Sarajeva, koji nasobavještava da je Želјo izjednačio u Mostaru, pa moju učitelјicu koja me kudi...Nasmijah se. Kako kroz mozak cure slike kada čovjeku prestaje da radi srce.Kojom brzinom se mijenja pejzaž sa one strane uma. To se pomiješa saglasovima tehničara koji me guraju niz hodnik.

„Jebote, ovo je Nele."„Pa kako nisi znao? Meni su rekli još jutros."Još jutros? Pa koliko to ja dugo ležim?!Imao sam osjećaj da je to sve skupa trajalo pola sata... a ovaj kaže još jutros.Zamaknusmo iza ugla. Tamo stajahu Jana i Vlado. Kako su oni ušli ovamo?

Kuda su se iskrali?Jana mi reče da je sve u redu. Kada čovjek vidi ovako lijepa lica, mlada kao

rosa, teško je da ne osjeti radost. A kad se tamnim hodnikom, kroz koji me vodedo prve koronarne, prostre zvonak mladalački glas, teško je ne osjetiti spokoj ivedrinu. Nјihovi osmijesi razgrnuše mi gomilu misli što su se rojile u mojojglavi i oko nje. Milina ih je bilo gledati. U njihovoj blizini ne bješe ni Sudbine niarhanđela. Nemaju šta da traže. Kao da su se razbježali od udara mladosti ilјepote. Jana mi baci osmijeh dug i iskren, kako samo ona to zna. Taj osmijehponesoh sa sobom u šok sobu... 

Iznad moje kuće dizao se mali brijeg. Ha vrhu tog brijega stajala je jednavelika žuta kuća. Ta žuta kuća bila je prvo što sam imao prilike da vidimotvarajući oči i gledajući napolјe. Nosila je neku neizrecivu tajanstvenost, nekumisteriju koja se usadila duboko u meni i koja me pratila cijeli život. Žuta kućasimbolizovala je sve ono što sam pokušavao da otkrijem, ostvarim u životu. Kadgod krenem u neku novu avanturu, otvori mi se velika žuta kuća na vrhu brijega.

148

Mora se priznati da sam dosta toga i postigao, ali u tu žutu kuću nikad nisamušao.

Tog 29. novembra zapadao je veliki snijeg. Tog dana u Sarajevu običnozapada prvi snijeg. Rijetko kada omane. Brijeg je bio pokriven debelim slojembjeline, a žuta kuća je izgledala kao jaje na oko. Zasijalo je sunce, koje je jerazbijalo snijeg na hilјade sitnih svjetlucavih biserčića. Snijeg čini ulicu gluvom.Debeli pokrivač uguši lјudske korake i coktanje potpetica, a čovjekov glas otoplii ublaži. Tu blagost koja ovlada svijetom na koji je pao veliki debeli snijeg, imirnoću kojom sunce ovaploti sve što se kreće po njemu, možemo slobodnonazvati rajskom. Ja sam jedan od onih koji vjeruju da je raj u stvari velikasnježna planina, okupana suncem.

E, takav je bio taj 29. novembar, kada su mene primali u pionire. Pa kakoonda čovjek da ne voli Tita?

Imao sam bijelu kapicu i crvenu maramu, kao što ima svaki Titov pionir uSocijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini. Imao sam u svakoj svojoj knjizinjegovu fotografiju. To je bila jedina fotografija u mom školovanju na kojoj senisu smjeli crtati brkovi. Bijela kapica i crvena marama dobija se, kod nas u 

Osnovnoj školi „Ahmet Fetahagić", na Dan pionira i Republike, za dvadesetdeveti novembar.

Mi smo stajali u redovima. Holom se širio miris masne farbe sa zidova. Svase škola umila za taj dan. I ona diše uzbuđenjem koje osvaja naša mala srca.Vazduh je bio otežao od znoja i uzdaha i vonja nakvašenih dječjih čizama sakojih se stao topiti snijeg, praveći lokvice ispod naših nogu. Jedno dijete, dvijelokve. Po velikim staklenim površinama, odozdo, hvatao se mraz, a odozgomagla od našeg daha. Dječja graja miješala se sa zvukom partizanskih marševakoji su dolazili iz prozuhlog zvučnika, okačenog na pročelјe iznad kog su stajaliTitova slika i natpis izrezan od stiropora obojenog u crveno. ONI SU ISTORIJUPISALI KRVLjU! Tu se desilo moje prvo neslaganje sa Titovom politikom. Nijemi, onako malom, bilo jasno zašto bi neko istoriju pisao krvlјu. Valјda jejednostavnije pisati je olovkom!?

Stajali smo okrenuti ka improvizovanoj pozornici, na koju su izlazila starijai mudrija djeca, praćena recitacijama, igrom i pjesmom. „Ovo je veliki dan",počinjali bi oni svoje govore, a nas bi polako hvatala dosada, zvjeranje i nervoza.Čak ni maštovita scenografija sa zastavama SFRJ, CR BiH i SKJ, sa sve Titovomslikom i natpisom o istoriji i krvi, nije uspijevala da zadrži našu pažnju.

Gledao sam djecu koja su se smjenjivala na bini, zavidio sam njihovoj

149

rječitosti i slavi, i mislio da ja nikad neću imati toliko godina koliko imaju oni.Mnogi od njih su bili meni nedokučivi četvrti razred. Ali, zavidio sam i onimmangupima iz naših redova koji su već poslije prve recitacije počeli vidnoizražavati dosadu, što zbog hiperaktivnosti, karakteristične za prigradsku djecu,što zbog nezrelosti i manjka vaspitanja. U tren oka redovi se pomutiše pod„pritiskom" onih koji stadoše gađati košpicama djevojčice iz drugih razreda igaziti one pored sebe.

Obje te strukture nosile su neki izazov, tajnu koja je stajala ispred mene, kaoona žuta kuća, i koju moram da otkrijem ne bih li postao kao oni. Kako ću ja dabudem pametan, a i mangup u isto vrijeme?!

No, šta se s njima zbilo, pitam se sad dok me vucaraju po hodnicimaUrgentnog centra, u prvo koronarno odjelјenje, gdje sam ne htijući dospio ovogpredivnog nedjelјnog jutra. Šta se zbilo sa svom tom finom, vaspitanom djecomkoja nam je sa pozornice moje osnovne škole poručivala kako ulazimo u svijetpravde, istine i čovjekolјublјa. Ta fina, lijepo vaspitana djeca, pravilnopostavlјenog glasa, uredno počešlјana, umivena i čista, zategnutih vratova ikičme, djeca koja su nam napravila divan program za taj svečani dan, ubrzozatim, prolazeći kroz sve školske institucije i forume, postaju dijelovi raznihpartijskih struktura, vješto plivajući na površini uzburkanog mora u koje je mojazemlјa ušla nakon Titove smrti. Završivši visoke škole, kao po nekoj ranijedogovorenoj pogodbi, njih je slјedovalo radno mjesto, uglavnom u kancelarijamanedaleko od roditelјskih, ušuškan prostor između čaršije i Marijin dvora, šank ujednom od najvažnijih sarajevskih kafića, najlјepša djevojka iz razreda, slatkamala dječica, od čije se galame nije moglo gledati Nedelјom popodne, vikendicana Nišićima, a zatim, ukoliko su promućurniji i sa manje obzira, i stan odosamdeset pet kvadrata u nekoj od sarajevskih novogradnji sa sve garažom igolfom dvojkom u njoj.

Nakon ovako vrtoglavog uspona, jedino što je ostalo od izazova junacimapriredbe na kojoj sam primlјen u pionire, bio je povišen holesterol, enzimi u jetrii šećer uvijek blago iznad normale. Srećom po njih i po njihove krvne slike, tudosadnu, monotonu priču razbio je ratni sukob, tresnuo ih o zemlјu, oteo im onošto im je dotadašnji život na kredit dao, i onako gole, bez imuniteta, ostavio dačame nemoćni i poniženi u nekom podrumu pod granatama ili ispred nekihambasada pod sigurnosnim kamerama, tražeći od njih da odbace cjelokupnosvoje znanje, moralne poglede, način razmišlјanja i svjetonazor, da sve vrate nanulu, te da svoj život, barem onaj dio koji im je preostao, počnu iz početka, ne

150

osvrćući se nazad, baš kao što se ni navijači Želјe nisu osvrtali iza sebe nasemafor, na kome je pisalo da Zvezda vodi četiri prema jedan.

Još jedna sreća pratila je junake te moje priredbe. Ogromna većina njihpreživjela je rat, ne samo zbog toga što su im elementarno znanje stranog jezikai kultura komunikacije (nesretna masa koja je u grad nahrupila sa prvim udarimagranata, bježeći od „četnika", to znanje nije posjedovala) omogućili da se navrijeme, preko raznih međunarodnih, humanitarnih organizacija izvuku izSarajeva, već zbog činjenice da i sam rat nije donio onolike rezultate (čitaj žrtve)koji su očekivani s obzirom na snagu i intenzitet mržnje, netrpelјivosti iarogancije koje su tim ratom upravlјale. Drugim riječima, u odnosu na Drugisvjetski rat, ovaj poslјednji u potpunosti je podbacio i brojem žrtava imaterijalnom štetom, te jedino čime se može „pohvaliti" pred istorijom jestebroj izbjeglica, a to protagoniste priredbe te davne 1969. i nije tolikointeresovalo, čak im je išlo u prilog, jer su se oni, barem oni koji su se na tajkorak odlučili, sa svojim znanjem, radnim navikama i vaspitanjem ponijetim izdobrih kuća, vrlo brzo snašli u Misisagi, Torontu, Hjustonu, Kičineru, Sidneju. Isada tamo, sa drugim pasošem u rukama, sa malo većom platom nego što bi jeimali u Sarajevu da nije bilo rata, bojuju one iste bitke, koje 6i ih očekivale da jesve ostalo normalno, bez velikih istorijskih poremećaja. U novim uslovima, kaoda rata nije ni bilo, sve se svelo na dovođenje holesterola, enzima jetre i šećera ugranice normale. Jednom godišnje, oni iskoriste komoditet koji su im dale novedomovine, te svrate do Sarajeva, ne bi li naišli na nekoga s kim bi moglinormalno popričati. A tih je sve manje.

„A šta je s onim drugima?", upita Sudbina, koja se odjednom nađe ispredulaza u koronarnu jedinicu iz koje dva medicinska brata izađoše žurnimkorakom, bez izraza na licima.

„Aaaa, sa mangupima."Ovi drugi, mangupi, često marginalizovani i izopšteni iz onog vidlјivog

svijeta za koji mogu da posvjedočim da je u to vrijeme postojao, oni su ispadaliiz igre, što zbog neelastičnog sistema u kome su rasli, što zbog svojeneprilagođenosti, ambicija i pohote, te su se neki već za vrijeme osnovne školeokretali kriminalu i lopovluku, dok su se oni promućurniji, nakon redovnih osamrazreda škole, okretali onoj djelatnosti koju su nazivali jednostavnim imenomživot. Ti su, u klјučnom momentu, došli u dodir sa novcem, radeći kao zanatlije,konobari, trgovci, ugostitelјi, organizatori kulturnih manifestacija, pilјari,preprodavci na veliko i malo. Onaj koji je osjetio novac u rukama, taj je znao

151

koja pravila igre uskoro dolaze, onaj koji je osamdesetih živio brojeći crkavicu izarađujući na kupoprodajnoj razlici cijene borovnica na Jahorini i cijene istogprodukta na Markalama, njega nije iznenadio promijenjeni sistem vrijednosti,koji je kao srednjoamerički tornado pobucao milione domova sa ove straneBerlinskog zida.

Ti mangupi znali su tumačiti kursnu listu, dok oni sa pozornice nisu znali dato postoji. Ali oni je nisu tumačili na način na koji su to činili obrazovaniteoretičari, pušeći sarajevski marlboro za stolom u Parkuši sa pogledom naTitovu ulicu, i spekulišući o tome da li ovakav pad dolara uslovlјava i skokcijena goriva na svjetskom tržištu, već su je mjerili deblјinom vlastitognovčanika.

Oni koji su tog sunčanog novembarskog jutra u holu moje osnovne škole bilibezbroj puta opominjani od učitelјica i nastavnika, da puste na miru ostalu djecukoja uživaju u ovako krasnoj priredbi, svoja jedra su polako ali sigurno okretaliprema vjetrovima koji su uskovitlali prostor iznad njihove domovine s krajaosamdesetih godina, da bi iznenada izbili na čelo regate u klasi „moja nacija,moja šansa" nakon „demokratskih promjena", zauzeli fundamentalna mjesta,prvo u svojim nacionalnim partijama, zatim u svojim nacionalnimgeneralštabovima, pa onda u prvim, pravim demokratskim institucijama. Hakraju, svu svoju snalažlјivost kapitalizovali su ugradivši se u temelјe agencija zaprivatizaciju, namještenih tendera i državnih institucija, prešavši tako put odmarginalca sklonog kršenju javnog reda i mira do uglednog građanina, čije imepredstavlјa ujedno i najveću katastarsku jedinicu u elitnim gradskim opštinama.

Za takvu plovidbu na otvorenom tranzicionom moru, po kome su plutalileševi onih koji nisu bili u stanju da se prilagode novonastalim uslovima, bilo jepotrebno imati „đon obraz", hladno srce, poznavanje četiri osnovne računskeradnje i uvijek spreman metak u cijevi. Nјih na površinu nije izbacio rat, većpromjena, jer isti takav sloj lјudi pojavio se u svim postkomunističkimzemlјama u kojima rata nije ni bilo. Svi oni vele da se komunizma sjećajunerado, kao da su bili neki veliki sociolozi teoretičari, filozofi disidenti, a nepilјari, kafedžije ili, u najbolјem slučaju, trgovački putnici. Takvi igrači listomizražavaju rezervu prema vremenu u kojem su se „gušila lјudska prava", kao dasu još onda u sebi nosili plamen Francuske revolucije, a ne bronhitis izazvanpretjeranim pušenjem jeftinih cigareta, prema vremenu u kojem njihovopreduzetništvo nije moglo doći do izražaja zbog „nakaradne privredne politike".Svi su oni bili na margini i, tobože, ne zbog svog socijalnog nesnalaženja, nego

152

zbog njihove odlučnosti da se do kraja bore protiv nepravednog sistema.Svoje indolentno ponašanje za vrijeme programa posvećenog našem prijemu

u pionirsku organizaciju, oni danas objašnjavaju svojom promućurnošću,zahvalјujući kojoj su već tada vidjeli neumitnu propast jedne promašeneideologije, a nipošto (ne)vaspitanjem koje su ponijeli iz kuće. Dok to govore,igraju golf na istoj onoj livadi na kojoj su prije samo dvije decenije čuvali ovce.Nјihova nesreća, međutim, leži u činjenici da su rijetki oni iz te plejade koji ćeugledati svoje unuke u istim katastarskim jedinicama koje su u ta smutnavremena prepisane na njihovo ime. Nekoga neće biti. Ili njih, ili unuka, ilikatastarskih jedinica.

„A ti koji su pisali one stihove? Ko su bili oni?"Ja, nadahnut opisom tog čarobnog novembarskog jutra, nastavih svoj

ekspertski ekspoze.Pitate se, gospodo, a ko su ti koji su pisali one divne stihove pred kojima

sam se klanjao i koji su mi natjerali suze na oči. To su bili pjesnici!Ali i pjesnik je prevalio dug i mukotrpan put od momenta kada sam ja

priman u pionire do momenta kada me primaju u prvu koronarnu jedinicu.Pjesnik je u komunizmu bio opasno oružje, uvaženi faktor čija je riječ

mogla da pokrene talas, da uzburka more. Komunistički vladari su ga se plašili,jer su znali da je njihova vlast bazirana na ideji, a pjesnik, po prirodi stvari, nosiviše i jače ideje od samog komunizma. Komunizam ga se plašio, jer je znao daga je pjesnik na neki način i doveo na vlast, pa se moglo dogoditi da ga sa vlasti iskine.

Pjesnik je volio komunizam dok ga nije počeo žulјati. Kad ga je počeožulјati, pjesnik je u komunizmu vidio stege, lance. No, pjesnik je čudan. On ćevidjeti lance i stege u bilo čemu drugom, čak i u slobodi, jer on može to da vidi,jer je pjesnik. Međutim, pjesnik je htio da raskida lance i stege.

Pjesnik tada ulazi u boj za slobodu. Prvo piše, pa biva prognan, pa seudružuje, pa ulazi u forume, obraća se međunarodnim institucijama, obraća sesvom narodu, vapije za pravdom, ime mu se mota po novinama, predviđakataklizmu, ulazi u narod, otvara narodu oči, budi ga, osvještava, organizuje se,prestaje da bude pjesnik, postaje političar, pravi se da je još uvijek pjesnik a nepolitičar, počinje svađu sa drugim pjesnicima, a drugi pjesnici se svađaju s njim.Oni se svađaju zato što pripadaju različitim narodima, narodi im se ne podnose,ne podnose se ni pjesnici, narodi se hvataju za guše, pjesnici to opjevavaju,komunizam umire, rađa se rat, pjesnik je u uniformi, naoružan, piše pjesme,

153

staje rat, pjesnik nestaje.Pjesnika više nema. Ne snalazi se u novim okolnostima jer u demokratiji

lanaca nema, ali nema ni ideja. Čega ima u demokratiji? Robe. Sve postaje roba.I voda i vazduh i misao i pjesnik. Pjesnik postaje samo jedan od onih kojiizbacuju svoje ideje na slobodno tržište. Što je tržište slobodnije, pjesnik sveviše gubi na značaju. Što je više slobode, pjesnika je sve manje. Koliko smosamo pratili poeziju dok smo bili mladi, u komunizmu, okruženi zabranama,iscrtani granicama, naslonjeni na bodlјikavu žicu, a koliko nas malo poezijainteresuje kad tih međa nema, kad nam je sve nadohvat ruke, kad se ni nesjećamo stege. Pa šta je tu na stvari?

Izgleda da je pjesnik čovjeku potreban u ropstvu, kad je vezan, kada vučetešku gvozdenu kuglu tiranije za svojom nogom. U slobodi pjesnik nema višenikakvu funkciju. Dosadan je, blijed... Ili mi u slobodi nemamo vremena zapjesnika. A da li je slobodan onaj koji nema vremena?

Zato pjesnik u slobodi ne zarađuje dovolјno, mnogo manje od pjevača ilistručnjaka za marketing, nebitan je u pregovorima oko formiranja vlade, nemože da utiče na najjače stranke, a njegove pjesme i ideje niko ne čuje, jerdemokratska vlast nije sastavlјena od ideje i pjesme, već od broja glasova uparlamentu. Pjesniku komunizam garantuje disidentstvo ili, ako je pjesnik dobar,Gulag, a kapitalizam grobno mjesto u aleji zaslužnih građana.

Komunizam je i propao zbog toga što je to suštinski elitna ideja. Komunistisu sebe i nazivali „avangardom radničke klase". Uvijek sam se pitao kakoavangarda može da vodi državu? Pa logično bi bilo da državu vode mediokriteti!Oni su ogledalo nacije, a ne avangarda. Avangardu niko ne razumije, jer ako jerazumije, ona više nije avangarda. Onog trenutka kad je avangarda izgubila dah,kada je komunizam pao, radnička klasa nije to ni primijetila. Kako će primijetitikada je pala avangarda. To normalan čovjek ne vidi. On vidi kada padne gol ilidinar, ili snijeg, ali pad avangarde se ne primjećuje. Otuda ta nepodnošlјivalakoća pada komunizma. On se i nije mogao zadržati na vlasti osim silom, jer semase nisu mogle s njime identifikovati kao što su to mogle sa kralјem, gdjepostoji jaka tradicija, ili s religijom, koja nikada nije imala problema sapopunjenošću smještajnih kapaciteta. AKO su radnici toliko vjerovalikomunizmu, što ga nisu branili?! Što nisu izašli na ulice i rekli „ne damo naškomunizam". Ne, radnicima je mnogo interesantniji onaj šareni izlog što jestajao na mom putu ka muzičkoj školi.

Pjesnik je bio opasnost jer je „radničku klasu" upozoravao da postoji još

154

nešto osim ideje koju joj njena avangarda nudi. Onog momenta kad je Partijapostala brojna, prestala je biti avangarda, postala je mediokritetska, mejnstrim, asvakom mejnstrimu se ne ostavlјa naročito mnogo vremena do kraja. Dolaskomdemokratije, čitav sistem gubi na težini i postaje nešto što je slično lebdenju ubestežinskom stanju. Stručnjaci koji su to lebdenje nazivali „tranzicijom", imalisu zadatak da obmanu lјude koji pamte Tita i socijalizam kao nešto sigurno ibezbjedno, da ih ubijede da će vrijeme sigurnosti ponovo doći, ali ovaj put uobliku demokratske vlasti koju imamo pravo mijenjati svake četiri godine.Pokušali su da objasne čovjeku koji pamti Tita da i kapitalizam ima isto srce kaoi komunizam. Otuda su i izmislili riječ tranzicija, pojam koji, u stvari, nepostoji. Period koji moramo da prođemo da bismo ugledali sunce na krajutunela. Tranzicija je laž koja uliva nadu onim naivnim, onima koji stoje u reduza neka mirnija vremena. Naravno, pošto ne postoji, tranzicija je vječna. Sada,kada je sve manje onih koji se sjećaju Tita, ta riječ se polako povlači iz upotrebe.

Nema tranzicije. Ima samo kapitalizma. Kapitalizam nema srca. Jedina vezaizmeđu kapitalizma i srca je srčani udar.

155

19

KAKO JE CRKO MARŠAL Ho, kada se sjetim tog čarobnog Dvadeset devetog novembra, kada su me

primali u pionire, i mog prvog susreta sa Titom, čiji mi je pogled sa velikefotografije postavlјene u pročelјu hola ulivao sigurnost i mirnoću, nikako mi nijejasno zašto je došlo do mog sukoba s njim?!

Uvališe me u sobu u kojoj je, čini mi se, već ležalo više hilјada lјudi. Alikad si u ovakvoj situaciji, svejedno ti je gdje si i s kim si. Oko mene cijučuaparati za mjerenje otkucaja srca, lјudi jauču, neki su ludi.

Bilo je to predvorje onoga svijeta, mjesto odakle se duše šalјu pred SvetogPetra. Vidim da Azrael jako dobro poznaje ovu prostoriju. Hodao je po sobinečujnim koracima, vješto izbjegavajući sudare sa medicinskim sestrama idoktorima, koji ne govorahu ništa među sobom, ali radiše kao u nekom filmu nasedamdeset osam obrtaja. Azrael baci pogled na ekrane na kojima stoji slika radasrca onih koji su imali tu sreću da dođu dovde. Vrti glavom, zabrinut za sudbinujedne debele žene, čiji se broj otkucaja polako smanjuje. Oko žene su imedicinski radnici. Pokušavaju da broj cijuka koji dolaze sa njenog aparatapovećaju. Niko ništa ne priča. Samo se pogledima domunđavaju. Dva ili tripogleda i odvedoše ženu iz prostorije. Azrael krenu s njima. Ja pogledahSudbinu, koja sjeđaše preko puta stola na kome su stajale epruvete, papiri,stetoskopi, mikroskopi. Ona slegnu ramenima.

„Šta je sa ženom?"„Visok krvni pritisak, holesterol. Obično žene to nemaju... ali Jovana

Vlaisavlјević."„I ?"Sudbina okrenu glavu od mene. Znala je da su lјudska bića osjetlјiva i da me

u ovom trenutku ne treba podsjećati na smrt.„Nastavi...", reče blagim glasom, punim razumijevanja i znatiželјe.Tito? Tito je bio prisutan sve vrijeme mog odrastanja, pratio me na svakom

mom koraku, pružio mi bezbrižno djetinjstvo i veselu mladost, u nekimtrenucima bio sam ponosan na njega, kao što sam danas ponosan na Noleta. I jasam mu bio zahvalan. Pisao sam mu školske radove, obećavao sam mu da ću datisve što on od mene bude tražio, nisam mu zamjerao što nikad nije došao u naš

156

grad, ili ako je i došao, a ja ga nisam vidio. Pratio sam štafetu punog srca, čaksam i svirao na dočecima, iako je on već odavno bio počivši.

Ja nisam bio izuzetak. Cijeli narod je bio kao ja.Zbog čega? Zbog čega je jedan narod (ili više njih) pristao na to da mu jedan

čovjek bude garant mira i sigurnosti? Odakle ta bezbrižnost u kojoj smo biliulјulјkani pedeset godina? Šta je njeno ishodište? Titova propaganda? Teško.Nema te propagande koja može da anestezira neki narod da se u njemu ne čuje nimuha, a da sam narod na to rado ne pristane.

Nije da Titu niko nije pružao otpor. Postojali su intelektualci, misleći lјudi,umjetnici, pjesnici, koji su o njemu govorili mnogo gore no što sam rekao ja. Alinjegovo lukavstvo, pametan slijed poteza, šarm i autoritet koji je posjedovao,uvijek su ih neutralizovali, te je javno mnjenje redovno stajalo iza njega držećimu stranu, tražeći od njega da ostane ono što jeste. Bog koji hoda.

Nakon smrti postao je duh koji hoda. Ko Zagor.Nije ovaj narod anestezirala ni represija koje se nije libio kad bi osjetio da

mu se klima stolica. Goli otok je najstravičniji oblik te represije. Ali represijameđ lјudima širi strah, a mi strah nismo osjećali. Mi smo osjećali sigurnost ibezbrigu. Mi se nismo osjećali kao zatvorenici jednog sistema, već kao maladjeca. Jugoslavija nije bila zatvor, već obdanište. Vrte se tobogani, lјulјaju selјulјaške. Ne vjerujem da bi bilo drugačije i da je imao Sibir iza sebe, kaoStalјin, ili velike stadione za masovne egzekucije, kao što je imao Pinoče.Nјegov sistem vladavine nije bio zaplašivanje, već nešto što je na Balkanu skoronemoguće, povjerenje. Mi smo potpisali ugovor s njim da će nam biti dobrodokle god je on živ i na vlasti. Mi smo potpisali ugovor na međusobnu lјubav ibezgranično vjerovanje. On nam je to omogućio. Otac svih nas. Naš najveći sin.Naše je bilo samo da se ne miješamo u njegov posao. Ni on se nije miješao usvoj posao. Ljubav je bila toliko razvijena da čak i kad je bilo očigledno da nasvara, mi smo mu opraštali, osuđujući one oko njega. Ljubav je bila tolika da, kadsmo navijali na nekoj utakmici, izgovarali smo njegovo ime, kao da je onpostigao gol, a ne Džajić, kao da je on zakucao iza leđa, a ne Pero Vilfan, kao daje on nokautirao Žilberta Koena, a ne Marjan Beneš.

Ali je bio namazan. Koristio se američkim metodama. Korumpirao nas je.Kupio nam je kola, vikendicu, dva mjeseca na moru, dvije sedmice na Jahorini isijaset rođendana. Te njegov rođendan, te rođendan njegove Republike, terođendan njegovog ustanka u Srbiji, zatim njegovog ustanka u Crnu G oru, panjegovog ustanka u Bosni i Hrvatskoj, pa njegovog ustanka u Sloveniji i

157

Makedoniji, nije zaboravio ni rođendan žena, pa rođendan rada, pa rođenje Novegodine, slavilo se uveliko. Obradovao nas je komunikacijom sa svijetom, doveonam Fest, Bitef, Marlona Branda, oba A(r)mstronga, Orsona Velsa. Bio jemudar, pa se nije miješao u košarku, niti on niti njegovi generali, pa je nekolikointeligentnih i obrazovanih lјudi od te igre napravilo istoriju pobjeda za ponos. Sdruge strane, mnogo je brinuo za nas i naše zdravlјe. Zbog te brige slijedio jekomunističke zemlјe po pitanju zdravstva i obrazovanja, pa smo imali besplatnodoktora, pa smo svi išli džaba u školu, proslijeđujući knjige kroz generacije,obradovao nas je time što nam je podijelio pasoše koji su, radi izuzetne strateškevažnosti zemlјe koju su stvorili Jalta i drugo zasijedanje AVNOJ-a u Jajcu,dobili neslućenu vrijednost. Zbog validnosti tog pasoša, moja ekipa iz Skoplјaznala je tako da krene sa dvije šteke marlbora u Tursku, te nakon obilaska svihbalkanskih zemalјa, kupujući i prodajući robu koja je u jednoj zemlјi pristupačnaa u susjednoj deficitarna, stigla u Zapadni Berlin sa deset hilјada maraka udžepu, a da pri tome ne prekrši niti jedan jedini carinski zakon država kroz kojeje prolazila. To si mogao samo sa Titinim pasošem. Naravno, mene je najvišeobradovao time što je dozvolio nesmetan ulazak rok muzike na našu teritoriju, itime omogućio milionima slјedbenika te religije da uči, raste i razvija se poduticajem najmasovnije umjetnosti u istoriji.

Ja sam bio mali, pa ne snosim odgovornost, ali često postavim pitanja kakosu stariji i ozbilјniji od mene prihvatali tu šarenu lažu. Morali su se zapitati:Odakle ti lova, frajeru?

Možda su se i pitali, ali nisu htjeli da čuju odgovor. Kao kockar koji vidibroj na koji je kuglica stala, zna da će u nekoliko slјedećih sekundi izgubiti svešto je stavio na sto, ali odgađa trenutak da krupije to svojim hladnim i lјubaznimglasom obznani, ne želi da čuje šta se u stvari dogodilo sa novcem koji upravomijenja vlasnika. Narodi su pristali da im on bude vođa, ne zato što naš narodvoli da ima vođu, kako je to uvriježeno mišlјenje, s kojim se istorija ne slaže, jerje ovaj narod (Srbi) svako malo skidao kralјeve, kneževe, careve i carice, većzbog toga što mu je odgovarala pauza od pedeset godina u kojoj se neće uhvatitiza vratove i rješavati probleme koji su stari koliko i njihovo postojanje.

Slovenci i Hrvati su čekali njegov odlazak, znajući da prestaje da postoji iposlјednji garant zajedničke države sa nižim bićima; Muslimani, Crnogorci,Šiptari su čekali njegov odlazak jer su znali da nakon što im je on poklonio sveatribute naroda, red je da im da i teritoriju; a Srbi su žurno očekivali njegovodlazak da bi, sa ostalim narodima, napravili reviziju onoga što se nazivalo

158

Jugoslavija, ne pomišlјajući na to da će tu reviziju umjesto njih napraviti NATO.A on se, mislim na NATO, u Memorandumu Srpske akademija nauka iumetnosti, koji je pisan u vrijeme kada sam ja pisao svoje prve stihove, nespominje. Izostanak NATO-a iz Memoranduma predstavlјa najveću manu ovogoklevetanog dokumenta. Jasno je da pisci tog famoznog djela nisu anticipiralibudućnost, napravili su račun bez krčmara, scenario bez glavnog junaka,utakmicu bez sudije. Nјegovim izostankom bilo je sasvim lako proglasiti takavjedan dokument šovinističkim i velikosrpskim, iako mi nikad neće biti jasno štato zapravo znači.

Vratimo se Titi i meni. Gledali smo se još neko vrijeme: on mene sa zidova,ja njega u knjigama, i on jednog majskog popodneva ode...

Arhanđel se vrati u sobu. Očigledno da je Jovana Vlaisavlјević završilasvoje bivstvovanje na ovom svijetu. Nјegovo lice ličilo je na lice šalterskogradnika u nekoj pošti u kojoj vlada vječna gužva. Oči, koje nijemo pitaju: „Ko jeslјedeći?"

„Tito? Jeste. To je bila tiha smrt... kad mušterija ne osjeti da je prešao naovu stranu. Dovukao sam ga na nebo bez nekih većih problema, bio je jedan odonih koji jedva čekaju da se sklone sa zemalјske pozornice. Možda zbog toga štoje osjetio lakoću koju osjeća svako ko umre i postaje dio Svega, a možda zbogtoga što je znao da je ostavio mnogo toga nerješivog iza sebe, i da bi najbolјebilo da svi oni koji su ga mrzili nakon nekoliko godina kažu: Tito dragi, vratinam se."

„A tako je bilo", posvjedočih.„Znam. Broj transfera koje sam morao učiniti nakon njegove smrti se

udvostručio." „I vi ga odnesoste gore?!" Iz mene progovori znatiželјa.„Da. Doček je bio veličanstven. Te anđeli, te arhanđeli, te druga nebeska

stvorenja, skupiše se da dočekaju tog zagonetnog čovjeka, odnosno njegovudušu."

„Da mu odaju počast?", upitah skoro sa zebnjom.„Ne, mladiću. Tamo nema toga. Skupiše se jer su znali da dolazi

komplikovana ličnost, kompleksna duša. Sakupila ih je više znatiželјa da vide koje taj čovjek, i šta će bit odlučeno, gdje će da završi... u raju ili paklu." Arhanđeltu završi, kao trgovac koji tačno zna do koje mjere može da spušta cijenu.

Zavlada tišina.„I?", ne izdržah.

159

„Šta i? odvrati on, kobajagi iznenađen mojim dodatnim pitanjem.„I šta je odlučeno? Gdje je završio?"Arhanđel dobi izraz ozbilјnog pregovarača. Nagnu mi se u lice. Kvarni i crni

zubi odjednom dobiše mladalačku bjelinu, a zadah vinjaka pretvori se u mirisjorgovana.

„Mladiću, ja ovaj posao radim više hilјada godina, ne bih radi male glupostida ga izgubim. Znam da ste vi na ovoj planeti skloni zabadanju nosa u tuđestvari, ali odlazak nekoga u raj ili pakao predstavlјa nečiju najdublјu intimu, ipod apsolutnom je diskrecijom. I ne seri, nego pričaj" arhanđel opet poče dabazdi na rubinov. „Gde zapelo između Tileta i Neleta?"

Zastidih se pitanja. Osjetih se kao neko ko je prešao granicu pristojnosti.Moji slušaoci to osjetiše. Sudbina se nasmija krajičkom usana. Pokuša da meopravda.

„Nemojte da se toliko stidite, mladiću. Vi ste dio svijeta koji ne poznajegranice pristojnosti. Koliko god da ste svojim djelom želјeli da zaštititeprivatnost, niste u tome uspjeli. Moj cijenjeni kolega samo vam je dao do znanjada ne smije da rizikuje da vam otkrije podatak gdje je Josip Broz završio, da li uraju ili paklu, jer je gotovo siguran da bi već sutrašnji brojevi svjetskih tabloidaizašli sa tom informacijom na naslovnim stranicama. To bi bio impuls svimaonima koji ga smatraju dobrim ili lošim da krenu njegovim stopama."

„Ja nemam ništa s tim. Ja ga nit volim nit mrzim. Indiferentan sam."„Znam, mladiću, ali to nema veze sa ovim o čemu vam govorim. Te stvari

se, jednostavno, ne objelodanjuju."Ja ih pogledah, a Sudbina i Azrael sakriše poglede kao službenici za

šalterom neke birokratske institucije koji time žele da vam kažu da su sve vašemogućnosti iscrplјene, te da vaš problem ostaje nerješiv. Uhvati me nervoza, onaista koju osjeća neko ko stoji sa druge strane šaltera.

„Pa šta to znači?", podigoh glas. „To znači da i za takve eklatantne primjerezla, na primjer Hitlera ili Stalјina, vi ne možete potvrditi da su otišli u pakao? Toznači da za najplemenitije lјude ovog svijeta, bolesne i nemoćne, vi ne možetegarantovati raj?"

Oni šute. I dalјe igraju ulogu administrativne prepreke.„A zašto?", ne izdržah. „Zašto ne kažete svijetu da je taj i taj zbog toga i

toga završio u paklu?"Sudbina je i dalјe gledala u ekran, na kom je treperilo moje srce.„Zato što bismo time uništili vjerovanje. Vi, lјudi, morate biti ti koji ćete

160

nekoga poslati u raj ili pakao. Pokojnik živi u vašem sjećanju na ovakav ili onakav način. Dajući takve

podatke otvoreno za javnost, ukidamo vjerovanje kao instituciju, ostavlјamo vasbez glavnog duhovnog pokretača, a bez vjerovanja prestaje smisao vašegbitisanja. Prvo se gasite vi, pa život oko vas, na kraju se zaustavlјa okretanjeplanete. Kraj."

„To znači da nije Sveti Petar taj koji lјude šalјe u raj ili pakao. To znači dato činimo mi."

„Nije baš tako... ali zaboravimo ovu raspravu... nastavite priču o vašemsukobu sa Titom."

Kao što rekoh, previše nagao je bio naš uspon u samu žižu javnosti, previšelako i nezasluženo smo se dotakli visina, i onako nepripremlјeni i mladi nismoni znali kakve nas sve stupice čekaju.

U nekoliko mjeseci, mi smo iz šupa i garaža uletili u velike dvorane i nastadione. To što su uradili Nadrealisti i Zenica bluz, moja harizma, šarm Pušenjai neodolјivost Novog primitivizma, više niko i ništa nije moglo zaustaviti.Postali smo najpopularniji podzemni bend u istoriji, jedina grupa koja je puniladvorane sa pričama o marginalcima, ubistvima, rudarima, nacionalnim sukobimai svemu onome što je te osamdeset četvrte, koja ni po čemu nije ličila naOrvelovu, bila ili tabu tema ili nešto što se izbjegava. Naša mladost inadobudnost, bezgranična arogancija, koju može da nosi samodvadesetogodišnjak, zatvorile su nam oči, začepile uši i utrnule osjećanjeopasnosti.

Bio sam omamlјen neopisivim uspjehom, uvjeren da mi taj isti uspjeh nijenaudio. Govorio sam otvoreno, bez zadrške, zabadao prst u oko svakome s kimsam razgovarao, bacao plamen na sve strane, predstavlјao se (lažno) kao moralnagromada, sažalјevao sam bolesne, stajao na stranu slabijih, borio se protiv zla ikorupcije, lupajući oko sebe stakla, ne pazeći ni na koga i ni na šta.

Nisam pazio ni sebe. Ha drugom koncertu u beogradskom SKC-u razvaliosam arkadu, na koncertu na stadionu u Zenici upao u šaht, u Zagrebu u Domusportova su me ganjali nožem, a ja, opijen mladošću, znajući da imam krila,svemu sam prkosio kao što dostojanstveni jelen prkosi lovcima, stajući mirnoispred njihovog nišana sve do momenta dok ne potegnu oroz. Nije bilo neobičnoda netom nakon Titove smrti neko pjeva o stvarima o kojima smo pjevali mi, nitismo mi bili jedini koji smo primijetili anomalije društva u kome smo živjeli, alije bilo van svake pameti da se sa takvim pjesmama pune dvorane i stadioni. To

161

je bio disbalans jednak onome da Čukarički igra svoje utakmice na Vembliju.Osim toga, tolika naša popularnost počela je da žulјa tabloide, koji su, kao i

svuda u svijetu, bili na nekoj vrsti platnog spiska političke (policijske) vrhuške.Tabloide nisam mogao podnijeti ni u kom obliku, ni tada ni sada. To je jedan odonih otrova koje nam je poslala anglosaksonska kultura. Riječ koja budi najnižalјudska osjećanja, mržnju, zavist, lјubomoru. Svaki tabloid ima samo jednogurednika. On se zove Jago. Vješt je, ali zavisan. Neuhvatlјiv, ali smrtan. I njegagura neka nesreća. Ne znam koja je nesreća gurala glavne urednike sarajevskihtabloida, ali su, konstatujući našu neizmjernu popularnost, počeli da nampodmeću klipove. Naše riječi izvrtali su u svojim izvještajima, prikazivali su naskao neprijatelјe, lopove, nedorasle tinejdžere. 

Nije nas se ticalo. Bili smo digli noseve, ne uvidjevši da nam se opasnostpribližava. A oko nas se sklapao obruč.

„Ne znam da li ste čitali Idiota?", upitah iznenada.Ima jedan trenutak kada Aglaja Ivanovna saopštava knezu Miškinu da je

dobrodošao u njihovu kuću samo pod uslovom da ne napravi neko sranje,konkretno, da ne razbije staru kinesku vazu. Tu Aglaja pogriješi. Postoje lјudiobdareni tim prokletstvom da čine upravo ono što im se kaže da je zabranjeno.Knez Miškin je iz tog soja. Napominjanje da je nešto zabranjeno postaje jače odnjega, on se svim silama trudi da to izbjegne, ali neka tajanstvena ruka vuče svenjegove poteze u neželјenom pravcu, poput stršlјena kojeg izaziva vatra, nalećena nju iako zna da u toj vatri gubi život

Miškin je, naravno, razbio vazu. Ta fatalna osobina je nešto što me veže zanesretnog kneza. Godinama sam razmišlјao: zašto sam baš ja taj koji napravisranje upravo onda kada mu se kaže da to ne radi?! Šta me rukovodi, koja je totajna sila i ima li načina da joj se jednog dana izmigolјim, da postanemnormalna osoba, rasterećena nesreće koju nosim sa sobom. Sjećate se detalјa sapočetka moje priče, ono kad sam rekao da sam pred didom napravio velikiprekršaj...

U stanu moje bake, u onoj velikoj primaćoj sobi u koju je sunce ulazilo škrtoi rijetko, stajao je kao katedrala veliki stari kredenac. Preko puta njega, na ziduiznad teškog drvenog kauča prekrivenog velvetnim crvenim pokrivačem, visilaje ikona Svetog Nikole. Ispod ikone, za slave i blagdane, gorjela je svijeća. Ja nanju nikad nisam obraćao pažnju. Ona je osvjetlјavala ikonu, i oči Svetog Nikole,koje su nas motrile, čuvale od zla. 

Brat i ja smo upražnjavali jedan veoma interesantan sport. Skakanje po

162

velikom kauču. Tog devetnaestog decembra majka me je više puta upozorila da,kad skačem po kauču ispod ikone, pazim da se ne ugasi svijeća!

Svijeća! Takvom nečemu nisam mogao odoliti! Svijeća mi je odjednomizgledala privlačno i izazovno. Gorjela je iritirajuće, praveći se važna ispod očijuSvetoga Nikole. Izazivala me svakog sekunda, provocirala, zvala me k sebi. Kudgod da se okrenem, ona me je gledala. Rekao sam u sebi, e nećeš me prevariti!Neću te ugasiti! Ti si samo jedna mala pokvarena svijeća. Okretao sam glavu odnje, bježao u drugu sobu, napolјe, ali kad god bih se vratio nazad, prvo što samuradio pogledao sam svijeću. I dalјe me začikavala. Treptala je kao da me zove,kao da traži od mene da je ugasim. Igrao sam se s bratom, trčao oko stola,skakao po kauču, ali na kraju sam uvijek bacao pogled na nju. Svijeću, čiji jeplamen bio sve veći i veći. Ha kraju nisam izdržao. Neće ona mene višezajebavati! Prišao sam joj, dunuo u nju punim plućima i ugasio je!

Nisam siguran da li su sve nesreće koje su me pratile kroz život dolazile kaognjjev nebesa zbog ovog ishitrenog dječačkog čina. Ne znam za Svetog Nikolu,ali sam siguran da je moj dida svom Neni to oprostio.

Tako nešto se dogodilo i u Rijeci. Pred sam koncert imali smo problema sapojačalom. Ja sam onako neprofesionalno i šeretski zabadao nos i gdje treba igdje ne treba. Nervoza me tjerala da šetam od tehničara do tehničara, od mikspulta do bekstejdža. Ha bini mala panika. Ne radi maršal, gitarsko pojačalo.Momci se trude da ga poprave, neko predlaže da se donese novo. Sala se polakopunila, vremena je bilo sve manje, a mene je tresla nervoza kao pred svakikoncert. I dan-danas je tako, poslije svih koncerata, gradova, zemalјa,kontinenata, imam uvijek istu nervozu, istu onu koju sam imao i te večeri uRijeci.

Sjećam se, stajali su neki lјudi u hodniku između bekstejdža i bine. Međunjima je bilo novinara, a novinari i onda, a i sada, uglavnom rade za policiju.Jedan šeretski dobaci da je čuo da nam ne radi pojačalo marke maršal. Okrenuhse i rekoh mu da nam je crko maršal. Svi se nasmijaše. Taj isti, očigledno ne beznamjere da me isprovocira, reče da to i nije neki fazon, i da se to ne bi smjeloreći javno. Kao mlad mulac, glup i neustrašiv, odgovorih mu da to i nije nekiproblem reći. Ha kraju krajeva, rekoh mu bez grama samosvijesti, drčno ineskromno, da smo mi već toliko popularni da nam se ne može dogoditi ništa štobi nas zaustavilo u ovoj našoj misiji. On mi odvrati pogledom koji je značio danije baš siguran u tako nešto. Ja odoh lјut ali zadovolјan.

Koncert je počeo uobičajeno, bez ikakvih indicija da će se nešto vanredno

163

dogoditi. Krenuli smo sa Anarhijom, prešli na Abida i tako to... pokoji vic,politička šala...

Koje sve misli tutnjaju mojom glavom u ta dva sata svirke, teško je reći.One sijevaju, poklapaju se jedna sa drugom, potiru se. Pokušavam da kao unekom vjerskom obredu sva moja znanja i sva osjećanja usredsredim ka jednom,ovdje i sada. Cilј mi je postići osjećaj blaženstva, bestežinskog stanja kojevjerovatno osjeti neki jogi, samo mnogo intenzivnije i artikulisanije od naspjevača. Opasno je kada proces krene ukrivo, kada ne osjetiš odgovor od stranepublike, kada svu svoju energiju moraš da kanališeš prema njima jer, za razlikuod jogina kojeg niko ne gleda, mene su platili da ih zabavim. Ako su oni maloukočeniji, ili ako im treba vremena da se zagriju, ja ne smijem biti sebičan,moram da se pozabavim njima. Onda struje misli kako da to učinim.

Te večeri publika u Rijeci je bila rezervisana. Nije ni čudo. Preveliki su biliprostori u kojima smo svirali u odnosu na to koliko dugo postojimo. Zenica iNadrealisti su od nas napravili veliki spektakl, ali je najveći dio programa bioteško prihvatlјiv, nerazumlјiv, suštinski dalek za krug lјudi koji nas je u tommomentu želio vidjeti. Upravo smo pozorišnim efektima, skečevima iigrokazima na sceni pokušavali da premostimo taj jaz. Kada koncert dođe doZenice, onda je sve lako. Sanjao sam vrijeme u kome će se sve naše pjesme znatinapamet...

To vrijeme je stiglo... ali malo kasnije.I u Rijeci smo imali slične poteškoće. Krenulo je furiozno, kao i uvijek, a

onda se malo pada. Kada hoću da dignem publiku, kada se pozabavim njome a nesobom, kroz glavu mi leti hilјade sličica koje mi pomažu da pokrenem mrtvaju.U jednom momentu sjetih se onog bahila iz hodnika za bekstejdž i njegoveprovokacije oko maršala. Ništa me više nije moglo zaustaviti. Moj cilј jezasmijati raju, zagrijati je, preveslati je na našu stranu.

Šta sam tačno rekao, ne sjećam se. Znam da i nije bio neki fazon i da smo gasvi brzo zaboravili. Mnogo jači fazoni, kao onaj: Tuđe nećemo svoje nemamo,koji je bio parafraza Titove odbrambene doktrine u kojoj se potencira nemaštinaoko nas, prolazili su nezapaženo, mnogo veće fore iz Nadrealista ujedale supolitičku oligarhiju jasnije nego moje skromno Crko maršal. Ali, Crko maršal jenakon mjesec, mjesec i po dana prekrio medijsko nebo Jugoslavije i postao, uzBreginu drogu i Borino za ideale ginu budale, najveći skandal u istoriji roka. Pobroju zainteresovanih medija, što pisanih, što elektronskih, u svakom slučajunajveći.

164

Potresla se Juga, od Vardara pa do Triglava. Neko ih je obavijestio da Titoviše nije živ i taj neko mora da bude kažnjen. A zašto? Svi su znali da je onotišao, samo nisu htjeli da to obznane. Kao što dijete, probuđeno da ide u školu,želi da još koji minut ostane u krevetu.

Ta histerija koja se survala na jednog dvadesetdvogodišnjaka bila je ravnaprogonu Hugenota u Bartolomejskoj noći. Nema medija, novina i novinara kojise nije upisao u ogroman spisak onih koji osuđuju raskalašnost jednog balavca.Beogradska hronika se zgražava, Vjesnik u srijedu osuđuje, NIN se ograđuje,Televizija Sarajevo se izvinjava, Oslobođenje nema riječi, tabloidi nas potapaju,a koncerti se otkazuju... Lavina pokreće i javnog tužioca. Stiže i optužba, za kojubih, da sam delikt učinio nekoliko godina ranije, dobio višedecenijsku robiju...

Ali, mene je ta osamdeset peta u suštini i izvadila.Proteklo je dovolјno vremena, stvari su se polako mijenjale, republike su

uzimale svoj dio velikog kolača i spremale se za konačni međusobni obračun.Hrvatska, republika, u kojoj je delikt napravlјen i gdje mi se sudilo, ušla je uprelazni period. Tvrdi komunisti polako su napuštali istorijsku pozornicu,dolazili su mlađi reformisti, oni koji će svojim radom, kasnije, utrti put desnici.Nјihova glavna poluga bila je socijalistička omladina, a list Polet predstavlјao jenjeno istureno odjelјenje. U tom momentu sva omladinska štampa od Vardara pado Triglava dobijala je na značaju. Iz nje su duvali svježi, reformistički vjetrovi,karakterisali su je neuobičajeno oštre riječi, radikalan stav i tabloidnoprovokativni naslovi. Čitajući tu štampu, čovjek stiče utisak da se Jugoslavijanalazi pred reformama, da je demokratija nadohvat ruke, da se definitivnookreće ka lјepšoj polovini planete. Ali, avaj, godine koje dolaze pokazaće da jeto sve bilo samo nacionalno prestrojavanje u hodu, da nije postojala nijednaideja van onoga što zahtijeva nacionalni korpus. Omladinski listovi bili su samoprethodnica nacionalnim armijama. Nјihova tobože socijalna i reformističkaaktivnost bila je samo mala usputna stanica na putu ka osamostalјenju. Ulogakoju su igrali imala je za zadatak da nas uvjeri da samo nacionalno oslobođenjepredstavlјa ujedno i oslobođenje pojedinca. Nema potrebe da naglašavam da su utome i uspjeli. Oni koji su pokretali reformsku buru osamdesetih, trpajući se nesamo u politiku već i u umjetnost, kasnije, devedesetih, zauzimaju dominantnepozicije u novoj podjeli karata, svako okrenut sebi i u svom ataru. Tužan je biokrah lažne šezdeset osme. Nekadašnji buntovnici postaju ministri, nekadašnjizastavnici prve klase postaju premijeri, baš kao što su u to isto vrijeme udemokratskom svijetu lјevičari zagovarali bombardovanja, vojne intervencije,

165

sankcije i blokade računa. Istorija nam pokaza, po ko zna koji put, da onaj koji sebori za slobodu, jedino što stiče iz te borbe jeste utisak da je njen vlasnik! 

Vratimo se Poletu. List vidi moj slučaj kao eklatantan primjerstalјinističkog presuđivanja rigidnog režima prema mladom stvaraocu i na menivježba demokratiju. Idealna šansa da se odlučno staje iza umjetnika, daje mipodršku i time me uvlači u „tranzicioni rat" između dvije političke struje uSavezu komunista Hrvatske. Moj slučaj puni novine i naslovne strane, ali sada izdrugog ugla. Da li je moguće da je jedan klinac kriv za sve što nas je snašlo? Atada, ruku na srce, i nismo imali nekih velikih problema. Problemi će doćikasnije.

Nova politička garnitura polako zamjenjuje staru, moja pozicija sepopravlјa, ali je još daleko od idealne.

Misleći da me lјudi brane iz ideala, a ne iz političkog interesa, čudim se štomi ne daju više prostora, da ja kažem šta zaista mislim. Kontrolišu moje izjaveuz opravdanje da nije trenutak za tako nešto. Ja, naravno, ni ne sanjam koliko mije komplikovana situacija. Vidim samo da je stara zabrinuta, a stari više nemakome da se obrati. Imao sam sreću što me nisu podboli kao nacionalistu. To nebih mogao preživjeti. Problem im je bio što smo na svakom javnom nastupuSejo, Zena i ja izlazili zajedno. Jedan je Hrvat, drugi Musliman, a treći Srbin,savršena bosansko-hercegovačka formula. Mogu nas povuć za kurac. Neko bipomislio kako smo lukavi, a mi o tome nismo uopšte mislili. To je bilo takoprirodno. Tako smo odrasli. Sjećam se, jedan novinar nas je pitao šta smo ponacionalnosti. Sva trojica smo odgovorili: Jugosloveni. On se samo nasmijao.Dobro, Jugosloveni, ali šta ste po nacionalnosti. Toliko o jugoslovenstvu.

U međuvremenu, oko mene se okuplјa tim stručnjaka, savjetodavaca. Stari,koji je potpuno odlijepio, sklonio je sve kompromitujuće knjige iz kuće. Stara jesjedila na telefonu i svakome pričala da ja nisam takav i da to oni rade zbogSrđana. Srđan je moj stari. Već prvog dana nakon što je krenula histerija, u našojkući se ujutro, u neuobičajeno vrijeme, pojavio očev stari prijatelј izsanatorijuma, Kecman, predratni komunista, partizan i iskreni pobornik borbe zadiktaturu proletarijata, čovjek koji je robijao u više sistema, i čiju zvijezduvodilјu nisu uspjeli da ugase ni Mathauzen, ni Lepoglava, ni Goli otok. Nјihdvojica, tata i Kecman, sjedili su u primaćoj sobi, bez pića na stolu. Obojica suimali noge u defektu, i obuvali se u Neretvi, firmi zaduženoj za ortopedskapomagala. Moj otac zbog tuberkuloze kosti, a Kecman zbog gelera na Sremskomfrontu. Kad sam ih ugledao, nisam znao da l' da se uplašim ili da se smijem.

166

Kecman me je pozvao k sebi i dubokim glasom, nagrizenim vlagom tamnica irovova, rekao kratku, jezgrovitu rečenicu, koja je iste sekunde postala mojmanifest.

„Ne priznati!"To isto mi je rekao i moj dalјi rođak Zovko, koji se uhvatio posla da mi bude

advokat: „Dok ti njima objasniš da je maršal gitarsko pojačalo, a ne pokojniTito, ode ti pet godina u Foču, pa tamo objašnjaji šta je pjesnik htio da kaže. Nisireko, i tačka!"

Osim toga, Zovko je znao sve one advokatske fazone koje nama smrtnicimane padaju na pamet. Žalba, žalba na žalbu, žalba žalbe na žalbu, odgovor se šalјeposlјednji dan, isklјučujući vikend, pisma se ne primaju prva tri puta, čekaj da tesami pozovu. Vrati izjave svjedoka i traži dopunu. Jedino što sam shvatio jesteto da je bio iznenađen time što se slučaj otegao, jer je, kladim se, čitajući novinei gledajući televiziju, bio siguran da je presuda donesena i prije no što je tužilackrenuo da piše optužnicu. Zovko je uradio najbolјu stvar. Odugovlačio je kolikoje mogao. Znao je da moj slučaj nije pravni već politički, da ne zavisi odumješnosti advokata već od političkih prilika, a one su nam išle naruku. Nјegovoodugovlačenje prešlo je iz prava u literaturu. Ha kraju, kada sam nekoliko godinakasnije osuđen na 100 njemačkih maraka kazne, nakon što je optužnica reteriralaod ugrožavanja bezbjednosti, podrivanja sistema, veleizdaje, izazivanjameđunacionalne mržnje i ne znam čega sve ne, do preglasne muzike, Zovko jehtio i na tu presudu da se žali. Kao da je želio da kaže: „Da vidimo dokle moguda pojedu svoje govno." Mene to već odavno nije interesovalo. Vremena su semijenjala brzinom poslјednjeg kruga u Monci, junaci ove priče prepuštali supozornicu istorije nekim drugim, mnogo opasnijim likovima, a uostalom,uvjeren sam da bi granate kojima je otvoreno novo poglavlјe povijesti mojenapaćene zemlјe stigle prije odgovora na našu žalbu. U to vrijeme, lansirnerampe su užurbano pripremane za upotrebu.

Uglavnom, politička pozadina slučaja nikada mi nije bila do kraja jasna. Koje mene htio da skenja i zašto? Ali to i nije bilo toliko važno. Važno je bilo mojesaznanje koliko malo čovjeku treba da se sa vrha strmekne ka dnu. A što je vrhviši, to je pad teži i dramatičniji.

Međutim, dragi moji, nemojte misliti da sam ja nakon ovog događaja naučiolekciju. Ne, lјudsko iskustvo nije matematička formula, pa da se sama po sebiugradi u slјedeći niz postupaka onoga ko je to iskustvo stekao. Naprotiv, lјudskoiskustvo je živa materija na koju gledaš iz više uglova, a uglavnom iz onoga koji

167

ti u tom momentu najviše odgovara. Hoću da kažem, ako mi se ista stvardogađala više puta, da sa vrha tresnem na dno, to ne znači da sam glup. To značida moje Ja ne dozvolјava da se proglasim krivcem.

Dalјi slijed događaja bio je katastrofalan. Uspjeli smo da na talasumedijskog ludila napravimo veliki koncert u beogradskom Pioniru, što je, istiniza volјu, bilo jedino mjesto u Jugi u kojem su nam dali da sviramo, i gdjedirektor nije pokleknuo pod pritiskom milicije da se koncert odgodi. Ali, poslijetoga grupa pada u ilegalu, skinuta sa svih kanala i svi^ sredstava komunikacije,prisilјena da se batrga na malim seoskim koncertima do kojih još nije dopro glaso našoj nepodobnosti.

Nakon Pionira, vrijedna je pomena još samo lјetna turneja, koja je, nošenalegendom od prošle godine, bila jedna od najuspješnijih koje smo napravili, alikasnije, kada je medijska tišina kojom smo bili kažnjeni pokazala svoje pravolice, grupa pada u zaborav, te naši ponovni koncerti u gradovima u kojima smosamo godinu dana ranije punili dvorane, bivaju slabo posjećeni, ignorisani odjavnosti, neprimjećeni.

Oko nas se isplela paukova mreža, podigao se zid, napravila se blokada, kojunismo mogli preskočiti ne bismo li došli do srca naše publike, a ona nam jeodavno okrenula leđa. Industrija je reagovala na zahtjev Službe da se nađu nekedruge, nove, mlade grupe, čije pjesme nisu toliko opore i drske, koji ne pjevaju ogastarbajterima, klošarima, ćakijama, fudbalu, tetovaži, već o lјubavi, ženama,snovima i patnji. Ha naslovnim stranicama šarenih magazina njihova lijepa inasmijana lica zamijenila su naše iskežene face, a njihove lјupke i pitkemelodije izbacile su sa radija i televizije naše kreštanje i raštimanost. To je unečemu ipak bilo logično. Ona, prošla, osamdeset četvrta, bila je iznimna. Onošta smo mi radili i o čemu smo mi govorili zaista nije zaslužilo da se lijepi naduplerice, naslovne strane, prajm tajmove. Mi smo bili medijska greška jednogsistema, nedopustiv propust koji je njima, vlastima, uznemirio program, a meniponovo promijenio život.

168

20

DOK ČEKAŠ SABAH SA ŠEJTANOM Završi se Pionir i pade mrak. Niko nas više nije htio, niko zvao. Pokušavali

smo da uradimo još neke koncerte, bilo je nemoguće. Negdje ne radi grijanje,negdje nemaju atest za binu i tribine, negdje su otvoreno rekli da nas ne žele. UNovom Sadu nam nisu dali da uđemo u dvoranu na dodjelu nagrade koju smoosvojili, u Sarajevu su postavili uslov da kažem javno da volim Tita. Kakvoludilo! Koliko samo paranoje, netrpelјivosti, neznanja i straha je čučalo u narodukoji se krio iza Titinog imena, kao što se djeca kriju iza majčine suknje u strahuod preuzimanja odgovornosti. Mislio sam da ga lјudi vole, a u stvari, lјudi su gase i plašili i volјeli ga u isto vrijeme. Bilo je to pomiješano osjećanje kakvo seobično javlјa kod djece strogih očeva. Ljubav i strah drže mase pod kontrolomčvršće od žandarmerije. Da, lјudi su osjećali da dolazi novo vrijeme za koje nisubili sigurni kuda nas vodi, znali su da će drugi aršini i drugi junaci donijeti nekanova pravila. Nisu bili spremni za promjene... htjeli su da se on vrati, dadjetinjstvo još malo potraje. 

Iz lјudi je izvirao strah od svega, od policije, od politike, od novog, oddemokratije... a Pušenje je bilo zaklјučano samo u sebe. Bez izgleda da se izvučeispod sante leda koja nas je prekrila.

U nas je, međutim, još uvijek vjerovao Jugoton, pa je tadašnji urednik SinišaŠkarica čak pristao na našu suludu ideju da izdamo dupli album. U tamimedijske blokade, „pod ledom", kako se na komunističkom jeziku nazivao onajkoji je prokazan, snimili smo jedan od najuzbudlјivijih albuma rok muzike. Dokčekaš sabah sa šejtanom jedna je od onih ploča koje se danas slušaju deset putaviše nego kada je izašla, prekrivena mrakom, u junu osamdeset pete.

Ploču Dok čekaš sabah sa šejtanom snimali smo u Zagrebu, u Smolecovomstudiju, smještenom u jednoj vili na Zelengaju. Nas osam, sedam članova benda iproducent Paša Ferović, spavali smo na podu, u jednoj zajedničkoj sobi. Živjelismo, disali i pili zajedno. U isto vrijeme, u istom studiju, Ekatarina Velika jesnimala svoj drugi album a Haustor je snimao Bolero. Dijelili smo termine takošto su naše kolege radile u normalno vrijeme, a mi noću. Bili smo pravi-pravcatirokeri koji u svaku zoru poslije snimanja idu pješke preko Britanskog trga sve dokolodvora, gdje se nalazila kafana Tomislav, gdje su točili crno Tomislav pivo.

169

Onda bismo sa radnicima, „što loču ko pesi", u ranim jutarnjim časovima stuklipar krigli, a zatim se isto tako pješke vratili u naigu prostoriju i legli daspavamo. Napolјu je već carevao dan. Mi smo išli na pivo kad je Zagreb izlazioiz sna.

A kroz moje sne su prolazili zvuci pjesama koje će kasnije iscrtati mapujugoslovenskog rokenrola: Šejn,

Šal od svile, Oči boje meda. To se sve snimalo dole, u podrumu vile uZelengaju, dok smo mi spavali duboko i brzo. Oba ta albuma znao sam napametprije nego što su ugledali svjetlo dana. Oko osam uveče, haustorčad i katarinci suse razilazili, haustorčad po kućama, a katarinci u neki hotel. Iza njih bi ostajaliopušci i šolјe čaja. Niko od njih nije pio. Nije ni imao potrebe, jer su dobranoduvali. Duvalo se u dnu bašte, daleko od studija, jer je Smola bio u panici da bimu neko od dežurnih čistunaca mogao podmetnuti neku drogerašku aferu.Nјegova vila, studio u njoj, muzičari i grupe koji su dolazili tu da snimaju, bilisu dovolјan razlog da procvjetaju komšijska lјubomora, zavist i mržnja. Smola jebio oprezan čovjek, svjestan oholosti sredine u kojoj živi.

Mi nismo duvali, ali će zato restoran Tomislav zlatnim slovima upisati imegrupe Zabranjeno pušenje u jedno od dvadeset buradi piva koje smo obožavali. Utakvoj atmosferi snimili smo naš drugi album, koji je danas jedan od onihnaslova zbog kojih se isplatilo kupiti gramofon.

Nažalost, Šejtanov izlazak bio je propraćen tišinom.Nema te televizije ni radija koji su se osvrnuli za nama. Vrlo brzo došli su i

rezultati muka koje su pratile naš drugi album. Nakon divne lјetnje turneje, kojaje još uvijek bila nošena euforijom poslije Valtera, ušli smo u sumornu jesen,koja je bila obilјežena otkazanim koncertima i praznim dvoranama. U samogodinu dana, grupa je prešla put do zvijezda i nazad. Tada sam prvi put shvatiošta znači ona jevrejska: dabogda imo, pa nemo. 

Kasnije ću, u još nekoliko navrata, imati prilike da se upoznam sa tomjevrejskom mudrošću. Ha kraju ću naučiti da kad imaš, to nema nikakve veze, jerto nije ono imanje koje je važno.

Svi su nam okrenuli leđa. One radio i TV stanice na čijim smo top-listamacarevali mjesecima, sada su ostale gluhe ili su, eventualno, spominjale naše imeu kategoriji „ostali". One dvorane iz kojih su samo godinu dana ranije ispadalilјudi, jer nisu imali gdje da stanu, sada su zjapile sive i prazne. One radio-stanicekoje su prethodne godine vrtile cijeli album bez prekida, sada su nas zaobilazilekao da smo kužni, kao da prenosimo opaku bolest.

170

Tito je bio moćan i mrtav!U međuvremenu, na jugoslovenskom rok end rol nebu pojavile su se dvije

velike zvijezde. Bajaga je te '85. doživio svoj vrhunac. Mlјeli su Jugom, nisu seskidali s medija. Pojavio se i Plavi orkestar. Mladi bend, nova Malkolmova beba,ali ovog puta komercijalno mnogo uspješnija i jača od Elvisa. Malkolm je naElvisu naučio zanat, sa Orkestrom je napravio doktorski rad. U kratkom rokuprodali su više ploča nego što u Jugi ima gramofona, njihova pitka muzikaprivukla je tinejdžere i ostavila nas, lјute rokere, negdje u dalјini.

Ponovo sam osjetio onu istu zavist i lјubomoru koju sam nosio u sebi davne'83, kada se Elvis odvajao od nas, kada je brže odlazio ka zvijezdama. Opet sambio tipičan Balkanac.

Malo-pomalo, Zabranjeno pušenje se gušilo u nesviranju, praznimdvoranama, otkazanim koncertima, negativnim kritikama. Zaboravili su nas čaki tabloidi, koji su pokrenuli lavinu oko crknutog maršala. U stvari, otvorila se taogromna rupa, nesporazum između onoga što mi zaista jesmo i onoga što nam seslučajno dogodilo. Bio je plaćen ceh za ugovor sa đavolom, samo što mi tonismo mogli da vidimo one osamdeset pete, koja se bližila svome kraju, uvodećibend u fazu raspada, a Jugoslaviju u najnemirniju petolјetku njene istorije.

Početkom osamdeset šeste, u Pušenju počinju da pucaju šavovi. Najtanji jebio onaj između studenata, Seje, Gaje i mene, na jednoj i pravih rokera, Šekija,Mitketa i Mučeta, na drugoj strani. Ime Zabranjenog pušenja raubovalo se jošsamo po slavonskim selima, toliko često da je naše poznavanje topografije ovogdijela bivše Jugoslavije moglo da bude dragocjeno nekom vojskovođi u ratu,nekoliko godina kasnije. Kroz sva ona mjesta za koje je Jugoslavija saznala izdramatikom obojenih televizijskih dnevnika devedeset prve, sva ona sela,zaseoci i gradići koje smo te tragične godine gledali u dimu, razrušene i unižene,kroz sve te Slavkovce, Rokovce, Tenja, Iloke, Vukovare, Borova Naselјa... prvoje prošlo Zabranjeno pušenje, a onda tenkovi i transportna vozila.

Sjećam se, nisam ni znao da tu živi svijet podijelјen po vjerskoj pripadnosti.Ha jednom koncertu ispričah štos u kome spomenuh riječ „voz". Iz publike nekoprijeteći dobaci: „Vlak!" Od pola sale dobi aplauz, a od druge polovine zvižduke.Ja rekoh: „Da znam još neku riječ sa tim značenjem, i nju bih upotrijebio."

Uglavnom, nama, školarcima, ti koncerti postadoše noćna mora. NaročitoGaji, koji je studirao medicinu i odmah poslije koncerata sjedao u voz, odlazioza Sarajevo, odrađivao časove, ponovo sjedao u voz i dolazio na slјedeći koncertu slјedeće mjesto. Možda bi nam te seoske svirke, koje, istini za volјu, imaju

171

neku draž, pale lakše da smo imali vlastiti prevoz. No, pad na niske granepodrazumijevao je i povratak vozu kao najjeftinijem prevoznom sredstvu. Tolikosu česta bila ta putešestvija da smo znali red vožnje napamet. Kasnije ću takavbespotreban raspored nositi u glavi za letove sa beogradskog aerodroma, a zatimi za letove iz Pariza... Sve je ostalo isto, turneja je turneja, samo su se mijenjalaimena gradova.

Sjećam se da smo, vraćajući se lјublјanskim noćnim vozom, izlazili nastanici u Doboju i u tri ujutro na stanici kupovali kifle u pekari, koja se upravotad i otvarala. Onako siti, stajali smo svega petnaest minuta i hvatali zagrebački,koji je prazniji i u kome se moglo naći neko slobodno mjesto. Ukoliko je i uzagrebačkom gužva, izlazilo se u Zavidovićima i ulazilo u beogradski, kojidolazi sedamnaest minuta kasnije, a koji je sigurno prazan. Poslјednja dva sataputa spavalo se toliko duboko i blaženo da se zvuk pištalјke kao znak dolaskavoza u Sarajevo dočekivao bunovno i sa negodovanjem. San je znao biti tolikosladak da smo Boga molili da se dogodi neko kašnjenje, neki zastoj, a takvislučajevi tih godina već nisu bili neuobičajena pojava na jugoslovenskimželјeznicama.

Tako su tekli bezidejni poslјednji dani osamdeset pete i prvi dani osamdesetšeste. Onaj dio benda koji se školovao, počeo je otvoreno da mrzi ovakve akcije,a oni koji su živjeli od muzike nisu mogli da ih se liše. Animozitet je izbio narelaciji između dvojice gitarista, Seje i Mučeta. Sejo je nosio idejnu liniju benda,a Muče je bio bolјi gitarista. Pucalo je i na relaciji između Šekija i Seje. Šeki jeuzeo sve poslove u svoje ruke, radio je to nespretno i bescilјno, Sejo to nijemogao trpiti. Nije mogao trpiti ni način Šekijevog rada, a ni situaciju u kojoj onne odlučuje.

Ja sam se sve više povlačio u sebe. Ovi koncerti produbili su moju apatiju ibezvolјnost. Činilo mi se da cijeli svijet ide mimo mene, da sam zaboravlјen,izgublјen, beznadežan slučaj. Opet me je stigla ona ista depresija koja jepovremeno krasila svaki period mog djelovanja, a pojavlјivala se u trenucimakada se ne vidi budućnost projekta na kojem radim, kada osjetim da smo ušli ušablon, da smo postali samo šarafčići neke velike mašine koja melјe sve onekoju su u njenom sistemu. Neko se na to može navići, neko u tome i uživa. Meneto boli, ne mogu da spavam, gubim apetit... iza toga se uvijek dogodi nekosranje...

Sjedio sam u parku u Đakovu, u toplo nedjelјno popodne, ispred katedrale,gledajući lјude kako zaustavlјaju svoje bicikle, toliko karakteristične za ovu

172

ravnicu, kako se zdrave sa osmijehom na licu, sa idiotskom šalom na usnama, alitopli i umiveni. Gledao sam djecu kako se igraju, kako se plazaju niz tobogan.Slušao sam njihove majke kako vrište za njima, upozoravaju ih da paze, da se neguraju, jer neko može da padne sa tobogana, da se ugruva. Gledao sam dvojemladih kako sjede na klupi pored mene. Vidio sam njihovu lјubav kako se tekrađa. Kako govore, dotičući se samo pogledima, koji ne padaju i ne skreću ustranu, već netremice miluju lice onog drugoga. Osjetih bol, tog dana, u parku uĐakovu. Osjetih da svijet ide mimo mene, da svi žive, dišu punim plućima, a dase ja gubim i nestajem i da voz u kojem se trenutno vozim ide van voznog reda iu nepoznatom pravcu. 

Sličan osjećaj sam imao još nekoliko puta kasnije... U Beču, devedesetdruge, dok sam, šetajući Praterom, tražeći onaj veliki okretni hepek u kojem jeOrson Vels rekao Holiju Martinsu onu čuvenu rečenicu o Švajcarskoj i satu sakukavicom; osjetio sam to i u Kavadarcima, još nekoliko godina kasnije,posmatrajući konobare u diskoteci, u kojoj ću nastupiti na plejbek, kako nevolјnoi bez interesa spremaju set escajga za sto za koji bi trebalo da sjednemo gazda,njegova žena i ja; ili nedavno u Faru, u jednom skromnom restorančiću,posmatrajući sjenu spomenika koju pomjera žarko sunce južnog Portugala, povelikom kamenom okruglom trgu, čiji su rubovi bili omeđeni keramičkimpločicama koje su me podsjećale na grčko more. Uvijek poslije tog osjećanjadolazio je neki rez, neka propast, kraj, toliko čest i uobičajen u mom životu dasam se s njim skoro srodio, čekajući ga da, kad mi je najlјepše, dođe i usere miživot.

Te osamdeset šeste godine, raspad grupe, odlazak Mučeta, Mitketa i Šekijaiz Pušenja dočekao sam sa olakšanjem. Nema potrebe da govorim o tome kolikosam njih trojicu volio i koliko sam im zahvalan što su sa mnom podijelili jedanod najuzbudlјivijih perioda mog života, ali sve ima svoj logičan rasplet. Ja nisambio spreman da nastavim putem kojim sam pošao slučajno.

Bio sam sretan što ne radimo, ali osjećaj pripadnosti grupi nije nestao.Ponovo sam se ponašao potpuno suprotno od očekivanog. Obično, kada dođe dotakvog rascjepa, prirodno je da apatija i beznađe narastu, da se sruče načovjekovu dušu poput alpske lavine, gušeći je. Ja sam se, međutim, osjećaolagodno, skoro sretno. Osjetio sam neku vrstu slobode, kao da mi je sa leđaskinut teret koji nikad nisam kanio nositi, kao da mi se ukinula nevolјnaobaveza... kao da se završila škola. Bio sam na raspustu. Dan mi je bio dug iuzbudlјiv, a noći mirne i vedre. Vratio sam se nekim lјudima koje sam u te dvije

173

godine skoro zaboravio, vratio sam se kući, svojima, onom istom Neli koji jeizlazio, družio se, ćumurao, igrao lopte, sve ono što sam radio prije nego što meje uhvatila pošast popularnosti.

Ostati daleko od svjetala reflektora, daleko od zujanja diktafona, mahanjakamera, tonskih proba, ulazaka na scenu i silaska sa nje, davanja autograma,slikanja sa obožavaocima... Biti anoniman, u meni je to budilo radost. Iz mene suiščilile sva ona rđa i buđ koje donose bjesomučna bitka za tržište, popularnost,poza, glumatanje, laž na kojoj taj poziv insistira... iz mene je nestala lјubomora,kao rukom odnesena. Ko je na vrhu Ju rok scene, nije mi više bilo važno. Mnogisu tu bili i prije njih. Rijetko kada sam se osjećao toliko bezbrižan kao teosamdeset šeste, kada se moja grupa raspala, a ja, nakon bolesnog, turbulentnogputa do zvijezda i nazad, završio ponovo na svome Koševu, sa mojom Sanjom,rajom, i bliži sam sebi.

Pušenje više nije postojalo, Nadrealisti su bili dio istorije, moje školovanjese produžilo za onoliko godina koliko sam bio popularan, ali mojoj sreći nijebilo kraja.

174

21

NAJREDOVNIJI STUDENT Naš drugi reditelј u prvoj seriji Nadrealista bio je Vuk Janić, tanan i

osjećajan čovjek, aristokratskih manira. Vuk se, naravno, zajebao, pa je od naspokušao da napravi disciplinovane glumce, koji imaju punu svijest o tome štarade u kadru i na koji način to mogu da ponove svaki put kada se kadar ponavlјa.Od nas se nije moglo napraviti ništa. Vuk je ludio, ali nas je volio. Ta čudnarelacija upornog reditelјa i blesavih glumaca pretvorila se u prijatelјstvo.

Nakon mjeseci zajedničkog rada, Vuk mi predloži da se nađem sa jednimnjegovim prijatelјem, profesorom na Akademiji scenskih umjetnosti. I on injegov prijatelј misle da bi bilo divno da ja upišem Akademiju. Naravno, nije mipadalo na pamet. Ja sam u tom trenutku mislio da će šou-biznis iz mog životaizaći za koju godinu, ali susret sa Vukovim prijatelјem svakako je nešto što se nesmije propustiti.

Tako smo se upoznali sa Mladenom Materićem, izuzetno senzibilnim idarovitim čovjekom, prepunim znanja i sa viškom tolerancije. Nјegov izgled bioje obilјežen savijenim desnim uglom usana prema dole, poslјedicom facijalisa,što je njegovom živom licu davalo neprekidan šarmantan osmijeh. Taj osmijehon je znalački koristio, kao silno oružje, pričajući svoje poučne i duhovite pričezačinjene smijehom i mudrošću. Plemenitost i osjećajnost kipili su iz njega. Daje kojim slučajem bio gitarista, zvao bi se Erik Klepton.

Profesor, kako smo ga zvali, očarao nas je do te mjere da smo postali ovisnio noćnim odlascima u njegov stan u Skerlićevoj ulici, gdje je živio saporodicom. Naši dolasci na čaj kod Profesora postali su česti i nezaobilazni, dote mjere da je porodica Materić počela da nas izbjegava, gaseći svjetlo u svimprostorijama, ostavlјajući poruke da su otputovali, spuštajući zavjese naprozorima tako da se čini da tu niko ne živi već godinama.

Mi smo ih potpuno razumjeli, jer teško onome kome se mi natovarimo navrat.

Sad kada gledam na to vrijeme, osjećam sa koliko smo lјubavi slušalinjihove priče i kako smo kao nabubrjeli sunđeri upijali svaku njihovu riječ,prijedlog, izjavu, znanje.

Mladenov stan u Skerlićevoj ulici bio je naš univerzitet, a ja sam bio

175

najredovniji student.Smireno i duhovito, sa velikom lјubavlјu i vjerom u ono što govori, Mladen

je krotio našu mladalačku oholost i prepotenciju, te je, poput cirkuskog majstora,šalom i pokretom utišavao našu emotivnu nabujalost i galamu, stišavao nas idavao savjete, ulazio u naša srca i, uz očaravajući smijeh, bezbolno namdokazivao da ima još dobre muzike osim Kleša, da film nije samo propaganda,već da je u njemu skriveno još dosta umjetnosti, da je pozorište živo i da se onjemu ne može suditi po repertoaru Kamernog teatra 55, da se umjetnost gradi idrugim sredstvima osim distorzijom i vrištanjem. Našu pažnju usmjerio je kadjelima nekih velikih majstora, pričao zanosno o svojim iskustvima sapozorištem, filmom, slikarstvom, a često je, pristavivši čaj, prilazio svojojrespektabilnoj kolekciji ploča, te na gramofon stavlјao neki rijedak primjerak LuRida, o kojem je u to vreme završavao ekspertizu. Omađijani njegovimizlaganjem, prihvatali smo šolјice kao slјedbenici nekog posebnog religioznogrituala i uranjali u melodiju i ton velikog slikara Nјujorka, čiji se zvuk odbijao ozidove sobe, zalazio u svaki njen ćošak, i dolazio do naših opijenih duša mimoušiju, već nekako direktno u krvotok. Mladen bi stajao iznad nas i, poput gurua,objašnjavao svaki takt diskretnim pokretima baletana, ne remeteći timeumjetničko izlaganje kolege Rida, vješto i sa osjećanjem da nijednog trenutka nebude on taj koji je u centru pažnje, već Lu i njegova Koni ajlend bejbi.

Jedne večeri, kod njega dođe i Emir Kusturica.Mladen i on su bili veliki prijatelјi. Sa njim uđe oktobarski vjetar, mali,

čupavi, simpatični pas i ogroman autoritet.Emir i njegov autoritet rodili su se istog dana. Nјegovim ulaskom prostorija

se napuni energijom i nabojem. U dvije-tri riječi uspostavio je kontrolu nadrazgovorom. Za razliku od Mladena, koga su pratili blažena tišina i mirmeditacije, iz Emira je klјučao vulkan, neukroćena zvijer, potmuli tutanjlavine... 

Imao je snagu zemlјotresa, upornost Sizifa i energiju vojskovođe. Svakinjegov potez, umjetnički ili politički, čak i privatni, pratili su grmlјavina isijevanje. Izgledalo je da ga ništa ne može zaustaviti na putu do krajnjeg cilјa, auvijek je birao najteži i najduži. Da se bavio medicinom, ne bi se smirio dok nebi izmislio penicilin, da se bavio politikom, bio bi terorista. Film je kanalizovaonjegovu energiju, spasio svijet mnogih žrtava (u slučaju da je postao terorista).Govorio je mangupski o ozbilјnim stvarima, o kojima je počeo da razmišlјaveoma rano, kada „normalan dječak" misli o klikerima. Bio je jedan od onih koji

176

su se se rodili ozbilјni, a briga je dominirala njegovim licem kao i kod svakogvelikog umjetnika.

Zbilјa, ne sjećam se da znam fotografiju nekog velikog umjetnika a da jenasmijan! Betoven, Dostojevski, Vajld... čak je i Čaplin pozirao uvijek tužan izamišlјen. Kao da su oni ti koji nose savjest čovječanstva, prenose ga kao štoatletičari prenose štafetu. Ako se, po Igou, luč filozofije prenosila iz jedneumjetnosti u drugu, pa je tako arhitektura predala tu svjetlost književnosti onogmomenta kada je Gutenberg otkrio štampariju, a analogno tome, književnost jepredala filmu kada su izmišlјene pokretne slike, onda je briga predavana sjednog umjetnika na drugog, od onog prvog, koji je nacrtao bivola na zidu pećineu Altamiri, ne znajući tačno da li je to molba nekom Bogu ili slika njegovog sna,ali je u toj slici uklesana zabrinutost njenog autora da li će sutra imati šta dapristavi na tek otkrivenu vatru. Tu brigu on je dalјe slao vijekovima slјedećem,pasuje preuzimali Indusi, doturila se briga i do Grka (nema zabrinutijecivilizacije od antičke), pa ju je uzeo Rim, pa se nad sudbinom čovječanstvazabrinula Italija u srednjem vijeku, pa je onda briga došla i do modernogvremena, u kome nema nijednog umjetnika a da je na nekom svom portreturaširio osmijeh, rekao „briga me za vas" i pošao nekim putem kojim odudara odovog osjećanja koje dominira u istoriji umjetnosti.

Tako sam ja razumio Emirovo vječno namrgođeno lice, odbojno premaonome ko ne zna koja sve dobra iza njega čuče.

Između nas se tada začelo jedno eksplozivno prijatelјstvo, utemelјeno naklimavoj relaciji učitelј-učenik, slično kafanskom stolu čija je jedna noga kraća,ali se ne zna koja, na kome stoje čaše pune crnog vina, koje, ako se prospe,ostavlјa fleke koje se ničim ne mogu očistiti. Ipak, iz tog prijatelјstva ostala sudva-tri filma, nekoliko albuma, hilјade koncerata i jedna veličanstvena opera.

Ali, mogu da zamislim koliko smo mi, djeca tek izašla na teren umjetnosti,njima bili smiješni i nedozreli. Daleko od istinskih tokova života, mi smozaneseni uspjehom i slavom, opijeni mladošću i vjerom u ono što radimo, bilitoliko prepotentni da hilјade stvari koje su nam govorili nismo čuli. Ja, koji samsebe smatrao najbolјim učenikom, ni dan-danas ne shvatam koliko sam tad bioglup i daleko od suštine. Najnejasnija mi je bila njihova priča o tome kako će seJugoslavija raspasti i kako nema ni jednu jedinu osovinu koja je može zadržati uobliku u kojem se tada nalazila. To mi je bilo nelogično. Za mene je ta zemlјabila stamena i jaka, problem je bio u komunističkoj vrhuški, koja se kad-tadmora dovesti u red, a krv koja se prolila za ovu zemlјu koju volim najviše na

177

svijetu bila je garant da se ta zemlјa raspasti ne može. Nisam tada imao pojma otome koliko je komunistička vrhuška reterirala nacionalno, koliko seinstitucionalno ukotvio ustav iz '74, i koliko je u suštini veliki broj onih koje bolikurac za Jugoslaviju i njenu sudbinu. Koliko je samo teško da se čovjek otrgneod svojih predaka, probudi i počne da razmišlјa rasterećen mimo onogistorijskog naslijeđa koje te tjera da razmišlјaš kao da ispunjavaš nečiji zavjetpostavlјen prije dvjesta godina. Ko treba u toj zemlјi da živi? Moj pradeda ilimoj praunuk? Da li praunuk mora da čuje savjet svog pradjede? Mora. Ko mu jekopča? Ko stoji između praunuka i pradjede? Ja. I šta? Ne smijem omanut. Nesmijem izabrati svoj put, zamjeriće mi pradjeda da sam iznevjerio zavjet.Zamjeriće mi pradjeda da sam odustao. Od čega? Od straha od onog drugog... esad već ulazimo u zonu Nadrealista.

Trgnuše me vrisak i galama. Kukumavčenje. Ne mogu da se okrenem.Čujem glas starijeg čovjeka. Čiča sa moje desne strane opet preživlјavadjetinjstvo. Traži od majke, koja je vjerovatno decenijama na onom svijetu, damu krišku hlјeba namaže džemom od šlјiva. Viče, urla. Osoblјe pokušava da gasmiri. Ja pomislih da je skrenuo s pameti. Kasnije mi doktor objasni da postojijedan fenomen koji se dešava kod srčanih udara, da krv sporije dolazi u mozak ida dođe do trenutnog zatamnjenja lјudskog uma. Prvo što sam pomislio bilo jeda li su i mene provalili da pričam o prošlosti, da spominjem Sudbinu i Azraela,da spominjem ona imena koja nisam spomenuo decenijama, da iz mene izvireneka bujica zaboravlјenih stvari koje ne bi zauzele prvih deset mjesta na top-listimojih sjećanja da nisam jutros, ili već juče ujutro, imao prekid rada srca. Da lisam i ja kao čiča nenormalan ovima vani, a u sebi i oko sebe osoba čije su pameti misao još oštrije nego što su bile prije udara? Da li i mene sada bolničkoobezbjeđenje vezuje za krevet kao što to čini sa jadnim čičom, a da ja, ko ni on,ništa od toga ne primjećujem? Jesam li ja taj koji sad razgovara sa Sudbinom iAzraelom, jasno vraćajući slike iz sjećanja na vidjelo, ili sam isti kao ovaj čičašto urliče, kukumavči i traži od majke da mu krišku hlјeba namaže džemom odšlјiva?

Uglavnom...Nekako u to vrijeme, Akademija scenskih umjetnosti je već iznjedrila

nekoliko generacija studenata. Emir, Mlađo, Ćiro bili su profesori na Akademijii unijeli su neke nove vjetrove u sarajevsku umjetničku scenu.

Pozorište nije bilo nešto čime se Sarajevo moglo podičiti. Ta je umjetnostpokazivala sav duboki očaj jedne učmale provincije. Jedino je u Beogradu

178

pozorište bilo ozbilјan faktor i išlo u korak sa vremenom i svijetom. Sarajevo jeo tome moglo samo da sanja.

Beograd je imao i pisce i reditelјe i glumce. U to vrijeme, beogradskapozorišta postala su parlamenti, govornice sa kojih se upiralo prstom u političkedogađaje koji su se nizali velikom brzinom. Vrilo je kao u grotlu, odKovačevićevih tekstova, preko sjajnih postavki i vrhunskih glumaca. Sarajevo jeu tom smislu bilo skrajnuto. Nije se smjelo pisnut.

Dugo sam razmišlјao zašto Beograd ima tako dobre glumce, a svi ostaligradovi u Jugi zajedno ne mogu da skupe trojicu da valјaju. Odgovor saznadohtek kad sam se preselio na Kosmaj i kad se upoznah sa srpskim selјakom, kadashvatih uz koliko je muke i pretvaranja srpski selјak morao da vrda ne bi lipreživio četiri vijeka 

Turčina, period za koji je nestalo naroda da se ne zna ni broja. Viševjekovnofoliranje, izbjegavanje obaveza, laganje i petlјanje, od Srbina je napravilovrhunskog glumca, majstora da preuzme bilo koju ulogu koja mu se daje. Da sepravi da je utučen, jadan, nikakav, da nema za leba, da kuka i kad mu je najbolјe,da se žali kako je sušna godina i kad je rodna, da se žali kako plodova ima tolikoda im je cijena pala. Takav je morao biti i kad je Turčin otišao, jer ni njegov munije dao prostora za disanje. Iz takvog istorijskog zaleđa lako je bilo dobitiČkalјu ili Miju ili Boru, ili Bubuleju, ili Paju, Mikija, Miru, Lazu... Lako je imatii Steriju, Domanovića, Nušića, Kovačevića... kad ti je pozorište u kući više odčetiri vijeka. Kad se na taj talenat nakalemi još i tradicija pobune, bunt protivnepravde, sitni kiseli humor, onda je bilo jasno da su osamdesete u beogradskimpozorištima bile uzbudlјive taman koliko i stvarnost van njih.

Sarajevo se, jadno, tu nije moglo snaći. Stega kojom je politička vrhuškadržala umjetnost i umjetnike pod kontrolom i koja je svako malo od nekogmajstora pravila disidenta, pozorištima nije dala da odu dalјe od sumornohumornog vodvilјa ili nove postavke nekog od etabliranih i pretencioznihbosansko-hercegovačkih autora. Pozorište se nije uklapalo u sarajevskieksperiment.

Ni pozorište, ni previše razmišlјanja.Stoga je bila jasna Mlađina, Kustina i ideja ostalih sa Akademije da se

pokrene mala pozorišna scena, pod nazivom Otvorena scena Obala, da se na njojpostave predstave koje će pokrenuti na razmišlјanje, koje će mobilisati lјude okoScene i vratiti dostojanstvo nama koji bismo volјeli da pogledamo nešto što ideu korak sa pozorištima van Sarajeva.

179

Mala scena, za jedva dvjesta lјudi, u kratkom roku posta poprište velikogeksperimenta. Prvo je Mlađo postavio Tetovirano pozorište, igrokaz bez riječi,toplu i jedinstvenu dramu o dvoje mladih, koja svojim kvalitetom preskoči iBeograd i Zagreb, te se zaigra po raznim daskama Evrope, zatim se tu počešeigrati i savremeni tekstovi škaklјive sadržine, kao Popovićevo Mrešćenje šarana,prikazaše se filmovi Džarmuša, Kešlovskog, Hercoga, Tarkovskog, pa se utakvom nabujalom kreativnom nemiru izrodi i autentična humoristička predstavaAudicija, koja osvoji publiku u gradu svojom originalnošću i smijehom, ali kojaubrzo isplovi iz umjetničkih voda i uđe u veliko estradno more.

U tom periodu, Akademija preuze ulogu mjesta sastajanja, skrovištazavjerenika, te se oko ove institucije oformi jedan broj lјudi koji je bio gonjenambicijom i velikim entuzijazmom.

Među tim lјudima bili smo i mi. Zabranjeno pušenje. Mi dobismo i terminza vježbanje... Akademija je bila mjesto koje nam je zamijenilo Zaborav. U njojsmo pripremali naš slјedeći album... Pozdrav iz zemlјe Safari.

180

22

ŠTA MI JE PISALO HA DLANU Međutim, moja bezbrižnost nije mogla dugo da traje. Lažni povratak u

djetinjstvo jednim tragičnim događajem raspršen je kao mjehur od sapunice.Okrenuh glavu nalijevo. Iznad mene je ciktao uređaj kojim se mjeri rad srca.

Pored njega jedna medicinska sestra. Nasmiješi mi se. I ja njoj. Pomislih, maloje falilo da se nikome više ni ne nasmijem... a možda tamo kuda sam krenuo imanekoga ko bi mi se obradovao.

Para je bio jedan od onih lјudi koji ne hodaju već lebde. Čekajući ga na dnuKralјa Tomislava, gledajući uzbrdo ka Koševu, iz mase koja se približavalaizranjala je u pravilnom ritmu jedna glava, oblivena osmijehom kakav nose lјudina dječjem crtežu. Tanka linija migolјila je među babama i djedama, školskomdjecom i komunalnim radnicima. Prva njegova riječ morala je biti duhovita ivjerovatno ju je smišlјao još i prije no što je izašao iz kuće. Tako je želio dapočinje dan.

Bio je bezgrešno tačan u sudu o nekoj pojavi i u mjeri riječi koju treba dakaže. Ta tačnost mjerila se najtananijim instrumentima, i bila je njegovo najjačeoružje i u komunikaciji s lјudima i u Nadrealistima, koje je praktično držaosvojim šarmom i zavodlјivošću.

I sa gitarom u ruci imao je tu istu tačnost. Nijedan ton koji je proizveo nijebio bez smisla i razloga. Dati njemu neku ulogu bio je siguran izbor, znalo se daće to obaviti po dogovorenom, ali i da će nas iznenaditi nekom intervencijicomkoja će izazvati salve smijeha. Za njega bi bilo otrcano reći „čovjek od ukusa",jer ukus je bio njegovo drugo ime.

Bio je smrt za žene, ali i one su bile smrt za njega. Nekoliko bolnih lјubavi ibezbroj veza i vezica napravile su oko njega oreol poželјnog muškarca,spremnog i na žrtvu. Para se izdvajao od nas i nekom neobjašnjivomgospoštinom. Kao da je bio izdanak neke aristokratske porodice, finih manira iubitačnih riječi, koje su pogađale smrtnom preciznošću tamo gdje je trebalo ipodizale integritet sagovornika, ali nikad nisu prešle liniju koju običnoneoprezno pređu laskavci.

Živio je s majkom, divnom, duhovitom ženom, u malome stanu na Višnjiku,ali je toplina tog doma činila od tog stančića vilu.

181

Nikako nije volio konflikte, klonio se svake svađe, nesporazuma. To ga jebolјelo. To je inače bila osobina sve naše raje. Iako smo kroz imidž Novogprimitivizma djelovali prkosno, nadrkano i bijesno, u suštini svako od naspojedinačno bio je mirna osoba. Čak i Hare, koji je dobio nadimak Kiler i okokoga se pleo mit kao o zajebanom šefu raje, momak sa Grbavice, bio je povučeni smjeran i jedan od onih koji je, prozrevši nestabilnu situaciju u domovini,mnogo prije rata otperjao prvo u London, a zatim u Oslo. 

Para je bio isti takav. Daleko od svađe. Daleko od rizika. Nјegov motiv dauzme gitaru u ruke bio je da se svidi lјudima... I ženama. Zato je i zauzeoElvisov stav o smjernicama za budućnost u trenutku kada je Sejo insistirao navećoj političkoj angažovanosti. Nјihov sukob oko pjesme koja bi trebalo dapromoviše Elvisa Kurtovića u široj društvenoj zajednici pretvorio se u privatnisukob dvije izuzetno nadarene i samosvojne ličnosti. Para je ostao uz Elvisa,ponavlјajući svoju maksimu: politika političarima, muzika muzičarima! Temaksime držao se i Elvis, i tu je pogriješio. Bilo je to vrijeme u kome se tražioangažman, jetka riječ, pravilno uperen prst. Elvis je ostao na štosu, u vicu, nikadotjelotvoren u pravi rok bend. Para je nakon tri albuma shvatio da je to samotavorenje i osamdeset pete je sa Zlajom Arslanagićem, takođe Nadrealistom izrane faze, napravio super grupu Crvena jabuka. Zlaja je prije Jabuke imaoiskustva sa grupom Ozbilјno pitanje, ali to je daleko skromnije od onihkoncerata i albuma koje je Para imao sa Elvisom.

Crvena jabuka bila je ideal grupe u kojoj je Para želio da svira. Mladi, slatki,lijepi, duhoviti, ličili su na silne engleske pop sastave koji su se tih godinaumnožavali poput glodara. Ta osamdeset peta unijela je i preokret u htijenjimamladih, preokret koji je, vjerovatno, bio inspirisan iz nekog komiteta, jer su kaopo komandi svi mediji odjednom okrenuli leđa angažovanom roku, prebacivšitežište svog interesovanja na slatke, duhovite pjesmice i one grupe koje se klonepolitike.

Već rekoh kako je Bajaga harao Jugom, a Para, odnosno Zijo, svoj prviimidž je bazirao na istoj frizuri kao i zemunski roker. Stoga je bilo neizbježno daga zovemo Zijaga. To mu naravno nije smetalo, već je siguran u sebe i uspjehJabuke čekao svoj momenat da nam se „osveti".

Naše prijatelјstvo je ostalo čvrsto i poslije Nadrealista, i pored toga što samosjećao da mi i on i Đuro dobrano zamjeraju što je težište uspjeha Nadrealistapublika vezala za Pušenje, a ne za njihove grupe. Zaista mi nikad neće biti jasnokako se to dogodilo. Nije se pravio nikakav plan, nisu postojali plaćeni mediji

182

niti novinari na honoraru, niti sam ja u intervjuima ikada isticao tu vezu. Publikaje jednostavno moj lik povezala iz dvije različite priče, pa se popularnostNadrealista prelila u popularnost Pušenja po nekom čudnom zakonu spojenihposuda. Kako publika nije povezala Đurin lik iz Nadrealista sa Đurom iz Bombajštampe, ostaje mi tajna, tim prije što je Đurina pojava izazivala mnogo višesmijeha i euforije nego moja. Isto tako, zagonetka je kako publika nije povezalaParu iz Nadrealista sa Zijom iz Elvisa, jer to ne samo što je ista osoba, već je iElvis u momentu emitovanja prvih Nadrealista imao etablirano ime, kako uSarajevu tako i na „Zapadu". Pretpostavlјam da se radi o alhemiji. Sama publikapronađe neku vezu, prečicu kojom cure njihove emocije prema umjetnicima injihovim djelima. Taj tajni kanal sazdan od nepoznatih, ali vrijednih materijala,vodi lјubav onih koji umjetnost prave do onih koji u umjetnosti uživaju iobrnuto, sve dok se te dvije lјubavi ne sretnu. Tada se dogodi ono što ovimnesavršenim jezikom nazivamo „identifikacija". Kada gledalac u potpunostirazumije glavnog junaka, spaja se s njim, dijeli dobro i zlo, razmjenjuje emocije.E, to se dogodilo i sa mnom, pa sam ja, za razliku od onih bolјih od mene, imaotu sreću da ideje dva različita projekta gledaoci povežu u jedan mozaik.

Crvena jabuka je za Paru bila mjesto u kome se rodio. U novoj ulozi pjevačai kompozitora ušao je sa debelim iskustvom i punih bisaga, rasterećen prošlosti ibriga. Pred njim se otvaralo veliko svijetlo nebo. Jabuka je krenula furiozno.Nisu se skidali sa televizije, pjesme su ušle u raju i prije no što su snimlјene,imali su i iskustva da taj kapital ne prospu, već da ga uredno i efikasno realizuju.

U ono vrijeme, dogovor oko svih detalјa nekog koncerta uglavnom se svodiona čvrstu riječ, međusobno povjerenje, fantomske estradne organizacije čije suadrese rasute po manje upadlјivim mjestima bivše Jugoslavije, te razne savezehendikepiranih, slijepih, onemoćalih i studenata, uglavnom onih koji nisuopterećeni velikim nametima države. Muzička industrija nije bila na tom nivouda se razgovara o ozbilјnim bezbjednosnim elementima jednog događaja, kao štosu prevoz muzičara, vrsta tog prevoza, mjesto spavanja, njihova prava naekstremne sportove, vrstu hrane prije i vrstu hrane poslije koncerta... U stvari,osiguravajuća društva, u onom obliku kakav poznajemo danas, nisu postojala,tako da se niko nije ni brinuo ukoliko bi neki koncert bio otkazan, ili ukoliko bineki tehničar, muzičar ili posjetilac bio povrijeđen ili ostao bez života. Danas suu svijetu osiguravajuća društva toliko jaka da je, ako negdje nije siguran koncertneke velike rok atrakcije, neophodno preduzeti sve mjere da se mogućnostnesreće, peha ili jednostavno nesporazuma svede na minimum. Tako će NATO

183

prvo bombardovati neku zemlјu da bi se u njoj stvorili uslovi da sviraju Stounsi.To je ta mala veza između NATO-a, Stounsa i osiguravajućih kompanija.

Te osamdeset šeste nikoga nije bilo briga što dio Crvene jabuke, Zlaja,Alјoša i Para, odlazi na koncert u Mostar fićom, te što je vozač ujedno i gitaristagrupe. To je bilo normalno, i tu leži cijeli uzrok tragedije koja je obilјežila mojživot vječno, poput žiga kojim se obilјežava stoka u cilјu identifikacije.

Nekoliko godina ranije, još prije no što je moja karijera krenula svojimtokom, Sanja i ja smo se družili sa zanimlјivim parom iz centra grada,Daliborom, velikim poznavaocem rok muzike, i Dubravkom, njegovomsuprugom, ženom potpuno predanom hiromantiji, čitanju sudbine sa dlana.

Nјih dvoje su bili neznatno stariji od nas, ali su već živjeli zajedno ipripadali su onoj grupi lјudi koju su nazivali otkačenima. Ja bih to na standardnisrpski jezik preveo kao neobični, što je u Sarajevu bilo za cijeniti.

Dalibor je imao kolekciju ploča dramatičnih dimenzija i dolazak kod njih zamene je predstavlјao putovanje kroz čarobni svijet rok muzike, neku vrstusafarija na kome su se mogle sresti najneobičnije pojave u istoriji popularnemuzike, njene devijacije, rukavci u koje čovjek teško da može zaći ukoliko nemaprijatelјa poput Dalibora. Neobična pedantnost kojom je pratio razvoj rokmuzike bila je ravna rutini njemačkog inženjera, a hladnoća koju je posjedovaodala mu je za pravo da bude jasan i precizan kritičar, ali nipošto direktanučesnik. Za to Dalibor nije imao ni htijenja a ni srca. Ali kao savjetnik, često jebio od velike koristi. 

Nјegova žena Dubravka znala je da promaši tramvajsku stanicu udubivši seu gledanje nečijih interesantnih prstiju okačenih o rukohvat tramvaja, prstiju kojisu krili uzbudlјivu istoriju te osobe, njegovu prošlost i njegovu budućnost.Dubravka se nikad nije pravila važna zbog svog neuobičajenog hobija, iako sulјudi koji se bave zaumnim stvarima zanimlјivi svima u svim vijekovima i usvim društvenim sistemima. Ona je bazirala svoje znanje u toj okultnojdisciplini na bezbrojnim knjigama i zapisima starih majstora još iz vremenakada se hiromantija smatrala naučnom disciplinom. Jedne večeri, popustili smopred njenim insistiranjem da nam pročita oba dlana i sa jednog skine našekaraktere, a sa drugog našu budućnost. Ona nam uze print dlanova, pohrani ga usvoju kolekciju, natoči još čaja od jasmina i reče kada će rezultati biti gotovi.Nije bilo lako čekati nekoliko dana dok ne dođu rezultati, kao da sam dao krv naanalizu, ne toliko zbog karaktera, koji ćemo svakako prepoznati u svakojrečenici koju će nam Dubravka napisati, već zbog budućnosti, koju je ponekad

184

bolјe ne znati, i bježati od nje kao od rezultata utakmice čiji snimak upravogledate. Dubravka napisa precizno i jasno sve šta je pročitala sa naših dlanova;oboje smo se prepoznali u svakoj od tih rečenica, što i nije neka velikaumjetnost, jer čovjek čitajući o sebi, traži dokaz onoga što već zna ilipretpostavlјa, ili želi da je tako, pa se sa svakom rečenicom slaže. To bješe lijevaruka, a na desnoj stajala je budućnost.

Dubravka mi dade papir i ne reče ništa. Ja krenuh da čitam. Linija kojaoznačava neprijatelјe je duža no što je imao Draža Mihailović, ali najtragičnijabješe linija koja je rekla da ću u svojoj dvadeset četvrtoj imati prekid karijere,koja u trenutku čitanja nije još ni počela, a da će iste te godine sa ovoga svijetaotići jedan moj veliki prijatelј.

Tog jutra, majka me je probudila zadihana i potresena. Nije bilo sumnje.Dogodila se tragedija. Ona reče da je Crvena jabuka imala nesreću. Da je otišlada kupi novine i da tamo sve piše. Ja pitah ima l' mrtvih, ona ne odgovori, što jeznačilo da ima.

Alјoša je poginuo odmah... Divan, tih, pristojan mladić iz Zenice, studirao jena mom fakultetu. Izgledao je kao neko ko nosi duboku nesreću u sebi i komesudbina neće ponuditi bogzna šta. Prije Jabuke svirao je u Kongresu,alternativnoj grupi mračnog koncepta, a Alјošin imidž je više ležao tim bojama.Nesretnik, sjedio je nazad, proletio naprijed. Ha njegovoj sahrani kovčeg je biootvoren. Osjetio sam toliki bol za tim čovjekom da mi se srce raspalo u komade.Zenica je izašla na sahranu. Cijela.

Para je živio još nekoliko sedmica. Borio se sa smrću na VMA u Beogradu,ali nije imao nikakvih šansi. Umro je prvog oktobra. Prođe avgust, srećo moja,vrijeme ga se rastane... Ko zna? Možda je od njih trojice u autu najgore prošaoZlaja. On je ostao živ.

Ha Parinoj sahrani je bilo onoliko lјudi koliko groblјe na Barama može daprimi. Ha hilјade. Otišao je svet čovjek, mlad, najbliži Bogu, pusta dobrota.Narod se skuplјao sa sve četiri strane svijeta. Parking ispred groblјa, u običnimdanima mirno i dostojanstveno mjesto, ličio je na košnicu. Cvijeća je bilo da seprekrije Sarajevo, od Čaršije do Ilidže, i da ga još ostane viška. Nije se mogloproći od suza. U mimohodu oko njegovog kovčega ugledah Dubravku i Dalibora.Poslјednji put sam ih vidio godinu dana ranije, kada smo i ja i svijet oko meneizgledali drugačije, jednostavnije i nevinije. Dubravka mi mahnu glavom tektoliko da me podsjeti šta mi je moj desni dlan rekao prije nekoliko godina.Naježih se. Nastavih mimohod. Do tada nepoznat osjećaj obuzme me cijelog.

185

Neka kombinacija nemoći i pristajanja. Osjetih se malim u odnosu na kosmos,na Boga. Besmislenim. Osjetih prvo hladnoću od te malenkosti, strah odnepoznatog koje se uvuklo u mene, ali, izdahnuvši iz sebe nespokoj, iznenadaosjetih toplinu. Skoro sigurnost. Opustih ramena prošavši pored odra. Hapiramidi je pisalo njegovo ime. Uhvati me neka ni u čemu utemelјena mirnoća,prvi znaci pristajanja. Vidjeh, ima nešto u čemu smo svi, nešto čega smo dio.Možda se tome i ne treba protiviti. Možda je to put kojim je dato proći. Moždaovo groblјe i nije tako hladno mjesto za završit. A zašto završiti? Možda je grobsamo početak nečeg novog, kao što bješe sa onim najvažnijim Grobom nasvijetu. Možda se moj Para sada priprema za neku svirku, nastup, gore, gdje jeveć tada bilo mnogo bolјih gitarista od ovih što su ostali s nama, liječeći setrčanjem, prirodnim sokovima, steroidima i teretanom. Pomisao na smrt, nakonParinog odlaska, posta mi lakša. On mi ju je približio. Imam nekog tamo, pa kadgod krenem, naći ću ga. Stekao sam spokoj i ravnotežu misleći o tome kako seumrijevši vraćamo odakle smo došli. Taj osjećaj širio se mojim duhom svaki putkada idem nekome na groblјe, sahrane, parastose, čak i kad čitam čitulјe. U telјude, čija lica krase predzadnju stranicu Politike, poslije Parine smrti, više negledam sa sažalјenjem i tugom, već sa nekim posebnim pijetetom, čak idivlјenjem, kako su uspjeli da savladaju najveći izazov koji Bog stavlјa predsvako biće. Smrt.

Sanjao sam ga uporno, svaki dan, toliko jasno i čisto da mi je srce iskakalood sreće što je još uvijek tu sa mnom. Ti snovi su bili nošeni nekomneobjašnjivom krasotom, da mi je bilo žao probuditi se, te sam svim svojimvještinama i magijama koje sam posjedovao redovno pokušavao da se vratimnazad u san, da ostanem u njemu koliko mi je dozvolјeno, da uživam u društvusa Parom.

Nekoliko godina kasnije, Sanja i ja otidosmo opet kod Dubravke i Dalibora.Oni su u međuvremenu dobili dijete. Ona nam reče da se više ne bavihiromantijom. Zgadilo joj se. Reče da je napravila glupost. Pročitala svoj dlan utrenutku kad je bila trudna. Dlan joj je rekao da će i ona umrijeti na porođaju. Toju je dramatično uznemirilo. Međutim, dijete se rodilo normalno i zdravo. Snjom je sve bilo uredno i čisto. Razočarala se u tu paranormalnu disciplinu, svedok nije shvatila da je knjiga na osnovu koje je čitala svoju budućnost pisana uvrijeme kada medicina nije poznavala reviziju materice.

186

23

KO JE PIŠONјA, A KO ŽUGA A na smrt sam pomislio te večeri, kada je sve prošlo, kada su mi čak u

posjetu došli prijatelјi koji su znali da mimoiđu strogo kontrolisan ulaz u prvukoronarnu. Ležao sam i dalјe na istom mjestu. Niko mi se nije obraćao. Gledaosam u plafon, širom otvorenih očiju, osjećao sam prisustvo ranjenog srca, bolјelome je tupo i podmuklo, a misli su udarale o koru moje glave, silno i haotično,utapale se jedna u drugu, ponovo izranjale poput valova koji, za vrijeme oluje,odlamaju komad neke stjenovite obale.

Vidjeh sebe u Posušju, u hotelu u kome me recepcioner obavijesti da vodenema, što i priliči imenu mjesta u kome se nalazimo, zatim ugledah sa pozornicebalkon u Opimpiji, koji se u toku svirke pred mojim očima počeo lјulјati gore-dole, da me je uhvatila panika za lјude koji su skakali ne primjećujući zemlјotreskoji su prouzrokovali, osjetih bol u kolјenu kao i onoga dana kada mi je golmanProgresa pao cijelom težinom na lijevu nogu, razjebavši mi ligamente i tetive,čuh riječi doktora iza vrata „ne sada, ne sada... posle. Posle". To ne sada, ne sada,spojih sa slikom iz Andergraunda, kada Miki kaže: Ne, sada nije trenutak, pa seiz Andergraunda odselih u Seobe, iz kojih čuh graktanje vrana što prate kretanjeVuka Isakoviča i njegovog slavonsko-podunavskog puka. Pokušah da sredimmisli. Koncentrišem se... misliću samo na jednu stvar... na primjer, kako smodali golove Zvezdi osamdeset osme, kad smo sa djecom istrčalom na prepunuGrbavicu razvalili budućeg prvaka Evrope sa tri nula. Prvi je dao Nikola. Nije semogao zaustaviti nakon gola. Ganjali su ga do Čengić vile.

„I drugi je dao Nikola", reče arhanđel i ja se trgnuh. Ugledah ga kako me,umornog lica, ispod čijih su se očiju iscrtavali crni podočnjaci, podsjeća da pričao mom odlasku na drugi svijet još nije završena.

Pomislih na smrt. Ha umiranje. Prvi put. Jebote, mogao sam umrijet.„Još uvijek možeš!"„Ne može", umiješa se Sudbina. „Nego, nastavite vašu priču."Iznad Ulice Fuada Midžića, koja je Koševo dijelila na dio koji su zauzimale

stambene zgrade i dio preplavlјen privatnim kućama, postojalo je jedno naselјekoje smo zvali Centrotrans, u kome su stanovali radnici ovog renomiranog auto-transportnog preduzeća, njihovi rođaci, saplemenici i braća i djeca. To naselјe je

187

krilo neke svoje tajne, zagonetke, pa mi je još kao klincu bila enigma otkuda tagranica između mog vidlјivog svijeta, koji se završavao na lijevoj strani FuadaMidžića, i njihovog tajanstvenog, koji je počinjao od ugla zelene zgrade, uzbrdo,prema Žutoj kući na vrhu brda, na koje sam gledao sa svog prozora. 

Vraćajući se iz škole, posmatrao sam skoro sa zavišću kako moji drugari iztog naselјa odlaze dalјe, u tu čarobnu, samo njima znanu zemlјu. Posmatrao samih, zamišlјajući čitav jedan paralelan život, koji nastaje čim nestanu iz mogvidokruga, iza ćoška kuće u kojoj je bila smještena misija časnih sestara nekogkatoličkog reda.

Odmah iza te kuće, zamišlјao sam, počinju slapovi neke velike zelene rijeke,čiji sam šum znao čuti za gluhih lјetnih noći, kada se iznebuha probudim,usplahiren nemirnim snom. Nјihove kuće sakrivene su s one strane najvećegvodopada, velikog koliko i naša zgrada, koliko neboderi ispred stadiona, i do njihse dolazi prolazeći jednim, samo njima znanim putelјkom, direktno kroz vodu.Prošavši kroz ta tajna vrata padajućih voda, ulazi se u tišinom opasan tunel,obrastao mahovinom i tartufima, tunel koji krije ulaz na drugu stranu brda, gdjeleži jedno suncem okupano selo, u kojem se sve raduje, gdje se glas ne podiže igdje majke djeci ne naređuju da jedu. To selo je, zapravo, naselјe Centrotrans.Moji drugari koji su živjeli u tom naselјu iz moje mašte zavjetovali su se nasolidarnost i šutnju. Nikom nisu smjeli reći za to tajno naselјe koje se nalazilo sone strane vodopada. Uvijek sam zamišlјao kako bježe od neke velike nevolјe,ka domu u kome su živjele časne sestre nekog katoličkog reda, koje su namdavale da igramo stoni tenis u njihovom dvorištu, i kako, bježeći od rulјe koja jeiz nekog razloga kivna na njih, dolaze do vodopada i nestaju u njemu,neuhvatlјivi za sve one koji stanuju s ove strane Fuada Midžića.

Čim napunih desetak godina, naselјe Centrotrans prestade da bude bajkovitavizija jednog dječaka i posta mjesto u kom lјudi žive teško, spajajući kraj skrajem, u stalnoj borbi za opstanak, a djeca koja odrastaju u takvim zategnutimuslovima, skrajnuta na obod „šire društvene zajednice", postaju izvor nevolјa.

Nisu to bile neke velike nevolјe kojima se može pohvaliti ozbilјan gradsurovijeg sistema. Nije tu nikad niko nikog ubio, niti je nečije tijelo ostalo ujarku pored puta, niti su se iz tog naselјa regrutovali oni koji će upadati po tuđimstanovima u bogatijim dijelovima grada, već je to bilo omanje društvancespremno da negdje nešto ukrade, sitno, tek toliko da se osjete postojećim.Jednom su upali u Dom gluhonijemih, koji se nalazio na samom kraju Koševa,dijeleći šlјivik Ćurčića sa ogradom bolnice. Ukrali su avione na sklapanje, tada

188

popularne među odraslijom djecom, neke polomlјene slušalice i mali slušniaparat. Krađa je otkrivena još istog dana. Deset policijskih kola krstarilo jeKoševom da bi uhvatili trojicu malolјetnih prestupnika, čije su krokodilske suzegovorile sve o njihovoj neustrašivosti i hrabrosti.

Godinama kasnije, među njima su se izdvojili oni čiji će put nesumnjivovoditi na onu stranu zakona. Motivi kojima su se rukovodili još uvijek su bilibenigni, dječački i bez dubokog zla u sebi, ali se negdje naziralo da porodice ukojima su živjeli neće imati resursa da ih drže pod kontrolom, te da će njihovavanzakonska aktivnost sve više i više naginjati ka ozbilјnom kriminalu. Još subili golobradi mladići, kad su dvojica najluđih od njih ukrali autobus firme kojazapošlјava njihove roditelјe i krenuli u pravcu Jadranskog mora. Energičnomintervencijom milicije zaustavlјeni su odmah na izlasku iz Sarajeva. Fasovali suzaslužen degenek, pušteni su kući, ali je to njihovo djelo, međ koševskom rajom,dobilo status herojskog podviga. Jedan se zvao Pišonja, a drugi Žuga.

Sejo je baladu o njima dvojici donio na jednu akustičnu probu, u trenutkukada se bend raspadao i kad su spone koje su nas spajale gubile na snazi, pucalepoput najlonskog užeta koje o kameni mulo struže strašna nevera.

Sjećam se, dio ekipe koji je netom nakon toga napustio grupu sarezignacijom je dočekao pjesmu koja nema ni početak ni kraj, tri kilometrateksta, u kojoj refren dolazi toliko kasno da je nemoguće zapamtiti šta sedogodilo ranije, a drugi iza njega slijedi nakon što svi zaboravimo kako jeizgledao prvi. Sama pjesma traje više od sedam minuta i, što je najgore, završavase dugačkim, besmislenim solom na gitari. Pjesma uz to ima tri dijela, dva sporai jedan brzi, te bi normalna grupa od ovog mutanta rok muzike napravila cijelialbum. A kako ju je Sejo pjevao, više je ličila na Đoku Balaševića nego naZabranjeno pušenje. Tu se otvori provalija između Seje i nevjernih Toma, rupaiskopana sujetom, nevjericom i zajedlјivošću, jaz koji se više nikad nije mogaopremostiti. Sejo, onako naopak i svojeglav, nikada nije prešao preko toga, aMuče i ostali su na grupu gledali kao na propalu stvar, te su samo tražili način irazlog da se iz svega definitivno povuku. Odoše njih trojica iz grupe, ali ostadošePišonja u Žuga, jedini veliki hit u staroj Jugi koji je trajao duže od sedamminuta!

Sejina verzija pjesme bila mi je slatkasta, ali izazovna. Znao sam da to nećeličiti na Balaševića kad je ja budem otpjevao. Bila je kabasta i van svakogbalansa, ali poznajući Sejinu imaginaciju i želјu da bude što bliži ranomSpringstinu, znao sam da se iza toga valјa nešto izuzetno uzbudlјivo. U to

189

vrijeme ja sam vjerovao u Seju bezgranično i bespogovorno.Otuda je razumlјivo da sam, donoseći pjesme za novi album, pristajao na

svaku njegovu sugestiju. Otuda je jasno i zašto je on preuzeo sve ingerencije priizboru pjesama, da je uzeo ono što u Holivudu zovu „poslјednji rez", pa je mojebilo samo da donosim pjesme, da ih on odbija, a na poneke melodije koje muprezentujem stavi svoje tekstove kao što je to bilo sa pjesmama Bos ili hadžija iDan Republike.

No, u svakom slučaju, neosjetno, bez velikih ambicija, praktično ne znajućida smo krenuli u novu avanturu, Sejo i ja počesmo sklapati nešto što će sekasnije zvati Pozdrav iz zemlјe Safari ili treći album grupe Zabranjeno pušenje.

I ponovo osjetih ono isto uzbuđenje koje ima svaki zavjerenik, svako kodjeluje subverzivno, rušeći poredak koji ga iritira. To je uzbuđenje nezamjenjivoi jedinstveno. Revolucionarno. To je ono kad osjećaš da u tebi i oko tebe klјuča,da je pitanje dana kada će provrit, kada će klјučala voda poput gejzira izbiti napovršinu, mijenjajući pejzaž oko sebe. Tu se negdje i kriju glavni motivi mogdjelovanja, energija kojom sam uznesen, tajna ruka koja me vodila kroz ne takojednostavan život. Želјa da se promijeni krajolik.

Sejo i ja smo se ko nekad sastajali daleko od očiju svijeta, bacali stihove irime, dodavali akorde, nešto što je najlјepše u čitavom procesu pravlјenja jednogalbuma. To je čista privilegija, neponovlјivo iskustvo. Bio sam protiv nekihstvari koje je on forsirao, ali, zaslijeplјen njegovom upornošću i želјom da seruiniranje grupe prekine, pristajao sam, tražeći lјepše dijelove onoga što smonapravili, vjerujući u vlastitu moć da svojim glasom, sugestivnošću i snagom, odgovana napravim pitu. Nije to neuobičajeno u rok muzici. Uzmite neku odpjesama Velvet andergraunda i dajte to da otpjeva Madona. Biće sladunjavo, kaojeftin liker. Ali kad to pjeva Lu Rid, s tim više nema zajebancije. To je lјutašlјiva od pedeset stepeni. Pejl blu ajs, na primjer. Uvijek sam, krijući to odsvojih saradnika, računao na taj obrt, na to da sam u stanju da pjesmu svojimglasom okrenem za sto osamdeset stepeni. Pišonja u Žuga je bila jedna takvapjesma.

Uglavnom, pripremali smo novi album i to nam je prijalo. Otišlo je polabenda. Ostali smo Drale, Gaja, Sejo i ja, s tim što su Drale i Gaja najaviliodlazak odmah nakon izlaska albuma, jer su obojica imali svoje planove. Gaja jeušao u četvrtu godinu medicine, a Drale je imao nove umjetničke koncepte.Tragali smo za novim članovima i nađosmo ih.

Gitare se uhvatio Kova, inženjer građevine, najbolјi čovjek koga sam sreo u

190

dosadašnjem toku života. Bez ikakve zadnje namjere, čist kao Neretva na izvoru.Bio je smjeran i tačan, nikad neugodan. Mislio je duboko i analitično, kao da jepsiholiogija zbir brojeva koji na kraju mora završiti unutar znakova jednakosti.Svirao je besprijekorno. Spolјa je izgledao hladan i neosjetlјiv, ali se ta slikarušila već poslije prvih tonova njegovog stratokastera. On je bio neka verzijadoktora Džekila, bez gitare, i mistera Hajda, sa gitarom. Da li je našao balansizmeđu njih dvojice, ne znam, kao ni koliko je teško i veliko prokletstvo kojimga je Bog obdario, ali znam da neko ko prosipa oko sebe takvu emociju,udarajući šest žica pojačanih magnetom i strujom, ne može biti neko ko nemaburan unutrašnji život.

Kova je bio divan. Unio je onu vrstu staloženosti u grupu koja nam je bilaprijeko potrebna, nakon turbulencija kroz koje smo prolazili. Svoju moć da smirii usmjeri ka razumu iskoristio je nekoliko puta, a onda, kada je bilo najvažnije,pred turneju devedesete, riješio je jednačinu od devet nepoznatih.

On se uhvatio gitare, a za bubanj je sjeo klinac, dijete, šesnaestogodšnjiFaris, brat moga druga Ade, slikara, malo, bezobrazno i eruptivno derle iz samogcentra grada, koji je sa svojih trinaest već bio ubijeđen da je Bili Kobam. Nismoga slučajno uzeli. Bio je dečkić, emotivan i tačan, jedan od onih koji se lako vežuza koncept. Osim toga, mnogo je važno za bubnjevima imati dijete. Ono nosi.Dodaje mladost u svirku, kao što se dodaje ulјe na vatru. Iza njega ostaje pustoš.Ko zna šta smo mi njemu uradili uzevši ga u Zabranjeno pušenje? Da li bi njegovživot bio isti, jesmo li ga stavili pred preveliko iskušenje, da li smo mu dalipreviše na značaju...? Ne znam... to što mu se dešavalo dok je radio s nama jestenepregledno iskustvo. Pitanje je kako ko to iskustvo iskoristi.

Ostalo nam je upražnjeno mjesto bas gitariste. Tu nismo imali nikoga.Jednog popodneva otidoh do Kuste, da mu se požalim o kakvim sve

personalnim problemima mi moramo da mislimo.„Oš loze?"„Neću."Šutimo. „Šta je bilo?", pita me.„Fali nam basista", odgovorih.„Nemate ga?"„Nemamo."Tišina. Emir je prekinu.„Pa je l' to zajebano navježbat?"

191

„Šta?"„Bas gitaru."„Ako si talentovan, nije."„Pa ja sam talentovan."„Jesi. Ajd, onda!"Rukovasmo se.„Oćeš sad loze?"„Hoću."Kusta je jedan od onih koji su bili spremni da skoče sa tri hilјade metara, pa

tek nakon skoka počinju da razmišlјaju da li imaju padobran. Takvi se običnodočekaju na noge.

Kupio je bas gitaru, koliko se sjećam, od basiste grupe Lačni Franc. Nabio jevokmen na uši i vježbao role koje mu je Kova iscrtao. Ušao je u novi rizik: on,dobitnik Zlatne palme, svira sa primitivcima rok. Reakcije su, naravno, bileoprečne. Neki su odobravali novo Pušenje sa Kustom za bas gitarom, neki sumislili da je to samo medijski trik, neki su pak cijenili da je to nepotreban i težakbalast Pušenju, jer je ono moglo i bez njega. Emir je bio visoko kontradiktornaličnost. Broj onih koji ga nisu volјeli, naročito u Republikama sklonim Zapadu,nije bio mali.

Mene to ništa nije brinulo. Ja sam gledao na njega kao na novog basgitaristu, s kojim se možeš družiti, zajebavati, naučiti štošta, a sa druge stranekonačno smo imali frajera koji zna režirati spotove. Zabranjeno pušenje je uvijekbilo nezgrapno i tromo u vizuelnoj komunikaciji. Osjetio sam da je važnonapraviti front, zbližiti se. Uostalom, on ne bi ušao u grupu da mu to nije prijalo.

Osim toga, Emir je pokušao da oblikuje bend, da, kao esteta, definiše imidžgrupe, ali u slučaju Zabranjenog pušenja to nije bilo odlučujuće. Mnogo jačiutisak na publiku imalo je ono zaumno što smo nosili u sebi, neposrednost iiskrenost, šarm koji ne možeš kreirati.

Ali, desilo se konačno da nam odobre sredstva za novi video-spot. Iz neznam kog razloga izabrali smo pjesmu Manijak, koja i nije bila neko vrhunskodostignuće. Kusta je napravio scenario i režirao ga. Pripremali smo ga svojski isnimili na lokacijama u Sarajevu, na aerodromu i u Beogradu, ispred Savezneskupštine. Bila je to osamdeset sedma, te se lakoća s kojom smo dobili dozvoluda snimamo zajebanciju ispred najvišeg zakonodavnog tijela u Jugi moglatumačiti na dva različita načina. Prvi je da je demokratizacija uveliko odmakla ida su nekadašnji tabui polako počeli padati, a drugi je, čini mi se, bliži istini, da

192

je svakog te osamdeset sedme zabolio kurac za savezne institucije i da su onepolako počele odumirati kao dijelovi tijela u koje krv više ne dopire.

Spot je bio kratka humoristička priča o političaru manijaku koji vodidvostruki život. U kući sa ženom i dvoje djece pristojna je i porodična osoba, alionog momenta kad odlazi od kuće na svoje radno mjesto, u Saveznu skupštinu,postaje manijak i opsjednut ženskim tijelima. Pred sam ulazak u Skupštinu, onugleda mladu damu zanosnih oblina. Zaboravlјa svoj posao i, umjesto naraspravu o amandmanima na novi zakon o potrošačima i proizvođačima, onkreće za njom, izgubivši razum. Kasnije iste noći, napada je s leđa na duhovitnačin, stavlјajući joj na klupu u parku keks marke tops, jedan od zaštitnihznakova tadašnje najveće fabrike polјoprivrednih proizvoda Agrokomerc izVelike Kladuše.

Sam spot bio je provokativan, i politički škaklјiv, ali je nezadovolјstvo unarodu protiv funkcionera bilo toliko očigledno da nije bilo moguće da se jednaovakva priča o funkcioneru manijaku zabrani na televiziji, tim prije što su u tommomentu na fundamentalnim uredničkim mjestima bili relativno liberalnikadrovi. Međutim, Pušenje ne bi bilo Pušenje da se stvar dodatno neiskomplikuje. U međuvremenu, pokreće se do tada najveća afera ukomunističkim zemlјama, poznata pod imenom Agrokomerc. U centru te afere jeFikret Abdić Babo, koji biva proglašen krivim zbog upotrebe mjenica bezpokrića. U suštini, to je bio obračun novih komunista sa starom odlazećomgarniturom kadrova. Pad Agrokomerca ujedno predstavlјa i prvi pravi udarackoji je komunizam pretrpio, koji se, eto, dogodio u Bosni, dvije godine predrušenje Berlinskog zida. Dolazak novih labavih komunista na vlast u Bosniširom je otvorio vrata nacionalističkim partijama, koje su na bosansko-hercegovačku scenu ujahale galopom.

A šta se desilo s nama? Spot u kome jedan političar napastvuje mladu damutako što joj podmeće tops, proizvod masovne potrošnje i zaštitni znakAgrokomerca, pa je napada s leđa, automatski je protumačen kao naš komentarna dramatične događaje koje je afera Agrokomerc izazvala, a kako u to vrijemeobičan čovjek još nije imao pravo da komentariše život oko sebe, spot je biopovučen iz upotrebe, zabranjen bez obzira što je reditelј tog djela frajer koji jezavršio škole za taj posao i što je taj isti frajer u tom momentu bio prvak svijetau filmu.

Zabranjeno pušenje je tim događajem ponovo ušlo u žižu pažnje svekolikejavnosti, ali i pored neviđenih pjesama, Kuste za bas gitarom, svojskog upiranja

193

Diskotona da nas plasira na što bolјi način, i pored velike medijske kampanjekojom smo tresli Jugu kao što dijete trese tanku šlјivu, i pored londonskepostprodukcije, nismo uspjeli da napravimo onu euforiju koju smo imali poslijeploče Das ist Valter, kada ništa od gore nabrojanog nismo imali.

Safari je, međutim, album koji je oslikao jedno uzburkano vrijeme lјepše noijedan roman, ili film. Taj album je rodio neviđene pjesme, dramatične priče(Pišonja u Žuga, Hadžija ili bos), dao je ozbilјne psihološke analize (Murga drot,Fikreta), propast jedne ideje (Dan Republike) i kraj jedne mladosti (Meteor).

Nekoliko mjeseci nakon prvih promotivnih koncerata, Emir, po dogovoru,napušta bend, vraćajući se svojoj prvoj lјubavi, filmu. Činilo mi se da je jedvačekao da se ta epizoda što prije završi, jer se njegov odnos sa Sejom, čovjekomkoji ne može da trpi ničiji autoritet u krugu od dvadeset kilometara, dramatičnopogoršao. I tu sam morao da ekvilibriram, tražim kompromise, gasim vatru sajedne i sa druge strane. Bilo mi je samo važno da se stvar završi dostojanstveno ibez velikih lomova i treske. Tako je i bilo. Kusta je otišao, u bend su došli Ogi,na bas gitari, i Dadara na klavijaturama. Krenuli smo ponovo na turneju, a Kustaje krenuo da snima Dom za vešanje.

On i ja ćemo se ponovo naći u istom bendu desetak godina kasnije. Tadaćemo krenuti u eksploataciju mnogo većeg tržišta nego što je bilo jugoslovensko.

Pozdrav iz zemlјe Safari donio je na ovaj svijet priče koje će se prepričavatigeneracijama, a predstavlјaće neiscrpan izvor svim onim budućim arheolozimakoji će htjeti da rekonstruišu sliku jedne zemlјe, na dan prije njenog samrtnogropca.

194

24

ŠTO MANјE ZNAŠ, MANјE SI NESRETAN Ovo vozilo, koje se stenjući, s mukom penje uz uzbrdicu Lapišnice, od

Sarajeva ka Mokrom, koje dajući sve od sebe pretiče stari tamov kamionet načijim vratima piše ime vlasnika i njegova adresa i broj telefona, to vozilo sezove sto dvadeset pet pz, a u narodu poznat kao pezejac ili, još bolјe, kaosirotinjski mercedes. Takav tip automobila proizvodio se u Polјskoj, za mnogobogatija tržišta, kakvo je u tom momentu bila Jugoslavija. Onaj sloj lјudi, jakesrednje klase, koji se ušančio u svojoj lagodnoj egzistenciji pod Titovom blagomrukom i zapadnim kreditima, bez ambicija da mijenja svoj život i svijet okosebe, onaj sloj koji je u socijalističkom društvu smatran uspješnim i koji je,tavoreći u bezbrižnosti, polako ali sigurno hitao ka višku kilograma, povećanjuholesterola i izvjesnom infarktu miokarda, vozio je ovakve aute, jer je pravimercedes za njih bio ipak nedostižna tačka, vrh Kilimandžara, koji je mogaodosegnuti tek pokoji privatnik, poznati fudbaler ili naš radnik privremenozaposlen u inostranstvu. 

Voziti mercedes, osim toga, povlačilo je za sobom beleg nekoga ko je smukom došao do te nagrade, ko je ostavio kosti na terenu ili na baušteli uManhajmu, a ne neko ko nije izašao iz kancelarije i čiji je status vrednovandužinom godišnjeg odmora. Stoga je popularni pezejac predstavlјao ozbilјnuklasu na našim putevima, automobil za koji je važila priča da je nestabilan nacesti, ali čvrst i siguran u slučaju sudara sa tenkom. Nikad mi nije bilo jasnozbog čega bi se trebalo sudariti s tenkom, ali sam svakako s rezervom uzimaosve te metafore kojima su se poznavaoci automobilske industrije služili da biisticali svoje znanje.

Ovog pezejca, koji kod Han Dervente skreće lijevo, u pravcu Mokrog, i kogačeka dug i neizvjestan put, vozi Sejo Hadžić, moj veliki prijatelј iz gimnazije,jedan od onih koji su završili neoficijelne škole zvane „ulično pravo" i „narodniobičaji". Sejo ne gasi cigaretu i priča, priča, priča. Ovaj pored njega, na mjestusuvozača, mršava kreatura koja liči na tek ispilјeno pile, to sam ja. Ja handrimkasetofon, tražeći omilјenu pjesmu Branimira Štulića, a iza nas dvojice, nazadnjem sjedištu prostranom koliko i fudbalski stadion, sjede i kikoću se mojadjevojka Sanja i Sejina djevojka Dada.

195

Pokušavam Seji objasniti da je to što je Maradona uradio na netomzavršenom svjetskom prvenstvu u Meksiku, taj gol rukom, da je to stvar kućnogvaspitanja, način na koji se probija u životu u manje razvijenim zemlјama, ali daje mnogo značajnija za današnju civilizaciju njegova pobuna protiv Imperije, ukojoj sunce nikada ne zalazi, a Sejo me prekida mahanjem rukom u kojojdogorijeva poslјednji dim njegove tridesete cigarete, nadjačavajući se saBranimirom Štulićem. 

„Boli mene kurac i za Maradonu i za Engleze, oni imaju para da kupe i menei tebe i ovaj auto (to ga najviše boli), a ja treba da se sekiram oko jednog gola.Nek idu u pizdu materinu..

Gasi cigaretu. Okreće se Draženki, tražeći novu.„Dado, daj mi jednu dudu."Dada mu daje cigaretu, uz napomenu da broj popušenih cigareta stiže broj

pređenih kilometara. Sejo ne haje. Kaže: „Dude, dude, za djecu i lјude!", uzimaje i pali. Nastavlјa da sere.

„Mi, umjesto da gledamo gdje živimo, kako se sve ovo oko nas raspada,kako nam je zemlјa u kurcu, mi se svađamo oko toga da li je Maradona dao golovako ili onako."

Ja ga počeh pažlјivo slušati utišavši malo Branimira Štulića, koji nas je, sanovougrađenog kasetofona marke Soni, upozoravao da je ovo vrijeme postaloteško za matore. Mi smo bili mladi i jebalo nam se za matore. Mogli smo sve.Imali smo krila, škrge, kandže, krijeste, jeli smo kamenje, pili motorno ulјe,ništa nam niko nije mogao. Toliko smo bili moćni da smo mogli i umrijet, pa binam i to bilo svejedno.

Nas četvoro krenuli smo na balkansku turneju, prvo u Skoplјe, pa Ohrid, pamalo u Grčku, i na kraju u Stambol, u kojem sam bio nekoliko mjeseci ranije ikojim sam bio očaran do te mjere da su me drugari zajebavali da bi trebalo dabudem počasni konzul Republike Turske u Jugoslaviji. Stambol me je omađijao,hipnotisao, svojim ulicama, lјudima, morima, autobusima, dolmušima, snagom,emocijama. Takvo uzbuđenje kasnije sam doživio jedino u Jerusalimu, ali tonam je svima rodni grad, pa nije ni čudo. Stambol je bio poseban. Pisao sam esejo njemu, objavio ga na radiju kod Bore Kontića. Osjetio sam neprevaziđenouzbuđenje koje je pulsiralo tim gradom, pritajeni vulkan ogromne potencije, čijaje erupcija moguća u svakom momentu. Osjetio sam ličnu dramu svakog čovjekau tom desetomilionskom prvaku svijeta u istoriji i vjerovatno bi me danassmatrali ludim i blesavim da Stambol i Turska u međuvremenu nisu poklonili

196

čovječanstvu dopadlјiv fudbal, evropsku košarku, vrhunski turizam, ekonomskibum, čarobnu muziku, Fatiha Akina i Nobelovu nagradu za književnost.

Te osamdeset šeste, na prvoj dionici puta za Stambol, Sejo se uhvatiopolitike i, taman što smo prošli Ravnu Romaniju i ušli u kanjon Drine, poče dakuka kako bi trebalo razguliti odavde, jer ovo ništa ne valјa, doći će do nekihporemećaja, osjeća to, a to što znaš, to postaje opasno za tebe, jer... što manjeznaš, manje si nesretan.

Odzvoniše mi ove Sejine riječi kao crkvena zvona iz filma o Rublјovu,zvona čiji zvuk pamtiš čitav život, koji te ne napušta ni na javi ni u snu.

Što manje, dijete, znaš, manje si nesretan.Koliko je samo opšte istine u ovoj sentenci, koliko su samo za ozbilјno

Sejine riječi uzeli tvorci modernih korporativnih sistema koji ulјulјkuju svojradni narod, svoje robote... robove... raznim tehnološkim smicalicama idovitlјivošću, posebnim programom pokretnih slika čiji je jedini cilј da sepacijent omami, anestezira, da gleda i čuje gomilu slika i tonova bez reda, smislai ideje, radeći na tome da mu se mozak ušuška dovolјno nježno, da se bandažiraod emotivnih i intelektualnih potresa, i da mu se nakon propisane doze pilula zaspavanje eliminiše moć rasuđivanja, te da se isti probudi ujutro tačno na vrijeme,okupiran iluzijom slobode, zadovolјan svojim životom, ali pod pritiskom danema vremena za gublјenje i da ga čeka novi naporan radni dan u kojem moradati sve od sebe da, ionako mentalno i emotivno kastriran, nastavi da rmbačizarad njegove svetosti Profita, koji ubire nepoznata ličnost, otuđena i od njega injegovog posla. Jer, što manje zna, manje je nesretan.

Što manje znaš, manje si nesretan, savjet je koji je upotreblјiv u svakomsistemu i u svim vijekovima, vezan kako za one koji osjećaju da se nešto događa,ali ne znaju šta je to, tako i za sve one koji ne pristaju da se mire sa postojećimstanjem, a znaju da je borba sa tim stanjem uzaludna, slogan upućen onimopreznim, koji pretpostavlјaju svoj mali komfor nesigurnosti promjena, svimaonima koji se boje i za sebe i za svoje najbliže, a ne mogu da shvate da je baš taneodlučnost i čuvanje postojećeg najopasnije po njih i ono što žele da zaštite, dau nemirnim vremenima mnogo bolјe prođe onaj ko se sa tim vremenima uhvati ukoštac od onoga koji to vrijeme neće da primijeti, ko sjedi sa strane, računajućida će ga oluja mimoići, praveći se da ništa ne zna, jer što manje, dijete, znaš,manje si nesretan. A gle čuda, to ga vrijeme opali kao brzi voz, čiji je dolazakneizbježan a on ga čeka na pogrešnom peronu, okrenut mu leđima, ne želeći dasasluša savjet luđih od njega, da treba da se skloni odatle.

197

Što manje, dijete, znaš, manje si nesretan, ujedno je i način kako se živjelo uBosni vijekovima, kako su lјudi pristajali na trplјenje, na patnju, jer uvijek jemoglo biti gore, uvijek se moglo dogoditi da izgubiš i to malo što imaš, daizgubiš i ono što više nemaš. 

Ta se rečenica slaže sa mentalitetom ovdašnjeg ubogog čovjeka, onog komesu vijekovi savijali kičmu, a strah obarao pogled, koji svakodnevnim poslompamti samo ono što mu je pod nogama cestu, kamen, lokvu, zemlјu, a nipoštoono što je iznad njega nebo, jablan, zgradu. Jer, niti može da digne glavu ipogleda u nebo, niti smije da se odvaži na takvu kuražnu stvar. Ako bi digaoglavu, pogledao gore, moglo bi se desiti da ugleda nekoga ko leti, ko nosi sasobom zabranjeni miris slobode, snagu imaginacije, neku osobenost koja jeprotivna tamnim bojama njegovog užeg i šireg zavičaja. Tada bi radije sebeproglasio ludim nego što bi ispričao nekome šta je to vidio, ili još bolјe,proglasio bi se halucinatorom, žrtvom optičke varke, jadnikom koji je smetnuo suma, jer kome bi smio ispričati takvu jednu priču, da je na nebu neko ko širikrila, pošto je to poslјednjim ustavom ili hatišerifom ili uredbom ili obznanomzabranjeno. Jer, na kraju krajeva, sve je to neko nepotrebno znanje koje ga možekoštati najmilijih, imovine, čak i života, jer ovo je zemlјa u kojoj što manje znaš,manje si nesretan.

Dvije godine kasnije, put me ponovo navede preko Ravne Romanije, pa ukanjon Drine. To je već bilo vrijeme kada je ono što je Sejo pričao ispotiha,između dva dima cigarete, nadglasavajući se sa Džonijem, postalo političkaplatforma raznim demagozima, mesijama, spasiocima nacija, svima onima kojisu ugledali šansu za ličnu promociju u smutnim vremenima koja nastupaju. Okrizi se više nije ćutalo. Govorili su svi, i oni koji su do nje doveli, i oni koji su unjoj vidjeli svoju šansu.

Ja sam, međutim, zablјesnut ranim prolјetnim suncem u kome se umivalabeskrajna Ravna Romainija, dobio iznenadan napad optimizma i, gutajući tulјepotu, a nema dijela planete u kojem je priroda toliko lijepa i divotna, a ukojem je istorija toliko mučna i sablasna, osjetih potrebu da dignem glas predtamnim vizijama koje su nas okruživale i koje su svakome bile dostupne, prednabujalom nesrećom koja nam je mahala svojim satanskim krilima izneposredne budućnosti. Poželivši da joj prkosim, napisah stihove koji opisašenastup mog optimizma bez pokrića:

Kanjon Drine je ma nas ispred nas je Ravna Romanija.Snijeg se topi u ništa neće zaustaviti dolazak novog prolјeća.

198

U tom obliku, ona izađe iz studija te osamdeset devete, ali sa početkomvojne u Jugoslaviji, dadoše joj sasvim druge konotacije, te jadna, posta krunskidokaz svim mojim neprijatelјima, da osim toga što sam prorekao nesreću kojanas je zatekla, a to nisam mogao učiniti bez dosluha sa onima što rokaju pogradu, ovom pjesmom jasno stavlјam do znanja na čiju sam stranu zakoračio.Naravno, ne vidim nikakav problem u tome kako se moje pjesme tumače, kao štone vidim ni problem u tome što neko u tragičnim vremenima stane na nečijustranu, pa makar to bila strana njegovog naroda, ali vidim zaumni uzrok takvomtumačenju jedne obične rok pjesme, uzrok sakriven u onom tajanstvenom štočuči u čovjeku i što se pojavlјuje kada mu iznenada dođe vrijeme da da sud. Uspominjanju dva toponima, Romanija i Drina, moji su kritičari osjetili da je tusmješteno cijelo srpstvo, što i nije čudo kada se zna kakvu snagu u mitologiji 

Srba iz Bosne imaju ova planina i naročito ova rijeka. Tako, ne htijući,postah stožer srpskog naroda, što odmah podrazumijeva agresiju, a jadna pjesmabi proglašena velikosrpskom himnom.

Srećom, prođe i to nemirno vrijeme, lјudi se vratiše razumu i svojimmirnodopskim aktivnostima, zaboraviše na klanja, čekajući za to novu priliku, apjesma Kanjon Drine iz svog ratnohuškačkog konteksta vrati se međ normalnelјude, svježa i okupana, kao krik nade jednog dvadesetšestogodišnjeg mladića,kao njegova želјa da zemlјi u kojoj živi bude bolјe. Ona zauze mjesto načetvrtom i poslјednjem zajedničkom albumu Zabranjenog pušenja pod naslovomMale priče o vepikoj lјubavi.

Postade mi malo hladno. Tek sad primijetih da sam potpuno go. Ne znam dali je još uvijek dan ili je već pala noć. Sestre se ućutaše. Pacijenti se umiriše. Ičiča koji je urlao umuknu. Ili su ga vezali, ili mu je stara namazala kriškudžemom od šlјiva, pa je sada sit. Ne bi ni arhanđela ni Sudbine. Možda je ovokraj. Možda s njima neću više imati posla.

Uđe doktor. Pogleda me s visine. Tvrd, oštar naglasak slagao se sa njegovimsuvim, asketskim izgledom. Ha mantilu mu piše Antonijević. Osmijehnu mi se.Osmijehnuh se i ja njemu. On je bio prvi koji mi se obratio. Do tada sam biosamo predmet borbe na život i smrt. I pobijedio je život, inače se Antonijević nebi osmijehnuo.

„Moramo te držati ovde", reče mi. „Ovde si mi stalno pod prismotrom."Dođe sestra. Zabode mi tri igle u ruke.„Mi smo ti ko vampiri. Vadićemo ti krv svako malo." Kako poteče krv, tako ja okrenuh glavu na drugu stranu. Nikad nisam volio

199

da vadim krv. Uvijek sam padao u nesvijest. Sada se samo sklonih u prošlost.Nekako sam nevolјno ušao u taj album. Nisam bio svjestan promjena koje su

se dešavale u mojoj duši i oko mene. Možda je to bila reakcija na Sejinopreuzimanje svih ingerencija u vezi sa grupom, a ja nisam imao snage a niargumenata da mu protivrječim, a možda je to bilo izazvano mojompodsvjesnom želјom da promijenim ambijent i da se poslije pet godina rada saPušenjem vratim Nadrealistima, koji su već primili oficijelni poziv profesoraTerzića, urednika na Televiziji Sarajevo, za veliki kambek.

Uglavnom, na ovom albumu, prvi put nisam bio u potpunosti uklјučen uproces stvaranja. Dolazio sam u studio povremeno, da vidim šta se tu događa,bez velike želјe da u taj proces unesem i svoj nemir. Sejo je vodio cijeli projekat,kao dominantan autor. Preuzeo je i ulogu muzičkog producenta, polako alisigurno uzimao je sve komande pod svoju kontrolu.

Jedini koji mu je mrsio račune bio je naš novi menadžer Dragan ZurovacKiki, živi dokaz da je genijalnost od ludila udalјena samo jedan korak. Kiki jebio pravo osvježenje u grupi koja je manje ili više tavorila u organizacionomsmislu. Broj pogrešnih poslovnih poteza koje je Zabranjeno pušenje napravilo uprvih devet godina života svaku drugu grupu bi odavno odvelo u istoriju.Međutim, snaga Pušenja krila se u dvije činjenice. Prvo, nas nisu interesovalepare, a drugo, Pušenje je imalo toliko autentičnih pjesama da su mu onegarantovale beskonačan zagrobni život, što se kasnije i dogodilo. Ne postojigrupa u bivšoj Jugi, a vjerujem i na svijetu, koja je predstavlјala mejnstrim nekekulture a kasnije se podijelila na dva dijela, a da oba dijela nose to istooriginalno ime. Pušenje je jedna od onih rijetkih grupa oko koje industrija nikadnije isplela neki mit ili legendu, to je grupa koja je nesmještlјiva u istorijijugoslovenskog roka, koju nikad niko od etabliranih neće nabrojati kao nekifaktor, ali nema prostora od Vardara pa do Triglava koju ona ne bi ispunila doposlednjeg mjesta, jer su njene pjesme sveprisutne, opštepoznate, a asocijacijana tu grupu je jasna kao zora poslije kiše.

Vratimo se Kikiju. To je ovaj visoki, što svaki dan sjedi u Estradi, pijućiespreso nervozan i neurotičan, čekajući nekoga kome će prosuti svoje noveteorije o igri reprezentacije Jugoslavije, ili o novom poslu koji obavlјa Bil Gejts.

Kiki je bio prvi menadžer s kojim smo počeli barem nešto da zarađujemo.Prije njega svi su nas lešili, ostavlјali nas gole i bose, a Sejin pokušaj da kreiranaš put ili se neslavno završavao zaglavlјivanjem u snijegu planine Konjuh ili ublatu slavonskih sela.

200

U tom periodu Sejo je vodio glavnu riječ i u organizaciji, uporan, nespretan itvrdoglav, išao je iz greške u grešku, a ja sam, radi mira u kući, ostajao gluh nakuknjavu racionalnih članova benda, koji su me upozoravali da je car go.Poslјednji potez koji sam mogao da povučem a da ostanemo na okupu, bilo jedovođenje Kikija na mjesto menadžera.

Sejo na Kikijev dolazak nije gledao blagonaklono, kao što nikad nije gledaosa lјubavlјu na sve one koji imaju neku vrstu autoriteta. Kikija sam ja doveo ubend, na insistiranje Perice, bubnjara Vatrenog polјupca, mog dobrog prijatelјa,koji se uvijek nervirao kad čuje kako loše finansijski poslujemo. Nјegova idejaje bila da sastavi dva čovjeka koja su mu draga, Kikija, koji je bio njihova malaraja s Katedrale, tehničar u Bijelom dugmetu, gdje je ispekao zanat na svimtačkama koje rok muzika podrazumijeva, od vozača do pjevača i mene, koji samPerici bio simpatičan još od onih dana kad me Mića prvi put doveo u Estradu.

Sejo je nevolјno prihvatio Kikijev dolazak u grupu, ali je na neki načinosjetio da je to bio moj uslov. Pad mog interesovanja za muziku bio je evidentan,a novo tavorenje sa pogrešnom poslovnom politikom brzo bi me odvukloNadrealistima i udalјilo od Pušenja. U tom momentu, Pušenje bez mene ne bimoglo da postoji.

Sejo je, međutim, držao uzengije stvaralačkog dijela Pušenja. Ta poslјednjaploča ne može da se pohvali činjenicom da je postala ikona, kao prethodne tri,ali je u sebi krila neku čudnu atmosferu, i nekoliko pjesama za pamćenje. Tosvakako nije Guzonjin sin, jedini naš hit koji mi ne leži i koji nema lakoću išarm koje su imali ostali hitovi, ali tu su Pikola storija di grande amore,osjetlјiva tema o Međugorju i Djevici Mariji, Javi mi, genijalna obrada LuRidovog Trn tu mi, zatim Zvijezda nad Balkanom, potresna priča o zakonitostinemira na ovim prostorima, i gorepomenuta Kanjon Drine...

Mlako i nevolјno uđosmo u realizaciju albuma, ali on na kraju ispade bolјinego što smo zaslužili. Paralelno sa pravlјenjem albuma, Bog nam poslaprofesora Terzića, te se sva moja pažnja usredsredi na povratak Nadrealista.Uzmemo li u obzir činjenicu da je od prve serije prošlo pet godina, a da je zanekoga ko je imao dvadeset i šest to predstavlјalo petinu njegovog života, uznapomenu da prvih petnaest godina nemamo pune svijesti o svom društvenomznačaju i djelovanju, ispada da je period između prvih i drugih Nadrealista polamog života...

Mi krenusmo u novu avanturu, poslije svih nedaća i nesporazuma, jer snijegse topi i ništa neće zaustaviti dolazak novog prolјeća.

201

25

KO JE PODIGAO SARAJEVSKI ZID Kad sam sreo profesora Terzića, urednika na Televiziji Sarajevo, skoro da

sam bio zaboravio na Nadrealiste. On nas pozva na razgovor sa idejom da serijadobije svoj nastavak. Terza se već bio ušančio u Televiziji, zauzeo jako iuticajno mjesto na cijenjenom drugom spratu. Postao je jedan od onih strateškiznačajnih kotača koji guraju televizijsku produkciju naprijed. Bivši profesorsrpskohrvatskog jezika u Petoj gimnaziji, izuzetno obrazovan i pametan čovjek,jedan od rijetkih koji pobijaju teoriju da su samo Hercegovci inteligentni lјudi.Terza je imao svoj metod rada, oko sebe je već bio okupio ozbilјnu ekipureditelјa, radio je na Domu za vešanje, dokumentarac o Golom otoku DanilaKiša, Bajfordove dvije ili tri serije. Ući u taj tim bilo je ravno ući ureprezentaciju. Nešto se čudno dešavalo na Televiziji Sarajevo. Nekadašnjinajtvrđi bastion zatuplјenosti i komunističke dogme sada je postajaonajliberalniji prostor u Jugoslaviji, širom otvoren za programe poputNadrealista. Nije to, naravno, bio rezultat demokratskog napretka jednog društvakoje nije baš bilo predodređeno za zavičaj slobode, već splet okolnosti koji jedrugu polovinu osamdesetih okrenuo naopako.

Prošlo je dovolјno vremena od Titine smrti i sve televizije u Jugi krenule susvojim putem, prateći političku tendenciju svojih republičkih rukovodstava.Zagreb je insistirao na decentralizaciji programa, Beograd na svojimunutrašnjim Kosovo-Vojvodina problemima, Ljublјana se već ponašala kao danije u JRT-u, samo u Sarajevu nije postojao jasan politički pravac kojim bitelevizija trebalo da ide. Nije, jer do nje još uvijek nisu došle nacionalne stranke,a i kad dođu, lakše će im biti da podijele dan na tri dijela nego da pokušaju danaprave zajednički program. Nisu bili u stanju da usaglase stavove okovremenske prognoze. Stoga je Televizija Sarajevo ostala u jednom političkomvakuumu, praznom prostoru u kome nije bila interesantna komunističkojvrhuški. S druge strane, afera Agrokomerc koja je godinu-dvije ranije uzdrmalajugoslovensku javnost i koja je u suštini bila prvi znak pada komunizma,promijenila je političku garnituru u Savezu komunista BiH, te su novirukovodeći kadrovi, još nenavikli na vlast, malo pogubili konce u vođenjudržave, ne zato što su zaboravili oštre i surove metode kojima su se služili u

202

prošlosti, već zato što su osjetili lagano pregrupisavanje na jugoslovenskojpolitičkoj sceni, te su vlast primili sa zadrškom, kao da su znali da se na njojneće baš previše zadržati. Samim tim, bolјe biti dobar sa svima koji pretendujuda uđu u zgradu na Marijin dvoru. Drugim riječima, nije bilo niti jednogpismenog političara koji te osamdeset devete nije osjetio vjetrove promjena. Apromjene su se oslikale samo u brojevima telefona. Sve drugo ostalo je isto.Beznadežno.

Nije moglo biti bolјe vrijeme za snimat Nadrealiste. S jedne strane, sluđenasituacija u Jugoslaviji, s druge strane sloboda koju nam garantuje konfuzija u SKBiH, s treće strane inteligencija Slobodana Terzića. Bilo je samo potrebnosakupiti Nadrealiste... a to je obično najveći problem.

Đuro je bio protiv snimanja, jer je on generalno uvijek protiv. On je tadagajio težnju da postane pravi i ozbilјan glumac, kao da komedija nije prava iozbilјna umjetnost. Ha kraju krajeva, najveći glumac i reditelј u istoriji filmabavio se samo komedijom i u prvih sto svojih filmova igrao je samo jednu ulogu,skitnicu. Đuđi je, međutim, sebe vidio na drugom mjestu. Zlaja nije htio da igraiz razumlјivih razloga, Para je bio na onom svijetu, Šibi je uvijek zainteresovan,ali na njega čovjek nije mogao da računa u potpunosti, jer se uvijek moglodogoditi da primi iznenadan poziv nekog od tri hilјade njegovih prijatelјa, te dau skladu sa ponuđenim ode u Nјemačku na šest mjeseci. Šibijev osjećajodgovornosti bio je ravan broju bodova koji ekipe sa Balkana uzimaju u grupnojfazi takmičenja Lige šampiona. Nula. On je bio junak iz priča Oskara Mulena,jedan od onih koji u papučama izađu iz kuće da kupe cigarete, a vrate se trigodine kasnije.

Zena je uvijek bio za. Ha njega je čovjek mogao da računa i u slučajunuklearnog napada na ovu planetu. Upotpunjujući broj igrača, pozvali smo Ogijai Dadu, dva nova člana Pušenja, da nam se priklјuče. Đuro je opet malo pizdio,jer je u pozivu njima vidio moju želјu da Nadrealiste ponovo povežem saPušenjem, ali je, znajući da se radi o dvojici vanrednih idiota, pristao na toizvrsno pojačanje.

Dadara i Ogi unijeli su potrebnu svježinu, pomjeren smisao za humor,nadrealniji od nadrealista, lakoću igre, ali i broj onih kojima red, rad i disciplinanisu najveća vrlina.

Najveći poklon Nadrealistima koji su naši novi junaci donijeli u miraz, bilaje uloga Minke. Minka je bila dokaz da neko može da otjelotvori lik tolikoplastično i duboko, toliko jasno i čisto, za samo minut i po po emisiji. Ukupno

203

deset i po minuta!!! Ogi je napravio kreaciju života na malom prostoru. KaoMesi, dribling, finta jedna, finta druga i predaja lopte... i Minka je ušla uantologiju jugoslovenskog humora, kao lik koji je imao najmanje vremena zaoslikavanje. Velike su uloge naši slavni glumci imali u istoriji filma i televizije,velike su i role koje su odigrali, ali niko nikad nije sažeo jednu takvu osobu usamo minut i po.

Identifikacija gledalaca sa Minkom bila je nevjerovatna. Sretao sam lјude izraznih krajeva Jugoslavije koji su mi satima pričali o toj vanrednoj pojavi.Sjećam se, neki mi je Slovenac rekao da njegovu ženu zovu Minka, zato što jakodobro kuha. Tad shvatih da Minka u Nadrealistima nikad nije bila prikazana ukuhinji!!! Majstorluk kojim je Ogi oslikao taj lik toliko je suptilan da su je lјudizamišlјali sami, van kadra, kao stvarnu osobu od krvi i mesa... i ajvara.Jednostavno, lik je bio toliko stvaran i živ da smo Minku mogli da zamislimo i ukuhunji sa Džejmijem Oliverom, i u Pentagonu sa Veslijem Klarkom. Minka jebila jedno od najvećih dostignuća do kojih su Hadrealisti ikad došli.

Pridružio nam se i Srđan Velimirović, moj drugar iz mladosti, vispren iduhovit crtač, čovjek koji je napravio genijalan omot za album Dok čekaš sabahsa šejtanom. On je bio jedan od autora scenarija, a njegov skeč Zona sumrakapredstavlјa malo remek-delo.

A reditelј? Ko će biti reditelј? Više nismo bili derišta, već smo pomalosazreli. Reditelј je morao biti neko sa ozbilјnim autoritetom.

Kako Dače nije bilo u Sarajevu, a Vuk se već odavno prekomponovao uozbilјne teme, na naše insistiranje Terza je zvao Ćiru Mandića, jednog odprofesora na Akademiji, vrsnog poznavaoca istorije filmske umjetnosti, čovjekakoji je u sebi nosio neki čudan bunt, revolt, koji je dolazio, ne samo izobjektivnih okolnosti koje su nas okruživale, već i iz njegovog karaktera. Ćiro je,međutim, u Nadrealiste unio preko potreban red, jer igrati na onu kartu na kojusmo igrali prije pet godina bilo bi preuranjeno samoubistvo. Nismo više imalidvadeset godina, svježina je malo i presahnula, pojavili su nam se podočnjaci, a ipokreti su bili sporiji, a misli kontrolisanije. Izgubili smo spontanost. Radili smosa predumišlјajem... za ono vrijeme to je bilo normalno.

Morali smo izabrati drugačiju taktiku, a tu je Ćiro bio od neprocjenjivevažnosti. On nas je polako uvodio u tajne filmske umjetnosti, objašnjavao namšta se i kako radi, zbog čega to mora sa ove strane a ne sa one, i da nam je došaoosamdeset četvrte, vjerovatno bi bio ismijan i ponižen, ali te osamdeset deveteuzimali smo ga ozbilјno u obzir. Ćiro je imao samo jednu manu. Nije nam

204

dovolјno vjerovao. Tu se obično svi zajebu. Ne mogu da vjeruju idiotima koji secijeli dan snimanja klibere, igraju fudbal, smišlјaju smicalice jedni drugima,jednom riječju, ponašaju se infantilno. Neki od nas su ostali vječno takvi. Blagonjima.

Oko mene zvrče aparati za mjerenje pulsa srca, čujem i mumlanje novihpacijenata. Činilo mi se da sve veći i veći broj lјudi dolazi u moju sobu. Ulazilisu, ubacivali nove krevete, pakovali pacijente kao lego kockice. Kao da neko snama igra tetris. Ponekad su ih ubacivali užurbano, ponekad polako, ponekad suse smijali, ponekad su bili ozbilјni, ali nikad u panici. Sad mi je bilo jasno ukojim uslovima radi najosjetlјivija jedinica kliničkog centra i na kojiveličanstven način prevazilaze sve poteškoće koje ih snalaze. Broj onih koji su unjihovim rukama sve je veći i veći, a prostor u kome djeluju sve je manji imanji. Ali, kad čovjek leži sa ovom bolјkom koja je mene napala, svejedno muje u kom je okruženju i sa koliko je lјudi u sobi. On je okrenut sebi i svojimmislima. Ne interesuje ga spolјašnji svijet.

Mogli su me smjestiti u kontejner, ili u velelepnu vilu, meni je bilo isto. Ja,svakako, nisam onaj koga sad vidite ovdje na pokretnom krevetu koronarnejedinice, već onaj koji lebdi nad tim tijelom i koga prostor u kome se nalazi neinteresuje. Sad shvatam pustinjake, svete lјude što žive po pećinama, sami, bezikoga. Oni su svoj unutrašnji život razvili do savršenstva. Isti onaj svemir koji jesmješten van čovjeka, smješten je u njemu. Iste su i dimenzije. Beskrajne.Možda je pustinjacima uzbudlјivije nego nama, s ove strane tijela. Oni imajusvoje uspone i padove, svoje slike i filmove, svoju književnost, literaturu,utakmice, klađenje, lјubavi i suze. Nјima zaista ne treba ovo okolo, isto kao štoto okolo nije važno meni sad, dok ležim priklјučen na aparate za mjerenjeotkucaja srca, zakačen na infuziju i izboden na više mjesta, iz kojih mi svakomalo vade krv.

Druga serija krenula je kilavo. Svi su je poredili sa prvom, koja je bilaosvježenje, pomijeranje granica u svakom pogledu, ali koja nije imala takavkvalitet i čistotu izraza kao druga. Međutim, broj dva se uvijek poredi sa brojemjedan i tu nema pomoći. To će mi u budućnosti biti kao usud. Šta god sam dalјeradio uvijek se poredilo sa onim prethodnim, pa čak i ako je to novo očiglednobolјe. Neka posebna vrsta osjećanja, da li nostalgija ili magična vezanost za nekupjesmu ili skeč, asocijacija na doživlјaje koje to djelo budi, na stanje svijestikoje rado prizivamo, ili jednostavno sjećanje na neko lјepše vrijeme, tjera lјudeda „navijaju" za ono što je bilo ranije.

205

Ma mnogo vam je bolјa ona prva serija... Jeste, nije loše, ima nekolikodobrih pjesama, ono o onome fudbaleru, ali prvi album vam je bio bum... onostaro Pušenje je imalo neki svoj šmek... jebo Složnu braću, Nadrealisti su zakon..Nele, što ne svirate stare stvari, cijenim ja to što ste napravili po svijetu, aliPušenje je Pušenje...

I svaki put, malo-pomalo, novo postaje blisko, ulazi u raju i više ga ništa odnje ne može otrgnuti, sve dok i to, polako, ne postane „staro"...

Još onda sam osjetio da bih upao u zamku kada bih radio po naloguopšteprihvaćenih kriterija. Moj zadatak je bio ne da povlađujem ukusu, već da gamijenjam, ne da igram na očiglednu kartu, nego da miješam špil i uzdam se usreću i intuiciju. Neki bunt u meni tjerao me je da uvijek krenem na drugu, težustranu, da nikad ne uradim ono što se od mene očekuje. Uvijek novo, svježe,nikad robom!

Pod tim pritiskom startala je, u oktobru 1989. godine, druga serijaNadrealista, pet godina nakon prve. Taj razmak mogao je samo da bude još većihendikep, jer oni koji su bili zaluđeni prvom serijom već su je gledali kao diosvoje mladosti, a ništa se ne može porediti sa mladošću, čak i da je mladostprovedena u koncentracionom logoru.

Prve dvije epizode nisu donijele nikakav pomak. One su bile profesionalnijeizvedene, mi smo bili uvježbaniji, ali nismo pogodili tajnu tačku, skrivenu u dušipublike, poslije čega ti ona beskrajno vjeruje i biva odana onako kao što nam jebila pet godina ranije. Svi su nas gledali još uvijek s podozrenjem, kao da suočekivali naš kiks, tresak o zemlјu. I to je karakteristika balkanskog mentaliteta.Radost naslađivanja tuđim padom.

Ćiro nas je vješto usmjeravao da ne iskliznemo iz kolosijeka, za nekeskečeve smo imali čak i scenario. No, u toku snimanja, koje je obično počinjalodva mjeseca prije emitovanja, da bi se nakrcalo materijalom, već je došlo dotrvenja između Ćire i nas. Ćiro je imao svoj pogled na humor. Nije osjećao onozaumno što Nadrealisti daju i što niko ne zna zašto je to smiješno, pa ni mi sami.Snimali smo jedan idiotski skeč na nekoj livadi kod Mokrog, sela u bliziniSarajeva. Scenario za taj skeč donio mi je jednog sunčanog jutra Zena, onakobunovan, kazao mi je da ima nešto jako smiješno i zanimlјivo, pa će da mipročita. I pročitao mi je scenario, koji je imao samo dvije rečenice:

Ljudi se dobacuju loptom u izgovaraju riječi. Kada jedan od njih uhvatiloptu u izgovori „hrklјuš", on je pobjednik, a ostali se sa žalјenjem udarajušakama u glavu.

206

To je bio cijeli scenario!Kad je pročitao taj tekst, stao se smijati onim svojim zaraznim smijehom iz

dubine bronhija, smijehom koji te omamlјuje, baca u trans i ti više ne znaš da lise smiješ tekstu ili njegovom smijanju.

Uglavnom, od našeg smijeha tresla se Zenina kuća sa sve Bjelavama ihrklјuš je bio odmah stavlјen na dnevni red.

E, tu je Ćiro prso! A imao je potpuno pravo. On reče da ne shvata šta je tusmiješno. Ne shvatam ni ja, ali jeste smiješno. Za neke stvari ne znaš zašto ihlјudi „kradu", zašto ih raja prihvata i zašto gube svoje autore i postajuopštenarodno vlasništvo.

Sve ono što se dešavalo sa hrklјušem nakon njegovog emitovanja, upravo jedokaz za to. Nije dovolјno što smo mi tu imbecilnu igru odigrali smiješno,oslikavajući mentalitet srednjobosanskog selјaka, jer se čak i to moglo uraditibolјe, nije dovolјno što su Nadrealisti u toj sedmoj i poslјednjoj epizodi drugogserijala već stekli autoritet nad publikom, tako da šta god mi snimimo, pomno ćese pratiti i analizirati, nije dovolјno ni to što je, na Ćirinu intervenciju, a to jebila neka vrsta kompromisa koji nas je izvukao iz pat pozicije, cijeli skeč vezansa Minkom i Reufom, koji sa svojim komšijom Tihom gledaju Hrknjuš uživo nateleviziji, nije dovolјno ni to što je ta epizoda imala bezbroj repriza, a čim sepojavio na Jutjubu, Hrklјuš je iste sekunde prešao milion gledalaca u svojimraznim postavkama. Ništa od toga nije dovolјno da objasni zašto je taj idiotluktako primlјen kod naroda, zašto se na njemu toliko generacija odnjegovalo izašto smo, na kraju krajeva, dobijali pisma iz cijele Juge, u kojima su nasobavještavali da je organizovan novi Hrklјuš klub, na Korčuli, u SmederevskojPalanci, Ptuju, Orašcu, Zenici, Titovom Velesu...

Postoji nešto što niko ne može da kontroliše, kada je u pitanju šou-biznis iliumjetnost uopšte. Kako i zašto se nešto odmeće u narod, kako i zašto publikazavoli Bitlse, a ne neku drugu grupu koja svira možda čak i bolјe od njih, kako izašto neka pjesma postaje hit (što znači udarac, nešto što pogađa) iako je oko njejoš hilјade takvih, kako i zašto neka slika postigne višemilionsku cijenu, a nekaleži neotkrivena u depoima, kako i zašto odlučimo da idemo jednim, a ne drugimputem. A i ne treba da se zna! To znanje je nepotrebno! Samo će te opteretiti iumjetnički akt više neće biti rezultat srca, već rezultat mozga.

Zadatak umjetnika nije da, praveći svoje djelo, razmišlјa o tome kako da todjelo postane dio opšte kulture, već da svojom vještinom učini takav jedan putmogućim. To, međutim, ne odlučuju samo umješnost i nakana umjetnika, već

207

često nešto što umjetnik u sebi nosi, a da nije ni svjestan toga. U pitanju su nekazagonetna sjedinjenja. Nikad niko ne može biti stoprocentno siguran da li ćeneka pjesma postati hit ili će neki skeč biti smiješan, film gledan... Instituciješou-biznisa pokušavaju to da postignu, ulažu velika sredstva da to postanemoguće predvidjeti, ali na kraju rezultat je u rukama Onoga iznad. 

Tako smo mi, nakon dvije kilave epizode druge serije, ušli u odlučujućutreću. Znao sam iz iskustva da nam je stigao prelomni trenutak i da neštomoramo uraditi da tok istorije krene u drugom pravcu.

A oko nas je sve prštalo. Pao je Berlinski zid, raspadao se Savez komunistaJugoslavije, u Rumuniji pada Čaušesku, svijet je disao ubrzano, kao plućnibolesnik sa cigarom u ustima.

Umiralo je jedno vrijeme, rađalo se drugo.Pobijedio je onaj izlog u Titovoj ulici pred kojim sam kao dijete stajao na

putu za muzičku školu i u čije sam šarenilo gledao omađijan i želјan da uskočimu njega, pobjegnem iz sivila u kom sam rođen, pređem granicu iz svijeta u crno-bijeloj tehnici u svijet u koloru. Upravo to. U titanskoj borbi između dvasistema, umjesto, kako je bilo planirano, da pobijedi nečije oružje, pobijedile suboje, jarke i izazovne, one koje nam dolaze iz Holivuda, kojima i Mekdonaldspokorava svijet, boje koje nam nude iluziju slobode, komad njenog ukusa, kojenas mame da živimo nečiji tuđi život, mnogo lakši i lјepši od našeg, boje kojimafarbamo naše snove, snove koji se redovno pretvaraju u noćnu moru, otuđenost,bezosjećajnost, depresiju i tihu, demokratsku smrt.

To narodi sa istočne strane gvozdene zavjese nisu znali... Želјni slatkogsvijeta, pohrlili su u izlog, razbili stakla, uskočili u njega. Pristali na sve uslovekoje im je Zapad ponudio, samo da se što duže zadrže u izlogu jeftinih slatkiša, aZapad, od koga smo mnogo očekivali, okrenu nam leđa i, umjesto idealaslobode, istine, lјubavi, umjesto Boba Dilana, Stounsa, De Nira, Bogarta,Ficdžeralda, Hemingveja, Zapad nam prodade Bila Gejtsa, Džordža Soroša,Madonu, onog papka iz Epla i osiromašeni uranijum. Nikada u istoriji lјudskogroda čovječanstvo nije bilo bliže ostvarenju minimuma snova o slobodi, pravdi ijednakosti, a nikada se za kraće vrijeme od tog cilјa nije više udalјilo. Samo jepola godine bilo dovolјno pa da svijetom zavlada harmonija, a samo nekolikogodina da taj svijet od te harmonije bude udalјen više no što je to bilo u dobainkvizicije. Nikada, u istoriji lјudskog roda, čovječanstvo nije bilo bližejednakosti kao te 1989. godine, a samo par lјeta kasnije, provalija između onihkoji imaju i onih koji nemaju veća je nego u vrijeme Ramzesa Drugog. S tim što

208

je Ramzes Drugi hranio svoje robove, jer su mu trebali, a današnji faraoni ihubijaju, jer ih ima previše.

Jebiga. Mi to nismo znali, kada smo tih dana u montaži više gledali dnevnikTelevizije Sarajevo i izvještaje koji se za njega pripremaju nego materijal kojitreba da smontiramo za treću epizodu druge serije. Nismo znali da se svijetmijenja pred našim očima, ali smo to osjećali. U stvari, znali smo da se neštodogađa, ali nismo znali šta. (Du ju mister Džons?) Taj stravični salto mortale,koji je istorija napravila te '89, u nama je probudio nadu, ali i zebnju, kao da smopredosjećali da se ruši jedan svemir na kome je Tito izgradio imperiju, da sedijele nove karte, a njega, kao najvećeg kockara među nama, više nema.

Ja sam posmatrao događaje zavalјen u jednu od stolica na točkićima kojimaje obilovao sedmi sprat Televizije, u kojem su bile montaže. Gledao sam sauzbuđenjem rušenje Berlinskog zida, shvatajući da naši skečevi snimlјeniprethodnog lјeta, dok je svijet bio još uvijek daleko od haosa, gube na značaju.Ne sjećam se ko je bio pored mene, samo se sjećam da sam hitno sazvaosastanak ekipe. 

„Momci, ako se ruši jedan zid, negdje na planeti mora da se diže novi.Planetu bez zidova može da pravi neko drugo biće. Čovjeku to za rukom ne možepoći."

Neko reče... pa u Sarajevu.Naravno!Nijedno sranje ne može proći bez Sarajeva. Pravimo Sarajevski zid!Ali, šta da radimo sa Sarajevskim zidom?Još kao klinac sam sa divlјenjem i ne bez zavisti gledao smetlјare koji

prazne kante i trpaju otpatke u otvoreni zeleni kamion za koji se zatim zakače ionako veseli i glasni zviždukom daju znak vozaču da može da krene do slјedećegpunkta. Nјihovo lјulјanje, zviždanje, smijeh, galama, iskakanje i uskakanje,meni, onako radoznalom za život, činili su se kao elementi neke nadmoćneslobode, vangravitacione lakoće postojanja. Biti smetlјar, u mojoj maloj glavi,značilo je biti slobodan, vedar, nasmijan. Ne znam kako, ali tog popodneva sjetihse mojeg maštanja da postanem smetlјar. To je taj kontrast koji nam je falio zaSarajevski zid. Vedrina aktera u nevedro vrijeme.

U tri sekunde ispisah scenario. Stavih ga u budućnost... a, znajući da nambudućnost nije baš svijetla, u scenariju završih rat koji nam je, u stvarnosti,slijedio kao redovna porcija istorije, i na njegov kraj stavih sukob smetlјara nazidu koji Sarajevo i Jugoslaviju dijeli popola.

209

Stavićemo i datum, da bi gledaocima bilo jasnije da je u pitanju budućnost.Rat bi po hronologiji događaja karakterističnih za Balkan trebalo da počne '91,pedeset godina poslije Drugog svjetskog, a po tom istom sistemu trebalo bi da sezavrši četiri godine kasnije. 

Oba velika rata u prošlom vijeku toliko su trajala. Ali moramo da stavimo idatum. Moj rođendan je 11.12. Samo ćemo obrnuti brojeve. Stavili smo 12.11.1995.

Početak rata je bio '91. u Hrvatskoj, a Dejtonski sporazum, kao njegov kraj,postignut je 21. 11. 1995. Dakle, dovolјno je samo obrnuti prva dva broja. Dva ijedan. AKO se uzmu u obzir svi proroci prije nas, oni koji su to radili za pare ioni koji su to radili iz lјubavi, moramo napomenuti da smo mi otišli najdalјe, jersmo u našem predviđanju uklјučili brojeve. To ni Tarabići nisu bili u stanju.

Sudbina se nasmija mojoj šali.Tada se o toj našoj vidovitosti još ništa nije znalo. Nama je bilo važno da je

TV Sarajevo munjevito reagovao i da smo u roku od dva dana dobili svepotrebne uslove da snimimo Sarajevski zid. Danas ni najmodernije inajmobilnije televizijske i filmske ekipe ne bi tako reagovale. Tražile biscenario, uvele bi ga u protokol, do njegove razrade bi potrajalo par dana, pa bise razrada protegla na sedmicu, pa bi se zalazilo u neke detalјe koji ruše budžet,pa bi došlo do usaglašavanja oko budžeta, i to bi trajalo još nekoliko dana.Uglavnom, zid bi se i podigao i pao, dok bismo mi još uvijek razglabali ouslovima u kojima treba da snimamo taj skeč.

Snimili smo ga već naredne noći. Bilo je uzbudlјivo. Znao sam, sad imamonešto aktuelno. Ova epizoda će izbiti auditorijum iz cipela...

Ali, i pored kvaliteta koji Sarajevski zid nudi, nama je za tu, odlučujućuepizodu falio jedan fazon koji bi isprovocirao smijeh na prvu loptu. Svemetafore, poređenja, skrivena značenja, ironije, sarkazmi, alegorije, padaju predonim jednostavnim, iskrenim, nepatvorenim smijehom iz punih pluća. Ispucalismo Minku za tu epizodu, treba nam još jedna fora.

I ponovo u montaži. I ponovo bjesomučno vrtimo štoseve koje smo snimililјetos. Đuro sjedi sa strane. Gleda na pomoćnom monitoru razvoj događaja nadramatičnoj sjednici Saveza komunista Jugoslavije. Ništa nije čudno, osimčinjenice da Đuro gleda politiku. Još su govornici koji se smjenjuju prednjegovim očima utišani. Počinje nešto da mrmlјa. Prvo nesigurno, a zatimhrabrije. Iz sekunda u sekund, riječi koje mrmlјa postaju jasnije, dobijaju svojuartikulaciju. Ha kraju počinje da se histerično smije. Nije nam bilo najjasnije

210

zašto.„ Ajd, gledaj sad, gledaj sad..." mahao je rukama, boreći se sa našom

radoznalošću i svojim smijehom. Ha ekranu je bio Momir Bulatović, u bijelomodijelu, za govornicom. Govorio je usporeno ali značajno, ispod očiju su mu seformirali podočnjaci, a brkovi su krili usne, pa je izgledalo kao da mrmlјa.Umjesto njega, govorio je Đuro. Đuro je Momiru posudio glas.

„E ovako... ja bi' da naplatim, da vidim ko je šta popio, pa da se plati."Ne postoji riječ koja može da opiše oduševlјenje, vrisak, radost koja je

nastupila na sedmom spratu Televizije Sarajevo, u komori u kojoj su montaže.Takvo uzbuđenje vjerovatno je imao Tesla kada mu je, na kraju svih njegovihunutrašnjih borbi, struja krenula sa jedne strane planete na drugu. To jevjerovatno osjećao Mikelanđelo, udarivši poslјednji put dlijetom u tek svršenogDavida. To je iskonska radost, božanski dar koji ima onaj umjetnik i pregalackoji je u djelo ušao svom svojom dušom, pretpostavivši svoje djelo čak životusamog sebe. 

Imali smo šifru! Kod! Pustiti originalan snimak, onda mu dodati našeglasove. Nismo ni znali da će taj snimak imati istorijski značaj.

Tu noć nahovali smo tri i po minute poslјednjeg kongresa Saveza komunistaJugoslavije do ranih jutarnjih sati. Nije postojao značajniji političar tog vremenaa da se nije našao na repertoaru. Koncept u kome poslјednji kongres SKJpredstavlјa podvlačenje crte, pravlјenje konačnog računa, vrijeme da se vidi koje šta popio a ko pojeo i ko koliko treba da plati, bio je jasna aluzija na skorašnjiraspad jedne zemlјe, jedine koju smo imali.

Naš urednik Slobodan Terzić solidarno je pratio naš rad. Ostao je do kraja,do svanuća. Ha moje pitanje šta će reći oni odozgo kad vide ovo, samo seosmjehnuo. Bio je pospan, ali zadovolјan. Šta je uradio sutradan? Uradio je onošto samo veliki i ozbilјni urednici treba da urade u takvim momentima. Otišao jekući i isklјučio telefon. Tako rade kockari koji znaju koji će slјedeći broj izbacitikugla ruleta. Stave na njega žeton i, poput junaka iz jednog romana FjodoraMihajloviča, ućute se i čekaju da točak ruleta stane. Obično budu u pravu.

Te noći smo pobijedili. Reakcija javnosti bila je furiozna. Niko više nijeimao ništa ni protiv nas, ni protiv Terze, ni Nadrealista. Prešli smo Rubikon, onutačku poslije koje ti publika bezgranično vjeruje. Naučili su jezik kojim sekoristimo, osjetili našu dobru namjeru, identifikovali se sa našim junacima i, štoje tada bilo najteže, razumjeli našu političku neutralnost. 

Seriju smo nakon toga rutinski priveli kraju, ona je oslikala jedno

211

dramatično vrijeme, nesigurno koliko i nebo pred oluju.Jednu stvar tada nismo predvidjeli. A to je da konobarski račun, u kome se

vidi ko šta treba da plati, neće donijeti Momir Bulatović, već jedan od četirijahača Apokalipse.

212

26

ISPRED NAS JE STAJAO PAKAO... U trenutku kada smo stekli najveću popularnost, kada su naše emisije

postale dio argumenata kojima se služe politički polemičari, i kada su se izreke,usklici, rečenice koje su Nadrealisti promovisali ušli u rječnike svakodnevnoggovora, sa svojim posebnim značenjem, Juga je izgledala kao trošna, crvimaizgrizena brvnara, spremna da se svakog trenutka sruši i sa sobom u ponorpovuče sve njene stanovnike.

Podjelu koja je nastala raspadom SKJ, pokušao je da ublaži koncepttadašnjeg predsjednika vlade Ante Markovića, koji je svojom politikom ozbilјnozasmetao svim republičkim vrhuškama, ali kojem je falilo uporište u narodu.Stravično je kako je narod okrenuo leđa jednoj, kakvoj-takvoj, jasnoj evropskojpolitici, zarad smutnih, nerealnih nacionalnih koncepata.

Po svakoj logici, lјudi bi trebalo da gledaju kako i od čega žive. Međutim,logika u slučaju stare Juge nije igrala neku veliku ulogu. Narod je živio odsnova, a ne od leba. Snovi o nezavisnim, samostalnim, nacionalnim državamagenetski ukodirani u krvi svakog Balkanca, u potpunosti su zasjenili tu logičnuideju da se živi samo jedan život i da je uludo baciti ga istoriji pod noge.

Nesporazum među republikama u suštini nije ni postojao. Svi su gurali brodka provaliji, a svi su se nadali da će pri tom padu najmanje nastradati.Nevjerovatno je to koliko je bilo lako da se svi žrtvuju za jedan narod, a kolikoteško da budu solidarni sa jednim jedinim čovjekom.

A kako je izgledala Jugoslavija u vrijeme naše poslјednje turneje?Izgledala je kao rasute šahovske figure, bez reda i smisla. Bilo je uzbudlјivo

naići na kamion ili autobus sa registracijama gradova iz drugih republika, svakje prenosio svoj dnevnik, medijska prepucavanja su postala dio svakodnevice, aretorika je bila sve oštrija i oštrija, buka sve veća i veća, a međusobnorazumijevanje je potpuno nestalo. Prvi put da čovjek pomisli da ovi narodi zaistagovore različitim jezicima. A negdje na horizontu pojavlјivali su se znaci oluje.Potmuloj grmlјavini, nečujnoj za normalne lјudske uši, prethodilo je plazenjemunja po balkanskom nebu. Svijet je postajao nervozan i netrpelјiv, neosjetlјivna tuđu nevolјu. Sve okolo bilo je kužno, vonjalo je na raspadnuti leš. Taj lešbila je moja zemlјa.

213

Po toj i takvoj Jugi mi smo pravili poslјednju veliku turneju, početkomdevedesete. Nakon ogromnog uspjeha Nadrealista, shvatili smo da je suludo neiskoristiti taj povolјan vjetar i rođena je ideja da se napravi groteskni igrokaz sapucanjem i pjevanjem, u kome će se dobro zajebavati, a i svirati. Sviraće iPušenje i Štampa. No, iako smo spolјa izgledali kao nerazdvojni drugari, čiji jemoto „Svi za jednog, jedan za sve", odnosi među nama bili su već toliko načeti iizjedeni umorom, netrpelјivošću i zavišću da je bilo praktično nemoguće da sedeset lјudi, šest Nadrealista i četvorica iz Pušenja, okupe oko jedne takve velikeideje. Mi smo, u stvari, personificirali odnose naroda u zemlјi koja nas jeodgojila. Bili smo sebični, uskogrudi, slijepi, neosjetlјivi i bahati. Kao i našinarodi. Svako od nas mislio je da je potpuno u pravu. Međusobne zađevice ipodmetačine postajale su svakodnevne, a netrpelјivost i mržnja među pojedinimčlanovima nisu se više ni krile. Svak je tražio svoje, preko svake mjere, a mjeruza druge nije ni osjećao niti ga se ticala.

Jedan je tražio da dobije najviše para jer je najpopularniji, ja nisam htio dadobijem manje od njega, jer je to realno, drugi je bio nezadovolјan svojimstatusom jer sviramo njegove pjesme a on dobija ko ostali, treći je insistirao dadobije deseti dio iako to nije moglo biti moguće... Mnogo nepoznanica, a samojedan rezultat.

Ha kraju, Kova, inženjer po profesiji, dolazi do epohalnog kompromisa.Predlaže da se ukupna dobit ne dijeli sa 100 već sa 110, pa se na taj načinprocenti približavaju jedan drugome, te je manje odstupanje gubitnika dopobjednika. Ha kraju je i Đuro napravio mali kompromis i osnovni uslov zapokretanje takve turneje bio je ispunjen.

Sejo i ja se tada već nismo pazili. Da budem iskren, bio sam slijep nanjegovo nezadovolјstvo. Ulaskom Pušenja u kombinaciju sa Nadrealistima, ondefinitivno gubi dominantnu ulogu i u kreativnom i u organizacionom smislu. Tosu neke stvari koje on nije mogao lako preboliti. Rastao je i animozitet izmeđunjega i Kikija, našeg menadžera, čovjeka koji je dokaz da je između ludila igenija samo jedan mali korak. Kiki je, srećom, inklinirao ovom drugom, iako sečesto šalio na svoj račun, pitajući se: „Da li će 'šaran' u njegovoj glavi pokušatida izađe napolјe?"

Turneja je rađena po njegovoj zamisli da kompletni troškovi, uklјučujući ihonorare, budu pokriveni od strane UNIS tursa, tada vrlo ambiciozne turističkeagencije, a da za uzvrat UNIS turs dobija neviđenu medijsku kampanju ihalabuku. Rezultat je bio fantastičan: pune dvorane, odličan program, novac na

214

vrijeme. To je, uzgred budi rečeno, bio prvi put da mi je ostalo nešto u cepuposlije turneja i ploča, a UNIS turs postaje lider na jugoslovenskom tržištu. Sveje divno, kao iz američkih bajki o uspješnim lјudima, ali niko nije zadovolјan.

Nestala je magija među nama, svak gleda drugog preko tarabe, svak pipasvoj džep. Tada sam prvi put vidio kako novac ubija...

Sejo i ja se udalјavamo milјama. Više se ne družimo, nalazimo se rijetko unekim svečanim, opštim trenucima, a i kad se vidimo, on je hladan, škrt nariječima, dalek, kao neko ko je duboko nezadovolјan i potresen. Ja sam bioslijep, moja sebičnost mi nije dala da čujem oluje u njegovoj duši. Uvijek samgledao život sa vedrije strane, kovao sam svoje male planove, a i te devedesetedobio sam Janu, moje i Sanjino prvo dijete. Sve ostalo je palo u sjenu togdogađaja, ništa više nije bilo važno; u stvari, nije više ni postojalo.

Vrativši se sa mora, te devedesete, Sejo me je pozvao jedan dan da senađemo, da porazgovaramo o svemu. Čak ni tada, kada bi svakoj budali bilojasno da nešto nije u redu, da neko ko te ne zove mjesecima odjednom imanamjeru da ti nešto kaže, ja nisam ni sumnjao u njegove namjere.

Našli smo se na imbecilnom mjestu, u bifeu Pozorišta mladih, gdje nikadnisam išao, mjestu koje me je podsjećalo na lobi barove polovnih provincijskihhotela u kojima je pivo toplo, a sendvič bajat i mokar. Sjeli smo i naručili pive.Sve je počelo normalno. On je pušio, kao i uvijek, kratkim udisajima poputzadihanog maratonca, uvlačio je dim plitko, tresao pepeo okolo, promašujućipepelјaru. Cigaretu je gasio nespretno, iz više pokušaja, tapkajući je o ivicupiksle, pa je prostor oko jadnog opuška podsjećao na bojno polјe.

Ja sam pušio smireno, dubokim uzdisajima, tjerajući dim do korijenabronhija, držeći pepeo na cigareti skoro do njene smrti. Ha kraju bi se zadavilasama. Sejin opušak bio bi višekratno izmasakriran, a moj presamićen na dvadijela, uredno odložen u poseban kraj pepelјare.

On poče da priča, da nije zadovolјan mojim ponašanjem, da sam svoj lik idjelo previše estradizirao, a da se time profanisala i sama grupa; nisam samo japroblem, tu je i Ogi, koji je baš tada bio bolestan; ja sam neoprezno ušao u nekedruge vode; to više nije onaj bend koji nas je nosio, to je sada jedna polovnaharabatija, a ja sam tu najviše kriv, sve sam povukao na sebe, grupa je morala daostane grupa, a ne da se personificira u jednom čovjeku; išao sam na emisije nakoje nisam smio, počeo sam da se družim sa estradom, a ne sa pravim rokerima;uglavnom, on ovako više ne bi nastavio...

Ja se opet zajebah. Složih se s njim da je ovako raditi besmisleno i da grupa

215

mora da ima više cilјeve od Jugoslavije. Moja je ideja, rekoh mu, da napravimosvjetski bend, da proširimo tržište, ono što sam uradio deset godina kasnije, alime on pogleda ispod oka sa žalјenjem koliko sam glup, da ne mogu da shvatim očemu on, zapravo, govori.

„Ne, nisi me razumio. Ja ne bi' više radio s tobom."Iznenadio sam se sa kakvom mirnoćom primih taj udarac.Kao i u svakoj vezi, čovjek u trenucima kada je umoran, ili kad mu je

raspoloženje nagrizeno, ili kad pred spavanje ne može da smiri misli, zauzdamozak, razmišlјa o kraju te veze. I ja sam o tome razmišlјao, i prije nego štosmo počeli, prije nego što naša imena nije trebalo posebno predstavlјati. I uvijeku tim mislima, ili bolјe rečeno morama, taj trenutak sam zamišlјao dramatičnim,bolnim, sa mnogo suza, ubrzanih otkucaja srca, ali dostojanstven, bez teškihriječi, sa par duhovitih komentara ali osjećajan.

Ništa od toga se nije dogodilo, kao što se značajne stvari u životu uvijekdogode potpuno drugačije nego što ih čovjek zamišlјa. Sejinu odluku primio samhladno, bez velikog uznemirenja. Završio se jedan dio mog života. Otkinuo se odmog tijela i duše, zaplovio u sjećanje. Tamo će i ostati, i odatle sada vadim overečenice.

Sejin autoritet više nije postojao. Gledao sam ga prvi put kao nekog komesam ravan, žaleći što nemam riječi i snage da sazdam u sebi sve ono što bi mutrebalo reći. Tek kasnije, godinama kasnije, kad sam se prisjećao tog našegrazgovora, nalazio sam rečenice koje mu je trebalo kazati, ali tada je već bilokasno. Bilo je besmisleno reći mu išta. Tako je uvijek sa mnom. Sa reakcijomkasnim najmanje nekoliko godina. 

Slјedeći put smo se vidjeli mnoga lјeta kasnije. On je došao iz Zagreba uBeograd nekim svojim poslom, ja sam krstario planetom sa No Cmokingom,realizujući prijedlog koji sam mu dao u bifeu Pozorišta mladih. Sve te rečenicekoje sam godinama spremao, misleći o njemu, gradeći ih pažlјivo i detalјno, kaošto pčele grade košnicu, izgubile su svaki smisao. Našli smo se kod Điđe uResavi, stukli dovolјan broj piva da nam se otvore dizne sjećanja, da iz njihcrpimo samo ono što je lijepo, što nam ostaje kao dar od Boga, koji sigurnonismo zaslužili. Nikada s njim nisam ponovo dotakao temu našeg zajedničkogpoduhvata, niti sam više imao snage da o tome mislim. Sve je to spakovano uormarićima onog dijela mozga koji nazivamo pamćenje.

Tog jesenjeg dana, nije nam trebalo mnogo da se raziđemo. Tek toliko da sedovrše pive koje su stajale ispred nas. Nije bilo čak ni ono: „Oćemo l' po još

216

jednu?"Izašavši iz bifea, on ode na jednu, a ja na drugu stranu. Stajao sam ispred

Narodnog pozorišta još nekoliko minuta, gledajući neke klince koji su loptomgađali banderu sa dekorativnim fenjerom na vrhu. Osjećanja su navirala, stizalajedna drugo kao što valovi sustižu jedan drugog, udarajući o solјu nagrizenostijenje. Prvo sam se osjetio nevjerovatno slobodan. Kao da sam pun helijuma,pa je neko odvezao kanap kojim sam pričvršćen za sidro koje me je držalo nazemlјi. Odletih od silne slobode. Zatim osjetih utučenost. Ode komad mogživota, surva se u provaliju, bez izgleda da se iz tog ambisa ikada izvuče. Ondame opet obuze neka radost, što ostadoh dobar sa čovjekom s kim podijelih tolikedragocjene godine i iskustva, pa me zatim savlada osjećanje tuge i beznađa kadshvatih da se on i ja više ne možemo vidjeti tamo gdje smo obojica rođeni, napozornici.

Nisam ni slutio da ću to osjetiti još nekoliko puta u životu. Sreća je da tadato nisam znao.

Godinama kasnije, čitajući nešto o Gurđijevu, velikom metafizičaru, saznaosam da ga je otac tjerao da mijenja svoje preokupacije. Taman kad mladiGeorgije zavoli matematiku, otac ga natjera da se bavi muzikom. Kada maliGeorgije osjeti muziku kao dio svoga tijela, otac mu oduzme instrumente inatjera ga da piše knjige... I tako dalјe. Tek sada sam shvatio zašto mu je otacimao takav princip. Da natjera malog Georgija da bude slobodan od svojihlјubavi, da može da se rastane sa svakom od njih, kad god poželi, da ostane svoj.

Ja nisam to uspio. Raspad Zabranjenog pušenja vječno je ostao kao sjena namojoj duši i sigurno je jedan od razloga što me sada stavlјaju na aparate zapotpunu kontrolu rada srca. Nisam uspio ni da se oslobodim sjena svih onih kojesam volio i koji su zajedno sa mnom gradili moj život, i čije riječi, poglede,smijeh vidim toliko čisto i jasno da mi ponekad njihovo fizičko prisustvo nije nipotrebno. Nisam uspio da se oslobodim ničega što me veže za mladost, što mepodsjeća na vrijeme kad sam imao krila ali ne i mozga, kada sam letio visoko itamo negdje, sagorio kao meteor.

Sejo je jedan od onih s kojim sam podijelio najlјepši kolač koji čovjek ima uživotu. Mladost. Nažalost, vrijeme će pokazati da su se naše zvijezde tolikoodalјile jedna od druge da je taj sumorni jesenji dan, kad smo jedan drugom reklisve, bio i najbolјi momenat za takvu odluku. Jer, ono što je dolazilo, a što nijeimalo nikakve veze sa Pušenjem, nije bilo baš bezazleno. 

Ispred nas je stajao pakao, a između nas kineski zid.

217

Uglavnom, tada je prestalo da radi ono što danas raja zove „staro Pušenje“.Iza nas su ostali četiri albuma, pedesetak pjesama, stotine koncerata, smijeha,suza, zajebavanja, kilometara kombija, milјa aviona, buke, znoja, pive, trave,lјutnje, uzbuđenja, radosti i nekoliko generacija onih koji mi danas stidlјivoprilaze sa djetetom u ruci i kažu: znate, ja sam odrastao uz vašu muziku... a mojmali, pokazuje na dijete, zna cijeli prvi album napamet.

E, to je ono što Sejo i ja nismo znali tog skislog popodneva, kada smokretali svako u svome pravcu. Nismo znali da će pjesme koje smo donijeli nasvijet dobrano nadživjeti životni vijek grupe, da će dobiti krila, i da će seprenositi generacijama, mijenjajući svoje značenje, mjesto, motiv. To je ono štonas obojicu čini ponosnim.

I taman da me uguši tuga koja nikako da pobjegne iz moje duše, naiđe Sanjasa Janom u kolicima i meni sav bol nestade, kao rukom odnesen.

218

27

DOLAZAK SEZONE LOVA Ne postoji jednostavnija i lјepša slika međusobnog podozrenja koje

vijekovima vlada međ narodima u Bosni, i koje će vjerovatno vladati još dugo,od skeča Nadrealista koji smo snimili neposredno nakon izbora devedesete, ukojem Reuf, dakle Musliman, Tiho, dakle Srbin, i Minka, za koju nismo sigurništa je po nacionalnosti, komentarišu katastrofalan rezultat njima, tobože, dragihnenacionalnih stranaka, prije svega Reformista.

REUFI ti kažeš da si glaso za Reformiste.TIHONormalno.MINKAJes, jes, sve si ih ćirilcom zaokruživo! TIHODobro, eto nisam, ali glaso bi za njih da znam da ti nećeš glasati za svoje.REUFKo? Šta? A ko su to pa moji? Muslimani?MINKAJok, Kinezi. U ovom kraćem dijalogu, nastalom petnaestak minuta pred snimanje, krila

se istorija zebnje ovog jadnog naroda, nakvašena teretom vijekova, od kojihnikad nijedan nije bio svijetao, i od kojih nikad nijedan nije donio ništa dobro. Aza sve ono loše što je plima istorije ovdje izbacivala na površinu u gomilama,uvijek je kriv bio onaj drugi. Mržnja kojom je bila ošamućena masa inepovjerenje koje je rukovodilo svaku ruku koja je zaokružila sudbonosni broj,gurali su ovaj narod pravo ka provaliji, čija se dubina u tom momentu nije moglani pretpostaviti. Zapanjujuća lakoća s kojom se narod odrekao sreće i blagostanjakoje mu je podarilo iznenadnih i nezasluženih pedeset godina mira, bez klanja,ubijanja i deportacija, zarad nekih maglovitih, u genima skrivenih ideala, dalomi je za pravo da pomislim da na te sudbonosne izbore u novembru devedesete

219

nismo izašli mi, savremenici tog vremena, već naši djedovi i pradjedovi, našipreci koji su na ovaj ili onaj način, preko kame, jame ili koncentracionog logora,tačno znali šta čeka one koji ove izbore izgube.

„Nisam ja osjećao strah ni od Muslimana niti od Hrvata, ali onaj u meni,koga ne poznajem ili ga barem nisam do tada poznavao, rukovodio je junačkudesnicu kojom sam zaokružio želјeni broj." To je, u stvari, rekao Tiho. Nјegovamisao me je podsjetila na jedan stari Diznijev crtani u kome daleki predak PajePatka silazi sa portreta i ulazi u Paju neposredno pred početak sezone lova napatke. Narodi u BiH su te devedesete osjetili da počinje sezona lova.

A put do rata bio je kraći nego što je to iko od nas tada mogao da pomisli.I pored toga što smo u Nadrealistima iz davne '89. godine mi „prorekli" sve

ono što će se dogoditi, i to do te mjere da se čak i datum iz čuvenog skeča oSarajevskom zidu poklapao sa datumom Dejtonskog sporazuma iz '95, i poredtoga što smo u skečevima o ratu u stanu u poslјednjem serijalu iz '91. godinejasno pokazali i karakter i cilј rata, niko od nas, pa ni ja, inače politički komesarNadrealista, nije znao kakav će stravičan epilog imati međunacionalnoprepucavanje koje je opterećivalo naše mlade duše opletene optimizmom ivedrinom.

Sve ono što smo mi snimili prije nego što običan čovjek ni u snu nije mogaoda pomisli da će se dogoditi, nije bilo rezultat naše velike političke pismenosti,niti ozbilјnog poznavanja istorije. Prije da su u pitanju bili skriveni strahovi, ili,još vjerovatnije, odaziv pozivu istih onih predaka u čijim mitovima leži svapatologija ovoga tla, onih istih predaka koji su nas nekoliko godina kasnijenagnali da glasamo, potpisujući sebi smrtnu presudu.

Ta zabuna, toliko očigledna u dijalogu između Tihe i Reufa, najlјepšeoslikava apsurd u kome živi bosanski svijet, koji, zaokružujući svoj tor, misli dase spasava nesreće. Naprotiv, zaokružujući svoj tor, on u stvari iritira komšiju,izaziva kod njega isti postupak; time se podiže zid beskrajan i neprobojan,zaustavlјa se svaka mogućnost međusobnog razumijevanja. Nacionalnookuplјanje te devedesete umjesto da ulije sigurnost, ono dodaje ulјe na vatru.

Da su reformski političari ili oni koji su stajali na čelu nenacionalnihstranaka imali snage i retorike da ovu zabunu otkriju nezrelim i uspalјenimglasačima, možda bi rezultati bili malo drugačiji. Ili je to još tragičnije. Moždaje baš to što su svi glasali za svoje nacionalne stranke bio znak da se sigurnost naovom tlu može steći samo ukoliko nema onog drugoga, samo ako ne postojiprotivnik na drugoj strani ulice koji ugrožava tvoju egzistenciju ili, kaubojski

220

rečeno, „ovaj grad je premal za nas dvojicu". Drugim riječima, demokratija uBosni nije ništa drugo do pravo da sjebeš suprotnu stranu. Moj je utisak da sunarodi u BiH tako reagovali na njen dolazak. Iako taj dvoboj traje vijekovima,još niko nije pronašao način da otjera onog drugog. Takve sne su snivali mnogoveći mangupi nego što su Srbi, Hrvati i Muslimani, pa im ideja nije realizovana.

Da ironija bude još veća, nacionalne stranke na izbore ulaze u koaliciji. Trilidera, samo osamnaest mjeseci prije no što će se latiti oružja, izlaze predkamere zagrlјeni, stisnutih ruku, sa osmijehom na licu. Divno ih je bilo gledati.Suza da čovjeku poteče. Taj cinizam može samo Bosna da rodi! Dobili su izbore.Time su izvadili i poslјednju dozvolu za početak rata. Bilo je samo pitanje čijaće glava biti prva.

Da l' nadvojvoda, da l' stari svat?! Poslije izbora krenuli su mučni i teški pregovori „pobjednika", dosadni kao

film čiji kraj znaš, kao utakmica koju si odavno gledao, a koja nije donijelanikakvog uzbuđenja. Stidio sam se pregovarača, stidio sam se predvidlјivostinjihovih političkih poteza, stidio sam se i „međunarodne zajednice", koja ječinila sve da se što prije zarati, da taj rat traje što duže i da u njemu ima dovolјanbroj poginulih, otjeranih, preklanih i silovanih, ne bi l' se to bure baruta mogloupaliti kad god to bude u interesu dobre i poštene međunarodne zajednice. (IGebels je u svoje vrijeme koristio sličnu sintagmu izjednačavajući želјuNјemačke sa želјom cijelog svijeta.) Što više mrtvih to manje povjerenja, štomanje povjerenja to više rata, što više rata to veći profit.

U takvoj atmosferi radili smo treći i poslјednji serijal Nadrealista. Postićitaj stepen vedrine u tako mračnim i tmurnim vremenima, već je to bilo zaNobelovu nagradu. Smijeh se bio sakrio pred poplavom ludila i histerije. Bilo jenemoguće naći i jedan jedini segment lјudskog života koji nije bio rukovođenstrahom, mržnjom i očajanjem. Dnevnici na televiziji su trajali beskonačnodugo, pa su se ponavlјali kao da su urednici htjeli da nam daju do znanja danemamo drugog izbora do da se pobijemo. Ljudi su hodali unezvijereno iuplašeno, kao divlјe zvijeri, proganjane od nečeg unutar njih. Stres je postao diosvakog vikenda. Nada je umrla, tiho i neprimjetno. Balkanski voz tutnjao je upravcu mračnog tunela za koji niko nije znao koliko je taman i koliko dug i da liuopšte ima kraj.

E, u takvim uslovima mi smo pravili humorističku seriju! Naravno, iste sekunde i Beograd i Zagreb nam otkazuju emitovanje.

Antiratna poruka koju su Nadrealisti nosili sa sobom bila je nepoželјna u

221

programima čiji je zadatak bio mobilizacija narodnih masa. A ti programi namasu bili divna inspiracija. Sa Televizijom Zagreb, koja tad još nije bila HTV, ilimožda jeste, imali smo čak i jedan mali nesporazum. Upotreblјavajućipropagandne metode koji su tih godina bile u modi, oni su puštali Nadrealisteselektivno, izbacujući skečeve ili dijelove skečeva u kojima se pojavlјujepredsjednik Tuđman. Naravno, niko im ništa nije mogao. Mi smo zagalamilipreko medija, pokušavajući da iskoristimo činjenicu da oni glume demokratiju, ikao rezultat dobili smo gnusan i mržnjom satkan odgovor, koji možemo dasažmemo u kratkoj poruci: dabogda umrla majka svakom Hrvatu koji budegledao Nadrealiste!

Jednostavno, izgledalo je da je poslјednja treća serija osuđena na propast...Jest, al' u kurcu!

Upravo su nam glavni junaci te serije, Slobo, Alija, Franjo, Karington iostali, dali prostora da nastavimo da se zajebavamo u istom onom smjeru u komsmo to radili dvije godine ranije, u mnogo mirnijim i stabilnijim uslovima i sajunacima (Ante Marković, admiral Brovet, Momir Bulatović, Zdravko Grebo)koji nisu gajili toliko visoke političke ambicije kao ovi potonji. Odjednom senapravio prostor koji niko nije očekivao. Uz sav taj mrak, mi smo pronašli šifrupo kojoj bi trebalo ići.

Naravno, i ovaj put nije bilo lako dovesti nas na okup. Đuro je bio protivsnimanja serije. Nјega je uvijek nosio neki maglovit strah da se komfor u kojemse našao može izmaći ukoliko uđemo u konflikt sa realnošću. Nije bio daleko odistine, ali da je tad nismo snimili, ne bismo je snimili do dana današnjeg. Zena ija smo insistirali da se radi. Ja, zbog osjećanja odgovornosti da nas neki mali aliodabrani broj lјudi čeka, da želi da vidi našu reakciju na kataklizmu koja nailazi.Zena, jer je želio da radi, jer on uvijek želi da radi. Nјegov entuzijazam ienergija garantuju svakome komandantu da će ovakvog borca imati na barikadido poslјednjeg trenutka. Ostala trojica, Šibi, Ogi i Dado, neprimjetno su nestaliiz našeg vidokruga, otišli u nepoznatim pravcima, a jednog od njih, Šibija, nisamvidio više nikad.

Nakon višemjesečnog uvjeravanja i Đuro pristaje da radi treću seriju.Doduše, sa malo manje kapaciteta, s obzirom na nedavnu bolest, koju je srećombrzo prebrodio. Kiki, kao menadžer, stupa u kontakt prvo sa Jutelom, surogatomkoji je pokrivao politiku Ante Markovića, kako je na početku izgledalo. Kasnije,kad su maske pale, bilo je vidlјivo da se Jutel umiješao u bosanski lonac, stajućina jednu stranu, inspirisan finansijama nepoznatog porijekla.

222

Trebalo je samo nekoliko dana pregovora pa da vidimo da se radi o labilnoj inesigurnoj televiziji, podignutoj na maglovitim osnovama, i napunjenoj lјudimakoji uglavnom nemaju nikakve veze sa televizijom i pravlјenjem programa, većsu motivisani političkim karijerama i konceptom koji je daleko od našeg kreda,te se mi ponovo vraćamo našem uredniku Slobodanu Terziću i TelevizijiSarajevo.

Terza nas je dočekao u svojoj kancelariji ne bez ironije i podsmijeha, kakose obično dočekuje neka pobjegulјa. On, međutim, bijaše spreman da s namakrene u novu avanturu. 

U toku pregovora dolazi do malog nesporazuma sa Ćirom Mandićem, teostajemo bez reditelјa, na šta Đuro insistira da on preuzme tu ulogu. StatutTelevizije, pak, predviđa da se reditelјske palice može latiti samo onaj koji imazavršenu školu za taj posao. Vrlo razumlјivo. Nalazi se kompromis, te kaoreditelј dolazi Benjamin Filipović, fina i prijatna osoba, sklona kompromisima,nagodna i blagonaklona na svaki komentar, potpuno rasterećena sujete i ego-tripa. Sklop je bio fantastičan. Iako su se i Benja i Đuro potpisivali kao reditelјiprograma, Benja je dočekao i ispratio svaki kadar, dok je Đuro na snimanjadolazio u skladu sa svojim trenutnim raspoloženjem, što je i razumlјivo, sobzirom na bolest i stres koji je ta bolest sa sobom nosila.

Elem, Terza je uspio da nagovori čitav mehanizam u Televiziji Sarajevo dase krene u novu seriju, iako naš honorar, prvi put u istoriji, nije bio mali. Nesamo da nije bio mali u apsolutnim brojevima, već je bio suludo velik predorkanskim vremenima za koja su svi znali da dolaze. Terza je, međutim,iskoristio povolјnu atmosferu na televiziji koja je izgledala kao veliki nosačaviona bez kapetana, nižih oficira i kompasa. Sloboda koju smo u tom momentuimali nije bila rezultat demokratizacije društva u kome smo odrasli i u komesmo živjeli, već činjenice da su svi bili zaokuplјeni ratnim igrama i da nikogaviše ne boli kurac ni za televiziju ni za Nadrealiste. Broj izvođača popunili smopozvavši Šegija, bivšeg garderobera, veselu i prostodušnu osobu, čiji je humorsirov, ali nam je upravo takav igrač u tom momentu trebao; zatim moga brataDraleta, koji uvijek stoji na respolaganju ukoliko vam fali stabilna uloga koju ćeodraditi bez greške i profesionalno, i na kraju, Davora Dujmovića, glumačkogbisera, Perhana iz filma Dom za vešanje, čija je pojava u Nadrealistima s jednestrane donijela nevjerovatnu svježinu, a s druge organizacione probleme zbogDavorovog koketiranja sa lakšim i težim drogama, koje su ga osam godinakasnije odvele u smrt.

223

U međuvremenu, pregovori budućih zaraćenih strana su se odvijali poputdanašnjih rijaliti programa. Smiješak koji su nosili lideri naoružanog narodapred kamerama, prije i poslije pregovora, davao mi je za pravo da zamislim kakonjihovi razgovori obično počinju sa: „Gdje si, Radovane, đe si, Alija?", paprelaze u kurtoazna i učtiva pitanja: „Kako ti je mali, jesu l' maloj prošle ospice,a s kim se sada zabavlјa?", preko dobronamjernih savjeta prepunih lažne patetiketipa „ma ta škola nije za njega, on je divan momak, a zašto ona ne biabortirala...", a završavaju saopštenjima sve crnjim od crnjeg, po kojima se vidida među njima ne da nema nikakvog međusobnog razumijevanja, nego ne postojiništa osim mržnje. Izvještačenost i laž razbuktavale su moju maštu, pa mi jepadalo na pamet da su na taj način zlotvori i ubice vodili svoje žrtve na klanje i ulogore, izigravajući ulјudnost i „kulturu".

Upadaju ustaše u srpski stan. Rukovaše se sa domaćinima. Bivaju primlјenisa rakijom i hlјebom. Sjedaju za sto sa osmijesima i srdačnim grlјenjem. Ipak sukomšije. Raspituju se za zdravlјe djece, žena, snebivaju se zbog vremena u komžive, eto, ni oni nisu mogli pretpostaviti da se ovako nešto moglo dogoditi, „panismo mi komšije od juče, znamo se hilјadu godina, ali vremena su takva". Hakraju srdačnog razgovora ustaše mole srpsku porodicu da se obuče i da ih ispratedo teretnog voza u kojem je već smještena gomila istih takvih porodica, a voz će,uz blagoslov nadbiskupa, već ujutro stići u Novu Gradišku, odakle će ihkomfornim stočnim kamionima prebaciti u logor Jasenovac, gdje će, skoro jesasvim sigurno, dočekati i kraj svog života, u velikim psihičkim i fizičkimmukama. To reče ustaša, sa osmijehom, a otac srpske familije zamoli ženu idjecu da se što prije obuku, jer nije red da ih čitav jedan voz, nakrcan istimtakvim familijama, čeka. Ustaša se kulturno okrenu kad žena izađe ubademantilu iz kupatila i upita ustašu šta da obuče, jer pretpostavlјa da u timlogorima zna biti i prohladno. Ustaša, oslovlјavajući je sa vi, kaže da jesvejedno, jer će sve što donese svakako biti oduzeto, a i neće joj trebati, kada jojtijelo golo i silovano bace u Savu. Ah, bože, reče umilјata žena, i ja pitamgluposti. Ništa, onda možemo da krenemo.

Tako ustaše i njihove žrtve sa osmijehom na licu i pjesmom na usnamakrenuše ka vozu koji vodi direktno u logor, čije ime nikad neće zauzeti dovolјnoveliki prostor u udžbenicima istorije naših naroda i narodnosti. „Zato što još nijedošao trenutak."

Ovaj skeč nismo snimili.Bio je u tom momentu pretjeran i mirisao je na zlo. Nismo snimili ni Zenin

224

odvažan i genijalan fazon o „igrama bez granica" u kojem jedna ekipa imazadatak da uđe u protivničko selo, spali ga i za sobom ostavi što veći broj žrtava.Kad sam ga čitao, napisanog Zeninim nepristupačnim rukopisom, ispod oka samgledao njegovo lice koje je čekalo moju reakciju. Fazon je bio genijalan, samo sena njega niko ne bi nasmijao. Zajednički smo odlučili da ga ne radimo, da ga nebismo „prizivali" u stvarnosti. Svejedno. Radili ga, ne radili, igre bez granicapočele su nekoliko mjeseci kasnije.

Ali, znali smo samo da moramo biti uzbudlјiviji od dnevnika, uzbudlјivijiod stvarnosti. Ukoliko nas ona prevesla, ispušili smo. Napravili smo dobreskečeve rata u stanu. Porodica, mješoviti brak, ulazi u konflikt oko teritorija.Majka i jedan sin su agresori, otac i drugi brane ve-ce i špajz. Sve je to snimanoprije početka borbenih dejstava.

Zatim skeč o našem jeziku, koji smo podjelili na srpski, hrvatski, bosanski,hercegovački, crnski i gorski, i za čije razumjevanje je neophodan poseban tomrječnika. Kako li nas je samo brzo stvarnost sustizala!

Tek dvadeset godina kasnije, čitao sam Vajldov esej o tome kako priroda ičovjek imitiraju umjetnost a ne obrnuto. Svijet je, po Vajldu, u dubokoj zabludi,jer misli da je umjetnost ta koja imitira stvarnost, prirodu. Ne, veli stari dobriOskar, obrnuto je, život imitira umjetnost. Ljudi se oblače i ponašaju po ugleduna one koje su vidjeli u filmovima, naša ideja o ruskoj ženi bazirana je na sliciNastasje Filipovne ili Ane Karenjine, naš osjećaj samoće dolazi iz iskustvaRobinzona Krusa a ne našeg ličnog, a paranoja klaustrofobije iz tragedije grofaMonte Krista. Kada kupujemo odjeću mi želimo da ličimo na junake omilјenihserija, ali i ti junaci naših omilјenih serija imali su svoje junake. I Hičkok seugledao na nekoga, i Orson Vels. Nekada davno, mlade dame želјele su da imajuMonalizin osmijeh. Da li je moguće da je prvo frajer naslikao osmijeh pa da suse žene takmičile koja će prva doći do tog osmijeha? Danas u oponašanjuumjetnosti pomaže i plastična hirurgija. 

Da li je moguće da su vojne formacije vodile rat na način na koji smo im mito pokazali u poslјednjoj seriji? Da li je moguće da su nacionalni lingvisti,zaduženi za ustanovlјavanje nepobitnih dokaza o postojanju njihovih naroda,rasparčali jedan te isti jezik na hilјade komada tako što su gledali Nadrealiste?Smiju li se oni sami sebi kao što smo se smijali mi dok smo taj skeč snimali?Ako se oni ne smiju, da li će im se smijati unuci, onda kad im bude svejednokako se jezik kojim svi mi govorimo zove?

Kada se za dvjesta godina budu prikazivali dokumentarni snimak ratišta i

225

naš skeč o tome, da li će budući gledalac biti u stanju da napravi razliku izmeđuta dva snimka? Ko je koga imitirao? Mi ratnike ili ratnici nas? Koje komepodilazio? Rat umjetnosti ili umjetnost ratu?

226

28

RABHO DO DNA Sarajevo su preplavila izbezumlјena lica, strana, puna srdžbe i oholosti.

Svako od njih je nosilo neku tragiku, istoriju koja je bila sve samo ne sretna.Ljudi su se kretali užurbano, utabanim stazama, bez mnogo zadržavanja. Ulicesu raspodijelјene dilerima deviza, a pritvorni osmijeh, koji im je krasio lica,garantovao je da će u njihovim rukama umjesto falsifikovanih deviza uskorozasvijetliti pištolј.

Usta, s manjkom zuba i puna teških i jedva razumlјivih riječi, umirujugrađanina i garantuju mu lud provod narednih godina. Noći su postale beskrajne,obilјežene šenlučenjem i rafalnim palјbama sa svih tačaka grada. Te zvuke gradje ignorisao. Pravio se da ih ne čuje. Tako, zapravo, počinje rat. Neopaženo. Onikoji su samo nekih stotinu metara daleko od njega, ne žele da ga vide. Dok sušenlučenja parala ono malo neba iznad Sarajeva, ono se pravilo ludo. Nije tonjegov problem. Sarajevo je spavalo, mirno, otvorenih očiju.

Oružje i droga oslobođeni bespotrebnih poreza i nameta postaju dostupnisvakom našem građaninu, a ako se demokratija mjeri pristupačnošću cijenaheroina i kalašnjikova, onda Bosnu i Hercegovinu, početkom devedesetih,možemo svrstati u red najslobodnijih društava na planeti. Klubovi i kafići supuni lјudi i napetog iščekivanja. Nervoza se pomiješala sa alkoholnimisparenjima, a stres sa kokainom. Toaleti služe za šmrkanje i jebanje mnogočešće nego za pišanje i sranje. Vozi se ludo i brzo, iako je goriva sve manje. Onose nosi u onim limenim kantama od po dvadeset litara, koje sam prije toga imaoprilike da vidim u vojsci.

Čak su i semafori izgledali unezvijereni i nesigurni u sebe. Niko od nas nijemogao ni da zamisli kakvi dani dolaze. Niko nije za te dane ni bio spreman.Koliko god da mislimo da neko pokreće istoriju, da joj krči put, da je kreira,ništa od toga nije tačno. Nema čovjeka niti organizacije koja može da pripremi,počne i završi neki veliki istorijski događaj, naročito ne rat, a da u njemukontroliše svaki aspekt drame. Sve je manje ili više koloplet okolnosti, slučajniredoslijed događaja. Vješt je onaj koji se na taj redoslijed najbrže navikne.

Da li bi tvrdoglavost, podozrenje, gordost i fanatizam kojima su biliobdareni jugoslovenski pregovarači bili tako izraženi da su ti isti pregovarači

227

znali do kakvih ih poslјedica njihov zatucani stav vodi? A šta bi bilo da su tu istuenergiju iskoristili u drugom pravcu? Do kakvog bi rezultata došli pregovaračida su sa istim žarom kojim su cijepali tu jadnu zemlјu pokušali da je poprave?Da li bismo u tom slučaju bili Švajcarska? Kada nastupa trenutak u kome jednaličnost prestaje da bude kreator neke politike i postaje žrtva iste? Postoji lipolitičar koji će na kraju karijere reći: „Ej, lјudi, izvinite, ali ja sam se dobrozajebo?" 

Ima li dostojanstvenog kraja u nastojanjima svojeglavih državnika ili tajkraj mora da bude njihovo svrgavanje ili smaknuće? Da li oni ikad vide daudaraju glavom u zid ili snaga njihove ideje, koja ih dovede na poziciju u kojojjesu, to ne dopušta? Moramo li mi imati vazda slijepca za vođu? Mora li usvakom vijeku postojati jedan Domanović, koji će nas na to uzaludnoopominjati? Da li je moguće da se svi oni prave ludi ili zaista vjeruju u svojesulude planove? Koliko samo lјudi treba da izgubi život da bi se priznalo danešto nije imalo smisla? Ili je broj onih koji izgube život za neku ideju upravodokaz za postojanje njene opravdanosti? Da li se postojanje nacije, ideje, kurca,graha mjeri samo grobovima, ili postoji neki lakši, sofisticiraniji način dapovjerujemo u tu činjenicu?

Evo, gospodo, nemojte mi više pričati o tome koliko je kojih poginulo i koje koga gdje skenjo, za to nema više potrebe. Ja i bez toga vjerujem da vipostojite!

Ovo su pitanja koja su me svakodnevno morila, pritiskala, kidala mi ovomalo pameti što mi je preostalo. Obruč oko nas se stezao. Suprotstavlјene strane,vođene tananim nitima mržnje i netrpelјivosti, vukli su poteze koji su obećavalijeziv sukob. Nijedne sekunde nisu ostavlјali prostora nikakvom izlazu, rušili sumostove i pred sobom i za sobom, kopali su rovove, a rovovi su bili sve dublјi iširi. U toj raboti bili su svesrdno potpomognuti nerazumnim odlukama„međunarodne zajednice" koja je, očigledno, insistirala na što krvavijem sukobu.Ja sam još uvijek gajio nadu da se stvar može riješiti u parlamentu. Ali je svakiprijedlog jedne strane bio odbijan od strane onih koji su ga trebali prihvatiti. Kaoda je u ustavu stajalo da je njihov posao besmislen. Ha kraju, kada se ukazalaposlјednja šansa, poslјednji (lisabonski) potpis koji je trebalo da strane dozovepameti, pojavio se autoritet „međunarodne zajednice" koji je, kao u onom skečuNadrealista o dvojici igrača bilijara i međunarodnim posmatračima, obećaojednoj strani svesrdnu pomoć ukoliko odbije dogovor o miru. Tada je pala iposlјednja maska. Pakao je mogao da počne. Neko je brojao mrtve, a neko pare.

228

Prenu me vrisak iz hodnika. Više lјudi, svi su plјeskali. Okrenuh glavu kaprozoru na kojem je sjedio Azrael. Pušio je cigaretu i gledao kroz prozor. Sestra,starija i ozbilјna, uputi riječ prijekora galamdžijama. Uđe u šok sobu. Gunđa.Stariji gospodin, dva kreveta od mene, razborit čovjek kojem su ugradili stentonog dana kad sam ja pristigao, upita šta je razlog galami.

„Gospodine, izvinite, galame, mladost, ludost, igra im onaj Đoković", rečesestra bez ikakvog razumijevanja prema mlađem lekarskom kadru okuplјenom umaloj doktorskoj sobi, preko puta koronarnog odelјenja, u kojoj se na portabltelevizoru, starijem od svih zemalјa na Balkanu, gledaju četvrtfinale Vimbldona.

Nole igra! Jebem ti srce. Sad je našlo da me zeza.Da me nije opalila ova nesreća, sada bih sjedio sa svojim Điđom ispred

televizora. Gledali bi' Nolu. Ja bih pio pivo, a on sok od borovnice. Ne bi' dalinikome u kući da prozbori ni jednu jedinu riječ. Da se Nole koncentriše.

Koliko sam volio sa svojim sinom da gledam sportske događaje! Osjećaosam da ih on gleda drugim očima. Rasterećenim, punim sreće. Moje oči sunatoplјene gorkim iskustvima, porazima i poniženjima. Nјegove su pune nade,entuzijazma. On je taj koji će naslijediti moje snove, koji će doći do onihodlučujućih pet minuta do njihovih ostvarenja, do mjesta gdje sam ja stao. Šta damu poželim a da ga ne zajebem? Da ih ostvari, pa da mu život izgubi smisao? Daih ne ostvari, pa da pati kao što sam patio ja poslije Videotona? On će moratisvoj put da nađe sam. Ja sam tu koliko mogu da pomognem, povicima sa tribina,vriskom, bodrenjem, pjesmom zbog koje će naučiti da uživa u igri, pjesmomkoja će ga odvesti do konačne pobjede! Ale ale, ale, ale! On bi mi na ovo rekao,imitirajući starije selјake, „Daće Bog, daće Bog".

U tom periodu, punom nervoze i iščekivanja, teško je bilo prihvatitičinjenicu da smo svi postali nijemi posmatrači. Halaša, polusvijet, koji do prijepar godina nije značio ništa, sada je uzeo sve u svoje ruke, postao je faktor, pisacistorije. Oni će, kako je to bilo zapisano na panou u mojoj osnovnoj školi, kadasu nas primali u pionire, pisati istoriju krvlјu a ne mastilom. Oh, da mi jedoživjeti da se u mojoj zemlјi istorija počne pisati olovkom. Bio bi to mali korakza čovjeka, a veliki za čovječanstvo.

Ta ista halaša nametnula je svoju igru i pravila. Oni dobri, pošteni lјudi,koje su krasile osobine jednog drugog, humanijeg svijeta, nestajali su sa javnescene, gubili se po kafanama i bircuzima, bježeći od histerije koja se polako alisigurno uvlačila u svačiji stan, u svačiji život. Neki od njih pokušali su da neobraćaju pažnju. Bili su toliko potreseni događajima da je jedino što im je ostalo

229

bilo da zabiju glavu u pijesak. Zbunjeni lavinom koja nas pritišće, oni su, neznajući, pakovali kofere za Kanadu, Australiju, Sjedinjene Države. Nјihovoobrazovanje, vaspitanje i ubjeđenja nisu im dozvolјavali da shvate osnovnepostulate vremena koje dolazi. Neki od njih sjedili su kod kuće, pušili i čekali dase nešto dogodi. Da se iznenada pojavi nekakva sila i riješi stvar. Ta nepoznatasila, međutim, radila je u suprotnom smjeru, na tome da se sukob rasplamsa.Neki, pak, nisu mogli vjerovati da će se desiti ono što se približavalo.Nadolazeće ratne strahote smatrali su optičkom varkom.

Nasuprot njima stajali su oni koji su osjetili trenutak da izbiju na površinu.I dok je polusvijet počeo da se žari i pali, oko mene se moje društvo počelo

topiti. Kao snijeg u prolјeće. Kao u nekoj dječjoj igri u kojoj je pobjednik onajkoji ostane sam na kraju. Sanja i ja smo imali Janu i oko sebe kineski zid. Brojprijatelјa smanjivao se iz godine u godinu, a to sam shvatao kao logičan proces,kao nešto od čega čovjek ne može da pobjegne. Kao starenje. Kako odumirućelije u lјudskom organizmu, odumiru i prijatelјstva. Zaboravlјaju se stari dani.Obaveze, htijenja i interesovanja razdvajaju nekada nerazdvojne, a njihovi putevisve više i više idu u suprotnim pravcima. Još kad čovjek dobije dijete, životdobija novu funkciju, do tada nepoznatu. Moje Ja više nije u prvom planu, već nanjegovo mjesto dolazi komad tebe u drugom organizmu. Taj lom svako mora daprođe. Neko se adaptira brzo, neko se pati, neko ne može da se oslobodi vlastitogega, neko se ponaša kao dijete kraj djeteta, neko je lјubomoran na vlastito dijete,neko ga doživlјava infantilno, kao ulјeza, a neko konačno spoznaje smisaoživota. Naravno, ženi je lakše. Onaj odozgo dao joj je ulogu centarfora. „Mala, tidaješ gol! A ti, muškarčino, ti se snađi." To „snalaženje muškaraca" nakonrođenja djeteta stvorilo je civilizaciju. Civilizacija je, u stvari, rezultatslobodnog vremena koje muškarac ima nakon što oplodi ženu.

Za Sanjin rođendan, poslјednjeg dana marta, pojavi se naš stari drug izsrednje škole, Cober, za kog me vezalo duboko srednjoškolsko prijatelјstvo, onavrsta drugarstva koja krasi samo bogate životom, osjećanjima i duhom, jaranstvokoje je spremno na sve žrtve zarad nečega što stoji iznad nas. Cober je bio topaočovjek, duboko osjećajan, ali je u sebi nosio neki teret čije porijeklo nikad nisammogao odgonetnuti. On je bio jedan od onih koje ne možeš da ne voliš, a u istovrijeme od onih koji ističu svoju ličnost preko svake mjere. Mene i njega nikonije mogao razdvojiti. Spajali su nas naše Koševo (on je stanovao par kuća iznadmene), lјubav prema Azri (za neupućene, to nije žena nego poznata grupa izosamdesetih), i neko tajanstveno međusobno razumijevanje koje vjerovatno

230

zadobiju samo oni koji su zajedno proveli srednju školu. Sjećam se i jednogsunčanog popodneva koje smo Cober i ja proveli skačući obliveni znojem, unjegovoj sobi na Koševu, slušajući Azrin trostruki album uživo. Odvrnuli smo dodaske dualov studio tako da je muzika, izlazeći iz dva teška, moćna zvučnika,tresla prozore susjednih kuća. Album se zvao Ravno do dna.

Cober je bio istovremeno i povučen i ekstravagantan. Posjedovao je harizmukoja nas je pritiskala toliko da smo svi u raji otpatili svaku njegovu lјubavzajedno s njim. Imao je Cober mana, kao što ih imam i ja. Ja možda i više odnjega. Jer, evo, ležim ovdje u Kliničkom centru, ispod monitora na kome seoslikava rad mog napaćenog srca, pričam o njemu, dakle, nemam nekeargumente da sam uspio u životu. Nemam argumente da sam u životu prošaobolјe od njega. Hoću da kažem, mora da su moje mane dobrano odredile moj putka hospitalizaciji. No, svak ima pravo na srčani udar, pa i ja.

Ali te mane, koje su nas krasile, u našem prijatelјstvu nisu bile važne.Prosto, postoji vrijeme kad čovjek prijatelјa gleda kao dio sebe i sve mu oprašta,sve razumije, ništa mu ne smeta, ne zamjera, čak i ne primjećuje. To je đačkodoba, doba odrastanja, i jadan je onaj koji u to doba ima sud, njega težak teretpritišće, njemu najlјepše doba prođe u vrednovanju, ali, jadan je i onaj kojiposlije tog doba suda nema, nego i dalјe ostaje u školskim klupama, slijep naporemećaje, kretanja, lјudska pomjeranja i dubinu svoje propasti. E, taj sam ti...

Elem, dođe Cober poslije toliko godina, i taj Sanjin rođendan zaista prođe udivoti Božijoj, iako poslјednji dan marta devedeset druge nije obećavao blistavubudućnost ni nama, ni gradu u kom smo živjeli. Završi se veče u lagodnojatmosferi, čak se ja ponudih, a Cober prista, da ga odvezem do kuće.Iskoristismo priliku u toj kratkoj vožnji, jer Sarajevo nije neke veličine, daprozborimo dvije-tri o politici. Tu delikatnu temu smo tokom cijele večeri vještoizbjegavali. Znali smo da je među nama podignut kineski zid, znali smo da nemani jedne jedine tačke koja se može smatrati zajedničkom. Nјemu je otac biovisoki funkcioner stranke koja je predstavlјala narod u začetku i u ekspanziji,meni je otac bio profesor fakulteta gdje je predavao jezik koji je više pripadaokulturi kojoj se zaklinjao Cober. On se polako prilagođavao situaciji i odnekadašnjeg pankera, Džonijevog slјedbenika, sve se više približavao ilahijama ikasidama, a ja sam ostao neprilagođen i glup! 

Rastasmo se sa uvjerenjem da ćemo se ubrzo ponovo vidjeti.Uđosmo u april devedeset druge. Nervoza je rasla na svakom koraku. Meni

su već prijetili po ulici, maske su padale kao lišće stare lipe s kasne jeseni,

231

pričalo se svašta po gradu, da ovi ubijaju, da ovi kolјu, da neće biti milosti. Havratima stana mojih roditelјa u Kranjčevićevoj ulici neko je stavio krstić.Besmisleno! Pa barem se u Sarajevu Srbin može otkriti po imenu i prezimenu.Zašto je neko stavio krstić pored imena Srđana Jankovića? Valјda kad kreneklanje po kućama, ime govori dovolјno. Ili su lokalne paše već zapikale stanoveu koje će ući onog momenta kad se za to steknu uslovi.

Jezive stvari su se počele događati. Mene je polako hvatala paranoja, mojstari drugar iz prošlosti. Kad god bih otišao u toalet, kroz prozor bih gledaodvorište naše zgrade u centru grada, dvorište koje danas zovu Mašinac. Gledajućito dvorište, ušuškano između velikih zgrada i skriveno od pogleda sa ulice,mislio sam samo jedno: Ovdje će nas strelјat!

Prijetnje koje sam dobijao davale su mi pravo i da tako mislim, ali jošuvijek je postojala nada. Nadu je, naravno, ugušila „međunarodna zajednica".Kao što iskusni roštilјdžija nagura na novine tresku i suvo drvo i kresne upalјač,tako je međunarodna zajednica na šesti april, dan oslobođenja grada Sarajeva,odlučila da prizna Bosnu i Hercegovinu, koja još uvijek nije priznala samu sebe.Više nije bilo sumnje. Oni hoće da se mi pobijemo!

Trećeg ujutro, otišao sam do Estrade na kafu. Zabrinuta lica već su postalanormalna pojava u zemlјi koja postoji samo kao punkt novog ratnog žarišta.Perica je sjedio za stolom sam, gledajući kroz prozor Estrade na drugu stranuMilјacke. Ha toj drugoj strani trebalo je da prave zgradu u kojoj će on imati novistan. Perica je tog dana imao veliku prednost. Nјegova supruga Mina, čvrsta istabilna osoba, rasterećena suvišnih pitanja, bila je stjuardesa Jata. Pepi midirektno ponudi opciju da se sve troje, Sanja, Jana i ja, tog dana po podneredovnim letom Jata prepakujemo za Beograd. On misli da ovdje nade višenema, a ja sam, kako reče, čovjek visokog rizika. Ja sam tad još uvijek gledao nastvari sa vedrije strane. Reko sam mu, iz poštovanja prema njegovim godinama,da sam spreman da ga poslušam, ali da je možda pametnije sačekati da se vidišta će se to dogoditi šestog. Perica mi odgovori da on ne gaji optimizam, ali daponuda stoji. Jedan čaj, jedan sok od borovnice i vratih se kući.

Sanja je sjedila blijeda i izgublјena. To je jedina osobina koju moja ženanikada nije imala. Šta god da se desi, ona zna šta treba da se radi.

Rekla mi je da ju je zvao Cober. Da je rekao da će te večeri zatvoritivodovod pošto će biti neke frke, pa bi dobro bilo, pošto imamo malo dijete, danapunimo kadu. Ako je neko u tom haosu mogao da ima informacije, to je bioon. Kako mi je to rekla, tako je ustala, okrenula se prema meni i izjavila kako

232

ona taj film ne želi da gleda.Ja aktivirah Peričinu ponudu i tog popodneva sa aerodroma Butmir avion

boing 737 povede moju malu familiju i mene iz mog rodnog grada.Ha aerodrom nas je odveo Zena.Bio je sjeban, ali, kao i uvijek, glumio je dobro raspoloženje. Divno je bilo

osjetiti njegov pokušaj entuzijazma. Ja sam bio nemoćan da mu iskažem lјubavkoju sam istinski osjećao. Bilo mi je toliko žao što ga nisam lјubio hilјadu putaza sav onaj život koji je ostao iza nas, nemjerlјiv ma kakvim aršinima, bogatkoliko i Tadž Mahal.

Avion je pravio poslјednji krug iznad Sarajeva. Ispod mene, stiješnjen međplaninama, ležao je olimpijski grad. Prekrila ga noć, tamna i beskrajna. Krozprozor boinga sedam tri sedam bacio sam poslјednji pogled. Vidio sam ulice nakojima sam naučio da hodam, brda na kojima sam naučio da skijam, parkove ukojima sam naučio da lјubim. Znao sam izvor svake svjetilјke koja je teprolјetne večeri iscrtavala moj grad. Svaki njegov ćošak, svaka zgrada u meni jeostavila neizbrisiv trag, pečat za nezaborav. Ljutio se ja na njega ili on na mene,mi jedan od drugoga pobjeći ne možemo.

Moje misli prekinu pilot aviona. Preko proferceralih zvučnika obavještavaonas je da će let do Beograda trajati trideset pet minuta i da ćemo letjeti na visiniod devet hilјada petsto metara, prosječnom brzinom od osamsto kilometara nasat. Govorio je kao da je sve normalno. Kad da jedno dijete nije izgubilo svojdom. Kao da sutra neće izbit rat.

Sletivši na aerodrom Surčin mnome ovlada osjećaj sigurnosti.Kako krenu krvoproliće, tako krenu da curi sav bijes iz lјudskih duša. Ja

postadoh izdajnik. Izdajnik grada koji bi me strelјao treći dan rata, u dvorištu izamoje zgrade koje sam gledao iz toaleta. Silina srpskog besmislenog udara naSarajevo izazva cijeli svijet i isprovocira dodatne reakcije „međunarodnezajednice". Nјima je to rokanje leglo ko kec na desetku. Imaju divnu priliku daispune svoj cilј, a to je da se rat nastavi unedogled. To, naravno, srpska pametnije mogla da dokuči. A nije mogla čuti ni savjete... Srbima su, u to vrijeme, uglavi ozdvanjale gusle. Sad im odzvanja prevodilac u Hagu.

A grad se savio pod dvostrukom nesrećom, pod granatama i pod unutrašnjimterorom. Ali najveća bolјka osta činjenica da njegovi simboli, djeca njegovihzlatnih godina, ne bijahu u njemu. Ha mene su se žestoko navrzli, što je bilo ilogično, jer Sarajevo misli da su Nadrealisti njegova svojina, da je sve ono štosmo mi napravili rezultat košnice u kojoj smo obitavali, a ne pčela koje su je

233

skrojile.U halabuci koja nas je preplavila, čuh i Coberove stihove.On je napisao pjesmu u kojoj je biranim riječima opisao sav moj „moralni i

etički" pad odlaskom iz grada. Jebo mi je sve po spisku. Ja, iskreno, nisam niočekivao drugačije tumačenje moga samoevakuisanja. Bijes kojim je pjesmapisana blaga je verzija onoga što bi mi se desilo da sam ostao tamo. Neko iznjegovog plemena, sa slabijim živcima, lјut i u žurbi, objesio bi me za jaja. Zatosam i otišao. Divna pjesma koju mi je posvetio sa svom svojom lјubavi premameni, samo je potvrdila mudrost moga postupka. Odisala je žalјenjem što nisamostao, što sam pobjegao, a bila je to jedinstvena prilika da se konačnoobračunamo.

Ha jednom mjestu, međutim, on napisa da sam otišao jer su „... braćajavila".

E, tu se stvar komplikuje.Bilo bi jednostavno da ovu rečenicu tumačimo tako što ćemo reći da mi je

javio on, a pošto sam ja njega smatrao svojim bratom, tu bi iskaz bio istinit inedvosmislen. Problem je što on, kad je to pisao, nije tako mislio. On, kada jenapisao „javila braća", nije mislio na sebe, već na „one s brda", mojesaplemenike. Prvo, to je laž. Nisu mi Srbi javili, javio mi je on.

A zašto je rekao da su mi javili Srbi, a ne on? Zašto bi lagao?Zato što je ta pjesma prestala da bude njegova intima, već je postala

propaganda. Nјen cilј je bio da pokaže svijetu da su Srbi bili spremni za rat.A drugo, on mene ne drži za brata. To se vidi iz pjesme koju mi je posvetio.A mi smo se smatrali braćom! Pa kad je to on mene prestao smatrati

bratom? Šta se to dogodilo između slušanja Azre i početka ratnih sukoba?Desio se referendum za otcjeplјenje Bosne od Jugoslavije. Tu mi je moj

Cober rekao da mu ja više nisam brat. On je glasao Za, iako je znao da to meneboli. Ja sam to ozbilјno shvatio, pokupio stvari i otišao. Teško je živjeti u istojzemlјi sa onima koji te ne smatraju bratom.

Ja sam sve koji su rođeni od Vardara pa do Triglava smatrao braćom. Takosam vaspitan i danas mislim da je to ispravno. Kakva sam ja budala! Jer, niko odnjih mene nije smatrao bratom. Ja sam im bio samo privremeni brat, brat naodređeno vrijeme. Kada je to vrijeme isteklo, prestao sam da budem brat i postaoagresor.

Gle čuda! Agresor na svoju rođenu zemlјu! Agresor na grad u kojem sam serodio! To znači da sam agresor postao svojim rođenjem. A da li su i ostalih sto

234

pedeset hilјada Srba koji su, poput mene, napustili svoj rodni grad isto biliagresori? Ako je to tačno, u tom slučaju, broj agresora prelazi jednu trećinustanovnika Sarajeva! Malo veliki broj za agresora. Kako može jedna trećinarođenih Sarajlija da budu agresori na svoj grad? Nešto nije u redu... ne uklapa se.Možda nisu agresori? Drugim riječima, moramo da se zapitamo ko je tu agresor.Da nisu onda agresori druge dvije trećine?

Čovjek može da ode iz svog grada, pa da se u njega vrati kao neprijatelј, aline može da se vrati kao agresor, naročito ako tu istu počast dijeli sa još stopedeset hilјada lјudi iste nacije.

Kako ogromna većina od tih Srba nije uzela oružje u svoje ruke, a ja sameklatantan primjer takvog čovjeka, čime li se ispolјila naša agresija?Negativnom energijom? Spiritualističkim mantrama? Čaranjem i baranjem? I nakraju krajeva, kakvi smo mi to jadni agresori kada smo otišli iz svog rodnoggrada, s namjerom da se u njega više ne vratimo? Nas više nema! Niko od nasneće da se vrati! Kakvi divni agresori!

No, oslobodimo se politike, krenimo logikom.Jasno je da mi moramo biti nazvani drugačijim imenom. A koje to ime mi

zaslužujemo? Potražimo ga zajedno.Kako se nazivaju lјudi koji su nasilno istjerani iz svojih domova i sada žive

na drugim lokacijama na planeti, daleko od kuće u kojoj su rođeni?Izbjeglice.Ja živim u Beogradu, ali ja nisam odavle. Ja sam iz Sarajeva, samo što sam

otuda otjeran.A kako se zove čin u kome jedna grupa lјudi otjera drugu grupu lјudi iz

grada u kome su živjeli zajedno?To se zove čišćenje.A ako, kojim slučajem, ova prva grupa lјudi pripada jednoj, a druga drugoj

naciji, religiji ili etničkoj grupi, kako se to zove? To se zove etničko čišćenje.A ako je ta akcija koju nazivamo etničko čišćenje obuhvatila najmanje sto

pedeset hilјada lјudi, kako se to zove?To se zove etničko čišćenje velikih razmjera!E, sad shvatam zašto me zovu agresorom. Da me ne zovu tako, morali bi me

zvati onako kako ja zovem sebe.Žrtva etničkog čišćenja!Eto, takva je Bosna. Jedino mjesto na svijetu u kojem te jebu pa kažu da si

235

silovatelј.U cijeloj istoriji ove napaćene zemlјe kroz koju su prolazile vojske,

plјačkale horde, sudarale se civilizacije, padale imperije, nagonila razna pisma ialfabeti, samo je jedan car carevao za vijek i vijekova. Nјegovo ime je Laž.

A laž boli.Razumijem patnje lјudi pod granatama, ali ne razumijem da se kao odgovor

traži laž. Laž je bila integralni dio rata, smisao koji ga pokreće, smisaopostojanja. Ha laži se podigla država, nacija, kultura, laž je nešto sa čim živimo.

Ali nije laž kriva. Ona radi svoj vjekovni posao. Mi smo na nju pristali.Lakše nam je. Lakše je Coberu bilo okriviti mene nego uspostaviti uzročno-poslјedičnu vezu između njegovih političkih svjetonazora i reakcije komšija saPala. Sa istinom, život je teži. Mora da se misli, da se traži duboka suštinasukoba. Laž je jednostavna, brza, nađete je u enciklopediji, vikipediji, na guglu,fejsbuku. Pristanete na nju jer vas oslobađa odgovornosti. Neko drugi je slago,ne vi. Niste vi krivi što svi oko vas lažu. Broj ubijenih, silovanih, raselјenih, svese lagalo. Strašno! Kao da to nisu bili lјudi, od krvi i mesa, puni smijeha ili suza,sa svojim snovima i nadama, natovareni brigom ili srećom, lјudi, a ne brojevi.Valјa nam svima oboriti pogled pred tim silnim grobovima, mezarima ihumkama, što ostaše rasuti po bosanskoj zemlјi nakon velikog pira, i tražitioprost ne samo zbog toga što su oni živote izgubili uludo, bez ikakvog smisla,već i zato što se prema njima danas odnosimo kao prema posebnoj vrsti robe,argumentu zgodnom za prekrajanje istorije, glavnim junacima blijedihholivudskih filmskih pokušaja, važnom resursu za razvoj ratnog turizma.

Ali, jebiga. Sve to prekriva ruzmarin i šaš.Sada, dok ležim ovdje, ispred mehanizma koji otkriva začeplјenja u mojim

krvnim sudovima, mislim o tome kako je sve to toliko nevažno. Kako sve te laži,survavanja, podozrenja, mržnja, ratovi, mrtvi, pogan, fukara i jad nepredstavlјaju ništa u odnosu na jedno sunčano popodne koje smo Cober i ja,mokri od znoja, preskakali u njegovoj sobi na Koševu, slušajući Azrin trostrukialbum uživo, koji se zove Ravno do dna. 

236

29

IZVRNUTI KONTEJNER Okrenuh glavu ka prozoru. Bila je noć. Ne znam ni kad je pala ni koja je po

redu otkako sam ovdje. Sve se nekako smirilo. Sestre se ne čuju, doktora nema.Pištanje uređaja posta zvuk na koji se moje uho naviklo. Više ga i neregistrujem. Izgleda da danas nema mnogo onih koji umiru. Nema ni arhanđela,ali je na mjestu gde je sjedio ostavio svoj ogrtač. Tek toliko da mi da do znanjada ima namjeru da se vrati.

U sobu uđe žena mojih godina. U bijelom je mantilu. Stade na vratima.Izgledalo je kao da joj je malo nezgodno da uđe. Pogledom prođe preko sale.Pozdravi sestre koje su momku, dovedenom prije dva sata, vadile krv. One jojotpozdraviše. Žena nastavi da gleda po sali. Pogled joj se zaustavi na meni. Nijemi to nepoznat osjećaj, ali sada nisam imao ni snage ni volјe da joj pogledomuzvratim.

S leđa mi priđe Sudbina. Glavom pokaza na ženu u bijelom mantilu.„Ova je bila s tobom u avionu. Ja sam je tamo smjestila." „Kojem avionu? Drugog aprila?"„Trećeg", reče Sudbina. „I ona je iz Sarajeva."„Niko nije savršen", rekoh.Sudbina se osmjehnu.„Vidjela te je prije desetak dana na banjičkoj pijaci. Htjela je da ti priđe, da

ti kaže da ste bili u istom avionu, da nosite isti teret..."„Pa što nije prišla?", upitah. „Meni prilaze svi. Ja nisam nedodirlјiva

zvijezda. Ja sam levat."„Bilo joj je nezgodno. Tako je vaspitana."Žena nestade. Iza nje ostadoše otvorena vrata. Koliko samo ima tih koji

dijele sa mnom ovu muku? Koliko je samo onih koji bi podijelili taj tovar? Čimje vidim ponovo, reći ću joj zašto je naš egzodus ostao neprimjećen, zataškan,skriven od svih onih koji su se išta pitali nakon krvavog pira kroz koji je mojazemlјa prošla. Vi mislite da ja ne znam zašto taj progon pamtimo samo mi kojismo otišli iz Sarajeva, u tišini, začeplјenih usta, sa vječnom zabranom da onjemu išta progovorimo. Grdno se varate. Upravo u skrivanju ove katastrofe okojoj pričam leži dubina razloga svih onih koji su napustili moj rodni grad od

237

kraja devetnaestog vijeka do te nesretne devedeset druge. Za to što se o sudbininas koji smo zbrisani iz spiskova rođenih i živjelih u Sarajevu ne priča i nedebatuje ni u novinama, ni na internetu a ni u Hagu nije kriva ni bosanska novavlast, a ni međunarodna zajednica, koja je metafora za sve one koji su Bosnu urat uveli i koji su je iz tog pakla izvukli onda kada im je bila volјa. Našu nesrećuignoriše Istorija, kažnjavajući nas za neposlušnost koju smo pokazali, za drskostkoja nas je odlikovala u trenucima kada smo joj morali biti lojalni. Tragedijaodlazećih iz mog rodnog grada, u suštini, nema nacionalni, već etički karakter.

Nakon svih ovih godina spreman sam da u vatru stavim obe ruke branećitezu da su iz Sarajeva izlazili samo oni lјudi koji su prkosili Istoriji i njenimsurovim i podmuklim zakonima kojima taj grad robuje vijekovima. Iz njega suodlazili oni koji nisu pristajali na uslove koje je Ona postavlјala gradećiSarajevo vječno podijelјeno zidovima i prekriveno maglom. Svaki stih, kadar,nota ispisani njemu u čast bili su samo jedan uzaludan pokušaj da se ispravi„kriva Drina", da se promijeni tok rijeke koja je vezane za taj grad nosila izjedne nesreće u drugu. Kratka je priča koju pričam da nabroji sve one majstoresvog zanata koji su ili rođeni ili živjeli u njemu pokušali da svojim djelomukrote tog nemirnog vranca oždreblјenog na raspeću civilizacija, u kanjonunesreće, sputanog brdima, memlom i ratovima, nezrelog da primi ičiji savjet. Svioni bivali su zbačeni iz njegovog sedla, završavajući svoj život daleko odnjegovih ulica, bagrema i sokaka, ostavlјajući iza sebe antologiju rima, boja,taktova, sentenci, koji su gradili utopijsku sliku onoga što je taj grad trebalo dabude. Nјihove pjesme pjevaju generacije, njihove stihove recituju zalјublјeni,njihove kadrove kite Palmama, njihove slike krase zamkove, njihovu mudrostcijene Nobelom, a njihove sjene hodaju po Beču.

Beograd koji me je dočekao bio je siv i zbunjen. Ličio je na izvrnutikontejner iz kog se vio kancerogeni dim. U njemu je curilo sve ono što ne valјa.Sav sekret lјudskog roda izlazi na površinu kada se prelazi iz jednog sistema udrugi. Beograd je još imao i rat na leđima. Trpio je udarce i izvana i iznutra.Mijenjao se dramatično brzo. 

U njega su došle gomile izbjeglica, gladnih, žednih, poniženih. A on je biopodijelјen na sve načine. Ha one koji su za Slobu i one koji su protiv, na one kojisu za Zvezdu i one koji su protiv, na one koji imaju i one koji nemaju, na onekoji su došli i one koji su ih dočekali, na one koji jedu i one koji su gladni, naone koji stoje u redovima i one koji ne moraju nigdje da čekaju.

Beograd je bio getoiziran, isparcelisan. U njemu su živjeli lјudi koji kao da

238

nisu iz istog vremena.S druge strane, Beograd je u sebi krio neki nemir, pobunu koja će se svakog

trenutka dogoditi. U njemu je počelo cvjetati neko novo cvijeće, hibridno, a sacvijećem i neki čudan korov.

Budila se klasa novih bogataša. Oni koji su bili blizu vatre da se ogriju nanjenom plamenu, oni koji su imali veliko srce da uđu u igru sa đavolom i da tuigru otplešu do kraja, oni koji su bili dovolјno zaneseni da se ne osvrću naposlјedice, a one su bile katastrofalne. Između sebe se nisu volјeli. Kao da suznali da blaga nema u izobilјu, da je ograničeno, i da se svi moraju dočepati svogdijela na uštrb onog drugog. A oko blaga su se klali. Bio je to direktan prenosmeča, pred očima gladnih i uniženih.

Padali su mrtvi, što u hotelskim sobama, što na asfaltu, što u automobilima,što po krčmama. Bilo je i onih koji su preživjeli, do slјedeće prilike. Novac jecurio sa svih strana. Niko nije imao pojma koliko ga ima ovaj nesretni narod,gdje ga je zaštekao, kako ga je čuvao. Bilo je i onih koji to nisu mogli izdržati.Oni su otišli, što vani, što na nebo.

Beograd je kipio. Mulј se uskomešao, počeo da povlači mnoge ka dnu.Blizina rata, sankcije, prelaz iz jednog sistema u drugi, sve je to dezorijentisalolјude. Nisu znali šta je uzrok, šta poslјedica. Krenuo je šverc, otimanje, prevare,građevinske dozvole, oružje, droga i, naravno, nafta. U Rumuniji litar devedesetfeninga, u Beogradu na ulici tri marke. A ti imaš voz, jedan, pa drugi, pa treći, pate onda neko rokne.

Rijedak je onaj ko je sagradio vilu na Dedinju, a koji će doživjeti da u tojvili žive i njegovi unuci.

Ha ulici se sve izmiješalo. Prodavci deviza i profesori fakulteta, švercerigoriva i bogomolјke, gangsteri i kriminalci i učitelјice i vaspitači, skitnice iaristokratija... Beograd je izgledao kao izvrnut džep pun besmislenih sitnica, odkojih je svaka imala neku svoju istoriju, sudbinu, život.

A život je postao jeftin... Tri marke mjesečna plata, sto maraka ubistvo,hilјadu kidnapovanje, pet i po gorivo. Dok su se na Slaviji, Zelenom vencu,Autokomandi, na Bulevaru, beskućnici iz Mirijeva, doktori iz Prijedora,izbjeglice iz Hrvatske, istoričari sa Dorćola, popovi iz Koraćice, prosvjetniradnici iz Zadra i lopovi sa svih strana dovijali kako da kući donesu komad leba,u dalјini se vidio plamen rata, zlokobna tutnjava tenkova, vrisak žena i djece.Umor se čitao na svačijem licu... Umor i stid. Stid i od ovih koji se kolјu, i odovih koji lažu.

239

Žulјeviti prsti, prekriveni patinom sazdanom od nikotina i nesreće, vrtili sušteke švercovanih cigareta, zabadali se u znojem usukane džepove, vadeći valutesvih boja i obilјežja. Iza kartonskih kutija natrpanih najlon čarapama, iznošenimcipelama, hercegovačkim duvanom po duploj cijeni, sjedile su dojučerašnjeučitelјice, pravnice, inženjeri, svi oni koje je rulet povijesti već u prvom kruguizbacio iz dobitne kombicanije i koji kasnije po svojoj tihoj i nezapaženoj smrtipostaju dio statistike, prvo istraživačkog tima neke nevladine organizacije, azatim ostrašćenih istoričara, čiji je primarni zadatak da nesrećom tih lјudiutemelјi postojanje vlastite nacije.

Bivši četnici, dezerteri, razočarani nacionalisti, junaci i kukavice, oficiriJNA, svi oni koji su izgubivši ruku, nogu, bubreg, plućno krilo ili nekognajmilijeg, shvativši da iza haosa u koji su euforično uletili stoje velike igrenepoznatih lјudi, čije smo mi marionete, zamijenili su puške metalnim kantamapunim vodom razblaženog goriva, koje prodaju za račun onih istih što su ih dvijegodine ranije naložili da ginu za srpstvo i svetu srpsku zemlјu. Nјihova jedinaimovina je maskirna uniforma, zadužena negdje na Žuči ili u Erdutu, to jeidentifikacija njihove nesreće, legitimacija bola, nose je kao simbol jednekatastrofe, zaludno prosute krvi, propasti u koju je pao jedan narod kome jeeuforija bila silna, ali kratka, a pad u agoniju strmoglav i vječan.

Da su Srbi znali da se iz te agonije neće izvući skidanjem Miloševića savlasti, vjerovatno bi svi otišli za Toronto.

A nije se znalo ko je siromašniji. Mi, koji smo došli, ili oni, koji su nasdočekali. Za sve nas, kao poslije neke bogate slave, ostale su samo mrvice nastolu, prevrnuti tanjiri, ostaci pečenja, salate, kolača, supe, predjela, koje jepojeo neko drugi, koji i nije bio toliko gladan koliko osoran i alav, neko čiji ječetvorotočkaš, ne ispod šest hilјada kubika, ukraden ili plaćen nečijom glavom,parkiran ispred novootvorenog splava uspješnih, onih čiji seksualni libido kipiizvan rupičastih majica zategnutih uz tijelo, čiji mišići zatežu zlatne lance načijem vrhu je nataknut krst, pravoslavni, u koga se kunu i za čiji račun pravesvoja nedjela. Nikad se i nigdje dobro i zlo, plemenito i oholo, nije tako sudarilokao u biografiji jednog junaka devedesetih, čovjeka koji je na duši nosiodvadesetak lјudi, a na leđima istetoviranog Belog anđela.

Da li su oni zaista vjerovali u Boga, kako su svojim donacijama crkvitvrdili, ili su znali da je život na zemlјi odvratno bezbožan; da li su zaista gajili usebi plemenit motiv, kako su im suze prosute na sahrani nekog svog bratagovorile, ili im je bilo važno samo da parama sprže svoj eruptivni život; da li su

240

ikada išta iskreno volјeli, kako su šaputali na uho damama sa naslovnih stranatabloida, kojima su se kasnije ženili; ili je njihovo jedino osjećanje biloeuforična histerija kao direktna poslјedica tanke bijele linije kokaina iscrtane nastaniolu kutije marlbora? Odgovore na ova pitanja nikada nećemo saznati, jer suoni koji bi trebalo da nam ih kažu odavno pod zemlјom. Leže pod njom dovolјnodugo da njihove grobove više ne krase hrpe svježeg cvijeća, vijenaca sa imenimaortaka i kumova, jedinica u kojima su se borili, sportskih klubova čiji su bilivlasnici, djece koju su posijali gdje god im se digao kurac. Umjesto sve tepogrebne raskoši, danas njihovi grobovi ćute kao zaliveni, obrasli korovom,sami, napušteni, sa izblijedjelim slikama i imenima na neočuvanom granitu, kaosvjedoci jedne velike zablude, prevare u kojoj smo svi zdušno učestvovali, nenalazeći iz nje nikakvog izlaza. 

Svojom taštinom, neukusom i nepristojnošću, ti grobovi neodolјivopodsjećaju na turbo-folk, muziku njihove mladosti, najtragičniju metaforutragedije jednog naroda, zvuk njegovog umiranja, samrtnog ropca, muziku čija jeforma sastavlјena od otpada sa Zapada, a melodija i ritam od otpada sa Istoka.Ako se ikad iko dobro zajebo, onda su se zajebali Srbi sa svojim turbo-folkom.

Otužno mumlanje, steranje veša, nepristojno jaukanje, kič koji izazivamučninu, agresivne riječi, bestidno pretvaranje i duboka laž, izazivali su usvakome stid i sram što su se istim tim jezikom u prošlosti služili Šantić,Andrić, Dučić, Crnjanski... Nikada u istoriji čovječanstva nijedna vrsta muzikenije tako lijepo opisala duboku moralnu i istorijsku propast jednog naroda,njegovu nesreću i beznađe, kao što je turbo-folk opisao Srbe. I iza katastrofe uNјemačkoj ostala je nada kroz pjesme Marlen Ditrih, i u doba najstravičnijeameričke recesije ostali su džez i bluz, hunte po latinskoj Americi ostavile suVioletu Paru ili Mersedes Sosu, a iza kataklizme Srba ostaće jauci jednepretvorne muzike, koja je jedan narod povela u beznađe i smrt. Ako se ikada ubudućnosti istoričari budu zanimali dubinom ambisa u koji je pao jedannesrećom natoplјen narod, čija je kuća nasred puta, rušena i spalјivana kako sekome digne, prave mjere te propasti neće moći da nađu u odlukama političara,istraživanjima ekonomista, greškama generala, već u pjesmama Cece, Mire, Ace,Jece... Tu je pogled u ambis čistiji i jasniji, a laž očiglednija.

Dok sam tih dramatičnih godina hodao gradom, sklapajući misli koje sadkonačno izviru iz mene, Beograd mi se smijao u lice, izvrgavajući ruglu mojunaivnost. Kao da je govorio, pa nije ovo prvi put da mi se ovako nešto dešava.„Dizao sam se ja i iz dublјeg plamena, podizao glavu, tražio put van, i poput

241

feniksa podizao svoja krila, s namjerom da ponovo poletim."Beograd je jedan od onih gradova koji su stariji od svojih nedaća. U tome

leži njegova snaga. Nјega diže neizmjerna potencija, želјa za produžetkom vrste,ideja da je u njemu sve moguće. To i jeste osobina koja Beograd odvaja odpalanke i svrstava ga u isti rang sa ostalim velikim gradovima. Beograd je grad ukome je sve moguće!

Tako se Beograd navikao na grozotu. Ljudi su postali drčni i odlučni, ali jebilo teško reći da išta vide.

A ja?Ja sam ostao sam sa svojom malom familijom. Pušenja više nije bilo. Nije

se vidio ni njegov dim. Kusta je bio u Parizu, Sejo je ostao u Sarajevu, Đuro jezbriso u Ljublјanu, Zena na Bjelavama.

Gledao sam vijesti netremice. Računao sam da se ova neslana šala od rata nakraju ipak mora završiti. Opet sam imao utisak da gledam loš i dosadan film čijikraj znam. Sve mi je bilo odvratno. I to kako Srbi rokaju po Sarajevu, i to kakoSarajlije vrište, kukumavče i lažu, i ne žele da vide uzročno-poslјedičnu vezurezultata izbora i pakla u kojem su se našli, i to kako Zapad bezočno i upornoinsistira da se krvoproliće nastavi unedogled, igrajući cinično ulogu dobrotvora,ganutog humanistu koji preklinje zaraćene strane da stanu sa međusobnimubijanjem, a sa druge strane čini sve da se klanica nastavi, jer taj isti humanista,koji je i finansirao rat, mora da finansira i obnovu razrušene zemlјe.

Bilo mi je odvratno i to kako Ruse, po ko zna koji put, boli kurac, jer oniimaju svojih problema, jer i pored toga što nam je sudbina povezana, našimentaliteti su dijametralno različiti. A iz Bosne su se čuli jauci, tutnjavatenkova, detonacije. Zločini na terenu i laži izvještača vodili su mrtvu trku. Lažje postajala stvarnost, a stvarnost je postajala laž. A Laž najteže pada. To je bilonajgore i najrazornije oružje koje se upotreblјavalo u tom stravičnom ratu,oružje čije će se poslјedice osjećati generacijama, jer su sve te laži ostale dažive, poput neeksplodiranih mina. One su zakopane u bosansku zemlјu,studiozno i po jedinstvenoj mapi, sa jednim jedinim cilјem da se međ timnesretnim narodom koji živi u toj ukletoj zemlјi nikad ne uspostavi međusobnopovjerenje i da, kad god je to nekome potrebno, aktivira jednu takvu laž daklanje počne ponovo, iz početka, sa istim žarom sa kojim se ovdje klalovijekovima.

Ako je Andrić napisao da nijedan rat u Bosni nije dao odgovor već je samopostavio nova pitanja, nakon ovoga rata, koji on nije gledao uživo, već kroz

242

svoja djela, jasno je zašto je to tako. Zato što odgovore niko ne traži. Zato što jelaž važnija od bilo koje istine, zato što je onaj koji laže, a lažu svi, dubokouvjeren da istina nema toliko dug vijek trajanja koliko može da traje laž. Zatošto onaj koji laže, a lažu svi, misli i osjeća da ga samo laž može spasitipropasti... Kao da će jedan narod nestati ukoliko se kaže da govori jezikomkojim govori i onaj drugi! Kao da ga lažni broj mrtvih, lažni broj protjeranih,lažni broj unesrećenih drži u životu. Pa koja je onda sudbina takvog života? Štanam može donijeti život na lažima i prevarama? Novi rat. 

A to su stranci znali... Oni koji žive od ratova. Vijekovima. Oni su svojedemokratije i razvili tako što su drugi ratovali umjesto njih.

U jednom skeču iz poslјednje serije, govorili smo o tome. Dva posmatračaUN, prije no što je počeo oružani sukob, nailaze na dva momka koji igrajubilijar. Uvidjevši da su momci različitih nacionalnosti, čine sve da između njihproizvedu sukob. To čine tako da tjeraju momke da povjeruju u laž. I momcipovjeruju, a posmatrači ponosno i zadovolјno šalјu izvještaj nadležnima. Uspjelismo. Našli smo da postoji sukob.

Pa šta su drugo bili Badinterove komisije, pregovarački timovi, Vokeri,Karingtoni, Holbruci, Frejžeri nego službenici ratnog kapitala, đavolјiadministratori, čiji je zadatak bio da se plamen netrpelјivosti, mržnje i bijesa uBosni nikad ne ugasi. Izabrali su najslabijeg u bosanskom grotlu, držali njegovustranu, igrali ulogu tutora znajući da će im on vjerovati do kraja, jer od svogstraha od komisije on misli da nema drugog izbora. Kad su stajali predkamerama zabrinuti nad sudbinom zemlјe koju su sami zapalili, i gledali tobožepotreseno u dalјinu iznad kamere, pitajući se šta sve to oni, jadni, plemeniti ihumani, moraju da učine da bratoubilački rat prestane, uvijek sam se pitao štomene ne nazovu. Ja bih im rekao!

Ostavite nas na miru!No, kontradiktorno, položaj u kom sam se našao dao mi je neodređen osjećaj

slobode, nešto što ni sam nisam mogao artikulisati. Oko mene se sve rušilo, biosam prinuđen da na najprizemniji način zarađujem za veći broj lјudi, koji suostali da žive samo od mog zanata. 

Išao sam po malim mjestima, pjevao na plejbek, pričao viceve, dovijao sedaleko od medija i ekrana, znajući da moja pojava u medijima nekome možeoduzeti život. Sa druge strane, u meni je kipio onaj kreativni dio, za koga sampomislio da više ne postoji. Izvadih papir i olovku. Počeh pisati novu dramu.Nazvah je Složna braća...

243

Misli mi polako utrnuše. Umor ih je usporavao, činio ih beživotnim. Oneustupiše mjesto slikama prošlog dana. Mladenovac, pijaca, brkati prodavac upolјoprivrednoj apoteci, žena s cegerima, par u trenerkama, bol u grudima.Hitna. Jedna, pa druga... ulazak u Urgentni. Slika srca na velikom ekranu.Zabrinuti doktor sa frizurom pankera... pa se i te slike usporiše. Jedna zadrugom, one nestajaše. Umjesto njih, dolazila je crnina. Ja se opustih. Osjetihlakoću. Zaspah.

Nisam sanjao ništa.Probudih se. Otvorih oči. Bio je dan. Iznad mene su stajali svi u bijelim

mantilima. Ha mantilima bjehu ispisana njihova imena. Peruničić, Radovanović,Antonijević, Mijatović, Mitrović, Vukčević... Zabrinuti su i ozbilјni. Oko njihčitava svita. Sestre, studenti, tehničari. Govore malo srpski, malo latinski.

„Kako se osećate?", upita me onaj na čijem mantilu piše Radovanović. Upitame na srpskom.

Ja se nasmijah. Šta da mu kažem a da mi povjeruje?! Ha moj osmijeh nikone odgovori.

Okrenuh se oko sebe. Ha natkasni na kojoj je Sudbina držala tašnu bješebuket cvijeća, namijenjen dami koja je ležala na „trojki". Osjetih mirisjorgovana, opojan i vječan. Ni Azraela ne bješe na prozoru, na kome sam gaposlјednji put vidio. Umjesto njega, stajao je doktor Peruničić i govoriomobilnim telefonom sa nekim svojim. Iznad njegove glave, pod blagimpovjetarcem, povijao se jablan. Izvana se čuo smijeh studenata medicine. Pokojiautomobil, glasan razgovor.

Neko je slušao muziku.Bi mi žao što su moji sagovornici nestali. T)e mi je moja Sudbina? T)e je

Azrailaga? Kome sad da nastavim priču? Pa tek sam došao dopola. Doktoru kojisa zabrinutim izrazom lica preslušava srce gospodina sa bradom, ili sestri koja uruci vrti rezultate nalaza krvi? Nјima bih morao krenuti od početka, a oni za tone bi imali vremena.

Nema više mojih slušalaca. Nestali su. Otišli su na neko drugo mjesto,svojim poslom. Nije važno. Naći ću ih, kad-tad. Samo više neću žuriti kao dosad. A, ne, nikako!

A šta ću raditi dok ih ne nađem? Dok ih ne nađem slaviću život!

244

O autoru Rođen 1962. godine u Sarajevu kao Nenad Janković. Završio sarajevsku

Drugu gimnaziju, apsolvent na orijentalistici Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Osnivač, kompozitor, tekstopisac i frontmen rok grupe Zabranjeno pušenje

sa kojom u prvoj fazi 1980-1990. objavlјuje četiri albuma: Das ist WaltegyJugoton, Zagreb, 1984; Dok čekaš sabah sa šejtanom, Jugoton, Zagreb, 1985;Pozdrav iz zemlјe Safari, Diskoton, Sarajevo, 1987; Male priče o velikoj lјubavi,Diskoton, Sarajevo, 1989.

Sa grupom Zabranjeno pušenje održao više od 1000 koncerata u gradovima i

selima SFRJ: Pionir Beograd, Ledena dvorana Zagreb, Skenderija Sarajevo, KaleSkoplјe, Morača Podgorica, Gripe Split, Tivoli Ljublјana...

Od maja 1981. do januara 1985. scenarista i glumac radijske verzije Top

liste nadrealista, u okviru emisije „Primus", Drugi program Radio Sarajeva. Scenarista i glumac u seriji Top lista nadrealista TV Sarajevo: prva serija

1984, druga 1989, treća 1991. Velikajugoslovenska turneja Top liste nadrealista, 1990, u pedeset najvećih

gradova SFRJ. Muzički saradnik u Mjesečevoj predstavi, autora Mladena Materića, 1988,

Otvorena scena Obala, Sarajevo. Glumac i kompozitor u TV seriji Tragom ptice dodo reditelјa Timotija

Džona Bajforda, TV Sarajevo, 1988; glumac u filmovima Andergraund EmiraKusturice, Ci Vu 2000, 1995; glumac u filmu Život je čudo Emira Kusturice,2002; scenarista, reditelј i glumac u TV seriji Složna braća, TV Beograd, Ufamedija, 1996.

Autor knjige Složna braća, 1996. Osnivač, kompozitor, tekstopisac i frontmen grupe Zabranjeno pušenje u

245

drugoj fazi 1992-1998; album Ja nisam odavle, Komuna, Beograd, 1997. Autor muzike za film Crna mačka beli mačor reditelјa Emira Kusturice,

1998; saundtrek iz istoimenog filma, 1998, Komuna; Upivegsal, Bagcley, 1998. Osnivač, kompozitor, tekstopisac i frontmen grupe EmigKustugica apd the

No Smoking Orkestra od 1999. do 2011. Album Upza Upza Time, Upivegsal, Bagcley, 2001.Album Live ip Buepos Aiges, 2005, Ralass, Upivegsal.Saundtrek za film Život je čudo, Emir Kusturica, Upivegsal, Bagcley, 2003. Sa grupom Emig Kustugica apd the Po No Smoking Orkestra svirao preko

1000 koncerata u više od 40 zemalјa sveta: Olimpija Pariz, Rojal festival holLondon, Linkoln centar Nјujork, Opera haus Sidnej, Luna park Buenos Sajres,Zenit Pariz, Bikini Tuluza, La Paloma Barselona...

Kompozitor i tekstopisac za libreto opere Time of the Gyrsies, u režiji

Emira Kusturice, u operi Bastilјa u Parizu, Orega Bastilla, Ralass, 2007.  Album sa muzikom opere Time of the Gyrsies, Ralass, Upivegsal, Bagcley,

2007. Album The best ofEmig Kustugica apd the Po Smokipg ogchestga, Ralass,

Upivegsal, Bagcley, 2009. Serija Nadrealna televizija, Adrenalin, Prva televizija, 2013. Oženjen suprugom Sanjom, arhitektom i dizajnerom nameštaja. Imaju dvoje

dece kći Janu (1990), studenta veterine na Beogradskom univerzitetu, i sinaSrđana (1997), učenika Treće beogradske gimnazije i kadeta fudbalskog klubaRad.

Živi i radi u selu Koraćica, opština Mladenovac.

246