JU I SREDNJA ŠKOLA"Dr. Husein Džanić"VELIKA KLADUŠA

M A T U R S K I R A DTema: ELEKTRO OPREMA

Mentor: Kandidat:Dipl.ing.Hodžić Izet Ajdinović Asmir

Velika Kladuša, 19.04.2003 godine

1

1. BATERISKO PALJENJE

Ovo paljenje je na automobilima u mnogo većoj upotrebi nego magnetsko paljenje. Baterisko (akumulatorsko) paljenje obuhvata sljedeće elemente:

- generator koji proizvodi struju, napaja razne aparate i «slaže struju» u akumulator (bateriju);

- akumulator koji prihvata struju da je razašilje kada, gdje i koliko treba;

- indukcioni kalem koji struju niskog napona iz akomulatora pretvara u struju visokog napona;

- prekidač koji u pogodnom momentu prekida kolo struje niskog napona;

- razvodnik paljenja koji razvodi struju visokog napona;- svjećice na čijim se principima u cilindrima motora pojavljuje

varnica;- sprovodnici koji vezuju međusobno pojedine elemente.

Slika 1. Šema bateriskog paljenja

1.1.Indukcioni kalem

Indukcioni kalem se sastoji iz jednog jezgra (meko gvožđe) oko koga je namotana izolovana deblja žica. Krajevi žice su vezani za priključke na akomulatoru. Postavljeno je i kolo struje i jedan prekidač koji može kolo da prekine. Ovaj namotaj zove se primarni namotaj.

Preko primarnog namotaja je namotana tanja izolovana žica, koja nema nikakve veze sa primarnim namotajem, i naziva se sekundarni namotaj.

2

Ovaj namotaj ima mnogo veći broj navoja. Na jednom mjestu je prekinut i krajevi su mu približeni ali se ne dodiruju.

Kad se pusti struja iz akumulatora ona prođe kroz primarni namotaj i proizvede u jezgru indukcionog kalema magnetsko polje. Napon ove struje je obično 6 volti. Ako se kolo primarne struje naglo prekine (prekidač= onda se i magnetsko polje naglo izgubi. Ali usljed toga se u sekundarnom kolu (namotaju) pojavi nova indukovana struja (sekundarna struja) vrlo visokog napona, 10.000 volti i više. Ta sekundarna struja jurne kroz sekundarno kolo i kad naiđe na prekinuto mjesto ona prosto preskoči i ode dalje. Tu gdje je struja preskočila pojavila se varnica. Na automobilskom motoru je udešeno da ovo preskakanje varnice bude baš na pipcima svijećice.

Kad je kolo primarne struje prekinuto, struja koja je kroz ovo kolo tekla, ima težnju da »produži da teče« i da preskoči s jednog vrška prekidača na drugi. Zato je tu kondenzator koji je tako postavljen (vezan paralelno za oba pipka) da se ta struja sjuri u kondenzator, koji posluži kao rezervoar da tu struju primi. Kad se kontakti prekidača opet spoje ta struja se vrati u kolo.

1.2. Prekidač

U primarno kolo struje uključen je prekidač. Prekidač se sastoji iz jednog čekića i nakovnja, na kojima su kontakti. Jedan kraj primarnog kola vezan je za čekić, a drugi za nakovanj. Kad su njihova dugmad jedno na drugome kolo je zatvoreno. Kad se oni razmaknu, kolo je otvoreno (prekinuto). Da bi se ovo prekidanje izvršilo kad treba postoji jedan brijeg koji je na jednoj osovini, u vezi sa motorom, i kad se isti obrće, udara po jednom noktu na čekičiću, podiže ga i tako razmiče kontakte. Struja je tada prekinuta.

Oblik brijega zavisi od broja cilindara. Ako je za 4 cilindra onda je četverougaon. Ako je za 6 onda je šestougaon. Ako ima više od 8 cilindara onda se obično prave dva kontakta sa jednim brijegom koji ima upola manje uglova. Okretanje osovine na kojoj je brijeg, u vezi je sa radom motora i regulisan je tako da se prekidanje vrši u momentu kad varnica na svijećici treba da se pojavi, a to je pred sam kraj hoda sabijanja. Jedna mala opruga vraća čekičić na svoje mjesto poslije svakog prekidanja.

3

1.3. Razvodnik paljenja

Kad je kolo primarne struje naglo prekinuto pojavljuje se u sekundarnom kolu indukovana struja visokog napona. Ovu struju treba razvesti na svijećice pojedinih cilindara. Za tu svrhu služi razvodnik paljenja.

To je jedan poklopac od bakelita (izolator) u koji je utopljeno onoliko dugmadi koliko ima cilindara. Struja visokog napona dovodi se sprovodnikom u centar poklopca. Odavde je prima jedno obrtno koljeno (rotor), koje se okreće zajedno sa osovinom prekidača. Za ovu dugmad su vezani sprovodnici koji vode struju na pojedine svijećice. Kad god koljeno u svom okretanju dođe naspram dugmeta sekundarna struja jurne kroz dugme u sprovodnik i kroz njega na odgovarajuću svijećicu. Na slici 2 vidi se u presjeku poklopac razvodnika sa obrntim koljenom (rotorom).

Treba imati na umu da dugmad u razvodniku dobijaju struju uvijek istim redom, jedno za drugim. Dugmad neće biti povezana istim redom za svijećice na motoru. Koje će dugme biti povezano za koju svijećicu zavisi od reda paljenja, koje smo objasnili ranije. Npr. Ako ima 6 cilindara i ako je red paljenja 1-5-3-6-2-4, onda će se prvo dugme vezati za cilindar broj 1. Sljedeće dugme na koje rotor nailazi vezaće se za cilindar broj 5. Iduće za cilindar broj 3 itd. O ovome se mora strogo voditi računa, inače se desi da motor uopšte neće da radi ili prekida na pogrešno povezanim cilindrima. Takođe je važno da se podesi da prvi cilindar pali u tačno određenom momentu, a za sve ostale cilindre to ide automatski.

A – poklopac razvodnika, B – dugme, C – priključak za sprovodnik svijećice, D – dovod sekundarne struje u razvodnik, E – obrtno koljeno.

Slika 2. Presjek poklopca razvodnika

4

1.4. Pretpaljenje

Već smo rekli da se motoru daje ranije paljenje (pojava varnice prije mrtve tačke). Koliko treba da bude ovo predpaljenje zavisi od turaže motora. U koliko je turaža veća utoliko treba i veće pretpaljenje. Za stavljanje motora u pokret (opaljivanje) treba naprotiv imati malo kasnije paljenje. Iz ovog se vidi da je potrebno da moment paljenja može da se mijenja. Na mnogim automobilima predviđena je jedna ručica na tabli ili na volanu, pomoću koje se ovo može mjenjati. Na drugim se ovo vrši automatski pomoću naročitog mehanizma u samom prekidaču.

1.5. Gromobran

Ako bi se desilo da električni otpor pri preskakanju varnice na svijećici bude suviše velik (npr. pipci suviše razmaknuti, otkačen ili prekinut sprovodnik itd.) sekundarna struja će tražiti neki drugi izlaz da svoje kolo zatvori. Ako taj prolaz nađe u navojima indukcionog kalema onda je on »pregorio«. Da bi se to izbjeglo postavljen je u samom kalemu osigurač (gromobran), gdje varnica može da preskoči i očuva indukcioni kalem od pregorevanja.

1.6. Duplo paljenje

Na pojedinim automobilima se postavljaju dvije svijećice na svaki cilindar. Za taj slučaj mogu se upotrebiti dva indukciona kalema i dva razvodnika, ili jedan zajednički razvodnik.

1.7. Sprovodnici

Sprovodnici su obično iz bakarne žice koja je obmotana gumenim izolacionim omotom. Ponekad se preko gumenog omota nalati zaštitna obloga od pletene žice.

1.8. Svijećice

Svijećice su postavljene na cilindre motora da bi se na njima, u određenom momentu, pojavila varnica, koja će da zapali eksplozivnu smješu i izazove paljenje i sagorjevanje iste u cilindru.

5

Svijećica je, kao što je rečeno, uključena u kolo sekundarne struje, čiji je napon vrlo visok, preko 10.000 volti. Na slici 4. prikazana je u presjeku jedna svijećica. Struja dolazi iz razvodnika kroz sprovodnik u središnji dio svijećice, takozvanu centralnu elektrodu. Oko ove centralne elektrode je izolator obično od porcelana, a sve se nalazi u tjelu svijećice. Ovo tjelo se zavrće u cilindar. U donjem dijelu tjela nalazi se jedan ili više pipaka, koji ne smiju dodirivati centralnu elektrodu već imati sa njom zazor od oko 0,6 mm. To je mjesto na kome preskače varnica, zatvarajući time kolo sekundarne struje.

Slika 3. Presjek svijećice

1.8.1. Održavanje svijećica

Svijećica je jedan od najprostijih dijelova motora ali je dosta često uzrok neispravnog rada motora, a još češće se misli da je svijećica uzrok neispravnosti. Prva stvar koju će svaki šofer-mehaničar, a naročito novajlija, učiniti kad naiđe neispravnost, je da skine i očisti svijećice. Valjda zato što ih nije teško skinuti. Njihovi »kvarovi« su najčešće znak da negdje na drugom mjestu u motoru nešto nije u redu.

Radi toga kad se misli da je kvar na svijećicama, treba ići ovim redom:1. Provjeriti regulažu karburatora;2. Provjeriti nivo ulja u karteru motora;3. Provjeriti kompresiju;4. Očistiti sumnjivu svijećicu;5. Dotezati zazor svijećica.

6

1.8.2. Čišćenje svijećica

Kod čišćenja sviječica treba ovako postupati:1. Ako je svijećica koja se može rasklapati onda je rasklopiti,

istrljati porcelan krpom namočenom u benzin.2. Nipošto ne upotrebljavati šmirglpapir, niti nešto slično, pošto

to para gleđ izolatora i upropašćava svijećicu.3. Sastrugati čađ sa tjela svijećice.4. Pri sklapanju ne zaboraviti postaviti zaptivke i to da su iste u

sasvim dobrom stanju.5. kod svijećice koja se ne rasklapa čađ se može iščistiti drvetom,

zatim krpicom namočenim u benzin i vezanom na štapić.

1.8.3. Probe svijećica

Ima više načina proba svijećica, neke ćemo navesti:• Najobičnija proba je izvoditi pri radu motora »kratki spoj«

redom na svijećicama,• Može se probati i tako ako se svijećica skine sa cilindra i

položi na poklopac cilindra. Onda se vidi da li daje varnicu ili ne.

• Dobar način za probu cilindara i svijećica je da se skinu sve matrice koje pričvršćuju sprovodnike za svijećice. Pustiti motor da radi. Onda poskidati sve sprovodnike sa svijećica osim sa jednog. Ako motor produži da radi znači da su cilindar i svijećica ispravni.

• Najlakši način od sviju je pomoću takozvanog »električnog plajvaza« (tj. pomoću jedne male neonske lampice). Kad se plajvaz prisloni na svijećicu, a svijećica je ispravna, na plajvazu se pojavi jasna crvena svijetlost. Ako je svijećica slaba i svijetlost je slaba.

7

2. MAGNETSKO PALJENJE

Za razliku od baterijskog paljenja kod magnetskog paljenja je sve skupljeno u jedan organ, magnet a to će reći:

- generator primarne struje,- indukcioni kalem koji pretvara struju niskog napona u struju

visokog napona,- kondenzator,- razvodnik paljenja,- prekidač.

Slika 4. Magnet visokog napona

1. Kotva 7. Skupljač sekundarne struje2. Primarni namotaj 8. Četkica3. Sekundarni namotaj 9. Rotor razvodnika4. Osovina kotve 10.Poklopac razvodnika5. Prekidač 11.Magnetska potkovica6. Kondenzator 12.Gromobran

2.1. Opis magneta

Na jedno jezgrood listića mekog gvožđa, koje se naziva kotva namotani su primarni i sekundarni namotaji (2 i 3). Kotva ima svoju osovinu (4) koja je uključena sa motorom. Oko kotve su stalni magneti u obliku potkovice (11).

Usljed obrtanja kotve u magnetskom polju stalnih magneta u primarnom namotaju se stvara indukovana primarna struja niskog napona. Ova odlazi u

8

prekidač (5), gdje se, na isti način kao što se kod bateriskog prekidala u pogodnom momentu, prekida. Usljed ovog naglog prekidanja u sekundarnom namotaju (3) stvara se struja visokog napona. Ova struja dovodi se na skupljač-prsten sekundarne struje (7), odakle ga jedna četkica (8) skuplja i odvodi u rotor razvodnika (9). Rotor se okreće i razvodi struju na dugmad razvodnika koja su ulivena u poklopac razvodnika (10). Odavde sprovodnicima ide u svijećice.

Pored kotve je kondenzator (6) vezan paralelno na primarnu struju. Na sekundarnoj struji je gromobran.

Sve manji je broj automobila koji upotrebljavaju magnetsko paljenje, a na modernim automobilima je gotovo isključivo baterisko.

9

3. AKUMULATOR (BATERIJA)

Akumulator je uređaj u kome se sakuplja elekrična struja da bi se uvijek imala na raspolaganju. Ako struju mnogo i često trošimo akumulator će se brzo isprazniti i treba ga puniti.

Na automobilu akumulator se puni strujom koju proizvodi generator. Akumulator daje struju za mnoge svrhe na automobilu: za paljenje motora, za opaljivanje, za osvjetljenje, za zvučni uređaj itd. Predviđeno je tako da, čim se malo isprazni, generator ga »dopunjava strujom«, a čim se napuni, generator prestaje da mu daje struju.

Princip akumulatora leži u jednoj elektrohemiskoj radnji koja se u njemu zbiva. Kad se akumulator puni tj. struja spolja dolazi u njega, onda se vrši jedna elektrohemiska radnja. Kad se prazni tj. šalje struju u koji od pomenutih organa onda se u njemu opet vrši jeda elektrohemiska radnja obrnuta od prve, i to tako stalno.

Svako punjenje »troši« po malo akumulator, čemu dosta doprinose vibracije u vozilu. Najviše struje troši opaljač (starter) te zato ga ne treba suviše često i na duže vrijemena upotrebljavati.

3.1. Sastavni dijelovi akumulatora

Na automobilima se upotrebljavaju gotovo isključivo olovni akumulatori od 6 volti tj. sastavljeni iz 3 ćelije od kojih svaka daje oko 2 volta. Djelovi akumulatora su sljedeći:

Sud od ebonita (tvrde gume) podjeljen na tri nezavisne pregrade, u svakoj je po jedna ćelija.

Ploče Su ustvari olovni okviri u koje je nabijena aktivna materija. Aktivna materija kod pozitivnih ploča je od olovnog superoksida i mrke su boje (boje čokolade). Akivna materija negativnih ploča je suho sunđerasto olovo i one su svijetlo sive boje.

Više pozitivnih i negativnih ploča čine jednu ćeliju ili elemenat. Ploče sumeđusobno rastavljene separatorima tj. pregradama od specijalno prerađenog drveta ili od tvrde gume. Separatori moraju biti izolatori ali prozirni ili izbušeni da omogućavaju prolaz tečnosti. Sve pozitivne ploče jedne ćelije vezane su jednim olovnim mostom, koji nosi na sebi olovni

10

stubić (pozitivni pol). Isto tako i negativne ploče imaju svoj negativni pol. Ovi polovi štrče iz suda kroz poklopac i za njih se vezuju priključci za odvod struje. Na dnu suda su rebra na koja se ćelije oslanjaju a između kojih se skuplja talog.

Slika 5. Dijelovi akumulatora

A – pozitivna ploča C – element (ćelija)B – negativna ploča D – polovi ćelije

Pokopac je od ebonita. Ima dvije rupe za polove. Na njemu takođe postoje rupice koje služe za nadopunjavanje tečnosti.

Spojne šipke. Tri ćelije su vezane u seriju tj. pozitivni pol jedne vezan je sa negativnim polom susjedne, pomoću olovnih spojnih šipki, koje se natiču na polove i zaliju olovom. Jedan pol prve i drugi pol posljednje ćelije ostali su slobodni i oni služe kao pozitivan i negativan pol cijelog akumulatora.

Slika 6. Akumulator u presjeku

1. Sud akumulatora 7. Krajnji pol2. Pregradni zid ćelija 8. Nivo tečnosti3. Poklopac ćelije 9. Gornja ivica ploča4. Masa kojom se zalijevaju poklopci 10.Rebra na dnu ćelija5. Mostić sa polom 11. Prostor za skupljanje blata

11

6. Spojna poluga polova dvije ćelije Tečnost (elektrolit) se sastoji od razblažene sumporne kiseline određene jačine. Pošto sumporna kiselina rastvara metale to se rastvor kiseline pravi samo u destilisanoj vodi a nikako u običnoj vodi, niti kišnici. Isto tako smije se u akumulator dolijevati samo destilovana voda.

Priključci na polove za odvod struje iz akumulatora mogu biti različitog oblika. Pozitivni pol označen je sa (+) a negativni sa (-).

Slika 7. Priključci sprovodnika na polove akumulatora

3.2. Rad akumulatora

Kad se npr. upali osvjetljenje na automobilu električna struja polazi sa pozitivnog pola akumulatora, prolazi kroz lampe i vraća se natrag na negativni pol. Tako je zatvorila svoje kolo struja. Za to vrijeme se u samom akumulatoru razvija jedna hemijska radnja: elektrolit djeluje na aktivnu materiju ploča i mjenja im sastav, a i sam elektrolit se mijenja. To se produžava sve dok sva aktivna materija ploča nije promjenjena. Akumulator se ispraznio.

Punjenje akumulatora vrši se istim putem. Pozitivni pol generatora vezuje se za pozitivni pol akumulatora, a negativni opet za negativni. Struja prolazi i sad povraća aktivnu materiju u svoje prvobitno stanje.

3.3. Održavanje akumulatora

Najvažnija stvar kod održavanja akumulatora za šofera-mehaničara je da nivo elektrolita (tečnosti) ne spadne. Znači dolijevati s vremena na vrijeme po malo destilisane vode u svaku ćeliju. Za običnu vožnju po gradu dovoljno je ovo činiti jedan put mjesečno. Treba imati na umu da se sumporna kiselina ne isparava te nju ne treba dolijevati.

12

Normalno akumulator se puni generatorom na samom vozilu. Ako se (npr. zimi) suviše mnogo struje troši na starter i na svijetla, a uz to vozilo ne vozi dovoljno, može akumulator djelimično da se isprazni. Moguće je tada regulisati generator da više puni.

Dobro je prije dodavanja destilisane vode izmjeriti areometrom gustinu tečnosti. Ako je akumulator pun na areometru treba da bude oko 1300 (znači da je voda 1,3 puta teža od od vode). Ako je ispod 1250 akumulator je djelomično ispražnjen te ga treba pniti ili je u rđavom stanju. Ako je 1000 znači da se sva kiselina pretvorila u vodu.

Ako akumulator mora da stoji van upotrebe treba ga ostaviti napunjenog. Ako stoji više od mjesec dana opet ga dopuniti.

Kiselina nagriza kožu, odjelo i obuću. Čuvati se. Za slučaj da kane ili se raspe odmah mjesto oprati vodom, zatim jakim rastvorom sode bikarbone i vode i opet vodom.

3.4. Namještanje akumulatora na vozilo

Ako je akumulator bio skinut pa se ponovo namješta na svoje mjesto na vozilu treba strogo voditi računa da bude pravilno vezan a to znači da polovi budu vezani za odgovarajuće kablove. Jedan pol je vezan za sprovodnik koji dolazi iz generatora a drugi je vezan za masu. Kod evropskih vozila je obično pozitivan pol akumulatora vezan za generator a negativni za masu. Kod američkih vozila je obrnuto.

13

4. UREĐAJ ZA OSVJETLJENJE I SIGNALIZACIJU NA AUTOMOBILU

Uređaj za osvjetljenje obuhvata uglavnom sljedeće:- dva reflektora spreda za osvjetljenje puta ispred automobila,- jedan pomoćni manji reflektor pored šofera za osvjetljenje

objekata izvan snopa glavnih reflektora,- signalne lampe koja osvjetljava zadnju tablicu sa brojevima,- bočne lampice za parkiranje vozila,- zadnje stop lampe – koja osvjetljava pri kočenju,- lampe za osvjetljenje šoferske table,- lampe za osvjetljenje unutrašnjosti vozila,

osim ovih obično na utomobilu postoje još i:- jedna ili dvije zvučne sirene,- brisač stakla,- električna sijalica za pravac zaokretanja itd.

Sva osvjetljenja i ostali uređaji vezani su paralelno tako, da kad se jedna sijalica ošteti druge rade. Cijeli vod je na struji napona 6 volti.

Cijeli vod je takozvani vod sa jednim sprovodnikom, pošto je svaka sijalica vezana prko svoje školjke za masu, koja služi kao povratni sprovodnik. Samo za sijalice sa dva vlakna ima dva sprovodnika a treći je opet masa. Svi instrumenti su takođe vezani za masu. Obično je ta veza izvedena u samom instrumentu, a samo njegovo pričvršćivanje za šofersku tablu, ili neki drugi dio vozila, obezbjeđuje dalju vezu sa masom. Treba znati da su masni premazi izolatori i to često pokvari kontakt s masom.

4.1. Sijalice

Za razna osvjetljenja koriste se sijalice različite jačine. Obično su sijalice u reflektorima i signalna stop lampa sa duplim vlaknom od kojih se svako posebno ili oba zajedno mogu paliti.

Zadnje osvjetljenje i stop lampa su u jednoj sijalici sa dva vlakna.

Sijalice reflektora su takođe sa dva vlakna. Iz postolja sijalice po jedan sprovodnik vodi na jedno vlakno, a oba vlakna su vezana za masu trećim sprovodnikom. Sijalica može da se namjesti u svoje ležište samo tako da joj

14

vlakno od 21 svjeće bude odozgo. Ovo vlakno je uključeno i svijetli kad se vozi po gradu. 4.2. Reflektori

Slika 8. Reflektor

Da bi snop bio prikupljen reflektori imaju iza sijalice parabolično ogledalo. Kako će snop ići zavisi od položaja usijanih vlakana sijalice prema tzv. fokusu ogledala. Za povijanje snopa ka zemlji upotrebljavaju se prizmatična sočiva koja lome svjetlosni snop.

4.3. Sprovodnici

Za sprovodnike se upotrebljavaju kablovi i izolovane žice što zavisi od amperaže koja dotičnim putem prolazi. Pošto je za starter potrebno ponekad i do 600 ampera to je starter vezan sa akumulatorom debelim kablom. Sijalice su povezane izolovanim žicama. Primarno kolo za paljenje je takođe niskog napona te ga je lako izolovati. Sekundarno kolo je visokog napona te treba obratiti vrlo veliku pažnju na stanje izolacije.

4.4. Osigurači

Da se ne bi desilo pregorjevanje aparata ili sprovodnika postavljeni su u vodu struje osigurači. Obično su na samom ručnom prekidaču za osvjetljenje, ponekad i na generatoru. Treba dobro voditi računa da kad se zamjenjuju osigurači staviti na mjesto uvijek osigurač istog kapaciteta kao što je bio i ranije. Na mnogim automobilima postoji i tkz. kutija za spajanje kroz koju linije prolaze.

15

4.5. Električna sirena (truba)

Imamo dva tipa ovih sirena: sirena sa vibratorom i sirena sa električnim motorom. Obično se stavljaju u dejstvo zatvaranjem kola struje pritiskivanjem na dugme na volanu.

Sirena sa vibratorom sastoji se iz jedne membrane iz tankog čeličnog lima koja je po obodu pričvršćena za trubu. Svojim treperenjem proizvodi zvuk. Treperenje se izaziva pomoću jednog elektro magneta i vibratora na istom principu kao kod električnog zvonceta.

4.6. Radio zaštita

kad motor na vozilu radi električni uređaj automobila daje izvjesnu vrstu radio talasa. Ovi radio talasi ne samo da ometaju prijemni aparat na samom vozilu, ili u blizini, već u ratu omogućavaju neprijatelju da pomoću naročitih aparata odredi tačan položaj gdje se tačno nalazi.

Sistem radio zaštite sastoji se iz: filtera, ugušivača, zakačke, zupčaste podložnice, kondenzatora.

16

5. OPALJAČ (STARTER)

Za startanje (stavljanje u pogon) automobilskog motora na svim automobilima postoji odgovarajući električni uređaj starter. To je ustvari jedan elektromotor koji se napaja strujom iz akumulatora. Da bi pokrenuo motor i dao mu izvjesnu turažu da prihvati i dalje sam krene potrebna je prilična snaga. Starter izvuče iz akumulatora za svako startanje prosječno između 150 i 300 ampera. Iz toga vidim kako akumulator može lahko da crkne, ako se vrši suviše često startanje.

Slika 9. Opaljač – starter u presjeku

Uređaj za startanje se sastoji iz: akumulatora koji daje struju, dugmeta za kontakt i samog startera tj. električnog motora. Motor obuhvata magnete, kotvu sa navojima i četkice.

Slika 10. Starter sa kvačilom

Kad se pritisne pedala za startanje zatvori se veza između akumulatora i startera i struja pojuri u starter. Najprije dođe u navoje oko magneta. Ovi se odmah namagnetišu. Iz ovih navoja pređe struja preko pozitivne četkice

17

dođe u navoje kotve i namagnetiše jezgro kotve. Poznato je iz magnetizma da se raznorodni magnetski polovi privlače a istorodni odbijaju. Ovo važi i za elektro-motor i to privlačenje i odbijanje čini da se kotva okreće, a sa njom i pogonski zubčanik.

Način na koji se pogonski zupčanik startera uključuje i isključuje od zamajca ima više a najpoznatiji su tzv. bendix način i starter sa kvačilom. Bendix način prikazan je na slici 10, a starter sa kvačilom je prikzan na slici 11.

18

6. GENERATOR (DINAMA)

Generator ili dinama je mašina koja pretvara mehaničku snagu u električnu. Generator, dakle, ne može uopšte proizvoditi električnu struju ako se ne pokreće nekom vrstom mehaničke snage. U slučaju automobila ovu snagu daje sam automobilski motor. Proizvedena struja je jednosmjerna.

Slika 11. Generator (dinama) u presjeku

Rad generatora može se ukratko opistai na sljedeći način. Električna struja iz izvora pusti se da prođe kroz namotaje magnetskih polova. Magnetski polovi se magnetiziraju i dobiju time izvjesnu magnetsku silu. Magnetske silnice prelaze s jednog pola na drugi. Između polova se okreće kotva sa svojim namotajem. Kotvu okreće motor preko osovine generatora.

Rekli smo već da se namotaji okreću u magnetskom polju i sjeku magnetske silnice i u namotajima će se javiti indukovana struja. Ova struja iz namotaja kotve prelazi u šipke kolektora odnosno sabirača struje. Jedan dio ove indukovane struje ide preko tzv. treće četkice u namotaje magnetskih polova, pojačava količinu struje u njima, dakle pojačava magnetizam u polovima.

Drugi dio ove struje , dakle sav ostatak, skuplja pozitivna četkica sa kolektora i preko svog nosača i sprovodnika sprovede je na pozitivni priključak generatora. Odatle kroz sprovodnike ide struja da opsluži: osvjetljenje, sirenu, paljenje a ono što pretekne ide kroz pozitivni priključak akumulatora u sam akumulator.

19

6.1. Regulisanje rada generatora

Pri hladnom vremenu startanje motora je teže i često ga treba ponoviti više puta. Iz akumulatora se troši više struje. Kad je hladno onda je i dan kraći te se i za osvjetljenje više upotrebljava. Da bi se akumulatoru pošto je motor upaljen i počeo da radi, vratila što prije utrošena struja predviđen je u kolu namotaja magnetskih polova generatora jedan termostat. Njegov rad je u sljedećem: kad je generator hladan termička pločica se oslanja na kontakt i kroz namotaj magnetskih polova prolazi jaka struja koja proizvodi jak magnetizam, dakle i jaku indukovanu struju koja brzo puni akumulator. Ali čim se generator zagrije termička pločica se ispravi i odmakne sa kontakta. Struja tada mora da prolazi, ne direktno preko pločica i kontakta već kroz jedan otpornik. Time se količina struje, koja prolazi kroz namotaj magnetskih polova smanjuje, ovo smanjuje njihov magnetizam što znači smanjuje količinu struje kojau daje generator a to se i željelo postići.

20

LITERATURA:

21

22

Sadržaj:

1. BATERISKO PALJENJE 11.1.Indukcioni kalem 11.2. Prekidač 21.3. Razvodnik paljenja 31.4. Pretpaljenje 41.5. Gromobran 41.6. Duplo paljenje 41.7. Sprovodnici 41.8. Svijećice 41.8.1. Održavanje svijećica 51.8.2. Čišćenje svijećica 61.8.3. Probe svijećica 6

2. MAGNETSKO PALJENJE 72.1. Opis magneta 7

3. AKUMULATOR (BATERIJA) 93.1. Sastavni dijelovi akumulatora 93.2. Rad akumulatora 113.3. Održavanje akumulatora 113.4. Namještanje akumulatora na vozilo 12

4. UREĐAJ ZA OSVJETLJENJE I SIGNALIZACIJU NA AUTOMOBILU 134.1. Sijalice 134.2. Reflektori 144.3. Sprovodnici 144.4. Osigurači 144.5. Električna sirena (truba) 154.6. Radio zaštita 15

5. OPALJAČ (STARTER) 16

6. GENERATOR (DINAMA) 186.1. Regulisanje rada generatora 19

LITERATURA 20

23