26 ožujak 2014. 27ožujak 2014.

na spektakularnom dvorualeksandra karađorđeviĆa

ekskluzivnoSvijet u beogradskom domu neokrunjenog srpskog

prestolonasljednika koji se nakon desetljeća izgnanstva vratio u Srbiju gdje se potiho nada da će se vratiti

monarhija. Piše Drago Hedl, Snima: Daniel Soldo

jedan dan s princom

28 ožujak 2014. 29

Kad je 17. kolovoza 1945. rođen princ Aleksandar Karađorđević, površina Velike Britanije privreme-no se smanjila za veličinu hotelskog apartmana 212, glasovitog londonskog

hotela Claridges. Za istu toliku površinu, 143 četvorna metra, također privremeno, povećala se površina Jugoslavije. Zasluge za to imao je tek rođeni princ: da bi na-sljednik prijestolja Kraljevine Jugoslavije bio rođen u svojoj zemlji, tadašnji britanski premijer Winston Churchill proglasio je, privremeno, hotelski apartman u kojem je Aleksandar rođen teritorijem Jugoslavije. Tako se u apartmanu 212 rodio Aleksandar Karađorđević.

“Kako se nismo mogli vratiti u Jugo-slaviju, otišli smo u St. Moritz. Bile su mi tri godine; pamtim kako me otac, tog ljeta 1948., poveo na jezero pod planinom Cor-viglia i posjeo u dječja kolica. Vozio me je pokraj jezera i živo se sjećam da sam iz tih dječjih kolica bacao stvari u jezero”.

Razgovaramo u Kraljevskom dvoru, ogromnom zdanju od 4000 četvornih me-tara, skrivenom u golemoj park-šumi, koji se prostire na 135 hektara, na najvišem bre-žuljku elitnog beogradskog Dedinja.

U dvorski kompleks prestolonasljednik Aleksandar Karađorđević uselio se 17. srp-nja 2001. godine. Otada je to njegova služ-bena rezidencija. Nakon 1945. koristio ga je Josip Broz Tito, a kasnije je služio kao rezidencija svjetskim državnicima kad bi posjetili Beograd (posljednji, neposredno prije nego što će se u Beli dvor vratiti Kara-đorđevići, ondje je odsjeo Putin).

Beli dvor ima neobičnu povijest. Bio je

zamišljen kao rezidencija sinova kralja Aleksandra - Petra, Tomislava i Andrije. No, kad je kralj Aleksandar u listopadu 1934. godine ubijen u Marseilleu, Beli dvor tek se počeo graditi. Kad je 1937. završen, u njega se uselio knez Pavle, s namjerom da tu živi dok Petar Karađorđević, najsta-riji sin ubijenog kralja, pa time i njegov na-sljednik, ne postane punoljetan. U vrijeme kad je zbog očeve smrti postao kralj bilo mu tek 11 godina pa je zemlju vodilo na-mjesništvo.

U ožujku 1941. knez Pavle, koji je prak-tično vodio zemlju, potpisuje pristupanje Trojnom paktu (Njemačka, Italija, Japan). Dolazi do velikih demonstracija i državnog udara. Kralja Petra II. (oca Aleksandra Ka-

rađorđevića, današnjeg stanovnika Belog dvora) na brzinu proglašavaju punoljetnim, iako je imao tek 17 i pol godina, kako bi 28. ožujka 1941. bio okrunjen i preuzeo vlast. No, ubrzo je uslijedio njemački na-pad na Jugoslaviju, zemlja je okupirana za samo 11 dana, a kralj Petar II. s nikšićkog će aerodroma emigrirati u Atenu, potom u Palestinu, pa u Kairo, da bi se u lipnju 1941. neko vrijeme skrasio u Engleskoj. Ondje će se 1944. oženiti dvije i pol godine starijom princezom Aleksandrom od Grčke i Dan-ske, kćeri grčkog kralja Aleksandra. Imat će samo jedno dijete, sina Aleksandra. Kr-štenje je obavljeno u glasovitoj londonskoj Westminsterskoj opatiji u kojoj je okru-njena većina engleskih kraljeva. Kumovi

dok ih nije bilo, tito je u kinu dvora gledao vesterne

Slijeva nadesno: Karađorđević sa suprugom i sinovima; djed Aleksandra Karađorđevića dao je sagraditi 'sobu šaputanja' u čije je zidove dao ugraditi fontane čije žuborenje je sprečavalo da itko izvana čuje o čemu se unutra priča; dvor ima i sobu za biljar; prvo privatno kino na Balkanu bilo je omiljena Titova soba, svaku je večer u njoj gledao vesterne

30 ožujak 2014. 31ožujak 2014.

‘zbog djece sam zaraĐivao oglaŠavanjem, osiguranjem, bankarstvom i transportom. upoznao

sam najvaŽnije svjetske biznismene’

32 ožujak 2014. 33ožujak 2014.

‘nismo se mogli vratiti u jugoslaviju, imao sam tri godine kad smo otiŠli u st. moritz. joŠ se Živo sjeĆam Šetnji uz jezero s ocem’

Slijeva nadesno: kralj Petar i kraljica Aleksandra s malim Aleksandrom II., krštenje malenog Aleksandra 1945. godine u londonskoj Westminsterskoj opatiji u kojoj je okrunjena većina engleskih kraljeva; s bakom, kraljicom Marijom; s majkom i ocem u nekima od svojih domova diljem svijeta

8

su bili engleski kralj George VI. i njegova tada 19-godišnja kći, danas britanska kra-ljica Elizabeta II.

“Moje je djetinjstvo bilo neobično. Ro-ditelji su iz jedne države putovali u drugu: Engleska, Švicarska, Francuska, Italija... Sjećam se da smo velikim prekooceanskim brodom putovali u Ameriku. Uživao sam tjedan dana na brodu, ploveći Atlantikom. U New Yorku sam neko vrijeme pohađao vrtić", priča.

Što se zapravo dogodilo njegovoj obite-lji, prestolonasljednik Aleksandar počeo je shvaćati, kaže, tek kad mu je bilo 10 godi-na. Tada mu je otac, koga je silno mučila nostalgija i koji se silno želio vratiti u Ju-goslaviju, objasnio kako je Titova vlast u komunističkoj Jugoslaviji ukinula monar-hiju, kraljevskoj obitelji oduzela imovinu i zabranila joj povratak u zemlju.

silno sam želio posjetiti Jugo-slaviju. Ne samo Beograd u kojem je bio dom mojeg oca. Želio sam vidjeti i Hrvatsku, Sloveniju, Crnu Goru, Make-doniju. Imao sam mnoštvo knjiga o Jugoslaviji, turistič-

kih priručnika, zemljopisnih karata... Kad je Tito umro u svibnju 1980., nalazio sam se u Washingtonu i napisao sam otvoreno pi-smo za New York Times. Rekao sam kako znam da nema nade da se uskoro vratim u zemlju, zbog čega sam bio vrlo, vrlo tužan. Otac mi je umro deset godina prije toga u Denveru, ubili su ga nostalgija i alkohol. Dakle, i kad je Tito otišao 1980., nisam se nadao da je blizu dan kad će se moja obitelj moći vratiti u Jugoslaviju”, priča Karađor-đević dok u tmurno siječanjsko jutro raz-govaramo u Kraljevskom dvoru. Posluga nam nečujno donosi kavu, kanape sendviče i kolačiće. Na Dvoru vlada apsolutna tišina. Nešto kasnije, kada nas prestolonasljednik povede u razgledanje podrumskih prosto-rija Dvora, uređenih u stilu kremaljskog Teremnog dvorca, čiji su stropovi i zidovi oslikani motivima iz Šeherezade, bajke o žar ptici i prizorima iz srpskih narodnih pjesama, vidjet ćemo da postoje još tiša mjesta, poput omanje “sobe šaputanja” u kojoj je kralj Aleksandar, prestolonasljed-nikov djed, vodio najpovjerljivije razgovo-re. Bio je silno nepovjerljiv pa je tražio da se u jedan od zidova te malene sobe ugradi fontana kako bi žuborenje vode stvorilo zvučnu zavjesu i onemogućavalo da itko čuje ono o čemu kralj razgovara. Tik do te sobe sala je s biljarom te omanja prostorija sa šahovskom garniturom. Tu je i prvo pri-vatno kino na Balkanu, u kojem je Tito, kad je koristio Dvorski kompleks, svake večeri gledao svoje omiljene vesterne.

Aleksandar Karađorđević školovao se u prestižnim školama Marie-José i Le Rosey u Švicarskoj. No, veli, njegov otac nije želio da postane razmažen pa je za jednog bo-ravka u Americi pričao prijateljima kako želi da mu sin očvrsne. “Onda ga pošaljite u Culver Military Academy”, rekli su ame-rički prijatelji posljednjem jugoslavenskom kralju, pa je ovaj svojeg sina Aleksandra poslao na godinu dana u vojnu školu.

“Kad sam se za Božić vratio u Pariz, gdje su u to vrijeme živjeli moji roditelji, otac me dočekao na aerodromu. Bio sam kratko ošišan, poput američkih tinejdžera, nosio sam T-shirt i žvakao gumu za žvaka-nje. Otac me u čudu upitao: ‘Zar si to ti?’

Obrazovanje će nastaviti u Škotskoj, u tamošnjoj glasovitoj Gordonstoun School, gdje će sresti i svojeg poznanika, princa Charlesa.

“Gordonstoun je bogu za leđima. Izolira-no mjesto koje šibaju hladni vjetrovi sa sje-vernog mora. Uistinu sam mrzio to mjesto.”

Prijateljstvo s princem Charlesom pro-dubilo se u Gordonstounu. Charles, čija je majka Elizabeta bila Aleksandrova krsna kuma, i ranije je susretao mladog Kara-đorđevića, no zajedničko školovanje to je prijateljstvo produbilo.

“Susrećemo se svake godine. Posljednji put bili smo zajedno prije nešto više od mjesec dana, prošlog prosinca, na jednom prekrasnom primanju u Buckinghamskoj palači. Bar jednom mjesečno razmijeni-mo pisma. Naše je prijateljstvo vrlo čvrsto. Princ Charles vrlo je drag čovjek od kojeg sam mnogo naučio. Njegova supruga Ca-milla draga je osoba i uspostavila je divan odnos s mojom suprugom”, priča.

Nakon Millfielda Aleksandar Karađor-đević stupit će u Kraljevsku vojnu akade-miju Velike Britanije, a onda će 1966., kao pripadnik Kraljevskih kopljanika služiti na Bliskom istoku, pa u Italiji i tadašnjoj Za-padnoj Njemačkoj.

- Dobra strana služenja u Njemačkoj bila je ta što sam skijao za britanski vojni tim pa bismo odlazili u Švicarsku, Austriju, Itali-ju. Kao vojnik služio sam u Libiji, na Cipru. Mnogo sam naučio."

Kad sam ga početkom 1996. upoznao u Londonu, vojna karijera bila je odavno za njim. Iz vojske je izašao 1972. i počeo se baviti biznisom. Na prestižnoj adresi, na Park Laneu, s pogledom na Hyde park, iz-među otmjenog hotela Dorchester i ogro-mnog Hiltona, čijih 28 katova dominira tim dijelom Londona, imao je prostran ured. Pohvalio mi se: “Što se posla tiče, u odborima sam nekoliko kompanija. Tako zarađujem za život i školovanje svoje djece i po tome nisam različit od ostalih: znam

34 ožujak 2014. 35ožujak 2014.

‘s princom charlesom veŽe me divno prijateljstvo, svaki mjesec piŠemo si pisma. a camilla jako voli moju Ženu’

Slijeva nadesno: bračni par Karađorđević s princom Charlesom i njegovom suprugom Camillom; prestolonasljednik s najpoznatijim članovima svjetske aristokracije; s Nelsonom Mandelom; s Kofijem Ananom; s Ivom Josipovićem; s Billom Gatesom

što su računi za struji, plin, a naročito što su telefonski računi.”

Dok 18 godina kasnije, ovoga siječnja, ponovno razgovaramo, sada u Kraljevskom dvoru, na Dedinju, objašnjava kakvim se sve poslovima bavio:

“Bavio sam se oglašavanjem. Moje su tvrtke imale sjedišta u Londonu, Rio de Ja-neiru i New Yorku. Kasnije sam se okrenuo osiguranju pa bankarstvu i transportu”

U tim godinama sretao je mnoge uspješ-ne biznismene diljem svijeta, glumce, umjetnike, osobe iz javnog života, ali i važne političare. Kamere su ga snimile i s jednim od najbogatijih ljudi na planetu, Bi-llom Gatesom, posjećivao je predsjednika Ronalda Reagana na njegovu imanju Ran-cho del Cielo u Santa Barbari u Kaliforniji, susreće se s glavnim tajnikom Ujedinjenih naroda Kofijem Annanom, družio se s Nel-sonom Mandelom…

“Ako me pitate za važne ljude koje po-znajem, osobit dojam na mene ostavila je kraljica Elizabeta; od nje se ima što naučiti. Pa španjolski kraj Carlos, koji sada prolazi kroz teško razdoblje svoga života. Osobito me impresionirao Nelson Mandela i, na-ravno, Ronald Reagan i Margaret Thatcher. Nakon raspada Sovjetskog saveza, Reaga-nu, s kojim sam se susretao, čestitao sam jer je to označilo kraj ‘carstva zla’, kako je on nazivao SSSR. Ali moje posebne simpatije idu prema Mahatmi Gandhiju, velikom po-litičaru i još većem čovjeku”

Iako nikad nije bio daleko od poli-tike, jer obitelj iz koje je poniknuo generacijama je živjela s politi-kom, aktivno se u nju uključuje tek devedesetih godina prošloga stoljeća. Kada je njegov otac, kralj Petar II. umro u Koloradu 1970.,

nije počeo koristiti titulu kralja, iako je na

to imao pravo. Smatrao je da to ne bi imalo osobitog smisla dok se nalazio u egzilu, ali se nikada nije odrekao tog prava i starješina je doma kraljevske obitelji Karađorđević. Maštao je o povratku u Jugoslaviju, vje-rujući da bi za tu zemlju najpogodnija bila ustavna monarhija. Iako je to bila prilična utopija, mislio je da bi poput španjolskog kralja Juana Carlosa mogao odigrati pozi-tivnu ulogu u tranziciji zemlje, za koju je bilo jasno da će, kao i druge komunističke zemlje nakon pada Berlinskog zida, mora-ti proći taj put. No, raspad Jugoslavije više ništa nije moglo zaustaviti. Ponajmanje us-postava ustavne monarhije.

Kad je 1992. prvi put došao u Beograd, na poziv srbijanske oporbe, Savezna Repu-blika Jugoslavija, kako se tada zvala Milo-ševićeva tvorevina, u teritorijalnom smislu nije više bila ono što je, odlazeći iz zemlje, ostavio njegov otac, još maloljetni kralj Pe-

36 ožujak 2014. 37ožujak 2014.

kad je oŽenio drugu suprugu, princezu katarinu,kum im je bio kralj konstantin

tar. U toj, Miloševićevoj Jugoslaviji, ostala je samo Srbija i Crna Gora. U zračnu luku Surčin stigao je dok je na snazi još bila zabrana njegova povratka u zemlju, koju je 1947. proglasila tadašnja komunistička vlast. Iako su ga, da je primijenjen zakon, mogli uhititi i prvim zrakoplovom vratiti odakle je došao, nisu tako postupili. Kaže kako policijskim službenicima nije ni poka-zao putovnicu. Tek im je rekao da se vratio u svoju domovinu i da nema nikakve potre-be pokazivati im isprave. I pustili su ga.

s razjedinjenom srbijanskom opozicijom, koja nije znala kako srušiti Miloševića jer tada je, u jeku ratova u Hr-vatskoj i Bosni i Hercegovini, bio na vrhuncu moći, nije u to vrijeme našao mnogo za-

jedničkog. Ipak nije odustajao od pomoći tamošnjoj opoziciji pa će u Budimpešti 1999. organizirati skup antimiloševićevske koalicije. Koristio je svoja brojna inozemna poznanstva, lobirao i pripremio još dva ve-lika skupa na kojima su dogovarane akcije za uklanjanje s vlasti Slobodana Miloše-vića. Oba su održana 2000. godine: jedan u Banjoj Luci, drugi u Ateni. Napokon, 5. listopada te godine, Milošević je pao.

Devet mjeseci iza toga princ Aleksandar Karađorđević i njegova supruga, princeza Katarina, doselili su se u Dvorski kom-pleks. I njoj i njemu to je drugi brak. Princ Aleksandar prvi je brak sklopio s brazil-skom princezom Marijom da Glorie od

Orléans-Bragançea. Vjenčali su se 1972. U braku su imali troje djece: Petar je rođen 1980. u Chichagu, a blizanci Filip i Alek-sandar 1982. u mjestu Fairfax u američkoj saveznoj državi Virginia. No, već sljedeće godine brazilska princeza i jugoslavenski princ se razvode.

Princeza Katarina Karađorđević (rođena u Ateni u studenome 1943.), prije braka s Aleksandrom Karađorđevićem, vjenčala se 1962. s Jackom W. Andrewsom. U tom braku rođeno je dvoje djece, David i Ali-son. Brak je razvrgnut u prosincu 1984. godine. Katarina i Aleksandar upoznali su se u Washingtonu iste godine kada se ona razvela, a brak su sklopili 21. rujna 1985. u Londonu. Kum im je bio grčki kralj Kon-stantin, a stari svat kraljević Tomislav.

Princezu Katarinu upoznao sam u ljeto prošle godine kada je zajedno s prestolona-sljednikom Aleksandrom obilazila Mauzo-lej na Oplencu, gdje su u lipnju 2013. prene-seni i pokopani posmrtni ostaci kraljevske obitelji. Bila je živo zainteresirana što će hrvatski mediji pisati o tom događaju. Voli glazbu, književnost, kazalište, ali i kulinar-stvo te cross-country skijanje. Posvećena je humanitarnom radu.

Za svoja tri sina princ Aleksandar kaže da im je glavni zadatak kako da sami za-rađuju za život jer “ne valja kada se sve dobiva na srebrnoj tacni”. Najstariji sin Petar radi kao grafički dizajner, Filip je u bankarstvu, a Aleksandar u internetskom biznisu. Petar i Filip su u Velikoj Britaniji,

a Aleksandar u Španjolskoj.Kraljevski dvor uistinu je ugodno mje-

sto, a osim mira koji pruža posjetiteljima i, dakako, stanarima, pruža uživanje u vrijednim umjetničkim djelima koja kra-se prostore tog zdanja. Na zidovima vise platna Jacopa Palme il Vecchija, Nicolasa Poussina, Andrea Allovigia, ali i Vlahe Bukovca. U Dvorskom kompleksu je i ori-ginal Meštrovićeve skulpture “Povijest Hr-vata”, smješten u vrtnom paviljonu, čija se replika nalazi ispred zagrebačkog Pravnog fakulteta.

“Kada nas je u Belom dvoru posjetio Mate Meštrović, sin slavnog hrvatskog ki-para”, priča Aleksandar Karađorđević, “re-kao je da se sjeća kada je njegov otac radio tu skulpturu.”

Da od života nema boljih pisaca romana svjedoči i susret prestolonasljed-nika Karađorđevića i Titove supruge, nedav-no preminule Jovanke Broz. Supruga bivšeg

komunističkog predsjednika i sin posljed-njeg jugoslavenskog kralja susreću se na-kon više od pedeset godina u Kraljevskom dvoru, u kojem je jedno vrijeme nakon rata i revolucije živio i Tito. Iako je Titov režim konfiscirao imovinu i oduzeo državljanstvo desetorici članova kraljevske obitelji Kara-đorđević princ i njegova supruga družili su se s Titovom udovicom. Bili su susjedi. Posjetili su je u njezinoj Vili Bor, gdje je živjela od Brozove do svoje smrti.

“Ta je vila bila potpuno zapuštena. Ne-vjerojatno je kako se vlast svih tih godina prema njoj odnosila. Nije to zaslužila. Bila je draga osoba, usamljena i napuštena od svih”

Princ Karađorđević (68) ugodan je su-govornik, srdačan i duhovit čovjek. Dok stojimo pod jednim od Poussinovih plat-na, žali se da to ulje žudi za restauracijom. Prije nekoliko godina newyorški Metropo-litan Museum of Art zatražio je jednu Pou-ssinovu sliku u vlasništvu Belog dvora, za izložbu koju su pripremali.

“Rekao sam im da neće mnogo vidjeti na toj slici jer je s vremenom prilično oronula. Uzeli su sliku, restaurirali je i izložili. Uz nju, restaurirana je još samo jedna Vecchi-jeva slika, i to o trošku talijanske države.”

Na vratima Kraljevskog dvora kaže kako se malo ulaže u održavanje tog golemog zdanja, koje princ Karađorđević smatra dijelom zajedničke povijesti narodâ koji su nekoć živjeli u istoj državi. Kaže, prodao je kuću u Londonu i sav novac uložio u obno-vu dvora, no to nije dovoljno.

“Krov nam prokišnjava pa kad su zime jače, moramo u dvije sobe skloniti sva umjetnička djela kako ne bi stradala od hladnoće. Krov su obnavljali, ali je novo-postavljeni lošiji od onog starog, koji su skinuli. A onda su prije nekoliko godina počeli obnavljati bazen u koji stane milijun litara vode. Rekao sam im da je krov važ-niji, da je bazen na kraju popisa prioriteta. Ali obnovili su ga. I kad su ga napunili vo-dom - procurio je.”