Elektronično izdanje časopisaGeotermalna energija i njezin potencijal u vremenu energetske diverzifikacije i tranzicije Republike Hrvatske 56 ... konvencionalna ležišta geotermalnih

plinosnovana 1993.

www.hsup.hr

ISSN 1333 - 1132 BROJ 3 - GODINA XIX.

RUJA

N 20

19.

OSVRT GLAVNOG UREDNIKA str. 4

OSVRT NA 17. DAN PLINAstr. 6

PLINACRO DOBITNIK HRVATSKE VELIKE NAGRADE

SIGURNOSTI ZA PROJEKT NADZORNO-OPERATIVNOG

CENTRA (NOC) str. 10

JUBILARNI 35. MEĐUNARODNI ZNANSTVENO-STRUČNI

SUSRET STRUČNJAKA ZA PLIN - POZIV AUTORIMA

str. 12

SVEČANO OTVORENA PRVA HRVATSKA PUNIONICA

UKAPLJENOGA PRIRODNOG PLINA U OKVIRU EUROPSKOG

PROJEKTA BLUE CORRIDOR I PROGRAMA CEF TRANSPORT

str. 27

MOGUĆNOSTI RAZVOJA PLINSKOGA TRANSPORTNOG SUSTAVA U OKVIRU BUDUĆE STRATEGIJE ENERGETSKOG

RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE DO 2030. GODINE S POGLEDOM NA 2050. GODINU

str. 39

UTJECAJ OPĆE UREDBE O ZAŠTITI PODATAKA (GDPR)

NA PRIMJENU TEHNOLOGIJE BLOCKCHAIN U ENERGETICI

str. 52

GEOTERMALNA ENERGIJA I NJEZIN POTENCIJAL U VREMENU ENERGETSKE

DIVERZIFIKACIJE I TRANZICIJE REPUBLIKE HRVATSKE

str. 56

SURADNJA HSUP-a S VAŽNIM DOMAĆIM IMEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA I INSTITUCIJAMA

Hrvatska stručna udruga za plin, izdavač znanstveno-stručnog časopisa Plin, specijaliziranog za plinsko gospodarstvo i energetiku, zadnjih je godina uspjela ostvariti i proširiti međunarodne kontakte sa sličnim udrugama i organizacijama i trenutno surađuje sa:

Međunarodnom plinskom unijom (IGU), međunarodnom organizacijom koja podržava kontinuirani globalni razvoj proizvodnje, marketinga i primjene plina

Tehničkim fakultetom za primjenjenu termodinamiku, Sveučilište u Hamburgu, Njemačka

kompanijom INA-Industrija nafte d. d. i tvrtkom iz INA Grupe: STSI d. o. o.

operatorom plinskoga transportnog sustava Republike Hrvatske, kompanijom Plinacro d. o. o.

HERAoperatorom podzemnog skladišta plina Republike Hrvatske, kompanijom PSP d. o. o.

Hrvatskom energetskom regulatornom agencijom

tvrtkom Crodux plin d. o. o., za distribuciju i opskrbu ukapljenog naftnog i prirodnog plina

Hrvatskom komorom inženjera strojarstva

vodećim tehničkim i znanstvenim b2b-časopisom za sve aspekte istraživanja, proizvodnje, distribucije i korištenja prirodnog plina

MET Croatia Energy Trade d.o.o.

izdavačkom kućom i organizatorom događanja NGV Communications Group iz Argentine

Inženjeringom za naftu i plin

stručnim časopisom Gas for energy, specijaliziranim za inteligentne plinske tehnologije, infrastrukturu i primjenu

portalom koji promiče ekonomična, ekološka, plinovita motorna goriva.

PLIN - broj 4, godina XIX, prosinac 2019.SAD

RŽAJ

4plin - broj 4 - godina XIX - prosinac 2019..

Časopis plin

IMPRESUM

UREDNIŠTVO

Glavni i odgovorni urednik:

doc. dr. sc. Dalibor Pudić, dipl. ing.tel.: 01/6189-595;e-pošta: [email protected]

Zamjenik glavnog urednika:

prof. dr. sc. Eraldo Banovac, dipl. ing.Urednik:

prof. dr. sc. Miljenko Šunić, dipl. ing.tel.: 01/6189-595, 01/4621-468;e-pošta: [email protected]

Članovi:

Srećko Ezgeta, dipl. ingLaslo Farkaš Višontai, dipl. ing. mr. sc. Igor Grozdanić, dipl. ing.mr. sc. Davor Matić, dipl. ing.doc. dr. sc. Darko Pavlović, dipl. ing.dr. sc. Gordana Sekulić, dipl. oec.Sabina Škrtić, dipl. oec.Ivan Topolnjak, ing.

SAVJET ČASOPISAdr. sc. Franc Cimerman, dipl. ing. (Plinovodi, Slovenija) prof. dr. sc. Igor Dekanić, dipl. ing. (RGNF) Anita Dubravica Baričević, MBA (CPH) Davor Horvat, dipl. ing. (Termoplin) Nenad Hranilović, mag. oec. (Međimurje-plin) izv. prof. dr. sc. Anica Hunjet, dipl. ing. (Sveučilište Sjever) Tomislav Jureković, dipl. ing. (HERA) dr. sc. Stevo Kolundžić, dipl. ing. prof. dr. sc. Dražan Kozak, dipl. ing. (Sveučilište u Osijeku) prof. dr. sc. Jurij Krope, dipl. ing. (Univerza Maribor)Ivan Meandžija, dipl. ing. dr. sc. Berislav Pavlović, dipl. ing. (GPZ)prof. dr. sc. Željko Požega, dipl. oec. (Ekonomski fakultet u Osijeku) Zoran Pull, dipl. ing. (HEP Osijek) prof. dr. sc. Damir Rajković, dipl. ing. (RGNF)Dejan Šoć, dipl. ing. Predstavnici industrije:Dalibor Crnić, dipl. ing. (Vaillant)Zoran Novaković (Eko fluid) Želimir Zlatić, dipl. ing. (Berhe)

Tehnički urednik:Zoran Dojčinović, dipl. ing.

Lektura: Neda ErdeljacTisak:

Naslovnica:

Izdavač:HRVATSKA STRUČNA

UDRUGA ZA PLIN

Heinzelova 910 000 Zagrebtel: 01/6189-595faks: 01/4636-735e-pošta: [email protected]: www.hsup.hr

OSVRT GLAVNOG UREDNIKA4

AKTUALNOSTI

IZ HRVATSKE STRUČNE UDRUGE ZA PLINOsvrt na 17. Dan plina 6

Plinacro dobitnik Hrvatske velike nagrade sigurnosti za projekt Nadzorno-operativnog centra (NOC) 10

JUBILARNI 35. MEĐUNARODNI ZNANSTVENO-STRUČNI SUSRET STRUČNJAKA ZA PLIN - poziv autorima 12

Impresije o Danu plina Hrvatske stručne udruge za plin 16

Pariški Porte de Versailles ugostio je jedinstveno događanje usmjereno k tranziciji energetskog sektora 17

Komentar: Održiva ambicioznost energetskih i klimatskih planova 22

Izašla iz tiska brošura „Sigurna i efikasna uporaba dimovodnih instalacija”,HSUP, 3. izdanje 23

Izašla iz tiska „Tehnička pravila za projektiranje, izvođenje, uporabu i održavanje plinskih instalacija”, HSUP – P 600, 2. izdanje 24

OBJAVE - NAJAVEOdržana konferencija Hlađenje na plin o novim perspektivama uporabe plina za hlađenje u Dalmaciji 25Svečano otvorena prva hrvatska punionica ukapljenoga prirodnog plina u okviru europskog projekta Blue Corridor i programa CEF transport 27

PRENOSIMO

IZ MEDIJANordijske zemlje grade mrežu od 50 punionica UPP-om 35

Prema francuskoj studiji, bioplin je najbolje pogonsko gorivo za poboljšanje kvalitete zraka 36

Reli „Plavi koridor – Plin u motore 2019.” uspješno završio u Sankt Peterburgu 37

STRUČNI RADOVIMogućnosti razvoja plinskoga transportnog sustava u okviru buduće Strategije enegetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu 39Utjecaj Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) na primjenu tehnologije blockchain u energetici 52Geotermalna energija i njezin potencijal u vremenu energetske diverzifikacije i tranzicije Republike Hrvatske 56

PITANJA IZ PLINSKE PRAKSE

Akcija „Spriječimo otrovanje ugljičnim monoksidom u svojem domu" 67

Pokrovitelj ovoga broja časopisa Plin u elektroničkom (online) izdanju:

5

OSV

RT G

LAVN

OG

URE

DN

IKA

plin - broj 4 - godina XIX - prosinac 2019.

Na početku uredničkog osvrta želim naglasiti da su ovu godinu u sferi energetske politike obilježila dva vrlo važna dokumenta: „Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu“ i „Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. do 2030. godine“. Hrvatska stručna udruga za plin zalagala se u javnim raspravama koje su održane proteklih mjeseci da plin bude prihvaćen kao važan energent razdoblja energetske tranzicije na putu do ostvarenja vizije niskougljične ekonomije. Međutim, trebat će uložiti još mnogo napora kako bi plinsko gospodarstvo u sljedećem razdoblju ostvarilo poziciju važnog čimbenika održivog razvoja Republike Hrvatske.

Dana 15. listopada 2019. godine održane su radna i svečana sjednica Skupštine Hrvatske stručne udruge za plin i proslava 17. Dana plina. Opširnije izvješće s tog skupa obuhvaća prezentiranu aktualnu problematiku plinskog sektora, kao i svečani dio skupa na kojemu su dodijeljene nagrade osobama zaslužnim za razvoj plinskoga gospodarstva u Republici Hrvatskoj. Dugogodišnji član Hrvatske stručne udruge za plin dr. sc. Stevo Kolundžić iznio je svoje impresije o Danu plina, osvrnuvši se na aktualnosti u plinskom sektoru.

Kao što smo već najavili, jubilarni 35. Međunarodni znanstveno-stručni susret stručnjaka za plin održat će se u Opatiji od 6. do 8. svibnja 2020. godine. Pozivamo sve zainteresirane da u okviru predloženih tematskih cjelina i posterske sekcije pronađu svoj profesionalni i stručni interes te da svojim znanstvenim i stručnim radovima pridonesu kvaliteti i uspješnosti ovoga važnog skupa. Očekujemo da će, s obzirom na nove strateške dokumente i regulativu, predložene panel-diskusije na 35. Međunarodnom znanstveno-stručnom susretu stručnjaka za plin pobuditi zanimanje zbog aktualnih tema o upotrebi plina u tranzicijskom razdoblju i razvoju tržišta plina. Nadalje, izložba plinske opreme i tehnologije

pokazat će postignuća brojnih izlagača iz zemlje i inozemstva i pružit će priliku za poticajne poslovne razgovore.

Anita Dubravica Baričević izvještava o zaključcima međunarodnog kongresa i sajma European Utility Weeek i POWERGEN Europe, koji se nedavno održao u Parizu, a usmjeren je k tranziciji energetskog sektora. Prenosi komentare i reakcije pojedinih globalnih i europskih plinskih strukovnih udruženja na najnoviju odluku Europske investicijske banke (EIB) o obustavi financiranja projekata vezanih uz fosilna goriva do kraja 2021. godine te neke od važnih poruka Međunarodne energetske agencije (IEA) iz tek objavljenog izvješća World Energy Outlook 2019.

U ovom broju časopisa Plin iz medija prenosimo nekoliko zanimljivih priopćenja. Tako možemo doznati da uspješne europske zemlje razvijaju potrošnju plina u prometu i grade pripadajuću infrastrukturu, prihvaćajući plin kao ekološki prikladno gorivo. Naime, Finska, Švedska i Norveška dobit će mrežu od 50 punionica UPP-om za teška teretna vozila radi smanjenja sadašnjih razina emisija, a bit će uključen i ukapljeni bioplin. Nadalje, Francuski institut za naftu i nove energije (IFPEN) naglasio je u svojoj studiji važnu ulogu bioplina pri dekarbonizaciji prometa. Ta studija uspoređuje ugljični otisak za vrijeme cijeloga vijeka trajanja vozilâ na stlačeni prirodni plin (SPP) i onih na biometan u odnosu prema dizelskim, benzinskim i električnim vozilima te zaključuje da je biometan najbolja opcija prijevoza glede očuvanja kvalitete zraka.

Reli „Plavi koridor – Plin u motore 2019.“ koji je prošao i Republikom Hrvatskom, o čemu smo detaljno pisali u prošlom broju časopisa Plin, stigao je do svojega krajnjeg odredišta u Sankt Peterburgu. Ceremonija zatvaranja održala se u okviru 9. Međunarodnoga plinskog foruma uz prisutnost najviših predstavnika kompanija Gazprom i Uniper Global Commodities SE, glavnih sponzora karavane.

OSVRT GLAVNOG UREDNIKA

6

OSVRT G

LAVNO

G U

REDN

IKA


U Opatiji je u srijedu 23. listopada 2019. godine održana dodjela Hrvatske velike nagrade sigurnosti 2019. Na svečanosti je Plinacru za projekt njegova Nadzorno-operativnog centra (NOC) uručena nagrada u kategoriji najreprezentativnijeg projekta sigurnosti sustava. Čestitamo!

U ovom broju izvještavamo i o konferenciji „Hlađenje na plin“ koja je održana u šibenskom hotelu Amadria Park. Na konferenciji su razmatrane mogućnosti uporabe plina za hlađenje i klimatizaciju. Konferenciju je uspješno organizirala tvrtka EVN Croatia Plin s partnerima.

Također, izvješćujemo o svečanom otvaranju prve punionice UPP-a tvrtke Butan plin u Rijeci, čijom izgradnjom Republika Hrvatska započinje implementaciju Direktive 2014/94/EU o uspostavi infrastrukture alternativnih goriva.

Autori Robert Bošnjak, Florijana Đedović i Marijan Svjetličić u svojem radu „Mogućnosti razvoja plinskoga transportnog sustava u okviru buduće Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu“ upozoravaju na promjene koje se očekuju u razvoju pravnog okvira, organizaciji sektora, poslovanju tvrtka, upravljanju sustavima, primjeni novih tehnologija, izgradnji nove infrastrukture i jačanju položaja kupaca energije. Poštujući smjernice iz zajedničke energetske i okolišne politike EU-a, osnovni uzrok očekivanih promjena jest potreba smanjenja emisije stakleničkih plinova iz energetskog sektora kao dio napora pri usporavanju globalnih klimatskih promjena. Autori opisuju i analiziraju učinke navedenih promjena, važnih za razvoj tržišta plina i analiziraju izazove za plinski transportni sustav koje će očekivani razvoj implicirati.

U današnje vrijeme, koje karakterizira rast potrošnje energije, države nastoje postići sigurnost opskrbe energijom i što veću energetsku neovisnost. Problematika sigurnosti opskrbe energijom postaje još složenija kada se u analizu uključe značajke klimatskih promjena i energetska tranzicija. U tom kontekstu autori Dražen Tumara i doc. dr. sc. Darko Pavlović u radu „Geotermalna energija i njezin potencijal u vremenu energetske diverzifikacije i tranzicije Republike Hrvatske“ naglašavaju da obnovljivi izvori energije, uz energetsku efikasnost i dekarbonizaciju plina, čine vrlo važan element energetske sigurnosti, održive energetike i ublažavanja klimatskih

promjena. Bitan korak pri osiguranju energetske neovisnosti jest analiza mogućih izvora energije na vlastitom tlu. S obzirom na relativno skromne rezerve fosilnih goriva i proces dekarbonizacije, treba razmotriti mogućnosti za iskorištavanje obnovljivih izvora energije. Uz hidroenergiju, biomasu, energiju vjetra i sunca treba uključiti i geotermalnu energiju. Istraživanja provedena tijekom prošlog stoljeća pokazala da su uz konvencionalna ležišta geotermalnih fluida važni resursi geotermalne energije i ležišta bez fluida (ali s povišenim temperaturama) te nekonvencionalna ležišta prirodnog plina otopljenog u geotermalnoj vodi. Upotreba geotermalne energije ima brojne prednosti u pogledu održivog energetskog razvoja, pri čemu se može ostvariti multiplikacijski učinak za gospodarstvo Republike Hrvatske.

Autori Marija Bošković Batarelo, LL. M. i Domagoj Bodlaj u radu „Utjecaj Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) na primjenu tehnologije blockchain u energetici“ upozoravaju na sve veću primjenu te tehnologije u energetici, pogotovo u obliku pametnih ugovora (engl. smart contracts). Ti su ugovori programski kodovi koji određuju pravila i pojedinosti određenog ugovornog odnosa. Kada se ispune uvjeti između ugovornih strana, automatski se i transparentno provode transakcije ili zapisi u skladu s programskim kodom. Mogući načini primjene pametnih ugovora u plinskom gospodarstvu jesu sklapanje i praćenje ugovora o inženjerskim radovima, nabavi i gradnji (EPC). Autori smatraju da se može postići određeni kompromis između zaštite osobnih podataka i tehnologije blockchain, i to s pomoću privatnih blockchaina (engl. permissioned blockchains). U radu prikazuju kako se procjenjuje učinak na zaštitu podataka te kako se privatni blockchain usklađuje s GDPR-om.

Radi prijeko potrebne sigurnosti uporabe plina Dubravko Duvančić i u ovom broju razrađuje pitanja vezana uz sprječavanje otrovanja ugljičnim monoksidom u kućanstvima.

Na kraju, svim članovima Hrvatske stručne udruge za plin, pokroviteljima, podupirateljima, suradnicima i poslovnim partnerima, kao i svim čitateljima časopisa Plin želimo čestit Božić i mnogo uspjeha u 2020. godini.

predsjednik Hrvatske stručne udruge za plindoc. dr. sc. Dalibor Pudić

IZ HRVATSKE STRUČNE UDRUGE ZA PLINA

KTU

ALN

OST

I

7 plin - broj 3 - godina XIX - prosinac 2019.

OSVRT NA 17. DAN PLINA

Zagreb, 15. listopada 2019. – Radna i svečana sjednica Skupštine Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP) i proslava 17. Dana plina tradicionalno su okupile mnogobrojne sudionike plinskog tržišta i pobudile zanimanje medijskih kuća. Svečanost je obilježena u zgradi tvrtke INA – Industrija nafte d. d., Avenija Većeslava Holjevca 10 u Zagrebu. Tvrtka INA – Industrija nafte d. d. ujedno je bila i sponzor događaja. Skupu je prisustvovalo oko 200 stručnjaka iz plinskoga gospodarstva i energetike: predstavnici brojnih institucija, direktori, ravnatelji, predsjedni-ci uprava energetskih tvrtka, sveučilišni profesori te predstavnici medija. Aktualni izazovi plinskog sek-tora te razvoj i uloga plina u budućnosti bili su teme koje su činile okosnicu ovog skupa. Podnesen je fi-nancijski izvještaj za 2018. godinu, a prihvaćeni su i plan rada i financijski plan HSUP-a za 2020. godinu.

Na početku sjednice predsjednik HSUP-a doc. dr. sc. Dalibor Pudić prokomentirao je protekle događaje u plinskom sektoru te nabrojio aktivnosti HSUP-a iz prošle i tekuće godine.

Skup je pozdravio pomoćnik ministra g. Zvonimir Novak iz Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, koji je rekao da Ministarstvo vrlo pomno prati sva događanja u energetskom sektoru Republike Hrvatske, a osobito kapitalne investicije u energetici koje otvaraju nova radna mjesta i utječu na konkurentnost i razvoj poduzetništva. U tom je kontekstu istaknuo važnost izgradnje terminala UPP-a na otoku Krku.

G. Danijel Žamboki, pomoćnik ministra iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, nadovezao se informacijama da građevinski sek-tor od 2020. godine očekuju velike promjene, a os-obito u vezi s ispunjavanjem europskih Direktiva o energetskoj učinkovitosti. Također, svi novi projek-ti bit će usklađeni s novom regulativom, a posebno je apostrofirao aspekt zgradarstva i povećan udio vlastite proizvodnje energije iz obnovljivih izvora u novim višestambenim jedinicama

G. Domagoj Validžić, pomoćnik ministra iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike, istaknuo je da je pri kraju izrada dvaju, za energetiku i zaštitu okoliša važnih dokumenata: „Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu“ i „Integriranog energetsko-klimatskog plana“. Naglasio je da će plin kao energent i dalje imati važnu ulogu u tranziciji prema dekarboniziranom gospodarstvu i energeticii. O prijedlogu Strategije uskoro će se, najavio je, izjasniti Vlada, a dokument će biti poslan u Sabor na prihvaćanje.

8


KTUA

LNO

STI

plin - broj 4 - godina XIX - prosinac2019.

Nakon javne rasprave Ministarstvo će do kraja godine dovršiti Integrirani energetsko-klimatski plan i poslati ga Europskoj uniji na prihvaćanje. Provedbom plana trebaju se postići vrlo ambiciozni ciljevi sve veće uporabe obnovljivih izvora energije i povećanja energetske učinkovitosti. Europska komisija planira daljnje postrožavanje svojih ciljeva radi ublažavanja globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena. Republika Hrvatska morat će izmijeniti i nekoliko energetskih zakona da bi ih uskladila s europskim propisima, rekao je pomoćnik ministra g. Validžić te najavio novi premijski sustav za poticanje obnovljivih izvora.

U uvodnom izlaganju Tomislav Jureković, dipl. ing., predsjednik Upravnog vijeća HERA-e, iznio je najnovije poglede i poruke novog saziva Europske komisije u pogledu statusa i budućnosti prirodnog plina kao energenta u tranzicijskom razdoblju prema niskougljičnom gospodarstvu. Istaknuo je važnost uloge koju će Republika Hrvatska imati svojim predsjedanjem početkom sljedeće godine. Govorio je o izazovima europske dekarbonizacijske energetske politike kojoj fosilna goriva više nisu prihvatljiva pa je vrlo neizvjesna i buduća pozicija prirodnog plina na razini EU-a. U novom političkom okviru EU-a od 2019. do 2024. predviđeno je, uz ostalo, donošenje prvog europskog zakona o klimi kao investicijskog plana za održivu Europu. Iskazani su još ambiciozniji ciljevi za 2030. g.: smanjenje emisija stakleničkih plinova za 55% u odnosu prema referentnoj 1990. Već je, primjerice, predviđeno da mjerodavni novi članovi Europske komisije u roku od 100 dana predlože tzv. European Green Deal. Međutim, plin u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, i dalje ima dobar položaj i vrlo solidnu tržišnu poziciju te će kao fosilni energent koji je najmanje štetan za okoliš imati važnu ulogu u tranziciji prema klimatski neutralnoj ekonomiji. Ipak, u plinskom sektoru ostaje dilema jer još nije poznato kakva će biti njegova uloga u četvrtom energetskom paketu EU-a u kojem će prvenstvo imati električna energija, a dodatno će jačati pozicije

obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. Naglasio je važnost uloge koju će Republika Hrvatska imati svojim predsjedanjem EU-om u prvoj polovici sljedeće godine te napomenuo da će RH predsjedati i radnom grupom Vijeća EU-a za energiju, što je prilika da se na dnevni red stave i teme o položaju i budućnosti plina. Plinskom je sektoru poručio da se treba što aktivnije uključiti u rasprave tijekom tog razdoblja i izboriti se za prostor u afirmaciji i realnoj održivosti plina u budućnosti.

Antonija Glavaš, dipl. oec., članica Uprave i izvršna direktorica za uvoz, trgovinu i opskrbu plinom tvrtke Prvo plinarsko društvo, osvrnula se na različite modele ugovaranja plina s obzirom na nepredvidivost cijena u proteklom razdoblju. Istaknula je da je trgovanje plinom postalo iznimno izazovno pa smatra da je tržište spremno za dugoročne ugovore uz plutajuću cijenu koja se veže uz plinske hubove.

Mirko Lukić, dipl. ing., glavni stručnjak za inženjering proizvodnog sustava iz tvrtke INA – Industrija nafte d. d., prikazao je doprinos domaće proizvodnje prirodnog plina u energetici RepublikeHrvatske i daljnje operativne planove tvrtke. Govorio je o prirodnom padu proizvodnje prirodnog plina te istaknuo da će se negativni trendovi najvjerojatnije nastaviti. INA ulaže u nova istraživanja i optimizira proizvodnju da bi se taj pad što više ublažio. Prošle


KTU

ALN

OST

I


godine proizvedeno je 966 milijuna m3 prirodnog plina, dok je u 2017. proizvedena 1,1 milijarda m3. Hrvatska je s nekadašnjih 60% plina iz domaće proizvodnje pala na 39% u 2018. Nastavi li se takav negativni trend, valja očekivati da će se vlastita proizvodnja smanjivati za 6 do 10% na godinu, osim ako se ne otkriju veće nove zalihe. INA i dalje proizvodi oko 39% primarne energije u Hrvatskoj pa u strukturi ukupne potrošnje, koja iznosi 198 PJ, na naftu i plin otpada 69 PJ, dok za usporedbu drvo i biomasa čine čak 48 PJ. INA će i dalje nastaviti s projektima EOR-a (utiskivanja CO2 u stara naftno-plinska polja čime se postiže dvostruka korist – povećanje proizvodnje i zbrinjavanje ugljičnog dioksida) na poljima Ivanić i Žutica. Zbog vrlo dobrih rezultata razmišlja se i o proširenju programa na širi dio kontinentalne Hrvatske – Posavinu i Podravinu kako bi se pridobile nove količine ugljikovodika. Ovu ogrjevnu sezonu obilježit će i početak proizvodnje na novome plinskom polju Vukanovec, a proizvodnja iz polja Gola Duboka bit će povećana za 10%. Izvijestio je o INA-inu novom otkriću ugljikovodika na polju Severovci u Podravini gdje će proizvodnja početi za nekoliko godina.

Josip Jovanovac, dipl. ing., rukovoditelj Službe tehnološkog upravljanja u tvrtki Plinacro objasnio je ulogu ugrađenih procesnih plinskih kromatografa za nadzor kvalitete plina i obračun energije u transportnom sustavu, čime će se poslovanje plinom podići na još višu razinu. Ta će investicija bitno olakšati operativnost svih sudionika plinskog tržišta na dnevnoj razini.

G. Marko Blažević, dipl. ing., direktor Sektora za razvoj plinskog poslovanja tvrtke HEP-Trgovina d. o. o. nabrojio je mnogobrojne izazove koji stoje pred plinskim sektorom s obzirom na pad domaće proizvodnje plina i neminovno povećanje uvoza, trendove isporuke plina prema EU-u u kontekstu geopolitičkih odnosa Rusije i Ukrajine i istek njihova ugovora o isporuci plina te stanje popunjenosti

skladišta plina u RH i u Europi. Nakon što je lani potrošnja plina u Republici Hrvatskoj pala za čak 9,1% ove su godine trendovi pozitivniji za prva tri kvartala koji pokazuju rast potrošnje od 4,9%, rekao je Blažević.

Trendovi u samodostatnosti plina iz vlastitih izvora loši su jer je lani iz domaće proizvodnje zadovoljeno samo 38% ukupne potrošnje, a sve ostalo činio je plin iz uvoza. U ovogodišnjem rastu potrošnje plina važnu ulogu ima HEP s potrošnjom većom za 5% nego u istome razdoblju lani, dok su industrijski kupci potrošili 8% više plina. Plinsko skladište Okoli trenutačno je popunjeno rekordnom količinom plina, a utiskivanje još traje.

Nakon stručnih izlaganja razvila se zanimljiva rasprava. Okupljeni stručnjaci istaknuli su da Republika Hrvatska stvara vrlo malene emisije CO2 (samo 0,05% u odnosu prema svijetu), pogotovo u odnosu prema velikim državama poput Kine (koja ima više od 25% svjetskog udjela), pa naša zemlja ne bi trebala radi zaštite okoliša zanemariti plin ili odustati od njega u planovima o svojoj energetskoj budućnosti. Također, naglašeno je da je u posljednjih desetak godina znatno povećana proizvodnja električne energije iz TE-a na ugljen (a u najbližem susjedstvu planiraju izgradnju novih kapaciteta) pa bi se najveći učinak i dobrobit za okoliš postignuli zamjenom ugljena plinom (u čemu je predvodnik SAD), a ne forsiranjem proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Zato je istaknuta nužnost zalaganja da se u operativnim provedbenim planovima Europske unije druga fosilna goriva što više zamijene plinom (dobri trendovi u Dalmaciji) jer će Republika Hrvatska imati terminal UPP-a i biti na izvoru opskrbe tržišta.

U svečanom dijelu proslave 17. Dana plina dodijeljena su priznanja i nagrade HSUP-a.

10


KTUA

LNO

STI


Posebno priznanje za aktivnosti pri medijskoj obradi tema o plinskom i energetskom gospodarstvu dodijeljeno je za 2019. godinu gđi Dorotei Lazanin Jelenc, dipl. iur., voditeljici Korporativnih komunikacija ENNA grupe i g. Bruni Krčeliću, mag. art., samostalnom stručnom suradniku za marketing i promociju u Korporativnim komunikacijama ENNA grupe.

Priznanje za sveobuhvatan uspjeh u poslovanju (menadžer godine) dodijeljeno je za 2019. godinu g. Damiru Pećušaku, dipl. oec., direktoru tvrtke HEP-Plin d. o. o. iz Osijeka.

Priznanje za doprinos razvoju obrazovanja i razvoju primjene prirodnog plina dodijeljeno je za 2019. godinu prof. dr. sc. Igoru Sutloviću, dipl. ing., redovitom profesoru na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.

Priznanje za poseban doprinos razvoju plinskoga gospodarstva u 2019. godini dodijeljeno je za 2019. godinu dr. sc. Nikoli Vištici, dipl. ing., članu Upravnog vijeća Hrvatske energetske regulatorne agencije.

Priznanje za posebne doprinose razvoju efikasnog istraživanja i proizvodnje nafte i plina dodijeljeno je za 2019. godinu g. Vladimiru Tišljaru,

dipl. ing., savjetniku za aktivnosti razrade u INA-i d. d., Razradi polja, Tehnologiji rudarskih radova.

Priznanje za životno djelo zbog iznimnih doprinosa razvoju plinskoga gospodarstva, struke, znanosti i obrazovanja u plinskoj struci dodijeljeno je za 2019. godinu prof. dr. sc. Miljenku Šuniću, dipl. ing., počasnom predsjedniku Hrvatske stručne udruge za plin.

Uime svih nagrađenih za 2019. godinu na završetku skupa zahvalio je prof. dr. sc. Miljenko Šunić, dipl. ing.


KTU

ALN

OST

I


PLINACRO DOBITNIK HRVATSKE VELIKE NAGRADE SIGURNOSTI ZA PROJEKT

NADZORNO-OPERATIVNOG CENTRA (NOC)

Plinacrov Nadzorno-operativni centar (NOC) dobitnik je ovogodišnje Hrvatske velike nagrade sigurnosti u kategoriji najreprezentativnijeg projekta sigurnosti sustava. NOC je jedan od najsuvremenije opremljenih centara tog tipa u

365 dana u godini nadgleda stanje sigurnosti na 50-ak Plinacrovih objekata smještenih diljem Hrvatske. Takva provedba središnjeg nadzora

reakciju pri incidentnim situacijama.

Na ovogodišnjoj svečanosti dodjele Hrvatske velike nagrade sigurnosti 2019., održanoj krajem listopada u Opatiji u nazočnosti najviših dužnosnika Ministarstva unutarnjih poslova i vodećih inozemnih i domaćih stručnjaka iz područja sigurnosti, Plinacru je za projekt njegova Nadzorno-operativnog centra (NOC) uručena nagrada u kategoriji najreprezentativnijeg projekta sigurnosti sustava. Nagradu je predsjedniku

Uprave Plinacra Ivici Araru uručio Alen Delić, potpredsjednik Hrvatske udruge menadžera sigurnosti (HUMS), utemeljitelja spomenute nagrade koja se dodjeljuje od 2011. godine, u ukupno 12 kategorija.

Plinacro je tijekom prethodnih nekoliko godina uložio oko 22 milijuna kuna u tehničku zaštitu, a ovogodišnji dovršetak NOC-a, investicije vrijedne oko 2 milijuna kuna, kruna je tih ulaganja. Riječ je o jednom od najsuvremenije opremljenih centara tog tipa u Hrvatskoj koji omogućuje da se 24 sata na dan, 365 dana u godini nadgleda stanje sigurnosti na 50-ak Plinacrovih objekata smještenih diljem Republike Hrvatske.

NOC je opremljen najsuvremenijom opremom i glavna je nadzorna točka iz koje se prate protuprovalni sustav, sustavi videonadzora, kontrole pristupa, perimetarske zaštite i ozvučenja na udaljenim lokacijama. Konkretno, provodi se nadzor statusa sustava, primaju alarmi s udaljenih lokacija te se, prema potrebi, upravlja udaljenim

12


KTUA

LNO

STI


sustavima i u skladu s utvrđenim procedurama upućuju nalozi za intervenciju ili daljnje djelovanje.

Osim toga, operater centra periodički virtualno obilazi sve nadzirane lokacije. Time se u realnom vremenu utvrđuju sve eventualne nepravilnosti ili opasnosti koje se mogu pojaviti na samom objektu ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Takva provedba središnjeg nadzora sustava tehničke zaštite objekata osigurava optimizaciju poslovanja tvrtke, podiže opće stanje sigurnosti

te skraćuje vrijeme potrebno za reakciju pri incidentnim situacijama. Ujedno, omogućeno je prikupljanje dodatnih informacija koje se, prema potrebi, mogu dijeliti s mjerodavnim državnim institucijama i rabiti za provjeru rada tehnoloških objekata.

Primajući nagradu, predsjednik Uprave Plinacra Ivica Arar izjavio je: „Iznimno mi je drago da su najeminentniji stručnjaci iz područja tehničke zaštite prepoznali Plinacrove napore u podizanju razine tehničke sigurnosti naših objekata i što je naš Nadzorno-operativni centar, tehnički i tehnološki visokosofisticirani dio Plinacrova sustava, prepoznat kao iznimno kvalitetan projekt koji pridonosi sigurnom i pouzdanom transportu prirodnog plina mrežom plinovoda dugačkom gotovo 2700 kilometara. Plinacrov transportni sustav, s dvije interkonekcije sa Slovenijom i Mađarskom, dio je većeg sustava Europske unije i to nameće održavanje iznimno visoke razine sustava tehničke zaštite radi čega je Plinacro u njega uložio znatna sredstva u posljednjih nekoliko godina.“

ČESTITAMO!

plppllplplplpllplplllplinininininnnininnnninnnnn - b- b- b- b- rojrojrojroojrojrojjjjojr 4 4444444 - g- g- g- godiodiodiodiod nananananaananananan XIXXIXIXXIXXXIXXXXXXXXXX XXIXX ---- proproprooproproproproopppp sinsinsinsinsinsinsinsinii ac2ac2ac22ac2ac2ac2aac 0101901019190191919199001919...


KTU

ALN

OST

I


IMPRESIJE O DANU PLINA HRVATSKE STRUČNE UDRUGE ZA PLIN

Mnogi stručnjaci koji prate zbivanja u energetici znaju da se već ustalila praksa obilježavanja Dana plina svake godine sredinom listopada. Početna je namjena tog događanja, koje se održava gotovo dva desetljeća, bila da svi sudionici i sredstva informiranja, a preko njih i građanstvo, dobe uvid u spremnost sustava opskrbe plinom u predstojećoj ogrjevnoj sezoni, i to izravno od tvrtka o kojima ovisi uredna opskrba tržišta tim energentom. Prateći uvodna izlaganja, ove sam godine stekao dvije osnovne, pozitivne impresije o promjenama u sustavu opskrbe. Valja istaknuti da odlična organizacija događanja i vrsni uvodničari nose zasluge. Ponajprije bih podsjetio da se godinama na svim skupovima čiji je nositelj bio HSUP izvješćivalo o problemima i nesigurnostima. Dakako, sjetimo li se smanjenja, odnosno prekida opskrbe ruskim plinom zbog spora između Rusa i Ukrajinaca u prošlom desetljeću, a to nije bio jedini uzrok neizvjesnosti, morali bismo se složiti da zabrinutost glede uredne opskrbe nije bila neopravdana. Izvješća o pouzdanosti transportne i skladišne infrastrukture također su bila važna, u prvom redu s obzirom na aktivnosti tvrtka koje su nositelji tih energetskih djelatnosti, ali i radi samog HSUP-a koji je uime svojih članica preuzimao komunikaciju s društvenom zajednicom. Ove godine – koju karakterizira puno skorašnjih promjena, a još više onih što tek predstoje na osnovi prilagodbe energetske strategije potrebama zaštite od klimatskih promjena i njezina usuglašavanja s europskim energetskim obvezama – slušali smo uvodničare (T. Jureković, A. Glavaš, M. Lukić, J. Jovanovac, M. Blažević) koji su iznosili svoja izlaganja na najvišoj mogućoj profesionalnoj razini. Baš kao što je i većina rasprava i komentara bila na jednako visokoj razini.

Uvodno izlaganje o temi naslova „Aktualni izazovi plinskog sektora“ održao je g. Tomislav

Jureković, predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) izvrsno strukturiranom prezentacijom s pregledom svih europskih pogleda na skorašnje promjene, a osobito one koje se tiču umreženih energenata i energija te obvezuju sve članice EU-a na njihovu primjenu tijekom sljedećeg desetljeća. Međunarodni sporazumi o zaštiti od klimatskih promjena i novije ocjene o povećanoj opasnosti za život na Zemlji traže i donose strože i urgentnije mjere kojima se namjerava oštro smanjiti ispuštanje CO2 u atmosferu. Te će mjere uvelike utjecati na sudbinu fosilnih energenata, pa i prirodnog plina koji je posljednjih dvadesetak godina bio na zastavi Međunarodne plinske unije (engl. International Gas Union – IGU) kao energent za premošćivanje dvaju energetskih doba (doba fosilne energije i onoga obnovljive energije). U posljednje dvije do tri godine mogli smo čitati i slušati o tome da će plin biti uklonjen i iz procesa pripreme hrane u našim kuhinjama. Činilo nam se to neprovedivim, pa i nepotrebnim pretjerivanjem. Autor ovih redaka ni danas nije uvjeren da čovječanstvo može sebi priuštiti takav „fundamentalizam“. Usto, bez uspjeha projekta ITER (engl. International Thermonuclear Experimental Reactor) i fuzijske proizvodnje električne energije, ne vidim kako bi se u sljedećih četrdesetak godina mogle nadomjestiti funkcije prirodnog plina. A jedna od njih svakako jest i rezervna funkcija (engl. backup) pri proizvodnji struje iz OIE-a.

Ali to nije bitno. Dapače, bitnije je da je predsjednik HERA-e znao i smio iznijeti tu aktualnu i složenu materiju, to više što se (ponovo) najavljuje javna rasprava o novoj Strategiji energetskog razvoja i Niskougljičnoj strategiji. Barem stručna javnost ima pravo čuti širu pozadinu koja će na njih utjecati.

Autor: dr. sc. Stevo Kolundžić

18


KTUA

LNO

STI


PARIŠKI PORTE DE VERSAILLES UGOSTIO JE JEDINSTVENO DOGAĐANJE USMJERENO K

TRANZICIJI ENERGETSKOG SEKTORA

European Utility Week (EUW) i POWERGEN Europe, trodnevni međunarodni energetski kongres i sajam, koji obuhvaća sve dijelove energetskoga gospodarstva, održan je od 12. do 14. studenoga u Parizu. Jedinstveno događanje okupilo je oko 10.000 međunarodnih stručnjaka i 850 izlagača iz cijelog svijeta.

Ovogodišnjem kongresu i sajmu EUW prvi se put pridružio i POWERGEN Europe, skup koji se etablirao kao središnja točka sektora proizvodnje električne energije. Lideri iz cijelog svijeta podijelili su perspektive razvoja energetskog sektora, strategije i tehnologije koje će osigurati postavljenu viziju potpuno integriranog europskog energetskog sustava na putu prema dekarbonizaciji. Jasno je istaknuto da izazov dekarbonizacije energetskog sektora ne može ispuniti nijedna tvrtka, organizacija ili država sama te da se uspješna tranzicija energetskog sektora može postići jedino zajedničkim naporima svih dionika. Iznimno bitnima smatraju se suradnja i partnerstva između raznih sektora primjene plina (promet, grijanje/hlađenje i električna energija). Generalni direktor Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA) Francesco la Camera poručio je skupu kako vjeruje u sposobnost energetskog sektora da će postići tranziciju, ali je i upozorio na to da se prelazak u čišći svijet s malenim udjelom ugljika neće dogoditi bez znatnih ulaganja. Procijenio je

da će do 2050. biti potrebno više od 110 bilijuna dolara, od čega će više od bilijun dolara na godinu trebati investirati u Aziji.

Na skupu je istaknuto da su potrošači energije i dalje važni, ali to više nije novi trend nego je postalo dio uobičajenog poslovanja, iako i tu ima prostora za napredak. Brojni su se stručnjaci složili da se dekarbonizacija može ostvariti jedino digitalizacijom energetskog sektora. Naglašena je važnost usmjerenosti na uporabu podataka za dobivanje korisnih informacija što će utjecati na poslovanje. Postoji želja za dubljim razumijevanjem podataka, koje omogućuje širenje senzora na energetskoj mreži. Riječ je o podacima u stvarnom vremenu pa su važni pristup tim podacima i mogućnost njihova iskorištavanja radi postizanja najbolje učinkovitosti u cijelom lancu vrijednosti. Primjer uspješne primjene digitalizacije u plinskom sektoru predstavio je francuski operator plinskoga distributivnog sustava – tvrtka GRDF, koja s pomoću vrlo razvijene pametne plinske mreže i pametnih senzora te uporabom umjetne inteligencije predviđa i detektira propuštanje plina te povećava sigurnost uporabe. GRDF je instalirao više od 3,5 milijuna pametnih brojila potrošačima u Francuskoj, koji na dnevnoj bazi primaju daljinska očitanja potrošnje plina, a tvrtka planira instalirati pametna brojila svim svojim potrošačima kojih je ukupno 11 milijuna.

Autorica: Anita Dubravica Baričević, MBA, Centar za plin Hrvatske d. o. o.


KTU

ALN

OST

I


Govorimo li o podacima u realnom vremenu, još se vode rasprave o tome tko ima te podatke, tko može rabiti koje podatke i kako najbolje zaštititi potrošače te im pružiti razinu detaljnih informacija što su potrebne pružateljima usluga. Tehnologija edge computing, umjetna inteligencija i strojno učenje također se razmatraju. Inovacije se smatraju ključnim čimbenikom koji će promijeniti energetiku u sljedećih nekoliko godina. Stoga je u sklopu programa EUW-a i POWERGEN-a održan i program Initiate! koji je u izložbenom prostoru okupio mnoge start-up-tvrtke, mlade poduzetnike, studente, izvršne direktore kompanija, inovatore iz javnog sektora i investitore iz cijelog svijeta kako

bi se generacije inovativnih tehnologija i talenata što nose nove, svježe ideje i rješenja povezale sa stručnjacima i liderima iz energetskog sektora.

Predviđa se da će vjerojatno doći do „elektrifikacije svega“, a žarište se prebacuje s elektrifikacije prometa na grijanje i hlađenje. Tehnologija obnovljivih izvora energije postaje sve isplativija, a razvijaju se alternativni oblici proizvodnje poput energije plime i oseke, koji postaju sve više komercijalno održivi. Žarište je i dalje na skladištenju energije koje će biti sve važnije tijekom procesa dekarbonizacije.

Međutim, iako mnogi sanjaju o općoj elektrifikaciji, James Watson, glavni tajnik udruge Eurogas, istaknuo je na skupu da će to biti vrlo teško ostvarivo bez plina. Plin smatra idealnim partnerom električnoj energiji, a jedinstvene značajke obaju energetskih sustava mogu biti komplementarne i pridonijeti razvoju povoljnih tehnoloških rješenja. Plinske tehnologije pružaju fleksibilnost elektroenergetskom sektoru skladištenjem viška električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora u obliku plina putem tehnologije Power-to-Gas i smanjenjem potražnje s pomoću mikrokogeneracijskih sustava i gorivnih članaka. Plinska infrastruktura jedno

je od rješenja za fleksibilnost elektroenergetskog sustava jer može uravnotežiti fluktuacije u elektroenergetskoj mreži. Plin iz obnovljivih izvora može osigurati rezervu (backup) električne energije raznim varijabilnim obnovljivim izvorima poput sunca i vjetra. Stoga je uporaba pozitivnih značajka električne energije i plina najbolji način za stvaranje održivog energetskog sustava s malenim udjelom ugljika.

Plin iz obnovljivih izvora može se proizvesti iz različitih sirovina kao što su višak električne energije iz varijabilnih obnovljivih izvora, poljoprivredni ostatci, komunalni otpad ili otpad iz kanalizacije u

20


KTUA

LNO

STI


obliku biometana. Inovativne plinske tehnologije za proizvodnju plinova iz obnovljivih izvora već su dostupne i mogu pridonijeti dekarbonizaciji. Watson je istaknuo da je na razini EU-a potrebno donijeti obvezujuće ciljeve za plinove iz obnovljivih izvora energije do 2030. godine kako bi se olakšala ulaganja u ove opcije i stvorilo konkurentno tržište za spomenute energetske mogućnosti. To bi pomoglo EU-u da postigne veći udio obnovljive energije uz niže troškove, a kompanijama bi osiguralo poticaj za ulaganje u tu vrstu energije.

Panelisti teme o budućnosti plina zaključili su da je potrebno uložiti velika sredstva u sve dostupne tehnologije koje će osigurati dekarbonizaciju plinskog sektora te da je vodik puno jednostavniji za transport od električne energije, a dovoljno je razvijen za uporabu. Istaknuto je i da se u postojeću plinsku infrastrukturu može, uz određene dorade, utiskivati vodik tako da zapravo nije potrebna nova infrastruktura, već samo prenamjena postojeće.

Dekarbonizacija je plinskog sektora u tijeku. Francuski GRDF u posljednjih je nekoliko godina surađivao s dionicima iz poljoprivrednog sektora (poljoprivrednicima, lokalnim samoupravama, industrijama i poljoprivrednim sindikatima) na razvoju proizvodnje plina iz obnovljivih izvora. Kompanija se usmjerila na biometan i nedavno postigla cilj od 1 TWh biometana utisnutog u plinsku mrežu. Za postizanje tog cilja trebalo im je samo 7 godina, dok je sektorima koji električnu energiju proizvode iz energije sunca i energije iz vjetra u Francuskoj za isti cilj bilo potrebno čak 11 godina. Više od 100 jedinica (postrojenja) trenutačno utiskuje plin iz obnovljivih izvora, što je ekvivalent grijanju 120.000 domova. GRDF očekuje da će u sljedećih nekoliko godina ukupno biti proizvedeno i utisnuto u mrežu čak 8 TWh plina iz obnovljivih izvora. Trenutačno su usmjereni na razvoj biometana proizvedenog anaerobnom digestijom poljoprivrednih ostataka, biootpada i ostataka morskih alga. Ova učinkovita tehnologija promiče kružno gospodarstvo pretvarajući otpad u lokalan, čist i djelotvoran izvor energije koji se može skladištiti. Nusproizvod anaerobne digestije može se iskoristiti kao prirodno organsko gnojivo i tako zamijeniti industrijska gnojiva na bazi fosilnih goriva. U dugoročnom razdoblju GRDF očekuje da će upotrebljavati rasplinjavanje biomase i metanizaciju – kombinirajući ugljični dioksid s vodikom za stvaranje metana. Edouard Sauvage, izvršni direktor GRDF-a, metanizaciju smatra

zanimljivom tehnologijom koja bi se zajedno s tehnologijom Power-to-Gas mogla rabiti za pohranjivanje viška obnovljive električne energije, i to bilo kao vodik, koji se dobiva procesom elektrolize, bilo kao metan ako se ta energija želi pohraniti u mrežu.

Na skupu je istaknuta i važna uloga proizvodnje električne energije iz plina u promjenjivoj energetskoj budućnosti. Značajke koje čine plinski motor savršenim za današnje zahtjeve, posebno u vršnim i hibridnim elektranama, jesu električna učinkovitost veća od 50%, ukupna učinkovitost postrojenja do 95% i smanjenje emisije CO2 do 68% u usporedbi s termoelektranom na ugljen.

Tijekom završne panel-diskusije koju je moderirao Eurogas zaključeno je da je prirodni plin svakako dio rješenja za dekarbonizaciju energetskog sektora te da je budućnost njegove primjene u plinu iz obnovljivih izvora, tj. vodiku, sintetičkom metanu, bioplinu i biometanu. Integracija elektroenergetskog i plinskog sektora, pružanje fleksibilnosti uporabom plinske infrastrukture za pohranu električne energije te transport i distribucija vodika i biometana ključni su za postizanje energetske tranzicije. Prednosti integracije dvaju sustava vidljive su već sada na razini plinske mreže, a stručnjaci predviđaju da će biti ključne i na razini kućanstava u obliku energetski efikasnih hibridnih rješenja za grijanje koja kombiniraju uporabu plina i električne energije.

Prema mišljenju dr. Christopha Riechmanna, direktora Frontier Economicsa, trenutačna regulativa plinskog sektora usmjerena je na prirodni plin, ali pruža vrlo malo mjera za alternativne oblike plina poput, npr., vodika ili ih uopće ne pruža. Smatra da je potrebno zajedničko planiranje infrastrukture elektroenergetskog i plinskog sustava te da unutarnje plinsko tržište EU-a treba zadržati svoj integritet, bez obzira na razne oblike plina. Dr. Riechmann također smatra da energetska tranzicija neće biti moguća bez stalne uporabe plina kao sredstva skladištenja i transporta energije. Da bi komercijalna isplativost ovih tehnologija bila sigurnija, nužne su promjene u klimatskoj politici i dizajnu tržišta. Novi dizajn tržišta trebao bi obuhvatiti širenje instrumenata klimatske politike i na sektor grijanja i prometa.


KTU

ALN

OST

I


Istodobno s održavanjem skupa u Parizu odjeknula je vijest da je Europska investicijska banka (EIB) odlučila obustaviti financiranje projekata fosilnih goriva do kraja 2021. godine i uskladiti sve odluke o financiranju s Pariškim klimatskim sporazumom. Nova politika osigurat će bilijun eura za financiranje klimatskih akcija i za ekološki održive investicije u sljedećem desetljeću. Slijedile su reakcije brojnih stručnih udruženja, a među njima i Međunarodne udruge proizvođača nafte i plina (IOGP) čiji predstavnici smatraju da zabrana svih fosilnih goriva izjednačava ugljen i plin, što nema smisla s obzirom na veliku razliku između ta dva fosilna goriva. Odluku EIB-a smatraju političkom i drže da se ne temelji na stvarnoj situaciji na energetskom tržištu u granicama EU-a i izvan njih te da zanemaruje ekonomske i geopolitičke rizike za regije koje graniče s EU-om. Sigurnost opskrbe plinom u Europi mogla bi biti ugrožena zbog sve manje proizvodnje plina i sve većeg uvoza. Brojni se stručnjaci slažu, a tomu svjedoče i iskustva drugih zemalja poput, npr., SAD-a, da je najbolji način za smanjenje emisija CO2 zamjena elektrana na ugljen plinskim elektranama, za što su potrebne i veće količine plina i veća potražnja za tim energentom. Da bi se ti uvjeti osigurali, potrebna je dodatna plinska infrastruktura tako da će spomenuta odluka EIB-a znatno utjecati na ovu problematiku. Prema najpovoljnijim projekcijama, samo obnovljivi izvori energije, kao što su sunce i vjetar, neće moći osigurati dovoljne kapacitete za proizvodnju električne energije. Njemački Energiewende unatoč golemim ulaganjima nije ispunio ambiciozne planove te zemlje da smanji emisije CO2, jer je uz obnovljive izvore rabila i ugljen za proizvodnju električne energije. Velike subvencije koje su plaćane za obnovljive izvore dovele su do znatnog povišenja cijene električne energije potrošačima. Gorka lekcija koju je Njemačka iskusila možda je i razlog što su njemački zastupnici bili protiv ovakve odluke EIB-a.

Međunarodna plinska unija (IGU) izrazila je snažno protivljenje i zabrinutost zbog odluke EIB-a jer smatra da bi se donošenje politika trebalo temeljiti na učinkovitim ciljevima izvedbe i željenim rezultatima te da ne valja inzistirati na odabiru tehnologija i preuranjenom izboru pobjednika i gubitnika. Prirodni plin vidi kao gorivo koje je gotovo bez emisija kada se rabi s pomoću tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika, koje uklanjaju 90% emisija, uz istodobnu uporabu obnovljivih izvora koji se mogu pobrinuti za

ostalih 10% emisija pa je tada slika emisija veoma pozitivna.

EIB će ipak financirati projekte temeljene na fosilnim gorivima koji dokažu da mogu proizvesti 1 KWh energije uz emisije manje od 250 g ugljičnog dioksida pa se tako ipak ostavlja prostor novim tehnologijama da spase tradicionalne plinske elektrane. Eurogas je objavio da će nova pravila financiranja EIB-a poduprijeti razvoj tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika, Power-to-Gas, vodik i bioplin. EIB će do kraja financirati odobrene projekte od zajedničkog interesa Unije (PCI) vezane za dovršetak plinske infrastrukture te će i dalje podupirati projekte instaliranja malih plinskih bojlera koji unapređuju kvalitetu zraka i smanjuju emisije stakleničkih plinova u područjima gdje se i dalje za grijanje rabe tekuća goriva.

GIE (Gas Infrastructure Europe) apelira na EIB i Europsku komisiju da i dalje budu pragmatični pri pružanju potpore ulaganju u plinsku mrežu kako bi se olakšalo ne samo povećanje volumena „zelenih“ plinova i održive infrastrukture već i da bi se razvila proizvodnja električne energije s manjom emisijom u regijama energetskog siromaštva, ekstremnog onečišćenja zraka i ekonomija koje je teško dekarbonizirati. Također, smatraju prijeko potrebnim da EIB nastavi podupirati dovršetak izgradnje plinske infrastrukture u cijelom EU-u, a osobito u već definiranim regijama kojima je to nužno.

Istodobno s održavanjem EUW-a i POWERGEN-a te donošenjem EIB-ove odluke Međunarodna energetska agencija (IEA) objavila je World Energy Outlook (WEO) za 2019. godinu, koji je istaknuo velike nejednakosti u globalnom energetskom sektoru. Riječ je o jazu između sve viših razina emisija stakleničkih plinova i nedostatka trenutačnih politika za suzbijanje tih emisija u skladu s međunarodnim klimatskim ciljevima te neispunjenom obećanju o „energiji za sve ljude“ jer 850 milijuna ljudi diljem svijeta još nema pristup električnoj energiji. WEO pokazuje općenito veliku razliku između očekivanja u pogledu brzog prijelaza na energetski sustav koji se temelji na obnovljivim izvorima energije i stvarnosti u kojoj je ovisnost o fosilnim gorivima i dalje iznimno velika. U posljednjih 100 godina svjetska je populacija narasla s 2 na 7 milijarda stanovnika, ekonomija je narasla 20 puta, a

22


KTUA

LNO

STI


globalna uporaba energije porasla je 10 puta.

Fatih Birol, izvršni direktor EIA-e, suprotno EIB-u smatra da nema jednog ni jednostavnog rješenja za dostizanje energetskih ciljeva. Veći broj tehnologija i goriva imat će ulogu u svim sektorima gospodarstva, a da bi se dogodila energetska tranzicija, potrebno je snažno vodstvo tvoraca politika, jer vlade imaju najjasniju odgovornost za djelovanje i najveću mogućnost za oblikovanje budućnosti. Od donošenja Pariškog sporazuma globalne emisije CO2 porasle su za milijardu tona. Svijet se treba hitno usmjeriti k smanjenju globalnih emisija, a za to je potrebna velika koalicija koja obuhvaća vlade, investitore, kompanije i sve ostale koji su predani rješavanju klimatskih promjena. Ključni čimbenik rasta potrošnje energije prije 20 godina bila je nafta, a u budućnosti će to biti električna energija. Danas solarni fotonaponski sustavi imaju najmanji udio u proizvodnji električne energije, a do 2040. njihov će udio u kapacitetu proizvodnje električne energije biti najveći. Porast udjela varijabilnih obnovljivih izvora znači da će se globalna potreba za fleksibilnošću 2040. udvostručiti. Fatih Birol ključnima smatra proizvodnju električne energije u odobalnim vjetroelektranama i, što je najvažnije, povećanje energetske učinkovitosti u puno većoj mjeri od dosadašnjeg usporenog rasta te uključivanje svih tehnologija ključnih za postizanje klimatskih ciljeva kao što su tehnologija proizvodnje vodika, bioplina i biometana.

IEA navodi da analitika životnog ciklusa pokazuje kako je u 2018. godini prirodni plin u prosjeku izazvao 33% manje emisija ugljičnog dioksida (CO2) od ugljena po jedinici toplinske energije iskorištene u industriji i zgradarstvu,

a 50% manje emisija od ugljena po jedinici proizvedene električne energije. Zamjenom ugljena prirodnim plinom može se osigurati brzo smanjenje globalnih emisija. IEA smatra plinske mreže ključnim mehanizmom za opskrbu potrošača energijom jer mogu isporučiti više energije od elektroenergetskih mreža i bitan su izvor fleksibilnosti sustava. Usporedne plinske i elektroenergetske mreže mogu biti komplementarne. Prirodni plin može osigurati kratkoročne prednosti pri zamjeni goriva koja više onečišćuju. Ključno je pitanje mogu li plinske mreže dugoročno isporučivati energiju sa stvarno malenim ili nultim emisijama ugljika kao što su niskougljični vodik i biometan. Proizvodnja vodika trenutačno je još relativno skupa. Njegovo utiskivanje u plinsku mrežu povećalo bi uporabu tehnologija opskrbe i snizilo troškove. Nova procjena IEA-e o održivu potencijalu opskrbe biometanom (proizvedenim iz organskog otpada i ostataka) sugerira da bi on mogao obuhvatiti oko 20% današnje potražnje za plinom. Priznavanje vrijednosti izbjegnutih emisija CO2 i metana moglo bi ići prema poboljšanju troškovne konkurentnosti obiju opcija.

Koji će scenariji energetske tranzicije biti primijenjeni te koliki će biti dosezi ispunjenja ambicioznih ciljeva klimatske politike globalno i regionalno u sljedećem desetljeću teško je predvidjeti, a osobito kakve će rezultate donijeti do 2040. ili 2050. godine. Iako se energetski krajolik mijenja velikom brzinom, sigurno je jedino da si svijet ne može dopustiti luksuz oslanjanja na samo jednu vrstu energenta, odnosno da ne može potpuno i naglo isključiti bilo koju od postojećih tehnologija.


KTU

ALN

OST

I


KOMENTAR: ODRŽIVA AMBICIOZNOST ENERGETSKIH I KLIMATSKIH PLANOVA

Ograničavanje globalnog zagrijavanja u 21. stoljeću na najviše 2 °C iznad razine temperature u predindustrijskom razdoblju strateški je cilj globalne klimatske politike. Pariški sporazum ima još ambiciozniji cilj – da se porast temperature ograniči na 1,5 °C. Nadalje, emisije stakleničkih plinova u razvijenim zemljama moraju se smanjiti od 80 do 95% do 2050. godine u odnosu prema razinama iz 1990. godine.

U okviru zajedničke klimatske politike srednjoročni cilj Europske unije odnosi se na postizanje obvezujućeg smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 40% do 2030. u odnosu prema 1990. godini. Štoviše, nova predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predložila je, kao dio novoga političkog okvira EU-a od 2019. do 2024. godine, postavljanje još ambicioznijeg cilja – smanjenja emisija CO2 za 55% do 2030. godine. Navedeni se ciljevi odnose na sve sektore, što znači da će predstojeća energetska tranzicija obuhvatiti sve segmente društva. Stoga je održivost tih ambicioznih ciljeva iznimno važna za ukupan razvoj suvremenog društva. Naime, jasno je da se države članice EU-a razlikuju glede mogućnosti ispunjavanja zadanog cilja, i po različitom i specifičnom stupnju društvenog i gospodarskog razvoja i po svojoj ekonomskoj snazi. Ipak, jedinstven pristup traži se od svih država članica EU-a (strateškom, dugoročnom vizijom prosperitetnog, modernog, konkurentnog i klimatski neutralnoga gospodarstva koje funkcionira socijalno nepristrano i isplativo). Zapravo, moglo bismo konstatirati da je sve to lako deklarirati, ali ne i postići.

U slučaju Republike Hrvatske uspješna se energetska tranzicija s implikacijom povećanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva može postići polazeći od ispravnog vrednovanja svih energenata u energetskome miksu. Prirodni plin pritom treba promatrati kao konkurentan i ekološki prihvatljiv energent, koji uz prikladna ulaganja u razvoj i inovacije u segmentima dekarbonizacije plina i obnovljivih izvora energije omogućava znatne sinergijske učinke.

Pri prijelazu na gospodarstvo s malenim emisijama ugljika i energetski sustav temeljen na

obnovljivim izvorima možemo konstatirati da su sektori proizvodnje električne energije te grijanja i hlađenja zasad skromnije istaknuti, dok se u prometnom sektoru ostvaruje polagani napredak. Primjerice, Europa je smanjila svoje ukupne emisije stakleničkih plinova od 1990. do 2014. godine za 23%, ali se zbog povećanog broja vozila u tom razdoblju povećala emisija prometnog sektora za znatnih 20,1%. Najveći udio u emisiji stakleničkih plinova u prometu ima cestovni promet (oko 73% ukupne emisije u 2014. godini), čime je potvrđeno da je upravo taj segment ključan za ispunjavanje ciljeva u pogledu emisija.

Što u novim okolnostima može učiniti hrvatski plinski sektor s obzirom na novu energetsku paradigmu? Sigurno je da su obnovljivi izvori energije i energetska učinkovitost važan potencijal za ubrzanu energetsku tranziciju, no kada se u razmatranje uključi i problematika konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, nameće se potreba valorizacije ostvarenih dostignuća u razvoju potrošnje prirodnog plina, uz preispitivanje potencijala vlastitih resursa i angažiranje svih postojećih stručnih potencijala. Obvezujući provedbeni dokument „Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. do 2030. godine“ trebao bi stoga biti i u funkciji nacionalnog obrazovnog sustava i održivog razvoja, sukladno mogućnostima našeg društva, suzbijanja energetskog siromaštva i racionalne uporabe postojeće infrastrukture. Taj bi dokument trebao izbalansirati energetski miks koji će omogućiti sinergiju između obnovljivih izvora energije, električne energije i prirodnog plina kao zelenoga fosilnoga goriva s vodećom ulogom pri smanjenju emisija stakleničkih plinova u tranzicijskom razdoblju.

Zaključno, Republika Hrvatska kao članica Europske unije obvezatna je pridržavati se zajedničke klimatske politike i provesti smjernice za smanjenje emisija. Međutim, budući da se ne nameću izričite metode za postizanje tih ciljeva, trebalo bi uzeti u obzir da imamo mogućnost izbora o tome kako ih ostvariti. To znači da treba odabrati put koji će uz provedbu smjernica za smanjenje emisija omogućiti povećanje bruto domaćeg proizvoda i dugoročno održivi razvoj domaće industrije.

Autor: Zoran Dojčinović, dipl. ing.

24


KTUA

LNO

STI


SIGURNA I EFIKASNA UPORABA DIMOVODNIH INSTALACIJA

Uporaba prirodnog plina u širokoj potrošnji u kontinentalnom dijelu Hrvatske prisutna je već nekoliko desetljeća čime je godinama kod korisnika stvarana kultura trošenja ovog izuzetnog energenta.

Intenzivnim nastavkom plinofikacije priobalja i njegove pripadajuće unutrašnjosti uporaba prirodnog plina proširila se dalje na nova područja Republike Hrvatske koja tradicionalno pripadaju krutim i tekućim gorivima, gdje sada korisnici stječu nova iskustva i upoznaju njegovu blagodat.

Na treće izdanje brošure odlučili smo se radi dopune i izmjene dijela teksta koji nije aktualan ili se više ne primjenjuje u praksi zbog novoga zakonodavnog okvira. Doneseni su novi propisi iz područja dimnjačarske djelatnosti, uvedene su nove tehnologije i uređaji koji upotrebljavaju plin kao energent, uz nove dimovodne instalacije koje se nude na tržištu. Brošura je koncipirana za davanje osnovnih uputa korisniku plinskih uređaja i dimovodnih instalacija, ali s obzirom na složenost materije može informativno poslužiti projektantima, plinoinstalaterima i dimnjačarima.


KTU

ALN

OST

I


TEHNIČKA PRAVILA ZA PROJEKTIRANJE, IZVOĐENJE, UPORABU I ODRŽAVANJE

PLINSKIH INSTALACIJARezultati razvoja i unaprjeđenja tehnologije i

postupaka, primjene novih materijala i proizvoda te njihova spajanja i zaštite, donošenja novih zakona i propisa radi povećanja sigurnosti i trajnosti pri uporabi plina, posebice u širokoj potrošnji doveli su do relativne zastarjelosti postojećeg izdanja Pravilnika HSUP–P 600 iz 2002. Budući da su mnoge odredbe u dosadašnjem Pravilniku zbog razvoja novih uređaja, proširene primjene plina, uvođenja novih materijala i načina polaganja

plinskih instalacija doživjele temeljite izmjene, osobito u pogledu povećanja sigurnosti pri njihovu postavljanju i uporabi, dovodu zraka za izgaranje i odvodu plinova izgaranja u slobodnu atmosferu iznad krova, nametnula se potreba da se postojeći vrijedeći Pravilnik zamijeni novim Tehničkim pravilima HSUP–P 600, 2. izdanje, koja su mnogo detaljnija i daju rješenja za mnoge sporne slučajeve posebno pri postavljanu plinskih uređaja oko kojih su se dosad vodile opsežne stručne i ostale rasprave.

26

OBJAVE – NAJAVEA

KTUA

LNO

STI


ODRŽANA KONFERENCIJA HLAĐENJE NA PLIN O NOVIM PERSPEKTIVAMA UPORABE PLINA ZA

HLAĐENJE U DALMACIJI

Šibenik, 3. listopada 2019. – U Šibenskom Amadria Park Hotelu Jure danas je u organizaciji tvrtki EVN Croatia Plin, Panasonic, Tehnokom i Tehnocasa održana prva konferencija pod nazivom Hlađenje na plin.

Glavni cilj konferencije bio je razmotriti mogućnost korištenja plina u svrhe hlađenja i klimatizacije s obzirom na sve veću potrošnju električne energije tijekom ljetnih mjeseci zbog sve većih temperatura i ubrzanog ugrađivanja klimatizacijskih uređaja.

Na otvorenju konferencije Vlado Mandić, član Uprave EVN-a izjavio je: “U posljednjih desetak godina EVN je bio fokusiran na izgradnju plinske mreže i ulagao je maksimalne napore u zamjenu štetnijih energenata, poput mazuta, plinom. U tome smo u najvećoj mjeri i uspjeli, pogotovo nakon spajanja Bolnice Firule na plin, do tada najvećeg zagađivača SO2 emisijama u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ovom konferencijom želimo potaknuti i ubrzati aktivnosti koje će omogućiti veću primjenu plina za hlađenje i klimatizaciju jer smo uvjereni u njegov veliki potencijal u zadovoljavanju sve većih energetskih potreba Dalmacije.“

Objava za medije

27

STRU

ČNI R

AD


Konferencija je okupila predstavnike proiz-vođača opreme, projektante, izvođače unutarnjih instalacija, županija i gradova koji razvijaju en-ergetske projekte, regulatora, korisnika plina te Hrvatske stručne udruge za plin. Okupljeni na jednom mjestu razmijenili su informacije o mo-gućnostima korištenja i koristima te razmotrili konkretne korake koji mogu omogućiti ubrzanu primjenu plina za hlađenje i klimatizaciju.

Na konferenciji su doneseni zaključci kako plinska tehnologija pruža vrhunsku razinu komfora svim korisnicima uz znatne uštede na potrošnji energije te što je posebno bitno – niskom razinom emisija CO2 bitno utječe na očuvanje okoliša.

Ukratko, glavna poruka konferencije je: energetska ušteda vodi ka boljem sutra.

Kontakt za medije:Marina ČondrićT 023/447-103; M 099/[email protected]

28

OBJAVE – NAJAVEA

KTUA

LNO

STI


SVEČANO OTVORENA PRVA HRVATSKA PUNIONICA UKAPLJENOGA PRIRODNOG PLINA U OKVIRU EUROPSKOG PROJEKTA BLUE CORRIDOR

I PROGRAMA CEF TRANSPORT

Prva punionica ukapljenoga prirodnog plina (UPP/LNG) otvorena je 5. prosinca 2019. u Kukuljanovu nedaleko od Rijeke, čime je ostvaren još jedan korak prema uspostavi infrastrukture za alternativna goriva u Republici Hrvatskoj.

„Posebno je zadovoljstvo biti danas na otvorenju prve punionice UPP-a. Čestitam Butan plinu iz Novigrada koji je ovaj projekt uspješno realizirao do kraja. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike posebnu pozornost posvećuje realizaciji projekta terminala za UPP na otoku Krku, no Butan plin je veoma dobar primjer kako se ukapljeni prirodni plin, osim za sigurnost opskrbe i diverzifikaciju, mora početi rabiti i u druge namjene.

Današnje otvorenje punionice zasigurno je pridonijelo činjenici da za Primorsko-goransku županiju možemo reći kako se polako profilira

u hub LNG-a. Stoga vam još jedanput čestitam i želim da i dalje radite na razvoju infrastrukture za UPP u Hrvatskoj“, rekao je Domagoj Validžić, pomoćnik ministra zaštite okoliša i energetike na otvorenju prve hrvatske punionice UPP-a u Kukuljanovu.

Punionicu je uime nositelja aktivnosti na stvaranju preduvjeta za uporabu alternativnih energenata u prometu RH otvorio pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture Alen Gospočić. Naime, resorno Ministarstvo daje punu potporu ovakvim i sličnim projektima te potiče međunarodnu suradnju na području razvoja infrastrukture za alternativna goriva.

Otvaranjem punionice ostvaren je važan preduvjet za povećanje udjela obnovljivih izvora energije u sektoru prometa. Riječ je o hrvatsko-slovenskoj investiciji koja se realizira u okviru ins-

Objava za medije

29

STRU

ČNI R

AD


trumenata za povezivanje Europe (CEF), uz financijsku potporu INEA-e, a od danas će biti upisana na europsku kartu mreže punionica UPP-a kao dio europske infrastrukture transporta TEN-T.

Projektom ukupne vrijednosti od 2. 475. 400 eura obuhvaćene su tri punionice na području

Republike Slovenije i Republike Hrvatske, a zahvaljujući punionici u Rijeci, Hrvatska postaje dio europske infrastrukture punionica LNG-a u okviru projekta Blue Corridor. „Punionica će imati golemu gospodarsku, ekonomsku i ekološku važnost jer će pridonijeti većoj uporabi ukapljenoga prirodnog plina u teškome teretnom prometu, dekarbonizaciji prometnog sustava te poboljšanju okolišne učinkovitosti prometnog sektora“, rekao je Alen Gospočić, pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture otvarajući prvu punionicu UPP-a u Hrvatskoj.

Podsjetimo da je u Republici Hrvatskoj donesen Zakon o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (NN 120/16), kojim se utvrđuju minimalni zahtjevi za izgradnju infrastrukture za alternativna goriva, zahtjevi za informiranje korisnika, kao i način ispunjenja obveza izvješćivanja o provedbi mjera uspostavljanja infrastrukture za alternativna goriva. Također, Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 6. travnja 2017. godine donesen je Nacionalni okvir politike za uspostavu infrastrukture i razvoj tržišta alternativnim gorivima u prometu (NN 34/17), kojim se propisuju razne mjere potrebne za postizanje nacionalnih ciljeva u ovom području.

Izvornik: Butan plin, 6. prosinca 2019.

ppplplppplllllllllplplpllplplplplpplpllpppplllplplppppplplpp ininininnnnnnnnnininnnnnniiin b- bb- b- bbbb- b- bbbrororojrojoojoojojojoojojjjj 4444 4444 4 444 4444 - g- g- gg- ggg- ggg g godiodiodiodiodiodiodoodiodiodiodiooooo nanananannananaanaaaaa XIXXIXXIXXIXXIXXXXIXX -- proproproprop oooosinsinnsins nnnnssinac acccacccaccacacaacac 201201201201201201201120111111111111111111111111111111110111111111111199999999999999999999999999999999999999999999999999999

IZ MEDIJAPREN

OSIM

O

36plin - broj 4 - godina XIX - prosinac 2019.

NORDIJSKE ZEMLJE GRADE MREŽU OD 50 PUNILIŠTA UPP-OM

Gasum ulaže u izgradnju gotovo 50 punion-ica ukapljenim prirodnim plinom za teška vo-zila u Finskoj, Švedskoj i Norveškoj. Očekuje se da će punionice početi s radom početkom 2020. godine.

Ova investicija povećat će nordijsku mrežu punionica za teška vozila i omogućiti znatno smanjenje štetnih emisija. U nordijskim zemljama cestovni teretni promet ima ključnu ulogu u logističkom sustavu, premda istodobno pridonosi udjelu štetnih emisija iz cestovnog prometa. Radi ostvarenja ciljeva znatnog smanjenja tih emisija, koji su postavljeni i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini, potrebna su konkretna rješenja. Među gorivima s malenim emisijama, najkonkurentnija alternativa konvencionalnim gorivima jest ukapljeni prirodni plin (UPP).

50 novih punionica nalazit će se na ključnim prometnim čvorištima i omogućiti znatno

povećanje uporabe UPP-a i bioplina pri prijevozu teških tereta.

Prijelaz teških vozila na UPP ili ukapljeni

bioplin (UBP) rezultirat će bitnim smanjenjem emisija ugljičnog dioksida, dušičnog dioksida, krutih čestica i buke. Potražnja za čišćim prometnim rješenjima ubrzano raste jer se traže rješenja u borbi protiv klimatskih promjena. Trenutačno su dostavna i teška teretna vozila odgovorna za više od četvrtine štetnih emisija iz cestovnog prometa u EU-u. Novi modeli vozila na plin i širenje mreže punionica UPP-om stvorit će dobre uvjete za rast tržišta cestovnim plinskim gorivom i smanjenje emisija.

Izvornik: Energy Market Price, 10. rujna 2019.

Dostupno na: https://www.energymarketprice.com/energy-news/nordic-countries-to-get-a-net-work-of-50-lng-filling-stations.

IZ MEDIJAPR

ENO

SIM

O


Dekarbonizacija prometa je glavna briga za ograničavanje utjecaja na okoliš i klimu. Europska agencija za zaštitu okoliša (EEA) upozorava na povećanje emisije CO2 novih osobnih automobila od 2017. godine i podsjeća da prometni sektor ostaje značajan izvor onečišćenja zraka. Nedavno istraživanje IFPEN-a pokazuje da je sektor bioplina dio rješenja za postizanje klimatske neutralnosti u prometu.

Studija IFPEN, koju je proveo IFPEN (Francuski institut za naftu) Nove Energije u Francuskoj, otkriva da su laka vozila na pogon biometanom bolja za klimu od ostalih tehnologija. Studija uspoređuje ugljični otisak u cjelokupnom životnom ciklusu stačenog prirodnog plina (SPP-a) i vozila na biometan u odnosu na dizel, benzin i električna vozila te zaključuje da je biometan najbolja mogućnost prijevoza za očuvanje kvalitete zraka.

Ovo istraživanje predviđa namjeru Europske komisije da 2023. godine procijeni „mogućnost razvoja zajedničke metode Unije za procjenu emisije CO2 tijekom životnog ciklusa ovih vozila“. EU se trenutno složila smanjiti prosječnu emisiju CO2 od novih automobila za 15% u 2025. i za 37,5% u 2030. Ovi standardi mjere emisije nastale uporabom automobila metodologijom od spremnika do kotača, (eng. Tank-to-Wheel), ali ne uzimaju u obzir potpuni ugljični otisak u vozilima metodologijom od izvora do kotača (eng. Well-to-Wheel). To postaje vrlo važno kada usporedimo

emisije iz različitih tipova vozila s niskim udjelom ugljika. Primjerice, električna vozila bila bi ugljično neutralna iz perspektive metodologije od spremnika do kotača, (eng. Tank-to-Wheel), ali rezultati su različiti od mjerenja metodologijom od izvora do kotača (eng. Well-to-Wheel), kao što pokazuje studija IFPEN. Studija također ukazuje na potrebu daljnjeg unapređenja biometana. Kao srednjoročno rješenje preporučuje mješavinu CNG-a i biometana (60% -40%) do 2030. godine, koja bi trebala pokretati vozilia s utjecajem na klimu jednakim onom električnog automobila. Europska agencija za okoliš „EEA” i mnoge druge organizacije ističu hitnost smanjenja emisija CO2 iz prometnog sektora. Odgovorni smo prema okolišu i našem društvu i trebamo razmotriti svaku mogućnost da postignemo ugljičnu neutralnost do 2050. Obnovljivi plin, zajedno s raznim drugim obnovljivim izvorima i tehnologijama s niskim udjelom ugljika, moraju biti dio rješenja. Za razvoj i povećanje ovih tehnologija potreban je cjelovit, tehnološki prelazan i dugoročni zakonodavni okvir da bi se taj razvoj učinio mogućnim, rekla je Susanna Pflüger, generalna tajnica Europskog udruženja za bioplin (EBA).

Izvornik: Advanced Biofuels USA,1. listopada 2019.

Dostupno na: https://advancedbiofuelsusa.info/french-study-says-biogas-is-the-best-vehicle-fuel-to-improve-air-quality/.

PREMA FRANCUSKOJ STUDIJI, BIOPLIN JE NAJBOLJE POGONSKO GORIVO ZA POBOLJŠANJE

KVALITETE ZRAKA

IZ MEDIJAPREN

OSIM

O

38plin - broj 4 - godina XIX - prosinac 2019.

RELI „PLAVI KORIDOR – PLIN U MOTORE 2019.“ USPJEŠNO ZAVRŠIO U SANKT PETERBURGU

Ceremonija zatvaranja međunarodnog relija „Plavi koridor – Plin u motore 2019.“ za vozila pogonjena prirodnim plinom održala se 3. listopada 2019. godine u okviru 9. Međunarodnoga plinskog foruma u Sankt Peterburgu. Pokrovitelji utrke bile su tvrtke Gazprom i Uniper.

Svečanosti su prisustvovali predsjednik Upravnog odbora Gazproma Viktor Zubkov i stariji potpredsjednik tvrtke Uniper Global Commodities SE Uwe Fip.

Trasa relija prošla je Turskom, Bugarskom, Srbijom, Hrvatskom, Slovenijom, Italijom, Belgijom, Austrijom, Njemačkom i Rusijom

(uključujući Rostovsku regiju, Voronešku, Belgorodsku, Moskovsku, Novgorodsku i Lenjingradsku regiju). Sudionici europske i ruske etape ukupno su prošli više od 8000 kilometara.

U utrci su sudjelovali automobili te teretna i putnička vozila s pogonom na stlačeni prirodni plin (SPP – engl. CNG) i ukapljeni prirodni plin (UPP – engl. LNG). Reli je dokazao veliku pouzdanost i isplativost prirodnog plina kao goriva.

Primjerice, tijekom etape kroz Rusiju ukupan trošak pogonskoga goriva (prirodnog plina) bio je 2 do 3,5 puta niži od onoga koji bi bio pri uporabi konvencionalnih goriva.

Slika 1. Uwe Fip, Vitaly Markelov i Viktor Zubkov tijekom ceremonije zatvaranja

relija „Plavi koridor – Plin u motore 2019.“ za vozila pogonjena prirodnim plinom u

Sankt Peterburgu

IZ MEDIJAPR

ENO

SIM

O


Osim toga, tom su prigodom, u okviru Međun-arodnoga plinskog foruma, puštena u rad nova Gazpromova postrojenja za opskrbu vozila na prirodni plin, i to putem konferencijskog poziva.

Vrhunske punionice SPP-a izgrađene su u Om-sku i Takhtamukaiju (Republika Adygea). Njihovi kapaciteti iznose 8,9 milijuna odnosno 6,6 miliju-na kubičnih metara prirodnog plina na godinu.

Punionica u Omsku prva je punionica SPP-a u tom gradu, a namijenjena je ponajprije opskrbi putničkih vozila. S druge strane, punionica u Takhtamukaiju služit će za opskrbu SPP-om vozila u tranzitu.

U gradu Kresttsyju (Novgorodska regija), na parkiralištu autoceste M-10 postavljena je mobilna kriogena jedinica za punjenje gorivom. Može se ra-biti za punjenje vozila i SPP-om i UPP-om.

Godine 2020. na tom će se području izgraditi stacionarna kriogena punionica vozila.

Izvornik: Gazprom, Priopćenje za medije, 3. listopada 2019.

Dostupno na: https://www.gazprom.com/press/news/2019/october/article488899/.

Slika 2. Konferencijski poziv

Slika 3. Viktor Zubkov i Vitaly Markelov za vrijeme konferencijskog poziva

40

STRUČN

I RAD


MOGUĆNOSTI RAZVOJA PLINSKOGA TRANSPORTNOG SUSTAVA U OKVIRU BUDUĆE

STRATEGIJE ENERGETSKOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE DO 2030. GODINE S POGLEDOM NA

2050. GODINU

POSSIBILITIES OF DEVELOPMENT OF THE GAS TRANSMISSION SYSTEM WITHIN THE ENERGY DEVELOPMENT STRATEGY OF THE REPUBLIC

OF CROATIA IN 2030 WITH A VIEW TO 2050 DEVELOPMENT FRAMEWORK

Autori: Robert Bošnjak, dipl. ing.; Florijana Đedović, mag. oec.; Marijan Svjetličić, dipl. ing.

Sažetak:

Nova Strategija energetskog razvoja upućuje na očekivane smjernice razvoja energetskog sektora do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu. Prom-jene se očekuju na razini daljnjeg razvoja pravnog okvira, organizacije sektora, poslovanja tvrtka, upravljanja sustavima, primjene novih tehnologi-ja, izgradnje nove infrastrukture i jačanja položa-ja kupaca – korisnika energije. Osim prihvaćanja smjernica iz zajedničke energetske i okolišne poli-tike EU-a, osnovni razlog očekivanih promjena jest potreba smanjenja emisije stakleničkih plinova iz energetskog sektora kao dio napora pri uspora-vanju globalnih klimatskih promjena i očekivane općenite prilagodbe društva i gospodarstva. U ra-du opisujemo i analiziramo osnovne učinke nave-denih promjena na razvoj tržišta plinom, a osobito izazove koje očekivani razvoj postavlja pred plinski transportni sustav.

Ključne riječi: strategija energetskog razvoja, tržište plinom, plinski transportni sustav

Abstract:

The new Energy Development Strategy points to expected energy sector development directions by 2030 with a view to 2050. Changes are expect-ed at the level of further development of the legal framework, sector organization, business opera-tions, systems management, new technology im-plementation, new infrastructure building and in expecting strengthening the position of customers/energy users. Bearing in mind the common EU en-ergy and environmental policy guidelines, the un-derlying cause of the expected changes is the need to reduce greenhouse gas emissions from the ener-gy sector as part of the effort to slow down global climate change and expected general adjustment of the society and the economy. The article will de-scribe and analyse the underlying effects of these changes on the development of the gas market and analyse in particular the challenges that will affect the gas transport system future development

Key words: Energy Development Strategy, gas market, gas transmission system

41

STRU

ČNI R

AD


1. UVOD

Konfiguracija, kapacitet, režim rada i druge značajke plinovodnog sustava do početka proved-be planova razvoja plinskoga transportnog sustava određivane su i razvijane s obzirom na:

1. prihvat proizvodnje plina s plinskih i naftnih polja INA-e

2. prihvat plina iz uvoza preko Slovačke, Austrije i Slovenije

3. transport i isporuku prirodnog plina do distributivnih centara s razvijenom širokom potrošnjom

4. transport prirodnog plina izravnim industrijskim potrošačima i

5. uporabu podzemnog skladišta plina u Okolima (koje je bilo u sastavu INA-e i služilo uravnoteženju proizvodnje plina).

Plinski se sustav razvijao usporedo s proizvodnjom domaćega prirodnog plina i uz plinovode koji su povezivali proizvodna polja s potrošačkim centrima, a poslije i uz pravac dobave prirodnog plina iz inozemstva te iz podzemnog skladišta plina u Okolima.

Od 2002. godine Plinacro razvija plinski transportni sustav RH na temelju planova razvoja plinskoga transportnog sustava, koje je prvih godina odobravala Vlada RH, a poslije regulatorna agencija. Planovi se izrađuju na temelju odrednica energetskog razvoja iz Strategije energetskog razvoja, a osnovne smjernice za planiranje sustava jesu osiguranje:

• pouzdane i sigurne dobave prirodnog plina• dobave prirodnog plina u najveći dio

Republike Hrvatske• dugoročnog povećanja potrošnje

prirodnog plina• diverzifikacije dobave prirodnog plina• povezivanje hrvatskog plinovodnog

sustava s plinovodnim sustavima susjednih zemalja

Izgradnjom plinovodnog sustava Like i Dalmacije tijekom 2013. godine završen je drugi razvojno-investicijski ciklus kojim je postignut relativno visok stupanj dostupnosti plina u Hrvatskoj. Plinski transportni sustav Republike Hrvatske danas se sastoji od 2693 km visokotlačnih plinovoda (od toga 952 km radnog tlaka od 75 bar), dvije interkonekcijske mjerne stanice na

spojevima s transportnim sustavima Republike Slovenije i Republike Mađarske, šest ulaznih mjernih stanica na spojevima s postrojenjima za proizvodnju prirodnog plina, jedne ulazno-izlazne mjerne stanice na spoju s podzemnim skladištem plina Okoli i 157 izlaznih mjerno-redukcijskih stanica na koje su priključeni 36 distribucijskih sustava i 19 krajnjih kupaca plina. Sustav je dosegao znatnu razinu razvijenosti, i u pogledu kapaciteta i rasprostranjenosti na gotovo 95% teritorija Hrvatske, kao i s obzirom na tehnološku pouzdanost te operativnu sigurnost.

Izgradnjom interkonekcije prema Mađarskoj ostvareni su preduvjeti za nesmetanu opskrbu svih potrošača plina u Hrvatskoj i u razdobljima najveće vršne potrošnje. Do izgradnje te interkonekcije pri najvećim je vršnim opterećenjima bilo nužno obustaviti rad tvornice umjetnih gnojiva, a termoelektrane su prekidale potrošnju plina i rabile zamjenska, skuplja i ekološki neprihvatljivija goriva.

Daljnji razvoj plinskoga transportnog sustava i dalje je uvjetovan smjernicama iz prvog Plana razvoja plinskoga transportnog sustava. No, međunarodne obveze u pogledu smanjenja emisija CO2, okolnosti dobave prirodnog plina u Europu, obveze operatora plinskoga transportnog sustava s obzirom na uredbe EU-a te smanjenje domaće proizvodnje prirodnog plina utječu i na smjernice budućeg energetskog razvoja Republike Hrvatske i na razvoj plinskoga transportnog sustava

U ovom radu opisujemo elemente koji u novoj Strategiji energetskog razvoja RH do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu navješćuju budućnost energetskog sektora i njihov utjecaj na budući razvoj plinskoga transportnog sustava.

2. POTROŠNJA ENERGIJE I PRIRODNOG PLINA

Potrošnja prirodnog plina i vlastita opskrbljenost osnovni su pokretači razvoja plinskoga transportnog sustava. Potrošnja prirodnog plina uobičajeno je uvjetovana dinamikom razvoja gospodarstva, pri čemu veći gospodarski razvoj rezultira povećanjem potrošnje energije, pa i plina u svim sektorima potrošnje. Potrošnja prirodnog plina u općoj potrošnji bilježi porast do krize iz 2009./2010. godine kada potrošnja s maksimalnih 950 mil. m3 plina postupno pada do 2014. godine. Nakon 2014. godine potrošnja se plina postupno

42

STRUČN

I RAD


oporavlja. Učinak krize bio je veći u industrijskom sektoru gdje se neposredna potrošnja smanjila s maksimalnih 448 mil. m3 plina iz 2008. godine na 197 mil. m3 u 2016. godini.

Sličan učinak krize zamjetan je u ukupnoj potrošnji električne energije kod koje je do 2010. godine razvidan postupan porast potrošnje do ukupno 18,8 TWh na godinu, dok nakon 2010. godine potrošnja pada do 17,5 TWh u 2014. godini. U 2017. godini potrošnja se oporavila na 18,9 TWh. Na negativne trendove u potrošnji prirodnog plina u sektoru energetskih

transformacija utječu i relativno niska cijena električne energije na tržištu, što povećava uvoz, kao i hidrološke godine povoljne za proizvodnju električne energije. Kod povoljnih hidroloških godina povećava se proizvodnja hidroelektrana, a smanjuje proizvodnja termoelektrana. Primjerice, u 2014. godini, kada je zabilježeno znatno smanjenje potrošnje plina u termoelektranama, ukupna proizvodnja hidroelektrana iznosila je 9,1 TWh, dok je u 2017. godini, kada je primjetan porast potrošnje plina, proizvodnja hidroelektrana iznosila 5,5 TWh.

Slika1. Potrošnja prirodnog plina u RH 1990. – 2017.

Vlastita opskrbljenost prirodnim plinom, odnosno udio domaće proizvodnje u ukupnoj potrošnji plina zbog smanjenja volumena domaće proizvodnje znatno pada. Od 2011. godine, kada je iznosila 70%, vlastita se opskrbljenost smanjila na 43% u 2017. godini.

Buduća potrošnja energije i njezina struktura bit će uvjetovane odrednicama razvoja energetskog sektora. Energetska politika i strategija Republike Hrvatske određene su ciljevima EU-a u pogledu smanjenja emisije stakleničkih plinova, povećanja

udjela obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti, sigurnosti i kvalitete opskrbe te razvoja unutarnjeg energetskog tržišta EU-a, kao i raspoloživim resursima, energetskom infrastrukturom te konkurentnošću gospodarstva i energetskog sektora

Osim zadanih ciljeva EU-a koji definiraju ponajprije stope smanjenja emisije CO2 te, posljedično, i strukturu energenata, na promjenu korisne energetske potrošnje utječu u prvom redu projekcije broja stanovnika te projekcija BDP-a

43

STRU

ČNI R

AD


Slika 2. Potrošnja prirodnog plina u RH u industriji, općoj potrošnji i prometu u razdoblju 2016. – 2050.

i njegove strukture. Očekuje se da će se broj stanovnika smanjiti s 4,1 milijuna iz bazne 2016. godine na oko 3,3 milijuna u 2050. godini. Iako se očekuje znatno smanjenje broja stanovnika, zbog poboljšanja životnog standarda i smanjenja broja stanovnika po stambenoj jedinici broj kućanstava zadržat će se na postojećoj razini odnosno blago povećati. Predviđa se da će Hrvatska ubrzanim gospodarskim rastom smanjiti razliku u razvijenosti u odnosu prema ostalim članicama EU-a te da će njezina gospodarska razvijenost sa 60% prosjeka EU-a porasti na razinu razvijenosti od oko 90% prosjeka EU-a.

S obzirom na prijeko potrebno smanjenje emisije stakleničkih plinova iz energetskog sektora i uz prihvaćanje glavnih smjernica koje se odnose na sigurnost opskrbe, povećanje domaće proizvodnje iz potencijala kojima Republika Hrvatska raspolaže s naglaskom na uporabu obnovljivih izvora energije (OIE), smanjenje gubitaka energije, povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima, razmatrana su tri scenarija koji se međusobno razlikuju u dosezima smanjenja emisija CO2:

• referentni scenarij (S0) – scenarij razvoja uz primjenu postojećih mjera i smanjenje emisije CO2 na 33% u 2030. i 50% do 2050. godine

• scenarij 1 (S1) – scenarij ubrzane energetske tranzicije i smanjenja emisije CO2 na 40% u 2030. i 75% do 2050. godine

• scenarij 2 (S2) – scenarij umjerene ener-

getske tranzicije i smanjenja emisije CO2 na 35% u 2030. i 65% do 2050. godine.

Glavni pokretač niskougljične opcije jest očekivani višestruki porast cijene emisijskih jedinica CO2. Povišenjem cijena emisijskih jedinica povisit će se cijena fosilnih goriva pa će OIE-i postati konkurentni i bez dodatnih poticaja, no cijena obaju izvora energije bit će viša. Da bi se ukupan trošak energije kod potrošača zadržao na jednakoj razini ili dugoročno snizio, nužno je provesti mjere energetske učinkovitosti i znatno smanjiti godišnju potrošnju energije u stambenim i gospodarskim jedinicama. Oba trenda, povećanje udjela OIE-a i mjere energetske učinkovitosti dugoročno će negativno utjecati na specifičnu potrošnju prirodnog plina, a zatim i na njegovu ukupnu potrošnju. Do 2030. godine strateške odrednice neće bitno utjecati na potrošnju prirodnog plina u neposrednoj potrošnji. Prema S0, potrošnja prirodnog plina porast će do 1,5 milijarda m3, prema S2, porast će minimalno do 1,3 milijarde, a prema S1, očekuje se stagnacija potrošnje prirodnog plina te će se ona zadržati na razini iz bazne godine. Nakon 2030. godine razvidan je utjecaj povećanja udjela OIE-a u neposrednoj potrošnji energije pa se, prema S1, očekuje iznimno smanjenje potrošnje plina na 0,6 milijarda m3 (smanjenje za oko 3 puta u općoj potrošnji i za gotovo 2 puta u industriji). Malo manje smanjenje, odnosno stagnacija potrošnje plina, predviđeno je pri S2 prema kojemu se očekuje potrošnja od 1,1 milijarde m3, dok bi prema S0, koji odražava današnju politiku, potrošnja rasla do 1,6 milijarda m3 plina.

44

STRUČN

I RAD


Slika 3. Snaga elektrana do 2050. godine – Scenarij 1

Optimiziranje proizvodnog portfelja, a posljedično i izračun potrošnje prirodnog plina za proizvodnju električne energije određeni su na temelju dugoročnoga simulacijsko-optimizacijskog modela za izgradnju elektrana. Upotrijebljeni su model MESSAGE za optimizaciju sustava električne energije i centraliziranih toplinskih sustava (u dijelu proizvodnje toplinske energije) i model PLEXOS za analizu/potvrdu ostvarivosti rada elektroenergetskog sustava na satnoj razini u odabranim, karakterističnim godinama.

Simulacija razmatra konkurentnost opcija za proizvodnju električne energije (termoelektrane na domaći ugljen, plinske elektrane, hidroelektrane i različiti obnovljivi izvori energije) s obzirom na zadane ciljeve koji su u našem slučaju emisija CO2 odnosno udio OIE u proizvodnom portfelju uz minimalan trošak. Izgradnja pojedinih elektrana ovisi o očekivanoj potrošnji električne energije i mogućnosti njezina plasmana (razvoj tržišta električnom energijom, prodajne cijene, promatrani tržišni portfelj elektrana), razvoju i gustoći toplinske i rashladne potrošnje (pri CHP-u), dostupnosti različitih izvora energije,

cijeni energije koja ulazi u proces transformacije te o odabiru i cijeni svake pojedine tehnologije. Modelom se definira i vremenska raspoloživost pojedinog izvora tijekom godine.

Prema S2, potrošnja prirodnog plina za energetske transformacije blago bi porasla, dok bi se prema S1, smanjila. Međutim, zbog relativno velike neraspoloživosti OIE-a strategija predviđa izgradnju većeg broja plinskih elektrana koje bi osigurale energiju uravnoteženja i omogućile sigurnost opskrbe energijom. To je posebno razvidno u scenariju 1 (S1). Na slikama 3. i 4. uočava se razlika u instaliranom kapacitetu plinskih elektrana i proizvodnji električne energije iz plina.

Također, na slikama se vidi da je zbog relativno velike neraspoloživosti ponajprije vjetroelektrana i fotonaponskih elektrana te varijabilnosti njihove proizvodnje tijekom godine, kao i zbog utjecaja hidrologije na godišnju proizvodnost hidrolektrana potrebno izgraditi 280% više proizvodnih kapaciteta kako bi se proizvodnja električne energije povećala za 60% u razdoblju od bazne godine do posljednje promatrane, 2050. godine.

45

STRU

ČNI R

AD


Slika 4. Proizvodnja električne energije – Scenarij 1

Prema svim scenarijima, predviđeno je da potrošnja plina za neenergetsku potrošnju ostane na razini one iz bazne godine uz blagi porast potrošnje plina u prometu nakon 2030. godine. Prema scenariju 2 (S2), očekuje se dugoročno

smanjenje potrošnje plina u odnosu prema onoj iz bazne godine (uz manje povećanje do 2030. godine), dok se prema scenariju 1 (S1), očekuje smanjenje potrošnje plina poslije 2030. godine do razine od 1,8 milijarda m3 prirodnog plina.

Slika 5. Ukupna potrošnja prirodnog plina u RH u razdoblju 2016. – 2050.

46

STRUČN

I RAD


Nakon 2040. godine, radi ostvarenja ambicioznih ciljeva postavljenih Pariškim sporazumom u pogledu obnovljivih izvora energije, mogu se očekivati znatnija proizvodnja i uključivanje u transportni sustav dekarboniziranih plinova kao što su biometan i vodik.

Također, zbog velikog udjela obnovljivih izvora energije u proizvodnom portfelju električne energije mogu se očekivati pojačan razvoj i promjena tehnologija P2G (Power-to-gas), zatim mogućnosti upotrebe zelenog i plavog vodika, kao i bitnija uloga transportnog sustava pri njihovu transportu i skladištenju. Dok će zeleni vodik (vodik proizveden električnom energijom iz obnovljivih izvora) zasigurno biti jedan od ključnih obnovljivih energenata u pogledu fleksibilnosti obnovljivih izvora električne energije, plavi vodik (koji se dobiva iz prirodnog plina ili iz industrijskih otpadnih plinova razdvajanjem na vodik i ugljični dioksid), kao i tehnologije izdvajanja i uporabe CO2 znatno će pridonijeti ispunjenju kriterija dekarbonizacije. Stoga plinski transportni sustav može imati važnu ulogu u procesu proizvodnje, transporta i skladištenja dekarboniziranih

plinskih goriva u Republici Hrvatskoj, posebice u dugoročnom periodu do 2050. godine.

3. PROIZVODNJA PRIRODNOG PLINA, POTREBE ZA UVOZOM I VRŠNA POTROŠNJA

Kao što smo prije naveli, vlastita opskrbljenost prirodnim plinom pada te je u 2017. godini iznosila 43%. Bilančne rezerve plina u stalnom su padu od 2007. godine, a u 2017. su godini bile na razini od svega 25% rezerva zabilježenih 2007. godine. Očekuje se daljnje smanjenje proizvodnje prirodnog plina do 2020. godine, a zatim se pretpostavlja povećanje proizvodnje kao rezultat eksploatacije novih plinskih polja. Rast proizvodnje plina predviđen je do 2035. godine nakon čega bi uslijedilo smanjenje proizvodnje.

S obzirom na to da istraživanja novih proizvodnih polja traju relativno dugo, autori procjenjuju da se nove količine plina iz kopnenih ležišta mogu prije očekivati oko 2030. godine, nego, kao što je strategijom predviđeno, u 2025. godini.

Slika 6. Projekcija proizvodnje prirodnog plina do 2050. godine

47

STRU

ČNI R

AD


Prema postojećim projekcijama proizvodnje plina iz postojećih domaćih izvora, u razdoblju između 2025. i 2030. godine bit će raspoloživo od 400 do 200 milijuna m3 prirodnog plina, a radi zadovoljavanja ukupnih potreba trebat će uvoziti

dodatne količine plina. Uz predviđene projekcije potrošnje plina nakon 2020. godine trebat će uvesti između 1,3 do 2,5 milijarda m3 plina, ovisno o scenariju i dinamici ponovnog porasta domaće proizvodnje.

Premda se, prema scenariju 2 (S2), očekuje stagnacija potrošnje prirodnog plina, a pri scenariju 1 (S1) i njezino znatno smanjenje, utjecaj smanjenja potrošnje uvjetovan mjerama energetske učinkovitosti ili smanjenog broja radnih sati plinskih elektrana neće podjednako utjecati na smanjenje vršne potrošnje prirodnog plina.

Zbog pojačanih mjera energetske učinkovitosti očekuje se znatno smanjenje potrošnje plina u pojedinim stambenim jedinicama, no ono se neće jednako odraziti na smanjenje vršnog opterećenja. Pojačane mjere energetske učinkovitosti trebale bi rezultirati skraćenjem razdoblja grijanja, odnosno manjom potrebom za uključivanje grijanja u tzv. prijelaznom razdoblju (listopad, studeni, dio veljače, ožujak i travanj), dok se potrošnja plina u vršnim mjesecima neće toliko smanjiti. Iako očekujemo da će potrošnja u vršnim mjesecima ipak biti malo manja, sezonska karakteristika potrošnje plina bit će izraženija.

Također, prema pojedinim scenarijima, zbog smanjenoga prosječnog broja sati rada termoelektrana očekuje se smanjenje potrošnje plina za proizvodnju električne energije, no istodobno će biti nužno osigurati dodatan vršni kapacitet radi očekivanog porasta ukupne instalirane snage elektrana. Utjecaj povećanih mjera energetske učinkovitosti na vršnu potrošnju plina i potrebnu raspoloživost plinskoga transportnog sustava za potrebe vršnih plinskih elektrana trebat će u budućnosti dodatno istražiti. Osim za sigurnu opskrbu prirodnim plinom, pouzdan izračun vršne potrošnje nuždan je radi ispunjenja obveza vezanih uz sigurnost opskrbe plinom, koje je državama članicama EU-a postavila Europska komisija sukladno Uredbi (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2017. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom. Naime, veliki poremećaji u opskrbi plinom mogu ozbiljno naštetiti gospodarstvu EU-a i njegovih država članica, pa tako i Republici Hrvatskoj i gravitirajućoj regiji. Sigurnost opskrbe plinom

Slika 7. Projekcija proizvodnje i potrošnje prirodnog plina do 2050. godine

48

STRUČN

I RAD


kvantificira se indikatorom N-1. Taj se indikator temelji na omjeru tehničkog kapaciteta ulaznih točaka (ulazne interkonekcije, terminal za UPP, skladišta i domaća proizvodnja) smanjenog za tehnički kapacitet najvećega pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta i ukupnoga dnevnog vršnog opterećenja koji se, prema statističkoj vjerojatnosti, javlja jedanput u 20 godina. Sigurnost opskrbe zadovoljena je kad je N-1 ≥ 1, odnosno kada je N-1 ≥ 100%. U 2016. godini indikator N-1 sigurnosti opskrbe za Republiku Hrvatsku iznosio je 89%, što upozorava na potrebu novih dobavnih pravaca. Budući da predviđena potrošnja prirodnog plina u sljedećem razdoblju ostaje na istoj razini ili raste, a domaća proizvodnja pada, nužno je ulagati u nove dobavne pravce plina kako bi se sigurnost opskrbe održala na postojećoj razini odnosno povećala u skladu sa zahtjevima iz Uredbe (EU) 2017/1938 s infrastrukturnim standardom N-1 većim od 1, odnosno 100%-tnim.

Buduća dinamika promjene potrošnje prirodnog plina, očekivano smanjenje domaće proizvodnje, promjene pri senzualnosti i vršnoj potrošnji plina te položaj Hrvatske s obzirom na dominantne dobavne pravce u Europu i regiju znatno će utjecati na budući razvoj plinskoga transportnog sustava.

4. RAZVOJ PLINSKOGA TRANSPORTNOG SUSTAVA U EUROPI I REGIJI

Plin se u Europu plinovodima dobavlja iz Rusije, Norveške, a manjim dijelom i iz Afrike. U istočnu i središnju Europu plin se dobavlja plinovodom Sjeverni tok (Nord Stream) koji povezuje Rusiju i Njemačku te sustavom Yamal-Europe što Rusiju preko Bjelorusije i Poljske povezuje s istočnom i središnjom Europom, dok se preko sjeverne Ukrajine s Rusijom povezuju Slovačka, Mađarska i Poljska, a preko južne Ukrajine Rumunjska, Bugarska, Grčka i Turska sustavom plinovoda Trans-Balkan.

Uzimajući u obzir političku nestabilnost u Ukrajini i dotrajalost transportnog sustava, najveće zemlje potrošači plina u Europi, premda deklarativno žele smanjiti ovisnost o ruskom plinu, nastoje osigurati stabilnost opskrbe izgradnjom plinovoda Nord Stream 2. Isto tako, Rusija nakon odustajanja od plinovoda South Stream završava izgradnju plinovoda TurkStream koji će kao i planirani South Stream preko Crnog mora, no sada preko Turske na Balkan dostavljati ruski plin.Izgradnjom ova dva plinovoda Rusija i zemlje korisnici raspolagat će s kapacitetom kojim će se moći supstituirati, odnosno zaobići ukrajinski dobavni pravac.

Slika 8. Postojeći i planirani europski koridori opskrbe

plinom

49

STRU

ČNI R

AD


Razvoj projekata u regiji temelji se ponajprije na razvoju interkonekcija putem kojih bi plin iz prije navedenih koridora, terminala za UPP ili domaće

proizvodnje došao do većih tržišta ili područja koja još nisu opskrbljena plinom.

Slika 9. Razvoj dobavnih pravaca u jugoistočnoj Europi

Iako je Republika Hrvatska jedna od rijetkih država u regiji koja nema dugoročan ugovor s Rusijom o opskrbi plinom (dugogodišnji ugovor PPD-a i Gazproma za opskrbu plinom nije sklopljen uz sudjelovanje Vlade pa hrvatski kupci nemaju nikakvih obveza prema njemu) te ima relativno dobro razvijeno veleprodajno tržište plinom, gotovo cjelokupan uvoz plina dolazi iz Rusije. Hrvatska se nalazi na kraju transportnog lanca iz Rusije, a zaobilaze ju i svi veći koridori za dobavu plina prema većim tržištima u Europi. Stoga će se kupci u Hrvatskoj, ne bude li novih izvora dobave ni izgradnje novih interkonekcija, naći na kraju

dobavnih koridora, što će, posljedično, rezultirati višom nabavnom cijenom plina u Hrvatskoj.

Od svih planiranih projekata u regiji, za Hrvatsku su najvažniji projekti izgradnje terminala za UPP na otoku Krku i uz njega vezani evakuacijski plinovodi te Jonsko-jadranski plinovod (IAP) koji bi omogućio dobavu plina iz TAP-a za Hrvatsku i zemlje u regiji.

Razvoj evakuacijskih plinovoda za UPP, a zatim i izgradnja IAP-a omogućili bi novi dobavni pravac za Hrvatsku, kao i veću iskoristivost plinskoga

50

STRUČN

I RAD


transportnog sustava zbog transporta plina prema susjednim tržištima u Mađarskoj, Sloveniji, Srbiji i dalje. Izgradnja plinovoda Slobodnica – Sotin omogućit će transport plina iz terminala za UPP izravno u Srbiju, ali i dobavu ruskog plina iz projekta Turski tok čija je izgradnja upravo završena.

5. RAZVOJ PLINSKOGA TRANSPORTNOG SUSTAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Osim prihvaćanja prije opisanih trendova vezanih za potrošnju prirodnog plina, očekivane promjene sezonskih karakteristika potrošnje i vršnih opterećenja, potrebe novih količina uvoznog plina, obveze prema uredbama EU-a te očekivani razvoj plinskoga transportnog sustava u širem i bližem okružju, odrednice budućeg razvoja plinskoga transportnog sustava Republike Hrvatske uvjetovane su:

• obvezama o sigurnosti opskrbe i prema infrastrukturnom standardu (kriterij N-1), sukladno Uredbi (EU) 2017/1938 o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom (uredba SOS)

• nužnom diverzifikacijom opskrbe i povećanjem učinkovitosti transportnog sustava

• povećanjem unutarnje sigurnosti transportnog sustava

• omogućavanjem transporta plina prema susjednim zemljama.

Obveze o sigurnosti opskrbe i prema infrastrukturnom standardu

Ovisno o očekivanom scenariju promjena potrošnje plina i razine domaće proizvodnje, a radi zadovoljavanja infrastrukturnog standarda, nužno je što prije osigurati novi dobavni kapacitet u iznosu od minimalno 3,5 mil. m3/dan, do 2030. godine potrebno je omogućiti dodatne kapacitete od 4 do 8 mil. m3/dan te još 4 – 8 mil. m3/dan između 2040. i 2050. godine.

Strateški projekti s pomoću kojih bi se ispunila obveza prema infrastrukturnom standardu jesu projekti što povećavaju kapacitete na ulazu u transportni sustav, a to mogu biti: terminal za UPP na otoku Krku, Jonsko-jadranski plinovod, sustav plinovoda Lučko – Sotla na interkonekciji sa Slovenijom i Slobodnica – Sotin prema Srbiji.

Transportni plinski sustav za diverzifikaciju opskrbe i povećanje učinkovitosti transportnog sustava

Gotovo cjelokupan uvoz plina u Hrvatsku dolazi iz Rusije, a budući da se Hrvatska nalazi na kraju toga transportnog lanca, cijena plina relativno je visoka. Usto, plinski sustav služi samo za opskrbu plinom domaćih kupaca. Izgradnja terminala za UPP, uz povećanje diverzifikacije opskrbe plinom, stvorit će preduvjete za transport plina prema trećim zemljama i, posredno, pridonijeti povećanju učinkovitosti plinskoga transportnog sustava te sniženju prosječne transportne tarife. Jednak će učinak postići i izgradnja IAP-a. Stoga je strateški imperativ veća aktivnost pri jačanju diverzifikacije opskrbe plinom daljnjim razvojem projekata za dobavu plina putem UPP-a, iz Kaspijske regije ili iz istočnog Mediterana. Također, valja aktivnije razvijati sve projekte koji mogu povećati transport plina hrvatskim plinskim transportnim sustavom, a time i povećati njegovu učinkovitost. Strateški projekti kojima se povećavaju diverzifikacija opskrbe i učinkovitost transportnog sustava jesu: plinovodni sustav za evakuaciju plina iz terminala za UPP prema Mađarskoj, Jonsko-jadranski plinovod, sustav plinovoda Lučko – Sotla za transport plina prema Sloveniji i Slobodnica – Sotin za transport plina prema Srbiji i moguću dobavu ruskog plina iz Turskog toka preko Srbije.

Plinovod Omišalj – Zlobin, koji će povezati terminal za UPP na otoku Krku s postojećim transportnim sustavom, omogućit će transport prvih količina plina s terminala za UPP na otoku Krku prema tržištu u Mađarskoj i dalje prema istoku Europe. Daljnjim razvojem plinovodnog sustava od Zlobina do Slobodnice pokraj Slavonskog Broda (plinovod Zlobin – Bosiljevo – Kozarac – Slobodnica) povećat će se otpremni kapacitet prema jugoistoku Europe do 7 milijarda m3 plina na godinu.

Razvoj plinovodnog sustava Lučko – Zabok – Sutla omogućit će transport plina s terminala za UPP prema Sloveniji i dalje prema srednjoj i zapadnoj Europi te pristup korisnicima terminala likvidnoj burzi plina u austrijskom Baumgartenu. Taj je spoj važan radi stvaranja preduvjeta za sudjelovanje korisnika na rastućem svjetskom spot-tržištu UPP-om, na europskom plinskom tržištu i radi boljeg uklapanja Republike Hrvatske u europske tokove prirodnog plina.

51

STRU

ČNI R

AD


Slika 10. Projekti namijenjeni diverzifikaciji opskrbe i povećanju učinkovitosti transportnog sustava

Jonsko-jadranski plinovod (IAP) omogućio bi dobavu plina iz TAP-a za Hrvatsku i zemlje u regiji, kao i mogući transport prema Mađarskoj, Sloveniji i Austriji.

Plinski transportni sustav namijenjen unutarnjoj operativnoj sigurnosti opskrbe

Transportni sustav namijenjen unutarnjoj sigurnosti opskrbe omogućit će stabilniju i sigurniju opskrbu područja koja se napajaju plinom iz odvojaka plinovoda i imaju samo jedan izvor napajanja te će omogućiti kreiranje unutarnjih petlja koje povećavaju sigurnost opskrbe.

Transportni plinski sustav namijenjen izvozu

Transportni sustav namijenjen izvozu plina čine plinovodni sustavi relativno slabijega regionalnog

utjecaja putem kojih se povezuju plinski sustavi Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije.

Plinovodni sustavi Lička Jesenica – Bihać (DN 400/500, 30 km), Zagvozd – Posušje (DN500, 22 km) i Slobodnica – Bosanski Brod (DN700, 5 km) omogućili bi opskrbu plinom susjedne BiH, dok bi plinovod Umag – Koper (DN300, 8 km) omogućio spoj Istre i juga Slovenije. Izgradnja ovih plinovoda ovisi ponajprije o interesu susjednih zemalja i njezinoj ekonomskoj opravdanosti.

6. ZAKLJUČAK

Plinski se sustav razvijao usporedo s proizvodnjom domaćega prirodnog plina i uz plinovode koji su povezivali proizvodna polja s potrošačkim centrima, a poslije i uz pravac dobave prirodnog plina iz inozemstva te iz podzemnog

52

STRUČN

I RAD


skladišta plina u Okolima. Završetkom drugoga razvojno-investicijskog ciklusa sustav je dosegao znatnu razinu razvijenosti, i u pogledu kapaciteta i rasprostranjenosti na gotovo 95% teritorija Hrvatske, kao i s obzirom na tehnološku pouzdanost te operativnu sigurnost. Povijesnu potrošnju plina karakteriziraju postupan porast sve do gospodarske krize iz 2009. godine i znatna varijabilnost potrošnje prirodnog plina u termoelektranama koja ovisi o hidrološkim prilikama. Vlastita opskrbljenost prirodnim plinom smanjila se sa 70% u 2011. godini na 43% u 2017. godini, a projekcije domaće proizvodnje upućuju na to da bi se taj trend trebao nastaviti do 2030. godine kada se očekuje početak eksploatacije novih domaćih izvora plina. Novom energetskom strategijom do 2050. godine naglašavaju se ciljevi iz okolišnih politika EU-a, a glavni pokretač niskougljične opcije jest očekivani višestruki porast cijene emisijskih jedinica CO2. Povišenjem cijena emisijskih jedinica povisit će se cijena fosilnih goriva pa će OIE-i postati konkurentni i bez dodatnih poticaja, no cijena obaju izvora energije bit će osjetno viša. Da bi se ukupan trošak energije kod potrošača zadržao na jednakoj razini ili dugoročno snizio, nužno je provesti mjere energetske učinkovitosti i znatno smanjiti godišnju potrošnju energije u stambenim i gospodarskim jedinicama. Glavni pokretač niskougljične opcije jest očekivani višestruki porast cijene emisijskih jedinica CO2. Povišenjem cijena emisijskih jedinica povisit će se cijena fosilnih goriva pa će OIE-i postati konkurentni i bez dodatnih poticaja, no cijena obaju izvora energije bit će viša. Očekuje se da će trendovi smanjenja uporabe fosilnih goriva, povećanja udjela OIE-a i primjene mjera energetske učinkovitosti dovesti do stagnacije potrošnje prirodnog plina ili njezina smanjenja, osobito nakon 2030. godine. Moguće smanjenje potrošnje prirodnog plina neće se jednako odraziti na smanjenje vršnih opterećenja pa se očekuje da će, zbog relativno velike neraspoloživosti ponajprije vjetroelektrana i fotonaponskih elektrana i varijabilnosti njihove proizvodnje tijekom godine, kao i utjecaja hidrologije na godišnju proizvodnost hidroelektrana, trebati izgraditi dodatne plinske elektrane radi uravnoteženja elektroenergetskog sustava. Razvoj dobave plina prema Europi i regiji uvjetovan je budućim napuštanjem ukrajinskoga dobavnog pravca pa će se plin, umjesto s istoka, dobavljati sa sjevera (Nord Stream 2) i juga (TurkStream). Dodatne količine plina s južnog pravca dobavljat će se sustavom plinovoda iz Južnoga plinskog koridora. Radi osiguranja

pouzdane opskrbe i povećanja učinkovitosti i konkurentnosti plinskoga transportnog sustava odrednice budućeg razvoja plinskoga transportnog sustava Republike Hrvatske uvjetovane su:

• obvezama o sigurnosti opskrbe i prema infrastrukturnom standardu (kriterij N-1) sukladno Uredbi (EU) 2017/1938 o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom (uredba SOS)

• nužnom diverzifikacijom opskrbe i povećanjem učinkovitosti transportnog sustava

• povećanjem unutarnje sigurnosti transportnog sustava

• omogućavanjem transporta plina prema susjednim zemljama.

Najvažniji projekti kojima je uz sve izazove koje pred razvoj plinskog transportnog sustava postavljaju odrednice budućeg energetskog razvitka moguće diversificirati dobavne pravce i povećati učinkovitost transportnog sustava te osigurati sigurnost opskrbe plinom sukladno kriteriju N-1 su terminal za UPP u općini Omišalj na otoku Krku s evakuacijskim plinovodima prema domaćem tržištu, Sloveniji, Mađarskoj i Srbiji i Jonsko-jadranski plinovod.

LITERATURA

1. Plinacro d. o. o. Plan razvoja, izgradnje i modernizacije plinskoga transportnog sustava u Republici Hrvatskoj od 2002. do 2011. godine.

2. Plinacro d. o. o. Desetogodišnji plan razvoja plinskoga transportnog sustava Republike Hrvatske 2018. – 2027.Energija u Hrvatskoj – 1990-2017 godina, Energetski institut Hrvoje Požar

3. Energetski institut „Hrvoje Požar“. Energija u Hrvatskoj: 1990. – 2017. godina.

4. Energetski institut „Hrvoje Požar“. Analize i podloge za izradu Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske – Zelena knjiga. Zagreb; 2018.

5. Energetski institut „Hrvoje Požar“. Analize i podloge za izradu Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske – Bijela knjiga. Zagreb; 2019.

*Ovaj je rad prenesen iz e-Zbornika radova 34. međunarodnog znanstveno-stručnog susreta stručnjaka za plin, Opatija; 2019

53

STRU

ČNI R

AD


UTJECAJ OPĆE UREDBE O ZAŠTITI PODATAKA (GDPR) NA PRIMJENU TEHNOLOGIJE

BLOCKCHAIN U ENERGETICI

IMPACT OF THE GENERAL DATA PROTECTION REGULATION (GDPR) ON BLOCKCHAIN

TECHNOLOGY IN ENERGETIC

Autori: Marija Bošković Batarelo, LL.M.; Domagoj Bodlaj

Sažetak:

Tehnologija blockchain omogućava decentrali-ziranu bazu podataka temeljenu na kriptografskim načelima. Dok su pri tradicionalnim bazama po-dataka podatci smješteni na jednom ili nekoliko mjesta (npr., računala, serveri, cloud), blockchain bilježi podatke i aktivnosti na svakome svojem ak-tivnom dijelu. S obzirom na to da svaki dio block-chaina mora potvrditi i zabilježiti određenu aktiv-nost, podatke zabilježene na blockchainu gotovo je nemoguće mijenjati. Stoga je sigurno da je svaki zapis na blockchainu doista i učinjen te ne postoji problem povjerenja poput onoga kod tradicional-nih, centraliziranih baza podataka.

U posljednje se vrijeme tehnologija blockchain sve više primjenjuje u energetici, pogotovo u obli-ku pametnih ugovora (engl. smart contracts). Pa-metni su ugovori programski kodovi koji određuju pravila i pojedinosti određenog ugovornog odno-sa. Kada se ispune uvjeti između ugovornih strana, automatski se i transparentno provode transakcije ili zapisi u skladu s programskim kodom. Mogući načini primjene pametnih ugovora u plinskom gospodarstvu jesu sklapanje i praćenje ugovora o inženjerskim radovima, nabavi i gradnji (EPC) u okviru jednoga privatnog blockchaina, pri čemu se uklanjaju razni nedostatci u dokumentaciji i komu-nikaciji. Stupanjem na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) pojavilo se pitanje kako uskladi-ti tehnologije blockchain s načelima i postupcima koje nalaže navedena uredba. Stoga je prije svakog projekta potrebno utvrditi koji će se osobni podatci

obrađivati, tko će se smatrati voditeljem obrade, a tko njezinim provoditeljem te kako će se ostvariva-ti prava ispitanika. Određeni kompromis između zaštite osobnih podataka i tehnologije blockchain može se postići s pomoću privatnih blockchainova. Ovaj članak prikazuje kako se procjenjuje učinak na zaštitu podataka te kako se privatni blockchain usklađuje s GDPR-om.

Ključne riječi: Blockchain, GDPR, DPIA, procjena učinka na zaštitu podataka, privatnost, zaštita osobnih podataka, energetska učinkovitost, Opća uredba o zaštiti podataka, usklađenost, tehnička i integrirana zaštita podataka, pouzdanost

Abstract:

Blockchain technology enables decentralised cryptographic database. While in the case of tradi-tional databases, data is located in one or few plac-es (e.g. computers, servers, cloud), blockchain re-cords data and activities on each of its active part. Since every part of a blockchain has to confirm and record certain activity, data recorded on a block-chain is almost impossible to change. This provides certainty that every record on a blockchain was in-deed performed and thus eliminates issue of trust that usually exists in the traditional centralised databases.

Lately, there has been a significant increase of blockchain technologies in energetics, especially with regards to smart contracts. Smart contracts can be described as a program code that sets the

54

STRUČN

I RAD


rules and details for certain contractual relation-ship. When the conditions between contractual parties are met, there is an automatic and transpar-ent execution of transactions and records in accor-dance with the program code. One of the possible applications of smart contracts in gas economy is implementation of engineering, procurement, and construction (EPC) contracts in one private block-chain, which removes issues that usually go with documentation and communication. The GDPR raised many issues with respect to blockchain tech-nology and the principles that are embedded in the GDPR. Therefore, before each blockchain project, it is necessary to determine which personal data will be processed, who will be considered as data controller, and how will data subjects exercise their rights. Certain compromise between personal data protection and blockchain technology can be ac-complished through private blockchain. This arti-cle offers a model on how to make data protection impact assessment in accordance with the GDPR and how to make private blockchain compliant with the GDPR.

Key words: Blockchain, GDPR, DPIA, data protection, energy, General Data Protection Regulation, compliance, Privacy by Design and by Default, accountability

1. ZAŠTITA OSOBNIH PODATAKA

Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (u daljnjem tekstu: Uredba) pravni je akt kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka živih fizičkih osoba i primjenjuje se od 25. svibnja 2018. Uredba postavlja više standarde zaštite osobnih podataka u odnosu prema Direktivi 95/46/EZ koja je prethodno uređivala to područje. Obrada osobnih podataka, u smislu Uredbe, znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podatcima, što, među ostalim, uključuje i prikupljanje, bilježenje, organizaciju, strukturiranje, pohranu, prilagodbu, izmjenu i ostale slične postupke. Za potrebe ovog članka valja napomenuti da je i pseudonimizacija obrada osobnih podataka u skladu s Uredbom te da se i pseudonimizirani podatci mogu smatrati osobnima. U skladu s člankom 4. Uredbe osobni podatak jest svaki podatak koji se odnosi na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”).

Uredba uređuje uloge pri obradi osobnih podataka pa je voditelj obrade fizička ili pravna osoba, tijelo javne vlasti, agencija ili drugo tijelo koje sámo ili zajedno s drugima određuje svrhe i sredstva obrade osobnih podataka, dok je provoditelj obrade fizička ili pravna osoba, tijelo javne vlasti, agencija ili drugo tijelo koje obrađuje osobne podatke uime voditelja obrade. Članak 26. Uredbe propisuje odnos kada više voditelja obrade zajedno određuje sredstva i svrhu obrade osobnih podataka te ih naziva zajednički voditelji obrade.

2. BLOCKCHAIN

Definiranjem pojmova kao što su voditelj, provoditelj obrade i zajednički voditelj, Uredba implicira postojanje centraliziranog sustava obrade osobnih podataka. Takav model pretpostavlja da su pojedini sudionici (fizičke ili pravne osobe) pri obradi osobnih podataka više-manje jasno razgraničeni, s jasnom definicijom prava i obveza te da se konkretna obrada osobnih podataka obavlja na jednom ili nekoliko mjesta. U stvarnosti je određene poslovne procese i informacijske sustave teško smjestiti u navedene pojmove. Jedan od primjera kojim se ističe ta problematika jest primjena tehnologija blockchain.

U posljednje se vrijeme blockchaini sve više primjenjuju u raznim poslovnim procesima, pa i u sklopu energetskog sektora, pogotovo u obliku pametnih ugovora (engl. smart contracts). Pametni ugovori programski su kodovi koji određuju pravila i pojedinosti određenog ugovornog odnosa. Kada se ispune uvjeti između ugovornih strana, automatski se i transparentno provode transakcije ili zapisi u skladu s programskim kodom. Mogući načini primjene pametnih ugovora u plinskom gospodarstvu jesu sklapanje i praćenje ugovora o inženjerskim radovima, nabavi i gradnji (EPC) u okviru jednoga privatnog blockchaina.

Blockchain omogućava decentraliziranu bazu podataka temeljenu na kriptografskim načelima. Dok su pri tradicionalnim bazama podataka podatci smješteni na jednom ili nekoliko mjesta (npr., računala, serveri, cloud), blockchain bilježi podatke i aktivnosti na svakome svojem aktivnom dijelu. S obzirom na to da svaki dio blockchaina mora potvrditi i zabilježiti određenu aktivnost, podatke zabilježene na blockchainu gotovo je nemoguće mijenjati. Stoga je sigurno da je svaki zapis na blockchainu doista i učinjen te ne postoji problem povjerenja poput onoga kod tradicionalnih, centraliziranih baza podataka.

55

STRU

ČNI R

AD


3. BLOCKCHAIN I ZAŠTITA OSOBNIH PODATAKA1

Ako blockchain sadržava osobne podatke, primjenjuje se Uredba. S obzirom na decentral-iziranost blockchaina, teško je odrediti uloge pri obradi osobnih podataka (voditelj obrade, pro-voditelj obrade, zajednički voditelj), a podatci se uglavnom ne mogu brisati. Uredba određuje da svaki ispitanik (dakle, fizička osoba čiji se podatci obrađuju) ima pravo na ispravak osobnih podataka koji se na njega odnose te „pravo na zaborav” (engl. right to be forgotten) ako obrada takvih podataka više nije nužna u odnosu prema svrsi obrade, ako ispitanik povuče privolu na kojoj se obrada temelji, ako su osobni podatci nezakonito obrađeni, radi poštovanja pravne obveze iz prava Europske unije ili prava države članice. Blockchain je koncipiran tako da svaki dio sustava sadržava informacije o cijelom sustavu. Drugim riječima, informacije koje su jedanput učitane na blockchain ne samo da os-taju zapisane nego su i dostupne svima što se služe tim blockchainom. Uredba u članku 25. stavku 2. određuje da voditelj obrade provodi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kojima se osigura-va da osobni podatci nisu automatski, bez inter-vencije pojedinca, dostupni neograničenom broju pojedinaca. Dakle, Uredba se krši samom činjen-icom učitavanja tuđih osobnih podataka na block-chain, jer će ti podatci postati dostupni svima, na neodređeno vrijeme. Također, ističu se problemi teritorijalne primjene Uredbe pri uporabi block-chaina. Uredba se primjenjuje na svaku obradu os-obnih podataka ako voditelj ili provoditelj obrade imaju poslovni nastan u Europskoj uniji, ali i ako se oni nalaze izvan Europske unije, a pružaju usluge i robu na njezinu području ili prate ponašanje ispi-tanika koji se nalaze u Europskoj uniji. S obzirom na to da je blockchain i organizacijski i geografski decentralizirana baza podataka, njezini se korisni-ci nalaze diljem svijeta. Stoga je teško identificirati gdje se obrađuju osobni podatci i ne mogu se prim-ijeniti zaštitne mjere koje Uredba propisuje za iz-voz osobnih podataka izvan Europske unije.

4. PRIVATNI I PERMISSIONED BLOCKCHAIN

Sve navedeno odnosi se ponajprije na javne, odnosno permissionless blockchaine. Takvi su blockchaini otvoreni za sve osobe koje imaju računalo, bez nametnutih ograničenja o tome

tko može pristupiti platformi blockchaina i potvrditi transakcije. S druge strane, permissioned blockchain ograničava pristup čitanju podataka na različitim razinama, ovisno o posebnostima platforme, putem zahtjeva za novu transakciju i njezino potvrđivanje. Permissioned blockchaini najčešće su privatni, što znači da dopuštenje za zapisivanje i potvrđivanje podataka ima jedan entitet ili nekoliko njih koji uživaju vrlo veliko povjerenje ostalih korisnika te da su svi sudionici nabrojeni i jasno identificirani. Središnji entitet (ili više njih ako se slože) može katkad pojedinim sudionicima ograničiti pravo uvida u podatke, može promijeniti pravila privatnog blockchaina i odbiti transakciju s obzirom na postavljena pravila.

Privatni blockchain s visokim stupnjem centralizacije ima jasno definirane i nabrojene sudionike, kao i razgraničenje njihovih djelatnosti, a time i njihovih prava i obveza. Takav sustav omogućava i promjenu podataka zapisanih na blockchainu pa se teritorijalno područje može ograničiti.

Iz navedenih razlika između privatnih i javnih blockchaina može se zaključiti da se, ovisno o stupnju decentralizacije, javljaju pitanja i problemi u vezi s primjenom Uredbe. Što je blockchain više decentraliziran, primjena je Uredbe nejasnija. S druge bi se strane, pak, moglo zaključiti da visok stupanj centralizacije pretvara privatni blockchain u konvencionalnu bazu podataka te da se privatni blockhaini ne mogu smatrati pravim blockchainima jer gube svoja bitna svojstva i prednosti.

5. PROCJENA UČINKA NA ZAŠTITU PODATAKA

S obzirom na sve navedene rizike, ako organizacija želi implementirati blockchain kao tehnologiju koja će sniziti troškove, povećati efikasnost te osigurati povjerenje između više različitih organizacija ili odjela, potrebno je prije implementacije analizirati moguće rizike u pogledu zaštite osobnih podataka. Uredba propisuje dužnosti voditelja obrade da prije obrade procjenjuje učinak predviđenih postupaka na zaštitu osobnih podataka ako je vjerojatno da će neka vrsta obrade, osobito putem novih tehnologija i uzimajući u obzir prirodu, opseg, kontekst i svrhe obrade, prouzročiti visok rizik za prava i slobode pojedinaca. Procjena učinka

1Za potrebe ovog članka naša osnovna razmatranja uzet će u obzir prominentne tehnologije blockchain poput Ethereuma.

56

STRUČN

I RAD


na zaštitu podataka (engl. Data Protection Impact Assessment – DPIA) jest procjena utjecaja određenih vrsta obrade na privatnost ispitanika. Rizik je scenarij koji opisuje događaj i njegove posljedice procijenjene s obzirom na ozbiljnost i vjerojatnost.

To znači da prije primjene blockchaina za sklapanje i praćenje ugovora o inženjerskim radovima, nabavi i gradnji (EPC), valja analizirati koju je vrstu blockchaina potrebno implementirati (javni, privatni, permissioned), tko se smatra voditeljem obrade, tko će biti njezin provoditelj, koji su povezani rizici, kako ispitanici mogu ostvariti svoja prava i koja je pravna osnova za obradu osobnih podataka. Pri procjeni učinka traži se savjet službenika za zaštitu podataka, voditelja i/ili provoditelja obrade, a u pogledu preostalih rizika može se tražiti i mišljenje nadzornog tijela (u Republici Hrvatskoj Agencija za zaštitu osobnih podataka).

6. TEHNIČKA I INTEGRIRANA ZAŠTITA PODATAKA (DATA PROTECTION BY DESIGN/BY DEFAULT)

U skladu s člankom 25. Uredbe voditelj obrade mora primijeniti načelo tehničke i integrirane zaštite podataka koje nalaže da voditelj obrade, i za vrijeme određivanja sredstava obrade i tijekom same obrade, provodi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere poput pseudonimizacije, smanjenja količine podataka te uključenja zaštitnih mjera. Nekoliko je rješenja s pomoću kojih se može osigurati tehnička i integrirana zaštita osobnih podataka pri primjeni tehnologije blockchain:

1. jedno od rješenja jest da se osobni podatci obrađuju izvan blockchaina (off-chain), a da se na blockchain sprema samo jedinstveni identifikator (hash) koji služi kao poveznica za određene podatke pohranjene na bazi podataka off-chain. Iako bi taj identifikator zapravo bio pseudonim za određeni skup podataka i tako ulazio u područje primjene Uredbe, ipak bi se podatci zabilježeni off-chain mogli brisati i mijenjati prema potrebi ili zahtjevu ispitanika. Međutim, takvo pohranjivanje podataka lišava voditelje i provoditelje obrade prednosti koju pruža tehnologija blockchain, a to je pouzdanje u istinitost pohranjenih podataka

2. druga je mogućnost uporaba side-chaina, koje bismo mogli nazvati usporednim

blockchainima. Pritom stupanj sigurnosti i privatnosti na tim lancima ovisi o tehnologiji koju rabe. Oni su neovisni pa će, bude li im se neovlašteno pristupilo, šteta biti ograničena

3. treća je mogućnost kriptografska tehnika Zero knowledge proof koja omogućava dvjema stranama da dokažu je li neki prijedlog istinit, a da se ne otkriju nikakve informacije o tom prijedlogu, osim činjenice da je istinit. Primjer blockchaina koji rabi takvu tehnologiju jest Zcash (ZEC), što nam ulijeva povjerenje u potencijal razvoja blockchaina prema usklađenosti s Uredbom.

7. ZAKLJUČAK

Analizom tehnologije blockchain u pogledu zaštite osobnih podataka i njezine primjene u energetskom sektoru možemo zaključiti da postoji niz prepoznatih rizika koji se moraju uzeti u obzir prije same primjene blockchaina te da konačno rješenje ovisi o konkretnoj primjeni. Uredba, kao pravni akt koji regulira zaštitu osobnih podataka, ne regulira izravno blockchain, već samo obradu osobnih podataka pri primjeni određene tehnologije. Međutim, ako se u blockchainu nalaze osobni podatci, Uredba se primjenjuje te je potrebno poštovati sva načela i odredbe kako bi se izbjegle propisane visoke kazne te postiglo pravno usklađeno rješenje. S obzirom na nemogućnost naknadnih izmjena u blockchainu, veoma je važno integrirati zaštitu osobnih podataka pri samom početku razvoja blockchaina. Možemo pretpostaviti da će se zbog toga tehnologija blockchain u energetskom sektoru razvijati prema tzv. privatnim (permissioned) blockchainima.

LITERATURA

1. Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ.

2. Mišljenje o blockchainu francuskoga nadzornog tijela za zaštitu osobnih podataka. Dostupno na: https://www.cnil.fr/en/blockchain-and-gdpr-solutions-responsible-use-blockchain-context-personal-data.

*Ovaj je rad prenesen iz e-Zbornika radova 34. međunarodnog znanstveno-stručnog susreta stručnjaka za plin, Opatija; 2019

57

STRU

ČNI R

AD


GEOTERMALNA ENERGIJA I NJEZIN POTENCIJAL U VREMENU ENERGETSKE DIVERZIFIKACIJE I

TRANZICIJE REPUBLIKE HRVATSKE

GEOTHERMAL ENERGY AND ITS POTENTIAL IN THE TIME OF ENERGY DIVERSIFICATION AND TRANSITION OF THE REPUBLIC OF CROATIA

Sažetak:

Danas, u vrijeme karakterizirano rastom potrošnje energije svakoj je državi, pa tako i Republici Hrvatskoj zadaća osigurati dovoljnu količinu energije te pritom, što je više moguće, ostati energetski neovisnom. Uključe li se u promišljanje o energetskoj neovisnosti i klimatske promjene te energetska tranzicija s ciljem dekarbonizacije, ta zadaća postaje znatno složenija. Stoga valja naglasiti da su danas upravo obnovljivi izvori energije (OIE), uz energetsku efikasnost (EE) i dekarbonizaciju plina, u širem kontekstu energetske tranzicije i očekivanih klimatskih promjena veoma važan element energetske sigurnosti, održive energetike i ublažavanja klimatskih promjena.

Prvi korak prema tim ciljevima jest analiza mogućih izvora energije na vlastitu tlu. S obzirom na relativno skromne rezerve fosilnih goriva i već spomenutu dekarbonizaciju, na području Republike Hrvatske nužno je razmotriti i uporabu obnovljivih izvora energije o čemu ne treba razmišljati samo deklarativno.

U posljednjih nekoliko desetljeća velika je pozornost usmjerena ponajprije na hidroenergiju i biomasu, a zatim i na energiju vjetra i sunca, što se može smatrati logičnim s obzirom na njihov potencijal, kao i na zrelost te cijenu tehnologije. No, usporede li se potencijal i dosadašnja upotreba, tada je pri analizi nužno uzeti u obzir i geotermalnu energiju. U tom kontekstu valja

istaknuti da panonski dio Republike Hrvatske ima znatan geotermalni potencijal koji je prilično zapostavljen. Najveći broj geotermalnih lokacija otkriven je u okviru naftno-geoloških istraživanja tijekom prošlog stoljeća. Osim konvencionalnih ležišta geotermalnih fluida, važni resursi geotermalne energije jesu ležišta bez fluida, ali s povišenim temperaturama te nekonvencionalna ležišta prirodnog plina otopljenog u geotermalnoj vodi. Indicirani geotermalni potencijal svih lokacija u Republici Hrvatskoj mogao bi rezultirati kapacitetom proizvodnje većim od 500 MWe, između 750 i 1300 MWt te znatnim zalihama prirodnog plina. Uporaba geotermalne energije ima brojne prednosti u pogledu održivog energetskog razvoja pri čemu se može ostvariti multiplikacijski učinak na gospodarstvo Republike Hrvatske.

Ključne riječi: geotermalni resursi, geotermal-ni potencijal, energetska tranzicija, Hrvatska

Abstract:

The current energy status is characterized by an increase in energy consumption and for each country, including the Republic of Croatia, the main task is to provide sufficient energy while remaining as independent as possible. When climate change and energy transition with a view to decarbonisation are included in the reflection on energy independence, the situation becomes

Autori: Dražen Tumara, mag. ing. geol.; doc. dr. sc. Darko Pavlović

58

STRUČN

I RAD


1. UVOD

Analizirajući podatke prema kojima je politika globalnog zatopljenja mijenjala globalnu potrošnju energije u posljednjih tridesetak godina, Europska je komisija tijekom 2014. godine donijela klimatski i energetski okvir politikâ za razdoblje od 2020. do 2030. godine, a radi djelovanja u pogledu rješavanja klimatskih promjena i smanjenja emisija stakleničkih plinova. Usporedo s tim ciljem očekuje se pretvaranje Europske unije u energetski visokoučinkovito gospodarstvo s niskom stopom emisija stakleničkih plinova. Da bi se to postiglo, donesen je niz mjera koje bi trebale rezultirati ispunjavanjem postavljenih ambicioznih ciljeva od kojih najvažniji jesu:

• obvezujuće smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. godine u minimalnom iznosu od 40% u odnosu prema razini iz 1990. godine

• obvezujuće povećanje udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji energije u minimalnom iznosu od 27%

• okvirno povećanje energetske učinkovitosti od najmanje 27 %.

Slijedom Pariškog sporazuma, krajem 2018. godine obvezujuće povećanje udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji energije povećano je na 32%, a povećanje energetske učinkovitosti na 32,5%. Krajnji ciljevi do 2050. godine jesu smanjenje emisija stakleničkih plinova za više od 80% u odnosu prema onima iz 1990. godine te što veća dekarbonizacija.

Godine 2018. Europska je komisija objavila svoju viziju budućnosti energije u Europi – „Čist planet za sve“ (engl. A Clean Planet for All) čiji je cilj stvaranje prosperitetnoga, modernog, konkurentnog i klimatski neutralnoga gospodarstva do 2050. godine, što uključuje snažnu primjenu obnovljive energije i energetsku učinkovitost, ali istodobno naglašava i važnu ulogu prirodnog plina i vodika. Prema mišljenju autorâ, put prema niskougljičnom energetskom sustavu moguć je samo ako ide „ruku pod ruku“ s dekarbonizacijom energetskog sektora, pri čemu je elektrifikacija bez dekarbonizacije gotovo pa beskorisna. S Sobzirom na to da je udio

significantly more complex. In this context, it is important to emphasize that renewable energy sources (RES) with energy efficiency (EE) and gas decarbonisation, and in the wider context of energy transition and expected climate change, are a very important element of energy security, sustainable energetics and climate change mitigation.

The first step is to analyse the possible own en-ergy sources. Given the relatively modest reserves of fossil fuels and the already mentioned decar-bonisation, it is necessary to consider the use of renewable energy sources, not only in a declarative sense.

Over the last few decades, a great deal of at-tention has been focused first on hydro and bio-mass and then on wind and solar, which can be considered logical given the potential as well as the maturity and cost of the technology. Howev-er, when comparing the potential and the current use, then it is necessary to take geothermal energy

into account. In this context, the Pannonian part of the Republic of Croatia has significant geother-mal potential which is quite neglected. The largest number of geothermal sites has been discovered in the course of petroleum geological exploration over the last century. In addition to conventional geothermal fluid reservoirs, important resources of geothermal energy are unsaturated reservoirs with high-temperature and unconventional geothermal water-dissolved-gas reservoirs. The indicated geo-thermal potential of all locations in the Republic of Croatia could result in production capacities exceeding 500 MWe, between 750 and 1,300 MWt and significant natural gas reserves. The use of geo-thermal energy has numerous advantages in the context of sustainable energy development, which can have a multiplying effect on the economy of the Republic of Croatia

Key words: geothermal resources, geothermal po-tential, energy transition, Croatia

59

STRU

ČNI R

AD


obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji EU-a još relativno malen (Slika 1.), razvoj projekata

obnovljivih izvora energije veoma je važan cilj za države EU-a, pa tako i za Republiku Hrvatsku.

Slika 1. Udio finalne potrošnje energije i OIE-a u EU-28 tijekom 2016. godine, prema sektorima (Izvor: Nádor 2018.)

U posljednjih nekoliko desetljeća velika je pozornost usmjerena ponajprije na hidroenergiju i biomasu, a zatim na energiju vjetra i sunca, što se može smatrati logičnim s obzirom na njihov potencijal, kao i na zrelost te cijenu tehnologije. No, usporede li se potencijal i dosadašnja uporaba, tada je nužno uzeti u obzir i druge obnovljive izvore poput geotermalne energije.

Primjena geotermalne energije u balneologiji i pri grijanju prostora poznata je već tisućama godina, a početak proizvodnje električne energije iz nje veže se uz 1913. godinu i malo talijansko naselje Larderello. Danas se geotermalna energija rabi diljem svijeta, ali i dalje u prilično ograničenom opsegu s obzirom na njezin potencijal i u odnosu prema drugim obnovljivim izvorima energije (Slika 2.).

Slika 2. Procjena udjela OIE-a u ukupnoj potrošnji energije 2016. godine(Izvor: IRENA 2018.)

60

STRUČN

I RAD


Prema podatcima IRENA-e (engl. Internation-al Renewable Energy Agency), obnovljivi izvori energije čine oko 18,2% u ukupnoj svjetskoj po-trošnji energije. Pritom na „moderne“ obnovljive izvore energije otpada 10,4%, od čega geotermalna energija čini samo 0,15%. Iako se ovaj udio u sv-jetskoj potrošnji čini gotovo zanemariv, zanimanje za razvoj geotermalnih projekata raste, a svake su godine u porastu i instalirani kapaciteti geoter-malnih postrojenja, kao i proizvodnja električne i toplinske energije iz geotermalnih izvora. Najveće kapacitete geotermalne energije imaju SAD (oko 2,54 GW), Indonezija (oko 1,94 GW), Filipini (oko 1,93 GW) te Turska (1,28 GW) koja je između 2013. i 2018. godine instalirala više od 1 GW kapaciteta. Tijekom 2018. godine u svijetu je instalirano 527 MW novoga geotermalnog kapaciteta za proizvod-nju električne energije, a ukupan instalirani kapac-itet proizvodnje iznosi oko 13,3 GW (Slika 3.).

U Europi ukupno instalirani kapacitet izno-si 2,8 GWe (od toga se 1 GWe odnosi na EU), pri čemu je samo 2017. godine instalirano novih 330 MWe. Dakako, najviše novoinstaliranih kapacite-ta nalazi se u već spomenutoj Turskoj. Ukupno je tijekom 2017. godine u Europi bilo 117 geotermal-nih elektrana, 30 ih je bilo u izgradnji, dok je 276 projekata bilo u fazi istraživanja (IRENA 2018.). Općenito možemo reći da je proizvodnja električne energije iz geotermalne energije u Europi prilično koncentrirana u nekoliko glavnih lokacija. Najveći proizvođači električne energije iz geotermalnih iz-

vora jesu Italija, Island i Turska. U Italiji i na Is-landu geotermalna se energija rabi „tradicionalno“, iskorištavanjem visokotemperaturnih geotermal-nih izvora. U Turskoj, državi s gotovo najvećim rastom geotermalnih kapaciteta, koja je relativno novi, snažan sudionik geotermalnog tržišta, ve-liku ulogu imaju nove tehnologije iskorištavanja geotermalnih izvora, napredni geotermalni sus-tavi (engl. Enhanced Geothermal Systems – EGS) te binarni sustav iskorištavanja geotermalne energije (Dumas i Garabetian 2017.). Izravna uporaba ge-otermalne energije u toplinarstvu procijenjena je tijekom 2018. godine na oko 26 GWt, uz povećan-je od 1,4 GWt (IRENA 2019.). U Europi je geoter-malni kapacitet za potrebe toplinarstva iznosio 4,9 GWt (od toga 1,7 GWt u EU-u), s novoinstaliranim kapacitetima od 75 MWt i ukupno 294 postrojen-ja. Pri iskorištavanju geotermalne energije za gri-janje najviše prednjače Island, Turska, Francuska, Njemačka, Mađarska i Nizozemska (EGEC 2018.). Možemo reći da je iskorištavanje geotermalne en-ergije za potrebe grijanja znatno raširenije u odno-su prema njezinoj uporabi za proizvodnju elek-trične energije, a to je uvelike uvjetovano time što se za grijanje mogu iskorištavati nižetemperaturni geotermalni izvori koji su i mnogo rašireniji. Do 2023. godine očekuju se rast geotermalnih kapac-iteta za 28%, odnosno na više od 17 GW ukupnog kapaciteta proizvodnje električne energije u svijetu te porast broja država koje rabe geotermalnu en-ergiju (IEA i OECD 2018.).

Slika 3. Postojeći i novoizgrađeni kapaciteti geotermalnih elektrana

tijekom 2018. godine(Izvor: IRENA 2019.)

61

STRU

ČNI R

AD


Obzirom na sve navedeno, a poštujući određene specifičnosti, autori smatraju da su značajke geotermalne energije koje Republici Hrvatskoj mogu donijeti brojne dobrobiti ove:

• geotermalna energija je obnovljivi izvor energije

• važan je i uvelike neiskorišten potencijal• iskorištavanje postojećeg potencijala može

imati multiplikacijski učinak na razvoj• potencijal je prilično disperziran (osobito

na hrvatskom dijelu Panonskoga bazenskog sustava – HPBS)

• uporaba nedvojbeno omogućava povećanje sigurnosti opskrbe

• osim za proizvodnju električne energije, geotermalna se energija može kaskadno rabiti i u nizu drugih aktivnosti te se pritom mogu iskorištavati izvori različitih temperatura i izdašnosti

• konstantno je dostupan izvor energije (nije

uvjetovana dobom dana, vremenskim uvjetima, sezonalnošću, dostupnošću sirovine, …)

• proizvodnja je dugoročno predvidljiva• faktor opterećenja viši je od onoga drugih

obnovljivih izvora energije (Slika 4.)• nivelirani troškovi proizvodnje električne

energije niži su (engl. Levelised Cost of Energy – LCoE (Slika 4.)

• prilagodljiva je različitim opterećenjima (može se rabiti kao bazni izvor energije, ali i prilagođavati ovisno o potrebama)

• u integraciji s drugim izvorima energije (uk-ljučujući obnovljive) može bitno povećati uk-upnu učinkovitost, čime znatno pospješuje ekonomiku iskorištavanja (hibridni geotermal-ni sustavi)

• ima malen ekološki otisak• postrojenja zauzimaju manje prostora od onih

pri drugim obnovljivim izvorima.

Slika 4. Usporedba faktora opterećenja i LCoE-a različitih obnovljivih izvora energije(Izvor: Nádor 2018.)

62

STRUČN

I RAD


S obzirom na to da je geotermalna energija stalno dostupna jer se konstantno obnavlja procesima u Zemljinoj unutrašnjosti, faktor opterećenja geotermalne energije viši je od onoga drugih obnovljivih izvora energije i kreće se između 58 i 85%.

Njegova je vrijednost usporediva jedino s faktorom opterećenja pri uporabi biomase (između 53 i 93%). Pri iskorištavanju hidroenergije faktor opterećenja kreće se između 36 i 61%, kod solarnih fotonaponskih sustava između 12 i 26%, kod solarnih termalnih sustava između 12 i 31%, pri energiji vjetra na kopnu između 24 i 40%, a pri energiji vjetra na moru između 26 i 36%. Usporedbe radi, faktor opterećenja kod fosilnih goriva u prosjeku iznosi 53%, a pri nuklearnoj energiji 79%. Veoma je važno istaknuti da viši faktor opterećenja geotermalne energije rezultira nižim niveliranim troškovima proizvodnje električne energije (LCoE), što geotermalnu energiju čini iznimno konkurentnom (Slika 4.).

2.PREGLED NAJVAŽNIJIH GEOTERMALNIH LOKACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Iako je na području Republike Hrvatske tijekom naftno-geoloških istraživanja otkriven velik broj potencijalnih geotermalnih lokacija, samo je njih šest razvijeno do statusa eksploatacijskih geotermalnih polja (napomena: Bizovac, Draškovec i Velika Ciglena imaju eksploatacijsku dozvolu, a za lokacije Bošnjaci Sjever, Ivanić i Sveta Nedelja izdana su rješenja za odobrena eksploatacijska polja), dok ih sedam ima status istražnog prostora (Ferdinandovac, Legrad 1, Lunjkovec – Kutnjak, Kotoriba, Slatina 2, Slatina 3 i Zagreb). Na slici 5. prikazani su odobrena eksploatacijska polja i istražni prostori geotermalne vode. Za lokacije Karlovac 1, Babina Greda 1, Babina Greda 2 i Križevci u tijeku je provedba postupka nadmetanja za istraživanje geotermalnih voda, a za lokacije Popovec i Virovitica 2 u pripremi je dokumentacija za javno nadmetanje.

Slika 5. Odobrena eksploatacijska polja i istražni prostori geotermalne vode(Izvor: Agencija za ugljikovodike 2019.)

63

STRU

ČNI R

AD


Osim navedenih lokacija, postoji još niz onih sa znatnim geotermalnim potencijalom, što je prikazano na slici 6. Zanimljiv je podatak da su na nekima od njih već provedena ciljana istraživanja (Babina Greda, Križevci), na drugima se geotermalna energija iskorištava, ali u maloj količini (Topusko), na nekima je iskorištavanje prestalo (Sv. Ivan Zelina), dok se na ostalima tek trebaju provesti daljnja istraživanja (Beničanci,

Ernestinovo, Kalinovac, Karlovac, Madarinci, Mali Bukovec, Molve, Vukovar).

Velik razvojni potencijal krije se i u toplicama u kojima se geotermalna energija rabi tek djelomično u odnosu prema stvarnom potencijalu (Daruvarske Toplice, Jezerčica, Krapinske Toplice, Lešće, Lipik, Stubičke Toplice, Sutinske Toplice, Sveta Jana, Šmidhen, Tuhelj, Velika).

Slika 5. Geotermalne lokacije u Republici Hrvatskoj(Izvor: Živković i sur. 2019.)

3. MOGUĆA ULOGA GEOTERMALNE ENERGIJE U ENERGETSKOJ TRANZICIJI I ENERGETSKOM RAZVOJU REPUBLIKE HRVATSKE

Prema mišljenju autorâ, uspješno upravljanje energetskom tranzicijom u Republici Hrvatskoj mora biti usko usklađeno s klimatskom i ener-getskom politikom zemalja članica EU-a da bi se moglo realno procijeniti koliko su – a s obzirom na globalna kretanja u ponudi/potražnji za ener-

getskim resursima – određeni resursi dostupni i s aspekta energetske sigurnosti i pouzdanosti i s aspekta energetske transformacije i uravnoteženo-sti. Naime, osim nužnih geoloških i geotermalnih preduvjeta za iskorištavanje geotermalne energije, ključno je i uspostavljanje odgovarajućega regula-tornog okvira te institucionalne potpore. Nažalost, posljednji uvjet dosad uglavnom nije bio ispunjen pa je i to jedna od glavnih zapreka (ako ne i glavna) dosadašnjem razvoju geotermalnih projekata i up-orabi geotermalne energije u Republici Hrvatskoj.

64

STRUČN

I RAD


Donošenjem novog Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika (Narodne novine br. 52/18) poboljšana je regulativa glede istraživanja i eksploatacije geotermalnih voda iz kojih se može iskorištavati akumulirana toplina u energetske svrhe. Uvođenjem Jedinstvenog postupka izdavanja dozvole za istraživanje i dozvole za pridobivanje geotermalnih voda došlo je do ujedinjavanja procesa, a time i njegova nužnog pojednostavnjenja. U tijeku je izrada Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050., temeljnog dokumenta kojim se definiraju vizija i smjer upravljanja energetske tranzicije i energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine, ali i dalje do 2050. godine. Pritom valja naglasiti da taj dokument u prvom redu treba definirati određenu viziju, dok će njegovi provedbeni akti definirati smjer upravljanja energetskom tranzicijom Republike Hrvatske koja mora biti usko usklađena s klimatskom i energetskom politikom zemalja članica EU-a. Naime, sljedećih dvadesetak godina nedvojbeno će biti tehnološki izazovno razdoblje koje će zasigurno donijeti neka nova tehnološka i komercijalna rješenja (iako se dinamika tog procesa vrlo teško može odrediti) pa je stoga veoma važno, prema mišljenju autorâ, svake dvije do tri godine revidirati Energetsku strategiju (viziju) i prilagođavati ju smjeru odnosno dinamici energetske tranzicije i stanju ekonomskoga gospodarstva države.

Prema Nacrtu prijedloga Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. i konačnoj verziji Bijele knjige (https://

mzoe.gov.hr/vijesti/nacrt-prijedloga-strategije-energetskog-razvoja-republike-hrvatske-do-2030-s-pogledom-na-2050-i-konacne-verzije-bijele-knjige/5490), tehnički potencijal geotermalne energije do 2050. godine procjenjuje se na snagu između 56,5 i 67,6 MWe te 456 MWt, odnosno na 100 MWe uz istraživanja novih lokacija. U posljednjih nekoliko godina povećale su se aktivnosti na području geotermalne energije u Republici Hrvatskoj, što je rezultiralo trima novim odobrenjima (uz tri postojeća) za eksploataciju geotermalne energije (Tablica 1.) i sa sedam odobrenja za njezina istraživanja (Tablica 2.). Osim toga, u tijeku su postupci nadmetanja radi odabira najpovoljnijeg ponuditelja za istraživanje geotermalnih voda na četiri lokacije (Karlovac 1, Babina Greda 1, Babina Greda 2 i Križevci), dok je dokumentacija za javno nadmetanje za lokacije Popovec i Virovitica 2 u pripremi. S obzirom na prije opisan potencijal lokacija, odobrenja, početak rada prve hrvatske elektrane u Republici Hrvatskoj u Velikoj Cigleni pokraj Bjelovara krajem 2018. godine, kao i uspješnu uporabu geotermalne energije za poljoprivredne potrebe u Bošnjacima pokraj Županje (riječ je o projektima koji su, prema mišljenju autorâ, „probijali led“ u pogledu iskorištavanja geotermalne energije u Republici Hrvatskoj), valja očekivati daljnji uzlet primjene geotermalne energije u Republici Hrvatskoj. Završeni projekti rezultat su ponajprije dugogodišnjih privatnih inicijativa i nužno je da se njihov uspjeh poprati odgovarajućim zakonskim okvirom koji će poticati daljnji razvoj geotermalnih projekata, a ne ograničavati ih.

Tablica 1. Eksploatacijska polja geotermalne vode (nadopunjeno prema Živković i sur. 2015. te Kolbah i sur. 2018.)

65

STRU

ČNI R

AD


Tablica 2. Istražna polja geotermalne vode (nadopunjeno prema Živković i sur. 2015. te Kolbah i sur. 2018.)

Uzmemo li u obzir već spomenute uspješno završene projekte (Velika Ciglena, Bošnjaci), one koji su dosegnuli određen stupanj razvoja (Sv. Nedelja, Draškovec, Ferdinandovac, Legrad 1, Lunjkovec – Kutnjak, Kotoriba i Zagreb) te procijenjeno prosječno vrijeme razvoja geotermalnih projekata na ovom području od 10 do 15 godina, do 2050. godine možemo imati znatno veću proizvodnju električne energije iz geotermalnih izvora od predviđene. Procjenom svih lokacija s indiciranim

geotermalnim potencijalom u Republici Hrvatskoj (uključujući lokacije na kojima se trenutačno provodi eksploatacija ugljikovodika), mogući je kapacitet proizvodnje električne energije veći od 500 MW. Riječ je o kapacitetu proizvodnje koji, teoretski, može pokriti gotovo 10% trenutačnog kapaciteta proizvodnje svih elektrana Republike Hrvatske što zajedno s NE-om Krško iznosi oko 5300 MW (Slika 7.).

Slika 7. Struktura proizvodnog kapaciteta električne energije u Republici Hrvatskoj (s NE-om Krško i bez njega) i uključenim potencijalom geotermalne energije

66

STRUČN

I RAD


Radi budućnosti elektroenergetskog sustava veoma je bitno istaknuti da se radi o električnoj energiji proizvedenoj iz obnovljivog izvora energije, koji je konstantno dostupan, neovisan o dobu dana, vremenskim uvjetima, sezoni i sirovinama, dugoročno predvidljiv i prilagodljiv, a s minimalnim ekološkim otiskom. Također, osim proizvodnje električne energije, potrebno je osvrnuti se i na proizvodnju toplinske energije iz geotermalne. Na lokacijama gdje temperatura geotermalne vode ne omogućuje proizvodnju električne energije (< 120 °C), kao i ondje gdje je proizvodnjom električne energije temperatura geotermalne vode snižena, u zaokruženom se ciklusu može rabiti toplinska energija za potrebe turizma, balneologije te toplinarske, industrijske i poljoprivredne potrebe, uz multiplikacijsko djelovanje na gospodarstvo Republike Hrvatske. Prema dosad dostupnim podatcima, procjenjuje se da bi moguća toplinska snaga iz geotermalne energije mogla iznositi između 750 i 1300 MWt (Kolbah i sur. 2018.). Dodatna mogućnost iskorištavanja geotermalne energije jesu znatne nekonvencionalne rezerve prirodnog plina otopljenog u geotermalnoj vodi. Trenutačno se upravo takav projekt izdvajanja prirodnog plina iz geotermalne vode razvija u Draškovcu u Međimurskoj županiji. Projektom se planira pridobivanje geotermalne vode uz izdvajanje plinovite faze, koja bi se rabila posebno s pomoću binarnog sustava, odnosno u kogeneracijskim jedinicama. Ispušni plinovi iz kogeneracijskih jedinica zatim bi se pročistili, a izdvojeni ugljikov dioksid (CO2) utisnuo zajedno s iskorištenom geotermalnom vodom natrag u isti geološki sloj iz kojega su i pridobiveni. Uporaba geotermalne energije donijela bi višestruke koristi elektroenergetskom sustavu Republike Hrvatske, jer se radi o domaćem, obnovljivom izvoru energije visokog faktora opterećenja čija je proizvodnja predvidljiva, a integracija u elektroenergetski sustav relativno jednostavna u odnosu prema većini ostalih obnovljivih izvora energije. S obzirom na geotermalni potencijal i trenutačno iskorištavanje geotermalne energije u Republici Hrvatskoj, vidi se da postoji znatan prostor za napredak u uporabi geotermalne energije koji se može iskoristiti samo interdisciplinarnom suradnjom i spregom struke te ekonomskih i regulatornih tijela.

4. ZAKLJUČAK

Geotermalni potencijal Republike Hrvatske nužno je promatrati u kontekstu osiguranja dovoljne količine energije, energetske diverzifikacije i neovisnosti, integracije obnovljivih izvora energije te dekarbonizacije radi smanjenja negativnih posljedica klimatskih promjena. Pritom se uporabom geotermalne energije može ostvariti multiplikacijsko djelovanje na gospodarstvo Republike Hrvatske. Energetsku tranziciju čini niz trenutačnih i budućih trendova u energetici, usklađenih s energetskom politikom EU-a. Karakterizira ju postupni prijelaz s neobnovljivih, fosilnih izvora energije prema obnovljivim izvorima. S obzirom na brojne razlike između neobnovljivih i obnovljivih izvora energije, daljnjim povećanjem udjela obnovljivih izvora energije očekuje se znatna promjena paradigma energetskog sustava kakav danas poznajemo. Pri uporabi danas najčešćih obnovljivih izvora energije jedan od glavnih problema jest njihova intermitentnost. Sunčeva energija te energije vjetra i vode iznimno ovise o dobu dana, vremenskim prilikama, sezonskim promjenama i sl. S povećanjem udjela obnovljivih izvora energije velik izazov postaje njihova integracija u elektroenergetski sustav, odnosno usklađivanje proizvodnje električne energije i njezine potrošnje. Moguća rješenja uključuju fleksibilizaciju elektroenergetskog sustava u kojem potrošnja prati proizvodnju, različite oblike skladištenja i konverzije proizvedene električne energije, uporabu tehnologija AI, IoT, blockchain, što je definitivno budućnost energetike (Pavlović i sur. 2018.). No, energetska tranzicija pruža i priliku za veće iskorištavanje geotermalne energije. Riječ je o obnovljivom izvoru energije čiji je potencijal uvelike neiskorišten, a kao domaći, vlastiti izvor energije mogao bi povećati sigurnost opskrbe i energetsku neovisnost. Konstantno je dostupan s vrlo visokim faktorom opterećenja i dugogodišnjom predvidljivosti proizvodnje. Veoma se brzo može prilagoditi različitim potrebama za električnom energijom i rabiti se u integraciji s intermitentnim obnovljivim izvorima energije, premda je pogodan i za uporabu kao bazni izvor energije. Također, zauzima vrlo malo prostora u odnosu prema ostalim obnovljivim izvorima energije, s minimalnim negativnim utjecajem na okoliš.

67

STRU

ČNI R

AD


Osim u elektroenergetskom sektoru, geotermalna energija može biti iznimno bitna za toplinarstvo i poljoprivredu. Geotermalni izvori koji zbog nižih temperatura nisu pogodni za proizvodnju električne energije mogu se iskoristiti za daljinsko grijanje te za niz drugih industrijskih i poljoprivrednih aktivnosti. Prema mišljenju autorâ, u energetskoj će tranziciji jednu od ključnih uloga imati prirodni plin kao „zeleno“ fosilno gorivo, koji se u znatnim količinama nalazi otopljen u geotermalnim vodama. Stoga bi iskorištavanje geotermalnih ležišta otvorilo mogućnost uporabe tih rezerva koje, u odnosu prema konvencionalnim rezervama prirodnog plina, nisu zanemarive. Dakako, ne treba smetnuti s uma da se na geotermalnu energiju ne smije gledati kao na jedinstveno rješenje za sve energetske probleme i potrebe Republike Hrvatske, već je to samo jedan manji, ali važan kotačić u tranziciji prema energetski dostatnoj, neovisnoj i ekološki održivoj cjelini. Upravo primjeri uspješno provedenih projekata pokazuju da se na geotermalnu energiju u Republici Hrvatskoj može ozbiljno računati. Njihov će put slijediti novi projekti za čiju će provedbu trebati znatno manje vremena. Također, inicijalni problemi u pogledu privlačenja investicija bit će prevladani kada investitori i bankarski sektor vide da su njihove bojazni glede geotermalnih projekata ipak u znatnoj mjeri neopravdane. Naime, s ekonomskog stajališta, prema mišljenju autorâ, odgovor ovisi o vremenskom okviru koji se promatra. Stoga će troškovi koji se tiču energije kratkoročno biti viši, ali u srednjoročnome vremenskom intervalu oni će se znatno sniziti, a osobito bude li se na te troškove gledalo u širem kontekstu energetske tranzicije te izazova klimatskih promjena i njihova sveprisutnog utjecaja na cjelokupne aspekte života našeg društva.

LITERATURA

1. Dumas P, Garabetian T. Financing geothermal projects in Europe: an overview of the available instruments. Geological Exploration Technology, Geothermal Energy, Sustainable Development Journal 2017;2:189–200.

2. European Geothermal Energy Council (EGEC). Geothermal Market Report 2017. Key Findings. EGEC; 2018.

3. European Commission (EC). A Clean Planet for All. Bruxelles: European Commission; 2018.

4. Jurilj Ž, Cazin V. Eksploatacijsko polje geotermalne vode Zagreb i mogućnosti njegova iskorištavanja. Nafta i Plin 2019;38:62–73.

5. Geci I, Juratek I, Črgar B i sur. Elaborat zaštite

okoliša za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš. Zahvat: Eksploatacija geotermalne vode iz proizvodnih bušotina VC-1 i VC-1A i utisnih bušotina VC-2 i PTK-1 na eksploatacijskom polju „Velika Ciglena“, Grad Bjelovar i Općina Severin. DVOKUT-ECRO d. o. o.; 2016.

6. Gizdavec N, Pranjić J, Kögl M i sur. Elaborat zaštite okoliša u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš eksploatacije geotermalne vode u svrhu proizvodnje na budućem eksploatacijskom polju „Bošnjaci Sjever“. SPP d. o. o.; 2016.

7. Hrgarek M, Ružić I, Ernoić K i sur. Elaborat zaštite okoliša u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš eksploatacije geotermalne vode u energetske svrhe na eksploatacijskom polju Draškovec. EcoMission d. o. o.; 2016.

8. Kolbah S, Škrlec M, Golub M. Kvantifikacija indiciranoga geotermalnog potencijala RH za proizvodnju električne energije. Inženjerstvo okoliša 2018;5(1–2):61–8.

9. Marčenić M, Geci I, Hriberšek T i sur. Elaborat zaštite okoliša za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš. Zahvat: Geotermalna elektrana „Zagocha“ kapaciteta 20 MWel na istražnom prostoru geotermalne vode „Slatina 2“. DVOKUT-ECRO d. o. o.; 2019.e vode „Slatina 2“. DVOKUT-ECRO d. o. o. 2019.

10. Nádor A. Transnational Danube Region Geothermal Strategy. DARLINGe – Danube Region Leading Geothermal Energy, European Regional Development Fund; 2018.

11. Pavlović D, Bolanča A, Šijanović Pavlović S. Internet of Things i Blockchain kao temelj sigurnosti energetskih sustava s velikim udjelom intermitentnih izvora. 11. Međunarodna znanstveno-stručna konferencija „Crisis Management Days 2018“. Brijuni: Zbornik radova; 2018.

12. Šimunić A. Geotermalne mineralne vode Republike Hrvatske. Zagreb: Hrvatski geološki institut, Zavod za geologiju; 2008.

13. Živković S, Kolbah S, Golub M, Škrlec M. Croatia Geothermal Resources Updates 2015 and Proceedings. World Geothermal Congress. Melbourne, Australija; 2015.

14. Živković S, Kolbah S, Škrlec M, Tumara D. Geothermal Energy Use. Country Update for Croatia 2019. European Geothermal Congress. Den Haag, Nizozemska; 2019.

*Rad je prvi put predstavljen na 10. Međunarodnoj konferenciji i izložbi o naftno-plinskom gospodarstvu i primarnoj energiji. Šibenik, 2. i 3. listopada 2019.

68

STRUČN

I RAD


AKCIJA „SPRIJEČIMO OTROVANJE UGLJIČNIM MONOKSIDOM U SVOJEM DOMU“

Autor: Dubravko Duvančić, dipl. ing.

Jedna od najčešćih neželjenih posljedica nepravilne uporabe plina jest otrovanje ugljičnim monoksidom (CO) iz dimnih plinova atmosferskog bojlera. Gradska plinara Zagreb zajedno je s MUP-om – Policijskom upravom zagrebačkom i s Dimnjačarskom obrtničkom zadrugom, kao koncesionarom za pregled dimnjaka na području Grada Zagreba, pokrenula akciju „Spriječimo otrovanje ugljičnim monoksidom u svojem domu“. Cilj je akcije da se korisnici plina koji imaju atmosferske bojlere detaljnije upoznaju s pravilnom uporabom tih bojlera te da ih se upozori na moguće posljedice otrovanja s CO. Krajnji je cilj zamjena atmosferskih bojlera novim, kondenzacijskim bojlerima koji su potpuno sigurni za uporabu.

Na distribucijskom području GPZ-a u posljednjih 10 godina dogodilo se 9 otrovanja ugljičnim monoksidom sa smrtnim posljedicama. U 8 slučajeva jedini uzrok povrata dimnih plinova bila je kuhinjska napa.

U jednom je slučaju uzrok povrata dimnih plinova nepoznat, a pretpostavlja se da je riječ bila o neodržavanju bojlera u kombinaciji s nepovoljnim atmosferskim uvjetima (velika vrućina, nepovoljan tlak). Prema podacima na tablici 1., vidi se da se 10 godina prije dogodilo 16 slučajeva otrovanja sa smrtnim posljedicama.

Dakle, dvostruko više. Jedan od bitnih razloga ovakvog smanjenja jest primjena novih zapisnika od 2008. godine, koji se korisnicima ostavljaju pri ispitivanju unutarnjih plinskih instalacija za vrijeme redovite zamjene plinomjera, jedanput u 10 godina. Na tablici 1. vidi se da eksplozija sa smrtnim posljedicama nije bilo.

Tablica 1. Statistika otrovanja ugljičnim monoksidom i eksplozija sa smrtnim

posljedicama na distribucijskom području GPZ-a

Pri 8 slučajeva otrovanja u posljednjih 10 godina koja je uzrokovala kuhinjska napa utvrđeno je da su korisnici prije bili upozoreni na opasnost od uporabe kuhinjske nape, ali su jednostavno zanemarili upozorenja djelatnika GPZ-a za vrijeme redovite zamjene plinomjera. Naime, prema članku 8.1.6. Tehničkih pravila za projektiranje, izvođenje, uporabu i održavanje plinskih instalacija HSUP – P 600, ako korisnik rabi kuhinjsku napu u stanu zajedno s atmosferskim bojlerom, ne obustavlja se isporuka plina, nego se korisnik upozorava da ne-

69

PITA

NJA

IZ P

LIN

SKE

PRA

KSE

UZROCI OTROVANJA UGLJIČNIM MONIKSIDOM?


ispravnost mora odmah ukloniti. Korisnik problem može vrlo jednostavno riješiti dvama mogućim načinima:

1. isključivanjem kuhinjske nape iz uporabe2. spajanjem kuhinjske nape i atmosferskog

bojlera u zajednički strujni krug s automatskom ili ručnom sklopkom (tzv. solo-šalter), čime se onemogućuje istodobni rad bojlera i nape.

Uz prosječno jedno otrovanje sa smrtnim ishodom na godinu, svake se godine dogodi i 5 – 6 otrovanja bez smrtnih posljedica, pri kojima su korisnici spašeni u posljednji trenutak, a uzrok većine njih također je kuhinjska napa.

Budući da korisnici uglavnom zanemaruju naputke GPZ-a, od kraja 2017. djelatnici GPZ-a pri poslovima redovite zamjene plinomjera obustavljaju isporuku plina (zatvaranjem zapora prije bojlera) u stanovima s atmosferskim bojlerima u ovim slučajevima:

1. kada korisnik nema dimnjačarski nalaz2. kada korisnik nema nalaz servisera3. kada korisnik rabi kuhinjsku napu4. kada korisnik ima ugrađen ventilator5. kada korisnik ima ugrađenu aluminijsku

stolariju ili onu od pvc-a6. kada korisnik nema ventilacijsku rešetku

na vratima kuponice7. kada korisnik nema podrezana sva vrata u

stanu.

Takvo postupanje strože je onoga koje propisuje članak 8.1.6. tehničkog propisa HSUP – P 600, a što je pravno dopušteno.

Iako djelatnici GPZ-a najčešće moraju zatvoriti zapor prije atmosferskog bojlera zbog neke od navedenih nepravilnosti, reakcija korisnika vrlo je pozitivna, a što se očituje u velikom broju zamijenjenih atmosferskih bojlera novima, kondenzacijskim, koji su praktički 100%-tno sigurni za rad.

Naime, korisnici redovito sami uključe atmosferski bojler, ali su ipak svjesni svoje

odgovornosti, jer tim činom mogu ugroziti sebe i svoju obitelj. Dosad su korisnici, kada je distributer puštao bojler u pogon, imali osjećaj sigurnosti da je sve u redu, a što je bilo vrlo opasno jer korisnici jednostavno ne čitaju upozorenja i naputke distributera plina, servisera i dimnjačara.

U sklopu akcije „Spriječimo otrovanje ugljičnim monoksidom u svojem domu“ na 80.000 adresa korisnikâ s atmosferskim bojlerima u stambenim zgradama (koji su najugroženiji) poslani su dopis (slika 1.) i letak (slika 2.) o pravilnoj uporabi plina i opasnostima od uporabe atmosferskih bojlera.

Također, u sljedećoj godini dana područni će dimnjačari zajedno s djelatnicima Gradske plinare Zagreb oblijepiti sve atmosferske bojlere na distribucijskom području GPZ-a s dvije naljepnice (slika 3.). Jedna je vezana uz pravilnu uporabu plina kod atmosferskih bojlera, a druga uz prepoznavanje simptoma otrovanja ugljičnim monoksidom.

Osim svega navedenoga, u dva je navrata organizirana konferencija za medije. Također, djelatnici MUP-a, Dimnjačarske obrtničke zadruge i Gradske plinare Zagreb nekoliko su puta sudjelovali u televizijskim i radijskim emisijama vezanima uz ovu temu. Sve su popratili i tiskani mediji.

Cilj je cijele akcije postignut, a reakcije korisnika uglavnom su pozitivne, iako ima i onih negativnih. Riječ je redovito o korisnicima koji ne žele preuzeti odgovornost za svoje atmosferske bojlere, već su navikli da uvijek netko drugi bude odgovoran za njihove postupke.

No, s obzirom na činjenicu da je atmosferski bojler najčešće u vlasništvu korisnika u njegovu stanu, radom bojlera ugroženi su svi članovi njegove obitelji i pitanje je samo hoće se li ove godine to jedno otrovanje sa smrtnim ishodom dogoditi u njegovu stanu (od njih oko 100.000).

Stoga većina korisnika ipak razmišlja o što skorijoj zamjeni opasnih atmosferskih bojlera novima, kondenzacijskim, koji su 100%-tno sigurni za uporabu

70

PITAN

JA IZ PLIN

SKE PRAKSE

UZROCI OTROVANJA UGLJIČNIM MONIKSIDOM


Slika 1. Dopis poslan na 80.000 adresa korisnikâ s atmosferskim bojlerima

71

PITA

NJA

IZ P

LIN

SKE

PRA

KSE

UZROCI OTROVANJA UGLJIČNIM MONIKSIDOM?


Slika 3. Naljepnice koje se lijepe na atmosferske bojlere

Slika 2. Letak o opasnostima od otrovanja

ugljičnim monoksidom koji je poslan uz dopis

KONTAKT INFORMACIJEI vi se možete reklamirati u časopisu Plin.

Čekamo na Vaš oglas.

Documents

Elektronično izdanje časopisaGeotermalna energija i njezin potencijal u vremenu energetske diverzifikacije i tranzicije Republike Hrvatske 56 ... konvencionalna ležišta geotermalnih