1. Niccolo Machiavelli- Politika i konvencionalni moralMeu tolikima koji nisu dobri mora propasti ovjek koji u svemu postupa kako je dobro; vladar koji eli opstati mora nuno nauiti da ne bude dobar te se toga drati prema potrebi. Bilo bi najbolje da vladar posjeduje sve dobre osobine ali kako je to nemogue on mora biti dovoljno razborit i vjet da se ne ozloglasi svojstvima koja bi mu otela dravu; ne mora se brinuti to e izai na lo glas zbog osobina bez kojih ne moe spasiti dravu. Svaki vladar mora eljeti da ga smatraju kao blaga a ne kao okrutna ovjeka no ipak mora pripaziti da se svojom okrutnou slui kako valja (ne smije se osvrtati na svoju ozloglaenost zbog okrutnosti ako hoe da odri svoje podanike jer e s malo primjera okrutnosti biti milosrdniji od onih koji zbog velikih milosra doputaju stvaranje nereda. Vladar treba da bude oprezan i nepovjerljiv u postupcima, ne smije strepiti od svoje sjene, mora postupati razborito... Da li je bolje da vladara ljube ili da ga se boje?- najbolje bi bilo oboje ali kako je to teko, bolje je da ga se boje. Treba da izbjegne mrnju ako se ne moe ve voljeti, ljudi se nekog mogu plaiti a da ga ne mrze (najlakse ce to postii ako ne see sa njihovim imetkom i enama). Ljudi ljube po svojoj a boje se po vladarevoj volji (vladar se treba osloniti na svoje a ne na tue).Kako vladari moraju drati zadatu vjeru? 1. Pohvalno je da vladar ne kri vjeru i da je estit a ne lukav. 2. Dva naina borbe: zakonima i silom (prvi svojstven ovjeku, drugi ivotinjama; nuno je da se vladar zna dobro posluiti i ljudskim i ivotinjskim svojstvima). 3. Kada se vladar koristi ivotinjskim svojstvima mora meu njima birati lisicu i lava (lisica da predosjeti mreu a lav da prepadne vukove) 4. 5 osobina: kada ga gleda i slua mora predstavljati milosre, vjernost, pobonost, ovjenost i iskrenost.

2. Immanuel Kant- Moral i politikaMoral je skup bezuvjetno zapovijednih zakona prema kojima trebamo djelovati. Potenje je najbolja politika; to je neophodan preduvjet politike. Da bi volja svih pojedinaca da ive u zakonskom ureenju bila ispunjena mora biti kolektivno ujedinjenija. Ko ima vlast nee dozvoliti da narod propisuje zakone. Ako nema slobode i na njoj zasnovana moralnog zakona i ako je sve to se dogaa goli mehanizam prirode onda je politika praktina mudrost a pojam prava misao liena stvarnog sadraja. Moral moe biti ograniavajui faktor politike. Moralni politiar:bira naela politike koja funkcioniu paralelno sa moralom. Ako se jednom pojave nedostatci u dravi ili vanjskim odnosima dunost poglavara je tome posvetiti panju.Politiki moralista: kuje moral koji je koristan za dravnika.Despotski moralisti: 1. Iskoriste priliku da se domognu vlasti 2. Za svoje greke zbog kojih narod pati reci da si nevin i njih okrivi 3. Zavadi pa vladaj.Politika ast se sastoji u poveanju moi. Polazna taka politikih maksima ne smije biti blagostanje i srea koje donose dravi ve ist pojam pravne dunosti. Svijet nee prospasti ako u njemu bude manje loih ljudi. Nema sukoba izmeu morala i politike. Postoje sukobi koji nastaju kao posljedica ovjekovih osobina.3. Max Weber- Politika kao pozivEtos politike kao stvari, emu ona slui... Kako izgleda stvar u ijoj slubi politiar tei moi i koristi mo predstavlja stvar vjere. Moe sluiti nacionalnim, etikim, kuturnim ciljevima, ali uvijek mora biti prisutna vjera inae nee izdrati pod teretom nitavnosti. Etika moe nastupiti i u krajnje fatalnoj ulozi u politici. Bitno je pitanje koje konsekvence drava trpi u skladu sa interesima koji su u igri (ratni dokumenti koji izau na vidjelo iako bili iz davnina privlae ogromnu panju) u tom smislu etika umjesto da se bavi budunou i odgovornosti pred njom ona se bavi politiki nerijeivim pitanjima iz prolosti. Svaka sfera ivota ima razliita etika pravila- etiki zahtjevi upueni politici imaju na umu da se tu radi o vanom sredstvu: mo iza koje stoji primjena sile. Pravilo : zlu se ne suprotstavljati silom ne vai za politiare: zlu se mora suprotstaviti silom ako eli sprijeiti irenje. Etika dunost prema istini je za apsolutnu etiku bezuvjetna: publiciranje svih dokumenata i onih koji terete vl zemlju (takva postupanja trpe ogromne posljedeci koje nisu vane za apsolutnu etiku). Svako etiko djelovanje moe stajati pod dvije suprotstavljene maksime: etike uvjerenja ili etike odgovornosti. Etiar odgovornosti rauna sa prosjenim manama ljudi a sebe smatra odgovornim za postupke, a etiar uvjerenja osjea se odgovornim samo za odravanje plamena istog uvjerenja (prostesti). Nijedna etika na svijetu ne moe rei kada i u kojem obimu etiki dobar cilj opravdava sredstva koja su etiki opasna i posljedice koje donose. Za politiku primjena fizike sile odluujue je sredtvo :kada je sila poeljna prema revolucionarima Ili jo nekoliko godina rata i revolucija ili mir bez revolucije onda ovo prvo. Etika uvjerenja ima problem sa ciljem koji opravdava sredstva, jer etika ima jedini cilj da odbaci svako djelovanje koje primenjuje moralno opasna sredstva. Religijska etika se na razliite naine pomirila s injenicom da smo ukljueni u razliite ivotne poredke sa drugaijim zakonima. Problem politke etike ne nastaje iz savremenog ateizma, sve su se religje borile sa tim problemom. Posebnost etikih problema politike je to se specifino srdstvo legitimne primjene sile nalazi u nadlenosti drutvenih organizacija. Ko god se sa njim koristi izloen je njegovim specifinim posljedicama. Voa je u potpunosti ovisan o funkcioniranju svog aparata i o njegovim a ne svojim motivima. Politika se ne vodi iskljuivo glavom ali nikome se ne moe propisati da li treba djelovati iskljuivo etiar uvjerenja ili odgovornosti.4. Herbet Marcuse- Etika i revolucijaMoe li revolucija biti opravdana kao ispravna i nuna ne samo u politikom nego i etikom smislu. Dobro i korisno slui tome da bi se uspostavila, proirila ljudska sloboda i srea u zajednici nezavisno od oblika vlasti. Ko odreuje i s kojim pravom ta je opi interes zajednice i ko uspostavlja ogranienje pojedinane slobode i sree. Pod revolucijom podrazumijevamo svrgavanje zakonski uspostavljene vlasti i ustava koje vri neka drutvena klasa s ciljem promjene drutvene i politike strukture. Moe li se revoluciona upotreba nasilja opravdati kao sredstvo za uspostavu ili promicanje ljudske slobode i sree. Na raspolaganju imamo dva stava: prihvatiti ili odbaciti sve revolucije i revolucionarno nasilje. Moderno drutvo nije moglo nastati bez engleske, francuske i amerike revolucije (prava ovjeka, radnika..) ali nisu sve revolucije bile funkcionalne. Revolucionarno nasilje nije samo politiko sredstvo nego i moralna dunost: teror je protunasilje. Politika filozofija je priznavala moralnu funkciju prisile (antika). Ruso: nemoralni repsresivni uvjeti u kojima ljudi ive ine prisilu nunom. Etika revolucije na sudaru dva prava: onoga uspostavljene zajednice i onoga to bi trebalo biti da bi umanjilo nepravdu pod uvjetom da je to stvarna mogunost. Etika revolucije biti e u skladu sa apsolutnim a ne povijesnim standardima. U apsolutno etikom smislu ne postoji opravdanje za ugnjetavanje bilo koga u svrhu budunosti. Sistem cilj opravdava sredstva je etiki problem revolucije, moe se koristiti samo ako slui ljudskom napretku i slobodi.

5.Michael Walzer- Politiko djelovanje: problem prljavih rukuMora li se ikada ovjek suoiti sa moralnom dilemom tj. sa situacijom u kojoj mora birati izmeu dva naina djelovanja od kojih su oba pogrena. O ovoj se dilemi esto raspravlja u literaturi o politikom djelovanju i u modernim vremenima ta se dilema najee pojavljuje kao problem prljavih ruku. Walzer smatra da se ne moe vladati nevino pa i najbolji vladari nisu nevini. Ideja prljavih ruku proizilazi iz nastojanja da se odbaci apsolutizam bez da se porie stvarnost ove moralne dileme. Uobiajena je mudrost da su politiari znaajno moralno loiji od ostalih pa je dilema prljavih ruku jedna od sredinjih obiljeja politikog ivota, nije sama povremena kriza u karijeri nego je uestalo. Ono to je Weber naglaavao u svom tekstu Politika kao poziv: uobraenost politika je posebno znaajna jer nosi pobjede koje koriste nasilje i prijetnje nasiljem ne samo u odbrani od stranih drava nego i protiv nas samih odnosno radi nae vee dobrobiti. Dobri i poteni ljudi ulaze u politiki ivot imajui za cilj posebnu ili optu reformu meutim tada moraju nauiti lekciju koju je Makijaveli prvi poeo poduavati: kako ne biti dobar da bi se uspjelo jer niko ne uspjeva u politici a da ne uprlja ruke. Ispravno je pokuati uspjeti pa zato mora biti ispravno i uprljati ruke; ruke se prljaju ruke onda kada se ini ono to je neispravno initi pa kako moe prljanje ruku biti ispravno. Ako ikako moemo vjerovatno imamo pravo izbjegavati one poloaje na kojima bi smo mogli biti prisiljeni initi grozne stvari. Ako kandidat eli pobijediti na izborima a ne eli uprljati ruke, treba ostati kod kue. Njegova odluka da se kandidira bila je preuzimanje obaveze da e uiniti sve to je potrebno da bi pobijedio. Meutim ta ako je na kandidat moralan ovjek koji ima naela kojih se pridrava zato ga i podravamo. Kada dolazi u momenat da isprlja ruke on treba razmotriti ta je na kocki. Makijavelijev argument o potrebi da se naui kako da se ne bude dobar ukazuje na odreen skup politikih metoda i lukavtina na temelju ijeg prihvatanja ljude i oznaavamo kao loe (kao to su prevara i izdaja). Ako ne postoji takav skup radnji ne postoji ni dilema prljavih ruku; Makijavelija moemo shvatiti kao da govori da politiki akteri ponekad moraju nadii svoje moralne inhibicije ali ne i da ponekad moraju poiniti zloine. 1.Moe se rei da svaki politiki odabir treba uiniti samo na temelju neposrednih okolnosti u kojima se on vri tj. na temelju razumnih alternativa koje su dostupne. Pretpostavljajui da ozbiljno i dobronamjerno odvaguje alternative i izraunava posljedice on ne moe poiniti zloin ali svako moe poiniti greku. 2. Moralna pravila uistinu postoje ali ona zapravo nisu zabrana neispravnog djelovanja. To su vie moralne smjernice koje olakavaju nae odluke u uobiajenim sluajevima ali nita vie od toga, s toga nikako ne moe biti zloin ako ih nadjaamo. 3. Utilitaristiki argument koji prihvata korisnost krivnje i nastoji je objasniti je postoje dobri razlozi za nadjaavanje pravila kao i za njihovo pretjerano vrednovanje; posljedice bi doista mogle biti jako loe ako bismo svaki put nadjaavali pravila kada se ini da moralna raunica ne ide u njihovu korist. Utilitaristiki argument naglaava da osjeati se krivim znai patiti te oni koji osjeaju krivnju nazivaju se korisnima (utilitaristi patnju nevinih ne samo doputaju nego i potiu). Na osjeaji krivnje mogu se zavarati kad su izolirani od naih moralnih uvjerenja ali ne i kad su povezani s njima. Sama uvjerenja i pravila u koja se vjeruje mogu biti nadjaana a to je bolan postupak koji tjera ovjeka da odvagne zlo koje je spreman poiniti da bi poinio dobro. Dilema prljvaih ruku nije samo politika dilema te situacije postoje i u privatnom ivotu. To se pitanje u politici postavlja na najdramatiniji nain iz tri razloga: zato to tvrdimo da djelujemo za druge a sluimo samom sebi, vladamo nad drugima i protiv njih, koristimo nasilje. Makijaveli smatra da dobar ovjek koji nastoji utemeljiti ili reformirati republiku mora initi grozne stvari kako bi postigao svoj cilj, meutim on je vjerovao i u postojanje morala. Dobar ovjek nije nagraen samo zbog svoje spremnosti da uprlja ruke on mora i dobro raditi loe stvari (nema nagrade za injenje loih stvari na lo nain makar se i radilo s najboljim namjerama). Za Webera (politika kao poziv) dobar ovjek prljavih ruku je jo uvijek junak, ali tragini jer iako je politika njegov poziv on taj poziv nije dobio od Boga pa ga Bog i ne moe opravdati to je njegov vlastiti izbor. Weber problem prljavih ruku pokuava rijeiti upotpunosti u okviru granica pojedinane svijesti. Samosvijest traginog junaka oito je od velike vrijednosti. U veini sluajeva graanskog neposluha zakoni drave kre se iz moralnih razloga a drava je ta koja kanjava. U veini sluajeva prljavih ruku moralna pravila kre se zbog dravnih razloga i niko ne vri kanjavanje. Zloini makijavelijevog vladara podlona su jedino moralnoj razboritosti kad zapone karijeru, zloini Weberovog traginog junaka ogranieni su iskljuivo njegovom sposobnou za patnju. Ni u jednom od dva sluaja nema nikakvog pozivanja na moralni kodeks.

9.Andrew Aleksandra- profesionalna etika za politiare?Postoji moralnost koja je prikladna za vladare a koja moe doi u sukob s obinim moralom. Kad se takav sukob desi dobar je vladar upravo onaj koji djeluje po zakonima vladarskog a ne konvencionalnog morala. Osoba se suoava sa situacijom prljavih ruku (SPR) kad mora initi zlo da bi postigla dobro tj. kada su zadovoljena sljedea 4 uvjeta: 1.Ima mogunost i namjerava postii moralno dobar cilj, 2. Raspolae sredstvima za postizanje tog cilja koja se smatraju moralno neispravnima, 3.Upotreba tih sredstava je najbolji ili jedini nain da se osigura postizanje dobrog cilja, 4.Dobro koje e se postii upotrebom tih prljavih sredstava znaajno e prevagnuti nad zlo koje e proizii iz njihovog koritenja. Ponekad su ta sredstva najbolji ili jedini nain da se postignu ti ciljevi. Walzer smatra da je PPR posebno aktuelan za one koji obnaaju neku politiku ulogu jer je politiar u poziciji u kojoj odluke koje donosi mogu imati izuzetno vane posljedice. Posebno je vano da postoje razlike izmeu raznih vrsta politikih aktera nama su najvanije tzv. profesionalnih politiara.

ta je to profesionalna etika?To je termin koji se koristi kao sinonim za etiku struke tj. moralne zahtjeve koji se odnose na ljude zbog uloge koju imaju u svojoj struci a plaeni su za pruanje usluga o kojima ovise drugi ljudi. Obiljeja koja neku struku ine profesionalnom strukom: 1.rad njenih lanova orjetiran je na pribavljanje nekog vanog dobra koje su temelj za pravo lanova zajednice da ih zadovolje i da im prue ono to im je potrebno, 2.savladavanje provoenja praktinih djelatnosti koje ukljuuju i tehnike i moralne vrline, 3.profesionalci imaju vei stepen autonomije pri obavljanju onog to rade, 4. profesionalci su drugaije kolektivno organizirani od drugih strunih skupina.Profesionalci nisu ljudi koji imaju sposobnost i volju obavljati neku praktinu vjetinu kako bi zadovoljili osnovne potrebe nego i ljudi koji na to imaju pravo. Odreuje ih ne uloga koju obnaaju nego sluna koju vre. Postoji cijeli niz razloga zato bi uloge trebale postat i slube:b dozvoljavanje samo onima kojima je sluba povjerena da obavljaju djelatnost to motivira slubenike da djeluju na nain na koji bi trebali, mogu se pojaviti problemi u prepoznavanju toga ko posjeduje vjetine koje su karakteristine za neku ulogu i moe postojati dobar razlog da se ogranii broj odreenih vrsta slubi kako bi se osiguralo da slubenika ima dovoljno ali ne i previe. Profesije se doivljavaju kao lovci na dobit koja nije smao ekonomska ve i socijalna mo i presti. Odnos pojedinanog slubenika prema cilju koji definira njegovu ulogu posredovanje institucionalnim okvirom koji pospjeuje i ograniava njegovu praksu.

Profesionalna etika za politiare?Politika je uloga tek tokom prolog stoljea poprimila oblik plaene slube iji vritelji tipino pripadaju discipliniranim strankama. Kao i profesionalci politiari djeluju kako bi priskrbili osnovna dobra, nalaze se na dobrom plaenim i prestinim pozicijama... postoji tekoa u opisivanju uloge moralnosti za politiare jer moralnost uloge opisuje ono to doprinosi realizaciji raznih ciljeva. Za veinu profesija ciljevi su jasno definisani ali u politici postoje rairena radikalna neslaganja i o ciljevima politike i o politiarima i o sredstvima koja se koriste da bi se cilj ostvario. Politiari bi trebali djelovati na naine koji pomau u ostvarivanju i odravanju dravnog sistema i taj je zahtjev temelj za moralnost uloge koja se odnosi na politiare. Sposobnost i spremnost da uinkovito upotrijebi nasilje takoer su nuni da definiu uinkovitost vladara. Politike uloge bi trebale biti pretvorene u politike slube kako bi se drava uspostavila kao korporativni entitet. Kako vladar u korporativnoj dravi preuzima slubu koja ograniava njegovo djelovanje tako i graanin mora prihvatiti autoritet osobe koja obnaa slubu vladara ak i kada prosudi da postoje drugi koji su pokvarniji za vrenje te slube. Dvije glavne politike slube korporativne dravev jesu one politiara-vladara s jedne strane i graanina s druge. Graani su ona javnost na koju bi se trebala usmjeriti dobra koja politiar nastoji priskrbiti. Oito je da se profesionalna etika politiara mora pozabaviti pitanjima osobne korupcije, s obzirom na mogunosti koje politiki ivot prua za takvo ponaanje i potencijalnu tetu koju ono uzrokuje. Tri neiskljuiva razloga za pretvaranje uloge u slubu su potreba da se ogranii broj vritelja, potreba da se obnaatelj uloge odvrati od zloupotrebe njihove vjetine uz pomo prijetnje da e ako to uine biti iskljueni iz slune te garancija strunosti koju dodjeljuje potvrivanje. Svi ovi razlozi su primjenjivi i na politiku ulogu. Jedna stvar koja oito razlikuje politiare od paradigmatskih profesionalaca je to to politiari svoju plaenu poziciju dobijaju putem javnih izbora a ne moraju posjedovati dokaze strunosti. ak i u najbolje osmiljenim politikim sistemima politiarima se moraju dopustiti podruja u kojima imaju diskrecijsku mo. Zakonodavna funckija moe se do neke take ograniiti pomou ustavnih ogranienja ali politiarima se mora omoguiti velika koliina diskrecije da bi donosili zakone koji odgovaraju okolnostima koje se stalno mijenjaju.

10.Igor Primorac- Patriotizam i moral

Patriotizam je stav koji mora podlei moralnoj prosudbi. Neki patriotizam vise kao vrlinu, ili kao moralni zahtjev, pa ak i kao najvaniji moralni zahtjev, izvor i temelj morala. Drugi ga smatraju izvan moralnom privrenou koju je potrebno moralno ispitati i meu sobom se razlikuju oko ishoda tog ispitivanja. Patriotizam mora biti ogranien, ali ne i nuno iskorijenjen. Reduciranjem patriotizma na puku emocionalnu potporu nacionalizmu, koji se shvaa kao politika ideologija ili filozofijska teorija. I patriotizam i nacionalizam znae ljubav prema stanovitom entitetu, identificiranje s njime i posebnu brigu za njega. U sluaju patriotizma, taj entitet je naa patria, naa zemlja, u sluaju nacionalizma taj entitet je na natio, naa nacija. Tako se patriotizam i nacionalizam smatraju kao isti tip vjerovanja i stavova, a razlikuju se s obzirom na svoje objekte, a ne po snazi tih vjerovanja i stavova. Patriotizam je dakle ljubav prema svojoj zemlji, poistovjeivanje s njom i osobita briga za njenu dobrobit i za dobrobit zemljaka.

Posljednje utoite nitkova

Patriotizam je posljednje utoite nitkova to je najpoznatija izreka o patriotizmu i jedna od najpoznatijih politikih izreka svih vremena. Izreka naa zemlja, bila u pravu ili ne nije prihvatljiva sa moralnog stajalita. Ova izreka iskazuje bit tipa patriotizma koji je poprilino rairen, ali koji vodi odbacivanju moralnosti kad god ouvanje vlastitih interesa nae zemlje zahtjeva da se ponaamo poput pravih bitangi.

Sredinja moralna vrlinaSljedea moralna varijanta patriotizma u ovom spektru jeste onaj koji zagovornici nazivaju istinskim ili robusnim, a kritiari ekstremnim. Pojedinac postaje djelatnik samo onda kada ga je njegova zajednica kao takvog naobraava. On je takoer ostaje moralni djelatnik, ivi i razvija se kao moralni djelatnik, zato to ga njegova moralna zajednica odrava u ivotu. Ako mogu ivjeti i razvijati se kao moralni djelatnik samo u svojoj zajednici, onda je moj identitet neodvojivo povezan sa identitetom moje zajednice i prema tome patriotizam se ne moe stavljati u kontrast sa moralnou. Prema MacIntyreu odanost patriota se ne odnosi na status quo moi, ve na naciju shvaenu kao projekt. Neko se moe suprotstaviti vladi svoje zemlje, ili ustrojstvu vlasti, u ime istinskog karaktera, povijesti i tenji domovine. Tolstoj je tvrdio da je patriotizam naprosto kolektivni egoizam, iskljuiva i u konanici agresivna briga za vlastitu zemlju, i veliki uzrok meunarodnih nesporazuma, napetosti i rata.

Ako je u pravu: neka tako nastavi; ako nije, ispravimo je

Tolstoj i MacIntyre dva su suprotna pola. Jedan naglaava osnovne moralne pojmove, nepristrasne pravde i ljudske solidarnosti, te odbacuje svaki partiotizam drei da nespojivim s njima i odgovornim za mnoge meunarodne sukobe. Drugi odbacuje kozmopolitsku nepristrasnost drei je protivnom tome kako ljudi postaju, ostaju i razvijaju se kao moralna bia, i nesposobnost da se potakne na moralno djelovanje, te kao alternativu kozmopolitizmu nudi ekstremnu verziju patriotizma. Meutim obojica nam nude isti izbor: moramo prihvatiti ili sveobuhvatni univerzalizam, koji ne ostavlja mjesta za ljubav i lojalnost prema vlastitoj zemlji ili politikoj zajednici, ili pak patriotizam, koji ostavlja po strani osnovna moralna naela pravde i humanosti svaki put kada su u pitanju veliki interesi domovine, i koji u konanici svu moralnost utemeljuju u lokalnoj privrenosti. Nathanson kae da privrenost i obveze prema vlastitoj zemlji, poput drugih posebnih privrenosti i obveza mogu i trebale bi biti ograniene moralnim pravilima koja se primjenjuju univerzalno. Ovaj umjereni partiotizam poziva ljude da promiu interese svoje zemlje i zemljaka, ali samo u skaldu sa moralnim pravilima. Umjereni patriotizam nije iskljuiv. Njegov sljedbenik pokazuje osobitu brigu za svoju zemlju i zemljake, ali ga to ne sprijeava da pokae stanovitu brigu i za druge zemlje i njihove stanovnike. tivie, takav patriotizam doputa i mogunost da e briga za ljude openito nekada nadjaati brigu za vlastitu zemlju i zemljake.

Moralno neutralna pristrasnostRei da umjereni patriotizam s moralne strane nije podloan prigovoru, meutim, ne znai rei da je moralno vrijedan ili ak obavezan. Stajalite da je patriotizam moralno obavezan ima tri argumenta a to su: argument zahvalnosti, argument potene igre i argument opeg dobra. Moglo bi se priznati da osobita briga za vlastitu zemlju i zemljake nije dunost, ali ustvrditi da je moralno vrijedno ukoliko neko osjea i pokazuje takvu brigu, patriotizam bi mogao biti moralna vrlina. Treba razlikovati osobitu brigu za moju zemlju zato to je moja zemlja i brigu Majke tereze i ljekara bez granica za svaku osobu do koje su mogli doi. Patriotizam je selektivan a selekciju vre rijei moja domovina. Patriotizam nije ni moralna dunost ni moralna vrlina koja prelazi svaku dunost.

Snaan osjeaj kolektivne odgovornostiEkstremni i umjereni patriotizam nastoje odbraniti i unaprijediti politike, ekonomske i kulturne interese vlastite zemlje i zemljaka, njihove izvanmoralne interese koje bismo mogli zvati prizemnima. Razlike meu njima je u tome koliko daleko su spremni ii da bi to ostvarili. Uobiajeni prizemni tip patriotizma (etiki tip) ostavlja po strani ciljeve kao to su politika mo, bogatstvo ili kulturni procvat drave i usredotoio se na njen moralni identitet i integritet i stvaranje pravednog i humanog drutva. Ovaj patriotizam ne bi negirao, opravdavao ili umanjivao nepravedne postupke svoje zemlje, njinih zakona ili politikih mjera to bi patriot popularnijeg tipa itekako inio. Neovisno o pogodnostima sama solidarnost s vlastitim drutvom ili politikom zajednicom je dovoljna da povee pojedince s njenim nemoralnim radnjama ili praksama koje zna ak i ako nije drugaije u njih upleten. Shodno tome pojedinac ima moralni razlog oitovati brigu za moralni identitet i integritet vlastite drave te ga se trebaju ticati nemoralne prakse njegovog drutva.5 tipova patriotizma: 1.ekstremni , koji odnosi prevagu nad svakim moralnim obzirom koji bi mu mogao stajati na putu, 2.ekstremni partiotizam shvaen kao kljuna moralna vrlina, 3.umjereni patriotizam, 4.patriotizam kao moralno neutralna preferencija, 5. Osebujno-etika verzija patriotizma kao naglaen osjeaj kolektivne odgovornosti. Osebujno-etiki patriotizam kao takav u relativno estim okolnostima moe biti moralna dunost, svi ostali oblici su moralno neutralni ili moralno neprihvatljivi.11.David Simpson- La i liberalna demokracijaak i kada je laganje opravdano ili obavezno ono ostaje neispravno. Drugi poetni stav je opaanje da su vlade liberalnih demokracija rutinski neiskrene (lau, neiskrena obeanja, lana obeanja).

Obmana i laObmana je djelovanje koje je izvreno s namjerom da se postigne da neka osoba vjeruje da je istinito ono to obmanjiva smatra neistinitim. Laganje je posebna podkategorija namjerne obmane i povezano je s ulogom jezika u lai. 4 vrste tete koje donosi obmana: ugled osobe od povjerenja vjerovatno e biti naruen, inovi obmane ukoliko se otkriju mogu potaknuti opi gubitak povjerenja u one drutvene prakse koje zahtjevaju povjerenje, mogu potkopati odrivost same komunikacije. Moemo govoriti o paternalistikim, utilitarnim i odbrambenim obmanama koje nastaju kada tvrdimo da je obmana u opu korist ili u momentu kada osoba koja se kani obmanuti namjerava izazvati nama tetu. Utilitarist ne moe adekvatno objasniti zato laganje za razliku od govorenja istine uvijek zahtjeva opravdanje te zato ak i kada imamo dobre moralne razloge za laganje i dalje se osjeamo krivim. Kant smatra da nikakva lai nisu dopustive, on govori da kada laemo ak i dobronamjerno ostajemo odgovorni zakonski, moralno za sve to slijedi. Korsgard kae da primjena naela ovjenosti na sluaj laganja pokazuje da je ono jedna od dvije najgore stvari koje moe uiniti drugima (prisila i obmana).

Laganje i izdajaU veini sluajeva namjerne obmane osoba ne namjerava se samo zavarati onog koje je meta ve ga tretiramo kao objekat manipulacije to je jedna vrsta uvrede ili napad na njihovu racionalnost. Laganje je tvrdnja neega u to ne vjerujemo.

Istinitost i odnosiMacIntyre naglaava vanost naih odnosa za stvaranje i odravanje autonomije i kritike meuovisnosti i smatra da laljivac praktikuje nelegitimnu mo i obmanutom oduzima autonomiju u njegovom odnosu sa lacem. Procvat kojem tei MacIntyre je odnos u kojem oni koji su u njega ukljueni uzimaju da jedan drugog uvaavaju s dobrom voljom te da e istinu i neiskrenost koristiti ozbiljno.

Opravdanje lai u politiciTrebamo razlikovati koje su izrekli neki politiari u svojim vlastitim aferama, one koje su izreene u ime politikih stranaka te one koje su izreene u ime vlada. Argumentovat emo putem Platonove Drave kako se mogu opravdati lai koje su izgovorene u ime politikih stranaka i vlada. Graani su epistemiki i psihiki kompromitirani jer imaju pristup samo pojavama a ne stvarnosti i mogu imati jedino mnijenja. Psihiki su kompromitirani jer njima vladaju njihove strasti a, ne razum. Prema tome graani su osueni na djelomino razumijevanje svojih najboljih interesa i nisu u stanju shvatiti stvarni odnos izmeu najboljih interesa drave i njihovih vlastitih interesa. Verbalne neistine mogu biti korisne u odnosu prema djeci, prema vlastitim neprijateljima i prema naim prijateljima kada su ljut. Dva krucijalna elementa u ovoj prii jesu karakter i znanje vladara, te karakter i znanje graana. U situaciji u kojoj politika laljivost postaje meobuzdana, u kojoj je povjerenje nadomjeteno raunicom i u kojoj je politiki diskurs degraditran, liberalna demokracija postaje tek malo vie od retorikog sredstva. Vlade imaju odgovornost da budu oprezne sa istinom. Pitanje iskrenosti demokratske vlasti jednako je tegobno, kao to je u svim odnosima, ali ono postaje intenzivnije zbog struktura i procesa predstavnike demokratije. Smatram da bi nau panju trebali usmjeriti na stvarne mogunosti i ogranienja istinitosti.

13.David Miller- upotreba i zloupotreba politikog nasilja Da li su i pod kojim okolnostima inovi nasilja koji se vre u politike svrhe unutar liberalnih demokratija opravdani. Zato bismo na nasilje protiv drave gledali drugaije nego na nasilje koje ta drava vri ( policijska brutalnost)? (radikalna-dominantna ortodoksija) Liberalna demokratija prava svojih graana brani putem vladavine prava i nudi razliite kanale kroz koje oni mogu obznaniti svoja miljenja i pritube; nasilje i teror smatraju se problemima koji zahtjevaju rijeenje na koje vlast mora odgovoriti kako bi umanjila isto u budunosti. Tolstojevsko vienje nasilja je da su svi inovi nasilja moralno zabranjeni ma kakve bile njihove posljedice; nikada se nije ispravno uputiti u nasilje pa ak ni da bi se zatitio neiji nevin ivot. Svaki in nasilja sam je po sebi lo, ali neki inovi mogu imati posljedice koje su razmjerno dovoljno dobre da ih mogu uiniti dopustivima. Pitanje koje razdvaja liberale i radikale je da li nasilje u liberalnim demokratijama ikada moe biti opravdano. Opisati neko djelovanje kao in nasilja znai otro ga osuditi. To ne znai da je nemogue opravdati neki in nasilja ali takvo opravdanje znai da in ima obiljeja ili rezultate koji su dovoljno dobri da mogu prevagnuti nad zlom. Liberalna koncepcija nasilja smatra da je nasilje ilegalno koritenje sile ili prijetnja silom protiv osobe ili vlasnitva. Najkontroverznija karakteristika definicije je da nasilje mora biti ilegalni in. Odbrana liberalne koncepcije ukljuuje iznoenje na vidjelo vrijednosti koja je inherentna ideji legalnosti tj, da su zakoni opa pravila koja su namjenjena skupinama osoba, da ne diskriminiraju osobe na temeljima koji su irelevantni za njihovu svrhu te da su kazne koje primjenjuju za njihovo krenje standardizirane poznate i primjenjene nepristrasno. To je temelj za stvaranje razlike izmeu nasilja koji koriste kritelji zakona i sile koja u procesu uhuenja i kanjavanja bi bila primjenjena protiv njih. Upotreba sile voena je pravilima tako da ljudi mogu predvidjeti kada i u kojoj e mjeri ona biti primjenjena protiv njih i u teoriji bi je trebali moi u potpunosti izbjei. Jednako je loe prouzroiti zlo time to se nije djelovalo kao to je i prouzroiti ga djelovanjem, tome radikali ne pridaju nikakav moralni znaaj. Dvije tvrdnje radikalnog argumenta: prva je; moralno smo odgovorni za rezultate mnogih naih propusta da djelujemo i druga; mogue je nai sluajeve u kojima se neko djelovanje i propust da se djeluje moraju ocjeniti kao jednako odgovorni sa moralnog stajalita. Zato bi tetno djelovanje bilo gore od tetnog nedjelovanja: 1.tetno e djelovanje biti namjerno a nedjelovanje nenamjerno, 2. odgovornost za ishod tetnog djelovanja e biti koncentrirana u jednoj osobi a u suprotnom sluaju na veliki broj ljudi, 3.suzdravanje od tetnog ina djelatnika ne kota puno, a djelovanje da bi se sprijeio nastanak zla je skupo. Liberalno gledite glasi da izraz nasilje rezerviemo za izraavanje nae odbojnosti prema inovima iz prve klase (ubijanje ovjeka), dok pustit ga da umre zbog nemarnog propusta je beutnost ili nehumanost. Prema liberalnoj koncepciji nasilja to je ilegalna upotreba sile protiv osobe ili vlasnitva koja se kvalitativno razlikuje i od legalne sile drave i od potencijalno tetnih ali nenamjernih uinaka privrednog sistema. Liberalno gledite dozvoljava nasilje u diktatorskim i drugim represivnim reimima kada se koristi da bi se odbranila ljudska prava i podstakle liberalne reforme. ini se moguim govoriti o demokratskom nasilju koje se vri kako bi se poveala sveopa razina stvarne demokratije u nekom politikom sistemu; takoer mogu opravdati pozivanje na ciljeve koje demokratija promie kao to su jednakost ljudi i njihova dobrobit. Mogui nain poimanja moralne asimetrije izmeu nanoenja i otklanjanja tete je: apsolutna zabrana izazivanja tete u jednom smjeru kako bi je se otklonilo u drugom, drugim rijeima smatra se da su neka djelovanja kategoriki zabranjena ili da su neka prava nedodirljiva . Liberal eli napraviti razliku izmeu nasilja u demokratijama i nasilja u ne-demokratijama te namjerava to postii to tako da se njegova doktrina odnosi samo na ovo prvo. Ono to se mora paljivije preispitati je mehanizam pomou kojeg nasilje navodno pstie svoje voljene rezultate. Politiko nasilje ne moe direktno postii svoje ciljeve jer e njegovi ciljevi vjerovatno zahtjevati promjenu vladine politike. Faktor koji komplicira to je javnost u svojoj cjelosti kojoj je vlast odgovorna i na ije zahtjeve treba odgovoriti. Izvritelji nasilja moraju se usmjeriti i prema onima koji obbaaju javnu slubu i prema onom dijelu javnosti koji se simpatizira sa njihovom borbom. Na taj nain bi se mogla privui panja na odreeni cilj ili pritubu- osjeaj koji je stvorio neki in nasilja otvara put nekoj poruci, pasivni simpatizeri bi mogli biti podstaknuti na aktivnost. Nasilje iskljuuje one koji ga ine iz normalne politike i time ih odstranjuje iz konteksta u kojem se mogu donijeti razumni sudovi o uinkovitosti daljnjeg nasilja. Nasilje i sudjelovanje u politici u nekom stepenu koegzistiraju tamo gdje vrioce nasilja titi zajednica simpatizera protiv kojih se iz politikih razloga ne mogu poduzeti otre mjere. Za liberale to znai da nasilje moe biti uinkovit oblik politike samo kad se uobiajeni mehanizmi liberalne demokratije raspadnu. Radikal ne moe upotrijebiti nasilje koje koriste nacionalistiki pokreti kao primjer za uinkovito nasilje koje zadovoljava njegov kriterij i opravdanje. Nacionalistiki pokreti stvaraju jedno vano dobro- pripadanje nacionalnoj zajednici koja upravlja sama sobom, meutim prema radikalnom gleditu ne moe prevagnuti nad zlom koje izaziva kampanja nasilja. Jo jedan uvid protiv radikalnog stava glasi: nasilje je neuinkovit nain politikog komuniciranja sa irom javnou jer sam medij komunikacije izopauje poruku. Nasilje u liberalnim demokratijama je i samo oblik politike, liberal koji vidi samo destruktivnost i prinudnost nasilje ne uspjeva prepoznati da je ona izvor moi koji je lahko pristupaan onima koji cu inae bespomoni. Nasilje koje se moe opravdati mora ispuniti dva glavna principa: 1.kada se razumno moe oekivati da e odstraniti znaajno vei koliinu zla i patnje nego to uzrokuje, 2.kada ga koriste relativno nemoni kako bi napravili kompenzaciju za neke druge nejednakosti moi koje postoje unutar liberalne demokratije. Postoje dva praktika zahtjeva koja moraju biti zadovoljena kako bi nasilje bilo uinkovit oblik politike: 1.njegovi vritelji trebaju biti dio ireg politikog pokreta u kojem moraju ostati bez obzira na njihovu ukljuenost u nasilje, 2.in nasilja mora se koristiti kako bi poslao relativno jednostavnu poruku koja nije ponitena samim tim ciljem. Javna ideologija nasilja slui u dvije svrhe: mora se okrenuti onima koji razmiljaju o upotrebi nasilja i mora dojaviti odgovor ostatka javnosti onima koji kreu ovim putem.14. Nenad Dobo-U nacionalnom interesu: moral i politiki realizamPostoje dvije varijante politikog realizma: deskriptivni(injenini) i preskriptivni (normativni). Prema deskriptivnom realizmu drave su motivirane iskljuivo nacionalnim samointeresom i ne ponaaju se moralno; smatraju da drave ne mogu djelovati moralno jer su po prirodi usmjerene samo na sebe. Preskriptivni realisti smatraju da drave trebaju donositi odluke temeljene iskljuivo na nacionalnom interesu te da za moralna razmatranja ne bi trebalo biti mjesta u donoenju politikih odluka. Oni smatraju da etina vanjska politika je opasna i vjerovatno dovodi do pogubnih posljedica i put do najvee sree je univerzalni dravni egoizam (to nazivamo konsekvencijalistikim realizmom). Primarna odgovornost vlade je omoguiti sigurnost i dobrobit graana a prema fiduciarnim realistima ukljuivanje morala u vanjsku politiku dovodi do problema. Prema slabom fiduciarnom realizmu drave moraju voditi rauna o negativnim zahtjevima morala kada slijede svoje interese, ali se legitimno moraju brinuti samo o nacionalnom interesu. Konsekvencijalistiki realizamOn propagira univerzalni dravni egoizam.Strah realista od morala djelomice je uzrokovan njihovim neuspjehom da ga razumiju. Realist mijea moral sa moralizmom. Moralizam nije sinonim za moral. Moral ne zahtijeva da se apstraktno moralno pravilo slijedi ukoliko pri njegovom slijeenju osoba riskira izazivanje katastrofe. Fiducijarni realizamPostoji vjerovanje da vlada kri fiducijarne obaveze koje duguje svojim graanima kada doputa da se moral postavi na putu njenim naporima da promie nacionalni interes. Nacia koja dozvoli da se moralna razmatranja upleu u utrku za moi dovodi samu sebe u opasnost dozvoljavajui potencijalnim agresorima da steknu prednost koja moe prerasti u vojnu. Iz ovoga proizilazi fiducijarna dunost drave da promie nacionalni interes svim nunim sredstvima. Postoji razlika imeu osnovnih ljudskih prava i onih koji nisu osnovna. Ono to ta prava ine osnovnim je injenica da su ona nuna za uivanje svih ostalih prava. Pojedinac , prema pravilu, ima opravdanje za naruavanje ne-osnovnih prava drugih ukoliko o tome ovisi njegov ivot; to ne vrijedi za ostala prava. Prema ovoj poziciji drave nemaju samo opravdanje nego i moralnu dunost naruavati osnovna prava stranaca da bi se osiguralo preivljavanje nacije. Pojedinac moe legitimno naruavati prava koja nisu osnovna kako bi izbjegao sigurnu smrt, ali se ne mora opredijeliti za krau naprosto zato da bi poveao anse za preivljavanje kada mu ivot nije u opasnosti .

Slabi fiducijarni realizamStav slabog fiducijarnog realizma je da drave ne smiju gaziti prava autsajdera, ali s obzirom na to svako preusmjeravanje sredstava dalje od dravnih interesa omoguuje potencijalnim agresorima da steknu relevantnu prednost, drave nisu pod zahtjevom da javna sredstva troe branei njihova prava. Nijedna zajednica nikada nema obavezu pruiti pomo drugoj zajednici. Drava koja posveti javna dobra meunarodnoj pomoi time obavezuje svoje graane na rtvu- koju oni s punim pravom mogu odbiti izvriti- a to sainjava krenje njihovih fiducijarnih prava. Ovo stajalite se ne temelji na premisi da pozitivne moralne obaveze prestaju nacionalnim granicama, ve se tvrdi da se od nas ne moe traiti da ispunimo svoje pozitivne dunosti prema strancima kada je to preskupo ili prerizino.Slabi fiducijarni realizam (SFR) i teza o patrijotskoj pristranostiStajalite SFR ovisi o premisi da anrahina priroda meunarodnog dua svako odustajanje od nemilosrdnog slijeenja nacionalnog interesa ini rizinim. Ono to je potrebno je alternaticni argument za stajalite da nijedna nacija ili politika zajednica ne smije koristi svoja sredstva za pomo autsajderima. Iz ovoga sliejdi da bilo koja drava koja se ukljui u meunarodnu filantropiju kri prava svojih kraana obavezujui ih na rtvu koju oni imaju moralno pravo odbiti. Graani uvijek imaju legitimno pravo zahtijevati da se novac koji se troi pomaganjem strancima umjesto tofa potroi na poboljanje sudbine njihovih manje sretnih sunarodnjaka. ta ako veina graana drave podupire programe inozemne pomoi? Ukoliko onaj koji plaa poreze dobrovoljno pristaje na njih onda nema potrebe za prisiljavanjem, iz ega se moe zakljuiti da demokratski autorizirana demokratska pomo ne moe predstavljati krenje povjerenja graana. Prema Milleru oni koji ive ispod granice siromatva imaju poetno pravo na ona sredstva koja njihova vlada namjerava posvetiti inozemnoj pomoi. Millerovom stajalitu kojem nedostaje upravo apsolutno pravo patriotske pristranosti, ne moe poduprijeti premisu potrbnu da se podupire slabi fiducijarni realizam a prema kojoj ne postoji dunost da se prui inozemna pomo.Praktike implikacijeUvjerljivost slabog fiducijarnog realizma ovisi o premisi da politike zajednice nikada nemaju obavezu korisiti svoja sredstva osim za svoju sigurnost i dobrobit. Postoje dva alternativa pristupa tom stavu. Prvi ukljuuje pozivanje na meunarodnu anarhiju prema kojem je nerazborito slijediti bilo to osim nacionalnog interesa. Drugi pristup je pozivanje na tezu o patrioskoj pristranosti prema kojoj nai sunarodnjaci uvijek imaju poetno pravo na naa sredstva. U vezi s ovim vano je razlikovati namjere i motive. Namjera pokriva promiljeni in (ono to djelatnik eli uti) nasuprot tome motiv je daljni cilj koji neko eli postii namjeravanim inom. U sluajevima u kojim intervencija jeste potaknuta nacionalnim samointeresom to ni na koji nain nije inkozistento sa slabim fiducijarnim realizmom. Na krjau razvijanje pozitivne meunarodne reputacije koja se postie pomaganjem sunarodnjacima oito nosi prednosti i u pogledu nacionalne sigurnosti i ima tendenciju olakati ekonomski rast. Humanitarna intervencija nije inkompatibilna sa slabim fiducijarnim realizmom sve dok se oekuje da promie nacionalni interes.

Moralni temelji politike Jan apiro

Kada vlast zasluuje nau poslunost a kada ona treba da je se odrekne? Ko treba da sudi i po kojim kriterijima, da li su zakoni i postupci drave koji trae nau poslunost na visini svog zahtjeva? Jedan skup odgovora je u tradiciji utilitarizma- Deremi Bentam, Uvod u princip morala i zakonodavstva 1789 g.. Utilitaristi vjeruju da je legitimitet vlasti povezan s njenom spremnou i sposobnou da maksimalno uvea sreu. Marksistika tradicija politiki legitimitet vlasti procjenjuje na osnovu ideje eksploatacije, njenim odnosima prema radu, ekonomskom i politikom sistemu i ulozi politikih institucija u njenom uklanjaju. Politike institucije gube legitimitet u mjeri u kojoj prihvataju eksploataciju a stiu ga u onom stepenu u kome afirmiu njenu antitezu- ljudsku slobodu. Tradicija drutvenog ugovora potie od Hobbsovog Levijatana i Lockove Druge rasprave o vladi. Prema teoriji drutvenog ugovora legitimitet drave temelji se na ideji sporazuma i pristanka onih nad kojima se vlada. Dravi dugujemo poslunost ako ona izraava na pristanak imamo pravo da pruimo otpor kada ona to ne ini, sve tri pomenute tradicije su pretrpjele odluujui utjecaj prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvo je filozofski pokret koji nastoji racionalizirati drutveni ivot stavljajui da u naune principe i sadri moan normativni podsticaj da ozbiljno shvati ideal ljudske slobode (Dekart, Spinoza, Kant, Hjum, Berkli). Prosvjetiteljstvo je imalo svoje kritiare kao to su tradicionalisti (Berk), postmodernistiki i komunitaristiki teoretiari naeg doba. Uprkos razlikama oni dijele skepticizam prema ideji racionalizacije politike kao i prema ideji u kojoj je sloboda oliena u individualna prava jedna od najznaajnijih politikih vrijednosti. Oni normativnu vrijednost pripisuju nasljeenim normama povezujui legitimitet politikih institucija s nainom na koji one utjelovljuju zajednike vrijednosti i daju smisao ivotu pojedinaca. Koja politika teorija najbolje izraava vrijednosti zrelog prosvjetiteljstva? demokratija. Demokrati smatraju da je vlast legitimna onda kada oni koji zavise od njenih odluka imaju odreenu ulogu u donoenju tih odluka i kada postoi realna mogunost suprotstavljanja odreenoj vlasti i njena zamjena .Demokratska procedura je najvii temelj politikog legitimiteta.

Politika prosvjetiteljstvaKorijeni potiu iz 17-tog stoljea. Opa zajednika ideja pripadnicima razliitih struja prosvjetiteljskog miljenja i vjera u snagu ljudskog razuma da shvati istinsku prirodu naeg svijeta i nas samih. Njihov pogleda na svijet je u osnovi optimistiki obojen. Prosvjetiteljstvo je stavljanje razuma u slubu poboljanja ljudskog ivota.

Uspon nauke

Cilj nauke zasniva se na tenji za pouzdanim saznanjem (Dekart- mislim, dakle postojim) . Svi mislioci prosvjetiteljstva su bili usmjereni na ostvarenje zadatka koji je iznio Kant u Kritici istog uma- izvoenje saznanja na siguran put nauke. Bekonova teza da je saznanje mo izraava programsko prihvatanje dvostruke vjere u nauku kao jedino pouzdano sredstvo autentinog razumijevanja univerzuma i najbolji instrument za njegovu promjenu u skladu sa ljudskim tenjama. Status drutvenih nauka se znaajno razvio tokom prosvjetiteljstva.

Zanatski ideal saznanja

Prva osobina ranog prosvjetiteljstva je saznanje koje slijedi ili iz definicija ili se na neki drugi nain izvodi iz principa. Ovo su saznanja koja je Dekart formulirao u svom Cogito i saznanje koje je Kant stavio u oblast analitikih sudova. Podruja filozofije, etike i drutvenih nauka su mislioci ranog prosvjetiteljstva stavili u oblast apriornog znanja jer kriterijum nije bila distinkcija izmeu znanja koje je istinito na osnovu definicije i znanja koje se izvodi iz iskustva. Hobbs ukazuje da italac mora uporeivati sopstvene uvide sa njegovim uvidima i naglaava da dokazi Levijatana imaju snagu matematikih dokaza. Osnovni problem Loka i njegovih savremenika je bio ontoloki status prirodnih zakona i njegovog odnosa prema boijoj volji. Stanovite teoretiara prirode i njegovog doba da je zakon vjean i nepromjenjiv onda ovo shvatanje ugroava gledite da je Bog svemoan i ne moe biti ogranien prirodnim zakonom. Lok je pravio razliku izmeu ektipskih i arhetipskih ideja : ektipovi su opte ideje supstancija, a arhektipski su tvorevine ovjeka. U supstancijama koje ne mogu da postoje bez spoljanjeg svijeta (drvee ili ivotinje) ljudi mogu da saznaju smao nominalne sutine, a njihovu realnu sutinu moe spoznati samo Bog. U sluaju arhetipova nominalne i realne sutine su sinonimi pa realne sutine ljudi mogu saznati na osnovu njihove definicije. Prema Hobbsu i Loku ovjek moe da stekne nepromjenjiva saznanja o svojim tvorevinama- politikom ureenju i institucijama.

Obuzetost pouzdanou

Postuhjumovsku prosvjetiteljsku tradiciju oznaava pogreivo shvatanje saznanja: svi saznajni iskazi su pogreivi a napredak nauke ne sastoji se u poveanju izvjesnosti saznanja ve u proirenju njegovog obima. Primjer modernog shvatanja je stav o ispravljivosti saznanja i mogunosti da se pogrijei. Zrelo prosvjetiteljstvo se suoilo sa dvostrukom prijetnjom: njihovog ranoprosvjetiteljsko poistovjeivanja sa logikom i matematikom jer one ne mogu sadravati iskaze koje bi bilo mogue provjeriti empirijski na osnovu mjerila kritike falibilistike nauke. Zbog toga to nisu ni izvjesne ni provjerljive ovim oblastima istraivanja teko je izbjei etiketu puke subjektivnosti i smjetavanja u spekulativnu korpu za otpatke.

Centralnost individualnih prava

Usmjerenje prosvjetiteljstva na individualna prava koja stavlja u centar razmiljanja o politici razlikuje njegovu politiku filozofiju od srednjovjekovne i antike usmjerenosti na poredak i hijerarhiju. Ovaj potez se oznaava idejom prirodnog prava; pravo se sastoji u slobodi da se neto ini ili ne a zakon odreuje i obavezuje na izbor izmeu to dvoje (Hobbs). Prirodni zakon treba razlikovati od prirodnog prava: pravo je utemeljeno u injenici da imamo slobodu izbora a zakon ono to nam nalae ili zabranjuje neku vrstu postupanja (Lok). U Lokovoj voluntaristikoj teologiji boija svemo zauzima centralno mjesto- ono to ljudi opaaju kao prirodni zakon ustvari je boije prirodno pravo. Za Loka ljudska bia su jedinstvena meu boijim djelima jer ih je obdario sposobnou da stvaraju sopstvena prava. Prirodni zakon ili boije prirodno pravo uspostavljaju tako spoljanje granice oblasti u kojima ljudska bia imaju boansko odobrenje da djeluju kao mali Bogovi stvarajui sopstvena prava ili obaveze.

Protivrjenost izmeu nauke i individualnih prava

Ove dvije prosvjetiteljske vrijednosti ive u meusobnoj potencijalnoj suprotnosti: nauka je deterministiki poduhvat iji je cilj otkrivanje zakona koji vladaju svijetom. U drutvenoj i politikoj oblasti ovo shvatanje sadri mogunost za sukob sa etikom koja istie individualnu slobodu: ako ljudskim postupcima upravlja zakon kako je mogue postojanje slobode postupanja. Hobbs i Lok su smatrali da su ljudi slobodni dok prirodni zakon uti ali kada prestane oni ne tvrde da e ce slobodna volja pokoravati zakonima prirodnog zakona: suveren moe legitimno narediti podaniku da u bitci poloi svoj ivot ali Hobbs upozorava da se to ne ini ako podanici ne budu spremni sami to uiniti. Ova sloboda u shvatanju prirodnog zakona prua osnovu za Lokovo pravo na otpor suverenu. Drava i vlast koja slijedi nalog nauke i etike da slobodu pojedinca stavlja u centar e biti doivljena kao legitimna.

Nauna osnova klasinog utilitarizma

Pripadnik prosvjetiteljstva Bentam je bio protiv utjecajne tradicije prirodnog zakona. On je branio ekstenzivan sistem politikih prava koje stvara legitiman sistem a suveren sprovodi u ivot. On je isticao da ne postoje prava bez primjene i da nema primjene bez dravne vlasti. Za Bentama utilitarizam ima naturalistiku osnovu utemeljenu na potrebi ljudskog organizma da opstane. Bentam tvrdi da uspjeno ili neuspjeno svaki ovjek tei ka srei i to e initi sve dok bude ovjek.

Individualna protiv kolektivne koristi i potreba za dravom

Ako ljudi tee uivanju i izbjegavaju bol ne vodei rauna o drugim ciljevima onda to ne ostavlja prostor za dravu.

Klasini utilitarizam

Bentam objanjava da princip koristi odobrava ili osuuje svaki postupak na osnovu toga da li on poveava ili smanjuje sreu onoga o ijim postupcima se radi; da li uveava ili smanjuje sreu. Bentam je bio uvjeren da se njegov princip sree odnosi kako na postupke pojedinaca tako i na postupke drave, on smatra da zakonodavno tijelo nema posla sa uzrocima uivanja ve se njegova osnovna djelatnost sastoji u sprijeavanju tetnih postupaka (prema njemu zakon slui za realizovanje koristi i stvaranje uslova za to). Njegov cilje nove utilitaristike nauke bio je dobijanje konanih odgovora koji prevazilaze puko mnijenje ili subjektivno tvrenje. Egoizam ima jaku objektivistiku boju. On nije sumnjao da se utilitaristiki proraun moe napraviti za svakog i da drava da bi odredila optimalni pravac za drutvo moe da napravi proraun trokova i dobiti. Njegovo djelo Principi morala i zakonodavstva posveeno je stvaranju utilitaristike eme koju shvata kao udbenik koga e zakonodavci konsultovati prilikom pravljenja onoga to se moe opisati kao utilitometar na temelju kojeg e oblikovati drutvo na naunoj bazi. Za Bentama utilitometar je novac, to je instrument za mjerenje kvantiteta bola i uivanja.

Interpersonalna poreenja i konsekvencionalizam

Bentamova ema predstavlja brojni sistem poto on pretpostavlja da se jedinice bola i uivanje (utili) mogu sabirati i oduzimati i za pojedinca stvarati ukupan rezultat. Njegov sistem dozvoljava interpersonalna poreenje koristi, omoguujui treoj strani da prosudi relativnu korist koju razliiti ljudi izvode iz distribucije dobara i teta u nekom drutvu. Nalog da se ostvari najvea srea najveeg broja ljudi je zahtjev da se maksimalno povea srea veine ili ukupan zbir koristi u drutvu. Klasini utilitarizam je zato jedno radikalno konsekvencialistiko uenje. ak i kada neka politika ukljuuje ozbiljnu tetu ne postoji razlog da se ona odbaci ako dovodi do poveanja maksimalne koristi. Mada bogatstvo poveava sreu Bentam istie da vee bogatstvo nee donijeti vie sree. Logika klasinog utilitarizma je bila sklona ideji da drava treba pristupiti masovnoj preraspodjeli dobara poinjui sa transferom od najbogatijeg ka najsiromanijem. Iako je bio radikalni demokrata tokom prvih decenija 19-to stoljea Bentam nikada nije bio revolucionar. On se zalae za ostvarenje praktine jednakosti a pod tim misli svaki pristup apsolutnoj jednakosti koji se moe poduzeti a da se ne ugrozi opstanak, obilje i bezbjednost je od vrhunske vanosti. Prema Bentamu stopa razmjene izmeu poreske stope i stope proizvodne aktivnosti mora se izraunati da bi se nala optimalna poreska stopa. Ova teorija tvrdi da e smanjenje poreza poveati prihod drave zato to e podstai rast investicija i privredni razvoj. Princip smanjujue marginalne koristi kae da to se bogatiji od manje e koristi biti svaki novi dolar. Ova princip nam nita ne govori o intenzitetu preferencija ili o tome pri kojoj se stopi korist smanjuje.

Nauna neutralnost i ljudska sloboda

Bentamov gubitak vjere u mogunost nastanka prosvjeene aristokratske klase ukazuje na velike tekoe povezane sa sebinom motivacijom u politici. Njegov princip vjeruje da je mogue organizovati predstavniki oblik vladavine u kojem e opti interesi i harmonije interesa vladara i onih kojima se vlada neizbjeno proizilaziti iz odluka usvojenih u skuptini.Bentam pretpostavlja da oni koji vladaju mogu da prevaziu sebine motive kojima mi ostali nismo u stanju da se odupremo pa iskljuuje podmitljivost politiara. On vjeruje da e etos javne slube dravne inovnike uiniti odgovornim . Bentam je stekao slavu mehanistikog determiste. Postoje dvije take u njegovoj teoriji na kojima individualna prava i ljudsko djelovanje zauzimaju vano mjesto. Prva se odnosi na tezu da su sredstva za ostvarenje koristi privatne prirode i da je glavna uloga drave u ostvarivanju okruenja u kojem ovjek moe uivati u plodovima svog rada. Druga taka je vanija: prihvatajui ideju da nauka omoguava da shvatimo i oblikujemo svoju sudbinu na nain koji je bolji od onog utemeljenog na religiji, praznovjeru ili slijepom nagonu. Bentam afirmie aspiraciju Prosvjetiteljstva da postigne slobodu na deterministikoj nauci.Sinteza prava i koristi

Klasini utilitarizam se bori sa dvije velike tekoe: prema prvoj koliina informacija potrebna za njegovu primjenu je ogromna; nije sigurno da bi se Bentamova vrsta utilitomjera mogla ikada napraviti; druga tekoa se odnosi na injenicu da klasina utilitarna ema nema osjeaj za sve moralne granice izmeu ljudi. Da se stalno na Bentamovoj formulaciji utilitarizma on danas ne bi bio nita vie od obinog historijskog relikta koji ne prua nita konstruktivno naem traganju za odrivim principima politikog legitimiteta. Njegova transformacija odigrala se u kontekstu izmjenjenih pretpostavki o mogunosti izvjesnosti u nauci, pored toga ojaan je i razvoj ekonomije i filozofije.

Promjene u znaenju i mjerenju koristi

Arhitekti neoklasine teorije cijena htjeli su prije svega da shvate ponaanje cijena u trinoj privredi. Pareto u svom udbeniku politike ekonomije pravi razliku izmeu znanja koje slui samo sebi i onog kojr kroz praktino znanje i zastupanje nekog pojedinanog uenja tei popravljanju drutva. Neki teoretiari su bili opredjeljeni za socijalno poboljanje a neki su smatrali da e do njega dovesti razvoje ekonomske teorije a ta djelatnost sama po sebi je traganje za istinom (shvatiti zakone kretanja ekonomskih sistema posebno kapitalizma). Prva rasprava se odnosila na radnu teoriju vrijednosti kojom su se bavili klasini ekonomisti (Smit, Marks). Druga kojom se bavi Pareto naziva se teorija ukusa. On eli da nova nauka politike ekonomije bude to manje zavisna od njihovog rijeavanja. Pareto razlikuje ispitivanje osjeanja jednog ovjeka u razliitim situacijama od koga ovisi priroda njegovih odluka od ispitivanja koje ukljuuje poreenje osjeanja jednog ovjeka sa osjeanjima drugog ovjeka i koja odreuje uslove u kojima se ljudi mogu postaviti jedni prema drugima ako hoe da postignu odreene ciljeve. Pareto je smatrao da princip najvee sree ako se zasniva na interpersonalnim poreenjima moe dovesti do spornih rezultata kao to je podravanje ropstva. Suoeni sa ovakvim prinudbama Pareto ne odbacuje princip maksimalnog uveanja drutvene koristi ve naputa upotrebu interpersonalnog poreenja koristi. Pareto se zalae za veu skromnost u pogledu naeg poznavanja psihologije pojedinaca elei da izbjegne uputanje u razloge ljudskih elja. On smatra da je nepotrebno ulaziti u pitanje da li konzumiranje dobara ljudima donosi sreu. Pareto je duboko skeptian prema mogunosti bilo kakvog naunog temelja za moralne sudove. On istie da politika ekonomija njegovog doba predstavlja primjer napretka u ispitivanju ljudksih odnosa. Politiki ekonomisti su shvatili da su sve teorije pogreive jer se nauka nalazi u vjenom razvitku, on dakle ima nepovjerenje prema etici i moralno filozofiji. On normativna istraivanja smatra suvinim, i ne trai da se korisnost neke osobe izrazi preko brojne skale. Smatra da je nemogue utvrditi koliko koristi se izvodi iz jedne aktivnosti kroz njeno poreenje s drugom. Pareto smatra da je svako suvereni gospodar svojih sklonosti. On je zastupao prosvjetiteljsko shvatanje nauke koje dedukuje svoje rezultate iz iskustva ne pribjegavajui nekom metafizikom entitetu.

Trite kao utilitometar

Pareto nalae da se usmjerimo na ono to trino ponaanje govori- individualnu drutvenu korist. Kljuni pojam ovdje je pojam krivulje indiferencije. U osnovi ovog pojma nalazi se sinteza ideje o kojoj smo ve raspravljali: ljudi ee da maksimalno uveaju korist u Paretovom ogoljenom smislu, i njihove odluke uglavnom izraavaju principe smanjujui marginalne koristi i ideje da su oni minimalno racionalni u nastojanju da odnos koji imaju prema hijarhiji svojih elja ne prekri univerzalnost. ovjek je indiferentan prema neka dva dobra ako razmjena jednog za drugog niti poveava niti smanjuje njegovu korist. Paretov genij lei u uvianju da ovaj pojmovni aparat prua predvianje naina na koji e ljudi postupati u trinim situacijama tako da poveavaju istu drutvenu korist koja ne zahtjeva interpersonalno poreenje koristi. Trite otkljanja potrebu za utilitometrom, jer ljudi mogu da svoje preferencije jedni drugima otkrivaju kroz svoje trino ponaanje. Kada se uporedi Paretov sa Bentamovim principom uviamo da nijedan princip ne doprinosi razmiljanju o uslovima pod kojima drava moe legitimno mijenjati distributivne aranmane. Bentamov objektivni princip je prejak; kritikovan je zbog svoje naivnosti po pitanju mogunosti izbjegavanja spornih poreenja i jer ne obraa dovoljno panje na nadgledanje ponaanja vlasti i njenih inovnika zaduenih za primjenu politike utemeljene na ovim poreenjima. Drava ostvaruje legitimitet tako to raspodjelu preputa tritu. Grijee najmanje u dvije stvari; prva se odnosi na oblast Pareto- superior a druga Pareto-nerijeivost. Paretovo rjeenje problema ne moe biti legitimitet ako sa sobom povlai ponienje, eksploataciju... njegovo objanjenje se smatra neuspjenim.Sprijeavanje tete kao osnov legitimiteta draveDzon Mill se bavi suprotnou izmeu utilitaristikih zahtjeva drutva i prosvjetiteljskog opredjeljenja za individualnu slobodu. On svojim pristupom se svrstava na stranu individualne slobode. Taj princip glasi: jedini cilj radi koga ovjeanstvo, pojedinano ili kao cjleina, ima pravo da se mijea u slobodu djelovanja bilo kojeg svog lana- samoodbrana, te da je jedina svrha radi koje vlast moe s pravom da je koristi protiv volje bilo kojeg lana zajednice jeste da sprijei povrede drugih. Njegovo opredjeljenje za prava pojedinaca jasno je ispoljeno u principu tete i poiva dijelom na tome da je sloboda pojedinca poeljna osobina ljudske egzistencije. Milla zabrinjava to obino miljenje teko priznaje da individualna spontanostima sutinsku vrijednosti da zasluuje panju. On smatra da se individualna autonomija nedovoljno cijeni u demokratiji ali ne sumnja u njenu sutinsku vrijednost. Zbog tog on naglaava vanost genija i potrebu da mu se dozvoli da razvija svoju misao i individualnost te trai odreene mjere kao to su dodatni glas za ljude sa fakultetskom diplomom. Mill takoer smatra da reim individualnih prava koga implicira njegov princip tete ima instrumentalnu vrijednost za unapreenje koristi. Mill je vjerovao da ovo znai potovanje principa tete jer ono to je u interesu ovjeka kao progresivnog bia treba da se otkrije preko nauke a sloboda je od sutinske vanosti za taj poduhvat. Slobofa govora je izuoetno vana za napredak nauke. Mill smatra da je vano da se pronae i razvije nain odravanja individualnosti. Millovu koncepciju veze izmeu istine i koristi vidimo kroz njegovo zamiljanje djelovanja principa tete u praksi. Mill brani kompetitivnu meritokratiju navodei je kao razlog jer po opem misljenju za zajedniki interes bolje da svako slijedi svoje ciljeve ne strahujui od posljedica. Mill opravdava ograniavanje slobode(pozivajui se na preovladavajue mnijenje) a to je osporavo branei princip tete. On princip tete usmjerava usmjerava protiv prinude i kontrole bilo da se radi o fizikoj sili ili o moralnoj ponudi javnog mnijenja. Mill ne vidi jak razlog za povjerenje u demokratiju kao potporu represivnoj ruci drave. Mill rjeava ovu prividnu protivrjenost o principu tete na dva naina: prvi nain je pitanje da li pojedinani cilj moe da bude uzrok tete drugih ljudi; im neije ponaanje biva tetno po interese drugih drutvo ima vlast da tome sudi. Drugi nain je da ako se prag tete prekorai u igru ulaze utilitaristika razmatranja. Millov utilitarizam je bio usmjeren an praivla a ne na postupke, smatrao je da odluke treba da se odnose na Neto-efekte klase postupaka i politike kao cjeline a ne na svaki pojedinani cilj ili politiku a ne na svaki pojedinacni cilj koji ide od sluaja do sluaja. On snano brani slobodu govora osim u onim sluajevima kada se ova sloboda pretvara u hukanje na pobunu. Mils smatra da postupci ulaze u oblast kad su sraunati da nekom nanesu drugo zlo. Kontekstualna varijacija u definisanju teteRazliite definicije tete mogu biti adekvatne u razliitim okolnostima tako da onda ne psotoji samo jedno ispravno tumaenje. Graansko pravo se uglavnom okree oko konsekvencijalistikih standarda tete gdje granini sluaj predstavlja odgovornost za prestup, kada se prestupnik smatra odgovornim bez obzira na svoje namjere. Krivino pravo ima namjeru da sprijei djelatnosti kao to su ubistva, silovanje, napad i kraa na ta se mogu primjeniti i moralne sankcije. Prekrajno pravo takoer dijelom ima za cilj sprijeiti takve akte sa umiljanjem kao to su tua i napad; ovo se moe postii preko objektivne odgovornosti uspostavljanja standardda nehata kojim se utvruje da prekrilac nije ispunio norme brige i zatite i sl.. Razliite koncepcije tete odgovaraju razliitim oblastima prava, je vaan korak u odreivanju oekivanja u pogledu onog to treba da nam prui opti princip. Kad se radi o ulozi drave u rjeavanju socijalne nepravde izvan oblasti krivinog prava, moemo oekivati da e vei dio ovog oekivanja ostati kontraverzno. Jedan od naina da se istakne ono to je vano je mjerilo utvrivanja relevantne tete moe biti kontraverzno ne samo zbog tehnikih ve i zbog normativnih razloga. Dva suprotstavljenja shvatanja nepravde: nepravda je utemeljena na pojedinanom zlom inu na individualnom planu i po drugom ona je ugraena u samu strukturu drutva za svoje djelotvorno uklanjanje zahtjeva djelatnost drave. Millov princip je analogan Paretovom principu jer uzajamni princip shvata kao jedino opravdanje za promjenu. Moemo prigovarati, navoditi razloge, ubjeivati ili moliti ali ne moemo ljude primoravati barem dok oni koji nanose tetu ne iskau izriitu namjeru da to uine. Konsekvencijalistiko itanje principa tete moe izgledati radikalnije ali zahtjev po kome je prihvaeno miljnje treba da oblikuje konsekvencijalistiki raun jeste politiku njenog minimizovanja ili zatite onih koji su najranjiviji ve treba da djeluje u opem interesu ovjeanstva.MARKSIZAMapiro smatra da je Marks bio dijete provjetiteljstva i da je bio predan zadatku povezivanja naunog vienja drutvenog ureenja sa snanom koncepcijom prava pojedinaca. Zbog ega bi se trebalo baviti marksizmom na poetku 21.vijeka kad se svako Marksovo predvianje pokazalo kao pogreno: tamo gdje je dolo do komunistike revolucije diktaturu proleterijata avangardna partija je pretvorila u diktaturu nad proleterijatom, Marksovo teorijsko izdanje danas ne izgleda nimalo bolje od njegovih politikih predvianja (ova kombinacija politikih i teorijski greaka ukazuje da je svaki pokuaj spaavanja marksizma osuen na propast). Marksizam je podstakao nastanak kritike teorije frankfurtske kole, feministikih teorija, grana gritikih pravnih sudija. Marksizam opstaje u intelektualnoj svijestu zapada dijelom zbog nedostatka alternativa a dijelom jer zbog svih svojih greaka artikulie kritiku sadanjosti i tenju za budunosti.Istorijski materijalizam i individualnost djelatnostiOn nije bio zainteresovan za empirijsku provjeru svojih teza. Marks je vjerovao da zakoni koji vladaju ljudskim drutvom jo nisu otkriveni i da se oni mogu shvatiti samo kroz razumijevanje njegovog teorijskog sistema kao cjeline. Svoju teoriju je zasnivao polazei od osnovnih potreba ljudskog organizma (naturalistika tradicija). Marks svoje objanjenje zasniva na onom to je mstrao specifinou ljudskog bia; tvrdi da iako se ljudi od ivotinja mogu razlikovati po svijesti, religiji i sl oni sami sebe poinju da rzalikuju od ivotinja tek onda kad ponu da proizvode sredstva za ivot. Dijalektiki determinizamGlavni protivnik mladog Marksa bio je Hegel koji je takoer izgradio sveobuhvatnu teoriju sa dinaminim elementom (slavna trijada hegelovske dijalektine logike:teza, antiteza i sinteza; teza se zamijenjuje antitezom a obje se sadre u novoj antitezi). Marks je preuzeo ovu strukturu shvatanja historijske promjene ali je odbacio njen sadraj. Njegova dijalektika teorija je materijalistika i bavi se nainom na koji ljudska bia organizuju proizvodnju. On je mislio da proizvodni proces ljude dijeli na klase: one koji posjeduje ili kontroliu sredstva za proizvodnju i one koji rade z anjih i proizvode viak vrijednosti. Za Marksa njavinija sila koja oblikuje revoluciju naina razvoja proizvodnje je podjela rada. To vodi do: velikog rasta produktivnosti(prouvodnja igala) i kada ovakva proizvodnja zapone ne moe se vie zaustaviti. Umnoavanje poslova poveava efikasnost, ono je u oiglednoj suprotnosti sa proizvodnim porektom obiljeenim samo podjelom rada. Kapitalizam se razlikuje od svih prethodnih naina proizvodnje upravo po ovom svojstvu. Prvi put u historiji pripadnici eksploatisane klase postaju en samo klasa po sebi nego klasa za sebe. Svijest radnike klase po Marskovom tumaenju razvija se zajendo sa kapitalizmom. Socijalistiki svijet takoer sadri suprotnost jer predstavlj oblast vladavine prava u kojoj neki prolaze bolje od drugih. Radnik koji mora da gaji djecu nalazi se u teoj poziciji od onog koji to ne mora da ini a obojica se plaaju na osnovu svoga rada. Marks ove neizbjene nejednakosti shvata kao rezultat injenice da novi poredak ima osobine drutva iz kojega je nastao jer pravo nikada ne moe biti vie od ekonomske baze drutva. Ovdje princip raspodjele glasi svaki prema svojim sposobnostima; svakome prema njegovim potrebama.Djelovanje i autonomija pojedincaU drutvenoj proizvodnji svog ivota ljudi stupaju u odreene nune odnose, nezavisno od njihovih volja. Ekonomska osnova uslovljava proces socijalistikog, politikog i duhovnog ivota uopte pa ne odreuje svijest ljudi i njihovo bie nego njihovo drutveno bie odreuje njihovu svijest. Poto proleterska revolucija neumitno dovodi do kraja historije, ini se da ni revolucionarni proleterijat koji ostvaruje svoje istinske interese nema slobodu da postupi drugaije nego to to ini. Marksovi drugi stavovi ukazuju na postojanja prostora za ljudsko djelovanje. On poziva intelektualce da rade na uzdizanju svijesti radnike klase, njegovo konano miljenje je da u politici postoji izbor i da loe odluke dovode do loih posljedica. Kroz tezu da su materijalni interesi i sukobi najvaniji za objanjenje razliitih politikih i drutvenih zbivanja ali i da slobodno ljudsko djelovanje predstavlja znaajnu nezavisnu promjenu. Pitanje mjesta ljudskog djelovanja u Marksovoj teoriji moe se takoer posmatrati i kao normativno pitanje. Ako ljudi mogu da postupaju drugaije nego to ine, a teorija zahtjeva da oni postupaju samo na jedan nain, u kom smislu onda treba shvatati njihovu slobodu? Posmatrano iz ove perspektive Marksovo tvrenje je da je komunizam jedini prihvatljivi izbor. U Marksovom sluaju postoji i dodatna tvrdnja po kojoj se sloboda ustvari moe ostvarati samo u komunistikom poretku jer svaki drugi nain proizvodnje ukljuuje eksploataciju. Marksizam je uenje o klasama u kome nema mnogo mjesta za prava pojedinaca ili njihovu slobodu. Marksova logika je individualistika jer se klase definiu preko odnosa u kojima se pojedinci nalaze prema sredstvima za proizvodnju i zato to je Marks vjerovao da se prepreke za ostvarivanje slobode pojedinaca nalaze u zavisnosti koju sobom donosi podjela rada. Kolektivno djelovanje je neophodno dok su prepreke za razvoj slobode pojedinaca kolektivne prirode. Marks smatra da je stanovite proleterijata univerzalno stanovite definisano kao stanje u kojem nema eksploatacije. Marks tvrdi da su interesi proleterijata istovjetni opteljudskim interesima.Radna teorija vrijednosti: rad i eksploatacijaMarksova radna teorija vrijednosti je tehnika teorija koja nastoji da objasni ponaanje cijena u kompetitivnoj trinoj privredi. Marks je vjerovao da njegova teorija moe objasniti naturalne vrijednosti, trine vrijednosti i njihov meusobniodnos. Mislio je da njegova teorija moe objsniti dinamiki i inovativni karakter kapitalizma isto kao i njegovo neizbjeno propadanje do koga dovodi suprotnost ugraena u sam sistem. Normativna kritika kapitalistike eksploatacije prikazana je kao sporedan proizvod ove tehnike analize. Viak vrijednosti i analiza eksploatacijeMarksov analistiki cilj u Kapitalu jeste objanjenje vrijednosti, koja definie kao dobra koja se proizvodi za razmjenu.Roba sadri dvije vrste vrijednosti koje treba objasniti : upotrebnu vrijednost tj.korisnost i prometnu vrijednost (pod ime Marks misli na cijenu). Neka stvar postaje roba tek kad se javi potranja za njom. Marks shvata ponudu i potranju kao faktore koji odreuju kratkorone cijene i dugoroni dohodak. On smatra da vrijednost neke robe direktno zavisi od kvantiteta rada koji je uloen u tu robu. Za Marksa je nova roba poput svake druge; njegova upotrebna vrijednost je u tome to on djeluje kao sredstvo razmjene. Najvanija za Marksa, radna snaga, takoer je roba u trinoj privredi. Njena upotrebna vrijednost je u tome to se moe korisiti za stvaranje nove prometne vrijednosti. Prometna vrijednost, poput svake druge robe odreena je radnom snagom neophodnom za njenu proizvodnju. Osobina radne snage kojom se prema Marksu objanjava izvor profita je teorija vika vrijednosti. Vrijednost mjerena drutveno neophodnim radnim vremenom stvarno mijenja za ekvivalente ali da je radna snaga jedinstvena roba jer njeno troenje kao upotrbene vrijednosti dovodi do stvaranja nove prometne vrijednosti. Drugim rijeima troenje radne snage je produktivno dok drugi oblici troenja nisu. S obzirom na ove pretpostavke i definicije eksploatacija se definie kao odnos vika prema nunom radnom vremenu ili kao viak vrijednosti prema promijenjivom kapitalu.Implikacije za razumijevanje kapitalizmaMarksova teorija pretpostavlja da samo iva ljudska radna snaga stvara novi viak vrijednosti i ve promjenjljivi kapital iz kojeg se isplauje radna snaga imati se novi udio u ukupnim trokovima kapitala. Od svakog kapitaliste se oekuje da smanjuje svoje trokove i tako pobjeuje svoje konkurente. Ako su plate minimalne onda jedini nain da se to postigne jeste da se iz radnika izvue vie, bilo kroz produenje radnog vremena ili poveanje relativnog vika vrijednosti. Postoje jasne fizioloke granice u produivanju radnog vremena a postoje i politike granice povezane sa pojavom sindikata. Zbog ovih granica u razdoblju koje je Marks opiasao kao doba prvobitne akomulacije, kapitalistika konkurencija usmjeravala se na poveanje produktivnosti radnika kroz uvoenje novih tehnologija-poveanje relativnog vika vrijednosti. Produktivnosti vaih radnika poveavate zapoljavajui ih na predulicama. Mada ljudi esto sebe porede sa svojim blinjima, oni to ne rade kako je Marks oekivao da e to raditi (radnici kada procjenjuju svoj poloaj sebe ne porede sa svojim poslodavcima, oni se ak ne porede ni sa bogatom klasom ve prije sa sebi slinim radnicima. Ljudi su skloni da svijet vide kao uveanu verziju svojih relativno homogenih referentnih grupa gurajui pri tome u pozadinu one koji se mnogo razlikuju od njih.Normativna analitika eksploatacijaMarksova toerija eksploatacije nije dobro sredstvo za predvianje postupanja radnike klase. Marks je izbjegavao normativne dokaze tvrdei da normativni nalozi proizilazi iz njegove naune teorije. Teorija eksploatacije je u sutini normativna mada to prikriva Marksova teza prema kojoj iva ljudska snaga predstvlja osnovnu jedinicu vrijednosti budui da je ona jedini element proizvodnje koji je direktno ili indirektno ukljuen u proizvodnju svih drugih roba. Ova teza sadri dvije tekoe: troenje radne snage koja se razlikuje od neproizvedenog troenja drugih dobara, druga proizilazi iz injenice da, mada radna snaga moe biti zajedniki imenitelj svih roba ona to nije. Eksploatacija radnika treba da proizvede moralne osude pa se mora pruiti dodatni argument po kome ljudi imaju pravo na plodove svog rada. Postojanje prava na ono to proizvodimo smatra se prelaznom oznakom starog poretka koji nije dovoljno, jer takva prava proizvode nejednakost s obzirom na razliite potrebe razliitih radnika koje proizilaze iz broja djece koju imaju. Marks nije definisao pojam obilja. Da bi se oskudica prevazila ljudske potrebe moraju biti konane u protivnom bez obzira na koliinu obilja uvijek e postojati oskudica. Marksovo uvjerenje da se oskudica a samim tim i oblast prava mogu prevazii, znai odbaciti kao nekorektnu njegovu koncepciju komunizma. Ako se legitimitet drave povee sa stepenom u kojem ona uva ili ugroava slobodu onda se moramo usmjeriti na transakcionalnu slobodu.DRUTVENI UGOVORDon Rouls naglaava da drutveni ugovor treba da se usmjeri na glavne institucije koje grade osnovnu strukturu drutva. On sve institucije definie tako da ukljuuju fundamentalnu ustvanu zatitu politikih, linih i vjerskih sloboda. Tradicija drutvenog ugovora je straija od svih do sada. Oivlajvanje interesovanja za ideju politike kao drutvenog ugovora kako na moralne zahtjeve tog doba tako i na neuspjeh tadanjih rasprava da nau zadovoljavajue rjeenje kao zamjenu za utilitarizam.Savremeni drutveni ugovoriDa bi postojao ugovor moraju postojati ugovorne strane. Prvo pitanje za svaku teoriju politike kao drutvenog ugovora glasi: kos u uesnici u njemu? Teoretiari Hobbes i Locke o njemu su milsilil kao o stvarnom sporazumu. Drutveni ugovor meutim nkada nije postojao. Moda najblia stavr takvom ugovoru historijski predstavlja stvaranje Amerike. Novo pitanje: ako je neki sporazum validan i obavezujui za sve strane u trenutku svog donoenja zasto bi ga potovale potonje generacije koje nisu uestvovale u njegvoom sklapanju? Nozik eli ubijediti itaoca da bi minimalna drava za koju se on zalae nastala ako bi ljudi racionalno djelovali u jednoj nedravnoj situaciji. Ovo vie podsjeca na Lokovu ideju preutnog sporazuma nego na ideju Drutvenog ugovora. Ovi pisci u velikoj mjeri misle u idiomu drutvenog ugovora njihovi argumenti u krajnjoj liniji poivaju na objanjenju onoga to bi ljudi izabrali a ne onoga to oni ustvari biraju. Ljudi djeluju kolektivno u poetnoj ili ustavotvornoj situaciji ali njihova funkcija kao trajnog temelja politikog legitimiteta ne izvodi se iz neke odluke koju su oni donijeli. Odgovor na pitanje ko se sporazumijeva je da je to racionalna osoba koja jasno razmilja. Ovime se ne porie da su teorije 17.st takoer ispoljavale racionalistiku sklonost. Lokovo pravo na pruanje otpora suverenom na taj nain postaje validno ak i ako bi ga drugi smatrali potpuno iracionalnim ali to je ipak jedno ogranieno pravo, jer da bi imalo praktino dejstvo ono se mora poklopiti sa razmiljanjima ostalih. ta se oekuje od hipotetikih hipotetiki misaonih eksperimenata sa teorijom drutvenog ugovora? Odgovor jeste ba ono za im tragamo u ovoj knjizi: mjerilo za procjenu legitimnosti postojeih politikih reima. Ako postoji konaan odgovor na pitanje koje bi politike institucije racionalni ljudi , da imaju priliku izabrali? Reim koji je sliniji reimu koga bismo izabrali, bio bi bolji od onog koji bi imao manji stepen slinosti sa idealom. Roulsove osnovne temeRouls je najdosledniji drutveno-ugovorni teoriar nae generacije. Razvio je sistem principa za procjenu pravednosti politikih ureaja i skup institucionalnih i distributivnih aranmana za koje on tvrdi na osnovu njegovog principa moe dokazati da su superiorni u odnosu na postojee alternative. Veina izlaganja njegovog uenja, ukljuujui i samog Rousa poinje sa misaonim eksperimentom u velu neznanja. Ovo prije lii na zahtjev da prihvatimo pravila igre nego to utvrdimo da li e nam ta igra donijeti koristi. Cilj eksperimenta je odbacivanje konanih opisa na osnovu kojih bi ljudi birali ono to njima odgovara , odbacivanje poslije koga bi morlai da se usmjere na ono to je poeljno za drutvo kao cjelinu. Ove tvrdnje se odnose na insistiranje da su razlike meu ljudskim biima moralno proizvoljnje i da zbog toga ne treba da utiu na raspodjelu tereta u drutvu.Odrivi pluralizamOno to je dobro za jendog ovjeka ne mora biti dobro za drugog. Roulsova novina lei dakle tome kako treba misliti o politikim implikacijama trajnog morlanog neslaganja. Hobebs je priznao razliku u individualnim koncepcijama dobrog ivota ali je mislio da svaki racionalni ovjek ipak mora prihvatiti njegovu tezu o ljudskom biu koga pokree strah od smrti. On je iskoristio navodno postojanje ovog opteg straha da opravda poslunost prema apsolutnoj vlasti da podanike sprijeava da napadaju jedni druge. Lok smatra da su ljudi po prirodi dobroudna stvorenja koja u vein sluajeva dre svoja obeanja. Rouls priznaje da oekivati od ljudi da prihvate neku zahtjevnu politiku proizvodnju kao preduslov prihvatanja politikog ureenja znai oekivati suvie mnogo. Rouslova politika nemetafizika teza je da se ljudi mogu sloiti oko niza pricipa i da se istovremeno ne sloe oko razloga svog neslaganja. Mi ne treba da traimo od graana da se sloe oko naela ve da bez tog uslova prihvate pojedinana politika ureenja. Treba zapaziti postojanje dva smisla u kojima je politiki nemetafiziki pristup demokratski: 1. Rouls tvrdi da su principi legitimni kada proizilaze iz opteg koncenzusa i kada opstaju u pravednom ustavnom reimu 2. Implicitno u onom to smo ve rekli ne postoji oekivanje da su zastupnici nekog plana ivota ili skupa vriejdnosti spremni ili sposobni da ih na ubjedljiv nain i drugima opravdaju. Demokratija trai da predstavnici i zvaninici budu javno odgovorni ali to ne trai i od njihovih biraa. Moralna proizvoljnostPrelazei na sutinu Roulsovog shvatanja vidimo da se njegova najvanija inovacija odnosi na nain na koji on shvata razlike izmeu ljudi. Nacrt samoposjedovanja je egalitiran u jednom smislu: svako je podjednako locus moralne autonomije i kreativnog djelovanja bilo zato to nas je prema Lockovoj formulaciji Bog takve stvorio ili na temelju sekularnih pretpostavki. Egalitaristi su nastojali da ukau na faktore okoline objanjavajui razlike u prihodu i dostignuima, neegalitaristi na razlike koje su smatrali uroenima. Rouls istie da su sa stanovita pravde ove rasprave bespredmetne bilo da su rezultat prirode ili okruenja, razlike u sposobnostima su moralno proizvoljne. Bilo da su razlike meu ljudima rezultat njihovih gena ili obrazovanja ili to je najvjerovbatnije kombinacija. One ne mogu da budu opravdane za rezultat rapodjele. Pravda i nezavisnost u pogledu budunostiRouslove pretpostvke o odrivom pluralizmu ukazuju da principi pravde moraju biti prihvatljivi za ljude koje imaju fundamentalno razliite koncepcije dobra.Resursizam i primarna dobraPitanje razlike u vjetinama i sposobnostima Rouls smjeta u okviru ire rasprave o raspodjelu drutvenih dobara. Nekoliko osnovnih resursa ljudi cijene nezavisno od svojih koncepcija dobra su osnovne politike i graanske slobode, legalna struktura, mogunosti za napredovanjem u drutvu,prihodi bogatstvo i druga dobra koja dopinose izgradnju drutvene osnove samopotovanja. Realno je misliti da drava utjee na njihovu raspodjelu. Roulsov glavni razlog za usmjeravanje na primarna dobra je normativan a ne praktiki. Roulsov princip za raspodjelu prihoda i bogatstva zove se princip razlike i moe omoguiti masovnu redistribuciju ali ne smije biti egalitaran. Osnovni zahtjev je da distributivna ureenja djeluju u koristi onih koji su na dnu drutvene ljestvice.Pluralni angamani i prioriteti Svaka politika ema koja afirmie viestruke angamane dovodi do unutranje tenzije ako su osnovni nalozi tih angamana nespojivi. U sluaju konflikata izmeu njih mi treba da se rukovodimo onim to je vanije. Lok smatra da svako ima pravo na koritenje zajednike zemlje koje ima dovoljno za sve te on daje prioritet prednosti nad pravilom efikasnosti. Roulsov zahtjev je da distributivni aranmani djeluju u korist onih koji se nalaze na dnu drutvene ljestvice.Granice hipotetikih ugovoraSvaka politika teorija poiva na predpostavkama o ljudskoj psihologiji i nainu kauzalnog djelovanja svijeta pa je jasno da te pretpostavke imaju veliki udio u kontraverzama prisutnih u raspravama o hipotetikom drutvenom ugovoru. Ono to pokree razlike nije opredjeljeno za individualnu autonomiju u emu se svi slau ve su to njihove razliite pretpostavke o ljudskoj psihologiji i nainu na koji drutveni svijet kauzalno djeluje.Preispitivanje moralne proizvoljnostiRouls smatra da ljudske sposobnosti poput drugih resursa treba posmatrati kao drutvena dobra za odreene ciljeve. Prema shvatanju socijalizaciji sposobnosti, ljudske sposobnosti gube nezavisan moralni interes. Prema njemu ljudske sposobnosti potencijalno se mogi shvatiti kao predmeti distributivne pravde. On tvrdi djelotvornost kojom ljudi koriste resurse nije relevantna za odluivanje kako da se ti resursi raspodjele. On pretpostavlja da se o ljudskim sposobnostima moe misliti kao resursima ali ipak postoje dva naina kako on izbjegava implikaciju ovoga: iako su sposobnosti resursi, pa prema tamo legitimni predmeti distributivne pravde njih ipak treba shvatiti razliito od nezavisnih materijalnih resursa. On smatra da mi ne trebamo da teimo da ih raspodjelimo pravilno. Drugi nain izbjegavanja implikacija je razlikovanje nae koncepcije linosti od koncepcije u kojoj ona ivi. Na ovaj nain zadrava ideju individualnih prava i odgovornosti u okviru socijalizacije i sposobnosti.

Antiprosvjetiteljska politika

Oni ne vjeruju da ce progres utemeljen na nauci dovesti do veeg ljudskog poboljanja i individualne slobode. Za antiprosvjetitelje prosvjetiteljska vejra u nauni progres predstavlja opasnu obmanu. Protiv njega oni istiu potrebu za prihvatanjem datih ogranienja i usvajanjem politikih ureenja i naina ponaanja koji ve generacijama, ak vijekovima postoje.

Berkovsko shvatanje

Irac Edmund Berk je imao katoliki senzibilitet po kome autoritet tradicije sainjava sr hrianske vjere i ponaanja. To je u velikoj suprotnosti Lokovom idealu stvaranja sa njegovim naglaskom u suverenost svaijeg linog i subjektivnog odnosa prema Bogu i njegovov koncepcijom ljudi kao minijaturnih Bogova sve dok ne prekre zabrane prirodnog zakona. Berk je prezirao svaki oblik egalitarizma. Za njega poduhvat usmjereni na usavravanje ljudi osueni su na neuspjeh po svoj prilici i na katastrofu. On smatra da iako nasljeene institucije sadre mnogo pogrenog ne postoji razlog da mislimo da e njihovo ukidanje dovesti do manje pogrenih institucija. On je vjerovao da ouvanje jednog nesavrenog naslijedjenog svijeta jo veih nesavrenosti za koja su ljudska bia slobodna je glasni zadatak ljudskih voa. On je bio antipopulista. Proslavio se svojom tezom da je dunost lana parlamenta prema onima koje predstavlja da zadri svoje miljenje uprkos tome top se ono ne poklapa sa njihovim stavovima. On je bio spreman da podri politiku opciju, ak i revolucionarnu da se ouvaju naslijeena prava i slobode u situaciji kada su ugroena. Berk je vjerovao da je moral ukorijenjen u bezvremenim principima hrianske vjere ali je politika prava i slobode shvatao kao trone graanske tvorevine, djelo mnogih generacija. Smatrao je da ih stalno ugroavaju mnoge sile posebno intelektualci koji smatra da dre kljueve poboljanja u drutvu.

Protiv prosvjetiteljske nauke

Berkovsko shvatanje je upravo shvatanje a ne teorija (konzervativac). Po Rotiljevom miljenju razmiljanje o saznanju kao neemu to predstavlja problem o kome mi trebamo imati teoriju, potpuno je pogreno. Ova opsesija temeljnim pitanjim poela je Dekartovim izumom svijesti , oblasti u kojoj je mogue postii izvjesno pouzdano saznanje. Ovaj projekat nazvan epistemologija doveo je do Kantovog cilja izvoenja psihologije na siguran put nauke.

Odbacivanje ranog ili zrelog prosvjetiteljstva?

Rorti i drugi postmodernisti brzo prelaze sa uvjerljive kritike ranoprosvjetiteljske opsjednutosti pouzdanim saznanjem i potpuno odbacivanje ideje po kojoj nauka moe i treba da tei postizanju istine koja e biti pouzdanija od mnijenja, konvencija praznovjerja i tradicije. Rorti definie istinu preko drutvenog konsenzusa kao rezultata konverzacionog sporazuma. On smatra da filozofiju trebamo zamijeniti hermeneutikom, pa da se zadovoljimo interpretativnim diskursom koji konverzaciju odrava u ivotu. Rorti nije u stanju rijeiti problem dubokog neslaganja izmeu razliitih kultura. On odbacuje traganje za temeljnim izvjesnostima. Prihvatanje falibilizma je prihvatanje naune svijesti zrelog prosvjetiteljstva i poiva na kritikom stavu prema svim pretenzijama na saznanje, prema ovom shvatanju nauka napreduje ali ne preko poveanja izvjesnosti ve preko njegovog uveanja. Wbber je primjetio da ono to odvaja naunika od drugih vrsta intelektualnih djelatnika injenica da i najbolji naunik oekuje da njegovo djelo bude prevazieno. Rortijeva nesposobnost da uvidi srednji prostor izmeu shvatanja nauke u ranom i zrelom prosvjetiteljstvu ilustrovana je od strane mislioca Djuija. Djuji je odbacivao traganje za temaljnom izvjenou. Njegovo shvatanje se razliku od Rortijevog u dva aspekta: 1. Nije bio protiv razmiljanja o temeljnim pitanjima, ali je smatrao da ona treba uvijek da bude u kontekstu pokuaja razumijevanja odreenih i konkretnih problema, 2. Djui smatra da je progres u nauci i politici mogu zajedno sa progresom saznanja. On zastupa evolucionistiko shvatanje po kome se zajedno sarazvojem ljudskog iskustva odbacuju neadekvatna i usvajaju adekvatna uenja. Ma koliko Djuijevo shvatanje o dejstvu nauke na politiku djelovalo naivno, potpuno je oigledno da on, mada bio fabilista, smatrao da nauno saznanje moe i treba da vodi ka poboljanju ljudskih stvari. I da je odbacivao moralizam kao i slijepo praznovjerje kao temelj za ljudsku interakciju. U tom pogledu on je nesumljivo bio prosvjetiteljski mislilac ije tenje pokazuju vie slinosti sa utilitaristikim i marksistikim aspriracijama prema zamjeni politike nego sa postmodernistikim odbacivanjem prosvjetiteljskog projekta u korist hermeneutikog metoda utemeljenog u prihvatanju normi koje sluajno vae u nekoj kulturi.

Ostale primjedbe na mogunost drutvene nauke

Mnogi koji ne prihvataju postmodernizam ipak su skeptini prema mogunosti nauke da prui znaajna saznanja o politici. 1. Neki tvrde da je drutvena nauka nemogua jer njen predmet je u najvanijem dijelu proizvod ljudskog jezika (inovi kao su obeavanje, davanje diploma i druge djelatnosti u kojima rei znai uiniti). U svakom sluaju performativna ili djelatna dimenzija jezika po sebi nije prepreka za nauna ispitivanja ljudskog ponaanja. 2.varijanta skepticizma u pogledu mogunosti moe se nazvat voluntaristikom. Odnosi se na injenicu da relevantni predmet ispitivanja ukljuuje postupke institucije koji zavise od bia obdarenih slobodnom voljom. Danas se predvianje smatra jednim od glavnih naina za provjeru hipoteza to znai da je mogunost drutvene nauke trajno ugroena postojanjem slobodne volje. Pripadnici raznih kola zastupaju zajedniki stav da je nauka u sutini jedan empirijski poduhvat, da napreduje kroz odbacivanje neuspjenih teorija, sve njene teze su podlone ispravljanju i da iz tog razloga privremeno i pouzdano saznanje ljudskog svijeta u principu nije manje dostupno nego to je dostupno pouzdano saznanje neljudskog svijeta. Sticanje boljih uvida u politiku stvarnost potisnule je druge ukorjenjene predrasude.( od neefikasnosti koja proizilazi iz politike federalnih dotacija u demokratskim skuptinama do rentijerskog ponaanja vanih dravnih slubenika, i do teza da su novana izdavanja za demokratske vlade u svojoj sutini inflatoma) Moemo uspostaviti tezu po kojoj greke i ogranienja politike nauke nisu dokaz shvatanja da je kumulativni napredak u zanju o politici nemogu. Otkria politologa poput rezultata o bilo kojoj empirijskoj nauci uvijek su privremena, ispravljiva i podlona promjenama. Prvo nova pitanja stalno se pojavljuju u politici kao rezultat promjenjivih okolnosti, drugo u politici e uvijek biti ljudi koji nastoje da izvuku dobit iz skrivanja istine i ouvanja ideologija nespojivih sa naunim angamanom- ako ne i otvoreno neprijateljskim prema njemu. Posveenost nauci ukljuuje odbacivanje metoda autoriteta i efikasnosti kao i spremnost da se sve teze podvrgnu kritikom ispitivanju u svjetlu dostupne empirijske evidencije. Ako odbacimo ideju da istina postoji i da se moe nai onda je teko pronai mjerilo na osnovu koga smatramo da je jedna vrsta politike prakse ili reima bolja od druge. To znai da se bez prihvatanja neke mogunosti istinitog saznanja o politici ne mogu pronai zadovoljavajua mjerila za procjenu politikog legitimiteta. Potinjavanje prava zajednici

Otpor prosvjetiteljskom opredjeljenju ide pod ruku sa antipatijom prema njegovom politikom usmjeravanju na prava pojedinca. Ovo je takoer utemeljeno u neo-berkovskom shvatanju. Berk je bio zapanjen shvatanjem da se praba mogu shvatati kao normativni graevinski blokovi politike, on je dunost stavljao iznad prava. Meu komunitariste spadaju teoretiari koji se meusobno razlikuju ali dijele zajedniku privrenost ideji da su zajednice u kojima se ljudi raaju izvor politikih zakona koje priznaju a u nekim formulacijama ak i izvori njihovog entiteta kao pojedinca. Kolektivne norma i potupanja konstituiu pojedince prema tejlorovoj frazi izvori naeg ja- pojedinci onakvi kakvi jesu ime misli da kolektivne norme i postupanja ivotu pojedinca daju smisao i vrijednost. Komunitaristiko shvatanje razlikuje se od dosadanjih prosvjetiteljskih shvatanja u dva pogleda: prvo ovo shvatanje ukljuuje sklonost prema onome to bi se moglo nazvati kolektivistikom teleologijom (njegovi zastupnici dobro vide kao kolektivno dato olieno u razvojnim tradicijama i praksama politikih zajednica). Druga karakteristika antiprosvjetiteljske osobine komunitaristikog pogleda na svijet: to je njegov naglasak na psiholokim dimenzijama identifikacije i angamana koji se ne temelje na razumu i njegovim zahtjevima. Stav koji se ovdje zastupa je da je besmisleno razmiljati o principima i obavezama a ne uzeti u obzir nain na koji ih ljudi stvarno doivljavaju. Volcer smatra da e kritika prije pokrenuti srca i svijest ako afirmie vrijednosti onih kojima se obraa. Ovo shvatanje razlikuje se od utilitaristikog shvatanja po kome ljudi svoje preferencije